Godište CXXXXII
ISSN 1847-0521
Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije č a s o p i s
Poštarina plaćena u pošti 31400 Đakovo
3/2014.
z a
p a s t o r a l n u
TEMA:
o r i j e n t a c i j u
Siromašna Crkva?
1 Boris Vulić, urednik: SIROMAŠTVO I BIJEDA 2 Đuro Hranić, nadbiskup: JE LI SIROMAŠTVO BLAGOSLOV? 4 Papa Franjo: POSTAO JE SIROMAŠAN DA NAS OBOGATI SVOJIM SIROMAŠTVOM 6 Darko Tepert: SIROMAŠNI BOŽJI MILJENIK U SVETOM PISMU 13 Bože Radoš: SVJETLA NA PUTU SVEĆENIČKOG SIROMAŠTVA 19 Ante Mateljan: MONS. FRANE FRANIĆ I »CRKVA SIROMAHA« 27 Mladen Milić: PAPA BENEDIKT XVI. I PAPA FRANJO – DISKONTINUIRANI KONTINUITET
Župnik i župa 32 Zdravko Čabrajac: SIROMAŠNI KRIST – DA, BOGATA CRKVA – NE! 34 Ivica Raguž: HOMILIJE ZA SPROVOD 41 Ivan Bodrožić: PROPOVIJEDI S CRKVENIM OCIMA 47 Josip Filipović: EUHARISTIJSKO KLANJANJE 50 Ivan Andrić: »ZDRAVO BUDI, KRIŽU SVETI« 53 Josip Filipović: ŽUPA DOBROG PASTIRA, ĐAKOVO (2)
Vjeronauk i kateheza 56 Ankica Mlinarić: POVREDA PRAVNOG STATUSA VJERONAUKA U ŠKOLI 58 Vlatka Panenić: MEDIJI (SREDSTVA) KOMUNICIRANJA U NASTAVI VJERONAUKA 65 Sanja Kotal: VJEŽBOM TIJELA I DUHA DO POBJEDE KRISTOVA USKRSNUĆA 68 Ivica Čatić: PROROK AMOS: GOSPODIN TRAŽI PRAVDU 72 Krešimir Bulat: ISUSOVI SUSRETI, PRISPODOBE I ČUDA 77 Željko Čekolj: »POMIRENJE S BOGOM« 80 Marko Čubelić: »SVJEDOČANSTVA VJERE« 81 Martina Kuveždanin: RAZGOVOR SA ŽELJKOM MARKIĆ
Događanja 84 Iz života Crkve 119 Vijesti iz Nadbiskupije
Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije Časopis za pastoralnu orijentaciju ĐAKOVO, GODIŠTE 142. br. 3 (2391) 2014. str. 229.-348. Izdavač Nadbiskupski ordinarijat Strossmayerov trg 6, 31400 Đakovo Glavni i odgovorni urednik dr. sc. Boris Vulić e-mail: vulic@me.com Tajništvo uredništva Martina Kuveždanin Anica Banović Uredničko vijeće Ivan Ćurić, Jozo Duspara, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Zdenko Ilić, Stjepan Karalić, Markan Kormanjoš, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Bože Radoš, Teuta Rezo, s. Viktorija Šimić, Marko Tomić, Drago Tukara, Davor Vuković Adresa uredništva i kontakt Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije J. J. Strossmayera 58, 31000 Osijek tel: 031/253-918 e-mail: vjesnik@djos.hr Administracija i pretplate Stjepan Maroslavac tel: 031/802-229 e-mail: vjesnik.pretplate@djos.hr Lektura Anzelma Salopek, prof. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemstvo: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici i polaznici Škole za župne suradnike (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Cijena pojedinačnog broja: 50 kn Uplate – Hrvatska Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 poziv na broj: upisati pretplatnički broj (ili poštanskom uplatnicom na izdavača) Uplate – inozemstvo Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 SWIFT: CROAHR2X poziv na broj: upisati pretplatnički broj Naklada 1200 primjeraka Grafička priprema i tisak »Glas Slavonije« d.d. Osijek
www.djos.hr/vjesnik
I » M « I »M « Ekonomat Đakovačko-osječke nadbiskupije ponudio je do 7. lipnja 2014. izvanredan popust pri kupovini »Misnih vina« za sve svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, kao i za sve djelatnike zaposlene u nadbiskupijskim središnjim ustanovama. Vina će se prodavati po sljedećim cijenama: VRSTA VINA
REDOVNA CIJENA
IZVANREDNA CIJENA
Traminac vrhunski 0,75 l
45,00 kuna
25,00 kuna
Chardonnay vrhunski 0,75 l
45,00 kuna
20,00 kuna
Graševina kvalitetna 0,75 l
30,00 kuna
20,00 kuna
Prvostolnik bijeli 0,75 l
30,00 kuna
20,00 kuna
Prvostolnik crni 0,75 l
30,00 kuna
20,00 kuna
Ledeno vino vrhunsko 2007. god.
