ODABERI SPORT: JUDO - SPORTSKI MAGAZIN BROJ 03

SPORTSKI MAGAZIN BROJ 03 2020

JUDO TRENERICA

Beata Guszak

SPORT I EMOCIJE

1

I MP R ES S U M POKRET – aktivan i zdrav udruga za promicanje tjelesne aktivnosti Stjepana Gradića 17 10000 Zagreb Republika Hrvatska mob: 091 542 1074 mali.sportasi@gmail.com malisportasi.net

PRIJEVOD NA ENGLESKI JEZIK Barbara Spasović UREDNICA Tomislava Cigić AUTORICE TEKSTA: Tomislava Cigić Barbara Spasović FOTOGRAFI Tino Marić Mirna Crnković

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Nabava priručnika sufinancirana je sredstvima Europske unije iz Sadržaj časopisa isključiva je odgovornost udruge Europskog socijalnog fonda.ZA POTICANJE POKRET – AKTIVAN I ZDRAV, UDRUGE TJELESNE POKRET - AKTIVAN I ZDRAV, UDRUGA AKTIVNOSTI ZA POTICANJE TJELESNE AKTIVNOSTI, Stjepana Gradića 17, 10000 Zagreb, +385 91 542 1074, http://malisportasi.net/

Za više informacija o EU fondovima molimo posjetite

Za više informacija o EU fondovima molimo posjetite web stranicu web stranicu Ministarstva regionalnoga razvoja i Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije: www.strukturnifondovi.hr.

fondova Europske unije: www.strukturnifondovi.hr.

GRAFIČKI DIZAJN Restart Hrvojka Dolić

> KAKO ODABRATI SPORT Sport je jako važan i pozitivan za naše psihifizičko zdravlje, vitalnost, izgled, samopouzdanje, energiju. Često se stavlja poseban naglasak da sa sportskim navikama i zdravim načinom života treba početi što ranije, još od djetinjstva. Iako je sport izuzetno veliki faktor u dječjem razvoju, ponekad može biti kontraproduktivan.

Istina je da se sportom treba početi baviti što prije, iz više razloga: kako bi dijete usvojilo disciplinu i važnost kretan-

2

ja i zdravih navika, zbog razvijanja refleksa i preciznih pokreta te kako bi psihički bilo jaka osoba u budućnosti.

No, ‘’što prije’’ ne znači da dijete treba uključivati u sport prerano, na primjer u njegovoj vrtičkoj dobi, jer u tom slučaju neće dovoljno dobro razumijeti taj sport kojim se bavi, kao ni njegov smisao i važnost. Često u takvim preranim slučajevima dijete ne zavoli nametnutni sport dovoljno jako te brzo odustane, što mu također može st-

voriti neugodno iskustvo zbog čega kasnije bude ne zainteresirano za neki drugi sport. Uključivanje djece prerano u sport se najčešće događa zbog roditeljskog straha da će kasnije biti prekasno ili zbog velike ambicije da im dijete bude vrhunski sportaš. No, za dijete u tako ranoj dobi od fizičke aktivnosti je sasvim dovoljno da ide van s prijateljima i trči po livadi. Stoga je važno znati kada je primjereno dijete uvesti u neki sport.

Idealna rana dob za sport bi bila u djetetovoj sedmoj ili osmoj godini života, no svakako nije prekasno da se dijete uključi u sport do njegove petnaeste godine. Svako dijete koje se poželi uključiti u sport nakon petnaeste godine, biti će mu teže pronaći slobodno mjesto u klubu jer uvijek mlađi imaju prednost; to se ne događa zato što starije dijete nije sposobno za fizičku aktivnost, ali može usporiti disciplinu i rezultate klubova.

