Dubrovački dnevnik br. 196

24.

i svetkom

U ovom broju poklon za čitatelje poster VK Jugosvajača LEN Eurokupa

stranica 4

Kujicu Sofi nitko nije htio, a onda je nenadano završila u rukama Zrinke Raguž stranica 20

Ovo je veliko zadovoljstvo, ali ajmo u Ligu prvaka

20

Moraju li autoškole voziti u najfrekventnije ure kad su najveće gužve?

O BRODU ‘HIMALAYA’

Bila je posljednji britanski parobrod, Atlas je za njene putnike organizirao izlete stranica 28

Foto:

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

Nikša Klečak

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Grgo Jelavić/PIXSELL

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Tamnosivi dim iz palače dubrovačkog biskupa

Piše Nikša Klečak FOTO: GORAN MRATINOVIĆ

Veliku pažnju javnosti, kako vjernika iz Lapada, tako i ostalih, privukla je iznenađujuća odluka biskupa Roka Glasnovića da don Roberta Čibarića premjesti iz Lapada, najveće župe na području od Prevlake do Splita, u Trsteno i da u Župu sv. Mihajla dovede don Frana Kuraju, župnika Župe sv. Marka s Korčule.

Bespredmetno je sada više pisati koliko je don Robert Čibarić odradio humanitarnih akcija i događanja u Lapadu. To znaju svi. Toliko puta smo ga molili za razgovor, i mi, ali i kolege iz ostalih redakcija, ali uvijek bi nas svih skromno odbio. Nije želio da se te njegove aktivnosti ‘’reklamiraju’’, ta njegova, moglo bi se reći, misija koja je više poziv, nego hir. Don Robert je iz službe u Caritasu preba-

čen u sv. Mihalja, ali je i dalje zadržao svoju funkciju organiziranja plemenitih stvari. Kad god bi bilo kome za bolesnog ili slabo pokretnog člana obitelji trebao bolesnički krevet, don Robi je tu uvijek uskakao i još uvijek uskače prije bilo koga drugoga. Ali, dosta o Robertu, njegova prva misa u Trstenome više će govoriti o njemu, nego bilo kakva riječ u ovom uvodniku. Broj vjernika iz Lapada na misi u Trstenome više će pričati o Čibariću, čak i više nego o nekom novom svećeniku kojega čeka pomalo nezahvalna uloga - nastaviti istim tempom.

Da je uopće biskup Roko Glasnović dužan objasniti vjernicima razloge ijednog premještaja, bilo bi ih zanimljivo čuti. Ali nije, što je ovcama

uopće važno tko im je pastir? Naviknut će se će se s vremenom. Bijeli dim iz palače dubrovačkog biskupa ovoga puta je posivio, nešto ga je šporkalo. Nevjerojatno je kako osoba koja je već nekoliko godina poglavar Dubrovačke biskupije, ne osjeća bilo svojih vjernika, ne vidi koliko mu tko vrijedi.

Kad smo već na temi Roka i transfera, treba spomenuti i još jednoga, koji ide u ‘’izvoz’’. Od sedam kandidata koji su se javili na natječaj Aerodroma Crne Gore, upravo je Roko Tolić izabran za izvršnog direktora. Baš poput Zorana Milanovića, s funkcije

šefa trgovine na dubrovačkom aerodromu izašao je iz zone komfora i ovoga tjedna stigao u Podgoricu graditi i dalje svoj CV u avijaciji, ali i u građevini. I ove aerodrome čeka gradnja terminala i rekonstrukcija, prema najavama crnogorskih aktera, u vrijednosti do 40 milijuna eura. Ne može se reći da su se Crnogorci zafrkli, dapače, našli su najbolju osobu koja je ikad pekla svoj zanat u poslijeratnoj eri u Čilipima. Penalizacije europskih fondova svakako neće biti jer se investicija neće realizirati europskim procedurama i sredstvima.

I još malo o transferima. Nevjeroja-

tan je podatak kako je naš Teo Stražičić ove godine postao zapovjednik broda Icon of the Seas, najvećeg putničkog broda na svijetu. Kada su u pitanju dobre vijesti, svi svojataju kapetana Tea. Jedni kažu da je s Mljeta, odakle mu je tata, ili iz Vela Luke, odakle mu je mama, ili da je iz Lapada gdje se rodio i dobar dio života obitavao. Neki kažu da je iz Biograda na moru, gdje sada živi. Svi ga svojataju i svi smo ponosni na tu dubrovačku pomorsku povijest, ali i sadašnjost. Imamo dobre i sposobne ljude, ali vidite da su nam razasuti od bespuća oceana pa sve do Golubovaca u Podgorici.

DAVORIN KREŠIĆ O STANJU NA TRŽIŠTU I UTJECAJIMA NA ŽIVOT

„Ljudi moraju iznajmiti svoj dom da bi mogli platiti stambeni kredit. Život u toj nekretnini je postao luksuz“

Priuštivo stanovanje bila je jedna od ključnih tema

proteklih Parlamentarnih izbora. Zbog toga smo o stanju na tržištu nekretnina i o pogledu u budućnost razgovarali sa stručnjakom za nekretnine, Davorinom Krešićem

Piše Petra Srebrović foto Grgo Jelavić /PIXSELL, HOK

„Značajan broj ‘domaćih’ koji već imaju obiteljske domove, odlučuju se na kupnju kao investiciju dok i dalje nastavljaju živjeti u zajednicama. U tom slučaju novokupljene stanove stavljaju u funkciju iznajmljivanja kako bi ostvarenim prihodom pokrili kredit i ostale eventualne dugove.“

Na posljednjim parlamentarnim izborima mogli smo vidjeti kako je jedna od ključnih tema u Hrvatskoj trenutno (ako govorimo o programima stranaka, a ne političkom prepucavanju) pitanje stanovanja. Cijene kvadrata u Hrvatskoj rastu strelovitom brzinom, mladi si danas rijetko mogu priuštiti kupnju prve nekretnine za život, dok su oni s boljim ‘startom’ (čitaj: naslijeđenom nekretninom) u prilici investirati u iznajmljivanje i širiti investiciju kroz iznimno malo oporezivano – afitavanje turistima.

Pitanje je to koje je još mjesecima prije parlamentarnih izbora u središte javnog diskursa stavio i gradonačelnik Mato Franković, najavljujući pri tom borbu s rastućom apartmanizacijom, naglašavajući kako ‘demografija gubi bitku s kapitalom’. Nakon Frankovića, o toj temi su počeli govoriti praktički svi političari, od ljevice do desnice. Prezentirali su se programi priuštivog stanovanja, no u trivijalnim svakodnevnim političkim razmiricama, rijetko se stanovanje stavljalo dubinski u fokus. Sve je ostajalo uglavnom na floskulama o osnaživanju obitelji, oporavku demografske slike i stvaranju preduvjeta za dola-

zak do kvadrata za život.

Dio stručnjaka tvrdi kako je upravo nepriuštivo stanovanje i ‘robovanje’ poslovima koji u konačnici ne omogućuju dostojanstven život, jedan od razloga zbog kojih diljem svijeta jača politička desnica, čak i ona radikalna. Kada liberalan svijet postaje pretežak za prosječnog čovjeka, kada se zajednica lomi na pojedince koji iz dana u dan pokušavaju preživjeti u utrci za osnovnim potrebama, tada, čini se, konzervativne struje koje u fokus opet vraćaju obitelj i zajedništvo, a kritiziraju globalizam i kapitalističke uzuse, doživljavaju uzlet.

Sve to događa se i u Hrvatskoj, pa se jasno ocrtava važnost tržišta nekretnina na političke procese u zemlji. Zbog toga smo o stanju na tržištu nekretnina i o pogledu u budućnost razgovarali s Davorinom Krešićem, potpredsjednikom Strukovne grupe posrednika u prometu nekretnina Županijske komore Dubrovnik pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Jesu li se dogodile ikakve promjene na dubrovačkom tržištu nakon najava o promjenama koje bi trebale uslijediti, a vezano uz ograničavanje iznajmljivanja, pitali smo Krešića.

„Vrlo aktualna tema u zadnjih nekoliko mjeseci. Sigurno je da lokalna samouprava radi na tome da se ograniči iznajmljivanje, u biti prije svega bismo rekli da uredi samo to tržište, a kako taj proces i traje, neminovno je da će doći do nekakvih promjena. Svima nama preostaje prilagođavanje tim promjenama i novim zakonima“, govori.

POSTOJI POSTEPEN RAST KOJI

TRAJE GODINAMA

Krešić navodi kako je, kada govorimo o cijenama kvadrata u Dubrovniku, bitno gledati period koji je relativno ‘freško’ iza nas, te po mogućnosti i onaj koji nas očekuje u narednim mjesecima.

„Na našem području je, kao i svugdje, došlo

do rasta cijena nekretnina-stanova, ponajviše zbog jako velike inflacije, iako taj rast nije bio nagao kao u drugim gradovima poput Splita i Zagreba. U Dubrovniku je značajan postepen rast već godinama, jer se tu ipak se radi o jako malom tržištu, a velikoj potražnji“, govori Krešić i dodaje kako je u zadnjih nekoliko mjeseci došlo, i još uvijek dolazi, do stabilizacije tržišta i samih cijena nekretnina. „I dalje je jako velika potražnja za stambenim kvadratima, a ponuda jako mala te one ‘kvalitetne’ nekretnine, a to su novogradnja i noviji stanovi na poželjnijim lokacijama, i dalje postižu očekivane tražene cijene. Nekretnine slabijih svojstava, a to su stari stanovi u starim zgrada, koje je potrebno renovirati, bez parkinga, lifta i slično, ostaju neproda-

Na posljednjim parlamentarnim izborima mogli smo vidjeti kako je jedna od ključnih tema u Hrvatskoj trenutno (ako govorimo o programima stranaka, a ne političkom prepucavanju) pitanje stanovanja. Cijene kvadrata u Hrvatskoj rastu strelovitom brzinom, mladi si danas rijetko mogu priuštiti kupnju prve nekretnine za život.

Vlasnik agencije za nekretnine, Davorin Krešić

Nekretnine su standardno najskuplje unutar zidina, a što se ‘urbanih’ dijelova grada tiče, po cijenama kvadrata predvodi Lapad

ne“, iznosi Krešić.

VELIKE RAZLIKE IZMEĐU TRAŽENIH I

PONUĐENIH IZNOSA

Zanimljiv je i fenomen koji podcrtava Krešić, a riječ je o razlici između traženih cijena prodavatelja i ponuđene cijene od strane kupaca. „Kada i dođemo do trenutka ponude, te razlike u iznosima često ostaju prevelike za konačni dogovor. Samim time dolazi i do lagane stagnacije broja kupoprodaja, odnosno dulji vremenski period je potreban kako bi se nekretnina prodala“, pojašnjava.

Oni koji su u potrazi za prvim kvadratima za život su često frustrirani kada prelistaju oglasnike poput Njuškala, jer osim što su cijene astronomske, ponuda stanova, kuća pa i zemljišta u Dubrovniku i okolici je oskudna. To je jedan od razloga zbog čega se mnogi obraćaju agentima za nekretnine, jer ne završe sve nekretnine online u oglasnicima.

„Kao što govorimo često svojim klijentima, jako je bitno biti u stalnoj, redovitoj komunikaciji sa svojim agentom, a sve iz razloga kako bi bili odmah obaviješteni kad se na tržištu pojavi neka nova nekretnina. U tom se slučaju može brzo reagirati za razgledavanje i eventualno kupnju“, naglašava.

PUNO ISELJENIKA KUPUJE

NEKRETNINE U DUBROVNIKU

Još jedan neodvojivi dio tržišta nekretnina su – stranci. Posebno od kada je Hrvatska dio schengenskog prostora pa je kupnja nekretnine za odmor ili lukrativnu investiciju, lakša nego ikada.

Prije nekoliko tjedana vlasnik jedne hrvatske agencije za nekretnine kazao je kako je pri -

je pandemije udio stranaca u ukupnoj kupnji nekretnina u Hrvatskoj bio 20 posto, dok je iza pandemije taj postotak – 40! Možemo li tu brojku preslikati i na Dubrovnik, pitali smo Krešića, koji je i sam vlasnik agencije za nekretnine ‘Krešić Properties’.