400,00 kuna
200,00 kuna
Ledeno vino vrhunsko 2009. god.
500,00 kuna
300,00 kuna
Riječ urednika
Siromaštvo i bijeda Boris V, urednik Siromaštvo je ponajprije stav jednostavnosti ljudske osobe i vjerničkog duha otvorenoga prema Bogu i bližnjemu u kojem se prepoznaje Kristovo lice.
Svi znamo da papa Franjo sanja i želi »siromašnu Crkvu za siromašne« (Evangelii gaudium, 198). Ništa manje od svojih prethodnika. Uzeto površno ili doslovno, taj san i želja ne bi imali smisla. Što može učiniti jedna takva siromašna Crkva? Što bi bio sadržaj njezine diakonije i caritasa prema najpotrebnijima? Baš ništa! Siromašna Crkva, shvaćena kao Crkva koja živi u bijedi, ne bi mogla pomoći nikome, baš kao što nijedan siromašni poslodavac ne može pomoći nezaposlenima. U tom smislu siromašna Crkva je kontradiktorna fraza koja svoje mjesto nalazi u lamentiranju onih koju tu istu Crkvu ne razumiju polazeći od nje same. Papa Franjo u ovogodišnjoj korizmenoj poruci zaključuje: »Bijeda nije isto što i siromaštvo.« Hoće li i ovo biti medijski zapaženo?
Klement Aleksandrijski naučavao je nutarnji odmak i slobodu srca od bogatstva, ali ipak bez obveze života u bijedi. Prema njemu, i bogatstvo može biti dobro ako je podijeljeno, kao što i siromaštvo može biti zlo ako je prouzrokovano nebrigom i lijenošću. Na ovogodišnjem zagrebačkom TPT-u kardinal Vinko Puljić sažeo je bit spomenutog odmaka od materijalnih dobara: Ona su sredstvo, a ne cilj. Isto je puno ranije izrekao i sv. Augustin: Uti, non frui – Koristiti, ali ne uživati.
Možemo pretpostaviti još jednu posljedicu izjednačavanja siromaštva i bijede. Onaj tko želi siromašnu Crkvu, u doslovnom smislu riječi, u konačnici želi Crkvu koja bi morala zatvoriti svoje crkve, škole i bolnice; Crkvu koja bi bila ekonomski nemoćna ostvariti svoje duhovne i kulturne inicijative; Crkvu koja ne bi mogla navijestiti evanđelje i buditi nadu. Takva Crkva nestala bi posve iz javnog i društvenog života. Ljudi bi takvu Crkvu brzo zaboravili.
Crkva nije i ne treba biti još jedno humanitarno društvo uzajamne koristi. Ona treba biti pozorna prema siromašnoj braći jer u njima vidi i prepoznaje sliku Božju stvorenu i spašenu u Isusu Kristu i povlašteni dio Božjeg naroda. Mjera Kristove ljubavi prema svakom čovjeku treba biti mjera ljubavi njegove Crkve prema svima, osobito prema onima koji su u bijedi, koji su neprivilegirani, koji su potrebni susreta i spasenja, jer su oni pred Bogom povlašteni. Briga za siromašne zato uvijek treba podrazumijevati ljubav i povlaštenu duhovnu skrb (EG, 199-200).
No ako siromaštvo Crkve razumijevamo u cjelovitosti kršćanske vizije, ono postaje bitan izričaj naravi i poslanja Crkve. U tom pristupu siromaštvo nije sinonim za puko neposjedovanje materijalnoga. Ono je ponajprije stav jednostavnosti ljudske osobe i vjerničkog duha otvorenoga prema Bogu i bližnjemu u kojem se prepoznaje Kristovo lice. Zato je siromaštvo povlašteno mjesto ispravnog odnosa s Bogom. Biti kršćanski siromašan, znači ne staviti svoju nadu u ono što se ima ili nema; znači biti slobodan od onoga što se posjeduje ili ne posjeduje; znači ne vidjeti u materijalnome snagu radosti i spasenja.
Dakle, kršćansko viđenje siromaštva nije opcija neimanja pred imanjem, nego opcija slobode pred zarobljenosti materijalnim. Tek ta sloboda jamči pravednu i ispravnu upotrebu materijalnoga. Za čovjeka koji tako živi može se reći da je među onima koji ništa nemaju, a sve posjeduju (usp. 2Kor 6,10).