Vrlo je važno ne žuriti sa sportom, no jednako tako je bitno znati koji

sport odabrati. Nije dovoljno da sport u kojem je dijete bude ‘’slučajan’’ odabir, ili odabir roditelja umjesto djeteta. Djetetu treba prezentirati nekoliko različitih sportova i pustiti ga da ih više proba. Naravno, to za roditelje može ponekad može biti ‘’skupo’’, ali ipak je bolje i zdravije da se dijete pronađe u sportu koji je za njega, nego ostane u nametnutom do kojeg mu nije stalo, na kojem mu nije zabavno i na kojem u konačnici neće ni ostati dovoljno dugo kako bi stekao one životne navike zbog kojih je, zapravo, i upisalo sport.

Nije svatko za svaki sport, ali svatko je za sport. Važno je spoznati tu razliku, kao i razlike među sportovima. Primjerice, nije svejedno želi li dijete u timski ili individualni sport.

Naravno da su obje vrste jednako pozitivne, ali mogu biti kontraproduktivne ako se dijete ne pronalazi u sportu.

Timski sportovi, kao što su to nogomet, košarka, rukomet, odbojka i mnogi drugi, osim kretanja postižu i važan osjećaj zajedništva za dijete;

timski sportovi stvaraju timove, gdje svatko ovisi o svakome, gdje zajedo slave nad pobjedom ili plaću nad porazom.

Individualni sportovi, poput juda, atletike, plivanja, tenisa i mnogih drugih, više pašu onoj djeci koja ne vole ovisi o drugima za svoju pobjedu ili poraz; u tim sportovima, dijete je samo odgovorno za svoje pobjede i ‘’greške’’ koje ga nekad odvedu i do poraza. U takvom tipu sporta, dijete uči biti samostalno, raditi na sebi kao pojedincu i uvijek se gurati naprijed.

Naravno, ponekad je teško izabrati, ali potrebna je motivacija i dobra volja. Prvi korak do uspjeha je pronaći sport u kojem dijete pripada – ali ne prerano. Također, nisu uvijek bitni samo visoki rezultati i medalje, puno je bitnije da se dijete zabavlja, pronađe nove prijatelje te time ostane u sportu; kroz njega stvori nove navike, što mu također unaprijedi samostalnu disciplinu, podigne ocjene u školi i održi samopouzdanje.

3

>H OW TO CHOOSE SPORT

Sport is very important and positive for our psychological and physical health, vitality, appearance, self-confidence, energy. Often, special emphasis is placed on starting with sports habits and a healthy life style as early as possible, since childhood.

Although sport is an exceptionally great factor is the development of children, it can sometimes be counterproductive.

It is true one should start with sport as early as possible, for many reasons: in order for the child to adopt discipline and the importance of movement and healthy habits, in order to develop reflexes and precise movements, and in order to be a physically strong person in the future. However, “as early as possible” does not entail including a child into sports too early, for example – during kindergarten, because, in this case, he or she will not understand fully the sport they are doing – nor its meaning and importance. Quite often, in these cases, the child does not come to love the imposed sport enough and quits early as well, which is something that canalso create an unpleasant experience on account of which he or she is later no longer interested in other sports. Including children too early into sports occurs most frequently because of parental fear that later will be too late, or because of a great ambition for their child to be an outstanding athlete. But, for the child in such early age, it is sufficient in terms of physical activity, for he or she to go out with friends and roam the meadows. It is therefore important to be aware what

4

the appropriate age for introducing the child in a particular sport is.

The ideal early age for sports would be child’s seventh or eighth year of life, but it is definitely not too late for the child to get involved in a sport up to his or her fifteenth year. Each child that wants to get included into sport after 15 will find it more difficult to find a vacancy in a club, because younger children are always favoured; this occurs because an older child is not capable for physical activity, but it can also slow down discipline and the results of the club.

It is very important not to hasten with sports, but it is equally important to know which sport to choose. It is not enough for the child’s sport to be random, or that parents choose in lieu of the child. The child should be presented with several different sports and let he or she try out different sports.