„Ne vodimo takve podatke, ali ono što mi možemo reći jest da su u našoj agenciji najčešći kupci Hrvati i to na lokalnoj razini. Iako je teško točno reći postotak ‘stranaca’, u zadnjih nekoliko godina je jako puno kupaca i to Hrvata sa stalnim prebivalištem van Hrvatske, koji ulažu u kupnju nekretnina u Hrvatskoj kao investiciju ili kao dugoročno ulaganje u imovinu. Tako da njih same ni ne možemo kvalificirati kao ‘strance’“, pojašnjava.

IMA LI ŠTO ČOVJEK S PROSJEČNIM

PRIMANJIMA UOPĆE TRAŽITI OVDJE?

A ima li onda čovjek ili obitelj s prosječnim primanjima, a prosječna plaća je nešto ispod 1300 eura, uopće što tražiti u Dubrovniku i okolici za kupnju? Krešić otvoreno govori –na prvi pogled reći će skoro svi: ne. „Ali, kako su mlade obitelj primorane rješavati stambena pitanja, često sudjeluju zajednički u kupnji i kreditiranju. Vrlo često imaju i potporu svojih obitelji i bližnjih, bilo da je riječ o jamstvu, sudužnicima u kreditima, hipotekarnim udjelom kod nekretnina ili direktno gledajući s financijskog aspekta i pomoći“, govori Krešić i dodaje kako se značajan broj ‘domaćih’ koji već imaju obiteljske domove, odlučuju na kupnju kao investiciju dok i dalje nastavljaju živjeti u zajednicama. U tom slučaju novokupljene stanove stavljaju u funkciju iznajmljivanja kako bi ostvarenim prihodom pokrili kredit i ostale eventualne dugove.

U Mokošici je stambeno zbrinuto 40-ak obitelji kroz projekt Dubrovačke stanogradnje. Ipak, nedovoljna je to brojka s obzirom na ogromnu potražnju za stanovima za najam

„Iako je teško točno reći postotak ‘stranaca’, u zadnjih par godina je jako puno kupaca, i to Hrvata sa stalnim prebivalištem van Hrvatske, koji ulažu u kupnju nekretnina u Hrvatskoj kao investiciju Ili kao dugoročno ulaganje u imovinu.“

„Jako je teško postalo, a da ne kažemo luksuz, kupiti nekretninu putem kreditiranja banka i u toj nekretnini živjeti, a da nije već pokriven dijelom mjesečni anuitet kredita“, iskreno će agent.

POTREBNO NAM JE TRŽIŠTE

DUGOROČNOG NAJMA

Poznata je činjenica kako su Hrvati u europskom vrhu po postotku vlasništva nad nekretninama. Ostatak je to iz doba socijalizma i ne tako davne prošlosti kada su stanovi bili puno pristupačniji, a radnici su bili sigurni kako će si ih u jednom trenutku radnog vijeka moći priuštiti. No, globalizam i kapitalizam uzeli su maha, pa se Hrvati danas sve više susreću ‘s problemima svijeta’, a nemaju ‘svjetska rješenja’. Puno europskih gradova ima razvijen sustav dugoročnog iznajmljivanja, posebno kroz model javnog i privatnog partnerstva u kojemu investitori ulažu u gradnju višestambenih zgrada od kojih se onda dio daje u dugoročni najam. U Dubrovniku danas imamo tzv. model dubrovačke stanogradnje koji je, iako dobro zamišljen, za sada riješio stambeno pitanje tek nekoliko desetaka obitelji. Riječ je o 40-ak stanova u Mokošici, u vlasništvu Grada Dubrovnika, a koji su dani u najam obiteljima po pri -

stupačnim cijenama najamnine. Krešić potvrđuje kako bi današnje stanje tržišta koje slabo nudi stanove za najam, a kada ih i nudi oni su ekstremno skupi u odnosu na prosječna primanja u Dubrovniku, mogli okarakterizirati kao problem, ali i da bi se na to trebali naviknuti.

„Nije riječ samo o stanovima na području naše županije. To se događa i u drugim gradovima, pa i u ostalim europskim državama gdje na tržištu jednostavno nema stanova za dugoročni najam. Onda i kada se pojave oni s boljim karakteristikama, bez obzira na cijenu, zbog jako velike potražnje se brzo iznajme. Je li onda uopće realno razmišljati o stvaranju novog tržišta stanova za dugoročni najam? Krešić kaže -puno se razgovora vodi upravo na tu temu.

„Razmjenjuju se ideje i planovi, kako kod privatnih investitora, tako i kod gradskih uprava na lokalnoj razini te strateški organiziranih od strane Vlade RH . Lagani pomaci su primjetni, iako je to sve skupa ‘na dugom štapu’. Ono što još uvijek nama svima preostaje je individualno snalaženje u svojoj potražnji“, govori Krešić i apostrofira kako je u tom slučaju svakako preporuka angažirati stručnjaka koji je prvi na izvoru informacija i koji može kroz cijeli proces onda proći s vama.

Godinama su se ljudi iz grada selili u Mokošicu jer su tamo ‘kvadrati’ ipak bili priuštiviji. Sada ih ni u Mokošici nema, pa su i tamo cijene visoke

Krešić potvrđuje kako bi današnje stanje tržišta koje slabo nudi stanove za najam, a kada ih i nudi oni su ekstremno skupi u odnosu na prosječna primanja u Dubrovniku, mogli okarakterizirati kao problem, ali i da bi se na to trebali naviknuti.

PRVI ČOVJEK BRODA ‘ICON OF THE SEAS’

Najvećim putničkim brodom na svijetu zapovijeda Dubrovčanin Teo Stražičić

Ispod radara je prošla vijest kako najvećim putničkim brodom na svijetu upravlja zapovjednik rođen u Dubrovniku, kojem gotovo cijela obitelj navegava.

Teo Stražičić dugogodišnji je zaposlenik tvrtke Royal Caribbean International, korporacije koja je vlasnica najvećeg putničkog broda na svijetu, dok je na moru još od 1980. godine te je navegavao 14 godina na teretnim brodovima. U svijet kruzera je otplovio 1994. godine, a 1997. prvi put zaplovio na floti brodova Royala. U međuvremenu je zapovijedao na brodovima Grandeur of the Seas, Legend of the Seas, Rhapsody of the Seas, Monarch of the Seas,

Independence of the Seas te Liberty of the Seas.

Kapetanu Stražičiću, iako zapovijeda najvećim brodom na svijetu, ovo nije i najviša funkcija u Royal Caribbeanu. Od 2016. godine je obnašao dužnost kapetana flote u Upravi kompanije u Miamiju. Rođeni Lapađanin, s adresom u Biogradu na moru, nije jedini član obitelji koji se bavi ovim poslom. I njegova braća Leo i Tin također plove morskim prostranstvima. Brat Leo je također kapetan, dok je Tin glavni brodski električar. Icon of the Seas dug je 365 metara, prvi je brod klase ‘Icon’, tri metra duljih brodova od klase ‘Oasis’. Inauguralnu plovidbu kruzer je imao krajem siječ-

nja ove godine, a kum broda je nogometaš Leo Messi. Može primiti 5.610 gostiju i 2.350 članova posade. Ima 20 paluba, a izgrađen je u Finskoj, u brodogradilištu Turku.

Brod čija je gradnja trajala 900 dana plovi oko Karipskog otočja, a ima i posebnog člana posade – psa. Zove se Rover. Taj mladi četveronožni član posade, zlatni retriever, stalno boravi na brodu, a po funkciji na brodu je ‘Chief Dog Officer’, dok mu je zadatak  uveseljavati putnike i posadu na brodu, pa tako i našeg kapetana Stražičića i drugog kapetana Henrika Loya. Kapetanu Stražičiću želimo još brojne pređene milje i mirno more!

POLOŽILI PRISEGE

Pet zastupnika iz Dubrovačkoneretvanske županije u novom sazivu Sabora

Prošlog tjedna konstituiran je novi, 11. po redu saziv Sabora. Kao predsjednik Sabora izabran je Gordan Jandroković, a izabrana su i tri potpredsjednika Sabora, i to Željko Rainer, Ivan Penava i Furio Radin. U novoj Vladi koju predvodi premijer Andrej Plenković, troje je ministara iz Dubrovačko-neretvanske županije, a to su Nina Obuljen Koržinek, Marija Vučković i Branko Bačić.

Saborski zastupnici iz Dubrovačko-neretvanske županije su Mato Franković, Viktorija Knežević, Božo Petrov, Mišo Krstičević i Nikola Grmoja.

„Polaganjem prisege za saborskog zastupnika i dalje ću braniti boje našeg grada i krajnjeg juga Hrvatske. Siguran sam kako

ćemo i u ovom sazivu kao i u prošla dva donositi zakone koji će povećati kvalitetu života svih naših sugrađana, zakone koji će u fokusu imati i naš Grad, a sve kako bi i dalje kvalitetno upravljali i donosili akte u interesu grada Dubrovnika i naših sugrađana. Moj prvi mandat obilježio je Zakon o žičarama koji je povećao prihod našem gradu, nakon toga uslijedio je zakon kojim je omogućena naplata cruise pristojbe ponovno na moju inicijativu. U drugom mandatu zaštitili smo naše lokalne vodiče, uveli zonu posebnog prometnog režima kroz Zakon o sigurnosti prometa na cestama, ukinuli prirez, usvojili prvi Zakon o turizmu. U trećem mandatu čekaju nas novi izazovi, siguran sam

kako će i njega obilježiti zakoni koji će u svom fokusu direktno imati grad Dubrovnik i održivi turizam kao glavnu gospodarsku granu s ciljem dugoročne održivosti i bolje budućnosti za našu djecu“, objavio je Franković nakon polaganja prisege. Knežević je kazala kako će funkciju zastupnice u Saboru obnašati volonterski, a u prvom govoru s te pozicije je govorila o zakonodavstvu. „Govorila sam o najvećem problemu našeg društva, a to su zakoni i Ustav koji su tako postavljeni da mi ne možemo smijeniti suce i državne odvjetnike koji ne rade svoj posao koji sude nezakonito, protivno sudskoj praksi bez ikakvog obrazloženja, a vrlo često i protivno zdravom razumu“; objavila je.

FOTO:

NAPOKON JE STIGAO DOMA!

‘Oliver’ po prvi put uplovio u Velu Luku

Trajekt ‘Oliver’ uplovio je u nedjelju u Velu Luku po prvi put. Novonabavljeni brod Jadrolinije “Vela Luka”, se u bijeloj floti pridružio potkraj 2023. godine, no preimenovan je u ‘Oliver’. Do promjene je došlo nakon zaprimljenog prijedloga Hrvatske glazbene unije za preimenovanjem broda, što je Jadrolinija i prihvatila.

Brod će održava trajektnu liniju Split - Vela Luka - Ubli te će svakog dana uplovljava u rodno mjesto Olivera Dragojevića po kojem je i dobio ime.

ALH prodaje jedini hotel na Mljetu

Hotelska grupacija ALH (Adriatic Luxury Hotels-Jadranski luksuzni hoteli) objavila je prodaju hotela ‘Odisej’ na Mljetu.

Svi zainteresirani svoja pisma namjere mogu slati do 18. lipnja konzultantskoj kući Colliers Hrvatska koja je posrednik u prodaji. Cijena nije navedena. Inače, riječ je o jedinom hotelu koji se nalazi na otoku Mljetu.

‘ODISEJ’ IDE U DRUGE RUKE

PONEDJELJAK, 27.5. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

UTORAK, 28.5. doručak dana

Galette Bretonne posluženi uz komorač, baby

špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom

umaku sa korjenastim povrćem, suhim

šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

SRIJEDA, 29.5. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Punjene paprike s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

ČETVRTAK , 30.5. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim

kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

PETAK, 31.5. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 1.6. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

NEDJELJA, 2.6. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

Počelo postavljanje opreme za informiranje posjetitelja i komunikaciju u zoni posebnog prometnog režima

Nakon donošenja odluke o uspostavljanju zone posebnog prometnog režima u kontaktnoj zoni zaštićene povijesne jezgre, a koju je Grad Dubrovnik donio prvi u Hrvatskoj, u Ulici Vladimira Nazora započeli su radovi na izradi temelja za ugradnju potrebne opreme.

Ukupno će se na šest lokacija izraditi temelji za konzolne nosače na kojima će se postaviti veliki LED ekrani potrebni za obavještavanje vozača o ulasku u Zonu posebnog prometnog režima. Osim toga, putem ekrana komunicirat će se različite poruke vezane uz samu zonu posebnog prometnog režima, ali i brojne druge informacije korisne posjetiteljima te će oprema služiti kao novi Smart City alat za

upravljanje tokovima posjetitelja i njihovu disperziju.