Želimo kratko ukazati na još dvije koordinate promišljanja o siromaštvu. Prva izvire iz istine da Bog želi spasenje svih ljudi (1Tim 2,4). Želi spasiti siromahe od njihove bijede, a bogataše od njihova ropstva. Crkva je zajednica svih njih! Drugo, zbog svog poslanja Crkva je trajno pozvana biti znakom i oruđem u borbi protiv svih izvora čovjekove bijede, prepoznajući u njima grijeh protiv Božjeg nauma o čovjeku. Prva godina pontifikata pape Franje to je providnosno pokazala. ožujak 2014. | VJESNIK | 229 |
1
Riječ nadbiskupa
Je li siromaštvo blagoslov? Đuro H, nadbiskup
Z
lo socijalne bijede i materijalnog siromaštva. »Blago vama, siromasi; vaše je kraljevstvo Božje!« (Lk 6,20). Isusova blaženstva predstavljaju poziv na traženje sreće ondje gdje se rijetki usuđuju. No, Oliver Dragojević ipak pjeva: »Prokleta, majko, da je sirotinja, što nas je majko, po svijetu rasula!« Naša se slavonska sela i gradovi jednostavno tope. Siromaštvo nastavlja i danas bespoštedno razdvajati te po svijetu razbacuje brojne hrvatske sinove i obitelji. Nažalost, i na području naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, u našim župnim zajednicama, suočavamo se s trpljenjem širokog sloja ljudi pogođenih siromaštvom. Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj veoma je visoka. Mnogima je u takvoj situaciji bogom postalo njihovo radno mjesto. Dio poslodavaca nemilo, bez straha od Boga, iskorištava takvu situaciju. Gotovo u svim porama društva prisutna je i korupcija. Osiromašeno društvo i slabosti od kojih boluje pravna država u nas pogoduju dodatnom raslojavanju i porastu socijalnih problema. Toliko je žalosnih primjera pretvaranja vlastitog položaja u društvenom, a napose u gospodarskom i političkom životu u prigodu za postizanje sebičnih interesa i ciljeva. Istodobno, budući da nemaju alternative, želeći sačuvati radno mjesto te osigurati minimum egzistencije svojoj obitelji, zaposleni su u pravilu spremni strpljivo šutke trpjeti i podnositi različite nepravde i poniženja. Radno mjesto je, naime, temelj kakve-takve slobode i neovisnosti. Propast poduzeća i gubitak radnog mjesta doživljava se jednom od najvećih katastrofa koja nas može snaći. Nezaposlenost nije samo osobna trauma pojedinaca; ona pogađa i čitavu obitelj. Potrebno je ne samo preživjeti, nego su tu i djeca koju treba školovati. Teško je i tolikim mladim nezaposlenim ljudima, bez perspektive i mogućnosti da se osamostale te osnuju vlastitu obitelj.
2 | 230 | VJESNIK | ožujak 2014.
»Blago siromasima duhom!« Siromaštvo je zlo protiv kojega se treba boriti te uklanjati njegove uzroke (koji su u krajnjoj liniji uvijek grijeh). Kod evanđelista Mateja susrećemo ponešto drugačiji naglasak od Lukina: »Blago siromasima duhom!« (Mt 5,1). Isusovo blaženstvo ne idealizira siromaštvo, nego ohrabruje siromašno i čisto srce koje zna da je sve što imamo i što jesmo dar od Boga. Mi ljudi pozvani smo zato, zajedno sa svim onim što svaki od nas ima i što jest, ponizno biti dar jedni drugima. Naš kršćanski ideal nije materijalno siromaštvo, nego ljubav koja se izriče kroz gestu dijeljenja, pretvaranja materijalnih dobara u vidljive znakove ljubavi i životne solidarnosti. Daleko od toga da bi Biblija opravdavala bijedne socijalne prilike. Blaženstva su poticaj za oslobođenje koje se temelji na Božjoj ljubavi. Ona nisu i ne smiju biti zloupotrijebljena za opravdanje socijalne bijede i siromaštva. Kristova se poruka ne usredotočuje na ljubav prema siromaštvu, već prema siromašnima. Isusova blaženstva pozivaju da siromašni duhom i čistim srcem prihvaćamo život i druge ljude, da sa zahvalnošću i odgovornošću koristimo ono što imamo i što nam je pruženo.
