Svjedoci otajstva

SVJEDOCI

OTAJSTVA Istraga o Kristovim relikvijama

GRZEGORZ GÓRNY JANUSZ ROSIKOŃ

GRZEGORZ GÓRNY Ova je knjiga plod desetaka putovanja, stotina razgovora, tisuća fotografija i pregledanih dokumenata. Ona je putovanje kroz vrijeme (od Kristovih vremena do danas) i kroz prostor (od Svete zemlje do Španjolske). Ona otkriva kako suvremeni znanstvenici (koji svijet gledaju kroz naočale racionalizma) dolaze do istih zaključaka kao i mnoštva hodočasnika (“osjećaja i vjere”). Priča je to o tome kako i znanosti treba poniznosti.

KRISTOVE RELIKVIJE – TAMO GDJE SE SUSREĆU ZNANOST I VJERA

JANUSZ ROSIKOŃ Ovo je hodočašće trajalo dvije godine. Promijenilo me je. Dodirivao sam relikvije, fotografirao hodočasnike i susretao znanstvenike nakon čega sam shvatio: vjera traži razum i ljubav. Samo ta dva krila – znanost i vjera – mogu stvoriti pravu puninu, neovisno o njihovim međusobnim proporcijama.

U ovoj ćete knjizi pronaći moje iskustvo o tome.

SVJEDOCI OTAJSTVA

GRZEGORZ GÓRNY JANUSZ ROSIKOŃ

2

SVJEDOCI OTAJSTVA Istraga o Kristovim relikvijama

3

PROSL OV Svaki čovjek koji živi na zemlji ostavlja iza sebe materijalne tragove. Teško da ih ne bi ostavio netko tko je izvršio najveći utjecaj na povijest čovječanstva – Isus Krist. Naposljetku, nije slučajno da povijest dijelimo na dva razdoblja: prije i poslije njegova rođenja.

U njegovo postojanje, unatoč onome što nam je godinama silom pokušala nametnuti komunistička propaganda, nema nikakve sumnje. Sačuvano je previše vjerodostojnih povijesnih svjedočanstava, kako vjerničkih, tako i nevjerničkih, da bi se mogla osporiti činjenica da je prije 2000 godina živio židovski učitelj po imenu Isus iz Nazareta. Ipak, javlja se pitanje jesu li se do naših vremena sačuvali autentični predmeti povezani s njegovim životom.

Ako su priznali Isusa za Mesiju, Spasitelja i Sina Božjega, tada je razumljivo da su apostoli sve stvari vezane uz njega držali kao najdragocjenije uspomene. Prva se kršćanska zajednica trudila u sjećanju i na papiru sačuvati sve što je svjedočilo o onome što je Isus radio na zemlji. Zašto bi se to njihovo nastojanje ograničilo samo na zapisivanje Spasiteljevih riječi kada je bilo moguće sačuvati i stvarne predmete koji su za njim ostali?

Našemu ljudskom duhu kao da je urođena želja za skupljanjem, očuvanjem onoga što je vrijedno. Trudimo se održati živima uspomene na drage nam osobe i u tome nam često pomaže čuvanje predmeta koji su ostali za njima. Za apostole je takva osoba, bez ikakve sumnje, bio Isus Krist, što govori i činjenica da su sva dvanaestorica (osim sv. Ivana) dala život za njega umrijevši mučeničkom smrću.

Briga za Isusovu materijalnu ostavštinu bila je i važan element naviještanja vjere.

Njemački istraživač Michael Hesemann ovako to objašnjava: “Prvi kršćani nisu bili neuki. Istina, možda su očekivali da će kraljevstvo Božje nastupiti još za njihova života.

Međutim, do toga su trenutka imali tešku zadaću koju su trebali izvršiti: navijestiti evanđelje. Evanđelje se, pak, temeljilo na riječima i djelima Nazarećanina, kojima su svjedočili. Isus nije bio mit, poput sinova poganskih božanstava; on je živio, propovijedao im i poučavao ih, doista je postojao. U širenju evanđelja apostoli su imali protivnike; ljudi su ih često susretali sa sumnjom i njihovo je svjedočanstvo više puta bilo zanijekano. Bez obzira na pouzdanje i vjeru u Duha Svetoga, apostoli su znali da svaki čovjek u svojoj nutrini očekuje dokaze na temelju kojih bi zatim, na vlastiti način, mogao pronaći i prihvatiti Isusa. U tomu je procesu Isusova materijalna ostavština, nasljedstvo prve kršćanske zajednice, imala ključnu ulogu. Potvrđivala je njihove riječi i sadržavala znakove Božje spasiteljske milosti i snage. Ti su predmeti postali šutljivi svjedoci događaja koji su imali spasiteljski utjecaj na povijest čovječanstva. Njihova je prisutnost omogućila da svaki čovjek u duhu može ponovno proživjeti ono što su apostoli propovijedali. Tako su navi-

