Page 1

! a j u l

e l A

ot ni v i ž t i oj čud r m S vob da je u d đoše ta h umri po đ živi da. Vo iv vla iŽ

MIHOVIL GLASILO ŠIBENSKE BISKUPIJE BR. 20, 21(7,8), GODINA XX


MIHOVIL Glasilo Šibenske biskupije ZA VJERU I KULTURU DVObroj 20,21 (7,8)

• Izdaje Biskupski ordinarijat Šibenik; Biskupa Jeronima Milete 2a 22000 Šibenik • Za izdavača mons. Ante Ivas Glavni i odgovorni urednik: don Stipe Perkov TEHNIČKI UREDNIK Petar Alfirević, dipl. ing UREDNIŠTVO: don Stipe Perkov, Petar Alfirević, Ivo Kronja, Franko Čeko, Ivica Poljičak, Drago Marguš, mr don Ante Skračić, Branko Lovrić Caparin, don Franjo Glasnović, Željko Krnčević, Ivan Ugrin Suradnici: Joško Čelar, Joso Gracin, don Gabrijel Jagarinec Josip Alfirević Petar Gardijan Božidar Grga Grafičko oblikovanje: branko Lovrić Caparin Petar Alfirević, dipl. ing. Lektura i korektura: Karmen Krnčević ISSN: 1330-9730 ADRESA UREDNIŠTVA: Biskupa Jerolima MIlete 2a, 22000 Šibenik www.sibenska-biskupija.hr mihovil@sibenska-biskupija.hr 022/311-389 Glasnik Mihovil uzdržava se

dobrovoljnim prilozima čitatelja.

ŠIBENSKA BISKUPIJA, ŠIBENIK HR6524110061100020530

sadržaj:

03 04 06 07 08 11 48 50 52 56 63 68 94 96 102 104 108 111 115 118 120 122

IZDVAJAMO UVODNIK BIBLIJSKI TEKST BISKUPOVA ČESTITKA PROPOVIJED IZ ŽIVOTA BISKUPIJE GODINA POSVEĆENOG ŽIVOTA CRKVA I DRUŠTVO RAZGOVOR 1966. - 2016. 950. godiŠNJICA GRADA Šibenika 400. OBLJETNICA OBJAVLJIVANJA NOVIH STROJEVA FAUSTA VRANČIĆA 1945.-2015. Bleiburg - Hrvatska kalvarija MLADI REPORTAŽA SVJEDOČANSTVO POZNATI SVEČENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE TEMA PRIRODA KULTURA LITERALNI RADOVI USPUT IN MEMORIAM


IZDVAJAMO ČESTITKA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE

Nadbiskup Puljić čestitao Kolindi Grabar Kitarović: neka vam Bog da mudro i pronicavo srce "Poštovana novoizabrana predsjednice Republike Hrvatske, uime Hrvatske biskupske konferencije i vjernika Katoličke Crkve u našoj domovini čestitam Vam na izboru za predsjednicu Republike Hrvatske. Služba predsjednice Republike Hrvatske, na koju ste izabrani voljom većine hrvatskih građana, uključuje iznimnu čast i veliku odgovornost. Birači su Vam iskazali povjerenje da ste postali prvom predsjednicom Lijepe Naše koju nam je darovao višnji Bog. To je osobita čast koju su Vam iskazali građani naše Domovine kao i svi koji žive i rade izvan njezinih granica, diljem svijeta. No, biti predsjednicom Republike Hrvatske velika je i odgovornost. Naša se zemlja, naime, nalazi pred brojnim izazovima koji traže hrabro vodstvo i mudre i razborite odluke na dobro i boljitak svih njezinih stanovnika. Vi ćete ovih dana primiti brojne čestitke, želje i prijedloge. Budući da ste javno očitovali da Vam vjera puno znači u životu, te da ste ponosni na svoje roditelje, rodbinu i kraj u kojem ste nikli, kao i na hrvatsku kulturu kojoj pripadate, usuđujem se poželjeti Vam ono što je mladi kralj Salomon tražio u susretu s Gospodinom. On je, naime, na upit što želi odgovorio: "Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu i razlikovati dobro od zla" (1 Kr 3,9). Pisac knjige Kraljeva veli kako se Bogu svidjelo što je Salomon tražio pa mu je rekao da će mu dati

"srce mudro i razumno kakvo nije imao nitko prije njega", te ako bude "išao stopama Gospodnjim, umnožit će njegove dane" (isto 3, 13-14). U svom obraćanju nakon objave rezultata izrazili ste nakanu i želju raditi na promicanju sloge i zajedništva u zemlji i inozemstvu, kao i širenju ozračja nade, optimizma, uzajamnog povjerenja i solidarnosti među ljudima. Vi ćete kao predsjednica imati velike mogućnosti, sukladno svojim ovlastima, davati doprinos i poticaje u osnaživanju općega dobra i promicanju temeljnih vrijednosti na kojima počiva svako zdravo i napredno društvo kao što su poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe, od rođenja do naravne smrti, promicanje i zaštita braka i obitelji. Neka Vam Gospodin kao i Salomonu udijeli 'mudro i pronicavo srce' u ostvarivanju stvaralaštva, solidarnosti i subsidijarnosti u svim segmentima društva. Vaša nastojanja oko općega dobra pojedinca i skupina vjernici će sa svojim pastirima pratiti i podupirati svojim molitvama. Neka Vas u svim državničkim poslovima na dobro svih hrvatskih ljudi prati zagovor sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske, blaženoga Alojzija Stepinca i svih hrvatskih svetaca i blaženika te zagovor naše nebeske Majke Marije, Majke Milosti koju kao takvu časti vjerni puk Vaše rodne Grobinštine u drevnom svetištu na riječkom Trsatu".

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

3


UVODNIK

Poštovani čitatelji, ponovno smo zajedno zahvaljujući Mihovilu, glasniku naše biskupije, ovog puta prigodom Uskrsa, blagdana nad blagdanima, najznačajnijeg događaja u povijesti s kojim je Bog u Isusu Kristu nadišao sve ljudske nemoći, nesreće i samu smrt... Da, iščekujemo i molimo pomoć s neba koje nam je otvoreno Kristovim uskrsnućem, da s Njim gradimo novi uskrsli svijet, svoju Crkvu i domovinu u kojima trebaju vladati svjetlo a ne tama, pobjeda milosti nad grijehom, života nad smrću, Put u nebo. Isus Krist! Raspeti i Uskrsli – to sam ja, to smo mi! Ta poruka, dragi čitatelji, neka vas zahvati i ponese u novost uskrslog života. Dakle, sretan vam Uskrs! urednik

4

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


UVODNIK ISUS RASPETI I USKRSLI – TO SAM JA, TO SMO MI!

Živim- ali ne više ja, nego Krist živi u meni (Gal. 2, 20)

