Suvremena trgovina 6-2020

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 45, BROJ 6

Z A

T R G O V I N U

www.suvremena.hr

Europski trgovinski pakt za potporu gospodarskom oporavku Europe Integracija akademskog obrazovanja i prakse na studijima trgovine Kako podići razinu kvalitete obrazovanja u trgovini Turizam i očekivanja gostiju ubrzano se mijenjaju Digitalni lanci opskrbe i njihova implementacija Život, poslovanje i brendovi nakon pandemije Pandemija dovela u pitanje lojalnost kupaca Digitalizacija u trgovini i njen utjecaj Dualno obrazovanje za trgovinu Gradovi temeljeni na znanju Nova misija poduzetništva

Tema broja:

Obrazovanje u trgovini

Trenutak da Hrvatska kreira svoju budućnost

FreshBase Jednim dodirom do učinkovitosti Pametnije vaganje uz sve prednosti zaslona osjetljivog na dodir FreshBase je nova linija METTLER TOLEDO vaga koja maloprodaju hrane vodi u svijet visokih performansi vaganja uz sve prednosti zaslona osjetljivog na dodir.

Uspjeh u prodaji sada je jednostavan! FreshBase linija ubrzava proces vaganja, kako na uslužnim pultevima, tako i na odjelu samoposluge.

Zahvaljujući efikasnom upravljanju podacima i fleksibilnosti povezivanja s postojećim IT sustavima, vaš posao je znatno olakšan. To vam omogućava daljnju optimizaciju profitabilnosti odjela svježe hrane. Činimo stvari malo jednostavnijima. Mi to zovemo “učinkovitost u trgovini“.

www.mt.com/FreshBase

Organizatori:

Pokrovitelji:

REPUBLIKA HRVATSKA Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske Unije

Transformacija sajamske industrije

SAJMOVI

– UČINKOVIT POSLOVNI ALAT Osijek 2. lipnja 2021. u 11 sati dvorana Vikarijata

J. J. Strossmayera 58

Zlatni sponzori:

Više o svemu na www.suvremena.hr

UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ Uredništvo: izv.prof.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, izv.prof.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof. dr.sc. Ljubo JURČIĆ, Ivana KOLAR, prof.

Dubravka LIEBL, Ana MARUŠIĆ LISAC, Zvonko PAVLEK, mr. Branko PAVLOVIĆ, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA, Tihomir SERTIĆ, prof. Josip ŠINTIĆ Savjet časopisa: Doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • Prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • Prof.dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, vlasnik, KTC, Križevci • Prof. dr.sc. Ivica KATAVIĆ, dekan, Europske poslovne škole, Zagreb • Dipl.inž. Darko KNEZ, predsjednik Uprave BADEL 1862, Zagreb • Dipl.inž. Zlatan LISICA, član Nadzornog odbora, KRAŠ, Zagreb • Mag. Franc PANGERL, predsjednik Upravnog odbora, CELJSKI SEJEM, Celje, Slovenija • Dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, predsjednik Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVATSKE • Dipl. oec. Josip ZAHER, potpredsjednik za trgovinu i financijske institucije HGK, Zagreb • Prof.dr.sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija Časopis izlazi dvomjesečno Godišnja pretplata: 150,00 Kn, 70 €; 100 USD

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

Vol. 45 br. 6 str. 1-108 Zagreb, prosinac 2020.

Sadržaj Trenutak da Hrvatska kreira svoju budućnost Integracija akademskog obrazovanja i prakse na studijima trgovine

Ante Gavranović

6

izv.prof.dr.sc. Dario Dunković, izv.prof.dr.sc. Tomislav Baković

10

Kako podići razinu kvalitete obrazovanja u trgovini?

doc.dr.sc. Ines Dužević

17

Digitalizacija u trgovini i njen utjecaj na promjenu radnih mjesta s motrišta menadžera i radnika prof.dr.sc. Blaženka Knežević

20

Učenje kao temelj konkurentnosti organizacije

Matija Kovačić, mag.ing.traff.

27

Dualno obrazovanje za trgovinu

Vitomir Tafra, mag.oec.

28

Zašto nam je potrebno (dodatno) obrazovanje iz zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom?

prof.dr.sc. Esad Prohić

Izazovi i prakse podučavanja ekonomskih disciplina u eri digitalizacije

38

Ivana Kolar

40

Ana-Marija Kajić

44

Maja Mutavdžija, mag.ing.traff.

48

Turizam i očekivanja gostiju ubrzano se mijenjaju, a što je s edukacijom?

Pravni vodič za sklapanje ugovora o obrazovanju sa zaposlenima Gradovi temeljeni na znanju

32

B.K.

Iskustva dualnog obrazovanja prodavača

Davorka Demo, prof.

Nada Ratković, prof.

50

Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540

Europski trgovinski pakt za potporu gospodarskom oporavku Europe

54

Život, poslovanje i brendovi nakon pandemije

dr.sc. Božo Skoko

58

izv.prof.dr.sc. Aleksandar Erceg

64

Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

Pandemija dovela u pitanje lojalnost kupaca

A.G.

67

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora. Rukopisi, slike i crteži vraćaju se, samo na posebni zahtjev autora.

Na naslovnoj stranici: Obrazovanje u trgovini

Digitalni lanci opskrbe – zašto težiti prema njihovoj implementaciji

U Varaždinskim Toplicama jedan od najmodernijih hotelskih kompleksa kontinentalnog turizma

70

Nova misija poduzetništva

A.G.

72

Izbor za Smart City godine

Valentina Galijan

78

Potencijal franšize u makedonskom gospodarstvu doc.dr.sc. Vera Boškovska izv.prof.dr.sc. Aleksandar Erceg

82

Uloga marketinga kvalitete u unaprjeđenju prodaje prehrambenih proizvoda

Vinko M. Ćuro

84

In vino veritas

Zvonko Pavlek

88

mr.sc. Branko Pavlović

94

Vitomir Begović

98

Ako želimo razgovarati, prvo definirajmo pojmove Otvoreno javno savjetovanje o Strateškom okviru EU-a za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu 2021. – 2027.

Budućnost tekstilne industrije

A.G. 102 www.suvremena.hr

5

uvodnik

Pogled u sutrašnjicu

Trenutak da Hrvatska kreira svoju budućnost piše: Ante Gavranović

Život je surov. Unatoč ozbiljnim teškoćama jednostavno moramo započeti s pripremama za život nakon korone. Promjene postaju neophodne. Povratka na staro zasigurno nema. Najbolji način predviđanja budućnosti je ako je sami kreiramo. Smatramo da je upravo sad trenutak da Hrvatska kreira svoju.

Skupimo stoga glave i pamet!

K

orona je ukazala na ozbiljnu krhkost svjetskoga gospodarskoga sustava.

Maleni virus pobijedio je u neravnopravnom sukobu snažnog ekonomskog diva, nešto nalik borbi Davida i Golijata. Odjednom je sve stalo, svi tokovi su se poremetili, neizvjesnost i nesigurnost uvukli su se u sve pore našega života. Strah od sutrašnjice uvelike je prisutan u glavama velikoga dijela stanovništva. Osiromašeni zaposlenici i veliki dio umirovljenika 6

Suvremena trgovina 6(45)

opravdano je uznemiren. Najveća se opasnost, međutim, krije u činjenici da je budućnost potpuno otvorena prazna knjiga i da nitko u ovom trenutku nije u stanju realno prognozirati naredna kretanja.

A svijet vapi za povratkom u kakvutakvu normalu. U nas se vapi i za nužnim promjenama.

To podrazumijeva da se Vlada, banke, fondovi i poduzetnici, uz svesrdnu podršku akademske zajednice, okupe i prilagode razvojne koncepcije tim novim kretanjima,

dajući uvijek prednost izvrsnosti.

Bez izvrsnosti nema pomaka. U tu kategoriju pripada i ono što nazivamo OPEN MIND, otvorenost za kritička promišljanja budućnosti.

To nama nedostaje u velikoj mjeri.

Praksa pritom jasno pokazuje da se administracija u svim sredinama dosta grčevito opire promjenama, a one su nužne ako se želimo razvijati i uhvatiti korak prema razvijenim društvima. Potreban je u svemu tome i dašak optimizma te povratak povjerenja u institucije!

Reformski kapaciteti Hrvatske Hrvatska će u idućih sedam godina na raspolaganju imati više od 24 milijarde eura iz europskih mehanizama, što u sklopu nove financijske perspektive, što u sklopu instrumenta za oporavak od posljedica virusa Covid-19, što od sredstava za obnovu Zagreba. Međutim, veliko je pitanje ima li Hrvatska kapacitete za povlačenje tolikog novca, što, među ostalim, podrazumijeva i velik napor javne uprave kako na državnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini. Za povlačenje novca iz mehanizma za oporavak, nužan je prije svega nacionalni plan oporavka koji je tek u izradi. Premijer Andrej Plenković tvrdi da smo spremni za reformski i transformacijski mandat. Jesmo li?

Vlada Republike Hrvatske je još 30. travnja 2020. godine donijela Nacionalni program reformi za 2020. i Program konvergencije Republike Hrvatske za 2020. i 2021. Riječ je o značajnim dokumentima odnosno kratkoročnim aktima strateškog planiranja, čije je donošenje definirano Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. U dijelu ekonomske politike, navedeni akti definiraju tri ključna cilja – održivi gospodarski rast i razvoj, povezivanje obrazovanja s tržištem rada i održivost javnih financija. Za ostvarivanje tih ciljeva utvrđeno je 25 mjera ekonomske politike grupiranih u 10 reformskih prioriteta.

Postavljeni jasni prioriteti Prioriteti su sljedeći: unaprjeđenje poslovnog okruženja; investicijska politika okrenuta budućnosti; poboljšanje upravljanja i raspolaganja državnom imovinom; unaprjeđenje javne uprave; poboljšanje učinkovitosti pravosudnog sustava; obrazovanje i osposobljavanje u skladu s potrebama tržišta rada; jačanje okvira za upravljanje javnim fi-

nancijama i provedbu fiskalne konsolidacije; poticanje demografske revitalizacije; unaprjeđenje sustava socijalne skrbi i osiguranje financijske stabilnosti, održivosti i kvalitete zdravstvenog sustava. Provedba mjera predviđena je kroz 75 aktivnosti. Problem je u tome što se, prema Vladinom dokumentu o provedbi mjera ekonomske politike i reformi (koji se svake godine šalje Europskoj komisiji u sklopu Europskoga semestra), provodi jako loše. Prema tom izvješću, od svibnja do listopada ove godine provedeno je svega sedam mjera odnosno nešto manje od 10 posto. Većina ostalih je u tijeku, iako je za neke mjere istekao rok koji je Vlada sama sebi zadala.

Programom je definirano i deset mjera za postizanje nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020., kao jednog od ključnih dokumenata Europske unije čiji je glavni cilj premostiti postojeću gospodarsku krizu koja je raširena diljem Europe, te poticati konkurentnost i zapošljivost. Predviđena je provedba mjera u 5 područja: zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene i energetska održivost, obrazovanje i smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti.

Očekuje se usporeniji oporavak Ozbiljniji oporavak gospodarstva realno se očekuje tek 2022. Razlozi? Pad industrijske proizvodnje. Usporavanje vanjskotrgovinskih tokova. Smanjeni prihodi od turizma. Oprez potrošača mogao bi značajno smanjiti potrošnju. Zemlje Europske unije su, posebno zbog globalne pandemije koronavirusa, već dramatično povećale svoju fiskalnu izloženost. Posebno ozbiljni problemi očekuju se u zemljama s naglašenim uslužnim sektorima, među koje pripada i Hrvatska. U EU ističu kako više od polovine malih i srednjih tvrtki u 2021. očekuje bankrot.

Racionalna raspodjela resursa Dokumenti koji bi trebali dati konkretne odgovore na sva otvorena pitanja našega gospodarstva su Nacionalna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (koja je upravo u tijeku razrade i širega savjetovanja) i operativni Program oporavka i otpornosti (također u postupku donošenja i razrade). Strategija nacionalnoga razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine dočarava viziju autora koji Hrvatsku 2030. vide „kao konkurentu, inovativnu i sigurnu zemlju prepoznatljiva identiteta, zemlju očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve“. Ono što, međutim, nedostaje ovoj viziji je jasan operativni program s određenim ciljevima i rokovima kada i kako to treba postići.

Stručnjaci opravdano smatraju da je bez toga to ipak samo inventar želja. Ovo tim više što upravo o tim programima ovisi i obujam i način povlačenja i iskorištavanja sredstava koja nam stoje na raspolaganju unutar EU-a. Riječ je o svoti koja prelazi 24 milijarde eura.

U svim ovim godinama samostalnosti i suverenosti, Hrvatska nikada nije imala dugoročnu viziju i strategiju cjelokupnog razvoja. Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Hrvatske, prvi se put na cjeloviti način pokušalo urediti sustav, koji nam očito nedostaje na gotovo svim područjima. Sustav strateškog planiranja svakako je pogodan alat za donošenje političkih odluka utemeljenih na konkretnim pokazateljima i učinku te će omogućiti dirigirano usmjeravanje resursa na najvažnije ciljeve i mjere koje će polučiti pozitivan gospodarski učinak na rast, zapošljavanje i razvoj za dobrobit i budućnost bolje i jače Hrvatske.

Cilj je jasan: uspostava sveobuhvatnog i koherentnog sustava strateškog planiranja i upravljawww.suvremena.hr

7

uvodnik nja razvojem na nacionalnoj razini koji podrazumijeva definiranje smjera razvoja, prioriteta, ciljeva i željenih rezultata kao i raspodjelu resursa za njihovo ostvarenje.

Strategija nacionalnog razvoja, koja je u izradi, trebala bi konkretizirati ciljeve, postaviti okvire djelovanja, ali i rokove realizacije.

Gospodarski izgubljene godine Kumulativni pad BDP-a u razdoblju 2009.‒2013. (financijska kriza) iznosio je 11,4 posto, što nas je vratilo na razinu ostvarenoga BDP-a realno nižega od onoga iz 1989. Prema najnovijim najavama, nakon značajnoga gubitka BDP-a (za ovu godinu predviđen je pad od oko 8 posto), vraćamo se na razinu 2008.

Radi se, zapravo, o desetak izgubljenih godina hrvatskoga gospodarstva, a ako stvari postavimo u nešto širi kontekst, izgubljenih godina je i znatno više.

Gospodarska kriza u proteklih pet godina ima ozbiljne posljedice za razinu ukupne privredne razvijenosti, apsolutno i relativno u odnosu na okruženje, posebno sada kad smo članovi EU. Najveći udarac su, ipak, izgubljena radna mjesta i osipanje stručnih kadrova zbog odlaska u inozemstvo. Podaci Državnoga zavoda za statistiku govore da industrijska proizvodnja u godina stagnira, a udio prerađivačke industrije svakako nije primjeren potrebama suvremenoga društva.

va, 429 općina i 6755 naselja od kojih gotovo svako ima svoju lokalnu samoupravu.

Od hrvatskoga radnog kontingenta, koji iznosi oko 2,75 milijuna ljudi, zaposleno je ispod 1,4 milijuna.

Umirovljenika je više od 1,25 milijuna (ili 28,5 posto ukupnoga stanovništva) s tendencijom daljnjega povećanja. To nas čini jednom od zemalja EU s najnižom stopom zaposlenosti, a istodobno zemljom s izrazito visokom stopom nezaposlenosti. Zaduživanja se i dalje povećavaju, a isto tako jaz između prihoda i rashoda Državnog proračuna. Na to je naglašeno ukazao rebalans Proračuna za ovu godinu, kao i onaj za 2021., pa i naredne godine.

Pokazalo se da smo svih ovih posljednjih godina premalo radili na internacionalizaciji poslovanja, s naglaskom na novu proizvodnju i izvoz, i to nam se sada obija o glavu kao Damoklov mač. Analiza izvoza zemalja EU pokazuje da manji izvoz od Hrvatske imaju samo Malta i Cipar, da smo otprilike podjednaki s Latvijom, ali ozbiljno zaostajemo za Bugarskom, Estonijom, Litvom, Slovenijom i Grčkom, a da uopće ne spominjemo Rumunjsku, Slovačku, Mađarsku, Češku ili Poljsku koje su miljama pred nama. O prvoj ligi izvoznika (Njemačka, Nizozemska, Francuska, Velika Britanija, Belgija, Italija i Španjolska) možemo samo sanjati. Ukratko, hrvatska vanjskotrgovinska razmjena, po postotku u odnosu na BDP, najmanja je unutar Europske unije.

Poputbina za ekonomsku 2021?

Nerazvojni proračun

Brojka nezaposlenih trajna je opasnost. Industrijska proizvodnja i dalje pada. Novih ulaganja nema, ali porazno je što nema ni realnih naznaka da će ih uskoro biti. Hrvatska sa svojih otprilike 4 milijuna građana na razini je predgrađa većeg europskog grada. No, to nas ne smeta da imamo 20 ministarstava, 20 županija, 127 grado-

Ukupni deficit Državnog proračuna za 2021. iznosit će, najvjerojatnije, 11,56 milijardi kuna (ili 2,9 posto BDP-a). Toliko po optimističnom scenariju prihoda i rashoda.

Stručnjaci uglavnom dovode u pitanje takve pretpostavke s napomenom da će prihodi biti skromniji, a rashodi veći od planiranih. U svakom slučaju, ni Proračun za 2021.

8

Suvremena trgovina 6(45)

ne unosi jasniju razvojnu komponentu u naš gospodarski život. Naime, sve do sada provedene aktivnosti prije svega su usmjerene na povećanje porezne discipline, promjenu strukture poreznoga opterećenja s proizvodnje na potrošnju te restrukturiranje gospodarstva.

No, usprkos tome, očekuju nas i dalje nepovoljna kretanja. Osjetno se povećava deficit koji vrtoglavo raste zbog povećanih rashoda izazvanih korona pandemijom.

Predanost uvođenju promjena Pokazatelji ekonomskih kretanja u razdoblju od posljednjih 30 godina u Hrvatskoj, naime, govore jasno da nikad nismo ranijih godina zabilježili takvo relativno zaostajanje za razvijenijim zemljama, napose u Europi. Pokazalo se, također, da postavljeni model ekonomske politike, kojeg su se držale sve dosadašnje Vlade, ne daje više rezultate. Imamo li snage, prije svega političke, ali i stručne, da taj model prilagodimo novim tržišnim uvjetima?

U mnoštvu preporuka što činiti, nekako prevladava mišljenje da je za bilo kakav pogled u budućnost potrebna politička volja za ozbiljnim promjenama u uspostavljanju učinkovitih sustava, bilo da je riječ o ustroju uprave, ekonomiji ili socijali. Maštovitost, jasno vodstvo i djelić inspiracije, bit će potrebni za pronalaženje pravih politika za 21. stoljeće. Ono što je sada potrebno jest predanost uvođenju promjena i ulaganja koja će stvoriti budućST nost širokog prosperiteta.

www.suvremena.hr

9

tema broja: obrazovanje u trgovini

Integracija akademskog obrazovanja i prakse na studijima trgovine pišu: izv. prof. dr. sc. Dario Dunković, izv. prof. dr. sc. Tomislav Baković Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje, Ekonomski fakultet Zagreb

Uvod Programi akademskog obrazovanja namijenjeni su osposobljavanju studenata i kadrova prema zahtjevima domaćeg tržišta rada. Različiti studijski smjerovi otvaraju nove i šire mogućnosti studiranja onog područja kojim se polaznici žele baviti tijekom profesionalne karijere.

Trgovina prolazi kroz specifične uvjete velikih i brzih strukturalnih promjena i to je glavni razlog zašto želimo predstaviti prijedloge kako studijski smjerovi trgovine mogu odgovoriti na takve promjene i uvjete. Velika je odgovornost na profesorima, fakultetima i drugim visoko obrazovnim insti10

Suvremena trgovina 6(45)

tucijama za osposobljavanje stručnih kadrova za rad i upravljanje trgovinskim procesima, jer trgovina spada među vodeće djelatnosti u domaćem gospodarstvu.

Prema statističkim podacima za 2020. godinu, u djelatnosti trgovine radi više od 205 tisuća osoba što je 15,6% od ukupnog broja zaposlenih. Prema tome trgovina zauzima drugo mjesto u domaćem gospodarstvu, što govori da je vrlo utjecajna i prevladavajuća djelatnost prisutna u svakom „kutku zemlje“. Slično je i u ostalim europskim zemljama.

Trgovina se razvija velikom brzinom i prolazi kroz značajnu tran-

sformaciju što zahtjeva napredna znanja, drugačije sposobnosti i nove profesionalne vještine.

Tehnološki napredak, novi formati, ovisnost o računalnim podacima i sve veći omni-kanalni zahtjevi kupaca, pritišću trgovce da mijenjaju svoj konvencionalan pristup u vođenju posla. Prikupljanje digitalnih podataka i donošenje odluka na temelju tih podataka u stvarnom vremenu, pretvara maloprodaju u vrlo složeno okruženje za menadžment. Moćniji trgovci koji imaju razvijene napredne informacijske sustave i CRM, traže od radnika da pokažu i iskoriste vještine u analitičkoj obradi podataka, da samostalno povezuju podat-

ke pomoću kojih bi mogli bolje razumjeti reakcije kupaca, da uvode nove načine komunikacije i nove koncepcije (npr. iskustvo kupca) u prodavaonicama. Svrha je studijskih smjerova osposobiti studente da se snalaze u tim novim uvjetima i postižu izvrsnost u trgovinskim poduzećima.

Za razliku od didaktičnog učenja, situacijsko učenje pojačava efekt socijalizacije studenata s organizacijskom okruženjem koje ih očekuje na radnom mjestu. Situacijsko učenje osigurava povezivanje teorijskih znanja iz učionice s praktičnim znanjima u prostorima poduzeća i njegovom društvenom okruženju gdje bi se naučeno znanje i trebalo primijeniti.

Dramatične promjene u trgovini i maloprodaji, kao što je uvođenje omnikanalne maloprodaje, dinamizam cijena, primjena analitike kupaca i robe, inovacije, internacionalizacija i sl., predstavljaju velike izazove i za studijske programe. Za očekivati je da kurikulumi i standardi podučavanja u visokom obrazovanju općenito, ne mogu dovoljno brzo pratiti te promjene. Fakulteti koji mogu pružiti bolju integraciju akademskog programa s poduzećima i predstavnicima poduzeća, kao i razmjenu praktičnih iskustava i znanja među dionicima procesa, mogu podići program na višu razinu i privući više studenata.

Uvođenje više oblika integracije teorije i prakse u studijski program ima implikacije na složenost studija: raste broj aktivnosti, a koordinacija, mentoriranje studenata i administracija postaju složeniji (alokacija poduzeća i predstavnika poduzeća, praćenje odnosa, organizacija sastanaka, ocjenjivanje rezultata i dr.). Međutim, takav pristup daje drukčije rezultate i olakšava prilagodbu studijskog programa suvremenim promjenama u trgovini. Ovdje će se objasniti akademska iskustva oko glavnih oblika integracije studijskih programa i prakse. Među njima većina se

može pronaći u programima akademskog i stručnog obrazovanja.

U Hrvatskoj se izvodi između 10 i 15 studijskih smjerova iz trgovinskog poslovanja, ali treba uzeti u obzir i mnoge one programe koji neizravno pokrivaju ovo područje.

Odnos dionika u akademskom obrazovanju Glavni je cilj akademskog obrazovanja pružiti studentima znanja koja su im sada potrebna i koja će im biti potrebna za vrijeme profesionalne karijere u budućnosti.

Akademsko obrazovanje (sveučilišni studijski programi), za razliku od stručne razine obrazovanja (stručni studiji), ima težište i osposobljava studente za primjenu rezultata znanstvenih istraživanja na radnom mjestu i poslu, ali i za primjenu znanstveno-istraživačkih metoda kod donošenja odluka i izvještavanja.

Kako bi što bolje povezali teoriju s poslovnom praksom, profesori kroz studijski program kombiniraju teoriju i praksu pomoću poslovnih partnera. Uspjeh studijskog programa ogleda se u tome koliko su studenti sposobni pomoću stečenih vještina primijeniti relevantno znanje u praksi.

Svi dionici: studenti, profesori (fakultet) i poduzeća, imaju koristi ako studenti nauče primijeniti teorijskih znanja u praksi, iako svaki od njih ima drukčije ciljeve. Studentima je cilj: • steći specifična znanja koja će im biti potrebna za buduće zaposlenje i poslovni uspjeh; • savladati i upotrijebiti one glavne vještine potrebne za početno i potpuno uključivanje u organizaciju i stvaranje početnog iskustva i dojma; • upoznati i proširiti mrežu visokokvalitetnih kontakata.

Ciljevi poduzeća (trgovaca) usmjereni su na:

• izgradnju što bolje reputacije poduzeća među studentima; • svoju ulogu u obrazovnom procesu kako bi lakše pripremili potencijalni kadar da se bolje uklopi u njihovu organizaciju.

Kao i prethodna dva dionika, i profesori (fakultet) imaju također svoje ciljeve: • privući što više studenata i uključiti ih u svoje studijske programe na višim razinama (diplomski i poslijediplomski studiji); • prikupljanje inputa s tržišta od predstavnika poduzeća kako bi mogli povećati relevantnost svojih kolegija.

Dionici kreiraju platformu iskustvenog učenja u akademskom i stručnom obrazovanju. Kako bi se stekle vještine i razvile sposobnosti radne snage te izvrsnost kod budućih trgovinskih menadžera, važno je organizirati platformu na kojoj će se učiti na stvarnim primjerima, strateškim, taktičkim i operativnim slučajevima iz trgovine.

Učenje na stvarnim poslovnim primjerima pruža priliku povezivanja znanja i stjecanja praktičnih vještina za njihovu primjenu.

Pojava efekta silosa u studijskom programu Za studijske programe je tipična izvedba više različitih kolegija povezanih oko studijskog područja.

Na primjeru trgovine, jedan kolegij pokriva upravljanje asortimanom, drugi se bavi trgovinskom politikom, a treći pokriva upravljanje kvalitetom itd. Međutim, u praksi se traži integrirano znanje, na primjer, menadžer traži da se odredi koji asortiman robe kupuju najprofitabilniji kupci i kako to utječe na kvalitetu maloprodajne usluge.

Kako bi se buduće stručnjake pripremilo za rješavanje ovakvih zadataka, potrebno je međusobno povezati znanja i spoznaje iz svih kolegija, jer se može u praksi stvoriti dojam kako studijski program nije ispunio očekivanja. www.suvremena.hr

11

tema broja Izrada poslovnog projekta i završnog rada prvi su alati za umanjenje efekta „silosa“ u studijskom programu. Upravo izrada poslovnog projekta uključuje analizu stanja i povezivanje znanja iz više kolegija, a posebno ako se obrađuje čitavo poduzeće. Drugi motiv se pojavljuje kod odabira teme i izrade završnog rada iz trgovine. Teme bi trebale biti pažljivo odabrane i šireg obuhvata tj. izvan vidokruga jednog kolegija, a ne specifično vezane za jedno područje. Proizlazi kako treba težiti formiranju teme završnog rada koja će iziskivati od studenta upotrebu integriranog znanja i pokriti sveobuhvatno rješavanje ili istraživanje nekog poslovnog problema. Tema tako može biti „Ocjenjivanje profitabilnosti kupaca u online kanalu“ ili „Širenje maloprodajne mreže“ čime je obuhvaćeno više aspekata i traži se integracija znanja iz više kolegija. Primjer uskih tema bio bi na primjer: „Utvrđivanje likvidnosti i zaduženosti trgovca“ ili „Odabir lokacije prodavaonice“. Ovakvim integralnim pristupom akademski program može bolje pripremiti kandidata za izazove u praksi.

Glavni oblici integracije programa s poduzećima Studijski programi koji pokrivaju trgovinu i trgovinsko poslovanje općenito pripremaju studente za tri ključna područja, a to su upravljanje robom (npr. nabava, prodaja, formiranje cijena), marketinške strategije (npr. promocije, programi lojalnosti) i menadžment (npr. financijski, regionalni, logistički, HR).

Pored ovih „hard“ vještina primjene znanja, neophodne su i „soft“ vještine koje su vezane za socijalizaciju, a uključuju sposobnost komunikacije, kritičkog razmišljanja i donošenja odluka. Suvremena organizacija većeg trgovinskog poduzeća izgleda prilično složeno, a ono što je sigurno, postaje sve složenija sa sve više zahtjeva za sofisticiranim kompetencijama. Na pri12

Suvremena trgovina 6(45)

mjer, kod jednog od naših vodećih maloprodajnih poduzeća zaposleno je 10-ak diplomiranih inženjera elektrotehnike kako bi radili na business inteligenciji, data-miningu i segmentaciji portfelja kupaca u svrhu djelotvorne provedbe marketinških strategija. O tome treba voditi računa kada se organizira integracija studijskog programa s poduzećima kako bi se polaznike osposobilo za postojeće poslove i one koji će se tražiti u budućnosti.

Na primjer, za karijeru regionalnog menadžera koji treba voditi lanac prodavaonica na nekom području važno je prethodno operativno iskustvo, kako bi mogao donositi taktičke odluke, pratiti konkurentnost, produktivnost radnika i profitabilnost većeg broja prodavaonica.

ganja robe (55%) itd. Obrazovanje u trgovini neprestano se mijenja i prilagođava zahtjevima tržišta, jer se i poslovi i radna mjesta neprestano redefiniraju. Sve je veća potreba za visoko-obrazovanim kadrom u trgovini i maloprodaji i trgovci se natječu za privlačenje što kvalitetnijih kadrova.

Profesori su odgovorni za pripremu budućeg produktivnog i djelotvornog menadžera koji će ispuniti zahtjeve trgovinskog poduzeća. Istraživanje otkriva kako se za menadžerske pozicije traže izvrsne numeričke sposobnosti (za čak 80% pozicija), poznavanje maloprodajne tehnologije i tehnika (za 80%), sposobnost pružanja potpore i nadzora prodajnog osoblja (65%), poznavanje efekata marže (73%), interpretacija prodajnih rezultata i izvještaja (61%), praćenje konkurenata (69%), razumijevanje zaliha i obrtaja (65%), računalne vještine (72%), zatim sposobnosti identifikacije ciljanih kupaca (55%), naručivanja robe i planiranja promocije (54%), kategorizacije i izla-

Organizacija radionice. Na radionici predstavnik poduzeća u trajanju od 20-30 minuta predstavlja različite probleme i zadatke koje treba riješiti. Studenti sastavljeni u malim timovima (3-4 člana), pokušavaju u 60-90 minuta doći do rješenja. Problemi mogu, primjerice, uključivati formuliranje strategije komunikacije s kupcima preko društvenih mreža; predlaganje načina učinkovite motivacije zaposlenika za postizanje ciljeva; pronalaženje lokacije i ambijentalno uređenje prodavaonice; pronalaženje načina smanjenja otpada u prodavaonicama i slično. Nakon rada u grupi i donošenja rješenja, od njih se traži da prezentiraju svoje stavove i rješenja u trajanju 5-10 minu-

Objasnit ćemo glavne oblike aktivne integracije studijskog programa s poslovnim svijetom (Slika 1).

Integracijom se studente iz pasivnog učenja angažira u iskustveno učenje. Svrha je integracije, između ostalog, stvaranje predodžbe kod studenata o stvarnom poslovnom okruženju, organizaciji rada i mogu ju iskoristiti kako bi si olakšali identifikaciju smjera vlastite buduće karijere u trgovinskim poduzećima.

Slika 1. Glavni oblici aktivne integracije studijskog programa s poduzećima

ta. Nastavnik je cijelo vrijeme prisutan na radionici. Uloga nastavnika je da formira grupe, nadzire odvijanje radionice i moderira raspravu o rezultatima radionice. Prema prijedlozima i kritikama koje su dobili tijekom izlaganja, studentski tim u roku 24 sata može dotjerati svoje rješenje i sastaviti pisano izvješće za poduzeće. Djelotvornost radionice je veća ako se održava u prostorima poduzeća, jer to okruženje potiče angažman studenata.

Drugi oblik je organiziranje studijskog posjeta poduzećima. Studente se tako upoznaje s procesima „iza scene“ i o tome kako se odvijaju ključne aktivnosti unutar poduzeća. Posjet treba pripremiti i planirati s predstavnikom poduzeća. Posjet može obuhvatiti obilazak uredskog prostora, skladišta, prodavaonice ili nekih drugih dijelova koje predstavnik poduzeća smatra korisnim za posjetiti. Predstavnik tijekom obilaska objašnjava funkcioniranje pojedinih organizacijskih dijelova poduzeća. Nastavnik je cijelo vrijeme prisutan i može iskoristiti ovu priliku da studente potakne na povezivanje prethodno stečenog teorijskog znanja s praksom. Nakon posjeta studenti sastavljaju pisano izvješće, gdje između ostalog pokušavaju identificirati poslove koji su im interesantni za profesionalnu karijeru.

Posjet stvara pozitivan učinak na studijski program, jer studentima kasnije olakšava predodžbu kako primijeniti teoriju i teorijske koncepcije s nastave. Studenti lakše stvaraju predodžbu o poslu, organizaciji, zaposlenicima i o stvarima s kojima bi mogli raditi.

Neka istraživanja otkrivaju kako bi unutar akademske godine bilo poželjno obaviti četiri posjeta poduzeću, od čega da su bar dvije radionice.

Tematska ili gostujuća predavanja, uključuju predavanje predstavnika poduzeća o nekim odabranim temama iz prakse i najčešći su djelotvoran oblik povezivanja s prak-

som. Na primjer, teme mogu pokrivati formiranje promotivnih cijena, opskrbni lanac, segmentaciju kupaca, upravljanje kategorijama robe, menadžment ljudskih resursa, skladišno poslovanje, lokaciju i uređenje prodavaonice i sl.

Ova predavanja traju od 45-90 minuta i otvorena su za pitanja studenata. Studenti se upoznaju s različitim praktičnim iskustvima menadžera. Tako mogu lakše ocijeniti koje su im sposobnosti i vještine bliže tj. identificirati smjer svoje buduće karijere u trgovini koji odgovara njihovom interesu i profilu sposobnosti.

Kao četvrta inicijativa je izrada poslovnog projekta u kojem student stručnog studija samostalnim radom povezuje stečena teorijska znanja, modele i koncepcije i objašnjava kako ih primijeniti u praksi, na konkretan poslovni proces i dionike procesa. Obično je poslovni projekt analiza stanja i zadaje se studentima pri kraju izvođenja studijskog programa, kada je već savladan cjelokupan teorijski dio i kada mentor ocjeni da su preko različitih oblika interakcije s poduzećem i predstavnicima poduzeća dovoljno razumjeli i stekli predodžbu kako to izgleda u svakodnevnoj praksi. Poželjno je da

poslovni projekt pruži odgovore na neka pitanja koja postave mentor i predstavnik poduzeća. Poslovni projekt je opširniji dokument na 25-30 stranica i može izvrsno otkriti koliko je student uspješno povezao teoriju i praksu. Spoznaja iz poslovnog projekta o kojoj je izvijestio student (npr. utjecaj dinamičnih cijena na privlačenje kupaca ili kako drugačiji prostorni raspored robe može povećati prodaju) može biti izravan novi input i prijedlog i može izazvati reakciju predstavnika poduzeća prema poboljšanju operacija u trgovinskom poduzeću. Na temelju ovih obilježja poslovnog projekta i njegova značaja za postizanje ishoda studijskog programa, preporuča se bodovanje ovog samostalnog rada s ECTS bodovima (npr. 3 ECTS).

Na akademskoj razini obrazovanja integracija studijskog programa s praksom može se nadograditi i rješavanjem nekog značajnog problema koji menadžment upravo pokušava riješiti (npr. kakvi bi bili financijski učinci otvaranja nove prodavaonice). Tradicionalno se za ovu analitičku metodu učenja upotrebljava naziv „studija slučaja“ (case study), međutim, suvremena varijanta ugrađuje dodatnu dimenziju ograničenih informacija, tako www.suvremena.hr

13

tema broja razini, te stručno obrazovanje na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Na akademskoj razini studenti Poslovne ekonomije mogu upisati smjer Trgovina i međunarodno poslovanje (300 ECTS bodova). Ovaj diplomski smjer se izvodi i na engleskom jeziku pod nazivom Master study in Trade Management. Trgovina je tradicija Ekonomskog fakulteta Zagreb, jer se izučava od njegova utemeljenja već 100 godina. da se može opisati kao „konzultativna analiza“ (consultative exercise). Pored samostalnog rada, studenti se također mogu podijeliti i organizirati u tzv. konzultativne timove sastavljena od 2-4 člana pri čemu svaki tim postavlja vođu. Ovdje predstavnik poduzeća postaje instruktor koji timu opisuje neki menadžerski problem ili dilemu.

Najvažnije ja da umjesto da im otkrije sve informacije i pojedinosti unaprijed, opisuje samo pozadinu problema i očekuje od studenata da popune „kockice u mozaiku“. Kao od pravih konzultanata, traži se da ulože napor, upotrijebe znanje i pruže cjelovito rješenje. Dio informacija mogu doznati propitujući instruktora, a dio iz drugih izvora i primjenjujući poznate im teorijske koncepcije. Ako je potrebno, tim može zajedničkim naporima provesti empirijsko istraživanje i nakon toga podnijeti izvještaj sa zaključcima i preporukama samo mentoru ili, ako mentor tako odluči, može predstaviti izvještaj i pred predstavnikom poduzeća (instruktorom). Rezultate može neformalno ocijeniti i instruktor. Zbog nedostatka samopouzdanja, studenti se ponekad ne osjećaju slobodno iznositi svoje ideje ako prezentiraju uz prisutnost predstavnika poduzeća. Želimo da se studenti otvore i osjećaju slobodno te da nemaju ograničenja u iznošenju stavova o poslovnom problemu koji im je dodijeljen za obradu, jer se tako može postići maksimalan učinak od njihovog uloženog napora. Stimulacija za studen14

Suvremena trgovina 6(45)

te može biti i nagrada poduzeća za uložen napor i kvalitetu postignutih rezultata. Ovaj oblik ima cilj da studente iz pasivnog načina učenja aktivira i angažira u iskustveno učenje u kojem trebaju tražiti relevantne informacije i ponuditi rješenje. Ova inače vrlo moćna metoda, za dijagnozu problema i primjenu teorijskih koncepcija na konkretnim problemima, odvija se u prostoru učionice.

Za poslovne projekte i konzultativne analize tipično je da imaju veći naglasak na praktičnim rješenjima, dok se kod izrade završnih radova očekuje teorijska razrada, empirijski dio i obrana rada.

U svrhu jačanja integracije studijskog program s praksom, mentoru studenta koji priprema diplomski rad, otvorena je mogućnost da organizira prisustvovanje studenta u prostorima poduzeća uz potporu predstavnika poduzeća za vrijeme prikupljanja i analize podataka u empirijskom istraživanju. Na ovaj se način studentu osiguravaju pouzdani podatci i dragocjeni input za empirijsko istraživanja ili analizu poslovnog slučaja prilikom izrade diplomskog rada.

Relevantnost studijskih programa Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu vodeća je akademska institucija u zemlji za obrazovanje kadrova za rad u trgovini. Pruža akademsko obrazovanje iz trgovine na sveučilišnoj i postdiplomskoj

Na stručnoj razini studentima se pruža mogućnost upisati preddiplomski trogodišnji studij Trgovinsko poslovanje (180 ECTS), a od ove akademske godine mogu i nastaviti obrazovanje s novim dvogodišnjim specijalističkim diplomskim stručnim studijem Menadžment i marketing maloprodaje (120 ECTS) koji organiziraju zajedno dvije katedre, Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje i Katedra za marketing.

Tržište postavlja zahtjeve i profesori nisu samo pod neprestanim pritiskom kako predviđati i pružati ona teorijskih znanja koja će biti tražena u budućnosti, nego su odgovorni i za kombiniranje akademskog obrazovanja s razumijevanjem i stjecanjem praktičnih vještina. Iskustveno učenje u procesu visokog obrazovanja olakšava stjecanje glavnih praktičnih vještina. Iako su studijski programi donekle varijabilni, oni se planiraju prema prognozama i ustaljuju za idućih nekoliko godina, tako da se ne može uvijek očekivati njihov trenutan odgovor na tržišne promjene. To dokazuje i zastarjelost nekih studijskih programa i uvođenje novih inspiriranih relevantnim promjenama i zahtjevima trgovinskih poduzeća. Ako kreatori programa bolje predvide kretanja na tržištu, to će program biti vjerojatno kvalitetniji i pružati relevantnije kompetencije i privlačiti više studenata. U središtu modernizacije studijskih programa iz područja trgovine su različiti oblici integracije teorijskih znanja s praksom.

U stručnoj javnosti uvijek traje diskusija o relevantnosti i jazu između onoga što pruža obrazovni sustav i onoga što su potrebe tržišta rada i što sve treba poduzeti kako bi se fakulteti približili praksi. Svjesni smo da postoji jaz između uvijek posebnih zahtjeva tržišta i poduzeća i onoga što nudi akademsko obrazovanje i uvijek će postojati jaz, jer se radi o dva različita okvira. Međutim, smatramo kako nikada ne treba težiti idealnoj prilagodbi obrazovnog sustava trenutnim zahtjevima poduzeća – jer oni su promjenjivi. Idealna prilagodba nije realnost i predstavljala bi ogromno ograničenje za oba okvira. Akademsko obrazovanje je izvor vrijednih novih znanja, širi vidokruge i također nudi nove ideje i pouzdana rješenja među kojima se trebaju iskoristiti ona koja najbolje odgovaraju poduzeću za napredak. Praksa ne smije ukalupiti akademsko obrazovanje. Rezultati znanstvenih istraživanja pokreću promjene i u praksi, jer oni koji ih osluškuju mogu postići bolje poslovne rezultate (veći broj kupaca, bolju profitabilnost, brži odgovor na zahtjeve kupaca i sl.) Poduzeća vape za tim novim inputima znanja, a istovremeno šalju obrazovnom sustavu nove signale i tako se neprestano nadopunjuju. Očito je da se traži zastupljenost integracije kako bi došlo do boljeg povezivanja.

U posljednje vrijeme napravljeni su značajni pomaci kako bi se ovaj jaz smanjio. Na Fakultetu je postalo uobičajeno obratiti se poduzeću i zajedno s predstavnikom poduzeća organizirati tematsko predavanje (npr. na temu nabave i kategorizacije robe, organizacije prodavaonice, istraživanja tržišta, analitike kupaca, marketinške komunikacije, financijskog menadžmenta sl.), a sve u sklopu seminarske nastave. Tako se studentima zadaju konkretni zadaci i otvara mogućnost rasprave s predstavnikom poduzeća. Preporuča se pozvati bar

tri gosta predavača iz različitih organizacijskih cjelina, kako bi studenti dobili širu predodžbu o odnosima među različitim odjelima i poslovima u poduzeću. Na smjeru Trgovina i međunarodno poslovanje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, povezujemo kandidate za diplomske radove s predstavnicima poduzeća koji im mogu pružiti vrijedan input za empirijsko istraživanje ili na taj način mogu analizirati poslovni slučaj. Gostujući menadžeri su također zainteresirani ponuditi studentima rješavanje određenih poslovnih problema pri čemu se oni organiziraju u timove i u roku nekoliko dana pokušavaju podrobnije sagledati problem i ponuditi stručno rješenje.

kle relevantne sposobnosti i vještine za što brže potpuno uključivanje u upravljačke procese u trgovinskim poduzećima.

Studentima predlažemo odabir stručne prakse u trajanju od minimalno 80 sati kao izborni kolegij koji nosi ECTS bodove. Ovaj oblik integracije i stjecanja vještina provodimo tako da student svakodnevno boravi u prostoru poduzeća kako bi stekao predodžbu organizacije i tržišta i iskustvo stvarnog radnog okruženja pod nadzorom akademskog mentora i profesionalnog mentora. Pri tome student može proširiti predodžbu i uvjeriti se kako izgledaju neke teorijske koncepcije u praksi (npr. programi lojalnosti, formiranje cijena, priprema komunikacijskog plana, ambijentalno uređenje prodavaonice, računovodstveni tijek dokumentacije, planiranje sezonskog asortimana, regrutiranje zaposlenika, formiranje rasporeda radnog vremena, povrat robe, pregovaranje s dobavljačima, istraživanje tržišta, profiliranje ciljanih kupaca, početak i kraj radnog vremena prodavaonice i sl.) Za vrijeme stručne prakse profesionalni mentor može ocijeniti koliko se student uklapa kao potencijalni zaposlenik.

Mnogo je primjera kada u studijskim programima prevladava oslonac na strateške izazove u poslovanju, a podcjenjuju se i zanemaruju oni operativni i taktički izazovi čije se svladavanje prepušta organizaciji. Branjenje i nametanje strateških izazova tijekom studiranja predstavlja pristup koji može dovesti do situacije da student završi studij bez kompetencija za rješavanje operativnih zadatka. Ali upravo su operativni izazovi prioritet za pridošlice (početnike, pripravnike) u organizaciji kojima tek predstoji dokazivanje kako bi u njoj u potpunosti samostalno sudjelovali. Po svemu sudeći, početnik se na početku karijere u poduzeću bavi i rješava upravo operativne zadatke, tako da na temelju tih postignuća i rezultata ostavlja dojam na menadžment i dalje gradi profesionalno napredovanje.

Ove varijante kombinirane integracije i komunikacije s tržištem i predstavnicima poslovnog svijeta za vrijeme studiranja, otkrivaju napore koji se ulažu kako bi se ste-

U opisani pristup uključena su tri dionika: studenti, profesori (fakultet) i trgovci. Sve strane imaju svoje interese i ciljeve, ali važno je da se stvori win-win-win iskustvo za sve i da studenti izgrade samopouzdanje kao potencijalni budući zaposlenici. Pristup pruža win profesorima, jer su izloženi izazovima stvarnog poslovnog okruženja što povećava relevantnost njihova podučavanja teorije i teorijskih koncepcija.

Može se zaključiti kako integracijom studijskog programa s praksom sva tri dionika zajedno kreiraju iskustvo podučavanja.

Na početku studijskog programa u prvome je planu stjecanje novog teorijskog znanja i razumijevanje teorijskih koncepcija, nakon čega se očekuje njihovo osposobljavanje s vještinama kako ta znanja primijeniti u praksi. Kvaliteta stečenog teorijskog znanja mnogo ovisi o motivaciji studenta da prisustvuje na što više studijskih predavanja u učionici. U tome vremenu www.suvremena.hr

15

tema broja studente se priprema da počinu bolje razumijevati tržišne odnose i poslovne situacije. Istodobno počinju stvarati i predodžbu o smjeru u kojem bi mogla ići njihova karijera u trgovinskom poduzeću (npr. nabava, ljudski resursi, financijsko upravljanje, razvoj formata i sl.) Nakon toga im se trebaju otvoriti mogućnosti da testiraju svoje teorijsko znanje kroz alternativne oblike povezivanja s praksom. Taj odabir može biti i stjecanje iskustva stvarnog organizacijskog okruženja, kako bi još bolje utvrdili svoje razumijevanje i izazove u trgovini i trgovinskom poslovanju.

Ponekad se čuju stavovi kako je trgovina djelatnosti u kojoj se zapošljava nekvalificirana radna snaga i kako su plaće niske s ograničavajućim mogućnostima za karijerni napredak. Ovo zaista vrijedi za najjednostavnija radna mjesta odnosno najnižu organizacijsku razinu u trgovinskim poduzećima, koja je i najbrojnija i u kojoj je obrtaj radne snage najveći. Tako je zapravo i u većini drugih djelatnosti. Međutim, takav površni stav zanemaruje zahtjeve i kvalifikacije potrebne za više organizacijske razine koje uključuju upravljački kadar, a koji se može osposobiti samo akademskim i stručnim obrazovanjem.

Zaključak Od akademskih i stručnih studijskih smjerova iz područja trgovine, očekuje se integracija akademskog znanja, praktičnog znanja i vještina na više načina. Integracija obuhvaća u određenoj mjeri situacijsko učenje – učenje u prostorima poduzeća i njegovom društvenom okruženju, gdje bi se naučeno znanje i trebalo primijeniti.

Iz Slike 2. može se dobiti predodžba kako broj aktivnosti studijskog programa raste s uvođenjem dodatnih oblika integracije. Plavi indikator označava razinu složenosti koordinacije (mentorstva i nadzora) i administracije (alokacija, pra16

Suvremena trgovina 6(45)

no uspostaviti takav stupanj integracije studijskog programa kojim se može kvalitetno upravljati s raspoloživim vremenom i resursima.

Izgradnja mreže s brojnim poduzećima i predstavnicima poduzeća, bez kontrole, neće polučiti bolji uspjeh studijskog programa i ne garantira veću stopu zapošljivosti polaznika studija.

Slika 2. Međuodnos integracije i koordinacije

ćenje i ocjenjivanje) za dva uvedena oblika integracije, ljubičasti za tri oblika, itd. Prema tome, planiranje četiri ili više oblika integracije zahtjeva značajno vrijeme i resurse za koordinaciju i administraciju svih aktivnosti, a vjerojatno i dodatno administrativno osoblje (npr. formiranje centra). Tu se mogu razmotriti i identificirati ograničenja studijskih programa.

Transformacija trgovine, poglavito zbog razvoja i širenja novih tehnoloških mogućnosti, zahtjeva kadrove s novim i specifičnim kompetencijama. Kreatori studija, voditelji i nositelji, mogu odabrati oblike koji najbolje odgovaraju programu. Tako primjerice, program može uključivati tri oblika, tematska predavanja, radionicu i poslovni projekt, dok drugi program može umjesto radionice uvesti posjete poduzeću itd.

Stupanj integracije očekivano se razlikuje između stručnih smjerova i onih akademskih. Stručni smjerovi namijenjeni su izravnom uključivanju na tržište rada, što znači da se nakon završetka studija očekuje kraći proces prilagodbe i brže potpuno uključivanje u organizaciju. Nakon završenih akademskih smjerova proces do potpunog sudjelovanja u organizaciji traje dulje. Što je integracija intenzivnija to je potrebno uložiti i mnogo više napora za koordiniranjem i individualnim praćenjem studentskih aktivnosti. Ne treba zanemariti da integracija zahtjeva priličan opseg administracije. Iz toga je razloga važ-

Kombiniranje teorije i prakse stvara među polaznicima drukčije predodžbe i iskustvo. Iako ono pruža jedinstvenu kombinaciju teorijskih znanja i stvarnog organizacijskog okruženja u poduzeću, nisu svi polaznici skloni istom načinu stjecanja znanja i praktičnih vještina. Iz toga razloga važno je anketiranjem i intervjuiranjem prikupljati stavove i iskustva studenata kako bi se moglo utjecati na sužavanje ili pak širenje integracije studijskog programa s praksom. Tako studijski program postaje privlačniji.

