Vjesnik Đakovačko osječke nadbiskupije - 1-2. 2013 by zoran antolovic

1-2(2383) 2013.

VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Časopis za pastoralnu orijentaciju Izdavač: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugalić Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banović, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: tiskovni.ured@djos.hr Uredničko vijeće: Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović, Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 E-mail: smaroslavac@gmail.com Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandarić (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemačka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunović (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovkić (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 Đakovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik@djos.hr Poštarina plaćena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj računa: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača. Devizna pretplata (iz inozemstva): čekom ili na devizni račun: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8). Grafička priprema i tisak: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

I UBUDUĆE SLUŽIT ĆU CRKVI SVIM SRCEM, ČITAVIM ŽIVOTOM POSVEĆENIM MOLITVI Papa Benedikt XVI. najavio je 11. veljače svoje odreknuće od papinske službe. Učinio je to tijekom konzistorija povodom triju kanonizacija novih svetaca Katoličke Crkve. Izjava Svetog Oca u cijelosti glasi: »Draga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo zbog triju kanonizacija, već i zato da vam priopćim jednu veoma važnu odluku za život Crkve. Nakon što sam se više put preispitao pred Bogom, došao sam do uvjerenja da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način moju papinsku službu. Veoma sam svjestan da se tu službu, zbog njezine duhovne naravi, mora obnašati ne samo djelima i riječima, već ništa manje patnjom i molitvom. No, u današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati - od strane onih kojima je to zadaća - konklave za izbor novog pape. Draga braćo, zahvaljujem vam od sveg srca za svu ljubav i rad kojima ste sa mnom nosili teret moje službe i molim oproštenje za sve moje pogreške. Povjerimo, sada, svetu Crkvu brizi Vrhovnog Pastira, Našega Gospodina Isusa Krista i zazovimo svetu Majku Mariju da svojom majčinskom dobrotom bude na pomoć ocima kardinalima u izboru novog pape. Što se mene osobno tiče, želim i ubuduće služiti svim srcem, čitavim životom posvećenim molitvi, svetu Crkvu Božju.«

PAPINO ODREKNUĆE OD SLUŽBE U DUHU JE SABORSKOG UČENJA O CRKVI Mato Zovkić*

a Katoličku Crkvu 11. veljače 2013. ostat će povijesni dan. Toga je dopodneva papa Benedikt XVI., tijekom savjetovanja s kardinalima prisutnim u Rimu, trebao odlučiti o proglašenju skupine talijanskih mučenika svecima i dviju redovnica sveticama. Međutim, on je tada također najavio da se kani odreći službe Petrova nasljednika, koju obavlja od 19. travnja 2005.. U Zakoniku crkvenog prava iz god. 1983. stoji: »Ako se dogodi da se rimski prvosvećenik odrekne svoje službe, za valjanost se traži da odreknuće bude slobodno i da se očituje prema propisima a ne traži se da ga tko prihvati« (k. 332, § 2). To »prema propisima« znači da odreknuće treba biti javno i slobodno napisano ili izrečeno. Tako ćemo od 28. veljače imati umirovljenog papu. Teoretski, svećenici su znali da se papa može odreći svoje službe, ali se to u praksi nije događalo stoljećima i zato je ta vijest »obišla« svijet kao veliko iznenađenje.

Odreknuće kako bi Crkva bila jasniji znak spasenja u Kristu Pogledajmo još jednom kako je Benedikt XVI. obrazložio ovaj svoj korak: »Predraga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo zbog triju kanonizacija, nego i zato da bih vam priopćio odluku koja je od velike važnosti za život Crkve. Nakon što sam više puta preispitivao svoju savjest pred Bogom, došao sam do sigurnosti da moje sile, zbog poodmakle dobi, više nisu prikladne za primjereno izvršavanje Petrove službe… U današnjem svijetu koji je podvrgnut brzim promjenama i uzburkan pitanjima koja su veoma važna za život vjere, da bi se upravljalo Petrovom lađom i naviještalo evanđelje, potrebna je i snaga kako tijela tako i duha, snaga koja se posljednjih mjeseci u meni umanjila, tako da moram priznati svoju neprikladnost da dobro obavljam službu koja mi je povjerena. Stoga, dobro svjestan težine toga čina, s punom slobodom izjavljujem da se odričem službe nasljednika sv. Petra.« Ova smiona teološka formulacija odaje Benediktovu osobnu vjeru u Crkvu i o Crkvi, vjerničku poniznost i prihvaćanje zdravstvenih granica koje su sastavni dio visokih godina. Ona ujedno pokazuje da sadašnji papa svoju viziju Crkve kao zajednice Kristovih sljedbenika u povijesnom svijetu temelji na učenju Drugoga vatikanskog sabora. U Dogmat* Tekst je preuzet iz Katoličkog tjednika, br. 8, od 24. veljače 2013., str. 28.-29.

1-2/2013.

skoj konstituciji o Crkvi te u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u svijetu ovoga vremena Sabor je više puta istaknuo kako Crkva o sebi vjeruje da je znak i sredstvo spasenja u Kristu ili sveopći sakrament spasenja. Ona to jest, ali se trudi da bude jasan znak i privlačno sredstvo Krista u svijetu koji se mijenja. Ona to prvenstveno biva i postaje po biskupu Rima, kao Petrovu nasljedniku, i drugim biskupima koji je vode u zajedništvu s papom: Oni su liturzi Crkve, navjestitelji evanđelja i pastiri vjerničkog stada. Papa Benedikt ponizno priznaje da tu službu više ne može uspješno obavljati zbog svoga zdravstvenog stanja, i stoga se povlači.

Neki od problema s kojima se papa suočavao Ovaj papa najavio je da će Crkvu voditi smjerom koji joj je dao Ivan Pavao II. kao provoditelj reforme i obnove što ju je zacrtao Drugi vatikanski sabor. On je to činio, dakako, na svoj način kao bivši profesor dogmatike koji izvrsno poznaje nauk crkvenih otaca, osobito Augustina te kao odličan poznavatelj dogmatike, posebno euharistije na kojoj se Crkva okuplja i izgrađuje. Za osnovno hermeneutsko načelo saborskih dokumenata i duha uzeo je: kontinuitet u Crkvi, ne lom s obvezatnom tradicijom. Time se suprotstavio teolozima tipa njegova tübingenskog kolege Hansa Künga, za koje je saborska obnova prvenstveno uključivala otvaranje za novo u svijetu, bez obzira na kontinuitet. Održao je dvije opće sinode biskupa: na prvoj se raspravljalo o euharistiji, a na drugoj o Riječi Božjoj u Crkvi. Održao je i dvije krajevne sinode: onu za Bliski istok, dijelom u Rimu a dijelom u Libanonu, i onu za Afriku, te o svakoj od ovih četiriju sinoda izdao pobudnicu. Tijekom njegova pontifikata na vidjelo je izašao problem svećenika pedofila i odgojitelja u crkvenim zavodima koji su se ogriješili o njima povjerenu djecu. Iako je u Sjedinjenim državama jedva 1,5% svećenika učinilo zloporabu službe i smutilo djecu u njihovu stasanju, dok su ostali tu službu obavljali odgovorno, sablazan je bila teška, a duhovna šteta nanesena žrtvama nepopravljiva. Zato je Papa ranije moralno načelo, da treba čuvati dobar glas osumnjičenih dok se sigurno ne dokaže kako su učinili zlodjelo, prometnuo u krik: »Zaštitite žrtve u njihovoj razvojnoj dobi!« Razriješio je službe nekoliko biskupa u Americi i Irskoj zato što nisu dovoljno energično reagirali i spriječili takve svećenike i odgojitelje u njihovu nemoralnu djelovanju. Dao je jasna i stroga pravila za postupanje u takvim slučajevima.

Na vanjskom području, ovaj je papa poznat po čestom ponavljanju dijagnoze: »Diktatura indiferentizma!« Želio je time vjernike ohrabriti da ne podliježu relativizmu i sekularnom mentalitetu u stvarima gdje vjera od nas traži da se usudimo biti drugačiji. Time je budio bijes ne samo sekularnih medija već i jednog dijela katoličkih vjernika, osobito u svojoj Njemačkoj, gdje ga je većina katolika, s ostalim sugrađanima, smatrala konzervativnim papom. Odricanjem od papinske službe pokazao je istinsku hrabrost i poglavarsku veličinu. Time je omogućio da se papinska služba ne shvaća kao vladanje nekog svjetovnog monarha koji bi trebao do smrti obnašati svoju vlast. Oni među nama katolicima koji su ovih dana šokirani zbog Papina odreknuća, u izvjesnoj mjeri boluju od monarhističke ekleziologije. Imat ćemo umirovljenog papu, prvi puta nakon Celestina V. koji je kao benediktinski monah 5. srpnja god. 1294. bio izabran za papu, ali je nakon nekoliko mjeseci, uvidjevši težinu situacije u Crkvi kojoj nije dorastao, kardinale nagovorio da 13. prosinca iste godine počnu birati novoga papu. Tako je 24. prosinca izabran benediktinac Caetani, koji je uzeo ime

Bonifacije VIII. Papa Ratzinger ostaje u Rimu kao umirovljenik u jednom samostanu, odakle će molitvom i sadržajnom šutnjom pratiti svoga nasljednika i sudjelovati u životu Crkve koju je plodno vodio tijekom osam godina. Početkom kolovoza 2000. boravio sam u New Yorku kao delegat kardinala Puljića na samitu vjerskih poglavara početkom novog tisućljeća. Među sudionicima bio je i jedan pravoslavni episkop iz Etiopije koji mi je rekao da je Ivan Pavao II. dobronamjeran i bistar biskup, ali da mu starost kvari pastirske akcije te da bi trebalo izabrati mlađega. Ivan Pavao II. ponizno je dopuštao da prigodom televizijskog prijenosa njegove mise i drugih obreda najširi krug gledatelja vidi kako mu ponekad nekontrolirano curi slina iz usta. Time je davao podršku i dostojanstvo bolesnim i nemoćnima. U slučaju Benedikta XVI. otpada takav prigovor i takvo gledanje na starost. Njemu je važno da Crkva nastavi plodno obavljati svoje poslanje u pluralnom svijetu, pod vodstvom mlađeg vrhovnog pastira. Ova je gesta svojevrsna kruna papinskog djelovanja Benedikta XVI. Zato sam ovih dana postao još ponosniji što sam katolik.

Nadbiskup Marin Srakić o Papinoj odluci Đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin

Srakić, novinarima je dao izjavu povodom odreknuća pape Benedikta XVI. od papinske službe: »Izjava pape Benedikta XVI. sve je iznenadila. Mnogi su doživjeli šok. Međutim, to ne treba tako doživjeti. Riječ je o odluci koja očituje snagu duha, viziju sadašnjosti i budućnosti, koja potvrđuje vjeru da Crkvu, prije svega, vodi Duh Sveti, a ne neki čovjek i povjerenje u nasljednika. Kada je imenovan za nasljednika Ivana Pavla II., odmah su me pitali hoće li on moći ispuniti ono što je započeo Ivana Pavao II., koji je pokazao veličinu duha i za kojega možemo reći da je bio veliki papa. Poznavali smo kardinala Ratzingera kao izuzetnog znanstvenika, filozofa i teologa. Tijekom osam godina kako vodi Kristovu Crkvu kao Rimski biskup, pokazao je da nije samo veliki teolog, nego ujedno i veliki pastir. On se zapravo s vremenom pretvorio u pravog župnika, vrsnoga katehetu, branitelja Crkve, posebno u onim slučajevima i u krajevima gdje je Crkva ugrožena, gdje je u pitanju sloboda vjere. Ušao je u dijalog i s predstavnicima drugih crkava, isto tako i s onima koji ne vjeruju, te će u povijesti zauzimati značajno mjesto. Izuzetno je značajan i za našu Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Prije svega, poznavao je prilike u

našim krajevima, što se dalo uočiti u nizu naših susreta. Sjećao se detalja iz života naše Đakovačke i Srijemske biskupije, a za nas je posebno značajan jer je osnovao Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu - metropoliju, što je Đakovačku biskupiju uzdigao na rang nadbiskupije i Đakovo proglasio metropolitanskim sjedištem, ujedno odvojivši Srijemsku biskupiju od Đakovačke biskupije, koje su tijekom dva i pol stoljeća bile vezane jednim biskupom. Kao čovjek, Benedikt XVI. je u neposrednoj komunikaciji izuzetno drag, neposredan, srdačan u razgovoru, s njim se moglo razgovarati o svemu, znao se i našaliti. Rekao sam mu kako smo papi Ivanu Pavlu II. obećali kada dođe u Đakovo pokloniti vagon vina. Pitao me: A kad bih ja došao u Đakovo? Rekao sam mu: Dođite, pa ćemo vam pokloniti!« Upitan o odlikama koje bi trebao imati novi papa, nadbiskup je rekao: »Zdravlje duše i tijela, da zdrava duha promatra i uočava situaciju u kojoj Crkva i svijet živi; mora imati viziju kako sačuvati jedinstvo Crkve i voditi je po uzburkanim vodama današnjega svijeta, jer Papa je doživljavao udarce s mnogih strana, unutar i izvan Crkve, uhvatio se u koštac s pitanjima Crkve koja nipošto nisu na čast, nego na sramotu crkvenog života.« Anica Banović

1-2/2013.

Zahvalna molitva za papu Benedikta XVI. i sretan izbor novoga pape (Okružnica, br. 408/2013-ad., Đakovo, 22. veljače 2013.) Svim župnicima i rektorima crkava, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, svim vjernicima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Draga braćo i sestre, papa Benedikt XVI. je 11. veljače 2013., na koncu redovitog konzistorija s kardinalima, objavio svoje odreknuće od službe Rimskoga biskupa, a samim time i od službe Petrova nasljednika. Tom je zgodom, među ostalim, rekao: »Nakon što sam se više puta preispitao pred Bogom, došao sam do uvjerenja da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način moju papinsku službu… Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati konklave za izbor novoga pape.« Iako nas je Papina odluka iznenadila, smatramo da je taj njegov čin vrijedan poštovanja. Pristupamo mu očima vjere u Božju Providnost koja vodi Crkvu, čitav svijet i svakoga čovjeka. Istodobno zahvaljujemo nebeskom Ocu za Benedikta XVI. i njegovo dosadašnje vjerno i odano papinsko služenje te naklonost i ljubav koju je iskazao našoj mjesnoj i domovinskoj Crkvi, osobito uzdignućem naše Nadbiskupije na rang nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta prigodom našeg Nadbiskupijskog zahvalnog hodočašća u Rim u travnju 2009. godine, kao i u prigodi svoga apostolskog pohoda našoj domovini u lipnju 2011. te našeg zahvalnog nacionalnog hodočašća u Rim početkom Godine vjere, u studenom 2012. godine. Istodobno određujemo kako slijedi: 1. U nedjelju, 24. veljače 2013., neka se vjernicima cjelovito pročita Papinu odluku o odreknuću (u prilogu). 2. U četvrtak, 28. veljače 2013., neka se u svim župama u večernjim satima slave mise zahvalnice za plodan osmogodišnji pontifikat pape Benedikta XVI., a u homiliji neka se progovori o njegovu pastirskom služenju sveopćoj Crkvi. Neka se, među ostalim, sa zahvalnošću spomene i njegov čin uspostave Đakovačkoosječke crkvene pokrajine. Misi zahvalnici u đakovačkoj prvostolnici u 18,00 sati predsjedat ću ja osobno, a u konkatedrali u Osijeku u 18,30 sati predsjedat će pomoćni biskup Đuro Hranić. 3. Sveta Stolica će 28. veljače od 20,00 sati biti upražnjena (sede vacante), te se od tada do izbora novoga izostavlja spomen pape u euharistijskim molitvama. 4. Od 1. ožujka 2013. do izbora novoga pape neka se u svim prigodama, kad god je to moguće, a rubrike dopuštaju, uzima obrazac ‘votivne’ mise »Za izbor pape« (RM, str. 703). Neka se u svakom euharistijskom slavlju, i u molitvi Časoslova, u molitvi vjernika moli za sretan izbor novoga pape. 5. Kad se dozna za izbor novoga pape, neka se zvonima to oglasi po svim crkvama, u trajanju od 10 minuta. To isto neka se nastavi tijekom jednog dana prigodom Pozdravljenja. Prikladno je toga ili sljedećega dana slaviti misu s molitvama »Za papu« (RM, str. 700-701). 6. Na dan svečanog uvođenja novoga pape u službu neka se u svim crkvama na euharistijskim slavljima održe prigodne homilije, neka se moli za novoga papu i poslije popričesne molitve zapjeva himan »Tebe Boga hvalimo«. Gospodin bio sa svima Vama! dr. Drago Tukara, kanonik kancelar 1-2/2013.

 MARIN, nadbiskup đakovačko-osječki

Urednikova (pre)poruka

Angelologija Vladimir Dugalić, urednik

Godini vjere, ovaj broj Vjesnika posvetili smo angelologiji, budući da, kako ističe Katekizam Katoličke Crkve, »postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.« (br. 328) Na tom tragu, u svim monoteističkim religijama pronalazimo učenje o anđelima kao duhovnim, nebeskim bićima koji su Božji klanjatelji i služitelji, njegovi glasnici, prenositelji ili izvršitelji njegove volje na zemlji, odnosno, među ljudima. Drugim riječima, u Bibliji, kao i u drugim vjerskim knjigama, naglašena je više njihova služba Božjih glasnika, nego njihova narav. Anđeli se pojavljuju u vidljivom, ljudskom liku kao nepoznati stranci, gosti, mladići. Oni nekoga obavješćuju, opominju, svjetuju, poučavaju i tumače Božje znakove, a ponekad nekoga prate, štite, čuvaju, spašavaju (anđeo čuvar), sprečavaju, kažnjavaju, prate čovjeka poslije smrti na drugi svijet (anđeo smrti), a u nekim situacijama čak i ubijaju (anđeo zatornik). Biblijska angelologija razlikuje stoga anđele po službama (funkciji) i hijerarhiji, predočuje ih kao »nebesku vojsku«, ali im ne utvrđuje broj.

Nebeska hijerarhija Tek kasnija, spekulativna teologija razradit će konkretniji nauk o anđelima kao netjelesnim, duhovnim bićima, koja su viša od čovjeka a niža od Boga, o bićima koja posreduju između nebeskoga i zemaljskoga, nadnaravnog i naravnog, Boga i ljudi. Anđeli imaju razum i volju, a po savršenstvu nadilaze sva bića. Teologija će tako, malo pomalo, razlikovati dobre, Bogu odane i vjerne, od otpalih, Bogu neposlušnih anđela (zlodusi, đavao). U tom smislu, od VI. stoljeća angelologija postaje sustav, a važnu ulogu u tome imala je knjiga Pseudodionizija Areopagita (De coelesti hierarchia) prema kojoj postoji devet anđeoskih korova, podijeljenih u tri reda. Prvom redu pripadaju Serafini, koji u ikonografiji imaju plamenocrvene boje i šestora krila s mnogo očiju na njima, potom Kerubini, koji se prikazuju u nebeskomodrim bojama i imaju četvora krila, te Prijestolja koja nemaju antropomorfni oblik, nego se prikazuju kao ognjeni, krilati kotači s mnogo očiju te na kojima počiva Božje prijestolje. Drugi red čine Gospodstva, koja nose žezlo, krunu ili mač u ruci te oklop na tijelu, potom Moći (Sile), koji drže obično knjigu u ruci, te Vlasti. Trećem redu pripadaju Poglavarstva (Vrhovništva), odjeveni u ratničko ili liturgijsko ruho s ljiljanom u ruci, potom sedam Arkanđela, individualizirani osobnim imenima koja tumače njihove funkcije: Mihael (Tko je kao Bog?) je vojskovođa vojske nebe-

ske, pobjednik nad Sotonom; Gabrijel (Junak Božji ili Božji glasnik) je Božji glasnik a u ruci nosi štap, žezlo, ljiljan, upaljenu svjetiljku ili zrcalo od zelenog jaspisa; Rafael (Bog je ozdravio) koji nosi posudu s lijekom; Urijel (Svjetlo Božje) ima plameni mač i plamen pod nogama a čuva ulaz u Eden, zemaljski raj; Barahijel ili Maltijel (Božji blagoslov) je pomagač koji se javio Mojsiju iz gorućeg grma a označavaju ga bijele ruže; Jehudijel ili Jofijel je kažnjavatelj i nosi zlatnu krunu i trostruki bič u ruci; Sealtijel ili Zeadkijel je glasnik koji je spriječio žrtvovanje Izaka a prikazuje ga se sklopljenih ruku na molitvu. Ovom, trećem redu pripadaju i Anđeli koji su zaštitnici pojedinih ljudi, anđeli čuvari. U ikonografiji anđeli često pjevaju, sviraju, klanjaju se naklonom glave, klečanjem, a prikazuje ih se i skrštenih ruku na prsima, kako kade kadionicama, nose upaljene svijeće. Od IV. stoljeća često su odjeveni u liturgijsko ruho đakona, a kasnije nose blistavu odjeću ili vojni oklop. Zanimljivo je istaknuti kako u najranijim prikazima anđeli nemaju krila. Prikazani su kao lijepi mladići, obučeni u bijele haljine, a krila dobivaju tek u IV. stoljeću. Ona su u početku bila bijela, a u srednjem vijeku postaju zlatna ili šarena. Od vremena renesanse prikazuju se i kao mali, golišavi krilati anđelčići, tzv. putti (dječačići). Osim u židovstvu, gdje se angelologija počela razvijati nakon Babilonskog sužanjstva a svoj procvat doživjela u helenističkom razdoblju, nauk o anđelima pronalazimo i u islamu. Kao i u židovstvu, gdje su anđeli netjelesna i duhovna bića, raspoređena u razne skupine koje upravljaju nebeskim tijelima i atmosferskim pojavama, tako su i u islamu anđeli, prije svega, dobra, bespolna i besmrtna bića, viša od proroka (osim Muhameda) i ljudi. Razlikuju se anđeli (meleci) koji su ostali poslušni Alahu, za razliku od zloduha (šejtan, džin) koji su otpali. Kao i u Bibliji, anđelima se pridaju različite funkcije te oni prenose objavu (Džibril), održavaju živa bića (Mikail), ali i usmrćuju (Izrail) te saslušavaju umrlog (Munakar i Nakir).

Anđeli u New ageu Za razliku od monoteističkih religija, u istočnjačkim (azijskim) se religijama ne govori o anđelima. Naime, oni svijet shvaćaju monistički, kao svetu cjelinu i participaciju jedinstvenog božanskog počela, te u takvoj viziji nema mjesta za vjeru u anđele. Umjesto u objavitelja i prenositelja Božje poruke, oni vjeruju u reinkarnaciju i produženje svetoga. U hinduizmu je to utjelovljeno božanstvo (avatar), a u budizmu biće savršena duha. Ipak, i u tim religijama mogu se pronaći, osobito u pučkim običajima, vjerovanje u demone čije se zlo djelovanje mora ukloniti obredom. Međutim, važno je istaknuti kako je utjecaj ovih religija i njihova poimanja božanstva i duhovnog svijeta danas najočitije u kulturi New agea, koja sve više zahvaća i naše krajeve. 1-2/2013.

Prema riječima Josipa Blaževića, preko istočnjačkih kultura i religija, »potom teozofije i antropozofije, te okultnih objava primljenih od ~Uzašlih Majstora՚ i ~duhova vodiča՚, mnogi protagonisti New agea anđele predstavljaju kao energetska bića i više jastvo, duhove prirode i elementale s kojima mogu stupiti u kontakt (channeling) po želji, bilo pri budnoj svijesti ili u njezinim raznim izmijenjenim stanjima. Rezultat primljenih objava jest iskrivljena slika o Bogu (teologija), čovjeku (antropologija), Sotoni (demonologija) i anđelima (angelologija) kojom vrvi sva newageovska literatura.« Osim toga, za razliku od biblijskoga nauka o anđelima, na koji su sigurno utjecale okolne religije i kulture (Mezopotamija, Perzija), osobito iransko-babilonske predodžbe, ali koji je u duhu svoga monoteizma demitologizirao shvaćanje anđela i kritički preispitao njihovu ulogu, onkraj svakog sinkretizma i relativizma, u New ageu je uklonjena svaka granica između biblijskog shvaćanja anđela i njihovih imenjaka u drugim religijama. Na taj način nije više vidljivo Kristovo gospodstvo nad anđelima niti njihova usmjerenost na Krista. Štoviše, kako ističe Blažević, »poruke koje anđeli New agea ~kanaliziraju՚ često su u suprotnosti s kršćanskom objavom. Terminologija New agea vrvi sinkretističkim naukom nepomirljivim s kršćanskom objavom (karma, reinkarnacija, itd). Prioritet se daje osobnom iskustvu komunikacije s anđelima, bez mogućnosti provjere njihove autentičnosti. Tako su na temelju primljenih objava nastale razne suvremene sljedbe i novi religiozni pokreti, poput mormona i Univerzalnog života, kao i brojna slikarska djela i glazbene kompozicije za koje mediji tvrde da potječu od glasovitih autora iz prošlosti.«

Kristocentričnost katoličke teologije Katekizam Katoličke Crkve ističe kako su anđeli sluge i vjesnici Božji. »Budući da ‘neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima’ (Mt 18,10), oni su moćni ‘izvršitelji njegovih naredaba, poslušni rijeci njegovoj’ (Ps 103,20)« (br. 329-330). Osim toga, Katekizam govori da je Krist središte anđeoskog svijeta: »Anđeli su njegovi: ‘Kad Sin čovječji dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime’ (Mt 25,31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: ‘U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno’ (Kol 1,16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: ‘Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?’ (Heb 1,14)« (br. 331). Sve tamo od stvaranja svijeta i tijekom cijele povijesti spasenja »anđeli najavljuju izdaleka ili izbliza spasenje i služe ostvarenju spasenjskog nauma: oni zatvaraju raj zemaljski, zaštićuju Lota, spašavaju Hagaru i njeno dijete, zaustavljaju Abrahamovu ruku, zakon se saopćuje ‘preko anđela’ (Dj 7,53), oni vode Božji narod, najavljuju rođenje i pozive, oni su uz proroke; 1-2/2013.

ovo su samo neki primjeri. Konačno anđeo Gabriel navješćuje rođenje Preteče i samoga Isusa«. (br. 332) Na tragu ove biblijske poruke, štovanje anđela u kršćanstvu ima dugu tradiciju. Papa Lav X., 1508. godine, odobrio je oficij u njihovu čast, a papa Pavao V., 1608. godine, štovanje anđela čuvara je proširio na cijelu Crkvu. Prema vjerovanju, svatko na krštenju dobiva svoga anđela čuvara koji ga u životu prati, čuva i potiče na dobro te je on, na određeni način, djelatni znak Božje providnosti. Na tom tragu, Drugi vatikanski koncil progovorit će o anđelima u kontekstu teološkoga govora o povijesti spasenja. Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium naglasit će kako i nebeska Crkva, kojoj pripadaju i anđeli, i putujuća Crkva, koja je ovdje na zemlji, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu. »Dakle, dok ne dođe Gospodin u svojem veličanstvu i svi anđeli s njim (usp. Mt 25, 31) te mu se, pošto bude uništena smrt, sve podvrgne (usp. l Kor 15, 26-27), neki od njegovih učenika putuju zemljom, drugi se – navršivši ovaj život - čiste, a neki su proslavljeni motreći ‘jasno samog trojedinoga Boga kakav jest’, premda na različit način i u različitom stupnju, ipak svi dijelimo zajedništvo u jednoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevamo svome Bogu istu pjesmu slave. Svi, naime, koji su Kristovi, imajući njegova Duha, srašćuju u jednu Crkvu i u njemu prianjaju jedni uz druge (usp. Ef 4, 16)« (LG, br. 49). Na tom tragu, anđeli su oni koji jasno gledaju lice Boga (usp. Mt 18, 10), već uživaju slavu Gospodnju, čemu se i mi nadamo, te cijela Crkva uživa anđeosku pomoć. Katekizam Katoličke Crkve ističe kako u liturgiji »Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi ‘Smjerno te molimo – Supplices te rogamus’ u Rimskom kanonu, ili u pjesmi ‘U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli’ u Redu sprovoda, ili još u ‘Kerubinskom himnu’ bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara)« (br. 335). Drugim riječima, od djetinjstva pa do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život te, već na zemlji, kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu (usp. br. 336). S druge strane, Crkva oduvijek ističe kako treba odbaciti pretjerano štovanje anđela te Dogmatska konstitucija Lumen gentium navodi kako Blaženu Djevicu Mariju trebamo štovati više od anđela. »Crkva s pravom posebnim štovanjem časti Mariju kao presvetu Majku Božju koja je sudjelovala u Kristovim otajstvima i koja je po Božjoj milosti, poslije Sina, uzvišena ponad svih anđela i ljudi« (LG, br. 66). Stoga, neka svi Kristovi vjernici upućuju usrdne prošnje Majci Božjoj i Majci ljudi da ona, »kada je na nebu uzvišena ponad svih svetih i svih anđela«, bude u zajednici sa svima svetima trajnom zagovornicom kod svoga Sina (usp. LG, br. 69).

Stopama sadašnjice

»Đavao postoji – i ja sam ga sreo«

(B. Häring)

 Marin Srakić, nadbiskup

Stvaranje anđela – dobrih duhova. U Nicejsko-cari-

gradskom vjerovanju što ga obično molimo svake nedjelje ispovijedamo: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. Tako je izrekla svoju vjeru Crkva prvih stoljeća, tako je izriče i danas. Bog je stvorio ovaj vidljivi svijet kojemu je u središtu čovjek. Ali i nevidljivi svijet, svijet anđela, čisto duhovnih bića. I Objava nam potvrđuje da je Bog stvorio čiste duhove i da ih je pozvao na zajedništvo s Kristom. Budući da su stvoreni kao slobodni, oni su mogli slobodno prihvatiti ili odbaciti Božji plan. Neki od njih prihvatili su Božji plan: to su sveti anđeli. Zato oni stoje pred Bogom i služe mu, promatraju slavu njegova lica i slave ga dan i noć. Kao što kaže Psalmist: »Jaki u sili, što navješćujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj« (Ps 103,20), posreduju u povijesti u službi njegova plana spasenja. Krist je njihova glava i oni su »njegovi anđeli« (Mt 25,31), oni su uz njega kao poslužitelji u odlučnim trenucima njegova života. Jedan anđeo Mariji i Josipu donosi vijest o utjelovljenju Božjega Sina, mnoštvo anđela slavi njegovo rođenje, jedan ga anđeo izbavlja od Herodova pokolja, anđeli mu služe u pustinji, jedan ga anđeo tješi u agoniji Getsemanskog vrta, anđeli naviještaju njegovo uskrsnuće; konačno, anđeli će sudjelovati na Posljednjem sudu. Isto tako, anđeli prate Crkvu i pomažu joj na njezinu putovanju. Oni hrabre apostole, oslobađaju ih iz tamnice, potiču ih na navještaj evanđelja. Štite sve vjernike i vode ih prema spasenju. Sveti Bazilije veli: »Svaki vjernik uz sebe ima anđela kao zaštitnika i pastira da ga dovede do života.« Onda možemo shvatiti tradiciju i lijepu pobožnost prema anđelima čuvarima.

Zli anđeli – čovjekovi neprijatelji Naprotiv, drugi su anđeli čovjekovi neprijatelji. Nazivaju ih demonima. Zaslijepljeni ohološću, neopozivom su se odlukom pobunili protiv Boga i zato im se ne može oprostiti. Žele propast i uništenje svega i svakoga. Prema slikovitom rječniku Novoga zavjeta, oni borave između neba i zemlje, kao da žele ugušiti čovjekovu nadu i spriječiti mu pogled prema nebu: »Nije nam se boriti protiv krvi

i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljačâ ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima« (Ef 6,12). Biblija impresivnim izrazima ističe razornu snagu Sotone i njegov utjecaj na povijest: on je »knez ovoga svijeta« (Iv 12, 31), »Zmaj veliki, stara zmija... zavodnik svega svijeta« (Otk 12.9), »čovjekoubojica od početka... otac laži« (Iv 8,44); »koji ima moć smrti« (Heb 2,14); »pakosnik-đavao« koji vlada »cijelim svijetom« (1 Iv 5,19). U njemu dakle treba vidjeti osobu, zlobnu i moćnu, koja, služeći se iluzijom života, sustavno vodi u propast i smrt. Njegov se utjecaj napose može prepoznati u sili laži ateizma, u proširenom stavu samodostatnosti, u pojavama lucidnoga i ludog uništenja. Prof. Bernard Häring, koji je kao vojni dušobrižnik pod Staljingradom vidio i doživio sve strahote, napisao je knjigu pod naslovom Đavao postoji i ja sam ga sreo. No, cijela je povijest, od istočnoga grijeha, zaražena i prožeta njegovim zlokobnim djelovanjem. Prema biblijskom shvaćanju, razni oblici zla mogu se povezati s njim i s njegovim suradnicima demonima. Crkva smatra da »svu ljudsku povijest prožima teška borba protiv moći mraka. Ta borba, koja je započela već od početka svijeta trajat će po riječi Gospodnjoj sve do posljednjega dana« (GS, 37). Tako je snažna snaga zla, da su neki heretični nauci (manihejci, patareni) zamišljali da postoji zao bog, neovisno i konkurentski u odnosu prema Bogu dobra. Crkva odbacuje takvo gledanje na stvarnost. Ipak, ona ne umanjuje otajstvo Zloga, ona ga ne svodi na nedostatke prirode ili na čovjekovu krivnju, nego u njemu primjećuje »snagu, živo biće, duhovno, pokvareno i kvaritelja« (DS, 800). Danas neki »katolički iscijeljivači« pripisuju đavlu gotovo isto svojstvo kao zastupnici spomenutih hereza. U odnosu prema Sotoni i prema demonima trebamo biti budni, ali bez straha. Oni mogu djelovati slobodno, dokle god im Bog dopušta; no, protiv svoje volje, vlastitim makinacijama, kao što se dogodilo u muci Kristovoj, oni pridonose Božjem kraljevstvu i našem dobru. Božja i Kristova premoć je potpuna, od početka do kraja. Nemamo se čega bojati. Krist je pobijedio demone i nama dao mogućnost da se pobjednički borimo protiv njih. Književna i umjetnička prikazivanja demona prošlih stoljeća postala su strana kulturi našega vremena. Ipak, bila bi velika opasnost odstraniti demona u svijet puke mašte: najlukavija prijevara đavla, prema poznatoj uzrečici, sastoji se u uvjerenju da on ne postoji. S druge strane, ne treba gledati u svemu njegovu prisutnost i podržavati nerazumne strahove ili nezdrave interese. Sotona vrši određeni zlokobni utjecaj nad modernim čovjekom koji uz tehnički učinak nastoji spojiti magični učinak, tj. u vlastitu korist manipu1-2/2013.

lirati sa silama koje nisu prirodne (paranormalne). Zato se šire praznovjerni čini i sotonistički kultovi. Tko traži Sotonu, već ga je našao. Žeđ za vlašću po svaku cijenu odlučno se protivi stavu vjere, koji se ogleda u povjerljivu predanju volji Božjoj.

Đavao – napasnik Redovito se djelovanje zlih duhova u odnosu prema čovjeku očituje u napastovanju na grijeh. Njih naročito zanima naša duhovna zabluda. Osim napasti, njima se pripisuju neke negativne čudesne pojave: opsjednuće, koje se sastoji u nutarnjem ili vanjskom nasilju koji izaziva poremećaj; posjednuće tijela, koje se očituje u teškim krizama koje se izmjenjuju s mirnim razdobljima; razaranja, koja se odnose na mjesta i uzrokuju štete i strahove. Svećenici i vjernici moraju biti oprezni i ne smiju sve ono što

je neobično pripisati đavlu i u svemu vidjeti đavla. Često se radi i psihičkim bolestima koje se mogu protumačiti doživljajima podsvjesnoga u nama. No nije sve moguće protumačiti psihologijom. Koliki su neozbiljnim postupcima doveli u pitanje vjerodostojnost i sebe i Crkve proglašavajući neke psihopatske ispade opsjednućima. Ipak, ne možemo sve tumačiti psihologijom. Možemo reći da je u pitanju đavolsko djelo koje prate pojave kao što su nenormalna fizička sila, komunikacija na stranim nepoznatim jezicima, poznavanje dalekih i tajnih stvari, odvratnost od religioznih predmeta. U takvim slučajevima treba pribjeći poniznoj i pouzdanoj molitvi (Anđelu čuvaru). Treba prionuti uz ozbiljan kršćanski život, uz djela ljubavi, pokore te vjerno ispunjavati vlastite obveze. A u krajnjoj potrebi, ozbiljno provjeriti radi li se o opsjednuću.

Izjava Hrvatske biskupske konferencije sa zasjedanja u Zagrebu 21. siječnja 2013.

U skladu s poslanjem Crkve i službe koju bisku-

pi vrše na opće dobro vjernika i cijeloga društva, Hrvatska biskupska konferencija je od lipnja do studenoga prošle godine tražila susret i mogućnost dijaloga s Vladom Republike Hrvatske zbog nekih pitanja od zajedničkog interesa. Ta traženja dijaloga bila su intenzivna, osobito nakon što je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uvelo zdravstveni odgoj u hrvatske škole. Budući da pri uvođenju zdravstvenog odgoja nije bila poštivana uobičajena procedura te se potpuno isključilo roditelje, biskupi su smatrali i smatraju svojom dužnošću podržati opravdane zahtjeve roditelja na odgoj djece u skladu s vlastitim svjetonazorom. Taj jasno očitovani stav biskupa izazvao je u javnosti protucrkveno djelovanje na više razina. Puna dva mjeseca Katolička Crkva, njezini pastiri i vjernici, kao i vjernici drugih vjerskih zajednica, izloženi su medijskom podcjenjivanju vlastitih stavova, te pravom valu netrpeljivosti i komunikacijskog nasilja, sve do izvrgavanja ruglu najvećih kršćanskih svetinja. Smatramo da je neprimjereno demokratskom duhu da roditelji, kao građani i vjernici, zbog iznošenja svoga uvjerenja i traženja svojih prava, budu izvrgnuti nesnošljivosti i diskriminaciji. Sudbinu roditelja dijelimo i mi, kao pastiri Crkve, kojima je dužnost poučavati i podržavati vjernike, ali i sve osobe dobre volje, od zastranjenja zaodjevenih u lijepe riječi

1-2/2013.

navodnog napretka i znanosti (usp. Benedikt XVI., Govor sudionicima plenarnog zasjedanja Papinskog vijeća ‘Cor unum’, 19. siječnja 2013.). Pojednostavljenim prikazivanjem ozbiljnih pitanja, posebice u predloženom četvrtom modulu Kurikuluma zdravstvenog odgoja, i dalje se ustrajno tvrdi da je Crkva protiv zdravstvenog odgoja, protiv informacija o spolnosti, protiv dobra djece i mladih, te da je neosjetljiva za stvarnost vremena u kojemu živimo. Sasvim suprotno. Crkva nije protiv zdravstvenog odgoja, nego ne želi i ne može odustati od istine o čovjeku, njegovoj spolnosti, braku i obitelji koja se u četvrtom modulu iskrivljuje i ne prikazuje cjelovito. U skladu s rečenim, zabrinuti zbog instrumentalizacije škole kao institucije i zauzeti za dostojanstvo djece, prosvjetnih radnika i budućnost hrvatskoga društva, podržavamo roditelje u njihovim ustavnim pravima i opravdanim zahtjevima. Nadamo se da će Vlada Republike Hrvatske naći vremena i načina da o tomu razgovara sa svim zainteresiranim stranama. Hrvatska biskupska konferencija ponovno izražava spremnost na dijalog, o tim i svim drugim spornim pitanjima koja opterećuju međusobne odnose, u cilju općeg dobra u našem društvu. Zagreb, 23. siječnja 2013. Biskupi HBK

Vjera u ljubav rađa ljubav »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj« (1 Iv 4, 16) Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2013. Draga braćo i sestre, proslava korizme, u kontekstu Godine vjere, pruža nam dragocjenu prigodu za razmišljanje o odnosu između vjere i ljubavi, odnosno između vjere u Boga Isusa Krista i ljubavi, koja je plod djelovanja Duha Svetoga i koja nas vodi na put bespridržajnog posvećivanja Bogu i drugima. 1. Vjera kao odgovor na Božju ljubav. Već u svojoj prvoj enciklici ponudio sam neke elemente koji pomažu shvatiti usku povezanost između tih dviju teologalnih kreposti: vjere i ljubavi. Polazeći od temeljne tvrdnje apostola Ivana: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj« (1 Iv 4, 16), podsjetio sam da »biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni smjer… Budući da je Bog prvo ljubio nas (usp. 1 Iv 4,10), ljubav sada nije samo ‘zapovijed’, već je odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret« (Deus caritas est - Bog je ljubav, 1). Vjera predstavlja onaj osobni pristanak – koji uključuje sve naše sposobnosti – uz objavu besplatne i »strastvene« ljubavi koju Bog ima prema nama i koja se u punini očituje u Isusu Kristu. Susret s Bogom Ljubavi zahvaća ne samo srce, već također um: »Upoznavanje Božjeg života put je prema ljubavi, a pristanak naše volje uz njegovu sjedinjuje naš razum, volju i osjećaj u sveobuhvatni čin ljubavi. No to nije završen proces, ljubav nije nikada ‘završen’ i gotov čin« (isto, 17). Zato je svim kršćanima, i na osobit način onima koji se bave karitativnim radom potrebna vjera, ono »iskustvo susreta s Bogom u Kristu koje će u njima pobuditi ljubav i njihovo srce otvoriti za drugoga. Tako zapovijed ljubavi prema bližnjemu za njih neće više biti zapovijed koja im je naložena, da tako kažemo, izvana, već posljedica njihove vjere koja se odjelotvoruje kroz ljubav« (isto, 31a). Kršćanin je čovjek koji je osvojen Kristovom ljubavi i, stoga, nošen tom ljubavlju – »caritas Christi urget nos« (2 Kor 5, 14) – duboko i stvarno otvoren ljubavi prema bližnjemu (usp. isto, 33). Taj stav rađa se prije svega iz svijesti da smo ljubljeni, da nam je udijeljeno oproštenje, štoviše, da nam Gospodin služi, onaj Gospodin koji se priginje da opere noge apostolima i prinosi samoga sebe na križu da privuče čovjeka u Božju ljubav. »Vjera nam pokazuje da je Bog dao svoga Sina za nas i daje nam pobjedonosnu sigurnost da je zaista istina: Bog je ljubav!... Vjera, koja promatra Božju 1-2/2013.

ljubav koja se objavila u probodenom Isusovu srcu na križu, rađa ljubav. Ljubav je svjetlo – u konačnici jedino svjetlo – koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrosti potrebne za život i djelovanje« (isto, 39). Sve nam to pomaže shvatiti kako je glavni prepoznatljivi stav kršćanâ upravo »ljubav utemeljena na vjeri i njome oblikovana« (isto, 7). 2. Ljubav kao život u vjeri. Čitav je kršćanski život odgovaranje na Božju ljubav. Prvi je odgovor upravo vjera kao prihvaćanje s divljenjem i zahvalnošću čudesne Božje inicijative koja nam prethodi i koja nas potiče. A taj pristanak s vjerom označava početak jedne svjetlom obasjane povijesti prijateljstva s Bogom, koja ispunja i daje puni smisao čitavoj našoj egzistenciji. Bog se, međutim, ne zadovoljava time da mi prihvatimo njegovu besplatnu ljubav. On se ne ograničava samo na to da nas ljubi, već nas želi privući Sebi, preobraziti nas na tako dubok način da možemo zajedno sa svetim Pavlom reći: ne živim više ja, već Krist živi u meni (usp. Gal 2, 20). Kada ostavimo prostor Božjoj ljubavi, postajemo njemu slični, dionici njegove ljubavi. Otvoriti se njegovoj ljubavi, znači pustiti da on živi u nama i dovede nas do toga da ljubimo s njim, u njemu i poput njega; samo tada naša vjera postaje doista »ljubavlju djelotvorna« (Gal 5, 6) i on se nastanjuje u nama (usp. 1 Iv 4, 12). Vjera je spoznanje istine i pristajanje uz istinu (usp. 1 Tim 2, 4); vjera je »hod« u istini (usp. Ef 4, 15). Vjerom se ulazi u prijateljstvo s Gospodinom; ljubavlju se živi i njeguje to prijateljstvo (usp. Iv 15, 14 sl.). Vjera nam pomaže prihvatiti Gospodinovu i Učiteljevu zapovijed; vjera nam daje blaženstvo da je provodimo u djelo (usp. Iv 13, 13-17). U vjeri smo rođeni kao djeca Božja (usp. Iv 1, 12 sl.); ljubav nam pomaže konkretno ustrajati u božanskom posinstvu, donoseći plod Duha Svetoga (usp. Gal 5, 22). Vjera nam pomaže prepoznati darove koje nam dobri i velikodušni Bog povjerava; po ljubavi oni donose plod (usp. Mt 25, 14-30). 3. Neraskidiva isprepletenost vjere i ljubavi. U svjetlu do sada rečenog, jasno je da ne možemo nikada razdvajati ili, čak, suprotstavljati vjeru i ljubav. Te su dvije teologalne kreposti duboko povezane i pogrešno je vidjeti među njima kontrast ili »dijalektiku«. S jedne strane, naime, nedvojbeno je ograničen stav onih koji stavljaju tako snažan naglasak na prioritet i presudnost vjere da podcjenjuju i gotovo preziru konkretna djela ljubavi i ovu svode na neku

111

općenitu humanitarnost. S druge strane, međutim, isto je tako ograničavajuće zastupati stav o nekoj pretjeranoj premoći ljubavi i njezine djelotvornosti i smatrati kako djela zamjenjuju vjeru. Za zdravi duhovni život nužno je kloniti se bilo fideizma bilo moralističkog aktivizma. Kršćanski se život sastoji u stalnom usponu na »brdo« susreta s Bogom, a zatim silaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi. U Svetom pismu vidimo kako je revnovanje apostolâ za naviještanje evanđelja koje rađa vjeru usko vezano uz karitativnu brigu za služenje siromašnima (usp. Dj 6, 1-4). Kontemplacija i djelovanje, koje na stanoviti način simboliziraju sestre Marija i Marta iz Evanđelja, u Crkvi moraju istodobno postojati i međusobno se upotpunjavati (usp. Lk 10, 38-42). Prioritet uvijek pripada odnosu s Bogom, a pravo evanđeosko dijeljenje mora biti ukorijenjeno u vjeri (usp. Kateheza na općoj audijenciji od 25. travnja 2012.). Ponekad se, naime, nastoji ograničiti izraz »ljubav« na solidarnost ili jednostavno pružanje humanitarne pomoći. Važno je, naprotiv, podsjetiti da je najveće djelo ljubavi upravo evangelizacija, odnosno »posluživanje Riječi«. Nema većeg dobročinstva, pa tako ni čina milosrđa koji se može iskazati bližnjemu, od lomljenja kruha Božje riječi, od toga da ga se učini dionikom Radosne vijesti evanđelja, da ga se uvede u odnos s Bogom: evangelizacija je najviša i najcjelovitija promocija osobe. Kao što piše sluga Božji papa Pavao VI. u enciklici Populorum progressio, naviještanje Krista prvi je i glavni činilac razvoja (usp. br. 16). Iskonska istina da nas Bog ljubi – koju se živi i naviješta – čini nas otvorenima za prihvaćanje te ljubavi u vlastitom životu i omogućuje cjeloviti razvoj čovječanstva i svakog čovjeka (usp. enc. Caritas in veritate). U suštini, sve polazi od Ljubavi i stremi k Ljubavi. Božja besplatna ljubav očitovala se naviještanjem evanđelja. Ako je prihvatimo s vjerom, tada primamo onaj prvi i nezaobilazni dodir s božanskim koji nam omogućuje »uzljubiti Ljubav«, da bismo zatim prebivali i rasli u toj Ljubavi i s radošću je prenosili drugima. Kada je riječ o odnosu između vjere i djelâ ljubavi, riječi iz Poslanice svetoga Pavla Efežanima možda na najbolji način sažimaju njihov suodnos: »Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo« (2, 8-10). Ovdje se opaža da čitava inicijativa usmjerena čovjekovu spasenju dolazi od Boga, od njegove milosti, od njegova oproštenja prihvaćenog u vjeri; ali ta inicijativa ne samo da ne ograničava našu slobodu i našu suodgovornost, nego ih naprotiv čini auten-

112

tičnima i usmjerava ih prema djelima ljubavi. Ova potonja nisu u prvom redu plod čovjekova truda i napora, nešto čime bi se on hvastao, nego se rađaju iz same vjere, izviru iz milosti koju Bog daje u obilju. Vjera bez djela je poput stabla bez plodova: te se dvije kreposti uzajamno podrazumijevaju. Tradicionalnim smjernicama za kršćanski život, korizma nas poziva upravo da jačamo svoju vjeru pomnijim i dužim slušanjem Božje riječi i sudjelovanjem u sakramentima i, istodobno, da rastemo u ljubavi, u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, također preko konkretnih smjernica vezanih uz post, pokoru i milostinju. 4. Prioritet vjere, primat ljubavi. Kao i svaki Božji dar, vjera i ljubav potvrđuju djelovanje jednog jedinog Duha Svetoga (usp. 1 Kor 13), onoga Duha koji u nama kliče: »Abba! Oče!« (Gal 4, 6) i u kojem možemo reći: »Isus je Gospodin!« (1 Kor 12, 3) i »Marana tha!« (1 Kor 16, 22; Otk 22, 20). Vjera, dar i odgovor, pomaže nam spoznati istinu o Kristu kao utjelovljenu i raspetu ljubav, puno i savršeno prianjanje uz Očevu volju i beskrajno Božje milosrđe prema bližnjemu; vjera usađuje u srce i um čvrsto uvjerenje da je upravo ta Ljubav jedina stvarnost koja je odnijela pobjedu nad zlom i smrću. Vjera nas poziva da gledamo u budućnost s krepošću nade, u pouzdanom iščekivanju da će pobjeda Kristove ljubavi prispjeti svojoj punini. Ljubav nas, pak, uvodi u Božju ljubav očitovanu u Kristu, omogućuje nam na osoban i egzistencijalan način prigrliti potpuno i bespridržajno Isusovo predanje Ocu i braći. Ulijevajući u nas ljubav, Duh Sveti čini nas dionicima Isusova predanja: sinovskog predanja Bogu i bratskog svakom čovjeku (usp. Rim 5, 5). Odnos između te dvije kreposti nalik je odnosu između dvaju temeljnih sakramenata Crkve: krštenja i euharistije. Krštenje (sacramentum fidei) prethodi euharistiji (sacramentum caritatis), ali je usmjereno na nju, koja predstavlja puninu kršćanskog puta. Slično tome, vjera prethodi ljubavi, ali se pokazuje istinskom samo ako je njome okrunjena. Sve kreće od poniznog prihvaćanja vjere (»znati da me Bog ljubi«), ali to mora dovesti do istine ljubavi (»znati ljubiti Boga i bližnjega«), koja ostaje zauvijek, kao ispunjenje svih kreposti (usp. 1 Kor 13, 13). Predraga braćo i sestre, u korizmi u kojoj se pripravljamo za proslavu događaja križa i uskrsnuća, u kojem je Božja ljubav otkupila svijet i svojim svjetlom obasjala povijest, želim vam svima da u tom dragocjenom vremenu oživite svoju vjeru u Isusa Krista, da bismo ušli u isti njegov optok ljubavi prema Ocu i prema svakom bratu i sestri koje susrećemo u svom životu. Za to uzdižem svoju molitvu Bogu, dok zazivam Gospodnji blagoslov na svakog od vas i na sve zajednice! Iz Vatikana, 15. listopada 2012. 1-2/2013.