5

SV J ED O CI O TA J ST VA

I straga o K r istovim rel ikvija ma

ještanje činili autentičnim i učinkovitim jer vjera nije samo intelektualni proces spoznaje već i osjetilno, sveobuhvatno iskustvo onoga u što se vjeruje.” Čini se kako je Hesemann točno rekonstruirao logiku razmišljanja prvih kršćana jer upravo takvo razmišljanje nalazimo u pozadini crkvenoga nauka o relikvijama. Vjera u snagu doticanja svetih predmeta ima svoje utemeljenje u događajima iz Isusova života.

Potvrdu za to nalazimo u Markovu Evanđelju koje donosi izvještaj o ozdravljenju žene koja je bolovala od krvarenja: “A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: ‘Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.’ I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: ‘Tko se to dotaknu mojih haljina?’ A učenici mu rekoše: ‘Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: Tko me se to dotaknu?’ A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: ‘Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!’” (Mk 5,24b–34).

Isus nije kritizirao

6

ženin postupak, dapače, pohvalio ju je zbog njezine odvažnosti. Na temelju ovoga evanđeoskog izvještaja prvi su kršćani povjerovali da sveti predmeti u sebi imaju snagu. Nije to bio fetišizam ni naznaka magijskoga vjerovanja u predmete. Naime, u navedenomu evanđeoskom tekstu nalazimo istodobno prisutna tri važna elementa: prvi je element Božja moć koja je ovdje na djelu kao ozdraviteljska snaga; drugi je element vjera osobe koja traži pomoć i, napokon, treći, a to je posredništvo konkretnoga predmeta između Božje ozdraviteljske snage i ljudske vjere. Navedeni elementi tvore temelj za kršćansku vjeru u relikvije kao posredničke predmete koji omogućuju susret između naše zemaljske stvarnosti i kraljevstva nebeskoga.

Tijekom vremena, posebice u kasnomu srednjem vijeku, došlo je do zloporaba u vezi s relikvijama i s njima povezanim oprostima. Krivotvoreni dijelovi relikvija preplavili su cijelu Europu poput pošasti. Sačuvano je mnogo putopisa koji opisuju kako su tijekom istoga hodočašća na tri različita mjesta putnici nailazili na istu relikviju, primjerice rame sv. Tome na Rodosu, u Rimu i u Maastrichtu ili tijelo sv. Mateja u Padovi, Rimu i Trieru.

Takve su zloporabe pogodovale rastu skepticizma prema ovim predmetima kršćanskoga čašćenja. Sljedeće značajne etape u rastu toga nepovjerenja bile su pojava reformacije, prosvjetiteljstva i pozitivizma. Zajedno s trijumfom civilizacije znanosti relikvije su otpremljene u područje praznovjerja.

Istraga o Kristovi m reli kvij ama

SV J EDO C I O TA J ST VA

Ipak, nameće se pitanje ne svjedoči li proizvodnja velika broja krivotvorina o postojanju originala? Ne govore li masovne krivotvorine o pokušajima da se oponaša autentični predmet? U suvremenoj postmodernoj kulturi nalazimo popularnu riječ simulakrum koja označava kopiju čiji original ne postoji. Je li moguće da su Isusove relikvije simulakrumi, reprodukcije nečega što ne postoji? Ili je ipak moguće da su to uistinu autentični predmeti, predmeti kojima se koristio i s kojima je u dodiru bio Isus iz Nazareta?

Janusz Rosikoń i ja pokušali smo pronaći odgovor na to pitanje putujući po svijetu dvije godine u potrazi za Kristovim relikvijama. Gotovo smo se posvuda susreli s nevjerojatnim fenomenom: ove svete predmete kršćanskoga čašćenja u pravilu su više prihvaćali akademski znanstvenici nego pobožni vjernici. Više su fascinirali hladne istraživače nego predane vjernike. Istraživali su ih svjetski priznati znanstvenici s područja povijesti, arheologije, filologije, biblijskih znanosti, patristike, prava, antropologije, orijentalistike, numizmatike, paleografije, kemije, fizike, biologije, sudske medicine, anatomije, genetike, spektrografije i optike. Posebni istraživački timovi, sastavljeni od po nekoliko desetaka znanstvenika na područjima kriminalistike, hematologije, palinologije, matematike, informatike i magnetne rezonance, bili su oformljeni kako bi odgovorili na jedno jedino pitanje: je li relikvija autentična?