Tradicionalno akademsko i stručno obrazovanje na studijskim smjerovima trgovine, koje se temeljilo samo na diseminaciji znanja u učionici, više nije dovoljno u uvjetima dramatične i brze transformacije trgovine i maloprodaje. Na stručnim studijima očekuje se veći naglasak na stvaranju situacijskog iskustva kod studenata.

Svi dionici integracijom mogu postići win-win-win situaciju. Trgovci su aktivno uključeni u provedbu studijskog programa i mogu sugerirati poboljšanja. Istovremeno mogu utjecati na stvaranje budućih visokoobrazovanih stručnjaka za poduzeće i oblikovati njihovu predodžbu o poduzeću. Profesorima, nositeljima kolegija, takav odnos s poduzećima pomaže u povećanju relevantnosti njihovih kolegija, sofisticiranijem kritičkom razmišljanju i pogledu na međuodnos teorije i prakse, te im u konačnici to omogućuje lakše kreiranje još privlačnijeg studijskog programa u budućnosti, što im može biti izvrsna motivacija za nastavni i znanST stveno-istraživački rad.

Kako podići razinu kvalitete

obrazovanja u trgovini? piše: doc. dr. sc. Ines Dužević, iduzevic@net.efzg.hr Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje

Kvaliteta obrazovanja u trgovini Trgovina je uslužna djelatnost u kojoj kvaliteta usluge značajno ovisi o znanju, kompetencijama i predanosti zaposlenika. Obrazovanje u području trgovine treba omogućiti razvoj kompetencija za sve skupine zaposlenika, od početnih poslova do menadžerske razine. Razvoj digitalnih tehnologija doveo je do rasta inovacija u distributivnoj trgovini, čime se značajno mijenjaju poslovni procesi i uloga zaposlenika. Prema tome, kurikulum u visokom obrazovanju treba redizajnirati kako bi se omogućio razvoj strateških, analitičkih i metodoloških vještina. To je važno, jer

se od zaposlenika u početnoj fazi karijere očekuje preuzimanje odgovornosti i donošenje različitih odluka, kao na primjer odluke o cijenama, asortimanu, pozicioniranju prodavaonice. Promjene su potrebne i na razini strukovnog obrazovanja kako bi se buduće zaposlenike upoznalo s novim tehnologija i načinima rada. Važno je učenike tijekom obrazovanja upoznati sa suvremenim načinima rada i tehnologijama kako bi se što lakše uključili u radno okruženje. Uz navedene oblike formalnog obrazovanja, potrebno je razvijati i prilagođavati različite modele neformalnog obrazovanja, primjerice obrazovanje unutar maloprodaj-

nih poduzeća ili specijaliziranih organizacija za pružanje usluga neformalnog obrazovanja. U uvjetima značajne neizvjesnosti i brzih promjena na tržištu, važno je pratiti promjene i kontinuirano ulagati u razvoj kompetencija postojećih zaposlenika. Primjeri takvih praksi su Konzum i Metro akademija koje nude specijalističke treninge za svoje zaposlenike.

Kvaliteta obrazovanja bi se trebala temeljiti na stalnom poboljšanju svih elemenata obrazovne usluge, počevši od oblikovanja kurikuluma, preko procesa učenja i poučavanja, pa sve do tržišta rada na kojem se realiziraju ostvareni ishodi učenja. Potreba za ažuriranjem www.suvremena.hr

17

tema broja kurikuluma u području trgovine nije specifičnost hrvatskog obrazovnog sustava, već se radi o izazovu s kojim se suočava većina zemalja. Primjerice, u znanstvenim časopisima ( Journal for Advancement of Marketing Education i Journal of Marketing Education) posljednjih se godina konstantno ističe potreba za modernizacijom sadržaja i metodom poučavanja u području trgovine. U donjoj tablici je vidljiv pregled zastupljenosti tema vezanih uz suvremene tehnologije u udžbeniku iz područja upravljanja maloprodajom koji se koristi u visokom obrazovanju. Možemo zaključiti da se obuhvat tema vezanih uz tehnologije značajno povećao, ali neke od inovativnih tehnologija, kao što su umjetna inteligencija ili blockchain, i dalje nisu zastupljene.

Trendovi u trgovini i prilagodba obrazovnog sustava U vrijeme kada živimo u digitalnom svijetu i tehnologija je značajan dio naših života, pa je potrebno uklju-

čiti digitalnu tehnologiju i u sustave obrazovanja. Kako bi se pripremili za visoko obrazovanje i tržište rada, učenike treba osposobiti za korištenje suvremenih tehnologija. Izvješće McKinseyja iz 2020. (Rebooting Retail: How technology will shape the future of retail) navodi dva trenda koja će oblikovati maloprodaju, temeljeno na iskustvu maloprodaje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prvi trend je promjena u ponašanju potrošača koji se sve više okreću online kupovini i manjim formatima prodavaonica, a drugi je veliki pritisak na trgovačke marže, zbog troškova vezanih uz ispunjenje novih očekivanja korisnika i konkurenciju od strane poduzeća specijaliziranih za elektroničku trgovinu.

vezuju i dijele podatke s drugim sustavima i na taj način kreirati „pametne škole“ u kojima će nastavnici, studenti i uređaji postati povezaniji.

U cilju uspješnog savladavanja izazova koje donose novi trendovi u trgovini, obrazovni sustav treba postati problemski orijentiran i uključivati više interaktivnih sadržaja. Neka od predviđanja navode da će učionice, kroz Internet stvari (IoT – Internet of Things) postati umrežene s uređajima poput pametnih satova ili telefona koji po-

Napredak tehnologije i sve veća upotreba pametnih sustava za obavljanje zadataka u maloprodaji, dovesti će do promjena u strukturi potražnje za radnom snagom u trgovini. Pri tome će se tražiti manje radnih mjesta s nižim razinama stručnih kompetencija, a rasti će potražnja za radnim mjestima s višim razinama znanja i kompeten-

Obrazovne institucije imaju temeljnu ulogu pomoći učenicima i studentima da iskoriste svoj potencijal opremajući ih pravim alatima i znanjem kako bi se suočili s budućim izazovima. U ostvarenju te zadaće, institucije trebaju stvoriti pravo okruženje za učenje, suradnju, dijeljenje i razvoj novih strategija poučavanja kako bi isporučile sadržaje koje učenje čine relevantnijim i korisnijim.

Mobilna trgovina

Digitalna signalizacija

Analitika velikog seta podataka u maloprodaji

CRM sustavi

+ + + + + +

Društveni mediji

RFID

+

+ + + + +

Dizajn mrežnih stranica

Robotika

GIS tehnologija (geografski informacijski sustav)

Televizijska kupovina

Svekanalna maloprodaja

Godina

Višekanalna maloprodaja

Tablica. Zastupljenost tema o suvremenim tehnologijama u udžbeniku Upravljanje maloprodajom

+ + + +

+ + + + +

+ +

1992.

1995.

+ + + + + + +

1998.

2001.

2003.

2007.

2009.

2011.

2014.

2017.

+ + + + + +

+ + + + + +

+ + +

+ + + +

+ tema obrađena u udžbeniku Upravljanje maloprodajom Izvor: Grewal, D., Motyka, S., Levy, M. (2018) The Evolution and Future of Retailing and Retailing Education, Journal of Marketing Education, 40(1): 85 – 93.

18

Suvremena trgovina 6(45)

cija. Istovremeno, obrazovanje na svim razinama se sve više usmjerava na stvaranje konkretnih znanja potrebnih u poslovnom okruženju. Zahtjevi su sve pragmatičniji, jer poslodavci žele platiti za radnu snagu koja će se odmah moći uključiti u procese. Dakle, tržište rada traži prilagođene vještine i sve više obrazovnih institucija nudi posebne sadržaje koji pripremaju polaznike za konkretan posao.

Uloga nastavnika u modernom obrazovanju je interaktivna kako bi se ostvario veći angažman učenika. Takav pristup potiče učenike na učinkovitiji pristup i veću razinu povezanosti u procesu učenja. Stvara se okruženje u kojem se potiče aktivno učenje, baš kao što radni zadatci u poduzećima postaju sve više aktivni. Kako bi se postigla željena razina interakcije i unaprijedio proces učenja i poučavanja, kreatori politika obrazovanja trebaju naći način da sve nastavnike osposobe za primjenu novih načina poučavanja. Što je potrebno za podizanje razine kvalitete obrazovanja?

Grewal i suradnici (2018) ističu tri ključna tehnološka izazova koja obrazovni sustavi trebaju slijediti i potencijalno integrirati u učionice. Sustavi umjetne inteligencije će stvoriti uslužne robote koji će zamijeniti prodajno osoblje. Internet stvari će postati sve značajniji zbog sve većeg broj uređaja koji se međusobno povezuju.

Trenutačna situacija, uzrokovana COVID 19 pandemijom dodatno potiče na primjenu digitalizacije u obrazovanju. Budućnost obrazovanja podrazumijeva stvaranje interaktivnog okruženja u kojem će nastavnici i učenici biti povezani kroz primjenu pametnih uređaja i raditi na razvoju specifičnih vještina potrebnih za tržište rada kroz problemske zadatke, kritičko razmišljanje i aktivno učenje.

Kombinacijom umjetne inteligencije i analitike maloprodaje može doći do optimizacije maloprodajnih strategija, uključujući opskrbne lance, upravljanje zalihama, određivanje cijena i slično. Nadalje, kako se blockchain tehnologija sve više koristi u maloprodaji, razviti će se nova razina transparentnosti i bliža suradnja s korisnicima. Takve promjene će donijeti izazove i koristi koje obrazovni sustavi trebaju obuhvatiti u svojim sadržajima.

Obrazovni sustav treba ponuditi kompetentne zaposlenike koji će moći odgovoriti na buduće izazove.

Jako često se govori o potrebama usklađivanja obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada, dok bi cilj zapravo trebao biti usklađivanje s budućim potrebama tržišta. U tom smislu, kreatori obrazovnih programa trebaju kontinuirano pratiti i prilagođavati svoje programe.

Kvaliteta obrazovanja će uvelike ovisiti o stupnju i brzini promjena na svim razinama obrazovanja. Prvi korak u podizanju kvalitete obrazovanja u području trgovine je stvaranje kurikuluma koji će se temeljiti na interaktivnim sadržajima, uz puno mogućnosti za praktičan rad i aktivno učenje što će doprinijeti većem angažmanu učenika. Ažuriranje kurikuluma tre-

ba biti temeljeno na povratnim informacijama svih dionika u sustavu obrazovanja. Istovremeno, potrebno je osigurati treninge i usavršavanja nastavnika kako bi se lakše prilagodili promjenama i implementirali nove nastavne metode i pristup učenicima temeljen na suradnji i povezivanju.

U procesu učenja i poučavanja treba motivirati studente i potaknuti ih na aktivan angažman u nastavi, kako bi ostvarili svoj maksimalan potencijal. Konačno, tržište rada treba biti povezano s obrazovnim sustavom kroz praćenje performansi praktikanata i/ili zaposlenika nakon uključivanja u radno okruženje i pružanja povratnih informacija obrazovnim institucijama radi postizanja poboljšanja kvalitete.

Literatura 1. Chatterjee, P., Kumar, A. (2017) Teaching Innovations in Retailing Education, Journal of Advancement of Marketing Education, 25: 1-2.

2. Grewal, D., Motyka, S., Levy, M. (2018) The Evolution and Future of Retailing and Retailing Education, Journal of Marketing Education, 40(1): 85 – 93.

3. McKinsey (2020) Rebooting Retail: How technology will shape the future of retail, McKinsey & Company ST www.suvremena.hr

19

tema broja

Digitalizacija u trgovini i njen utjecaj na promjenu radnih mjesta s motrišta menadžera i radnika piše: prof. dr. sc. Blaženka Knežević, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

D

igitalizacija i digitalna transformacija pa čak i pojam digitalne revolucije u suvremenoj poslovnoj literaturi u posljednje vrijeme su izuzetno učestali. Digitalizacija je pojam koji koristimo kada opisujemo pretvaranje svega u digitalni oblik i to u svakom trenutku i na bilo kojem mjestu. Pojmom digitalne transformacije opisuje se intenzivna primjena digitalnih tehnologija kojom se značajno mijenjaju postojeći poslovni procesi i poslovni modeli u svrhu ostvarenja veće vrijednosti za potrošača te veće konkurentske sposobnosti poduzeća. Digitalna revolucija je pojam kojim se naglašava kako su promjene koje nastaju kao po20

Suvremena trgovina 6(45)

sljedica intenzivne uporabe digitalnih tehnologija u svakodnevnom životu i poslovanju korjenite, te nepovratno i ekstremno brzo suštinski mijenjaju način na koji djeluju pojedinci, organizacije i društvo u cjelini. Neki autori umjesto pojma digitalna revolucija radije koriste pojam digitalna evolucija, jer u nekim sferama djelovanja digitalizacija nije novost, već nešto sa čime se u intenzivnom obliku susrećemo više od pola stoljeća. Takva djelatnost je i trgovina koja automatizaciju poslovanja, informatizaciju te digitalizaciju provodi otkad se pojavilo prvo elektroničko računalo.

Zapravo, automatizacija trgovinskog poslovanja krenula je i davno prije uporabom mehaničkih sred-

stava za računanje, obradu podataka i izdavanje računa potrošačima, no o toj temi više nekom drugom zgodom.

Kako bi se objasnio intenzitet i vrsta promjena koja se u najnovije vrijeme događa u trgovini na malo po pitanju digitalizacije, provedeno je veliko primarno istraživanje koje je uključivalo dva empirijska istraživanja, jedno na uzorku menadžera velikih trgovinskih poduzeća, a drugo na uzorku radnika u velikim trgovinskim poduzećima. Istraživanje je imalo potporu zaklade Friedrich Ebert Stiftung i Sindikata trgovine Hrvatske, pa su rezultati istraživanja javno dostupni u studiji Knežević, B. & Butković, H. „Digitalizacija u trgovini – Utjecaj na

promjenu radnih mjesta u Hrvatskoj“ (siječanj 2020.), na službenim stranicama zaklade Friedrich Ebert Stiftung. U ovome članku ćemo se kratko osvrnuti samo na neke od nalaza iz provedenog primarnog istraživanja.

Prvi dio istraživanja proveden je na uzorku od 21 menadžera ili menadžerica vrhovne ili više razine upravljanja u ukupno 13 velikih trgovinskih poduzeća metodom dubinskog intervjua. Ova trgovinska poduzeća ukupno zapošljavaju preko 33.500 radnika. Drugi dio istraživanja je proveden na više od 150 radnika u tim istim poduzećima primjenom visokostrukturiranog anketnog upitnika. Intervjui su provođeni metodom licem-ulice u razdoblju od 15. listopada do 15. studenoga 2019., a ankete u razdoblju od 10. studenoga do 10. prosinca 2019. jer su upitnici distribuirani u pojedino poduzeće neposredno nakon održavanja dubinskog intervjua. Stoga možemo reći kako rezultati ovog istraživanja daju uvid u procese digitalizacije u trgovini na malo bez utjecaja COVID-19 pandemije. Upitnik za radnike obuhvatio je 15 pitanja te je bio strukturiran u nekoliko cjelina: 1. sociodemografska obilježja ispitanika – pet pitanja s više ponuđenih opcija odgovora i mogućnosti odabira jedne opcije (spol, dob, vrsta asortimana u poduzeću ispitanika te vrsta poslova na kojima radi), 2. općenita pitanja o digitalizaciji u poduzeću – sedam pitanja (tri pitanja s mogućnošću odabira potvrdnog ili negativnog odgovora, jedno pitanje s ponuđenom ocjenom o razini uporabe digitalnih tehnologija u poduzeću te dva pitanja s više ponuđenih opcija odgovora i mogućnosti višestrukog odabira), 3. komunikacija i edukacija – jedno pitanje s 10 tvrdnji u obliku Likertove skale,

4. prednosti i nedostaci digitalnih tehnologija – jedno pitanje s 10 tvrdnji u obliku Likertove skale, 5. budući utjecaj digitalnih tehnologija na radna mjesta u trgovini – jedno pitanje s više ponuđenih opcija odgovora i mogućnosti odabira jedne opcije.

Digitalizacija i utjecaj na radna mjesta u trgovini s motrišta menadžera Svi menadžeri shvaćaju kako je digitalizacija danas jedan od ključnih segmenata poslovne strategije u trgovinskim poduzećima. Ispitani menadžeri navode da je u strateškom smislu informatizacija oduvijek pratila trgovinske poslovne procese, ali se danas taj razvoj intenzivirao. Svi ispitani menadžeri u nekom su obliku navodili i objašnjavali da digitalne tehnologije moraju biti u službi ostvarenja poslovnih ciljeva, te da se digitalnim tehnologijama poduzeća moraju prilagođavati novim načinima ponašanja potrošača. Pri tome, trećina intervjuiranih menadžera posebno je istaknula skupinu milenijalaca kao ključnu skupinu potrošača, zbog koje će se digitalizacija još više intenzivirati u bliskoj budućnosti.

Prema mišljenju menadžera, digitalizacijom u trgovini trebaju se povezati i integrirati svi procesi – od nabave, logistike, usluge potrošačima, upravljanja ljudskim potencijalima itd., pri čemu digitalni alati trebaju biti prilagođeni obradi u pojedinom segmentu poslovanja, ali i usko povezani na razini organizacije kao jedinstvene cjeline. Integraciju procesa i organizacije svi su ispitani menadžeri naglasili kao jedan od glavnih ciljeva digitalizacije.

Menadžeri iz poduzeća koja se bave trgovinom prehrambenim proizvodima (jedna četvrtina intervjuiranih) naglašava kako na digitalizaciju velik utjecaj imaju zakonski okviri te dostupnost digi-

talnih servisa javne uprave. Stoga spominju i naglašavaju da je primjena fiskalizacije i elektroničko izvješćivanje prema poreznoj upravi znatno pridonijelo većoj uporabi informacijsko-komunikacijske tehnologije, a to se očekuje i od uvođenja e-računa.

Na temelju provedenih intervjua može se zaključiti da menadžeri u strateškom smislu ne odvajaju razvoj (1) ljudi i (2) procesa od razvoja (3) tehnologije.

S obzirom na to da se u trgovinskim poduzećima (posebice u sektoru trgovine na malo) u realnom vremenu obrađuje velik broj poslovnih transakcija, više od polovice ispitanika osvrnulo se na nužnost pouzdanosti i brzine transakcijskog informacijskog sustava koji, s jedne strane, mora osigurati kontinuiranu podršku u realnom vremenu i radnicima u prodavaonici, ali i menadžerima pri donošenju odluka, a s druge strane, omogućiti da se za vrijeme prodaje prema potrošaču stvori novi doživljaj kupnje i to neovisno o tome kupuje li on/ona u prodavaonici ili putem online kanala prodaje.

Polovica ispitanika izričito je navela kako se uporabom digitalnih tehnologija poslovni procesi mogu usavršavati i mijenjati, kako se radnici oslobađaju rutinskih zadataka, kako se planira bolji raspored i manipulacija robe u prodavaonicama i skladištima, kako se s pomoću digitalnih tehnologija pruža potpunija i unaprijeđena usluga potrošaču, te kako se digitalne tehnologije mogu koristiti u prepoznavanju novih tržišnih niša i novih tržišta za daljnje širenje i rast poduzeća. Stoga možemo zaključiti da se poimanje digitalnih alata u trgovini više ne promatra samo na razini obrade poslovnih transakcija nego kao stvarni izvor konkurentske sposobnosti trgovinskih poduzeća.

Iako literatura i neke znanstvene studije govore i dokazuju da digiwww.suvremena.hr

21

tema broja

Stoga je razumljivo da se u ovakvim uvjetima menadžeri nisu bitno posvećivali raspravi o planiranju zbrinjavanja viška radnika. Samo u tri intervjuirana poslovna subjekta opisivan je način zbrinjavanja radnika u slučaju otpuštanja zbog digitalizacije, koji je i formaliziran u slučaju radnika starijih od 50 godina ili u slučaju bolesti te obuhvaća otpremnine i druge beneficije.

Problem pronalaženja radnika te njihove fluktuacije i lojalnosti kao strateški problem u trgovini istaknut je u devet poslovnih subjekata, dok se u četirima poslovnim subjektima uopće nije opisivao taj problem. Nekoliko menadžera istaknulo je da ih ovaj problem potiče na promišljanje dodatne automatizacije i robotizacije nekih rutinskih poslova, te da će investirati ili već investira u takve IT pothvate. Nadalje, u jednom poduzeću u domaćem i u jednom poduzeću u stranom vlasništvu već se pristupilo razradi i implementaciji sustava za izgradnju lojalnosti radnika.

Opisani sustavi uključuju praćenje pokazatelja produktivnosti radnika te uvođenje varijabilnog dijela plaće kao sredstva motivacije za rad, kojim se plaća može znatno povećati u odnosu na prosječnu plaću, ili implementaciju plaća koje su više od prosjeka djelatnosti, ali, isto tako, i uvođenje jasnih pravila usavršavanja i napredovanja.

Velik broj ispitanika istaknuo je tekući problem raspoložive radne snage za zapošljavanje u trgovini koji se bitno promijenio u posljednjih pet godina, otkad je liberalizirano tržište rada u nekim zemljama EU-a te otkad je došlo do znatnog odljeva nezaposlenih osoba.

Svi su ispitanici istaknuli da digitalizaciju nužno prati edukacija radnika. Međutim, razlikuju se načini i intenzitet provođenja edukacija.

Dok nekoliko poduzeća ima formalizirane planove edukacije (pretežito poduzeća u stranom vlasništvu, njih tri), velik broj poduzeća

talizacija negativno utječe na broj radnika, u našem istraživanju od 13 intervjuiranih poslovnih subjekata, menadžeri iz 11 poslovnih subjekata tvrde da digitalizacija neće dovesti do otpuštanja radnika u bliskoj budućnosti, pri čemu velik dio menadžera kao razlog navodi da bi smanjenje broja radnika dovelo do bitnog smanjenja usluge za potrošače, te nemogućnosti kontinuiranog obavljanja djelatnosti, dok njih nekoliko (pet) ističe da su poduzeća u tržišnoj ekspanziji te da zbog toga planiraju nova zapošljavanja, a ne otpuštanja radnika.

22

Suvremena trgovina 6(45)

edukacije provodi pri zapošljavanju novih kadrova ili pri uvođenju novih digitalnih rješenja. Poduzeća u kojima se edukacija provodi sustavno, obično imaju povezane interne sustave napredovanja radnika te razrađene planirane edukacije, koje radnici moraju proći i zadovoljiti u određenom vremenu. U trima poduzećima se, uz tradicionalne, provode i online edukacije, tzv. e-učenje (engl. e-learning). Od svih ispitanih, samo u dvama poduzećima porijeklom iz skandinavskih zemalja, tvrdi se kako se edukacija provodi isključivo unutar, a ne izvan radnog vremena (odnosno da se vrijeme edukacije računa u redovnu radnu satnicu radnika), dok se ostali o tome nisu konkretno izjasnili.

Poduzeća u slučaju digitalizacije u najvećem broju slučajeva intenzivno rabe vlastite resurse i provode mentorski način rada tako da mentori najprije prođu treninge pružatelja IT usluge, pa onda znanje prenose na druge radnike. Ovakav je način rada u više poduzeća nazvan modelom treniranje trenera. Nekoliko poduzeća (tri) istaknulo je da je ovakav model rada doveo do toga da su uočili radnike s razvijenim sklonostima za prijenos znanja drugima, te da su osnovali edukacijske timove s takvim radnicima.

U četirima poduzećima menadžeri su ukazali na nedostatke obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj, gdje se i u srednjim školama i na fakultetima premalo izučavaju nove, na digitalnim tehnologijama utemeljene, radne procedure.

Osobito je istaknut problem praktične izobrazbe koja bi se trebala znatno unaprijediti i usavršiti.

Međutim, u jednom su poduzeću istaknuli da su i u matičnoj državi imali sličan problem koji su riješili osnivanjem vlastite akademije za radnike. Sličan sustav edukacija na internoj akademiji opisalo je i jedno poduzeće u domaćem vlasništvu. Nadalje, dok sa srednjim školama postoji strateška surad-

nja koju su navela četiri poduzeća, strateška suradnja na edukacijskim procesima sa sveučilištima nije spominjana.

U većini poduzeća, već u prvoj diskusiji o radnicima i edukaciji, nekoliko menadžera ističe da su se i radnici digitalizirali pa se više ne boje tehnologije te je brže usvajaju i intenzivnije se njime koriste. U jednom poduzeću čak tvrde da su morali digitalizirati procedure za prijave na posao i obradu prijava kako bi privukli veći broj milenijalaca, koji na svoje prijave za posao očekuju digitalni odgovor u stvarnom vremenu. U dvama poduzećima naveli su da i potpora digitalnim zaposlenicima prelazi u digitalnu sferu i mora biti dostupna u realnom vremenu, pa zato implementiraju službe za pomoć radnicima koje funkcioniraju po načelu digitalnih pozivnih centara.

Ljudi potpomognuti tehnologijom prepoznati su kao ključni strateški resurs poduzeća. Osim toga, kako ističe jedan od intervjuiranih menadžera: „Mi želimo ljude učiniti vrjednijima kompaniji i to je osnovni cilj našeg sustava interne edukacije!“, dok drugi ističe: „Sustavna edukacija radnika doprinosi njihovoj povezanosti s poduzećem i temeljnim vrijednostima te tako povećava vjernost organizaciji.“ Ispitanici u analiziranim poduzećima opisivali su vrlo različite oblike i razine uspješnih implementacija digitalnih tehnologija u poslovanje s kupcima i dobavljačima te u skladišno poslovanje i distribuciju robe. Pri tome ističu da postoji razlika između manjih i većih digitalnih promjena. Kod manjih digitalnih promjena komunikacija s radnicima obično ide putem intraneta ili e-mailom te interno putem taktičkog i operativnom menadžmenta. Kada se uvode veće digitalne promjene, dodatno se organiziraju radionice i edukacije, ovisno o tome koji su radnici zahvaćeni promjenama. U dva poduzeća ističu kako imaju sustav vlastitih in-

ternih akademija, u kojima radnici uče procedure u prostoru koji odgovara stvarnom mjestu prodaje, pa se mogu u kontroliranim uvjetima isprobavati neke nove stvari, tehnologije ili promjene u procesima bez utjecaja na rezultat stvarne prodavaonice.

Isto tako, dvije trećine ispitanih tvrdi da pri edukaciji i implementaciji u fokusu trebaju biti ljudi i prednosti koje tehnologija donosi u obavljanju njihovog svakodnevnog posla, a ne samo funkcionalnosti tehnoloških rješenja. Dodatno, nekoliko menadžera ističe da radnici najbolje prihvaćaju promjene ako im se dobro protumači cilj i razlog njihovog uvođenja.

Edukacijski procesi i potpora u digitalnom poduzeću radnicima se trebaju pružati kontinuirano. Zbog toga nekoliko poduzeća (dva) ističe kako organiziraju službe potpore koje funkcioniraju kao digitalni pozivni centri (engl. call center ili helpdesk) i na raspolaganju su za davanje tehnoloških informacija radnicima u svako doba u realnom vremenu.

Svi ispitanici u svim poslovnim subjektima tvrde da se organizacijska kultura pomaknula prema digitalnoj kulturi. Međutim, još uvijek ističu da postoje određene razlike između mlađih i starijih radnika, između više i niže obrazovanih, razlike među hrvatskim regijama s obzirom na informatičku pisme-

nost nakon završetka obrazovanja te između onih koji su više puta u svom radnom vijeku prolazili procese unaprjeđenja informacijskih tehnologija i onih koji nisu. Više od polovice ispitanih ističe da već pri samom zapošljavanju nastoje prepoznati razinu informatičke pismenosti, te da uočavaju kako kod mlađih budućih radnika ona više nije problem jer su se „rodili s mobitelom ili tabletom u ruci“.

Također, više od polovice ispitanika istaknulo je da nema odjela u kojem se ne koristi barem neki oblik informacijskih tehnologija, pa su radnici svjesni nužnosti digitalnih alata u poslovanju. Isto tako, radnici prepoznaju da digitalni alati imaju brojne prednosti u njihovom svakodnevnom poslu, pa to kod novih digitalnih projekata omogućuje i bržu implementaciju i bržu prilagodbu na nove alate. Veća informatička pismenost i digitalna orijentacija radnika dovodi do toga da se pri uvođenju novih digitalnih alata ne mora trošiti puno vremena na tumačenje njihove svrhe, te da se znanje za rad u novim programskim rješenjima stječe daleko brže nego prije desetak godina. Jedan od menadžera iznosi činjenicu kako je intenzivna primjena digitalnih alata u poduzeću dovela do toga da „sada radnici sami rade pritisak za daljnjim unaprjeđenjem postojećih digitalnih rješenja, što postaje potpuno novi izazov za upravljanje!“

www.suvremena.hr

23

tema broja Digitalizacija i utjecaj na radna mjesta u trgovini s motrišta menadžera U uzorku prikupljenih anketa koje su popunjavali radnici (N = 153) bio je podjednak broj muškaraca i žena te nekoliko onih koji se nisu željeli izjasniti na pitanje o spolu (3,3%).

U uzorku je najveći udjel ispitanika između 36 i 45 godina starosti (35,9%), slijede ispitanici od 46 do 55 godina starosti, zatim oni mlađi od 35 godina (22,9%), dok je starijih od 56 manje od 15%. Što se tiče obrazovanja, kako je i očekivano, dominiraju radnici sa srednjom stručnom spremom (više od 50%) te sa završenim fakultetskim obrazovanjem (više od trećine ispitanika). Na poslovima u izravnom kontaktu s kupcima radi 48,4% ispitanika (poslovođe/voditelji prodaje, prodavači i služba za korisnike), a na skladišnim poslovima i dostavi radi 9,8% ispitanika.

Većina ispitanika (više od 60%) tvrdi da su poduzeća u posljednje dvije godine investirala znatna sredstva i napore u digitalne tehnologije. Ipak, veći broj ispitanika tvrdi da poduzeća te investicije rade u području unaprjeđenja postojećih digitalnih tehnologija (73,9%, odnosno 13% više nego u slučaju potpuno novih tehnologija). Nadalje, više od dvije trećine ispitanika tvrdi da je u prošlih pet godina poduzeće na temelju digitalnih tehnologija povećalo obujam i učinkovitost poslovanja. Dakle, radnicima su očiti pozitivni pomaci u poslovanju koji nastaju na temelju uporabe digitalnih tehnologija. Međutim, relativno velik broj ispitanika, njih 45,8%, smatra da je zakonski okvir vrlo često ono što poduzeća potiče na primjenu digitalnih tehnologija.

Ispitanici su postojeću razinu uporabe digitalizacije u svojim poduzećima ocijenili prosječnom ocjenom 3,462 i u najvećem broju slučajeva ocjenom dobar (41,8% ispitanika). Na Slici 1 prikazane su relativne frekvencije dodijeljenih ocje24

Suvremena trgovina 6(45)

Izvor: Knežević, B. & Butković, H. (2020), Digitalizacija u trgovini – Utjecaj na promjenu radnih mjesta u Hrvatskoj, Friedrich Ebert Stiftung

Slika 1: Ocjena postojeće razine uporabe digitalnih tehnologija u poduzeću (relativne frekvencije, N = 153)

na, pri čemu je uočljivo kako vrlo dobrom ili odličnom primjenu digitalizacije ocjenjuje manje od polovice ispitanika. Samo 11,1% dodijelilo je ocjenu izvrstan, što bi značilo da ispitanici smatraju kako postoji prostor za unaprjeđenje razine uporabe digitalizacije u poduzeću u kojem rade.

Na pitanje vezano uz promjenu radnih uvjeta koji proizlaze iz digitalizacije, najveći broj ispitanika odabrao je opciju „Nije bilo značajnijih promjena“ (39,3%). Od ponuđenih opcija više od 20% ispitanika biralo je sljedeće: (1) sada obavljam puno više radnih zadataka, (2) radni zadaci su postali složeniji te (3) manje je rutinskog posla, više kontakta s kupcima ili dobavljačima. U manje od 10% slučajeva ispitanici su se izjasnili da je digitalizacija utjecala na plaće i/ili vrstu ugovora o radu.

U trećem dijelu anketnog upitnika ispitanici su na temelju Likertove skale s 5 stupnjeva ocjenjivali slaganje s 10 tvrdnji koje su se ticale komunikacije i edukacije. Temeljem rezultata, može se zaključiti da više od polovice ispitanika izražava slaganje sa sljedećim tvrdnjama, a prosječna je ocjena viša od 3,5: 1. Poduzeće izobrazbu radnika financira u potpunosti (ako sam išao/la na izobrazbu, nisam ništa morao/la platiti sam/a).

2. Rado se odazivam na edukacije putem kojih povećavam svoje kompetencije u području digitalnih tehnologija (i onda kada to nije izričiti zahtjev vrhovnog menadžmenta).

3. Svi dokumenti i pisane komunikacije u poduzeću radnicima se distribuiraju u digitalnom obliku (putem e-maila, u informacijskom sustavu ili na intranetu poduzeća).

4. Brzina kojom usvajam nova digitalna znanja jako se povećala u protekle tri godine. Što se tiče izjava u kojima je relativno visok stupanj neslaganja (više od jedne trećine ispitanika izražava neslaganje, a prosječna je ocjena manja od 3,0), uočavamo da su to sljedeće tri izjave, pri čemu kod posljednje uočavamo najniži stupanj slaganja ispitanika i prosječnu ocjenu manju od 2,0: 1. Moje poduzeće ulaže značajna sredstva u izobrazbu radnika za NAPREDNO korištenje digitalnih tehnologija.

2. Radnici za vrijeme izobrazbe uglavnom obavljaju svoj redovni posao, a izobrazba se često organizira izvan radnog vremena.

3. Osjećam zamor od stalne izloženosti novom učenju vezano uz digitalne tehnologije.

datke na temelju analize odgovora na ovu skupinu tvrdnji. Možemo uočiti da ni za jednu tvrdnju relativna frekvencija ne prelazi slaganje 50% ispitanika te da ni za jednu tvrdnju prosječna ocjena nije viša od 3,5.

Napomena: Korištena je Likertova skala od 5 stupnjeva (1 – uopće se ne slažem, 2 – ne slažem se, 3 – neutralno, 4 – slažem se i 5 – slažem se u potpunosti).

Izvor: isti izvor kao Slika 1

Slika 2: Relativne frekvencije izraženog stupnja slaganja s tvrdnjama o prednostima digitalnih tehnologija (rangirane prema stupnju slaganja s tvrdnjom)

Zatim su ispitanici na temelju pet izjava, po principu Likertove skale od 5 stupnjeva slaganja, ocjenjivali glavne prednosti ili pozitivne učinke digitalnih tehnologija na radna mjesta. Na slici 2 prikazane su relativne frekvencije za agregirane opcije neslaganja (zbrojene vrijednosti za 1 – uopće se ne slažem i 2 – ne slažem se), neutralna opcija te opcije slaganja s tvrdnjama (zbrojene vrijednosti za 4 – slažem se i 5 – slažem se u potpunosti).

omogućuju veći utjecaj radnika na donošenje odluka u poduzeću, iako su menadžeri u intervjuima često isticali da slušaju inicijative radnika i njeguju kulturu obostrane komunikacije, a neki čak i nagrađuju inovativnost radnika.

Uslijedilo je 5 tvrdnji o nedostacima ili negativnim učincima digitalnih tehnologija na radna mjesta i radnike. Slika 3 prikazuje po-

Najveći broj ispitanika birao je neutralnu opciju odgovora za 4 od 5 izjava, dok je za jednu izjavu najčešće odabrana opcija bila 1 – uopće se ne slažem. To je izjava „Zbog digitalnih tehnologija su otežane mogućnosti napredovanja“, kod koje je i najveća relativna frekvencija neslaganja ispitanika.

Na temelju svega navedenoga, zaključujemo da ispitanici imaju izražen pozitivan stav o učincima digitalnih tehnologija na radna mjesta u trgovini. Ipak, pri planiranju i uvođenju digitalnih tehnologija valja povesti računa o gubljenju granica između privatnog i poslovnog života što povećava stres (43,79% ispitanika, te o bojazni dijela radnika (njih 37,25%) da digitalne tehnologije povećavaju nadzor nad ljudima i procesima te intenzitet rada, zbog čega dolazi do velikog stresa.

Konačno, ispitanici su zamoljeni da se izjasne o scenarijima o bu-

Prema prikazanim podacima možemo uočiti da se više od pola ispitanih slaže s tvrdnjama da: 1. digitalne tehnologije donose veće mogućnosti za osobno usavršavanje i napredovanje, 2. digitalne tehnologije omogućuju veću fleksibilnost po pitanju mjesta i vremena obavljanja posla, 3. digitalne tehnologije oslobađaju od rutinskih poslova i daju veću mogućnost bavljenja kupcima ili dobavljačima.

Treću navedenu tvrdnju većina je intervjuiranih menadžera isticala kao jednu od najvažnijih. Najniži stupanj slaganja izražen je kod tvrdnje da digitalne tehnologije

Napomena: Korištena je Likertova skala od 5 stupnjeva (1 – uopće se ne slažem, 2 – ne slažem se, 3 – neutralno, 4 – slažem se i 5 – slažem se u potpunosti).

Izvor: isti izvor kao Slika 1

Slika 3: Relativne frekvencije izraženog stupnja slaganja s tvrdnjama o nedostacima digitalnih tehnologija (rangirane prema stupnju slaganja s tvrdnjom) www.suvremena.hr

25

tema broja dućem utjecaju digitalnih tehnologija na radna mjesta u trgovini. Ispitanicima su ponuđena dva pozitivna scenarija, dva negativna scenarija te scenarij u kojem nema bitnih promjena.

Većina ispitanika (više od 60%) smatra kako će digitalizacija donijeti pozitivne promjene, a najveći broj (gotovo polovica, 49,7%) smatra kako će doći do promjene poslova tako da će poslovi postati kvalitetniji uz pomoć digitalnih tehnologija, te da će zato biti još više vremena za bavljenje nekim kreativnijim radom (npr. kontakti s kupcima, osmišljavanje prodajnog pristupa i sl.). Osim toga, 16,7% ih smatra da će doći do smanjenja broja radnih mjesta, ali će poslovi koji ostaju biti bolje plaćeni, da će općenito biti bolji radni uvjeti i da će se više cijeniti kvaliteta rada.

Ipak, više od jedne četvrtine ispitanika biralo je opcije s potpuno negativnim scenarijima. Njih 17,6% smatra da će doći do povećanja intenziteta rada i većeg nadzora ljudi i radnih procesa, što će uzrokovati još veći stres, dok 7,8% ispitanika smatra da će poslovi u trgovini biti manje privlačni i nekvalitetni, jer će radnik biti u službi tehnologije.

Svi rezultati su analizirani po dobi i spolu radnika, što se može iščitati u integralnom tekstu studije koji je javno dostupan na ovome linku: https://www.fes-croatia.org/fileadmin/user_upload/Studija_Digitalizacija.pdf Ovdje ćemo na slici 4 prikazati samo kakve su razlike u stavovima po dobi i spolu kada se radi o scenarijima buduće digitalizacije trgovine i njenog utjecaja na radna mjesta u trgovini. Uočavamo kako mlađi ispitanici, očekivano u odnosu na starije, u većem broju biraju pozitivne scenarije. Dok žene u odnosu na muškarce češće biraju negativne scenarije kada se radi o budućim trendovima.

26

Suvremena trgovina 6(45)

Izvor: isti izvor kao Slika 1

Slika 4: Distribucija ispitanika u odnosu na ponuđene scenarije

Zaključak Provedeni intervjui među menadžerima velikih trgovinskih poduzeća podupiru tezu o digitalizaciji kao značajnom segmentu poslovne strategije u trgovinskim poduzećima te kao imperativu bez kojeg nema niti konkurentnosti, a niti opstanka na tržištu. Kod menadžera je razvijena svijest o potrebi tehnološkog prilagođavanja novim obrascima ponašanja potrošača. Iako se tradicionalno digitalizaciju povezivalo s gubitkom radnih mjesta, istraživanje pokazuje da trenutačno u Hrvatskoj takve bojazni nema, jer kvalitetnih radnika u trgovini nedostaje. Kada se s menadžerima raspravlja o temi digitalizacije i radnika, ključna je tema edukacija, jer je jedino tim putem moguće uspješno provesti projekte digitalizacije. Najrasprostranjenije su interne edukacije pri zapošljavanju novih kadrova i/ili pri uvođenju novih digitalnih tehnologija.

Strateških partnerstava s obrazovnim institucijama na višim razinama obrazovanja nedostaje. Konačno, menadžeri tvrde da se u Hrvatskoj kod radnika osjeća pomak prema digitalnoj kulturi, premda je on puno izraženiji kod onih mlađih i bolje obrazovanih, te da digitalno osviješteni radnici sami nude prijedloge za unaprjeđivanje postojećih digitalnih rješenja.

Anketno istraživanje na uzorku radnika u trgovini pokazalo je da su radnicima očiti pozitivni pomaci u poslovanju koji nastaju na temelju korištenja digitalnih tehnologija.

Odgovori o promjeni radnih uvjeta pokazuju da radnici sada obavljaju manje rutinskih poslova, a više komuniciraju s kupcima i dobavljačima. Međutim, obavlja se više radnih zadataka koji su postali složeniji. Anketno istraživanje pokazuje kako poduzeća ozbiljno shvaćaju važnost edukacije radnika, te ulažu značajna sredstva u kvalitetu edukacije radnika.

Iz odgovora ispitanika vidljivo je kako radnici imaju pozitivan stav o učincima digitalizacije na radna mjesta u trgovini. No, gubitak granice između privatnog i poslovnog života, povećanje intenziteta rada kao i nadzora nad radnim procesima, smatraju bitnim nedostacima digitalnih tehnologija.

Istraživanje je pokazalo da mlađi ispitanici, vezano uz promišljanja o promjenama koje digitalizacija donosi u budućnosti, češće biraju pozitivne scenarije nego stariji ispitanici, a razlike postoje i kada se podaci analiziraju po spolu, jer je znatno više žena nego muškaraca biralo negativne scenarije utjecaja razvoja digitalnih tehnologija ST na radna mjesta u trgovini.

Učenje kao temelj konkurentnosti organizacije piše: Matija Kovačić, mag. ing. traff.

J

edna od karakteristika kvalitetno upravljane organizacije je kompetentnost. Za kompetentnost se može reći da je skup sposobnosti, znanja i vještina koje omogućuju obavljanje aktivnosti, odnosno radnih zadataka. Važnost osiguranja kompetentnosti naglašena je i u normi sustava upravljanja kvalitetom ISO 9001:2015 koja naglašava kako organizacijski zaposlenici trebaju biti kompetentni što trebaju dokazati kroz posjedovanje dokaza tj. zapisa o provedenom školovanju.

Važnost kompetentnosti raste s porastom turbulentnosti okoline, budući da pojava novih zahtjeva zainteresiranih strana i novih izazova u organizacijskim okolinama može značiti i potrebu stjecanja novih znanja i vještina koje će organizaciji omogućiti obavljanje zadataka vezanih uz nove zahtjeve zainteresiranih strana. Osim toga, edukacija je od posebne važnosti kad se govori o uvođenju nove tehnologije u organizaciju, kao i poboljšanje poslovnih procesa koje često zahtjeva usvajanje novih znanja zaposlenika koji su uključeni u proces.

Kompetentnost zaposlenika i kontinuitet poslovanja Edukacija organizacijskih zaposlenika od posebne je važnosti kad se govori o otvaranju horizonta zaposlenicima. Stjecanje novih spoznaja o načinu zadovoljenja zahtjeva zainteresiranih strana može značiti i stvaranje novih karakteristi-

ka proizvoda i usluga koje organizacija nudi, odnosno inoviranje.

Inoviranje je osnova stjecanja konkurentnosti na tržištu, budući da je stvaranje dodane vrijednosti za kupca, kroz inovacije, od presudne važnosti na tržištu poplavljenom različitim proizvodima i uslugama.

Jedan od posebno važnih pojmova vezanih uz edukaciju zaposlenika, odnosno njihovu kompetentnost je kontinuitet poslovanja. Uz pretpostavku da organizacija ima implementiran sustav upravljanja kontinuitetom poslovanja, odnosno ima definirane postupke koji će se aktivirati u slučaju ugroze kontinuiteta, organizacijski zaposlenici moraju biti osposobljeni primjenjivati takve postupke, odnosno moraju moći identificirati da je do ugroze kontinuiteta došlo, što je jedino moguće kroz edukaciju i pripremu zaposlenika za isto.

Kontinuiran razvoj znanja Osim organiziranja edukacija u režiji tvrtke kao takve, neophodno je poticati i same zaposlenike na stalan razvoj svojeg znanja. Kroz poticanje i eventualno stipendiranje školovanja, zaposlenici, osim što mogu biti dodatno motivirani u obavljanju posla, mogu pridonijeti i rješavanju izazova s kojim se organizacija svakodnevno susreće ili se sami zaposlenici susreću na svojim radnim mjestima zbog svježeg znanja i poticanja razmišljanja „out of box“ koji je upravo karakteristika kvalitetnih edukacija.

Međutim, usavršavanje, ako je riječ o upisu studija, zaposleniku može predstavljati dodatni stres, budući da je usklađenje obveza koje zaposlenik preuzima pohađanjem studija s privatnim i poslovnim obvezama u organizaciji dodatni izazov.

Obzirom na to, organizacijski menadžment treba razviti senzibilitet prema takvim zaposlenicima budući da nedostatak istog može rezultirati nezadovoljstvom zaposlenika, odnosno sagorijevanjem na poslu.

Osim toga, kroz usavršavanje, zaposlenik s vremenom može organizaciji postaviti zahtjev koji je vezan uz napredovanje na poslu, odnosno promociju na novo radno mjesto. Ako organizacija takav zahtjev ne uzme u obzir i ne sagleda ga dovoljno objektivno, zaposlenik može napustiti organizaciju, što za organizaciju može značiti i značajan gubitak pogotovo u slučaju ako se radi o zaposleniku koji ima specifične kompetencije.

Zaključak Edukacija je osnova za razvoj novih kompetencija, a kompetencije zaposlenika uz kompetentnost organizacije u cjelini osnova je za razvoj konkurentnosti organizacije.

Osim toga, poticanjem zaposlenika na pohađanje dodatne edukacije za organizaciju može značiti i mogućnost inoviranja, odnosno proširenje horizonta kod zaposlenika što može rezultirati stvaranjem dodane vrijednosti kako za organizaST ciju tako i za samog kupca. www.suvremena.hr

27

tema broja

Dualno obrazovanje za trgovinu piše: Vitomir Tafra, mag. oec.

L

judi imaju potrebu razmjenjivati dobra od prapovijesnih početaka postojanja, tako da se trgovanje može smatrati jednom od najstarijih kontinuiranih djelatnosti. Trgovac i trgovanje kao posrednik između proizvođača i potrošača – kupca razvija se u skladu s razvojem društveno ekonomskih i gospodarskih odnosa nekog društva. U današnjim globalnim uvjetima razmjene postavljaju se sve složeniji i unificiraniji zahtjevi za trgovinu kao djelatnost. Kao posebna djelatnost, trgovina omogućuje najbržu i najuspješniju povezanost proizvođača i potrošača. U enciklopediji se navodi da je „trgovina, gospodarska djelatnost u kojoj pojedinci i tvrtke, odnosno fizičke i pravne osobe, posreduju između proizvodnje i potrošnje kao kupci i prodavatelji dobara i usluga te organizatori tržišta.“ Međutim, koliko god bili složeni i sofisticirani načini trgovanja ključna spona je čovjek koji utjelovljuje proces. Suvremeno trgovanje iznjedrilo je mnogobrojne specijalizacije kako bi efikasno odgovorilo na sve složenije zahtjeve trgovanja robama i uslugama.

28

Suvremena trgovina 6(45)

U hrvatskom redovnom strukovnom srednjoškolskom obrazovanju, za potrebe trgovinske djelatnosti, egzistira trogodišnje obrazovanje za zanimanje prodavača i četverogodišnje za komercijalistu.

Zanimanje trgovac je napušteno jer se je smatralo da su za suvremeno trgovanje dostatna navedena zanimanja na srednjoškolskoj razini.

Dali je baš tome tako? Ali da krenemo redom.

Temeljna zadaća razvoja koncepta dualnog obrazovanja je pridonijeti usklađivanju potreba tržišta rada s obrazovnim sustavom za strukovna zanimanja i poboljšati zapošljivost mladih u strukovnim zanimanjima u skladu s potrebama tržišta rada. Sva strukovna obrazovanja karakterizira dualno obrazovanje kao način usvajanja kompetencija. Standardno pod pojmom dualno obrazovanje razumijevamo dio sustava obrazovanja (srednjoškolskog i visokoškolskog) u kojem se kroz teoriju i vježbe u školi, i učenje kroz rad kod odgovarajućeg poslodavca, stječu i izgrađuju znanja, vještine, sposobnosti i stavovi u skladu sa standardom kvali-

fikacije i planom i programom nastave. U srednjoškolskom odgoju i obrazovanju, nastava funkcionira po principu dvaju partnera – s jedne strane škola, a s druge strane tvrtka i oni dijele odgovornost o strukovnom obrazovanju mladih. Pritom naglasak leži na „učenju kroz rad“. Naime, u okviru dualnog sustava odgoja i obrazovanja učenici od početka školovanja teoretski dio nastave kao i dio praktične nastave realiziraju u školi a dio kod poslodavca. Najbolje rezultate u primjeni ovakvog oblika školovanja imaju Njemačka, Austrija i Švicarska. Primjera radi, dvije trećine mladih u Njemačkoj odlučuje se na dualno obrazovanje, a stopa nezaposlenosti mladih u toj državi godinama najniža u Europskoj uniji, što govori u prilog uspješnosti tog načina suradnje gospodarstva i obrazovanja. Svakako moramo naglasiti da se takav odnos stvarao više od 200 godina.

Utvrđujući pravce i načine razvoja obrazovanja, nacionalne politike su usmjerene na usvajanje i integraciju dijelova efikasnih koncepata, ali nitko ni ne očekuje da njemački

model dualnog sustava obrazovanja možemo u potpunosti preslikati, međutim, najvažniji elementi mogu pronaći svoje mjesto u našem obrazovnim sustavu koji također baštini veliko i dugotrajno iskustvo. Rezultati pilot projekta primjene dualnog obrazovanja po tom uzoru, koji se upravo provodi u partnerstvu s Njemačko-austrijskom trgovačkom komorom, mogu biti od pomoći u traženju optimalnih rješenja.

Hrvatski obrazovni sustav moramo stalno usklađivati sa sadašnjim i budućim potrebama hrvatskog gospodarstva, kako u području sadržaja postojećih kurikuluma, tako i u pitanju obima obavljanja praktične nastave u konkretnim gospodarskim subjektima, radi stjecanja konkretnih kompetencija sukladno potrebama hrvatskog gospodarstva.