»Idi pa i ti čini tako!« (Lk 10, 37) Poruka pape Benedikta XVI. za 21. Svjetski dan bolesnika Draga braćo i sestre! 1. Dana 11. veljače 2013., na liturgijski spomen Gospe Lurdske, u marijanskom svetištu u Altöttingu svečano će se slaviti 21. svjetski dan bolesnika. Taj je dan za bolesnike, zdravstvene djelatnike, kršćanske vjernike i sve ljude dobre volje »snažni trenutak molitve, zajedništva, prinošenja trpljenja za dobro Crkve i podsjetnik svima da u licu bolesnog brata prepoznaju sveto Kristovo lice koji je, svojim trpljenjem, smrću i uskrsnućem, spasio čovječanstvo« (Ivan Pavao II., Pismo povodom ustanovljenja Svjetskog dana bolesnika, 13. svibnja 1992., 3). U toj prigodi osjećam posebnu blizinu sa svakim od vas, dragi bolesnici, koji u zdravstvenim centrima ili u svome domu prolazite kroz teške trenutke kušnje zbog bolesti i trpljenja. Neka do svih dopru umirujuće riječi otaca Drugoga vatikanskog koncila: »Niste ni napušteni ni beskorisni: vi ste pozvani od Krista, vi ste njegov jasni odraz« (Poruka siromašnima, bolesnima i onima koji trpe). 2. Kako bih vas pratio na duhovnom hodočašću koje od Lurda, mjesta i simbola nade i milosti, vodi prema svetištu u Altöttingu, želim vam predložiti da razmišljate o simboličnom liku dobrog Samarijanca (usp. Lk 10, 25-37). Evanđeoska prispodoba koju je napisao sveti Luka uklapa se u niz slikâ i događajâ preuzetih iz svakodnevnog života, kojima nam Isus želi pomoći da shvatimo duboku Božju ljubav prema svakom ljudskom biću, osobito prema onima koji su pogođeni bolešću ili patnjom. No, istodobno, završnim riječima iz prispodobe o dobrom Samarijancu, »Idi pa i ti čini tako!« (Lk 10, 37), Gospodin pokazuje koji stav svaki njegov učenik mora zauzeti prema drugima, navlastito prema onima koji su u potrebi. Iz beskrajne Božje ljubavi, kroz snažnu povezanost s njim u molitvi, moramo crpiti snagu da svakoga dana iskazujemo stvarnu brigu, po uzoru na dobrog Samarijanca, za one koji su ranjeni u tijelu i duhu, za one koji traže pomoć, ma koliko oni bili nepoznati i siromašni. To vrijedi ne samo za pastoralne i zdravstvene djelatnike, već za sve, pa i za same bolesnike, koji svoje stanje mogu proživljavati s vjerom: »Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju« (Enc. Spe salvi, 37). 3. Više je crkvenih otaca vidjelo u liku dobrog Samarijanca samog Isusa, a u čovjeku napadnutom od razbojnika Adama, ljudski rod izgubljen i ranjen zbog vlastitoga grijeha (usp. Origen, Homilija XXXIV na Lukino Evanđelje, 1-9; Ambrozije, Komentar na Lukino Evanđelje, 71-84; Augustin, Govor 171). Isus je Sin Božji, Onaj koji uprisutnjuje Očevu ljubav, koja 1-2/2013.

je vjerna, vječna i bezgranična. Ali Isus je također onaj koji je »svukao« sa sebe »ruho božanstva«, koji se spušta iz svojega božanskog »stanja« da preuzme na sebe ljudsko obličje (Fil 2, 6-8) i koji se približio ljudskoj patnji, sve dotle da je sišao nad pakao, kao što molimo u Vjerovanju, i donio nadu i svjetlo. On ne čuva ljubomorno svoju jednakost s Bogom, svoje božanstvo (usp. Fil 2,6), već se, pun milosrđa, priginje nad ponor ljudske patnje, da izlije ulje utjehe i vino nade. 4. Godina vjere koju slavimo predstavlja povlaštenu prigodu za jačanje službe ljubavi u našim crkvenim zajednicama, da bi svatko bio dobri Samarijanac prema drugome, prema svojim bližnjima. U vezi s tim želim podsjetiti na neke osobe - među bezbroj njih u povijesti Crkve - koje su pomagale bolesnicima da cijene ljudsku i duhovnu vrijednost svoga trpljenja, kako bi mogli služiti kao primjer i poticaj. Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetog lica, »iskusna u znanosti ljubavi (scientia amoris)« (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millenio ineunte. Ulaskom u novo tisućljeće, 42), umjela je živjeti »u dubokom jedinstvu s Isusovom patnjom« bolest koja ju je odvela »u smrt preko velikih patnji« (Opća audijencija, 6. travnja 2011.). Sluga Božji Luigi Novarese, na kojeg mnogi još i danas čuvaju živu uspomenu, u obavljanju je svoje službe zamijetio na poseban način važnost molitve za bolesne, i s bolesnima i onima koji trpe, koje je često pratio u marijanska svetišta, na poseban način u lurdsku spilju. Nošen ljubavlju prema bližnjemu, Raoul Follereau posvetio je vlastiti život brizi za oboljele od Hansenove bolesti sve do najudaljenijih krajeva svijeta, pokrenuvši, među ostalim inicijativama, proslavu Svjetskog dana borbe protiv gube. Blažena Terezija iz Kalkute uvijek je započinjala dan susretom s Isusom u euharistiji, a zatim bi izlazila na ulice s krunicom u ruci da ondje susretne i služi Gospodinu prisutnom u onima koji trpe, osobito u onima koji su »neželjeni, nevoljeni, zanemareni«. Sveta Anna Schäffer iz Mindelstettena znala je, također, na uzoran način ujediniti svoje patnje s Kristovima: »njezin bolesnički krevet postao je… samostanska ćelija, a trpljenje predstavljalo misijsko služenje… Krijepljena svakodnevnom pričešću, postala je neumorno oruđe zagovora u molitvi i zrcalo Božje ljubavi prema mnogima koji su joj se obraćali za savjet« (Homilija prigodom kanonizacije, 21. listopada 2012.). U evanđelju se ističe lik Blažene Djevice Marije, koja prati svoga napaćenog Sina sve do najviše žrtve na Golgoti. Ona nikada ne gubi nadu u Božju pobjedu nad zlom, patnjom i smrću i ona zna kako prihvatiti u jednom zagrljaju vjere i ljubavi Božjeg Sina rođenog u betlehemskoj spilji i umrlog na križu. Njezina nepokolebljiva vjera u Božju moć bila je rasvijetljena Kristovim uskrsnućem, koji daje nadu

113

onome koji se nalazi u trpljenju i obnavlja sigurnost u Gospodinovu blizinu i utjehu.

svog poslanja« (Ivan Pavao II, Posinod. apost. pobud. Christifideles laici, 38).

5. Želim na kraju uputiti riječi iskrene zahvalnosti i ohrabrenja katoličkim zdravstvenim ustanovama i samom civilnom društvu, biskupijama i kršćanskim zajednicama, redovničkim obiteljima zauzetim u zdravstvenom pastoralu, udrugama zdravstvenih djelatnikâ i volonterâ. Neka u svima njima poraste svijest da »u materinskom i velikodušnom dočekivanju svakog ljudskog života, napose onog nejakog ili bolesnog, Crkva danas živi temeljnu vrijednost

Povjeravam ovaj 21. svjetski dan bolesnika zagovoru Gospe od milosti, koju se časti u Altöttingu, da uvijek prati ljude koji trpe u njihovu traženju utjehe i čvrste nade, neka pomogne onima koji su uključeni u apostolat ljubavi da postanu dobri Samarijanci za svoju braću i sestre pogođene bolešću i trpljenjem. Svima drage volje podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Iz Vatikana, 2. siječnja 2013.

Jedan kruh i jedan pokrivač – pomoć za narod Sirije! Hrvatski Caritas, Hrvatski Crveni križ i Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj pokrenuli zajedničku akciju za pomoć stradalnicima u sukobu u Siriji

prostorijama Islamskoga centra u Zagrebu održan je 24. siječnja 2013. radni sastanak predstavnika Hrvatskog Caritasa, Hrvatskoga Crvenog križa i Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj na kojem su uz domaćina, muftiju dr. Aziza Hasanovića, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, sudjelovali i predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski te izvršni predsjednik Hrvatskoga Crvenog križa prim. dr. sc. Nenad Javornik. Na sastanku su predstavnici triju organizacija, potaknuti kritičnom humanitarnom situacijom u kojoj se nalaze milijuni sirijskih građana, donijeli odluku o pokretanju zajedničke humanitarne akcije za pomoć stradalima u sukobu u Siriji. Temeljem informacija o potrebama na terenu koje su im dostupne preko njihovih mreža, kao i onima s kojima su ih na sastanku upoznali i predstavnici Sirijskoga nacionalnog vijeća u Hrvatskoj - glede pokretanja akcije hrvatskoj javnosti obraćaju se ovim apelom: Jedan kruh i jedan pokrivač – pomoć za narod Sirije! Još su živa u nama sjećanja i još su bolne rane razaranja i patnji koje smo u Hrvatskoj pretrpjeli. Rado se i s ljubavlju prisjećamo mnogih koji su nam tijekom Domovinskoga rata pomagali da preživimo, da se othrvamo oskudici, gladi i osjećaju ostavljenosti. Znali smo da nismo sami. Uz pomoć dobrih ljudi i raznih dobrotvornih organizacija prošli smo kroz teško razdoblje i iz njega izašli bogatiji za iskustvo blizine i nesebične ljubavi. Danas smo »mi« naši susjedi u Siriji. Više od 60.000 Sirijaca poginulo je u sukobima, a 650.000 izbjeglo iz zemlje. Mnogo ih je više, pak, prognano iz svojih domova te ogroman broj ljudi (više od dva milijuna) ovise svakodnevno o hrani i osnovnim životnim potrepštinama koje im osigu-

114

ravaju međunarodne humanitarne organizacije. U mnogim gradovima infrastruktura je uništena; opskrba električnom energijom ograničena ili nedostatna; brojne bolnice i ambulante uništene ili oštećene; stambeni uvjeti u izbjegličkim i prognaničkim kampovima nedostojni čovjeka; djeca, žene i mladi izloženi nasilju. Stoga, zajedno stojimo i danas: Hrvatski Caritas, Hrvatski Crveni križ i Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj - kao organizacije kojima je dobrobit naših bližnjih na srcu i pozivamo sve naše hrvatske sugrađane, kao i sve ljude dobre volje, da potrebnima u Siriji zajedno priteknemo u pomoć. Svaka kuna darovana s ljubavlju iz Hrvatske pretvorit će se u kruh, pokrivač, šator, vodu i lijek! Prenijet će jasnu poruku: Niste sami!

Hrvatski Caritas - Hrvatski Crveni križ Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj Donacije je moguće uplatiti na račune: Hrvatski Caritas: 2340009-1100080340 – poziv na broj 231 Hrvatski Crveni križ: 2340009-1511555516 – poziv na broj 02 Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj: 2340009-1100085466 Opis plaćanja: Donacija za pomoć Siriji Telefonski brojevi za donacije: Hrvatski Crveni križ: 060 9011 (cijena poziva 5 kn + PDV) Hrvatski Caritas: 060 9010 On-line donacije putem web-stranica: www.caritas.hr www.hck.hr www.islamska-zajednica.hr

1-2/2013.

O prijedlogu Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske Izjava Komisije HBK »Iustitia et pax«

Komisija HBK »Iustitia et pax«, u duhu svoje te-

meljne duhovne, etičke i građanske zadaće, pozdravlja poteze i brigu javnih vlasti svih razina u njihovu nastojanju da očuvaju radna mjesta i, na taj način, dostojanstvo onih ljudi i njihovih obitelji koji mogu živjeti od svog rada. U tom smislu Komisija osjeća svojom moralnom dužnošću i odgovornošću iskazati hrvatskoj javnosti svoje snažne rezerve i temeljite sumnje glede vremena i načina, kao i predmeta i postupaka koje predviđa prijedlog Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske (ZSIPRH). Minule vlade naše zemlje prodale su, naime, velik dio javnih dobara i tvrtka na područjima od vitalnoga značaja za trajni razvoj naše državne zajednice, pa tako napose na novčarskom, energetskom i telekomunikacijskom području. Novčana sredstva dobivena od tih rasprodaja utrošena su ne u trajna dobra – kao primjerice škole, bolnice, javne uslužne mreže i objekte – nego na tekuću potrošnju. Hrvatskim vladama ostajalo je zbog toga sve manje sredstava »vladanja« na korist građana i utjecanja na gospodarstvo, financije, monetarno i socijalno područje. Republici - a res publica je zajednička stvar svih građana i svih naraštaja - Hrvatskoj ostalo je još vrlo malo javnih dobara, onih prirodnih (more i vode, šume i zemlja), kao i onih vitalnih djela ljudskih ruku minulih naraštaja (mrežni sustavi autocesta, željeznica, prijenosa informacija, prometnih luka i različitih cjevovoda…), koja trebaju s jedne strane jamčiti pravo na univerzalna prirodna dobra, a s druge, na održivi razvoj za ovaj i buduće naraštaje. O tim preostalim dobrima, tim rijetkim nichama, usporednim prednostima i razvojnim mogućnostima RH, svi hrvatski građani moraju imati pravo raspravljati, predlagati i suvereno odlučivati. O tome je naša Komisija u više navrata iskazala svoj kršćanski i građanski stav, sukladan socijalnom nauku Crkve koji predstavlja jedan od ponajboljih etičkih - ljudskih i građanskih, socijalnih i ekoloških doprinosa kršćana našem zajedničkom svijetu. Ne zaboravljamo da socijalni nauk i brojne socijalne okružnice posljednjih papa, kao i Papinskog vijeća »Iustitia et pax« i mnogih istovjetnih nacionalnih komisija, upozoravaju na opasnost od rasprodaje zemlje i vode, posebice u siromašnoj Africi i Aziji, gdje špekulativni kapital svjetskih sila otkupljuje ili unajmljuje milijune hektara zemlje i izvore pitke vode. 1-2/2013.

1. Vrijeme i rokovi. Nacrt ZSIPRH objavljen je prije tjedan dana, tj. 15. siječnja, a pravu građana i udruga na primjedbe dano je nepunih deset dana. Taj rok je tim više neprimjeren jer je predmet zakona ne samo ulaganje u nove ili postojeće proizvodne i uslužne djelatnosti, nego i moguća rasprodaja gotovo svih preostalih prirodnih bogatstava, nepokretnih kulturnih i drugih javnih dobara. Ova Komisija smatra da tako važan tekst, koji dopušta denacionalizaciju i privatizaciju rijetkih preostalih javnih dobara, s jedne strane ne smije izlaziti na svjetlo dana u »pomrčini« ferija i vremenskih neprilika, a s druge da je nedopustivo da se za tako prekretne i upravo sudbinske odluke traži »hitni postupak«, a građanima i udrugama – a zar ne i znanstvenicima i stručnjacima? – ostavlja samo tjedan dana za raspravu. Stoga Komisija predlaže da se ovi rokovi preinače te se za predstavljanje javnosti ovog nacrta ZSIPRH - na TV, radijskim postajama i u svim drugim medijima - Vladi i javnim institucijama dodijeli rok od barem mjesec dana, a nakon toga barem toliki rok za javnu raspravu, primjedbe i prijedloge. Osim toga, o ovako važnim pitanjima - koja zadiru ne samo u prava svih živućih građana, nego i budućih naraštaja - ne može se isključiti, već se upravo treba propisati izjašnjavanje na referendumu koji nakon toga Vladu i sve buduće vlade – obvezuje. 2. Predmet i postupak ZSIPRH. Ovaj zakonski prijedlog tiče se ulaganja u nove i postojeće objekte, u nekretnine i javne infrastrukture i u koncesije, nove i postojeće - od više od 150 milijuna kuna, tj. oko 20 milijuna eura. To su »velike investicije« koje se, za naše prilike, odnose samo na velike ulagače. Međutim, kako se ovim prijedlogom po prvi put zadire u osjetljivo područje trajnih javnih i prirodnih dobara i omogućuje rasprodaja »nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske… šuma i šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, javnih cesta i javnog vodnog dobra, kao i nepokretnih kulturnih dobara«, zapravo svih dobara kojima raspolaže RH - uključujući i pomorsko dobro kao i koncesije drugih dobara i mrežnih, pretežito transportnih sustava - nužno treba upitati hrvatske građane pristaju li oni na takva trajna otuđenja gotovo posljednjih velikih javnih bogatstava, od kojih onaj prirodni dio spada u univerzalna dobra - i hrvatskih građana i čovječanstva. Do sada su svi zakoni, pa čak i oni iz razdoblja prethodne, nimalo demokratske države, to onemogućivali. Naravno, to nije apriorni argument da se tako i

115

nastavi. Ali mora se priznati da je taj stav ipak izražavao poštivanje zajedničkog, općeg i univerzalnog. Na neka od navedenih dobara moguće je zamisliti i ostvarivati koncesijsko korištenje i prava, ali prije toga treba postići nacionalnu suglasnost oko pitanja koja su to narodna dobra koja se ne smiju otuđiti, a koja je moguće koncesijski koristiti, a da se pritom ne ugrozi njihova trajna vrijednost. Nacionalni konsenzus nije dovoljno uspostaviti samo u četverogodišnjem predstavničkom tijelu, njega valja potvrditi još i na obvezujućem izjašnjavanju građana, koje treba dobro, pošteno i temeljito obavijestiti. Bilo bi korisno znati i stoga upitati predlagače ZSIPRH jesu li obavili tržišna ispitivanja tko je u stanju u Hrvatskoj danas ulagati više od 20 milijuna eura, a da to nije učinio do sada, jer je, stvarno, bilo mnogo prepreka i sporosti kod različitih dozvola. Ima li takvih ulagača u Hrvatskoj ili se očekuju samo iz inozemstva? ZSIPRH često spominje »zaštitu dobara« pa se nameće i pitanje (koje građani mogu legitimno postaviti i na nj dobiti odgovor) jesu li predlagači odmjerili rizik i kakvu zaštitu predviđaju u odnosu na moguća špekulativna ulaganja razuzdanog financijskog, stvarnog i virtualnog (deriviranog) kapitala bez domovine na predloženim i sad nezaštićenim javnim dobrima i područjima djelatnosti u RH? Ono, međutim, što ne ostavlja posebne sumnje glede potrebe temeljitog preispitivanja i raspravljanja jesu odredbe nacrta ZSIPRH o postupku odobravanja navedenih ulaganja, kupovina i koncesija. Taj postupak, prema ovom nacrtu, najprije ne mora biti uvijek otvorena i pravedna utakmica, nego i izravna dodjela i pogodba – što je suprotno hrvatskim i europskim načelima i normama. Osim toga, svojom hitnošću postupka on povlašćuje velike ulagače, što

znači da mali ulagači i koncesionari moraju trpjeti spori postupak i birokratska odugovlačenja, dok »veliki igrači«, domaći i strani, imaju pravo na brzi postupak. Ovakve odredbe se samo da uvode diskriminacijsko načelo – brže i jednostavnije za bogate – nego povećavaju mogućnost samovoljnih odluka izvršene vlasti i, istovremeno, smanjuju mogućnost provjere i osiguranja zakonitosti. Nije potrebno dodatno objašnjavati da ovaj nacrt ZSIPRH vapi za najširom javnom raspravom. Međutim, nameću se i tri dodatna pitanja. Prvo, predviđa se da ZSIPRH stupi na snagu na dan objavljivanja i da su sve javne vlasti dužne u 30 sljedećih dana kandidirati strateške projekte iz svog djelokruga, pitanje je koja će i kakva javna uprava biti u stanju provoditi predviđeni brzi i sumarni postupak za »velike igrače« na, među inim i do sada zaštićenim javnim dobrima, a da se prije toga, s jedne strane, ne izmijene brojni zakoni, a s druge ne obrazuje nova, učinkovitija javna uprava. Drugo, tko i zašto ima pravo isključiti lokalne zajednice iz odlučivanja o prostorima i djelatnostima koja ih se izravno tiču? I, konačno, nije li ovdje očita opasnost od isključivanja i trajne eksproprijacije svih građana i svih naraštaja? Nadamo se da su navedene primjedbe više nego dovoljan razlog da se odredi razuman rok u kojem će se moći i informirati i izjasniti i stručnjaci koji nisu bili uključeni u izradu predloženoga Nacrta i sve relevantne ustanove i građani na različitim razinama. U Zagrebu, 22. siječnja 2013. mons. dr. Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK »Iustitia et pax« Punu potporu ovoj izjavi daje Matica hrvatska i supotpisuje ju njezin predsjednik Igor Zidić, prof.

O mogućnostima povratka katolika u Bosnu i Hercegovinu Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nad-

biskup Alessandro D’Errico, primio je 5. veljače u nuncijaturi u Zagrebu bosanskohercegovačkog ministra za izbjeglice i ljudska prava Damira Ljubića, priopćilo je to ministarstvo. Teme razgovora bile su povratak Hrvata katolika koji su prognani iz Bosne i Hercegovine i raspisani javni poziv upućen izbjeglim osobama da se prijave za povratak kroz Regionalni stambeni program. Apostolski nuncij posebno se zanimao za položaj Hrvata katolika u BiH, a posebice u svjetlu pisma državnog tajnika Svete Stolice, kardinala Tarcisija Bertonea, kojim je izražena zabrinutost Svetog

116

Oca i Svete Stolice za budućnost Katoličke Crkve i katolika u BiH. Istaknuo je da Katolička Crkva i on osobno daju svoju punu potporu procesu povratka i uspostavi dostojanstvenog života katoličkog puka u BiH te se zalaže da se regionalnim pristupom i kroz bilateralne odnose taj proces uspješno okonča. Ministar Ljubić i nuncij D’Errico zaključili su da se suradnja Katoličke Crkve i institucija u BiH i Republici Hrvatskoj treba nastaviti s ciljem uspješnog završetka procesa povratka, navodi se u priopćenju bosanskohercegovačkog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. IKA

1-2/2013.

Poruka za Dan posvećenog života 2013. Poštovane redovnice, redovnici i posvećeni laici, drage sestre i braćo u Kristu! Tijekom svoje povijesti hrvatski je narod prolazio kroz različite društveno-političke promjene i uvijek nova iskustva življenja i svjedočenja svog nacionalnog i vjerničkog identiteta. Neovisno o političkim sustavima, vjera je bitno utjecala na usmjerenja hrvatskog naroda u shvaćanjima svijeta i oblikovala njegovo moralno vrednovanje i kulturu. S druge strane, društvene i promjene u sastavnim dijelovima kulture utjecale su na načine izražavanja vjere, pročišćavajući ih, oplemenjujući i obogaćujući. U novije vrijeme, ovaj međusobni utjecaj vjere i kulture bitno je narušen. Društvena kretanja obilježena su promjenom vrijednosti utkanih u kulturu, pri čemu se tradicijom prenošen kršćanski svjetonazor sve više obezvrjeđuje i svodi na sporednost. Nasuprot tome, nudi nam se, a ponekad i nameće, poimanje stvarnosti u kojima ne postoje općevažeće vrijednosti, kao i ateističko poimanje stvarnosti. Ovo sučeljavanje vrijednosnih sustava dovelo je do sveopćeg nesnalaženja u određivanju kriterija po kojima se prosuđuje što je dobro, a što zlo. Ovakva situacija, osobito kod mlađih naraštaja, uzrokuje zbunjenost. Zbog toga, osjećaj ljudi za narav dobra i općeljudskog napretka razlikuje se do te mjere da jednu te istu stvarnost jedni nazivaju pozitivnim civilizacijskim iskorakom, dok drugi u njoj vide veliko i pogubno zlo. Budući da su ovakve promjene sastavnih dijelova kulture karakteristične ne samo za Hrvatsku, nego i za suvremeno društvo u cjelini, Sveti Otac Benedikt XVI. proglasio je Godinu vjere, a na nedavno završenoj općoj Sinodi biskupa svi su članovi Crkve, a osobito redovnici i redovnice, pozvani provoditi novu evangelizaciju. Ta bi evangelizacija trebala imati dvostruko usmjerenje: evangelizacija ad intra i evangelizacija ad extra. Različito poimanje vrijednosti, naime, nerijetko je prisutno i u samoj Crkvi. Zato je novu evangelizaciju potrebno ostvarivati ponajprije ad intra, odnosno u samim zajednicama vjernika, pa i redovničkim. U tom smislu, Sinoda naglašava potrebu da se sve ono što osobu čini posvećenom osobom cjelovito i radosno svjedoči. Takvo svjedočenje se ponajprije treba očitovati u življenju izvornih karizmi, jer se samo tako može osigurati jedinstvo u različitosti osoba koje pripadaju ustanovama. U isto vrijeme, vjernost karizmama omogućuje nadopunjavanje različitih redovničkih institucija u sveopćem poslanju Katoličke Crkve. Glede poziva na radosno svjedočenje, sinodski oci su svjesni da radost nikome ne može biti nametnuta. Ona izvire iz dubine ljudske osobe i susreta s Gospodinom. Stoga je poziv na radost povezan s molitvenom i kontemplativnom dimenzi1-2/2013.

jom redovničkog poslanja, jer samo susret s Kristom može ispuniti pojedince i zajednice onim oduševljenjem koje su osjećali njihovi utemeljitelji. Evangelizacija ad intra preduvjet je nove evangelizacije ad extra, evangelizacije koja ide izvan zajednice vjernika. Samo ako je učvršćeno u vjeri, redovništvo može biti u službi takve evangelizacije, odnosno u službi prenošenja kršćanske vjere. Vjerodostojnost Isusove riječi postiže se i vjerodostojnošću navjestitelja. Premda Božja riječ ne postaje manje istinita ako je neprihvaćena, ona se u punini očituje samo onda kada se živi. Redovništvo je od svojih prvih dana do danas, napose u teškim društvenim previranjima i s tim povezanim promjenama na području kulture, u vremenima socijalnih i gospodarskih preokreta, naviještalo i vlastitim življenjem svjedočilo da Isusov nauk ne poznaje mijene. Ono to i danas čini. Poziv na novu evangelizaciju samo je još jedan poticaj svim redovnicama i redovnicima da u zajedništvu s mjesnim biskupima, klerom, svjetovnim institucijama i zauzetim laicima cjelovito i radosno odgovore na izazov vremena i prostora u kome živimo. S ovim mislima u srcu, želimo vam blagoslovljen Dan posvećenoga života! U Zagrebu, na spomendan Sv. Franje Saleškog, 24. siječnja 2013. U ime Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života: mons. Mate Uzinić, predsjednik U ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica: o. Vinko Mamić, predsjednik

Susret kardinala Bozanića i ministra Miljenića Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik Biskupske komisije HBK za odnose s državom, susreo se u srijedu, 16. siječnja 2013. godine, u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu s ministrom pravosuđa i predsjednikom Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske, gospodinom Orsatom Miljenićem. Susretu su prisustvovali Franjo Dubrović, tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama i mons. Enco Rodinis, generalni tajnik HBK i tajnik Komisije. Na susretu su razmotrena aktualna pitanja odnosa Crkve i države, te se razgovaralo o daljnjem radu odnosnih Komisija. Tiskovni ured HBK 117

Priopćenje s Izvanrednoga plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije Zagreb, 21. siječnja 2013.

Izvanredno plenarno zasjedanje Hrvatske biskup-

ske konferencije, pod predsjedanjem predsjednika HBK mons. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa, održano je 21. siječnja 2013. u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije, u Zagrebu. Na zasjedanju je sudjelovao i apostolski nuncij u RH, mons. Alessandro D’Errico. Dijelu zasjedanja je, kao gost, nazočio mons. Ilija Janjić, kotorski biskup. U svojem pozdravu na početku zasjedanja predsjednik HBK, mons. Puljić, osvrćući se na aktualnu situaciju Crkve u hrvatskome društvu, podsjetio je na propovijed pape Benedikta XVI. na Bogojavljenje, kako crkveni nauk nerijetko nije podudaran s javnim mnijenjem te na njegov upit »koja je uloga biskupa u takvu okruženju«. U tome smislu, Papa je upozorio da biskupi moraju imati »odvažnosti usprotiviti se totalitarnim stavovima i razmišljanjima« te da to imaju činiti na način da ne očituju svoju snagu agresijom i nasiljem, nego uspravnim držanjem; a ako treba i strpljivim podnošenjem udaraca. Dužnost je biskupa, istaknuo je Sveti Otac, stajati uz istinu i ne bojati se. Jer, »tko se boji Gospodina« (Sir 34, 16), oslobođen je straha i obzira, pa je u pravom smislu riječi slobodan. Istaknuto je kako je čovjek našega vremena izložen brojnim i opasnim manipulacijama, nerijetko u ime »znanosti«, pri čemu se zaboravlja na čovjekovo urođeno dostojanstvo. Kada se to pak dogodi, onda netko mora dignuti glas u ime čovjeka, u ime čovječnosti, te je u tom kontekstu razumljiv krik naše domaće Crkve u obrani čovjeka u prijeporu oko četvrtoga modula zdravstvenog odgoja. Upozoreno je na činjenicu kako su pojedina područja kulture, filozofije, umjetnosti i književnosti u Europi zatrovana idejama »kulture smrti« koja rastače kršćansku kulturu i civilizaciju. Biskupi su se osvrnuli na aktualno pitanje zdravstvenog odgoja u školama. Upozoreno je na trend promicanja rodne (gender) ideologije, koja se nastoji nametnuti diljem svijeta. Predstavljena je kronologija uvođenja zdravstvenog odgoja u hrvatske škole te posebno istaknut izostanak bilo kakve javne rasprave o tom važnom segmentu odgoja, iz koje su isključene zainteresirane strane, a na osobit način roditelji. U tom smislu biskupi su podsjetili i na neuspjele pokušaje Hrvatske biskupske konferencije da ostvari dijalog s predstavnicima javnih vlasti o tom pitanju, kao i na neprimjerene, uvredljive i diskriminacijske istupe predstavnika vlasti i jednog dijela medija.

118

Posebno je istaknuto kako je Hrvatska biskupska konferencija nakon prošlogodišnjeg jesenskog zasjedanja, 15. studenoga 2012., uputila službeni dopis Vladi RH u kojem je zatražen razgovor o aktualnim pitanjima te da do danas nije dobiven nikakav službeni odgovor. U razgovor se uključio i apostolski nuncij, koji je izrazio zadovoljstvo što može zajedno s biskupima promišljati o toj iznimno važnoj temi koja izaziva veliku pozornost u hrvatskoj javnosti te izrazio nadu da će i ovaj susret pridonijeti rješavanju spomenutih spornih pitanja. Zaključeno je da se biskupi o tom pitanju s konferencije oglase posebnom izjavom. U nastavku zasjedanja predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, krčki biskup mons. Valter Župan, iznio je plan i program nacionalnog studijskog dana za djelatnike pastorala braka i obitelji koji će se u travnju 2013. održati u Zadru. Glavna tema studijskog dana bit će »Od teologije tijela do evanđelja života«. Na zasjedanju su imenovani predstavnici Hrvatske biskupske konferencije u mješovitim radnim tijelima Katoličke Crkve i Vlade Republike Hrvatske. Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije

O izjavi dekana Zakošeka Povodom izjave dekana Fakulteta političkih znanosti, prof. dr. Nenada Zakošeka, na predavanju dr. Judith Reisman na tome fakultetu 29. siječnja, Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije dao je sljedeću izjavu za javnost: »Neugodno smo iznenađeni jučerašnjom izjavom dekana Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Nenada Zakošeka koji je, prema medijskim izvješćima, između ostaloga rekao: ´I ako ih je itko indoktrinirao (studentice i studente), onda je to Katolička Crkva.´ Katolička Crkva se u svom djelovanju, a napose u radu s mladima, nipošto ne prepoznaje u tvrdnji gospodina dekana dr. Zakošeka. Ova izjava čelnog čovjeka jedne visokoobrazovne ustanove iznenađuje i vrijeđa osjećaje vjernika, a među njima su i studentice i studenti Fakulteta političkih znanosti koji pripadaju Katoličkoj Crkvi.« Tiskovni ured HBK 1-2/2013.

Odreknuće pape Benedikta XVI. od papinske službe 28. veljače 2013. (Okružnica, br. 58/2013-ad., Petrovaradin, 12. veljače 2013.) Svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim vjernicima u Srijemskoj biskupiji Draga braćo i sestre, čitavim je svijetom 11. veljače 2013. godine odjeknula vijest da je pastir sveopće Crkve, papa Benedikt XVI., najavio svoje odreknuće od papinske službe. To je bilo na blagdan Gospe Lurdske, kada smo slavili Svjetski dan bolesnika, tijekom konzistorija povodom triju kanonizacija. Najavu Svetog Oca o njegovu svojevoljnom odreknuću od papinske službe prihvaćamo i poštujemo, premda smo svi iznenađeni budući da je svojevoljno odreknuće nekog pape rijetkost. No, svjesni smo da su ga na to naveli zdravstveni razlozi te je, suočen sa svojim sve slabijim fizičkim i duhovnim silama, smatrao svojom dužnošću odreći se službe Petrova nasljednika. Izjavio je da se na ovo odlučio slobodno, nakon što se više put preispitao pred Bogom i došao do uvjerenja da mu snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način papinsku službu. Tim odreknućem omogućuje da na njegovo mjesto bude izabran netko tko će moći nastaviti njegov rad u Kristovoj Crkvi i lakše i uspješnije se suočiti s njezinim bremenom koji treba nositi.

»Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati - od strane onih kojima je to zadaća - konklave za izbor novog pape.« Trajno smo zahvalni papi Benediktu XVI. za uspješno i plodonosno služenje Crkvi Božjoj tijekom gotovo osam godina papinstva, za naviještanje evanđelja, za enciklike, pobudnice i poruke koje su uvijek dolazile u pravo vrijeme, kao i za hrabro nošenje bremena Crkve i suočavanje s teškim kušnjama koje pogađaju Crkvu. Molimo za Crkvu, da joj Bog podari mir i jedinstvo. Molimo Duha Svetoga za sretan izbor novog pape, koji će ustrajno i mudro voditi Kristovu Crkvu putem kojim je vodi isti Duh Sveti. Redoviti misni spomen pape u euharistijskoj se molitvi od 28. veljače 2013. godine u 20 sati do izbora novoga pape izostavlja. Pozdrav i blagoslov u Gospodinu! Preč. Marko Loš, kancelar

Mons. Đuro Gašparović, biskup

Nove službe i dekreti O. Jean-Michel Jolibois, CSSp, danom 31. prosinca 2012., razriješen je službe bolničkog kapelana Kliničke bolnice Osijek (br. 1583/2012).

kog u Kaniži (br. 370/2013.) te privremenim župnim upraviteljem župe Pohođenja BDM u Šumeću (br. 371/2013.).

O Robert Bartoszek, CSSp, danom 1. siječnja 2013., imenovan je bolničkim kapelanom u Kliničkoj bolnici Osijek (br. 1584/2012).

Vlč. Robert Kirhofer, župnik u Baranjskom Petrovom Selu, danom 16. veljače 2013., imenovan je župnim upraviteljem u župi Našašća sv. Križa u Petlovcu (br. 380/2013.).

Vlč. Robert Mackuljak, danom 15. veljače 2013., razrješuje se službe, prava i dužnosti župnika župe Pohođenja BDM u Šumeću (br. 358/2013.) i službe, prava i dužnosti župnog upravitelja župe Sv. Grgura Velikog u Kaniži (br. 359/2013.) te se, danom 16. veljače 2013., imenuje pastoralnim suradnikom župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu.

Fra Miljenko Vrabec, OFMCap, župnik župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku, danom 19. veljače 2013., razrješuje se službe zatvorskog kapelana u Osijeku (br. 350/2013.).

Preč. Markan Kormanjoš, župnik u Slobodnici, danom 15. veljače 2013., imenovan je privremenim župnim upraviteljem župe Sv. Grgura Veli-

Fra Dragutin Brezovec, OFMCap, danom 20. veljače 2013., imenovan je zatvorskim kapelanom u Osijeku. A. Banović

1-2/2013.

Vlč. Juraj Kovačić, župnik u Branjinu Vrhu, danom 16. veljače 2013., imenovan je župnim upraviteljem u župi Sv. Marije Magdalene u Luču.

119

Božić u đakovačkoj prvostolnici U božićnoj noći đakovačka katedrala ponovno je

bila ispunjena brojnim vjernicima koji su se okupili kako bi svečanom misom ponoćkom u zajedništvu proslavili blagdan Isusova rođenja. Misnom slavlju predsjedao je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. dr. Marin Srakić. »Javljam vam veliku radost. Danas vam se rodio Spasitelj«, ponovio je nadbiskup poruku koja više od dvije tisuće godina u božićnoj noći grije vjernička srca, istaknuvši kako je takva nova vijest i te kako potrebna svijetu koji je iz dana u dan obasut vijestima o ratovima, nasilju, nepravdama, bolesnima, očajnima, prognanima, nezaposlenima, društvu koje luta u moralnim bespućima suvremenih ideologija… Nazočne vjernike pozvao je da svoj pogled okrenu prema Novorođenome, kojemu je uputio zajedničke molitve: »Dođi, dobri Isuse, i ove godine k nama, u ovu našu zemlju. Pođi u Sabor, održi ondje govor u svome stilu i podsjeti ‘političare’ da donose zakone u skladu s naravnim zakonom koji se temelji na čovjeku od Boga stvorenomu, koji jamči njegovo dostojanstvo. Dođi, Gospodine Isuse, i ponovno proglasi Božju zapovijed: Ne ubij! i pouči da se ubiti može na tisuću načina: ratom, nasiljem, gušenjem mišljenja i konkurencijom, psihološkim terorizmom i pobačajem, eutanazijom i nečuvanjem zdravlja, riječima, čak i šutnjom kad se ne diže glas protiv nepravde, premoći, izrabljivanja.« U molitvi je nadbiskup, između ostaloga, rekao: »Reci čovjeku da se ne boji govoriti istinu, na kojoj počiva ljudsko društvo, dok laž izaziva jezu, mučninu, strah. Pouči one koji su odgovorni za našu djecu i mlade u obitelji, školi i društvu, da im pruže odgoj koji će ih spremati za čestite očeve i majke, građane i vjernike. Jer čovjek nije samo biće koje treba nahraniti, odjenuti, primiti u stan, obraniti i osigurati, nego i stvorenje koje treba prosvijetliti, voditi, savjetovati, ohrabri-

ti, podignuti. Dođi, Gospodine Isuse!« naglasio je u homiliji nadbiskup, čestitavši Božić svim vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Središnje božićno slavlje Nadbiskup Marin Srakić predvodio je i svečano misno slavlje na svetkovinu Rođenja Gospodinova, progovorivši okupljenim vjernicima o Božiću, prijatelju čovjeka, Novorođenom koji na dan svog rođenja možda govori samo svojim prodornim plačem želeći potaknuti srca, tražeći očeve i majke da ga tješe, da mu pomažu rasti, da ga štite, pomažu mu i zaodjenu u hladnoći. »Zajedno s tim djetetom, to traže maleni, nama bliski i daleki, to mole djeca koja su žrtve nasilja svake vrste, milijuni malih lutalica u predgrađima velikih svjetskih gradova, djeca u zemljama Trećega svijeta. Ali, to isto vrijedi i za djecu našega naroda, u čiju je obranu stala i Crkva, nastojeći da se ona ne odgajaju u nekom ‘orwelovskom’ duhu. Ne mislimo da se radi o nekom pitanju vjere, nego o jednom od stupova društva. Obitelj u svim kulturama, na svim širinama, ima vrlo jasnu dimenziju. Maknuti ili oslabiti taj temelj, isto je kao maknuti temelje društvenosti i društva«, upozorio je nadbiskup Marin. Govoreći o vrijednosti institucije obitelji, istaknuo je kako je ona mjesto gdje se uči živjeti zajedno, gdje se uči postati građanin, graditi društvo ili živjeti zajedno s drugima. »Tako se stvaraju snažni gradovi i države i samo shvaćanje nacije. I zato, ako se uništi stabilnost, vjernost, mogućnost povjerenja u to malo društvo, čovjek gubi s vida ono svoje ‘mi’, ističe samo svoje ‘ja’, koje često postaje načelo razdora«, poručio je nadbiskup. Božićnim pjesmama slavlje je obogatio Mješoviti katedralni zbor, koji je, dirigirajući, vodio maestro Ivo Andrić, a na orguljama pratio maestro Vinko Sitarić. Anica Banović

Susret biskupa sa starima i nemoćnima U četvrtak 20. prosinca, pomoćni biskup đakovač-

ko-osječki mons. dr. Đuro Hranić, u pratnji bogoslova i poglavara Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, posjetio je đakovački Dom za starije i nemoćne. Na početku susreta biskupa i štićenika goste je pozdravila, i na posjetu se zahvalila, ravnateljica doma Branka Barna te istaknula kako je lijepo ovo već tradicionalno čestitanje u Domu, koje njegovim korisnicima uvijek podigne raspoloženje. Okupljenima se obratio biskup Hranić veoma poticajnim riječima: »Vi ovdje niste sami, imate jedni druge. Jedni u drugima trebate prepoznati lice Isusa Kri-

120

sta. U situacijama bolesti nemojte pokleknuti. Bog se rodio i postao čovjekom za sve nas. I vi, djelatnici, u svakom štićeniku gledajte Isusovo lice«, zaključio je biskup čestitajući Božić i zaželjevši štićenicima puno zdravlja u predstojećoj godini. Bogoslovi su štićenike darivali prigodnim poklonima te im čestitali Božić. Biskup se posebno zadržao u stacionaru gdje se nalaze najteži, nepokretni štićenici Doma. Svakome je udijelio pokoju riječ ohrabrenja, a bogoslovi su, pjevajući božićne, pjesme unijeli dašak radosti u njihovu tešku svakodnevicu ispunjenu trpljenjem i bolešću. Marko Dušak

1-2/2013.

