Page 1

Godište CXXXXII

ISSN 1847-0521

Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije č a s o p i s

Poštarina plaćena u pošti 31400 Đakovo

2/2014.

z a

p a s t o r a l n u

TEMA:

o r i j e n t a c i j u

Selo i pastoral sela

1 Boris Vulić, urednik: SELO – ČUVAR OBJEKTIVNOGA 2 Đuro Hranić, nadbiskup: SPASIMO SELO! 4 Dražen Živić: DEMOGRAFSKI PROBLEMI ISTOČNOHRVATSKOG (SLAVONSKOG) SELA DANAS 9 Đurica Pardon: ZEMLJA U BIBLIJSKOJ VJERI I ZEMLJORADNIČKOJ STVARNOSTI 18 Nikola Vranješ: PASTORAL SELA 22 Stjepan Sokolović: ISKUSTVO SEOSKOG ŽUPNIKA 27 Slaven Školka: PASTORAL SELA U OČIMA VJEROUČITELJA

Župnik i župa

34 Mili Plenković: SVEĆENIK IZGUBLJEN U SVAKODNEVNIM OBVEZAMA 36 Ivica Raguž: HOMILIJE ZA SPROVOD 41 Ivan Bodrožić: PROPOVIJEDI S CRKVENIM OCIMA 46 Josip Filipović: EUHARISTIJSKO KLANJANJE 49 Ivan Andrić: »LAUDATE DOMINUM« 51 Josip Filipović: ŽUPA SV. ANDRIJE APOSTOLA – DONJI ANDRIJEVCI

Vjeronauk i kateheza

54 Ines Pepić: »GOD PART II.« – VJEROUČITELJ U ZBORNICI 56 Ana Želinski: BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC 63 Sanja Kopunović-Legetin i Sanja Kotal: PROLAZI ZEMLJOM ČINEĆI DOBRO 67 Ivica Čatić: PROROŠTVO I PROROCI U IZRAELU 69 Krešimir Bulat: UPOZNALI SMO U NOVOM ZAVJETU...! 71 Željko Čekolj: »BEZBRIŽNA STAROST« 75 Ivan Benaković: »VJERA ZLIH DUHOVA«

Događanja

76 Iz života Crkve 110 Vijesti iz Nadbiskupije


Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije Časopis za pastoralnu orijentaciju ĐAKOVO, GODIŠTE 142. br. 2 (2390) 2014. str. 117.-228. Izdavač Nadbiskupski ordinarijat Strossmayerov trg 6, 31400 Đakovo Glavni i odgovorni urednik dr. sc. Boris Vulić e-mail: vulic@me.com Tajništvo uredništva Martina Kuveždanin Anica Banović Uredničko vijeće Ivan Ćurić, Jozo Duspara, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Zdenko Ilić, Stjepan Karalić, Markan Kormanjoš, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Bože Radoš, Teuta Rezo, s. Viktorija Šimić, Marko Tomić, Drago Tukara, Davor Vuković Adresa uredništva i kontakt Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije J. J. Strossmayera 58, 31000 Osijek tel: 031/253-918 e-mail: vjesnik@djos.hr Administracija i pretplate Stjepan Maroslavac tel: 031/802-229 e-mail: vjesnik.pretplate@djos.hr Lektura Anzelma Salopek, prof. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemstvo: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici i polaznici Škole za župne suradnike (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Cijena pojedinačnog broja: 50 kn Uplate – Hrvatska Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 poziv na broj: upisati pretplatnički broj (ili poštanskom uplatnicom na izdavača) Uplate – inozemstvo Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) IBAN: HR9624850031100203891 SWIFT: CROAHR2X poziv na broj: upisati pretplatnički broj Naklada 1200 primjeraka Grafička priprema i tisak »Glas Slavonije« d.d. Osijek