Lokacije na kojima će se izraditi temelji te u konačnici postaviti informativni LED ekrani uključuju ulice Pera Bakića, Vladimira Nazora, Splitski put, Pera Čingrije, Ulicu dr. Andrije Hebranga i Zagrebačku ulicu.

Podsjetimo, donošenjem Odluke o uvjetima ulaska, prometa i izlaska vozila iz zone prometa u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini i kontaktnoj zoni, Grad Dubrovnik će na trajno održiv način riješiti problem prevelikog prometnog opterećenja oko povijesne jezgre, s glavnim fokusom na potrebe građana, kvalitetu živo -

ta i zaštitu baštine. U konačnici, uvođenje ove zone utjecat će i na najbolje iskustvo posjetitelja te doprinijeti trajnoj održivosti.

S primjenom Odluke započet će se 1. rujna ove godine u testnoj fazi, a od 1. siječnja 2025. primjenjivat će se u punom opsegu, uključujući prekršajne odredbe i naplatu kazne. Posebni uvjeti za prometovanje zonom vrijedit će od 1. ožujka do 30. studenoga, dok će preostala tri mjeseca ulaz i prometovanje će biti bez ograničenja.

Implementacija posebne zone prometa u skladu je i sa smjernicama UNESCO -a, Plana upravljanja i strateškog projekta Poštujmo Grad.

Miss Universe Hrvatske Zrinka

Ćorić na prijemu kod gradonačelnika

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković primio je novu Miss Universe Hrvatske, Dubrovkinju Zrinku Ćorić. Prijemu su nazočili i vlasnik licence Miss Universe Hrvatske, Vladimir Kraljević i njegova supruga Marija Kraljević.

Gradonačelnik Franković uputio je iskrene čestitke 22-godišnjoj Zrinki Ćorić na osvojenoj prestižnoj tituli i zaželio joj puno uspjeha na 73. izboru za Miss Universe koji će se održa-

ti u Meksiku.

Aktualna Miss Universe Hrvatske osvojila je 2021. godine titulu Miss Turizma Hrvatske. Ranije je naglasila da će se kao Miss Universe Hrvatske zalagati za podizanje svijesti i brige o mentalnom zdravlju i smanjenju stigme povezane s tim problemom te za osnaživanje žena i djevojaka te poticanje u ostvarenju njihovog punog potencijala, liderstva, obrazovanja i rada na samopouzdanju.

Asfaltirana cesta u Dračevom selu

Završeni su radovi na sanaciji nerazvrstane ceste u Dračevom selu, gdje je asfaltirano ukupno 500 metara četvornih postojećeg puta. Radovi su obuhvatili uklanjanje površine asfaltnog kolnika te dio betonskog, pripremu podloge te izradu novog asfaltnog zastora.

Uređenjem ove dionice Grad Dubrovnik osigurao je lakši i sigurniji pristup obiteljskim kućama u Dračevom selu u Rijeci dubrovačkoj. Ukupna vrijednost radova iznosi 33.000 eura s PDV-om, a izvela ih je tvrtka Dubrovnik ceste.

POD PREDSJEDANJEM RH

Dobroslavić sudjelovao u radu Foruma EU strategije za jadransko-jonsku regiju

Osim političkih struktura na svim razinama ovo

događanje okupilo je na međunarodnim sastancima

sveučilišta, istraživačke institucije, razvojne organizacije kao i poduzeća iz država članica EUSAIR-a

Župan Nikola Dobroslavić sudjelovao je u radu 9. Foruma EU strategije za jadransko-jonsku regiju (EUSAIR) pod predsjedanjem Republike Hrvatske. Događanje u organizaciji Ministarstva regionalnog razvoja i  fondova EU RH i Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH okupilo je sudionike iz deset zemalja članica EUSAIR-a (Italija, San Marino, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Grčka i Albanija) u Šibeniku. U funkciji predsjednika udruge Jadransko-jonska euroregija župan Dobroslavić otvorio je 6. Jadransko-jonski forum organizacija mladih kao jednu od konferencija u sklopu ovog događanja. U svom govoru naglasio je važnost podršci sudjelovanja mladih i važnosti njihovog angažmana na svim razinama u pomoći ispunjavanju kriterija državama kandidatkinjama u eurointegracijskom procesu za članstvo u EU. Također govorio je o europskim vrijednostima i ulozi lokalnih i regionalnih vlasti u procesu proširenju EU-a. Naglasio je da za proširenje danas postoji jasna podrška Europske unije posebno izražena kroz nedavno odobrenih šest milijardi eura u Vijeću EU-a zemljama zapadnog Balkana namjenjenih njihovim reformama. Republika Hrvatska ovim trodnevnim događanjem završava jednogodišnje predsjedanje EUSAIR-om te je na ceremoniji izvršena primopredaja predsjedništva Republici Grčkoj. Primopredaju Grčkim kolegama izvršio je ministar vanjskih i europskih poslova RH Gordan Grlić Radman. Na službenom otvaranju 9. EUSAIR Foruma sudionicima su se obratili također; gradonačelnik Šibenika Željko Burić, župan Šibenske županije Marko Jelić, ministar regionalnog razvoja i fondova EU RH Šime Erlić, povjereni-

ca Europske komisije za koheziju i reforme Elisa Ferreira te glavni tajnik Stalnog predstavništva tajništva Jadransko-jonske inicijative Giovanni Castellaneta.

Osim političkih struktura na svim razinama ovo događanje okupilo je na međunarodnim sastancima sveučilišta, istraživačke institucije, razvojne organizacije kao i poduzeća iz država članica EUSAIR-a. EUSAIR kao jedna od četiri makro-regionalne strategije Europske unije zamišljena je za rješavanje izazova koji prevazilaze mogućnosti jedne države u regiji a istovremeno nisu izazovi koji pogađaju sve članice EU-a. Također u te strategije uključene su i države koje nisu članice EU ali gravitiraju određenoj regiji. Tako danas postoje makro-regionalne strategije za područje Baltičkog mora, za dunavsku regiju, za jadransko-jonsku regiju i za alpsku regiju, dok se vodi rasprava o mogućoj uspostavi i makroregionalne strategije EU-a za Mediteran.

Dubrovački dnevniK

PRITUŽBE VOZAČA

Moraju li autoškole voziti po gradu u najfrekventnije ure kad su najveće gužve?

Kako bi naučili voziti, jasno je kako polaznici moraju izlaziti na prometnice i komplicirana raskrižja. No, mora li to biti onda kad se ljudi vraćaju s posla i kad ‘nahrupe’ turisti, gosti s kruzera, taksisti?

Piše Ivona Butjer

Mratinović

foto GORAN MRATINOVIĆ

Gužve na prometnicama jedan su od temeljnih dubrovačkih problema koji posebno dolazi do izražaja kada ‘nahrupe’ turisti, gosti s kruzera, taksisti iz različitih dijelova Hrvatske, a domaći krenu s posla prema doma. Zastoji su postali svakodnevna pojava i više uopće nisu nikakva vijest.

Iako nisu temeljni razlog, u cijeloj toj priči ne pomažu ni polaznici autoškola pa se Dubrovčani pitaju je li baš moraju voziti u najfrekventnije ure po najprometnijim ulicama. „Naravno kako oni ne čine ni 20 posto problema gužvi po gradu, ali ni ne pomažu. Obično voze po najfrekventnijim prometnicama, u ure kad su najveće gužve i obično na spojevima cesta gdje se najteže uključiti u promet. Tu iskusan vozač izađe za 10,15 sekundi, a njima treba i po 10 minuta, i onda samo dodatno zakrče promet“, govori nam jedan vozač koji kao primjere navodi mjesta gdje se sporedne ulice spajaju na Ulicu Iva Vojnovića.

ZAŠTO NE VOZE KAD PRITISAK NA PROMET

NIJE TOLIKO GROZAN?

Kako kaže, svjestan je kako polaznici autoškole moraju voziti sporije, kako im se gase vozila kad staju na pješačkim prijelazima i kako nisu iskusni kao ostali vozači, kao i to da moraju voziti po cijelom gradu, no smatra kako to ne bi trebalo biti u ure kad je najveća gužva, posebno onda kad ljudi idu na posao ili s posla.

„Oni su obično tada najviše na ulicama“, dodaje. Rješenje vidi u boljim poligonima i da

se vozi u neke ure kad pritisak na prometnice nije toliko velik.

„Ne znam zašto ne voze u neke druge ure, primjerice navečer kad je manje prometa i kada nikome ne smetaju. Zašto ne voze recimo od

Na križanjima s ulicom Iva Vojnovića stvaraju se najveće gužve

18:00 popodne pa nadalje ili nekada rano ujutro?“, pita se ovaj vozač.

NIJE RJEŠENJE DA PROVODE CIJELI SAT

VOŽNJE U ZASTOJIMA

U svom mišljenju nije usamljen pa još jedna vozačica s kojom smo razgovarali predlaže da autoškole ipak ne izlaze na prometnice u ure kad se bilježe najveće gužve. „Vozači početnici uvijek su faktor usporavanja prometa, ali da bi naučili voziti moraju biti na cesti pa to nije nešto što se može izbjeći. S druge strane, ipak nije najsretnije rješenje da voze u vremenima najvećih gužvi, posebno oko 16 sati kada se ljudi vraćaju s posla, ne samo zbog drugih sudionika u prometu, nego i zbog njih samih. S obzirom na to da sat vožnje traje u prosjeku 45 minuta, naravno da nikome nije cilj da se svo vrijeme provede u gužvama“, izjavila je vozačica koja podsjeća kako se u udarnim ljetnim mjesecima ipak pronalaze alternative. „Koliko znam, autoškole obično imaju i kolektivne godišnje odmore u kolovozu pa ih taj mjesec i nema na cestama, a druge ljetne mjesece se, koliko mogu primijetiti, na cesti snalaze na načine da u trenutku velikih gužvi, sat koriste za vježbu parkiranja ili se miču na manje opterećene prometnice poput ceste od Hladnice do Gorice, do bolnice ili do hotela Palace. Činjenica jest i da

automobili autoškole ponekad stvaraju gužve, ali ne mislim da je to nešto kritično“, dodaje ona.

PAVELA: INSTRUKTORI TREBAJU BIRATI

NAJPOGODNIJU RUTU I INTERVAL

S druge strane, vlasnici autoškola kažu kako ovakve pritužbe postoje oduvijek, no kako alternative nema. Dio njih smatra kako vjerojatno postoji prostor za dodatna poboljšanja, no kako vozači moraju izaći na ceste kako bi naučili voziti. „Vozači vam se uvijek žale kad su u prometu i pitaju se moraju li baš autoškole ići u najveće gužve. A onda, kad im polažu dijete, supruga ili neki drugi član obitelji, instruktore mole da ih šalju u najveće gužve ili najkompliciranija raskrižja kako bi naučili voziti“, govori nam jedan od njih koji je htio biti anoniman.

Za komentar smo upitali Denisa Pavelu, predsjednika udruge Sigurnost u prometu Dubrovnik, koji već godinama upozorava na prometne probleme i traži prometna rješenja.

„Mišljenja smo da autoškole nemaju preveliki učinak na zagušenje i smanjenje protočnosti prometa na području grada Dubrovnika. Naime, kada govorimo o vozilima kojima se koriste  autoškola s dubrovačkog područja, možemo reći da oni u ukupnom broju svih vozila na prometnicama grada  Dubrovnika sudjeluju sa nekih 30 -ak vozila što je zanemariv broj i nikako ne utječe na smanjenje protočnosti prometa na našim prometnicima. Problem je što su naši vozači generalno netolerantni prema vozačima - polaznicima autoškola, na način da polaznici često osjećaju pritisak i požurivanje zbog stalnih zvučnih upozorenja nervoznih vozača, naglih obilaženja od strane istih uz stalne psovke iz vozila što u krajnjem slučaju može dovesti i do pada kandidata na vozačkom ispitu. Ne smijemo zaboraviti da smo i mi nekada davno bili u njihovoj koži i polagali isti taj  vozački ispiti, te da je u krajnjem slučaju za tim upravljačem vozila nečije dijete“, izjavio je Pavela.

No, prostora za poboljšanja svakako ima.

