Vjesnik 4 2014

Godište CXXXXII

ISSN 1847-0521

Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije č a s o p i s

Poštarina plaćena u pošti 31400 Đakovo

4/2014.

z a

p a s t o r a l n u

TEMA:

o r i j e n t a c i j u

Trajno obrazovanje vjeroučitelja

1 Boris Vulić, urednik: TRAJNO DOZRIJEVANJE 2 Đuro Hranić, nadbiskup: TRAJNA FORMACIJA VJEROUČITELJA U ŠKOLI 4 Ana-Marija Vidjak: PREDNOSTI CJELOŽIVOTNOG OBRAZOVANJA 5 Teuta Rezo: TRAJNA STRUČNO-DUHOVNA IZOBRAZBA VJEROUČITELJA IZ PERSPEKTIVE KATEHETSKOG UREDA 11 Ankica Mlinarić: ZAKONSKI OKVIRI STRUČNOG USAVRŠAVANJA VJEROUČITELJA 18 Emilija Dodig: NUŽNOST CJELOŽIVOTNOG OBRAZOVANJA 23 Igor Grubišić: TRAJNO OBRAZOVANJE »ODOZDO« 29 Željko Čekolj: TRAJNA FORMACIJA VJEROUČITELJA I ŠVICARSKI MODEL VJERONAUKA

Župnik i župa 32 34 41 47 52

Markan Kormanjoš: OBNOVA SVEĆENIČKIH OBEĆANJA Ivica Raguž: HOMILIJE ZA SPROVOD Ivan Bodrožić: PROPOVIJEDI S CRKVENIM OCIMA Josip Filipović: GETSEMANSKA URA Ivan Andrić: POKAJNIČKI ČIN I ANTIFONE ZA VELIKI ČETVRTAK 54 Josip Filipović: ŽUPA SV. ĆIRILA I METODA, VINKOVCI (5)

Vjeronauk i kateheza 57 59 67 71 74 78 81

Sani Bošnjak: UČITELJ DOBRI Jasmina Rašković, Ksenija Vilić: USKRS U RAZREDU Davor Šamadan: KRISTOVA PATNJA BILA JE NAVIJEŠTENA Ivica Čatić: PROROK HOŠEA Krešimir Bulat: ISUSOVI SUSRETI S RAZLIČITIM OSOBAMA Željko Čekolj: »UMJETNOST ODRASTANJA« Tihonija Zovko: »MLADI RODITELJI O BOGU, CRKVI I ODGOJU«

Događanja 82 Iz života Crkve 118 Vijesti iz Nadbiskupije

Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije Časopis za pastoralnu orijentaciju ĐAKOVO, GODIŠTE 142. br. 4 (2392) 2014. str. 349.-468.

Izdavač Nadbiskupski ordinarijat Strossmayerov trg 6, 31400 Đakovo Glavni i odgovorni urednik dr. sc. Boris Vulić e-mail: vulic@me.com Tajništvo uredništva Martina Kuveždanin Anica Banović Uredničko vijeće Ivan Ćurić, Jozo Duspara, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Zdenko Ilić, Stjepan Karalić, Markan Kormanjoš, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Bože Radoš, Teuta Rezo, s. Viktorija Šimić, Marko Tomić, Drago Tukara, Davor Vuković Adresa uredništva i kontakt Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije J. J. Strossmayera 58, 31000 Osijek tel: 031/253-918 e-mail: vjesnik@djos.hr Administracija i pretplate Stjepan Maroslavac tel: 031/802-229 e-mail: vjesnik.pretplate@djos.hr Lektura Anzelma Salopek, prof.

Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemstvo: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici i polaznici Škole za župne suradnike (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Cijena pojedinačnog broja: 50 kn Uplate – Hrvatska Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 poziv na broj: upisati pretplatnički broj (ili poštanskom uplatnicom na izdavača) Uplate – inozemstvo Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 SWIFT: CROAHR2X poziv na broj: upisati pretplatnički broj Naklada 1200 primjeraka Grafička priprema i tisak »Glas Slavonije« d.d. Osijek

www.djos.hr/vjesnik

XXII.   Đ-   U Biskupskom domu u Požegi 7. ožujka održana je XXII. sjednica biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Biskup domaćin Antun Škvorčević pozdravio je đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Đuru Hranića, srijemskoga biskupa Đuru Gašparovića te kancelare navedenih biskupija. Podsjetio je da se ta skupština održava na početku korizme tijekom koje se u župama Požeške biskupije održavaju kateheze o braku i obitelji, po učiteljskom nauku pape Ivana Pavla II., u pripravi za njegovo proglašenje svetim.