www.djos.hr/vjesnik

Imam Idriz ef. Bešić posjetio nadbiskupa Hranića Glavni imam u Gunji, Idriz efendija Bešić, u pratnji gunjanskog župnika Josipa Semialjca, posjetio je 22. siječnja u Nadbiskupskom domu u Đakovu nadbiskupa mons. Đuru Hranića. Kako je istaknuo imam Bešić, riječ je o prijateljskom posjetu kojim je, među ostalim, želio čestitati mons. Hraniću na preuzimanju službe nadbiskupa i metropolita đakovačkoosječkog. Gunja je primjer mjesta gdje skladno žive brojne nacionalne manjine, o čemu svjedoči imam Bešić koji je veteran u svome poslanju, već 33. godinu na službi u Gunji. »Uvijek se govori o suživotu, a ja kažem kako u Gunji ne postoji suživot, nego postoji život. Gunja je po tom pitanju specifična. Kada je riječ, na primjer, o akciji Milijun djece moli za mir, mi smo dio te akcije, a ona dio nas, i to više nije vijest, nego nešto normalno, iskreno… Nema tu diplomacije, namještenog smješka za novinare, to radimo zbog sebe, u ime Boga. A kada je u ime Boga, onda je i u ime čovjeka«, govori imam Bešić, dodajući kako se svugdje može ostvariti ovakav suživot ako su ljudi – ljudi. Nadbiskup Hranić podsjetio je kako se Đakovačka i Srijemska biskupija znala dičiti kao ona koja je u novije vrijeme na svome teritoriju imala prvu džamiju na teritoriju RH, i to upravo na području župe Gunja. »Kada se spominju muslimani u Gunji, imam Bešić zaštitni im je znak. Ondje je 33

godine i uvijek je imao dobre odnose sa svećenicima toga dekanata, napose sa župnicima u Gunji. Bio je poput jednog od svećenika u tom dekanatu«, kaže mons. Hranić, navodeći kako postoje tradicionalno dobri, prijateljski odnosi te uzajamna podrška. Iako nisu vođeni visoki dijalozi na međureligijskog razini, oduvijek postoji jedan ljudski dijalog, suradnja, zajednički život. »Duboko vjerujemo da je svaka vjera spasenjski put za onoga tko joj pripada. U tom smislu poštujemo vjeru muslimana, svi se osjećamo Abrahamovom djecom, osjećamo duboko teološko zajedništvo jer smo sinovi i kćeri istoga Boga Stvoritelja i to nas povezuje«, rekao je nadbiskup, ističući kako s Islamskom zajednicom u Hrvatskoj postoji trajno dobra suradnja i na državnoj razini. Župnik Semialjac navodi kako specifična situacija življa samoga mjesta pridonosi različitosti i raznolikosti odnosa. »Zahvalan sam svojim prethodnicima koji su prije mene izgradili odnos povjerenja, odnos međusobnog poštovanja, života kao takvoga u svim mogućim granicama i mjerama ostvarivoga. Nakon nešto više od dvije godine službe, ne osjećam nikakav teret takve zajednice. Dapače, to je moje osobno obogaćenje kao svećenika. Jedno takvo iskustvo sigurno je dobrodošlo i obogaćujuće za svaki daljnji smjer u životu«, kazuje vlč. Semialjac. Anica Banović


Riječ urednika

Selo – čuvar objektivnoga Boris Vulić, urednik Unatoč svim problemima u kojima hrvatsko selo danas živi te unatoč svim vrijeđanjima i napadima raznih modernih elita, naše hrvatsko selo je zdravo i sposobno izreći i sačuvati ono objektivno i istinito.

U vrijeme kad je Božji narod živio nomadski, biti pastir značilo je obavljati važno i odgovorno zanimanje. Ne čudi stoga da su riječju pastir opisivali Boga i njegovu brigu za njih. U vrijeme Isusova rođenja okolnosti su bitno drugačije. Palestinsko je društvo većinom zemljoradničko. Pastiri žive izolirano od drugih, povlače se sa svojim stadima na pašnjake. Budući da je jedini kontakt koji ostvaruju onaj sa životinjama, društveno-religiozni kontekst onoga vremena označio ih je kao opasne, neželjene i nevjerodostojne ljude. Bili su isključeni iz istine i objektivnoga. Nisu mogli svjedočiti na sudu, jer im nitko nije vjerovao. Smatralo se da pastiri jedino mogu preživjeti ako kradu od svojih gospodara ili jedni od drugih. Prema tome, pastiri nisu mogli ne biti lopovi, lažljivci i svadljivci. Ta skupina ljudi onoga vremena nije imala nikakva prava, bila je isključena iz svakog oblika društvenog života. A budući da nisu mogli obdržavati stroge religiozne propise, bili su isključeni iz hrama i sinagoge. Štoviše, bili su isključeni iz spasenja, jer nisu mogli restituirati ukradeno, što je bio uvjet za Božje oproštenje. Prema ondašnjem uvjerenju, bili su prvi na listi nečistih koje čeka najteža Mesijina kazna po njegovu dolasku. Bili su, dakle, manje vrijedni od svoga stada i svima mrski.