„On će otrti svaku suzu. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe … Evo sve činim novo (Otk. 21, 4). Događaj Uskrsnog jutra tiče se svakog pojedinca, naroda, povijesti i sveukupnog svemira. Sve je novo u novom Božjem poretku, starom Adamovom svijetu s Uskrslim došao je kraj. Nije riječ o ideologiji, niti teoriji, nekakvoj revoluciji, riječ je o Božjem zahvatu u život, za život nasuprot smrti. Tko to može povjerovati? Teško su povjerovali apostoli, sjetimo se Tome, zatim žena na Isusovu grobu („Što tražite živoga među mrtvima?“). Ono što su one vidjele i čule na grobu, za većinu apostola je bila tlapnja. Oni nisu mogli dalje Velikog petka, kako preko granice groba i smrti. Apsurd! Zato su bili preplašeni, uznemireni i žalosni. „A mi smo se nadali da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“ - vraćaju se kući razočarani i izgubljeni. Nismo li se nadali da će On otkupiti, izmijeniti Hrvatsku, našu Crkvu, naš narod. U presudnom trenutku, usprkos sumnji pojedinaca a vjeri i nadi vjernika, ostvario se vjekovni san. Nije li počelo s krvavim Uskrsom 1991. kad je pala prva žrtva našeg oslobođenja u krvi policajca Josipa Jovića, što je u otajstvu Golgote i uskrsnuća kako reče pjesnik Kranjčević: „Da ne može nikad biti bez Golgote uskrsnuća.“ Cijeli Domovinski rat je u tom znaku kao i život branitelja i svakog pojedinca. Što sada proživljavamo? Nismo li ponovno uplašeni, malovjerni, kao da se nije dogodio Uskrs, Oluja, Slobo-

da. Moćnici ovoga svijeta, razni Augusti, Pilati i Herodi pokušavaju odlučivati o sudbini čovjeka i povijesti spasenja. Vidimo kako odlučuju: ponovno navlače crne oblake sukoba, ratova i neprirodnih zakona, umiranja umjesto rađanja, što je sve u suprotnosti Uskrsa, Proljeća i Života. Nažalost, svijet ne prepoznaje Uskrsloga u lomljenju Kruha, u Riječi, u Nadi u kojoj smo spašeni, u Ljubavi koja dolazi od Boga, u domoljublju o kojem govori psalam 137: „Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim ( …) ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!“, ili Ezekijel: „Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov a oni narod moj.“ Našu zemaljsku domovinu –šator, Crkvu, hrvatski narod trebao bi graditi u svjetlu te radosti Kristova uskrsnuća kako bi bili znak naše Domovine na nebesima na koju nas upućuje Uskrs i sveti Pavao: „ Naša je domovina na nebesima odakle Spasitelja iščekujemo…“(Fil.3,20). Da, iščekujemo i molimo pomoć s neba koje nam je otvoreno Kristovim uskrsnućem, da s Njim gradimo novi uskrsli svijet, svoju Crkvu i domovinu u kojima trebaju vladati svjetlo a ne tama, pobjeda milosti nad grijehom, života nad smrću, Put u nebo. Isus Krist! Raspeti i Uskrsli – to sam ja, to smo mi! Ta poruka, dragi čitatelji, neka vas zahvati i ponese u novost uskrslog života. Dakle, sretan vam Uskrs! don Stipe Perkov

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

5


BIBLIJSKI TEKST

Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni

Prvo čitanje Dj 10, 34a. 37-43

U

one dane: Prozbori Petar: "Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." Pripjevni psalam Ps 118 (117), 1-2, 16-17, 22-23 6

Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" Gospodnja me u zdigne desnica. Gospodnja se proslavi desnica! Ne, umrijeti neću nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja. Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! Drugo čitanje Kol 3, 1-4

B

raćo! Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Evanđelje Iv 20, 1-9

P

rvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.


BISKUPOVA ČESTITKA

Uskrsli Gospodin nam dolazi, pridružuje nam se i putuje s nama UTVARA Onoga nedjeljnog jutra jedni su još trijumfirali nad Njegovom smrću i grobom. Drugi su razočarano odlazili, jer su im sve nade bile srušene. Drugi su išli na grobu plakati pa od suza nisu bili spremni da ga prepoznaju: Ako si ti vrtlar, „ako si ga uzeo, reci nam gdje si ga stavio!", govorili su Nepoznatom... Drugi su opet u strahu govorili: „Utvara!". Stražari s groba, kupljeni novcem starješina tvrdili su: „dok smo mi spavali učenici su ga ukrali iz groba, ne znamo gdje su ga stavili."

NE VJERUJEM... Neki od učenika su svjedočili da su ga vidjeli živa, da im se pokazao i da je živ. Učenik Toma će ljutito govoriti: „ne vjerujem, dok ne stavim prst svoj na mjesto čavala i ne opipam ranu na boku njegovom!" Tako je izgledalo ono prvo uskrsno jutro. Zbunjenost, nevjerica, optužbe miješale se s iznenađenjem i tihom a onda sve glasnijom vjerom i jekom: „Isus je Živ, uskrsnuo je, doista je uskrsnuo!" Spasitelj svijeta ostaje s nama, zauvijek. I tako je to do danas i bit će do vječnosti. Aleluja!

Evo vam majke Smijemo vjerovati da je Isusova majka Marija bila prva kojoj je Sin objavio radosni

događaj Uskrsa. Ta ona ga je cijeli život pratila, stajala je pod križem. On joj je s križa darovao sve svoje učenike, muškarce i žene. „Evo vam majke"! Da budemo njezina djeca, njezina obitelj, da nam ona bude mati i vjernica, kako je bila Njemu. Da nas okuplja oko Njega u molitvi, oko Riječi i stola njegova tijela i krvi. Da nas pripravlja na dolazak Duha Svetoga i da s nama bude na dugom putovanju kroz povijest ljudsku. Da nam bude trajni svjedok da je On uskrsnuo, da je živ i da On sa svojima hoda ovom zemljom ,,u sve dane do svršetka svijeta!" On, jedini Spasitelj svijeta. Aleluja!

I danas čujemo povike: Bog je mrtav I danas čujemo povike: Bog je mrtav, ne treba nam! Ima i danas među nama razočaranih učenika i onih koji ga ne prepoznaju, koji su u napasti da Uskrsloga drže utvarom. Ima i Toma koji ne vjeruju jer ne vide, jer ne dotiču rukama rane njegove. Ima i plaćenika koji viču da je to o Isusu i uskrsu prevara i mit... Uskrs i danas budi vjeru i nevjeru, zbunjuje... Ali Isus Krist i ove godine dolazi, i „kroz zatvorena vrata". Dolazi usred svoje Crkve, svojih vjernika, usred svijeta da svima podari svoj uskrsni dar: „Mir vama!"

Mir vama Sretan vam Uskrs, draga braćo i sestre, uskrsnici! Aleluja. Na poseban način „Mir vama" drage obitelji, drage redovnice i redovnici i Bogu posvećene osobe. I vama koji nosite teške križeve života... Neka nam se srce napuni uskrsnom radošću, unatoč svih životnih križeva i iskušenja koje svatko od nas ima i nosi. Da možemo s Njime ići naprijed, u život koji je jači od smrti. Gospa je naša s nama i svi mučenici i sveci našega hrvatskoga naroda. Oni su naši svjedoci Kristove Uskrsne pobjede.

živimo u zajedništvu s Njime Uskrsli Gospodin nam dolazi, pridružuje nam se i putuje s nama. „Pokazuje nam svoje ruke i bok". Sjeda s nama za stol da nam razlomi Kruh i Riječ, da ga prepoznamo, da nas Njegova prisutnost obraduje, hrani i jača. On nas „šalje po svem svijetu propovijedati Evanđelje svemu stvorenju." To je Božje Evanđelje Istine, Ljubavi Pravde i Mira. To su Božji darovi Uskrsa. Primimo ih sa zahvalnošću i živimo u zajedništvu s Njime i braćom ljudima. Na dobro vam došlo uskrsnuće Isu-Krstovo. Aleluja ! Sretan vam i blagoslovljen Uskrs ! Vaš biskup i brat + Ante