Zemlje koje u strukovnom obrazovanju imaju kvalitetne modele obrazovanja usklađene s potrebama tržišta, poput Njemačke, Austrije i Švicarske, u strukovnom obrazovanju imaju dvojni sustav, koji predstavlja kombinaciju učenja na radnome mjestu i u školi (po principu jedan tjedan u školi, dva tjedna naukovanja). Djeca su istodobno i učenici i zaposlenici poduzeća, a za svoj rad dobivaju naknade koje se povećavaju svakom godinom izobrazbe. Naknada prosječno iznosi oko trećine početne plaće obučenog stručnog osoblja.

Učenje u tvrtki ne odnosi se samo na praksu nego se tvrtka pretvara u pravu obrazovnu instituciju u kojoj se odvija većinski dio nastave ovog sustava. To je ujedno i razlog zbog čega se u zemljama provodi taj oblik učenja, odnosno učenje u dualnom obrazovanju.

Upravo gospodarske komore i ministarstva gospodarstva tih zemalja imaju ključnu ulogu u poticanju učenja temeljenog na radu. Ključna razlika između sustava obrazovanja koji zagovaramo i klasič-

nog strukovnog obrazovanje je da tvrtke preuzimaju djelomičnu ulogu obrazovnih institucija, te u svojim prostorima i sa svojim zaposlenicima (mentorima) obrazuju učenike za poslove, znanja i vještine koje će učenici moći primijeniti prvog dana svog zaposlenja.

Osiguravanje pristupa stjecanju praktičnih vještina kroz uvođenje koncepta učenja temeljenog na radu, poslužiti će kao potpora usklađivanju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja sa stvarnim potrebama tržišta rada i pridonijeti zapošljavanju ovih skupina.

Budući da se kroz taj sustav do 80% nastave odvija u tvrtkama, poslodavac utječe na to za koja specifična znanja i vještine treba osposobiti učenika i studenta (usklađivanje nastavnih programa sa tržištem rada), a s druge strane poduzeće upisuje onoliko učenika i studenata koliko smatra da će joj u narednom razdoblju biti potrebno radnika, s kojom kvalifikacijom, te iz kojeg područja (usklađivanje upisnih kvota s potrebama gospodarstva).

Učenje temeljeno na radu također je najadekvatnije rješenje, jer su mladi već za vrijeme školovanja uključeni u tržište rada, a nakon završetka školovanja već imaju 3-4 godine radnog iskustva, što im omogućava puno jednostavnije uključivanje na tržište rada, čak i ako tvrtka u kojoj su završili školovanje ne pokaže potrebu za njihovim zadržavanjem.

Osim toga, za očekivati je da bi najviše interesa za uvođenje koncepta učenja temeljenog na radu pokazale upravo najranjivije skupine (mladi koji imaju ograničenu ili su bez ikakve obiteljske potpore, koji su suočeni sa zdravstvenim problemima ili invaliditetom ili pak pripadaju romskoj nacionalnoj manjini) jer im uvođenje koncepta učenja temeljenog na radu omogućava nastavak školovanja bez ili uz minimalnu roditeljsku potporu, bu-

dući da svi koji su uključeni u njega imaju pravo na naknadu-plaću za svoje školovanje odnosno rad (obrazovanje na radnom mjestu) u tvrtki.

Budući da je osiguravanje kvalificirane radne snage za gospodarstvo jedan od ključnih izazova u Hrvatskoj (i ne samo u Hrvatskoj), očekuje se da sustav srednjeg strukovnog obrazovanja odigra veliku ulogu u davanju doprinosa ekonomskom razvoju i napretku. Međutim, srednje strukovno obrazovanje nije samo funkcionalna mjera za promoviranje ekonomskih ciljeva. Ono bi također trebalo imati potencijal za poboljšanje prelaska iz škole u svijet rada i ponuditi, prvenstveno mladima, perspektivu za planiranje karijere, a samim tim i pronalaženja vlastite uloge u društvu.

Stoga su promjene i ulaganja u srednje strukovno obrazovanje ključni uvjeti za pripremu društva za budućnost. Hrvatska kontinuirano provodi reforme sustava srednjeg strukovnog obrazovanja kao dijela cjelokupne kurikularne reforme i Strategije obrazovanja. Prijepori između poslodavaca i obrazovnog sustava rezultat su akceleriranja globalnih procesa razvoja gospodarstva koji se odvija neovisno o brzini promjena i prilagodbi obrazovnog sustava.

Jasno je da ne postoji lak i brz način da se sustav srednjeg strukovnog obrazovanja prenese u druge zemlje. Prenošenje sustava srednjeg strukovnog obrazovanja iz jedne zemlje u drugu nije samo puko kopiranje izvornog sustava, već je više proces odabira i prilagođavanja od strane potencijalne zemlje primatelja, te uvođenje koncepta učenja temeljenog na radu zavisi od postojanja čitavog niza kulturoloških, tradicijskih, političkih i ekonomskih uvjeta u Hrvatskoj.

Obećavajuće je zbog toga što postoji znatan potencijal za unaprjeđenje trenutnog sustava srednjeg www.suvremena.hr

29

tema broja zadržavanjem što većeg opsega postojeće strukture teoretskih nastavnih sadržaja, stvara potrebnu dinamiku u permanentnom preispitivanju postojećih rješenja i traženju novih.

strukovnog obrazovanja. Ubrzana reforma sustava srednjeg strukovnog obrazovanja pomogla bi poboljšanju njegove djelotvornosti i usklađenosti s društvenim i ekonomskim potrebama, ali i poboljšanju zapošljivosti, pogotovo mladih i socijalno ugroženih skupina.

Cilj je smanjiti nedostatak vještina prilagodbom sustava početnog i trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja posebnim sektorskim potrebama na tržištu rada i potražnje za novim vještinama u vezi s jednim ili više profila zanimanja. Općenito, aktivno treba pomagati u poboljšanju zapošljivosti i životnih vještina pojedinaca, te na taj način pridonijeti konkurentnosti nacionalnog gospodarstva.

To je moguće ostvariti putem: a) modernizacije VET-a prilagodbom potreba za vještinama i integracijom učenja uz rad, te iskorištavanjem njegovog potencijala za poticanje gospodarskog razvoja i inovacija, posebno na lokalnoj i regionalnoj razini, b) povećavanja konkurentnosti predmetnih sektora, c) jačanja razmjene znanja i prakse ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanja tržišta rada u koje je ugrađeno učenje utemeljeno na radu, d) olakšavanja mobilnosti radne snage, uzajamnog povjerenja i većeg priznavanja kvalifikacija na europskoj razini na predmetnim sektorima.

30

Suvremena trgovina 6(45)

Sustavnim razvojem sektorskih vještina smanjiti će se nedostatak vještina, kao i prilagodbom sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja posebnim sektorskim potrebama na tržištu rada u potražnji za novim vještinama u vezi s jednim ili više profila zanimanja. Općenito, potrebno je poboljšati zapošljivost i razvoj životnih vještina pojedinaca koje će pridonijeti konkurentnosti gospodarstva. To možemo postići: a) usmjeravanjem na cjeloviti pristup koji bi obuhvatio srednjoškolsko i visokoškolsko dualno obrazovanje, obzirom da se iz navedenog dokumenta jasno uočava temeljni problem, a to je nepostojanje dualnog sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj, b) stvaranjem formalnog (zakonskog) okvira za implementaciju sustava dualnog obrazovanja sa svrhom poticanja dionika na aktivno uključivanje, c) definiranjem uvjeta za postizanje veće zapošljivosti educiranih kadrova i usklađivanjem s potrebama tržišta rada.

Organiziranu podršku procesima daje i EU kroz sustavnu stručnu, znanstvenu i financijsku podršku permanentnom razvoju nacionalnih obrazovnih sustava i njihovoj integraciji u funkcionalnu cjelinu.

Stalna težnja poslodavaca za uvođenjem više praktičnog rada s jedne strane i obrazovne politike za

U uvodu smo postavili i pitanje potrebe za svojevrsnim ponovnim uvođenjem zanimanja trgovac. Možemo se složiti s argumentima za ukidanjem zanimanja kao svojevrsnog prevladanog oblika u suvremenim trendovima razvoja trgovine, međutim, postavlja se pitanje dali je time nestala funkcija profesije trgovca. Vrlo brzo ćemo se složiti da je ona i dalje ostala i realizira se neovisno o formalnom ukidanjem obrazovanja za zanimanje trgovac. Specifična znanja iz vođenja trgovine i trgovinskog poslovanja, potrebni su alati za uspješno vođenje malih trgovina koje kapilarno sudjeluju u okruženju funkcioniranja robnih kuća i njihovih lanaca. Za uspješnu prilagodbu novonastalim uvjetima brzih stalnih promjena takozvani „mali trgovci“ imaju svoje mjesto i funkciju.

U cilju uspješnog razvoja trgovine smatramo da bi bilo korisno iznjedriti obrazovni okvir/program koji će sadržajima i obrazovnim ishodima omogućiti sadašnjim i budućim samostalnim voditeljima trgovina usvajanje neophodnih znanja za uspješno poslovanje. Kroz oblike cjeloživotnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za trgovce, moguće je odgovoriti tom izazovu na primjeren način. Prilikom razmatranja ovog problema potrebno je uzeti u obzir koliko drugih profesija ulazi u trgovačku poslovnu aktivnost, a ne raspolažu čak ni elementarnim znanjem u vođenju trgovine. Svakako je Obrtnička komora i Ceh trgovaca prirodno mjesto za artikuliranje inicijative i okupljanje partnera. Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da male trgovine nisu nestale, nego su išle prema specijalizaciji i nužna su dopuna velikim trST govačkim kućama i lancima.

Održana 10. međunarodna konferencija o učenju za poduzetništvo Jubilarna konferencija održana u online okruženju Jubilarna 10. Međunarodna konferencija o učenju za poduzetništvo – ICEL održana je u petak, 20. studenoga 2020. u online okruženju.

Glavna tema ovogodišnje 10. Međunarodne konferencije o učenju za poduzetništvo bila je Novi poslovni modeli u razvoju poduzetništva. Iako je tema konferencije zamišljena prije cijele COVID krize, protekli mjeseci uistinu su u poduzetništvu otvorili promišljanja o novim modelima u poslovanju pa tako i u obrazovanju.

Nakon dekana, online putem sudionike konferencije pozdravili su predsjednik Vijeća Veleučilišta i visokih učilišta u RH, docent Damir Jugo, dr. sc. David Matthew Smith, ravnatelja Instituta Ruđer Bošković i znanstveni savjetnik, te Magdalena Kristić iz Grada Zagreba, voditeljica Odsjeka za izradu mjera poticanja razvoja obrta i poduzetništva i praćenje stanja u gospodarstvu.

Ključni govornici ovogodišnje ICEL 10 konferencije bili su Jurica Magoči, direktor firme Fueloyal i Vitomir Tafra, osnivač i predsjednik uprave EDUCATI grupe Zrinski. Obojica govornika dotaknuli su se teme izazova u poduzetništvu kao i izazova u obrazovanju za poduzetništvo. ICEL konferencija se nastavila kroz tri vrlo zanimljiva panela gdje su sudionici raspravljali o poslov-

nim modelima s naglaskom na komunikaciju i promociju, novim poslovnim modelima te promjenama i izazovima u poduzetništvu. Trenutne poslovne okolnosti također ukazuju koliko je globalizacija prisutna i što sve zapravo nudi ukoliko želimo pristati na suvremene uvjete učenja i poslovanja.

Konferenciju je zatvorio prodekan za nastavu Europske poslovne škole Zagreb dr. sc. Lucijano Jakšić, zahvalivši se svim sponzorima, pokroviteljima i suradnicima na doprinosu ovom uspješnom događaju. „Zahvaljujemo se svim autorima, govornicima i sudionicima na sudjelovanju na konferenciji, želimo Vam daljnji uspjeh u radu i istraživanju za poduzetništvo te se nadamo da se vidimo u još većem sastavu na 11. ICEL konferenciji 2021. godine“ - zaključio je Jakšić.

Ivica Katavić

Konferenciju su otvorili dekan Europske poslovne škole Zagreb, dr. sc. Ivica Katavić, prof. v. š. u trajnom zvanju, koji je istaknuo: „Mi, koji se bavimo obrazovanjem za poduzetništvo u svemu ovome vidimo priliku. Stoga je očekivani ishod ove konferencije stvaranje nacionalnog i međunarodnog okvira za nove poslovne modele u akademskom i poslovnom svijetu koji će omogućiti da tržišta i društvo postanu bolji i jači nakon COVID-19“.

Sudionici jednog od panela ICEL 2020 www.suvremena.hr

31

tema broja

Zašto nam je potrebno (dodatno) obrazovanje iz zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom? piše: prof. dr. sc. Esad Prohić

T

eoretičari znanosti kažu da se ljudsko znanje danas svakih 5 do 10 godina udvostručuje. Da bi poboljšao svoj standard i ugodu življenja, čovjek otkriva nove tehnologije i donosi nove proizvode na tržište i u svakidašnji život. To donosi novu kvalitetu njegovom življenju ali, istovremeno, nove tehnologije i novi proizvodi stvaraju i dodatni pritisak na okoliš, a novi proizvodi, moguće, i donose novu, do tada, nepoznatu količinu i vrstu otpada iz proizvodnje. Sve to traži trajno obrazovanje za nove izazove u zaštiti okoliša i održivom gospodarenju otpadom, kako pojedinca tako i poslovnih subjekata.

Prepoznajući to, zakonodavac je posljednjih godina, a osobito nakon pridruživanju RH EU, donio nekoliko važnih zakona i podzakonskih provedbenih akata koji obvezuju poslodavce u poštivanju pravila održivog razvoja i zaštite okoliša, ali i održivog gospodarenja otpadom.

Treba napomenuti da je upravo u vrijeme ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske Unije, došlo i do značajnih promjena u legislativi u području zaštite okoliša, a osobito u dijelu koji se odnosi na održivo gospodarenje otpadom. I te promjene nisu bile samo normativne i/ili kozmetičke već koncep32

Suvremena trgovina 6(45)

cijski potpuno nove. Umjesto tzv. linearnog koncepta gospodarenja otpadom uvodi se novi, gotovo revolucionarni, koncept cirkularnog gospodarstva koji se temelji na hijerarhijskoj paradigmi obrnute piramide gdje je baza (najpoželjnije) prevencija stvaranja otpada, a vrh piramide čini zbrinjavanje (odlaganje) otpada (najmanje poželjno) (sl.

1) ili paradigma pet razina (sl. 2).

Pa je tako donesen novi Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/13), novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom kao temeljeni zakon (NN 94/13), uz prateće provedbene akte, novi Plan gospodarenja otpadom (NN 3/17) i Program gospodarenja otpadom, među ostalima koji su usklađeni s novim direktivama o otpadu Europske Unije.

Slika 2. Razine EU hijerarhije otpadom

Slika 1. Piramida hijerarhije otpada

Dugo očekivani Plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2017.-2022.

(NN 3/17), uveo u područje gospodarenja otpadom taj novi koncept gospodarenja otpadom koji je u EU zakonodavstvu spomenut još

2008. U poglavlju 9. PLAN SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA piše: „Stoga je jedan od osnovnih ciljeva EU, kroz čitav niz financijskih instrumenata i strategija, potaknuti unaprjeđenje gospodarskog sustava u smislu učinkovitijeg korištenja resursa i energije“. I dalje: „Desetogodišnja razvojna strategija Europa 2020 Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast (COM(2010)2020)) kao jedan od osnovna tri prioriteta razvoja EU predlaže održivi rast, tj. promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je zelenija i konkurentnija. Središnji aspekt ove strategije je prelazak s postojećeg, linearnog, na kružno gospodarstvo ekonomski model koji osigurava održivo gospodarenje resursima i produžavanje životnog vijeka materijala i proizvoda... te se predlaže okvir djelovanja i naglašava potreba za integriranim pristupom u područjima okolišnih i ekonomskih politika“. To je i temeljna postavka našeg prijedloga novog obrazovnog programa.

Kako bi subjekti, fizički i pravni, na odgovarajući način odgovorili na zahtjeve novog koncepta potrebno je, kroz obrazovanje, upoznati ih s osnovnim postavkama tog novog koncepta kružnog gospodarstva.

Tu je naš program izobrazbe u suglasju s poglavljem 7.1. Terminskog plana provedbe plana gospodarenja otpadom RH, gdje se predviđa kontinuirana izobrazba svih sudionika uključenih u nadzor gospodarenja otpadom.

Ti pravni akti, između ostalog, ističu i obvezu (dodatnog) obrazovanja sudionika u procesima koji mogu ugroziti okoliš i/ili su ovlaštene osobe za gospodarenje otpadom u poslovnim subjektima, tijelima državne uprave ili lokalne samouprave.

Tako u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom u članku 46. piše: (1) Pravna osoba koja je proizvođač otpada i zapošljava 50 i više osoba dužna je imenovati:

2. zamjenika povjerenika, koji će u slučaju spriječenosti povjerenika izvršavati njegove obveze.

(1) Osoba koja obavljanjem svoje djelatnosti proizvodi otpad i osoba koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom dužna je voditi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada za svaku vrstu otpada.

(2) Povjereniku se radi obavljanja obveza, mora osigurati dostatno vrijeme tijekom radnog vremena, mogućnost stručnog informiranja i usavršavanja i odgovarajuća sredstva za rad.

(2) Osoba koja obavljanjem svoje djelatnosti proizvodi otpad i osoba koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom dužna je voditi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada za svaku vrstu otpada.

(3) Povjerenik je dužan:

(5) Imenovanje povjerenika ne utiče na odgovornosti pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka u izvršavanju propisanih obveza u vezi gospodarenja otpadom.

1. povjerenika za otpad (u daljnjem tekstu: povjerenik),

1. nadzirati provedbu propisa o gospodarenju otpadom, utvrđivati nedostatke i obavještavati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi iz stavka 1. ovoga članka o utvrđenim nedostatcima 2. organizirati provedbu propisa o otpadu kod pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način, 3. savjetovati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi iz stavka 1. ovoga članka u svim pitanjima gospodarenja otpadom koja se tiču te pravne osobe.

4. Na povjerenika se ne smije prenijeti odgovornost za provedbu propisanih obveza o otpadu.

Nadalje, u članku 45. zakonodavac traži da:

(6) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka dostavlja informaciju o imenovanju povjerenika i zamjenika povjerenika Agenciji.

Ovdje treba imati u vidu da je obrazac Očevidnika o tijeku otpada koji bi povjerenik (ili njegov zamjenik) trebao ispunjavati i dostavljati Agenciji za zaštitu okoliša, vrlo složen i zahtjeva posebna znanja.

Osim što se traže informacije o tijeku otpada od ulaza u proces do izlaska iz procesa, traže se informacije i o tipu otpada prema Katalogu otpada, propisanom od Europske komisije koji sadrži oko stotinu različitih vrsta otpada. Osoba (povjerenik za otpad ili njegov zamjenik) koji ispunjava obrazac treba jasno definirati tip otpada i priwww.suvremena.hr

33

tema broja družiti mu odgovarajuću šifru iz Kataloga otpada. Teško možemo zamisliti da to može učiniti osoba bez određenog znanja o vrstama otpada. I dalje se navodi da Osoba koja unosi podatke u Očevidnik o nastanku i tijeku otpada odgovorna je za istinitost podataka koje je unijela. Ta osoba mora imati i određena informacijska znanja jer, nadalje zakonodavac kaže: (5) Osoba iz stavka 1. ovoga članka, osim osoba iz stavka 4. ovoga članka, vodi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada u pisanom obliku, a može ga, na vlastiti zahtjev, voditi putem mrežne aplikacije iz stavka 4. ovoga članka.

A u članku 44. zakonodavac zahtjeva: (1) Proizvođač otpada i drugi posjednik otpada dužan je predati svoj otpad osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu.

(3) Proizvođač i/ili posjednik otpada dužan je osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu uz otpad predati prateći list te je odgovoran je za točnost podataka o otpadu navedenih u pratećem listu.

I nadalje: Proizvođač proizvoda dužan je: (1) osigurati i snositi troškove dokazivanja da proizvod i ambalaža udovoljavaju propisanim uvjetima, (2) upisati se u Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada najkasnije osam dana prije početka stavljanja na tržište proizvoda za kojeg je ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona propisana obveza ispunjavanja cilja iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, (3) dostavljati u Registar gospodarenja posebnim kategorijama informacije o količini proizvoda stavljenog na tržište, dokaze o 34

Suvremena trgovina 6(45)

ispunjavanja propisanih uvjeta kojima proizvod mora udovoljavati i ostale informacije o proizvodu sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, Članak 49.

(1) Proizvodnja, sakupljanje i prijevoz opasnog otpada, kao i njegovo skladištenje i obrada, moraju se obavljati sukladno člancima 6. i 9. ovoga Zakona uz primjenu mjera kojima se osigurava sljedivost od proizvodnje do njegove obrade, kao i nadzor toka opasnog otpada.

(2) Ako posjednik opasnog otpada osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu predaje opasni otpad za koji ne posjeduje deklaraciju o svojstvima otpada ili je količina otpada veća od jedne tone, dužan je, uz prateći list, predati i izvješće o ispitivanju svojstava tog otpada ne starije od 12 mjeseci računajući od dana kada je provedeno ispitivanje svojstava otpada, ako nije drukčije propisano propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(3) Ako je količina opasnog otpada poznatog sastava manja od jedne tone, posjednik opasnog otpada dužan je uz prateći list ovlaštenoj osobi predati i deklaraciju o svojstvima otpada propisanu pravilnikom iz članka 51. stavka 8. ovoga Zakona.

Ovako zahtjevno postavljene dužnosti povjerenika, ali i odgovorne osobe, neminovno traži posebno usmjerenu izobrazbu koja će dati potrebita posebna i nova znanja osobama koje će biti imenovane kao povjerenici za otpad odnosno njihovi zamjenici. Obveza obrazovanja se posebno, ali ne i isključivo, odnosi na proizvođače opasnog otpada pa time i zadiranje u odgovornosti propisane Zakonom o zaštiti okoliša.

Ako još proizvođač otpada ulazi i u kategoriju koju predviđa članak 48. Zakona: Proizvođač otpada koji stvara 200 ili više kilograma opasnog otpada godišnje na određenoj lokaciji, dužan je izraditi plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada za određenu lokaciju.

Zakonodavac za postupanje sa opasnim otpadom postavlja dodatne zahtjeve: Članak 53.

Postupke i ciljeve za pojedine sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpada, uvjete gospodarenja posebnom kategorijom otpada, vrste otpada koje se moraju sakupljati odvojeno i način obrade te vrste otpada, zahtjeve u pogledu sakupljanja, skladištenja i prijevoza otpada uključujući i označavanje i opremanje vozila, zahtjeve u pogledu obrade otpada, zahtjeve u pogledu otpada koji nastaje obradom i s tim povezane mjerne postupke, sadržaj pro-

grama za obavljanje usluge sakupljanja posebne kategorije otpada, obveze vođenja evidencija, dokazivanja i dojavljivanja, metode provedbe analize životnog ciklusa i uvjete za odstupanje od reda prvenstva, obveze i način ispunjavanja obveza proizvođača proizvoda, zahtjeve u pogledu proizvoda, način i uvjete označavanja proizvoda i ambalaže, popis vrsta proizvoda za koje je obvezna registracija u Registar gospodarenja posebnim kategorijama, popis vrsta proizvoda za koje se može dozvoliti pojedinačno ispunjavanje obveze cilja, najmanje količine određene vrste proizvoda iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona, način obveznog postupanja proizvođača proizvoda i posjednika otpada, uvjete za tehnološki proces miješanja određenog otpada, propisuje ministar pravilnikom.

Tako definiranim zakonskim odredbama vezanim za opasni ili posebni otpad, obrazovanje se nameće kao nužnost, jer nije moguće zamisliti izradu Plana gospodarenja otpadom proizvođača otpada ako osoba kojoj je povjerena izrada takvog plana nema osnovna znanja iz teorije i prakse održivog gospodarenja otpadom. Opasni otpad i rukovanje njime predstavljaju potencijalnu opasnost za osobu koja njime rukuje, ali i za radni okoliš pa treba biti siguran da osoba koja rukuje tim otpadom ima potrebna predznanja i o tim potencijalnim opasnostima.

mjerama zakonske prisile, pa u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, uz ostalo stoji i: Članak 171.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

je proizvođač otpada i zapošljava 50 i više osoba, a ne imenuje povjerenika i zamjenika povjerenika u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (članak 46. stavak 1. i članak 180. stavak 1.),

Članak 180.

(1) Pravna osoba koja je proizvođač i zapošljava 50 i više osoba dužna je imenovati povjerenika za otpad i zamjenika povjerenika u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem usluga, dužna je u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ishoditi potvrdu iz članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.

Iako u našem prijedlogu programa obrazovanja nismo posebno spomenuli davatelja usluga gospodarenjem otpada, u našem nastoja-

nju obrazloženja nužnosti dodatnog obrazovanja treba spomenuti i te pravne i fizičke osobe jer zakonodavac kaže: Članak 52.

(1) Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem javnih usluga iz članka 30. ovoga Zakona, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja otpadom dužna je ishoditi potvrdu Ministarstva o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom.

(2) Ministarstvo izdaje potvrdu o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom osobi iz stavka 1. ovoga članka koja je ispunila obveze sukladno Programu izobrazbe o gospodarenju otpadom, na rok od pet godina.

(3) Sadržaj i način provedbe izobrazbe u gospodarenju otpadom uređuje se Programom izobrazbe o gospodarenju otpadom kojeg donosi Ministarstvo.

Na kraju našeg prikaza razloga za dodatno obrazovanje iz područja zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom, moramo se osvrnuti i na, vjerovatno, najveću dubiozu vezano za potrebu dodatnog obrazovanja u navedenim područjima. Naime, zakonodavac u članku 52. stavak 1. traži:

Stoga zakonodavac u članku 52. stavak 1. traži: (1) Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem javnih usluga iz članka 30. ovoga Zakona, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja otpadom dužna je ishoditi potvrdu Ministarstva o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom.

Provedbu odluka o obrazovanju i zakonsku obvezu imenovanja povjerenika za otpad i njegovog zamjenika, zakonodavac je osigurao i www.suvremena.hr

35

tema broja obrazovanjem) ne smatraju „parafiskalnim nametom“. To nije samo nespretno nego apsolutno neprihvatljivo objašnjenje jer je ministar Dobrović objasnio kako odluka o zaustavljanju tog programa ne znači da tvrtke i ustanove s više od 50 zaposlenika ne moraju imenovati povjerenike za otpad, kako je propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, nego da su oslobođene obveze izobrazbe(!?). (podvučeno i dodatno istaknuto od autora ovog priloga).

(1) Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem javnih usluga iz članka 30. ovoga Zakona, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja otpadom dužna je ishoditi potvrdu Ministarstva o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom.

Temeljem te odredbe Zakona Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je donijelo Program izobrazbe u gospodarenju otpadom (NN 77/15) I temeljem tog programa otvoren je pravni put za uspostavu obrazovanja za povjerenike za otpad i njihove zamjenika. Međutim, po našem mišljenju jednom nes(p)retnom odlukom tog istog ministarstva, tzv. Odlukom o stavljanju izvan snage Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom (NN 20/16) stekao se dojam da (dodatno) obrazovanje povjerenika za otpad i njegovog zamjenika nije potrebno pa su, čak i tijela koja odobravaju programe obrazovanja suviše ekstenzivno (po našem mišljenju) tumačila tu odluku.

Na stranicam Ministarstva piše: „Dana, 04. ožujka 2016. godine, u Narodnim novinama, broj: 20/16 objavljena je Odluka o stavljanju izvan snage Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom koja stupa na snagu danom objave.

Time je program izobrazbe stavljen izvan snage, ali obveza imenovanja definirana člankom 46. Zakona, ostaje i dalje (?!)“ 36

Suvremena trgovina 6(45)

Po našem mišljenju navedenom odlukom ukida se Program na način na koji je predložen ali ne i samo obrazovanje, odnosno potreba za obrazovanjem povjerenika i njegovog zamjenika. Naime, teško nam je povjerovati da je iz ministarstva kojem je, po našem mišljenju, na čelu tada bio jedan od najkompetentnijih ministara obzirom na područje koje pokriva to ministarstvo i tome još i uvaženi član akademske zajednice, došla zabrana dodatnog obrazovanja u jednom vrlo zahtjevnom području. Što više, u dodatnom objašnjenju Ministarstva zaštite okoliša i prirode koje potpisuje Ministar (profesor na Zagrebačkom sveučilištu!) stoji: „Edukacija o gospodarenju otpadom mora biti sveobuhvatna te se mora provoditi na svim razinama. Ideja o pokretanju programa izobrazbe o gospodarenju otpadom je dobra. No, u ovom slučaju radi se o svojevrsnome parafiskalnom nametu(?!!!) budući da je obveza definirana brojem zaposlenih, a ne kriterijima opterećenja okoliša otpadom“, izjavio je ministar Dobrović.

Mi se nadamo da živimo u državi u kojoj se troškovi edukacije (čak i bez obzira što se u našem slučaju radi o vrlo delikatnoj temi obrazovanja koja može dovesti do nesagledivih posljedica za stanje u okolišu i zdravlje ljudi ukoliko se povjeri osobama bez potrebnog stručnog znanja koje se stječe nesumnjivo

U osvrtu na ovu izjavu ministra podsjetimo se na STRATEGIJU OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE koju je donijela Vlada RH 2014. godine, a u kojoj se navodi, između ostalog: „Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji joj jedini mogu donijeti dugoročnu društvenu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta, jer je suočena s dinamičnim promjenama u društvu, gospodarstvu i kulturi, u globaliziranom svijetu u kojem nijedna država ne postoji kao izdvojena zajednica, jer je suočena s izazovima poput primjena novih tehnologija, zaštite okoliša i starenja stanovništva, a koje s uspjehom može rješavati samo uz pomoć znanosti. Stoga se u takvim društvima znatno povećavaju ulaganja u znanje čija se važnost stavlja na prvo mjesto u projekcijama strateškog razvoja. Time se kao temelj obrazovanja nameće koncept cjeloživotnoga učenja koji potiče pojedinca iz bilo koje dobne skupine da uči, omogućuje mu stalan pristup obrazovanju i priznavanje različitih oblika učenja.

Cjeloživotno učenje, znanost i inovacije čine trokut znanja kojemu država pruža uvjete za djelotvorno funkcioniranje. Obrazovanje na svim razinama ispunjavat će trajnije svoju ulogu u trokutu znanja ako rezultati istraživanja i inovacija budu primjereno utjecali na obrazovne procese. Obrazovna okružja moraju biti unaprijeđena poticanjem stvaralačkog razmišljanja i inovativnog djelovanja“.

S druge strane, ova se Strategija temelji i na nizu hrvatskih dokumenata i publikacija kojima se nastojalo urediti ili unaprijediti sustav obrazovanja i znanosti, primjerice: Hrvatska na pragu trećeg tisućljeća (2000.), Deklaracija o znanju (2002.), Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja (2004.), Obrazovanje za tehnološki ovisno društvo znanja (2007.), Hrvatsko školstvo – sadašnje stanje i vizija razvoja (2008.), Znanje – temelj konkurentnosti i razvoja (2011.). i dr.

Da je zakonodavac htio potpuno ukinuti potrebu obrazovanja, onda bi tu Odluku izuzeo iz obveza koje proističu iz navedene Strategije, te kao prvu odluku donio izmjene osnovnog Zakona o održivom gospodaranju otpadom, a koje se odnose na obvezu imenovanja povjernika i njegovog zamjenika kao i obvezu poslodavca da ishodi potvrdu o dodatnom obrazovanju povjerenika za otpad i čitav niz drugih relevantnih članaka Zakona koji spominju potrebu za dodatnim obrazovanjem i odgovarajućom potvrdom o izvršenoj izobrazbi, a što nije učinjeno. Ili ne bi u novom Planu gospodarenju otpadom u terminskom planu provedbe plana stavio odredbu pod rednim brojem M 7.1 o kontinuiranoj izobrazbi svih sudionika uključenih u nadzor gospodarenja otpadom.

Ministar je u nastavku objašnjenja Odluke Ministrarstva najavio „kako edukaciju o gospodarenju otpadom to ministarstvo namjerava provesti na sustavniji i temeljitiji način“.

Može se reći da našim pristupom obrazovanju s Programom obrazovanja, koji uz osnova gospodarenja otpadom za povjerenike i njihove zamjenike (obveza koja je ostala u Zakonu), uključuje i šire obrazovanje, primjerice upoznavanja s osnovama zaštite okoliša, legislative u zaštiti okoliša i gospodarenja otpadom u EU i RH, integralnim pristupom okolišu, osnovama akreditacije i ISO standarda, izrade Plana upravljanja okolišem i Studije

utjecaja na okoliš, i slično (što je sve navedeno u Prijedlogu Programa koje smo ponudili u našoj školi). Time se mi, smatramo, u potpunosti uklapamo u novu strategiju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja vezano za obrazovanje dionika u procesima zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom pa time smo u suglasju sa strategijom Ministarstva da obrazovanje u sustavu održivog gospodarenja otpadom treba provoditi na „na sustavniji i temeljitiji način“.

Zaključno, treba reći da: Zaštita na radu, zaštita okoliša i održivo i savjesno gospodarenje otpadom, nedjeljivi su dijelovi cjeline odgovornog upravljanja kompanijom, koja, uz poštovanje zakonskih odredbi, pozicionira kompaniju na tržištu kao odgovornu kompaniju koja poštivanjem i usvajanjem najnovijih znanja iz područja zaštite na radu, zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom, povećava i vrijednost svojeg proizvoda na tržištu, ali i konkurentnost kompanije u tržišnoj utakmici. Iz tog razloga naš Program obrazovanja predviđa obrazovanje u zasebna ali istovremeno i povezana tri modula koja se pojedinačno mogu slušati: Zaštiti okoliša, Održivom gospodarenju otpadom i Zaštiti na radu te nudimo mogućnost slušanja cijelog programa.

Program će se realizirati kroz pet (5) modula (nastavnih cjelina (jedinica) i to:

1. Legislativa u zaštiti okoliša i održivom gospodarenju otpadom u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj; 2. Integralno upravljanje okolišem; 3. Gospodarenje otpadom – opći pregled; 4. Gospodarenje posebnim vrstama otpada; i 5. Zaštita na radu.

Polaznik može upisati svih pet modula (što preporučujemo), ali omogućiti će se i upisivanje samo nekih, jednog ili više modula. Dodatno, u ponudi su i posebni programi: a) Priprema za polaganje stručnog ispita za voditelja stručnih poslova za zaštitu okoliša (ovlaštenika prema Zakonu o zaštiti okoliša), te b) Priprema za polaganje stručnog ispita voditelja za održivo gospodarenje otpadom (povjernika prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom) sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, odnosno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Upisi su polaznika za Program usavršavanja za voditelje stručnih poslova u zaštiti okoliša i održivog gospodarenja otpadom u Europskoj poslovnoj školi Zagreb na adresi Selska cesta 119. Pozivaju se zainteresirane organizacije i pojedinci da se za dodatne informacije obrate direktno na e-mail voditeljici cjeloživotnog obrazovanja Vedrani Šimunić Rod: vedrana.simunic.rod@ebus.hr ili na telefon ST 01/4004-269. www.suvremena.hr

37

tema broja

Izazovi i prakse podučavanja ekonomskih disciplina u eri digitalizacije (Digi4Teach - ERASMUS + projekt Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet Zagreb) piše: prof. dr. sc. Blaženka Knežević, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Z

a generacije rođene nakon 1990. godine, digitalne tehnologije su neizostavan dio svih sfera života i zato, bez zadrške, možemo reći da su trenutne generacije studenata i srednjoškolaca „digitalne generacije“ koje su rođene s digitalnim tehnologijama, uopće ne poznaju funkcioniranje svijeta bez digitalnih tehnologija, te intenzivno koriste digitalne tehnologije u svim segmentima svakodnevnog života počevši od zabave i druženja do informiranja i stjecanja novih znanja.

Zato digitalne tehnologije mogu biti izuzetno koristan alat i u procesu formalnog stjecanja stručnih kompetencija i znanja, posebice ako su suvislo i smisleno kreirani nastavni sadržaji, prilagođeni i namijenjeni upravo ovim „digitalnim generacijama“ studenata i učenika.

Međutim, provedena istraživanja i praksa pokazuju kako formalni obrazovni sustav budućih ekonomista ne pridaje dovoljnu pozornost razvoju digitalnih kompetencija profesora i nastavnika, a onda posljedično učenika i studenata što rezultira digitalnim stručnim kompetencijama koje nisu dovoljne za rad u praksi po završetku formalnog obrazovanja. U obrazovnoj praksi se, u velikoj mjeri, još uvijek primjenjuju klasični načini podučavanja, klasični oblici nastavnih materijala, te modeli pasivnog 38

Suvremena trgovina 6(45)

učenja, što rezultira nedostatnim kompetencijama „digitalnih generacija“ učenika i studenata za korištenje digitalnih tehnologija, koje se u praksi u poduzećima već uvelike primjenjuju. Dodatni je problem što se u tradicionalnim načinima podučavanja učenike i studente nedostatno potiče na kreativno promišljanje o mogućnostima uporabe digitalnih tehnologija za unaprjeđenje poslovanja i stvaranje konkurentske prednosti poduzeća. Navedeno vrijedi bez obzira što se, zbog trenutne nepovoljne epidemiološke COVID-19 situacije, podučavanje preselilo u digitalne virtualne učionice jer su, u većini slučajeva, postojeće metode podučavanja, u suštini, ostale iste ili slične, a samo je medij prijenosa informacija drukčiji.

Boljom komunikacijom i intenzivnijom suradnjom između visokoškolskih i srednjoškolskih ustanova, može se značajno pridonijeti razvoju nastavnih vještina nastavnika za učinkovit prijenos znanja „digitalnim generacijama“ koje će, posljedično, potaknuti njihovo kreativno razmišljanje u digitalnom okruženju, te dodatno osnažiti poduzetnički duh učenika i studenata različitih ekonomskih disciplina. Zato je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na inicijativu Odbora za suradnju sa srednjim školama, osmišljen projekt: „Izazovi i

prakse podučavanja ekonomskih disciplina u eri digitalizacije“ kojemu je temeljna svrha, kroz strateško partnerstvo s visokoškolskim institucijama iz inozemstva te ekonomskim srednjim školama u Zagrebu i Samoboru, razmijeniti iskustva o uporabi digitalnih tehnologija u podučavanju ekonomskih disciplina (trgovine, računovodstva, financija i turizma) te razviti nove nastavne materijale za ove discipline koje će biti prilagođene za interaktivan prijenos znanja temeljen na intenzivnoj uporabi digitalnih tehnologija, te na izučavanju dobrih praksi uporabe digitalnih alata u poslovanju poduzeća u struci.

Opći cilj spomenutog projekta je razmjena izazova i praksi poučavanja ekonomskih disciplina (računovodstvo, financije, trgovina i turizam) u doba digitalizacije, a glavni ciljevi projekta uključuju: (1) poboljšanje nastavničkih vještina i nastavnih praksi u različitim ekonomskim disciplinama s posebnim naglaskom na eru digitalizacije dijeljenjem postojećih dobrih praksi i analizom uporabe novih digitalnih tehnologija poučavanja i učenja u strukovnom obrazovanju ekonomista, (2) poticanje digitalizacije u organizacijama sudionicama,

Slika 1: Prvi transnacionalni projektni sastanak - Digi4Teach, 26. i 27.11.2020.

(3) povećanje zadovoljstva učenika stečenim znanjem i vještinama u razvoju vlastitih poduzetničkih ideja i bolja uključenost na tržište rada.

Ovaj projekt financira se u okviru ERASMUS+ programa (Ključna aktivnost 2 za područje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja) pod nazivom „Challenges and practices of teaching economic disciplines in era of digitalization“ (akronim: DIGI4Teach), a u njemu sudjeluje 8 partnera: Sveučilište u Zagrebu – Ekonomski fakultet (Hrvatska), Cracow University of Economics (Poljska), The Osnabrück University of Applied Sciences - Faculty for Management, Culture and Technology (Njemačka), Sveučilište u Beogradu – Ekonomski fakultet (Srbija), Prva ekonomska škola, Druga ekonomska škola i Treća ekonomska škola iz Zagreba, te Ekonomska, trgovačka i ugostiteljska škola iz Samobora.

Projektne aktivnosti uključuju analizu primjene digitalnih nastavnih alata i praksi podučavanja u digitalnom okruženju te razmjenu ideja i razvoj novih digitalnih alata te digitalnih nastavnih materijala za podučavanje budućih ekonomista

s posebnim naglaskom na područja: računovodstvo, financije, trgovina i turizam. U projektu se očekuje intenzivna suradnja, ne samo među navedenim partnerima, već i s poduzećima iz struke s kojima će se diskutirati o najvažnijim primjenama digitalnih tehnologija u poslovnoj praksi, kako bi se dio novih nastavnih materijala temeljio na stvarnim i već implementiranim digitalnim rješenjima iz poslovne prakse. Novi nastavni materijali će biti dostupni nastavnicima iz struke kako bi se mogli implementirati u nastavi u srednjim i visokoškolskim ustanovama na kojima se obrazuju budući ekonomisti.

Osim toga, kroz više radionica i sastanaka (slika 1), posebna pozornost će se dati razvoju nastavnih vještina za prijenos znanja „digitalnim generacijama“ budućih ekonomista. Na radionicama će se proučavati i razmjenjivati dobre prakse za učenje uz potporu digitalnih tehnologija, prezentirati digitalni nastavni materijali i alati nastali u okviru projekta, te obrazložiti način njihove uporabe u klasičnim i virtualnim učionicama. Kreirane publikacije, nastavni materijali, alati i drugi outputi projekta, stavit će se na raspolaganje zainteresira-

nim sudionicima u svim partnerskim institucijama te će biti javno dostupni i drugim zainteresiranim dionicima.

Transnacionalni pristup i suradnja s međunarodnim institucijama, omogućit će razmjenu dobrih praksi i promovirati uporabu digitalne tehnologije u nastavi ekonomskih disciplina, ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama iz kojih su partneri, ali i šire. Svi odabrani inozemni partneri u visokom obrazovanju već se, u određenoj mjeri i na određene načine, koriste digitalnim alatima u nastavi ekonomskih disciplina, te u nastavnoj praksi pronalazimo alate poučavanja kao što su: simulacijske igre; izučavanje studija slučajeva dobrih primjena digitalnih tehnologija; stvarni rad u specijaliziranim informacijskim sustavima u računovodstvenoj, financijskoj, trgovačkoj i turističkoj struci; digitalni kvizovi; različiti multimedijski materijali itd.

Stoga se može zaključiti kako svi sudionici imaju dobra iskustva, ali i mnoštvo ideja za daljnje unaprjeđenje nastavnih metoda za „digitalnu generaciju“ učenika i studenata koje treba podijeliti i implementirati u nastavnu praksu. ST www.suvremena.hr

39

tema broja

Edukacija za turizam

Turizam i očekivanja gostiju ubrzano se mijenjaju, a što je s edukacijom? pripremila: Ivana Kolar direktorica Julius Rose d.o.o.

T

urizam je dinamična, interaktivna industrija, koja se stalno razvija. Ubrzanom dinamikom suvremeni turizam potiče kreiranje novih destinacija, novih vrsta putovanja te novih turističkih proizvoda i doživljaja. Životni tempo se ubrzava, putuje se češće i kraće, a ono što je jučer bilo luksuz, danas je standard. Svijet je postao malen i lako nam je dostupna i najudaljenija destinacija, a nove tehnologije uključuju se u sve korake usluge. Posljedično, očekivanja go40

Suvremena trgovina 6(45)

stiju sve su viša, a kvaliteta usluge i raznovrsnost turističke ponude postaju razvojni prioritet. Za to su potrebni novi načini organizacije, nove strategije, nove i raznovrsne vještine te puno kreativnosti, a posebno u Hrvatskoj, gdje je turizam jedna od najvažnijih gospodarskih grana.

jave Covid-19. Pandemija je, nažalost, privremeno ograničila turizam u svim svojih oblicima, no ne i njegov razvoj. Upravo pod opterećenjem Covid krize, novih očekivanja i navika gostiju, turistički profesionalci i kompanije razvijaju i prilagođavaju svoje usluge i ponude brže nego ikad.

Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji, turistički sektor jedna je od najmoćnijih industrija koja generira milijunske prihode i u uzlaznom je trendu. Barem je tako bilo do po-

Pandemija je prisilila turističku industriju na novu razinu kreativnosti, pa se tako oblikuju i nadograđuju gotovo sve usluge – od načina na koji se gosti prijavljuju na

smještaj do načina čišćenja soba, od dizajniranja standardnih usluga na novu razinu, preko digitalizacije baš svega, do promjene ciljnih tržišnih skupina gostiju i pretvaranja smještajnih jedinica u urede u hotelu ili sobe za Covid izolaciju.

Briga o higijeni i zdravstvenoj sigurnosti destinacije i usluge, dolazi na prvo mjesto.

Sve te promjene zahtijevaju profesionalno i adekvatno educirano turističko osoblje te njihovu odgovarajuću razinu sposobnosti. Edukacije i načini školovanja teško mogu slijediti taj proces promjena jednakom brzinom. Procesi u pripremi školovanja traju duže, jer je svaki put potrebno oblikovati nove programe obrazovanja i prvo educirati one koji educiraju. A to zahtijeva određeno vrijeme. Srećom, često postoje izuzeci od pravila i škole s barem jednim profesorom (pogledajte okvire pored teksta), ako ne cijelim timom entuzijasta, koji stvarno žive svoj posao i unose u klasično obrazovanje novitete s tržišta kroz fakultativne sadržaje i programe. Nerijetko oni „izvode“ svoje đake/studente „na teren“ i osmišljavaju im dodatne programe stvarnih poslovnih situacija, koji budućim turističkim djelatnicima pomažu biti uspješnima kad se jednom uključe u „živi“ turistički proces.

Izrazito je važno povezivati edukaciju u učionici sa stvarnim situacijama u hotelu, turističkoj agenciji ili restoranu. Danas su za svaki posao u turizmu, a posebno za onaj koji podrazumijeva stalnu komunikaciju s gostima (a takvih je 90%), potrebne multivještine, a često i široko poznavanje aktualne društvene situacije, okoline, kulture, pa čak i psihologije. Tako npr. konobar nerijetko u komunikaciji s gostom postaje ne samo savjetnik za piće, već i turistički vodič, a često i psiholog; i to na nekoliko svjetskih jezika. Osnovno ugostiteljsko obrazovanje, a u našoj stvarnosti često tek ubrzani tečaj na početku ljetne

sezone, jednostavno nije dostatan izvor informacija i obrazovanja za uspješne turističke djelatnike koji mogu zadovoljiti traženu razinu usluge današnjeg razvijenog tržišta.

Novi poslovi i njihovi pripadajući zahtjevi kreiraju se i razvijaju zajedno s razvojem očekivanja gostiju i novim uslugama na tržištu. Prije samo nekoliko godina nova zanimanja (za koja još uvijek edukacija postoji uglavnom u privatnim školama i/ili u obliku kratkih programa) bila su npr. wellness terapeut ili voditelj odnosa s gostima, danas to su npr. dizajner individualnog putovanja ili organizator doživljaja na putovanju, a sutra … tek ćemo vidjeti.

S druge strane, naše društvo, nažalost, često premalo cijeni poslove u turizmu i nerijetko se može čuti rečenica „pa uvijek možeš biti konobar“, što implicira kako za radna mjesta u turizmu nije potrebno mnogo edukacije i prethodnog iskustva. Kakva je samo to zabluda! I koliko je to demotivirajuće za razvoj „soft“ dijela industrije!

A posao u turizmu je najljepši na svijetu. Veliki razlog popularnosti turističkih poslova je niz prednosti povezanih s radom u ovom sektoru. Na osnovnoj razini ti poslovi omogućuju ostvarenje radnog vijeka u zanimljivoj i raznovrsnoj industriji, koja zaista mijenja život ljudi, a istovremeno pruža zanimljive svakodnevne izazove. Iako je posao izrazito zahtjevan i težak, on postaje mnogo više od posla, postaje način života.

Poslovi u ugostiteljstvu i turizmu nude izvrsne dugoročne izglede za karijeru – od radnih mjesta za početnike, pa sve do rukovodećih mjesta, a stanje i stečeno iskustvo lako se može primijeniti i u drugim područjima.

Moglo bi se pomisliti kako je novitete u edukaciju za turizam možda lakše unijeti u dodatno, više i visokoškolsko obrazovanje, pa tako imamo odlične primjere viših i vi-

sokih škola i fakulteta u Hrvatskoj, gdje razvoj novih modela učenja premašuje redovna očekivanja, poput organizacije virtualnog hotela za učenje (npr. FMTU) ili uključivanja domaćih i svjetskih turističkih stručnjaka u redovna predavanja i projektni rad (npr. Aspira).

Za industriju je izrazito važno cjeloživotno učenje i stalna nadogradnja struke novim znanjima. Upravo zbog toga, pokrenut je odličan projekt uspostavljanja Regionalnih centara kompetentnosti kao jednog od rješenja gdje se počinje od edukacije edukatora, nudi se mogućnost školovanja za turizam za sve koji to žele, bez obzira na dotadašnju karijeru i zvanje, a za cilj ima unaprjeđenje kvalitete i suvremenizaciju obrazovanja za turizam i ugostiteljstvo prilagođavajući isto potrebama tržišta rada. Šest srednjoškolskih strukovnih ustanova u sektoru turizma i ugostiteljstva dobilo je, ili bolje reći, zaslužilo je, priznanje i obvezu razviti centre učenja i edukacije za sve turističke kadrove u pojedinoj regiji s novim pristupom i ciljem jačanja konkurentnosti turističkog sektora.

Temeljna obilježja RCK su inovativni modeli učenja, suvremena infrastruktura te kreativna suradnja s gospodarskim subjektima, visokim učilištima i drugim zainteresiranim institucijama šire zajednice, odnosno turističke destinacije.

Korisnici Regionalnih centara kompetentnosti za turizam i ugostiteljstvo biti će nastavnici u strukovnim srednjim školama, profesori fakultetskih ustanova, učenici, studenti i mentori, nezaposleni koji žele prekvalifikaciju i dokvalifikaciju za zanimanja u turizmu i ugostiteljstvu, zaposleni koji traže stručna usavršavanja, te osobe koje žele dodatne edukacije iz turizma i ugostiteljstva u slobodno vrijeme (hobisti).