Utjelovljenje Sina Božjega mijenja sliku o Bogu, a time i sliku o čovjeku. Već se u evanđeoskom izvještaju o navještenju Radosne vijesti pastirima (Lk 2,8-20) snažno objavljuje Božja logika spasenja: one koje mentalitet i kontekst smatraju isključenima iz istine i spasenja, Bog nalazi kao dostojne i sposobne da postanu prvim dionicima božićne blagovijesti. Prvi, dakle, nisu bili pripadnici raznih elita onoga vremena, nego upravo oni koji su od tih elita bili proglašeni nečistima i bezvrijednima, zaostalima i otpisanima. Njima, dostojnima samo beznađa i propasti, anđeli pjevaju pjesmu da su baš oni u redu miljenika Božjih za koje se rodio

Spasitelj, a Marija, majka Isusova, ne odbija njihovo svjedočanstvo jer zna i osjeća da je istinito. Pastiri, dakle, nisu isključeni iz spasenja, nego im je Bog u tome redu pripravio posebno mjesto te dao snagu da vjerno prenose njegovu objavu.

Gledajući suvremenu hrvatsku zbilju, ne čudi zašto je Bog kao prve dionike spasenja i spasenjske istine izabrao upravo pastire, seljake onoga vremena. Teolog Ivica Raguž (www.uki.hr/danas-branimsvoje-groblje) uočio je prije nedavnog referenduma u našoj domovini ono što su statistike poslije referenduma i pokazale: ZA su većinom bili seoski, ruralni i prirodni ljudi. Tako postaje razumljivo da upravo selo čuva i izriče tradiciju, povijest, kulturu, vrijednosti, toplinu i prirodnost. Unatoč svim problemima u kojima hrvatsko selo danas živi, a kojima se teško nazire rješenje, te unatoč svim vrijeđanjima i napadima raznih modernih elita koje u seljacima vide zaostale i opasne ljude, naše hrvatsko selo je zdravo i sposobno izreći i sačuvati ono objektivno i istinito. Naš seljak živi zajedništvo, prirodno se otvara prema drugome, osjeća srcem te živi ponizno, svjestan svoje ukorijenjenosti u Bogu, drugome i zemlji. Onkraj lažne idile, možemo reći da se u selo i seosko teže ukorijenjuje i opstaje samodostatnost i egoizam, hladna racionalnost, intelektualna uzvišenost i pomodarstvo. Ako tako razumijemo selo danas, otkrivamo veliki potencijal za sva pastoralna nastojanja Crkve na selu, koja mogu dati dragocjeni, ako ne i primarni obol novoj evangelizaciji na svim razinama. Pastoral sela je kompleksna stvarnost, različito određena u pojedinim mjestima, sa spektrom raznih oblika i usmjerenja, označenima više-manje uspješnom suradnjom s tradicijskom kulturom. O toj vrsti pastorala nije lako pisati. Stoga ovaj broj želi biti barem poticaj daljnjem plodnom promišljanju i pisanju, koje, čini se, danas uvelike nedostaje. n veljača 2014. | VJESNIK | 117 |

1


Riječ nadbiskupa

Spasimo selo!  Đuro Hranić, nadbiskup

P

itanje posebnosti pastorala seoskih sredina Vjesnik je otvorio prije 16 godina (br. 12/1997.). Tada je bila istaknuta društvena preobrazba hrvatskog sela, uzrokovana urbanizacijom seoskih sredina uz veće prometnice i u blizini gradskih središta te demografskim izumiranjem sela koja su udaljenija od gradova i većih prometnica. Promišljalo se tada poglavito o potrebi studijske analize društvene preobrazbe ruralnih sredina i uvođenju novih pastoralnih metoda rada i sadržajnih naglasaka prilagođenih strukturi svake pojedine seoske župe.