Naturally, this can prove to be too expensive for parents sometimes, but it is nevertheless better and healthier for the child to find its sport, suited to him or her, than to remain in an imposed sport they care not about, where they have no fun and in which they finally will not remain long enough in order to gain those life habits because of which he or she, really, got involved in the first place.

Not everybody is equally suited for each sport, but everybody is suited for sports. It is essential to realise this difference, as well as differences between sports. For example, it is not irrelevant whether the child wants to

be in a team or an individual sport.

Both kinds are, of course, equally of positive value, but can prove to be counterproductive if the child does not see himself/herself in it.

Team sports, such as football, basketball, handball, volleyball and many others, achieve, except for movement, also the sense of community, important for each child; team sports create teams, where everybody depends on everybody else, where they celebrate together their victory, or mourn the defeat.

Individual sports, such as judo, athletics, swimming, tennis and many others, are better suited for those children who do not enjoy depending on others for their victory or defeat; in these sports, the child is solely responsible for his or her victories or errors – that sometimes lead to defeat. In a sport of such kind, the child learns how to be independent, to work on him or herself as an individual, and to always push forwards.

Naturally, sometimes it is difficult to choose, but, what is required is motivation and good will. The initial step to success is finding the sport where the child belongs – but not too early.

Furthermore, great results and medals are not what is always essential; it is far more important for the child to have fun, find new friends and thus remain in sports; and create new habits through the sport, which also improves independent discipline, as well as achieves better grades in school and maintains self-confidence.

RAZDOBLJE PROVEDBE PROJEKTA: od 27.09.2018. do 27.03.2020.

KRATKI OPIS PROJEKTA: Projekt na inovativan i djeci prihvatljivi način razvija svijest o važnosti usvajanja navika zdravog stila života, te popunjavanje slobodnog vremena kvalitetnim sadržajima, kroz razvijanje dugoročnijeg interesa za bavljenjem športom. Ciljne skupine obuhvaćene ovim projektom su: djeca čiji su roditelji nezaposleni, čiji su roditelji korisnici dječjeg doplatka, bez odgovarajuće roditeljske skrbi, iz jednoroditeljskih obitelji, iz obitelji s troje ili više djece i s problemima u ponašanju.

CILJEVI I OČEKIVANI REZULTATI PROJEKTA (OPERACIJE):

- s tvaranje uvjeta ravnomjerne zastupljenosti bavljenja športom, -n a sportsko rekreativan, ali edukativan i djeci prihvatljiv način razvijati svijest o prihvaćanju navika zdravog stila života, te popunjavanje slobodnog vremena kvalitetnim sadržajima, kroz razvijanje dugoročnijeg interesa za bavljenjem športom, -e ducirati trenere za dugoročnu održivost programa, -u naprijediti kapacitete trenera, športskih instruktora i voditelja aktivnosti za rad s djecom iz ciljnih skupina

OPĆI CILJ PROJEKTA: - organiziranje slobodnog vremena djece kroz razvoj i provođenje športskih aktivnosti, - aktivnosti interdisciplinarne suradnje putem promicanja bavljenja športom i to od najranije dobi

OČEKIVANI REZULTATI su uključenost 50 sudionika ciljane skupine i educirani treneri, športski instruktori i voditelji aktivnosti za dugoročnu održivost programa te 3 aktivnosti za podizanje svijesti.

KONTAKT OSOBE ZA VIŠE INFORMACIJA: Ime i prezime: Vitomir Spasović Tel.: +385 91 542 1074 Email: mali.sportasi@gmail.com

5

> P R O J E K T “ O D A B E R I S P O R T ” razgovor s učiteljicama osnovnih škola na području grada Zagreba uključenim u projekt Provođenje projekta ‘Odaberi sport’ prati stalno visoka motiviranost učenika za sadržaj, a to je u današnjim generacijama rijetkost. Stoga je, iz moga iskustva, vrijedno preporučiti provođenje ovog projekta i drugim učiteljicama i učiteljima Nikolina Jakobenov OŠ Horvati

Nina Marčetić OŠ Matije Gupca

Jako sam zadovoljna utjecajem slikovnica na učenike. Djeca su se poistovjetila s mnogim likovima u slikovnicama i počeli su drugačije gledati na određene situacije u razrednom odjelu, školi i kod kuće. Kroz naš zajednički rad, učenici su razvijali empatiju i osjećaj pripadnosti u većem omjeru nego prije projekta.