Božić u osječkoj konkatedrali U osječkoj je konkatedrali Sv. Petra i Pavla aposto-

la misu ponoćku predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, a uz brojne vjernike misi su nazočili i osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić i gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo, a u izravnom su je prijenosu mogli gledati i gledatelji na Televiziji Slavonije i Baranje. Govoreći o ulomku iz Lukina evanđelja, u kojem stoji da je Isus položen u jasle jer za Sv. Obitelj nije bilo mjesta u svratištu, biskup Hranić je naglasio kako već ta činjenica na početku Isusova života ukazuje na preokret vrednota, prisutan u njegovu životu i njegovoj poruci. On ne pripada u okružje onog što je u svijetu značajno i moćno. Međutim, upravo se taj neznatni čovjek pokazuje kao istinski moćni, onaj o kojem sve ovisi. »O Božiću je, dakle, riječ o starim vrijednostima koje ponovno postaju aktualne i nove. Ipak, mi nismo došli ovdje bez opterećenja, strahova, nepovjerenja i drama našega života. Svoje brige ne smijemo ostaviti pred vratima crkve, kao kišobrane na ulazu u kuću, jer ono što slavimo noćas nije predstava, nego povijesni događaj, koji ne samo da govori kroz povijest, već i nama danas u nevoljama našega života. Pokazuje nam da u poteškoćama nismo sami i prepušteni razornim silama zla, jer Bog nas nije napustio i prepustio našim stranputicama«, rekao je biskup. Govoreći o budućnosti, biskup Hranić je istaknuo kako će je imati samo onaj koji bude razborito podizao potomstvo te ga cjelovito izobražavao i odgajao. »Onaj tko želi upropastiti jedan narod, taj odvaja djecu od roditelja, donosi permisivne zakone, legalizira zlo i udovoljava niskim ljudskim strastima. To su znali Egipćani, pa su Izraelcima ubijali mušku djecu,

a to je znao i Herod, pa se htio što prije riješiti Djeteta da ono ne bi naraslo, ojačalo i zasmetalo. Biti kršćaninom zato znači izaći iz onoga što drugi misle i kako se ponaša većina, te napustiti vladajuća mjerila.«

Središnje božićno slavlje »Bog je ušao u ljudsku povijest, postao njezin dio i zato ljudska povijest i naš život imaju svoj smisao i cilj. Bog je poželio postati čovjekom, možemo li čuti radosnije vijesti koja snažnije potvrđuje dostojanstvo svakoga čovjeka?« rekao je 25. prosinca mons. Đuro Hranić, započinjući slavlje svečane božićne mise u osječkoj konkatedrali. Pojašnjavajući božićno otajstvo, u kojem se Bog lišava svoga božanstva kako bi uzdignuo i spasio čovjeka, biskup je pozornost svratio na redak Proslova Ivanova evanđelja »Svojima dođe, a njegovi ga ne primiše«, opisujući ga kao otajstvo prihvaćanja, odnosno neprihvaćanja, s kojim se susrećemo i danas, u Godini vjere. »Susrećemo se s otajstvom neprihvaćanja, ravnodušnosti, mlakosti, pa su toliki, koji se čak i zovu kršćanskim imenom, udaljeni od sakramentalnog, liturgijskog života. Bog nije došao na zemlju samo da bismo mi slavili, iako mnogi jednostavno samo slave Božić, nego je došao da bi nas spasio. A spasenje se događa po otajstvu prihvaćanja, otvorenosti, po tome da dopuštamo Bogu da uđe i stalno ulazi u naš život po sakramentima, euharistiji, svetoj pričesti; ispovijedi, slušanju Božje riječi, katehezi koju pohađamo«, rekao je, među ostalim, biskup Hranić, zaključivši kako se vjernici, slaveći Božić, odlučuju za autentičniji i dosljedniji kršćanski život. Mješoviti zbor konkatedralne župe, pod vodstvom s. Branke Čutura, lijepim liturgijskim pjevanjem uveličao je slavlje Božića. Denis Karnaš / Martina Kuveždanin

Božić u Ceriću Proslava Rođenja Gospodinova u filijalnoj je cr-

kvi Sv. Katarine u Ceriću, župa Nuštar, uz misu polnoćku i božićnu misu bila obogaćena i scenskim uprizorenjem živih jaslica koje su za sve okupljene vjernike priredili članovi KUD-a »Slavko Mađer« iz Cerića. Prema tekstovima Mile s. Bernardine Crnogorac, »Osmijeh dubine«, s. Ane Cvitanušić, »Isus u svemu« i o. Franje Jesenovića, »Badnja noć«, učiteljica Eva Dakić na scenu je postavila uprizorenje pod naslovom »Božićna noć u Ceriću - žive jaslice 2012.« Misu polnoćku, 24. prosinca, kao i božićnu danju misu, predvodio je mons. Ivan Ćurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. U svojoj propovijedi istaknuo je da

1-2/2013.

svatko treba produbiti svoju vjeru i potražiti odgovore kod novorođenoga Djeteta položenog u jaslice. Nalazeći se u Godini vjere, propitkujemo i molimo snagu za novo svjedočenje i življenje vjere u svagdašnjem našem životu, društvu i svijetu, naglasio je misnik. Na božićnoj misi, 25. prosinca, mons. Ćurić istaknuo je da poput evanđelista Ivana možemo i moramo propitkivati i tražiti odgovor na pitanje: Što je za mene vjera? Misno slavlje, uz tamburašku pratnju cerićkih tamburaša, predvođenih Miroslavom Štivićem, skladnom pjesmom uveličao je zbor »Credo«, pod ravnanjem Marije Maslov. Tihonija Zovko

121

Božić u Srijemu Srijemski biskup mons. dr. Đuro Gašparović pred-

vodio je u srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija misu ponoćku, u koncelebraciji generalnog vikara mons. Eduarda Španovića i vlč. Marija Paradžika. Osim brojnih župljana, misi su nazočili i grkokatolički i pravoslavni vjernici. U homiliji je biskup govorio o pastirima čija je srca ispunila nebeska radost, a dušu prosvijetlila spoznaja da oni, priprosti pastiri, smiju biti dionici te radosti, doći pred lice Mesije, jer sam ih je anđeo Božji pozvao u ime Boga Višnjega. Tako su se kod Betlehemske štalice složili nebo i zemlja u divnu harmoniju mira i ljubavi. »Evo, Betlehemska štalica je u povijesti čovječanstva prva ustanova u koju su imali pravo doći svi staleži i svi narodi. Sin Božji, nebeski glasnik, zove sve u štalicu, i one prezrene i odbačene, koji su prvi pozvani da sudjeluju u ispravljanju nepravde nejednakosti i dijeljenja među ljudima. Nebo poziva narode iz raznih krajeva. Neobična nebeska zvijezda glasnik je preokreta u revoluciji pravde, ljubavi i bratstva, nad nepravdom, mržnjom i ohološću čovjeka nad čovjekom«, pojasnio je mons. Gašparović. Svjesni smo, nastavio je biskup, da ljudi diljem svijeta u svojoj oholosti i preuzetnosti odbacuju Boga i od njega se okreću. Zato u svijetu susrećemo nepravdu, mržnju i opći kaos. »Zapovijed Novorođenoga: Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe, znači ljubav, mir, red, pravedni poredak u ljudskom društvu. Neobdržavanje te zapovijedi očituje se u nepravdi, nemiru, ratovima, nepovjerenju i gaženju

svih ljudskih vrednota. Vratimo se Betlehemskoj štalici, toj nepogrešivoj ustanovi. U njoj bi trebalo rješavati mirovna pitanja i nastao bi vječni mir, ljubav, pravda i zadovoljstvo, sreća i blagostanje među narodima«, istaknuo je. »Mi katolici provest ćemo božićne blagdane u betlehemskoj štalici svojih domova i obitelji. Molit ćemo Božansko Djetešce da nas vodi. Nastojat ćemo da se rodi u našim srcima, obiteljima, župama, narodu i svim narodima svijeta te da Isus ne bježi od nas u neki ‘Egipat’, nego da ostane s nama, da ga čujemo, vidimo i primamo u svoje srce. Nećemo ga se bojati. Otvorit ćemo mu vrata kada pokuca i primiti ga da ostane s nama. On je radi nas ljudi, i radi našega spasenja, sišao s nebesa«, zaključio je biskup.

Božićna misa Na svečanom božićnom misnom slavlju, uz biskupa i generalnog vikara, koncelebrirao je i grkokatolički župnik u Srijemskoj Mitrovici, vlč. Vladislav Varga. Misi su, uz brojne vjernike srijemskomitrovačke župe, nazočili i predstavnici gradskih vlasti. Biskup Gašparović u homiliji je govorio o Riječi koja je bila u početku, te istaknuo kako se po Isusovu rođenju manje osjeća međusobna udaljenost, mučnina svakidašnjice, kao da se obnavlja smisao za radost i sreću, uspostavljaju porušeni mostovi, podržava nada usprkos mnogim razočaranjima, vraća vjera u život, a život je jači od uništenja, nada snažnija od očaja, smisao dublji od besmisla. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni i župni zbor »Sveta Cecilija«, pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić. Mario Paradžik

Božićni susret osoba s invaliditetom Božićni susreti za osobe s invaliditetom koje or-

ganizira Dom duhovne pomoći sestara sv. Križa postali su draga tradicija za takve osobe. Ove godine obilježena je 15 godišnjica tog rada na susretu koji je održan u Đakovu u subotu 22. prosinca 2012. Osim djece s poteškoćama u razvoju, njihovih roditelja i prijatelja, susret je okupio i svećenike, redovnice i redovničke pripravnice, bogoslove i studente teologije, kao i sudionike mjesečnih susreta »Mir u Bogu«. Prisutno je bilo preko 150 sudionika iz Đakova, Kuševca, Semeljaca, Starih Mikanovaca i drugih mjesta, sve do Ivankova. Susret je započeo euharistijskim slavljem koji je predslavio nadbiskupijski povjerenik za osobe s invaliditetom, vlč. Alojz Kovaček, u koncelebraciji s domaćim župnikom, vlč. Tomislavom Ćorlukom, prof. Stjepanom Radićem i kapelanom Josipom Levakovićem, koji je i duhovnik zajednice Vjera

122

i Svjetlo u Đakovu, uz asistenciju bogoslova. Za vrijeme sv. mise svirao je Zbor mladih Amadea. Uslijedila je LCD projekcija o 15-godišnjem radu Doma duhovne pomoći s osobama s invaliditetom, koju je pripremio Matija Akšamović, dipl. teolog. Zatim je uslijedila mala božićna priredba, koju je pripremila s. Marija Klara Klarić. Priredba je svoj dojmljiv vrhunac doživjela dramatizacijom pjesme »Ustajte, pastiri«, u kojoj su sudjelovala sva prisutna djeca, obučena u prikladne kostime. Nakon toga su u znak zahvale dobročiniteljima podijeljene rukotvorine koje izrađuju invalidne osobe u terapijskoj Radionici sv. Josipa. Kao i svake godine, studenti teologije donijeli su svoj prilog u novcu, što su ga prikupili u već tradicionalnoj prodajnoj akciji u korist Zajednice »Vjera i Svjetlo« u Đakovu. Susret je sviranjem obogatio tamburaški sastav KUDa iz Đakovačke Satnice. s. Rastislava Ralbovsky

1-2/2013.

Svetkovina Bogorodice Marije Đakovo Na svetkovinu Bogorodice Marije i Svjetski dan mira đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodio je svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, u koncelebraciji svećenika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama. U svojoj homiliji nadbiskup je prvo govorio o svetkovini Bogorodice, postavivši je za uzor svim kršćanima da bi, poput nje, znali u svijetu otkriti znakove Božje ljubavi, zahvaljujući mu na njegovim djelima i nudeći mu se kao suradnici. Glede nastupajuće godine, nadbiskup je rekao kako je ona prazan list na kalendaru našeg života te pozvao - Upišimo na njega ime Isus, Spasitelj! »U osvit nove godine Bog nam želi prvi izjaviti naklonost i ljubav izričući svoj blagoslov. Godine prolaze, a budućnost se tek nazire. No Dijete Isus nas poučava da brojimo ‘godine vječnosti’. Utjelovljenjem, Bog u nama kalemi nešto Apsolutno, vječno. Dijete koje ima osam dana i koje je dobilo ime Isus, tj. Spasitelj, ubrizgava u našu povijest cjepivo pravog duhovnog i tjelesnog napretka. Mnogo štošta je nesigurno u godini koja je pred nama, no jedno je sigurno: nikad nam neće nedostajati konkretne Božje ljubavi«, rekao je nadbiskup. Podsjetivši da se istoga dana obilježava Svjetski dan mira, nadbiskup se osvrnuo na Poruku pape Benedikta XVI. za Dan mira, istaknuvši među ostalim kako je mir Božji dar, ali i čovjekovo djelo. Nadbiskup je naglasio kako je mir red postignut u slobodi, a sloboda nije neko »dopuštenje« ili dar što ga netko

poklanja, nego zahtjev koji dolazi iznutra, zaključivši kako slobode nema bez istine, bez solidarnosti, žrtve i ljubavi te poželjevši da 2013. godina svima doista bude godina mira i slobode svih građana.

Osijek »Crkva danas slavi svetkovinu Marije Bogorodice kako bi ispovjedila da je Isus kojega je Marija rodila utjelovljeni Božji Sin, Krist. Papa Benedikt XVI. nedavno je naglasio da je od raširene krilatice posljednjih godina Krist – da! Crkva - ne! daleko opasnija krilatica Isus – da! Krist - ne!« upozorio je pomoćni biskup Đuro Hranić u propovijedi tijekom svečanog euharistijskog slavlja na svetkovinu BDM Bogorodice i Međunarodnog dana mira u crkvi najmanje osječke župe, Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u naselju Brijest. Biskup Hranić podsjetio je i na Papinu poruku »Blago mirotvorcima«, koja ističe važnost usidrenosti pojedinca u vjeri kako bi bio sposoban biti graditelj mira. »Da bismo postali istinski mirotvorci, od presudne je važnosti biti u stalnom dijalogu s Bogom, milosrdnim Ocem, jer čovjek može samo u zajedništvu s Njim pobijediti onu klicu potamnjivanja i nijekanja mira što ga predstavlja grijeh u svim njegovim oblicima: egoizmu i nasilju, gramzivosti i želji za moći i vlašću nad drugim, nesnošljivosti, mržnji i nepravednim strukturama. Mir je plod uzajamnog darivanja i obogaćivanja, a etika mira je etika zajedništva i dijeljenja«, rekao je, među ostalim, biskup Hranić. Anica Banović / Nevenka Špoljarić

Božićno čestitanje na KBF-u u Đakovu U Dvorani Antuna Mandića Središnje nadbisku-

pijske i sveučilišne knjižnice u Đakovu 21. prosinca održano je božićno čestitanje studenata, profesora i djelatnika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Uz božićne pjesme u izvedbi Mješovitog zbora Fakulteta, pod vodstvom maestra Vinka Sitarića, čestitku je izrekao dekan, prof. dr. sc. Pero Aračić, predsjednik Studentskog zbora Marko Cmrčnjak te nadbiskup i Veliki kancelar, mons. dr. Marin Srakić. Dekan Aračić pred nazočne je stavio lik Marije, najsavršeniji primjer posluha Bogu, koja mu je pružila najsavršeniju suradnju, kako bi po njoj u povijest sišao Spasitelj svijeta i povijesti. Izrazio je kako bi volio da u božićnim susretima, poput Marije, svi drugima daju primjer, da budu suradnici i nositelji Radosne vijesti te da nakon susreta s njima mnogi od njihovih sugovornika mogu reći – Blagoslovljen Bog kojega slijedi-

1-2/2013.

mo, blago našem hrvatskom narodu - za njegovu budućnost ne treba se bojati jer imamo dosljednih, mudrih i odgovornih mladih osoba. Čestitajući u ime sveukupne studentske zajednice Božić i Novu godinu svim nazočnima, predsjednik Studentskog zbora Marko Cmrčnjak u svom je obraćanju, među ostalim, rekao: »Da bi se Isus istinski rodio u srcu čovjeka i da bi se dogodio istinski Betlehem, potrebno je mislima, riječima i djelima izreći: Ti si, Bože, jedini slave dostojan.« Obraćajući se okupljenima, nadbiskup Srakić je podsjetio na riječi sv. Pavla, koji je u jednoj poslanici, među ostalim, napisao: »Pojavilo se čovjekoljublje Gospodina našega Isusa Krista« te se osvrnuo na to čovjekoljublje, koje je obilježeno božanskim elementom – silaskom Sina Božjega, svima poželjevši takav, božanskoljudski Božić. Anica Banović

123

Svetkovina Bogojavljenja Đakovo Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, svečano misno slavlje u đakovačkoj katedrali predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, u koncelebraciji mons. Luke Marijanovića, mons. Josipa Bernatovića, mons. Ivana Ćurića, vlč. Roberta Jugovića te đakona Marija Brkića. U uvodu u misno slavlje nadbiskup je čestitao Božić svim vjernicima koji ga slave po julijanskom kalendaru, a u svojoj je homiliji govorio o jedinstvu, kao o želji svih ljudi. Osvrnuvši se na današnju svetkovinu, poklon Mudraca, nadbiskup je, među ostalim, istaknuo: »Ako vjerujemo u Krista, ako ga prihvaćamo u svom životu i na njegov poziv odgovorimo kao Mudraci, priznajemo svim ljudima da su otkupljeni i da su obdareni dostojanstvom sinova Božjih. Dosljedno tome, mi ih ljubimo kao braću, iznad svake podjele, svake razlike u rasi, svakog protivljenja narodima, kulturama, vjeroispovijestima. Uza svu jedinstvenost, ostaje nam raznolikost: svatko ima svoju narav, svoje milosti, svoje dužnosti. To je veliko bogatstvo Crkve...« Govoreći o ostvarivanju jedinstva oko Krista u velikoj ljudskoj obitelji, nadbiskup je podsjetio na brojne zajedničke točke koje povezuju ljude diljem svijeta - sport, umjetnost, glazba, pokreti, prijateljstvo. Istaknuvši kako je puno pokušaja, ali nedovoljno plodova, nadbiskup je zaključio: »Koliko god se čovjek trudi na svim stranama, i treba poduprijeti taj trud, moramo biti svjesni da nas neće spojiti uklanjanje državnih granica, ni jedinstvo ideologija, ni bescarinska zona ni eurozona; ima nešto daleko važnije za nas kršćane. Tek onda kada se potpuno i savršeno sjedinimo i ostvarimo ideju Boga Stvoritelja jedinstvenog ljudskog roda, moći ćemo odahnuti. Teško da će to

biti skoro, ali nikada ne treba odustati.« Tradicionalni navještaj svetkovina kroz godinu otpjevao je đakon Mario Brkić, a liturgijsko slavlje animirao Zbor bogoslova pod ravnanjem maestra Ive Andrića i uz orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića.

Osijek Misu u osječkoj konkatedrali predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, u zajedništvu s domaćim župnikom, mons. Adamom Bernatovićem, đakonom Markom Martićem i vlč. Tomislavom Lasićem. »Danas je svijet opet pred određenim duhovnim raspadom, raspadom vrednota koje čine temelj ljudskog zajedništva. Kao da se izgubilo na obzorju ono što bi ljude zvalo na okup. Nitko ne diže oči prema gore, nego svi traže svoj put na zemlji: narodi se razilaze, traži se i naglašava prije svega ono što nas međusobno dijeli, po čemu se razlikujemo, a ne ono što nas spaja. No, kršćanstvo trajno traži put zajedništva. Ono je nezamislivo bez univerzalnosti, bez stalnog napora da se dođe do općeljudskog zajedništva, da se ljudi međusobno prihvate u svom punom osobnom dostojanstvu, u svom povijesnom, kulturnom i svakom drugom identitetu, te da zajedno grade svijet«, rekao je, među ostalim, biskup Hranić. Istaknuvši kako neke vrednote moraju biti neporecive u svim kulturama i oblicima ljudskog života, te ih nitko ne može i ne bi smio dovoditi u pitanje, jer u protivnom u pitanje dovodi i svoje pravo ljudsko određenje, mons. Hranić je okupljene uputio na tri velike vrijednosti koje su bile važne nekada, danas i koje će biti važne uvijek, u svako vrijeme, a to su: poklon Bogu, poklon čovjeku i priznanje Božjeg gospodstva. Anica Banović / Denis Karnaš

Sjednica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom U

četvrtak, 7. veljače, održana je 75. sjednica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon uvodne molitve i osvrta na zapisnik s prethodne sjednice, članovi Povjerenstva pripremali su seminar za animatore na temu »Prihvaćenost osoba s invaliditetom od njihovih vršnjaka, odnosno vršnjačkih skupina«. Predavanja na seminaru održat će prof. dr. Anamarija Žic Ralić, profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Kako se približava vrijeme održavanja tradicionalnog susreta slijepih i slabovidnih osoba, člano-

124

vi su dogovorili da moto susreta bude »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5,36). Nakon uvodnog dijela i svete mise u katedrali, sudionici će se preseliti u prostorije Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice, gdje će s. Marija Zovkić imati duhovni nagovor. Susret će završiti domjenkom i druženjem uz TS »Slavonski san«. Na ovoj sjednici počele su pripreme i za najveće godišnje okupljanje osoba s invaliditetom u Nadbiskupiji, za XIII. nadbiskupijski susret osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji, predviđen za 1. lipnja 2013. u Osijeku. Tonka Odobašić

1-2/2013.

Nadbiskup Marin Srakić na Festi sv. Vlaha Na svetkovinu Sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i

Dubrovačke biskupije, u nedjelju, 3. veljače, središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Pozdravljajući na početku mise predvoditelja slavlja, biskup domaćin Mate Uzinić podsjetio je da se ove godine, uz ostalo, prisjećamo i 20. obljetnice »bratimljenja dvaju gradova mučenika, Vukovara na sjeveroistoku i Dubrovnika na jugoistoku Hrvatske«, a to je razlog zašto đakovačko-osječki nadbiskup predvodi euharistiju. »Tim bratimljenjem ova su dva grada slobode i ponosa u ratnim vremenima podijelila patnju i utjehu, a ovim današnjim jubilarnim prisjećanjem to spominjemo da ne zaboravimo i da pronađemo nove načine međusobne pomoći da bismo još više bili prijatelji i braća. Jedan od načina međusobne pomoći je i duhovna pomoć koju će nam, predvodeći misno slavlje i propovijedajući u ime Vukovara i svoje Đakovačko-osječke nadbiskupije, danas ponuditi naš dragi gost, nadbiskup Marin«, istaknuo je biskup Uzinić. »Po Festi svetoga Vlaha prepoznaju se grad Dubrovnik, njegova povijest i obilježja njegova bića. Ovom proslavom ovaj grad pred cijelim svijetom svjedoči svoju pripadnost vjerničkome hrvatskom narodu«, rekao je u propovijedi nadbiskup Srakić te istaknuo »obilježja po kojima se mi Hrvati i razlikujemo od drugih naroda i po kojima smo njima slični te po kojima mi možemo i želimo dati svoj doprinos Crkvi, Europi i svijetu«. Ta obilježja su: vjera u Boga, vjernost rimskoj Crkvi, odanost Blaženoj Djevici Mariji, ljubav prema domovini te čuvanje vrijednosti obitelji. Govoreći o vjeri u Boga kao obilježju hrvatskog naroda, nadbiskup Srakić istaknuo je: »Vi ste, dragi Dubrovčani, predvođeni svojim biskupima, svećenicima, redovnicima, tu vjeru u ovome gradu primali i prenosili, davali i slavili, poučavali i u njoj odgajali. Vi ste tu vjeru izlagali, izražavali, očitovali. Vi ste je ispovijedali i svjedočili kroz stoljeća. Neka i ova proslava Sv. Vlaha, u Godini vjere, bude prigoda da sadržaje svoje vjere ponovno otkrijete, neustrašivo je ispovjedite, ponosno slavite, nju živite i u molitvi izrazite. Neka ne bude tek puka manifestacija nematerijalne baštine čovječanstva upisane u listu UNESCO-a«. Propovjednik je objasnio i zašto Hrvati vole svoju domovinu: »Ona je za nas zemlja na kojoj se stvara i čuva kultura našeg naroda, koja sve nas Hrvate sjedinjuje u jedan narod. Po kulturi dobivamo vlastitu zadaću, poziv i poslanje u sveopćoj povijesti svijeta. Veze s domovinom i s rodnim krajem koje smo uspostavili u najranijem djetinjstvu ili u mladosti duboko su se usjekle u naše biće i mi se sa zahval1-2/2013.

nošću sjećamo svih vrijednosti što smo ih upili. Zato je Hrvat spreman za svoju domovinu podnijeti velike žrtve. Ali ljubav prema domovini ne ispunja sve naše aspiracije i zato mi svoj pogled ne zaustavljamo na njezinim granicama i na njezinu nebu. Ljubavlju prema Domovini mi se povezujemo s ostalim narodima i s cijelim čovječanstvom.« Hrvati ne žele bilo kakvu domovinu, »nego slobodnu domovinu, onakvu kakvu su je stvarali i njegovali stari Dubrovčani«, istaknuo je nadbiskup i nastavio: »A ona se ne prodaje ni za kakvo blago, kako je uklesano na tvrđavi Lovrijenac: ‘Non bene pro toto libertas venditur auro’ (Sloboda se ne prodaje za sve zlato). Nadahnuti njome, stari su Dubrovčani zakonima i običajima stvarali ozračje u kojem su se pojedini građani i udruge mogli razvijati na fizičkom, intelektualnom, voljnom, emotivnom, moralnom, duhovnom i religioznom, te na ekonomskom i političkom planu. Slobodu svoga grada oni nisu smatrali ‘dopuštenjem’ ili darom nekog čovjeka ili stranke, skrojenom po mjeri pojedinca ili neke skupine, ideologije ili sustava, nego nutarnjim zahtjevom ljudskog bića. Slobodu su smatrali ‘Božjim darom’ koji pred čovjeka stavlja određenu ‘zadaću’, s obvezama i odgovornostima. Molit ćemo danas osobito sv. Vlaha, koji je stoljećima bdio nad slobodom Grada, neka nas sve čuva u slobodnoj domovini, u kojoj sloboda neće biti ugrožena strahom od gubitka radnog mjesta, zatvaranja poduzeća, kao ni gubitka prava na izražavanje vlastitog mišljenja. Navedena obilježja našega naroda moći ćemo čuvati i sačuvati ako sačuvamo naše obitelji«, poručio je propovjednik. Osvrćući se na suvremena diskreditiranja obitelji kao odgojne ustanove, đakovačko-osječki nadbiskup rekao je: »U posljednje vrijeme često slušamo o potrebi obnove, reforme, preobrazbe političkoga, gospodarskoga, društvenoga i moralnog života našega naroda. Svjedoci smo da su sve reforme u posljednjih nekoliko desetljeća ne samo propale, nego urodile trpkim i pogubnim plodovima. Sve su gospodarske reforme propale i lančano izazvale gospodarsko propadanje naroda i države. Reforma školstva svojevremeno je prouzročila pustoš u našoj djeci i u našim mladima i obiteljima. Koji je razlog svemu tome? Bez mnogo razmišljanja možemo ustvrditi, pa i dokazati, da je osnovni razlog bio u tome što su sve reforme uglavnom mimoilazile moralno-duhovnu stranu i često bile uperene protiv obitelji. Ako želimo kao narod ići naprijed, ako želimo doživjeti obnovu, onda moramo biti svjesni da to možemo kroz obitelj, i to onakvu kakvu ju je Bog stvorio i zamislio. Pogubno je kada se čovjek usudi dirnuti u ono što je Bog naumio.« IKA

125

Gospa Brze Pomoći Svetkovina u siječnju Pod geslom »Blažena Ti što povjerova...«, u župi i svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu proslavljena je 8. siječnja svetkovina Gospe Brze Pomoći, zaštitnice župe i župne crkve te središnji hodočasnički dan svetišta. Svečanu blagdansku i hodočasničku euharistiju, uz koncelebraciju župnika i upravitelja svetišta, preč. Ivana Lenića, rektora Sjemeništa u Đakovu, mons. Ivana Ćurića i drugih svećenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić. Pojašnjavajući odluku pape Benedikta XVI. da ovu godinu proglasi Godinom vjere, nadbiskup Srakić zapitao se što znači imati i sačuvati živu i cjelovitu vjeru u današnje moderno vrijeme. Naglašavajući poziv Svetoga Oca da u Godini vjere posebno produbljujemo kršćansku vjeru u obitelji, rekao je: »Ako igdje treba ozbiljno shvatiti Godinu vjere i intenzivnije je živjeti, onda je to obitelj. Ona je urođena odgojiteljica vjere i vjerovjesnica evanđelja.« Podsjetio je roditelje, kako su – napose sakramentom ženidbe – pozvani na prenošenje vjere djeci kroz riječ i pouku, nadasve kroz svjedočanstvo vjere vlastitim primjerom i životom, te stvaranjem ozračja i zajedništva ljubavi u obitelji. Temelj za produbljivanje vjere u obitelji je čitanje Svetoga pisma i molitva. Govoreći o nastojanjima da se diskreditira obitelj, istaknuo je da je ona tako važan čimbenik odgoja u društvu, da nijedna reforma ne može donijeti željene rezultate ako ne pođe od obitelji i kroz obitelj. »Samo ako postoji uzajamna suradnja između obitelji kao naravne odgojne ustanove i drugih delegiranih odgojnih ustanova, kao što su škola i društvo, može se izgraditi zreo čovjek i odgovorno društvo«, poručio je na kraju nadbiskup Srakić.

Slavlje je pjesmom animirao veliki župni zbor, predvođen s. Monikom Zvonarek. Među mnogobrojnim hodočasnicima, ne samo brodskoga i požeškoga kraja, nego iz Zagreba i šire, na misi su sudjelovale sestre uršulinke te druge redovnice grada. Tijekom dana svetište je pohodilo između šest i sedam tisuća vjernika koji su sudjelovali na šest misnih slavlja, prigodnim pobožnostima prije svake mise, pristupu sakramentu pomirenja i osobnoj molitvi pred Gospinim likom. Popodne su organizirano hodočastili vjernici župa Semeljci i Vrbica, a pjevanje je kod večernje mise animirala skupina bogoslova iz Đakova. Proslavi svetkovine Gospe Brze Pomoći u istoimenom svetištu i župi u Slavonskom Brodu prethodila je trodnevna duhovna obnova koju je predvodio mr. Josip Vrančić, asistent pri katedri dogmatske teologije u Đakovu.

Proslava u veljači »Osmi« u mjesecu, kao hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći, proslavljen je u petak, 8. veljače, u istoimenom svetištu i župi u Slavonskom Brodu pod geslom »Zdravlje će bolesnima Predobra dati...«. Središnje hodočasničko slavlje, koje je okupilo najviše vjernika, predvodio je vlč. Perica Matanović, župnik župe Bezgrešnog začeća BDM u Novoj Gradiški. Na početku mise vlč. Matanović naglasio je da nam Blažena Djevica Marija treba biti uzor u poniznosti, služenju i pouzdanju u Boga te pozvao da se ugledamo u Nju, nositeljicu novoga života. Na ostalih pet misnih slavlja sudjelovali su mnogobrojni vjernici. Na popodnevnoj misi hodočastili su vjernici iz župe Duha Svetoga iz Malog Pariza sa svojim župnikom Stjepanom Belobrajdićem. Brankica Lukačević

Obljetnica smrti Phila Bosmansa Vjernici župe Uznesenja BDM u Brodskom Vi-

nogorju obilježili su 17. siječnja prvu obljetnicu smrti Phila Bosmansa, velikog prijatelja ljudi i čovjeka velika srca, koji je svojim porukama srca »pokrenuo« srce svijeta. Nakon što je domaći župnik Pavao Madžarević putem slajdova kratko prikazao život i djelo pok. Bosmansa, slijedilo je prigodno klanjanje. Prvi dio klanjanja bio je prožet mislima pokojnog autora, a drugi na temu »Učvrsti nam vjeru, Gospodine«. Slijedilo je potom misno slavlje koje je predvodio župnik, a pjesmom animirali mladi tamburaši iz župe »Šokci za pet«. U svojoj homiliji propovjednik se osvrnuo na život sv. Antuna pustinjaka te ga povezao sa ži-

126

votom svećenika Bosmansa. »Poput sv. Antuna pustinjaka živio je i Bosmans, koji je toliko Bogu vjerovao, na njega se oslanjao, na njega računao, s njim premostio mnoge krize te je mogao napisati i svoj oproštajni govor u kojem je istaknuo kako on nije umro, nego se samo preselio u jednu drugu stvarnost, za kojom je čitav svoj život čeznuo. Ta mu je stvarnost pomogla da svojim poticajnim porukama mnogima to i posvjedoči«, istaknuo je župnik Madžarević. Zahvaljujući zauzetosti vlč. Madžarevića, sva su djela Phila Bosmansa prevedena na hrvatski jezik te su tako njegove poruke došle do srca mnogih ljudi kroz brojna knjižna izdanja objavljena u Kršćanskoj sadašnjosti, Glasu Koncila te župi Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Rezultati projekta »Veliko srce za male ljude« Trajni projekt Caritasa Đakovačko-osječke nadbi-

skupije, Caritasa Osijek, »Veliko srce za male ljude«, već desetu godinu potiče na spoznaju koliko ima onih kojima je pomoć potrebna te pokazuje da za ljude dobre volje nema recesije. O rezultatima projekta, pokrenutog 17. studenoga, obavijestile su Olivera Balatinac i Maja Cindrić te ravnatelj Caritasa, vlč. Ivica Rebić, istaknuvši kako je sveukupna vrijednost prikupljenih sredstava 183.480,02 kune, od čega su novčane donacije 79.725,00 kuna, a vrijednost prikupljenih namirnica i sredstava za čišćenje 103.755,02 kune.

Osijek; Karašica-Vučica, Donji Miholjac; Pekarne Arbanas, Osijek; Dr. Mladen Siber, Osijek; Tržnice d.o.o, Osijek.

Temeljem prikupljenih podataka tijekom provođenja projekta, kao i pregledom izvješća unazad 9 godina, Caritas ističe kako se redovito uključuju i sudjeluju iste osječke župe, njih manji broj, dok veći broj župa ne pokazuje interes. Kod donatora je druga situacija, jer unatoč recesiji, i ovaj puta odziv je bio izvanredan, pa su rezultati iznad svakog očekivanja. Projekt »Veliko srce za male ljude« polučio svoj krajnji cilj - ublažiti sveopću ekonomsku i socijalnu krizu te pružiti tračak svjetla i nade za bolje sutra našim sugrađanima, dok stoje u redu da bi uzeli možda i jedini obrok za taj dan, poručuju iz Caritasa.

Donatori kojima nije poslan projekt, a odazvali su se (42): Biserka Ringsmuth, Višnjevac; Fingo dom, Osijek; Ivan Abel, Osijek; Ante Gale, Osijek; Helena Firi Vidaković, Osijek; Ivica Mihaljević, Osijek; Nikola Knežević, Osijek; Anđelka Kelić, Osijek; Zavod za stanovanje, Osijek; Zoran i Izabela Arsić, Čeminac; Blanka Mandić Pavelić, Osijek; Ivan Barušić, Višnjevac; Ankica Kelava, Osijek; Finka Miličević, Osijek; Zoran Vuković, Osijek; Andrej Juroš, Ivanovci Gorjanski; Agristar, Višnjevac; Askus d.o.o, Čepin; Eko vrelo, Beli Manastir; Braniteljska zadruga Donji grad, Osijek; Mijo Roso, Osijek; Mario Palinkaš, Aljmaš: PZ Ernestinovo: Jozo Martić, Babina greda; OŠ Ivan Filipović, Osijek; OŠ Podgorač; OPG Boras, Čeminac; ŠRD Osijek; Manda Jezildžić; Pčelarska zadruga »Pčela«, Čepin; Dunja Šojat, Osijek; Udruga zdravo trčanje, Osijek; Josip Hnatek, Beketinci; I. gimnazija, Osijek; Mehanotehna, Osijek; OPG Milas, Ivanovac; Krunoslav Šego, Osijek; Dražen Burazin, Osijek; OŠ Retfala, Osijek; Turkalj company obrt, Osijek; Marina Baričević, Đurđenovac; Caritas Vinkovci.

Od 85 potencijalnih donatora kojima je poslan projekt, odazvalo ih se 18: Zuber d.o.o, Višnjevac; Javni bilježnik Lidija Perić, Osijek; Javni bilježnik Borić Mirjana, Osijek; Cesting d.o.o, Osijek; Zajednički odvjetnički ured Šuper, Kovačev, Rabar, Osijek; Javni bilježnik Dumančić Dragica, Osijek; Unikom d.o.o, Osijek; Instos d.o.o, Josipovac; Rencon d.o.o, Osijek; Saponia d.d., Osijek; Pivovara d.d., Osijek; HEP TETO, Osijek; Ascommerce d.o.o, Višnjevac; Meggle,

Od 25 župa Osječkog istočnog, Osječkog zapadnog i Čepinskog dekanata odazvalo ih se devet: župa Sv. Mihaela arkanđela, Osijek 2; župa Sv. Obitelji, Osijek 4; župa Uzvišenja sv. Križa, Osijek 6; župa Sv. Leopolda Mandića, Osijek 7; župa Sv. Ćirila i Metoda, Osijek 9; župa Sv. Luke evanđelista, župa Sv. Josipa, Josipovac 2; župa Rođenja BDM, Višnjevac, župa Sv. Ane, Tenja. Martina Kuveždanin

Nova web-stranica župe Bl. A. Stepinca Proslava

ovogodišnjeg Stepinčeva u župi Bl. Alojzija Stepinca u Naselju A. Hebranga u Slavonskom Brodu započela je 6. veljače predstavljanjem prve web-stranice te župe. »Klikom miša« stranicu je u opticaj svečano pustio domaći župnik Tomislav Ćurić. O sadržaju te bogato opremljene stranice informativnog i formativnog karaktera, koju je župi donirao Silvio Baričević i njegova tvrtka Silens, govorio je župljanin Zrinosav Macan, administrator stranice. Sve informacije o životu najmlađe slavonskobrodske župe dostupne su sada na adresi www. zupa-stepinac-org. Kako je prvotni cilj njezina pokretanja bio bolje upoznavanje života i djela bl Alojzija Stepinca, saznavanje prave istine o njemu, stranica je jedinstvena i po tome što u sebi sadrži

1-2/2013.

i posebnu stranicu koja donosi brojne informacije - slikom, riječju i video-zapisom - o bl. Alojziju Stepincu, od njegove mladosti, do nadbiskupijske službe, napose zatočeništva, montiranog procesa suđenja i smrti, te o beatifikaciji i svim daljnjim događanjima vezanim uz njegov lik. Tu su i brojni oblici molitve našem blaženiku, u želji da ga uskoro ugledamo uzdignuta na čast oltara. Jedinstvenosti stranice pridonose i pojedine fotografije i originalni rukopisi koje je župljanin Macan putem interneta uspio dobiti čak iz Amerike, iz privatne zbirke, a dosada nisu nigdje objavljene. Uz brojne linkove s raznim informacijama, stranica omogućava lak pristup i ostalim katoličkim portalima. Već prvoga dana stranicu je koristilo šestotinjak posjetitelja. Brankica Lukačević

127

Dr. sc. Josip Bošnjaković stekao diplomu psihoterapeuta Svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. sc.

Josip Bošnjaković, završio je 25. i 26. siječnja 2013. četverogodišnju specijalizaciju iz kliničke psihologije. Završnim ispitom stekao je dvije diplome: Specijalizacija iz psihoterapije, priznata od Ministarstva obrazovanja, sveučilištâ i istraživanja u Italiji (MIUR - Ministero dell’Istruzione, dell’Università e della Ricerca); Specijalizacija smjera psihoterapeuta transakcijske analize (CTA - Certfied Transactional Analyst), koju izdaje Europsko udruženje transakcijske analize (EATA - European Association of Transactional Analyisis). Višu školu iz specijalizacije za kliničku psihohologiju (Scuola Superiore di Specializzazione in Psicologia Clinica) Bošnjaković je pohađao na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu, nakon što je magistrirao iz psihologije na istome sveučilištu. Tijekom školovanja imao je 1600 sati obrazovno-odgojnih aktivnosti: individualna supervizija, supervizija u grupi, terapija u grupi i diskusije teoretske primjene, individualna terapija, teorija humanističkopersonalnog integriranog modela, s naglaskom na transakcijsku analizu. Osim toga, stažirao je i 1600 sati u različitim ustanovama koje imaju ugovor s Višom školom te akreditaciju Nacionalnog zdravstvenog sustava (Italija), zatim pri Višoj školi iz specijalizacije, a također i u ustanovama u kojima je vršio ulogu psihologa, uz stalnu superviziju psihologa i psihoterapeuta. Stažiranje pretpostavlja da je psiholog upisan u Komoru psihologa, što je specijalizant Bošnjaković i bio, od 18. lipnja 2009. godine pri pokrajini Lazio, pod rednim brojem 17089, nakon što je položio državni ispit na rimskome sveučilištu La Sapienza. Tijekom treće i četvrte godine Više škole iz specijalizacije odradio je također kliničku praksu. Pod vodstvom supervizora provodio je terapiju pacijenata, od čega 2 pacijenta na trećoj i 2 pacijenta na 4 godini. Praćenje jednog pacijenta sastoji se od 25 terapijskih susreta. Tijekom školovanja Bošnjaković je stekao uvjet za polaganje završnog ispita, što uključuje: uspostavljanje dijagnoze i prepoznavanje problema; definiranje ciljeva i ugovora savjetovateljsko-terapeutskog rada; stvaranje planova prilagođenih ciljevima i okolnostima terapeutskog postupanja; praktična primjena gore navedenih sposobnosti; stručna promišljanja o procesima i njegovim učincima. Nakon što je zadovoljio zadane uvjete pristupio je završnom ispitu. Ispit se sastojao od pismenog rada (klinički slučaj). Mentori su bili profesori - psihoterapeuti: Maria Luisa De Luca i Massimo Gubinelli. U pismenom radu specijalizant je opisao tijek četverogodišnjeg školovanja za transakcijskog analitičara, izvijestio o iskustvu stečenom tijekom praktičnih radova propisanih

128

od strane škole, dao opis studija jednog kliničkog slučaja, odgovarao na teoretska pitanja iz transakcijske analize. Završni usmeni ispit Bošnjaković je polagao 25. i 26. siječnja 2013. godine pred četveročlanom komisijom akreditiranih terapeuta (Maria Teresa Tosi, Alessandro Ricci, Rosanna Giacometto, Andrea Greco) i članova europskog (EATA) i međunarodnog (ITAA) udruženja transakcijske analize. Ispitivači su ocjenjivali poznaje li kandidat dovoljno tražene sposobnosti transakcijskog analitičara, je li sposoban procijeniti na odgovarajući način u praksi ljudsko ponašanje, zna li uspostaviti psihološku dijagnozu i dovesti je u vezu s teoretskim pristupima ljudskog ponašanja te, na koncu, postavlja li se u svom djelovanju kao osoba koja je kompetentna i etički odgovorna. Na završnoj svečanosti, u kojoj su sudjelovali predsjednica Europskog udruženja transakcijske analize Sabine Klingeberg, profesori ispitivači te specijalizanti koji su polagali završni ispit, u subotu 26. siječnja, svećenik, psiholog Josip Bošnjaković primio je diplomu specijaliziranog psihoterapeuta te diplomu ovlaštenog terapeuta transakcijske analize. U Europskome udruženju transakcijske analize trenutno su 34 udruženja iz 27 europskih država, s više od 7550 članova. Josip Bošnjaković iz Bapske, općina Ilok, rođen je u Vukovaru 1978. godine. Završivši Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu i prve dvije godine kao student laik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, stupio je u Bogoslovno sjemenište u Đakovu, gdje nastavlja filozofsko-teološki studij. Diplomirao je 2002. godine. U lipnju 2003. đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić zaredio ga je za svećenika. Nakon ređenja obnašao je službu tajnika Biskupskog ordinarijata u Đakovu. Godine 2004. upisuje u Rimu dodiplomski studij iz psihologije odgoja na Papinskom salezijanskom sveučilištu. Diplomirao je 2007., a magistrirao 2008. godine. Usporedo s doktorskim studijem iz psihologije, upisuje na istom sveučilištu u jesen 2008. g. Višu školu iz specijalizacije za kliničku psihologiju. Od 2004. do 2011. godine boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima u Rimu, a od jeseni 2011. do lipnja 2012. godine u Papinskom češkom zavodu sv. Ivana Nepomuka također u Rimu. Doktorski rad iz područja psihologije, »Stanja Ja (Ego stanja sebe) adolescenata odraslih u okolnostima mira, rata i poraća«, obranio je 25. lipnja 2012. g. na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu. U jesen 2012. g. započeo je predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Istovremeno je imenovan stručnim voditeljem-suradnikom na psihološkom i psihoterapeutskom području djelovanja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Željko Faltak 1-2/2013.