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

7


PROPOVIJED

Bog je „odvalio” kamen s groba Ovo je dan što ga N učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu“! „Krist je uskrsnuo“! „Smrt njegovu naviještamo, uskrsnuće njegovo slavimo, njegov slavni dolazak iščekujemo!“ Aleluja, braćo i sestre, Kristovi uskrsnici! Aleluja! Propovijed mons. Ante Ivasa na Uskrs 2014. godine 8

emojmo danas bježati od groba Isusova i od Radosne vijesti da je On iz groba i smrti izišao, da je uskrsnuo, da je naš Gospodin i Učitelj živ, zauvijek živ na nov, uskrsni, besmrtan način… Upravo po događaju svoga uskrsnuća On je među nama i s nama zauvijek, naš vjerni supatnik i suputnik, jedincati Spasitelj svijeta. Nema drugoga! Ova Uskrsna vijest nije iluzija niti prevara, kako su govorili (a i danas govore) oni kojima je smetao njegov besprijekoran život. Jasna istina njegova govora, načela i nauka. Čudesna snaga njegove ljubavi, koja nije bila prazna i obezvrijeđena riječ, nego je bila služenje ljudima sve do nogu praš-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

njavih, sve do križa, do srca kopljem otvorenog, snaga nesebične Božje Ljubavi kojom je On ljudima i narodima pomagao da mu vjeruju, da ga slijede i nasljeduju kao svjetlo i putokaz svoga života i djelovanja… Da žive kao slobodni i časni ljudi, da se zauzimaju za dobro… Ne sebično i gramzljivo, samo za sebe i za svoje, nego i za opće dobro bližnjih, naročito ugroženih i beznadnih, odbačenih i prezrenih (kakvih je danas sve više). Da žive po Božjim zakonima života, ne po zakonima ljudskih ideologija koje tako nemilo iskorištavaju, zarobljuju, truju i na kraju ubijaju i ljude i čitave narode… Danas razumijemo muku Isusovih učenika koji su se


IZ ŽIVOTA PROPOVIJED BISKUPIJE razbježali, jer su im se bile srušile sve nade u bolji, pravedniji i sretniji svijet i život o kojem je Isus tako zanosno govorio… Razumijemo ih, jer živimo u vremenima u kojem se mnogima mnoge nade ruše, u beznađe… Slušamo svakodnevno jadikovke: nadali smo se istinitoj slobodi, životu u slozi i miru i blagostanju, a kako da je prave slobode, sloge, zajedništva i mira sve manje… Sve više susrećemo zlokobni nemir, rastuće nasilje i mržnju, zla u kojima umiru temeljne vrline ljudskoga, obiteljskog i narodnoga života, kojima smo se nadali, za koje su se mnogi borili i dali svoje živote, mnogi po Kristovom primjeru, s Gospinom krunicom oko vrata. (Jesmo li i to zaboravili!?) Slušamo jadikovke: nadali smo se pravdi i pravednosti, međusobnom poštivanju i solidarnosti a nailazimo na sve veće nepravde, nepovjerenje i sumnjičenja, sve do vrijeđanja i prezira…

Svakodnevno se susrećemo s povredama temeljnih vrijednosti i prava: na častan ljudski život, na vrednote bračnog i obiteljskog zajedništva, na svetost ljudskog začeća, rađanja pa ina odgoja djece i mladih… Susrećemo se sa sramotno rastućom nezaposlenošću, uskraćivanjem pravedne plaće, zabrinjavajućim osiromašenjem mnogih, odlaskom mladih iz domovine… Gledamo kako se ruši dostojanstvo naroda, zločesto iskrivljuju istine njegove povijesti, kulture i identiteta… Silom vlasti se nameću razne, često opskurne „uvozne ideologije“ koje nisu u prilog ni života ni budućnosti našega naroda… Kao da je nekome stalo da na grobove naših nada navali teške grobne ploče, udari pečate svoje moći i postavi stražare… Da nam nade ne bi oživjele… Jesmo li kao narod pali u beznađe ? To tjeskobno pitanje čujemo odasvud…, i u našem gradu i u selu koje nam nestaje…

„Tko će nam otvoriti vrata groba“, pitale su ožalošćene žene hodajući na današnji dan prema grobu svoga Učitelja i Spasitelja. To pitanje možemo i trebamo, i moramo mi danas postaviti svome Bogu Uskrslom Gospodinu Isusu Kristu. Ima grobova umrlih nada na koje ljudska zloća i zloba i često skriveni interesi moćnika stavljaju teške grobne ploče… Izgleda kako ih nikakve ljudske snage ne mogu maknuti, ni grobove otvoriti. Nekima kao da to odgovara, da ljude i narod drži u pokornosti, da ne misli i da šuti… Braćo i sestre, ali, ima nade, Krist je uskrsnuo! Neuništivom snagom svoje ljubavlju prema ljudima Bog je „odvalio kamen sa svoga groba, ali i kamen sa svih grobova pokopanih ljudskih nada! „Uskrs je najveća vijest ljudske povijesti, htio to tko priznati ili ne! Bog je u Isusu Kristu postao čovjek baš zato da nasuprot svim đavolskim silama Zloga, svim zakonima, pečatima i stražarima smrti, koji siju beznađe diljem svijeta i naroda, Božjom ljubavlju otvori grobove svih razapetih i pokopanih ljudskih nada i otvoriti obzore života koji Bog nudi i daruje besplatno. Samo uz jedan uvjet: da mu povjerujemo! Došao je, umro za nas i uskrsnuo da nam vratiti poljuljanu ili izgubljenu vjeru: da život s Bogom i po Božju, može biti bogat životom, bogat

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

9


PROPOVIJED ljubavlju, a onda i bogat istinom, pravdom i pravednošću, bogat vjerom, povjerenjem i solidarnošću, bogat mirom, blagoslovljen i sretan život!(Ne bez Boga ili protiv Boga). Svojim uskrsnućem Isus Krist svjedoči da čovjek i narodi, u zajedništvu života s Bogom i svojim bližnjima mogu i na zemlji živjeti bolje i sretnije: „Životom u izobilju“, kako je Isus govorio. To nije iluzija, ni prevara, ni obmana. To je istinito iskustvo nebrojenih koji su kao i nevjerni Toma povjerovali Uskrslome i rekli: „Gospodine moj i Bože, vjerujem! I gradili bolji svijet. Krist je doista uskrsnuo. Tu najradosniju vijest javlja danas Crkva njegova svemu svijetu, svakom čovjeku i narodu. To je bila njegova želja i naredba! Uskrsli ostaje s nama živ u sve dane i u svim događajima do svršetka svijeta. Susreće nas na putovima našega života, u našim beznađima, razočaranjima, umiranjima. Vraća nam nadu u naše ljudsko dostojanstvo, vjeru u naše obitelji, u našu djecu, mlade, domovinu… Vraća nam vjeru u vrijednosti života koje je Bog s ljubavlju ugradio u svakoga čovjeka i u povijest našega Hrvatskog naroda. Uskrs nas poziva da to ne zaboravimo, da to živimo i djeci svojoj i mladima prenosimo! Uskrsli nas vodi na Božje izvore života. Sjeda za naše obiteljske stolove, blagoslivlja naš svagdanji kruh i blaguje 10

Nadali smo se pravdi i pravednosti, međusobnom poštivanju i solidarnosti a nailazimo na sve veće nepravde, nepovjerenje i sumnjičenja, sve do vrijeđanja i prezira…

s nama. Daje nam milost da ga prepoznamo u lomljenju kruha, u zajedništvu njegove Crkve. Pa da nam uskrsnom radošću „zaigra srce u grudima“… Vjerujemo da nas On i danas na ovoj uskrsnoj Misi susreće. Da danas želi ući dublje u naš život, u naše kuće i obitelji, u naš narod, da nam vrati i ojača naše posustale nade… Da nam posvjedoči da „Bogu ništa nije nemoguće“, kad povjerujemo u snagu njegova križa i uskrsnuća… U toj vjeri, svima koji ste po krštenju ušli u Njegovu uskrsnu pobjedu, kao i svim ljudima dobre volje koji se nadaju, želim da Uskrsloga prepoznamo kako nam se pridružuje, kako nas hrabri i vraća

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

nadu u pobjedu života, pa da ga zamolimo, kao ona dvojica na putu u Emaus: „Ostani s nam, Gospodine!“ Trebamo tvoju ljubav, tvoju Istinu i sigurnost tvoga Puta! Svima vama, braćo i sestre u našoj biskupiji šibenskoj, vama sudionicima ovoga uskrsnog slavlja, svim našim obiteljima, roditeljima, djeci i mladima, svim odgojiteljima i učiteljima, svim službenicima, djelatnicima i obnašateljima vlasti u gradu i županiji,) svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, naročito svima obespravljenima i obeznaženima, od srca želim i čestitam uskrsnu pobjedu: Sretan vam i blagoslovljen Uskrs. Amen, Aleluja!