Likovno izražavanje je došlo spontano i na inicijativu učenika.

Kroz likovni izraz učenici su mogli pokazati svoje mišljenje o određenoj temi.

Prilikom provedbe projekta učenici su bili izrazito zainteresirani za slikovnice “Mali sportaši”. Posebno su im se svidjeli likovi koji vode čitatelja kroz slikovnice. Učenici su se pronalazili u likovima i poistovjetili se s njima. Ako im se neki sport i nije svidio to nisu pokazivali, niti bili manje zainteresirani zbog zanimljivih komentara likova. Često su se vraćali na slikovnice i u slobodno vrijeme ih listali i proučavali. Čak i nakon provedbe projekta učenici često proučavaju i čitaju slikovnice jer su im stalno dostupne u razrednoj biblioteci.

zanimljiv i učenicima lagan način pripovijeda i opisuje nastanak „juda” kao sporta. Posebno su bili oduševljeni ilustracijama koje još jasnije objašnjavaju kulturu zemlje i naroda iz koje „judo” potiče. Nakon obrade slikovnice učenici su samostalno ilustrirali svoju slikovnicu „Nježni put”.

Obzirom da se radi o učenicima prvih razreda iznenađujuće je kako smo dobili kvalitetne i zanimljive radove. Nakon obrade slikovnice učenik koji već neko vrijeme trenira „judo” je drugim učenicima pokazao nekoliko pokreta. Na taj način su se učenici i dodatno motivirali jer drugačije je to kada ti netko blizak nešto pokaže i nauči te nečemu novome, a ne potpuni stranac.

Posebno im je bila zanimljiva slikovnica „Nježni put” koja na

Likovno izražavanje u mlađoj školskoj dobi posebno je važno jer

Ovaj projekt nam nije pomogao samo u sportskom djelu života nego i u stvaraju većeg zajedništva u razrednom odjelu i boljim odnosima među učenicima.

6

je djeci blisko i prirodno. Kroz sam proces likovnog izražavanja djeca, osim same kreativnosti, izražavaju svoje ideje, razmišljanja, iskustva, osjećaje i doživljaje na njima jednostavan i zabavan način.

Izreka da slika vrijedi više od tisuću riječi posebno je istinita u slučaju djece jer njihov vokabular i sposobnost govornog izražavanja u mlađoj školskoj dobi često nije razvijena jednako kao sposobnost izražavanja kroz likovni rad, naročito ako je tema djeci nova. Sve ono što misle i znaju često lakše izraze crtežom nego riječima i zato je ovakav način izražavanja od iznimne važnosti u ovom uzrastu.

Gabrijela Šikić Milković OŠ Jure Kaštelana

sport kod naše djece, npr. jahanje ili streličarstvo.

Aktivno su sudjelovali u svim fazama provođenja projekta, nakon listanja i čitanja slikovnica mnogi su izvdajali detalje koje su otkrili, bilo da se odnose na povijest toga sporta ili na neka pravila koja su važna za pojedini sport.

Obzirom na uzrast neki su odlučni i dosljedni sportu koji već treniraju, a imajući iskustvo govorili su ostalima o situacijama koje su doživjeli (natjecanja, putovanja, doživljajima). Uglavnom su to učenici koji se aktivno bave nogometom, košarkom, judom ili plivanjem. Takvi učenici redovito su i marljivi i samostalni u izvršavanju školskih obveza.