Podjela potvrdnica Povodom završetka formacije šeste generacije po-

laznika Škole za župne suradnike, koja se tijekom protekle dvije godine održavala u Valpovu, mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, predvodio je u nedjelju, 13. siječnja, večernju misu u valpovačkoj župnoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije te, uz predstojnika Škole, dr. Stanislava Šotu, župnim suradnicima podijelio potvrdnice o uspješnom završetku Škole. Uz biskupa Hranića, koncelebrirao je valpovački župnik Zvonko Mrak te dr. Šota, a svečanosti podjele potvrdnica nazočili su i preč. Franjo Bodonji, župnik župe Ladimirevci i dekan Valpovačkog dekanata, vlč. Josip Antolović, župnik župe Donji Miholjac te vlč. Božo Ljubičić, župnik župe Veliškovci. Vjernicima valpovačke župe biskup je predstavio djelovanje Škole za župne suradnike, koju su u šestom ciklusu završila 32 polaznika. »Protekle dvije godine ovi polaznici pohađali su Školu, uspješno je završili i time stekli uvjete da svojim župnicima budu vjerni i dobri suradnici u katehetskom i pastoralnom radu. Ova naša Škola seli iz jednog dijela nadbiskupije u drugi, ovo je bio šesti ciklus, a upravo je počeo i novi u Đakovu«, rekao je biskup Hranić i zahvalio valpovačkom župniku na domaćinstvu jer se ovaj ciklus odvijao u valpovačkom Katehetskom centru. A nije zaboravio zahvaliti ni donedavnom valpovačkom župniku, preč. Josipu Matanoviću koji je primio polaznike. Riječi zahvale uputio je i predstojniku, dr. Stanislavu Šoti, koordinatorici Ines Pepić te župnicima koji su potaknuli članove svoje zajednice da se prijave i završe ovu Školu.

Obraćajući se polaznicima, biskup Hranić čestitao je na uspješnom završetku edukacije, ističući: »Činjenica da netko uz svoje obiteljske i poslovne obveze odvoji dio vremena kako bi se obučio i nakon te edukacije mogao kvalitetno, ali volonterski djelovati u župnoj zajednici, najbolji je dokaz požrtvovnosti. To što ste završili ovu Školu i što ste se angažirali u župnoj zajednici vaš je iskaz ljubavi i vjernosti. To je poziv koji vam je uputio sam Krist Gospodin i vi

1-2/2013.

sada dokazujete da ste spremni odgovoriti na krsni savez. To je svjedočanstvo naše vjere i ja vam zahvaljujem, potičem vas i ohrabrujem kako se nikada ne bi umorili, jer znajte, što se više Kristu budete davali, to će On biti zahtjevniji. Ovo je savez u kojem se trebate cijeli davati, a budite spremni i na različite prepreke na koje ćete nailaziti. Zahvalu upućujem i članovima vaših obitelji koji su vam pomagali, bili vam podrška da završite ovu formaciju. Također pozivam sve ostale da se uključe u Školu za župne suradnike jer njihov doprinos sigurno će se i te kako osjetiti u pastoralnokatehetskom radu župa iz kojih dolaze.« Nakon šest generacija Škole za župne suradnike Đakovačko-osječka nadbiskupija bogatija je za 206 župnih suradnika. Za rad s djecom nižih razreda osnovne škole formirano je 76 suradnika, za rad sa višim razredima osnovne škole 81, za rad u pastoralu braka i obitelji 35, te u pripremi izvanliturgijskih molitvenih slavlja u župnim zajednicama 15 suradnika. U Đakovu je u tijeku formacija 7. generacije koju čini 37 polaznika, kao i četvrte generacije Glazbene škole koju pohađa 25 polaznika, a do sada je Glazbenu školu završilo 34 polaznika. Čestitke i zahvale polaznicima uputio je i valpovački župnik, vlč. Mrak te dr. Šota. Šesti ciklus škole za župne suradnike uspješno su završili: Kristina Abramić, Sanja Balentić, Helena Bartolin, Gorana Bebeši, Vesna Belić, Snježana Bešlić, Jasmina Cvenić, Danijela Čoti, Dragan Dinković, Marina Habjanović, Ana Mari Harkanovac, Verica Ilija, Marija Ivanković, Silvija Ježić Knežević, Anica Keri, Romana Kranjčević, Erika Lovrić, Anica Majdenić, Marija Majdenić, Mirjana Majdenić, Valentina Mandić, Sanja Orlić, Senka Papučić, Dinko Petriševac, Gabrijela Petriševac, Ankica Ranogajac, Stjepan Sršić, Ljubica Stanković, Darko Stražanac, Verica Špoljarić, Ivana Trazer i Kristina Veselovac. Po četiri polaznika su iz župa Belišće i Donji Miholjac, šest iz Veliškovaca i Valpova, dva iz Ladimirevaca, Podravskih Podgajaca i Bizovca, tri iz Koške te po jedan polaznik iz župa Harkanovci, Bocanjevci i Kneževi Vinogradi. Valentina Mandić

129

Nadbiskupijsko natjecanje iz vjeronauka Osnovna škola Blaža Tadijanovića iz Slavonskog

Broda i Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku pobjednici su ovogodišnjeg Nadbiskupijskog natjecanja iz vjeronauka na temu »Sveti Dominik – Red propovjednika«. Natjecanje Đakovačko-osječke nadbiskupije održalo se 19. veljače u đakovačkim školama: u Gimnaziji A. G. Matoša - za srednjoškolce te Osnovnoj školi I. G. Kovačića - za osnovnoškolce. Uvodnu molitvu i pjesme kojima je otvoreno natjecanje za srednjoškolce pripremio je vjeroučitelj Igor Grubišić sa svojom ekipom natjecatelja iz Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije Ruđera Boškovića u Osijeku. U natjecanju su sudjelovale 24 ekipe, a vodio ga je Dejan Čaplar. Provedbeno povjerenstvo činili su Zlatko Mrkić, Dario Kustura i Dejan Čaplar. Otvorenju je nazočio i pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, koji je čestitao svima koji su stigli na natjecanje. Ohrabrio je okupljene, pohvalio njihov natjecateljski duh te izrazio nadu da rezultati natjecanja neće nikoga previše ražalostiti, jer su svi nazočni već pobjednici svojih škola. Svim srednjoškolcima poželio je blagoslov u radu, trudu i nastojanju te da ostvare što bolje rezultate. U osnovnoj školi I. G. Kovačića u Đakovu okupilo se 11 ekipa osnovnih škola. Uvodnu molitvu predvodili su vjeroučenici Osnovne škole Dragutina Tadijanovića iz Slavonskog Broda, s vjeroučiteljicom Nikolinom Krstičević. Natjecanje je vodila vjeroučiteljica Emilija Dodig, a prisutna je bila i predstojnica Nadbiskupskog katehetskog ureda, dr. sc. Teuta Rezo. U provedbenom povjerenstvu, uz vjeroučiteljicu Dodig, bili su Tihomir Benke i s. Jelena Kovačević. U obje škole vjeroučenici su prvo rješavali pismeni dio ispita. Potom je slijedio drugi dio, pod nazivom »Tombola«, a prvih pet ekipa koje su skupile najveći broj bodova sudjelovale su i u trećem dijelu natjecanja - »Milijunak«. Svečanost proglašenja pobjednika održana je u Dvorani Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i fa-

130

kultetske knjižnice u Đakovu. Svim ekipama mons. Hranić uručio je priznanje i prigodne poklone. Pobjednicima su dodijeljene i posebne nagrade: ljetovanje u Zatonu dobila je pobjednička ekipa osnovnoškolaca iz Slavonskog Broda, predvođena vjeroučiteljicom Višnjom Tunjić, dok su pobjednici srednjoškolskog uzrasta, ekipa osječke Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti, i njihov voditelj, p. Mislav Skelin, dobili putovanje u Taize. Na kraju natjecanja biskup Hranić uputio je zahvalu Nadbiskupskom katehetskom uredu, Agenciji za odgoj i obrazovanje – Podružnica Osijek, vjeroučiteljima koji su sudjelovali u povjerenstvima i onima koji su potaknuli i pripremali vjeroučenike za natjecanje, te ravnateljima škola u kojima se natjecanje održalo. Anica Banović

Korizmena priprava U

franjevačkoj crkvi Sv. Križa u Osijeku od 14. do 16. veljače održana je korizmena duhovna priprava »Dani bl. Majke Terezije«, koju je vodio Frok Zefiq, župnik župe Sv. Josipa iz Josipovca. Večeri su počinjale razmatranjem i molitvom krunice, slijedila je misa s propovijedi nadahnutom duhovnošću Majke Terezije te pobožnost klanjanja pred Presvetim. Trodnevnica u korizmi održana je zahvaljujući potpori Franjevačkoga samostana sv. Križa u Osijeku i gvardijanu fra Zoltanu Dukaiju te Zajednici Albanaca Osječko-baranjske županije, uz vodstvo Matea Perolija, koji s vlč. Zefiqom organizira niz godina upoznavanje duhovne ostavštine utemeljiteljice reda Misionarki ljubavi. Završnica duhovne obnove uveličana je pjevanjem zbora župe Sv. Josipa iz Josipovca, dok je misu suslavio fra Jakov Ripić. Nevenka Špoljarić

1-2/2013.

Podjela stipendija iz Zaklade »Dr. Nikola Dogan« Zaklada »Dr. Nikola Dogan« djeluje na području

Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, a prvi stipendisti, 52 učenika i studenta, primili su 21. prosinca odluku o dodjeli novčanih sredstava. Na temelju te odluke, tijekom deset mjeseci jedne školske ili akademske godine 5 osnovnoškolaca, 18 srednjoškolaca i 29 studenata primat će određenu materijalnu pomoć. Stipendiste je pozdravio predsjednik Zaklade, vlč. Ivica Rebić, a odluku o dodjeli sredstava svakom pojedinačno uručio je osnivač Zaklade, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić. Pri prvoj uplati stipendistima su podijeljena sredstva ukupnog iznosa od 200 tisuća kuna. »Želimo vam nešto darovati, a vi ćete taj dar, nadamo se, znati cijeniti i darovati druge svojim vještinama, sposobnostima i talentima«, rekao je vlč. Rebić, ističući kako je većina stipendista iz brojnih obitelji, a njihove zamolbe Komisija je odabrala između 99 pristiglih. Đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je kako kršćanska vjera u svojoj biti sadržava ne samo vertikalu čovjeka prema Bogu, nego i međusobni odnos braće i sestara, članova Kristove Crkve, jednih prema drugima. »Ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema bližnjemu i tako se crkvena zajednica ponašala od svojih najranijih godina«, rekao je nadbiskup. Naglasio je kako se Đakovačko-osječka nadbiskupija preko svoga Caritasa brinula o onima u potrebi kako u vrijeme rata, poraća, tako i danas kroz brojne projekte, a i ova Zaklada znak je brige i ulaganja u budućnost. Prvi je svoja sredstva za one u potrebi oporukom ostavio prof. dr. sc. Nikola Dogan, generalni vikar tada Đakovačke i Srijemske biskupije, kanonik 1-2/2013.

i prvi dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, po kojemu je Zaklada i dobila ime. Mons. Srakić izrazio je nadu da sredstva neće »presušiti«, već da će se sve više povećavati, a napose ako djelovanje pomogne i šira zajednica. Komisija Zaklade naglasila je kako su uz svećenike, na doprinos pozvani i pojedinci, društvene i političke organizacije, poduzeća te svi ljudi dobra srca, voljni biti podupiratelji. »Od vas koji ste primili stipendiju Zaklade »Dr. Nikola Dogan« očekujemo da svojom marljivošću i čestitim životom opravdate ovaj dar«, poručio je stipendistima mons. Srakić i rekao kako se ovom prilikom pokazalo da »srce ima ruke«, a po završetku školovanja stipendisti će stečeno znanje svojim rukama prenositi za dobrobit društva i crkvene zajednice. Martina Kuveždanin

Odvajanje filijale Kneževo Dana 9. veljače 2013. godine održana je sjednica svećenika Baranjskog dekanata na kojoj se raspravljalo o preustroju župa i izdvajanju filijala. Nakon dogovora i pristanka svećenika Baranjskog dekanata, te na temelju pastoralnih potreba i pozitivnih iskustava, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, izdao je rješenje (br. 382/2013.) kojim, danom 16. veljače 2013. godine, filijalu Kneževo odvaja od župe Uzvišenja sv. Križa u Branjinu Vrhu te je pripaja župi Uznesenja BDM u Duboševici. A. Banović

131

In memoriam: mons. Antun Jarm Na gradskom groblju u Đakovu 27.

prosinca ukopan je mons. Antun Jarm, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je preminuo 23. prosinca u Svećeničkom domu u Đakovu. Ukopne obrede predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, koji je u ime okupljenih svećenika i čitavog prezbiterija, časnih sestara i vjernika uputio riječi sućuti nadbiskupu Marinu Srakiću te sestrama i rodbini pokojnog svećenika. »U ovom času tuge i žalosti zbog smrti našega dragog pokojnika, želimo se osnažiti utjehom vjere i učiniti postojanom našu nadu. Vjerujemo, naime, Kristu koji je umro za nas, da – bilo da živimo, bilo da umiremo – zajedno s njime živimo. Zazovimo zato našega Spasitelja Isusa Krista, po kojemu, u kojemu i za kojega je stvoreno sve, i čovjek kao kruna stvorenoga svijeta«, rekao je biskup Hranić, podsjetivši okupljene na životni put pokojnog svećenika. Nakon ukopnih obreda, u đakovačkoj katedrali za pokojnog je svećenika slavljena misa zadušnica koju je predvodio nadbiskup Srakić, uputivši na početku izraze sućuti obitelji pokojnika, kao i svim njegovim znancima i prijateljima.

Iz homilije nadbiskupa Marina Srakića U ime biskupâ, svećenika, redovnika i redovnica te cijelog Božjeg naroda Đakovačko-osječke nadbiskupije još jednom izričem iskrenu sućut obitelji pokojnog svećenika Antuna Jarma: sestrama Vidi i Kristi, nećaku Ivanu te ostaloj rodbini, kao i svim njegovim znancima i prijateljima. Uz izraze sućuti, zajedno s njima ispovjedimo svoju vjeru u život i uskrsnuće.

132

Nakon što smo se sprovodnim obredima oprostili od našeg brata, sabrali smo se ovdje oko Gospodnjeg oltara da za njega prikažemo euharistijsku žrtvu nebeskom Ocu, u ovoj katedrali u kojoj je on prije 52 godine primio svete redove subđakonata, đakonata i prezbiterata.

Mons. Jarm umro je u adventu Mons. Antun Jarm preminuo je zadnjih dana došašća, tj. u vremenu iščekivanja Božića, kada je vjernička zajednica zazivala »Gospodine, dođi!«, na dan kada smo u Časoslovu Božjega naroda molili: »Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš, ti nado sviju naroda, dođi, dođi s neba, Gospodine Bože naš, da spasenje nam vječno daš«, a opraštamo se od njega u ovo sveto božićno vrijeme. Vrijeme došašća slika je cijelog našeg života u kojem od rođenja do smrti iščekujemo Gospodina. Svi smo mi slični onim slugama »koji očekuju Gospodina kada dođe da ih nađe i budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu«, kao što kaže jedna adventska molitva. Poput adventa, i cijeli naš život treba biti zanosno očekivanje, uz klicanje prvih kršćana: »Maranatha«, »Dođi, Gospodine Isuse«, ili uz onaj usklik: »Tvoj slavni dolazak iščekujemo«, što ga je on kao svećenik i vjernik izgovarao pod svakom svetom misom. Podsjetimo se riječi pape Ivana Pavla II. što ih je izrekao na Velikom groblju u Milanu: »Smrt je za čovjeka čas susreta s Bogom, ona je početak života koji nema kraja. Smrt Kristova, kao vrhunski čin ljubavi prema nama, postaje vrelo života iza smrti, ali već u redu postojanja što ga imamo na ovoj zemlji. Paradoksalno, ona nas poučava i da ne želimo i da želimo smrt. Poučava nas da ne želimo smrt koja je 1-2/2013.

plod mržnje, nepravde, grijeha; i u Milanu se umire od osame, napuštenosti, prezira života, koji počinje ili svršava zbog nepravednog napada, sebeljublja onoga koji ne misli na velike potrebe drugih, zbog neobdržavanja ili nepostojanja zakona. Isusova smrt nas uči da ne želimo, i to svim silama, takve smrti. Ujedno nas poučava da želimo smrt u smislu priprave na smrt, iz dana u dan, u smislu da budemo spremni služiti braći sve do darivanja života, sve dotle da trošimo svoje životne energije ne u traženju vlastitog sebičnog blagostanja, nego u bezuvjetnom predanju na dobro braće.«

Opraštamo se u božićno vrijeme Od mons. Antuna Jarma opraštamo se u vrijeme Božića. Za njega je advent završio i nastupio vječni Božić, završilo je čekanje, počela je radost susreta, zbio se početak koji kraja nema. Nakon adventskog iščekivanja došao nam je Božić. I za Antuna Jarma, nakon životnog iščekivanja, napose nakon iščekivanja kroz bolest, došao je Božić, ali ne Božić liturgijske proslave, nego Božić susreta s Gospodinom, licem u lice u vječnosti. Malo prije smo stajali pokraj lijesa u kojem je počivalo njegovo bolešću ispaćeno tijelo. Sada stojimo ovdje u crkvi pokraj jaslica, Isusove kolijevke. Prva misao u takvoj situaciji jest: to je susret sa životom i smrću: u jaslicama je život, u lijesu smrt. No vjera nam govori drugačije: život je i u jednom i u drugom. Rađamo se i polažu nas u kolijevku koja je znak i stvarnost novog života, izvor radosti. Danas stojimo uz lijes u kojem je položeno tijelo pokojnog Antuna i ispovijedamo svoju vjeru riječima Crkve: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja a ne oduzima.« Za kršćane je i lijes kolijevka novog života, života u Bogu, do kojeg se, istina, dolazi uz mučan prolaz kroz vrata križa, tj. bolesti, patnje i smrti. Sahrana u svjetlu Kristova križa odmrzava ledeni privid smrti, razrješuje čvorove boli i malodušnosti i otvara novu dimenziju, dimenziju križa koji nam otvara vrata novoga života. Kao što ono Sveti Otac jubilarna Vrata otvara udarcem križa, tako se udarcem Kristova križa otvaraju vrata radosne vječnosti. Stoji ona božićna poruka: Ako budemo u srcu sačuvali duh Božića, nikakve nas nesreće neće svladati, pa ni tragedija smrti. Pred nama se izmjenjuju dva prizora: lijes i kolijevka, grob i jaslice. Iako dvije kontradiktorne stvarnosti, zapravo pokazuju nešto zajedničko: u kolijevci se rađa ovozemni život, a u lijesu započinje život u Bogu, bez kraja.

je došao čas da se i vidimo. I kao vjernik, koji je vjeru primio od svojih roditelja, i kao svećenik, teološki obrazovan, mons. Jarm je poznavao Gospodina. Čas smrti je susret s Bogom ne u milosti vjere nego u blaženom gledanju dviju osoba, Boga i čovjeka. Za Bogu posvećenu osobu, čas smrti je željeni čas susreta s Kristom kojega ona slijedi i ljubi potpunim predanjem. Zato ova naša euharistija, bez obzira što je oproštajna i sprovodna, ima i obilježje blagdana kao konačnog zajedništva s Bogom što ga svećenički život ovdje na zemlji anticipira i predoznačuje. Doista, bez obzira na bol rastanka, mi danas ovdje osjećamo ozračje blagdana i božićnog blagdana, ali i blagdana vazmenog Aleluja što smo ga malo prije zapjevali i koji je, dopustite da to kažem, čudesni sadržaj onog iskustva predanja i života što obilježava svećeničko posvećenje na ovom svijetu. U toj vjeri, tom duhu i raspoloženju nastavimo sa slavljem euharistijske žrtve po kojoj preporučamo pokojnika Božjem milosrđu.

Životopis mons. Antuna Jarma (iz oproštajnog govora biskupa Đure Hranića) Mons. Antun Jarm rodio se od oca Petra i majke Ane r. Štimec 12. lipnja 1935. godine u Gundincima. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Strizovojni, a potom odlazi u Dječačko sjemenište na Šalatu u Zagreb kao sjemeništarac tada Đakovačke i Srijemske biskupije. Maturirao je u Đakovu 1952. godine, gdje je završio i teološki studij. Za svećenika ga je zaredio biskup Bauerlein 6. ožujka 1960. godine. Kao mladomisnik, najprije je 7 mjeseci bio kapelan u Čepinu, a potom je 11 godina obavljao župničku službu: 3 godine u Rokovcima i Andrijaševcima (istodobno je nekoliko mjeseci bio i upravitelj župe Cerna), te 8 godina u župi Uzvišenja sv. Križa u Retfali, u Osijeku. Veoma uspješno i zapaženo župničko djelovanje te uredno poslovanje ponukali su biskupu Stjepana Bauerleina da ga 1971. godine imenuje ravnateljem Ekonomata Đakovačke i Srijemske biskupije.

Svećenički život - anticipacija susreta s Gospodinom Sveta Terezija Velika, Avilska, pred kraj je života govorila: Gospodine, mi se toliko godina poznamo, a sada 1-2/2013.

133

Naslijedio je teško ekonomsko stanje u Biskupiji koja poslije nacionalizacije crkvene imovine nije uspjela stvoriti sustav koji bi joj osiguravao uzdržavanje župa i središnjih biskupijskih ustanova. Ekonom Antun Jarm punih je 18 godina (1971.-1989.) ustrajno i strpljivo stvarao novi biskupijski ekonomski sustav, koji je u ondašnjim okolnostima omogućio stabilnost i skroman, ali normalan život središnjih biskupijskih ustanova. Zajedno sa svojim suradnicima, u prvom redu s mons. Stjepanom Karalićem, preustrojio je Ekonomat Biskupije i obnavljao biskupijsko gospodarstvo. To je omogućilo obnovu i izgradnju pojedinih biskupijskih zgrada. Ističemo osobito izgradnju Svećeničkog doma te sveobuhvatnu obnovu i rekonstrukciju kanoničkih kurija na Strossmayerovu trgu u Đakovu. Uz to je bio i predavač crkvene administracije na Visokoj bogoslovnoj školi i crkvene glazbe na Biskupijskoj gimnaziji »J. J. Strossmayer« u Đakovu. Kroz 16 godina bio je i prosinodalni sudac Biskupijskog sudišta (1971.-1989.) te član Zbora savjetnika, Prezbiterskog vijeća, Ekonomskog vijeća i drugih stalnih i prigodnih biskupijskih tijela i povjerenstava. Kao rektor Samostanske crkve Srca Isusova, u 11 je godina, (1974.-1985.), njegujući liturgijski život u Samostanu, liturgijski odgojio čitavu generaciju sestara sv. Križa. No, pokojni mons. Jarm povjerovao je u Riječ koja je tijelom postala. Kao svećenik, napisao je brojne tekstove i članke u kojima tumači Božju riječ, liturgijska otajstva te sabire, nudi i lomi zrnca kršćanske mudrosti. Preveo je i objavio više naslova duhovnoga i molitvenog sadržaja. Napisao je i više znanstvenih članaka povijesnog karaktera i tekstova u kojima je predstavljao pojedine osobe te kulturnu baštinu s područja Đakovačke i Srijemske biskupije. Budnim je okom pratio i komentirao događaje s područja crkvenog života te crkveno izdavaštvo: podržavao je, hvalio, ali i kritičkim (ponekad i satiričnim) tonom prizemljivao biskupijsku i širu javnost, tražio veću kvalitetu i pozivao na istinu. Osim u crkvenim, i u različitim je društvenim tiskovinama objavio nekoliko stotina članaka evangelizacijskoga i kulturnog sadržaja. Godinama je grafički uređivao brojne veće i manje publikacije u izdanju Biskupskog ordinarijata Đakovo, župnih ureda i pojedinih svećenika. Napisao je bezbroj kraćih i dužih novinarskih članaka u crkvenim glasilima te u lokalnim svjetovnim novinama i publikacijama. Obrađivao je i objavljivao statističke podatke iz života Đakovačke i Srijemske biskupije. Fotografiranjem i prikupljanjem fotografija stvorio je vrijednu fototeku u kojoj je nastojao sustavno dokumentirati život župa i crkvenih institucija te stanje brojnih crkvenih građevina. Uredio je više monogra-

134

fija i surađivao s brojnim izdavačima i grafičarima na području Biskupije i izvan nje. Svojim uredničkim radom, prevođenjem, spisateljstvom i izdavanjem niza vrijednih i zapaženih knjiga, monografija i brošura afirmirao je Biskupski ordinarijat u Đakovu i kao izdavača, a među vjernicima je istodobno na taj način širio i promicao knjigu te kršćanski tisak. Nekoliko svojih knjiga objavio je i kod drugih izdavača ili u privatnom izdanju. Promicao je korištenje tiska i tiskovina u evangelizaciji i crkvenoj komunikaciji. Praktički je čitav svećenički život, sve dok se nije ozbiljnije razbolio i otišao u mirovinu, surađivao te pisao u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije. Osam godina (1994.-2001.) bio je i urednik obavijesnog dijela te grafički urednik Vjesnika. Bio je i prvi te veoma revan biskupijski dopisnik i suradnik u crkvenim medijima na nacionalnoj razini, član Odbora HBK za sredstva društvenog priopćavanja, biskupijski delegat Informativne katoličke agencije (IKA), član Hrvatskoga društva katoličkih novinara od njegova utemeljenja. Bio je među prvim svećenicima koji su prepoznali važnost prisutnosti Crkve u elektroničkim medijima te blagodat korištenja mogućnosti koje pružaju suvremena elektronička sredstva društvenog priopćavanja u evangelizaciji, unutarcrkvenoj komunikaciji te u komunikaciji Crkve s društvenom sredinom. Svojim je radom i nastojanjima senzibilizirao i odgovorne u Biskupiji te širu biskupijsku zajednicu za iskorake na medijskom planu. Godinama je svojim osobnim angažmanom, prijedlozima i poticajima stvarao pretpostavke za ustroj Biskupijskog statističkog ureda i Tiskovnog ureda, te dugogodišnjim ustrajnim i sustavnim fotografiranjem sakralnih objekata, crkvenih svečanosti, osoba, susreta, umjetnina, liturgijskog posuđa, paramenata i sl. prikupio bogatu zbirku fotografija, koju je sortiranjem i sistematizacijom pretvorio u pravu fototeku, sadržajno vezanu uz život naše Biskupije. Godine 2002. Biskupiji je poklonio tako stvorenu fototeku. Od tada do umirovljenja koncem 2009. godine bio je i službenim dekretom imenovan za voditelja Biskupijskog medijskog arhiva. U njemu je ustrojio foto-, audio- i videoteku te je sve do umirovljenja nastavio sa sustavnim prikupljanjem i sistematiziranjem prikupljene građe. Od 1991. do danas bio je i ravnatelj Biskupijskog statističkog centra. Tijekom posljednjih 18 godina (od 1992. do 2009.) bio je stup i član Biskupijskog povjerenstva za gradnje i obnove crkvenih objekata. Cijeneći njegov uzoran i zauzet svećenički život, pokojni biskup Ćiril Kos predložio ga je sluzi Božjemu papi Ivanu Pavlu II. te ga je on 1983. godine počastio naslovom Kapelana Njegove Svetosti. Anica Banović 1-2/2013.

In memoriam: vlč. Stjepan Biuklija Vlč. Stjepan Biuklija, svećenik u miru Đa-

kovačko-osječke nadbiskupije, koji je preminuo 28. prosinca u KBC-u Osijek, ukopan je 31. prosinca 2012. godine na gradskom groblju u Đakovu. Ukopne obrede predvodio je pomoćni biskup đakovačkoosječki, mons. Đuro Hranić, koji je izrazio sućut nadbiskupu mons. Marinu Srakiću, rodbini pokojnog svećenika te župljanima župe Bocanjevci, u kojoj je pokojni svećenik tijekom 33 godine vršio službu župnika.

Iz oproštajnog govora biskupa Đure Hranića »Novorođeni Spasitelj svijeta, Betlehemsko dijete Isus, predstavlja se u ovom evanđeoskom odlomku što smo ga čuli riječima: ‘Ja sam vrata! Kroza me tko uđe, spasit će se. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.’ Vlč. Stjepan Biuklija prošao je, vjerujemo, upravo kroz ta vrata i spasio se. Prošao je ne samo kroz vrata smrti i spasio se ne samo od tjelesnih boli i trpljenja kojima je bio obilježen njegov ljudski i svećenički život, nego je prošao kroz vrata koja se zovu Krist i zadobio dar života u izobilju. Dok mi ostajemo u starom životu, on je prošao kroz vrata - Krista i u njemu, po njegovu daru mira i milosrđa, postao novi stvor«, rekao je u oproštajnom govoru biskup Hranić. Opraštajući se od pokojnog subrata, biskup se napose osvrnuo na 33-godišnju službu pokojnog svećenika u župi Bocanjevci, koja je iz godine u godinu bila obilježena sve ozbiljnijim zdravstvenim tegobama i stoga neminovno trpjela. »No, u župi Bocanjevci pokojni vlč. Biuklija naišao je na župljane koji su za njega i njegove teškoće pokazivali silno razumijevanje te strpljivost u svim poteškoćama. Bez te podrške i razumijevanja župljana zasigurno ne bi bilo moguće da ondje ostane župnik kroz 33 godine«, istaknuo je biskup te podsjetio kako pokojni svećenik nekoliko posljednjih godina službe više nije mogao sta1-2/2013.

jati, te je i za vrijeme liturgije i dijeljenja svetih sakramenata sjedio. Također, više nije moga ni voziti te je postao potpuno ovisan o dobroti svojih župljana koji su po njega dolazili u Valpovo i vraćali ga nazad. Biskup je stoga izrazio zahvalu vjernicima ove župe za višegodišnju strpljivost, razumijevanje i svesrdnu pomoć koju su pružali svome župniku. Riječi zahvale biskup je uputio i ravnatelju Svećeničkog doma u Đakovu, mons. Luki Strgaru, te časnim sestrama i gospođama djelatnicama u Svećeničkom domu za skrb te za svu njegu pruženu pokojnom bratu svećeniku, gdje je boravio od 2008. godine, i gdje mu se zdravlje postupno ali ustrajno pogoršavalo. »No, moramo kazati da je dragi pokojnik u svim tim poteškoćama uvijek čuvao pribranost i vedrinu duha, te je svojom srdačnošću olakšavao i sve ono što je bilo teško – i njemu i drugima. Volio je ljude i poštovao svoje župljane. Svjestan svojih osobnih poteškoća i granica, nastojao je prema svima biti susretljiv i dobar, a prema župljanima ne biti zahtjevan«, rekao je biskup Hranić te izrazio vjeru da se pokojni svećenik po svome križu bolesti koji ga je pratio od mladosti postupno sjedinjavao s Kristom na križu, da je po konačnom osobnom susretu u smrti u potpunosti prionuo uz Isusa i da su mu po Božjoj dobroti darovani mir i milosrđe te da će ga Uskrsli Gospodin suobličiti tijelu svome slavnome i pridružiti svetima i blaženima za nebeskim stolom u svome kraljevstvu.

Misa zadušnica u đakovačkoj katedrali Nakon ukopa na gradskom groblju, u đakovačkoj katedrali slavljena je misa zadušnica za pokojnog svećenika Stjepana Biukliju. U koncelebraciji brojnih svećenika, predvodio ju je nadbiskup Marin Srakić, koji je podsjetio kako Đakovačko-osječka nadbiskupija ovih svetih i radosnih blagdana sahranjuje već drugog svog svećenika. »Sabrali smo se na ovu

135

sahranu u Božićnoj osmini, u doba kada mi kršćani slavimo život spominjući se rođenja našega Gospodina Isusa Krista, život duše što nam ga je utjelovljenje vratilo, život tijela što ga je Marijina djevičanska plodnost uzveličala. Božićne radosne pjesme u dvije naše zajednice isprepletene su pokojničkim bogoslužjem. Isusovo rođenje u svakom je smislu rođenje života, veličanje života, njegove uzvišene vrijednosti, njegove povezanosti s Bogom. Zato nam vrlo teško pada smrt i sahrana ovog našeg brata, svećenika Stjepana, u božićno vrijeme. Ipak, ako pravo promislimo, nije tako«, rekao je nadbiskup te dodao kako je neobično, ali istinito, da kršćanin može reći da je za njega smrt početak života, pravog života koji neće nikad prestati. »Umirući, kršćanin se u stvari rađa na pravi život, na vječni život koji nema kraja. On se rađa na svjetlost nakon mraka ovog života, tako mračnog, tako punog boli, tako punog nesigurnosti. Pokojni je svećenik Stjepan tijekom svog svećeničkog života osjetio svu težinu bolesti i boli koja ga je pratila od prvih mladih godina njegova svećeničkog života«, rekao je nadbiskup Srakić, naglasivši kako se kršćanin rađa u svjetlosti promatranja Boga nakon nejasnoća vjere u kojoj je hodio, rađa se u domovini nakon progona, u vječnom društvu s Bogom i blaženicima, rađa se u slavi nakon nevolja kršćanskog boja protiv zla, rađa se na vječnost nakon što je svukao smrtno tijelo... »Dakle, ovaj je naš život kao dugo i teško iščekivanje slavnog rođenja. Ovaj naš brat svećenik Stjepan živio je u tom duhu. Rođen je u kršćanskoj obitelji, i u kršćanskoj sredini upio je vjernički stav i prema životu i prema smrti«, dodao je nadbiskup. Podsjetivši kako je Gospodin obdario pokojnog svećenika posebnom odlikom – vedrinom duha koju je sačuvao i u godinama lošeg tjelesnog zdravlja, nadbiskup je rekao kako se pokojnik znao radovati ovozemnom životu i tu radost prenositi na druge,

ali živjeti i za drugi život koji mu se neće oduzeti. »Zato sprovodnu liturgiju stapamo s božićnom, uvjereni da je naš brat svećenik sretno, u pratnji svojih zaštitnika i nebeskih uzora, nakon svog životnog puta dospio do svog zadnjeg Božića, zadnjeg susreta s Gospodinom, koji ga je prigrlio kao svoga slugu. Ovog trenutka zahvaljujemo Gospodinu za milosti koje mu je udijelio za vrijeme njegova svećeničkog života. Neka mu Gospodin bude plaća«, rekao je nadbiskup Srakić. Vlč. Stjepan Biuklija rođen je u Valpovu 18. listopada 1940. godine, od oca Stjepana i majke Ane rođ. Sabo. U Valpovu je završio i osnovnu školu, a Gimnaziju je započeo u Valpovu, nastavio u Sjemeništu na Šalati, u Zagrebu, a završio je i ispit zrelosti položio na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Teološki studij pohađao je u Đakovu. Za svećenika ga je 16. siječnja 1966. godine zaredio pokojni biskup Stjepan Bauerlein. Odmah poslije svećeničkog ređenja, imenovan je upraviteljem župe u Rajevom Selu, a nešto kasnije i upraviteljem regionalnog Marijanskog svetišta u Šumanovcima. U Rajevom Selu ostao je svega dvije godine jer mu se zdravlje ozbiljno narušilo. Tako je odmah, kao mladi svećenik, s 28 godina, zbog zdravstvenih poteškoća sa srcem, dvije godine bio izvan službe, na bolovanju. Poslije dvogodišnjeg bolovanja, 1970. godine bio je imenovan upraviteljem župe Sarvaš. Ondje je ostao godinu dana, da bi 1971. godine bio imenovan župnikom u Starim Jankovcima. Zdravlje mu se ponovno pogoršalo tako da je u Jankovcima ostao manje od tri godine, i ponovno više od godinu dana bio izvan službe, na bolovanju. U životnoj dobi od 35 godina, u listopadu 1975. godine, imenovan je župnikom u Bocanjevcima i tu je službu župnika obavljao pune 33 godine, sve do umirovljenja u ljetu 2008. godine, kada se preselio u Svećenički dom u Đakovu. Anica Banović

Ekumenski susret Slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara

upriličio je 25. siječnja tradicionalni susret s predstavnicima vjerskih zajednica u tom gradu. Nazočni su bili predstavnici Katoličke Crkve, Baptističke Crkve, Evangeličke Crkve, Srpske Pravoslavne Crkve i Islamske zajednice, koji su iznijeli kratka izvješća o radu u svojim zajednicama. Zahvalili su Gradu što prepoznaje potrebe vjerskih zajednica i pomaže u skladu s mogućnostima. Dekan Slavonskobrodskog dekanata Ivan Lenić predstavio je događanja u svom dekanatu, koji

136

broji dvanaest župa te dvije muške i šest redovničkih zajednica i više katoličkih pokreta i udruga. Naglasio je kako dio njih svojim djelovanjem pridonose dobru građana, ne gledajući je li netko vjernik ili nije. Predstavnici vjerskih zajednica zaželjeli su odgovornima u Gradu mudrost i blagoslov u povjerenim im zadaćama, a gradonačelnik Duspara obećao potporu, pomoć i otvorenost u daljnjim događanjima i susretima. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Molitveni susreti za jedinstvo kršćana u Osijeku Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana,

pod geslom »S čime ću doći pred Gospodina« (Mih 6, 6-8), otvorena je u Osijeku 18. siječnja u Evangeličkoj crkvi, a završila je 26. siječnja koncertom Prvog beogradskog pevačkog društva pri hramu Saborne crkve sv. Mihaila arhangela i gostovanjem beogradskog glumca Petra Božovića. Središnje ekumensko bogoslužje i ove je godine predvodio đakovačkoosječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, a održano je 20. siječnja u crkvi Sv. Jakova, kod otaca kapucina. Sva ekumenska događanja u Osijeku u sklopu Svjetske molitvene osmine organiziralo je Ekumensko povjerenstvo osječke regije, koje čine: preč dr. sc. Antun Čečatka, voditelj Nadiskupijskog ureda za promicanje ekumenizma i predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije, o. Miljenko Vrabec, gvardijan Kapucinskog samostana u Osijeku, vlč. Ivan Jurić, župnik župe Preslavnog Imena Marijina, vlč. Mato Gašparović, župnik župe Sv. Ćirila i Metoda, Marija Krivić, predstavnica Katoličke laičke zajednice »Molitva i Riječ«, visokoprečasni protojerej-stavrofor Ratomir Petrović, paroh i arhijerejski zamjenik episkopa osječkopoljskog i baranjskog; dopredsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije, visokoprečasni protojerej-stavrofor Mihajlo Marijanac, paroh darđanski i arhijerejski namjesnik baranjski, vlč. Darko Turšić, pastor Reformirane Kršćanske Kalvinske Crkve u Hrvatskoj; tajnik Ekumenske koordinacije osječke regije, Toma Magda, predsjednik Saveza baptističkih crkava i pastor Bapstističke Crkve Osijek i prof. dr. sc. Krešimir Šimić iz Evanđeoske Pentekostne Crkve Radosne vijesti Osijek. Molitve za ekumensku osminu ove je godine pripremio Indijski kršćanski studentski pokret, u suradnji s Indijskim katoličkim sveučilišnim savezom i Nacionalnim vijećem crkava u Indiji, dajući biblijski poticaj Osmini za 2013. godinu, prispodobiv situaciji u kojoj je bio Božji narod u Mihejevo vrijeme i suvremeni čovjek (osobito vjernici dalitske zajednice u Indiji), a za kršćane u našoj domovini priredio ju 1-2/2013.

je karmelićanin Jure Zečević, tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog.

Susret u Evangeličkoj i Baptističkoj crkvi U Evangeličkoj crkvi 18. siječnja dobrodošlicu sabranim predstavnicima kršćanskih nominacija i vjernicima izrazio je domaći župnik Branko Berić, biskup Evangeličke Crkve u Hrvatskoj, kazavši kako okupljanje pokazuje da kršćanska Crkva postoji i ima samo jedno ime, ime nad imenom - Krista Gospodina. Radosni susret protekao je u ekumenskom zajedništvu, pjesmi, slušanju propovijedi evangeličkog župnika Berića i obraćanju predstavnika Rimokatoličke Crkve, Reformirane Kršćanske Kalvinske Crkve te Evanđeoske Pentekostne Crkve. Uvodnom pjesmom »Tebe Boga hvalimo« započela je u Baptističkoj crkvi u Osijeku druga večer molitvene osmine. Iskazujući dobrodošlicu predstavnicima kršćanskih crkava i mnoštvu vjernika sabranih u crkvi u Podravskoj ulici, pastor Magda zaželio je da zajedništvo susreta bude svima na korisnu duhovnu izgradnju, radost i Bogu u slavu. Vodeći predstavnici kršćanskih zajednica čitali su ulomke biblijskih tekstova, a vjernici predvodili molitvene nakane, među kojim i »da nas naši susreti u ime Isusovo zaista preobraze u jedno, da svijet povjeruje u Božju prisutnost među nama«.