Projekt je ambiciozno pozicioniran i postavlja Centre kompetentnosti kao središta edukacije i razvoja turističkog osoblja za budućnost. www.suvremena.hr

41

tema broja RCKTU Zabok kroz tri godine postat će središte inovacija i razvoja turizma i ugostiteljstva, suvremenog obrazovanja i cjeloživotnog učenja s poduzetničkim vizijama uz samoodrživost sustava.

U Centrima bi se trebalo odvijati, pored unaprijeđenog srednjoškolskog programa i niz dodatnih dužih i kraćih edukacija, predavanja, javnih tribina, stručnih susreta, sajmova i radionica za sve dionike turističkog procesa s naglaskom na trendove, novitete i suvremenost.

Za stvaranje kvalitetnih kadrova za rad u turizmu sutrašnjice, neophodna je bliska suradnja unutar turističkog sektora, između škola i edukativnih institucija i centara, te turističkih subjekata i drugih dionika u destinaciji. Njihova otvorena komunikacija i zajedništvo, u cilju produkcije novih edukativnih programa za suvremeni turizam i praktičnih radionica, mogu biti presudni za ostvarivanje uspješnih rezultata destinacije. A turističko obrazovanje ili obrazovanje za turizam može imati i dodatnu ulogu u razvoju destinacije. Ne samo da turistička destinacija (što podrazumijeva institucije za obrazovanje u turizmu, javne i privatne, gospodarski sektor, javnu zajednicu i sve koji sudjeluju u turističkom procesu destinacije i utječu na uspješnost iste) priprema ljudske resurse za profesionalni rad u turizmu i razvoju turističkog sektora, već turistička ponuda kao takva može ponuditi turističke aktivnosti koje ističu upravo obrazovni sadržaj kao motiv dolaska, kako bi ispunile turističke potre42

Suvremena trgovina 6(45)

be i motivaciju za stjecanjem novih znanja tijekom putovanja, obzirom da sve više ljudi putuje motivirano unaprjeđenjem njihove kvalitete života i stjecanjem novih vještina, te upoznavanja kulture i načina života u destinaciji. Tako, bolje turističko obrazovanje može unaprijediti turističke aktivnosti obrazovnim sadržajem, a obrazovanje i turizam dugoročno bi mogli utjecati na unaprjeđenje kvalitete života u destinaciji. Obrazovanje se često koristi turizmom kao alatom koji nadopunjuje učenje, akumulirajući iskustva iz prakse, a turizam mora koristiti obrazovanje za svoj rast i razvoj u svim oblicima.

Nadajmo se da će svi napori edukativnih institucija, javnih i privatnih, ali i cjelokupnih turističkih destinacija, utjecati s vremenom i na status zaposlenika u turizmu u našem društvu, te na adekvatno vrednovanje njihovog rada i utjecaja na opći image Hrvatske kao vrhunske turističke destinacije. Jer, upravo o ljudima koji žive „na terenu“ s našim gostima ovisi poželjnost i uspješnost našeg turizma.

Gosti više ne biraju i ne kupuju proizvode i usluge, već kupuju odnose, priče i doživljaje. A o destinacijama svojih sljedećih putovanja odlučuju na temelju preporuka.

Ivana Kolar, Direktorica, Julius Rose poslovno savjetovanje

Preuređujemo postojeće prostore i gradimo novi Centar sa suvremenim kapacitetima i opremom za srednjoškolsko obrazovanje, specijalizirane edukacije i cjeloživotno učenje za odrasle osobe. Gradi se i tzv. akademis – ugostiteljski objekt sa smještajnim jedinicama različitih kategorija i suvremenom tehnologijom za obrazovanje učenika i studenata, koje će se temeljiti na radu i praktičnoj nastavi u stvarnim uvjetima. Na taj način polaznici će stjecati znanja i vještine potrebne za tržište rada, a naš će RCK biti jedinstven primjer dobre prakse i pokazni primjer objedinjavanja poduzetništva, inovativnosti i vrhunskog obrazovanja.

Paralelno s time, radi se na povećanju kompetencija profesora, strukovnih nastavnika i mentora, ali i svih ostalih dionika u turizmu i ugostiteljstvu regije, ciljanim edukacijama, stručnim usavršavanjima, studijskim programima, novim standardima zanimanja, individualiziranim programima za obrazovanje odraslih i dr.

Suradnjom svih aktera na projektanim aktivnostima, praćenjem trendova i inovacija, organiziranjem manifestacija i sajmova turizma te okruglih stolova i konferencija, očekujemo povećanje prilika za razvoj turizma novoga doba, održivost i izvrsnost trurističkog okruženja, kao i cjelogodišnje poslovanje poslovnih subjekata u regiji.

Branka Kralj, Voditeljica projekta RCKTU, Srednja škola Zabok __________________ „Jedina konstanta u turizmu njegova je neprestana mijena (promjena)” te “Čovjek je ključ uspjeha u turizmu”. Ove dvije sintagme dane

od strane turističkih djelatnika već su nam dobro poznate.

Naime, slijedom eksplozivnog razvoja čovječanstva u posljednja dva stoljeća, na svim razinama civilizacije i kulture, te uzročno odnosno posljedično sve bržeg demografsko gospodarskog i tehnološkog rasta i razvoja društva, kontinuirano inoviranje znanja te, vezano za taj proces, praćenje suvremenih globalnih trendova, uvjet su opstanka svakog društvenog i gospodarskog subjekta uključujući i one u turizmu kao jedne od najupečatljivijih vrlo složenih socijalno-gospodarskih pojavnosti modernog doba.

Upravo spoznaja složenosti turističkog fenomena koji svojim kvantifikacijama zahvaća gotovo polovinu svjetske populacije, u njegovoj socijalnoj, gospodarskoj, političkoj, kulturnoj i ekološkoj dimenziji, zahtjeva visoku razinu kompetentnosti turističkih kadrova u ekonomskoj i humanističkoj sferi, uz odgovarajuću teorijsku te prateću stručnu (politehničku) komponentu koju treba osigurati odgovarajući obrazovni sustav na svim razinama.

Visoka škola Aspira, upravo to nastoji i realizirati kroz svoje preddiplomske i diplomske studije te kroz veliki broj svojih cjeloživotnih programa iz područja hotelijerstva, ugostiteljstva i turizma.

Naši programi su praksi-orijentirani, što znači da studente pripremamo na to da ih što uspješnije uključimo u realni sektor, odnosno kompetitivno tržište rada. Iako turizam kao gospodarska grana trenutno proživljava teške trenutke s obzirom na stanje zbog pandemije izazvane virusom Covid-19, sigurni smo da će se situacija normalizirati, jer ljude nitko ne može zaustaviti da putuju.

Alen Jerkunica, Dekan, Visoka škola Aspira __________________

Na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu svjesni smo da danas poučavamo Z generaciju koja je odrasla uz modernu tehnologiju i inovacije. To su generacije koje će obzirom na svoju informatičku pismenost, uz pomoć tehnologija, svijet oblikovati onako kako oni žele. Njihov imperativ je internacionalizacija, korištenje IKT-a, razvijanje praktičnih kompetencija te potpuno drukčiji načini učenja. No, upravo oni mogu kreirati nove turističke proizvode i usluge koji će biti u skladu s novim tehnologijama, održivim razvojem te zahtjevima novih generacija turista.

za kreiranje proširene stvarnosti i gamifikaciju, te mora sadržavati najnovije digitalne instrumente. Jedan od segmenata ovog eTurizam laba biti će eHospitality lab odnosno VIRTUALNI HOTEL, koji mora posjedovati sve najnovije tehnologije koje danas hotel posjeduje, dakle, kompletan Property Management System hotela sa svim modulima poslovanja i najnovijim tehnologijama, a kako bi omogućili studentima i nastavnicima da budu u koraku s vremenom. Osim stručnih kompetencija koje treba redovito razvijati i usavršavati kod naših studenata, ne smijemo zaboraviti i na one meke, tzv. soft skills.

Stoga je zadatak našeg Fakulteta da tim mladim ljudima damo priliku da se još za vrijeme studija okušaju u rješavanju problema i kreiranju novih proizvoda i usluga. Stoga je naš cilj osnivanje tzv. eTurizam lab-a koji će nuditi globalnu izvrsnost u području eTurizma u najširem mogućem smislu: uključujući eHospitality, eCatering/Food, eTravel, eTransport. Iz ovog Laba trebaju izaći istraživanja o utjecaju društvenih medija u turizmu, online reputaciji svih subjekata u turizmu (hotela, restorana, kampova, marina,…), on mora biti izvor

Naši diplomanti moraju posjedovati i emocionalnu inteligenciju, učinkovito djelovati u različitim timovima, kreativnost, inovativnost, sposobnost kritičkog i analitičkog razmišljanja, etično prosuđivanje i društvenu odgovornost, digitalne kompetencije, ali i za naše područje vrlo važno ‒ gostoljubivost… to su vještine na kojima treba raditi i koje treba razvijati kod studenata tijekom studija na FMTU! Sandra Janković, Dekanica, Fakultet za Menadžment u turizmu i ugostiteljstvu www.suvremena.hr

43

tema broja

Pravni vodič za sklapanje ugovora o obrazovanju sa zaposlenima piše: Autor: Ana-Marija Kajić, odvjetnica, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o., www.petric-kajic.hr

M

nogi poslodavci ulažu u dodatno obrazovanje, edukacije i školovanje svojih radnika, jer je takvo ulaganje dodana vrijednost za poslodavca i za samog radnika. Edukacije se smatraju jednom od najboljih investicija u zadovoljstvo, produktivnost i inovativnost radnika. Poslodavac koji investira u edukacije jača i svoj brend poslodavca. Pored svega, ulaganje u obrazovanje radnika poslodavcu omogućuje i dodatne porezne olakšice odnosno smanjenje osnovice poreza na dobit, ovisno o vrsti obrazovanja i izobrazbe (opće ili posebno) te veličini poduzetnika. Što se prema Zakonu o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu smatra općim obrazovanjem i izobrazbom radnika?

Općim obrazovanjem i izobrazbom razumijeva se obrazovanje i izobrazba koja omogućuje stjecanje kvalifikacija koje su većim dijelom prenosive i na druga radna 44

Suvremena trgovina 6(45)

područja te za rad kod drugih poslodavaca.

Najčešći oblici općeg obrazovanja i izobrazbe su: a) osnovno, srednje i visoko obrazovanje, uključujući poslijediplomske i doktorske studije (u zemlji i inozemstvu); b) seminari, tečajevi i kongresi, specijalizacije i drugi oblici obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu (primjerice tečajevi stranih jezika ili stručni kongresi koji se mogu povezati s djelatnošću poduzeća).

Posebno obrazovanje i izobrazba ponajprije je namijenjeno sadašnjem ili budućem radnom mjestu radnika kod poslodavca koji financira njegovo školovanje. Ono omogućuje stjecanje kvalifikacija koje nisu prenosive kod drugih poduzetnika niti na druga radna područja ili su samo dijelom prenosive. Pod ovom vrstom obrazovanja smatraju se najčešće semina-

ri, tečajevi i kongresi, specijalizacije i drugi oblici obrazovanja i izobrazbe u tuzemstvu i inozemstvu.

Da bi odnos koji nastane takvim ulaganjem u obrazovanje radnika bio reguliran, poslodavac može donijeti posebnu odluku, osobito kada je riječ o obrazovanju koje traje dulje vrijeme, kao što je plaćanje studija, a vrlo je dobro da poslodavac i radnik zaključe ugovor o obrazovanju, edukaciji ili školovanju, odnosno ugovor o međusobnim pravima i obvezama u kojima oni ugovaraju sva međusobna prava i obveze.

Takvim ugovorom potrebno je detaljno ugovoriti vrstu obrazovanja na koje poslodavac upućuje imenovanog radnika, ustanovu, instituciju ili druge izvršitelje obrazovanja gdje će se obrazovanje odvijati, kao i razlog zbog kojega se radnik upućuje na edukaciju.

Također je potrebno ugovoriti vrijeme početka i vrijeme završetka

obrazovanja, odnosno njegovo točno trajanje.

Ugovorom se ugovara i iznos upisnine, školarine odnosno naknade za obrazovanje koje poslodavac plaća za potrebe obrazovanja radnika, te da li ih poslodavac snosi u cijelosti ili djelomično, ima li radnik pravo na plaćeni dopust za potrebe pohađanja obrazovanja i u kojem trajanju, te koje su obveze radnika prema poslodavcu nakon završenog obrazovanja.

Radnik se takvim ugovorom uobičajeno obvezuje: •

uredno i savjesno pohađati obrazovanje i polagati eventualne ispite,

•

završiti obrazovanje najkasnije u ugovorenom roku,

•

završiti obrazovanje s uspjehom.

Ugovorne strane ugovorom uobičajeno ugovaraju da poslodavac može raskinuti međusobni ugovor o obrazovanju uz obvezu radnika da vrati poslodavcu utrošena sredstva za obrazovanje i eventualno druge ugovorene iznose, ako: •

radnik prekine ili ne završi obrazovanje u roku,

•

radnik nastavi obrazovanje kod drugog izvršitelja obrazovanja bez prethodnog odobrenja poslodavca,

•

radnik svojevoljno napusti poslodavca prije isteka roka obrazovanja,

•

radnik dobije otkaz koji nije poslovno uvjetovan,

•

radni odnos s poslodavcem prestane izvanrednim otkazom kojeg poslodavac daje radniku ili redovitim otkazom kojeg radnik daje poslodavcu ili ako radnik postupi suprotno drugim ugovornim obvezama.

Predmetnim ugovorom radnik se u pravilu obvezuje ostati u radnom odnosu kod Poslodavca određeno vrijeme po završetku obrazo-

vanja, iako poslodavac može ali i ne mora uvjetovati radniku da nakon završetka obrazovanja provede kod poslodavca određeno vremensko razdoblje.

Isto tako, poslodavac može ali ne mora uvjetovati radniku u kojem vremenu mora završiti obrazovanje.

Poslodavci se često koriste različitim institutima radnog i obveznog prava da bi se zaštitili od postupaka radnika i to posebno kod prijevremenog prestanka ugovora o radu. Najčešće pri tome koriste ugovaranje odštetne odgovornosti radnika, ugovaranje ugovorne kazne te ugovaranje obveze radnika da poslodavcu vrati iznos uložen u obrazovanje radnika.

U smislu navedenog, zanimljiv je jedan slučaj iz sudske prakse u kojem je poslodavac ugovorio obvezu povrata troškova obrazovanja neovisno o tome kada i na koji način radni odnos prestaje.

Predmet spora bio je zahtjev poslodavca prema radniku za povratom ugovorenih troškova jednogodišnjeg obrazovanja ugovorenog u točno određenom iznosu.

Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama zaključenim između poslodavca i radnika, ugovorena je obveza povrata jednogodišnjih troškova obrazovanja kao obveza radnika i to u slučaju: •

jednostranog otkaza radnog odnosa od strane radnika,

•

jednostranog otkaza radnog odnosa od strane poslodavca, koji to može učiniti samo iz opravdanih razloga u skladu sa zakonom,

•

sudskog raskida radnog odnosa radnika s poslodavcem bilo na njegov zahtjev, bilo na zahtjev poslodavca.

Radnik je u konkretnom slučaju jednostrano otkazao ugovor o radu s poslodavcem i to nakon što je prethodno podnio poslodav-

cu prijedlog za sporazumni raskid ugovora o radu kojeg je poslodavac odbio.

U sudskom sporu kojeg je pokrenuo, poslodavac ističe da je utuženi iznos ugovoren odredbom Ugovora o međusobnim pravima i obvezama zaključenim s radnikom, kojim je unaprijed ugovoren iznos naknade štete koji mu radnik mora platiti za slučaj jednostranog raskida odnosno otkaza ugovora o radu.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud, međutim, nisu prihvatili ovakve navode poslodavca, te su spornu odredbu Ugovora ocijenili ništavom primjenom odredbe članka 103. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (sada čl. 322. st.1 Zakona o obveznim odnosima), a koja propisuje da su odredbe ugovora koje su protivne moralu društva ništave, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Pored sporne odredbe prema kojoj je radnik morao vratiti iznos jednogodišnjih troškova obrazovanja u slučajevima jednostranog otkaza od strane ili radnika ili poslodavca te sudskog raskida ugovora o radu, bila je ugovorena i odredba da radnik nije dužan isplatiti ugovoreni iznos ako mu radni odnos prestane zbog odlaska u mirovinu ili po sili zakona.

Sud je zaključio da iz navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi da bi radnik, ako želi izbjeći naplatu predmetnog ugovorenog iznosa, bio dužan kod poslodavca raditi sve do odlaska u mirovinu, budući da je prema ugovoru bilo nemoguće jednostrano otkazati ugovor o radu bez plaćanja spornog ugovorenog iznosa naknade.

Takvi učinci prijepornih odredaba Ugovora između poslodavca i radnika, od strane suda su ocijenjeni protivnima odredbi čl. 54. Ustava Republike Hrvatske kojima su zawww.suvremena.hr

45

tema broja utakmice na određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, ali uz obvezu isplate radniku naknade plaće u tom razdoblju.

jamčene ustavne slobode rada te slobodnog izbora poziva i zaposlenja. Nadalje, odredba čl. 106. st. 7. tada mjerodavnog Zakona o radu (sada čl. 115.st. 4 Zakona o radu) propisuje da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.

Dakle, ta odredba štiti pravo i slobodu radnika da jednostrano otkaže ugovor o radu, ne propisujući pri tome nikakve kažnjive posljedice za radnika.

Sudovi su ocijenili da je ustavnopravno neprihvatljivo, te u suprotnosti sa ciljem i sadržajem naprijed navedenih ustavnih i zakonskih normi, da radnik na bilo koji način bude kažnjavan za otkazivanje ugovora o radu te da jednostrani otkaz ugovora o radu sam po sebi ne može biti osnova za nastanak odgovornosti za štetu ili obvezivanje radnika na plaćanje bilo kakve naknade.

Pored navedenog, poslodavac je očito smatrao da ima legitiman cilj naplatom ugovorenog iznosa pokriti troškove edukacije koje sam snosi. Međutim, edukacijom radnika, poslodavac nije samo imao troškove, već je za vrijeme njegovog višegodišnjeg rada temeljem tih edukacija, naplaćivao višu cijenu usluga te ostvarivao dodatnu zaradu u odnosu na uobičajene cijene usluga.

Nadalje, troškovi koje poslodavac ulaže u razvoj svog poslovanja, pa tako i u tehnologije i tehnike rada, su vlastiti troškovi poslovanja poslodavca, te ne postoji izričita zakonska osnova koja po46

Suvremena trgovina 6(45)

slodavca ovlašćuje da takve troškove na bilo koji način prevaljuje na radnika.

Pored navedenog, poslodavac je tvrdio da je odlaskom radnika trpio materijalnu štetu, te da je ugovorena sporna naknada koju bi radnik trebao vratiti, zapravo materijalna šteta nastala poslodavcu.

Međutim kako poslodavac ničim nije dokazao niti nastanak niti visinu štete, sud je ocijenio da niti navedeno ne predstavlja osnovu za plaćanje radnika poslodavcu bilo kakvog pa niti ugovorenog i utuženog novčanog iznosa.

Sud je ocijenio da je stvarni cilj sporne odredbe ugovora bio da se ograniči takmičenje odnosno tržišna utakmica radnika s poslodavcem, imajući u vidu mogućnost da se radnik nakon prestanka ugovora o radu zaposli ili počne samostalno obavljati djelatnost iz predmeta poslovanja poslodavca.

Međutim, zakonska zabrana takmičenja radnika s poslodavcem propisana je odredbama Zakona o radu te se primjenjuje samo na razdoblje trajanja ugovora o radu, te prestaje s prestankom radnog odnosa.

Sud smatra da ukoliko je poslodavac želio spriječiti takvo takmičenje nakon prestanka radnog odnosa, a čiji legitimni cilj je između ostalog i cilj kojeg je ovdje poslodavac želio postići – sprječavanje bivšeg radnika da ostvaruje za sebe ili treće osobe dobit temeljem znanja koja je dobio edukacijom, utoliko je imao mogućnost, sukladno odredbama Zakona o radu, ugovoriti s radnikom ugovornu zabranu

Stoga je po ocjeni suda, sporna odredba ugovora ništava ne samo zbog toga jer je protivna moralu društva, već je ništava budući da se temelji na nedopuštenoj osnovi za postizanjem cilja ograničavanja ustavne slobode rada, ograničavanja prava radnika na otkazivanje ugovora o radu, te zaobilaženja zakonske obveze poslodavca da sukladno zakonu, ugovori ugovornu zabranu takmičenja radnika s poslodavcem uz odgovarajuću propisanu naknadu plaće.

Iz predmetnog slučaja iz prakse, može se zaključiti slijedeće: •

nije dopušteno ugovoriti povrat troškova za obrazovanje radnika u svakom slučaju otkazivanja ugovora o radu, bilo da ga otkazuje radnik ili poslodavac, jer je takav ugovor protivan ustavnom načelu slobode rada i slobodnog izbora poziva i zaposlenja;

•

poslodavac obrazovanjem radnika ostvaruje dodatne prihode zbog znanja svog radnika stečenih edukacijom;

•

troškovi koje poslodavac ulaže u razvoj svog poslovanja, pa tako i u tehnologije i tehnike rada koje su predmet edukacije, su vlastiti troškovi poslovanja poslodavca;

•

ne postoji izričita zakonska osnova koja poslodavca ovlašćuje da takve troškove na bilo koji način prevaljuje na radnika;

•

poslodavac može, da bi zaštitio svoje poslovanje, ugovoriti ugovornu zabranu natjecanja i to na određeno vrijeme, ali bi tada i radnik imao dovoljnu zaštitu s obzirom na to da bi mu poslodavac za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja bio dužan isplaćivati naST knadu plaće.

BOGATE E NAGRAD SVAKOG KRUGA

L AČ E N J U N O M IZ V U N I L A IN F (U J U R AČ S U D J E L U U G O VA) R K IZ S V IH

traje Prvi krug 0. do 02 od 01.10.2 0.

31.10.202

traje Drugi krug20. do 0 od 01.11.2 020. .2 1 .1 30

traje Treći krug20. do 0 od 01.12.2 1.

05.01.202

www.suvremena.hr

47

Gradovi temeljeni na znanju piše: Maja Mutavdžija, mag. ing. traff.

S

ve veći zahtjevi postavljeni na urbana područja utječu na stvaranje novih načina prilagođavanja promjenjivom okruženju i upravljanja urbanim područjem. Upravljanje urbanim područjem mora se temeljiti na konceptu održivog razvoja.

UN kroz ciljeve održivog razvoja, kao jedan od važnih ciljeva, ističe „Učiniti gradove i naselja uključivim, sigurnim, prilagodljivim i održivim“, a uz to posebno je povezan i cilj koji se odnosi na promoviranje održivog gospodarskog rasta.

Održivi rast i razvoj, kroz tri ključne sastavnice (ekonomsku, ekološku i socijalnu), ključan je koncept kojemu se urbana područja prilagođavaju, a čije su sastavnice posebno naglašene kroz koncept pamet48

Suvremena trgovina 6(45)

nih gradova. Teorija rasta potvrđuje da na gospodarski rast značajno utječe znanstveni napredak, inovacije, odnosno cjelokupno znanje.

Razvoj zasnovan na znanju Razvoj zasnovan na znanju vizija je razvoja koja znanje smatra središnjim strukturnim elementom strategije razvoja gradova i regija. Razvoj zasnovan na znanju usko je povezan uz razvoj ekonomije znanja. Ekonomija znanja nastaje pod rastućim utjecajem novih tehnologija i implementacijom novih tehnologija u sve sfere društva, kao i sve većim utjecajem globalizacije. Korištenje tehnologije u sve više djelatnosti, čime je došlo do sma-

njenja potražnje za nekim tradicionalnim, materijalnim resursima, zahtjeva veću kompetentnost ljudi, odnosno stavlja znanje kao ključni resurs nove ekonomije. Ekonomija zasnovana na znanju naglasak stavlja na intelektualni kapital, ključni pokretači rasta takve ekonomije su ljudi, njihovo znanje i sposobnosti, a glavni izvor konkurentske prednosti su specifične sposobnosti, poslovna izvrsnost, partnerski odnosi i sl.

Pametni gradovi ili gradovi znanja Ono što razlikuje pametan grad od uobičajenog jest njegova cjelovitost i održivost. Cilj pametnog

grada je prepoznati slabosti i pri- sljedično tomu i donošenje odlu- jalogom. Ovo znanje urbana podjetnje nametnute gradu, te ih isko- ka. Upravo ovaj proces ima ključni ručja mogu dobiti promatranjem ristiti u oblikovanju strategije ko- utjecaj na održivost urbanog pod- dobrih praksi ostalih razvijenih pojom će grad postići i ostvariti svoj ručja. Kroz prikupljena znanja mo- dručja ili komunikacijom s istima. puni potencijal. U tom kontekstu guće je bolje upravljati urbanim U dijelu eksternalizacije, implicitsve se više naglašava popularno područjem, a to znači postići eko- no znanje se pretvara u eksplicitmišljenje koje se temelji na pove- nomsku održivost takvog sustava. no znanje. zanosti grada s informacijsko-ko- Jednako tako, prikupljeni podaci U ovom dijelu se stečena znanja munikacijskom tehnologijom, a ta- mogu se odnosi na različita poddokumentiraju te omogućuju kokve gradove moguće je nazvati gra- ručja unutar grada, gdje su poserisnicima na uporabu. Kombinacija dovima znanja. Poveznica grada i bice važna ona koja direktno utjeje postupak sistematizacije pojmoinformacijsko-komunikacijske teh- ču na ekološku i društvenu komva u sustav znanja. U ovom dijelu nologije posebno je naglašena kroz ponentu održivosti. Kako bi urbastvaranja znanja se postojeći izvokoncept pametnog grada, gdje se no područje moglo biti održivo, odri znanja (dokumentirano znanje) tada može zaključiti kako su pa- nosno postići održivi razvoj, ono koriste i kombiniraju za kreiranje metni gradovi zasnovani na znanju. mora kontinuirano prikupljati ponovog znanja. U posljednjem dijelu Pametni gradovi se u velikoj mje- datke i pratiti stanje unutar urbainternalizacije, eksplicitno znanje ri oslanjaju na veliku količinu po- nog područja, kako bi se na vrijeme se pretvara u implicitno. To znači dataka koju prikupljaju i pohranju- moglo odgovoriti na potencijalne da pojedinci koriste stvorena znaju kroz korištenje novih tehnologi- prijetnje, ali i kako bi se mogle iskonja te ih modificiraju, implementija poput big data koncepta. Kroz ristiti sve prilike. Naravno, ključno raju i nadograđuju. različite informacijsko komunika- je naglasiti i međuovisnost pojecijske sustave poboljšava se tran- dinih komponenata održivog ra- Kao temeljne sastavnice održivog sport, javne usluge, upravljanje i si- zvoja, dakle one ekonomske, eko- razvoja, sve tri komponente moragurnost grada. Gradska digitalna loške i socijalne. Za usklađivanje ju biti zadovoljene kako bi se odreinfrastruktura pomaže u izgradnji svih komponenti, kao i upravljanje đeno urbano područje moglo smaodrživim. ovaj proces ima ključni utjecaj napotrebno održivost urbanog područja.

Kroz prikupljena znanja moguće je bolje društva temeljenog na znanju, kaurbanim područjem, je trati upravljati urbanim područjem, a to znači postići ekonomsku održivost takvog sustava. Jednako tako, kvo je prisutno u pametnim gradoimati određena znanja. Svako urba- Ona urbana područja koja aktivprikupljeni podaci mogu se odnosi na različita područja unutar grada, gdje su posebice važna ona koja vima. Cilj svakog pametnog grano područje treba biti usmjereno no rade na prikupljanju podataka, direktno utječu na ekološku i društvenu komponentu održivosti. Kako bi urbano područje moglo biti da je racionalno i inovativno koriprema stvaranju znanja. Stvaranje kreiranju informacija, ali i stvaranju održivo, odnosno postići održivi razvoj, ono mora kontinuirano prikupljati podatke i pratiti stanje unutar štenje resursa u svrhu ostvarenja znanja prema SECI modelu znanja, mogu se razvijati koristiurbanog područja, kako bi se na vrijeme kojega moglo odgovoriti na potencijalne prijetnje, iali i kako bi se mogle veće razine „pametnosti“. Kako bi je predstavio Nonaka 2000. godi- ti to znanje za rješavanje probleiskoristiti sve prilike. Naravno, ključno je naglasiti i međuovisnost pojedinih komponenta održivog se ostvarila veća razina „pametnoodnosi se na kontinuirani s kojima sesvih suočavaju.

U konrazvoja,nedakle one ekonomske, ekološke iprijesocijalne.ma Za usklađivanje komponenti, kao i upravljanje sti“ grad mora koristiti sve podatnos, kombiniranje ra-znanja. tekstu razvoja, potrebno urbanim područjem potrebno ijepretvaranje imati određena Svakoodrživog urbano područje treba biti usmjereno prema ke prikupljene kroz razne senzore stvaranju znanja.

Stvaranje znanja SECI modelu kojega je predstavio Nonaka iz 2000. godine odnosi zličitih vrsta znanja, te seprema naglašava je stalno pratiti promjene okolii tehnologiju koja mu stoji na rasse na kontinuirani kombiniranje i pretvaranje vrsta znanja te tim se naglašava interakcija te interakcijaprijenos, te povezanost implicitnerazličitih te se prilagođavati promjepolaganju, kako bi iz tih prikupljepovezanost i eksplicitnog znanja.

SECI model je na sljedećem prikazu. nog implicitnog i eksplicitnog znanja. SECI monamaprikazan pravovremeno.

Analiziranje nih podataka mogao kreirati zna- del prikazan je na ovom prikazu. okoline je ključni preduvjet za osnje, koje će tada koristiti u donošenju odluka u svrhu boljeg upravImplicitno ljanja gradom.

Znanje kao temelj održivog razvoja grada

Socijalizacija

Senzori na uređajima u pojedinim područjima unutar urbanog područja prikupljaju razne podatke te ih pohranjuju u razne sustave podataka. Ti podaci su ključni, jer upravo oni prikazuju kako pojedina područja u gradu funkcioniraju.

Svi dobiveni podaci trebaju se analizirati, te je iz svih prikupljenih podataka potrebno ekstrahirati one ključne za oblikovanje znanja, a po-

Eksternalizacija

Implicitno znanje

Eksplicitno znanje Internalizacija

Kombinacija

Eksplicitno znanje

U dijelu socijalizacije, znanje se dobiva kroz promatranje, praksu ili di-

tvarenje konkurentnosti, a time i ST održivosti.

U dijelu socijalizacije, znanje se dobiva kroz promatranje, praksu ili dijalogom. Ovo znanje urbana područja mogu dobiti promatranjem dobrih praksi ostalih razvijenih područja ili komunikacijom s istima.

U dijelu eksternalizacije, implicitno znanje se pretvara u eksplicitno znanje. U ovom dijelu www.suvremena.hr 49 se stečena znanja dokumentiraju te omogućuju korisnicima na uporabu. Kombinacija je postupak sistematizacije pojmova u sustav znanja. U ovom dijelu stvaranja znanja se postojeći izvori znanja (dokumentirano

tema broja

Iskustva dualnog obrazovanja prodavača pišu: Davorka Demo, prof. savjetnik, Srednja škola Biograd na Moru Nada Ratković, prof. mentor, Srednja strukovna škola bana Josipa Jelačića Sinj

Posao prodavača zajednički oblikuju nastavnik struke i mentor na praksi.

Prva je školska godina da je dualni sustav obrazovanja prodavača postao redovan, a ove školske godine izlazi prvi završni razred ovog sustava obrazovanja prodavača. Smatramo da je došao red na usporedbu dualnog sustava obrazovanja prodavača s preostala dva, jer osim do sada redovnog sustava obrazovanja i novog dualnog sustava obrazovanja, prodavači se mogu obrazovati prema jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO). Nameće se pitanje što je onda od toga bolje za prodavače kao kvalitetnu radnu snagu u budućnosti? Pa krenimo s usporedbom!

Jedinstveni model obrazovanja (JMO) JMO model je model pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva i Obrtničke komore i u njemu je zastupljena praktična nastava u prodavaonici više od bilo kojeg drugog programa (760/725/640 -sati po godini), dok se nešto malo praktične nastave u školi uglavnom odnosi na nekoliko predmeta (140/175/160-sati po godini) kod kojih se za njihovo izvođenje ne traži nužno školska prodavaonica u obliku svojevrsnog praktikuma.

Ovaj program su provodile naše škole i najveća zamjerka programa je upravo ogroman broj sati prakse u prodavaonici gdje mentori na praksi nemaju gotovo nikakvu odgovornost za odgojno-obrazovne ishode učenja učenika koje obučavaju, a većina istu praksu učenicima niti ne plaća. Osim stranog jezika kao općeobrazovnog programa, nema stranog jezika u struci 50

Suvremena trgovina 6(45)

koji je današnjim prodavačima više nego potreban. Po jedan sat izborne nastave po godini bez propisanih predmeta na koje bi se mogao odnositi zapravo služi za „krpanje“ satnice profesorima kojima nedostaje po neki sat. U našim školama je to bio TZK. Jedan sat nastavnih predmeta Poslovni bonton u prvom razredu i jedan sat Prodajnog razgovora u drugom razredu nisu ni približno dovoljni da učenici svladaju komunikacijske vještine koje su im čista struka, po našem mišljenju, rame uz rame s nastavnim predmetima Trgovinsko poslovanje i Poznavanje robe.

Redovni program obrazovanja Do ove školske godine jedini redovni program prodavača bio je utoliko bolji od JMO modela što je bilo manje tjedno opterećenje učenika nastavnim satima Trgovačke prak-

se u prodavaonici (140/245/448sati po godini), ali sasvim dostatno da učenici steknu potrebne kompetencije. Uz to, tu su i stručni predmeti koji su puno bolje raspoređeni po temama, kao i izborni predmeti s ponuđena dva izbora po godini gdje učenici mogu usvojiti sve potrebne odgojno-obrazovne ishode učenja za struku. No, malo je učenja temeljenog na radu, tj. malo se nastavnih predmeta izvodi u školskoj prodavaonici. I u ovom programu mentori na praktičnoj nastavi u prodavaonici uglavnom ne osjećaju odgovornost za ishode učenja učenika na praksi niti se rado uključuju, čast izuzecima.

Nađe se i ovdje manji broj mentora koji svoju ulogu shvaćaju ozbiljno i stvarno se potrude u radu s učenicima na Praktičnoj nastavi. Uglavnom se ni ovdje praksa ne plaća učenicima. Voditeljima praktične nastave nemaju previše toga za reći pri obilasku prakse, obzirom

da se nisu dovoljno uključili u naukovanje učenika, osim one manjine koja radi. Na žalost, niti ovdje nema stranog jezika u struci. Kod izbornih nastavnih predmeta postoji Aranžiranje i estetsko oblikovanje, ali samo kao jedan od izbora, koji ne mora biti izabran, a to znači da se učenik nikada neće sresti s aranžiranjem izloga, unutarnjim uređenjem prodavaonice, niti prilikom da prije prakse nauči pakirati robu, već bi to trebao naučiti na praksi na kojoj mentori uglavnom ne žele na to trošiti vrijeme.

Nedostaci JMO modela obrazovanja i redovnog programa obrazovanja Kada pogledamo oba prethodna programa možemo primjetiti da nedostaju nastavni predmeti koji potenciraju bolju komunikaciju učenika s kupcima ili nadređenima u prodavaonici. Osim toga, praksu im nalaze uglavnom roditelji, pa to zna biti po prijateljskoj liniji ili liniji manjeg otpora. U našoj praksi smo nailazili na više priča roditelja kojima je bitnije da mentor potpiše i pečatira potvrde o odrađenoj praksi nego da im dijete tu praksu i odradi. Možda je razlog dijelom i u slaboj uključenosti mentora na praksi u naukovanje tih učenika, ali dijelom je i u popuštanju zahtjevima njihove djece kako se ne bi morali „previše mučiti“ na praksi. Kada bi pitali te iste roditelje koji su završili strukovna zanimanja o njihovim iskustvima, puna bi im usta bila priča kako u njihovo vrijeme nije bilo tako „lako“ zavšiti školu, kako su morali redovno ići na praksu i kako im je puno značila svaka pohvala, ali i pokuda njihovih mentora. Tako su kažu učili i usavršavali svoje vještine. Često bi ostajali u čudu da ti isti roditelji danas svojoj djeci „pomažu“ fiktivnim potvrdama o odrađenoj praksi. Očekivali smo novi kurikulum za prodavače kod kojeg bi ishodi učenja i vještine prodavača bili na prvom mjestu, ali i potica-

ni kako od strukovnih nastavnika tako i od mentora u prodavaonici.

Dualni sustav obrazovanja prodavača Konačno 2018. u strukovnim školama je uveden novi kurikulum – dualni sustav obrazovanja prodavača.

Ovaj sustav već godinama uspješno egzistira u zemljama Europske unije, pa se nadamo da će i kod nas biti tako. Strukovni kurikulum za stjecanje kvalifikacije prodavač prema modelu dualnog obrazovanja provodi se u okviru 4. i 5. ciklusa u skladu s Nacionalnim kurikulumom za strukovno obrazovanje, a čine ga općeobrazovni i strukovni dio. Strukovni dio strukovnog kurikuluma sastoji se od strukovnog i izbornog modula, te učenja temeljenog na radu vodeći računa o postotnim omjerima u odnosu na ukupan broj godišnjih sati.

Ako kod ovog modela obrazovanja pogledamo Trgovačku praksu (395/600/592-sati po godini) tzv. učenje temeljeno na radu u svijetu rada, onda primjećujemo da je ona nešto manja nego kod JMO modela, ali značajno veća od dosadašnjeg programa prodavača.

Osim toga, ne smijemo zaboraviti učenje temeljeno na radu koje se izvodi u školskom praktikumu/ prodavaonici (210/175/128-sati po godini). Kada bismo zbrojili ta dva

učenja temeljena na radu dobili bismo 605/775/720 sati po godinama učenja. Ako sada sate usporedimo s ostalim programima, vidimo da u drugoj i trećoj godini učenja ovaj program ima najviše učenja temeljenog na radu. Kod ovog modela, za razliku od prethodnih, puno je bolja kontrola odrađenih sati prakse u prodavaonici.

Velika prednost modela dualnog obrazovanja je uključenost mentora na praksi kao i voditelja Trgovačke prakse iz škole, gdje obje strane gledaju svakog učenika pojedinačno i pokušavaju iznaći one metode rada s učenikom koje će ga dovesti do ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Obzirom da su poslodavci sukreatori stručnih zadataka i vježbi koje učenici moraju odraditi, osječaju se i dvostruko odgovorni da to provedu u djelo, tako da su svi poslodavci uključeni u ovaj model obrazovanja i njime su najzadovoljniji. Kod ovog modela značajno je istaknuta komunikacija u svim njenim aspektima. Već u prvom razredu učenik uči kako napisati motivacijsko pismo za prijem na praksu, kako napisati svoj životopis i kako pristojno i poslovno komunicirati na razgovoru za posao.

Kada učenik prijeđe ovu stepenicu i shvati kako je sam svojim vještinama komuniciranja dobio priliku raditi u prodavaonici koju on odabere (ako je prošao na više motivawww.suvremena.hr

51

tema broja nost. U razredu nerjetko ima učenika s ponekom lakšom teškoćom pri učenju pa i njima treba prilagoditi metode, oblike i sadržaje i odgovarajući način rada.

cijskih razgovora) stekne veće samopouzdanje, što se kasnije vidi i kroz njegov rad u predmetima struke, posebno onih kod učenja temeljenog na radu.

Prije odlaska na Trgovačku praksu u prvom razredu (što je početkom travnja) učenici su već prošli važan dio radnih procedura u prodavaonici. Zatim su prošli cijeli nastavni predmet Aranžiranje i estetsko oblikovanje te završili prvi dio nastavnog predmeta Komunikacija u prodavaonici, što je rezultiralo odabirom mjesta trgovačke prakse i pozitivnim odgovorom poslodavca. Niti jedan drugi model obrazovanja učenike ovako ne priprema za svijet rada. Pri potpisivanju Ugovora o dualnom obrazovanju učenici znaju što potpisuju, jer su taj ugovor detaljno analizirali na nastavi sa strukovnim nastavnicima. Takve učenike je puno lakše uputiti u njihov posao na Trgovačkoj praksi nego u drugim modelima obrazovanja. Već u prvom razredu na praksi znaju komunicirati s kupcima, iako se ta vještina 52

Suvremena trgovina 6(45)

nastavlja njegovati i u drugom razredu kroz isti nastavni predmet.

U trećem razredu se komunikacija njeguje i kroz strani jezik u struci.

Naše mišljenje je da danas završiti bilo koje strukovno zanimanje a ne znati komunicirati na stranom jeziku je promašaj.

Zaključna razmatranja Kakav je ovaj model obrazovanja gledano očima nastavnika, učenika i mentora? Nastavnici su prvotno bili u čudu, jer u strukovnom kurikulumu nisi pronašli cjeline niti nastavne jedinice koje moraju obraditi, a nema niti tiskanih udžbenika.

Pa kako onda raditi? Prvotni strah od nepoznatog ubrzo je zamijenila svijest o slobodi kreiranja vlastitih nastavnih sadržaja i primjeni različitih metoda poučavanja, jer u kurikulumu su zadani samo odgojno-obrazovni ishodi učenja koje učenici trebaju usvojiti. Na koji će ih način usvojiti je čista sloboda i kreativnost nastavnika struke. Nije to samo sloboda, to je i odgovor-

Evo nas pred završetkom prve generacije prodavača po ovom modelu. Kakva su njihova iskustva?

Sami učenici su jako zadovoljni, jer im je praksa plaćena od prvog dana, a kroz učenje temeljeno na radu u školskom praktikumu mogu uvježbati sve što im je potrebno na praktičnoj nastavi. Po prvi puta svi zaista rade posao prodavača prema propisanom programu i vježbama koje im zajednički oblikuju nastavnik struke i mentor na praksi. Kada postave pitanje mentoru na praksi, dobiju i odgovor. Osjećaju kako je svima stalo da usvoje sve odgojno-obrazovne ishode učenja i steknu tražene kompetencije. Mentori su im uglavnom nudili rad preko ljeta za punu plaću.

Mnogi učenici su nam rekli da ih u lipnju čim završe školu čeka posao.

Poslodavci su zadovoljni iz više razloga. Prvo, zato što su oni inicijatori i sukreatori vježbi, pa se osjećaju zbog toga odgovornima za njihovo provođenje. Drugo, savjesno pristupaju ulozi mentora učenicima te na kraju dobiju kompetentne „nove radnike“. Konačno je postignuto trostrano zadovoljstvo upravo dualnim modelom obrazovanja.

Zahvaljujući ovom modelu obrazovanja naši prodavači ne čekaju potvrđeni papir o odrađenoj praksi koju nisu odradili, već čekaju završni „papir“, tj. svjedodžbu kako bi mogli početi raditi kod svojih poslodavaca, gdje se već ionako osjećaju kao kod kuće.

Literatura 1.

https://narodne-novine.nn.hr/ clanci/sluzbeni/2007_08_80_2508. html

2.

https://narodne-novine.nn.hr/ clanci/sluzbeni/2017_08_78_1948. html

3.

https://narodne-novine.nn.hr/ clanci/sluzbeni/2020_06_71_1403.

ST html

SEZONSKI

POPUSTI %

-50 DO

U VIŠE OD 160 PRODAVAONICA

Dođite po svoju Brands&Trends karticu u bilo koju prodavaonicu: https://www.tekstilpromet.hr/prodajna-mjesta

www.suvremena.hr

53

tema broja

Europski trgovinski pakt za potporu gospodarskom oporavku Europe

T

radicija socijalnog partnerstva i rasprostranjenost prilagođenih radnih aranžmana u sektoru trgovine, često putem kolektivnih ugovora, omogućili su tvrtkama da se učinkovito nose s iznenadnom i radikalnom prilagodbom ‘novoj normalnosti’. Socijalni partneri sada predlažu „Europski trgovinski pakt“ EU i vladinim tijelima kako bi pomogli sektoru da poboljša svoju dugoročnu otpornost ciljanim mjerama potpore i ubrzavanjem digitalnih i zelenih tranzicija.

U EuroCommercu pozdravljaju prepoznavanje sektora maloprodaje i veleprodaje kao ekosustava posebno pogođenog krizom COVID-a i prioritetnog sektora za potporu ulaganjima. Pritom naglašavaju važnost dinamičnog maloprodajnog i veleprodajnog sektora za cjelokupni gospodarski oporavak, koji uvelike ovisi o oporavku privatne potrošnje. Trenutne mjere potpore stoga će biti potrebne sve dok su potražnja i povjerenje i dalje na vrlo niskim razinama, kako bi se postigao dvostruki cilj zadržavanja ljudi u održivoj zaposlenosti i poticanja održive potrošnje. „Kao dio Europskog pakta za trgovinu ističemo važnost ulaganja i potpore politikama kako 54 Suvremena trgovina 5(45) Suvremena trgovina 6(45)

bi se povećala otpornost europske maloprodaje i veleprodaje, najvećeg europskog poslodavca i ubrzala njegova digitalna i zelena tranzicija. Razmjeri našeg sektora (10% BDP-a EU-a, 1 u 4 tvrtke, 1 u 7 radnih mjesta), povezujući proizvođače s kupcima, imaju značajan utjecaj na gospodarstvo u cjelini, posebno na druge ključne ekosustave. Povjerenje potrošača ostaje na najnižoj razini kada radnici nisu sigurni u svoju budućnost. Također je to važno za život lokalnih zajednica i poticanje održive potrošnje. Podrška maloprodaje i veleprodaje u poduzimanju zelene i digitalne tranzicije može pružiti učinkovitu brzu traku za promjenu.

Financiranje treba biti uvjetovano, usmjereno prema tranzicijskim projektima, lako mu treba biti pristupiti na razini tvrtke i brzo se isplatiti. Prepoznajemo da će države članice biti odgovorne za osmišljavanje svojih programa oporavka uz sveukupne prioritete EU - digitalizaciju, održivost i otpornost. Konačno, apeliramo na Komisiju da financiranje EU-a treba uvjetovati poštivanjem zakonodavstva EU-a, vladavine zakona i pravila jedinstvenog tržišta, te da se snažno prati provedba preporuka za pojedine države” statovi su krovne trgovinske organizacije u okvirima EU.

Potrebne akcije za poboljšanje otpornosti i podizanje kvalifikacija osoblja u maloprodaji i veleprodaji „Prema nedavnom izvještaju McKinsey Global Institute, COVID i automatizacija zajedno predstavljaju više od 5 milijuna radnih mjesta u maloprodaji i veleprodaji. To bi moglo utjecati na brojne žene i mlade ljude zaposlene u maloprodaji i veleprodaji. Osim stabilizacije gospodarstva, potrebna nam je pomoć EU-a i države da bismo ulagali u vještine ovih radnika, na pr. kroz jače stručno obrazovanje. Ciljano usavršavanje omogućilo bi nam da zadržimo veći dio naše radne snage osposobljavanjem za upotrebu digitalnih tehnologija, dok preusmjeravanje može drugima omogućiti pristup mogućnostima za posao u drugim sektorima.

Stoga mjere EU za poticanje zapošljavanja i vještina trebaju biti redizajnirane, kako bi se omogućio lagan i brz pristup financiranju za restrukturiranje našeg sektora i primjenu potreba za vještinama potaknutim ubrzavanjem tržišnih promjena koje pokreće COVID“ – stoji u Priopćenju EuroCommerca.

Socijalni partneri u sektoru maloprodaje i veleprodaje, koji predstavljaju ukupno 5,4 milijuna

tvrtki i 29 milijuna radnika, imaju četiri glavne politike koje se traže od EU i nacionalnih vlasti: 1. Komisija bi trebala poticati koordinaciju i razmjenu strukovnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja među državama članicama Sektor maloprodaje i veleprodaje već se osposobljava za osnovne vještine zapošljivosti, uključujući interpersonalne vještine. Trgovci i veletrgovci sada svoju radnu snagu trebaju opremiti osnovnim i naprednim vještinama potrebnim za interakciju sa sofisticiranim sustavima, koristeći, na primjer, blockchain i umjetnu inteligenciju. Zabrinjavajući faktor u ovom pogledu trenutni je nedostatak IT stručnjaka, jer se tržišta rada i sveučilišta u Europi bore da udovolje rastućim potrebama sektora trgovine i gospodarstva u cjelini. Međutim, obrazovanje ostaje prvenstveno nacionalna, regionalna i lokalna nadležnost, što znači da EU može dodati vrijednost samo koordinacijom i razmjenom nacionalnih i lokalnih nadležnih tijela i stručnjaka („otvorena metoda suradnje“), te poticanjem najboljih praksi.

2. Komisija treba financirati i pomoći malim i srednjim poduzećima da poboljšaju i osposobe svoju radnu snagu Pri raspodjeli sredstava EU iz ESF+ (Europskog socijalnog fonda) za nacionalne programe, Komisija i nacionalni kreatori politike trebali bi uzeti u obzir najbolju praksu u programima obuke na razini poduzeća. Programi izobrazbe na razini tvrtke prilagođeni su potrebama zaposlenika i podučavaju osnovne digitalne vještine. Oni su ključni za buduću zapošljivost zaposlenika, posebno starijeg i manje kvalificiranog osoblja s niskom stopom digitalne pismenosti. Međutim, obzirom na veličinu našeg sektora (29 milijuna za-

poslenih), samo inicijative privatnog sektora možda neće rezultirati ponudama za osposobljavanje svih. Sufinanciranje od strane ESF+ bit će potrebno, posebno za mala i srednja poduzeća.

3. Države članice trebaju reformirati svoje nacionalne sustave obrazovanja i osposobljavanja Razlike u vještinama veće su i ozbiljnije u nekim državama članicama nego u drugima. To je rezultat neusklađenosti između onoga što nacionalni obrazovni sustavi mogu ponuditi, u smislu visokog obrazovanja i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET), i potreba poslodavaca. Uz to, napredne digitalne vještine prijeko su potrebne kako bi se podržala digitalizacija maloprodaje i veleprodaje, ne samo sve većeg broja poduzeća e-trgovine, već i digitalne transformacije trgovaca i veletrgovaca (MSP) s neovisnim upravljanjem. Stoga bi nacionalne sustave obrazovanja i osposobljavanja trebalo reformirati kako bi se omogućilo pravovremeno i kontinuirano ažuriranje kurikuluma i kvalifikacija. U tom pogledu, posebno treba poticati uvođenje novih kurikuluma koji se temelje na „digitalnim profilima poslova“, poput trgovaca e-trgovinom u Austriji i Njemačkoj.