No, kroz posljednjih 16 godina Slavonija i Baranja drastično su osiromašile, a sela su gotovo pa uništena; prolaze tešku i bolnu krizu gospodarskoga i demografskog izumiranja. Pastoralno promišljanje problematike seoskih sredina danas ne može polaziti od društvenih i socioloških pokazatelja koji zahtijevaju tek neke prilagođenije metode i naglaske pastoralnoga rada. Pastoralni rad u slavonskim selima danas zahtijeva snažnu socijalnu osjetljivost pastoralnih djelatnika, suočavanje s teškim (a ponekad i katastrofalnim) posljedicama dugotrajnog zapostavljanja gospodarskih problema Slavonije. Ozbiljni problemi s kojima se suočavamo kao izrazito poljoprivredni kraj najvećim su dijelom posljedica (1) navezanosti stanovništva na obrasce socijalističkoga poljoprivredno-gospodarskog sustava i niske obrazovne strukture velikog broja poljoprivrednika, što je otežalo i usporilo potrebne promjene i reforme; (2) sustavnog zanemarivanja sela od strane hrvatskih vlasti i njihova nemara u rješavanju problema ruralnih sredina; (3) izostanka ozbiljnoga strateškog promišljanja razvoja hrvatskog sela u kontekstu prijelaza iz socijalističkoga gospodarskog sustava na tržišnu ekonomiju te ulaska na otvoreno tržište Europske unije; (4) grešne politike koja gleda samo na isplativost poljoprivredne proizvodnje i na seljake kao puke proizvođače hrane te pogoduje krupnom kapitalu i posrednom uništavanju obiteljskih poljoprivrednih domaćinstava; (5) nepromišljenoga i lošeg sustava novčanih poticaja u poljoprivrednoj proizvodnji (koji nisu bili gospodarska, nego socijalna kategorija,

2 | 118 | VJESNIK | veljača 2014.


Selo ima za jedno društvo daleko veće značenje od gledanja čisto ekonomske zarade i profitabilnosti proizvodnje.

kojom se katkad čak kupovao i socijalni mir te se ponekad pokušavalo utjecati i na rezultate političkih izbora); (6) nedovoljno promišljene te neusklađene strategije gospodarenja nekoć državnim poljoprivrednim zemljištem na državnoj razini i u jedinicama lokalne uprave, te drugih uzroka. Izostala je proaktivna poljoprivredna politika na državnoj, a onda i na regionalnoj razini, koja bi promicala i štitila potrebne promjene i razvoj obiteljskih poljoprivrednih domaćinstava te promicanje domaće poljoprivredne proizvodnje, a time uvelike štitila i promicala razvoj ruralnih sredina i hrvatskog sela. Zbog svega navedenoga, slavonsko je selo danas egzistencijalno i demografski teško ugroženo. Neke se sredine vjerojatno više neće moći oporaviti. Dok se u Slavoniju desetljećima dolazilo, danas se, nažalost, iz Slavonije odlazi. A odlaze ponajprije mladi ljudi. Prema nekim statistikama, u proteklih desetak godina, iz Slavonije se iselilo oko 50.000 mladih, uglavnom visokoobrazovanih osoba – mnogi od njih izvan domovine, u zapadnoeuropske i u prekooceanske zemlje.

Bolno proživljavamo zatvaranje poštanskih ureda i seoskih trgovina, smanjenje broja djece i sve veći broj kombiniranih razrednih odjeljenja te viška prosvjetnih djelatnika i smanjenje njihove satnice po školama; izumiranje preostalog stanovništva i porast broja praznih i zatvorenih kuća, probleme samačkih staračkih domaćinstava, drastične posljedice nezaposlenosti i socijalnu ugroženost brojnih radničkih obitelji koje proživljavaju sve ono što proživljavaju i radničke obitelji u gradu. Nedjeljna okupljanja vjernika u mnogim su selima jedini preostali oblik redovitoga društvenog života, a župni uredi i župnici jedine institucije koje su ostale. Vjernicima je tim bolnije kad pastoralna razboritost nalaže povezivanje župa i preraspodjelu svećeničkih snaga. Slavonska sela danas postaju sve više starački domovi, koji nameću prioritet pastorala treće životne dobi, bolesnika i socijalno ugroženih obitelji i skupina. Više ne promišljamo toliko o potrebi novih pastoralnih metoda rada i promjeni sadržajnih naglasaka u pastoralu seoskih