Središnje ekumensko bogoslužje Središnje ekumensko bogoslužje započelo je procesijom biskupa, pastora, svećenika i pastoralnih suradnika kršćanskih crkvi i zajednica. Uz mons. Srakića, prisutan je bio i pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić. Nakon uvodnih riječi slavlja i zahvale, poticaja za sućut i kajanje te službe riječi, uslijedila je homilija u kojoj je mons. Srakić, između ostaloga, pitao što može biti sloboda, »ako ne oslobođenje od prolaznosti života, od zamke vlastite oholosti, od predrasuda, od praznog

137

razmišljanja o životu u promatranju vlastitog ja i od robovanja vlastitim mračnim porivima?!« te istaknuo kako sloboda i autoritet nisu oprečni pojmovi, nego vrijednosti koje se nadopunjuju. Molitvena osmina prilika je da razmotrimo koje su to predrasude i osuđivanja, čak i u našim kršćanskim zajednicama, koje priječe da vidimo jedni druge jasno, u svjetlu slave Božje, podsjetio je mons. Srakić i pozvao: »Nameće se pitanje, koje male, praktične korake možemo poduzeti zajedno, kao kršćani, prema slobodi djece Božje, za naše crkvene zajednice i za šire društvo? Tema ovogodišnje molitvene osmine uzeta je iz riječi Miheja proroka: ´Čime ću doći pred Gospodina?´ Možda ćemo pri susretu s Gospodinom reći: ´Nisam ništa učinio protiv nikoga, protiv jedinstva, protiv slobode. Moje su ruke čiste.´ Gospodin bi mogao reći: ´Da, čiste ali prazne.´ Mi kršćani vjerujemo da znamo kamo idemo. I ova večer jedan je mali korak na tom putu. Želja nam je, i ujedno molitva Gospodinu, da njegovim Duhom prosvijetljeni i ohrabreni, sve više idemo zajedno, u slobodi, rukom pod ruku, prema svom odredištu koje se zove zagrljaj Nebeskog Oca.«

Obraćanje predstavnika drugih kršćanskih crkava i zajednica Uslijedila je ispovijed vjere, molitva za jedinstvo i preobraženje, Molitva Gospodnja, pozdrav mira, a zatim su prigodnu riječ uputili prisutni predstavnici drugih kršćanskih crkava i zajednica. U ime Srpske Pravoslavne Crkve bogoslužju je nazočio delegat osječko-poljskog i baranjskog episkopa Lukijana, o. Zoran Majkić, paroh daljski. U svom obraćanju istaknuo je kako spasenje treba shvaćati kao dar koji Bog daje, a u svakom čovjeku važno je vidjeti sveca i svetinju. Ako se tako budemo odnosili prema ljudima, neće biti razjedinjenosti, nećemo smatrati da druge trebamo podčinjavati sebi, protjerivati, ni uništavati. U ime Reformirane Kršćanske Kalvinske Crkve u Hrvatskoj govorio je pastor Turšić, a prisutan je bio i biskup Lajoš Čati Sabo te umirovljeni biskup Endre

Langh. Suvremenim načinom života zapostavljamo obitelj, prijatelje, pa i jedni druge kao kršćane. Bog od nas ne očekuje materijalnu, nego istinsku ljubav; donacije za crkvu ne približavaju nas Bogu, već dobra djela, prava, iskrena ljubav i otvoreno srce prema subraći, ne očekujući zauzvrat ništa, jer već smo od Boga dobili život - i što nam više treba, istaknuo je vlč. Turšić. Biskup Evangeličke Crkve, i pastor u Osijeku, Berić, upozorio je - ako nema jedinstva, ako kršćani budu nesložni i raspršeni, svijet im neće vjerovati, te će zajedno s njima odbaciti i Boga u kojega vjeruju. Počelo Božjega jedinstva je međusobna ljubav božanskih osoba, a međusobna ljubav treba biti i pokretačka snaga kršćana. Dođimo k Isusu, tražimo oproštenje, činimo dobro, ljubimo bližnje svoje, opraštajmo, i Bog će biti uz nas. Ljudima treba jedinstvo, sloga, mir i povezivanje zajednica – jedinstvo svih kršćana u jednu crkvu. No toga neće biti bez obraćenja, borbe protiv vlastite sebičnosti i uskogrudosti. Upravo Crkva treba biti znak jedinstva cijelome svijetu, zato je prava dužnost kršćanina, naša dužnost, raditi i moliti za kršćansko jedinstvo kako bi se i ostvarila Isusova želja – da svi budu jedno, naglasio je Berić. U ime Crkve Božje u Hrvatskoj prisutan je bio nadglednik biskupa Matej Lazar Kovačević i pastoralni suradnik Vladimir Pšenka. U svom nagovoru Kovačević je naglasio da nas iskustvo Uskrsnuća zove na dublje jedinstvo u Kristu. Naša slika o Kristu, Crkvi, duhovnom putu, kao i o Bogu samome, treba preobrazbu, a neprestani razgovor imperativ je za međusobne odnose jednih s drugima i s uskrslim Gospodinom. Svoje obraćanje Kovačević je zaključio molitvom za Duha Svetoga, koji će kršćane potaknuti na zbližavanje, zajedničko svjedočenje istine i suočavanje sa situacijama u kojima društvu, naciji i svijetu nedostaje dostojanstva i samilosti. U ime Evanđeoske Pentekostne Crkve vjernicima se obratio starješina Moguš. Između ostaloga, rekao je kako nas približavanje Bogu kroz Njegovu riječ i molitvu osvješćuje, pa uviđamo da smo slabi i nemoćni. Pitamo se s čime ćemo doći pred Gospodina, no Isus poziva i umorne i opterećene. On treba i one koje nitko neće, samo mu treba doći s iskrenim srcem, priznati kakvi smo, a on će ohrabriti, utješiti, rasteretiti i odmoriti, da možemo ići dalje. Bogoslužnom slavlju nazočili su i članovi Ekumenske koordinacije osječke regije te mons. Bernatović, mons. Ivan Ćurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, maestro Ivo Andrić, odgojitelj Sjemeništa i voditelj Koralista Bogoslovnog sjemeništa, koji su pjesmom uveličali bogoslužje. Prisutni su bili i župnici osječkih župa: fra Slavko Milić, župnik župe Sv. Obitelji, vlč. Pavo Vukovac, župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Retfali i vlč. Ljubomir Sturko, grkokatolički župnik. Uz vjernički puk molile su i Marijine

138

1-2/2013.

sestre čudotvorne medaljice, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog. Milosrdne sestre sv. Križa te članice Svjetovnog instituta Obitelji Malih Marija.

Susreti Brojni vjernici okupljeni u katoličku župnu crkvu Sv. Ćirila i Metoda nastavili su 21. siječnja ekumenski molitveni hod u Osijeku. Molitvu Večernje predvodio je župni vikar Josip Matas, a Molbenicu Bogorodici, uz sestre bazilijanke, vlč. Ljubomir Sturko, grkokatolički župnik u Osijeku. Prisutan je bio i s vjernicima molio župnik Gašparović, vlč. Josip Dominković, župnik župe Sv. Ane u Tenji te sestre sakramentinke. Ekumensku molitvu pjesmom je animirao bend studentske Molitvene zajednice »Sveta Obitelj«. Ekumenski molitveni susret petog dana održan je 22. siječnja u organizaciji Reformirane Kalvinske Crkve. Molitvu je u prostorima uz crkvu predvodila župnica Langh, a prisutna je bila i Ilona Andel, župnica u Retfali te Petar Sen, župnik u Hrastinu te Endre Langh, umirovljeni biskup ove Crkve. U osječkoj Evanđeoskoj Pentekostnoj Crkvi Radosne vijesti 23. siječnja održan je šesti ekumenski susret. Pozivajući sabrane na molitvu u zajedništvu ljubavi prema Kristu, mr. Damir Špoljarić, predsjednik Evanđeoske Pentekostne Crkve u Hrvatskoj i pastor osječke EPC, uvodno je domaćinski pozdravio predstavnike kršćanskih zajednica i udruga te mnoštvo vjernika, a njemu se pridružio i promicatelj ekumenizma dr. Peter Kuzmič, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, predvodeći zahvalnu molitvu Gospodinu za osminu i naglašavajući bitnost traženja jedinstva u Kristu da bi svijet mogao povjerovati. Ponavljajući geslo susreta, Špoljarić je evanđeoskim nadahnućem uveo u program susreta koji je, osim zajedničke molitve, protekao u slavljenju Boga glazbom i pjevanjem Zbora EPC u Osijeku, pod ravnanjem Blaženke Targuš i uz glasovirsku pratnju Aarona Horvatha. Potom je pomno poslušana propovijed propovjednika Kristove Crkve u Zagrebu, mr. Mladena Jovanovića, glavnoga tajnika Protestantsko-evanđeoskog vijeća u RH.

Ekumensko je zajedništvo posvjedočeno pozdravnim obraćanjem dr. Antuna Čečatke, voditelja Nadbiskupijskog ureda za promicanje ekumenizma i predsjednika Ekumenske koordinacije osječke regije, koji je naglasio važnost »smjernog hoda s Bogom«. Sedmu večer ekumenskoga zajedništva, 24. siječnja, gostoprimstvo je subraći kršćanima pružila Srpska Pravoslavna Crkva u Osijeku, otvorivši vrata donjogradske pravoslavne crkve Uspenija Presvete Bogorodice, gdje je služeno večernje bogoslužje, koje je, uz molitvu i popratno pjevanje, predvodio protojerej-stavrofor Mihajlo Marijanac, arhijerejski namjesnik baranjski i paroh u Dardi. Osmoga dana Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, 25. siječnja, stotinjak gostiju, pripadnika svih denominacija, susrelo se u kući osječke Zajednice Molitva i Riječ. Bila je to vrlo ugodna večer slavlja, kako ju je nazvala voditeljica osječkoga MiR-a, Marija Krivić. Dobru atmosferu objasnila je riječima da se Isus udomaćio u srcima ljudi dobre volje i dobrih namjera.

Završna svečanost U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića 26. siječnja organiziran je završni susret Ekumenske molitvene osmine, a gostovalo je Prvo beogradsko pevačko društvo pri hramu Saborne crkve sv. Mihaila arhangela i glumac Petar Božović. Pjevači su predstavili pravoslavne duhovne i liturgijske skladbe, dok je poznati beogradski glumac interpretirao dijelove svoje monodrame »Tako je govorio Nikolaj«, a riječ je o tekstovima svetoga vladike Nikolaja Velimirovića. Pomoćni đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić istaknuo je kako je dobar osjećaj biti sudionikom takvih događaja: »Istina je da je odnos sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom kod nas još uvijek opterećen poljuljanim međunacionalnim odnosima. Međutim, to nije nikakva poteškoća za ekumenski dijalog. Štoviše, mislim da bismo trebali odgajati vjernike da budu što svjesniji činjenice: što smo više Kristovi, bliži smo i jedni drugima. I da po tome što smo jedno u Kristu, nadilazimo i međunacionalne razlike kako bismo kao vjernici nadvisili međunacionalna opterećenja i da jedni druge prihvaćamo kao braću, znajući se kajati za vlastite grijehe i biti veći od svojih slabosti, znajući isto tako tražiti oprost, jer to je temelj u izgradnji kvalitetnije budućnosti.« U ime Zajednice MiR okupljene je pozdravio dr. sc. Vladimir Sigmund, prorektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te naglasio kako bi bilo dobro pamtiti dvije Isusove poruke. »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom.« To je najveća i prva zapovijed, a druga: »Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas. Po tome će svi spoznati da ste moji učenici.« N. Špoljarić/M. Kuveždanin/Lj. Bobalić

1-2/2013.

139

Ekumenski susret u Slavonskom Brodu E

vangelička Crkva bila je 16. veljače domaćin sedmoga u nizu ekumensko-molitvenog susreta u Slavonskom Brodu, održanog pod geslom »S čime ću doći pred Gospodina?«. Ove su godine sudjelovali vjernici i predstavnici svih kršćanskih Crkava i zajednica u gradu. Katoličku Crkvu predstavljao je preč. Antun Čečatka, kanonik i nadbiskupijski povjerenik za ekumenizam te slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, Grkokatoličku Crkvu o. Ivan Barščevski, grkokatolički župnik brodski i biskupski vikar slavonsko-srijemski, Evangeličku Crkvu Josip Ivić, župnik, Srpsku Pravoslavnu Crkvu o. Ratko Gatarević, paroh brodski te Baptističku crkvu pastor Darko Mikulić. Kao domaćin susreta, pozdravnu riječ na početku uputio je župnik Ivić, naglasivši kako samo kroz Isusa imamo pristup jedni drugima, zajedništvo jedni s drugima, te da smo kao kršćani pozvani rušiti zidove podjela i graditi zajedništvo, ekumenizam putem molitve, svjedočenja i poslanja. Nakon pročitanog evanđelja o dvojici učenika koji na putu u Emaus susreću Uskrslog Gospodina, prigodnu homiliju održao je evangelički biskup Branko Berić. Osvrćući se na Evanđelje i geslo susreta, biskup je, između ostalog, rekao: »Po krštenju smo jedno tijelo, i temeljno svjedočenje na koje smo kao kršćani pozvani je da svi budemo jedno, da zajedno rastemo u vjeri i ljubavi. Bog od nas ne traži ništa što nam nije darovao, sve što čini, čini radi nas; Crkva treba biti

znak jedinstva cijelom svijetu kako bi se ostvarila Isusova želja da svi budemo jedno u ljubavi.« »Nije li gorjelo srce u nama dok smo molili i pjevali?« upitao je u pozdravnoj riječi preč. Čečatka, pozvavši sve na međusobnu ljubav i milosrđe. Bog ne treba našu religiju, on želi naše srce; pozvani smo činiti pravicu utemeljenu na istini; budimo zbiljski izvršitelji Božje riječi; smjerno sa svojim Bogom hodimo u nadi i vjeri; Gospodinu donosimo oplemenjeno ono što smo od njega primili, bile su neke od poruka ostalih predstavnika vjerskih zajednica. Iako su molitve kao i prigodne pjesme predmolili vjernici pojedinih zajednica, u tome su im se jednodušno pridružili svi prisutni. Susret je pjesmom na poseban način animirala ženska pjevačka skupina Ad Astra. Brankica Lukačević

Stepinčevo u Slavonskom Brodu S

pomendan bl. Alojzija Stepinca, svog nebeskog zaštitnika, 10. veljače proslavila je istoimena najmlađa slavonskobrodska župa u naselju A. Hebranga u Slavonskom Brodu. U suslavlju s domaćim župnikom Tomislavom Ćurićem i mons. Ivanom Ćurićem, rektorom đakovačkog Sjemeništa, središnje misno slavlje predvodio je mons. Stjepan Karalić, ekonom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ocrtavajući život i djelo bl. Stepinca, mons. Karalić naglasio je kako je sav život blaženika bio prožet upravo njegovim geslom ‘U Tebe se, Gospodine, uzdam’. »Stepinac nije ni trenutka u svome životu bježao od svoga križa. Prihvatio je trpljenje, patnju, osudu, iako je bio nevin. On je slijedio svog Učitelja do kraja života i ostao vjeran Petrovu nasljedniku, a to je naše veliko bogatstvo«. Domaći župnik Ćurić zahvalio je predvoditelju na svemu što je dosada učinio za tu mladu župu, čiji se liturgijski život već četvrtu godinu odvi-

140

ja u iznajmljenim prostorima. Zahvalio je mons. Ćuriću na prigodnoj pjesmi »Tvoj te narod«, koju je napisao povodom jednog Stepinčeva, a koja je toga dana pjevana pod misnim slavljima. Svojim pjevanjem slavlje je uzveličao župni zbor, predvođen Vesnom Rac i Mirnom Lučić. Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna obnova koju je predvodio preč. Marko Hrskanović, dekan Derventskog dekanata. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Blagoslov Pastoralnog centra Đ

akovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, blagoslovio je 6. veljače, nakon svečanog misnog slavlja u župi Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, novi suvremeni pastoralni centar ove župe. Pastoralni centar je, po želji nadbiskupa, dobio ime bl. Alojzija Stepinca, a blagoslovljen je tijekom devetnice blaženiku koji se časti i čije se moći čuvaju u ovoj donjogradskoj crkvi. Misnom slavlju i blagoslovu nazočili su brojni vjernici i članovi 23 župne skupine, koji će pastoralni centar koristiti i zbog kojih je on proširen i obnovljen. Nadbiskupa i okupljene vjernike pozdravio je župnik Ivan Jurić te rekao kako je prije nekoliko godina u župi, po sinodskim uputama i preporukama, započelo okupljanje vjernika, vjerničkih skupina te zaživljavanje župne kateheze: »Zamijećeno je kako su prostori premaleni, pomalo i zastarjeli, a grupa i vjerničkih krugova bilo je sve više. Odlučili smo se stoga na veliki posao, obnovu i proširenje pastoralnog centra kako bi naš župni pastoral bio bolji i kvalitetniji.« Pastoralni centar projektirao je Ivan Cvenić, radove je realiziralo poduzeće Zuber, na čelu s Daliborom Mihaljevićem, a nazor radova izvršio je Darko Ojvan. »Zahvaljujem svima koji su svojim prilozima sudjelovali u izgradnji, posebice onima koji su svojim malim, ali redovitim prilozima najviše pridonijeli ovom pastoralnom centru«, rekao je župnik Jurić, ističući i bojazan koju je osjećao zbog materijalnih investicija koje su pratile radove. Župnik je podsjetio kako je ova župa među prvima u biskupiji imala pastoralni centar, prije Domovinskoga rata poznat kao mjesto okupljanja laika željnih teološke izobrazbe te profesora teologije koji su ovdje laicima izlagali bogoslovske nauke.

U svojoj homiliji mons. Srakić pojasnio je kako će pastoralni centar nositi ime bl. Alojzija Stepinca, čovjeka koji je shvatio potrebe svoga vremena te je »svoju djelatnost proširio na mnoga područja crkvenog i društvenog života. Svojim životom i radom ostavio neprocjenjivu baštinu cijelom našem narodu. Njemu i njegovoj hrabrosti možemo zahvaliti očuvanje vjere u našem hrvatskom narodu kroz cijelo razdoblje komunističkog režima«. Svojim likom i djelovanjem, nadbiskup Stepinac nije samo čovjek i velikan svoga vremena, on ima i nama mnogo toga poručiti, napose svojim životnim geslom »U tebe se, Gospodine, uzdam«, rekao je nadbiskup, zaključivši govor o blaženiku molitvom: »Daj da nasljedujemo postojanost blaženoga Alojzija!« Zahvaljujući župniku Juriću na odlučnosti započeti, te brzini realizacije projekta gradnje pastoralnog centra, bez velike buke i velikih sredstava, ali i na ustrajnom pastoralnom radu i obnovi ove župe, mons. Srakić mu je nakon mise uručio medalju Đakovačko-osječke nadbiskupije. Martina Kuveždanin

Krštenje petog djeteta O

spomendanu Bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače, u filijalnoj crkvi BDM Kraljice sv. Krunice u Opatovcu, koja pripada župi BDM Pomoćnice kršćana u Sotinu, nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Marin Srakić, predvodio je svečanu misu i krstio Luciju, peto dijete Roberta i Irene Gožović. U koncelebraciji je bio župnik, vlč. Zlatko Rajčevac, a mons. Srakić u svojoj je homiliji istaknuo kako je čovjeku osnaženom Božjom milošću sve moguće te da su svi kršćani pozvani živjeti i svjedočiti kršćanstvo. Važno je što je Crkva stala u obranu istinske kršćanske obitelji, poručio je mons. Srakić okupljenim vjernicima i čestitao obitelji Gožović.

1-2/2013.

Vjernicima u Opatovcu ovo je peti susret s nadbiskupom Srakićem po povratku na svoja ognjišta iza Domovinskog rata. Stjepan Pančić

141

170. godišnjica rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera P

od geslom »Nasljedujmo njegovu vjeru«, 24. siječnja u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu proslavljena je 170. obljetnica rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, u zajedništvu s desetak svećenika, među kojima je bio i rektor đakovačkog Sjemeništa, mons. Ivan Ćurić, domaći župnik i dekan Slavonskobrodskog dekanata Ivan Lenić te derventski dekan Marko Hrskanović. Na proslavi je sudjelovalo četrdesetak sestara Služavki Maloga Isusa iz Bosne i Hrvatske, na čelu s vrhovnom glavaricom s. Radoslavom Radek te dvjema provincijalkama s. Admiratom Lučić i s. Katarinom Penić-Sirak te vicepostulatoricom kauze sluge Božjega Josipa Stadlera s. Anom Marijom Radman. Prisutne su bile i redovnice drugih zajednica, na čelu s provincijalkom uršulinki s. Jasnom Lučić te predstavnici društvenih vlasti, Županije i Grada, predvođeni županom Danijelom Marušićem i gradonačelnikom Mirkom Dusparom. U svojoj homiliji kardinal Puljić zahvalio je Gradu Slavonskom Brodu i župi Gospe Brze Pomoći što čuvaju uspomene i istinski prenose vrednote sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je u njihovu gradu prije 170 godina ugledao i svjetlo dana i svjetlo vjere. Upozorio je na opasnost da Hrvati često zaboravljaju svoje velikane. »Čudna je to pojava u povijesti. Gotovo da nema velikana kojega nismo oblatili. Zato je važno, kako je naglasio župnik Lenić, da prepoznamo korijene one baštine iz koje mi danas živimo«, rekao je kardinal. Ocrtavajući Stadlerov život, naglasio je kako se unatoč teškoćama u djetinjstvu, a i daljnjem životu, Stadler nikada nije žalio: »Bio je čovjek koji je na Boga računao, rastao s Bogom, zrio s Bogom i zato ga je Bog mogao upotrijebiti za velike stvari. Ne samo što je postao svećenik, profesor u Zagrebu, nadbiskup u Sarajevu, nego je bio suradnik Božji u tako teškim vremenima. Nedostaje nam to povjerenje u Boga. Pogledajte koliko je među nama netrpeljivosti, nesloge, svađa, mržnje, kukanja, a kažemo da smo vjernici«, naglasio je kardinal, zapitavši se gdje je naše pouzdanje u Boga. Ukazavši na vrijednost života, podsjetio je na 55 milijuna abortirane djece u Americi, zbog čega su biskupi pozvali vjernike da čine pokoru. »Što mislite da se Stadler nije rodio? Niti bi bilo tako uspješno organizirane Crkve u Sarajevu, niti bi bilo časnih sestara, niti toliko ostvarenih dobrih djela. Zato želim u ovoj Godini vjere u nama probuditi povjerenje u Boga i vrednovati život kao Božji dar. Mi vjerujemo u Boga, ali nemamo dovoljno povjerenja u njega.

142

Danas je više nego ikada potrebno svoju vjeru i uvjerenje utkati u svekoliki život, da jednostavno zračimo«, rekao je kardinal i na poseban način zahvalio Služavkama Malog Isusa, koje je nadbiskup Stadler utemeljio: »Nemojte, sestre, dozvoliti da ovaj sekularizam i agresivni relativizam uguše radost vaše vjere. Neka u vama ljudi čitaju da se isplati živjeti životom vjere, isplati voljeti Isusa, ne zbog koristi ovozemaljske, nego da otkrijemo smisao života, nadu života, da se ne bojimo.« Dok je kardinal pri kraju mise klečao ispred Stadlerove slike postavljene pored oltara, župni zbor predvođen s. Monikom Zvonarek, kao molitvu za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera, otpjevao je pjesmu »Slugo Božji, Josipe«, koju je napisala župljanka Nedjeljka Andrić-Novinc.

Pozdravna riječ župnika U pozdravnoj riječi župnik Lenić naglasio je kako u Godini vjere, budeći spomen na Stadlerovo i vlastito krštenje, želimo ispovijedati vjeru u Krista svjedočeći je novim naraštajima, a posebno obitelji u ovom izazovnom vremenu. Glede daljnjih događanja u Godini vjere, vezanih uz Stadlerov lik, najavio je, kao spomen na Stadlerovo krštenje, postavljanje spomen-ploče u župnoj crkvi te hodočašće Brođana u Sarajevo. Molitvenu pripravu u župnoj je crkvi prije mise predvodila provincijalna glavarica s. Admirata, kojom je započela devetnica Božanskom Djetetu Isus za rast i cjeloviti odgoj djece i mladih u našim obiteljima. Znakovito, uz izloženu Stadlerovu sliku bdjela su dva dječaka u narodnim nošnjama. Dani obilježavanja 170. obljetnice rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, pod geslom »Nasljedujmo njegovu vjeru«, prigodnim programom u župi GBP počeli su 21. siječnja. U programu je prva nastupila Nedjeljka Novinc-Andrić, otpjevavši pjesmu »Josip Stadler«, koju je za tu prigodu napisala, a potom su igrokazom »Odazvan Kristu« nastupili mladi iz župe Obraćenja sv. Pavla, iz zagrebačke župe Retkovec. Brankica Lukačević 1-2/2013.

Proslava Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika Osijek Blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, tradicionalno je proslavljen kod osječkih kapucina svečanim misnim slavljem u crkvi Sv. Jakova, pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. dr. Marina Srakića. Misi je prethodila marijanska pobožnost pred ružama urešenim kipom Gospe Lurdske, gdje su vjernici i prethodnih devet večeri molili i razmatrali otajstva krunice. Uz nadbiskupa, u koncelebraciji su bili osječki župnici, župni vikari, redovnici, dekan Istočnog osječkog dekanata, preč. Mato Gašparović te domaći gvardijan osječkog Kapucinskog samostana, o. Miljenko Vrabec. U svojoj homiliji nadbiskup je istaknuo je kako je Marija, i kod Navještenja, ali i na Kalvariji, još savršenije od Abrahama - uzora naše vjere - vjerovala da Bogu ništa nije nemoguće: »Ako Abrahama nazivamo ´praocem naše vjere´, s još više razloga Djevica Marija zaslužuje da je zovemo ´majkom naše vjere´ - ´majkom vjernika´.« Na kraju izvještaja o Marijinu Navještenju evanđelist je pripomenuo: »I anđeo otiđe od nje«, a mons. Srakić, oslanjajući se na te riječi posvijestio je kako treba prihvatiti da napredujemo najčešće u tami, a za vodiča imamo jedino Isusovu riječ i svjetlo Duha Svetoga. »I u našem životu Gospodin se zna povući nakon susreta, razgovora, slavlja sakramenata i prepustiti nas vodstvu Božje riječi i Marijina primjera. Nakon djetinjih ili mladenačkih oduševljenja nastupa sivilo svakidašnjice, izazovi izvana i iznutra, bure i oluje, dani neuspjeha, sumnje u ono što smo povjerovali i prihvatili. Nameću se životna pitanja. Čovjek se pita, gdje je Bog u koga sam uložio sav svoj život?« opisao je nadbiskup.

čudotvorne medaljice, sa svojom poglavaricom s. Kajom Ljubas, a nazočile su i pripadnice Svjetovnog instituta Malih Marija.

Misno slavlje u KBC Osijek Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara - Podružnica Osijek, pod vodstvom medicinske sestre Sanje Višević, duhovnika vlč. Ivana Jurića i bolničkog kapelana o. Roberta Bartoszeka i ove je godine u KBC-u Osijek obilježilo blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika. Pomoćni biskup mons. Đuro Hranić pohodio je tom prigodom bolesnike Kliničkog odjela za traumatologiju Klinike za kirurgiju. Mons. Hranića pratio je pročelnik Odjela, prof. dr. sc. Ivan Lovrić te nekoliko medicinskih sestara. »Dolaskom u KBC Osijek na Svjetski dan bolesnika želimo izraziti poštovanje prema svim djelatnicima Bolnice, cjelokupnom medicinskom osoblju koje se velikodušno i nesebično trudi, djeluje u različitim uvjetima susrećući različite situacije te im nije lako biti u službi naših bolesnika, stoga to želimo vrednovati. Želimo pokazati i ljudsku blizinu i solidarnost s bolesnicima, onima koji trpe«, rekao je mons. Hranić. Nakon pohoda bolesnicima uslijedilo je misno slavlje u bolničkoj kapeli, koje je predvodio mons. Hranić, a koncelebrirali su vlč. Jurić i o. Bartoszek, dok

»Neka nam zagovor Blažene Djevice Marije pomogne da zadobijemo zdravlje duše i tijela, da bismo tako puni vjere mogli živjeti svaki naš dan na slavu i čast Gospodinu«, poručio je gvardijan Kapucinskog samostana te pozvao na proslavu 310. obljetnice dolaska kapucina u Osijek, koja će se održati na blagdan Sv. Franje Asiškog. Uz zbor kapucinske crkve, liturgijsko pjevanje pomogle su i Marijine sestre 1-2/2013.

143

voje s Bogom; vjera je sadržana u tri glagola - poći, vidjeti i ostati, u čemu se sastoji cijeli kršćanski život. Imati vjere, znači prepustiti se Bogu i nadati se protiv svake nade; vjera nije blago što se jedanput zauvijek stekne, ona je putovanje, napredovanje...«, rekao je, između ostalog, nadbiskup Srakić te poručio da nam Marija bude primjer i uzor kako svoju vjeru svjedočiti u današnjem svijetu.

je liturgijsko pjevanje animiralo Pjevačko društvo sv. Josipa radnika. U svojoj homiliji, na temelju prispodobe o dobrom Samarijancu, mons. Hranić je poručio kako je potrebno da shvatimo duboku Božju ljubav prema svakom ljudskom biću, osobito prema onima pogođenima bolešću i patnjom. Ujedno je izrazio dobrodošlicu novom bolničkom kapelanu, o. Bartoszeku, koji je prije nekoliko dana preuzeo ovu službu. Predsjednica HKDMST, Sanja Višević, istaknula je kako su bolesnike u cijeloj bolnici, njih oko 1100, kao i na dislociranim odjelima, Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Bizovcu te Odjelu za oftamologiju, posjetili učenici Medicinske škole, Isusovačke klasične gimnazije te osječki framaši te im uručili sličice Gospe Lurdske s porukom Benedikta XVI. i na taj način poželjeli im brz oporavak, ali i strpljivo nošenje s bolešću, koje će uz vjeru i molitvu sigurno biti lakše.

Župa Uzvišenja sv. Križa Vjernici osječke župe Uzvišenja sv. Križa u Retfali blagdan su proslavili molitvom krunice i misnim slavljima, a posebno svečano bilo je na večernjoj misi koju je predvodio vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa, a suslavio župni vikar Mato Jokić. Spomenuti svećenici i župnik Pavo Vukovac mnoštvu su župljana i vjernika iz župa osječkih dekanata podijelili sakrament bolesničkog pomazanja za zdravlje duše i tijela, a vlč. Knežević je na kraju mise blagoslovio sliku Milosrdnog Isusa u župnoj crkvi te vodio euharistijsko klanjanje. Slavlje je uveličalo pjevanje uz orguljsku pratnju s. Evice Sočković.

U ime domaćih franjevaca pozdravnu je riječ uputio fra Marijan Glamočak. Pri kraju mise slijedila je procesija uz rijeku Savu s Gospinim kipom, koji su ove godine nosili učenici Klasične gimnazije Fra Marijana Lanosovića. Slavlje je pjesmom uzveličao zbor i orkestar Gimnazije, predvođen dirigentom prof. Hrvojem Špicerom te crkveni zbor predvođen, na orguljama, domaćim gvardijanom fra Sebastijanom Golenićem. Svetkovini je prethodila devetnica koju je predvodio fra Marijan Glamočak. U sklopu devetnice i ove su godine vjernici župe Gospe Brze Pomoći u subotu, 9. veljače, nakon molitve kod kapelice Gospe Lurdske, u naselju Kralja Tomislava, u procesiji došli do franjevačke crkve i sudjelovali na misi koju je predvodio župnik Ivan Lenić, brodski dekan.

Misa u bolničkoj kapeli Misu u bolničkoj kapelici u Slavonskom Brodu predvodio je o. Marek Szerejna, bolnički kapelan, a sudjelovali su pacijenti i djelatnici brodske Opće bolnice. Koncelebrirao je vlč. Josip Filipović, župnik brodske župe Sv. Dominika Savija. Svjestan kako su patnja i trpljenje najveći križ s kojim se suočavaju bolesnici, o. Szrejna u svojoj je propovijedi naglasio kako je patnja dio ljudskog života te kako odgovor na to pitanje nije jednostavan. »Isus je uzeo patnju na sebe da je svojom ljubavlju sveže na križu; Gospodin na križu progovara što je patnja te da njezin smisao možemo spoznati samo u vjeri, odnosno kada svoju patnju suobličujemo s Kristovom patnjom; kroz patnju izražavamo svoju ljubav Gospodinu; patimo sa smislom ako svoju patnju žrtvujemo za svoje bližnje u potrebi; kada u vjeri prihvatimo patnju i žrtvujemo, to je herojski akt...«, neka su od razmišljanja o. Szrejne koja je podijelio s bolesnicima.

Slavonski Brod Nadbiskup Srakić predvodio je svečano misno slavlje i u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, pod geslom »Po vjeri, Marija je prihvatila anđeosku riječ i povjerovala navještaju«. Naglasivši kako blagdan Gospe Lurdske ove godine slavimo u Godini vjere, nadbiskup je u propovijedi posebno pojasnio značenje vjere. »Vjera je susret Krista sa svakim od nas, ostvarenje tog susreta ud-

144

1-2/2013.

Radoš i vlč. Tomislav Radišić, redoviti duhovnici korisnika Doma. Svoju homiliju preč. Radoš utemeljio je na Poruci pape Benedikta XVI. za ovogodišnji 21. svjetski dan bolesnika pod motom Idi pa i ti čini tako. Za glazbenu pratnju liturgijskog slavlja pobrinula se s. Cecilija Slivnjak, a za pobožnost Majci Božjoj Lurdskoj, kao uvod u slavlje, s. Karmela Dominković. Slavlju je uz korisnike Doma nazočilo nekoliko redovnica i članova Mjesnog bratstva FSR-a svjetovnog reda bl. M. M. Terezije Scherer, koji su nakon završnog blagoslova korisnike pozdravili i obradovali skromnim znakom pažnje.

Župa Dobroga Pastira

Vinkovci Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD), Podružnica Vinkovci i Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara (HKDMST), Ogranak Vinkovci, misnim su slavljem u kapelici Opće županijske bolnice Vinkovci u ponedjeljak, 11. veljače, proslavili Svjetski dan bolesnika i blagdan Gospe Lurdske. »Postoji mnogo bolesti, mnogo problema u našem životu, ali najveća bolest i najveći problem jest grijeh. To je bolest koja se jedino liječi Božjom milošću«, rekao je predvoditelj misnoga slavlja, župnik župe Presvetog Trojstva iz Tordinaca Dejan Bubalo. Koncelebrirali su duhovnik vinkovačkog Ogranka HKDMST-a vlč. Krešimir Aračić, bolnički duhovnik o. Željko Lemaić i župnik župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu i dekan Vinkovačkoga dekanata preč. Stjepan Krekman. Predsjednica HKDMST-a, Ogranak Vinkovci, Ivana Lovaković istaknula je kako svaki dan, koliko god mogu, nose poruku mira, nade, suosjećanja, a za zagovornicu imaju Blaženu Djevicu Mariju. »Na ovaj dan želimo još jednom reći da smo ovdje zajedno sa svojim bolesnicima. Prvenstveno moramo imati jedni u druge povjerenja, što je danas jako narušeno«, rekla je predsjednica HKLD-a, Podružnica Vinkovci, dr. Kata Krešić. U povodu Svjetskog dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske vinkovačka Zajednica žena HDZ-a »Katarina Zrinski«, predvođena predsjednicom Gordanom Trifunović, posjetila je Dječji odjel Opće županijske bolnice Vinkovci i darovala male bolesnike. Dječji odjel i još neke odjele, zajedno s članovima HKDMST-a Ogranak Vinkovci i svećenicima, posjetili su i učenici Zdravstvene i veterinarske škole dr. Andrije Štampara.

Đakovo Na blagdan Gospe Lurdske održan je i tradicionalni susret s korisnicima Doma za starije osobe u Đakovu, a središnji događaj bilo je misno slavlje s obredom dijeljenja sakramenta bolesničkog pomazanja. Liturgijskom dijelu slavlja predsjedali su preč. Bože 1-2/2013.

U župi Dobrog Pastira (Đakovo 2), kao priprema za blagdan Gospe Lurdske, po prvi je put održana devetnica. Tijekom devet dana župljani su razmišljali o Mariji Majci, zaštitnici bolesnih, utješiteljici, dok je svatko molio za svoje brige, nedaće, za zdravlje, obitelj te ujedno upućivao zahvale. Na sam dan Gospe Lurdske devetnica je završila svečanim misnim slavljem, tijekom kojega je domaći župnik, preč. Josip Ivešić, bolesnima podijelio bolesničko pomazanje. Upriličena je i svečana procesija, kada su Gospin kip nosili župnik i vlč. Ivica Damjanović, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji se trenutno nalazi na studiju u Rimu. Predvođeni Mješovitim zborom, župljani su pjevali marijanske pjesme. Po završetku slavlja župljani su izrazili zadovoljstvo održanom devetnicom i procesijom sa svijećama, koja će im, kako ističu, dugo grijati srca i hraniti dušu.

Valpovo Blagdan Gospe Lurdske te Svjetski dan bolesnika obilježen je i u valpovačkoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM. Misno slavlje predvodio je župnik Zvonko Mrak, uz koncelebraciju kapelana Pave Martića koji je propovijedao. »Današnji blagdan dugujemo jednoj bezazlenoj i pobožnoj petnaestogodišnjoj djevojčici Bernardici, koja je godine 1858. bila pozvana na susret s Gospođom, mladom i lijepom, ljubaznijom od ijedne što je ikad vidjela. Samo iz tako divnog susreta mogao se roditi doista čudesan dvostruki razvoj za buduću povijest: sasvim naročita pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, i sasvim naročita ljubav prema bližnjemu - patniku. Sve u jednom blagdanu: blagdan Gospe Lurdske i Dan bolesnika, što se na današnji dan slavi po svem svijetu«, rekao je u svojoj propovijedi vlč. Martić. Ukazujući kako Lourd i današnji blagdan upućuju na ljestvicu vrednota koja je različita od materijalističke, profitne i sebične, naglasio je kako je ovdje svako ljudsko biće – slika Božja. Misnom slavlju nazočili su brojni župljani i bolesnici, od kojih je dvadesetak primilo bolesničko pomazanje. M. Kuveždanin / N. Špoljarić / B. Lukačević / S. Kraljević / s. K. Dominković / A. Šimunović / V. Mandić

145

Zahvala bolničkom kapelanu o. Jeanu-Michelu Joliboisu N

a svetkovinu Blažene Djevice Marije Bogorodice i Međunarodni dan mira, 1. siječnja, mons. dr. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, predvodio je euharistijsko slavlje u zajedništvu s dijecezanskim svećenicima i redovnicima Družbe Duha Svetoga u Hrvatskoj, koja je u župnoj crkvi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja ujedno bila i zahvalni oproštaj od o. Jeana-Michela Joliboisa, bolničkoga kapelana KBC-a Osijek te dobrodošlica poljskomu mladomisniku, o. Robertu Bartoszeku. Biskup Hranić zahvalio je o. Jeanu-Michelu u ime Đakovačkoosječke nadbiskupije i nadbiskupa mons. dr. Marina Srakića, koji je na prijedlog redovničkih poglavara Družbe Duha Svetoga dekretom razriješio Joliboisa službe bolničkoga kapelana te on nakon sedam godina rada u Hrvatskoj odlazi u matičnu provinciju u Francuskoj. »Potrudili ste se i naučili hrvatski jezik, što Vam zasigurno nije bilo lako. A potom ste preuzeli te četiri i pol godine obavljali službu bolničkoga kapelana upoznajući sve bolničke odjele KBC-a Osijek i osoblje, a i oni Vas. Razvili ste redovitu pastoralnu skrb za hospitalizirane bolesnike te ih sustavno posjećivali, trajno ste bili dežurni, spremno se odazivajući brojnim danonoćnim pozivima za hitne i izvanredne posjete bolesnicima u bolnici. Redovito ste, svake nedjelje i blagdana, slavili euharistiju u bolničkoj kapeli u Osijeku te na Odjelu za rehabilitaciju u Bizovcu. Svojim mirom, staloženošću i vedrinom nade, tiho i postupno osvojili ste povjerenje, iskreno poštovanje i simpatije brojnih bolesnika i bolničkog osoblja. Na svemu iskreno i od srca zahvaljujemo«, istaknuo je Hranić te u nadbiskupovo ime o. JeanuMichelu uručio zlatnu medalju Đakovačko-osječke nadbiskupije i u znak sjećanja monografiju »Biskupski grad Đakovo«. Domaći župnik u Brijestu, p. Arkadiusz Krasicki, istaknuo je u zahvali subratovu misionarsku odvažnost i samozatajnu prisutnost kojom je obogaćena župa, Osijek i Nadbiskupija. U ime župe ispraćajne darove uručio je Željko Mandurić, Marija Tot ispred misijske skupine, dok je o. Ante Šiško predao šokačku reklu i šal - dar Družbe Duha Svetoga u Hrvatskoj. Poglavar Družbe, o. Josaphat N. Mosha, zahvalio je Nadbiskupiji i naglasio kako je Jean-Michel skroman, vrijedan i posvećen subrat, čovjek s mnogo iskustva i znanja koje će nedostajati zajednici u Hrvatskoj.

146

»Svako od nas ima put u životu, a naši putovi se rastaju. Hvala na vjernosti, molitvi, sudjelovanju na misama i suradnji. Na rastanku, sa sobom nosim ljubav. Volio sam raditi u bolnici. Jako lijepo iskustvo su susreti, vedri ljudi i uslužni bolnički djelatnici. Uglavnom je bilo lijepo i nezaboravno služiti 5,5 godina u Osijeku i biti duže od 4,5 godine bolnički kapelan. Studirao sam misijsku teologiju i nastojat ću novu službu, izazov u Parizu, ispuniti najbolje što znam«, kaže 66-godišnji Jean-Michel Jolibois, koji će u 39 godini svećeništva nadalje uređivati teološki časopis Družbe, »Spiritus«. Na misi je iskazana i dobrodošlica Poljaku o. Rafaelu Kiedrowiczu, koji će misijsku službu u Družbi Duha Svetoga u Hrvatskoj početi u zajednici u Podvinju. Nevenka Špoljarić

Blagoslov Doma za stare i nemoćne I

ove su godine 5. siječnja vlč. Branko Vincetić i vlč. Petar Šokčević, svećenici koji su na ispomoći u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, bili u pohodu Domu za starije i nemoćne osobe. Oni su u jutarnjim satima zajedno sa štićenicima i djelatnicima Doma slavili misu u kapelici Bl. Ivana Pavla II. u sklopu Doma, koja je prije dvije godine obnovljena i blagoslovljena. Poslije mise svećenici su blagoslovili prostorije i djelatnike Doma, a potom pojedinačno po sobama blagoslovili štićenike, počevši od najnemoćnijih koji su smješteni u stacionaru. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Dvije obljetnice sestara sakramentinki Euharistijskim slavljem koje je 17. veljače u crkvi

Sv. Ćirila i Metoda predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, Družba sestara sakramentinki u Osijeku zahvalila je Bogu za 130 godina redovničke obitelji i obilježila 110. obljetnicu smrti svoje utemeljiteljice, sv. Majke Gertrude Comensoli. Poslije večernje mise, mons. mr. Ivan Ćurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predstavio je knjigu »Sveta Gertruda Comensoli – Život za Euharistiju«, a najmlađi župljani zahvalili su sakramentinkama igrokazom i pjesmom. »Isus nam je ponudio euharistijski kruh. Zato nas korizma, pozivajući na intenzivnu molitvu, poziva prije svega na euharistijsko klanjanje. Crkva se 18. veljače sjeća 110. obljetnice smrti velike klanjateljice Euharistije i žene koju je oblikovala euharistijska duhovnost: sv. Gertrude Comensoli, osnivačice Družbe naših sestara sakramentinki iz Bergama. Zajedno s njima, mi obilježavamo i 130. obljetnicu otkako je sv. Gertruda osnovala Družbu. Njezino je geslo i program njezina života »Isusa ljubiti i učiniti da ga drugi ljube«. Ona je svojom zauzetošću i pod tim geslom posvjedočila da ´Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta´, kazao je biskup Hranić govoreći o kušnjama s kojima se suočavao Isus, a danas se susreće i svaki čovjek kojega izaziva napast kruha bez motike, života bez napora i muke, napast moći i vlasti te napast magijskog posjedovanja Boga. O potonjem zarobljavanju, onom duhovne slobode, biskup Hranić kaže: »Isusu se nudi pozornica gdje bi Bog izvodio čudesa i dokazivao, kako bi se dokinula potreba vjere i mogućnost bilo kakve sumnje. Različiti navodni karizmatičari nude ozdravljenja, iscjeljenja, čudesa, vjernici trče k njima, političari počinju podržavati i zagovarati »religiozni turizam«, a riječ je o običnoj instrumentalizaciji vjere i religioznosti za vrlo prozirne i sebične ciljeve... Korizma je vrijeme u kojemu se vraćamo Isusu, euharistijskoj duhovnosti i klanjanju. Napastima i đavlu treba reći ne i krenuti drugim putem, putem vjernosti Bogu i svojoj savjesti. Samo na tom putu možemo prispjeti istinskoj radosti, slobodi i uskrsnuću.« Dvostruku obljetnicu sakramentinki uveličalo je pjevanje župnoga zbora, a Zajednica »Vjera i svjetlo« svojim je doprinosom, također, aktivno sudjelovala na misi. Za zajedništvo u životu Đakovačko-osječke nadbiskupije i župe u Osijeku sa župnikom preč. Matom Gašparovićem na posljetku je zahvalila poglavarica s. Marija Romano, kazavši kako je Isus prisutan u sakramentu euharistije, ujedinjuje srca, 1-2/2013.

obitelji i narode u svojoj ljubavi: »Zamolimo Majku Gertrudu da nas prati svojim zagovorom na našem putu žive vjere i iskrene ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Mi, vaše sestre, svakoga od vas, vaše obitelji, posebno one koji trpe, svakodnevno nosimo pred euharistijskog Isusa. I imamo povjerenja u vas, preporučujući se u vaše molitve.« Uz čestitke na obljetnicama, zahvalnost sestrama za rad srdačno je iskazao župnik, preč. Mato Gašparović, dekan Osječkog istočnog dekanata, koji je i suslavio na misi uz nekadašnje župne vikare, Krunoslava Karasa i Vjekoslava Lulića. Misijsko djelovanje sakramentinki proširilo se u Hrvatsku tako što su u dogovoru s (tada đakovačkim i srijemskim biskupom) mons. dr. Marinom Srakićem u studenom 2006. otvorile kuću u Marijinu domu u Slavonskom Brodu, a od 15. kolovoza 2009. četiri sestre: Marija Romano, Agnese Usubelli, Silvia Avila i Graciela Paredes djeluju u župi Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, gdje su i danas u župnom zajedništvu te rade u apostolatu obrazovanja djece i mladih. Na obljetnicu smrti sv. Gertrude, 18. veljače, u župi Sv. Ćirila i Metoda održana je duhovna obnova za djecu i roditelje prvopričesnika i krizmanika. Nevenka Špoljarić

147

Trodnevnica i blagdan Sv. Marije Krucifikske Di Rosa U srijedu, 12. prosinca, u župi Kraljice svete Kru-

nice u Vođincima započela je duhovna obnova povodom slavlja trodnevnice uoči blagdana Sv. Marije Krucifikse Di Rosa, utemeljiteljice sestara Službenica Milosrđa koje djeluju u Vođincima. Ove godine Službenice Milosrđa slave otvorenje jubilarne 200. godine od rođenja njihove utemeljiteljice, čije su moći pohranjene u župnoj crkvi prilikom posvete crkve. Program obnove sastojao se od molitve krunice, molitve sv. Mariji Krucifiksi i euharistijskog slavlja s prigodnom propovijedi. Duhovnu obnovu vodio je mons. Luka Marijanović. Razmišljajući nad biblijskim tekstovima koje liturgija svakodnevno nudi tijekom sva tri dana trodnevnice, mons. Marijanović posvijestio je značenje iščekivanja u svjetlu povijesti izraelskog naroda. Bog koji je bio uz svoj izabrani narod i danas želi biti blizu svima. Po Isusu Kristu, On poziva svoj narod, ljubi ga, nudi mu okrepu i mir srca. Govoreći o kršćan-

skoj nadi koja krijepi vjeru, mons. Marijanović pozvao je sve nazočne na zalaganje oko služenja Bogu svetim životom kao što je to učinila i sveta Marija Krucifiksa Di Rosa. Njezin život, prožet služenjem bolesnima i svima u potrebi, bio je i jest poput putokaza koji usmjerava pogled prema nebu, prema istinskim evanđeoskim vrijednostima. Na sam dan proslave blagdana Sv. Marije Krucifikse Di Rosa, 15. prosinca, svečano misno slavlje otvorenja Jubilarne godine predvodio je mons. Luka Marijanović u koncelebraciji sa župnikom vlč. Mirkom Crnčanom. U prigodnoj propovijedi predsjedatelj je progovorio o životu Utemeljiteljice sestara Službenica Milosrđa te istaknuo vrline koje su je krasile, a mogu biti poticaj svakom vjerniku, djeci, mladima, obiteljima, posvećenim osobama... Misno slavlje uzveličao je prigodnim pjesmama župni zbor pod vodstvom s. Tadijane Iličić. Nakon euharistijskog slavlja vjernici su pristupili cjelivanju moći svete Marije Krucifikse. s. Ida Malnar

»Križni put s mislima svete Marije Krucifikse Di Rose« Novoizdani »Križni put s mislima sve-

te Marije Krucifikse Di Rose«, vlč. Mirka Crnčana, vjernicima je predstavljen 17. veljače u župi Kraljice sv. Krunice u Vođincima. Vlč. Crnčan ovaj je križni put napisao prigodom 200. jubilarne godine od rođenja sv. Marije Krucifikse Di Rosa, utemeljiteljice sestara Službenica Milosrđa koje djeluju u ovoj župi. Ovaj križni put prilika je da kroz molitvu i razmišljanje o Isusovu putu križa bolje upoznamo sv. Mariju Krucifiksu čiji je život obilježen duhovnošću križa, istaknuo je župnik na predstavljanju. Križni put obogaćen je slikama

148

iz filijalne crkve Sv. Bartola u Novim Mikanovcima, djelom ak. slikarice s. Augustine Kate Božić. Uz poticaj na pobožnost i razmišljanje, ova knjižica pomagat će i misije, naglasio je vlč. Crnčan i pojasnio da će sav prikupljeni prilog od prodaje biti namijenjen potrebama dječjeg sirotišta u Ekvadoru (Esmeraldas), gdje djeluju sestre Službenice Milosrđa. Knjižicu »Križni put s mislima svete Marije Krucifikse Di Rose« moguće je nabaviti u župnom uredu u Vođincima ili u »Tiskanicama« - nadbiskupijskoj knjižari u Đakovu. s. Ida Malnar 1-2/2013.