Nadbiskup Hranić podsjetio je da Đakovačko-osječka crkvena pokrajina djeluje već šest godina i da se u tom razdoblju mnogo toga postiglo. »Jedan od plodova naših zajedničkih nastojanja je i Međubiskupijski sud prvoga stupnja. Do sada su se parnice s područja naše Metropolije rješavale na Međubiskupijskom sudu u Zagrebu. Kroz protekle godine naše su biskupije poradile na formaciji i dodatnom obrazovanju svećenika i vjernika laika tako da smo dobili stručne osobe i na taj način stekli uvjete da možemo uspostaviti Međubiskupijski sud za našu metropoliju. Vjerujemo da će to pridonijeti brzini rješavanja parnica i olakšati situaciju

vjernicima koji se obraćaju ovom sudu i traže da se ispita nevaljanost njihove ženidbe«, objasnio je nadbiskup Hranić. Na ovoj skupštini razgovaralo se o službama unutar Suda, koji će svoje sjedište imati u Đakovu te podružnicu u Požegi. Radom toga suda ubrzat će se rješavanje parnica kojih je iz godine u godinu sve više. S područja Đakovačko-osječke metropolije na Sudu u Zagrebu je trenutačno 40-ak takvih parnica koje su u tijeku. Dosad se na njihovo rješavanje čekalo oko dvije godine, a sada se očekuje da se one rješavaju za šest, odnosno najviše dvanaest mjeseci.

Nedavno su biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine usvojili Pravilnik o svećeničkom bolovanju i umirovljenju, što je uzrokovalo određene promjene u Pravilniku o provedbi financijskog sustava te je on dorađen na ovoj sjednici. Raspravljano je i o nekim aktualnim pitanjima u Crkvi i društvu. Dogovoreno je da se svečana inauguracija novoutemeljenog Međubiskupijskog suda u Đakovu održi 4. travnja. Nadbiskup i biskupi tom su prigodom izrazili solidarnost sa svima onima koji trpe i pate i na taj način se suobličavaju Kristu patniku, posebno s onima koji žive na poplavljenim područjima. IKA

Riječ urednika

Trajno dozrijevanje Boris V, urednik U dinamici dijaloga Boga i čovjeka leži mogućnost, nužnost i dostojanstvo trajnog obrazovanja svakoga vjernika.

Zasigurno je puno dobrih razloga zašto odgovorni organiziraju, a školski vjeroučitelji sudjeluju u raznim oblicima trajnog stručnog usavršavanja znanja, vještina i stavova. Ovdje želimo pogled usmjeriti na početak, na temeljni razlog koji daje ton svakom konkretnom ostvarenju i postaje ključ svakog njegovog vrednovanja.

U patrističkoj misli pronalazimo razlikovanje između slike (selem) i sličnosti (demut) u kontekstu biblijskog izvještaja o stvaranju (Post 1,26-27). U izvornom rajskom stanju čovjek je stvoren na sliku Božju i obdaren sličnošću s Bogom.

Poslije grijeha čovjek je ranjen: ostaje i dalje slika Božja, ali gubi svoju sličnost s Bogom. Ona biva obnovljena spasenjskim djelom Isusa Krista. U sigurnosti stvorenosti na sliku Božju, spašeni je čovjek pozvan u svome djelovanju sve više rasti u sličnosti s Bogom. Taj rast je darovana mogućnost i sposobnost odgovoriti Božjem pozivu na potpuno suobličenje Kristu, sve do savršene sličnosti s njim u dovršenoj eshatološkoj punini.

Ovo patrističko razlikovanje, iako doslovno ne odgovara biblijskom tekstu, ostaje vjerno svetopisamskom duhu: u čovjeku trajno postoji dimenzija koju on sam, kao spasenjski suradnik Božje milosti, mora aktivno razvijati kako bi postajao sve sličniji Kristu, po kojem i za kojeg je sve stvoreno (Kol 1,15-16). Čovjek je, dakle, pozvan na rast, na trajno dozrijevanje i donošenje sve većeg roda.

Tako shvaćena, čovjekova promjenjivost postaje vrlina koja omogućuje sazrijevanje u vjeri, dublju spoznaju Boga i rast u sličnosti s njim. U dinamici dijaloga Boga koji poziva i čovjeka koji je obdaren sposobnošću da u svojoj slobodi i odgovornosti izrekne uvijek savršeniji odgovor leži mogućnost, nužnost i dostojanstvo trajnog obrazovanja svakoga vjernika.