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

SVJETLO MIRA

S

ad već tradicionalni predbožićni program „Djeca pjevaju Adventu“ u sklopu kojeg je u Šibenik stiglo Betlehemsko svijetlo, održan je u srijedu, 17. prosinca u katedrali svetog Jakova. U katedrali se uz brojne vjernike okupilo oko tristotinjak djece koja su pjesmom uveličala Došašće u gradu Šibeniku. Nastupili su dječji župni pjevački zborovi iz župa: Katedrala, Gospa van grada, Šubićevac, Rupe, Vodice, Skradin, Murter i Primošten. Na kraju programa u katedralu stiglo je Betlehemsko svjetlo koje je primio šibenski biskup Ante Ivas. Svjetlo je unijela sestra franjevka od Bezgrešne Jozepka Vukančić. Pri-

majući Betlehemsko svjetlo biskup Ivas naglasio je da je svjetlo Kristovo donijelo mir. To svjetlo i danas gori, a njega su prva vidjela djeca – pastiri. To svjetlo prosvijetlilo je i nebo i zemlju. Pastiru su u betlehemskom svjetlu uvidjeli da su svi braća i sestre. Nisu htjeli to svjetlo zadržati za sebe nego su ga dijelili. To radimo i mi danas – dijelimo ovo svjetlo, poručio je biskup Ante Ivas. Istaknuo je kako je Betelehemsko svjetlo svjetlo mira. Mladi su ga prije par dana donijeli i u Sabor , upravo da i tamo donese mir. Budite braća i sestre, ljubite se i poštujte, istaknuo je biskup Ivas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

11


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

BOŽIĆ 2014. Misu ponoćku u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U koncelebraciji su bili župnik katedrale, don Krešimir Mateša i fra Mate Topić. Misno slavlje izravno je prenosila Hrvatska televizija. U homilji biskup Ivas naglasio je kako je put Božića započet u štalici. Bog je došao da sve povede putem mira. Mir je uvijek novi božićni dar kojim on dolazi u susret iskonskim čežnjama svih ljudi dobre volje. Noćas kao da svi putovi vode u Betlehem. Na tom putu ljudi se susreću. Prepoznaju se braćom i sestrama. Božić uvijek iznova postaje put nade da može biti bolje i sretnije s Bogom koji s nama putuje ma kakvi god putevi bili. Vjerujem da je i mir iskrena molitva i čežnja svakoga od nas, poručio je biskup Ivas. Svijet se, jednako tako i naš narod danas, kao i u vrijeme prvog Božića, nalazi na opasnim raskrižjima puteva, na nemirnim stranputicama i bespućima. Treba nam noćas prepoznati božićni put kojim je Bog vodio i naš Hrvatski narod, kroz posrtanja i padove, ali i kroz dizanja i pobjede. Treba nam nastaviti njegovim putem graditi puteve mira i ljubavi, da nam Božić ne bude isprazna baj12

ka. Noćas je važno pronaći pravi put do Boga. To nije lako usred mora umjetnih i lažnih ponuda svake vrste. Moguće je lako zastati u kakvom svratištu, u kakvom zabavištu i birtiji gdje onda nema mjesta za Božić. Put prema Betlehemu prolazi kao i u ono vrijeme kroz različite zapreke i izazove, tradicionalne i suvremene, vjerničke i nevjerničke. Put prema Božiću prolazi kroz prilike i neprilike, globalne i lokalne, socijalne i gospodarske, koje sve više pritišću čitavo društvo. Put prema Betlehemu prolazi kroz društvene i političke strukture koje često zaboravljaju muke svoga naroda, obezvrijeđenih branitelja, nezaposlenih i siromašnih. Put prema Betlehemu prolazi i kroz institucije koje zaobilaze svakodnevne borbe i muke maloga čovjeka, poručio je biskup Ante Ivas. Na putu prema Betlehemu moguće je susresti Cezare i Auguste koji sebe proglašavaju bogovima i gospodarima, krojačima ljudskih sudbina. Moguće je susresti vladare koji svoju prevlast brane strahom, koji se znaju lukavo ulagivati i lijepim riječima obmanjivati tražitelje Božjega puta. U Isusu Bog je osobno otvorio put povratka u pravu slobodu, u mir, pomirenje. Otvorio je put izgradnje kul-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

društvene i političke strukture često zaboravljaju muke svoga naroda

ture života u izobilju. To je pravi put otvoren uskrsnuću i životu. Isus i danas susreće ljude svih životnih dobi i stanja. Božićni put vodi u život. Taj put vodi u mir Božjeg kraljevstva. Bog sve nas i ove božićne noći susreće na našemu putu. To je istina Božića. Dopustimo ovog Božića da se dogodi susret s Bogom koji dolazi, zaključio je biskup Ante Ivas.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE svjetlo Božje tama ne može obuzeti i ugasiti

Svečano božićno misno slavlje u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U homiliji vjernicima je prenio božićnu želju Crkve da svi krajevi svijeta čuju božićnu riječ i prepoznaju svjetlo spasenja Boga našega. Bog nam je i danas donio svjetlo Riječi. Došao nam je osobno objaviti pravu istinu o svemu stvorenom i o čovjeku u nama, te o vrijednosti i dostojanstvu ljudskog života. - Bog nam danas poručuje da je život kojeg imamo i živimo život stvoren na sliku Božju. Božja slika u nama Božje je svjetlo koje Bog pali da svijetli u tami. To svjetlo Božje tama ne može obuzeti i ugasiti. U tom svjetlu naš grad i narod gradio je duhovnu i materijalnu

kulturu kojom se i danas dičimo, koja je i danas nadahnuće i poticaj da i naša generacija živi tu kulturu svjetla, poručio je između ostalog biskup Ante Ivas. - Mnogi bi htjeli da je Isus prošlost, a nikad nam nije bio toliko potreban kao danas. Treba nam božićno svjetlo posvuda, a najprije u našim obiteljima. Obitelji plodne i složne u ljubavi jednog muškarca i žene nositeljice su života, nada i budućnost Hrvatske, kazao je biskup Ivas. - Božić se zaputio ljudima u susret. On je najprije došao u srce nazaretske obitelji. Zaputio se da u njima susretne i dotakne sve narode. Zaputio se da u svim ljudima zasja izvorni sjaj slike Božje. Ta svjetla bi neki htjeli zamutiti i ugasiti, svjetlo očinstva i majčinstva. Dopustimo da se u svima nam dogodi susret s Bogom koji dolazi. Nemojmo da nam se Božić dogodi usput, izvan života. Neka nam se Božić dogodi uživo, kazao je između ostaloga biskup Ante Ivas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

13


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Božićni koncert na Konjevratima

tradicionalne božićne pjesme hrvatske, talijanske i njemačke baštine IZVOR: Franjevci Split U crkvi Sv. Ivana Kristitelja u župi Konjevrate održan je božićni koncert 29. prosinca 2014. godine. Tradicionalni božićni koncert započeo je uvodnom pjesmom župnog zbora i svečanim ulaskom izvođača u crkvu. Na koncertu su nastupili Župni zbor, profesorice Tea Slavica – sopran, Ana Grubić Miškić – sopran, Tina Guberina - orgulje, Ivana Šanić flauta i učenice Glazbene škole Ivana Lukačića

u Šibeniku: Andrea Paić, Filipa Lovrić Caparin, Katarina Krnić i Anđela Grubišin. Na repertoaru su se našle tradicionalne božićne pjesme hrvatske, talijanske i njemačke baštine. Koncert se održava na inicijativu župljanke i profesorice solo pjevanja, Tee Slavice i uz svesrdno zalaganje župnika, fra Bože Čurćije.