Učenici su bili izrazito motivirani za likovno izražavanje a potaknuti idejom projekta “Odaberi sport”

Petra Capan OŠ Davorina Trstenjaka – područna škola

Primjetila sam da su moji učenici s posebnom pažnjom slikali ili crtali ono što se odnosilo na neki ne tako često odabrani i dostupni

Slikovnica “Nježan put” izazvala je veliko zanimanje kod mojih učenika. Čitala sam im slikovnicu čak nekoliko puta na njihove

molbe. Još uvijek znaju vrlo često uzimati slikovnicu i čitati.

Smatram da prenosi jako dobru poruku i potiče učenike na bavljenje sportom. Nekoliko učenika koji se do sada nisu bavili nikakvim sportom upisali su se na različite sportske aktivnosti.

U svakom slučaju, imam sve pohvale za slikovnicu i preporučila sam ju i ostalim kolegicama u školi.

Martina Mišković OŠ Kralja Tomislava Nježan put slikovnica je koja spaja djecu i sport.

Razumljiva je, lijepo ilustrirana i edukativnog karaktera. Na djeci blizak način, kroz priču, ističe prave vrijednosti koje nam sport donosi. Naučili smo kako se velikim radom, trudom i upornošću puno toga može postići. Ovo djelo nam je zasigurno uljepšalo jedno školsko popodne!

7

PRIČA IZ INSTITUTA

KODOKAN 2019.

Judo potječe od Jujutsua, a osmislio ga je profesor Jigoro Kano koji je tokom cijelog života promovirao judo. Savladavši nekoliko različitih borbenih stilova u svojoj mladosti, time je počeo razvijati vlastiti sustav, temeljen na modernim sportskim načelima.

Stoga, 1882. Godine osnovao je Institut za Kodokan Judo u Tokiju, gdje je započeo svoja predavanja koja su i dan danas ostala kao međunarodni autoritet za judo.

Kodokan je predstavio tri osnovne kategorije tehnika koje definiraju judo, a to su bacanje, zahvati i kretanje za vrijeme borbe. No, jednako važna sastavnica ovoga sporta je također i umjetnost padanja. Što se tiče udaraca, oni se primjenjuju samo prilikom prezentiranja niza unaprijed dogovorenih pokreta (kata).

Budući da se Jigoro Kano bavio obrazovanjem kao predsjednik tokijskog sveučilišta, kroz judo treninge jednako važnima smatra mentalni, moralni i karakterni faktor koliko i fizički trening.

Zbog toga, većina judo trenera naglašava sva važna načela juda; kao što je načelo popuštanja da bi se postigla veća snaga ili veličina te znanstvena načela utjecaja, ravnoteže, učinkovitosti, zamaha i kontrole.

10

Seiryoku zenyo („maksimalno učinkovito korištenje energije“) i Jita kyoei („obostrano blagostanje i korist“) slove kao dva najpoznatija načela judoa. Seiryoku-Zenyo odnosi se na sve vrste napora i teškoća, i fizičke i duhovne, te kako ih u potpunosti uspješno iskoristiti protiv protivnika. A Jita Kyoei se odnosi na obostrani prosperitet – za sebe i za druge.

Jita Kyoei je posebno bitno načelo, jer stavlja važnost na to kako svaki član društva i unutar različitih grupacija mora znati funkcionirati i surađivati u skladu s ostalima, jer ništa nije važnije od prosperitetnog zajedničkog života.

Jer ako svi zajednički djelujemo s ciljem međusobne suradnje, rad svakog pojedinca bit će jednako dobar i za njega i za druge. Time se, ustvari, postiže obostrana sreća i mir. Jita Kyoei zapravo uči da se aktivnostima ne bi trebali baviti isključivo radi osobnog interesa, kojigod taj interes bio, već radi sklada i suradnje boljega društva.