Bog nas sve zove i šalje kao radnike u svoj vinograd u bogatstvu uloga kojima nas zaodijeva njegova providnost. Traj-

no obrazovanje je postupno i pažljivo ulaganje – iz dana u dan, iz godine u godinu – u znanje i prepoznavanje onoga što Bog od nas traži i što sve trebamo (bolje) činiti da budemo sposobniji djelovati prema Božjoj volji. »A da bismo mogli otkriti što je volja Gospodnja o našem životu, uvijek treba pažljivo i poučljivo slušati riječ Boga i Crkve, djetinje i ustrajno moliti, imati mudro i ljubazno duhovno vodstvo, razaznavati u vjeri primljene darove i talente i u isto vrijeme društvene i povijesne prilike unutar kojih se nalazimo« (Christifideles laici, 58).

Trajno se obrazovati zato znači obrazovati se cjelovito i redovito. Iz temeljnog određenja nužnosti rasta i dozrijevanja proizlaze mnogostruki i međusobno povezani vidovi trajnog obrazovanja koji ga čine redovitim, odnosno svakodnevnim. U tom kontekstu, crkveni dokumenti ističu četiri vida. Povlašteno mjesto pripada trajnoj izgradnji duhovnosti s ciljem uvijek čvršćega i intimnijeg sjedinjenja s Kristom u zajednici Crkve.

Stalni doktrinalno-pastoralni odgoj produbljuje osobnu vjeru te ju jača za sučeljavanje s teškim i složenim pitanjima suvremenog života, gdje osobno pitani postajemo kadri dati odgovor iz pologa vjere. Trajan treba biti i odgoj društvene svijesti s obzirom na načela, kriterije i praktične smjernice društvenog nauka Crkve. Dakako, u spomenutu cjelovitost ulazi i osobni rast u ljudskim vrijednostima bez kojih nema ni ispravnoga kršćanskog života.

Razni modeli, na nacionalnoj i biskupijskoj razini – od katehetskih škola do stručnih skupova – naročito su značajni i odlučni trenuci s obzirom na trajno usavršavanje vjeroučitelja. Zato trud i umijeće organizatora te otvorenost vjeroučitelja za trajno obrazovanje treba prihvaćati kao mjesto i sredstvo u kojima iskustvo Boga odgojitelja postaje zorno i opipljivo. A to je jedan od osnovnih uvjeta za kvalitetan i plodan vjeronauk.  travanj 2014. | VJESNIK | 349 |

1

Riječ nadbiskupa

Trajna formacija vjeroučitelja u školi  Đuro H, nadbiskup

T

ko je vjeroučitelj u školi? Vjeroučitelj u školi je kršćanin, uzradovan Kristovim spasenjem, njemu suobličen po sakramentu krsta i poistovjećen s poslanjem njegove Crkve po sakramentu potvrde. Pripada otajstvenom tijelu kojemu je Glava Krist – Crkvi, i kao takav vjeroučitelj je glasnogovornik i navjestitelj vjere Crkve. Njegovo se vjerničko iskustvo i eklezijalnost, stoga, pretpostavljaju i mjesna Crkva takve svoje članove šalje u školu – ne bilo koga.

Vjeroučitelj je predstavnik crkvene zajednice u školi. U školu ga, uz prethodnu župnikovu preporuku, šalje biskup. Svoju službu ostvaruje snagom poslanja primljenog od mjesne Crkve (missio canonica). Vjeroučiteljeva je zadaća, među ostalim, da bude most između škole i župe. Preduvjet obnove Crkve, te duhovne i humanizirajuće obnove društva po školskom vjeronauku, nisu prvenstveno zainteresiranost i motiviranost vjeroučenika i nastavnika, već gorljivi i vjerodostojni vjeroučitelji, koje mjesna Crkva šalje u škole kao svoje najbolje članove.

Poticaji Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode naglašavaju da prioritet u pastoralnom djelovanju u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji treba dati mlađim odraslim osobama, a među njima ponajprije bračnim parovima, studentima i mlađim intelektualcima te osobama koje sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu, djelatnicima u kulturi i u društveno-političkom životu. Među njima osobitu pozornost valja dati onim osobama koje

2 | 350 | VJESNIK | travanj 2014.

Prvi ambijent trajne formacije vjeroučitelja uvijek ostaje njegova župna zajednica.

pokazuju znakove otvorenosti za suradnju i preuzimanje većeg stupnja kršćanske suodgovornosti u vlastitoj župnoj zajednici ili na nekom području društvenoga, kulturnoga, političkoga ili gospodarskog života (br. 12). Zasigurno da se u njih ubrajaju i teološki obrazovani vjernici laici – vjeroučitelji koje Crkva šalje u školu da ondje budu svjedoci i navjestitelji vjere djeci i mladima.