„Svakako savjetujemo da se obuka  kandidata vrši u vrijeme manjih prometnih opterećenja. Naime, kada  dođe do prometnih zastoja i zagušenja prometa pa se u tom trenutku pojave i vozila autoškole frustracije vozača i nisu neočekivane. Savjetujemo svakako da instruktori u autoškolama izaberu najpogodniju rutu kretanja kao i vremenski interval kako bi i oni sami doprinijeli povećanju protočnosti prometa. Ali opet mišljenja smo da kandidat za vozača mora proći i upoznati se sa što više prometnih situacija, uključujući ove negativne kako bi mu poslije bilo lakše samostalno upravljati vozilom“, poručuje Pavela.

„Naravno kako oni ne čine ni 20 posto problema gužvi po gradu, ali ni ne pomažu. Obično voze po najfrekventnijim prometnicama, u ure kad su najveće gužve i obično na spojevima cesta gdje se najteže uključiti u promet. Tu iskusan vozač izađe za 10,15 sekundi, a njima treba i po 10 minuta, i onda samo dodatno zakrče promet“, govori nam jedan vozač

POSVETA PROFESORU, GLAZBENIKU, LJUDINI

Gospar Frano Pavlović bio je mladić nepopravljivog duha , frajer u kožnom rokerskom điletu

Omiljeni nastavnik iz lapadske škole zauvijek je zatvorio svoje oči, a njegov bivši učenik sjeća ga se s posebnim divljenjem

U 78. godini života oči je zauvijek zaklopio legendarni dugogodišnji profesor Glazbene kulture u lapadskoj školi, Frano Pavlović. Mladić neponovljivog duha, frajer u kožnom rokerskom điletu, uvijek lijepo i pozitivno raspoložen, spreman za razgovor. Nije to bilo samo s kolegama i profesorima u OŠ Lapad, koji ga se dobro sjećaju i 14 godina nakon odlaska u mirovinu, nego i s njegovim učenicima. Pristupao im je jednako kao svojim kolegama ili prijateljima. Prvo red šale, a onda pokoja ozbiljna packa. Ispravljanje ocjena, pravdanje izostanaka i sve slatke muke osnovnoškolaca.

Između satova, kada su lapadski đaci mijenjali učionice, stajao je na vratima svoje. Javljao se svima. Rjeđe je odlazio u zbornicu. Važnije mu je, a i draže bilo, da stoji među đacima. U njima je vidio dobro društvo, a isto to su mali Lapađani vidjeli u njemu. Imao je često i pokoji vic, a onda strogi savjet. Ako treba i kakva blaga, primjerena psovkica, tako valjda učenici bolje upijaju. I prolazilo je, stvarno je imao autoritet.

ROKER U SRCU

Bio je, prije svega, roker u srcu. Roker nekog starog, buntovnog kova iz nekih prošlih vremena. Uvijek se volio hvaliti pričom o svojoj dugoj kosi iz mladosti, koju, naravno, nisu odobravali po školama u tom vremenu. No, daleko od toga da se u njegovom životu jedino slušao i živio rock. Jednako je cijenio apsolutno svu glazbu. Pronalazio je ono najbolje, ono najmelodičnije iz svakog žanra. Znao bi na nastavi Glazbenog uzeti gitaru i zasvirati učenicima neku „normalnu” pjesmu, kako bi đaci tada rekli, pa bi se razredom orio neki Magazin, Bijelo dugme, nešto od poznatih pjesama. I on, i ci-

jeli razred u tom bi trenutku imali čisti trenutak užitka. Tako je on gledao na glazbu. Glazbom je čak umirivao učenike, tako što bi svirao najdublji ton na klaviru.  Ljubav prema glazbi i učenicima „eskalirala” je u osnivanje benda u OŠ Lapad. Mnoge generacije odrasle su uz bend, kojem je ime kasnije bilo Dapal (obrnuto Lapad). Nastupalo se po školskim priredbama, ali i mnogim drugim ozbiljnijim događajima diljem grada. Sviralo se apsolutno sve. Bend je trajao kroz dva desetljeća, a u tom cijelom periodu je uspijevao imati dovoljan broj mladih muzičara, koji su dolazili na predsate ili ostajali iza petog sata. Sve to više puta tjedno, nekada i svih pet dana. Bolje i to nego da se djeca skiću okolo – tako je govorio o probama, koje su se morale shvaćati vrlo ozbiljno. Jedino tako si mogao biti u bendu. I nakon odlaska u mirovinu je nastavio s projektom, pa je Dapal živio još godina. I danas stoji slika benda na vratima od učionice u kojoj je završio svoju profesorsku karijeru. I sam bi često nastupao s Dapalom, i to kao klavijaturist.

Svirao je gitaru, klavir, bas, uz to je uvijek pjevao sve što bi se izvodilo na satu Glazbenog ili probama Dapala. Sve osim bubnjeva – kada bi ga upitali što svira. Jedini „tračevi” u njegovim ustima bili su o drugim glazbenicima. Volio je spomenuti Bregu, kako je Brega svirao u Beštijama, a on u Dijamantima. Beatlese i Stonese je koristio za usporedbe i uzore, a teško je izdvojiti jednog glazbenika s naše estrade, a da Frano nije znao nešto o njemu. I evo, samo jedan primjer koliko je apsolutno sva glazba bila njegov život. Dapal je nastupao na školskim

Bio je, prije svega, roker u srcu. Roker nekog starog, buntovnog kova iz nekih prošlih vremena. Uvijek se volio hvaliti pričom o svojoj dugoj kosi iz mladosti, koju, naravno, nisu odobravali po školama u tom vremenu. No, daleko od toga da se u njegovom životu jedino slušao i živio rock. Jednako je cijenio apsolutno svu glazbu. Pronalazio je ono najbolje, ono najmelodičnije iz svakog žanra

Piše Rafael Barkiđija

Razredu su se nekoliko puta kroz period u Montovjerni mijenjale učiteljice, što je naišlo na opravdani otpor i postupke roditelja, pa su se mnogi ovog razreda u lapadskoj „bojali”. Uz to, mislilo se kako u razredu ima previše „neuzornih” učenika. Kako je Frano na sve to reagirao? Primio je razred raširenih ruku. Niti jedan problem, niti s roditeljem niti s učenikom. Štoviše, na roditeljskom je i sam govorio da ne zna zašto su se ovog razreda mnogi pribojavali. Dapače, ispala je sasvim suprotna priča. Na majicama u osmom razredu je pisalo: Došlo vrijeme u oku suza sja, rastaje se sjajna generacija

priredbama, rock koncertima, Forumima mladih, a u nekim prigodama i u misnim slavljima, Danima branitelja. Svirali su se klasici od Paint it Black, do Geni kameni, Sretan Božić svakome i Hosana u visini. Svakoj pjesmi pristupalo se jednako ozbiljno.

LAKU NOĆ SVIRAČI: PRIČA IZ 8.A

U mirovinu je otišao s generacijom 2011./2012. i 8.A razredom, kojem je bio razrednik. Tadašnji rastanak obilježila je pjesma Željka Bebeka - Laku noć svirači. Tada se Frano opraštao od svog dugogodišnjeg, najdražeg mu posla, a njegov razred od osnovne škole, uoči odlaska u srednju. Cijeli 8.A razred i danas vezuje tu pjesmu uz Frana. I ovaj put je prigodna, ali ovaj put – nažalost prigodna.

Profesor Frano lijepim je uspomenama obilježio mnoge generacije. No, priča iz zadnje generacije kojoj je bio razrednik, krije jedan zanimljiv detalj, zbog kojeg se taj razred sada itekako prisjeća profesora.

Naime, tadašnji 4.A završavao je Montovjernu (od prvog do četvrtog razreda) i odlazio u OŠ Lapad. Velika stvar za tadašnje četvrtaše s Montovjerne, kada odlaze u puno veću školu. No, problem je bio što se mnogi profesori u lapadskoj školi nisu previše otimali kako bi dobili taj razred u funkciji razrednika. Razredu su se nekoliko puta kroz period u Montovjerni mijenjale učiteljice, što je naišlo na oprav-

dani otpor i postupke roditelja, pa su se mnogi ovog razreda u lapadskoj „bojali”. Uz to, mislilo se kako u razredu ima previše „neuzornih” učenika.

Kako je Frano na sve to reagirao?

Primio je razred raširenih ruku. Niti jedan problem, niti s roditeljem niti s učenikom. Štoviše, na roditeljskom je i sam govorio da ne zna zašto su se ovog razreda mnogi pribojavali. Dapače, ispala je sasvim suprotna priča. Na majicama u osmom razredu je pisalo: Došlo vrijeme u oku suza sja, rastaje se sjajna generacija. Takva je i bila. Upamćena kao jedna od najboljih generacija Osnovne škole Lapad kada je u pitanju vladanje. Velika, najveća moguća nagrada za Frana i sve tadašnje profesore.

Dragi profesore Frano, Mnoge od nas si učinio boljim đacima i ljudima, i usmjerio na pravi put. Mnogima od nas usadio ljubav prema glazbi, zbog tebe mnogi danas znaju svirati. Svatko bi pronašao jednu svoju priču s tobom, ali svi imamo jednu zajedničku. Bio si nam prvo prijatelj, a onda životni uzor i profesor.

Može li biti prigodnije, nego da se rastanemo uz stih:

Laku noć svirači, pjesmom ste me opili, Laku noć svirači, dušu ste mi dirnuli.

Profesoru Franu na vječnu uspomenu, 8.A 2011./2012.

IZ DUBROVAČKOG AZILA DO ZAGREBA

Sofi je ostavljena u Kuparima i nitko je nije htio, a u pomalo

filmskoj priči završila je u naručju Zrinke Raguž

Ona je šarmantna, posebna njuškica, ali put koji je prošla do udomljenja nije bio nimalo jednostavan

U Azil Dubrovnik skoro svakodnevno pristižu psi različite dobi, ali i životnih priča. Neke su tužne, druge čak i traumatične, a rijetko koja je lijepa s obzirom na to da je završila - boravkom u azilu.

Zapravo, pogrešno je reći završila, jer djelatnici i volonteri dubrovačkog azila daju sve od sebe kako bi psima što više skratili boravak na Grabovici. Cilj je što prije pronaći topli dom, s ljudima koji su spremni prigrliti malo (ili malo veće) klupko sreće i pružiti mu ljubav, privrženost i nježnost, što mnogi psi koji borave u Azilu Dubrovnik nažalost prije nikada nisu ni osjetili.

A takvih ljudi ima, pa se nižu udomljenja, odlaze većinom štenci, ali ni s njima nije uvijek sve jednostavno, pa neki i „zapnu“. Dogodilo se to malenoj Sofi, koja je pronađena u Kuparima sa sestricama. Njihovo udomljenje teklo je lagano, a Sofi, iako je zbog svoje poseb-

ne njuške bila itekako primijećena, nije dobila niti jedan upit.

No upornost djelatnika Azila, ali i njen šarm, ipak su doveli do udomljenja. No, ni tad nije sve teklo po planu, a priča je čak pomalo i filmska. Završila je na kraju u rukama Zrinke Raguž, državne tajnice u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, koja nam je ispričala kako je zapravo izgledao cijeli proces.

„Imala sam psa 16 godina, volim životinje, to ništa nije sporno. Pratila sam cijelu priču Azila od Žarkovice do Grabovice i rad Ane Ivelja, koji je stvarno respektabilan i za svaku pohvalu. Međutim, nisam mislila udomiti psa, posebno zato što sam pošla u Zagreb i radim posao koji radim, nije mi to bio prioritet. Ali eto, na Veliki ponedjeljak sam bila doma, a kako pratim Facebook stranicu Azila i Instagram, sve sam „pobožno“ zapratila, na povratku u Zagreb kad

Piše Ivana Smilović foto Zrinka Raguž privatni album

sam stala u Stonu na objed. Vidjela sam objavu da Sofi traži prijevoz do Zagreba i da je našla tamo divne udomitelje“, priča Zrinka koja nije previše razmišljala, nego se odmah javila ravnateljici Azila Dubrovnik Ani Ivelja i zamolila je da Sofi netko doveze do Stona kako bi je mogli odvesti do Zagreba, a nije joj bio problem ni pričekati neko vrijeme koje je bilo potrebno za organizaciju.

SOFI OPET TRAŽI DOM

„Vidjela sam Sofi prije na slikama, znala sam da su je našli u Kuparima i sve ostale detalje. Izgledom je dosta specifična. Ana je dovela Sofi, međutim, udomiteljica je u Zagrebu nije mogla tu večer primiti jer su bili na putu ili nešto slično, pa me Ana pitala je li problem da prespava u mene. Rekla sam – nema veze, što ću, nek’ prespava! Vozili smo se do Zagreba, tad je imala dva i po’, nepuna tri mjeseca, ali kako je ušla u auto, spavala je do kraja puta. Za ne vjerovati! Da jedna mala beba nije niti jela, pila, niti obavljala nuždu, nego je samo spavala. Ali kako tada, tako i sada, auto joj je zapis“, smije se Zrinka Raguž.