Kodokan judo institut u Tokyu, od 22.-30.11.2019. godine, okupio je vodeće ljude od strane Svjetske judo federacije (IJF), te najveće majstore juda na Kodokan judo institutu. Razlog okupljanja bilo je utvrđivanje klasifikacije judo tehnika te

njihovo video snimanje. Judo je danas jedan od najpopularnijih olimpijskih borilačkih sportova te kao takav mora imati jasnu terminologiju I klasifikaciju tehnika. Upravo su zato na Kodokanu su majstori iz IJF-a I majstori Kodokana , po prvi puta u povijesti zajedno utvrdili I snimili sve judo tehnike. Time će judo svijet imati jedinstvenu terminologiju I klasifikaciju čime će se stvoriti uvjeti za još kvalitetnijim analizama I jedinstvenoj terminologiji u edukaciji judaša I trenera.

Treba napomenuti da je među majstorima juda bio i poznati judaš iz Hrvatske Slaviša Bradić 7.dan, trener u Judo klubu Rijeka.

Snimanje je bilo vrlo intenzivno I treba napomenuti da je u 5 dana jedan Uke pao preko 1200 puta.

Uz sastanak I snimanje videa sa svim judo tehnikama održan je I jedan poseban ispit za Florin Daniel Lascau 7.dan I Slaviša Bradić 7.dan (oboje iz IJF-a). Ispit je održan ispred komisije koju su činili, predsjednik Kodokan Judo Instituta, gosp. Haruki Uemura 9.dan, gosp. Saburo Matsushita 9.dan,gosp. Isao Matsui 8.dan I gosp. Michio Fukushima 8.dan (svi iz direktorskog ureda za dan pojaseve). Prikaz tehnika na ispitu ocijenjen je od strane eksperata sa odličnom ocjenom.

11

> S PORT I EMOCIJE Sport i emocije strogo su povezani. Opće je poznata činjenica da je sport dobar za čovjekov rast i razvoj, kao i da se njime može razviti životna karijera. Obično su najuspješniji sportaši oni koji uđu u sport kao dijete – i zavole ga kroz igru. Točno je da je u sport najbolje krenuti u ranoj dobi, no ono što je možda važnije za dijete od sportke aktivnosti u tom periodu života jest stav – stav prema sportu, stav roditelja i trenera prema njemu, odnosno, stav prema ljubavi.

Sport i emocije povezani su pomoću iščekivanja. Iščekivanja boljih rezultata, pobjede, medalja, rekorda... Sport nas uči razumijeti i kontrolirati emocije u onim trenutcima kada pobjedimo i kada izgubimo, budući da se ti trenutci pojavljuju stalno kroz čovjekov svakodnevni život; kroz školu, posao i slično. No, ako je cilj da dijete koje uđe u sport također i izađe iz njega kao psihofzički snažna osoba, onda je bitno naglasiti važnost uloge roditelja i trenera kroz taj osjetljivi dječji život.

Prije svega, djetetu je najvažnije objasniti da u sportu nisu najbitniji rezultati; dobro je napredovati, poželjno je biti uspješan... ali najvažniji cilj je ustvari zabava, zdravlje i fizička aktivnost. Često roditelji koji previše očekuju od djeteta, pogotovo ako sami za njega odaberu sport koji im se možda ni ne sviđa, stvaraju kod djeteta tugu i bijes. Dijete s vremenom navikne na takav stav i odgoj, no tuga i bijes nikada ne nestaju; samo su sakriveni i nastavljaju rasti u djetetu te takve negativne emocije onda počnu biti i asocijacija za sport – što je, naravno, krivo – dok u jednom trenutku nešto ne pukne.

U konačnici, sportom se svakako treba baviti, no treba se baviti s lubavlju. Ako sport ne pobuđuje ono najbolje u nama kao što bi trebao, onda on ozbiljno može psihički naštetiti pojedincu. Roditelji trebaju imati puno podrške, a treneri puno strpljenja. Iz sporta je, uz fizičku aktivnost i rezultate, potrebno izvući ono najbitnije; ljubav prema sportu, ljubav prema novim prijateljima, ljubav prema uspomenama, ljubav prema napretku... radost i veselje.