ŠIBENIK: Otac biskup Ante Ivas pohodio šibenski zatvor

Vjera u Boga koji je ljubav može pobijediti svaku nevolju Božićnu poruku mira i ljubavi zatvorenicima šibenskog zatvora u ponedjeljak, 29. prosinca prenio je šibenski biskup Ante Ivas. S biskupom koncelebrirali su zatvorski kapelan, pater Josaphat Ngimonyi Mosha i biskupov tajnik, don Roko Glasnović. Preko misnog slavlja pjevao je biskupijski zbor mladih, Laudantes. U uvodnom dijelu misnog slavlja biskup je zatvorenicima 14

kazao kako se on pridružuje nekolicini hrvatskih biskupa i nadbiskupa koji su ovih dana također slavili misna slavlja u zatvorima i koji su molili za sve zatvorenike. U homiliji je govorio o Božjoj ljubavi i slobodi koju ta ljubav donosi. Vjera u Boga koji je ljubav može pobijediti svaku nevolju. Ta ljubav je ona koja čovjeka oslobađa. Ovdje gdje se vi nalazite mjesto je za koje go-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

vore da se tu nalaze osobe lišene slobode. Tko čovjeka može lišiti slobode? Sloboda je Božji dar. Ne može tu slobodu nitko oduzeti. Čovjek slobodu nosi u sebi, poručio je biskup Ante Ivas. Potom je istaknuo primjer kardinala Alojzija Stepinca koji je višegodišnje sužanjstvo u Lepoglavi proživio u punoj slobodi koju nosi Božja ljubav. Grijeh čovjeka zatvara i zarobljava. Oproštenjem grijeha čovjek se oslobađa. Sakramentom ispovijedi možete ući u slobodu djece Božje. Ovo misno slavlje namjenjujem za vaš duševni mir, poručio je zatvorenicima biskup Ivas. U susretu s ravnateljem zatvora, Barom Grubelićem i zatvorskim osobljem naglašena je dobra suradnja između Biskupije i šibenskog zatvora. Zatvorenicima je uvijek za sve njihove duhovne potrebe na raspolaganju zatvorski kapelan.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA: Koncert "Veselje ti navješćujem" okupio petnaest zborova

Božić je pjesma koju je Bog spjevao Božićni koncert «Veselje ti navješćujem» na kojem su nastupili zborovi župa Šibenske biskupije, održan je u ponedjeljak, 29. prosinca u katedrali svetog Jakova. Ove godine na jubilarnom, desetom po redu koncertu nastupili su zborovi župa: Katedrala, Rupe, Tisno, Skradin, Konjevrate, Vodice, Zaton, Baldekin, Šubićevac, Dubrava, Jezera, Vidici, Primošten i Murter, te Biskupijski zbor mladih, Laudantes. Uz tradicionalne pučke hrvatske božićne napjeve na koncertu su izvođena i novija djela domaćih i stranih autora. - Desetu godinu za redom u katedrali sv. Jakova priređen je program kojemu je nakana bila upotpuniti ozračje najradosnijeg blagdana u godini, ali još više ukazati na značenje Božića u srcima svih naših vjernika - kazala je organizatorica koncerta i voditeljica katedralnog zbora prof. Jelena Mikulandra. Na kraju koncerta šibenski biskup Ante Ivas zborovima sudionicama koncerta prigodom desete obljetnice od prvog koncerta „Veselje ti navješćujem“ podijelio je prigodna priznanja. Tom prigodom naglasio je kako je

Božić pjesma koju je Bog spjevao. - Ponosi smo što je hrvatska duša na jedan čudesan način doživjela taj Božji pjev i onda je propjevala najljepšim božićnim pjesmama na svijetu. Večeras smo u pjesmama čuli da na noge ustanemo i da pred nikim ne puzimo. Kraljevstva svijeta se ruše. Gradimo Božje kraljevstvo u našem gradu i narodu – poručio je velikom broju vjernika i pjevača biskup Ivas. Najavio je i posljednju pjesmu koncerta, tradicionalni murterski božićni napjev „Na noge ustan’te“.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

15


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA: Vjernici i Biskup zahvalili za proteklu godinu

Crkva na Silvestrovo u ozbiljnosti i radosti zahvaljuje Gospodinu za sve što je učinio

ŠIBENIK: Otac Biskup pohodio Cvjetni dom

starost može biti iznimno plodno vrijeme života Šibenski biskup Ante Ivas prigodom svetkovine Božića u utorak, 30. prosinca pohodio je «Dom za starije i nemoćne osobe - Cvjetni dom» u Šibeniku. Slavio je euharistiju za štićenike doma. Uz biskupa koncelebrirao je župnik župe Vidici i duhovnik u Cvjetnom domu, fra Ivan Penava, te biskupov tajnik, don Roko Glasnović. Obraćajući se u homiliji biskup je ukazao kako starost može biti iznimno plodno vrijeme života. Potom je ukazao kako su Isusa najprije kao mesiju prepoznali starica Ana i starac Šimun. Ja vam želim prenijeti radost Božića kojom je Bog obradovao sve one koji su imali životnu muku. Kad vam je teško, kad mislite da ste ostavljeni, uvijek možete susreti Gospodina. Božić nije samo jedan dan. Želim da Božića osjećate i da mu se obraćate u molitvama, poručio je biskup Ante Ivas. Ravnatelj Doma, Tomislav Ninić zahvalio je biskupu 16

Ivasu na trajnoj brizi za stare i nemoćne u gradu Šibeniku, te na podršci koja se od Šibenske crkve, kad se radi o osobama treće i četvrte životne dobi, uvijek dobije. Istaknuo je zadovoljstvo trajnom duhovnom skrbi za korisnike Cvjetnog doma. Nakon misnog slavlja biskup je štićenicima podijelio prigodne poklone, dok su korisnici biskupa darovali svojim ručnim radovima. Preko misnog slavlja pjevao je zbor župe Vidici.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Misu zahvalnicu za proteklu kalendarsku godinu na Silvestrovo, u srijedu, 31. prosinca u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Svečanim “Tebe Boga hvalimo” zahvalio je Gospodinu za sve dobro u Šibenskoj biskupiji u 2014. godini. U uvodnom dijelu misnog slavlja biskup Ivas kazao je kako Crkva na Silvestrovo u ozbiljnosti i radosti zahvaljuje Gospodinu za sve što je učinio da naša zemlja živi i da na njoj izviru sveti izvori. U ovu svetu misu uključiti ćemo sve svete mise zahvalnice koje se slave u našoj biskupiji. U homilji je zahvalio za obitelji, svećenike, redovnice i redovnike. Hvalu je iskazao za mlade i djecu, za sve stare, osamljene i bolesne koji su Bogu svoje žrtve prenosili. Potom je zahvalio za sve djelatnike u kulturi, za zdravstvene djelatnike, djelatnike u karitativnim ustanovama. Zahvaljujemo večeras Gospodinu i za sve savjesne poslodavce, koji su se brinuli za siguran posao i pravednu plaću zaposlenika, poručio je biskup Ante Ivas, koji je zahvalio i za sve javne službe. Sjetio se i hrvatskih branitelja. Zahvaljujemo večeras za naše branitelje koji su ove godine ustrajali u obrani onih ljudskih i domovinskih vrijednosti svoga naroda, obitelji i djece, poručio je biskup.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA: Slavlje Nove godine u znaku obitelji