„Došli smo u Zagreb, ušla je u stan, pa je ušla

u mašinu za pranje suđa, pa u kufer, ležala je u kadi, to je bio megahit s njom! Rano ujutro gospođa je zazvala, živi na Jarunu, ima muža i dvoje djece i također je volonterka, radi sa životinjama, tako da je prošla sve provjere. Sofi sam spustila dolje da je predam, ali odjednom sam osjetila grč u želucu, kao da dajem ne znam što. Tugica neka, kao da je cijeli život sa mnom. Sofi je pošla, a ja sam se narednih deset dana svako jutro dizala i razmišljala što radi, gdje je, hoćemo li poći na Jarun da je vidim… Stalno mi se motala po glavi, baš mi se uvukla pod kožu u jednu noć“, nastavlja priču. Petnaestak dana kasnije, ponovno je bila u Gradu i ispijajući kavu sama, „scrollala“ je društvenim mrežama. Zateklo ju je kad je vidjela kako Sofi ponovno traži dom.

„Noge su mi se odsjekle! Odmah sam pitala Anu što je bilo, pa mi je objasnila da gospođa ima bolesno dijete i nažalost ne može brinuti o njoj. I sad, što ću, gdje ću? Gdje ću sa psom? Ali, od same pomisli da je netko uzme, bila mi je muka, nisam se mogla uopće s time nositi. Sat, dva sam razmišljala… Zazvala sam Anu i pitala je li ima upita za Sofi. Rekla je da ih ima dosta i da upravo potencijalnim udomite-

“Nekako sam prelomila, osjetila sam da to treba tako biti. Ana se iznenadila, pitala me jesam li sigurna jer nisam baš izgledala kao da bih udomila psa. Pa nisam izgledala kao da bih udomila psa, jer ne bih udomila psa, ja bih udomila Sofi! Nekog drugog psa ne bih, ali evo, Sofi bih!“

’Toliko predivnih pasa ima gore u azilu, šteta je da su tamo, jer tako malo im daš, a jako ti puno vrate“.

„Kad sam morala popuniti upitnik, piše pitanje: ‘Kakvog biste psa udomili?’, a ja sam samo napisala: ‘Ja bih udomila Sofi!’“

ljima šalje upitnike. Pa sam rekla da bih je ja udomila. Nekako sam prelomila, osjetila sam da to treba tako biti. Ana se iznenadila, pitala me jesam li sigurna jer nisam baš izgledala kao da bih udomila psa. Pa nisam izgledala kao da bih udomila psa, jer ne bih udomila psa, ja bihudomila Sofi! Nekog drugog psa ne bih, ali evo, Sofi bih!“, ponovno s osmijehom priča Zrinka početak ove lijepe priče. A lakše

joj je bilo kad je saznala da je skočila na vrh liste potencijalnih udomitelja jer je već upoznala Sofi i s njom provela vrijeme. Radilo se definitivno o ljubavi na prvi pogled, a ni s odmakom od nekoliko mjeseci, nimalo ne žali zbog odluke o udomljenju.

PAS IZ AZILA JE ISTI KAO BILO KOJI DRUGI „Ma nema govora o tome! Sad sam bila tri dana u Dubrovniku, cijelo vrijeme sam razmišljala o tome gdje je Sofi, što radi. Ona je opći nered, grize sve što stigne, jede sve što stigne, ali jako voli ići na kavu i ležati u kafiću. Jako, jako je pažljiva prema maloj djeci. Bila mi je bolesna odmah prvi tjedan pa sam bila u teškoj komi, svašta je sustiglo, a to je s malim psom kao da imaš malo dijete. Ali, sve je to došlo na svoje. Penjemo se vikendom na Sljeme, planinarimo, stalno me tjera da idem vanka. Napisala sam u jednoj objavi: „Nisam ja našla Sofi, Sofi je našla mene - i to je tako. Ne bih to mijenjala nizašto koliko god nekad napravi nered, ali nema veze, to je tako i to će proći. Dobra je! Sad se spremamo za školicu za pse, dobro će joj doći da prođe socijalizaciju“, iskreno priča Zrinka. Jer udomljenje psa, posebno štenca, ima svoje izazove, koji nekako padaju u drugi plan kad ostvarite tu posebnu vezu. „Dosta je kočuta, ne voli bicikle, aute, tramvaje, na to sve laje. Sve joj je to strano. Ali za prirodu i kontakt s drugim psima je odlična, dosta je prijateljski nastrojena. Mala je, fizički

„Dosta je kočuta, ne voli bicikle, aute, tramvaje, na to sve laje. Sve joj je to strano. Ali za prirodu i kontakt s drugim psima je odlična, dosta je prijateljski nastrojena. Mala je, fizički je sad ima bokun, pa nekad to zanemarim, ali ona je ustvari prava beba. Nisu joj se još promijenili ni zubi, mali su i oštri. S mojim papučama šeta cijelo vrijeme kroz kuću, nove novcate japanke su me jučer dočekale raspadnute u dva dijela. Što ćeš!”

je sad ima bokun, pa nekad to zanemarim, ali ona je ustvari prava beba. Nisu joj se još promijenili ni zubi, mali su i oštri. S mojim papučama šeta cijelo vrijeme kroz kuću, nove novcate japanke su me jučer dočekale raspadnute u dva dijela. Što ćeš! Baci ih u smeće i dobro je. Imala sam Haskija 16 godina i poslije sam mislila da neću više nikada imati psa, jer to bude trauma gotova. Ali uz nju sam promislila kako sam trebala imati psa i prije. Velika je radost, puna ju je kuća, veseli ti se kad dođeš. Vodila sam je neki dan na Jarun i to je bilo legendarno, momentalno je uskočila, uronila i glavu, i uši, ja je zovem da izađe, ali ona se ne da“, priča Zrinka koja sa Sofi svakodnevno stvara nove uspomene.

Mnogi zaziru od udomljavanja pasa iz azila, ali Zrinka naglašava kako za tim stvarno nema potrebe.

„Vidi se da se i u azilu na nju pazilo, jer je došla kao mala beba, čak je kod Ane bila doma. U principu, nemam nikakav osjećaj da je ona „pas iz azila“, pa da to shvaćam s nekakvim predrasudama. Ona je meni najnormalniji pas, moj pas. Da imam ponoviti istu priču, ponovila bih je jednako, bez ikakvog razmišljanja.

Vjerojatno u nekom sljedećem životu isto ne bih kupila rasnog psa, nego bih posegnula za azilom. Sad naknadno gledam da toliko predivnih pasa ima gore, šteta je da su tamo, jer tako malo im daš, a jako ti puno vrate“, govori Zrinka i dodaje da je uz psa, osim pune kuće, puno i srce.

BITNO JE PREPUSTITI SE

Bez ikakve dileme, udomljenje bi ponovila,

kaže, 16 puta.

„Kad sam morala popuniti upitnik, piše pitanje: ‘Kakvog biste psa udomili?’, a ja sam samo napisala: ‘Ja bih udomila Sofi!’“, smije se Zrinka. Odluka o udomljenju sigurno nije laka, jer pas zahtijeva puno vremena i pažnje.

„Sve je stvar dobre organizacije. Odnosno, treba najprije pregrmiti ovaj dio koji je malo kritičan, a to je negdje otkad je štene, pa do šest mjeseci, kad je ona nestašna i živa i kad su zubi problematični. Ali kako stvari posložiš, tako će ti i biti. Mislim da će poslije biti sve lakše i lakše! Ali činjenica je da te natjera dva, tri puta vanka, u šetnju, dobro tebi, dobro njoj, dobro svima, taj segment je neprocjenjiv. Naravno, postoji i financijski aspekt, ali kad uzmeš psa, onda se nekako spontano pomiriš s tim. Ali kad sam se odlučivala za Sofi, nisam mislila o tome hoće li veterinar koštati 50 ili 70 eura i kako ću joj kupovati hranu. Klikneš, dogodi ti se to nekako i onda se pomiriš sa svime. Mislila sam da će me nervirati što se piški u pelenu, ali ne nervira me niti malo, počistim i to je to. Prigrliš stvari kakve jesu i ideš dalje. Ne’š ti tragedije! Malo čistiš kuću generalnije nego prije, a i nema priče ‘moj pas neće spavati na kauču, moj pas neće spavati na krevetu’. Onda ga nemoj uzimati! Ako misliš imati psa u stanu i držati ga u nekakvom boksu, bolje ga je ne uzimati. Treba svoj prostor i svoju nekakvu širinu“, zaključuje Zrinka.

Kad se sve zbroji i oduzme, mana možda i ima, ali prednosti udomljavanja psa ih svakako nadmašuju. A kad kliknete, kao Sofi i Zrinka, to jednostavno ne možete zanemariti.

Što će ljudi reći?

Zašto volim britanske sise?

Ulazimo opet u sezonu. Moderni turizam mi je toliko gadljiv da ga jedva podnosim. Jedino što me veseli jest vidjeti britansku sisu kako se ponosno ljulja

Prema službenim statističkim podacima, najveći broj ljudi na planetu umre od kardiovaskularnih boleština. No, kao i puno toga u medicini, to je notorna laž. U stvarnosti ogromnu većinu, njih preko 90 posto, ubije virus ‘što će ljudi reći?’. Ostalo su prometne nesreće i ratovi, iako čak i tu lijepi dio ispusti dušu, jer će mu drugi nešto pribokat.

Počne rat, a dio ih se javi u dobrovoljce, jer, jebiga, što će ljudi reć ako klizne u Frankfurt? U prometu se pak dogodi da se dva adrenalinaša trkaju po cesti i, jebiga, jedan izleti, pa zgine. Nije mogao pustit gas, jer što će ljudi reć? Da ne zna vozit?

Virus ‘što će ljudi reć’ pobio je više ljudi od Katoličke crkve i Adolfa Hitlera zajedno, pa opet gotovo ga nitko ne spominje ni u medicini, ni u filozofiji. Jedini koji se pozabavio tom tematikom bio je poznati engleski mislilac Gary Lineker koji je kazao: -Život je igra u kojoj sudjeluje 8 milijardi ljudi, a na kraju uvijek pobijedi ‘što će ljudi reć’!

SVE JE POTPUNO ISTO

Zbog ‘što će ljudi reć’ svijet je dosadno, ukalupljeno mjesto. Sve je potpuno isto, pogotovo sad u doba društvenih mreža. Sve žene su iste, svi nogometaši su isti, svi tenisači (osim Bublika)... Ako netko iskoči, odmah mu ljudi nešto govore, pa se bolje držat mase, i, kako

se ono kaže, mirna Bosna, masna kosa, što već. Zezam se, kosa ne može biti masna, jer što će ljudi reć?

Od Patagonije pa sve do Yakutska, rekosmo, svijet je unificirano mjesto naprlitanih žena s nabreklim usnama, kao da u njima stršljeni kote mlade i politički korektnih muškaraca koji se boje cancel kulture kao obične kulture – sve je pljunuto - glazba, filmovi, serije, Plenković, Milanović… Za takav planet čak i pjesma Paula Johnsona Get, Get Down čini se super raznovrsna.

Pa ipak postoji jedan zakutak na Trećem kamenčiću od sunca koji se opire trendovima.

Možda ste čuli za taj otok, zove se Britanija.

Tamo žive najružnije žene svijeta, veliki je misterij zašto ih je Bog kaznio takvom genetikom. Ako osoba nježnijeg spola u Britaniji na nešto (s)liči, automatski je članica Spice Girls. Doduše, samo njih pet u povijesti Britanije je na nešto ličilo, sada opet cijela nacija čeka da se porodi novih pet, pa da opet dobiju sličan bend. No Engleskinje i Škotkinje se s tom činjenicom ni najmanje ne zamaraju. Ne samo s izgledom, nego ni s vremenskom prognozom. Zapuše burin s Temze, ali Britanka svejedno obuče top i dopičnjak. Brige je za promaju i gole bubrege. U životu je pojela čipsa da ne bi stao na sve police hipermarketa Tesca, stomak joj se prelijeva preko minjaka - kraj nje

Virus ‘što će ljudi reć’ pobio je više ljudi od Katoličke crkve i Adolfa Hitlera zajedno, pa opet gotovo ga nitko ne spominje ni u medicini, ni u filozofiji. Jedini koji se pozabavio tom tematikom bio je poznati engleski mislilac Gary Lineker koji je kazao: „Život je igra u kojoj sudjeluje 8 milijardi ljudi, a na kraju uvijek pobijedi ‘što će ljudi reć’!“

Piše Maro Marušić foto Dubina

Anto Đapić u onom košarkaškom dresu izgleda skladan i elegantan - noge joj deblje nego u Clarence Seedorfa i Roberta Carlosa, ali nimalo se ona ne zabrinjava što će ljudi reć. Hoda samouvjereno i ponosno u noć kao da je Margot Robbie. Nalit će se pive, a maznut će i hamburger, što je briga za inzulin, glikemijski indeks i glikogenske rezerve.