12

13

I N T E R V J U T R E N E R I C A J U D A – B E A TA G U S Z A K , U Č I T E L J S K I FA K U LT E T U Z A G R E B U , 5 . G O D I N A

Od kada trenirate judo?

Judo treniram od svoje pete godine, točnije prvi put sam stala na strunjaču u rujnu 2000. godine.

Zašto baš judo?

Imam starijeg brata koji je trenirao judo.

Svaki njegov trening sam gledala sa strane.

Samo sam čekala da navršim pet godina kako bih i ja mogla stati na tu strunjaču i raditi isto što i on radi. Na taj način je bio i ostao judo kao moj sport.

14

Natječete li se i dalje u judu? u judu se ne natječem više. Bila sam aktivna sve do početka druge godine fakulteta, odnosno do neke 2015., 2016. godine.

Kako je situacija na fakultetu postajala sve ozbiljnija, na žalost profesori su imali sve manje razumijevanja za aktivnosti van fakultetskih obaveza. Nisam se nikako mogla s njima dogovoriti pa je nekako to bio i razlog postepenog izlaska iz judo natjecanja.

Koji su Vaši do sada najveći uspjesi? (i kada ste ih ostvarili?)

Neki od mojih uspjeha su: Državno prvenstvo 1. mjesto (uzrast seniora) 2016.; 1. mjesto (uzrast mlađih seniora) 2015. ...

Europske sveučilišne igre 1. mjesto 2016.

Europski kupovi 3. mjesto Bratislava 2015.; 3. mjesto Prag (uzrast juniora) 2015. ...

Svjetsko ekipno prvenstvo 3. mjesto Ljubljana 2013.

Koji pojas imate? (koja boja i koji dan?)

Nositeljica sam crnog pojasa II. dan. Plan je naravno da ne zastanem na tome već da nastojim dalje polagati za više pojaseve.

Kada ste postali trener/ ica i koliko dugo se već bavite time?

Trenerica sam postala 2016. godine te sam od tada i u ulozi trenerice.

udući da radite s B najmlađim početnicima koji se tek uključuju u Judo – kada je najbolje za djecu da se najranije uključe u judo?

Za djecu je najbolje što ranije krenuti s judom.

Donja granica je nekih 4 godine ali to naravno ovisi od djeteta do djeteta i njegovog cjelokupnog razvoja. Sam UNESCO je proglasio judo najboljim za uzrast od 4. do 12. godine jer omogućuje sveobuhvatan razvoj.

15

Od kada trenirate judo?

Judo treniram od svoje pete godine, točnije prvi put sam stala na strunjaču u rujnu 2000. godine.

Zašto baš judo?

Imam starijeg brata koji je trenirao judo. Svaki njegov trening sam gledala sa strane. Samo sam čekala da navršim pet godina kako bih i ja mogla stati na tu strunjaču i raditi isto što i on radi. Na taj način je bio i ostao judo kao moj sport.

Natječete li se i dalje u judu? u judu se ne natječem više. Bila sam aktivna sve do početka druge godine fakulteta, odnosno do neke 2015., 2016. godine. Kako je situacija na fakultetu postajala sve ozbiljnija, na žalost profesori su imali sve manje razumijevanja za aktivnosti van fakultetskih obaveza. Nisam se nikako mogla s njima dogovoriti pa je nekako to bio i razlog postepenog izlaska iz judo natjecanja.

16

Što Vam je najzanimljivije u Vašem poslu te što doživljavate kao svoj rezultat/uspjeh? (imate li neku anegdotu za prepričati?)

Najzanimljiviji mi je rad sa samom djecom. doživljavam svojim uspjehom kada vidim da su napredovali u bilo kojem pogledu. Sretni ste kada vidite da se dijete izborilo za sebe, a bilo je plaho po prirodi; sretni ste kada je dijete imalo smanjeni tonus mišića, a sada je očvrsnulo i osnažilo se; sretni ste kada se najmanja djeca žele odvojiti od roditelja i odvaže se uči u dvorani. Sve su to možda sitnice ali u

svijetu trenera su to stvarno velike stvari i veliki koraci.