Mi kršćani trebali bi dosljedno biti branitelji obitelji i obiteljskih vrednota Misno slavlje na svetkovinu Bogorodice Marije i Svjetski dan mira, u četvrtak, 1. siječnja 2015. godine u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U koncelebraciji su bili katedralni župnik, don Krešimir Mateša i biskupov tajnik, don Roko Glasnović. - Često se u novogodišnjoj noći zažele želje koje ostanu puste želje. Kad se iz novogodišnje čestitke isključi Bog, jedini istinski izvor mira i sreće, onda sve želje i obećanja sretnijeg života postaju upitne. To nažalost postaje sve veća stvarnost našeg vremena, upozorio je biskup Ivas koji je naglasio kako upravo iz spomenutih razloga Crkva Novu godinu započinje svetkovinom Bogorodice Marije. - Trajni izvor sreće je u zajedništvu osoba. Čovjek ne može biti sam bez igdje ikoga. Nisu mu za sretan život

dostatne stvari. Susret osoba se najbolje ostvaruje u obitelji. Bog je Božićem pokazao put da sreća ne bude prazna riječ i obećanje. Treba nam i ove nove godine pronaći Božje temelje sreće. To je na prvom mjestu obitelj, životna zajednica muškarca i žene. Ujedinjena plodna i nerazdvojiva obitelj u sebi sadrži temeljne elemente nade za bolju budućnost. Bez obitelji kao čvrstog uporišta budućnost je utemeljena na nestabilnom tlu, s teškim posljedicama za društvo, kazao je biskup. - Ne može se govoriti o sreći i blagostanju naroda, a ne voditi trajnu i cjelovitu brigu o obiteljima toga naroda kao o prvotnom izvoru života i najboljoj školi cjelovitog odgoja za zdrav i sretan život. Držimo da je to apsolutni prioritet i naše države i našeg naroda. Nismo sigurni da je u našoj državi obitelj prva briga odgo-

vornih u vlasti i državnim strukturama. Naprotiv, svjedoci smo da je oko obiteljskih pitanja, potreba i planova puno nebrige i ideoloških suprotstavljenosti i osporavanja središnje važnosti uloge obitelji za napredak cijeloga društva, poručio je biskup Ante Ivas. - Mi kršćani trebali bi dosljedno biti branitelji obitelji i obiteljskih vrednota našeg naroda. Mi kršćani bi trebali birati i glasovati za one koji će istinito, a ne samo reklamno podržavati obitelj i obiteljske vrednote našeg naroda. Bez sretnih obitelji ni naš narod nema izgleda odoljeti kulturi smrti i izumiranja koja kao da je pred našim vratima, sve opasnija, kazao je između ostaloga u novogodišnjoj homiliji biskup Ivas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

17


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Misno slavlje na svetkovinu Bogojavljenja u utorak, 6. siječnja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Uz biskupa koncelebrirali su katedralni župnik, don Krešimir Mateša i biskupov tajnik, don Roko Glasnović. - Jesmo li kao kršćani ustali? Jesmo li se pokrenuli? Jesmo li zasjali božićnom svjetlošću? Ili smo možda ostali kršćani koji sjede nepokretni i malo zainteresirani za ono što se događa oko nas, pitanja su koja Crkva postavlja ovih dana, kazao je biskup Ante Ivas u homilji. Potom je upozorio na opasne mrkline i tmine koje se spuštaju i koje se olako puštaju da uđu ili da se namjerno iz raznoraznih razloga šire u sva područja života na ovoj zemlji pa se u tim tminama sve teže prepoznaje zemlja, čovjek i njegovo dostojanstvo. - Sve teže se ostvaraju čovječja prirodna ljudska prava, njegove temeljne nade i očekivanja. Sve teže je zasnivati i čuvati svoju obitelj, rađati djecu i

KATEDRALA: Proslavljeno Bogojavljenje

Sve je teže očuvati živom svoju vjeru i kršćansku slobodu ostvariti svoje zvanje. Sve je teže očuvati živom svoju vjeru i kršćansku slobodu, kazao je biskup. Radosni smo što je i ovaj Božić pokazao da uza sve napade, osporavanja i pokušaje da se ocrni Crkva i proglasi raznositeljicom mraka, Crkva uza sve svoje slabosti i grijehe ostaje čuvarica i nositeljica svjetla. Ovoga Božića brojni ljudi dolazili su u crkve da se susretnu s Isusom Kristom. - Danas crkva slavi spomen na sveta tri mudraca koji su krenuli na dalek put jer su vid-

Drniš: Koncert „Djetešce nam se rodilo“ IZVOR: franjevci-split.hr Božićni koncert „Djetešce nam se rodilo“ održan je u crkvi sv. Ante na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 2015., nakon euharistijskog slavlja u 18 sati koje je predvodio fra Mario Radman, a pjevanje predvodili framaši. Na ideju i želju župnika fra Petra Klarića zajednice župe svojim su župljanima i župljankama poklonili splet božićnih pjesama na slavu i hvalu rođenom Isusu. Nakon uvodnog pozdrava župnog vikara koncert su otvorila 18

jeli Isuovu zvijezdu, kazao je biskup koji je naglasio kako i danas ima nebrojeno tražitelja Boga. Danas molimo s cijelom Crkvom u ovom slavlju. Molimo tri mudraca za nas, živu Crkvu, da Bogu ostanemo vjerni. Da se uvijek zalažemo za put ljubavi prema bližnjemu i obitelji koja je srce naroda, poručio je biskup Ivas. Na kraju misnog slavlja biskup Ivas svim kršćanima koji Božić slave po Julijanskom kalendaru čestitao je svetkovinu Kristova rođenja.

dva najmlađa sastava, kako po dobi tako i po djelovanju u župi, VIS „Sv. Ante“ (Drniš) i VIS „Sv. Frane“ (Trbounje). Svojim simpatičnim nastupom osvojili su srca publike i dobili polet za daljnji rad, ustrajnost i nasljedovanje Krista. Uslijedio je nastup Frame Drniš s pjesmama „Betlehemska sveta noć“ i „Svjetlo ljubavi“. I ovaj nastup dokaz je njihovog dugogodišnjeg rada i već podosta stečenog iskustva. Neka ih i dalje štiti i prati zagovor njihovog zaštitnika, sv. Franje. Član biblijske zajednice gospodin Damir Topić, čovjek predivnoga glasa koji njeguje veliku ljubav prema glazbi i koji je sam stvara, uz zvuke gitare otpjevao je dvije autorske pjesme: „Vidjeh Mesiju“ i „Neka moje srce budu jasle“. Koncert je završen zajedničkom pjesmom „Tri kralja jahahu“.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Djelovanje kninskog Caritasa kroz 2014. godinu IZVOR: franjevacki-samostan-knin.hr Broj potrebitih obitelji kojima Caritas pomaže redovno ili povremeno povećao se i kroz proteklu, 2014. godinu. Iako se 213 obitelji koje su u 2013. dobivale pomoć u 2014. godini nisu više obraćale Caritasu, ipak se broj obitelji povećao za 82, jer je pomoć zatražilo 295 novih obitelji (ili onih koje su ranije dobivali pomoć u Caritasu i uspjeli su sebi osigurati normalan život, ali su ponovno upali u siromaštvo, što zbog gubitka posla, ili blokade računa, ili što im poslodavci neredovno isplaćuju zasluženu plaću), tako da se Caritasu za pomoć obratilo 919 obitelji, te im je pomognuto 3 910 puta obiteljskim paketima (hrana i higijena), pripomoći u putnim troškovima za odlazak na liječničke preglede, kupovinom lijekova, medicinskih pomagala, rabljenim i novim kućanskim aparatima (frižiderima,