U valpovačkoj župi proslavljen Dan ministranata U valpovačkoj župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Bla-

žene Djevice Marije 31. siječnja bilo je izuzetno svečano, posebice za šestoricu dječaka koji su primljeni u ministrantsku službu. Naime, u valpovačkoj župi običaj je da se novi ministranti u službu prime upravo na blagdan Sv. Ivana don Bosca, zaštitnika djece i mladih kojega su prije desetak godina valpovački ministranti izabrali za svog zaštitnika. Svečanost primanja novih ministranata održana je za večernje mise koju je predvodio župni vikar Pavo Martić, uz sudjelovanje župnika Zvonka Mraka i nazočnost svih valpovačkih ministranata, njihovih roditelja i brojnih vjernika. Sv. Ivana don Bosca nazivali su »apostolom mladih«, rekao je vlč. Martić te ministrantima i vjernicima približio njegov život. Rođen je 1815. godine u mjestu Becchi na sjeveru Italije, u siromašnoj obitelji. Vrlo rano ostao je bez oca. Kao jedanaestogodišnji dječak, odlučio se za svećenički poziv i već tada govorio da bi, kada bi on bio svećenik, radio drugačije s mladima, približio im se i bio s njima u svim situacijama. S 26 godina postao je svećenik, a po dolasku na službu u Torino djelovao je upravo na način kako je i govorio - približio se tadašnjoj mladeži. Torino je tada bio centar automobilske industrije, grad u kojem je bilo i puno siromašnih, ali i puno djece čiji su roditelji radili i po šesnaest sati dnevno te su djeca i mladi bili uglavnom prepušteni sami sebi. »Don Bosco je okupljao, odgajao i školovao mlade te na taj način služio Bogu«, naglasio je vlč. Martić i nastavio: »I mi smo se okupili kako bismo se sjetili sv. Ivana don Bosca, ali i kako bismo obilježili Dan ministranata u našoj župi i u službu uveli šestoricu novih ministranata. Isus je rekao: Tko želi biti prvi, neka svima bude poslužitelj. Vi, dragi ministranti, pozvani ste služiti kod oltara, služiti svećeniku i Isusu Kristu. Svim ministrantima koji danas stupa-

1-2/2013.

ju u službu želim dobrodošlicu, a ostalima, koji su u službi već dugo, želim zahvaliti što su tu kad ih trebamo i što vjerno služe. Želim da takvi ostanete i da budete primjer i drugima«, poručio je vlč. Martić u propovjedi. Šestorica dječaka: Darian Lazar, Anto Lovrić, Ivan Matijanić, Ivan Mihaljević, Matej Vicić i Karlo Vuksanić obukli su ministrantske haljine te izrekli ministrantsko obećanje, a dobrodošlicu novim ministrantima uputio je i župnik Mrak te ih uputio na dobar primjer starijih poslužitelja oltara. U Valpovu je trenutno 35 poslužitelja oltara, od kojih su neki već pet i više godina u službi te su upravo njima dodijeljene zahvalnice za dugogodišnju vjernost i ustrajnost. Za pet godina ministrantske službe zahvalnicu je dobio Denis Đermešter, za šest godina zahvalnice su dobili Luka Trbara, Luka Vuksanić, Toni Merčep i Dominik Živković. Zahvalnicu za sedam godina ministrantske službe dobili su Dominik Knežević, Boris Jakšić, Stjepan Štraub, Branibor Orlić i Dalibor Knežević, a za osam godina Davor Knežević, Vedran Jakšić i Igor Jakšić, dok je Rastimir Orlić dobio zahvalnicu za deset godina ministrantske službe. Vlč. Martić zahvalio je i dosadašnjem voditelju valpovačkih ministranata, Igoru Jakšiću, te imenovao novog voditelja, Dominika Kneževića. U ime ministranata obratio se Rastimir Orlić, koji je najdulje u službi poslužitelja oltara. »Jedna od temeljnih ljudskih vrlina je upornost, a za ovu službu ona je i presudna. Hvala svima koji su molili da ostanemo ustrajni u ovoj službi, roditeljima na potpori, razumijevanju i pomoći te bivšem župniku Josipu Matanoviću koji nas je uveo u službu i predložio da upravo sv. Ivana don Bosca izaberemo za svog zaštitnika. Hvala župnom vikaru Pavi, koji nas vodi i župniku Zvonku, koji nas uvijek razumije. Na kraju, hvala dragom Bogu na svemu što nam je dao«, rekao je Orlić. Valentina Mandić

149

Dan otvorenih vrata samostana Povodom Dana osoba Bogu posvećenog života Mi-

losrdne sestre svetog Križa organizirale su 9. veljače u Centru Amadea Dan otvorenih vrata samostana, odnosno ručak i druženje sa sugrađanima koji žive sami i socijalno su ugroženi. Milosrdne sestre iz Đakova već nekoliko godina zaredom organiziraju Dane otvorenih vrata, kada na zajedničku molitvu, obilazak samostana i druženje sa sestrama i kandidaticama pozivaju učenike osnovnih i srednjih škola, obitelji, roditelje, mlade, studente KBF-a u Đakovu i sve ostale građane koji žele proći kroz samostan i čuti nešto više o životu i radu sestara u samostanu. Potaknuta silnim siromaštvom pojedinih stanovnika grada, s. Meri Gotovac ove je godine na Dane otvorenih vrata pozvala sugrađane koji žive sami i uz to su socijalno ugroženi. S obzirom da radnim danima imaju osiguran ručak u Gradskom društvu Crvenoga križa, s. Meri pozvala ih je na ručak i druženje tijekom vikenda. U gradu poznata kao »Dobri duh Đakova«, s. Meri velik dio svoga vremena posvećuje upravo siromašnima, bolesnima, osamljenima i socijalno ugroženim osobama, a kako ističe, druženje i dijeljenje s njima neizmjerno je obogaćuje. »Kad dođem kod njih, vidim tugu, samoću, a nakon nekog vremena provedenog u razgovoru, nakon što osjete da im poklanjamo vrijeme i ljubav, događa se nešto što zovem preobrazbom lica. Naime, svaki put kada

odlazim, ostavljam potpuno drugačije lice od onoga kakvo nađem pri dolasku«, kaže s. Meri. Okupljenima se pridružila i poglavarica s. Amalija Kupčerić, a nakon ukusnog obroka koji je za njih skuhala s. Natalija, voditeljica Centra, krenula je i zajednička pjesma. Dolaskom kandidatica, uz svirku tamburice zaplesalo se i šokačko kolo, a preobrazba lica bila je više no očita. Iako su vrata samostana otvorena svakodnevno, ovim projektom sestre svetog Križa žele progovoriti više o sebi te Đakovčanima poručiti da su ovdje radi njih, da u njihovom samostanu mogu pronaći utočište za svoju dušu svakoga dana, a ne samo tijekom Dana otvorenih vrata. Anica Banović

Dan posvećenog života T

ridesetak redovnica koje djeluju na području Slavonskobrodskog dekanata u sedam različitih družbi proslavilo je Dan posvećenog života u subotu, 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu. Susret je u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći započeo pjevanom Večernjom, a potom je slijedilo svečano euharistijsko slavlje koje je, uz župnog vikara Ivicu Tušeka, predvodio domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan. Na početku slavlja redovnice su zajedno s ostalim vjernicima u procesiji sa svijećama ophodile župnu crkvu pjevajući prigodne pjesme. Preč. Lenić posvijestio je da su svijeće koje blagoslivljamo i nosimo svojim domovima na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu znak da Isusa uzmemo cjelovito te ispravno živimo svoju vjeru. Nazočne redovnice pozvao je da i dalje budu otvorene međusobnom darivanju i obogaćivanju, dijalogu generacija, prihvaćanju vrednota za veće

150

zajedništvo u Crkvi i u društvu. Na kraju mise, pred Gospinim likom, redovnice su zajedno sa svećenicima svoje živote i poslanje povjerili Gospinom zagovoru. Župnik Lenić potaknuo je vjernike da više mole za nova redovnička zvanja, tako potrebna današnjoj Crkvi i društvu. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Proslava 60 godina bračnog zajedništva Svoj dijamantni jubilej, 60 godina bračnog zajed-

ništva, proslavili su 13. siječnja Ivan (82) i Anđa (81) Zirdum. Tijekom večernjeg misnog slavlja, koje je u župnoj crkvi Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu predvodio domaći župnik Stjepan Belobrajdić, jubilarci su u krugu župne zajednice i članova svoje obitelji obnovili bračna obećanja i zahvalili Gospodinu za sve milosti koje im je udijelio kroz šest desetljeća. »Današnji slavljenici primjer su kako se zajedništvo, ljubav, dobrota, vjernost i iskrenost, koje su jedno drugome obećali prije 60 godina, može doista živjeti uz Božju milost i snagu. Neka vam oni, dragi mladi, budu primjer da shvatite da bez Boga u životu ništa ne ide«, naglasio je župnik Belobrajdić. Ivan i Anđa Zirdum kršćanski su brak sklopili 7. siječnja 1953. u svom rodnom Žeravcu u bosanskoj Posavini. Cijeli svoj radni vijek Ivan je radio kao strojovođa na željeznici pa su zbog školovanje djece 1965. doselili u Slavonski Brod, gdje i sada žive sa sinovom obitelji. Imali su sedmero djece, od koji su troje kao mali umrli. »Nije bilo lako, ali vjerom u Boga, uz molitvu, preživjelo se. Život nosi svoje poteškoće, ali tolerancija i često puta znati zašutjeti, pomaže čovjeku da lakše riješi obiteljske poteškoće.

Važno je čuvati mir, a njega nam samo Bog može dati«, ističe supruga Anđa. »Važno je prihvatiti svoj križ, kakav god on bio, a to je moguće jedino uz Božju pomoć. On svakome daje samo onoliko koliko može nositi. Kad mi je bilo najteže, pjevao sam i to mi je davalo snage da sve izdržim. Vjera čovjeka nosi kroz život.«, ističe suprug Ivan. Mladima poručuju da ne izmišljaju, nego da se bore, da sami stječu ono što im je potrebno za život, jer to će ih jedino usrećiti i oplemeniti. Danas su sretni, jer su im sva djeca i njihove obitelji sačuvali prave kršćanske vrijednosti. Brankica Lukačević

Proslava bračnih jubileja B

lagdan Svete Obitelji bio je 30. prosinca u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu u znaku proslave bračnih jubileja. Pod svečanim dopodnevnim mislim slavljem, koje je predvodio domaći župnik Ivan Lenić, pet bračnih parova proslavilo je bračne jubileje: 50 godina bračnog zajedništva proslavili su Josip i Rozalija Mirković te Martin i Janja Ćosić, 45 godina braka Dragutin i Mara Mostarkić, 35 godina Zvonimir i Blanka Markotić te 25 godina Ivan i Kata Abramović. U svojoj homiliji župnik Lenić pozvao je okupljene da po daru vjere i prisutnosti Krista i njegova Duha u obitelji prihvaćaju i međusobno žive jedni s drugima u ljubavi, koja je duša bračnoga i obiteljskoga zajedništva. Veliki pjevački zbor, pod vodstvom s. Monike Zvonarek, uzveličao je misno slavlje. Slavljenici su nastavili druženje i poslije mise, u pastoralnom centru, gdje su posvjedočili o svojim iskustvima, naglasivši kako im je bračnu ljubav i obiteljsko zajedništvo u proteklim godi-

1-2/2013.

nama braka učvršćivala kršćanska vjera i zdrav kršćanski duh koji su primili i njegovali. U spomen na taj dan župnik Lenić svakom je bračnom paru darovao najnoviju knjigu pape Benedikta XVI. »Djetinjstvo Isusovo«. Brankica Lukačević

151

Obred upisa imena katekumena Osječke regije Đ

akovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, predvodio je 17. veljače misno slavlje u župi Sv. Mihaela arkanđela u Osijeku te sudjelovao u obredu upisa imena katekumena osječke regije, koji se pod vodstvom doc. dr. sc. Zvonka Pažina pripremaju za primanje sakramenata kršćanske inicijacije. Govoreći o Isusovim kušnjama u pustinji kao kušnjama svakidašnjice koje zahvaćaju svakoga čovjeka, mons. Srakić je katekumenima i njihovim kumovima, ali i okupljenim vjernicima, poručio kako je korizma ozbiljno vrijeme priprave koje nadilazi sitna i beznačajna odricanja. »Pravi smisao korizme je da se čovjek susretne sa sobom. Zaziv kaže ´Obratite se i vjerujete evanđelju´, stoga - obrati se! Počni razmišljati drugačije nego do sada. Počni suditi drugačije nego do sada. Počni činiti drugačije nego što si činio do sada. Nije lako, ali to je jedini put da čovjek sebe ostvari i to onako kako je to Bog zamislio. A, da bismo to doista mogli, Gospodin nam je ostavio sakramente, vanjske znakove nutarnje milosti«, rekao je nadbiskup ističući da ono što čovjek ne može sam, može Božjom snagom koja pomaže čovjekov trud i zalaganje. Sakramenti kršćanske inicijacije uvode u kršćanski život, u zajedništvo s Bogom i Crkvom, te obilježavaju život jedne osobe, ali i crkvene zajednice, pojasnio je nadbiskup. Potom je na temelju svjedo-

čanstva kumova i katehista te izražavanja njihove osobne želje pripustio prisutne katekumene bližoj pripravi za sakramente. Na bratsku odgovornost đakovačko-osječki nadbiskup pozvao je i okupljene vjernike, posvijestivši im kako su svjedoci toga što katekumeni žele i što će postati, ne samo po milosti Duha Svetoga, nego i po njihovoj pomoći, ohrabrenju i molitvi kojom ih je potrebno pratiti na putu priprave sve do noći Vazmenoga bdijenja. Na misnom slavlju koncelebrirao je i župnik osječke župe Sv. Mihaela arkanđela, preč. Ivan Vidaković, a liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti župni zbor. Martina Kuveždanin

Izlet mladih župe Vrbica M

inistranti, članovi Dječjeg zbora te Zbora mladih, Mali kruničari, Skauti, čitači te Eko skupina župe Vrbica, njih 107, bilo je u srijedu 9. siječnja na jednodnevnom izletu. Program izleta koji je za mlade aktivne župljane osmislio župnik Krešimir Jukić obuhvatio je susret s gradonačelnikom Grada Vukovara Željkom Sabom te posjet franjevačkom samostanu i crkvi Sv. Filipa i Jakova. No, tu je bilo i neizostavno klizanje, koje je mladima u sjećanju ostalo još od prošlogodišnjeg izleta, te su ustvrdili kako su ove godine na klizaljkama puno stabilniji. Nakon klizanja, izlet je zaključen kupanjem u Vinkovcima na bazenima »Lenija«, gdje se u dobrom raspoloženju nastavilo druženje. Izlet je organiziran nakon brojnih božićnih aktivnosti u župi, među kojima je župnik Jukić posebno istaknuo misu 29. prosinca, na spomendan Nevine dječice. Tada je u Vrbici predvodio misu za 32 mlade osobe koje su tijekom godina preminule na području župe i filijala, a njihova imena bila su

152

ispisana i vjernicima uočljiva kako bi ih uključili u svoje molitve. Nakon mise održan je i tradicionalni Božićni koncert Dječjeg zbora i Zbora mladih. Prilozi koje su vjernici tada dali bili su namijenjeni ovom izletu, a sredstva koja nedostaju podmirio je župnik, nagradivši na taj način aktivne mlade vjernike. Martina Kuveždanin

1-2/2013.

Karmelićanke pohodio vrhovni poglavar U

nedjelju, 3. veljače, vrhovni poglavar Karmelskoga reda, o. general Saverio Cannistrà, zajedno s generalnim definitorom, o. Albertom Wachom, u pratnji o. Antonija Marija Ćirka i br. Josipa Alage, tijekom svoga bratskog pohoda Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa od 31. siječnja do 6. veljače, posjetio je i zajednicu sestara karmelićanki u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. U samostanskoj kapeli braća karmelićani poklonili su se Isusu u Presvetom Sakramentu te zajedno sa sestrama koralnim napjevom himna Salve Regina pozdravili Gospu, Majku i Kraljicu Karmela. Potom se otac general sa subraćom u klauzurnom dijelu samostana susreo sa sestrama. Upoznavši se ukratko s poviješću ove redovničke zajednice, otac general uputio je redovnicama riječi ohrabrenja s konkretnim poticajima za budućnost. Potaknuo je sestre da u spisima sv. Terezije otkrivaju smisao stvari koje rade. U svojem razmišljanju o upravljanju u samostanima o. Cannistrá želio je potaknuti na put do zrelosti i odgovorne slobode. Kako bi sestrama pomogao u ostvarivanju nakane Crkve da »sa slobodom duha i osjećajem odgovornosti odlučuju o onome što spada na njihov redovnički život«, kako donosi uputa o kontemplativnom životu i klauzuri monahinja »Verbi Sponsa«, izdvojio je neke od potrebnih uvjeta za odgovorno sudjelovanje u upravljanju zajed-

nicama: svijest odgovornosti koju je Crkva povjerila zajednici redovnica, teoretska formacija u odgoju za izvršavanje vlastitih dužnosti i prava kao člana zajednice te praktična formacija. Govoreći o praktičnoj formaciji osobito je istaknuo značenje dijaloga koji uključuje: pažljivo i usredotočeno slušanje druge osobe bez predrasuda, tražeći ‘djelić istine’ koji svako mišljenje sadrži; izražavanje vlastitog mišljenja na jasan, svima razumljiv način; vrednovanje različitih mišljenja na temelju argumenata vjere i razuma (koji nisu u suprotnosti već bacaju svjetlo jedno na drugo); glasovanje na slobodan i neuvjetovan način te prihvaćanje odluke zajednice u duhu vjere i mira. Promišljajući o karmelskom poslanju u današnjem svijetu, o. general istaknuo je vrijednost života satkanog od jednostavnih stvari. s. Terezita Kalinić

Druga obljetnica Zajednice karmelskih laika Članovi Zajednice karmelskih laika (KZL) Bo-

žanskog Srca Isusova u Slavonskom Brodu proslavili su 18. siječnja drugu obljetnicu svoga djelovanja. Susret je u samostanskoj kući sestara karmelićanki u župi Duha Svetoga u Malom Parizu započeo euharistijskim slavljem koje je uz slavonskobrodskog dekana Ivana Lenića i domaćeg župnog vikara Ivana Živića predvodio vlč. Marin Knežević, duhovnik pokreta Božanskog milosrđa. Tijekom drugog dijela programa, koji su vodili Tomislav Ćosić i Daria Kraft, u Zajednicu je primljeno novih 15 članova, tako da sada ZKL-a broji 78 članova. Pozdravnu riječ uputila je s. Nevenka Vidaković, poglavarica samostana, te Antonija Martić, voditeljica ZKL-a. Izvješće o radu zajed-

1-2/2013.

nice u protekloj godini prikazano je u prezentaciji slikom i riječju. Prigodnu riječ i čestitke novim članovima uputila je s. Stanislava Vidačković. Dekan Lenić prigodnim je riječima ohrabrio tu mladu zajednicu da njeguje i izgrađuje svoje zajedništvo te bude na korist cijeloj župnoj zajednici. Njezini članovi su u župi, a i gradu, prepoznatljivi po svom karitativnom djelovanju - brizi za starije i nemoćne te dramskoj skupini koja na suvremen način, putem raznih igrokaza, uprisutnjuje evanđelje, a sve to proizlazi iz njihova molitvenog zajedništva – karmelske duhovnosti. Susret su glazbeno animirali bračni par Ramona i Mario Petanović te s. Antonina. Brankica Lukačević

153

Mise zadušnice o petoj obljetnici smrti mons. Šeše Peta obljetnica smrti mons. Ivana Šeše (1939. –

2008.) obilježena je 19. siječnja misama zadušnicama diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije. U đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu, gdje je mons. Šešo obavljao službu duhovnika tijekom 20 godina, misu je predvodio preč. Antun Čečatka, kanonik Prvostolnog kaptola i profesor u miru KBF-a u Đakovu. U osječkoj župi Sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi, rodnoj župi mons. Šeše, zadušnicu je predvodio župnik Ivan Vidaković, u đakovačkoj prvostolnici preč. Tomislav Ćorluka, u svetištu Božanskog Milosrđa na đakovačkoj Ovčari vlč. Marin Knežević, a u slavonskobrodskoj župi Duha Svetoga mr. Bože Radoš, sadašnji duhovnik đakovačkog Sjemeništa. Tijekom mise u sjemenišnoj kapeli preč. Čečatka u prigodnoj je propovijedi istaknuo: »Naš pokojni duhovnik Ivan Šešo imao je neki posebni osjećaj za čovjeka i svijet. Za sve ljude, bolesne, siromašne. On je jednostavno živio za te ljude i bio upućen na njih. Za ilustraciju, možemo progovoriti o njegovoj famoznoj torbi. U toj torbi, koju je uvijek sa sobom nosio, bilo je svega. Od poklona, slatkiša, do Presvetog Tijela za bolesnike. Ta torba se čudesno punila, i što je više poklona dijelio, više ih je u torbi bilo. Susret s njim redovito je bio popraćen jednim smiješkom i riječju koja je uvijek bila odmjerena, riječju koja čovjeka raspoloži i da mu nadu za život.« U rodnoj župi mons. Šeše misi je nazočila obitelj i rodbina pokojnog svećenika. Preč. Vidaković naglasio je kako svaki svećenik treba biti prepoznatljiv kao slika Kristova, a mons. Šešo to je bio cijeli svoj život. Povezujući njegovo svećeničko djelovanje s liturgijskim čitanjima dana, propovjednik je pokojnog subrata opisao kao supatnika u slabostima mnogih s kojima se susretao, ali i kao onoga koji se često našao u društvu »carinika i grešnika«, shvaćajući Isusove riječi: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.« Na zadušnici u Slavonskom Brodu, uz mr. Radoša, u koncelebraciji je bio domaći župnik Stjepan Belobrajdić, slavonskobrodski dekan Ivan Lenić i još desetak svećenika. Mons. Šešo zadnje je godine života proveo na službi ravnatelja Centra za duhovne obnove »Marijin Dom« u Slavonskom Brodu, gdje je bio omiljen među svim vjernicima. »Bio je otok po kojem je Bog mogao doći mnogima; živio je po Božjoj riječi, dopuštajući da ga ona i zareže, te je mogao ponekad biti i oštar, ali uvijek jasan. Njegova vrata života i vjere uvijek su svima bila otvorena, mnogi su mu bolesnici naprosto trčali; bio je kao otvoreno pismo jer je govorio ono u što je bio duboko uvjeren; privlačio je ljude; zadivilo me njegovo mišljenje

154

i nadasve pozitivan stav o ljudima; bio je duboko svjestan kako je svaki čovjek u Božjim očima biser te nas je često znao zvati ‘zlatni’. Bio mu je važan čovjek te je, zanemarujući sebe, za svakoga našao vremena, dao lijepu riječ, pružio ljubav«, rekao je, između ostaloga, o mons. Šeši propovjednik te pozvao nazočne vjernike, napose svećenike, da mole Gospodina da im u dio padne nešto od onoga što je imao mons. Šešo. S puno emocija prisjetio se svog dragog kolege i prijatelja iz djetinjstva i domaći župnik Belobrajdić, naglasivši pritom kako se župa Duha Svetoga ponosi s duhovnim zvanjima, za što je zasigurno zaslužan i mons. Šešo. Tom prigodom mnogobrojni nazočni vjernici u Slavonskom Brodu, kao i u Đakovu i Osijeku, dobili su letak s kratkom biografijom te odabranim mislima mons. Šeše, kao i molitvom za dobivanje milosti po njegovu zagovoru (za privatnu upotrebu), koju su izdali Poštovatelji mons. Šeše (http://ivanseso. org/). Nakon mise u Slavonskom Brodu predstavljena je i knjiga »Skica za sjećanje. Crtice iz života svećenika mons. Ivana Šeše« autorice Marije Bube Varzić. Uz autoricu, o knjizi je govorila Branka Solarić, donedavna djelatnica Gradske knjižnice, a odabrane tekstove pročitala je Marija Šešo, rođena sestra mons. Šeše. Knjiga se može nabaviti u župnim uredima, a sav prihod od prodaje namijenjen je školovanju siromašnih učenika. U đakovačkoj katedrali zadušnicu je predvodio župnik Tomislav Ćorluka, a okupilo se dvjestotinjak vjernika. Župnik Ćorluka u homiliji je vjernicima približio život mons. Šeše, govoreći kako nikada nije imao automobil, niti vozačku dozvolu, ali je puno putovao jer su ga na sve strane tražili. Znao je rano ujutro, oko 4 sata, stići vlakom u Vrpolje, a potom se pješice zaputiti do Đakova da nikoga ne budi. Potom bi nastavio s radom kao da je najodmorniji. M. Dušak/ B. Lukačević/ M. Kuveždanin 1-2/2013.

»Dijeliti sudbinu ljudi« Molitvom

Srednjega časa započela je 18. ožujka korizmena duhovna obnova za prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije, koju je u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma u Đakovu vodio vlč. Alojz Kovaček, vojni kapelan i nadbiskupijski povjerenik Pastorala za osobe s invaliditetom i članove njihovih obitelji. Na početku obnove vlč. Kovaček pozvao je braću svećenike da u ovom korizmenom vremenu razmisle i o jednoj važnoj dimenziji svećeničkog života – o oporuci i važnosti iste, »…jer pisanje oporuke može potaknuti čovjeka na promišljanje o vlastitu životu, da se pogleda u ogledalo, vidi tko je i shvati i dopusti Bogu da ga pogleda i voli onakvog kakav jest…«. Naglasio je kako o svećeniku treba promišljati kao o onome koji nema radnog vremena, koji je svima otvoren, a snaga vjere ona je koja ga može voditi u njegovu davanju drugima. »Često se osjećamo razapetima između onoga što Bog od nas očekuje i naših slabosti, isto tako između onoga što ljudi od nas očekuju i onoga što jesmo. Često se osjeća ta razapetost zbog grijeha i slabosti koju u životu osjećamo«, rekao je voditelj obnove, potkrijepivši rečeno primjerom kralja Davida i njegova križa, gdje

na vidjelo dolazi da se istina ne da ušutkati. Na primjeru kralja Davida pokazao je kako je besposličarenje i dokoličarenje, odnosno grijeh lijenosti, često izvor svih drugih zala i grijeha. U drugom dijelu predavanja naglasak je stavljen na ispit savjesti, pri čemu se voditelj oslanjao na dva promišljanja, od kojih je jedno temeljno na knjizi »Svećenik kojega tražim«, teologa Hansa Ursa von Balthasara, gdje se naglašava kako svećenik sam mora iskusiti oštrinu Božje riječi, kako bi ga ona mogla iznutra preobražavati, a on tu riječ mogao svjedočiti drugima. Promišljalo se i o riječima pape Benedikta XVI., kako će nevolja možda učiniti da svećenici i duhovnici počnu moliti, ali da u međuvremenu mi molimo za njih. Vlč. Kovaček promišljao je s braćom svećenicima i o svećeničkoj službi, pitajući, među ostalim, otkriva li svećenik lice Božje drugima ili ga možda sakriva. Na kraju je sve pozvao na suradnju s pastoralom kojemu je na čelu. Tijekom duhovne obnove svećenicima je pružena prilika za ispovijed, a obnova je završila u Bogoslovnom sjemeništu zajedničkom pobožnošću Križnog puta i kratkim obraćanjem nadbiskupa Marina Srakića. Anica Banović

Hodočasnički dan sv. Roku P

o drugi puta ove godine Hodočasnički dan sv. Roku, suzaštitniku župe Krista Kralja u Brodskom Varošu, okupio je 16. veljače vjernike iz domaće i susjednih župa. Susret je započeo molitvom krunice, a večernje misno slavlje predvodio je vlč. Nikola Majcen, župnik župe Bl. Alojzija Stepinca iz Budaševa kod Siska, u zajedništvu s domaćim župnikom Antom Pavlovićem i vlč. Borislavom Romićem. U svojoj homiliji vlč. Majcen naglasio je kako je korizma milosno vrijeme u kojem smo pozvani okrenuti se od zla prema dobru čija je posljedica sam Isus Krist, s kojim tada uspostavljamo istinski odnos. Danas je nevjera prisutna u svakidašnjem životu vjernika i ona rađa beznađem, strahom, nesigurnošću, stoga se treba okrenuti i prigrliti vjeru po kojoj spoznajemo dobro i da je Bog naš Otac, koji istinski svakog ljubi te mu je stalo do nas i našega mira. Ruka Oca nebeskoga počiva na svakom kršteniku ako prihvaća sve što mu daje, popravljajući nastale životne pukotine, nakon čega vjera daje snagu za mijenjanje svakodnevnih situacija, rekao je vlč.

1-2/2013.

Majcen. Svaki susret s Gospodinom je iscjeljujući i važno je da to želimo i srcem prihvatimo kako bismo doživjeli ne samo vanjsku pobožnost, već i iskustvo Božjeg djela, naglasio je propovjednik. Štovanje sv. Roka, u njemu posvećenoj crkvi u Brodskom Varošu, spominje se 1737. godine, a stari zavjetni kip ovog svetog hodočasnika i zaštitnika u teškim bolestima sačuvan je iz stare crkve koja je stradala u potresu 1964. godine. Dejan Jurić

155

Duhovna obnova u župi Presvetoga Srca Isusova Adventska duhovna obnova za odra-

sle, posebice za bračne parove i roditelje prvopričesnika i krizmanika, održana je 14. i 15. prosinca u vinkovačkoj župi Presvetoga Srca Isusova. Vodila ju je Katarina Ralbovsky, hagioterapeutkinja i članica zajednice MiR dr. Tomislava Ivančića. Župna je crkva oba dana bila ispunjena vjernicima koji su rado odvojili vrijeme za ovaj korisni duhovni sadržaj. Voditeljica je sabranima najprije ukratko ispričala svoj vjernički životni put, a potom je odmah prešla na smisao duhovne obnove. On je, po njoj, povratak čovjeka sebi. Svaki čovjek ima duhovno područje koje čini osobnost pojedinca, njegova savjest i slobodna volja. Duhovna je obnova potrebna da si svaki pojedinac posvijesti ljepotu i dostojanstvo ljudskosti. U čovjeku postoji Božja ljepota i dobrota i svatko je može živjeti u svome svakodnevnome životu. Da bismo to uistinu mogli, treba pronaći tišinu, vrijeme da zastanemo i promislimo o životu koji živimo. Iako smo često pritisnuti teškoćama, umjesto pitanja »Što ja imam od života?« potaknula je slušatelje da razmisle o pro-

tupitanju koje bi život mogao postaviti nama: »Što ja (život) imam od tebe?« Gospođa Ralbovsky dala je više primjera za afirmativan, poticajan odgoj djece u obitelji, kao i za međusoban dobar odnos supružnika. Pojasnila je kako se pozitivnim pristupom i načinom komunikacije bez stalnoga prozivanja i traženja negativnosti između muža i žene izbjegavaju nepotrebne trzavice. Praštanje je iznimno bitno za svakoga pojedinca jer ga oslobađa nepotrebnoga tereta i podiže na željenu duhovnu razinu. Drugoga je dana naglasak bio, uz ponavljanje važnoga od prvoga dana, na razlozima stresnoga i konfuznoga života današnjega čovjeka. Jedino je u Bogu i u njegovoj blizini red, mir i dobro. Čim se čovjek svojim razmišljanjem i postupcima udalji od Boga, upada u zonu kaosa u kojoj nema logičnoga poretka stvari. Čovjek treba nastojati postaviti Boga na prvo mjesto u svome životu, a sve ostalo će poslije biti lakše dobro poredati. Ponovila je značaj tišine i svakodnevne osobne molitve. Oba dana duhovna je obnova završila euharistijskim klanjanjem pred Presvetim koje je predvodila hagioterapeutkinja Ralbovsky. Darko Posarić

Duhovna obnova za polaznike Škole za župne suradnike Duhovna obnova za polaznike 7. generacije Ško-

le za župne suradnike u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji održana je 15. prosinca u kapelici Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Duhovni je program kroz četiri nagovora vodio predstojnik Škole, dr. Stanislav Šota. Tijekom prvog razmatranja dr. Šota govorio je o naravi opraštanja, a tijekom drugoga o naravi molitve. Pokorničko bogoslužje obuhvatilo je ispit savjesti, prožet razmatranjem na temu »Isusov plač«, a nakon mogućnosti za ispovijed i euharistijskog klanjanja uslijedilo je četvrto razmatranje: »O značenju Isusa, Dobrog Pastira, za duhovni život svakog vjernika«. Udaljavanjem od Boga vjernici gube ili ne posjeduju duh opraštanja koji je Isus ostavio, rekao je dr. Šota i naglasio: »Duh nepraštanja je bumerang koji čini da se dobro osjećamo kad ga bacimo, ali se vraća s osvetom: vjerskom i egzistencijalnom nesrećom i nemirom. Ogorčenost i uvrijeđenost otrov su duha koji ne oprašta; oni izjedaju naše srce.« Njegovanjem uvrijeđenosti, stalno osjeća-

156

mo bol i uvijek iznova otvaramo rane. »Oprost je doživljavanje života milosti umjesto nemilosti. Mi smo toliko izgubljeni u Kristu da zanemarivanje ili omalovažavanje ne uzimamo k srcu; gluhi smo za prebacivanje i slijepi za prijezir i uvredu«, naglasio je Šota. Govoreći o molitvi, polaznicima je pojasnio kako za Isusa ona nije bila samo sjedinjenje, nego, po primjeru Getsemanskog vrta, i hrvanje s Bogom. Isus je u molitvi naučio staviti se Bogu na raspolaganje, predati se Božjoj volji, učio se poslušnosti, osluškivanju volje Božje i spremnosti za prihvaćanje svoje muke i trpljenja bez ogorčenja. Zaključujući duhovnu obnovu predstojnik je slikovito pojasnio kako su ljudi kao ovce zalutale u šipražju života, a Isus, Dobri Pastir, traži ih jer mu je stalno do njih. Raduje se kad ih pronalazi. »Mi smo izgubili svoju cjelovitost, sebe, a Isus ide za svim onim u nama što smo previdjeli, potisnuli i izgubili, skuplja sve raspršeno i veseli se našoj cjelovitosti i ponovnom ujedinjenju«, poručio je dr. Šota. Martina Kuveždanin

1-2/2013.

Blagoslov nadbiskupijskih vinograda i mladoga vina O

blagdanu Sv. Vinka, 22. siječnja, u vinogradima Đakovačko-osječke nadbiskupije, u Trnavi nedaleko Đakova, održan je tradicionalni blagoslov vinograda i mladog vina. U nazočnosti mons. Stjepana Karalića, ekonoma Nadbiskupije i upravitelja »Misnih vina«, većeg broja svećenika, mještana Trnave, djelatnika gospodarstva i ostalih gostiju, blagoslov je predvodio preč. dr. Drago Tukara, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata. U kratkom nagovoru preč. Tukara naglasio je kako čovjek mora uložiti puno truda i napora želi li odgovoriti Bogu za sva dobra djela ljubavi prema čovjeku, a da se ovim blagoslovom učvršćuje kršćanski stav kako je vjera bez djela poput stabla bez plodova. »Blagosloviti, znači uživati plod svojih ruku. Ovim obredom želimo da ovi vinogradi govore o dobroti Božjoj, u vjeri očekujemo da svaki trs blago slovi o svome plodu i svome Stvoritelju, da priroda koja je nadohvat čovjekove ruke blago progovori ovim vinogradima bez vremenskih nepogoda, da uzvrati obiljem umjerene vlage, kiše i topline sunca. U ovoj godini molimo zaštitu Gospodina Boga, ali i trud i napor čovjekovih ruku«, rekao je preč. Tukara. Govoreći o potrebi čvrste vjere u Boga koji daruje i istinskog povjerenja čovjeka radnika koji te darove treba zahvalno primiti i pametno iskoristiti, preč. Tukara je naglasio: »Godinama se zaziva Božji blagoslov na ove vinograde, a to znači da su ovaj vinograd, njegovi upravitelji kroz povijest, stručni suradnici i radnici duboko ucijepljeni na istinski trs koji je

Isus Krist i da dugi niz godina čovjek uživa plovove s ovog područja. Na svemu tome želimo zahvaliti i svjedočiti kako je i u vinogradu Bog na djelu. Molimo sa zahvalnošću za sve neposredno uključene u brigu oko vinograda te za one koji su kao prijatelji ili dobročinitelji pridonijeli dobrobiti čovjeka vjernika u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.« Ravnatelj »Misnih vina« podsjetio je da je Đakovačka biskupija na ovom području prisutna od 13. stoljeća. »Biskupi su za službu Božju trebali grožđe i vino te izabrali ovaj teren. Mi, koji danas uživamo blagodati, nastavljamo ono što nam je Gospodin dao, a naši biskupi tijekom povijesti njegovali. Jedina je razlika što danas u vinogradarstvu, pogotovo u vinarstvu, koristimo blagodati moderne tehnologije«, istaknuo je mons. Karalić. Anica Banović

Boris Rocce Đakovčanima predstavio »Dodir zemlje« Boris Rocce, grafičar, keramičar,

kipar i edukator s dugogodišnjim iskustvom, izložio je 16. veljače u Spomen - muzeju biskupa Strossmayera u Đakovu svoje radove od keramike. Likovna pedagoginja Ines Rebac Knezović u uvodu je na otvaranju izložbe istaknula kako je svaka izložba, kazano današnjom terminologijom, izazov interakcije stvaratelja i gledatelja te u tom smislu prati impuls materijalizacije stvarnosti, kojem je polazište ponekad vidljivo tek u odrazu likovnih djela; ovog puta materijaliziranih u različitim tehnikama keramike. Đakovački profesor i književnik Mirko Ćurić istaknuo je kako je riječ o prvoj izložbi u ovoj kalendarskoj godini u tom muzeju, naglasivši kako je

1-2/2013.

riječ o izložbi akademskog umjetnika nazvanoj »Dodir zemlje«. Sam autor Boris Rocce kazao je kako u Đakovu nije prvi puta, ali kako u ovom gradu po prvi puta izlaže. »U Đakovu me fasciniraju dvije stvari – konji i katedrala, koja je za mene, nakon šibenske, najljepša u Hrvatskoj«, rekao je Rocce, naglasivši kako keramika još uvijek nije dovoljno priznata, te nije samo uporabna, već i umjetnička. Izložbu je otvorio đakovački gradonačelnik Zoran Vinković, rekavši kako su Slavonci više nego drugi svakodnevno u dodiru sa zemljom, a iz te zemlje, često natopljene znojem seljaka i radnika, rađa se kruh, rađaju se kuće, iz nje se rodila i đakovačka katedrala, a rađa se, pokazuje to i ova izložba - i umjetnost. Anica Banović

157

Obnovljena crkva Sv. Marka u Topolju Topolje je sjedište župe Sv. Petra etra i Pavl Pavla la aposto-

la, osnovane 1247., a obnovljene ene 1775.. godine, koja pripada Baranjskom dekanatu. Nedaleko anatu. Ne edaleko od Topolja nalazi se župna crkva kva Sv. Petra i Pavla apostola, izgrađena ađena 1772. godine, a obnovljena je i posvećena nakon Domovinskogaa rata. S obzirom da je crkva udaljena a od mjesta, naknadno je 1890. godine u mjestu u sagrađena manja crkva, Sv. Marka evanevan nđelista. Obnova crkve Sv. Marka arka započela zapo počela je početkom rujna 2012 godine. e. Župnik k Bojan Slaviček, nakon svih potrebnih ih predradnji predraadnji pribavljanja dokumentacije, analize financijn ske konstrukcije i brojnih drugih gih radnjii - pokrenuo je obnovu, a izvođač radova, »Color »Color ing.« iz Đakova, prvo je obnovio vio crkvu izvana, zatim prešao i na unutarnje rnje uređenje. uređ đenje. Stolarske radove obavila je tvrtka rtka iz ValpoVaalpova, a za elektroniku i razglas pobrinula pobrinulla se

»Delta iz Slavonskog Broda »Deelta elektronika« elekt dok iz Đakova obavila pod je »Mobilia« »M slove oko rasvjete i postavila sagove. s r Financijska Financijsk sredstva uglavnom su pribavljena donacijama, a značajan doprinos dali d su »Kirche in not« iz Njemačke, Općina Draž, te sami župljani O prikupljajući prikupljaju dio sredstava. Ukupno je p uloženo oko u ok 250 000 kuna, a radovi koje su s svojim zalaganjem obavili vjernici, na čelu sa župnikom Slavičekom, poput ureč žup đivanja okoliša oko crkve i župnog stana đ ok tee čišćenja nakon obnove, nisu uračunati n u troškove. U dvorištu crkve postavljen je kip Majke Božje Bistričke, donesen sa zavjetnog 2012. godine. Župnik zav vjetnog hodočašća ho Bojan Bojaan Slaviček bio je iznimno radostan te zahvalio hv valio svima koji su pomogli oko obnove. Jasminka Damjanov

Duhovna obnova članova HKLD-a Adventsku duhovnu obnovu za članove Hrvat-

skog katoličkog liječničkog društva podružnice Slavonski Brod predvodio je 14. prosinca u župi Sv. Leopolda Mandića u Slavonskom Brodu domaći župnik, dr. Stanislav Šota, duhovnik Društva. Program je započeo misnim slavljem, koje je završilo prigodnom pobožnošću sv. Leopoldu Mandiću i blagoslovom s njegovim relikvijama. Kako je tema duhovne obnove bila »Isus je liječnik«, duhovnik Šota u svojoj je propovijedi liječnicima posvijestio njihovu zadaću kao katolika u svom pozivu. »Isus je primjer kako i vi trebate prilaziti svojim pacijentima; važan je terapeutski vid prema bolesnicima, jer oni od vas traže odgovore i na egzi-

158

stencijalnoj i na teološkoj razini«, neke su od poticajnih misli koje je dr. Šota stavio na promišljanje liječnicima. Govoreći u drugom dijelu o patnji i trpljenju, pojasnio je kako o trpljenju i patnji možemo učiti samo od Isusa Raspetog te da odgovor na Isusovu patnju možemo spoznati jedinu u šutnji u zajedništvu s Bogom, onako kako je to i sam Krist činio. U tom duhu zamolio je liječnike da i oni svoje bolesnike potiču na zajedništvo s Isusom te im poručio da upravo oni mogu svojim pacijentima biti najveći blagoslov. Kroz svoja osobna svjedočenja posvijestio je snagu opraštanja na koju nas upućuje Isus. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Hodočašće župljana župe Punitovci u Slovačku U

Godini vjere pozvani smo učvrstiti svoju povezanost s Bogom i jedni s drugima. Vođeni tom nakanom, župljani župe Sv. Ladisalava kralja iz Punitovaca zahvalnim su hodočašćem, pod geslom ‘Korijenima naše vjere’, posjetili župu Nova Bistrica u Slovačkoj. Dana 11. siječnja na hodočašće je krenulo 48 župljana, ponajviše Josipovčana, potom Punitovčana i Jurjevčana, a puni dojmova vratili su se 14. siječnja. Među hodočasnicima su bili i načelnik Općine Punitovci Mirko Vavra i predsjednik josipovačke Matice slovačke Zdenko Komar. Prvi Slovaci došli su prije 130 godina i na poziv biskupa Strossmayera naselili sela Josipovac i Jurjevac. Iz svoga kraja sa sobom su ponijeli kip Blažene Djevice Marije. Ovom prigodom izrađena je kopija toga kipa i ponesena u župu Nova Bistrica gdje je postavljena u župnu crkvu iz koje je prije 130 godina kip odnesen. Kip je blagoslovio biskup nitranski mons. Vilim Judak. Župljani su s radošću primljeni i ugošćeni u svojoj ‘majci župi’. Prigodom hodočašća posjetili su i žilinskoga biskupa te zahvalnim misnim slavljem u

župi Nova Bistrica zahvalili Bogu na sačuvanoj vjeri i povezanosti s Katoličkom Crkvom tijekom prošlih 130 godina. Hodočašće su organizirali domaći župnik Đurica Pardon i Stanislav Capjak, župnik župe Nova Bistrica. Zahvalni Bogu i Majci Božjoj, hodočasnici su se vratili puni dojmova, učvrstivši svoju povezanost s matičnom župom. Kopiju kipa Majke Božje izradio je Ivan Tolić iz Ernestinova, a kip je dar obitelji Komar, koja ju je na svečani način unijela u župnu crkvu u Novoj Bistrici. Mirko Knežević

Duhovna obnova u župi Kuševac U Mjesnom domu u Ivanovcima Đakovačkim,

župa Kuševac, 15. prosinca održana je adventska duhovna obnova koju je predvodio don Damir Stojić, studentski kapelan u Zagrebu. Don Damir je imao tri nagovora, od kojih su dva bila namijenjena mladima, a treći odraslim župljanima. Don Stojić mladima je ispričao svoje iskustvo vjere i kako je postao svećenik. Svi trebaju razmišljati kamo ih Bog zove i truditi se saznati što On traži od njih. Istaknuo je nekoliko poruka. Prva od njih je da je Bog živ. Trebamo uvijek biti spremni obrazložiti nadu koja je u nama. Druga poruka je ispovijed. U ispovijedi Bog briše grijehe, i ne treba se ustručavati ispovijedati. Treća poruka je euharistija. Za vrijeme euharistije hostija je tijelo Kristovo. Posebno je bitna molitva. U drugom nagovoru istaknuo je kako trebamo biti u svijetu, a ne od svijeta, živjeti kao da smo od neba. Objasnio je Božje zapovijedi te upozorio na djelovanje zla u svijetu i potrebu poštovanja roditelja, kakvi god oni bili, jer su nam dali život.

