70 hodočašća
Crkva Gospe Žalosne na Kalvariji
zerima. Viseći pješački most vodi nas na lijevu obalu rijeke Lašve, a tu nalazimo vodeni park i ribnjak u kojem se uzgaja pastrva. Nakon toga odlazimo pogledati moderne sportske terene „Romari“ u vlasništvu Bojana i Ivane Rajković. Ovaj mladi bračni par nas je dočekao u kafiću unutar centra i slušajući ih kako su i što uradili shvatili smo da od govora kako treba pomoći madima nema ništa nego treba imati hrabrosti i vjere u Boga pa mlade odvući sa ceste i od kladionica. Trenutro centar redovito posjećuje oko 200 korisnika igrajući nogomet, košarku, tenis… Vrijeme je ručka i već drugi put u dva dana, po jednoglasnom izboru, na meniju je travnički ćevap. Siti i pomalo nestrpljivi probijamo magleni pokrivač i brzo napredujemo prema skijalištu na Vlašiću. Slijedi ono što smo danas nestrpljivo čekali. U moru bjeline koju para samo tirkizno plavo nebo, visoko na padini skijališta, bilo na skijama ili sanjkama, teško je razlikovati dob onih koji njima upravljaju – ovdje su svi djeca.
Sunce se naslonilo na jugozapadne obronke Babanovca, a mi već pomalo umorni, krećemo prema planinarskom domu. Magla u dolini se raskinula i ljubazni domar nas upućuje na vidikovac udaljen 500 m od doma s kojeg puca pogled na cijelu Lašvansku dolinu. Gase se zadnje zrake sunca i naše kamere potpisuju kapitulaciju. Temperatura je već debelo u minusu, dok dvadesetčetvero mladih nastavlja druženje u toplini planinarskog doma uživajući u čobancu kojeg je spremila vrijedna ruka i široko srce našega domaćina Tihomira.
U velikoj, pravokutnoj, jednobrodnoj crkvi sv. Mihovila hladan zrak i tišinu para zvuk orgulja i 15 glasova ljubitovačkog zbora: „Dođite prignimo koljena“. Nakon sv. mise pozdravljamo se s župnikom i krećemo na ručak. Ostala je još jedna stanica prije povratka kući. To je bivša župa našeg župnika, župa Presvetog Srca Isusova u Pećinama. Visoko iznad Novog Travnika u snijegu, skrivena, smjestila se prelijepa župna crkva. Dočekuje nas župnik don Goran Kosić i uvodi u crkvu. Sunce kao da je znalo – baš u taj čas provirilo je iz oblaka da nam pokaže svu ljepotu vitraja, ove u posljednjem ratu uništene crkve. Kažu da je ovdje prije rata živjelo oko 2500 ljudi a danas je samo 91 stalni stanovnik – mahom starije osobe. Svjesni su, kažu – da ovdje nekoga intezivnijeg života u budućnosti nema.
Peta je nedjelja kroz godinu. Spremamo svoje stvari i slažemo ih u minibus. Pijemo zadnju kavu na Galici i nakon fotografiranja pred planinarskim domom (Slika 8) krećemo prema župi sv. Mihovila Arkanđela u Ovčarevu. U župnoj kući pokraj prekrasne kamene crkve (Slika 9 i 10) dočekuju nas ljubazni domaćini i župnik fra Dario Udovičić s čajem i „mezom“. Nakon kratke okrjepe, krećemo na sv. Misu. Crkva sv. Mihovila Arkanđela – Ovčare
prijelom2019-01.indd 70
4.7.2019. 10:08:22