štednjacima, …), novom i rabljenom odjećom i obućom, i drugom karitativnom pomoći. Samo za Uskrs podijeljen je 471, a za Božić 460 obiteljskih paketa s osnovnim živežnim namirnicama i higijenom (brašno, ulje, šećer, sol, riža, tjestenine…). Osim obiteljskih paketa, u predbožićno vrijeme korisnicima Caritasove karitativne pomoći i ostalim potrebitima u Kninu i okolnim mjestima podijeljeno je: 13 t jabuka, 7 t mandarina, oko 1 t raznog voća (limuna, šipka, grejpa, klementina), 5 t krumpira i blizu 2,3 t drugog povrća (tikvica, kelja, brokula, cvjetače, kupusa), te 1 t svježe ribe. Caritas u svojoj pučkoj kuhinji svakodnevno pripremi i podijeli 102 topla obroka od čega se 26 obroka dostavi na kućnu adresu (većinom u Golubiću) onima koji zbog starosti, bolesti ili udaljenosti sami ne mogu po njega doći u pučku kuhinju, te su tako u 2014. godini skuhana i podijeljena 34 182 topla obroka od kojih

je 23 276 podijeljeno u pučkoj kuhinji, a 9 006 je dostavljeno na kućne adrese. U suradnji s Caritasom biskupije Šibenik pomognuto je 5 obitelji tzv. kumstvom “5 za 1”, gdje 5 obitelji s po 100,00 kn (ukupno 500,00 kn) mjesečno pomaže jednu potrebitu obitelj. I tu je došlo do smanjenja pomoći, jer dosadašnji dobročinitelji nisu u stanju redovno svaki mjesec uplaćivati navedeni iznos, pa sada ta pomoć nekada bude i manja. Kninski Caritas se uključio i u prikupljanje pomoći za područja koja su nastradala u velikim poplavama u svibnju 2014. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te je prikupio oko 7 t trajnije hrane, vode, higijenskih potrepština (sredstava za osobnu higijenu, dezinfekcijskih sredstava, sredstava za čišćenje i dr.), hrane i pelena za bebe, posteljine, rabljene odjeće i obuće, kupljeno je i donjeg veša od prikupljenih 2.560,00 kn i 100,00 €. Dio pomoći od 3,5 t

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

19


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE dostavljen je Župi sv. Ilije proroka u Novom Šeheru i župi Maglaj u BiH. Istom količinom pomoći pokušalo se pomoći i Župu sv. Mihovila Arkanđela u Varešu koja je bila namijenjena za postradale u tom dijelu Bosne i Hercegovine, ali nakon pet dana boravka u Varešu pored svih nastojanja i pokušaja - zbog nerazumijevanja

carinskih službi u Sarajevu, ista se, na žalost, morala vratiti natrag u Hrvatsku. Vraćena pomoć koju su prikupili u župama Drniš i Kistanje dostavljena je u Župu sv. Jakova apostola u Gunji. Zahvaljujemo svim našim dobročiniteljima na ljubavi koju su iskazali i iskazuju prema potrebitima u Kninu, jer bez njihove pomoći Caritas ne bi

mogao pružiti pomoć ovolikom broju potrebitih koji su mu se obratili i obraćaju za pomoć. Neka vam i ubuduće bude poticaj Isusova ljubav kojom ljubi svakog čovjeka, i da ta ista nesebična milost i ljubav Isusova budu nagrada vama i vašim obiteljima za svako dobro djelo koje ste učinili i činite za siromašne i potrebite.

ŠIBENIK - VAROŠ: Proslavljen blagdan Imena Isusova

Stvara se mnoštvo bezimenih i obespravljenih bez osobnosti i identiteta U šibenskoj gradskoj župi Varoš u srijedu 14. siječnja prema starom katoličkom kalendaru proslavljen je blagdan Imena Isusova. Svećano misno slavlje u župnoj crkvi Gospe van grada predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U homiliji se osvrnuo na ime Isusovo. Sa Isusom se trebamo susretati u njegovom imenu. To su nam govorili i protekli božićni dani. Ime Isus prevedeno na hrvatski jezik znači Bog spašava. Bila je to i ove godine velika božićna poruka da onoga koji mali leži u štali prepoznamo kao Boga koji dolazi i koji je sa nama, poručio je biskup Ante Ivas. 20

Istaknuo je kako je čovjeku najveće poniženje je oduzeti mu ime: osobno, narodno i kršćansko. Kad se čovjeku oduzme ime i dade samo broj, civilizacija postaje civilizacija brojeva. Ljudi postaju stvari i predmeti, odnosno robovi kojima se trguje na raznim ideološkim i političkim tržnicama svijeta. Stvara se mnoštvo bezimenih i obespravljenih bez osobnosti i identiteta. Upravo to postaje opasna prijetnja svjetskom miru. Mi danas prigibamo svoja koljena na ime Isusovo. Zahvaljujemo što su vjernici ovoga grada vjerovali u snagu imena Isusova i odavali mu dužnu čast i slavu. Vjekovima je naš narod

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

sve povjeravao u ime Isusovo. Danas žaloste psovke imenu Isusovu. Na ovaj blagdan ovu svetu misu prinosimo kao zadovoljštinu za grijehe pogrđivanja imena Isusova u našem Gradu, Biskupiji i narodu. Prinosimo ovu svetu misu kao svoju molitvu da Gospodin našem narodu obiteljima, Crkvi i Domovini dade milost vjere i mudrosti da svoje ime krsno, obiteljsko, kršćansko i hrvatsko čuvamo i očuvamo i prenesemo na svoje mlađe i to u milosti i snazi ima Isusova, u Bogu koji spašava, poručio je biskup Ivas u homiliji.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Čvrljevo: Proslava Imena Isusova

„Moj učitelj i moj vođa je Krist Gospodin“ IZVOR: franjevci-split.hr U nedjelju, 18. siječnja 2015., u župi Čvrljevo proslavljeno je Ime Isusovo kojem je posvećena i župna crkva. Svečanu sv. misu predslavio je magistar bogoslova u Splitu na Trsteniku, definitor Provincije i profesor na KBF-u fra Anđelko Domazet. U koncelebraciji je bio župnik fra Ante Jurić Talaja. Svetkovina Imena Isusova u Čvrljevu je na prvu nedjelju poslije 14. siječnja, datuma na koji je ova svetkovina padala prije reforme liturgijskog kalendara. Misno slavlje započelo je u 11 sati procesijom oko župne crkve, a pjevanje na misi animirali su bogoslovi pod vodstvom fra Frane Bosnića. Fra Anđelko je u propovijedi naglasio da je svetkovina Imena Isusova prilika da obnovimo svoju vjernost Kristu. Kao što je sv. Ivan Krstitelj uputio svoje učenike

Isusu Kristu tako i program našega života mora biti taj da nastojimo ljude oko sebe uputiti Isusu. Nažalost, često zaboravimo da je upućivanje Isusu na prvome mjestu, a ne kojekakvim ovozemnim vođama, političarima, presdsjednicima jer Isus je rekao da nikoga na zemlji ne nazivamo svojim vođom, jedan je vaš vođa i učitelj – Krist Gospodin. Zato ne smijemo prijanjati uz one vođe koji koriste Isusa i evanđelje za širenje koristoljubivog i podložničkog mentaliteta već prema njima moramo imati jedan kritički odmak. Moj učitelj i moj vođa je Krist Gospodin i nikakve druge ovozemaljske vođe ne mogu se s njim usporediti, oni se uvijek moraju prosuđivati kroz istinskog vođu – Isusa Krista i njegovo evanđelje. Pred kraj mise bogoslov fra Ivan Đuzel predstavio je život bogoslova u Klerikatu

u Splitu i ukratko progovorio o redovničko – svećeničkom pozivu. Potom je župnik fra Ante čestitao je svima okupljenima svetkovinu Imena Isusova i zahvalio propovjedniku fra Anđelku na poticajnim riječima. Pozdravio je i bogoslova fra Filipa Čogelju čiji su korijeni iz Vinova koje spada u ovu župu. Slavlje se potom nastavilo za bratskim stolom u župnoj kući gdje je bogoslove i okolne župnike srdačno primio župnik fra Ante koji ovoj župi vjerno služi već 12 godina. Želimo mu i dalje uspješan rad na ovoj prostranoj, ali nažalost podosta iseljenoj župi. I ove smo se godine uvjerili da župljani župe Čvrljevo imaju veliko srce i da nisu Kristovi samo po imenu već i po životu. Znak je to nade i razlog vjere da će ova lijepa mjesta u kojima je nekoć bujao život, jednog dana opet u punini zaživjeti.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