4. EU i nacionalne vlasti trebale bi podržati socijalno partnerstvo u strukovnom obrazovanju i cjeloživotnom učenju na razini EU-a, države i poduzeća Socijalni partneri dizajniraju digitalne programe rada. Maloprodaja i veleprodaja glavni su ulagači u obrazovanje, osposobljavanje i naukovanje. Primjerice, u Njemačkoj su maloprodaja i veleprodaja i dalje jedan od najvećih ulagača u pogledu potrošnje na strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Naukovanje za maloprodajna zanimanja rangirano je

na prvom i drugom mjestu po broju mladih koje privlači u toj zemlji. Nedavno osmišljeno od strane austrijskih i njemačkih socijalnih partnera u maloprodaji i veleprodaji, glavni je primjer Novog naukovanja trgovaca e-trgovine od inovacije socijalnih partnera u nacionalnim obrazovnim sustavima kako bi se udovoljilo promjenama na tržištu rada i rastućim potrebama poslodavaca za digitalnim vještinama u maloprodaji i veleprodaji.

Socijalni partneri osiguravaju pristup obuci i kontinuiranom učenju na radnom mjestu.

Unaprjeđivanje kvalifikacija i dalje ostaje u osnovi podijeljena odgovornost između poslodavaca i zaposlenika. Pristup osposobljavanju olakšavaju mnogi fondovi za obrazovanje u tom sektoru - često dio kolektivnih ugovora. Ciljane inicijative socijalnih partnera dodaju vrijednost tvrtkama i povećavaju zapošljivost zaposlenika.

Socijalni će partneri trebati osigurati postojanje potrebne infrastrukture koja omogućava zaposlenicima da sve stignu odraditi, kao i da njeguju naviku kontinuiranog učenja. Dobri primjeri takvog pristupa su pojedinačne platforme za učenje unutar kolektivnih ugovora, kao i učenje zasnovano na radu u tvrtkama.

EU pravila o minimalnim plaćama nisu pravi odgovor Reagirajući na nacrt direktive Komisije o pravilima EU za određivanje minimalnih plaća, generalni direktor EuroCommerca Christian Verschueren rekao je: „Trgovci na malo i veletrgovci visoko cijene svoje zaposlenike i uvijek nastoje pravilno nagraditi njihov trud. Ovaj naporan rad jasno je demonstriran u jeku krize COVID u održavanju pouzdanih zaliha najnužnijih stvari unatoč prekidu i nezabilježenoj potražnji. U proswww.suvremena.hr

55

tema broja jeku zaposlenike plaćamo znatno iznad minimalnih stopa tamo gdje to države određuju zakonodavstvom i pozitivno se uključujemo u kolektivno pregovaranje tamo gdje je to norma. Stoga ne vidimo potrebu, niti mogućnost prema Ugovoru, za postavljanjem pravila o plaćama i kolektivnim pregovorima na razini EU-a.

Maloprodaja i veleprodaja najveći su poslodavci u europskom privatnom sektoru, koji pružaju 29 milijuna izravnih poslova, uključujući brojne mogućnosti za žene i mlade. Podržavamo odgovarajuću zaštitu zaposlenika i nacionalne minimalne plaće u zemljama, u skladu s nacionalnim zakonom i praksom. Vjerujemo da bi plaće trebalo postaviti na najbližu moguću razinu radnom mjestu kako bi se na odgovarajući način odgovorilo na temeljne i brze promjene u našem sektoru, ubrzane pandemijom. Kako ovo funkcionira i najbolje prakse u našem sektoru, pogledajte naše Smjernice o budućnosti rada u maloprodaji i veleprodaji.

Kao socijalnom partneru, EU za maloprodaju i veleprodaju, najvažnija je zaštita autonomne uloge socijalnih partnera u kolektivnom pregovaranju na nacionalnoj, sektorskoj i razini poduzeća.

Zabrinuti smo da Komisija nije uzela u obzir stajališta poslodavaca, te je nastavila sa zakonodavstvom o plaćama prema odredbama članka 153. UFEU-a o radnim uvjetima, kada članak 153. stavak 5. izričito isključuje bilo kakvu radnju prema Ugovoru o plaćama i kolektivnim pregovorima.

Komisija je prepoznala naš sektor kao jedan od najteže pogođenih krizom COVID u kontekstu fonda za oporavak EU sljedeće generacije. Budući da će se mnoge trgovine, posebno mala i srednja poduzeća, u sljedećim mjesecima suočiti sa zatvaranjem i gubitkom posla, ovo nije vrijeme za 56

Suvremena trgovina 6(45)

povećanje administrativnog tereta za trgovine i tvrtke koje se bore za svoj opstanak. Procjena učinka pretpostavlja da će mala i srednja poduzeća moći prebaciti troškove većih plaća na potrošače. To je jednostavno pogrešno: s visoko konkurentnim maloprodajnim tržištem i potrošačima koji smanjuju troškove zbog brige oko vlastitog posla, ovakva povećanja cijena nisu mogućnost. Tražili bismo od Komisije da se ponovno osvrne na ovu pretpostavku i razmotri daljnju procjenu učinka kako bi ispitala stvarne tržišne uvjete na sektorskoj razini u koju će ovaj prijedlog biti pokrenut” – naglašava čelnik krovne organizacije europske trgovine.

Predložena direktiva također nastoji postaviti ciljeve EU-a za adekvatnost, pokrivenost i varijacije minimalnih plaća u državama članicama koje se čine u suprotnosti s izjavama u prijedlogu da se pravilima ne nastoji smanjiti nacionalni aranžmani za kolektivno pregovaranje i minimalne plaće. Međutim, vjerujemo u kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog, i pozdravili bismo akciju EU-a kroz proces semestara EU-a i izgradnju kapaciteta za podršku dobrovoljnim inicijativama o socijalnom partnerstvu i kolektivnom pregovaranju u onim zemljama u kojima to ne postoji. Verschueren je dodao: „Bojimo se da rješenja od vrha prema dolje, na razini EU, mogu nedovoljno uzeti u obzir trenutnu ekonomsku situaciju, a mogu iznjedriti vrlo pozitivna rješenja odozdo prema gore koja se dogovore sa socijalnim partnerima na nacionalnoj, sektorskoj i razini poduzeća, te potkopati povjerenje u sustave koji rade dobro. Vrlo smo voljni surađivati ​​s Komisijom na promicanju socijalnog partnerstva u cijeloj Europi, ali vjerujemo da je ovaj prijedlog pogrešno rješenje u pogrešno vrijeme“.

„Jedinstveni prozor“ pojednostavljuje carinske postupke „Jedinstvenan prozor“ pravi je korak naprijed za pojednostavljivanje carinskih postupaka. Birokratska opterećenja na granici jako opterećuju uvoznike i izvoznike.

Jednostavnija, dosljedno primijenjena carinska obrada, imala bi izravan utjecaj na troškove trgovine i povećanje konkurentnosti europskih poduzeća svih veličina.

Govoreći o objavi prijedloga Europske komisije o ‘jedinstvenom prozoru’ za carine, generalni direktor EuroCommercea Christian Verschueren komentirao je: „Zajedno s digitalizacijom carinskih postupaka, 'Jedinstveni prozor' bit će glavna pomoć poduzećima koja trguju preko granice kako bi se smanjili troškovi usklađivanja i ubrzala carinska obrada. S poslovnim patnjama pod COVID-om, ovo je vrlo dobrodošao korak prema modernizaciji carina i smanjenju regulatornog tereta“.

Prijedlog Komisije, tvrde predlagači, omogućit će gospodarskim subjektima da elektroničkim putem dostavljaju sve podatke potrebne za prekogranično kretanje robe u EU putem jedinstvenog portala.

Komisija je prepoznala važnost bolje razmjene informacija i poboljšane procjene rizika u svom Akcijskom planu Carinske unije.

To bi trebalo osigurati da se roba koja ulazi u EU pravilno uvozi i nalazi na sigurnom te da se znatno smanje prijevare na proizvodima koji se uvoze iz trećih zemalja (carine i PDV). U tom kontekstu, trgovci na malo i veletrgovci pridaju veliku važnost pravilnoj provedbi paketa e-trgovine s PDV-om od 1. srpnja 2021. (koji je već odgođen od 1. siječnja 2021. zbog COVID-19), o čemu su se jednoglasno dogovorile sve države ST članice.

Zašto su u kriznim situacijama prodajne vještine ključ poslovnog uspjeha?

N

alazimo se u situaciji kada kvaliteta našeg proizvoda ili usluge ne garantira nužno željeni poslovni uspjeh kao što je to bilo prije. Zašto je to tako? Većina tržišta postala je visoko konkurentna te sklona učestalim promjenama, a ponuda vrlo često premašuje potražnju. Osim toga, moderni kupci danas traže mnogo više od finalnog proizvoda, traže rješenje svog problema!

No, da bismo imali priliku ponuditi im svoje rješenje, potrebno je okupirati njihovu pažnju i steći povjerenje. U tome nam uvelike pomažu prodajne vještine koje se uz malo truda mogu lagano usvojiti i primijeniti na sve vrste poslovanja.

Visoka škola Aspira, u suradnji s najboljim stručnjacima iz prakse, provodi tromjesečni program Voditelja prodaje koji je skup svih tema i tehnika koje će Vam, kroz konkretne primjere, omogućiti da postanete najznačajnija karika prodajnog tima Vašeg poslovanja i tako postignete željene poslovne rezultate.

Program je namijenjen onima koji se žele baviti prodajom, kao i onima koji se njome već bave, a žele formalizirati i unaprijediti vještine i znanja koja posjeduju. Zbog otvaranja novih tržišta u Hrvatskoj i širenja starih u različitim smjerovima i na europsko tržište, sve veća je potražnja za voditeljima prodaje što utječe direktno i na tržište rada. Osim što će ovakva vrsta usavršavanja poslodavcima omogućiti

da vođenje prodaje obavlja stručna osoba, omogućiti će i nezaposlenim osobama da steknu znanja i vještine, te postanu voditelji prodaje u području tehnike upravljanja i vođenja prodajnog postupka, poslovnog komuniciranja i marketinga. Također, polaznici programa moći će međusobno dijeliti svoja poslovna iskustva i na taj način učiti i jedni od drugih.

Po završetku programa, polaznici će razlikovati stilove i načine prodaje, biti u mogućnosti prepoznati karakteristike i specifičnosti proizvoda u svrhu donošenja odluka nužnih za što bolji marketinški plasman proizvoda, razlikovati strategije i taktike poslovnog pregovaranja, identificirati obilježja potroša-

ča i modele ponašanja te komunicirati na primjeren način.

Sve gore navedeno vrlo je važno za opstanak poslovanja u kriznim situacijama poput ove u kojoj se mnoga poduzeća upravo nalaze. Svaka kriza, bilo ona tržišna, zdravstvena ili neke druge prirode, uzrokuje povećanu pažnju prilikom upravljanja budžetima kućanstva i smanjuje potrošnju na globalnoj razini. Upravo tada, prodajne tehnike ono su što svakom poduzeću može osigurati konkurentu prednost.

Ukoliko želite unaprijediti svoje vještine, potražite više informacija o programu na sljedećem linku: https://www.aspira.hr/cjelozivotnoobrazovanje/voditelj-prodaje/ ST www.suvremena.hr

57

u žarištu

Život, poslovanje i brendovi nakon pandemije

Svijet će izgledati drukčije piše: dr. sc. Božo Skoko

P

andemija kojoj svjedočimo morat će jednom završiti ili će čovječanstvo naći načina kako se uspješno nositi s njome. To može biti već ovog proljeća, a borba može potrajati i mjesecima. No svemu dođe kraj, pa čak i ratovima za koje se mislilo da nikad neće završiti. Zato se već sada u korporativnom svijetu više razgovara o vremenu nakon pandemije, nego o aktualnoj krizi. Predviđaju se trendovi i rade strategije za novi zamah u poslovanju i upravljanju brendovima za vrijeme kad se vratimo u normalu.

Međutim, ključno je pitanje hoćemo li se ikada više vratiti na bezbrižnost koju smo imali prije pandemije, gospodarske krize i zagrebačkog potresa? Ili, u kojoj su mjeri Covid-19 i s njime povezane promjene našeg načina života trajno 58

Suvremena trgovina 6(45)

promijenile tržište, navike potrošača, način rada, životni stil, komunikaciju, prisnost među ljudima? Dio upućenih stručnjaka kaže kako će svijet nakon pandemije izgledati potpuno drukčije te da se nikada više nećemo vratiti na staro. Neke stvari i navike će nam nedostajati, ali ćemo istodobno otvoriti neke nove mogućnosti života i rada.

Sučeljeni s novim navikama Prošle godine u ovo vrijeme, dok smo se veselili gužvama na zagrebačkom adventu, nitko nije mogao ni sanjati da ćemo tako brzo usvojiti neke potpuno nove navike. Primjerice, da ćemo tjednima moći živjeti potpuno zatvoreni od vanjskog svijeta unutar svoja četiri zida, bez kave u omiljenom kafi-

ću, da ćemo se radovati malenim vrtovima na našim balkonima, dostavama svježih namirnica hrvatskih OPG-ova i on-line kupnji, da ćemo moći biti jednako učinkoviti virtualno radeći ili učeći iz dnevnog boravka, te da ćemo ulicama hodati s maskama na licu (ranije smo u takvom izdanju viđali tek ponekog kineskog ili japanskog turista). Danas to nije samo nužnost već i modni trend. Svaki modni brend, ali i korporacija koja drži do sebe ima brendiranu maskicu.

A Svjetska zdravstvena organizacija je izračunala kako globalno tržište na mjesečnoj razini treba gotovo 90 milijuna maski i 76 milijuna rukavica. Nekada su europske države proizvodnju tako „banalnih“ potrepština prepuštale Kini. Međutim, nakon izbijanja pandemije u kineskom Wuhanu i blokadi svjet-

skog prometa, shvatili smo kako je mudro početi ponovno proizvoditi, a ne ovisiti samo o jeftinom uvozu.

To se pored repromaterijala počelo odnositi i na druge, zahtjevnije proizvode, pa se tako dio proizvodnje koju smo objeručke prepuštali Aziji počela vraćati na Zapad, a predviđanja su da bi na tom valu mogle profitirati i zemlje našeg dijela Europe, uključujući i Hrvatsku, ako se pokažu spretnima. Jednostavno, ne možemo si više priuštiti luksuz da se u poslovanju vodimo isključivo jeftinijom radnom snagom. Trebamo koristiti i neke druge parametre uključujući blizinu i dostupnost, ali i geopolitičke elemente poput što manje ovisnosti o drugima i veće samodostatnosti država. To se posebno odnosi na energiju i hranu, bez kojih ne možemo. A upravo je ova kriza pokazala sve mogućnosti hrvatske poljoprivredne proizvodnje (makar u skromnim količinama) te suludu ovisnost o uvozu svega onoga što možemo proizvesti doma. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prošle godine smo uvezli povrća u vrijednosti od 164 milijuna eura, a voća i orašastih plodova u vrijednosti od čak 212 milijuna eura.

O svemu tome promišljaju ozbiljne države. Posebno kad se imaju u vidu pomalo apokaliptička predviđanja pojedinih znanstvenika, poput našeg Korada Korlevića, koji tvrde kako bi ovo mogla biti tek „generalna proba“ za virus koji bi tek mogao poharati i paralizirati svijet. Jesmo li uistinu spremni za nešto ozbiljnije!?

uspješno su ispraznile skladišta, jer znamo – kad su u pitanju prehrambeni brendovi, za razliku od drugih sektora, ovdje još uvijek vjerujemo domaćoj provjerenoj kvaliteti.

No, gomilanje namirnica u ostavama nije bio tek prolazni trend uoči „zaključavanja“, već su se navike očito i nastavile, pa izvori iz industrije kažu kako se i dalje natprosječno kupuju, ne samo prehrana i kućne potrepštine, već čak i zalihe lijekova. Možda tome pridonosi i stalna prijetnja novim zatvaranjem, o kojem se govori u neformalnim krugovima, koliko god Vlada to opovrgavala. A možda je razlog i strah od neizvjesnosti koju nosi skora budućnost. Uostalom, baš strah dobrim dijelom određuje naše živote, način razmišljanja i poslovanja, te općenito život suvremenog svijeta. Strah od recesije, gubitka posla, terorizma, klimatskih promjena, strah od virusa i budućnosti…

Neizvjesna budućnost Živimo u stalnom strahu i tražimo uporišta i autoritete na koja se možemo osloniti, a istodobno baš sve dovodimo u pitanje. S jedne strane se ljudi više mole Bogu, shvaćajući da nam ne mogu pomoći ovozemaljski lideri, a istodobno ga preziru i pale crkve. Zato se često kao moderno društvo osjećamo, ne samo pesimistično, već i šizofreno. No, neki koriste takvu atmosferu straha kako bi ojačali političku moć, a neki i dodatno zaradili, pa na tome grade čak i svoje

marketinške strategije. Uostalom, apel na strah, pored apela na seks i apela na humor, u reklamnoj industriji već desetljećima sjajno prodaju koješta. Međutim, kriza koju proživljavamo posljednjih mjeseci pokazuje nam da su ljudi ipak skloniji onim brendovima koji nude optimizam, zajedništvo i nadu. Također su skloni onima koji nude provjerenu kvalitetu, a ne eksperimentima, te onima koji otvoreno pokazuju da su svjesni vremena u kojem živimo i prilagođavaju se pokazujući dimenziju ljudskosti. Zapravo najuspješniji brendovi nam ništa „ne prodaju“ već nam „pomažu“, život čine jednostavnijim i lakšim, bez obzira je li u pitanju opskrba ili zabava. A korisnost se nameće kao nužnost, jer će se tijekom predstojeće krize kupovati ono što je nužno i potrebno. Bit će manje luksuza, a više onoga što nam život čini podnošljivijim i kvalitetnijim. Uostalom moćni brendovi koji su posljednjih godina osigurali zvjezdani status na tržištu, pored nezaobilazne inovativnosti (koja podiže cijene dionica) nude korisnost ili barem privid da nam život čine ugodnijim, štede vrijeme i lišavaju nas kompliciranosti. Dovoljno je pogledati ljestvicu najinovativnijih kompanija za ovu godinu (BCG Global Innovation Survey): Apple, Alphabet (matična tvrtka Googla), Amazon, Microsoft, Samsung, Huawei, IBM, Sony, Facebook, Tesla, Cisco…

A među top 50 su i Netflix i Uber, bez kojih danas ne možemo zamisliti život, a samo prije jednog desetljeća uopće nismo ni znali da

A kad smo kod hrane, zanimljivo je da se neke navike koje smo proljetos jako brzo usvojili još ne mijenjaju. Sve je započelo gomilanjem toaletnog papira, kvasca, zaliha mesnih konzervi, pašteta, suhomesnatih proizvoda, juha u vrećici, tjestenine, ulja, džemova, keksa… Naše uspješne prehrambene korporacije poput Podravke, Atlantica, Kraša i Gavrilovića www.suvremena.hr

59

u žarištu ponuditi svijetu nije važno odakle dolazite i na kojoj lokaciji sjede vaši djelatnici. Svi smo na istoj globalnoj pozornici, pa ako ste drugačiji i inovativniji, kvalitetni i pouzdani, cijeli svijet može biti vaš. Ali i konkurencija je globalna, pa ono što vi smislite za mjesec dana može ponuditi i netko drugi, a da pritom bude još kreativnije i jeftinije.

Dom – životni i poslovni multifunkcionalni „stožer“ bi nam mogle trebati njihove usluge. Netflix je osvojio čak 16 milijuna novih pretplatnika tijekom pet mjeseci krize, a Disney je u isto vrijeme gotovo udvostručio bazu pretplatnika na više od 50 milijuna. Usporedbe radi Netflixu je za to trebalo punih sedam mirnodopskih godina. Maknemo li se od popunjavanja slobodnog vremena, kojeg sve više provodimo doma, i pogledamo li vrh te liste, vidimo kako je riječ o inovativnim tehnološkim korporacijama, koje su nastale na valu digitalne revolucije i koje nas svakodnevno čine ovisnima o svojim proizvodima i uslugama. Zahvaljujući tome i ljestvice najbogatijih ljudi svijeta posljednjih godina izgledaju sve neobičnije. Iako smo naviknuli na njima gledati sijede glave, koji su se u životu naradili odričući se i desetljećima mukotrpno stvarajući nove vrijednosti, ondje je sve više mladih lica koja su se obogatila u proteklih dvadesetak godina na inovativnim idejama, poput Marka Zuckerberga, vlasnika Facebooka, koji prema Forbesu teži nevjerojatne 62 milijarde, a koji je sa samo 23 godine postao najmlađi milijarder na svijetu. Uz njega je cijeli niz novopečenih mladih milijardera poput Evana Spiegela, koji ima 29 godina i suutemeljitelj je Snapa koji se bavi društvenim mrežama i stoji iza popularnog Snapchata; trideset sedmogodišnjeg Nathana Blecharczyka, suosnivača i direktora megatvrtke za iznajmljivanje sta60

Suvremena trgovina 6(45)

nova i kuća Airbnb; njegova vršnjaka Ryana Gravesa, prvog zaposlenika i ujedno prvog izvršnog direktora Ubera (trenutačno vodi investicijsku tvrtku Saltwater Capital). Zhang Yiming ima 36 godina i 16,2 milijarde dolara. Predsjednik je ByteDance, kineske tvrtke koja stoji iza video-aplikacije TikTok. Na koncu vidjeli smo i primjer mladih hrvatskih informatičara Alana Sumine i Zorana Vučinića iz Nanobita, koji su se obogatili na produkciji globalno popularnih mobilnih igrica. Nakon samo 12 godina poslovanja, švedski Stillfront preuzeo je 78 posto udjela za 100 milijuna dolara. Svi ti brendovi i njihovi vlasnici su sjajno zarađivali i u vrijeme pandemije, jer su ljudi imali više vremena za zabavu, upoznavanje novih tehnologija, filmove, učenje, kupnju… Tako i oni najsumnjičaviji konačno vide da novi brendovi ne moraju biti isključivo kvalitetni proizvodi, kojima zadovoljavamo konkretne potrebe, već sve unosnije postaju kreativne industrije i kreativne ekonomije, a digitalizacija je realnost kojoj se ne možemo oduprijeti. Dapače, život nam čini jednostavnijim. Najbolji je primjer aplikacija Zoom, koja je u samo tri mjeseca na dnevnoj bazi porasla s početnih deset na dvjesta milijuna korisnika. Oni koji su na vrijeme kupili dionice zadovoljno su trljali ruke. Nove tehnologije u sprezi s globalizacijom i potpuno nepoznate poduzetnike mogu učiniti bogatašima. Ako imate što

Digitalizaciju smo usvojili doslovno u mjesec dana, a na nju smo se pripremali i godinama. Sve ono što smo obavljali u izravnim kontaktima, čekajući na šalterima ili pisanim putem, uspjeli smo obaviti virtualno u samo nekoliko minuta.

Pandemija je čak natjerala i državne birokrate da se počnu prilagođavati… Mladi su otkrili mogućnosti učenja on-line putem, a poslodavci su shvatili kako u nekim profesijama rad od kuće može biti podjednako produktivan kao i u uredu, pa će se takav vid poslovanja nastaviti i u vremenu nakon krize, kako zbog praktičnosti, tako i ušteda. Sve će to pak utjecati i na način života, ne samo digitalnih nomada, jer ćemo moći živjeti tamo gdje nam je ugodno, a ne nužno blizu korporacije za koju radimo.

Svjedočimo da sve više poslovnih ljudi iz bogatih europskih država bježi na osamu na Jadran. Važna im je samo dobra internetska mreža.

U svemu tome dom je postao novi životni i poslovni multifunkcionalni „stožer“. U kući ili stanu kuhamo, jedemo, družimo se s obitelji, ali radimo, učimo, povezujemo se s kolegama na poslu i dostupni smo cijelome svijetu. Sve je to utjecalo i na novo poimanje kvalitetnih nekretnina. Sve se više traže stanovi s terasom ili vrtom, a obiteljske kuće su novo poimanje luksuza, a ne stanovi u višekatnicama, ma kako bile luksuzno građene. A kako smo više doma konzumiramo i više medijskih sadržaja. Čak 43 posto nas više gleda televiziju,

40 posto više vremena provodi na društvenim mrežama, 39 posto na portalima, a 28 posto ljudi više sluša radio. U cijeloj Europi zabilježeno je 10-postotno povećanje novih korisnika internetskog streaminga i 13% internetskih igara. Tisak je bio nedostupniji za vrijeme prve masovne izolacije, pa su se smanjile i čitateljske navike. No, kad je tisak u pitanju on će preživjeti i ove izazove. Međutim, traže se kvaliteta i kredibilitet, odnosno kvalitetne pozadinske informacije i analize, koje nam stvarnost mogu učiniti jasnijom.

A koliko god imali zadršku prema on-line kupnji, dobrom dijelu potrošača to je postala nova praktična zanimacija. Milijuni ljudi ovog proljeća su obavili svoju prvu online kupnju i doslovno se na nju „navukli“. Statistike pokazuju da je samo u Latinskoj Americi 13 milijuna ljudi izvršilo svoju prvu transakciju elektronske kupnje baš za vrijeme početne panedmije. Potrošači su otkrili jedan sasvim novi svijet digitalnih mogućnosti kupnje, a smanjeni kontakt u potrazi za proizvodima i uslugama postat će nešto normalno i dugotrajno, što bi moglo dijelom ugroziti klasične trgovačke centre i njihov način poslovanja. Taj trend je posebno privlačan novim generacijama, koje tek postaju pravi kupci, zahvaljujući vlastitim prihodima te onima s većim primanjima. U McKinsey-u, koji je nedavno objavio trendove koje je izrodila ova pandemija, smatraju kako će se ovaj iskorak vjerojatno zadržati u velikoj mjeri jednostavno zato što je e-trgovina često učinkovitija, jeftinija i sigurnija za kupce od kupnje u klasičnim trgovinama. Štoviše, kako socijalne distancirane i zaštitne mjere ostaju norma, kupnja s naših kauča će se činiti još prikladnijom. Amazon je samo u prvom tromjesečju ove godine imao 26-postotni porast prodaje u usporedbi s istim razdobljem 2019. godine.

Zato ne čudi što je vlasnik Ama-

zona Jeff Bezos, trenutačno najbogatiji čovjek na svijetu. Sve što poželite Amazon će vam dostaviti i to svaki dan brže i jednostavnije. Kad sam prije nekoliko godina s Amazonom dogovarao objavu svoje knjige na engleskom jeziku Understanding Croatia, na moj stereotipan upit (kad je nakladništvo u pitanju) koliko ćemo tiskati primjeraka, dobio sam jednostavan odgovor – čim netko naruči primjerak mi ćemo ga otisnuti i poslati, to nam je jednostavnije i praktičnije, jer je skladištenje knjiga skupo. Tako sam dobio jedinstven pokusni primjerak otisnut u Columbiji. Nedavno mi prijatelj javlja da je za samo dva dana nakon narudžbe dobio moju knjigu u Dublin, otisnutu negdje u Europskoj uniji. A što su ljudi diljem svijeta kupovali tijekom krize preko Amazona i drugih platformi? Statistike pokazuju kako je prodaja hrane i kućnih potrepština na globalnoj razini porasla za 605%. Budući da smo dugo bili doma, mnogi su se odlučili na uređivanje i uljepšavanje kuća i stanova, pa je rast prodaje namještaja i predmeta za kuću rastao za 330%. Zarađivalo se i na potrepštinama za kućne ljubimce – rast od čak 327%, igrama i zabavi – rast od 312%, te na odjeći (koja je i do sada bila prilično zastupljena u on-line prodaji) – rast od 226%. Slijede biljke, sadnice i cvijeće – 198%, preparati za higijenu i ljepotu – 166%, pa tek onda knjige, koje su imale rast od 151%, umjetnost i hobiji – 133% te sve vezano

uz glazbu – 107%. Ni Hrvatska ne zaostaje za globalnim trendovima kad su u pitanju on-line narudžbe.

Zahvaljujući tome Hrvatska pošta već petu godinu bilježi snažan godišnji rast, a zbog toga je morala izgraditi i najveći te najsuvremeniji logistički centar u ovom dijelu Europe, čiji je kapacitet nosivosti 6.400 tona paketa, odnosno obrada 15.000 pošiljki po satu. Dakle, sve se mijenja i prilagođava. Ili ste u igri, ili će vas vrijeme pregaziti.

A kad je u pitanju zaživljavanje eusluga, na našem tržištu su prednjačile banke i mediji, te industrija zabave. Država još kaska, dok je primjerice Estonija, koja bi nam mogla biti uzor, digitalizirala sve državne usluge, osim vjenčanja koje još iziskuje fizičku prisutnost kod matičara. Za vrijeme pandemije na globalnom tržištu porasla je potražnja za telemedicinom te platformama za učenje, uključujući učenje stranih jezika.

Brisanje granice proizvoda i usluga No, kako ne bi bilo zabune. Ljudi u ova krizna vremena ne troše više, već samo mudrije raspodjeljuju svoje kućne budžete. Pritom su štedljiviji i oprezniji, pa im brendovi služe poput svjetionika u moru ponude. Znaju kome mogu vjerovati i na koga se mogu osloniti. No, također su podložni i preporukama prijatelja pa čak i influencerima, kad su u pitanju nove ponude, posebno mlađe generacije. S druge

www.suvremena.hr

61

u žarištu

strane, poduzetništvo i u ovakvim okolnostima buja, novi proizvodi i usluge nastaju preko noći, ali i nestaju ukoliko ne uspiju ponuditi neku novu vrijednost, veću kvalitetu, inovativnost, kreativnost, originalnost… Tek neki od tih noviteta će postati brendovi. A postojeći postaju fokusiraniji. Ono u čemu su dobri razvijaju do savršenstva, a onda ojačani preuzimaju konkurenciju, šire se na nova područja i stvaraju nove proizvode i usluge, ali i potrebe. Pritom se briše granica između proizvoda i usluga kakve smo do sada poznavali. Također se briše granica između realnog i on-line svijeta. Sve više vlastitih potreba premještamo u online okruženje, dok aplikacije postaju dio svakodnevice… Više nije važno gdje se nalazite da biste bili dio globalnog naprednog svijeta, ali zato vaša lokacija postaje iznimno važna, kako bi vam mogli dati informacije što se nalazi oko vas, dati vam korisne preporuke, upute i savjete te pritom na vama nešto zaraditi.

Upravo panedmija je najviše ugrozila one koji nisu bili konkurentni, koji nisu bili pripremljeni na krizu ili koji su se zatekli u branšama koje se ne mogu tako lako transformirati. Ali je istodobno mobilizirala ono najbolje, potaknula na ne62

Suvremena trgovina 6(45)

viđenu kreativnost, ali i povratak izvornim načelima dobrih odnosa, jer onaj brend koji nije pokazao skrb za svoje kupce i klijente, odanost i ljudskost, osuđen je na propast. Proizvodni i uslužni brendovi uistinu strepe pred sve zahtjevnijim potrošačima. Jedno međunarodno istraživanje pokazuje da čak 61 posto ispitanika tvrdi kako će način na koji brend reagira tijekom krize imati veliki utjecaj na to hoće li ga nastaviti kupovati i kad kriza prođe. Društvena odgovornost je bila u fokusu uspješnih korporacija posljednjih godina, a kriza će samo ubrzati taj trend. Ljudi postaju osvješteniji, odgovorniji, brinu o okolišu, vrijednosti za novac… Svjesni su da imaju moć nad ponudom i da je njihova riječ zadnja, koliko god ih korporacije zatrpavale reklamama, podlo istraživale njihove navike i interese putem društvenih mreža ili uvjeravale na sve moguće načine.

Potrošačima više nije svejedno otkuda dolaze proizvodi koje kupuju, koja je njihova zemlja podrijetla. Zanima ih koja je njihova konkurentska prednost, s kime surađuju, odakle im sirovina… Nije više dovoljno imati privlačnu misiju i viziju ili poznatu osobu u TV reklami, već se računaju djela. Ponajbolje o tome svjedoči trend u velikim maloprodajnim lancima u Hrvatskoj.

Dok su nam neki od njih proteklo desetljeće „uvaljivali“ čak i ono što je bilo nepoželjno na zapadnoeuropskim tržištima, a sve do prošle godine koristili domaće proizvode kao mamac i zgodan marketinški trik, ove godine masovno prihvaćaju strategiju otkupa i plasmana što više domaće hrane. Tako svjedočimo kampanjama pod nazivima „Da, domaće je!“, „Naše mi najviše paše“, „Dobro, bolje, domaće“, „Domaće je domaće“… Daleko je to od pravih mogućnosti, ali je trend za pozdraviti. Kupci ih tjeraju na kvalitetu, pa i nauštrb većih trgovačkih marži. A ta prilagodba i povjerenje prema zemlji u kojoj djeluju dugoročno će utjecati i na snagu

tih trgovačkih brendova. Računica je jednostavna – brendovi koji ne ponude više od očekivanog (netko reče tražit će se „usluge s osmijehom“) gubit će tržišni udio.

Na koncu, gotovo potpuno zaustavljanje globalnih putovanja i mobilnosti, okrenuli su nas prema vlastitim kvartovima i zajednicama. Umjesto putovanja na udaljene destinacije više ćemo se družiti sa susjedima i prijateljima, otkrivat ćemo više vlastitu zemlju i njezine posebnosti, koje smo uvijek odlagali za kasnije. Potrajat će godine dok se međunarodni turizam ne vrati na prvobitno stanje.

Primjerice, trenutačni redovi letenja i količina zračnog prometa sliče onima s početka sedamdesetih.

Mnoge niskotarifne zrakoplovne kompanije su propale, a linije ukinute… Ljudi će se još dugo bojati letjeti na udaljene destinacije, pomno će istraživati odredišta kamo idu i provjeravati razinu zdravstvene sigurnosti, a prekooceanski letovi bi ponovno mogli postati luksuz zbog cijena karata. Zato ćemo manje letjeti, a više putovati automobilima. To je prilika za Hrvatsku, koja bi se trebala usmjeriti prema tradicionalnim emitivnim tržištima koja su udaljena od Hrvatske do maksimalno dan vožnje automobilom. Destinacije će morati voditi više računa o održivosti, izbjegavanju masovnosti i otkrivanju javnosti onog skrivenog i neeksploatiranog. Dakle više kvalitete, a manje kvantitete.

Uostalom, ljudi će biti željni nade, optimizma i pozitivizma, ali i konkretne vrijednosti za novac. Oni koji to budu isporučivali bit će u prednosti. Ali to ne smije biti utopija ili lažno obećanje... U ljudskoj je prirodi da vjerujemo u bolje sutra. Zato će i potrošači nagraditi one koji odgovorno budu tome pridonosili.

Opaska Uredništva: Ovaj članak prenosimo iz Večernjeg lista u suglasnosti s autorom i redakcijom. Naslov i ST međunaslovi prilagođeni.

26 prodajnih centara 22 grada

pevex.hr

digitalna ekonomija

Digitalni lanci opskrbe – zašto težiti prema njihovoj implementaciji piše: izv. prof. dr. sc. Aleksandar Erceg Ekonomski fakultet u Osijeku / Hrvatska udruga nabavne djelatnosti

D

obavljači, partneri, tvrtke i trgovci u opskrbnim lancima koriste, generiraju i dijele informacije s drugima. Ta udruživanja dovode do mnoštva izazova i prilika unutar opskrbnih lanaca. Digitalni lanac opskrbe pametan je, učinkovit postupak vođen vrijednostima, za stvaranje novih oblika prihoda i poslovne vrijednosti za organizacije te iskorištavanje novih pristupa novim tehnološkim i analitičkim metodama. U digitalnom opskrbnom lancu nije pitanje jesu li roba i usluge digitalni ili fizički, riječ je o načinu na koji se upravlja procesima lanca opskrbe širokim spektrom inovativnih tehnologija, npr. bespilotne letjelice i internet stvari (IoT), između ostalog.

Digitalne tehnologije duboko su promijenile način na koji ljudi komuniciraju sa svojom okolinom.

Tehnološke novosti i osobni uređaji, kao što su mobilni uređaji, osobna računala, dronovi, pametni telefoni i pametni satovi mijenjaju način na koji društva pristupaju i razmjenjuju informacije. Ove nove tehnologije utječu na svaku industriju te samim time lanci opskrbe i logističke usluge nisu iznimka. Unatoč tome, mnogi se postupci za proizvodnju i isporuku roba ili usluga kupcima obavljaju neovisno u trenutnim organizacijskim 64

Suvremena trgovina 6(45)

strukturama. Uobičajeni opskrbni lanci sastoje se od fizičkih objekata, rasutih zemljopisno, kako bi pomogli uspostaviti i održavati prometne veze među njima. Mnoge od ovih organizacijskih struktura više nisu samodostatne zbog tehnološkog razvoja. Digitalizacija je dotaknula gotovo svaki aspekt ljudskog života u cijelom svijetu, uvelike utječući na procese lanca opskrbe. Digitalizacija ima „remetilački“ učinak transformacije u svim industrijama, stvarajući efekte vrijednosti i mreže. Obzirom na mogućnosti, organizacije postaju svjesnije ovog potencijalnog razvoja i ističu kako digitalni opskrbni lanac može dodati vrijednost tvrtkama. S obzirom na to da je primarni fokus organizacija zadržati i ojačati svoje temeljne kompetencije na konkurentnom tržištu, moderne bi organizacije trebale komunicirati sa svojim trgovcima putem digitalnih lanaca opskrbe procesa za proizvodnju i isporuku svoje robe i usluga.

Digitalni lanci opskrbe su u svojoj ranoj razvoj fazi i većina njihovog potencijala za razvoj vrijednosti još uvijek nije prepoznata. U današnjem digitalnom modelu podatkovni centri zamjenjuju fizička skladišta, bitovi zamjenjuju kamione.

Došlo je do pomaka u upravljanju kanalima od konvencionalnih dis-

tribucijskih centara do maloprodajnih usluga pružateljima usluga širokopojasnog pristupa internetu i izravno kupcima. Unutar digitalnih lanaca opskrbe postoje mnoge inovacije, npr. proširena stvarnost, Big Data, računarstvo u oblaku, bespilotne letjelice, 3D ispis, robotika, senzorska tehnologija, Internet of Things, nanotehnologija, itd. Novija literatura ističe važnost digitalnih lanaca opskrbe, te mnogi akademski istraživači kao i ljudi iz prakse raspravljaju o njegovoj primjeni. Utvrđivanje svih potencijalnih koristi različitih implementacija digitalnih lanaca opskrbe, možda je za mnoge dosadan zadatak, jer većina koristi ne proizlazi iz samih digitalnih lanaca opskrbe, nego iz brojnih rješenja koja proizlaze iz njegove implementacije. Što nam donose digitalni lanci opskrbe – 11 potencijalnih prednosti Implementacija i integracija digitalnih lanaca opskrbe donosi brojne prednosti za logistiku i lance opskrbe. Istraživači su grupirali te prednosti u sljedeće karakteristike koje digitalni lanci opskrbe nastoje ostvariti.

Brzina

Inteligentno

Brzina isporuke robe ključna je za sve koji su uključeni u digitalne lance opskrbe. Ne samo da organizacije žele dobiti robu čim je potrebna, već one koje rade u digitalnim lancima opskrbe žele imati mogućnost većeg kretanja u kraćem vremenskom razdoblju.

Nove tehnologije omogućavaju pametne proizvode koji su opremljeni s dovoljno računalne snage kako bi se na temelju definiranih algoritama moglo omogućiti samo-učenje i autonomno donošenje odluka. Digitalni lanci opskrbe obuhvaćaju ovu značajku koja omogućuje poboljšano donošenje odluka, automatizirano izvršavanje i podstiče inovacije u operacijama.

Ova sposobnost brze reakcije na potražnju bit će jedan od najvažnijih stupova digitalnih lanaca opskrbe, jer organizacije traže nove načine za brzu isporuku proizvoda. Velike tvrtke poput Amazona i Googlea testiraju dronove za sustave dostave kako bi pakete kupcima donijeli za 30 minuta ili manje u cilju što brže isporuke naručene robe. To je možda trenutno znanstvena fantastika, no digitalni lanci opskrbe mogu pomoći u ostvarivanju te brzine.

Globalna povezanost Internet je svijet učinio „velikim selom“. Tvrtke trebaju brzo isporučiti robu i usluge po cijelom svijetu. To zahtijeva uistinu globalni lanac opskrbe koji će tvrtkama omogućiti ne samo isporuku, već i osiguravanje reakcije na lokalnoj razini.

Ukoliko tvrtka s jednog kraja svijeta zahtijeva proizvod ili uslugu na drugom kraju svijeta, tada je iznimno neučinkovito dopremati ga u trenutku kada je to potrebno.

To bi zahtijevalo puno vremena i potencijalni gubitak prihoda. Stoga digitalni lanci opskrbe mogu pomoći pri uspostavljanju načina za izgradnju učinkovitih globalnih čvorišta za lokalnu opskrbu robom i uslugama, umjesto da ih prevozi širom svijeta po jedinstvenoj narudžbi.

Stanje zaliha i inventara u stvarnom vremenu Digitalni lanac opskrbe osigurava sredstva koja su na raspolaganju dovoljna, ali ne i pretjerana, kako bi se zadovoljila potražnja. Istovremeno čini upravljanje skladištem učinkovitijim i kontinuirano nadgleda razinu zaliha uz pomoć niza senzora ili putem drugih naprednih tehnologija. Iako se ponašanje kupaca brzo mijenja, ponuda uvijek mora zadovoljiti potražnju. Potrošači mogu naručivati bilo kad i s bilo kojeg mjesta, pa bi zalihe pri ruci trebalo pratiti u stvarnom vremenu. To ne znači da u svakom distribucijskom centru treba držati jednaku količinu zaliha. To zapravo znači da će se trendovi kupnje i buduća potražnja za robom i uslugama prepoznati unaprijed za donošenje utemeljenih odluka. Upravo digitalni lanac opskrbe pruža sredstva potrebna za naprednu analitiku.

Fleksibilnost Digitalizacija u opskrbnim lancima podrazumijeva potrebu za operativnom okretnošću s lakoćom prilagodbe promjenjivim okolnostima.

To ne označava način isporuke robe, već definira način reagiranja na probleme unutar opskrbnih lanaca. Tvrtke se suočavaju s neočekivanim promjenama i događajima u okolini kao što su npr. politička nestabilnost, bolesti poput pandemije COVID-19 ili prirodne katastrofe poput zemljotresa koji mogu imati veliki utjecaj na poslovanje. Unatoč tome, predviđanje takvih događaja ili poduzimanje prikladnih mjera i učinkovito i djelotvorno reagiranje, mogu smanjiti poremećaje u lancima opskrbe. To je slučaj s tradicionalnim opskrbnim lancima, ali s digitalnim lancima opskrbe to se može postići gotovo trenutno učinkovitom upotrebom prikupljenih i modeliranih podataka.

Isplativost Digitalne tehnologije smanjuju troškove u gotovo svakom području. Početni troškovi ulaganja mogu biti visoki za nove tehnologije no to se vremenom smanjuje. Digitalni opskrbni lanac je u osnovi isplativ način za organizacije, ne samo zbog upotrebe tehnoloških mogućnosti, već i zbog toga što postupak upravljanja digitalnim opskrbnim lancem stvara troškovnu učinkovitost za organizacije.

Transparentnost U transparentnom lancu opskrbe veze u lancu shvaćaju i djeluju u skladu s ponašanjem i potrebama drugih karika. U slučaju nedostatka transparentnosti, redoviti protok unutar opskrbnog lanca neizbježno će negdje biti poremećen. Stoga će digitalni lanci opskrbe omogućiti tvrtkama transparentno djewww.suvremena.hr

65

digitalna ekonomija Proaktivnost Digitalni lanci opskrbe zahtijevaju proaktivno djelovanje u cilju sprečavanja potencijalnih smetnji.

To se može omogućiti ne samo rješavanjem problema, već i istraživanje unaprijed identificiranih latentnih problema procesa.

Zahtijeva znatnu količinu znanja i planiranja za koordinaciju ovih problema.

No, istovremeno digitalni lanci opskrbe nude proaktivna rješenja za predviđanje problema prije njihovog nastanka, učinkovit analitički okvir i operativnu inteligenciju kako bi udovoljio „digitalnim“ potrošačima.

lovanje i bolju pripremu za prekide predviđanjem, modeliranjem mreže, stvaranjem whatif scenarija i trenutnim prilagođavanjem lanca promjenjivim uvjetima.

jama naizgled bržom brzinom nego ikad prije. Digitalni lanci opskrbe uvijek trebaju tražiti nove načine kako inovacije ugradili u procese te ostali konkurentni uz osiguranje izvrsnosti u opskrbnom lancu.

Skalabilnost

Današnje inovacije postaju sutra neaktivne, mrtve tehnologije. Tehnologije se neizbježno mijenjaju, to je u osnovi inovacija. Informacije postaju osnova za komercijalno tvrtke koje se nisu promijenile tisućama godina.

Povećavanje ili smanjivanje opskrbnih lanaca prema potrebnim okolnostima često predstavlja velike probleme za tvrtke.

Međutim, kada se klasični opskrbni lanci integriraju s digitalizacijom, skalabilnost postaje manje važno.

To pridonosi lakšem optimiziranju i dupliciranju procesa i jednostavnijem uočavanju anomalija i pogrešaka.

Inovativnost Izvrsnost u digitalnim lancima opskrbe ključna je značajka tako da su digitalni lanci opskrbe uvijek otvoreni za promjenu.

Svijet je zatrpan novim tehnologi66

Suvremena trgovina 6(45)

Ekološki prihvatljivi Lanci opskrbe imaju određenu razinu utjecaja na okoliš.

Ako digitalni lanac opskrbe ne stavi dovoljan naglasak na okoliš, to bi moglo dovesti do prekida poslovanja zbog lošeg publiciteta, zakona o okoliš, itd.

Iznimno je teško naći tradicionalni lanac opskrbe koji je ekološki prihvatljiv u svakoj pojedinoj fazi.

Digitalni lanac opskrbe omogućavaj veću ekološku prihvatljivost cijelog procesa.

Umjesto zaključka Digitalni lanci opskrbe dolaze, htjeli mi to ili ne. Svaka tvrtka koja želi dalje napredovati na globalnom i sve više konkurentnom tržištu morat će prilagoditi ili promijeniti svoje tradicionalne lance opskrbe u digitalne ukoliko žele dalje napredovati i rasti.

Neke tvrtke su to već primijenile i primjetan je njihov rast na tržištu dok neke tvrtke i dalje vjeruju u svoje tradicionalne lance opskrbe.

Digitalni opskrbni lanci pružaju brojne prednosti dionicima i sudionicima no potrebna je i želja za učenjem i proaktivno djelovanje kako bi se tvrtka pripremila za nove izazove koji ovi opskrbni lanci donose.

Hrvatska udruga nabavne djelatnosti - HUND Za dodatne informacije o nabavi, lancima opskrbe i drugih „stvarima“ koje su vezane uz nabavu i nabavno poslovanje posjetite stranice Hrvatske udruge nabavne djelatnosti – www.hund.hr i/li učlanite se u udruženje nabavnih djeST latnika Hrvatske.

gospodarstvo

Ponašanje potrošača

Pandemija dovela u pitanje lojalnost kupaca

M

eđu promjenama u životima i načinu života tijekom pandemije COVID-19 veliki je šok za lojalnost potrošača. Najnovije istraživanje McKinseyja o osjećajima potrošača otkrilo je da je 35 posto potrošača u Sjedinjenim Državama isprobalo novu marku od početka krize, dok je 77 posto također isprobalo nova ponašanja u kupovini, uključujući nove kanale, trgovine i marke. Ta stopa općenito vrijedi za potrošače anketirane širom svijeta.

Razlozi za taj neviđeni pomak uključuju dostupnost proizvoda i cijenu, ali trend naglašava širi izazov

tradicionalnim modelima i programima lojalnosti. Prijelaz s programa lojalnosti koji imaju samo bodove već je uvelike bio u tijeku kad je počela kriza. U ovoj novoj paradigmi, plaćeni programi vjernosti nude tvrtkama atraktivnu mogućnost privlačenja novih kupaca i jačanja dugoročne vrijednosti kupaca usred tektonskog pomaka u lojalnosti i preferencijama potrošača.

Istraživanje McKinseyja o programima lojalnosti iz 2020. pokazalo je da je za članove plaćenih programa vjernosti 60 posto vjerojatnije da će potrošiti više na marku nakon pretplate, dok besplatni programi

vjernosti samo povećavaju tu vjerojatnost za 30 posto. Uz to, plaćeni programi lojalnosti potiču veću učestalost kupnje, veličinu košarice i afinitet prema robnoj marki u usporedbi s besplatnim programima lojalnosti. Dijapazon plaćenih programa vjernosti danas je mali, ali se brzo širi. Nedavno su glavne robne marke pokrenule plaćene programe vjernosti kako bi financirale jedinstvene iskustvene pogodnosti i ponudile prepoznatljivost članovima. Te tvrtke i mnoge druge kapitaliziraju ovaj novi model lojalnosti kao način da zadovolje svoje sve više povezane i iskustvom utemeljene potrošače. www.suvremena.hr

67

praksa i očekivanja Plaćena odanost: Što je to?

Naizgled, plaćeni programi odanosti mogu nalikovati tradicionalnim programima odanosti uz samo jedan mali uvjet: naknadu za sudjelovanje. To može biti u obliku jednokratne članarine ili stalne pretplate. No, razlika u plaćenoj lojalnosti nadilazi samo cijenu.

Plaćeni programi imaju veći teret dokazivanja za stjecanje kupaca, ali obično veću vrijednost za kupca dobivaju od onih koji se prijave. Zašto bi potrošači bili spremni platiti unaprijed programe vjernosti kad su konvencionalno slobodni? Kada se dobro izvede, plaćena lojalnost podiže cjelokupno potrošačko iskustvo, pružajući po mjeri nagrade visoke vrijednosti i privlačeći potrošača u ekskluzivnu zajednicu orijentiranu oko zajedničkog obećanja ili ponude branda.

Potražnja potrošača za plaćenim programima lojalnosti raste. U 2019. godini potrošači su potrošili oko 25 do 30 milijardi dolara na plaćene programe vjernosti, otprilike 25 do 50 posto stope rasta u odnosu na prethodnu godinu.

Kada plaćena odanost ima smisla Plaćeni programi lojalnosti više će odgovarati nekim industrijama i poslovnim modelima nego drugima. Evo dva poslovna cilja koja bi plaćeni programi vjernosti mogli postići: 1. Financiranje premijskih nagrada koje su preskupe za šire pružanje Posljednjih godina bitka za zadržavanje kupaca najviše vrijednosti pojačala se i povećala troškove usluživanja. Neke su tvrtke odgovorile tihim odbijanjem ili obezvređivanjem svojih lojalnih ponuda, rješenje koje služi samo za pogoršanje problema vodeći potrošače da se manje povezuju s markom.