Izazovi hrvatskog društva. Vjeronauk u školi predstavlja jedan od najznačajnijih oblika prisutnosti Crkve u hrvatskom društvu danas. Vjeroučitelji u školi – preko 80 % njih su vjernici laici – tako su i nosiva snaga redovite evangelizacijske prisutnosti Crkve u hrvatskom društvu. U sekularnoj, a u velikoj mjeri i sekulariziranoj, hrvatskoj društvenoj stvarnosti i oni se suočavaju s raskršćanjenom okolinom, praktičnim materijalizmom, vjerskom ravnodušnošću, relativiziranjem bračnih i obiteljskih vrijednosti i libertinističkim pristupom različitim pitanjima. Zasigurno da su upravo vjeroučitelji u školi, osobito vjernici laici među njima, među najizloženijim članovima Crkve u aktualnim ideološkim previranjima u društvu. Zajedno sa školskim vjeronaukom kao predmetom, kroz koji djeci i mladima sustavno naviještaju kršćansku viziju čovjeka, viđeni su i kao najozbiljnija opozicijska snaga političkom obliku nametanja liberalne antropologije te rodne ideologije u hrvatski odgojno-obrazovni sustav.

Smisao i ciljevi trajne formacije vjeroučitelja. Zato je itekako potrebno skrbiti o sustavu, sadržajima te kvaliteti permanentne formacije vjeroučitelja u školi: kako o duhovnoj, tako i o teološkoj te pastoralnokatehetskoj dimenziji, koja ne zanemaruje ni upoznavanje suvremenog čovjeka, osobito mladih, i kulture kojima smo poslani.

Trajna formacija im je potrebna kako bi ostali duhovno jaki i postojani, a istodobno blagi i mudri, pred različitim izazovima s kojima su suočeni u tumačenju vlastite nade i stavova Crkve: u zbornici, u župnoj zajednici, djeci i mladima, vlastitoj obitelji i u širem društvenom ambijentu te kako bi uvijek iznova dolazili do kršćanske mudrosti koja daje smisao, nadu i snagu za vjerničko zauzimanje u svijetu. »Osjećati se pozvanim biti kateheta i primiti od Crkve poslanje za to doista može i treba do-

vesti do različitih stupnjeva posvećivanja (usp. Kongregacija za kler, Opći direktorij za katehezu, Kršćanska sadašnjost – Nacionalni katehetski ured HBK, Zagreb, 2000., br. 231). Iako vjeroučitelj već katehizirajući druge katehizira i samoga sebe, ipak mu je trajna formacija potrebna kako bi snažio svoju vjeru, od nje i po njoj živio i svjedočio, kako bi mogao razumjeti ljude oko sebe, iščitavati njihova očekivanja i potrebe, uvijek iznova dodatno oblikujući primjeren utjelovljenski pristup za ljude kojima je poslan, te kako bi mogao svoju životnu okolinu prožimati evanđeoskim kvascem. Nerijetko je potrebno da se vjeroučitelj kao osoba te vjeronauk kao predmet u školi afirmiraju upravo kakvoćom vjeroučiteljeva rada u nastavi, njegovih izvannastavnih aktivnosti i nastojanja te visokim stupnjem njegove osobne moralnosti i profesionalne stručnosti. Permanentna »formacija će trajno krijepiti apostolsku svijest katehete, njegov smisao evangelizatora. Zato on mora poznavati i živjeti konkretni evangelizacijski projekt svoje biskupijske Crkve, kao i projekt svoje župe, kako bi se uskladio sa sviješću koju partikularna Crkva ima o svom poslanju« (isto, br. 239). Župna zajednica i župnik u trajnoj formaciji vjeroučitelja. Crkva u Hrvatskoj je preko Nacionalnog katehetskog ureda, u suradnji s nadležnim Ministarstvom znanosti, prosvjete i sporta te njegovom Agencijom za odgoj i obrazovanje, razvila i ustalila prilično kvalitetan sustav trajne teološko-pastoralne i katehetske formacije vjeroučitelja u osnovnim i u srednjim školama, na nacionalnoj i biskupijskoj razini. Duhovna formacija je područje prepušteno brizi pojedinih biskupija. No, prvi ambijent trajne formacije vjeroučitelja uvijek ostaje njegova župna zajednica. »U njoj kateheta doživljava vlastiti poziv i trajno krijepi vlastiti apostolski osjećaj. Za jamstvo postupnog sazrijevanja katehete kao vjernika i svjedoka, lik svećenika od temeljne je važnosti« (isto, br. 246). Trajna formacija vjeroučitelja u školi je, stoga, ozbiljno pitanje i zadaća, među ostalim, i svakog župnika.

Je li Druga biskupijska sinoda (br. 148149. 154-156. 158-164) našla odjeka u svećeničkim srcima?  travanj 2014. | VJESNIK | 351 |

3