U ulozi prije istraživačkih novinara nego hodočasnika slijedili smo ova istraživanja obilazeći svetišta diljem svijeta. Pritom smo više pozornosti posvećivali mišljenjima znanstvenika opremljenih najsuvremenijom istraživačkom opremom nego vjerničkim iskazima. Pa ipak, uvijek iznova bi se pokazalo da se ta dva naoko različita načina razmišljanja često podudaraju. Rezultati dugogodišnjih i višestrukih analiza napravljenih zahvaljujući naprednoj tehnologiji poklapali su se s onim što je o relikvijama tvrdila usmena i pisana kršćanska tradicija. Na temelju znanstvenih istraživanja pokazalo se da se znanost i religija ne moraju međusobno isključivati.

I ne samo to: tijekom istraživanja na nekim su relikvijama otkrivena svojstva pred kojima je naše ljudsko znanje za sada u potpunosti nemoćno. Sa znanstvene točke gledišta, nemoguće je objasniti kako su te relikvije nastale. I uz svu najmoderniju tehnologiju XXI. stoljeća stavljenu na raspolaganje nije moguće napraviti njihovu reprodukciju.

Potpuno neočekivano svjedočili smo kako moderna znanost putem svojih najistaknutijih predstavnika priznaje svoje neznanje i otvara se dimenziji otajstvenoga. I danas, nakon dvije godine istraživanja, osjećamo kako nam je bilo dano izbliza promatrati upravo šutljive svjedoke Otajstva.

Pozivamo vas na naše putovanje...

Grzegorz Górny i Janusz Rosikoń

7

SADRŽaJ

14 TORINSKO PLATNO MATERIJALNI DOKUMENT KRIsTOvE MUKE:

Predmet najučestalijih znanstvenih istraživanja na svijetu za znanost i dalje ostaje nerješiva zagonetka.

70 SVETI KRIŽ sREDsT vO sTRAšNE sMRTI: Ova je relikvija, koju su istražili sveučilišni profesori iz Izraela, identificirana pomoću pločice s natpisom: “Isus Nazarećanin kralj židovski”.

118 SVETI ČAVLI DRAGOCJENIJI OD KRALJEvsKE KRUNE:

Predmeti koje su rimski carevi častili više od vlastitoga kraljevskog znakovlja.

142 SUDARIJ IZ OVIEDA ŽIvA KRv, MRT vA KRv:

Pogrebni pokrov koji je istražio tim španjolskih kriminologa potvrđuje autentičnost evanđeoskoga izvješća o raspeću.

164 TUNIKA IZ ARGENTEUILA KROMOsOMI GALILEJCA POD MIKROsKOPOM:

Tunika koju je istražio svjetski poznati francuski genetičar predstavlja izazov za suvremenu znanost.

8

194 SVETO RUHO IZ TRIERA RELIKvIJA PRET vORENA U PRAH:

Relikvija koja je za vrijeme Trećega Reicha privukla oko dva milijuna protivnika Hitlerova režima.

216 RUBAC IZ MANOPPELLA vERONIKIN DvOsTRUKI ŽIvOT: Jedinstveni portret,

koji se tijekom četiri stoljeća smatrao više legendom nego činjenicom, postao je poznat u malomu mjestu u Abruzzu i otada ne prestaje iznenađivati znanstvenike koji ga dolaze istraživati.

248 STUP ZA BIČEVANJE KAMENI sTUP IZ PILATOvA DvORA: Stup za

kažnjavanje bičevanjem izrađen od egipatskoga mramora danas se čuva u bazilici u Rimu.

262 TRNOVA KRUNA šEZDEsET RANA NA GLAvI: Kruna izgledom nije

nalikovala na obruč, nego više na kacigu s oštrim šiljcima koji su probijali krvne žile i pritiskali živčane završetke.

282 Istraga se nastavlja KOPLJE, sANDALE, PLATNA: Znanstvenici još uvijek

provode istraživanja predmeta koji se časte kao Kristove relikvije, uključujući, među ostalim, sandale iz Prüma i posmrtnu kapicu iz Cahorsa.