68

Suvremena trgovina 6(45)

S druge strane, neke pobjedničke tvrtke same premještaju paradigmu lojalnosti pojačavanjem svoje ponude i naplaćuju kupcima naknadu za pristup kako bi pomogle u financiranju skupljih premijskih pogodnosti.

2. Zaključavanje kupaca u vrlo fragmentiranom ili nediferenciranom poslu U industrijama u kojima više tvrtki nudi usporedive proizvode (poput ljekarni i dućana) i gdje ekološki razlozi, poput mjesta ili radnog vremena, mogu na neki drugi način nadvladati sklonost robnoj marki, unaprijed plaćene cijene lojalnosti mogu pomoći tvrtki da poveća zadržavanje svoje visoke vrijednosti kupcima unutar svog ekosustava i smanjuju prebacivanje marke.

Tamo gdje je istinska diferencijacija proizvoda među konkurentima oskudna, koristi temeljene na pretplati mogu potaknuti članove da ostanu pri marki.

Marke koje se bore za konkurenciju na izrazito fragmentiranom ili nediferenciranom tržištu, trebale bi uzeti u obzir plaćenu lojalnost kao sredstvo za stjecanje potrošača i stvaranje ekonomske petlje lojalnosti, gdje plaćene značajke čine nepovoljnim zamjenu marki.

Pravo na plaćenu lojalnost Plaćena odanost može odgovarati na nekoliko poslovnih potreba, ali program mora biti dizajniran s pažnjom kako bi se osigurala vrijednost za marku i kupca koji plaća. Na temelju anketa potrošača i istraživanja postojećih programa, predlaže se da postoje tri glavna čimbenika na kojima moraju biti plaćeni programi vjernosti: 1. Da bi poticali prijave, beneficije moraju očito premašiti naknade Plaćeni programi obično nude primamljive pogodnosti, ali naknada za registraciju može biti psihološka prepreka za neke kupce. Iako su iskustvene ili „meke“ pogodnosti od vitalnog značaja za zadržavanje kupaca, marke mogu poticati prijave promoviranjem „tvrdih“ pogodnosti programa koje imaju fiksnu cijenu na tržištu: popusti i besplatni proizvodi ili usluge. U spomenutom istraživanju potrošača o plaćenoj lojalnosti, otkrilo se da potrošači očekuju najmanje 150 posto povrata na pretplatu u obliku novih ponuda. Moguće je primijeniti za marke koje razmatraju plaćeni program: ako ćete naplaćivati, morate proaktivno pokazati svoju vrijednost.

da prilagode svoje poruke i ponude temeljene na holističkom pogledu na ponašanje potrošača. Štoviše, naknade od plaćenih programa lojalnosti mogu pružiti ograničeni proračun lojalnosti s prilivom novca za ponovno ulaganje u veće pogodnosti i vrhunsko potrošačko iskustvo. Naše istraživanje pokazuje da 83 posto potrošača očekuje personalizirani sadržaj i iskustva svojih omiljenih robnih marki koje plaćeni programi imaju jedinstvenu poziciju. Kako potrošači sve više traže prilagođene brendove, ponude lojalnosti orijentirane na zajednicu i ekskluzivnost pomoći će im da ih pruže.

Kako brendovi razmatraju plaćenu strategiju lojalnosti, trebali bi razmotriti odnosi li se na njih bilo koja od sljedećih situacija: 2. Zadržavanje kupaca oslanja se na pružanje više iskustvenih prednosti

fokus grupe i intervjue, ključan je za utvrđivanje onoga što će pobuditi lojalnost vođenu iskustvom.

Vrijedne pogodnosti, poput popusta i besplatnih proizvoda, mogu uključiti potrošače u program, ali nisu dovoljne da ih zadrže. Da bi potrošače dugoročno zadržali i izbjegli da ih izgube prilikom obnove, robne marke moraju koristiti članarine za ulaganje u ekskluzivne ponude s više emocionalne prisutnosti, poput pristupa personaliziranim iskustvima ili sadržaju samo za članove. Istraživanje pokazuje da su afinitet prema robnoj marki i iskustvene koristi važniji čimbenici u zadržavanju pretplatnika od onih prednosti zbog kojih su se trebali prijaviti.

Kod plaćenih programa presudno je pridobiti pretplatnika rano i kontinuirano, nudeći pogodnosti koje se mogu koristiti odmah nakon prijave, a često i nakon toga. Prema istraživanju, 50 posto otkaza dogodi se u prvoj godini članstva. Potrošačima je najčešći razlog otkazivanja to što nisu iskoristili pogodnosti dovoljno da bi opravdali trajni trošak. „Svakodnevni popusti“ i raznovrsni događaji, za članove koji često kupuju, osiguravaju da program ostane vrhunski za potrošače. Svaka dodatna interakcija s potrošačem stvara novi zamašnjak koji podiže vrijednost programa i percepcije.

Transakcijske pogodnosti kao što je besplatna poštarina ‒ dugo zaštitno obilježje Amazon Prime-a i drugih plaćenih programa ‒ postaju nužna ponuda, koja više nije dovoljna za rast članstva i stvaranje trajne vjernosti. Pogodnosti koje uistinu vrijede kod potrošača razlikovat će se ovisno o vertikali, marki i segmentu kupaca. Kao rezultat toga, robustan program uvida u potrošače koji uključuje ankete,

1. Tražim li način da proširim ili obogatim svoj ekosustav lojalnosti i povećam dodirne točke potrošača?

2. Natječem li se na visoko fragmentiranom tržištu gdje bi plaćena odanost mogla potaknuti predanost i stvoriti veće troškove zamjene?

3. Bi li mi plaćeni program omogućio da ponudim po mjeri nagrade visoke vrijednosti ili iskustvene ponude koje danas ne mogu isporučiti?

4. Jesu li moji kupci s najvećom vrijednosti u opasnosti od usitnjavanja?

Pobjednička strategija

5. Mogu li povećati pravednost robne marke pozivajući svoje potrošače u ekskluzivnu zajednicu orijentiranu na zajedničko ponašanje i sklonosti?

Razmislite prije pokretanja plaćenih programa vjernosti. Potrošači u plaćenim programima lojalnosti troše više, češće obavljaju transakcije i vjerojatnije je da će sudjelovati u široj ponudi branda. Oni su također izvor podataka i uvida koji mogu omogućiti robnim markama

Marke koje uspješno izvrše iskorak prema plaćenim programima vjernosti, otvorit će novi put za iznenađenje i oduševljenje svojih najjačih kupaca. U svijetu u kojem je personalizacija granica angažmana potrošača, plaćena odanost pobjednička je strategija. A.G. www.suvremena.hr

69

praksa i očekivanja

Hvale vrijedna domaća investicija najznačajnije poduzetnice jugoistočne Europe Unatoč Covidu i gospodarskoj krizi, Hrvatska će u Varaždinskim Toplicama dobiti jedan od najmodernijih hotelskih kompleksa kontinentalnog turizma.

U

Varaždinskim Toplicama, poznatom lječilištu još iz vremena starih Rimljana, privodi se kraju jedna od najvećih investicija domaćeg kapitala: izgradnja modernog hotelskog kompleksa – hotela Bernarda.

70

Suvremena trgovina 6(45)

Ovo velebno zdanje koje bi trebalo otvoriti svoja vrata prvim gostima iduće godine, investicijski je plod višedesetljetnog poduzetničkog uspješnog angažmana i poslovanja Bernarde Cecelja, koja je nakon više od tri desetljeća rada u proizvodnji, investirala i u oboga-

ćivanje turističke ponude Varaždinskih Toplica, u kojima živi i radi.

Bernarda Cecelja u jeku pandemije Covid-19 i gospodarske krize, upravo kako dolikuje jednoj od najnagrađivanijih poduzetnica, inovatorica i poslovnih žena ovih prosto-

ra, nije posustajala niti odustajala, a poslovno hrabro ide dalje izgradnjom dodatnih sadržaja koji uključuje i skori završetak hotela Bernarda kao značajnijeg aduta hrvatskog kontinentalnog turizma u novoj turističkoj sezoni.

Bernarda Cecelja

„Uz puno bitke s birokracijom dobila sam koncesiju za termalnu vodu čime je otvorena mogućnost izgradnje hotela Bernarda.

Investicijski zamašnjak za gradnju i finalizaciju hotela dala joj je proizvodnja po kojoj je poduzetnica poznata diljem svijeta – tvornica Bernarda d.o.o. u Pušćinama za proizvodnju madraca, kreveta i opreme za spavanje, te tvornice Bernarda Nova d.o.o. u Nedeljancu za konfekciju spužve i sličnih materijala nužno potrebnih u proizvodnji kreveta, madraca i jastuka.

Unatoč krizi, Bernarda Cecelja nije ugasila niti jedno od 250 radnih mjesta, niti je smanjila plaće svojim radnicima i to u isto vrijeme privodeći kraju velebno zdanje hotela Bernarda s četiri zvjezdice u Varaždinskim Toplicama, kako bi tom kraju, ali i hrvatskom kontinentalnom turizmu, donijela oazu zdravstvenog, wellness, gastronomskog i poslovnog turizma.

Hotel će imati četiri zvjezdice, uskoro će primati prve goste, a cijeli koncept ovog kontinentalno-turističkog smjera ide uz jednu lijepu ovdašnju domaću priču – kroz restorane, domaće proizvode, ekološku gastro ponudu, wellness sadržaje. Imajući na umu ekološki pristup poslovanju u budućem hotelu, a posebice hranu bez kemijskih tretiranja koja se poslužuje u našim restoranima, mislim da imamo odličan zdravstveno-turistički projekt s kojim izlazimo na tržište.

Budući hotelski kompleks već ima zaokruženu gastro ponudu kroz postojeći restoran i pizzeriju Bernarda koja je nadaleko poznata po prvoj termalnoj pizzi, popularnom jelu spravljenog prema tajnom receptu i sastojcima, ali vrlo ukusnom upravo zato jer se tajna priprave nalazi u lokalnoj termalnoj vodi.

Hotel će imati 27 soba, dijelom i uz kvalitetnu fizikalnu terapiju koju omogućuje toplička termalna voda temperature 58 stupnjeva. Hotel će imati vanjski i unutarnji bazen, a uz brojne dodatne kapacitete, pa tako i smještajne, zaokružit ćemo brojku od ukupno 60 soba i 130 ležajeva“ – premijerno je najavila Cecelja.

Nakon otvorenja, gostima hotela bit će na raspolaganju domaća ekološki uzgojena hrana iz vlastitih kapaciteta, kao i namirnice lokalnih OPG-ova s kojima je hotel u kooperaciji, uz zaokruženu vinsku, povijesnu, kulturnu, sportsku te lječilišnu ponudu sadržaja za turiste i goste unutar granica Lijepe naše, ST Europe, a i šire. www.suvremena.hr

71

praksa i očekivanja

Nova misija poduzetništva

Kako 5P ugrađuju svrhu za postizanje novih vrijednosti Svrha je izvor konkurentske prednosti, ali mora biti istinita i ugrađena u poslovni model organizacije. 5P pružaju okvir koji pomaže tvrtkama da ugrade svrhu na sustavan, holistički način. Pomaže organizacijama da otključaju izvore vrijednosti, prepoznaju točke ranjivosti i uspješno rade čineći dobro.

S

vi smo to vidjeli: tvrtke koje imaju faktor „to“, entuzijazam i strast koji osvjetljavaju zaposlenike, oduševljavaju kupce i sjaje za investitore.

Nije to samo toplije ruho tvrtke, ili ukusniji sladoled, ili čak revolucionarna tehnologija. I to je puno više od puke izjave o misiji. To je svrha. Svrha odgovara na pitanje: „Što bi svijet izgubio da vaša tvrtka nestane?“ Definira temeljni razlog postojanja tvrtke i njezin pozi72

Suvremena trgovina 6(45)

tivan utjecaj na svijet. Pobjedničke tvrtke vođene su svrhom, dosežu je više i postižu više zbog nje. Natjecatelji se pitaju gdje mogu dobiti malo te magije i kako bi je mogli posipati.

Ako je to vaše očekivanje – tu svrhu možete lako dodati vašem miksu – pripremite se za razočaranje.

Površni pristup svrsi ne djeluje. U stvari, može nanijeti znatnu štetu, otvarajući vašu tvrtku optužbama za neautentičnost ili „pranje svr-

ha“, isključujući kupce ili ih u potpunosti tjerajući, stvarati i nezadovoljstvo zaposlenih prema vašoj organizaciji. Loši ishodi slijede kada je svrha zakrpa.

Ipak, pozitivna posljedica također vrijedi: tvrtke s istinskom, življenom svrhom zrače autentičnošću i dobro rade čineći dobro. Kupci, dobavljači, partneri i investitori prepoznaju prijedlog vrijednosti. Stariji čelnici alociraju kapital i resurse imajući na umu svrhu. A zaposleni-

ci cijelim putem razmišljaju o svrsi, čineći je dijelom donošenja svojih odluka kao nešto prirodno. Izgradnja te dinamike ne dolazi lako. Zahtijeva da vođe ugrade svrhu u cijelu organizaciju. Kao što smo već opisali, svrha se mora povezati sa „supersilom“ vaše tvrtke – njenom jedinstvenom sposobnošću stvaranja vrijednosti. Svrha je razlog postojanja vaše tvrtke.

U ovom članku opisujemo okvir koji organizacije mogu koristiti da bi svrha postala stvarna, izbjegle potencijalne ranjivosti ili povratne informacije i pomogle otključati značajnu vrijednost. Taj okvir nazivamo 5P. Razmjerno je lako razviti izjavu o misiji ili započeti namjensku inicijativu. Većina organizacija nastoji u određenom trenutku definirati svoju svrhu, a mnoge smatraju važnim osigurati da svrha tvrtke bude ugrađena u sve što radi. Ali čelnici također znaju da to nije lako.

Možda zato tvrtke tako često najavljuju promjene namjene. „Imali smo toliko svrhovitih inicijativa“, rekao nam je izvršni direktor jedne europske grupe, „da mi je u ovom trenutku jednostavno nelagodno govoriti o njima.“ Korisni analog su transformacije, a oko 70 posto njih ne uspijeva postići svoje ciljeve, u velikoj mjeri jer ne uspijevaju promijeniti – a ponekad čak ni ne misle promijeniti – način razmišljanja i ponašanje zaposlenika. Svrha bi trebala biti sustavna i racionalna, ali i emocionalna; trebala bi odjeknuti s članovima vaše organizacije i osvijestiti njihovo donošenje odluka. Pet glavnih elemenata je ključno.

Ovih pet poluga dugoročno dosljedno podiže svrhu, ali ih se s vremenom mora redovito i strogo prilagođavati. Ne zavaravajte se, mogu biti neugodne odluke za donošenje, a često i teški kompromisi. U svakom slučaju započnite s razumijevanjem izvora snage vaše tvrtke i osvrnite se na područja u kojima je ona ranjiva. Zatim na pro-

gramski način izgradite svoju namjensku infrastrukturu.

1. Strategija portfelja i proizvodi Pokazivanje svrhe proizvoda i usluga koje nudite postupak je u dva koraka. Prvo se pobrinite da se vaš poslovni portfelj uskladi sa svrhom vaše tvrtke. Iako većina tvrtki, naravno, neće moći poći od čistog stanja u smislu industrija i sektora u kojima se natječu, gotovo sve mogu identificirati načine za preoblikovanje svoje poslovne kombinacije na aktivan, svrhovit način.

Drugo, nakon što odaberete svoj portfelj, ispunite poduzeće proizvodima i uslugama koji odgovaraju svrsi vaše tvrtke i uvjerite one koji to ne čine. Borite se protiv tendencije približavanja svrhe rezignacijom „ovo je moja ruka“. Naravno, zadužbina vaše tvrtke je bitna, ali ćete imati veću slobodu nego što biste mogli očekivati da odaberete što vaša tvrtka radi i kako to može pozitivno promijeniti. Navodimo, kao primjere, tri primjera promjene.

Bivši British Petroleum energetska tvrtka od svog osnutka, prije više od jednog stoljeća, djelovala je u ekstraktivnim industrijama širom svijeta. Ipak, to nasljeđe nije ograničilo BP da preispita ono što energetska tvrtka može biti. Tvrtka se naglo okrenula, usvojivši kao svoju svrhu „reimagining energije za ljude i planet“. Ne samo da je napustila svoje petrokemijske djelatnosti, već je najavila i plan smanjenja naslijeđenih naftnih i plinskih poduzeća za 40 posto do 2030., kako bi značajno povećala svoje nisko-ugljične energetske djelatnosti (poput bioenergije, vodika i punjenja električnih vozila) i postavila se na put da postane neto-nula emisija ugljika do 2050. ili prije.

Zapravo, postoji presedan za smjela, svrhovita pomicanja portfelja.

Na primjer, DSM (Nizozemski državni rudnici), tvrtka sa sjedištem

u Nizozemskoj, prvotno je osnovana za vađenje ugljena i tijekom stoljeća evoluirala u jednu od najvećih europskih tvrtki za rasute kemikalije. Ali, prolazeći namjerno duboko i inzistirajući na „trostrukom dnu crte“ ljudi, planeta i dobiti, DSM je pokazao da može postaviti radikalno drugačiji put. Od 2001. do 2015. godine, tvrtka ne samo da je prodavala proizvode poput petrokemije i amonijaka, već je, među ostalim poslovnim linijama, napravila više od 25 akvizicija u hrani, hrani za životinje i prehrani, pretvarajući se u inovativnog vođu specijalnih kemikalija.

S&P Global nudi još jednu ilustraciju. Kako bi ispunio svoju svrhu ubrzanja napretka u svijetu, pružajući obavještajne podatke koji su ključni za tvrtke, vlade i pojedince u donošenju odluka s uvjerenjem, prebacio se iz šireg spektra općenitijih informatičkih i izdavačkih poduzeća, te se usredotočio na istraživanje i analitiku. Tijekom desetljeća promjena, ostala je informacijska tvrtka, ali se transformirala u drugu vrstu informacijske tvrtke - i očito svrhovitiju, nastojeći zadovoljiti informacijske potrebe svojih dionika i šireg društva.

Svrha, ESG i 5P Stvaranje vrijednosti za sve vaše dionike s pozitivnim društvenim utjecajem, smjela je odluka i može zahtijevati teške izbore. Ali, kao što je pokazalo istraživanje, strateško bogatstvo – mjereno u različitim industrijama i razmatrano u cjelini favorizira smjelo. Zapravo, tvrtke koje imaju statički portfelj serijski, nedovoljno su uspješne.

Malo je tvrtki ugradilo svrhu tako temeljito kao što to čini tvrtka Patagonija. Posao s vanjskom opremom i odjećom sa sjedištem u Kaliforniji, uvijek je bio usmjeren na svrhu. Bila je to prva tvrtka u svojoj državi koja je postala korporacija za dobit (korporativni oblik koji direktorima omogućuje da zakonwww.suvremena.hr

73

praksa i očekivanja le za inkluzivnost naknadno su optužene za diskriminatorno ponašanje na prvim crtama bojišnice.

ski prošire svoju dužnost lojalnosti i izvan dioničara), a također je certificirani B Corp. Desetljećima je misija Patagonije bila „Izgradite najbolji proizvod, ne uzrokujte nepotrebne štete, koristite poslovanje za nadahnuće i primjenu rješenja za okolišnu krizu.“ Ipak, krajem 2018. godine, osnivač Yvon Chouinard učinio je svrhu tvrtke još hrabrijom: „spasiti naš matični planet“.

Svrha daje Patagoniji poticaj da se proširi na više novih poduzeća, poput hrane, nastojeći potaknuti novi napredak u regenerativnoj poljoprivredi. Tvrtka također stvara filmove i knjige o ekološkom aktivizmu i pokrenula je Patagonia Action Works (PAW), platformu za uparivanje volontera s aktivističkim ciljevima u različitim zajednicama.

Kao što primjer Patagonije sugerira, svrha vaše tvrtke trebala bi potaknuti donošenje odluka o portfeljima, a zatim formirati vaše izbore o proizvodima i uslugama koje nudite u tim portfeljnim poduzećima.

Na primjer, tvrtka Alphabet daje prednost svojoj misiji promicanja „slobode i fokusa“. Stoga ima smisla da trgovina aplikacijama Google Play više ne nudi aplikacije za osobne zajmove koji nose prekomjerne godišnje postotne stope, poput onih predatorskih zajmova do pla74

Suvremena trgovina 6(45)

će. Tvrtke s igračkama profitabilno zamjenjuju lutke nerealnim slikama tijela, ponudama koje su vjernije životu. Banke i financijske institucije zadovoljavaju potrebe kupaca uvođenjem zelenih auto kredita, zelenih hipoteka i zelenog osiguranja. Primjerice, švedski fintech Doconomy nudi kreditne kartice s ugrađenim ograničenjima emisije CO2. Svrha pranja? Ne kada su ponuđeni proizvodi i usluge povezani uz autentičnu misiju organizacije koja živi.

2. Ljudi i kultura Druga poluga za ugradnju mogla bi se, jednako uvjerljivo, smatrati prvom: ljudi i kultura. Svrha započinje s ljudima. Vaši zaposlenici, zapravo svi vaši dionici, izvor su snage i tvrda provjera neautentičnosti. Zato je osjećaj zaposlenika često najveća pojedinačna snaga koja potkopava neiskrene tvrdnje o svrhovitosti. Sjetimo se, na primjer, digitalnih tvrtki koje imaju hrabre izjave o misijama koje se mijenjaju u svijetu, ali bez obzira na to nađu se obasute optužbama za „bratske kulture“ ili tvrtkama pozvanim na marketinške ambiciozne poruke dok koriste rad iz zatvorenih sustava. U drugim slučajevima, tvrtke koje su se zalaga-

Svrha se u kritičnim točkama može uskladiti s vašim ljudima i kulturom. To započinje zapošljavanjem.

Menadžeri mogu aktivno provjeravati pojedince koji dijele vrijednosti koje podržavaju svrhu tvrtke. Kao što nam je rekao stariji čelnik jedne vrlo aktivne tvrtke za aktivnu odjeću, „Zapošljavamo ljude koji odražavaju vrijednosti tvrtke.

Nikad ne zapošljavamo loše ljude nadajući se da ih možemo promijeniti.“ Odluke o ljudskim resursima utemeljene na svrsi, također bi se trebale odraziti na razvoj ljudi i puteve karijere; dosljednost i istina ojačat će kreposni krug u cijeloj vašoj organizaciji. Menadžeri bi također trebali artikulirati i oblikovati uzor razmišljanja i ponašanja povezanih sa svrhom tvrtke i pozvati zaposlenike na odgovornost za postizanje ciljeva. Kao što nam je nedavno rekao izvršni direktor jedne azijske tvrtke, usklađivanje sa svrhom tvrtke ne može biti samo „uprava koja kaže lijepe riječi i naziva to danom“. Ali kad tvrtka prepozna ključ u pokazatelju uspješnosti (KPI) i ono što želi, dobri menadžeri to „odrade“.

Donošenje odluka o vašem narodu i kulturi također uključuje hvatanje prilika čim se pojave. Na godišnjoj generalnoj skupštini 2019., zaposlenica BP-a podigla je ruku pitajući: „Kada će BP dati zaposlenicima poslove koji su značajni?“ Impresionirani, viši izvršni direktor Bernard Looney promovirao ju je ubrzo u ulogu „menadžera angažmana u svrhu“, sa zadatkom da radi sa zaposlenicima kako bi produbio viziju tvrtke o reimaging energiji.

Potraga za smislom dio je ljudskog stanja i prigrljena je, a ne guši se svrhovitim organizacijama. Istraživanje pokazuje da su zaposlenici u namjenski usmjerenim tvrtkama četiri puta više angažirani na poslu, što je snažan izvor konkurentske prednosti. Razmislite o Best

Buyu. Bivši izvršni direktor Hubert Joly transformirao je trgovca potrošačke elektronike u model u kojem bi razlika bila korisnička služba, pokrenuta ljudskim dodirom.

Pod njegovim je vodstvom tvrtka poduzela velika ulaganja u obuku zaposlenika. Osigurali su popuste zaposlenicima kako bi potaknuli vlastite ljude da kupuju, koriste i zatim preporučuju proizvode drugima i unaprijedili Geek Squad, entuzijastičnim agentima koji pomažu odabrati, instalirati, prilagoditi i podržati proizvode koje Best Buy prodaje. To je ojačalo svrhu Best Buya da obogati živote kroz tehnologiju i pomoglo učiniti posao ugodnijim kako za kupce tako i za zaposlenike.

Doista, teško je preuveličati važnost posvećenosti zaposlenika.

Profesor na London Business School, Alex Edmans, pokazao je da su tvrtke koje su značajno uložile u dobrobit zaposlenika nadmašile svoje konkurente u povratu dionica za 2 do 3 posto godišnje. To ima smisla. S koliko entuzijazma bismo zapravo trebali očekivati od zaposlenika ako samo gledaju na sat?

Dakle, kada je izvršni direktor PayPala Dan Schulman drastično povećao plaće zaposlenika u 2019. godini i povećao beneficije te sve zaposlenike učinio dioničarima tvrtke, učinio je to upravo s namjerom.

Strastveni zaposlenici zrače entuzijazmom i prema kupcima i prema zajednici.

Vaši ljudi mogu biti i vaši najbolji barometri napretka. Istrage o bankarskoj industriji tijekom posljednjih desetljeća prepune su primjera signala ranog upozoravanja zaposlenika na loše ponašanje, pogrešnu prodaju proizvoda i neispravan dizajn proizvoda. Mnogi od tih signala ili su pali na ispitu ili su ih namjerno ignorirali. Osiguravanje da vaši ljudi imaju odgovarajuće mehanizme i alate podržane kulturom „izgovaranja“ za prepoznavanje praznina presudno je za ugrađivanje svrhe.

Objašnjenje pojmova 5 P marketinga Pet P marketinga - proizvod, cijena, promocija, mjesto i ljudi ključni su marketinški elementi koji se koriste za strateško pozicioniranje tvrtke. Marketinške petice, poznate i kao marketinški miks, varijable su kojima menadžeri i vlasnici upravljaju kako bi zadovoljili kupce na ciljnom tržištu, dodali vrijednost njihovom poslovanju i pomogli u razlikovanju njihovog poslovanja od konkurenata.

5 P strategije Kanadski znanstvenik i menadžer Henry Mintzberg razlikovao je pet vizija strategije za organizacije. Naziva ih 5 P strategije. Oni su plan, obrazac, položaj, perspektiva i smicalica. Ovih pet komponenata omogućuje organizaciji da primijeni učinkovitiju strategiju. Strategija je usmjerena na budućnost, odnosi se dugoročno i uključuje različite aspekte organizacije. Natjecanje je uvijek faktor, ali bilo bi pogrešno razvijati strategije usmjerene samo na natjecatelje. Strategije bi također trebale uzeti u obzir organizacijsku kulturu i ostale mogućnosti i razvoj unutar organizacije. Što je ESG za tvrtke?

ESG se zalaže za socijalno upravljanje i upravljanje okolišem i odnosi se na tri ključna čimbenika pri mjerenju održivosti i etičkog učinka ulaganja u tvrtku. Većina društveno odgovornih investitora provjerava tvrtke pomoću ESG kriterija za provjeru ulaganja.

3. Procesi i sustavi Treća poluga, procesi i sustavi, bavi se osnovnim „kako“ vašeg poslovnog modela: operativnim inicijativama, poticajima i mehanizmima upravljanja na koje se vaša tvrtka oslanja kako bi stvorila vrijednost i ostvarila svoju svrhu. Potrebni su robusni sustavi kako bi zadržali (ili pokrenuli) namjensko brujanje motora. Neki će elementi, naravno, ovisiti o industriji i poslovanju. Na primjer, prehrambene tvrtke mogu prepoznati i nabavljati zdravije sastojke od svojih poljoprivrednika, a ekološki prihvatljivije materijale od svojih dobavljača ambalaže. No, bez obzira na sektor, većina tvrtki može ugraditi najbolje prakse, od kompostiranja u kafeteriji do plaćenog dopusta za rad u javnom interesu To bi trebali činiti i vaši procesi i sistemske inicijative, uz razmatranje

planiranja za sadašnjost i budućnost. Uzmimo za primjer Microsoftov pristup emisijama ugljika. Tvrtka je već radila na tome da bude ugljično neutralna (cilj koji je postigla 2012. godine), a od tada je ciljala i više: do 2025. Microsoft očekuje da će u svojim podatkovnim centrima, zgradama i kampusima trošiti samo obnovljivu energiju; a tvrtka planira u potpunosti elektrificirati svoj globalni vozni park u kampusu do 2030. godine – godine kada je tvrtka objavila da će biti negativna za ugljik. Iako neke organizacije prate ugljik kako bi stvorile nominalno (premda smisleno) financijsko izvještavanje prilagođeno ugljiku, Microsoft već procjenjuje internu naknadu za ugljik na svojim poslovnim odjelima. Sredstva iz procjene koriste se za ulaganje u daljnje napore za smanjenje ugljika u tvrtki i za doprinos ekološkim uzrocima širom svijeta. www.suvremena.hr

75

praksa i očekivanja u svrhu“, svrha se vraća unatrag.

Svrha bi trebala dolaziti iznutra i voditi jedinstvene mjerne podatke koje mjerite.

Zapravo, kada ugrađujete svrhu u procese i sustave vaše tvrtke, od vitalnog je značaja gledati dalje od četiri zida tvrtke. Walmartov projekt Gigaton, na primjer, obuhvaća čitav svoj opskrbni lanac: program ima za cilj pomoći dobavljačima eliminirati jedan gigaton stakleničkih plinova do 2030. godine. U sklopu inicijative, Walmart je identificirao šest kategorija u kojima bi dobavljači trebali smanjiti emisije: energija, otpad, ambalaža, šume, poljoprivreda i upotreba i dizajn proizvoda. Zatim je izgradio platformu koja će pomagati dobavljačima da zacrtaju svoja smanjenja emisija. Dobavljači postavljaju vlastite ciljeve smanjenja emisija, koji moraju biti „PAMETNI“ – specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni i vremenski ograničeni. Također su dužni izvještavati o svom godišnjem napretku, a vrhunska postignuća priznanja dobivaju na Walmartovoj web stranici središta održivosti. Trenutno sudjeluje stotine dobavljača, a Walmart očekuje da će im se pridružiti još više.

Kao što je nedavno rekao izvršni direktor BHP-a, Mike Henry, svrha ugrađivanja u opskrbni lanac pokazuje se izvorom otpornosti, čak i u slučaju COVID-19. Od početka pandemije, BHP je podržao svoje male, lokalne i autohtone dobavljače smanjujući uvjete plaćanja s 30 ili više dana na sedam dana. Tvrtka je shvatila da će ti dobavljači biti 76

Suvremena trgovina 6(45)

ranjivi i nastojala je igrati ulogu u njihovoj podršci. To je odjeknulo. „Kad dobavljači vide da smo tu za njih kad im je potrebno, bit će tu za nas u naše vrijeme“, objasnio je Henry. „I to smo vidjeli. Uložili su veći napor kako bi osigurali da mogu i dalje podržavati BHP i zadržati preuzete obveze prema nama.“ 4. Metrika izvedbe Svrha se može i treba rigorozno mjeriti. U praksi to znači identificirati ključne pokazatelje uspješnosti koji su povezani sa svrhom vaše tvrtke, pratiti ih tijekom vremena i poticati vašu organizaciju da ispuni ciljeve svrhe. Ono što se izmjeri, uspješno je, kako je to primijetio Peter Drucker. Suprotno je možda još prikladnije: ono čime želite upravljati treba mjeriti i to dosljedno. Tvrtke prečesto griješe, a zatim i uspoređuju ESG mjerila s mjernim podacima (ESG se odnosi na socijalno upravljanje i upravljanje okolišem). Standardi nezavisnih organizacija kao što su Global Reporting Initiative (GRI) i Odbor za standarde računovodstva održivosti (SASB), iako su važni, nikada ne bi trebali postati ESG-ov 'izvještajni rep koji maše svrhovitom psu tvrtke'. Svrha bi trebala dolaziti iznutra i voditi jedinstvene mjerne podatke koje mjerite i pratite.

Ako vaša tvrtka započne s izvještavanjem o ESG-u, a zatim se „vrati

Budući da svrha izražava ono što vaša tvrtka jest i čemu teži biti, mjerni podaci svrhe trebaju sadržavati ne samo svakodnevno poslovanje, već i odluke o raspodjeli kao što su kapitalni izdaci i spajanja i preuzimanja, kao i inicijative za transformaciju u cijeloj tvrtki. Na primjer, brojne energetske tvrtke sada izvršnu kompenzaciju vežu za emisije. Jedna od vodećih maloprodajnih banaka, uzevši još jedan slučaj, našla se na istaknutom mjestu u nacionalnom skandalu u kojem je nekoliko financijskih institucija u zemlji počinilo različita kršenja propisa. Oštri negativni publicitet potaknuo ih je na teško razmišljanje o temeljnoj svrsi banke i njezinim odnosima, kako sa širim društvom, tako i s pojedinačnim klijentima, te o tome kako prepoznati, izmjeriti i poboljšati uspješnost koja se temelji na svrsi. Dio te svrhe bio je usmjeren na poboljšanje rezultata kod kupaca. Jedan od načina na koji je banka orijentirana na svrhovitiji ishod bio je redizajn poticaja. Prethodna struktura poticaja banke uključivala je ciljeve temeljene na količini. Iako financijski nije značajno, banka je smatrala da je smanjenje težine ciljeva zasnovanih na količini u procjenama učinka presudno za promjenu svrhe, makar samo iz simboličnih razloga. Ali, nakon što je smanjila težinu ciljeva zasnovanih na količini, banka je nastavila financijski nadmašivati svoju konkurenciju. Kvaliteta svrhe i široke aktivnosti kao i ponašanja koji podupiru njezinu svrhu, pokazali su se utjecajnijima od kvantitete. Banka sada zauzima uravnoteženiji pristup mjerenju i nagrađivanju učinaka glavnog osoblja i menadžera. Uključuje širi skup mjernih podataka koji se odnose na rezultate kod kupaca, uključujući, na primjer, broj i opseg interakcija s kupcima radi boljeg razumijevanja njihovih potreba.

Postoji čitav niz alata i KPI-ja (Key Performance Indicators) koje tvrtke mogu koristiti, ali, budući da se svrha dogovara, gotova rješenja gotovo nikad nemaju isti učinak kao ona koja su pažljivo prilagođena. Štoviše, mjerenje i aktiviranje ne bi se trebali ograničiti na novčane poticaje. Tvrtke mogu poticati zajednicu proslavljajući urede i zaposlenike koji mjerljivo doprinose misiji organizacije. Tvrtke se također mogu koristiti ekonomikom ponašanja kako bi se „gurnule” u pozitivno ponašanje, poput uštede energije ili smanjenja otpada. Otkrili smo, također, da jednostavno pokazivanje zaposlenicima i ostalim dionicima kako organizacija napreduje po metrikama kao što su raznolikost ili održivost – informacije su koje se mogu jasno predstaviti u standardiziranim izvješćima što pojačava svrhu i gradi novi zamah.

Može se reći da se svrha može osjećati pravokutnom, posebno na početku inicijative usmjerene na svrhu, jer je na prethodni način djelovanja doista mogla biti pravokutna.

No, kako se zaposlenicima i ostalim dionicima na rutinskoj osnovi prezentiraju metrike usmjerene na svrhu, broj zaposlenika iz nedovoljno zastupljenih skupina ili ugovori s manjinskim dobavlja-

čima ili kupcima - svrha će se osjećati ugodnije. To postaje standardni postupak.

5. Položaji i komunikacije Ono što je istina u vašoj organizaciji mora biti dosljedno i izvan nje: svrha treba biti ugrađena u način na koji vaša organizacija prenosi informacije i stupa u interakciju s javnošću. Unutar ovog „P“ najvjerojatnije će se pojaviti naknade za „namjensko pranje“ – i to je razumljivo. Umjetno izražavanje svrhe zvuči lažno, a dionici prepoznaju neautentičnost. Primjerice, Edelmanov barometar pouzdanosti otkrio je da su se dvije trećine ispitanika složile da me „dobar ugled može natjerati da isprobam neki proizvod, ali ako ne povjerujem tvrtki koja stoji iza proizvoda, uskoro ću ga prestati kupovati.“ Više od polovice ispitanika također vjeruje da svaka marka ima odgovornost uključiti se u barem jedno socijalno pitanje koje ne utječe izravno na njegovo poslovanje.

Porast potrošnje temeljene na vjerovanjima snažna je prilika za mnoge tvrtke da puno vidljivije pojačaju element „S“ ESG-a. Jedan od načina da to učine je proučiti trgovačka udruženja koja vaša tvrtka podržava – ili možda više ne bi trebala. Na primjer, i Royal Dutch Shell i BP poduzeli su opsežne preglede onih koji su dobivali njihovu podršku i na kraju su se povukli iz niza trgovačkih udruga jer su ih smatrani neusklađenima sa svrhom tvrtke. Druga je akcija pojačati filantropiju i korporativno darivanje, čineći te napore dijelom svog poslovnog modela. Čineći to na autentičan način, povezano sa velesilom vaše tvrtke i vidljivo onima oko vas, možete ojačati veze svoje organizacije sa svojom zajednicom. General Mills, na primjer, usklađuje svoju 150 godina staru filantropsku osnovu da dijeli svoju stručnost u hrani udružujući se sa zaposlenicima u zajednicama u kojima

žive i rade. Isto tako, konglomerat Ayala Group sa sjedištem na Filipinima predvodi „Project Ugnayan“, partnerstvo u privatnom sektoru koje surađuje sa stotinama lokalnih tvrtki kako bi pomoglo prehraniti milijune ljudi na području šire Manile.

Svrha je izvor konkurentske prednosti Kada je svrha čvrsto povezana, pozicije, komunikacija i vanjski angažman vaše tvrtke postaju logično proširenje vašeg poslovnog modela, a svrha uklanja jaz između šutnje i razgovora. Uzmite u obzir Takedu sa sjedištem u Japanu i jednu od najvećih svjetskih farmaceutskih tvrtki. Organizacija nastoji, kako je objasnio izvršni direktor Christophe Weber, „staviti svoje zaposlenike i pacijente na prvo mjesto“. Kada je COVID-19 krenuo, među prvim je farmaceutskim tvrtkama u mnogim zemljama povukla svoje snage i zaustavila marketinške akcije. „Za nas“, rekao je Weber, „to je bila laka odluka.“ Ili Microsoft koji se snažno zalaže „osnažiti svaku osobu i svaku organizaciju na planetu da postignu više“. Tvrtka je najavila da će zatvoriti sve svoje trgovine i usmjeriti svoje maloprodaje na digitalne izloge. Ta se teška odluka neko vrijeme donosila, a finalizirana je tijekom gospodarskog pada koji je donio COVID-19. Izvanredno je, međutim, što je Microsoft odlučio da će radnici trgovine i dalje služiti kupcima iz korporativnih objekata i na daljinu, pružajući digitalnu prodaju, obuku i podršku.

Svrha je izvor konkurentske prednosti, ali mora biti istinita i ulijevana u poslovni model vaše organizacije. 5P pružaju okvir koji pomaže tvrtkama da ugrade svrhu na sustavan, holistički način. Pomaže organizacijama da otključaju izvore vrijednosti, prepoznaju točke ranjivosti i dobro rade čineći dobro. priredio: Ante Gavranović www.suvremena.hr

77

praksa i očekivanja

Izbor za Smart City godine i kako smo razvili sustav praćenja razvoja pametnih gradova piše: Valentina Galijan, Savjetnica za pametnu upravu u Aposlonu

Motivacija Gradovi danas pokušavaju poboljšati kvalitetu svojih usluga koristeći se digitalnim, inteligentnim i pametnim rješenjima koja mogu doprinijeti funkcioniranju urbane cjeline na učinkovit, odgovoran i održiv način te pružiti građanima bolju kvalitetu života kroz sve istaknutiji koncept pametnog grada. Koncept smart city predstavlja viziju urbanog razvoja koja naprednom primjenom tehnologija omogućava održivo upravljanje gradskim resursima i višu kvalitetu života građana. Ali, koliko je ona primjenjiva na male hrvatske gradove čiji je medijan oko 10.000 stanovnika?

Mogu li hrvatski gradovi, s puno manjim prihodima sebi priuštiti smart city rješenja i do koje mjere su se uopće razvili u tom aspektu? U Apsolonu smo uvjereni da je odgovor pozitivan. Kako bismo gradove potaknuli u tom smjeru, odlučili smo provjeriti koliko su naši gradovi „pametni“ i utvrditi sustav praćenja njihovog napretka te pomoći da se odabirom najboljih potaknu i svi ostali.

Nakon vrlo uspješno razvijene metodologije za procjenu digitalne spremnosti gradskih uprava, osmislili smo i sustav za praćenje razvoja pametnih gradova. U suradnji s Jutarnjim listom i portalom Gradonačelnik.hr priključili smo se ovogodišnjem natjecanju 78

Suvremena trgovina 6(45)

za izbor najpametnijeg (Smart City) i eko grada (Eco City). Smart City nagrada namijenjena je gradskoj upravi s najprestižnijim pokazateljima u razvoju pametnih tehnologija, u pružanju usluga građanima i organizaciji rada gradskih službi, dok se priznanje Eco City dodjeljuje gradu s najboljim rezultatima u odgovornom gospodarenju otpadom, uporabi energije iz obnovljivih izvora i drugim zelenim rješenjima. Za razliku od prethodne dvije godine kada je pobjednike izbora u toj nagradi birao stručni žiri temeljem projektnih prijava gradova, ove godine, uz svoju metodologiju, podigli smo izbor na višu razinu.

Metodologija Kako bismo uopće mogli uspostaviti parametre i indikatore za praćenje razvoja pametnog grada

prvo smo vizionirali pametan grad, što on jest i što sve treba uključivati, a pritom smo krenuli od pametne uprave.

U središtu pametnog grada je pametna uprava koja koristi različite digitalne alate, komunicira sa svojim građanima i omogućava im obavljanje usluga iz udobnosti vlastitog doma. Pametna uprava strateški promišlja razvoj grada, uključuje građane, te zajedničkim snagama osmišljavaju ciljeve razvoja koji podižu kvalitetu života te pokreću gospodarski razvoj grada.

Iako je pametna uprava „srce“ pametnog grada, koncept pametnog grada je puno više od samog načina vođenja upravnih procesa i komunikacije uprave s građanima. Pametan grad ima strategiju razvoja te sustavno promišlja tehnološke i društvene inovacije

Slika 1. Shematski prikaz metoodloškog okvira izbora pametnog grada

koje uvodi u svoj život i rad. Da bismo grad mogli smatrati pametnim, on treba poticati inovativno i tehnološki napredno gospodarstvo (industrije 4.0, IKT industriju, kreativne industrije itd.), promicati uključivanje građana u procese planiranja razvoja grada, digitalno ih opismenjavati i, općenito, imati inovativan i interaktivan pristup društvenom životu te osiguravati modernu i održivu infrastrukturu prožetu tehnološkom „neuronskom mrežom“ koja omogućuje kvalitetno upravljanje. Konačno, pametan grad sve tehnološke, gospodarske i društvene inovacije usmjerava upravo odgovornom upravljanju resursima.

Metodologija za izbor najpametnijeg grada prati takav slijed karakteristika pametnog grada. Temelji se na analizi digitalne spremnosti gradskih uprava, rezultata pregleda javno dostupnih podataka odabranih relevantnih pokazatelja i anketnog upitnika za gradove koji pokazuju usmjerenost gradskog gospodarstva i društva na pametna rješenja, održivost – odnos grada prema resursima i okolišu te stanje urbane mobilnosti i kvalitete infrastrukture. U tom smislu, polazi od Apsolonove metodologije analize digitalne spremnosti hrvatskih gradova koja je za 2019. i 2020. godinu primijenjena na 20 najvećih hrvatskih gradova.

U procjenjivanju digitalne spremnosti gradskih uprava promatrali smo sljedeće kriterije: broj admi-

nistrativnih postupaka i stupanj digitaliziranosti postupaka, način identifikacije i autentifikacije, dostupnost servisnih informacija s internetskih stranica grada, objedinjene servise za plaćanje u gradu, otvorene podatke, kompleksnost geografskog informacijskog sustava, uključivanje građana u odlučivanje kroz digitalne platforme, otvorenost proračunskog planiranja, platforme za dostavu podataka, stavova i ideja građana, brzinu odgovaranja na upite građana, te zastupljenost na društvenim mrežama. Pod strateško usmjerenje grada kao pametnoga, istraživali smo imaju li gradovi strategije ili planove razvoja pametnog grada, razvoja digitalnih usluga ili digitalizacije.

Pametno gospodarstvo procjenjuje se, pak, kroz udio zaposlenih u NKD područjima koja se odnose na IKT, kreativne industrije, istraživanje i razvoj, broj potpornih institucija specijaliziranih za IKT, startupove, inovacije i održivi razvoj, te udio gradskog proračuna namijenjen potporama za tvrtke koje se bave IKT-om… Pametno društvo

u ovoj metodologiji podrazumijeva udio proračuna koji se izdvaja za obrazovanje, postotak proračuna koji se izdvaja za obrazovanje odraslih i cjeloživotno obrazovanje, broj programa visokog obrazovanja u području IKT, te broj stručnih učitelja informatike zaposlenih u osnovnim školama na području grada.

Pametna infrastruktura procjenjuje se usporedbom brzine interneta u gradu, udjelom parkirnih mjesta na području grada obuhvaćenim mobilnom naplatom parkinga, brojem putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu, te udjelom biciklističkih staza u ukupnoj dužini prometnica. Pametan okoliš cjelina je s najviše analiziranih stavki – od udjela energetski učinkovite rasvjete u javnim rasvjetnim tijelima, kWh energije koje grad godišnje proizvede iz obnovljivih izvora energije, udjela mjernih mjesta sa senzorskim prikupljanjem podataka u sustavu vodoopskrbe, čipiranih spremnika za prikupljanje otpada, prosječne godišnje kvalitete zraka, broja mjernih mjesta za mjerenje kvalitete zraka, te poda-

Slika 2. Ključna područja praćenja razvoja pametnog grada www.suvremena.hr

79

praksa i očekivanja taka o buci, do stope odvojeno prikupljenog otpada i udjela stanovništva povezanog na sustav pročišćavanja odvodnih voda.

Prilikom izračuna indeksa prema navedenim područjima, korišteni su zadnji dostupni podaci. Oni su standardizirani primjenom minmax normalizacije, te su koristeći odgovarajuće pondere agregirani u jedinstveni indeks pametnog grada. Promjena načina ocjenjivanja kandidatura gradova za nagradu Smart City nije jedina novina u ovogodišnjem izboru. Umjesto jedne nagrade koja se dodjeljivala u prethodnim izdanjima, ove godine željeli smo proglasiti tri najbolja grada u konkurenciji Smart City u kategorijama veliki, (više od 35.000 stanovnika), srednji (10.000 - 35.000 stanovnika) te mali grad (manje od 10.000 stanovnika).

Pobjednici U konkurenciji velikih gradova za prestižnu titulu najboljeg Smart city grada finalisti su bili Zagreb, Karlovac, Pula, Rijeka i Dubrovnik.

U konkurenciji srednjih gradova u najuži izbor nagrade Smart City plasirali su se Zaprešić, Ivanić Grad, Koprivnica, Labin i Poreč, a među malim gradovima kandidati su bili Donji Miholjac, Krk, Pazin, Pregrada i Supetar.

Proglašenje i dodjela nagrada gradovima održana je 24. studenog 2020. na završnoj svečanosti, pri čemu su Rijeka, Koprivnica i Pazin proglašeni ‘najpametnijim’ gradovima godine dok su Križevci najnapredniji grad na polju zaštite okoliša i održivog razvoja (Eco City).

Grad Rijeka ima strategiju razvoja pametnog grada, kao i najbolji indeks digitalne spremosti uprave u kategoriji velikih gradova (85,92), najveći broj programa visokog obrazovanja (VI. stupanj naviše) u području IKT te drugi najveći broj potpornih institucija specijaliziranih za IKT, start-upe, inovacije i održivi 80

Suvremena trgovina 6(45)

razvoj. Nadalje, u samom su vrhu po kWh energije koje grad godišnje proizvede iz obnovljivih izvora energija (iz postrojenja i izvora kojima upravlja Grad i gradske tvrtke i institucije), te po udjelu visokoobrazovanog stanovništva (VŠS, VSS i doktori znanosti) u kategoriji velikih gradova (21,02%) i broju stručnih učitelja informatike zaposlenih u OŠ na području grada PER CAPITA. U vrhu su i po brzini interneta u gradu – udio kućanstva zahvaćen brzinom većom od 2mbit/sek u kategoriji (64%), po broju putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području grada u 2019. godini, stopi odvojeno sakupljenog otpada u kategoriji velikih gradova (16,3%), udjelu energetski učinkovite rasvjete u javnim rasvjetnim tijelima (40%) te udjelu zaposlenih u NKD područjima koja se odnose na IKT, kreativne industrije, istraživanje i razvoj u kategoriji velikih gradova (2,4%).

Grad Koprivnica je, u samom vrhu po broju potpornih institucija specijaliziranih za IKT, start-upe, inovacije i održivi razvoj u kategoriji srednjih gradova, po udjelu parkirnih mjesta na području grada obuhvaćenih mobilnom naplatom parkinga u kategoriji srednjih gradova, udjelu biciklističkih staza u ukupnoj dužini prometnica (32%), te kWh energije koje grad godišnje proizvede iz obnovljivih izvora energija (iz postrojenja i izvora kojima upravlja Grad i gradske tvrtke i institucije) u kategoriji srednjih gradova. U vrhu su i po udjelu mjernih mjesta sa senzorskim prikupljanjem podataka u sustavu vodoopskrbe te udjelu senzorski opremljenih ili čipiranih spremnika za prikupljanje otpada (koji omogućuju identifikaciju vlasnika spremnika npr. primjenom RFID, NFC i sl.) u ukupnom broju spremnika u kategoriji srednjih gradova (99%).

Grad Pazin osvojio je titulu najboljeg malog Smart city grada temeljem čitavog niza parametara i kri-

terija, među kojima je i strategija razvoja pametnog grada. Tu su, nadalje, i najveći indeks digitalne spremnosti uprave, najveće izdvajanje za obrazovanje u kategoriji malih gradova, te najveći udio gradskog proračuna namijenjenog potporama za tvrtke koje se bave IKT-om, startup-ovima i inovacijama. Prvo su mjesto, u kategoriji malih gradova, osvojili i po udjelu energetski učinkovite rasvjete u javnim rasvjetnim tijelima (100%), a u vrhu su i po udjelu zaposlenih u NKD područjima koja se odnose na IKT, kreativne industrije, istraživanje i razvoj u kategoriji malih gradova (2,8%), po broju potpornih institucija specijaliziranih za IKT, udjelu visokoobrazovanog stanovništva (VŠS, VSS i doktori znanosti) te postotku proračuna koji se izdvaja za obrazovanje odraslih i cjeloživotno obrazovanje u kategoriji malih gradova (1% proračuna).