Zašto biste preporučili djeci i/ili njihovim roditeljima da se uključe baš u judo?

Preporučila bih judo djeci i roditeljima iz razloga što će to njihovu djecu osnažiti fizički ali i psihički, steći će nova prijateljstva i razna iskustva, naučit će se međusobnom poštovanju, empatiji, bontonu, naučiti se nositi s gubitkom ali i slaviti pobjedu. Smatram kako samo mogu dobiti puno iz ovog sporta i da neće žaliti niti sekunde ako odluče upisati judo.

Koliko djece od onih

koja se počnu tako rano baviti judom ostane u tom sportu dovoljno dugo da ostvare neki ozbiljniji rezultat? (koji prosjek/ postotak djece?)

Moje viđenje je da jako malo djece ostaje u judu dovoljno dugo da ostvare ozbiljniji rezultat. Iz razloga što su djeca mala i traže se, traže koji sport im najviše odgovara. U zadnje vrijeme imam iskustva da dosta djece želi samo rekreativno trenirati, odnosno ne želi ići na natjecanja. Također za ozbiljniji rezultat treba uložiti dosta vremena i truda, a djeca su tada taman u razdoblju puberteta i postoji mogućnost da ih

17

zaokupe vršnjaci nekim drugim, njima privlačnim, aktivnostima. A najbitnije od svega je velika podrška roditelja, i psihička i materijalna te smatram kako dosta i o tome ovisi broj djece koji će ostati u judu i postići neki ozbiljniji rezultat. Također, mislim da je bitno da su djeca uključena u sport na bilo koji način, pa tako da ima onih koji treniraju judo ali nemaju težnju za postignućima, što je isto vrlo dobro.

Koliko je teško raditi s najmlađima – jesu li poslušni? (imate li neku anegdotu za prepričati?)

18

Najzanimljivije mi je raditi s djecom najmlađeg uzrasta. Svakim danom od njih možete naučiti nešto novo te se tome trebate i prilagođavati. Niti jedna generacija nije ista pa tako ni vaš pristup nije isti. S djecom mlađeg uzrasta treba biti strukturiran i jasan. Jednom prilikom mi se dogodila situacija da smo se morali pozdraviti na početku treninga u liniji.

Od djece zahtijevam da su barem tih pola minute za vrijeme pozdrava tiho, da se ponašaju kao prvi judaši.

Jedan dječak je pričao, a ja sam mu pokazala da se stiša (prst na usta) misleći da će prestati pričati, a on je samo počeo šaptati i rekao da je

sada tiši. Kod djece moramo biti precizni u razgovoru i oni moraju točno znati što od njih tražimo. Također treba biti i puno topline s njima. iste li jednoga dana B voljeli raditi s nekim vrhunskim judašem koji ima mogućnost i želju za ostvariravenjem novog velikog rezultata? (S kojim i zašto?)

Imam više afiniteta za manju djecu te bih samim time voljela i ostati u judu s najmlađim uzrastima. Ta djeca me najviše ispunjavaju i na taj način njima mogu pružiti najviše.

Sport je pravo i potreba suvremenog čovjeka, čimbenik zdravlja, sredstvo odgoja i obrazovanja. Uključivanjem djece u judo sport, u judo klub, sustavnim treningom, osim zdravih navika, važnih za zaštitu zdravlja, kod njih razvijamo disciplinu i komunikacijske vještine, timski duh i osjećaj pripadnosti, doživljaje potvrde, ali izgrađujemo i otpornost na neuspjehe i situacije u kojima je netko drugi u nečemu uspješniji. Na taj način sustavno se kod djece podiže razina samopoštovanja i samopouzdanja.

20