308 GOLGOTA I PRAZAN GROB MJEsTO ZvANO LUBANJsKO U svETOME GRADU:

Mjesta povezana s presudnim trenutcima života Isusa iz Nazareta i dalje čuvaju uspomenu na te važne događaje.

5 10–11 12–13 332–333 334 335

PROsLOv KARTA RELIKvIJA KRIŽNI PUT KRONOLOšKI PREGLED RJEČNIK ZAHvALE

9

Aachen

Aachen 294–303

Argenteuil

Argenteuil 164–193

Boćki

Boćki 281

Cahors

Cahors 304–307

Castel Sant'Elia Castel Sant’ Elia 96–97 Colle ValColle d'ElsaVal d’Elsa 130–131 Częstochowa Częstochowa 112–113, 293 Essen

Essen 73, 106, 120–121, 141

Firenca

Florence 83–85

Góra Kalwaria

106

Jeruzalem

Aachen

78–81, 308–331

Karlštejn

Essen

115–116

Kornelimünster Krakov

Kornelimünster

294–303 141

Manoppello

216–247

Milano

132–139

Monte Gargano Oviedo

Argenteuil

Prüm

Pariz

98–99

Oviedo 142–163

Pariz

Paris 123, 262–281

Pisa

Pisa 88–89, 280-281

Prüm

Torino

Cahors

Prüm 290–292

Rim Rome 70–77, 90–95, 104–105,

Oviedo

125, 230–234, 248–261, 280, 284–289, 322

Santo Santo ToribioToribio de Liébana de Liébana Siena Strzelno

100–103

Strzelno 107

Święty Krzyż Święty Krzyż 108–109 Trier Torino Venecija Vilnius

P

O

Siena 126–129

Trier 194–215 Turin 16–69 Venice 86–87 Vilnius 117

R

Q

KARTA RELIKVIJA Vilnius

Strzelno

Góra Kalwaria

Częstochowa Trier

Boćki

Święty Krzyż

Karlštejn Krakov

Venecija Milano Firenca Colle Val Pisa Siena Rim Castel Sant’ Elia

Jeruzalem

11

KRIŽNI PUT

248 STUP za bičevanje

262 TRNOVA

I. postaja

II. postaja

III. postaja

Isusa osuđuju na smrt

Isus prima na se križ

Isus pada prvi put pod križem

70 INRI

70 kRIŽ

329 via dolorosa

KRUNA

IX. postaja

X. postaja

XI. postaja

XII. postaja

Isus pada treći put pod križem

Isusa svlače

Isusa pribijaju na križ

Isus umire na križu

293 krV

12

294 Tkanina oko BokoVa

194 sveto ruho

164 tunika 118 ČaVLi

IV. postaja

V. postaja

VI. postaja

VII. postaja

VIII. postaja

Isus susreće svoju svetu Majku

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Veronika pruža Isusu rubac

Isus pada drugi put pod križem

Isus tješi jeruzalemske žene

216 RUBAC

329 via dolorosa

XIII. postaja

XIV. postaja

XV. postaja

Isusa skidaju s križa

Isusa polažu u grob

Isus je uskrsnuo

308 marija

290 sandale

216 VEra Eikon

142 sudariJ

14 PLATNO

294 ubrus 304 KAPICA

308 grob

13

OTKRIĆE

1356. Lirey

1453.

Chambery 1. 6. 1578. Torino Crno more

Carigrad

1204.

15. 8. 944.

Sre

0

500

1000

doze

mno more

Jeruzalem

33.

kilometri

ZNANOST

POVIJEST

ISTINA

DOKAZ

MATERIJALNI DOKUMENT KRISTOVE MUKE

TORINSKO PLATNO

[

]

P O G L AV L J E I .

Torinsko platno Te večeri, dok je u svojoj radionici u Torinu osvjetljivao fotografske ploče, Secondu Piji srsi su prošli niz leđa. Talijanski fotograf zasigurno

nije pretpostavljao da će mu taj dan, 28. svibanj 1898. godine, promijeniti život. Kada je u podne toga dana kroz objektiv promatrao platno koje je fotografirao, jedva je mogao nazrijeti lik muškarca koji se nalazio na njemu. Bez oštrih kontura, lik je bio nejasan naspram žute tkanine s kojom je tvorio jedva vidljiv kontrast. Što je bliže aparatom prilazio tkanini, tim je manje detalja bio u stanju uhvatiti.

1356. Lirey 1. 6. 1578.

1453.

Chambery Torino

Crno more

Carigrad

1204.