Križevci su pobjedu za Eco City godine osvojili, među ostalim, osiguravši svim stanovnicima pristup spremnicima za odvojeno prikupljanje otpada. Uz to, gradska uprava i komunalna poduzeća koriste vozila na električni i hibridni pogon, a gradnjom nove niskoenergetske zgrade komunalnog poduzeća ušteđeno je 113 megavatsati godišnje. Od projekata kojima su osvojili glasove žirija izdvajaju se, naravno, Križevački sunčani krovovi kao primjer grupnog ulaganja građana u javni energetski projekt – građani su financirali dvije elektrane od po 30 kWh instalirane na javnim zgradama, a u planu su još dvije po sličnom modelu. Tu je, nadalje, čitav niz EU projekata na području energetske učinkovitosti – od energetske obnove vrtića i škole, izgradnje gradske knjižnice, projekta Aglomeracije… „Pametan grad nije onaj koji ima hrpu pametnih rješenja nego onaj koji na pametan način raspolaže informacijama i podacima kako bi svojim građanima osigurao što bolje uvST jete i kvalitetu života.“

www.suvremena.hr

81

franšiza

Potencijal franšize u makedonskom gospodarstvu pišu: doc. dr. sc. Vera Boškovska, predsjednica Makedonske franšize udruga izv. prof. dr. sc. Aleksandar Erceg, Ekonomski fakultet u Osijeku

M

cDonald’s je bila prva međunarodna franšiza na makedonskom tržištu nakon što je Makedonija1 stekla neovisnost. Trenutno u Makedoniji posluje više od nekoliko poznatih franšiza, a uključuju Dominos, Mango, Burger King, Fornetti i Coca-Colu. Master primatelji franšize za većinu makedonskih franšiznih sustava potječu iz Turske, dok Fashion Group ima prava franšize za većinu modnih franšiznih sustava. Iako je McDonald’s prvi ušao na makedonsko tržište 1997. godine, 2012. odlučili su zaustaviti svoje poslovanje u Makedoniji. U tom su trenutku poslovali na 6 lokacija.

Slika 1. Franšize u Makedoniji.

Ne postoji baza podataka o franšiznim sustavima koji djeluju u Makedoniji, a niti jedna institucija ne nadgleda prikupljanje podataka o franšizi. Prema podacima iz znanstvenih radova u Makedoniji posluje od 10 do 30 franšiznih sustava, te oni posluju na dvije ili manje lokacija. Zadnja provedena istraživanja iz 2017. godine pokazuju da u Makedoniji posluje 70 franšiza na 130 lokacija u 8 različitih industrijskih sektora – slika 1. Potrebno je istaknuti kako trenutno u Makedoniji ne postoji niti jedan domaći franšizni sustav

upotrebu franšize. Kao jedan od osnovnih razloga manjeg korištenja franšiznog poslovanja je nedostatak velikih trgovačkih centara i modernih maloprodajnih struktura u Makedoniji. Dodatno tome istraživači Sotiroski i Filiposki (2016.) nadalje navode nedostatak kreditiranja, a i politika makedonske vlade još uvijek dovoljno ne promiče poduzetništvo i franšizno poslovanje.

Makedonska franšizna udruga osnovana je drugi put 2018. godine kako bi promovirala daljnju

Tijekom studenog 2020. za pripremu istraživanja o stanju franšize u Makedoniji kontaktirani su

Mogućnosti i prepreke daljnjem razvoju franšize u Makedoniji

predstavnici tri grupe dionika franšiznog poslovanja – bankari, odvjetnici i konzultanti kako bi dali svoje mišljenje o mogućnostima i preprekama za razvoj franšiznog poslovnog modela u Makedoniji.

U svojim odgovorima istaknuli su gdje vide najveće potencijale za razvoj franšize u Makedoniji. (slika 2) Sudionici vide najznačajniji potencijal franšize u sektoru brze hrane i maloprodaje, nakon čega slijede poslovne usluge. Značajno je vidjeti da postoje sudionici koji ne vide niti jedan industrijski sektor u kojem bi franšiza mogla imati potencijal. Osim industrijskih sektora, sudionici su identificirali glavne operativne probleme za razvoj franši-

U tekstu koristimo naziv Makedonija, no to se odnosi na državu Sjeverna Makedonija.

1

82

Suvremena trgovina 6(45)

Iako postoje mnoge prijetnje razvoju franšize i PEST analiza je pokazale dodatne prepreke. Većina sudionika istraživanja vjeruje da će franšizni poslovni model biti prihvaćen u Makedoniji kao poslovni model za širenje poslovanja ili pokretanje novog pothvata.

No, bitno je navesti da su sudionici naveli nekoliko aktivnosti potrebnih za razvoj franšiznog poslovanja, a uključuju i dodatnu edukaciju o franšiznom poslu, kako bi poduzetnici mogli prepoznati mogućnosti koje franšizno poslovanje nudi.

Slika 2. Sektori sa potencijalom za upotrebu franšize.

ze u Makedoniji. Između ostalog, uključuju visoke franšizne naknade, nisku kupovnu moć, mali teritorij, nizak stupanj obrazovanja i znanje o franšiznom poslovnom modelu, itd. Ovi odgovori su gotovo isti kao i odgovori koji su dobiveni u sličnom istraživanju provedenom u Hrvatskoj tijekom 2006. i 2014. godine.

Sve tri skupine identificirale su više od nekoliko prilika i prijetnji za daljnji razvoj franšize u Makedoniji. Prilike uključuju nezasićeno tržište, ne toliko franšiznih sustava koji su trenutno prisutni na tržištu, mogućnost da imate manju franšizu s nižim ulaganjima. S druge strane, prijetnje uključuju mali teritorij Makedonije, visoke franšizne naknade za kupnju franši-

ze, nisku kupovnu moć stanovnika, te nepostojanje zakonske regulative franšiznog poslovanja u Makedoniji.

Politički čimbenici pokazuju da je poslovanje u Makedoniji pod utjecajem čestih političkih promjena, nedostatka zaštite intelektualnih prava i nedostatka regulacije franšiznog poslovnog modela. Ekonomski čimbenici predstavljaju poteškoću ne samo za franšizni poslovni model već i za bilo koju drugu vrstu poslovanja. Društveni su čimbenici pod utjecajem migracija, nedostatka franšiznog znanja i nedostatka obrazovane radne snage. Tehnološki čimbenici ne pokazuju tehnološki razvoj zbog malog tržišta i nema značajnih ulaganja u nove tehnologije.

Ima li izgleda za franšizu u Makedoniji Franšizno poslovanje ulazi u Makedoniju i postat će popularno u svijetu za rast i širenje poslovanja (kao davatelj franšize) i pokretanje novih pothvata (kao primatelji franšize). Utvrđene prepreke mogu se podijeliti na posebne franšizne prepreke i opće poslovne prepreke.

Nužno je navesti da je većina identificiranih prepreka općenita i utječe na sve poslovne subjekte, bez obzira koji poslovni model primjenjuju. Ali istodobno, prilike pokazuju da franšizni poslovni model ima potencijal zbog nezasićenog tržišta i činjenice da u Makedoniji nema toliko sustava.

U cilju daljnjeg razvoja franšiznog poslovanja u Makedoniji potrebno je razmotriti donošenje i provođenje određenih smjernica na razini države: uklanjanje administrativnih zapreka za poduzetničke aktivnosti, povećani fokus na poduzetničkom obrazovanju, stvaranje neformalnog modela financiranja poduzetničkog pothvata, bolja zaštita intelektualnih prava. Za daljnji rast franšiznih aktivnosti u Makedoniji u budućnosti potrebno je riješiti gore spomenute prepreke. Stoga nije realno očekivati ​​značajniji porast upotrebe franšiznog moST dela u skorije vrijeme. www.suvremena.hr

83

marketing i pr

Uloga marketinga kvalitete u unaprjeđenju prodaje prehrambenih proizvoda piše: Vinko M. Ćuro, ekonomist i poduzetnik1

Kvaliteta prehrambenih proizvoda, kao i promocija te kvalitete u funkciji unaprjeđenja njihove prodaje, dva su možda najvažnija poslovna procesa u izgradnji i održavanju tržišne pozicije tvrtke. „Uz to što morate raditi prave stvari, jednako je važno upoznati svijet s time da radite pravu stvar“.

John D. Rockefeller O marketingu i prodaji napisano je i rečeno mnogo toga. Toliko, da bi prosječan čitatelj ovih redaka, bez mnogo promišljanja, zaključio da se o toj temi nema što više reći.

Niti napisati. Međutim, oni dubokoumniji znaju da je marketing kao i svemir, širok, beskonačan i nedovoljno istražen.

Tako smo svjedoci da, upravo kada smo pomislili da je profesor Jerome McCarthy sa svoja „4P“2 ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća rekao sve, pojavljuje se, krajem prošlog stoljeća i peto, pa i šesto „P“ 3 koja je promovirao guru marketinga Philip Kotler. Ove činjeni-

ce dovoljno govore o širini teorije marketinga, koja se stalno nadopunjuje novim saznanjima. Promislimo što je tek sa marketinškom praksom!? Marketing je umjetnost, zato mu tako treba i pristupiti.

Proizvod je, danas, mnogo lakše proizvesti nego prodati Od kada sam prije dva desetljeća postavio tezu „da je danas proizvod mnogo lakše proizvesti, nego prodati“, ona je do danas samo potvrđivana, nikada osporavana i osporena. I, kako vrijeme prolazi, razni ekonomski trendovi idu upravo toj tvrdnji u prilog. Gledajući unazad, 2 - 3 - 4 desetljeća, vidimo da se trgovina razvila do neslućenih granica. Razne vrste trgovine – i ona globalna (razvoj multinacionalnih trgovinskih korporacija, tr-

govinski sporazumi, on-line trgovina...), ali i ona lokalna (veliki trgovački centri – za užitak kupnje, deseci raznovrsnih akcija, asortiman robe...).

Naravno, niti globalna niti lokalna (čitaj: nacionalna) trgovina ne bi doživjele takvu ekspanziju i transformaciju da ih, uz trend razvoja konzumerizma, nije pratio marketing – ili da nisu bile dio marketinga. „Marketing je moć“ (!), zapisao sam prije 10-ak godina u svojoj knjizi posvećenoj upravo marketingu. Marketing je alat kojim možete, ako ga ispravno primjenjujete, ostvariti mnogo toga. Istovremeno, ako ga primjenjujete pogrešno, šteta može biti nesaglediva i dalekosežna.

Pogledamo li praksu većine kompanija u posljednjim godinama

Vinko M. Ćuro aktivan je u području marketinga dulje od tri desetljeća. Idejni je tvorac i realizator nekoliko stotina projekata ekonomsko-socijalnog, marketing, istraživačkog, izdavačkog, sajamskog, kongresnog i edukacijskog karaktera. Projekti su realizirani u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Poljskoj i Makedoniji, a zvanično predstavljeni i realizirani u preko 90 gradova u 35 zemalja svijeta. Oblast posebnog zanimanja: multidisciplinarni i interdisciplinarni projekti za uspostavu i promociju (ekonomskog) razvoja, poduzetništva i međunarodne suradnje. Specijalizacija: marketing, manadžment i organizacija.

2 4P = Produkt / proizvod; Promotion / promocija; Price / cijena; Place / mjesto 3 2P = Policy / politika; Public opinion / javno mnijenje 1

84

Suvremena trgovina 6(45)

(koncentrirajmo se na tržište jugoistoka Europe), manje-više primjenjuje se sličan marketinški koncept. Kao da je pravilo „Biti drugačiji“ postalo nedostižno!? Prepisuju (kopiraju) se iste ideje, trgovinske akcije su identične, svi su posvećeni loyalty klubovima, reklame/ oglasi su često nejasni ili šalju pogrešnu poruku, postprodajni proces je identičan ili ga uopće nema...

Originalnih ideja je veoma malo, a ulaže se ogroman novac. Uz „Biti drugačiji“ – pravilo, u znatnoj mjeri zaboravljeno je i ono da „Kupac kupuje rupu, a ne bušilicu!“. Marketinške poruke često naglašavaju formu proizvoda: da je dizajn suvremen (kao da to kupac ne može sam procijeniti), da je pakiranje ekstravagantno (kao da to kupac neće zamijetiti)... umjesto da se odašilju poruke o suštini proizvoda, primjerice: da vas, zahvaljujući organometrijskom dizajnu, leđa neće boljeti nakon dva sata sjedenja u našoj fotelji; da je naša čokolada istovremeno ukusnija, ali i zdravija zbog strogog odabira posebnih namirnica i specifičnog procesa proizvodnje...

Uz to, imajući u vidu da marketinški proračuni u prosjeku čine znatan izdatak (znatno ulaganje) u poslovanju kompanija, teško je ne primjetiti da se akcije i kampanje ne kreiraju kao dugotrajne, pa smo danas kao kupci zatrpani brojnim porukama istih kompanija – za iste proizvode – u kratkom vremenskom periodu. Tek što počnemo pamtiti jednu poruku (i priklanjati joj se), za isti proizvod je lansirana i druga, pa nerijetko i treća poruka...

U mutnoj vodi teško je vidjeti ribu, a uloviti ju skoro je nemoguće. Da li marketinške agencije (zbog povećanja vlastitog profita) do te mjere uspijevaju uvjeriti svoje principale – da je hiperprodukcija marketinških poruka neophodna, ili prevladava „panično“ upravljanje marketingom – pa se hiperprodukcijom raznih marketinških akcija i poruka pokušava sustići konkurencija, teško je reći. Zasigurno da je pri-

sutno i jedno i drugo, a vjerojatno postoji i nešto treće (neposvećenost suštini, neznanje, nestručnost, neiskustvo...)!?!

Danas, na početku 21. stoljeća, u eri globalne povezanosti i hiperprodukcije raznih informacija – od nekoliko desetaka medija dnevno, ako su vam sredstva ograničena (a uglavnom jesu), skoro je nemoguće izdržati utrku (i u njoj pobijediti) s dinamičnim konceptom marketinga. I u ovome slučaju „više“ ne znači „više“! Danas, na tržištu prezasićenom svim vrstama roba, usluga i informacija, vrlo često „manje“ – ali osmišljeno, s fokusom na suštinu (a ne na formu) – znači „više“! Vrlo često, dugotrajni i statusni marketing donosi mnogo više od onoga dinamičnog, zaglušujućeg i iscrpnog. „Svi naši proizvodi uvijek prolaze tri faze: viziju, strpljenje i provedbu“.

Steve Balmer Dugotrajni marketing?! Nakon što su definirani prodajni ciljevi, utvrdjena ciljna grupa potrošača, određeni kanali distribucije... definirajte poruku, oblik njenog prezentiranja te način prenošenja poruke do potencijalnih kupaca (ka-

nale distribucije poruka). Paralelno usvojite odluku da sve potonje treba biti dugotrajno odnosno da i produkcija i primjena trebaju trajati najmanje 6 do 12 mjeseci, pa i duže, zavisno od vrste proizvoda/ usluge. Neovisno kako izdašnim materijalnim i kako velikim ljudskim resursima raspolažete, često mijenjanje poruka i nekontrolirana produkcija propagandnih konstanti, može dovesti do kontraefekta i neželjenih (loših) rezultata.

Prisjetimo se na trenutak kako su na tržištu prisutne reklame/oglasi koje vam za tren izmaknu pred očima (i tako relativno često, i tako često neprimjetno); koje dolaze kada ih najmanje očekujete – pa ih zbog toga uglavnom ignorirate; koje dolaze u tako nerazgovjetnom formatu – da se često sa čuđenjem pitate „što je pisac htio reći?!“... Nasuprot njima, imamo (dugotrajne) reklame/oglase i kampanje koje, zahvaljujući njihovoj postojanosti, jasno primjetimo i koje u nama izazovu razmišljanje; zatim one koje su nedvosmislene i jasne; pa one koje su tako efektne da se u trenu hvatamo olovke (ili mobitela) kako bismo upravo taj proizvod predbilježili za sutrašnju kupnju... Uz to, takve reklame/oglasi su često (gledajući potrošnju marketinškog www.suvremena.hr

85

marketing i pr proračuna) ekonomične i racionalne. U njih ulažete malo, a dobijate mnogo. Dugoročno!

Statusni marketing?! Za provođenje strategije statusnog marketinga trebate imati – „status“. I to status koji vam nitko nije pripisao ili poklonio, nego status koji ste postigli ili ćete postići u konkurenciji s drugima. Status neminovno donosi ugled, položaj i poziciju. Donosi i prednost nad drugima, za što ste se sami izborili. Ali, naravno, status donosi i odgovornost, određene dužnosti te način (tržišnoga) ponašanja.

ne kvalitete, može ostvariti usvajanjem zvaničnih visokih standarda u proizvodnji te dobijanjem zvaničnog certifikata ili osvajanjem adekvatnih – na tržistu priznatih – nagrada i priznanja. U svakome slučaju, sve naprijed navedeno daje našemu proizvodu dodatnu vrijednost i dragocjeni „status“, što je svakako vrlo korisno upotrijebiti za kreiranje i provođenje dugotrajnog i statusnog marketinga.

Kada je u pitanju valoriziranje kvalitete prehrambenih proizvoda, na tržistu postoji nekoliko zvaničnih certifikata namijenjenih standardi-

Status (lat.: stanje), položaj ili mjesto u društvenoj strukturi kojemu pripadaju određena prava i dužnosti. Ako se struktura (sustav) promatra kao međuovisni odnos svojih dijelova (elemenata), status se definira s obzirom na ulogu koju njegov nositelj obavlja u tom sustavu, a koja određuje i ponašanje što se od nositelja određenoga statusa očekuje. Status tada definira što pojedinac „jest“ (dijete, roditelj, predsjednik, učitelj itd.). Ako se struktura promatra iz stratifikacijske perspektive, odnosno iz perspektive odnosa nadređenosti i podređenosti, status se shvaća kao mjesto na priznatoj ljestvici časti, prestiža ili ugleda. U suvremenoj sociologiji postoji niz pojmova koji pridonose preciznijemu opisivanju društvenog položaja, kao npr. oprjeka između pripisanoga statusa, koji pojedinac dobiva rođenjem (npr. pripadnost rasnoj ili etničkoj skupini ili plemićkomu staležu), i postignutoga statusa, koji pojedinac stječe u konkurenciji s drugima (npr. status školovane osobe ili direktora tvrtke). Pojedinac može zauzimati različite statuse; master status, odn. dominantni status ili položaj, onaj je koji služi kao orijentir akcije u većini društvenih situacija u kojima se pojedinac nalazi. U suvremenom društvu dominantan je onaj status koji proizlazi iz zanimanja4.

Kvaliteta osigurava proizvodu status – ugled i poziciju Visoki status na tržištu, u trgovanju, naš proizvod će ponajprije postići osvojenom i potvrđenom kvalitetom!

Kako je svakoj pozitivnoj i društveno-odgovornoj tvrtki, u proizvodnji i općenito u poslovanju, cilj da svaki vlastiti proizvod veže uz pojam kvalitete, to se, uz postizanje stvar-

zaciji proizvodnje i posljedično kvaliteti tih proizvoda, ali postoje i nagrade i priznanja koje direktno, na temelju ispitivanja okusa te nutricionističke i drugih vrijednosti, najbolje proizvode prepoznaju, vrednuju, nagrađuju te trajno označavaju – kao posebno kvalitetne! Taj status „potvrđenog kvalitetnog proizvoda“ može se i treba se vrlo dobro, kreativno i dugoročno iskoristiti za kreiranje plana i strategije dugotrajnog marketinga.

Citiranje: status. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 12. 2020. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57903

4

86

Suvremena trgovina 6(45)

Jedan od takvih projekata na našemu regionalnom tržištu je Projekt ocjenjivanja kvalitete i promocije najkvalitetnijih prehrambenih proizvoda „SIMBOL KVALITETE – NAJBOLJE ZA VAŠE ZDRAVLJE“.

Nedavno uspostavljen i predstavljen na tržistu, Projekt „SIMBOL KVALITETE“ ima za cilj identificirati, označiti i promovirati što veći broj kvalitetnih prehrambenih proizvoda, te im pružiti potporu u lakšem i bržem pronalaženju tržišnog puta do krajnjih potrošača.

Proizvodi sa znakom „Simbol kvalitete“ u tome će pozicioniranju i odabiru zasigurno zauzeti posebno i značajno mjesto. Stoga je vizija Projekta „SIMBOL KVALITETE“ (doprinijeti opstanku na tržištu samo potvrđeno kvalitetnih i sigurnih prehrambenih proizvoda te dugoročno doprinositi boljem zdravlju građana – potrošača !) nešto što je svakomu tržištu vrlo korisno – kako proizvođačima i trgovcima, tako i građanima/potrošačima.

Projekt „SIMBOL KVALITETE“ je internacionalnog karaktera (u prvim godinama tretira samo tržište jugoistoka Europe uz postepeno širenje na tržište EU) s ciljem da, uz vrednovanje kvalitete prehrambenih proizvoda, vrši i međusobno kompariranje kvalitete nacionalnih poljoprivredno-prehrambenih tržišta.

Projekt „SIMBOL KVALITETE“ predstavlja priliku za uspješno tržišno pozicioniranje Projekt „SIMBOL KVALITETE“ predstavlja priliku: • za gospodarska/trgovačka društva – i proizvođače i trgovce, • za obiteljska poljoprivredna gospodarstva, • obrtnike, • zadruge, • udruge i • saveze

da, dokazivanjem i prezentiranjem kvalitete svojih proizvoda, te iste proizvode obogate većom vrijednošću – znakom „Simbol kvalitete“ te da upravo ti proizvodi u percepciji potrošača vremenom postanu simbolom kvalitete.

Prilika je ovo: • za unaprjeđenje lojalnosti potrošača i svjesnosti o imenu proizvoda/marke; • da znak „Simbol kvalitete“, otisnut na ambalaži samo najboljih proizvoda, potvrdi provjerenu kvalitetu i vrijednost proizvoda; • da se najbolji proizvodi kvalitetom marke diferenciraju od mnoštva generičkih proizvoda; • da se najkvalitetniji proizvodi – sa znakom „Simbol kvalitete“ učine prepoznatljivijim i konkurentnijim na tržištu; • da se poveća njihova tržišna vrijednost...

Zbog svega toga, Program „SIMBOL KVALITETE“ predstavlja jedinstvenu priliku vlasnicima i proizvođačima prehrambenih brendova i proizvoda te trgovcima, da korisno ulože u dugotrajni i statusni marketing, a da, zauzvrat, dugoročno dobiju mnogostruko više!

Upravo iz ugla proizvođača i trgovaca prehrambenim proizvodima, u današnjem globaliziranom i tehnološki razvijenom svijetu, kada proizvodnja i ponuda višestruko nadmašuju potrebu i potražnju za prehrambenim proizvodima, glavno pitanje koje se nameće je: Kako, u mnoštvu istih i/ili sličnih proizvoda, prodati vlastiti proizvod? Kako biti prepoznat, cijenjen i preferiran (k)od kupaca?

Jedini ispravan, a dugoročno održiv odgovor je: KVALITETOM PROIZVODA uz dugotrajni i statusni marketing! Svi drugi marketinški i brending elementi, poput: cijene, naziva, dizajna, ambalaže... proda-

ju proizvod kratkoročno. JEDINO KVALITETA PROIZVODA, uz primjenu dugotrajnog i statusnog marketinga, GARANTIRA DUGOROČNU PRODAJU PROIZVODA I PLASMAN DO MILIJUNA KUPACA! Kako govorimo o prehrambenim proizvodima, dakle o proizvodima koje kupci konzumacijom unose u svoj organizam – a time čuvaju i unaprjeđuju ili narušavaju vlastito zdravlje – KVALITETA I SIGURNOST PROIZVODA IMAJU NEPROCJENJIV ZNAČAJ! Stoga će takvi proizvodi lako biti prepoznati kod potrošača i kao takvi preferirani.

Iz ugla građana – potrošača dokazani kvalitetni prehrambeni proizvodi imaju prednost i posebno mjesto u odabiru i konzumaciji prehrambenih proizvoda odnosno u ukupnoj životnoj prehrani, kako bi se vlastito zdravlje održalo, unaprijedilo i očuvalo.

Stoga, kako bi i jedna i druga strana bile zadovolj(e)ne, MISIJA Programa „SIMBOL KVALITETE“ je da, stručnim i objektivnim ocjenjivanjem kvalitete: identificira, nagradi, obilježi/označi, afirmira i promovira najkvalitetnije prehrambene proizvode koji nastaju i koji se nude potrošačima na području srednje i jugoistočne Europe, te da na taj način, poticanjem kupnje i konzumacije prehrambenih proizvoda sa znakom SIMBOL KVALITETE, doprinese unaprjeđenju prodaje kvalitetnih proizvoda te unaprjeđenju zdravlja potrošača.

Proizvodi koji će biti ocjenjivani i vrednovani u okviru Programa „SIMBOL KVALITETE“ razvrstani su u sljedeće grupe: • Meso i mesne prerađevine, riba i plodovi mora • Jaja i proizvodi od jaja • Mlijeko i mliječne prerađevine • Žitarice i proizvodi od žitarica, brašno i proizvodi na bazi brašna

• Voće, povrće i prerađevine od voća i povrća • Konditorski proizvodi i uživala (čokolada, keksi, sladoled, kava, vegeta, začini i sl.)

• Voda, slaba bezalkoholna pića, energetski napitci • Vino, pivo i likeri (koji imaju do 22% alkohola) • Proizvodi bazne prehrambene industrije (šećer, škrob, ulja i masnoće) • Prehrambeni dijetetski proizvodi (funkcionalna hrana, dodaci prehrani, biljni pripravci, čajevi, gljive, alge i pčelinji proizvodi) Neće se ocjenjivati sljedeći proizvodi: • Duhan i proizvodi od duhana • Žestoka alkoholna pića (koja imaju više od 22% alkohola) • Lijekovi i • Gotova hrana (kakva se poslužuje u ugostiteljskim objektima).

Program „SIMBOL KVALITETE“ organizira i provodi grupa institucija, organizacija, tvrtki i priznatih stručnjaka iz oblasti poljoprivredno-prehrambene industrije, zdravlja i marketinga, predvođena nositeljem svih aktivnosti Društvom za marketing i poslovne usluge „PROMO GLOBAL“ iz Zagreba, a pod pokroviteljstvom Međunarodnog ekonomskog foruma PERSPEKTIVE i Svjetskog kongresa poduzetnika.

Recimo za kraj i to da će najkvalitetniji prehrambeni proizvodi, po ocjeni Stručne komisije (sastavljene od stručnjaka iz više zemalja), zasluženo biti nagrađeni zlatnim, srebrnim i brončanim medaljama, a najbolji od najboljih ponijet će i prijelazne pehare „Šampion kvalitete“. Ove vrijedne nagrade bit će uručene na posebnoj svečanosti u Hrvatskoj, prvi put u proljeST će 2021. godine. www.suvremena.hr

87

marketing i pr

JELO I MI

(8)

In vino veritas piše: Zvonko Pavlek

Z

ašto ljudi zapravo piju vino?

Piju ga još od davnina, piju ga i danas, pit će ga i sutra.

Kad ga popijemo malo više, otvaramo se, izađe nam van sve što nas muči i nema više uglađenog, diplomatskog ponašanja. To je neka vrsta psihološkog lijeka. U Bibliji se o vinu piše uglavnom lijepo, ali upozorava se i na drugo: „Vino donosi radost, al’, simbol je božjeg blagoslova, ali i kazne.“ To znamo. Ako ga se popije malo previše, onda su posljedice – nekontrolirano pona88

Suvremena trgovina 6(45)

šanje. Ako ga se popije umjereno, čovjek se osjeća hrabrijim i lomi led u društvenom kontaktu, oraspoloži se, postane veseo. S time je vezana latinska izreka „In vino veritas“ koja potječe od starih Rimljani, ali su vino ipak ranije proizveli stari Grci i u njih se vino spominje kao nektar u kojem je uživao Zeus.

Loza se počela kultivirati najviše na Kreti, a poslije se proširila Mediteranom, gdje je vinska tradicija najdulja. A danas? Francuz ili Talijan ne može zamisliti obrok bez čaši-

ce vina. Tradicija se nastavlja. U toj tradiciji su obuhvaćena i djeca, pa se u Francuskoj u jednoj kampanji pozivalo roditelje da umjesto vina daju djeci više mlijeka. Tome se pridružio 60-ih čak i tadašnji predsjednik Mendes France. Nagađa da je zbog toga pao na slijedećim izborima… Pa nekada su roditelji i u nekim mjestima u Zagorju djeci za gablec u školi davali komadić „hleba“ (kruh iz krušne peći) s „močilcem“, a to je bočica vina u kojim se močio njihov kruhek za vrijeme odmora.

Kažu – vino je zrcalo ljudi. Da vidimo – kako to?

Primjeri dviju zemalja gdje je vino dio obroka U vinskim sam krajevima Europe obišao i neke vinske podrume, ali sam mnogo toga naučio o vinu baš za vrijeme ručka u tim zemljama.

Primjerice, za vrijeme boravka u Veveyu, u Nestléovoj centrali, iznenadio sam se kako se za ručak za namještenike servira i vino. Rekli su mi da je na čelo tvrtke došao Liotard-Vokt, Francuz, a on se pak začudio kako se za ručak servira jelo bez vina. Vino je za Francuze dio obroka kao što je kod nas salata…

Francuzi će vam spontano ponuditi vino koje ide uz određeno jelo, ali se ipak okusi i vrste razlikuju po regijama. Na jugu u Provansi (Provence) sresti ćete teža vina, a primjerice u Alsace-Lorraine laganiji pinot, koji se pije ohlađen, jer nema puno tanina. Grožđe tog vina je zapravo Burgundac, ali je taj naziv zaštićen samo za vino porijeklom iz pokrajine Burgundy. Francuzi često vežu i zaštićuju nazive prema pokrajinama iz kojih vino potječe. Dobar primjer je „šampanjac“ koji se ne smije tako zvati u drugim pokrajinama i zemljama, jer potječe iz pokrajine Champagne.

Ako kupujete ili naručujete vina u Francuskoj, pogledajte i porijeklo.

Ako je Appellation Controlées, onda to označava superiorna vina koja dolaze iz pokrajina Alsace, Beaojulais, Bourgogne, Chamopagnie, Provance i dr. Druge lokacije nose oznaku VDQS, na sličnoj su razini, i dobra su… Tamo nema dobrih i loših vina, već sve zavisi od ukusa i prilika u kojima se piju.

njac su slučajno otkrili Benediktinci krajem 17. stoljeća, jer su flaširali vino koje zbog hladnoće još nije provrelo. Tamošnji fratar Dom Pérignon je usavršio tu metodu i po njemu nosi ime čuveni šampanjac iz Champagne. Kod nas u specijaliziranim trgovinama stoji i do 4.000 kuna.

ri regije koje nose sa sobom specifičnosti. Primjerice, okolica Etne je idealna za vino, jer je vulkansko tlo i obilje padalina. Suprotno je regija Noto na jugu, gdje su dani vrući, a noći hladne i nema puno kiše.

Zato je vino koncentrirano, pa se izvozi i grožđe na sjever Italije pa i u Francusku (nero d’avola).

Rijetko se sreće toliko vinskih etiketa kao u Italiji, ali se opet razlikuju sjeverna nešto lakša (kažu – tanja) vina za razliku od juga, kao što je Sicilija. Piemontezi na sjeveru imaju poznata vina kao što je Barbaresco, Barbera, Barolo, koja moraju dugo odstajati, ali se masovnije pije laganiji Grigolino.

U Italiji sam slušao razne izraze za vina, a svaki se Talijan mora „razumjeti“ u vino… Upamtio sam primjerice izraz carattere za vina koja svojim sastojcima potvrđuju svoju tipičnost, a ako mu manjka karakter, onda to zovu fiacco.

Čini mi se da se u Italiji najčešće sreće etiketa Gaja, tvrtka koja je svijetom prenijela običaj barrique, iako je to francuski izum. Čuva se u hrastovim bačvama od 225 litara, a iznutra su ta bačve malo upaljene. Tanin iz tih bačava daje vinima izvanredan okus vanilije.

U Rimu se masovnije pije Frascati koji je grožđanog okusa, zlatne boje, a sjećam se da smo ga u restoranu „Trastevere“ pili iz kriglica.

Sicilija ima malo teža vina, ali su tako dobra da bih ih čovjek jeo…

Kao i u Francuskoj, tamo je obrok nezamisliv bez vina. Ako ste gledali seriju Montalbano (detektiv na Siciliji), mogli ste primijetiti da glavni lik za vrijeme ručka ima uvijek bocu vina na stolu. Sicilija ima četi-

Vino u Hrvata Pjesnici, pjesme, običaji U svakoj našoj pokrajini, ili na početku vinske staze, mogli bismo postaviti stih pjesnika koji potječe iz tih predjela, jer u Hrvata je uživanje vinom prisutno gotovo u svim našim krajevima. Zato mnogi naši pjesnici u svojim dijelima ne zaobilaze vino.

Primjerice, Krsto Frankopan poziva svoje junake: „Nek vam pojde misal rojna, toči čašu vinca rujna“.

P. Preradović: „Mi pijemo vino, jer pijuć popijevamo, ne želimo vino već veselje samo.“ Krležina Loza se nijemo penje jer hoće „…iz blata postati čista kô vino kada se u čaši blista.“

Evo i dvije zanimljivosti Beaujoles Nuveaou dobiva se brzim vrenjem i otvara se u ponoć treće srijede u studenom. Kod nas slično važi i za portugizac, koji se masovno uzgaja na Plješivici. Šampawww.suvremena.hr

89

marketing i pr Kod V. Majera Krčme su tu da ljudi zaborave, a u njima pjesnici da „U vinu sahrane dušu, život izrani je, a tada bučno slave.“

Od kuda vinska tradicija u tim krajevima? Za pretpostaviti je da su tome pridonijele rimske legije koje su ovdje našle mjesta za svoj odmor u toplim vodama tih krajeva.

Karakteristična priča koja to potvrđuje je Vinski vrh u Bolfanu kod Zlatara. Ostaci iz rimskog doba vide se tamo još i danas kao kameni spomenici. Tu se uzgajala vinova loza od davnina, jer mikro klima, odnosno ruža vjetrova je takva da ne traži toliko zaštitu kao u drugim krajevima.

Krklecova Čaša koju često stavlja u usta i priznaje: „Doba me kinjilo, trlo, mučilo nadahnuće, a ja te nagnuh na grlo da skratim groznice vruće.“ Miškina, iako je bio s jedne strane socijalno usmjeren ima i sjajne opise prirode, ali nije mogao izbjeći gorice: „Travke se smeši, na njih rosa kresi, kade se krohi na soncu, ve brat gorice idemo peši, napili se bomo na koncu.“ Međimurski Nikola Pavić je V goricah: „V breg se penje trs za trsom, bota sakom v šaki, prignuli se k zemli doli, čas i vrh je taki.“ D. Domjanić se zaputio V gorice: „Grozdje imam ja takše, nekaj drugo bi rajše… Zato mi se pašči v kleti. Komu? Reč ni smeti.“ U Zagorju se život odigrava u goricama. Svaka hiža ima „mal’ keruze, mal’ geric“. Vikendom su svi tamo, a i u drugim prilikama. O tome mnogo pjevaju, a najpoznatija je ona koju znaju svi pijanci: „Nejdemo dime... do zorje.“

vino i pleše. Vincekovo se pak slavi na širem području. Kad se odrežu tri grančice trsa, trs se krsti vinom i na njega se stave kobasice kao znak plodnosti. Naravno, policije u doba tih slavlja ne nedostaje po cestama…

Vinska karta Hrvatske

Ipak, najljepše pjesme o doživljaju u goricama napisao je profesor i filolog Fran Galović u svojoj najpoznatijoj zbirci „Z mojih bregov“.

Jesenski veter ga kod prešanja probudi u noći, a on kaže: „…Prešpan pritišče grozdje i stišče. Moral bi stati, mošta zlejati, a neče mi se, tak sem pospan… Još samo malo, vre bo zlejan, baš nekak lepo tenko curi…“ I njegov Kum Martin je zapjevao poznatu popijevku kojom završava i ceremonija Martinja: „Pijmo braća vince voda naj stoji, nek jo pije žaba koja vu nje leži.“

Vinska karta Hrvatske se potpuno promijenila u zadnjih dvadesetak godina. Sve se manje pije vino kao „gemišt“, a sve više kao čista kapljica. Nekadašnji vinski „otoci“ kao što su Ilok, Kutjevo, bili su jedini biseri, a danas se ta kultura jako proširila. Rijetko se više upotrebljava stara tehnologija vrenja na tropu, već je najvećim dijelom prevladao novi pristup podrumarstvu, koje je omogućio da sve više dolaze do izražaja nove plemenite sorte. Susjedi po svim vinogradarskim krajevima uče jedan od drugog i srame se ako im je vino slabije od drugih. Dobro vino je postalo prestiž, što je učvrstilo kulturu podrumarstva kao i uživanja u vinu. No, idemo redom.

To Martinje je posebno oblikovano u Križevačkim štatutima kao „Vinsko pajdaške regule“ kad se mošt pretvara u vino i „biškup“ ga krsti.

U tom kraju su još poznate i Koprivničke regule, gdje se „bontonom“ propisuje kako se jede, pije

Zagorje i Međimurje su bili poznati po hoteli („direktoru“), izabeli, a grožđe koje je vrelo na tropu povlačilo je za sobom „glavoboljca“, tj. metilni alkohol. Tih starih sorti ima sve manje, a šire se nove, plemenite.

90

Suvremena trgovina 6(45)

U susjednom Međimurju u lijepo uređenom predjelu Štrigove ima nekoliko velikih vinograda, ali i nekoliko malih s vrlo profinjenim sortama i vrstama vina. Brdo Sv. Urban pravi je vinogradarski raj, a posebno bih izdvojio nekadašnjeg profesora glazbe Lovreca, vinskog viteza. On je kupio stari podrum iz 16. stoljeća, jedini koji je ostao od Zrinskih. U njemu su raritet vrlo stare bačve i zid od cigle pokriven debelom plijesni koja drži prikladnu temperaturu zimi i ljeti.

Kod nas su na području sjeverne Hrvatske uglavnom zastupljena bijela vina, a u Dalmaciji pretežito crna. Taj atribut „crno“ izgleda da imamo samo mi, jer u drugim zemljama preteže izraz crveno – rdeče, rosso, czerwono, red, Rotwein itd.

Na istoku zemlje u podunavskom kraju je bogata humusna crna zemlja, vrlo pogodna za uzgoj vinove loze u Baranji. Pjeskovito tlo u Iloku je vrlo pogodno za uzgoj vrlo kvalitetnih vina, koja su aromatična i vrlo izraženih karakteristika. I beljska vina su zaista odlična. Veliki vinski podrum Belje jedan je od najvećih u nas. Smješten je na dvije etaže, a na gornjoj se nalazi 71 bačva od slavonskog hrasta i to od 2.000 do 10.000 litara. Njihova vrhunska vina ubiru međunarodne medalje i to ne samo bijela već i crna. Imaju i impozantnu arhivu, te kušaonicu. U Baranji se nalaze i mnogi privatni vinari s dobrim vinima.

U samom Iloku nalazi se podrum koji je opljačkan za vrijeme srpske okupacije, ali je ipak dosta toga obnovljeno. Sačuvana je i zbirka vina koje je bila sazidana i spašena. Čuli ste da se njihov traminac pije u britanskim dvorima, a glavni enolog je poklonio engleskoj kraljici zeleni silvanac. Kad je to čula jedna članica austrijske parlamentarne delegacije, toliko ga je povukla da su je morali iznositi iz podruma. Uz Iločke podrume postoje i mali vinari, a sva tamošnja vina su odlična i, po mojem mišljenju, prodaju ga prejeftino u odnosu na kvalitetu.

Drugi slavonski biser je Kutjevo.

Pogledajte na etiketi godinu utemeljenja (1232.) – pa to je tradicija na kojoj može zavidjeti svijet. Tamo se nalazi jedna od najstarijih bačvi na svijetu (najveća se nalazi u Erdutu). U starom dijelu podruma je kameni stol, izlizan i malo udubljen, a vodič je austrijskim turistima običavao pričati da su na tom stolu Marija Terezija i barun Trenk vodili ljubav. Austrijanke se onda hvataju za stol, zatvore oči i nešto šapuću. U podrumu je i posebni dio s pljesni od pedlja i tamo se nalaze arhivirana vrlo stara vina. Kušao sam rizling iz 1958. – čovjek ne može vjerovati da je to vino.

Iz Kutjeva su izašli vrsni vinari od kojih je vjerojatno najpoznatiji Krauthaker. Nešto poseban je njegov rosé iz četiri vrste crnog grožđa – syrah, pinot, merlot i cabernet sauvignon. Rosé se proizvodi iz crnog grožđa, koje ostaje kratko na maceraciji (vrijeme ležanja grožđa kad se iz njega izdvajaju pojedini sastojci) toliko da dobije boju i nema tanina kao crna vina. Inače ima i roséa samo iz jedne sorte, ali je onda to na boci naznačeno. U Slavoniji ima još nekoliko jako dobrih vinarija, kao što su Feričanci, Orahovica i dr.

I Podravina se probudila! Podrumi kao da se natječu u prestižu. Najpoznatiji su najprije bili na Đurđevečkim peskima. Posebno se tamo ističe nagrađivani Marijan Mato-

čec. U okolici Koprivnice niknuo je novi vinograd i vinarija Kostanjevac. Vlasnik pobire u svijetu prestižne nagrade, a često boravi u francuskim vinogradima.

Južnije treba posebno spomenuti Istru, gdje su i manji vinogradari u Hrvatskoj možda najranije počeli sa suvremenim podrumarenjem.

Naravno, dominatna je malvazija.

Ona je došla iz Grčke, otočića Menovalsija, kojeg su Venecijanci nazivali malvasia. Najprije je kod nas došla u Dubrovnik, raširenija je u Istri te u Italiji, ali svuda ima drugačiji „štih“, a radi se o sortnim nijansama. Vinarije su se uglavnom grupirale na sjeverozapadnom dijelu Istre počevši od Kozlovića iz Momjana čiju Malvaziju sladokusci vole. Vinara ima zaista mnogo. Poznati su primjerice Benažić, Babos, Matošević (predsjednik udruženja vinara Hrvatske), Coronica, Arman, Meneghetti i drugi. No jedna od najpoznatijih vinarija u Hrvatskoj je Laguna vina u Umagu. Na prestižnom sajmu u Francuskoj redovito dobivaju medalje. Imaju ih 15, od kojih je 12 zlatnih.

Otok Krk je naviše poznat po žlahtini. Na Krku ima nekoliko poznatih vinogradara, a jedan od njih je i vinski vitez. To je Ivan Katunar, koji je zaslužan što je spasio susački sansigot i uzgojio ga na Krku. To je laganije, ali vrlo osebujno crno vino.

Nekad je Novi Vinodolski bio poznat vinogradski kraj s više od 500 hektara vinograda. Čuveni Vinodolski zakonik je najstariji pravni

dokument u Hrvatskoj (potječe iz 1288. i pisan je glagoljicom). To je status prema kojem su se uređivali odnosi krčkih knezova i slobodne općine Vinodol. Zakonikom su bili uređeni i drugi odnosi u društvu, kao primjerice kažnjavanje krađe, regulirala su se prava žena, pa i postupak s pijanima koje se više nije smjelo nuditi vinom…

Filoksera je uništila vinograde u Novom, a ostalo je mnogo neobrađenog zemljišta. Autohtonu sortu žlahtina ponovo je vratio u ovaj kraj Vukovarac Palinkaš. Posadio je vinograd na oko 40 hektara, osnovao vinariju Pavlomir, koja je jedna on najljepših u Hrvatskoj. Ističe se i njegov barik cabernet sauvignon, a danas već proizvodi i nekoliko vrsti pjenušaca. Vratio je drevni običaj Ružica Vinodola. Djevojke se natječu u nekoliko disciplina. Najatraktivnije je „mašćenje“ grožđa bosim nogama, a poslije svega bira se djevojka koja je najljepša i najmarljivija.

Idemo u Dalmaciju, a onda ću vas šokirati sa zinfandelom… Da, on potječe iz Damacije, a kad se tamošnje stanovništvo raselilo po svijetu, oni su sa sobom ponijeli neke loze i iskustvo s vinom. Taj zinfandel je zapravo crljenak, koji se kod nas već rijetko nailazi, a naišao sam na Dobričić na Šolti, koji je nastao od te loze i plavca malog. Vino je tamnoljubičasto i trpko zbog tradicionalnog načina proizvodnje. Najrašireniji u tom kraju je plavac mali, koji se još uvijek pije s vodom kao www.suvremena.hr

91

marketing i pr bevanda, ali su se danas proizvođači i tamo kultivirali, pa dobivaju vrlo kvalitetna vina iz te sorte. Tu kulturu i probranu berbu na Pelješcu promovirao je i učio druge Grgić koji je otišao u Napa Valley, a za svoj shardonnnay ubire prve nagrade u svijetu, pa i u Francuskoj.

U pelješkom kraju valja posebno naglasiti Dingač i Postup, kao naša prva čuvena vina. To je također plavac mali, a nazive su dobili po mjestima gdje se proizvode. Nalaze se na južnoj strani Pelješca, tako da su planinama zaštićeni od kopnenih utjecaja, pa su se zato i sačuvali za razliku od drugih lokacija za vrijeme napada filoksere. Nekad se grožđe za Dingač prenosilo magarcima (zato je magarac na etiketi) u podrum u Potomju, ali je kasnije probijen podrum u planini u duljini od 380 metara, pa se vino čuva u prirodno hladnom okružju.

Posebni raritet je Zlatan plavac, jer se grožđe uzgaja na južnoj strani Hvara, zaštićeno planinama, a vjetrovi pušu s mora, tako da gotovo i ne treba upotrebljavati sintetska zaštitna sredstva. Podrum se nalazi na dubini 70 metara ispod površine zemlje. Zaista raritet. Ženidba vina i jela Vina se općenito karakteriziraju po sadržaju šećera. Suha su s malim sadržajem primjerice od 0 do 4g/l šećera, polusuha, a poluslatka i slatka s više od 50g/l šećera.

Prema redoslijedu berbe postoje rana, tj. prva berba, a vina koja se beru kasnije su predikatna i ne treba im dodavati šećera. U prvu kasnu berbu idu probrani grozdovi.

Najkasnije se bere grožđe na temperaturi ispod –10°C za tzv. ledena vina, a vino je vrlo slatko zbog velike količine neprovrelog šećera.

Za kombinaciju vina i jela postoje dva okvirna obrasca, iako to nisu čvrsta pravila, jer ima i drugih varijanata. Općenito se bijela vina preporučuju uz lagana bijela 92

Suvremena trgovina 6(45)

mesa kao što je bijela riba, perad, kunići, te povrtna jela. Crna vina idu uz tamnije meso kao što je govedina, divljač, plava riba. Od dobrih podrumara ćete čuti da crno vino mora sazrijevati i tek onda nakon pet godina postaje ono pravo.

Ako su obroci kombinirani, onda će vam konobar-znalac preporučiti vina koja idu uz to jelo. Pa da vidimo neka tipična obilježja.

Uz tipično predjelo (u Italiji antipasto, u Francuskoj d’oeuvre) sommeglier će preporučiti zeleni vetliner, bijeli sovinjon, ali i mlada bordoška vina. Uz losos idu bijela vina kao što je chardonnay. Uz carpacho idu sva dobra vina. Uz sir fondue idu suha bijela vina. Za tjesteninu izbor vina zavisi od umaka. Ako je umak od rajčica ili su školjke, onda se preporučuju bijela suha vina.

Uz mesni preljev kao i uz picu idu crna vina.

Uz roštilj i kuhanu govedinu idu crna vina. Starija teža vina idu uz pečenu govedinu, gusti gulaš, divljač, puževe, a i janjetinu uz koju kod nas piju radije bijela vina. No, ako je u prilogu rajčica, onda se ne uzimaju zrela crna vina, jer se ne slažu s kiselinom u toj namirnici.

Pečena piletina i puretina podnose sva suha, te polusuha vina i to bijela i crna. Za patku i gusku se preporučuju bogata bijela i zrela crna vina. Svinjetina se preporučuje uz lagano crno vino ili bogato bijelo.

Sirevi su posebna znanost u Francuskoj i tu je teško pohvatati sve konce. Većinom uz svježi sir, mocarelu, pa i polumasni bijeli i zreliji idu lagana bijela vina, ali i svježa crna. Tvrdi sirevi kao što je naš paški, pa Parmegiano, Gruyère, te meki kremasti sirevi traže crna vina.

Uz deserte idu muškatna vina, traminac, poluslatka i slatka vina, te predikatna kasnije berbe.

Koliko je vino važno za identitet nekih zemalja, govore oni koji se vraćaju iz Francuske, Španjolske, Italije – svi će pričati o jelu i vinu. Način ponude jela i pića u tim zemlja-

ma je šarmantan i vrlo prirodan.

Tamo to ne nude samo sommellieri koji su vrlo istrenirani i obrazovani, već su znalci i „obični“ konobari, koji vam neće reći samo generičko ime grožđa, već i podrijetlo, godinu, okus i drugo vezano uz preporučeno vino. Primjerice, ako u Italiji naručite rižoto iz Frulije, preporučit će vam Collio iz kuće Caccese zato jer nema puno kiseline. Ako naručite nešto s vrganjima, predložit će vam primjerice Barolo, opisat će vam okus, objasnit će zašto mora biti staro više od sedam godina. Predložit će vam onaj iz berbe 86., jer je to bila odlična godina, a prva boca je otvorena 99… Samo nemojte se požuriti da vi platite…

Slično se može doživjeti i u Francuskoj, pa ako se naruči coq au vin, preporučit će vam Chambertin, pa će vam reći da je to najbolji burgundac, pogotovo iz područja Camus iz 1985. A račun je zaista, kao što se kaže – mastan…

No, kako je šarm ponude prirođen u tim zemljama, teško je to prenijeti na druga područja. Primjerice, akademik Jakša Barbić i ja radili smo na ugovoru o zajedničkom ulaganju s Tuborgom. Na ručku s Dancima u Podravskoj klijeti smo im demonstrirali kako se kombinira jelo s vinom. Kad smo došli u Dansku, htjeli su nam uzvratiti i pozvali nas na večeru gdje je bio tjedan alzaške kuhinje. Bilo je tamo devet „gangova“, a konobari su za svaki korektno izrecitirali tekst koji su ih naučili Francuzi. No, oni su to radili kruto i ukočeno pa im je manjkao Francuski šarm, koji vam podiže radoznalost i apetit.