sredina: uz frontalni pristup i njegovanje pučke pobožnosti, uvoditi i biblijske sate, susrete bračnih parova i susrete za pojedine posebne skupine odraslih vjernika; njegovati dinamiku rada u malim skupinama i sl. Ne samo da pomalo dolazimo do zaključka da su pojedine odluke i smjernice Druge biskupijske sinode postale neostvarive u nekim seoskim sredinama u kojima je ostalo staračko stanovništvo, nego smo domislili plan i postupno ostvarujemo spajanje dviju ili više seoskih župa koje povjeravamo pastoralnoj skrbi jednoga župnika – i to ne motivirani prvenstveno nedostatkom svećenika, nego da bismo preraspodjelom ujednačili njihovu pastoralnu opterećenost, osigurali podjednaki broj vjernika na svakog pojedinog svećenika te osigurali angažman svećenika u specijaliziranim i posebnim područjima pastoralnog rada.

Solidarni sa stanovništvom slavonskih i baranjskih sela, izborom teme za ovaj broj Vjesnika želimo kriknuti: Selo ima za jedno društvo daleko veće značenje od gledanja čisto ekonomske zarade i profitabilnosti proizvodnje! Selo nije tržišna kategorija, već u sebi sadrži veliko društveno-socijalno značenje! Stoga je obveza države, i svih odgovornih struktura u njoj, zaštititi slaboga kako bi zaštitila selo, a ne ga gurnuti u ralje nesmiljene tržišne konkurencije. Mala obiteljska gospodarstva imaju društvenu i socijalnu kategoriju koju krupni kapital nema. Selo je starije od države i oduvijek je nositelj čovjekove povezanosti s prirodom. Čovjek na selu čuva okoliš kao svoju baštinu, čuva tradiciju i nacionalni identitet, njeguje obiteljski život, skrbi za starije i bolesne u obitelji, te na taj način istodobno pripomaže i državi u njezinoj provedbi socijalne politike. Proizvodnja hrane jamči seoskom stanovništvu njegovu osobnu slobodu. Nebrigom za selo i njegovim uništavanjem ne samo da mnogi ostaju bez posla, već istodobno i država gubi važan segment socijalne sigurnosti. Spasimo selo!

Istodobno, učinimo sve kako bismo, uz gradove, i u svakom našem selu pokazali humano lice Isusa Krista! n veljača 2014. | VJESNIK | 119 |

3


T e m a  Selo i pastoral sela

Demografski problemi istočnohrvatskog (slavonskog) sela danas Dražen Živić doktor znanosti, znanstveni savjetnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i voditelj Područnoga centra Instituta Pilar u Vukovaru

1. Hrvatska na pragu demografskog sloma Hrvatska se danas nalazi u dubokoj demografskoj krizi koja ima brojne, složene i dugotrajne uzroke, među kojima u suvremenom razdoblju sve više dolazi do izražaja prostorna populacijska polarizacija, kako međuregionalnoga ili unutarregionalnog, tako i urbanoruralnog karaktera. Demografski je razvoj Hrvatske, unatrag nekoliko desetljeća, obilježen sve negativnijim trendovima, odnosima i procesima u kretanju i razvoju stanovništva, koji su od početka 1990-ih godina poprimili dominantne depopulacijske značajke, i to u tri osnovne dinamičke i strukturne sastavnice populacijskog razvoja: ukupnom i općem kretanju stanovništva, prirodnoj dinamici i oblikovanju dobno-spolnog sastava stanovništva. Znanstvenim je istraživanjima depopulacijski karakter demografskih promjena indiciran na globalnoj, ali i na prostorno-regionalnoj razini, što znači da nije riječ samo o »depopulaciji u Hrvatskoj«, nego i o »depopulaciji Hrvatske«.

Premda zbog promijenjene metodologije popisa stanovništva nije moguće precizno i posve pouzdano uspoređivati rezultate posljednja tri popisa (1991., 2001., 2011.), ipak je na razini općeg trenda demografske dinamike Hrvatske vrlo indikativan pad ukupnoga broja stanovnika za 7,2 % između 1991. i 2001. te 3,4 % između 2001. i 2011. godine, tj. za 10,4 % u posljednja dva međupopisna razdoblja. Štoviše, ukupan broj stanovnika ustanovljen posljednjim popisom (2011.) manji je od ukupnoga stanovništva popisanog u Hrvatskoj 1981., pa čak i

4 | 120 | VJESNIK | veljača 2014.


Vjesnik 2 2014  

Vjesnik Đakovačko - osječke nadbiskupije

Advertisement