1-2/2013.

U nagovoru za odrasle najprije je istaknuo kako se bake i djedovi te starije osobe nekada osjećaju odbačenima, no Bog računa na njihove molitve jer su snažne. Roditeljima je poručio kako je njihov život sličan svećeničkom. Oba života zahtijevaju odricanje, strpljivost, žrtvu i potpuno predanje. Nakon nagovora uslijedila je misa koju je predvodio vlč. Stojić u koncelebraciji s domaćim župnikom Ivicom Martićem. Anita Lučić

159

Humanitarna akcija u Podvinju I

ovogodišnja generacija krizmanika župe Sv. Antuna Padovanskog iz Podvinja nastavila je tradiciju adventske humanitarne akcije »Nedjelja bez kolača«, kojom svake godine uoči Božića pomažu siromašne obitelji i pojedince u svojoj župi, želeći uljepšati i učiniti im toplijim nadolazeće blagdane. A uz ovu, tijekom došašća održana je i humanitarna akcija »Bomboni«. Četvrtu godinu zaredom krizmanici se podvinjske župe, na poticaj podvinjskog župnika o. Ante Šiška, angažiraju te uz pomoć svojih roditelja peku kolače. Ove godine pripremljeno je 525 paketića raznovrsnih kolača, a prodajom nakon nedjeljnih misa ispred župne crkve u Podvinju te filijalnim crkvama u Bukovlju i Tomici, prikupili su ukupno 8.086 kuna. Dio kolača darovali su mališanima slavonskobrodske dječje poliklinike »Zlatni cekin«. Prikupljenim novcem kupili su i pripremili pakete hrane i kućnih potrepština, a djeci slatkiše i igračaka, za 50 siromašnih obitelji u župi, a kojima je to bilo neophodno uručili su i određenu donaciju u novcu. Krizmanici su darove obiteljima u potrebi razdijelili u subotnje jutro 22. prosinca. Sama akcija nazvana je »Nedjelja bez kolača« stoga što vjernici te 3. nedjelje došašća nisu morali peći kolače, jer su to za njih učinili krizmanici, ove godine polaznici i 1. i 2. godine

redovite župne kateheze. A tijekom misa zornica u crkvama u Podvinju i u Bukovlju, djeca i mladi svakoga su dana donosili po jedan ili više bombona i tako sudjelovali u humanitarnoj akciji »Bomboni«. Zaključno s petkom 21. prosinca, prikupili su punu kutiju raznovrsnih bombona ukupne težine 20,2 kilograma. Bomboni su podijeljeni djeci kojoj njihove obitelji inače ne mogu priuštiti ‘slatke darove’ za Božić. Ivica Vlašić

Duhovna obnova u Podvinju U župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog, u Pod-

vinju kod Slavonskog Broda, 21. prosinca održana je duhovna obnova uoči Božića, koju je, pod geslom »Gospodin je blizu! Radujte se u Gospodinu uvijek!« (Fil 4,5), predvodio vlč. Matej Glavica, ekonom đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa. Glavna tema nagovora vlč. Glavice bila je radost, no odmah na početku vjernicima je posvijestio da u suvremenim, svakidašnjim životnim okolnostima, zbog brojnih problema, obveza, briga i utrke za svjetovnim izazovima te radosti ima sve manje. Nije baš da nema nasmiješenih ljudi, zaključio je voditelj duhovne obnove, no iza tog osmijeha zapravo je podsmijeh. Pojašnjavajući kako čovjek ne može biti radostan ako gleda i sluša samo loše i tmurne vijesti koje nam nude mediji, rekao je: »Ako, dakle, želiš biti radostan, moraš posegnuti u izvor radosti! A gdje je taj izvor? Pa u Radosnoj vijesti! Ondje nalazimo toliko radosti, gdje sve što Bog čini ‘bit će na radost mnogih’ (usp. Lk 2,10). Molimo onda Gospo-

160

dina da nam da te prave istinske radosti. Jer, kad smo radosni i veseli, onda možemo činiti i druge brojne velike stvari: onda smo i dobri, i velikodušni, srdačni i pažljivi prema drugima. Biti radostan nije modni dodatak naše osobnosti. To je nešto puno više«, istaknuo je vlč. Matej. Uslijedio je ispit savjesti, prilika za ispovijed i klanjanje koje su pjesmom animirali mladi iz grupe »Novo srce«. Ivica Vlašić

1-2/2013.

Udruga Centar za nerođeni život »Betlehem« Vinkovci U

Vinkovcima je nedavno osnovana Udruga Centar za nerođeni život »Betlehem«, čija je predsjednica Slađana Petričević. Riječ je o nevladinoj i neprofitabilnoj udruzi građana kojoj je ideja vodilja promicanje dostojanstva i zaštita ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Udruga se vinkovačkoj javnosti predstavila u nedjelju, 3. veljače, kada Katolička Crkva slavi Dan života. Članice ove udruge, njih dvanaestak, postavile su štand ispred središnje vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona i dijelile promotivne materijale i svoje uratke s prigodnim porukama. »Željele smo kao članice ove udruge svojim prisustvom na ovom mjestu obavijestiti Vinkovčane da postojimo u gradu, da smo se osnovale kao Udruga i da želimo djelovati na ovom našem području u Slavoniji. Želimo da sve one majke, mlade djevojke koje se nađu u problemima kada ostanu trudne, kada misle da su odbačene od svih - a najgore kad su odbačene od svojih bližnjih, roditelja, mladića, supruga, svojih prijatelja - shvate da nisu same i da uvijek mogu potražiti pomoć, jer mi smo zato ovdje. Želimo tim majkama ponuditi drugo rješenje za borbu za svoje nerođeno dijete, da se ne odluče za pobačaj, da ne odu učiniti ubojstvo tog malog djeteta. Mogu nam se slobodno obratiti jer mi ćemo ih podržati riječju, molitvom, ali i konkretnim djelovanjem, odnosno pomoći im razgovorom da prihvate to svoje dijete jer za nas život počinje od samog začeća. Želimo im pomoći da se izbore za taj maleni život i da ih, kad nam se obrate, saslušamo, podijelimo s njima njihovu brigu i pomognemo im i financijski, materijalno, dječjim kolicima, odjećom, hranom, i smještajem«, pojasnila je S. Petričević. 1-2/2013.

Vinkovačka je udruga samo jedan ogranak Udruge »Betlehem«, sa središnjicom u Karlovcu gdje se nalaze tri kuće za smještaj trudnica (voditelj je o. Marko Glogović). One žive u tim kućama tijekom trudnoće, nakon poroda, odnosno do godine dana djetetova života pa i dulje ako je potrebno, a tada im se pronalazi posao, smještaj u nekim obiteljima. No, kako doznajemo od Petričević, najčešće, kada se dijete rodi, njihovi bližnji shvate da je to dar Božji, da je to maleno njihovo dijete i te se majke potom vrate svojoj obitelji, muževima, mladićima. S obzirom na to da je vinkovačka udruga tek osnovana, mogućnosti za smještaj trudnica u Vinkovcima trenutačno nema, »ali imamo kuću gdje nam se trudnice mogu javiti, obratiti. Kuća se nalazi u Ulici bana Jelačića 81, gdje će članice Udruge dežurati dnevno po nekoliko sati. Trudnice nam se mogu u svako doba javiti na broj mobitela 098 886 876«, rekla je S. Petričević. Udruga Centar za nerođeni život »Betlehem« jedina je takva na području Slavonije, a mogu joj se obratiti sve trudnice bez obzira na vjeroispovijest, materijalni status. Vinkovačka je udruga nastala iz molitvene zajednice koja se okupljala u župnoj dvorani župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu, čije su članice iz Ivankova i Vinkovaca, prateći internetsku stranicu o. Marka Gologovića, dobile poticaj da mole za nerođenu djecu. »Koliko god mislili da molitva ne čini puno spram konkretnih djela, uvijek se sjetimo da je netko možda i za nas jako puno molio da se i mi rodimo. Tako smo i mi krenule s molitvom za nerođene i svake smo se srijede okupljale u župnoj dvorani u Ivankovu i molile sat vremena, međutim, molitvu smo htjele pretvoriti u nešto konkretnije, u djela, odnosno da, uz molitvu, i djelima pomognemo tim majkama«, ispričala je Petričević. Snježana Kraljević

161

»Mladi protiv gladi«osnovali Socijalnu samoposlugu Udruga »Mladi protiv gladi« no-

voosnovana je udruga zasnovana na kršćanskim načelima, kojoj je cilj prikupljanje i podjela hrane najsiromašnijim građanima Vinkovaca i okolice te uključivanje većeg broja mladih ljudi u aktivnosti volontiranja i korisno trošenje vremena. Na njihovu inicijativu u subotu, 16. veljače, u Vinkovcima je otvorena Socijalna samoposluga. Vinkovci su drugi grad u Hrvatskoj, nakon Rijeke, u kojemu je otvorena jedna ovakva samoposluga, rekla je predsjednica Udruge »Mladi protiv gladi« Jelena Gilja, koja je pojasnila i na koji način funkcionira Socijalna samoposluga. »Socijalna samoposluga funkcionira po principu bodova. Osobe ispod 500 kuna primanja po članu obitelji, a s obzirom na broj članova obitelji, dobivaju određeni broj bodova i s tim bodovima odabiru namirnice koje im trebaju. Zato se i zove samoposluga, a cijeli je sustav isproban u Rijeci gdje već dvije godine funkcionira«, rekla je J.Gilja. U akciji prikupljanja hrane sudjelovale su osnovne i srednje škole s područja grada Vinkovaca i okolice te brojni građani, a u budućnosti mladi volonteri Udruge planiraju u trgovačkim lancima postaviti košarice u koje bi građani ostavljali artikle. Također, svi zainteresirani građani u samoposlugu uvijek mogu donositi prehrambene proizvode i higijenske potrepštine. U planu su i koncerti lokalnih zvijezda, a za prikupljanje potrepština zainteresirani su i vrtići. Potporu i pomoć Udruzi i njihovu projektu dala je i Vukovarsko-srijemska županija u čije ime je Ga-

brijela Žalac, pročelnica Upravnog odjela za međunarodnu suradnju i regionalni razvoj, donirala ček na iznos od 5.000 kuna, uz prethodno odobrenih 10.000 kuna na županijskom natječaju za udruge. Poručila je da će nakon 1. srpnja na raspolaganju svim socijalnim programima i projektima biti i Socijalni fond Europske unije, te da je jako važno u današnje vrijeme, kada je broj nezaposlenih dostigao brojku od 22.292, poticati projekte koji pomažu ljudima u potrebi. Kao posebnu vrijednost ove udruge, Žalac je istaknula 30-ak volontera koji su bili angažirani na prikupljanju artikala. Financijsku potporu radu Udruge pruža i Grad Vinkovci. Gradonačelnik dr. Mladen Karlić sretan je što su se mladi okupili u jednu ovakvu udrugu, što razumiju probleme svojih sugrađana i žele im pomoći. Otvaranje je ujedno bila prilika da gradonačelnik hranu i ostale potrepštine uruči prvim korisnicima Samoposluge - Ivanu i Dragici Cikač, koji nisu skrivali svoje zadovoljstvo otvaranjem jedne ovakve samoposluge. Osobito su zahvalili sestri Berhmani Katić, iz reda Milosrdnih sestara svetog Križa u Vinkovcima, koja redovito putem projekta »Kruh milosrđa« osigurava kruh za 394 obitelji, a pomaže im i na druge načine. Socijalna samoposluga radi u prostoru u Gajevoj 17a u Vinkovcima koji je Udruzi na besplatno korištenje dao Ivan Cvitković. Nakon otvaranja Samoposlugu je blagoslovio župnik župe Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima mons. Tadija Pranjić. Snježana Kraljević

Predstavljene dvije knjige dr. Emanuela Hoška Dvije najnovije knjige dr. Emanuela Hoška, sve-

ćenika Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, »Slavonska franjevačka ishodišta« i »Slavonska franjevačka učilišta«, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, predstavljene su u utorak, 20. studenoga, u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu. Pozdravnu riječ u ime organizatora, Državnog arhiva i podružnice Matice hrvatske, uputio je ravnatelj prof. Ivan Medved. Fra Emanuel Hoško napisao je dosada 18-ak knjiga. O svojim dvjema najnovijim knjigama, koje donose određene prijelomne događaje društvenoga i crkvenog karaktera za franjevce s područja Slavonije, pater Hoško je rekao kako je to njegovo osnovno područje od životnog interesa, a i njegova obveza prema domovini.

162

Govoreći o vrijednosti knjige »Slavonska franjevačka učilišta«, Veronika Reljac istaknula je kako je knjiga osobito vrijedna zbog svojih priloga koji opravdavaju autorovo često naglašavanje da su upravo franjevačka učilišta bila mjesta gdje su njihovi nastavnici brzo spoznavali da im je zadaća ne samo učiteljsko djelovanje, već i prosvjetno i kulturno djelovanje, i to u duhu katoličke obnove poslije Tridentskog sabora. O knjizi »Slavonska franjevačka ishodišta«, koja je zbornik autorovih radova o franjevcima u Slavoniji, govorio je prof. Robert Skenderović. On je naglasio kako su sva djela patera Hoška veliko kulturno blago ne samo za povijest franjevaca, nego i za povijest cijele Hrvatske. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Mons. Tadija Pranjić počasni član Hrvatskoga Crvenog križa N

a Svečanoj izvještajnoj i izbornoj sjednici Skupštine Gradskog društva Crvenog križa (GDCK) Vinkovci u hotelu Admiral u ponedjeljak, 14. siječnja, novi-stari predsjednik doc. dr. sc. Dražen Švagelj uručio je začasnom kanoniku mons. Tadiji Pranjiću, župniku središnje vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona, bivšem dugogodišnjem dekanu Vinkovačkoga dekanata (čiji je mandat trajao od 1984. do 2010. godine), priznanje o počasnom članstvu u Hrvatskom Crvenom križu (HCK). Naime, Glavni odbor HCK u Zagrebu je 17. prosinca 2012. godine prihvatio prijedlog Odbora GDCK Vinkovci i imenovao mons. Pranjića počasnim članom HCK, kako piše u obrazloženju: »…cijeneći Vaše iznimne zasluge u provedbi humanitarnih zadaća, volontiranju u Službi traženja, u nastojanjima za saznavanjem istine o zatočenim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima, sudjelovanju u postupcima ekshumacija i identifikacija, posljednjem ispraćaju žrtava Domovinskoga rata na području Vukovarsko-srijemske županije i pružanju riječi utjehe i psihološke potpore obiteljima stradalnika rata«. Tim povodom mons. Pranjić rekao je: »Kada se rat nadvio nad Vinkovce i nad cijelu Hrvatsku, kao svećenik našao sam se u teškoj situaciji. Vidio sam da dolazi rat. I kada je počela otvorena agresija, nisam imao nikakve dileme. Župa tada nije radila ni u jednom smislu - ljudi su otišli, djeca napustila Vinkovce. Tada sam došao u GDCK Vinkovci i pomagao koliko sam mogao u ispunjavanju svih onih papira koji su, prema Ženevskim konvencijama, vezani za nestale osobe. Time sam htio pridonijeti kao svećenik, kao čovjek, i pomoći da roditelji i najbliži nađu svoje najmilije«, govori mons. Pranjić. Tijekom Domovinskoga rata imao je puno tragičnih susreta. »Sjećam se kada je iz Vukovara došao vojnik iz jedne od postrojbi Hrvatske vojske i rekao da traži sedam članova obitelji: ženu, dijete, oca, majku… Tu zastaje svaka riječ, čovjek ostaje bez teksta… Na kraju, kad sam ispunio formulare za Međunarodni Crveni križ u Ženevi, upitao me: ‘Velečasni, može li se ovo oprostiti?’ Kao svećenik rekao sam: Možda je ljudima nemoguće, ali Bogu je sve moguće. Upoznao sam mnogo teških ljudskih sudbina. Naša županija najteže je stradala u Domovinskom obrambenom ratu, a kao predstavnik Katoličke Crkve znao sam da moram pomoći svom narodu. To je nešto što mi, uza sve tragedije, ulijeva radost u dušu. Bili su to teški trenuci. Rat je sada daleko iza nas, ali sjećanja su još uvijek duboko u duši. Zahvaljujem HCK što mi je uručio ovo priznanje. Zapravo, u mojoj osobi, uručio ga je Katoličkoj Crkvi.« 1-2/2013.

Mons. Pranjić jedini je u Hrvatskoj koji je volontirao u Službi traženja, sudjelovao u postupcima ekshumacija, svih ukopa. »U našoj županiji bilo je najviše ukopa. Teško je to prihvatiti. Vjerujem u svjetliju budućnost hrvatskoga naroda i koliko sam mogao pomogao sam: ublažio bol roditeljima, pogotovo onima koji su izgubili sinove, pratio ih na njihovu životnom putu, pratio i životni put Udruge Hrvatska majka iz Vinkovaca, a ostalo je u Božjim rukama«, govori mons Pranjić, ističući kako ima trenutaka kada ni jedna ljudska riječ ne može pomoći, kad pomaže samo vjera. »Jedino se molitvom i vjerom može pobijediti patnja i bol kroz koju je prošao ovaj kraj i svi mi ovdje. Žao mi je i neshvatljivo jedino što nitko nije odgovarao za tolike poginule i nestale. Mi smo bili zemlja napadnuta sa svih strana, na nas je izvršena agresija, nikakav građanski rat. Konačno, to je potvrđeno i u presudi hrvatskim generalima, gdje je s Hrvatske konačno skinuta teška ljaga koju su htjeli nametnuti. Mi smo bili napadnut narod, zemlja, i morali smo se braniti - to je bila dužnost svakoga od nas. Kao katolički svećenik, branio sam svoj narod na ovaj način, pomažući mu u patnjama i boli s kojima se susreo«, istaknuo je mons. Pranjić. Dr. Švagelj izrazio je zadovoljstvo nezapamćenim činom u povijesti vinkovačkoga Društva da u jednom aktu Glavni odbor HCK dvojicu zaslužnih članova za njihov dugogodišnji humanitarni i predani rad imenuje počasnim članovima HCK. Osim mons. Pranjiću, priznanje je uručeno i Zvonku Domaćinoviću, dugogodišnjem ravnatelju GDCK Vinkovci, koji je ljetos, nakon 47 godina, otišao u mirovinu, a inače je župljanin župe Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima te od 1958. godine član Mješovitog pjevačkog zbora »Sv. Cecilija«. Snježana Kraljević

163

Humanitarni malonogometni turnir V

eć treću godinu zaredom župa Sv. Dominika Savija u Slavonskom Brodu, zajedno sa Malonogometnim klubom »Kolonija 2009.«, organizira humanitarni malonogometni turnir. I ove je godine turnir održan u sportskoj dvorani OŠ »Đuro Pilar« od 10. do 13. siječnja, a okupio je rekordnih pedesetak ekipa iz grada i okolice te susjedne bosanske Posavine. Cilj je ovoga turnira, osim dobrog nogometa, pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija, jer sav prihod od turnira ide za obitelji s teško oboljelom djecom iz župe i grada te okolice. Tako je prihod od prošlogodišnjeg turnira išao za pomoć trima obiteljima: obitelji maloga Marina koji je rođen sa sindromom IgM, koji u njegovu tijelu onemogućava proizvodnju obrambenih stanica; obitelji male Ane Marije, koja ima Dawnov sindrom i tešku srčanu manu, te obitelji malog Antonija koji je doživio prometnu nesreću i oporavljao se u Varaždinskim toplicama. I prihodom od ovogodišnjeg turnira organizatori će pomoći obiteljima djece s teškim oboljenjima te obiteljima skromnijeg imovnog stanja iz župe i grada. Na završnici turnira, u nedjelju, 13. siječnja, finalnoj utakmici prethodio je kulturno-umjetnički program u kojem su nastupila četiri kulturno-umjetnička društva te dvije plesne skupine. Preko 600 gledate-

lja, među kojima su bili i čelnici Grada i Županije te nekoliko gradskih župnika, gledalo je finalnu utakmicu u kojoj je pobijedila ekipa »Rođenih«, koja se odrekla novčane nagrade u visini 5 tisuća kuna, i istu priložila dobrotvornom fondu turnira. Na kraju turnira župnik vlč. Josip Filipović zahvalio je svim ekipama na sudjelovanju, a pobjedničkoj ekipi na ovoj humanoj gesti te pozvao sve posjetitelje i ljubitelje malog nogometa na ponovni susret iduće godine na 4. humanitarnom malonogometnom turniru »Kolonija 2014.« Josip Filipović

Aktivnosti Duhosa U sklopu pastoralnog djelovanja sa studentima,

studentski kapelan p. Arkadiusz Krasicki, CSSp, i studenti okupljeni u Duhosu, animirali su niz duhovnih obnova i susreta. Uz svoje redovne tjedne duhovne susrete (klanjanja, studentski vjeronauk, te molitvenu zajednicu Svete Obitelji), u studenom 2012. animirali su duhovnu obnovu za krizmanike u župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Brijestu. U prosincu 2012. vodili su susrete za mlade u Kneževim Vinogradima, te za krizmanike u župama u Čajkovcima i Vrpolju. Nova 2013. godina započela je zajedničkim dočekom Nove godine u župi Sv. Ćirila i Metoda, gdje se inače održavaju tjedna klanjanja utorkom od 20 sati, a koji je okupio više od stotinu mladih u molitvenom slavlju, na svetoj misi i klanjanju. Početkom siječnja p. Arek i Duhos animirali su klanjanje u župi Sv. Josipa u Josipovcu, te sudjelovali na susretu za mlade u župi Sv. Mateja u Bizovcu, gdje su također sudjelovale i druge zajednice koje

164

organiziraju duhovni program na području Osijeka (Frama, Tous Tuus, Taize). Nakon kraće pauze za vrijeme božićnih blagdana, redoviti tjedni duhovni susreti nastavljaju se od 15. siječnja. Sve obavijesti i informacije dostupne su putem portala www.duhos.com i Facebook stranice www. facebook.com/duhos. Sanja Martinović

1-2/2013.

Koncerti Katedralnog mješovitog zbora K

atedralni mješoviti zbor iz Đakova održao je 15. prosinca pred velikim brojem slušatelja u đakovačkoj katedrali svoj adventski koncert. Pod ravnanjem maestra Ive Andrića, i uz orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića, članovi Katedralnog zbora predstavili su se djelima bogate crkvene baštine različitih skladatelja (A. Klobučar, M. Praetorius, M. Vulpius, A. Marković, A. Vidaković, G. Bousignac, S. Rahmanjinov, O. Jaegi, K. Nisted, J. Haydn, L. Viadana, J. Campanus-Vodnansky i obrade F. Dugana Cithare Octochorda). Solo dionicu »Salutatio angelica« izveo je bogoslov Dario Hrga. Koncertu u katerali nazočili su i đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić te pomoćni biskup Đuro Hranić. U svom obraćanju nakon koncerta nadbiskup Marin čestitao je voditeljima i pjevačima Katedralnog zbora, pohvalivši njihovo pjevanje i izbor glazbenih točaka. Primijetio je kako su hrvatske adventske pjesme svojim notama i riječima pune bogatstva i jasne poruke koju nosi vrijeme adventa te potaknuo pjevače i njihove voditelje da nastave njegovati lijepu hrvatsku adventsku tradiciju, kao vrijeme iščekivanja Božića, napose u vremenu »kada je već mjesec dana prije Božića sve okićeno, sve bliješti, slavi se Božić, a onda, kada Božić dođe, svi su prazni i više ne znaju što bi slavili«.

Sutradan, 16. prosinca, Mješoviti katedralni zbor gostovao je u Osijeku, u župi Sv. Ćirila i Metoda. U dobrodošlici gostima, za večernjeg euharistijskog slavlja, župnik preč. Mato Gašparović naglasio je kako koncert pridonosi radosnom iščekivanju Božića i jedna je od duhovnih priprava kroz odabir skladbi iz bogate crkvene baštine. Ovom koncertu nazočili su i članovi Zajednice »Vjera i svjetlo«, a zbor se predstavio istim repertoarom kao i večer prije u Đakovu. Osječani su bili oduševljeni besprijekornom izvedbom skladba nagradivši izvođače dugotrajnim pljeskom, na kojemu je zahvalio maestro Andrić i zboristi otpjevavši dodatne radosne pjesme. Inače, zbor je održao niz koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu, a ovaj adventski koncert prvi je puta izveden u osječkoj župnoj crkvi. A. Banović / N. Špoljarić

»Baje« iz Ivanovca pjevale na misi u Osijeku U

osječkoj župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Retfali večernja misa 20. siječnja uveličana je troglasnim pjevanjem pjevača Muške pjevačke skupine »Baje« iz Ivanovca, koja djeluje u Čepinskom dekanatu pri Katoličkom glazbenom društvu »Sv. Cecilija«, u župi Sv. Rozalije u Ivanovcu. Uz vodstvo Mateja Marjanovića, pjevači su izveli prigodni duhovni repertoar sa starim božićnim napjevima koji su podsjetili na pučko pjevanje bez glazbene pratnje kakvo se njeguje pretežito u seoskim župama, a slavonskom ugođaju pridonijelo je i narodno ruho, obvezno u nastupima. »Baje«, kojih ima sveukupno 21, u tromjesečnom stažu javnih nastupa bilježe nastupe u Antunovcu, Ernestinovu, Laslovu i crkvenim prostorima u Šaptinovcima i Viškovcima. U retfalačkoj župi ugostio ih je župnik Pavo Vukovac s domaćim pjevačima župnoga zbora, a sjajan nastup pota-

1-2/2013.

knuo je poziv na ponovno gostovanje. Katoličko glazbeno društvo »Sv. Cecilija« broji 120 članova, a predsjednik mu je Andrija Vrbanić, ivanovački župnik i dekan Čepinskog dekanata. Nevenka Špoljarić

165

Koncerti i priredbe Slavonski Brod Dramska skupina Zajednice karmelskih laika, koji djeluju pri samostanu sestara karmelićanki u župi Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu, svojim su igrokazom, održanim 26. prosinca, na blagdan Sv. Stjepana, na kraju večernje mise u župi Gospe Brze Pomoći oživjeli lijepe običaje Badnje večeri, koje su brižno njegovali naši stariji te dočarali i rođenje Isusovo. Bila su tu tri mudraca, kao i kralj Herod, a ukazano je i na blještavilo koje se nudi u dane prije Božića. Vjernike su potaknuli da otkriju prave vrijednosti Božića i prenesu ih mlađim generacijama. Brankica Lukačević Tradicionalnim humanitarnim božićnim koncertom, održanim 26. prosinca u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, Hrvatsko pjevačko društvo (HPD) Davor, zajedno s Dječjim pjevačkim zborom i Srednjoškolskim zborom Glazbene škole, ponovo je oduševio mnogobrojne Brođane. Program su započeli najmlađi - Dječji pjevački zbor, a nastavljen je nizanjem poznatih božićnih pjesama koje su zborovi vrhunski pjevali - na hrvatskom, tri inačice engleskog te na latinskom i ukrajinskom jeziku. Neizostavnu Gruberovu ‘Tihu noć’ otpjevali su na kraju zajedno svi zborovi. Da je Hrvatska najbogatija zemlja s božićnim popijevkama bilo je očito i te večeri. Iako su ih izveli samo za tu prigodu, četveromjesečni trud utkan u mnoge probe sva tri zbora, predvođena voditeljicom prof. Danijelom Božićević i Karlom Đurićem, došao je ponovno do izražaja, napose kod mladih talenata - Indrig Tene Grgić (flauta) i Vedrane Mihala (klavir). Brankica Lukačević

Osijek Zbor mladih osječke donjogradske župne crkve Preslavnoga Imena Marijina 16. božićnim koncertom oduševio je 30. prosinca okupljene nakon večernjega

166

misnog slavlja. Pjevali su na hrvatskome, engleskom i njemačkom jeziku, a program je činilo 11 božićnih skladbi. Vrijedno je istaknuti mlade soliste – sopranisticu Martu Prpić, Zvonimira Mrčelu, zaduženoga za tenorske dionice i flautisticu Ivanu Vukojević. Veronika Ravlić sjajno je odradila korepetitorski dio posla, dok je Jure Smajić i ovom prigodom potvrdio kako je nedvojbeno među boljim osječkim zborovođama. Moglo se čuti kako je ove godine zbor bogatiji za dvadesetak novih, mahom, pjevačica, a nedostaje im muških glasova. Ljerka Bobalić Mladi osječke župe Uzvišenja sv. Križa uprizorili su 6. siječnja u župnoj crkvi igrokaz »Isus u našem mjestu« te organizirali božićni koncert. Igrokaz je bio dramsko iznenađenje večeri, u sjajnoj glumačkoj izvedbi mladih zborista, a na tradicionalnom božićnom koncertu nastupila su tri župna zbora – dječji, zbor mladih i veliki zbor - koji su zajedno izveli osam najsvečanijih božićni skladbi, uključujući hrvatski crkveni kantual »Veselje ti navješćujem«. Repertoar je oduševio brojne goste i župljane, kao i župnika Pavu Vukovca. Uz vodstvo župne orguljašice s. Evice Sočković, koncert je pridonio duhovnom ozračju radosti i mira tijekom božićnog vremena. Na koncertu su nastupile solistice Karolina Muha (alt) i Evica Sočković (sopran), orguljašica Ivana Muha te gitaristice Nensi Tomac i Andreja Rakitić. Nevenka Špoljarić

Đakovo Na spomendan Sv. Stjepana večernje misno slavlje u župi Dobroga Pastira u Đakovu svojom pjesmom obogatila je đakovačka ženska klapa Certisa. Župljani su uživali u svakoj izvedbi te komentirali kako su ovako otpjevane božićne pjesme pravo osvježenje za ovu župnu zajednicu. Amalija Šimunović Koncertom u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa, u Đakovu je 6. siječnja 2013., na svetkovinu 1-2/2013.

Sveta tri kralja, završena serija božićnih koncerata u organizaciji Saveza kulturno-umjetničkih društava (SAKUD) Grada Đakova. Koncerti su održavani od 29. prosinca 2012. do 6. siječnja 2013., i to u Novim Perkovcima, Piškorevcima, Kuševcu, Širokom Polju, Đurđancima, Budrovcima i Đakovu, a nastupali su članovi kulturno-umjetničkih društava »Sklad« iz Đakova, »Šokadija« iz Budrovaca, »Kuševac« iz Kuševca, »Slavonija« iz Đurđanaca i »Širokopoljac« iz Širokog Polja te Ženska klapa »Certissa«, Muška vokalna skupina »Bećarine« KUD-a »Tena« i Klapa »Slavonica« iz Đakova. U ime organizatora, sudionike programa i posjetitelje prigodnim je riječima pozdravljao predsjednik SAKUD-a Grada Đakova Tomislav Vuković, a program je vodio Željko Vurm. Na kraju svakog koncerta svi izvođači i posjetitelji pjevali su zajedno »Radujte se, narodi«, a koncert u Đakovu završen je sudjelovanjem svih sudionika na svetoj misi. Tom prilikom časne sestre svirale su na tamburama, a pomagali su im i tamburaši KUD-a »Šokadija« Budrovci. Željko Vurm

Zemun i Petrovaradin U crkvi »Svetog Mauricija« u Starčevu 29. prosinca održan je tradicionalni božićni koncert, na inicijativu zemunskog župnika i dekana Joze Duspare, crkvenog odbornika župne crkve Uznesenja BDM u Zemunu, gospodina Ivana Figla, crkvenog odbornika crkve Svetog Mauricija, g. Zvonka Pavilića i župnika starčevačke župne crkve, Poše Djula. Članovi zbora Svete Cecilije iz Zemuna, koji već treći put gostuju u Starčevu, s velikim entuzijazmom i ljubavlju pripremali su koncert za svoje prijatelje iz Starčeva te sa svojim voditeljicama Kristinom Vučić i Višnjom Dimitrijević izveli prepoznatljive i rado pjevane božićne pjesme. Mlade i talentirane solistice Andrijana Filipović (sopran) i Marijana Mihajlov (alt) dale su svoj doprinos uspješnosti koncerta. Specifičan dio koncerta nesumnjivo je bio i onaj kada je Svetlana Vnučec (sopran), uz pratnju Stefana Simonovića (tenor), izvela pjesmu »Grazie Signore« koju je sama skladala. Danijela Lukinović U crkvi »Uznesenja Blažene Djevice Marije«, u Zemunu je 30. prosinca održan božićni koncert na orguljama, simboličnog naziva »Dođite, poklonimo se«, na kojemu je nastupio g. Darko Kristović iz Zagreba, liječnik i dugogodišnji orguljaš u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Gost iz Zagreba pohađao je studij orgulja i crkvene glazbe na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković u Zagrebu. Orgulje je diplomirao 1998. godine u klasi Domagoja Jugovića. Član je zbora »Zagrebački liječnici pjevači«, s kojima je snimio CD božićnih pjesama. Nastupao je samostalno u Hrvatskoj i inozemstvu, a za zemunsku publiku pripremio je raznolik repertoar, izvodeći djela J. S. Bacha, Hendla, Korelija i drugih poznatijih i manje poznatih sklada1-2/2013.

telja, a oduševljenje publike napose je izazvalo izvođenje skladbe »Adeste Fideles«. Danijela Lukinović Trinaesti koncert božićnih pjesama i predstavljanja srijemskih običaja održan je 6. siječnja u crkvi Sv. Jurja mučenika u Petrovardinu. Koncert je organiziran uz sudjelovanje pjevača, svirača, orguljaša, zborova i recitatora koji su se predstavili igrokazima i pjesmama. Nazočnima je prezentiran bogati program božićnih pjesama i običaja našega naroda u Srijemu, koji čuva baštinu svojih predaka. Sudjelovale su župe: Srijemski Karlovci, Surčin, Ruma, Beočin, Golubinci i druge župe te HKPD »Jelačić« iz Petrovaradina s tamburaškim orkestrom i zborom, VIS »Tekije« iz Petrovaradina i orguljaš Petar Pifat. Među dvjestotinjak izvođača bila su djeca, mladi, odrasli i stari, koji su duhovno obogatili prisutne. Program je vodila Gordana Jerković. Na koncu susreta mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, uputio je riječi zahvale svim sudionicima ovoga slavlja i organizatorima, poručivši kako je putem pjesama, glazbe i igrokaza Isus ponovo došao među svoje vjernike. Tomislav Mađarević

Štitar i Lovas Već tradicionalno na blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika Štitarci organiziraju božićni koncert na kojem sudjeluju zborovi i pjevačke skupine iz sela. Organizatori ovogodišnjeg koncerta bili su KUD »Josip Kozarac« i Caritas župe Sv. Mateja, apostola i evanđelista, a koncert je bio humanitarnog karaktera pomoć župljaninu Miroslavu Topiću koji boluje od zloćudnog tumora jetre i odlazi u Zagreb na skupe kemoterapije, a otac je troje djece i k tome nezaposlen. Koncert je održan u župnoj crkvi, a nastupili su: Petra Peić i Maria Vincetić (harmonij), Lucija Plivelić (violina), učenice Osnovne glazbene škole u Županji, Dječji župni zbor »Tratinčice«, Ženska pjevačka skupina »Tena«, Ženska pjevačka skupina »Snaše iz Štitara«, Mješoviti župni zbor, Mladi tamburaši (učenici OŠ »I. G. Kovačić«) te tamburaši KUD-a »Josip Kozarac«. Na kraju koncerta predsjednica KUD-a gđa Marija Kobašević i predstavnik žu-

167

pnog Caritasa g. Anđelko Šušak uručili su g. Topiću prikupljenih 13.268,50 kuna, 215 eura i 70 franaka, u nadi da će mu ova sredstva pripomoći u daljnjem liječenju. Marija Barukčić Povodom svetkovine Tri kralja ili Bogojavljenja, svečano euharistijsko slavlje u župi Sv. Mihaela arkanđela u Lovasu uveličali su pjesmom i molitvom i članovi molitvene zajednice mladih »Stado malo« iz Đakova. Predvođeni svojom voditeljicom, časnom sestrom Jelenom Damjanović, župljanima su na dar poklonili božićnu predstavu, želeći ih potaknuti da »u ovoj Godini vjere svoju vjeru upoznamo, ali još više da po njoj i živimo«. Tanja Paša

da im budu gosti u Valpovu sljedećeg Božića, a župnik Josip Antolović zahvalio gostima i rekao kako se nada da su se Valpovo i Miholjac ovim koncertom još više povezali. Sonja Devčić

Vođinci i Privlaka U nedjelju, 30. prosinca, na blagdan Svete Obitelji, u župi Kraljice svete Krunice u Vođincima održan je tradicionalni koncert zborova župe. U župnoj cr-

Bizovac i Donji Miholjac Pod nazivom »Dođite, poklonimo se!« u prepunoj bizovačkoj župnoj crkvi Sv. Mateja, VS »Matheus« održao je 28. prosinca božićni koncert. Na programu su bile prigodne božićne skladbe modernijeg kršćanskog izričaja koje je izvodio »Matheus«, a za tradicionalne božićne pjesme pobrinuli su se njihovi gosti, ŽVS »Zlatni klen« i članovi KUD-a Bizovac. Božićni koncert organizirala je Udruga za promicanje kršćanskih vrednota »Matheus«, Općina Bizovac i Udruga mladih »Središte« Općine Bizovac. Zrinka Blažević Na uočnicu blagdana Sv. Obitelji, 29. prosinca, Mješoviti pjevački zbor »Sv. Cecilija« iz župe Valpovo pjesmom je pratio večernje misno slavlje u župi Donji Miholjac, a na kraju misnog slavlja predstavio se kratkim božićnim koncertom. Za realizaciju koncerta zaslužan je miholjački župni vikar vlč. Damir Stanić, valpovački sin, koji je u nekoliko skladbi pratio zbor rodne župe na orguljama. Prije koncerta je s. Danijela Lisica, sestra Družbe Božanskog milosrđa, predstavila valpovački zbor, rekavši kako je zadovoljna njihovim odazivom na probe koje su vrlo često i triput tjedno, kao i pjevačkim rezultatima, u što se uvjerila i prisutna brojna publika. Zbor je otpjevao desetak božićnih pjesama od kojih je dobar dio bio nepoznat miholjačkoj publici. Pred kraj koncerta s. Danijela pozvala je miholjački zbor »Sv. Cecilija«

168

kvi, u prisutnosti velikog broja vjernika, zajedno su se okupili župni zbor Kraljice svete Krunice, Zbor mladih »Glas Srca« i zbor župe Preslavnog Imena Marijina iz Retkovaca. s. Ida Malnar Na blagdan Svete Obitelji u župnoj je crkvi Sv. Martina biskupa u Privlaci 30. prosinca održan tradicionalni božićni koncert na kojem su nastupili župni mješoviti zbor i dječji zbor »Privlački anđeli«, pod ravnanjem s. Mihajle Musić, KUD »Ivan Domac« s MPS »Divanđije« i ŽPS »Privlačanke« te pjevačka skupina KC »Klasje«. Nastupila je i MPS »Panjevi« iz Privlake te gostujući KUD »Ivan Šošić« iz Tenje sa svojom muškom pjevačkom skupinom »Baće« te ženskom pjevačkom skupinom »Inoče«, pod ravnanjem vlč. Vladimira Delića. Nizale su se stare božićne pjesme i napjevi, a na kraju su svi izvođači, zajedno s okupljenim pukom, opjevali »Narodi nam se«. Ankica Čubela

1-2/2013.

Misijska izložba povodom Dana života Prigodnom izložbom koja je započela nastupom

dječjeg zbora učenika 1. i 3. razreda OŠ I. G. Kovačića iz Đakova, pod vodstvom s. Jelene Kovačević, u đakovačkoj župi Svih svetih 9. siječnja proslavljen je Dan života. Svečanost je svojim nastupom upotpunio Lovro Klepo, učenik 3. b razreda iste škole, koji je izveo prigodni monolog. U sljedećoj izvedbi učenici 3. b upriličili su igrokaz »Hrabro srce male Maje«, u dramatizaciji njihove razrednice Anđelke Blažević. Izložba je postavljena u organizaciji Misijske i Obiteljske skupine. Uz izvedeni dramski nastup, prikazala je likovne i literarne radove polaznika dječjih vrtića »Zvrk«, »Sunčev sjaj - Nazaret« i Dječjeg vrtića »Đakovo«, te osnovnoškolaca OŠ V. Nazora i OŠ I. G. Kovačića, kao i polaznika programa »Sunčane kućice - Sunčice« Centra Amadea u Đakovu. Svoje rukotvorine ponudile su na prodaju članice Misijske skupine, a sav prihod od prodaje radova i ostalih predmeta namijenjen je za pomoć misijama. Ovogodišnja poruka slavlja bila je »Vjernost Bogu i životu!«. Uvodnim slovom obratila se voditeljica Obiteljske skupine, Božena Kelava, a nazočnima se obratio i župnik, preč. Tomislav Ćorluka, koji je ovom prigodom, uz Dan života, s posebnom radošću iznio podatak kako je u župi u 2012. godini zabilježen prirodni prirast - obavljeno je 35 krštenja više nego sahrana. Voditeljica Misijske skupine i nad-

biskupijska animatorica misija, s. Ignacija Ribinski, naglasila je kako se u đakovački Misijski ured svakoga dana javlja sve više dobrih ljudi, sa svih strana, voljnih pomoći misije. Naglasila je kako su članovi dječje Misijske skupine, kao Pjevači betlehemske zvijezde, tijekom pohođenja domova svojih sugrađana u Đakovu, ali i u susjednoj župi u Piškorevcima, prikupili iznos od 10.000 kuna za pomoć svojim vršnjacima u dalekim zemljama te fond »Djeca pomažu djeci«. Za sav trud ovom su prigodom nagrađeni darovima koje je poslao misionar don Danko Litrić iz Ruande - svakom malom misionaru uručena je slika od palminog lišća koju su za njih izradili mladi u toj dalekoj afričkoj zemlji. Sanja Rogoz-Šola

Gostovanje Hrvata iz Mađarske Večernje misno slavlje na svetkovinu Bogojav-

ljenja u župnoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu pjesmom su animirali članovi Hrvatskog crkvenog pjevačkog zbora iz Harkanja i okolice (Republika Mađarska). Bio je to prvi njihov posjet miholjačkoj župi koji se realizirao nakon mnogih uzastopnih posjeta župnog zbora »Sv. Cecilija« župnoj crkvi Srca Isusova u Harkanju, također na ovu svetkovinu. Misno slavlje predvodio je preč. Ladislav Ronta, župnik župe u Harkanju i dekan Šikloškog dekanata. Kontakte sa susjedima Hrvatima iz Mađarske obnovio je, nakon više od 50 godina, nedavno preminuli donjomiholjački župnik i dekan preč. Antun Drenjančević. On je 1995. godine pokrenuo »Hrvatsko nacionalno hodočašće« u Mariagyd (Šikloški dekanat) na svetkovinu Presvetog Trojstva. Od tada do danas kontinuirano traje suradnja s nacionalnom manjinom u Mađarskoj, bilo kroz godišnja hodočašća u ovo marijansko svetište, bilo kroz misna slavlja o svetkovini Bogojavljenja.

