Brzi Ola
Slavonci su ponosni i vrijedni ljudi, dobri domaćini, uvijek
spremni za druženje uz čašu vina nastalog od grožđa uzgojenog na toj plodnoj zemlji. Vole i dobro pojesti pa je na stolu obilje domaće hrane: čobanac, riblji paprikaš, slasna šunka, ljuti kulen, slanina,
gibanica, čvarci, šaran na rašlje i tako redom.
Nadaleko su poznate slavonske svadbe koje traju danima. Djevojke u lijepim nošnjama prekrivenim zlatnim dukatima i muškarci sa šokačkim šeširima, uz pjesmu i zvuk tamburica, slave ljepotu života.
Njegovo jurcanje dalo mu je snagu, što se vidjelo na seoskim utakmicama. Kada bi Ivica pojurio šutirajući loptu ispred sebe, ne bi stao dok s njom ne bi utrčao u gol. Ostali dječaci nisu ga mogli pratiti, bio je najbrži. Pretrčao bi
jednog, pa drugog, a kada bi susjedova krava Šara pasući travu ušla na teren, Ivica bi gurnuo loptu ispod nje, u trku je vješto zaobišao i nastavio dalje. Zato se nitko nije začudio kada su ga pozvali u Nogometni klub Posavac.
Iz jednog od najpoznatijih klubova svijeta, Bayerna iz Münchena, u kojem igraju samo oni najbolji, bacili su oko na Ivicu. „Taj trči više i od nas Nijemaca! Takav nam igrač treba“, vikali su. No početak nije bio lak. Bayern je pun nogometnih zvijezda, a novi trener, Nizozemac Louis van Gaal, u svojoj momčadi nije vidio mjesto i za brzonogoga Slavonca. Ivicu je to rastužilo, ali odrastao je u kraju gdje se ljudi ne predaju lako.
Nastavio je marljivo trenirati. Vježbao je puno, više od ostalih, s loptom i bez lopte, a i trčao je brže i više nego prije, kao da ga je vjetar nosi. Trener je ubrzo promijenio mišljenje i počeo ga uvoditi u igru. Kad god bi Ivica ušao u igru, rastrčao bi se po terenu, ugrabio loptu, sjurio se kao vjetar i zabio gol.
Više od svega volio je igrati u kockastom dresu. Kada bi se zavijorile hrvatske zastave i s tribina se začuo huk „Trči Ola, majstore!“, njegova vjetrovita snaga pretvorila bi se u vihor. Kao olujni vrtlog trčao bi igralištem noseći sve pred sobom. Ola, kako su ga od milja zvali, igrao je srcem za reprezentaciju Hrvatske. Odigrao je više od sto utakmica, a pamte ga po golu koji je dao Talijanima, četverostrukim svjetskim prvacima.
Rame uz rame s izbornikom reprezentacije Zlatkom Dalićem vodio je Vatrene na
svjetskim nogometnim prvenstvima u Rusiji 2018. i Katru 2022. godine. Bili su to dani uspjeha i slave kada je jedna mala
zemlja igrajući protiv nogometnih velikana učinila nemoguće. Onaj Olin vjetar prenio se i na igrače koji su poput oluje otpuhali sve pred sobom i osvojili srebro, a potom i broncu te postali jedna od najuspješnijih reprezentacija svijeta.