Kod nas se ta ponuda kreće u dobrom pravcu. To sam prvi put doživio pred desetak godina u restoranu Kukuriku na Kastvu, a danas to prodire i u druge dobre restorane. Pred oko 25 godina su kod nas bila samo dvojica sommelliera, a danas ih ima na desetke, imaju i svoj klub, svoja prvenstva, a neki restorani ne mogu biti bez njih.

ST Eppur si muove!

Prestižne nagrade časopisa The Banker 2020 PBZ banka godine u Hrvatskoj, Intesa Sanpaolo u Zapadnoj Europi i Italiji

P

rivredna banka Zagreb d.d.

(PBZ), članica Intesa Sanpaolo Grupe proglašena je za banku godine u Hrvatskoj (Bank of the Year in Croatia) – od strane uglednog financijskog časopisa The Banker (publikacija Financial Timesa), a Intesa Sanpaolo za banku godine u zapadnoj Europi i banku godine u Italiji (Bank of the Year in Western Europe i Bank of the Year in Italy).

Za ovu nagradu The Bankera koja se u financijskoj industrija smatra „standardom za bankarsku izvrsnost“, razmatrao se široki spektar kvantitativnih i kvalitativnih kriterija.

Dinko Lucić, predsjednik Uprave PBZ-a, povodom proglašenja The Banker's Bank of the Year Awards 2020 izjavio je: „Iznimno smo ponosni na ovu prestižnu međunarodnu nagradu, koju je naša Banka dobila, sada, već drugu godinu zaredom te predstavlja veliko postignuće i priznanje osobito u ovim teškim i vrlo izazovnim Covid vremenima. Posebno bih naglasio, da ovog uspjeha ne bi bilo bez naših zaposlenika, njihove kontinuirane posvećenosti i vrijednog rada cijelog tima PBZ Grupe te podrške tima matične banke kao i svih naših klijenata zbog kojih stalno nastojimo biti još bolji. Nastavljamo put inovacija, usredotočujući se na kontinuirano poboljšanje usluga i odnosa s klijentima te daljnju transformaciju i digitalizaciju našeg po-

slovanja, što se pokazalo ključnim tijekom pandemije“.

Privredna banka Zagreb d.d.

Po rezultatima poslovanja, PBZ je kontinuirano u samom vrhu hrvatskog bankarstva, visoko je likvidna i kapitalizirana Banka te je pokazala izuzetnu otpornost uspješno odgovarajući svim izazovima kojima je domaći bankarski sustav bio izložen posljednjih godina. Pravodobno su poduzeli sve potrebne mjere kako bi podržali svoje klijente, zaposlenike i zajednicu te osigurali nesmetan rad i kontinuitet svih poslovnih procesa. PBZ je zadržao ulogu predvodnika u novim tehnologijama, kontinuirano razvijajući nove i inovativne proizvode i usluge za građane i poslovne subjekte te znatno sudjelujući u financira-

nju gospodarstva zemlje. Također, PBZ je centar izvrsnosti za mnoga područja bankarskog poslovanja u sklopu divizije međunarodnih banaka supsidijara Intesa Sanpaolo Grupe, a odnedavno je postao i regionalni bankarski hub preuzimanjem većinskog vlasništva u bankama Intesa Sanpaolo u Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Za istaknuti je da je PBZ bio i jasan pobjednik sveobuhvatne procjene pet hrvatskih banaka koju je ove godine provela Europska središnja banka i ima najveći iznos kapitala u nepovoljnom scenariju (CET1 od 16,4%) koji znatno prelazi regulatorne zahtjeve. Ovi uspješni rezultati potvrda su snažne financijske stabilnosti i pouzdanost PBZ-a na domaćem bankarskom tržištu.

PBZ ima proaktivnu ulogu u poticanju inicijativa i projekata društveno odgovornog poslovanja, uz stalnu predanost podršci lokalnoj zajednici. PBZ je vodeći donator u zemlji, a prednjači među bankama i u pogledu donacija zdravstvenim ustanovama u borbi protiv pandemije COVID-19, kao i sanaciji posljedica razornog potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu. Uz navedeno, za podsjetiti je i na jedinstveni humanitarni projekt PBZ grupe „Činim dobro svaki dan“, kojim se već više od 10 godina pomaže zajednici te je do sada ukupno realizirano više od 50 donacija bolnicama i domovima socijalne skrbi ST diljem Hrvatske. www.suvremena.hr

93

Kvaliteta (2. dio)

„Ako želimo razgovarati, prvo definirajmo pojmove“ Voltaire piše: mr. sc. Branko Pavlović

P

rehrambeno–prerađivački sektor jedan je od najvažnijih industrijskih sektora u RH. U usporedbi s drugim granama prerađivačke industrije ostvaruje najveći udio u BDP-u i ukupnoj zaposlenosti.

Prema podacima kojima raspolaže HUP, u prosincu 2019. industrija hrane zapošljavala je 42.234 radnika. Bruto plaće u prosincu 2019. u toj industriji na međugodišnjoj razini povećane su za 3,2%. Prosjećna bruto plaća iznosila je 7.228 kuna. HUP raspolaže s podacima da je ukupna sezonski i kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u HR u srpnju 2020. u usporedbi lipnjom 2020. porasla za 5,6%, a u srpnju 2020. u usporedbi sa srpnjom 2019. pala je za 1,6%. U tijeku krize nastale pojavom Covida-19 poljoprivredno-prehrambeni sektor je, prema saznanjima HUPa, pretrpio određenu štetu, iako se to tako nije činilo. Tijekom ožujka i travnja kupci i potrošači su promjenom svojih prehrambenih navika utjecali na povećanu prodaju konzerviranih i trajnih proizvoda, a te su navike direktono utjecale na štetu proizvođača svježeg voća i povrća, te svježeg mesa i mlijeka.

Prerađivačka industrija se zbog ne94

Suvremena trgovina 6(45)

dostatnosti domaće primarne poljoprivredne proizvodnje orijentirana na uvozne sirovine, a problemi i zastoji u međunarodnom transportu onemogućuju kontinuitet i optimalnu organizaciju proizvodnje. U cijelom lancu ovog sektora osjeća se kočenje lanaca opskrbe od tržnice do HoReCa sektora.

Tvrtke članice HUP-a su u prvom dijelu ove godine zadesili neplanirani gubici, od propadanja robe zbog zatvorenosti granica, pada prometa zbog zatvaranja restorana i otkaza narudžbi pojedinih tregovačkih kuća, do smanjenja broja zaposlenih zbog straha od zaraze Covid-19. I pored toga domaća prehrambena industrija odigrala je ključnu ulogu u Covid-19 krizi za stabilnost zemlje i sigurnost kupaca i potrošača, jer njena temeljna zadaća je opskrba kupaca /stanovništva/ prehrambenim proizvodima, pa je njena temeljna obveza bila i jeste uspostaviti takvu organizaciju rada koja će omogućiti nastavak redovnih procesa otkupa, prerade i svakodnevnu distribuciju proizvoda.

I upravo u takvom okruženju, Promoglobal u okvirima Međunarodnog ekonomskog foruma Perspektive i Svjetskog kongresa poduzet-

nika, te u suradnji sa Suvremenom trgovinom, pokreće međunarodni program ocjenjivanja kvalitete i promocije najkvalitetnijih prehrambenih proizvoda „SIMBOL KVALITETE“, kao jedne od četiri komplementarne aktivnosti: „Projekta promocije zdravlja, značaja zdrave prehrane te kvalitete i sigurnosti PREHRAMBENIH PROIZVODA. Međunarodni program ocjenjivanja kvalitete i promocije najkvalitetnijih prehrambenih proizvoda SIMBOL KVALITETE ima poslovno-marketinški, zdravstveni i sociološki karakter. Prema pokretačima projekta, ovo je prilika za privredna društva, proizvođače i trgovce, za obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrtnike, udruge, zadruge, proizvođačke organizacije da dokazivanjem kvalitete svojih proizvoda, te iste proizvode obogate većom vrijednošću ‒ znakom SIMBOL KVALITETE. Upravo ti proizvodi u percepciji potrošača vremenom trebaju postati simbolom kvalitete, za unapređenje lojalnosti potrošača, za unapređenje svjesnosti potrošača o imenu proizvoda/marke, da znak SIMBOL KVALITETE bude otisnut na ambalaži samo najboljih proizvoda, potvrdi provjerenu kvalitetu i vrijednost

proizvoda, da se najbolji proizvodi kvalitetom marke diferenciraju od mnoštva generičkih proizvoda, da se najkvalitetniji proizvodi sa znakom SIMBOL KVALITETE učine prepoznatljivim i konkurentnijim na tržištu, te da se poveća njihova tržišna vrijednost. Upravo iz ugla proizvođača prehrembenih proizvoda, čija je temeljna zadaća opskrba stanovništva, u današnjem globaliziranom i tehnološki razvijenom svijetu, kada proizvodnja i ponuda višestruko nadmašuju potrebu (iako smo svjedoci neravnopravne distribucije hrane) i potražnju za prehrambenim proizvodima, glavno je pitanje koje se nameće je: kako u mnoštvu istih i/ili sličnih proizvoda prodati vlastiti proizvod? Kako biti prepoznat cijenom i preferiran (k)od kupaca?

Jedini ispravan dugoročno održiv odgovor je KVALITETOM PROIZVODA, jer jedino kvaliteta proizvoda garantira dugoročnu prodaju i dolazak do miljuna kupaca.

Stoga, pozivajući se na Voltairea, u ovakovom okruženju, a u želji da se u potpunosti ostvari projekt SIMBOL KVALITETE, nužno je posegnuti za definiranjem pojma KVALITETA. Unatoč potencijalnom konfliktu, tvrtke bi treble razvijati različite perspektive, jer su one bitne za uspješno uvođenje visoke kvalitete, koje zaslužuju kupci i potrošači.

Naime, oslanjanje samo na jednu definiciju kvalitete, možemo stvoriti još veće probleme i još veće nesporazume i nesuglasice u odnosu proizvođač – proizvod – kupac –

Izvor: David A, Garvin., MIT Sloan Revuew, 1994.

Slika 1. Tržišni probitci

potrošač. Razumijevanje temeljnih elemenata kvalitete proizvoda može se usmjeriti na osam (8) dimenzija: 1. preformance, 2. sekundarne karakteristike, 3. pouzdanost, 4. usklađenost sa standardima, 5. trajnost, 6. servisiranje, 7. estetika(dizajn), 8. percipirana kvaliteta.

Svaka je dimenzija zasebna i različita. Svaki se proizvod može pozicionirati visoko prema jednoj, a nisko prema nekoj drugoj dimenziji.

Prva dimenzija su preformance, koje se odnose na primarne radne karakteristike proizvoda. Ova dimenzija kvalitete kombinira elemente pristupa utemeljenog na proizvodu i korisničkom pristupu. Odnosi se na mjerljiva svojstva proizvoda, pa se različite brandove obično može objektivno rangirati prema barem jednoj dimenziji no, povezanost preformanci i kvalitete može se tumačiti na više načina. Ako se razlike u performancama smatraju razlikama u kvaliteti, tada takve razlike uobičajeno ovise o individualnim preferencijama kupca ili potrošača. Budući da kupci/potrošači obično imaju širok raspon interesa i potreba, kvalitetu u pravilu izjednačavaju s visokim performanacama u vlastiti-

tom području interesa. Na povezivanje performanci i kvalitete utječe i semantika. Među pojmovima kojima opisujemo performance proizvoda nalaze se termini koje se često vezuje s kvalitetom. U tom smislu jasna je analogija s Lancasterovom teorijom potražnje koja se temelji na postavkama: performance proizvoda odgovaraju njegovim objektivnim karakteristikama, a veza između performanci i kvalitete odražavala bi individualne reakcije.

Druga dimenzija se odnosi na sekundarne karakteristike. Isti pristup može se primjeniti i na sekundarne karakteristike proizvoda.

One su svojevrsna dodatna oprema proizvoda koja nadopunjuje temeljno funkcioniranje proizvoda. U mnogim slučajevima teško je povući crtu koja dijeli primarne karakteristike proizvoda od sekundarnih. One jednako kao performance proizvoda uključuju objektivna i mjerljiva svojstva, a individualne performance kupaca i potrošača podjednako utječu na njihovu transformaciju u kvalitetu. Dakle, razlika između tih dviju vrsta ogledaju se u važnosti za kupce i potrošače.

Pouzdanost je treća dimenzija kvalitete, a odražava se u vjerojatnosti da će proizvod zakazati unutar određenog roka. U najkorištenije pokazatelje pouzdanosti ubrajaju se prosječno vrijeme do prvog zakazivanja (MTFF), prosječno vrijeme između zakazivanja (MTBF), kao i stopa zakazivanja po jedinici vremena. Kako navedeni pokazatelji zahtjevaju da se proizvod koristi određeno vrijeme, relevantniji su za trajnu robu, nego za proizvode i usluge koji se odmah koriste.

Usklađenost sa standardima je četvrta dimenzija kvalitete. Ona se odnosi na stupanj do kojeg dizajn proizvoda i operativne karakteristike proizvoda odgovaraju prethodno utvrđenim standardima. Unutar tvrtke, usklađenost sa standardima obično se mjeri učestalošću www.suvremena.hr

95

kvaliteta defektne proizvodnje, udjelom jedinica koje ne odgovaraju standardima. Na terenu se pak vrlo teško dolazi do ispravnih podataka o usklađenosti sa standardima pa se stoga često koriste približne vrijednosti. Riječ je o relativno objektivnim pokazateljima kvalitete koji u mnogo manjoj mjeri odražavaju individualne preferencije kupaca od rangiranja utemeljenog na performancama ili sekundarnim karakteristikama proizvoda.

Peta dimenzija kvalitete je trajnost.

Trajnost kao mjera životnog vijeka u sebi sadrži kako ekonomsku tako i tehničku dimenziju. Tehnički gledano, ona se može definirati kao količina koristi od eksploatacije proizvoda prije negoli proizvod fizički propadne. Njegov životni vijek određen je troškovima popravka, osobnom procjenom vremena i neugodnosti, gubicima zbog nekorištenja, relevantim cijenama i drugim ekonomskim varijablama, kao i kvalitetom dijelova i materijala. Šesta dimenzija kvalitete odnosi se na mogućnost servisiranja odnosno na brzinu, ljubaznost i kompetentnost popravka proizvoda.

Kupca ne brine samo fizičko propadanje proizvoda, već i vrijeme koje protekne od trenutka kvara do trenutka kada se funkcionalnost ponovo uspostavi. Osim toga, veoma su zainteresirani za što duže servisne intervale, kvalitetu odnosa u kontaktu sa serviserima, te za moguće posjete servisu koji nisu rezultirali uspješnim popravkom ili nekom drugom vrstom rješenja goručeg problema.

Poslijednje su dvije dimenzije kvalitete najsubjektivnije i najviše se odražavaju na projekt SIMBOL KVALITETE. Naime, i estetika i percipirana kvaliteta blisko su povezane s pristupom utemeljenim na korisnika. Estetika koja se odnosi na izgled proizvoda, koja doćarava kako on zvuči, te kakav mu je okus ili miris, očito je rezultat osobne procjene i individualnih preferencija. Što više, marketinški koncept 96

Suvremena trgovina 6(45)

Slika 2. Uštede

„idealnih karakteristika“ ‒ kombinacija svojstava proizvoda koji najbolje odgovoaraju preferencijama određenog proizvoda, izvorno je osmišljen kako bi obuhvatio upravo ovu dimenziju kvalitete. Percipirana kvaliteta subjektivna je u istoj mjeri kao i estetika. Naime, prilikom usporedbe različitih brandova kupci/potrošači često se moraju oslanjati na indirektne pokazatelje, jer obično ne raspolažu potpunim informacijama o svojstvu datog proizvoda. U takovim okolnostima procjenjivanje se u manjoj mjeri temelji na objektivnim karakteristikama, a više na slikama, promidžbi ili imenu branda.

Nebrojne silnice toliko su jake, da ne samo utječu na kupce i potrošače već njima vladaju.

Cjelovito sagledavanje ovih osam dimenzija kvalitete pokriva širok raspon različitih koncepcija. Neke se odnose na mjerljive atribute proizvoda, a neke odražavaju individualne preferencije kupaca/ potrošača. Raznolikost koncepcija objašnjava nam pet tradicionalnih pristupa kvaliteti (vidi prvi dio). Očito je kako se svaki pristup implicitno fokusira na različitu dimenziju kvalitete: - pristup utemeljen na proizvodu fokusira se na performance, karakteristike i trajnost; - pristup utemeljen na korisniku fokusira se na estetiku i percipiranu kvalitetu; - pristup uteme-

ljen na proizvodnji fokusira se na usklađivanje sa standardima i pouzdanost.

Razlikovanje navedenih osam dimenzija važno je i u strateškom smislu, jer potiče tvrtke da konkuretnost utemeljenu na KVALITETI usmjeri u točno određenom smjeru, a da pri tom istodobno ne inzistira na svih osam pravaca odnosno dimenzija kvalitete. Umjesto toga, tvrtke se pozivaju na implementaciju strateške segmentacije, te na izdvajanje onih dimenzija kvalitete koje im se iz nekog razloga čine važnim. U svijetlu današnjeg okruženja, to je i primarni zadatak sustavskih lidera, kako bi uspješno vidili tvrtku. Sustavske lidere tvrtke, kao i menadžere kvalitete, te kupce i potrošače KVALITETA ponajprije zanima radi njenih marketinških i financijskih implikacija. Mnogi vjeruju u snažnu povezanost cijene, promidžbe ‒ oglašavaja, tržišnog udjela, troškova, isplativosti i kvalitete proizvoda.

Teoretska argumentacija o povezanosti kvalitete i cijene, naslanja se, prije svega, na evidentnu pozitivnu koreliranost kvalitete i cijene.

Pretpostavlja se da veću kvalitetu možemo ostvariti isključivo povećanjem troškova, a ako su troškovi i cijena pozitivno korelirani – kako to drži ekonomska teorija – onda će kvaliteta i cijena bilježiti pomake u istom smjeru. No, navedeno

podrazumjeva da kupci/potrošači raspolažu informacijama kojima će moći ispravno procijeniti kvalitetu. U obrnutom slučaju, kada kupci i potrošači nisu dobro informirani, tada se kod procjene moraju oslanjati na drukčije promišljanje – npr. uspoređujući cijene. Stoga se u teoriji povezanosti cijene i kvalitete može zaključiti da je nepozdana. Kvaliteta i cijena možda ipak nisu pozitivno korelirane, a sve to u mnogome ovisi o količini i kvaliteti informacija koje su dostupne kupcima i potrošačima. No, u sofisticiranijim eksperimentalnim studijama ova se veza raspada. Tamo gdje uz cijenu postoje višestruke informacije o kvaliteti kao što su ime branda, imidž prodavonice, karakteristike proizvoda, država proizvodnje, jaka veza između cijene i kvalitete slabi i nestaje. U takvim okolnostima procjena kvalitete ne ovisi toliko o cijeni koliko o drugim varijablama prisutnim na mjestu kupnje. Kvalitetu i promidžbu (oglašavanje), povezuje P. Nelson tvrdeći da kupci/potrošači u slučaju roba čije karakteristike otkrivaju iskustvom snažnijeg oglašavanja, redovito vežu s kvalitetom proizvoda. Nelson je, naime, prvi ukazao na razlike između robe koja se otkriva „potragom“ i „iskustvom“, tvrdeći da se karakteristike prve mogu odrediti prije kupnje, a karakteristike potonje tek nakon kupnje ili uporabe proizvoda. Neki amarički i britanski analitičari otkrili su da postoji pozitivna korelacija između oglašavanja i kvalitete proizvoda (kvaliteta se mjerila prema Consumer reportu). No, njiho-

vi nalazi su pobijeni drugim studijama odnosa kvalitete i oglašavanja. Proizvodi koji se više promoviraju (oglašavaju) u nekim slučajevima očito su bolje kvalitete, promatrano prema određenim kriterijma u određenim godinama. No, proizvod koji se više reklamira može biti loše kvalitete kao i svaki drugi proizvod. Prema tome, Nelsonova tvrdnja da snažna reklama podrazumjeva veću kvalitetu jednostavno ne stoji.

Povezanost kvalitete i tržišnog udjela uglavnom ovisi o načinu na koji se kvaliteta definira. Ako visokokvalitetnima držimo proizvode visokih performanci s brojnim sekundarnim karakteristikama, tada bi trebali očekivati da će oni biti skuplji, te da će se, shodno tome, i manje prodavati. No, ako kvalitetu definiramo u kontekstu upotrebljivosti, ljepšeg dizajna ili bolje usklađenosti sa standardima, tada visoka kvaliteta ne mora ići „ruku pod ruku“ s visokim cijenama. U tom slućaju kvaliteta i tržišni udio vjerovatno će biti u pozitivnoj korelaciji. Teorijske rasprave o povezanosti kvalitete i troškova dijele se na više kategorija. Prva kategorija, pozivajući se na proizvod, uvjerena je da postoji pozitivna korelacija između kvalitete i izravnih troškova. Ona implicitno pretpostavlja da razlike u kvaliteti proizlaze iz varijacija u performansama, karakteristikama i tajnosti ili drugim svojstvima proizvoda koji zahtjevaju skuplje komponente ili materijale, dodatne sate rada u proizvodnji ili druge resurse. Suprotno tome, prema drugoj kategoriji

koja se temelji na operativnom menadžmentu (zadaća lidera), kvaliteta i trošak u inverznom su odnosu, jer se troškovi poboljšanja kvalitete smatraju manjima od rezultirajućih ušteda koje proizlaze iz smanjenja dorade, škarta i obveza po izdanim jamstvima. Troškovi kvalitete se stoga definiraju kao troškovi proizvodnje ili usluga koji prelaze iznos troškova proizvodnje u slučaju da su proizvod ili usluga isprve dobro napravljeni. U najširem smislu, troškovi kvalitete uključuju skrivene stavke poput troškova nabave dodatnih sirovina i zaliha kako bi se osigrao kontinuitet poslovanja. Dakle, ukupni troškovi kvalitete obično uključuju troškove u slijedećim kategorijama: prevencija; kontrola i ocjenjivanje; interni problemi (kvarovi), vanjski kvarovi /problemi/.

U tom svjetlu, odnos kvalitete i isplativosti najbolje se ogleda u načinima na kojima poboljšanje kvalitete može povećati uspjeh tvrtke – profit.

Prvi način se odnosi na tržišne probitke, unaprjeđenje performanci sekundarnim karakteristikama, pouzdanosti ili druge dimenzije kvalitete koje vode do povećanja prodaje i većeg tržišnog udjela. Poboljšana kvaliteta može utjecati na profitabilnost i s troškovne strane.

Sve dok pozitivni učinci nadmašuju sredstva uložena u unaprjeđenje kvalitete, profit će rasti.

Dakle, kvaliteta predstavlja vrlo složenu koncepciju, koja često zbunjuje. Lideri i menadžeri ‒ posebno se to odnosina kroz funkcionalnu komunikaciju ‒ vrlo često ne uspjevaju precizno artikulirati što se zapravo podrazumjeva pod pojmom, pa je ne samo nužno već i opravdano tražiti odgovor na pitanje što znači kvaliteta. To posebno dolazi do izražaja u provođenju projekta „SIMBOL KVALITETE“, u ovom više nego olujnom vremenu kada se nošeni silama i haridbama ovog vremena stubokom mijenjaju naše ST preferencije. www.suvremena.hr

97

zaštita na radu

Otvoreno javno savjetovanje o Strateškom okviru EU-a za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu 2021. – 2027. piše: Vitomir Begović, konzultant/savjetnik

E

uropska komisija otvorila je od 7. prosinca 2020. do 1. ožujka 2021. godine javno savjetovanje o Strateškom okviru EU za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu 2021. – 2027.

Pravni temelj ove inicijative je članak 153. stavak 1. točka (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije. To je inicijativa u području poboljšanja radnog okruženja za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika, što je zajednička nadležnost EU-a i država članica.

U okviru javnih savjetovanja različiti dionici i pojedinci mogu izraziti svoja stajališta o različitim aspektima politika EU-a prije nego što Komisija finalizira svoje prijedloge.

Koji su uzroci „pokretači“ problema u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu i koja je njihova važnost Brzi tempo društvenih, tehnoloških ili znanstvenih promjena donio je velike koristi, ali i nove rizike, uključujući one koji proizlaze iz digitalizacije ili upotrebe robota na radnom mjestu, dok istodobno ostaju tradicionalni rizici poput izloženosti opasnim kemikalijama. Izbijanje koronavirusa naglasilo je neke rizike, povezane kako sa samim virusom, tako i s promjenama u načinu obavljanja posla, posebno sa značajnim porastom rada na daljinu i rada od kuće, što pokreće novi 98

Suvremena trgovina 6(45)

skup pitanja o zaštiti na radu koje treba razmotriti. Ispravna i potpuna primjena i provedba postojećih pravila važna je za sprječavanje pojave nezgoda na radu i bolesti povezanih s radom u EU. Poboljšanje opsega i kvalitete usklađenosti s odredbama propisa, dugogodišnji je cilj EU i na nacionalnoj razini, a posebno je izazov za mikro i mala poduzeća. Štoviše, ispunjavanje ovog cilja sve je veći izazov obzirom na svijet rada koji se brzo razvija. Osnovni uzrok mnogih nezgoda je izostanak prevencije i nepridržavanje propisa o zaštiti na radu. Prema nedavnim podacima 23% svih subjekata u EU-28 ne provodi procjenu rizika, uz značajne razlike između država članica.

Komisija se obvezala osigurati pravo radnika EU-a na visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, te na radno okruženje prilagođeno njihovim profesionalnim potrebama, što im pruža mogućnost da produlje svoj radni vijek.

Unatoč značajnom smanjenju nezgoda na radu u EU tijekom posljednjih desetljeća, radnici u Uniji i dalje postaju žrtve previše nezgoda na radu. U 2017. godini u EU-27 dogodilo se oko 3.300 nesreća sa smrtnim slučajem na radu i oko 3,2 milijuna nesreća s najmanje 4 dana odsutnosti s posla. Istodobno, podaci koje je 2017. objavila Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) pokazuju da je u EU-28, oko 200.000 smrtnih sluča-

jeva godišnje povezano s bolestima povezanim s radom.

Ekonomski troškovi povezani s bolestima i nesrećama na radu zajedno čine oko 3,3% BDP-a ili 476 milijardi eura u EU-28 godišnje. Inicijativa za donošenje novog strateškog okvira treba pridonijeti poboljšanju zdravlja i sigurnosti na radu, uključujući sprječavanje nesreća na radu i otklanjanju bolesti povezanih s radom. Inicijativa će također poboljšati produktivnost i pridonijeti sprječavanju nepotrebnih zdravstvenih troškova, poput troškova liječenja ili rehabilitacije, kao i smanjenju javne potrošnje za zdravstvenu zaštitu, čime će se poboljšati održivost sustava socijalne sigurnosti. Navedeno zahtijeva sveobuhvatan i višestruki strateški pristup za rješavanje glavnih izazova koji će se identificirati za ovo desetljeće i osiguravanje da radnici u EU mogu imati koristi od najviših standarda kada je riječ o zdravlju i sigurnosti na radu.

Trenutačni strateški okvir EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu završava 2020., a novi će biti donesen 2021. Javno savjetovanje ima dva cilja. Prikupljene informacije i mišljenja upotrijebit će se za ocjenu trenutačnog strateškog okvira EUa, te će poslužiti kao temelj za pripremu i poboljšanje novog okvira za razdoblje 2021. – 2027.

Obzirom na to da je riječ o temi od općeg interesa, u okviru ovog jav-

nog savjetovanja prikupljaju se mišljenja svih zainteresiranih građana i organizacija. Posebno se traže odgovori sljedećih dionika: nacionalna ili regionalna javna tijela aktivna u području sigurnosti i zdravlja na radu (npr. ministarstvo, nacionalni institut za sigurnost i zdravlje na radu, inspektorat rada itd.); poslodavci i organizacije poslodavaca (poslovna udruženja, strukovna udruženja itd.); radnici i organizacije radnika (sindikati itd.); druge institucije ili tijela EU-a (organizacije i građani koji imaju interes ili stručnost u području sigurnosti i zdravlja na radu, npr. akademska zajednica, istraživačke institucije, agencije EU-a, stručnjaci za sigurnost i zdravlje na radu, javni i privatni osiguravatelji, nevladine organizacije).

Inicijativa ima za cilj održavanje i poboljšanje visokih standarda zaštite na radu za radnike širom Unije, također u svjetlu novih okolnosti i potrebe za pripremom za nadolazeću novu krizu i prijetnje, smanjenjem nesreća na radu i bolestima povezanim s radom, kao i mobilizacijom država članica i ključnih dionika oko zajedničkih prioriteta kako bi se to postiglo.

Cilj je osigurati okvir politika za poboljšanje zaštite zdravlja i sugurnosti na radu na nacionalnoj i na razini EU-a. Poseban će se fokus posvetiti poticanju država članica da usvoje nacionalne strategije koje će se nadovezati na strategiju EU uzimajući u obzir nacional-

ne posebnosti i nacionalne zakone i prakse. Ispunjavanjem internetskog upitnika do 1. ožujka 2021. možete pridonijeti ovom javnom savjetovanju. Upitnici su dostupni na nekim ili svim službenim jezicima EU-a. Svoje odgovore možete dostaviti na bilo kojem od službenih jezika EU-a.

Komisija analizira i sažima dobivene prijedloge i informacije. Za neke inicijative sastavljaju se izvješća. Iz njih možete vidjeti kako je vaš prijedlog doprinio doradi inicijative.

Nakon toga, kao dio svog radnog programa za 2021. godinu, „Unije vitalnosti u svijetu krhkosti“, Europska komisija iznijet će novi Strateški okvir za zaštitu i sigurnost na radu Europske unije 2021. – 2027.

Kriza COVID-19 istaknula je presudnu važnost zdravlja, uključujući zdravlje i sigurnost na radu. Ova se inicijativa nadovezuje na prethodni Strateški okvir EU-a 2014. – 2020. Cilj mu je održati i poboljšati visoke zdravstvene i sigurnosne standarde za radnike iz EU-a – također u svjetlu novih okolnosti, a pomoći će u pripremi za nove krize i prijetnje. Identificirat će ključne ciljeve i utvrditi strateški okvir za poticanje zemalja EU-a i dionika na zajedničku suradnju na zajedničkim prioritetima.

Radnici u Europskoj uniji imaju pravo na visoku razinu zaštite svog zdravlja i sigurnosti na radu kako je utvrđeno u Europskom stupu socijalnih prava. Snažna socijalna Eu-

ropa poziva na stalna poboljšanja u pravcu sigurnijeg i zdravijeg rada za sve. Postavljanje novih ažuriranih strateških usmjerenja politika EU-a za razdoblje 2021. – 2027. doprinijet će poboljšanju zdravlja i sigurnosti radnika širom Europe. Te su strateške orijentacije posebno relevantne u ovom novom razdoblju za rješavanje novih rizika, poput onih koji proizlaze iz novog načina rada, novih tehnologija i digitalizacije te pandemije COVID-19 uz tradicionalnije, kao što su izloženost opasnim tvarima i rizik od nesreća na radu. Komunikacija o ovoj važnoj javnoj politici najavljena je u Pismu namjere predsjednice von der Leyen i potvrđena u Programu rada Europske komisije za 2021. (pod naslovom ambicija 3.

‘Gospodarstvo koje radi za ljude’).

Kao što su rađene prethodne Strategije EU-a za zaštitu na radu, očekuje se i da će ovaj novi Strateški okvir pokrenuti usvajanje ili reviziju nacionalnih strategija zaštite na radu koji pomažu poticanju koordiniranog djelovanja država članica, socijalnih partnera i drugih ključnih dionika za promicanje djelovanja na različitim razinama. Komunikacija također odgovara na nedavne zaključke Vijeća EU-a, mišljenje Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu i Višeg odbora inspektora rada.

Usvajanje Strateškog okvira EU-a za zaštitu zdravlja i zdravlja na radu za novo razdoblje, pružiti će dodanu vrijednost u ovom području politike na razini EU. Međutim, navedeno zahtjeva i od ključnih dionika u Hrvatskoj novi kreativni, proaktivni i odgovorni pristup u zauzimanju za sigurno i zdravo radno okruženje.

Više informacija o javnom savjetovanju i ispunjavanju upitnika možete saznati na: https://ec.europa. eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12673-EUStrategic-Framework-on-Healthand-Safety-at-Work-2021-2027-/ ST public-consultation www.suvremena.hr

99

nove knjige

EMPOWER US! From Crisis to Strategic Harmony Kitsap Publishing 2020. Web: https://empowerus.world/

M

nogo je tekstova o „popravljanju svijeta“, ovaj je jedan od najboljih, citat je iz Predgovora koji je napisao Philip Kotler, otac modernog marketinga i jedan od najutjecajnijih svjetskih stručnjaka za menadžment. Sažeto rečeno, knjiga poručuje da je svijet slomljen! Da novo normalno znači politiku bez principa, bogatstvo bez rada, poslovanje bez morala, znanost bez čovječnosti, tehnologiju bez etike, ekologiju bez održivosti i znanje bez karaktera. Okruženi smo lažnim vijestima i depresijom, ljutitim masama, vođama koji ne zaslužuju povjerenje i razbijenim institucijama. Međutim, knjiga također poručuje da je pred nama prilika da sve opet postavimo na svoje mjesto i nudi model kako to napraviti.

Autori su Ira Kaufman, transformacijski strateg i konzultant iz SAD-a i Velimir Srića, menadžerski konzultant i profesor iz Hrvatske. Obojica su poznati regionalni i svjetski stručnjaci za upravljanje promjenama, digitalnu transformaciju i razvoj vodstva.

Većina ljudi vidi što nije u redu, ali postaju apatični ili pasivni. Autori nastoje potaknuti strast da svijet preobrazimo u ono što može postati, umjesto da sadašnju situaciju prihvatimo kao zadanu. Knjiga nudi proboj u razmišljanju o institucijama i lažnim istinama koje prihvaćamo i po kojima živimo. Ona predstavlja elastičan pristup upravljanju i inovacijama i daje putokaze za transformaciju. Namijenjena je 100

Suvremena trgovina 6(45)

svim generacijama i svim kulturama, jer stanje „slomljenog svijeta“ nije povezano s jednom kulturom ili ekonomskom klasom. Njena je glavna ideja da pandemija i globalna kriza predstavljaju polazište i odskočnu dasku za sveopću transformaciju.

Cilj knjige je usporediti postojeći svijet i idealnu situaciju te ukazati na rješenje globalnih problema kroz uspostavljanje vrijednosti strateške harmonije i kroz odgajanje lidera da postanu katalizatori transformacije svih institucija i organizacija. Knjiga počinje analizom COVID pandemije kao akutne međunarodne traume. Međutim, koliko god bio izvor straha i frustracije, virus je čovječanstvu otkrio da naši koncepti „normalnog“ više ne funkcioniraju. Ukazao je na podjele unutar društava – ekonomsku i rasnu nejednakost, nefunkcionalni politički sustav, preokupaciju nasiljem i moći.

Istodobno, svima koji su zvonili na uzbunu zbog ekološkog stanja planeta, COVID-lockdown je pokazao da Zemlja može početi zacjeljivati.

Kvaliteta zraka se poboljšala, vode su postale bistrije, moglo se vidjeti noćno nebo i čuti ptice. Treba li naići pandemija pa da kriza postane šansa? Da nam omogući sagledavanje problema i ponudi rješenja?

Knjiga govori o post-COVID društvu i bavi se potrebom redefiniranja političkog i poslovnog vodstva pomoću transformativnih modela kojim se pokreću potrebne promjene. Potreba za dubokim sustavnim promjenama više nije opcija;

to je nužnost. Moramo iznova otkriti prave vrijednosti i pomoći u stvaranju Nove harmonije. O tome ovisi naš opstanak.

Knjiga istražuje smisao postojanja ljudskog društva i svih njegovih oblika organiziranja i nudi rješenja kako popraviti slomljeni svijet.

Tekst nije tek idealistički san o mogućnostima. On proizlazi iz strasti autora za dramatičnim promjenama, u kombinaciji s njihovim konzultantskim iskustvom u radu na transformiranju rukovoditelja, menadžera, timova, studenata, tvrtki, organizacija i državnih agencija u više od 50 zemalja svijeta.

Za većinu ljudi pogled na aktualnu situaciju izaziva frustraciju i nelagodu. Ova knjiga nudi pogled koji poziva da vidimo svijet kakav bi mogao biti i pridružimo se autoriST ma u njegovom mijenjanju.

Preuzmi kontrolu, pitaj TEB! Vremena su nesigurna i malo što se može planirati, ali s TEB-om ste uvijek u toku.

Mi pratimo situaciju i savjetujemo vas.

Pretplatom na TEB-ov časopis “Financije pravo i porezi” dobivate svakodnevne besplatne telefonske savjete kao i popuste na seminarima.

www.suvremena.hr

101

Budućnost tekstilne industrije

Novi trendovi i inovacije određuju kretanja Iako je teško predvidjeti budućnost, jedno je jasno: modna industrija se brzo razvija, posebno kada je riječ o očekivanjima kupaca i mogućnostima koje dolaze s novom tehnologijom. Tehnologija utječe na sva modna područja, od dizajnerskog procesa do trenutka kada komad dođe u ruke potrošača. Što se tiče kupaca, oni žele pristup novim trendovima brzo i većinu vremena ne žele trošiti kako bi to ostvarili. Ovi glavni čimbenici oblikuju budućnost modne industrije na načine koji su bili nezamislivi prije samo nekoliko desetljeća. Iako postoji mnogo toga što će se nastaviti razvijati u godinama koje dolaze, ovo su neke od najznačajnijih inovacija i trendova modne industrije koji su već počeli utjecati na modni svijet.

102

Suvremena trgovina 6(45)

Potrošačka potražnja za trenutnim zadovoljstvom

Više ekološki i etički osvješćeni potrošači

U svim se industrijama današnji potrošači znatno razlikuju nego prije nekoliko godina – i nastavit će se razvijati. Potrošače pokreće želja za trenutnim zadovoljstvom.

Svaka tvrtka koja ne može udovoljiti tim zahtjevima na kraju će propasti, a taj će se trend nastaviti u budućnosti modne industrije.

Iako je trenutačno prihvaćanje brze mode postalo visok prioritet za potrošače tijekom godina, također postoji sve veća želja za održivijom i etičnijom modom – što se može sukobiti sa sustavima brze mode. Brzi modni proizvodni sustavi često funkcioniraju na manje prihvatljivim radnim standardima s niskim plaćama za zaposlenike niže razine. Brza moda također stvara puno otpada – odjevni proizvodi manje kvalitete imaju kraći vijek trajanja, a velike brzine proizvodnje dovode do više neiskorištenog tekstilnog otpada. U 2013. stvoreno je 15,1 milijuna tona tekstilnog otpada, od čega veći dio ispušta metan u okoliš.

Modni kupci više nisu spremni čekati da se određeni trendovi nađu na policama. Jednom kada vide nešto na pisti, žele se uputiti u svoju omiljenu trgovinu ili kupiti putem interneta kako bi dodali komad u svoju garderobu. Mnogi veliki brendovi uhvatili su se u koštac s ovom potrebom „brze mode“ i stvorili svoj proces dizajniranja i sustave opskrbnih lanaca kako bi udovoljili toj potražnji. Oni su bolje pripremljeni da uoče trendove i brzo ih rade kroz sustav, kako bi mogli pronaći svoj put u ruke potrošača kada ih zažele. Mnogi brendovi višeg ranga sada pronalaze načine kako se nadmetati s ovim brzim modnim modelom zatvaranjem vremenskog jaza između piste i kupnje. Ovaj brzi model nastavit će preuzimati trendove modne industrije.

Promjena mentaliteta „sezone“ Sustav modnih sezona već je desetljećima glavna stavka ove industrije. Tradicionalno, na pisti biste vidjeli izgled jeseni i zime u veljači, a proljeće i ljeto na pistama pogledajte na jesen. No, budućnost modne industrije neće biti usmjerena oko ovog sezonskog sustava.

To je uglavnom zbog porasta brze mode i zahtjeva potrošača. Brendovi brze mode sada su usmjereni na mikrosezone tijekom cijele godine. Oni neprestano pumpaju nove dizajne, hraneći se potrebama kupaca koji žele ostati u trendu i pristupati novim, modnim dizajnima koji se stalno razvijaju.

modne industrije tvrtke će morati nastaviti pronalaziti načine za premošćivanje tih očitih neusaglašenosti i nedostataka kako bi zadovoljile složene, ali važne standarde koje postavljaju socijalno i ekološki osviješteni kupci.

Korištenje umjetne inteligencije za predviđanje trendova i smanjenje stope povrata

Te su vrijednosti osobito važne među mlađim potrošačima koji će i dalje oblikovati budućnost modne industrije. Prema istraživanju američkih milenijalaca, 75 posto ih je reklo da će definitivno ili vjerovatno promijeniti svoje navike konzumiranja kako bi umanjilo negativni utjecaj na okoliš. Povrh toga, 83 posto je reklo da im je važno da tvrtke provode programe koji služe očuvanju okoliša.

Umjetna inteligencija nastavit će se koristiti kao dio dizajnerskog procesa u budućnosti modnog dizajna. Koristeći podatke prikupljene od navika kupaca, tvrtke su počele koristiti tehnologiju umjetne inteligencije kako bi uzele ove podatke i predvidjele trendove modne industrije. To pomaže tvrtkama da preciznije utvrđuju trendove i slobodnije koriste nove modne linije i dizajne. Oni mogu biti sigurniji da će stavljati u promet komade koje će kupci zapravo tražiti za svoj ormar. Umjetna inteligencija vremenom će postati sve sofisticiranija, upotrebljavajući podatke za bolje razumijevanje potreba i navika kupaca, a zauzvrat će obavijestiti tvrtku o optimalnim sljedećim koracima.

Iako kupci žele pristupiti trendovima dok se još kreću pistom, oni također žele osigurati da se odjeća koju koriste nosi i proizvodi na održiv i etičan način. U budućnosti

Osim predviđanja trendova, umjetna inteligencija može biti koristan alat za smanjenje stope povrata.

U istraživanju za 2018. godinu 41 posto potrošača izjavilo je da pri-

www.suvremena.hr

103

tvrtke i tržišta licama trgovina. Tvrtke će biti odgovorne za održavanje visokih etičkih standarda tijekom cjelokupnog procesa proizvodnje i distribucije.

Nastavak evolucije distribucije Tradicionalne trgovine na malo više ne prevladavaju kod potrošačkih navika kupnje. U 2018. godini objavljeno je da je među korisnicima interneta 57 posto njih kupilo proizvode povezane s modom putem interneta – što modu čini najpopularnijom kategorijom internetske kupovine.

likom kupovine putem interneta kupuje više varijacija proizvoda, a zatim vraća ono što im se ne sviđa. Uz to, 42 posto ispitanika je reklo da je vratilo proizvod kupljen na mreži u posljednjih šest mjeseci. U budućnosti bi umjetna inteligencija mogla potencijalno smanjiti te brojke koristeći podatke za povezivanje kupaca s proizvodima za koje je vjerojatnije da će ih zadržati.

Pojava automatizirane tehnologije u proizvodnji Automatizirana tehnologija postala je glavni resurs u mnogim industrijama, a jednako je vrijedna za skladišta modne industrije. Na primjer, trenutno u skladištima mnogi brandovi koriste automatizirane sustave za pohranu i pronalaženje kako bi pomogli locirati i nabaviti zalihe. U budućnosti modne industrije, međutim, automatizirana tehnologija bit će veća od skladišta. Tehnologija robota za rezanje i šivanje odjeće postat će sofisticiranija i bit će bolje opremljena za potrebe izrade kvalitetnih modnih komada. Ova vrsta tehnologije može ograničiti ljudske pogreške i ubrzati proizvodni proces, a dugoročno povećati profit tvrtke.

104

Suvremena trgovina 6(45)

Primjena inovativne tehnologije inventara za bolju transparentnost i praćenje Budućnost modne tehnologije tu se ne zaustavlja. Sve češće i češće tvrtke se oslanjaju na inovativnu tehnologiju kako bi pratili zalihe dok se kreću u skladištu i izvan njega, te točnije i brže prikupljali podatke. To uključuje tehnologiju radiofrekvencijske identifikacije (RFID), uređaje bez ruku (poput skenera za zglobove i sustave biranja glasom) i softver temeljen na oblaku.

Kako se ova tehnologija i dalje razvija a pojavljuju se novi softveri i hardveri, tvrtke će biti bolje opremljene za prikupljanje podataka, radnici će moći puno efikasnije dovršiti svoje zadatke, a zaposlenici rukovodećeg osoblja imat će mnogo cjelovitiji pogled na cijeli lanac opskrbe.

Blockchain tehnologija je još jedan dio slagalice koji će omogućiti veću transparentnost kada je riječ o praksama tvrtke. Buduća modna tehnologija uključivat će davanje svakom proizvedenom djelu digitalnu identifikaciju. Ovom identifikacijom i tvrtke i potrošači mogu vidjeti povijest odjeće, od obrade tkanine do konačnog izdanja na po-

Uz to, stope modne e-trgovine neprestano se povećavaju od 2003., a očekuje se da će i dalje rasti u budućnosti. Fizičke prodajne lokacije osjetile su učinak ove promjene.

Više od 5.994 maloprodajne trgovine zatvoreno je u 2018. godini.

Kako bi održale korak s tim razvojem, tvrtke su trebale procijeniti svoje strategije distribucije – i to će činiti i ubuduće, jer se potrošači sve više okreću mrežnim načinima kupovine.

Direktni potrošački brendovi postali su nevjerojatno popularni, koristeći snagu interneta i marketinga na društvenim mrežama kao alate za povezivanje s kupcima koji su stalno na mreži. Ovaj je sustav također nevjerojatno učinkovit, jer se nema potrebe natjecati za plasman u trgovine, a opskrbni lanac je manje složen i nema rizika od proizvodnje previše proizvoda.

Ovo je održiva opcija za već etablirane marke koje žele diverzificirati distribuciju, kao i novije brendove koji se nikada nisu pojavili u maloprodajnom prostoru. Kupci se mogu pretplatiti na ove usluge (obično na mjesečnoj ili tromjesečnoj osnovi), primati komade koji odgovaraju njihovom stilu, veličini i sklonostima, a zatim vraćati ono što im ne odgovara.

Priredio: Ante Gavranović

Negativni učinci outsourcinga u industriji odjeće

Sučeljavanje ušteda i nedostataka Outsourcing je uobičajena poslovna praksa, posebno u modnoj industriji, jer je radnike često jeftinije pronaći u različitim regijama svijeta i na različitim razinama vještina. Međutim, uštede troškova prepuštanjem odjeće u industriju odjeće mogu biti značajne, ali mogu postojati i nedostaci koji mogu negativno utjecati na industriju u cjelini.

K

onkretno, glavni problem s radom outsourcinga u modnoj industriji je nedostatak potencijala nadzora za tvrtke koje svoj posao šalju drugdje. Na primjer, dizajnerska kuća koja ugovara s proizvodnim tvrtkama u Aziji možda neće znati radne uvjete u tim područjima.

Ovaj nedostatak nadzora od strane outsourcing tvrtke može imati katastrofalne posljedice ako odjeću koju prodaje u stvari izrađuju potplaćeni robovi u zemlji trećeg svijeta.

Zemljopisne komplikacije

Dodatni troškovi

Daljnja razmatranja

Uz to, zemljopisne komplikacije angažiranja vanjskih tvrtki za odjevne tvrtke mogu biti smetnja. Prednost rada s nekim u kući – ili barem u blizini – je u tome što vlasnik tvrtke može vidjeti odjeću kad je gotova. Međutim, kada je prepušten vanjskom izvođaču, proizvođač odjeće može jednostavno izraditi komad prema uputama, koje u konačnici nisu ono što je originalni dizajner zamislio. Međutim, budući da nije mogao vidjeti postupak, nije se moglo znati dok odjeća nije bila gotova.

U nekim slučajevima, angažiranje vanjskih poslova može rezultirati nepredviđenim troškovima koji smanjuju isplativost samog postupka. Od isporuke odjeće i materijala sprijeda i straga kada se treba koristiti određeni materijal, pa sve do troškova uvoza ili izvoza materijala u zemlju i iz nje (ako je međunarodno angažiranje vanjskih poslova), ti troškovi mogu biti znatni. To bi moglo dovesti do toga da neke tvrtke dovedu u pitanje učinkovitost prijenosa modne industrije na vanjske izvođače.

Svaki je poslovni model različit, a tvrtke za odjeću koje žele potpunu kontrolu nad svim aspektima dizajna, proizvodnje i proizvodnog procesa, mogu otkriti da outsourcing nije održiva opcija.

Tvrtke s odjećom koje pak imaju jednostavniji proizvod i koji se može lako kopirati i proizvesti u velikom broju, mogu uštedjeti novac i vrijeme prepuštanjem posla tvornicama ili drugim tvrtkama koje će za njih odraditi taj dio proizvodnje ST po znatno povoljnijoj cijeni. www.suvremena.hr

105

Šivanje po mjeri

ZAGREB NAMA, Ilica 4 NAMA Kvatrić, Kvaternikov trg ORLJAVA, Gundulićeva 11 KRAPINA KOTKA, prodavaonica, Krambergerova 2 PULA RT - STIL, Flanatička 3 RIJEKA TEKSTILPROMET, Koblerov trg 1 DUBROVNIK TEKSTILPROMET, Nikole Tesle 2 OSIJEK TEKSTILPROMET, Trg slobode 3 ZADAR SMOKVICA, Fashion Square, Franka Lisice 6 ŠIBENIK M – club, Trg kralja Držislava 4 POŽEGA Orljava – prod. 7, Florjanova 5

Vaše rješenje za sigurno poslovanje!

najveća i najažurnija baza poslovnih informacija podaci iz više od 30 izvora za više od 808.000 poslovnih subjekata prikaz podataka u stvarnom vremenu neizostavan alat u analizi poslovnih informacija Prvi saznajte što se događa s vašim poslovnim partnerima i konkurencijom.

Pratite iz dana u dan stanje na tržištu.

Isprobajte nove funkcionalnosti i pronađite najbolje poslovne prilike.

0800 0080

info@fina.hr

www.fina.hr

Više na erstebank.hr/george

George.

Svi ste dobrodošli u budućnost bankarenja.

Isprobaj Georgea i osvoji čak 250.000 kn. Prijavi se za nagradnu igru, obavljaj transakcije Georgeom, redovito plaćaj Visa karticom i dočekaj novu godinu u plusu!

Preuzmi aplikaciju na george.hr, otvori račun 100% digitalno i postani dio najosobnije platforme za digitalno bankarstvo.

NAGRADNA2. .1 IGRA DO 31 k Osvoji ča n 250.000 k i. tic na Visa kar