1-2/2013.

Sadašnji miholjački župnik, vlč. Josip Antolović, pozdravio je na kraju misnog slavlja Hrvate iz Mađarske, zahvalio na mogućnosti nedavnog gostovanja u Pečuhu i pojasnio da Hrvatski crkveni pjevački zbor iz Harkanja i okolice, osim animiranja misnih slavlja, predvodi i folklor. Mladi kantor Gaber Bedić (orgulje) i njegov mlađi brat Viktor (tamburica) izveli su nakon mise tri instrumentalne kompozicije. Sonja Devčić

169

Franjevački izvori U

organizaciji Vijeća franjevačkih zajednica Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te suorganizaciji Područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda osječkog područja sv. Antuna Padovanskoga, a u izvedbenoj organizaciji s. Karmele Dominković, redovnice Družbe milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u dvorani Kapucinskog samostana u Osijeku 22. prosinca održano je predstavljanje Franjevačkih izvora, značajnog bibliofilskog djela za franjevačku i kulturnu baštinu u Hrvata. U izvedbi kulturno-umjetničkog programa sudjelovali su članovi mjesnih bratstava svjetovnih franjevaca (OFS): Blaženka Gazafi (Ilok), Slavica Culjak (Đakovo) i Jadranka Ljubojević (Subotica) te s. Deodata Kočonda (Đakovo), koje su recitirale djela Velimira Deželića: »Blagoslov svetoga Franje«, Vladimira Nazora: »Brat mali«, u kojima autori govore o veličini sv. Franje Asiškoga i vezi hrvatskog naroda i franjevaca, te ulomke iz djela Giambattista Montorsija »Franjo Asiški, učitelj života« – »Prve žive jaslice«. Jadranka Ljubojević na gitari je izvela dvije franjevačke i jednu božićnu pjesmu. Voditelj programa Mato Batorović podsjetio je na riječi Antuna Gustava Matoša i don Frane Bulića o povezanosti hrvatskog naroda s franjevcima, s. Karmela Dominković pojasnila je »Što su Franjevački izvori te razgranatost franjevačke obitelji«. Podsjetila je na

bogatstvo franjevačkog pokreta u nas i u svijetu, dok je o. Marijan Glamočak, OFM, iz Slavonskog Broda, naglasio »Važnost Franjevačkih izvora i dinamiku rada na Franjevačkim izvorima na hrvatskom jeziku«. U ime Vijeća franjevačkih zajednica pozdravila je i govorila provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara s. Marija Amalija Kupčerić, a pozdrav i dobre želje izrekla je i područna ministra OFS-a S. Maja Janc. Izdavač knjige »Franjevački izvori« je Vijeće franjevačkih zajednica Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uz materijalnu pomoć Vlade Republike Hrvatske, a u organizaciji i pripremi fra Pere Vrebca, OFM (Sarajevo) radilo se skoro pet godina. Urednik djela je fra Marijan Karaula, OFM (Sarajevo), i sadašnji predsjednik VFZ-a, fra Ivan Sesar, OFM (Mostar). Mato Batorović

Nove knjige dr. fra Marija Crvenke »Pet minuta s Lukom evanđelistom« naziv je knjige dr. fra Marija Crvenke, koja je u izdanju Teovizije iz Zagreba predstavljena u sklopu biblijskog seminara 8. siječnja u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu. Predstavljena je kroz odgovore na prigodna pitanja vezana uz knjigu, koja je autoru postavljala novinarka Brankica Lukačević, djelatnica Teovizije. »Pet minuta s Lukom evanđelistom« mala je knjižica koja donosi kratka promišljanja nad izabranim tekstovima Lukina evanđelja, koja se čitaju ove liturgijske godine. U predgovoru autor ističe kako ga se dojmilo Lukino evanđelje, čija velika paleta Gospodinova životopisa, od rođenja pa do njegove smrti na križu, daje mogućnost ući u vlastiti život, usporediti ga s Kristovim, kako bismo uvidjeli različitosti i sličnosti. U Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu 30. siječnja predstavljena je najnovija knjiga fra Marija Crvenke - zbirka pjesama »Obuhvaćanja«. O knjizi su govorili: Mirko Ćurić, prof., fra Domagoj Šimunović i priređivačica i urednica knjige Jasna

170

Ažman, prof. Izdali su je Ogranak Matice hrvatske i Gradska knjižnica. Obogaćena autorovim fotografijama, zbirka je dvojezična, odnosno odabranih pedesetak stihova pisano je na hrvatskom i njemačkom jeziku budući su mnogi od njih nastali upravo u Njemačkoj, gdje je fra Mario više godina djelovao kao svećenik. Podijeljena je u tri cjeline; Obuhvaćanja, Istrgnuća i Razmišljanja o krunici, a sadrži i nekoliko stihova haiku poezije. Odabrane stihove čitali su autor Crvenka i Ažman. Susret su glazbeno popratili učenici Glazbene škole. Brankica Lukačević

1-2/2013.

Šematizam Đakovačko-osječke nadbiskupije Nadbiskupski ordinarijat Đakovo obja-

vio je službeni statistički popis i pregled ustanova, osoba i drugih značajnih podataka o Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji pod nazivom »Šematizam Đakovačkoosječke nadbiskupije«. Priredio ga je Stjepan Maroslavac, a uredio i odgovara kancelar, doc. dr. sc. Drago Tukara. Podaci u Šematizmu zaključeni su koncem 2012. godine, a tiskan je početkom 2013. godine. Sadržaj je podijeljen u petnaest tematskih cjelina. Nakon općih podataka i povijesnog pregleda Đakovačko-osječke nadbiskupije, prikazana je kronotaksa đakovačkih biskupa, od bosanskih biskupa, preko đakovačkih ili bosanskih i srijemskih biskupa do prvog đakovačko-osječkog nadbiskupa. Osobito mjesto u Šematizmu zauzima cjeloviti uvid u Središnje nadbiskupijske ustanove, brojna tijela i vijeća koja djeluju pri Nadbiskupiji te druge crkvene ustanove, centre i vjernička društava. Uz prikaz Nadbiskupijske kurije, Prvostolnog kaptola, crkvenih sudova, Svećeničkog doma, Bogoslovnog sjemeništa, Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Nadbiskupijskog katehetskog ureda, prikazano je i 11 odjela s područnim uredima u sastavu Nadbiskupijskog pastoralnog centra. Iz Šematizma je evidentno kako je Nadbiskupija podijeljena u 16 dekanata te 153 župe, od kojih 11 nemaju vlastitog župnika. Opći podaci o svakoj župi prikazani su zasebno. Uz naziv i sjedište pojedine župe doneseni su podaci o godini utemeljenja župe, godini gradnje ili obnove župne crkve, vjeronaučnoj dvorani te župnom stanu. Uz godine izgradnje nalaze se i podaci o kvadraturi i stanju objekata, broju crkvenih zvona te izgradnji i obnovama nakon Domovinskoga rata, prema izvještajima kanonskih vizitacija. Isti podaci prikazani su i za filijalne crkve, područne crkve i kapele te grobljanske kapele. Iz Šematizma iščitavamo da u Nadbiskupiji ima 239 filijalnih mjesta, od kojih u 56 nema bogoslužnog prostora, a u 19 filijala nema crkve, ali se bogoslužje vrši, redovito ili povremeno, u adaptiranom i prilagođenom prostoru. Uz filijalne crkve u župama Nadbiskupije ima i 76 kapela i grobljanskih crkava. Zasebno je prikazano i 7 svetišta. Na području Nadbiskupije djeluju 3 vojne te 1 policijska kapelanija s 4 svećenika u službi Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Grkokatoličkih župa je 12, i u njima djeluje 8 grkokatoličkih svećenika. Podaci o dijecezanskim svećenicima strukturirani su na nekoliko načina: najprije po abecednom popisu, potom po općim podacima i službama koje vrše, zatim prema starosti te godištu svećeničkog ređenja. Dijecezanskih je svećenika inkardiniranih u Đakovačko-osječku nadbiskupiju ukupno 227, tu je 1-2/2013.

i jedan trajni đakon te 5 svećenika drugih nad/biskupija koji borave na području Nadbiskupije. Na poslijediplomskom studiju nalazi se 7 svećenika, 3 svećenika djeluju u Vojnom ordinarijatu, a 8 svećenika u drugim crkvenim ustanovama izvan Nadbiskupije. Najstariji dijecezanski svećenik zaređen je 1941. godine, a najmlađi 2012. godine. Umirovljenih svećenika ima 32, a bogoslova Đakovačko-osječke nadbiskupije ukupno 40. U Nadbiskupiji djeluju i 52 redovnika iz ukupno 8 redovničkih družbi. Redovnici upravljaju s 12 župa. Ženske redovničke zajednice, u samostanima, župama i izvan njih, djeluju u 48 zajednica iz ukupno 17 redovničkih družbi, a u Nadbiskupiji postoje i 2 svjetovna instituta. Navedeni su opći podaci i o 24 svećenika Srijemske biskupije. Zasebno poglavlje u Šematizmu posvećeno je vjeroučiteljima i župnim suradnicima. Na području Nadbiskupije u osnovnim i srednjim školama djeluje 268 vjeroučitelja laika, uz koje u vjeronaučnoj nastavi radi i 37 svećenika, 3 redovnika, 28 redovnica, što ukupno iznosi 336 zaposlenih vjeroučitelja u ukupno 134 osnovne i 48 srednjih škola na području Nadbiskupije. U nastavku se donose podaci o doškolovanim odgojiteljicama za vjerski odgoj u predškolskim odgojnim ustanovama te predškolske ustanove u kojima postoji odgoj u vjeri. Budući da od 2004. godine u Nadbiskupiji postoji Škola za župne suradnike te Biskupijska glazbena škola, Šematizam donosi opće podatke o 176 vjernika laika koji su završili Školu za župne suradnike, te 32 laika koji su završili Biskupijsku glazbenu školu. Sustavnost i preglednost Šematizma znatno je olakšana zaključnim kronološkim pregledima koji su prezentirani prema godinama osnutka župa, godinama gradnje župnih i filijalnih crkava, vjeronaučnih dvorana i župnih stanova. Pri kraju su doneseni podaci o najvažnijim crkvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, Apostolskoj nuncijaturi, Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, nad/biskupskim ordinarijatima te visoko/školskim i odgojnim ustanovama. Šematizam predstavlja i katoličke medije, nakladnike i knjižare prisutne na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na kraju, u preglednom kazalu, doneseni su abecedni popisi osoba i mjesta. Šematizam Đakovačko-osječke nadbiskupije proteže se na preko šest stotina stranica, s tvrdim uvezom. Uz Šematizam je tiskana i karta-zemljovid Đakovačko-osječke nadbiskupije sa svim župnim i filijalnim mjestima, granicama pojedinih dekanata i cestovnim putovima te nad/biskupijama koje omeđuju Đakovačkoosječku nadbiskupiju. Matej Glavica

171

Liturgijska slavlja, molitveni susreti  OSIJEK – Duhovna obnova - Osječka Zajednica

»Molitva i Riječ« organizirala je od 14. do 16. prosinca adventski seminar na temu »On je mir naš«. Nova dvorana donjogradske župne crkve Preslavnoga Imena Marijina bila je puna, što najbolje dokazuje kako je tema bila dobro odabrana, a govornici izvrsni. Moglo se čuti kako je to nastavak niza ovogodišnjih ekumenskih susreta, što je inicirala i realizirala Zajednica MiR s drugim kršćanskim za-

odazivanju na Božji poziv i odgovaranju na Božju ljubav. Marko Delaš  JARMINA/GUNJA – Predstavljanje krizmanika -

U župi Sv. Vendelina u Jarmini na večernjoj misi 16. prosinca predstavljeni su ovogodišnji krizmanici, učenici drugog razreda srednje škole. Četrdesetak kandidata za primanje sakramenta svete potvrde nazočilo je misnom slavlju, a preč. Josip Matanović izvijestio je da će se prije svake mise moliti za ovogodišnje jarminačke krizmanike. Prilikom predstavljanja svaki je kandidat dobio križ sv. Benedikta, a sakrament će biti podijeljen sredinom svibnja 2013. godine. Istoga je dana bilo i predstavljanje krizmanika u župi Svetog Jakova u Gunji. U ime krizmanika, nastavak vjernosti Bogu obećao je krizmanik Luka Šokčević. »Osnaženi Duhom Svetim želimo biti dionici i djelom svjedoci Isusa Krista u ovome svijetu«, rekao je krizmanik u uvodnom djelu svete mise. Pri pojedinačnom predstavljanju gunjanski župnik Josip Semialjac svakom krizmaniku uručio je prigodni dar, Katekizam Katoličke Crkve. Misu je sviranjem na tri gitare te lijepim pjevanjem uveličao gunjanski Zbor mladih. Matej Delaš / Anto Gutić

 SLAVONSKI BROD – Blagoslov djece - U najmla-

jednicama u cilju upoznavanja i radi obnove. »Pozvali smo sve kršćanske zajednice, sve sugrađane i sve tragatelje za istinskim mirom. Želimo obnoviti ponajprije mir u nama, odnosno treba obnoviti čovjeka kako bi se domogao mira i tako postao »tajkun« Božjih dobara. Kad imaš Boga, najbogatiji si i imaš sve, kazala je Marija Krivić, voditeljica MiRovske Podružnice u Osijeku. Da je čovjekov bitak u Bogu, potvrdio je i Željko Lijić, jedan od seminarskih voditelja. Ljerka Bobalić  BREZNICA ĐAKOVAČKA – Adventska duhovna

obnova - U nedjelju, 16. prosinca, u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici adventsku duhovnu obnovu za mlade predvodio je rektor samostanske crkve i duhovnik Pokreta Božanskog milosrđa, vlč. Marin Knežević. Oko sto pedest mladih iz raznih dijelova Slavonije okupilo se prvo na Ovčari, gdje su se upoznali s tom pobožnošću te pred slikom Milosrdnog Isusa zajedno molili krunicu Božanskom milosrđu. Zbog nedostatka prostora na Ovčari, duhovna obnova se uz svetu misu i euhatisijsko klanjanje nastavila u obližnjem samostanu sestara karmelićanki. Povezavši događaje iz života sv. Faustine s događajem Isusova rođenja, vlč. Marin Knežević u propovijedi je mladima posebno istaknuo Božju potrebu za čovjekovom ljubavlju. Nakon svete mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje, a na kraju su sestre karmelićanke okupljenima posvjedočile o svome načinu života,

172

đoj slavonskobrodskoj župi, Bl. Alojzija Stepinca na Hebrangu, na sam Božić popodnevna je misa tradicionalno posvećena djeci. Sa svojim roditeljima, djedovima i bakama mnogobrojna su djeca spontano su sudjelovala na misi koja je bila prilagođena njima. »Isus je kao uzor onih kojima pripada kraljevstvo Božje stavio djecu, zato smo upravo danas na Božić pozvani posebno blagoslivljati i njih i majke trudnice za sretan porod«, rekao je domaći župnik Tomislav Ćurić. Umjesto uobičajene propovijedi nakon pročitanog evanđelja, zajedno s mr. sc. Borisom Vulićem, profesorom na đakovačkom KBF-u, pojedinačno je blagoslovio svako dijete i trudnicu, darujući im pritom i sličicu Gospe od Zdravlja, čija je zavjetna slika u crkvi postavljena i blagoslovljena povodom 50. obljetnice smrti blaženog kardinala Stepinca. Brankica Lukačević

1-2/2013.

 ĐAKOVO – Duhovne vježbe za žene - Dane mira,

opuštenosti i duhovnog osvježenja provelo je dvadesetak sudionica duhovnih vježbi za žene u kući »Betanija« u Đakovu, pod vodstvom s. Rastislave Ralbovsky, uz suradnju s. Marije Klare Klarić i volontera. Duhovna obnova trajala je od 10. do 13. siječnja, okupivši sudionice iz Đakova,

čilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, o. Arkadiusz Krasicki pohodi i blagoslivlja svoje »župljane«, studente, stanare studentskih domova u Osijeku. Blagoslov studenata smještenih u Novom studentskom domu, u crvenom paviljonu, započeo je 23. siječnja, a drugi paviljon, kao i Stari dom, blagoslovljeni su tijekom narednih tjedana. Ovo je prilika da se studentski kapelan Krasicki, osim blagoslova soba i osoba, bolje upozna sa studentima, poželi im uspjeh u akademskoj godini i dobrodošlicu na sve aktivnosti koje u okviru svog pastoralnog djelovanja organizira zajedno sa DUHOS-om za sve studente Sveučilišta. Sanja Martinović  ČEPIN – Blagoslov kipa Gospe Lurdske - U kapeli

Osijeka, Županje, Cerne, sve do Erduta. Svaki puta to je novo iznenađenje kako za one koji su prvi puta, tako i za one koji dolaze gotovo svake godine, jer su iskusili koliko im to koristi. Vrijeme je ispunjeno razmatranjima, molitvom Časoslova, molitvenim čitanjem Sv. pisma, klanjanjem pred Presvetim, a vrhunac su sakramenti pomirenja i euharistije. Završni dio je obnova krsnih obećanja, koja su se dobro uklopila u nedjelju Krštenja Gospodinova. Tako obogaćene i duhovno ojačane u vjeri, sudionice su ponijele duboke dojmove svojim kućama. s. Rastislava Ralbovsky  SLAVONSKI BROD – Misa za domovinu - Po-

vodom Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, u utorak, 15. siječnja, slavljena je u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu misa za miran život svih u Hrvatskoj – za poštivanje Ustava, prekid diskriminacije i obraćenje. U nazočnosti brojnih vjernika misu je predvodio domaći župnik Ivan Lenić, slavonskobrodski dekan. U svojoj homiliji dekan Lenić je naglasio kako Dan međunarodnog priznanja RH vjernike potiče na molitvu da sadašnjost domovinskoga i kršćanskog života bude dostojna temelja na kojima je građena i žrtava koje su u nju ulagane. Podsjetio je na ozračje koje je u posljednje vrijeme ranjeno neugodnim izljevima netolerancije te potaknuo vjernike da se utječu Isusu te da se ne ustručavaju i ne boje naviještati Njegovo Ime, istinu i ljubav. Brankica Lukačević

 OSIJEK – Blagoslov Studentskog doma - Kako je za

svaku župu karakterističan godišnji blagoslov župljana i domova, tako i studentski kapelan Sveu1-2/2013.

Sv. Antuna župe Presvetog Trojstva u Čepinu župnik Anđelko Cindori blagoslovio je 31. siječnja novi kip Gospe Lurdske. Činom blagoslova kipa započela je i devetnica Gospi Lurdskoj do njezina blagdana, 11. veljače. Prošle godine devetnica se pokazala potrebnom i lijepo posjećenom te su tada vjernici i poželjeli imati Gospin kip u kapelici. Ove godine kip je postavljen i blagoslovljen, pa će tijekom ovogodišnje devetnice, ali i cijele godine, molitelji svoje potrebe, osobne i zajedničke, povjeravati Gospi. Berislav Tonkovac

 ČEPIN – Dan života obilježen krštenjem - U župnoj

crkvi Presvetog Trojstva u Čepinu u nedjelju, 3. veljače, Dan života, koji se u Katoličkoj Crkvi slavi 4. nedjelje kroz godinu, obilježen je krštenjem četvrtog djeteta obitelji Vučković. Najmlađeg člana obitelji Vučković krstio je župnik Anđelko Cindori, a u svojoj homiliji istaknuo je: »Život je dar. Primili smo taj dar, a možda nismo rekli hvala. Ako smo i zahvalili, to nije dovoljno. Jer, život je takav da ga treba dalje darivati - darivajući drugima bogatstvo koje je sa sobom na ovaj svijet donio svaki život. Jer to više života imaš, što ga više daruješ.« Berislav Tonkovac

 ĐAKOVO - Trajna formacija svećenika - Trajna for-

macija za svećenike do 10 godina svećeništva koji djeluju na području Đakovačko-osječke nadbiskupije održana je u ponedjeljak, 4. veljače 2013., u prostorima Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Predavanje na temu Seksualno iskorištavanjezlostavljanje »unutar« Katoličke Crkve održao je dr. sc. Josip Bošnjaković, profesor psihologije na KBF-u u Đakovu. Anica Banović

 PETROVARADIN – Duhovna obnova svećeni-

ka - U ponedjeljak, 4. veljače, u Petrovaradinu je održana duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije, koju je predvodio vlč. Vjekoslav Lulić, župnik u Golubincima. Tema duhovne obnove bila je Godina vjere. Vlč. Lulić istaknuo je kako o vjeri možemo pričati danima, ali pitanje koje sebi

173

ljitak struke, poboljšanje uvjeta rada s pacijentima. Usmjeravamo rad osobito prema prevenciji, zaštiti zdravlja zuba najmlađih«, rekao je dr. med. dent. Miroslav Sikora, predsjednik osječkog Područnog sjedišta HKDM. Nevenka Špoljarić

Pastoralni susreti, karitativno djelovanje  ČEPIN – Posjet vrtiću »Zvončić« - Dana 18. prosinca

postavljamo jest: Kako vjeru koju smo prihvatili živimo i prenosimo drugima? Da bi netko prenio vjeru drugome, prije svega mora svoju vjeru živjeti. Sve što je izrečeno pokazuje koliko nam je Godina vjere potrebna. Potrebna je zato što je naša vjera danas pred izazovima modernoga svijeta. Ljudi koji su svoju vjeru doživjeli tradicionalno, u današnje vrijeme takvu vjeru lako i brzo izgube, zaborave ili, pak, s druge strane, traže nešto drugo, nešto novo, rečeno je tijekom duhovne obnove. Tijekom razgovora iznosila su se razna svjedočanstva i problemi s kojima su se susreli svećenici u svojemu poslanju. Izrečeno je da tradiciju treba gajiti, ali istodobno ne ostati samo na njoj, nego ljudima ponuditi vjeru, i to onakvu kakvu je Krist predao. Tomislav Mađarević  OSIJEK – Proslavljena Sv. Apolonija - Spomendan

2012. godine u Centru za predškolski odgoj Osijek, u Dječjem vrtiću »Zvončić«, održana je božićna priredba »Puna kuća Božića«, koju su pripremila djeca vjerske skupine s odgojiteljicama Ginom Tolj i Željkom Hefer. Prisutne je na početku pozdravila ravnateljica CZPO Mirela Svirač i istaknula važnost odgoja u vjeri kao važnog čimbenika za izgradnju moralnih vrijednosti u odgoju djece. I ove godine, kao i nekoliko proteklih, okupile su se sve odgojiteljice koje provode vjerski odgoj u CZPO Osijek, koristeći ovu prigodu za razmjenu iskustava i zajedničko druženje. Na kraju priredbe prisutnima se obratio pomoćni biskup Đuro Hranić i zahvalio djeci, odgojiteljicama i pedagoginji Katici Pecnik, kao i ravnateljici na uloženom trudu. Posebno se zahvalio roditeljima i podsjetio ih da su oni najvažniji odgojitelji svoje djece, upozorivši na njihovo pravo da biraju odgoj za svoju djecu, te svima podijelio blagoslov. Zdenka Beker

Sv. Apolonije, djevice i mučenice, zaštitnice dentalne struke, pacijenata i zubi, proslavilo je članstvo Područnog sjedišta Hrvatske komore dentalne medicine u Osijeku. Večernju misu 9. veljače u župnoj je crkvi Sv. Mihaela arkanđela, u osječkoj Tvrđi, s vjernicima slavio župnik vlč. Ivan Vidaković, pozdravivši okupljene doktore dentalne me-

 VALPOVO/LADIMIREVCI – Posjet SOS Dječ-

dicine, dentalne tehničare i dentalne asistente koji su došli moliti zagovor zaštitnice struke i pomoć u radu na dobro svih. Misno slavlje uveličalo je pjevanje Branke Ban, Marije Tumir i s. Ane Cvitanušić uz orguljsku pratnju. »Naše Područno sjedište HKDM u Osijeku okuplja oko 800 članova i u ovim bremenitim vremenima, uz neizvjesnosti koje nosi ulazak Hrvatske u EU, nastojimo se izboriti za bo-

 ZEMUN – Uvod u kršćanstvo - Predavanja doc. dr.

174

jem selu - Zajednica mladih Valpovčana iz župe Bezgrešnog začeća BDM sa župnim je vikarom Pavom Martićem pohodila 22. prosinca SOS Dječje selo Ladimirevci. Mladi su tijekom redovitih susreta u župi izrađivali adventske vijence, božićne čestitke i šibe te ih prodavali na župni god, 8. prosinca. Sav prihod (2.000 kuna) odlučili su pokloniti SOS Dječjem selu Ladimirevci. Ravnatelj Dječjeg sela Zoran Relić i njegovi suradnici upriličili su srdačan doček i nakon prihvaćenog priloga proveli svoje goste kroz Selo i upoznali ih sa štićenicima kojih ima 77, raspoređenih u 16 kuća. Ravnatelj je goste temeljito upoznao s poviješću i zadacima SOS sela, a svaka grupica od troje mladih posjetila je po jednu kuću i obitelj koja u njoj živi. Zadovoljstvo je bilo obostrano, pa su obje strane izrazile želju za ponovnim susretom i daljnjom suradnjom. Danica Vuković Dijanović sc. Ivice Čatića pod nazivom »Uvod u kršćanstvo«, koja se održavaju u prostorijama knjižnice i čitaonice »Ilija Okrugić« u Zemunu, na području župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, zaključena su 23. prosinca. Ovoga mjeseca predavanja su obuhvatila događaje iz Evanđelja po Ivanu koji se odnose na sve jasnije otkrivanje Isusova identiteta. Doc. dr. 1-2/2013.

sc. Čatić u svojim je izlaganjima dotaknuo i pitanje ispovijedi i pričesti, naglašavajući da je najvažniji pokretač vjere u čovjeku njegova želja da svoj um i srce otvori Bogu. Da bi se to postiglo, duh treba redovito hraniti svetom pričesti. Predavanja za ovaj mjesec i godinu zaokružena su opisom židovskog blagdana Sjenica. Danijela Lukinović

Kulturni događaji, obljetnice, gradnje  VINKOVCI – Radijska emisija - Učenici vjerona-

učne skupine OŠ Ivana Mažuranića iz Vinkovaca pripremili su jednosatnu radijsku emisiju o svecima, koja je emitirana na radijskoj postaji Radio Vinkovci 8. prosinca 2012. Sedam učenika sedmih i osmih razreda pripremilo je zanimljive i poučne tekstove o svecima, a sve je obogaćeno zanimljivim dijalozima i korisnim informacijama. Radijske emisije za djecu poznate su otprije, ali je ovo prvi puta da je dječja emisija na Radio Vinkovcima bila vjerskog karaktera. Pjesme u emisiji također su bile vjerske, u izvedbi Zagrebačkih mališana. Emisija je donijela anketu provedenu među učenicima škole u kojoj su učenici upitani koji im je omiljeni svetac. U Godini vjere i vremenu došašća, ova emisija bila je pravo obogaćenje ne samo za slušatelje, nego i za one koji su emisiju pripremali. Ana Volf

mladog orguljaša iz Šikloša. Nakon misnog slavlja uslijedio koncert miholjačkog zbora pod ravnanjem prof. Silvije Ježić Knežević i uz orguljsku pratnju g. Darija Kusture. Tomica Falamić  SLAVONSKI BROD – Koncert Zagrebačkog kvar-

teta - Zagrebački kvartet održao je u 16. prosinca poslije večernje mise u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu adventski koncert. U pomno odabranom repertoaru bila su poznata djela klasika za gudačke kvartete, a na kraju je bila neizostavna božićna pjesma ‘Tiha noć’ Franza Grubera. Publika ih je za cijeli nastup nagradila dugim pljeskom. Kvartet čine braća Hrvoje i Davor Philips, Martin Jordan, a Gorana Končara, koji je ove godine nakon 25 godina otišao iz kvarteta, s prestižne dužnosti prve violine i

 DONJI MIHOLJAC – Miholjački zbor u Pečuhu -

Članovi Crkvenog mješovitog pjevačkog zbora »Sv. Cecilija« iz Donjeg Miholjca, predvođeni župnikom Josipom Antolovićem, voditeljicom zbora s. Nikolinom Nikolić i dirigenticom prof. Silvijom Ježić Knežević, gostovali su 14. prosinca 2012. u Pečuhu na Adventskom susretu pečuških Hrvata. Susret je održan u sklopu festivala Advent u Pečuhu. Gostovanje je realizirano na poziv Hrvatske udruge i kluba »August Šenoa« iz Pečuha i njihova predsjednika g. Miše Sarošca, župnika župe Srca Isusova iz Harkanya vlč. Ladislava Ronte i Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Pečuhu na čelu s konzulicom gđom Ljiljanom Pancirov. Susret je započeo misnim slavljem koje je u pečuškoj katedrali predvodio miholjački župnik, a liturgijsko pjevanje predvodio je ženski zbor Hrvatskog kluba i udruge »August Šenoa«, uz orguljsku pratnju

1-2/2013.

umjetničkog voditelja naslijedio je Sergej Evseev. Glazbenici i organizatori tom su prigodom proslavili i važne obljetnice: 170 godina Matice hrvatske i 40 godina Kazališno-koncertne dvorane »Ivana Brlić - Mažuranić«, koja već 10 godina uspješno organizira koncerte Zagrebačkog kvarteta. Svoju zahvalu glazbenicima i toga su puta izrekli ravnatelj KKD Hrvoje Špicer i gvardijan fra Sebastijan Golenić. Brankica Lukačević  PUNITOVCI – Folklorni program - Na blagdan

Adama i Eve, mirno i dostojanstveno, u župnoj crkvi Sv. Ladislava kralja u Punitovcima slavljena je sveta misa, takozvana mala ili dječja polnoćka, koju je predvodio punitovački župnik Đurica Pardon. Crkva je bila puna djece, a pjevao je župni dječji pjevački zbor, uz orguljsku pratnju dvije Ane Perić, a u pjevanju je pomogao i 31 član novoosnovane punitovačke dječje folklorne grupe. Nakon misnog slavlja župnik je djeci podijelio slatkiše te pozvao nazočne da se pridruže folklornom programu pred crkvom, i na taj način, čuvajući običaje, sudjeluju u prenošenju kulture i svoje vjere. Uz tamburašku pratnju, mladi folkloraši odigrali su nekoliko kola s pjevanjem, a potom su se svi uhvatili u šokačko kolo, a sviračima se, svirajući bas, pridružio i župnik. Mirko Knežević

175

 CERNA - Božićni koncert - Uz redovita misna slav-

lja, ovogodišnji Božić u Cerni, 25. prosinca, obilježio je tradicionalni blagoslov djece, trudnica i roditelja, koji se u ovoj župi održava već 14 godina. Božićni koncert održan je 26. prosinca. Dvorana Pastoralnog centra bila je premala za sve koji su željeli biti na koncertu i na taj način pružiti potporu mladim župljanima, rock sastavu »Begović family«, koju čini šest dječaka i djevojčica od jedanaest godina. »Begović family« predstavio se s nekoliko prigodnih božićnih pjesama i nekoliko pjesama sa svoga CD-a, zahvalivši na taj način župniku Iliji Aračiću koji im je omogućio vježbanje u prostorima Pastoralnog centra. Svoj glazbeni talent pokazalo je još nekoliko mladih župljana. Na koncertu je nastupio i pjevački zbor Srednje glazbene škole Josipa Runjanina iz Vinkovaca, koji je izveo niz božićnih pjesama. Marija Jozić

Naša izdanja  ĐAKOVO – Diacovensia - Posljednji prošlogo-

dišnji broj znanstvenoga časopisa Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu donosi članke Mladena Milića »Doprinos misli Friedricha Nietzschea razumijevanju nihilističnosti postmoderne i njezina odnosa prema kršćanstvu«, Branka Murića »Vjera danas tumačena logikom paradoksa«, Tadeja Stegua »Pastoralno programiranje i nova evangelizacija: primjer Slovenije«, Marija Cifraka i Darije s. Pije Herman »Sin Čovječji« u raspravi M. Caseyja s P. Owenom i D. Shepherdom« te Karla Višatickog i Ankice Golik »Salomon - lik i djelo jednoga kralja«. Osvrt na temu »Hrvatska skotistička filozofija u kasnom baroku. Povijesno-leksikografska istraživanja Franje Emanuela Hoška« donosi rad Veronike Reljac. Prikazi Ivice Raguža predstavljaju recenzije objavljenih knjiga Giorgia Agambena »Opus Dei. Archeologia dell’ufficio«, Hansa Joasa »Glaube als Option. Zukunftsmöglichkeiten des Christentums«, Pierangela Sequerija »Ritrattazioni del simbolico. Logica dell’essere-performativo e teologia«, Martina Walsera »Rechtfertigung, eine Versuchung« i Christine Bauer-Jelinek »Der falsche Feind. Schuld sind nicht Männer«. Ivica Raguž

 VRPOLJE – 100. broj župnog listića - Na zadovolj-

stvo župnika Đure Kedveša, uredništva koje čine Mirko Marić, Zlatko Rajković i Miro Hrastović, a i svih vjernika župe Sv. Ivana Krstitelja u Vrpolju, 6. siječnja obilježeno je tiskanje 100. broja župnog listića. Tim povodom slavljenički broj iznimno je

tiskan u boji. Župni listić izlazi svaki tjedan, tematska meditacija donosi razmišljanje o aktualnom ključnom crkvenom događaju tjedna, na drugoj stranici objavljuju se misne nakane za župu i filijalu Čajkovci, na trećoj su zapisi o životu svetaca, a na zadnjoj stranici obavijesti o krštenima, vjenčanima i preminulima, događajima i radovima u župi, kao i zahvale pojedincima i institucijama za pomoć. Ukoliko se nađe prostora bude objavljen i »vedri kutak« odnosno poneki aktualni i prikladni vic ili karikatura. Zahvaljujući listiću župljani su dobro informirani i prihvatili su ga veoma dobro. Upravo to urednštvu daje motivaciju da s radom nastavi dalje. Miro Hrastović  VINKOVCI – Godišnjak ogranka MH Vinkovci - U

prostorijama Matice hrvatske, ogranak Vinkovci, 29. siječnja predstavljen je Godišnjak ogranka MH Vinkovci, br. 29 za 2011. godinu. Godišnjak su predstavili: urednica broja Višnja Sorčik, predsjednik MH Vinkovci Dražen Švagelj, Ivica Balenović, kustos u Galeriji »Slavko Kopač« Gradskoga muzeja u Vinkovcima, a o svom radu »Milosrdne sestre sv. Križa u povijesti Vukovarsko-srijemske županije« govorila je s. M. Estera Radičević. Sestra Estera kratko je predstavila svoj prilog ilustrirajući ga radom s. Marcijane Koščak, koja je, uz svoju dužnost, obilazila stare i osamljene u domu starih, kao i u njihovim kućama. Naglasila je također da je u ovom radu izostao širi prikaz o sestrama u Domovinskom ratu. To bi zahtijevalo veći prostor. Na kraju su bila postavljana pitanja o bolnici Sv. Križa u Vukovaru koja je bila vlasništvo sestara sv. Križa, a dr. Švagelj se kratko prisjetio života i rada s. Klementine Franc u Vinkovcima te naglasio da je ovim radom s. M. Estera otvorila jedno novo područje povijesnih i društvenih tema koje će ubuduće naći svoj prostor u Godišnjaku.

VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hr Urednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

176

1-2/2013.

ZAHVALNICE ZA PONTIFIKAT BENEDIKTA XVI. Đakovo Brojni Đakovčani okupili su 28. veeljače u đakovačkoj katedrali kako bi sa svećenicima, predvođenim nadbiskupom Marinom Srakićem, zahvalili za plodan osmogodišnji pontifikat pape Benedikta XVI. U svojoj homiliji nadbiskup je, među vi ostalim, rekao: »Očitovao se kao pravi ehekateheta, podsjećajući u svojim katehezama Crkvu na teološko bogatstvo prijašnjih razdoblja, poučavajući nas ljepoti liturgije, snažno se boreći da oslobodi Crkvu od korumpiranosti, napose na području seksualnih zastranjenja svećenika, a svojim zalaganjem u svijetu bio je snažni branič vjerske slobode.« Napose je istaknuo Papin pohod Hrvatskoj te njegovu tisućljetnu gestu – ustanovljenje nove Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, odnosno metropolije, uzdizanje Đakovačke biskupije na stupanj nadbiskupije te odvajanje drevne Srijemske biskupije od Đakovačke. Podsjetio je na činjenicu da je Benedikt XVI. bio neumorni misionar na putovima svijeta, istaknuo njegovu svetost i mučeništvo za misije, govorio o njegovu trajnom poslanju da muškarcima i ženama današnjice pomogne kako bi im ponovno zasjalo svjetlo Kristovo, kao i o njegovim nastojanjima u promicanju nove evangelizacije. Podsjetio je i na njegovo pismo Porta Fidei, u kojemu je rekao kako od prvih dana papinske službe podsjeća na potrebu da se ponovno otkrije put vjere, te kazao kako je Benedikt XVI. tijekom cijele svoje apostolske službe trajno podsjećao na misionarsku prisutnost Marije na putu Crkve, te da je u njegovu mariološkom nauku prisutnost i djelo Marije, Majke Crkve, nezamjenjivo. »Drugi vatikanski koncil zacrtao je putove i smjer obnove Crkve. Ni nakon 50 godina oni nisu do kraja ostvareni. Molimo da nam Gospodin da novoga pastira da nas predvodi u poznavanju Krista, njegove ljubavi i njegove velike radosti, pastira koji će, prožet Duhom Svetim, čvrsto držati kormilo Petrove lađe koju ljuljaju i bacaju valovi današnjeg vremena. Uvjereni smo da će tako i biti«, zaključio je nadbiskup Srakić. Osijek Misu zahvalnicu u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla predvodio je pomoćni biskup Đuro Hranić, koji je u homiliji rekao kako je Benedikt

XVI. u pozadini svih kriza koje tresu CrX XVI kvu i današnji svijet uočavao daleko kkv dramatičniju krizu, o kojoj svijet ne d ggovori, pojašnjavajući da se radi o urušavanju bića vjere i kršćanskog vvjerovanja unutar samo jednoga naraštaja: »Nije više u pitanju ovaj ili onaj skandal ili postupak, nego je u upitna jezgra vjere: osoba Isusa Krista sta. Nekad je bila aktualna krilatica: ´Krist da, Crkva ne´, a danas je aktualna daleko dublja kriza ‘Isus da, Krist ne´. Tek tridesetak posto ljudi u kršćanskim sredinama vjeruje u uskrsnuće mrtvih, bojovni ateizam podiže svoj glas, komentatori govore o sve snažnijoj agresiji na Katoličku Crkvu, nezapamćenoj od vremena Francuske revolucije. Stoga je Papa tijekom čitava svog pontifikata, kao vodeći teolog i katolički mislilac našega vremena, nudio vjeru Crkve, vjeru stoljeća i tisućljeća, vjeru ´otaca u vjeri´. Ljudsko, humano lice Boga, koji se objavio u Isusu Kristu, pečat je njegova pontifikata. I biti prijatelj s Isusom Kristom, to je poruka svih njegovih nagovora, homilija, kateheza i dokumenata«, rekao je biskup Hranić. Opisujući razboritost, teološko umijeće promišljanja i intelektualne sposobnosti Benedikta XVI., mons. Hranić posebno je istaknuo njegova brojna putovanja u najteža i »najvruća« područja u crkvenom i političkom smislu, te istaknuo: »Taj, kako su ga zvali, ´Mozart teologije` imao je hrabrosti upozoravati na opasnost diktature relativizma, unatoč prigovorima kako time otvara križarsku vojnu protiv moderne. Istina oslobađa, a ne proizvoljnost ili samovolja - bio je trajni refren ovoga pape.« Mise zahvalnice i zahvalna klanjanja održana su i u brojnim ostalim župama Nadbiskupije. Anica Banović / Martina Kuveždanin

Zaručnički tečajevi u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji

2013.

8., 9., 15., 16., 22. i 23. veljače 22. i 23. veljače; 1., 2., 8. i 9. ožujka 2., 3., 9., 10., 16. i 17. veljače 4., 5., 11., 12., 18. i 19. veljače 4., 5., 11., 12., 18. i 19. veljače 28. veljače; 1., 7., 8., 14. i 15. ožujka 23. i 24. veljače; 2., 3., 9. i 10. ožujka 14., 15., 21., 22., 28. veljače i 1. ožujka 7., 8., 14., 15., 21. i 22. veljače 7., 8., 14., 15., 21. i 22. veljače 25. i 26. veljače; 4., 5., 11. i 12. ožujka 14., 15., 21., 22., 28. veljače i 1. ožujka

Beli Manastir - dvorana župe Sv. Martina, 19 sati Donji Miholjac - župna dvorana, 19 sati Đakovo - dvorana župe Svih svetih, 17 sati Osijek - dvorana konkatedrale, 19 sati Osijek - dvorana župe Sv. Ćirila i Metoda, 19 sati Otok - kripta župne crkve, 20 sati Sikirevci - župna dvorana, 16 sati Slavonski Brod - katehetski centar župe Gospe Brze Pomoći, 19,30 sati Valpovo - Katehetski centar, 20 sati Vinkovci - dvorana župe Sv. Vinka Pallottija, 20 sati Vukovar - Pastoralni centar »Sv. Bono«, 19 sati Županja - župna dvorana župe Mučeništva sv. I. Krstitelja, 19 sati

1., 2., 8., 9., 15. i 16. ožujka 4., 5., 11., 12., 18. i 19. ožujka 1., 2., 8., 9., 15. i 16. ožujka

Drenovci - župna dvorana, 18 sati Osijek - dvorana župe Sv. Ćirila i Metoda, 19 sati Slavonski Brod - župna dvorana župe Budainka, 19 sati

4., 5., 11., 12., 18. i 19. svibnja 6., 7., 13., 14., 20. i 21. svibnja 6., 7., 13., 14., 20. i 21. svibnja 13., 14., 20., 21., 27. i 28. svibnja 2., 3., 9., 10., 16. i 17. svibnja 2., 3., 9., 10., 16. i 17. svibnja

Đakovo - dvorana župe Svih svetih, 17 sati Osijek - dvorana konkatedrale, 19 sati Osijek - dvorana župe Sv. Ćirila i Metoda, 19 sati Slavonski Brod - katehetski centar župe Gospe Brze Pomoći, 19,30 sati Vinkovci - dvorana župe Sv. Vinka Pallottija, 20 sati Županja - župna dvorana župe Mučeništva sv. I. Krstitelja, 19 sati

6., 7., 13., 14., 20. i 21. rujna 7., 8., 14., 15., 21. i 22. rujna 6., 7., 13., 14., 20. i 21. rujna 2., 3., 9., 10., 16. i 17. rujna 12., 13., 19., 20., 26. i 27. rujna Termin će biti naknadno određen 5., 6., 12., 13., 19. i 20. rujna 2., 3., 9., 10., 16. i 17. rujna 19., 20., 26. i 27. rujna; 3. i 4. listopada

Beli Manastir - dvorana župe Sv. Martina, 19 sati Đakovo - dvorana župe Svih svetih, 17 sati Donji Miholjac - župna dvorana, 19 sati Osijek - dvorana konkatedrale, 19 sati Slavonski Brod - katehetski centar župe Gospe Brze Pomoći, 19,30 sati Valpovo - Katehetski centar, 20 sati Vinkovci - dvorana župe Sv. Vinka Pallottija, 20 sati Vukovar - Pastoralni centar »Sv. Bono«, 19 sati Županja - župna dvorana župe Mučeništva sv. I. Krstitelja, 19 sati

Termin će biti naknadno određen 7., 8., 14., 15., 21. i 22. listopada 3., 4., 10., 11., 17. i 18. listopada

Drenovci - župna dvorana, 18 sati Osijek - dvorana župe Sv. Ćirila i Metoda, 19 sati Otok - kripta župne crkve, 20 sati

2., 3., 9., 10., 16. i 17. studenoga 4., 5., 11., 12., 18. i 19. studenoga 8., 9., 15., 16., 22. i 23. studenoga 7., 8., 14., 15., 21. i 22. studenoga

Đakovo - dvorana župe Svih svetih, 17 sati Osijek - dvorana konkatedrale, 19 sati Slavonski Brod - župna dv+orana župe Budainka, 19 sati Vinkovci - dvorana župe Sv. Vinka Pallottija, 20 sati

Đakovačko-osječka nadbiskupija Ured za pastoral braka i obitelji