16

PRIKAZ PUTOvANJA TORINsKOGA PLATNA

od svetoga groba u Jeruzalemu do katedrale sv. Ivana Krstitelja u Torinu

15. 8. 944. Edessa 544.

Sre

0

500 kilometri

1000

doze

mno more

Jeruzalem

33.

Tor i n sko p l at no

17 LIK MUšKARCA NA PLATNU primjer je efekta koji se u umjetnosti izvodi tehnikom zvanom sfumato. Likovi su mutni i nemaju oštrih obrisa zbog čega pogled ne može u cijelosti obuhvatiti likove. Zbog toga su detalji prizora neuhvatljivi oku kada ga promatramo iz blizine, dok su jasniji kada ga gledamo iz daljine.

sECONDO PIA

Tor i n sko p l at no

(1855.–1941.) bio je ugledan pravnik iz Torina i ljubitelj fotografije. Upravo je on 1898. napravio glasovitu fotografiju platna.

18

FOTOGRAFIJA sECONDA PIJE izazvala je šok i nevjericu kada je prikazala odraz Isusova lika u obliku fotografskoga negativa.

Nagnut nad fotopločama u svojemu kućnom laboratoriju začuđeno je promatrao kako se na fotografiji pojavljuju jasni obrisi lika čovjeka na platnu. “Dok sam razvijao fotografije, svladale su me emocije. Vidio sam kako se na ploči pojavljuje sveti lik, tako jasan da sam bio zapanjen”, napisao je Secondo Pia u svojim memoarima. Njegovo je čuđenje dodatno pojačala činjenica da je lik čovjeka koji se pojavio na pozitivu imao osobine negativa. Taj je fenomen proturječio svim znanstvenim zakonitostima. Talijanski fotograf nije mogao ni sanjati da će njegovo otkriće imati golem utjecaj na svijet znanosti.

Od toga trenutka nema predmeta na svijetu koji je podvrgnut tako detaljnim i temeljitim istraživanjima kao Torinsko platno. Nastala je čak i zasebna znanstvena disciplina – sindonologija (od grčke riječi sindon, što znači platno) – koja se isključivo bavi istraživanjem fenomena koji se krije u ovome, na prvi pogled, potpuno običnu lanenu

USPOREDI stranice

46–47

Tor i n sko p l at no

PLATNO OsvIJETLJENO sA sTRAŽNJE sTRANE otkriva zadivljujuću karakteristiku. Lik muškarca nestaje, a ostaju vidljivi jedino tragovi krvi. Znanstvenici to smatraju dokazom da lik na platnu nije naslikan jer boja – kao i krv – ne propušta svjetlo. Na tkanini se mogu vidjeti i oštećenja nastala u požaru 1532. godine, kao i mrlje od vode kojom se gasilo vatrom zahvaćeno platno.

19

Naslov poljskoga izvornika: Świadkowie Tajemnicy. Śledztwo w sprawie relikwii Chrystusowych © 2012 Rosikon Press Uz dopuštenje varšavske metropolijske kurije br. 749/D/2012, dano 9. ožujka 2012.

Tekst © 2012 Grzegorz Górny Fotografije © 2012 Janusz Rosikoń © Copyright za hrvatsko izdanje: verbum, split, 2014.

Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Grafički dizajn: Maciej Marchewicz Karte i ilustracije: Piotr Karczewski Suradnja: Jan Kasprzycki-Rosikoń Prijevod: Goran Andrijanić Redaktura: Katarina Gugić, mag. theol.

Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Fotografije preuzete iz zbirki: Nacionalna knjižnica u Budimpešti, s. 22 g., 23, 122; © Bazilika sv. Petra u Vatikanu, s. 91 d., 287; Bratovština otajstva muke Gospodnje u Góri Kalwariji, s. 106 d.; Muzej Santa Maria della Scala, s. 127; Španjolski centar za sindonologiju CES, s. 154; Polskie Wydawnictwo Encyklopedyczne, s.

235; Opatija Kornelimünster, s. 295, 299; Katedrala u Aachenu, s. 297, 298, 301 g., 303 dolje.