Siromaštvo koje obogaćuje. Siromaštvo o kome govori Biblija nije, dakle, prvenstveno ekonomsko stanje, niti društveni i socijalni položaj. Vapaj su ubogih, koji dopire do Boga i koji odjekuje u psalmima, i molitve nesretnih, progonjenih, ucviljenih, nepravedno osuđenih, marginaliziranih, bolesnih. To su i molitve dobrostojećih ljudi, koji osjećaju da im je potrebna Božja mudrost i Božja riječ. Svi navedeni isto tako pripadaju obitelji siromašnih. Siromaštvo je prije svega nutarnje raspoloženje, stav duše: onih koji osjećaju vlastite granice, krhkost i lomnost, nedostatnost i slabost. Siromašni su oni koji su se ispraznili od toga da misle da sve mogu sami riješiti, svojim silama. Čovjek koji ima materijalna dobra može si puno toga priuštiti, olakšati život. Stoga je manje spreman na žrtvu. Lakše postaje egoist i samoljubiv. Misli da se sve može kupiti, da mu se sva vrata moraju otvoriti, da svi moraju slušati što on kaže, da se i njegove slabosti moraju opravdati i prihvatiti, da se svijet mora oko njega okretati. Postaje samodostatan. U materijalnom blagostanju prijeti velika opasnost da se čovjek zavara glede svoga duhovnog jada i siromaštva, da ga ne uoči i da se s njime ne suoči.
Biblijski je čovjek, naime, dobro znao da ponajprije među siromasima ima velik broj časnih i poštenih ljudi. Ali znao je isto tako da je siromaštvo često posljedica nemara i nereda, linije manjega otpora i neodgovornosti; posljedica ljudske pohlepe, nepoštenja, prijevare, otimačine i nasilja – da je siromaštvo posljedica grijeha. Biblija ne blagoslivlje takvo siromaštvo te stavove, postupke i procese koji vode u materijalno siromaštvo. Biblija zna za zelenašenje i previsoke kamate, za iskorištavanje i tlačenje malenih, za neodgovornost i zloporabu vlasti. Osuđuje lijenost koja je također ponekad uzrok siromaštva. Biblijski je čovjek svjestan i toga da materijalno siromaštvo može postati i grešnom prigodom (krađa, alkohol, igre na sreću i sl.) te da siromaštvo ponekad pogoduje grijehu. Osobito onda kad je plod nepravednih odnosa, siromaštvo vodi u revolt, agresivnost i nasilje. Biblija ne zagovara nizak životni standard niti zapuštenu ekonomiju, nego odgaja i traži ponizno srce čovjeka svjesnog vlastitih mogućnosti i granica, srce okrenuto prema Bogu te otvoreno za druge ljude. Biblija nas poziva na stav Božjih siromaha: »Blago siromasima duhom!« Blago onima čije se srce nije zalijepilo za vremenita dobra (bez obzira da li ih posjeduju ili su ih lišeni), te su spremni primiti istinsko bogatstvo »koje moljac ne izjeda niti ga rđa nagriza« (usp. Mt 6,20).
A siromašni su oni koji osjećaju svoje granice, koji osjećaju da su potrebni Boga. Osobe koje osjećaju da ne mogu sve same riješiti, da ne mogu niti sebe a kamoli drugoga promijeniti, da ne može biti sve onako kako bih ja htio, da nije sve u materijalnim dobrima, da ima nešto što je vrednije od punog džepa i od novaca – takve osobe postaju mudrije, zrelije. Biblija zato otkriva i duhovna bogatstva siromaštva te u siromasima prepoznaje povlaštene baštinike kraljevstva nebeskog. Tu nije riječ o materijalnoj bijedi. Biblija u siromasima prepoznaje i vidi ljude koji se ne oslanjaju na svoje mišice, na svoju pamet, moć, novac i utjecaj. Oni su potrebni Boga. Biblija u siromasima prepoznaje prijatelje Božje, koji se oslanjaju na njega, koji ljube njegov zakon i njegovu riječ te u njemu traže svoju zaštitu i sigurnost. Siromaštvo je oblik bratstva i sestrinstva u Kristu. Ono je bespomoćnost po kojoj se nasljedujući utjelovljenoga Sina Božjega, koji je postao siromašnim da nas obogati, osobno solidariziramo s ljudima koji su prisiljeni živjeti u nesigurnosti i neimaštini, koji ne vladaju situacijom, niti mogu uzeti život u svoje ruke. Svima nam želim snagu Isusa Krista koja nas, suobličene njemu i slobodne od svega, čini sposobnima da svojim siromaštvom obogatimo druge (usp. papa Franjo, Poruka za korizmu 2014.). ožujak 2014. | VJESNIK | 231 |
3
Korizma 2014.