KAKO TE NIJE SRAM?

Ulazimo opet u sezonu. Moderni turizam mi je toliko gadljiv da ga jedva podnosim. Jedino što me veseli jest vidjet britansku sisu kako se ponosno ljulja. U sadašnjem je trenutku, postoji samo ova večer, a naša Temzašica živi kao da je zadnja. Ubit će se alkoholom, dodat još pokoju masnu stanicu, jer briga je što će ljudi reć. A ljudi će reć: - Kako te nije sram takva hodati po Splitu i Dubrovniku? Je li se doma tako ponašaš?

Istina, kod kuće u Britaniji, Temzašice se ne ponašaju tako. Bio sam u Edinburghu, Yorku, Liverpoolu, Manchesteru, više puta posjetio London i iz prve ruke mogu posvjedočiti da se Britanke tako doma ne nose. Ponašaju se, naime, još puno - gore. Ili ako mene pitate, puno bolje. Loču i žderu još više, topići i do -

pičnjaci su još kraći, a glava znatno luđa. Valjda kada negdje turistički odu ne idu do kraja, poštuju te gradove, respect the city. Ali potpuno je svejedno, jer što god Temzašice radile, ljudi će ionako govoriti, pardon srati. Ako su obučene u burke, ne valja, ako su gole, ne valja. Nikad ništa ne valja.

Puna su groblja snova na kojima pišu epitafišto će ljudi reć? Zbog ‘što će drugi reć’ propadaju umjetnici, sportaši, čak i političari. Stoga kada ovo ljeto ugledate britansku sisu, nemojte je vikati. Lijepo je pozdravite i poljubite (dobro, ne morate je poljubiti) - ta sisa je svjetionik koji osvjetljava kako treba život izgledati. A smisao života je bolikurčinarstvo. Jer na kraju, ionako ćemo svi umrijeti. Za 50 godina, nitko od čovječanstva (osim kvizaša) se neće sjećati Posh Spice, a kamoli nas. Kako je samo nebitno što će ljudi reć.

A što će ljudi reć? Srat će uvijek, čak i onda kada se ponašate po društvenim normama. Ako se tu i tamo dogodi da Njemačka izgubi u nogometu, onda i ‘što će ljudi reć’ može izgubiti u životu. Ako meni ne vjerujete, uvijek možete pitati britansku sisu. Evo taman su počele dolaziti. Dobro nam došle, duhovne učiteljice bolikurčinarstva!

Od Patagonije pa sve do Yakutska, rekosmo, svijet je unificirano mjesto naprlitanih žena s nabreklim usnama kao da u njima stršljeni kote mlade i politički korektnih muškaraca koji se boje cancel kulture kao obične kulture – sve je pljunuto - glazba, filmovi, serije, Plenković, Milanović…

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Ko ga je kome stavio?

Predsjednik Vlade je ponudio 50 tisuća nagrade Baby Lasagni za uspjeh na Eurosongu. Naš Marko je tu nagradu glatko odbio i zamolio da te solde Vlada donira zdravstvenim ustanovama, jer je njima potrebniji nego njemu. Po nekima, mali mu ga je tako elegantno stavio pred cijelom nacijom. Ali premijer uopće više ne obada kad mu ga stavljaju, čak je kaže unaprijed predvidio takvu mogućnost, pa je pare iz hrvatskog proračuna, u Markovo i naše ime, rado prebacio siromašnim bolnicama za dječje bolesti. Tako je po običaju, od birača, dobio nove političke bodove. Narod čezne da ga opet zezne. Pa makar i na račun Markove pjesme, koja oplakuje odlazak mladih za boljim životom. Ali nije lako udovoljit svima potrebitima.

Evo, na primjer, neosporno su potrebite bolesne glavate želve, Mare i Danijele, koje se trenutno liječe u Oporavilištu za morske kornjače na Lošinju, nakon što su pronađene s dijagnozom sindroma iscrpljenosti i gladovanja. Jadne beštije! A sad su dobile i rođaka Marka, nađenog kako ‘letargično’ pluta oko Lošinja, javljaju stručnjaci. Bolno je i zamislit u što bi se pretvorio svijet da ove tri dragocjene kornjače ne ozdrave ili tek samo zakasne na masovno polaganje jaja na Grčkoj ili Tuniskoj obali. A građani su upoznali nove ministre u Vladi. Čak trojica od njih su diplomirani kineziolozi.

Jedan od njih, novi ministar poljoprivrede gospar Dabro, predstavio se javnosti kao magistar kineziologije, nakon što je tri godine studiro u Zagrebu. Znači, akademski obrazovan stručnjak za vježbanje u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, sportu, sportskoj rekreaciji i kineziterapiji. I više od toga; profesionalni kick-boksač! Nakon primjedbe novinara da i takvo školovanje traje pet godina, ministar se ispravio podatkom kako je preostale dvije godine završio u Travniku (BIH). To je zvučalo uvjerljivo, jer su prednosti studija na

bosanskom Oxfordu svima dobro znane. Jeftiniji smještaj, bolja hrana u studentskom domu i znatno luđi tulumi nego drugdje. I nema apsolutno nikakvih dokaza da je diploma kupljena na benzinskoj pumpi u Travniku. A i da ima, pa što? Bolje da naši domoljubni političari diplome kupuju svojim soldima, nego da doktoriraju na teret države. Iako u politici nije presudno baš određeno stručno obrazovanje, neki tvrde da su kineziologija i poljoprivreda strašno povezane, osobito ako oreš volovima i kopaš motikom. Pa su čestitali ovom perspektivnom ministru, koji nas podsjeća da fizičke aktivnosti i bavljenje sportom- produžavaju život. Drugima je sve relativno. Evo primjera: zec, jedan od najbržih trkača među živinama, a živi jedva dvije, tri godine. Letargična, spora, lijena i debela kornjača iz uvodnih redaka, živi preko dvjesto godina. Pa ti ori i kopaj! Drugi novi ministar i to novoga Ministarstva demografije i iseljeništva, gospar Šipić je diplomirani teolog i bivši član HDZ-a. Njegov glavni zadatak će bit stvaranje povoljnog okruženja za mlade obitelji, tako što će pazit da se sela ne odsele, a istovremeno da se već iseljeni, iznova usele. Uključujući tri njegova brata vodoinstalatera u Njemačkoj. Globalno je poznat ko gradonačelnik Trilja, a tu je funkciju obavljao 13 godina. Neki njegovi sugrađani broje tek nekoliko tisuća iseljenih za vrijeme njegova mandata. Inače, demografija je bila jedna od glavnih tema kojima se njegov DP bavio u kampanji. A to nema nikakve veze sa zabranom prodaje golduna, kako su im se rugali iz opozicije. Neke od mjera koje su obećali su financijsko nagrađivanje sklapanja brakova, poticanje useljavanja drevnih hrvatskih plemena iz Južne Amerike, stimuliranje ‘majčinog odgojnog i kućnog posla’.

A to nije ni slično stavu pokojnoga Pravaša, hrvatskog filozofa, publicista i političara Ante Kovačevića da žena nije stvorena za mudraca, nego za – madraca.

In tanto, novog ministra još čeka i deratifikacija Istanbulske konvencije, potpuni otklon Hrvata od rodne ideologije, a osobito inzistiraju da se u vrtićima, školama, sportskim i javnim objektima, pa čak i zatvorima, odvoje muške i ženske svlačionice i slične prostorije.

Nije precizno navedeno odnosi li se to i na odvojene bazene, plaže, školske učionice, kao i marame na ženskim glavama. I hoće li sve nadgledat - moralna policija?

Za sad tek iz nekih ženskih udruga izražavaju bojazan da žene u Hrvatskoj više neće smjet nositi - gaće?

Kad Hrvati slave, slave neumjereno, ali složno i bez ideoloških podjela. Kad se radi o komemoracijama, malo je drugačije. Ovih su se dana brojni Hrvati s tugom sjećali Bleiburga, ljuti što im Austrija ne da klanjat se žrtvama komunizma na istoimenom polju i pozdravljat se starohrvatskim pozdravom desnicom i još pokojim simbolom, koji samo one zlonamjerne podsjeća na nacizam. Pa su, eto, komemorirali iz Macelja.

Istovremeno, nešto manje medijski popraćeno bilo je sjećanje drugih Hrvata na godišnjicu predaje tisuće četvornih kilometara hrvatske obale i otoka, u to doba fašističkoj Italiji. Zapisano je, da su skoro cijela Dalmacija i otoci do Mljeta, pa i istok Konavala, potpisom poglavnika došlo u ruke susjedne Italije. Tako je Ante, prezime mu znate, zabilježen u povijesti, ko prvi hrvatski davatelj koncesije na dijelu hrvatskog pomorskog dobra. A i šire. Ma onda četrdeset treće, baš kad su se udomaćili, Talijani su kapitulirali, a koncesija na pomorsko dobro im je ukinuta, i to zahvaljujući Titovu ZAVNOH-u i AVNOJ-u, pa su teritoriji pod koncesijom vraćeni Hrvatskoj. Dobro… Jugi. A onda je i Juga izgubila koncesiju, nakon što je pokojni naš otac domovine Frano, zahvaljujući baš tim odlukama, u Americi dokazo, da se Hrvatska, po Ustav-u SFRJ imala pravo odcijepit. Valjda će i ovo kad-tad, u Muzej žrtava komunizma.

Piše Mario Klečak

OD LAJNERA DO KRUZERA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

SS “HIMALAYA” Bila je

posljednji britanski

parobrod, posjetila nas je

60’-ih, a Atlas je organizirao izlete za putnike

Bio je u to vrijeme najveći i najbrži brod u velikoj P&O floti koji je uspio skratiti ukupno putovanje prema Australiji za punih 10 dana

Priča o trećem i posljednjem britanskom parobrodu po imenu HIMALAYA započinje 29. ožujka 1945. godine kada je The Peninsular and Oriental Steam Navigation Company (P&O) naručio u brodogradilištu Vickers-Armstrongs u Barrow-in-Furnesu izgradnju putničkog broda od 27955 bruto registarskih tona za održavanje redovne brodske pruge prema dalekoj Australiji. Cijena izgradnje je bila 3,6 milijuna GB funti. Novogradnja broj 951, krštena imenom HIMALAYA, zaplovila je iz Londona preko Sueza prema Bombayu i Melbourneu 6. listopada 1949. godine. Bio je u to vrijeme najveći i najbrži brod u velikoj P&O floti koji je uspio skratiti ukupno putovanje prema Australiji za punih 10 dana. Nakon deset godina, njene su se plovidbe iz Sydneya produžile dalje prema lukama: Auckland, Suva, Honolulu, Vancouver i San Francisco. HIMALAYA je bila duga 216 i široka 27,7 metara, mogla je prihvatiti 758 putnika u prvom i 401 u turističkom razredu o kojima su brigu vodila 572 člana posade. Šest parnih Parsons SRG turbina ukupne snage 42550 KS omogućavale su joj preko dvije propele plovidbu brzinom od 22 čvora.