Fotografije: © 1978 Barrie M. Schwortz Collection, STERA, Inc., na korici, s. 4, 19, 43 , 44, 45, 46–47, 51, 52, 55 g., 59 d. g., 61 dolje, 62–63, 68, 69; © 1997 Barrie Schwortz Collection, STERA, Inc., s 60; © 2005 Barrie M. Schwortz Collection, STERA, Inc., s. 53, 54; © 2005 John Brown Collection, STERA, Inc., s. 54; © 1978 Mark Evans Collection, STERA, Inc., s. 22 g.; © 2001 Barrie M. Schwortz Collection, STERA, Inc., s. 55 dolje; Dariusz Bartczak, s. 29, 32, 33; André Marion, s. 57, 167, 168, 188, 191; Barbara Sudnik, s. 58, 59 l., 157 dolje, 189; Gherardo Avogadro s. 90, Michal Schoenseld, s. 106 l.; o. Piotr Guzik, s. 141 s., d.; Gérard Lucotte, s. 193; Zbigniew Spytek, s. 290–292; Jean-Paul Barth, s. 304 l., 306 l.

Nakladnik: vERBUM d.o.o., Trumbićeva obala 12, 21000 Split, tel. (021) 340 260, fax (021) 340 270 e-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Za nakladnika: Miro Radalj

ISBN 978-953-235-352-5 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice pod brojem 150524094 Tiskano u Poljskoj.

JEDINSTVENO PUTOVANJE IZ JEDINSTVENIH POBUDA. Materijalni tragovi života i smrti Sina Božjega koji je bio čovjekom. Uravnoteženo povijesno svjedočanstvo o trenutačnoj situaciji našega znanja i neznanja.

Krzystof Zanussi, filmski redatelj FASCINANTNA PRIČA O KRŠĆANSKIM RELIKVIJAMA. Njezini nas autori vode po raznim svetištima na način kojega se ne bi postidjeli ni tvorci napetih trilera, a pri tome uspijevaju očuvati svetost povezanu sa životom i smrću Isusa Krista. Opisujući povijest Torinskoga platna, svetoga križa, svetoga ruha iz Triera ili stupa za bičevanje oni pripovijedaju o početcima naše vjere, dodajući tome i povijest znanstvenih istraživanja tih predmeta. Knjiga koja jednako nadahnjuje na hodočašćenje na mjesta opisana u njoj kao i na produbljivanje vjere!

Krzysztof Ziemiec, TVP1

KRISTOVE RELIKVIJE – TAMO GDJE SE SUSREĆU ZNANOST I VJERA

PREKRASNO ILUSTRIRANA KNJIGA Grzegorza Górnoga i Janusza Rosikona bit će za katolike povijesnim svjedočanstvom stvarne nazočnosti Sina Božjega na zemlji i potvrda o posvećujućoj moći najcjenjenijih relikvija na svijetu. Za one koje Gospodin nije obdario milošću vjere ova knjiga može biti priča o silnoj moći vjere, kao i neprocjenjiv izvor informacija o onome što jača pobožnost kršćana.

Dominik Zdort, “Rzeczpospolita”

Je li Isus doista ostavio za sobom materijalne tragove ili su sve to samo pobožne maštarije? Možemo li zahvaljujući najtajnovitijemu portretu na svijetu, skrivenu u gorama Abruzza, otkriti kakvu je boju očiju imao Isus? Govore li nam platna na kojima se nalazi njegova zgrušana krv nešto o njegovoj muci? Može li se nešto saznati iz komada drveta svetoga križa? Autori ove knjige obišli su svijet da bi to otkrili.

Górny i Rosikoń dvije su godine putovali, istraživali i surađivali s povjesničarima i znanstvenicima, koristeći pri tome najsuvremeniju tehnologiju, u pokušaju da potvrde autentičnost Kristovih relikvija.

Istražili su i fotografirali za ovo impozantno djelo sveti križ, čavle, trnovu krunu, stup bičevanja, Kristovu tuniku, rubac iz Manoppella, sudarij iz Ovieda, sveto ruho iz Triera, slavno Torinsko platno i mnoge druge.

Rezultat njihova rada oduzima dah. Nakon iscrpna istraživanja došli su do fascinantnih zaključaka temeljenih ne toliko na vjeri koliko na dokumentiranim dokazima povijesnih izvora i stručnomu znanstvenom mišljenju, a koji su u potpunu skladu s kršćanskom predajom.

DOISTA PREDIVNA KNJIGA stvarana s velikom strašću i trudom.

Izvrstan je izvor informacija za znanstvenike i sve koji žele proširiti svoje poznavanje ove materije, a obogaćena je fantastičnim fotografijama.

Barrie M. Schwortz, službeni fotograf Projekta istraživanja Torinskoga platna (STURP)

ISBN 978-953-235-352-5

VERBUM

9 789532 353525

www.verbum.hr