Poruka pape Franje za korizmu 2014.
Postao je siromašan da nas obogati svojim siromaštvom (usp. 2Kor 8,9)
D
raga braćo i sestre, želim vam povodom korizme ponuditi neka korisna razmišljanja za naš osobni i zajednički put obraćenja. Ona se nadahnjuju na riječima svetog Pavla: »Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite« (2Kor 8,9). Apostol se obraća kršćanima u Korintu da ih potakne da budu velikodušni u pomaganju vjernicima u Jeruzalemu koji su bili u potrebi. Što te riječi svetoga Pavla govore nama, današnjim kršćanima? Što taj poziv na siromaštvo, na život u siromaštvu, u evanđeoskom smislu, znači nama danas? Kristova milost Prije svega, pokazuje način na koji Bog djeluje. Bog se ne objavljuje zaogrnut u svjetovnu moć i bogatstvo, već u slabost i siromaštvo: »Premda bogat, radi vas posta siromašan…« Krist, vječni Božji Sin, jednak u moći i slavi s Ocem, postao je siromašan; sišao je među nas, približio se svakom od nas; ponizio se, »oplijenio se«, da u svemu postane sličan nama (usp. Fil 2,7; Heb 4,15). Božje je utjelovljenje veliki misterij! Ali razlog svemu tome je njegova božanska ljubav, ljubav koja je milost, velikodušnost, želja za blizinom, i on ne oklijeva darovati se i žrtvovati se za ljubljena stvorenja. Ljubav i milosrđe znače dijeljenje svega s onim koga se ljubi. Ljubav nas čini sličnima, stvara jednakost, ruši zidove i poništava udaljenosti. Bog je to učinio s nama. Isus, naime, »radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu« (Drugi vat. konc., Past. konst. Gaudium et spes, 22). Postavši siromašan, Isus nije tražio siromaštvo zbog njega samog, već – kako kaže sveti Pavao – »da se vi njegovim siromaštvom obogatite«. To nije igra riječi ili puka fraza. U tome je sažeta Božja logika, logika ljubavi, logika utjelovljenja i križa. Bog nam nije spasenje odaslao s neba, kao milostinju u kojoj se iz čistog altruizma i samilosti daje ono što je suvišno. Kristova ljubav nije takva! Kada Isus silazi u vode Jordana i daje se krstiti od Ivana Krstitelja, ne čini to zato što treba pokoru ili obraćenje; on to čini zato da bude među ljudima koji trebaju oproštenje, među nama grešnicima, i da preuzme na sebe teret naših grijeha. To je put koji je izabrao da nas utješi, da nas oslobodi od naše bijede. Upada u oči da Apostol kaže da smo oslobođeni ne Kristovim bogatstvom, već njegovim siromaštvom. Ipak sveti Pavao poznaje dobro »neistraživo bogatstvo Kristovo« (Ef 3,8), koji je »baštinik svega« (Heb 1,2). Što je, dakle, to siromaštvo kojim nas Isus oslobađa i obogaćuje? To je upravo način kojim nas ljubi, način na koji nam postaje blizak, baš poput Dobrog Samarijanca koji je bio bližnji onom čovjeku koji je polumrtav ostavljen kraj puta (usp. Lk 10,25s.). Ono što nam daje pravu slobodu, pravo spasenje i pravu sreću jest njegova suosjećajna i nježna ljubav kojom je povezan s nama. Kristovo siromaštvo koje nas obogaćuje jest njegovo utjelovljenje, njegovo preuzimanje na sebe naših slabosti i grijeha, kao izraz beskrajnog Božjeg milosrđa. Kristovo je siromaštvo najveće bogatstvo: Isusovo je bogatstvo njegovo beskrajno povjerenje u Boga Oca, njegovo stalno pouzdanje u njega, njegova želja da traži uvijek i jedino njegovu volju i njegovu slavu. On je bogat kao što je bogato dijete koje osjeća da je voljeno i koje voli svoje roditelje i ne sumnja ni trenutka u njihovu ljubav i nježnost. Isusovo je bogatstvo to što je Sin; njegov jedinstveni odnos s Ocem najveći je prerogativ toga siromašnog Mesije. Kada nas Isus poziva da uzmemo na sebe njegov »laki jaram«, on nas poziva da se obogatimo tim njegovim »bogatim siromaštvom« i »siromašnim bogatstvom«, da dijelimo s njim njegov sinovski i bratski Duh, da postanemo sinovi i kćeri u Sinu, sinovi i kćeri u bratu prvorođencu (usp.
4 | 232 | VJESNIK | ožujak 2014.