POTPUNO PREUREĐENA U KRUZER

Posao se dobro razvijao sve do konca pedesetih go-

dina prošloga stoljeća kada prijevoz putnika preko oceana sve više počinju preuzimati moderni turbomlazni i širokotrupni zrakoplovi. Početkom šezdesetih godina su se zato ujedinila dva najveća britanska brodara, P&O sa svojih 11 i Orient Lines s pet brodova u kompaniju P&O - Orient Lines koja je kao prvu mjeru donijela obiman i skupi program modernizacije svoje flote. Tako je odmah u rezalište poslano svih devet predratnih lajnera, dok su poslijeratni HIMALAYA, CHUSAN, ARCADIA, IBERIA, ORCADES, ORONSAY

Uglavnom je plovila zimi vodama oko Australije i Novog Zelanda, da bi se u proljeće i ljeto vraćala u Southampton odakle je poduzimala redovna krstarenja prema Sredozemlju. Tako je u njima doplovila i do Dubrovnika 9. kolovoza 1963., kojega P&O sa svojim brodovima redovito posjećuje sve do današnjih dana, uvrštavala u svoje rado posjećivane destinacije

i ORSOVA potpuno preuređeni. Izgrađena su i dva no-

Unatoč svemu, konkurencija zrakoplova, posebno poslije uvođenja u promet Boeinga B-747, postala je doslovno neizdrživa, pa su se još uvijek udobni i brzi brodovi morali ponovo preuređivati za nove poslove - kružna putovanja. Tako je i HIMALAYA prvi put koncem 1950. otišla u Nizozemsku na ugradnju klima uređaja, a potom 1963. u Tilbury u Velikoj Britnaiji, gdje je u brodogradilištu R&H Green and Silley Weir Ltd. potpuno preuređena za kružna putovanja s prihvatom 1416 putnika u jedinstvenom putničkom razredu.

SKONČALA U TAJVANSKOM REZALIŠTU

Uglavnom je plovila zimi vodama oko Australije i Novog Zelanda, da bi se u proljeće i ljeto vraćala u Southampton odakle je poduzimala redovna krstarenja prema Sredozemlju. Tako je u njima doplovila i do Dubrovnika 9. kolovoza 1963., kojega P&O sa svojim brodovima redovito posjećuje sve do današnjih dana, uvrštavala u svoje rado posjećivane destinacije. Tijekom njenog posjeta ‘63., putnička agencija Atlas organizirala je izlete za goste koji su njome doplovili u grad.

Nažalost, nakon što je svega deset godina uspješno poduzimala kružna putovanja, HIMALAYA je posljednji put uplovila u Sydney 30. listopada 1974.. Uskoro je prodana tajvanskim rezalištima, pa je već 28. studenog usidrila u Kaohsiungu. Tu je u rezalištima Tong Cheng Steel Manifacturing Co. Ltd. do konca 1975. konačno izrezana u staro željezo i istopljena u visokim

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Mateo i Anđela - nije rijetka storija, od “homo u kolo” se u Linđa još jedna lijepa ljubavna priča “isplela”

Neven, Tanja, Roko, Zrinka i Igor - diploma njihovoj, ovdje neprisutnoj, Kristiani je u džepu, svi skupa joj

i budućnost radnu uspješnu, pošteno plaćenu i

Maja, Rea i Nila - dobitnica Nagrade za životno djelo HRT je radost s prijateljicom i kćeri podijelila

Nikša, Leona i Petar - presretni su i mentor i učenici TUŠ, prva mjesta na World skills Croatia 2024., njoj u poslovanju recepcije, njemu turističke destinacije “donijeli” su učenje i savjestan rad, a ne vjetar

žele

lijepu

Sele, Ramona i Rebecca - u toplo godišnje doba lakše se i za vjenčanja odabere prikladna i jako lijepa “obleka”

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ines i Božidar - ljubav im je najveća radost i dar

Dragi i Marina - zajedno su, i dobro i zlo, proživili sve ono što su im “donijeli” život i sudbina

Ivana i Maja - mlade fizioterapeutkinje vole svoj posao, njihovo znanje i trud je mnogim pacijentima probleme olakšao

Marina, Josip i Pavo - svjesna je cijela obitelj koliko je šetati i biti na svježem zraku zdravo

Hana, Nikola i Rudolf - svog dragog i voljenog Luka su ispratili, tužni zbog nenadoknadivoga gubitka, a sretni što su s njim život i umjetnost dijelili

Irena

Maro i Dora - dundo i nepuča, vole zajedno biti i u Grad hoditi, srca im puna k’o kuća

Marko i

- malo su predahnuli dok ne stignu osvježenja naručena

JUGAŠI OSVOJILI EUROKUP!

Trener Kobešćak nakon riječke bajke: „Ovo je velika stvar i veliko zadovoljstvo,

ali ajmo u Ligu prvaka”

U vitrine dubrovačkog velikana stigao je novi europski trofej, LEN Eurocup. Osvojili su ga u sezoni 2000., kada su u finalu bili bolji od Pescare, a 24 godine poslije evo i „kantice” iz Rijeke

Piše Rafael Barkiđija

Foto: Goran Kovačić, Nel Pavletić / Pixsell; DD

Final four ovosezonskog Eurokupa ugostio je domaćin Primorje EB, uz sudionike Jug AO, Spandau 04 i Sabadell. Bila je to još jedna prava europska poslastica za ljubitelje vaterpola u Hrvatskoj, nakon što su Dubrovnik i Zagreb organizirali Europsko prvenstvo. Posebno kada je igrao domaćin, Primorje, uz podršku Armade i punih tribina.

SABADELL LAGANO PAO, SPANDAU POKLEKNUO

PRED HRABRIM DOMAĆINOM

Prvi polufinalni susret na završnici igrali su Jug i španjolski Sabadell. Solidna momčad, jedina koja je u zadnje vrijeme u Španjolskoj uspjela pružiti kakav-takav otpor Barceloneti trenera Elvisa Fatovića. Uz to su, kao i Jug i Spandau, stigli iz Lige prvaka. No, Jug je ipak bio favorit u tom

susretu, što se na kraju i pokazalo. Uz pet pogodaka Franka Lazića i četiri Marka Žuvele, Dubrovčani dolaze do uvjerljivih 11-7 protiv Sabadella. Nekoliko puta ključne situacije spašavao je i kapetan Toni Popadić.

U drugom polufinalu domaće Primorje sastalo se s njemačkim Špandauom. Nijemci su vodili s dva pogotka (4-6) na poluvremenu, pa su u trećoj došli i do velikih 5-8, da bi uslijedio preokret momčadi trenera Igora Hinića za plasman u hrvatsko finale Eurokupa. Pobjeda 14-12.

JUG DUPLO BOLJI U HRVATSKOM FINALU Finalni dan počeo je pobjedom Sabadella nad Spandauom za treće mjesto. Uvjerljivih 9-2 u utakmici u kojoj je jedna momčad željela treće mje-

Jugov Španjolac Sergi Cabanas u finalu je postigao tri pogotka

Jug je s tribina imao podršku uvijek vjernih Dančara

sto, druga je rezultatom pokazala koliko im je bilo stalo do ovog plasmana nakon ispadanja od Primorja.

Skupilo se nakon toga preko tisuću Riječana, kako bi podržali Primorje u nastavku ovosezonske bajke s Kantride. Ide im dobro u Eurokupu, dok su u domaćem Prvenstvu i Kupu pružili solidan otpor Jugu i Jadranu. No, i u tom je susretu momčad Vjekoslava Kobešćaka bila favorit. Usprkos naletu s tribina i energičnom početku utakmice, Jug je smireno kontrolirao finale. Opravdali su ulogu favorita, odigrali pametnu, strpljivu i realizatorski dovoljnu utakmicu, za uvjerljivih 12-6. Riječani su, uz ekipu s Danača, pljeskom ispratili sve sudionike i čestitali Jugu na naslovu. „Veliki uspjeh kluba, veliki uspjeh grada. Pokazali smo kroz Eurokup da smo najbolja momčad. Drago mi je da je ono što smo pokazali bilo na vrhunskoj razini kroz sve utakmice, od Vašaša do Primorja danas. Bilo je predivno igrati u ovakvoj atmosferi, ali je bilo teško davati instrukcije, tako da su se u principu držali većine stvari koje smo se dogovorili. Pokazali su tu jednu razliku u kvaliteti. Moram iskoristiti priliku da čestitam i Primorju. Prvo na organizaciji, ali isto tako i na igri i svemu što su napravili ove sezone” – rekao je nakon utakmice trener Juga Vjekoslav Kobešćak.

Zadovoljan je nakon utakmice bio i kapetan Juga Toni Popadić, koji je ponovno bio jedan od ključnih faktora Juga na putu do naslova. „Mislim da smo, iskreno, izdominirali turnir. Stvarno, momci su ostavili srce u bazenu nakon jako loše predstave u prvoj utakmici finala s Jadranom. Pokazali smo potpuno drugačije lice u ove dvije utakmice. Malo smo u početku bili nervozni, publika, suci, dok smo uhvatili ritam. Naravno, Primorje je jedna zanimljiva ekipa. Čestitam na ovom ogromnom uspjehu što su napravili. Nije lako kad izgubiš u finalu, ali napravili su čudo i momcima svaka čast. Što se tiče nas, idemo dalje. Zadovoljni smo. Ovo je drugi trofej u sezoni, još europski trofej. Jako puno će značiti za samopouzdanje, ali ne planiramo se zaustaviti. Čeka nas Jadran”, kazao je.

JUG JE USPIO SLOŽITI MOMČAD ZA OSVAJANJE TROFEJA

Prvi trofej sezone dubrovački vaterpolisti osvojili su u prosincu u Zadru, kada su u finalu svladali Jadrana. Regionalna liga izmaknula im je iz ruku, dok su igrali i Ligu prvaka, iz koje su ispali u Eurokup. To su na kraju osvojili, no ostaje još domaće Prvenstvo. U principu, Jug je nastavio kontinuitet osvajanja trofeja, usprkos brojnim igračkim promjenama u posljednje dvije sezone. Zadovoljan je time bio i sam Kobešćak, koji je pojasnio kako se u međuvremenu promijeni-

la i situacija na vaterpolskom tržištu. „Prošla dva ljeta su bila dosta stresna i nismo neke stvari niti očekivali, ali tako situacija se promijenila. Malo u klubu, malo oko nas, na tržištu se dosta promijenila. Puno klubova želi naše igrače. I to je nekakva nama satisfakcija, ali i veliki izazov da mi zadržimo te igrače i da im prodamo ne samo ugovore, nego i projekt. Svi ovi koji su ovdje, vjerujte, da većina njih igra ispod nekakve cijene koje oni zaslužuju na tržištu. Ali Jug nosi svoje, i nosit će i dalje svoje. Vidjeli ste da svi igrači dižu svoju kvalitetu i dolaze na onaj nivo koji Jugu treba”, rekao je Kobešćak, koji se osvrnuo i na glavni cilj u sljedećoj sezoni. „Nadam se da će sada, sljedeće sezone, momčad ostati ista, ili daj Bože da se malo pojača. Ako neće, opet ćemo biti tu, ali... Mislim da je Jugu mjesto u Ligi prvaka. Ovo mi je sjajan uspjeh, da se razumijemo. Ovo je velika stvar i veliko zadovoljstvo, ali ajmo sad... Idemo ponovno u Ligu prvaka” – nadodaje Kobešćak.

OSTAJE NAJVAŽNIJE PITANJE: TKO ĆE

BITI NOVI PRVAK HRVATSKE?

Uoči završnice Eurokupa, počela je finalna serija 33. Prvenstva Hrvatske u vaterpolu. Ove sezone naslov prvaka, na tri pobjede, traže Jug i splitski Jadran. Splićani su prošle sezone uzeli prvi naslov prvaka Lijepe Naše. Jugaši ove godine trofej pokušavaju vratiti u Gruž i doći do 18. krune. U prvoj utakmici Jadran je slavio u Splitu rezultatom 14:10. Bila je to uvjerljiva pobjeda protiv dubrovačke momčadi, koja u tom susretu nije pokazala pravo lice. Ispravak i izjednačenje serije traži se u Gružu, u petak (24. svibnja) od 19 sati. Treća utakmica igra se u Splitu u utorak (28. svibnja). Poznati su termini eventualne četvrte i pete utakmice, 1. lipnja u Gružu te 5. lipnja u Splitu.

JUGOVA EUROPSKA AVANTURA U SEZONI 2023./2024.: Eurokup je drugo po jakosti natjecanje u Europi, nakon Lige prvaka, u kojoj su Jugaši igrali prethodno ove sezone. Bili su u skupini s višestrukim prvakom Europe, Pro Reccom, grčkim Olympiacosom i Dinamom iz Tbilisija. Na kraju treće mjesto grupe, koje ih je vodilo u playoff Eurokupa. Osmina finala i četvrtfinale igrali se na dvije utakmice (zbroj golova), a Jugaši su bili bolji od Vašaša i Crvene Zvezde. I eto ih na final fouru u Rijeci, a na kraju i na najvišem skalinu.

KUPILA JE U BIH

Kazneno prijavljena djelatnica iz Neretve, lažnom diplomom došla do boljeg radnog mjesta

Provedenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Metković 55-godišnjakinja se sumnjiči za kazneno djelo krivotvorenja isprave. Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno kako je izradila lažnu potvrdu o radnom odnosu, navodno izdanu 1992. godine od strane trgovačkog poduzeća iz Bosne i Hercegovine, a kojom se potvrdom potvrđuje osumnjičenoj da je radila na radnom mjestu kreditnog referenta tijekom 1988. i 1989. godine čime je navodno stekla iskustvo za rad na po -

slovima računovodstva. Osumnjičena je lažnu potvrdu upotrijebila kao pravu na način da je početkom 2019. godine istu predala u  zdravstvenu ustanovu u kojoj je bila zaposlena i temeljem koje je s radnog mjesta čistačice preraspoređena na radno mjesto informatičkog referenta.

Policija protiv osumnjičene podnosi kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu u Metkoviću, stoji u priopćenju Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Osumnjičena je lažnu potvrdu upotrijebila kao pravu na način da je početkom 2019. godine istu predala u  zdravstvenu ustanovu u kojoj je bila zaposlena i temeljem koje je s radnog mjesta čistačice preraspoređena na radno mjesto informatičkog referenta.

PROJEKT

KOJI SU PREDLOŽILI GRAĐANI

Započeli radovi na šetnici u Brsečinama

Grad Dubrovnik jučer je, putem ugovornog izvođača, krenuo s radovima čišćenja raslinja na postojećoj pješačkoj stazi koja vodi od Magistrale do plaže u Brsečinama. Riječ je o projektu kojeg su stanovnici ovog Mjesnog odbora izglasali u okviru prošlogodišnje participacije građana u kreiranju gradskog proračuna. Nakon čišćenja uslijedit će iskopi temelja za izvođenje stupova javne rasvjete sa solarnim svjetiljkama koje će biti postavljene uzduž ove dionice. Njezinim uređenjem staza će biti dostupna i sigurna za kretanje stanovnicima i turistima.

Grad Dubrovnik ovim nastavlja realizaciju brojnih projekata uvrštenih u ovogodišnji gradski proračun, a koje su gra-

đani izabrali u 2023. godini kroz projekt participativnog budžetiranja. U Mrčevu je tako u tijeku obnova krova na bivšoj Osnovnoj školi Mrčevo koji građani koriste kao društveni dom, a početkom ožujka krenula je nova linija u gradskom prijevozu „Neboderko“ koja nebodere u Gružu povezuju s poslovnim centrom grada.

Projekt Participativno budžetiranje pokrenut je 2023. godine s ciljem razvoja participativnog proračuna i uključivanja građana Dubrovnika u proces donošenja odluka u svojoj sredini. Sudjelovalo je 1144 građana koji su birali između 131 projektna prijedloga, a odabranih 25 u procesu je realizacije, stoji u priopćenju Grada.

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

KOMU TO JA PIŠEM

Komu to ja pišem također i čemu

Kako zadobiti valjana čitača

Ne mogu to nikad svjetina je jača

Od ičeg valjanog uvijek u svačemu

Pišem onoj koja zna me ili njemu

Ištem svih obmana marnoga berača

Za vlastitom vjerom zbunjena tragača

Onog koji brine o svima o svemu

Pjesništvo je uvijek nešto o nečemu

Iz dubine sebe od najjačeg jače

Jezgra bîti u tom oku najmanjemu

Konteso sve vidim a još više slutim

Ne tek za se pišem uza me međutim

Sva svjetina slavi jeftine pjevače

22/6/23

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

Žene jedno misle, drugo govore, a treće rade. Muškarci i misle i govore isto. To isto i rade (ako mogu).

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

U spomen na dragu nenu Rasemu Zubović, 40 € prilaže obitelj Zorana Čengije;

Umjesto cvijeća za dragu rasemu Zubović, 40 € prilaže obitelj Njirić;

U spomen na pok. Nikolu (Nika ) Pavlović, 40 € prilaže Ivela Stanović;

U sjećanje na dragu gospođu Slavicu Jelić, 100 € prilažu Nikša i Marina Viđen s djecom;

Umjesto vijenca za pok. Đura Benića, 50 e prilažu Mira i Nikola Pavlović;

Zvonimir Pulić donacija 50 €; Caffe Bar Belfast donacija 60 €; Pizzeria Papillon donacija 85 €;Maja Sršen donacija 13,27 €;

CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE

U spomen - umjesto cvijeća za pok. Ivanku Lazić 40 eura prilaže Ambroz Čivljak

UDRUGA ZA DOWN SINDROM DNŽ

Cvijeta Knego prilaže 15 EUR-a

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DNŽ

U spomen na našu rodicu Lorenu Lujak, umjesto vijenca, Linda, Zorana i Nikša s obiteljima, prilažu 150 eura za potrebe udruge.

SVEČANO ODIJELO

AUTOR: SLAVKO BOVAN GLUMAC NA SLICI GRČKI OTOK VRHUNSKI SPORTAŠ STATUA NEKADAŠNJE PRAVILO U NOGOMETU, GOL KOJI DONOSI POBJEDU SLIKAR KOKOLJA PRIVREMENI PREKID KRETANJA LITRA STARORIMSKI POZDRAV

STRANO ŽENSKO IME, ROSA PISAC KOROMAN PROSULJA, TIGANJ

AKCIONARSKO DRUŠTVO VRSTA NAKITA REVIJA, PREGLED

MENI KROV, NADSTREŠNICA (mn.)

SAMOGLASNIK

GLUMCA NA SLICI KRATICA ZA OKRUG

ZA ARGENTINU PJEVAČ MONTENO ORGAN NJUHA ITALINA OD MILJA NESTLAČI-

NOGOMETAŠ REBIĆ UMJETNOST (lat.)

MIRISA ORNAMENT MJESTO KOD KOPRA (anagram: KOLA)

ODBOJKAŠKI KLUB

SKLADBA ASTORA PIAZZOLLE

SLOVAČKI PJESNIK, JANKO PRODUKT GORENJA

STIH OD DESET SLOGOVA KAUBOJSKO UŽE NAJZDRAVIJE PIĆE

DUBROVAČKI DNEVNIK DIO KONJSKE OPREME

NOVINE

RUKOMETAŠ KNJIŽEVNIK SARAJLIĆ POSTOJATI

GIJE

USHIT SITNE ČESTICE NOGOMETAŠ KRASNODAR NAROD U KONGU STOČAR KOJI KATUNARI

frak, zlatni gol, Rosita, Veselko, AD, prsten, arg, nos, Ita, duks, i, Osmi povjerenik, M, odojak, amara, Ante, ars, šara, Loka, Kral, dim, OK, N, laso, voda, I, EN, Izet, biti, ćase, Egej, ekstaza, Rora, katunar, Patrik, oteći, ovakav, lori, a mo, anoda, amandmani, grad, nicati, Antoine. S K A N D I N A V K A

AUTO / MOTO

Opel Corsa 1.2 99. godište, u voznom stanju. Može i za dijelove, ali u cijelosti. nije registrirana. 097/661 6033

Prodavam Mercedes170 A, 2004.g, prešao 195000 km. Mob: 097/ 661 60 33

Prodajem WW Polo 1,2, 47kw, benzinac, metalik boja, 2004,g. Prešao 130000km u dobrom stanju, neregistriran. Mob: 098 363 160

PLOVILA

Prodajem malu barku tri metra, uredno registrirana s veslima. Mob. 0915207562

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u Ulici Ante Starčevića. Mob. 098679111

Iznajmljujem 61 m2 namješteni stan (u urbanoj vili od 6) koji se sastoji od: dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, banje i spreme. Blizina Poslovnog centra. Ozbiljne ponude slati na e-mail: kova_du@yahoo. com

Tražim garsonijeru, studio apartman ili sobu s banjom na duže vrijeme. Kontakt: 098 913 2010

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 kvadrata, istočna strana Mljeta i pogled na mljetski kanal. 091 915 9145

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946

Prodajem kuću u Rožatu, 119 kvadrata s pomoćnim objektom od 11 kvadrata. Cijena 195 000 eura. Kontakt: 099 642 8623

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog

ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK

Dubrovnik - Vukovarska 17 - 1. kat

Kontakt: 095 466 2211

www.angelusnekretnine.hr

puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna.

Mob: 098 244 794

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

šte, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemlji-

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U

blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Luka Šipanska, brižno održavan maslinik s omirinom 90 m2 - 120.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik095 466 2211

Slano, Grgurići, građevinsko zemljište na mirnoj lokaciji blizu mora - 1200 m2 - 250.000 eura - Angelus nekretnineured Dubrovnik - 098 676 009

Zaton, u prodaji imamo kuću s pet smještajnih jedinica blizu plaže, 195m2 - 630.000 euraAngelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Popovići - građevno zemljište na mirnoj lokaciji, 1000 m2118.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno

mjesto, blizu škole – 90 m2 –

297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211

Prodajemo više građevinskih zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem novu biciklu, vrlo malo korištena, s pumpom, sicom, sirenom i bocom, cijena 300 eura. Mob. 095 522 9380

Poklanjam izuzetno lijepu pseću kućicu za većeg psa kontakt: 091 356 9711

Prodajem zamrzivač 400 I Gorenje. Korišteno jednu sezonu. Cijena 300 eur. Mob: 098 188 2410

Prodajem trodijelna aluminijska vrata s ugrađenim termoizolacijskim staklom i dva oberlihta. Dimenzija 235x207 cm. Cijena po dogovoru. Kontakt: 091 374 5173

USLUGE RAZNO

Tražim radnika za rad u vrtu. Posao uključuje okopavanje, plijevljenje korova, košenje trave mašinom, ispuhivanje lišća, Polijevanje i odnošenje otpada. Tri dana tjedno, po tri sata, ujutro! Plaćanje mjesečno. Kontakt: 020425768

Traži se djelatnica sa iskustvom za rad u frizerskom salonu. Kontakt 099/517-9452 i 020/332-820 (dostupan od 1418h)

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa.

Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757

KAMENOKLESAR - Izrada grobnica, spomenika, nadgrobnih vaza - kamenica, nadgrobne knjige, brončana galanterija, slike od porculana, klesanje slova na spomeniku, čišćenje grobnica, klupice, skale, kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mobitel: 0917285208.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 20.5. do 26.5.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 27.5. do 2.6.

preminuli

IVO ĐURIĆ (1933) DRAGIŠA ALEKSIĆ (1948)

RUŽA CURIĆ (1940)

NIKO ĐOVIĆ (1937)

ANKA KALINIĆ (1961)

DRAGOJLO ŠULUBURIĆ (1938)

KATE SOKOL (1941)

FRANJO PAVLOVIĆ (1947)

IVAN GLAVIĆ (1989)

RUŽICA GRZILO (1935)

MODERNA VERZIJA

KUD iz Osojnika otplesao Linđo,

ali

u ‘Rim Tim Tagi

Dim’

verziji

Prezentacija nove dorađene, moderne verzije Linđa, koja je izazvala veliko zanimanje kod javnosti na ovim prostorima i duž cijele Lijepe Naše, upriličena je prošlog vikenda ispred mjesne crkve na Osojniku.

Po prvi put se glazba javno izvela s plesnom skupinom KUD-a Sv. Juraj iz Osoj-

nika koja je otplesala Linđo, ali u verziji hrvatske uspješnice s Eurosonga, pjesme Rim Tim Tagi Dim.  Na prezentaciji su sudjelovali ljeričarka Nikoleta Kovačić s plesnom skupinom KUD-a Sv. Juraj iz Osojnika, predsjednica ŽK Dubrovnik Nikolina Trojić i autor obrade Linđa Vedran Kraljević.

poznati par

Snaha Roda Stewarta konavoskih korijena i njegov sin uživaju u Dubrovniku gdje će se uskoro vjenčati

Buduća snaha Roda Stewarta, Nicole Artukovich i njegov sin Liam Stewart uživaju u Dubrovniku gdje će se uskoro vjenčati. Nicole, koja je porijeklom iz Konavala i Hercegovine, na društvenim se mrežama pohvalila kako uživa u Dubrovniku sa svojim odabranikom i s njihovom djetetom koje je ovdje proslavilo i svoj prvi rođendan. Par se fotografirao na plaži Sveti Jakov.

Poznati par će se vjenčati u jednom poznatom dubrovačkom visokokategorniku, a zavjete će izmijeniti u Crkvi svetoga Ignacija na Jezuitima, nakon čega će uslijediti prijem za uzvanike na Lovrjencu.