21


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK: redovnice i redovnici obilježili Dan posvećenog života Dan posvećenoga života u Šibeniku obilježen je u subotu, 31. siječnja u crkvi svetog Frane u Šibeniku. Susret koji je predvodio šibenski biskup Ante Ivas započeo je blagoslovom svijeća i procesijom. Uslijedilo je euharistijsko klanjanje i molitva Večernje. Nagovor je imao franjevac konventualac fra Augustin Kordić. Redovnicama i redovnicima predstavio je tri crkvena dokumenta koja su posvećena Bogu posvećenim osobama, a izišla su iz tiska prigodom Godine posvećenog života: dokument Radujte se i Istražujte, koje je uputila Kongregacija za ustanove posvećenog života i Apostolsko pismo pape Franje posvećenim osobama. Otac Kordić naglasio je kako redovnici Godinu posvećenog života trebaju proživjeti povratkom na prvotnu karizmu svojih utemeljitelja, a to drugim riječima znači da im pravilo života treba postati

22

Božje svjetlo trebamo živjeti i uvijek ga u sebi prepoznavati i ostati evanđelje, nasljedovanje Isusa Krista. Osobe posvećenog života trebaju svojom evanđeoskom radošću naviještati današnjim ljudima Božju ljubav, ljubav Sina Božjega koji se utjelovio, umro na križu za čovjeka i uskrsnuo od mrtvih. Osobe posvećenog života trebaju kao proroci „probuditi svijet“, velika je zadaća koju papa postavlja pred oso-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

be posvećenog života, poručio je fra Augustin Kordić. Prigodnim riječima redovnicama i redovnicima obratio se i šibenski biskup Ante Ivas. Papa je ono što imamo htio da živimo. Božje svjetlo trebamo živjeti i uvijek ga u sebi prepoznavati, poručio je između ostalog biskup Ivas.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK: Redovnici tema rekolekcije

važnost Bogu posvećenih osoba za život Katoličke crkve Redovita mjesečna rekolekcija svećenika Šibenske biskupije održana je u srijedu, 4. veljače u zgradi „Sjemeništa“ u Šibeniku. Susret je započeo u kapeli svetog Martina, gdje je meditaciju imao šibenski biskup Ante Ivas. U meditaciji koja je bila posvećena redovnicima

ukazao je na važnost Bogu posvećenih osoba za život Katoličke crkve. Središnji dio rekolekcije bilo je izlaganje umirovljenog profesora KBF-a u Splitu, dr. fra Vicka Kapitanovića. Govorio je na temu: „Trajnost ideala i mijena oblika posvećenog života u hrvatskoj religioznoj baštini“. Prikazao je povijest redovništva na hrvatskim prostorima od početaka do današnjih dana. Naglasio je kako je nemjerljiv doprinos redovnika i redovnica u životu Crkve i hrvatskog naroda kroz povijest.

Redoviti mjesečni susret djevojaka Šibenika i okolice

U znaku drva života IZVOR: sibenskefranjevke.hr

Priča o ‘košulji sretnoga čovjeka’ bila je uvod u meditaciju o siromaštvu kojom su djevojke Šibenika i okolice 7. veljače 2015. u kući matici započele svoj redoviti mjesečni susret. Tema siromaštva ih je pak uvela u razmišljanje o sv. Koleti, čiji spomendan Crkva upravo slavi. Zaljubljena u evanđeosko siromaštvo, Koleta je posvetila svoj život vraćanju prvotne strogosti u siromaštvu te strogom pokorničkom životu i molitvi. Posve je sebe osiromašila na zemlji, kako bi bila bogata u nebu. Zaštitnica je roditelja u smrtnoj opasnosti, trudnica, rodilja i nerođene djece. Upravo su ovaj zadnji poda-

tak djevojke iskoristile te povezale današnji spomendan s Danom života i Danom posvećenoga života (koji su

obilježeni protekloga tjedna) izradom simboličnih drva života. S. Renata Azinović


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE SRIMA: Proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca

blaženikovo mučeništvo bilo je herojsko svjedočanstvo njegove savjesti Župa Srima u utorak, 10. veljače proslavila je svog nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija Stepinca. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U koncelebraciji su uz župnika don Antu Pavlovića bili generalni vikar Šibenske biskupije, mons. Marinko Mlakić, rektor nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića i gvardijan samostana svetog Frane u Šibeniku, fra Ivan Bradarić , te još desetak svećenika. Blaženog Stepinca uz svećenike proslavili su i brojni vjernici među kojima je uz domaće vjernike bio velik broj hodočasnika iz Vodica i Šibenika. Šibenski biskup Ante Ivas u uvodnom dijelu slavlja vjernike i svećenike pozvao je na molitvu za što skorije Stepinčevo proglašenje svetim. Izrazio je nadu da bi se to moglo dogoditi još 24

ove, 2015. godine. U homiliji ukazao je na svetost Alojzija Stepinca. Naglasio je kako je blaženikovo mučeništvo bilo herojsko svjedočanstvo njegove savjesti. U više navrata Stepinac je isticao kako mu je savjest čista. Poznat je njegov govor na sudu u kojem blaženik naglašava kako je za svoje uvjerenje spreman i umrijeti, upravo jer mu je savjet čista. Jedan od najvećih zala našeg vremena je besavjesnost ljudi, u više navrata naglašavao je Stepinac. I u ovom našem vremenu nasušno je važna životna poruka Stepinca: živjeti dosljedno po svojoj savjesti. U našem vremenu i svijetu, pa i u našoj državi na svim razinama ljudska se svijest našla na udaru sve do uništenja. Sve se više niječe njezina važnost i uloga u ljudskom životu i djelovanju, osobnom i društvenom. Sve

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

smo češće svjedoci kako se pokušava zanijekati temeljno ljudsko pravo na priziv svijesti. Bez ikakve grižnje savjesti danas se izglasavaju nepravedni, interesni, protuprirodni i protukršćanski zakoni u parlamentima svijeta, tako i u našem Saboru. Posvuda se agresivno i bezobzirno nameću razne takozvane suvremene i tobože znanstvene ideologije, strane i protivne našoj kršćanskoj i katoličkoj vjeri i kulturi. Sve do obiteljske, bračne i takozvane rodne ideologije strašno pogubne za naš opći nacionalni senzus, kršćansku tradiciju i identitet, pa i za goli opstanak našeg naroda, naglasio je biskup Ante Ivas. Na kraju slavlja vjernicima se obratio župnik Srime don Anto Pavlović koji je biskupu Ivasu zahvalio na riječima poticaja i na zajedništvu. Želio bih da svi večeras ponesemo riječi


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE blaženog Stepinca: „ Jedno od najvećih zala našega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim

područjima našega života“. S ovim riječima želim svima sretan blagdan blaženog Alojzija Stepinca, poručio je župnik Pavlović. Preko misnog slavlja pjevao je zbor Sveti Roko iz Zatona, a

svečanost je završila ljubljenjem svečevih relikvija. Vjernici Srime za blagdan blaženog Alojzija stepinca pripremali su se trodnevnicom koju je predvodio umirovljeni svećenik don Ivo Babačić.

U Čavoglavama proslavljeno Stepinčevo

Blaženi kardinal je bio svjetlo u teškim vremenima u povIjesti našegA naroda IZVOR: zupa-kljaci.com Procesijom i svečanom sv. misom u nedjelju, 8. veljače po prvi put je u crkvi Hrvatskih mučenika u Čavoglavama proslavljeno Stepinčevo. Relikvije blaženog kardinala Stepinca bile su izložene vjernicima na štovanje i ljubljenje. Ovaj posebni dan u našoj župi sv. Ilije proslavljen je zajedništvom, molitvom i pjesmom na slavu Božju po zagovoru blaženog kardinala Stepinca. U nadahnutoj propovijedi fra Mate Gverić, gvardijan samostana Gospe Visovačke naglasio je veličinu blaženog kardinala koji je kao istinska moralna vertikala, ispunjen duhom Božjim bio svjetlo u teškim vremenima u povijesti našega naroda. Skladnim pjevanjem crkveni zbor uveličao je proslavu. Po završetku sv. mise vjernici su pristupili i obredu grličanja po zagovoru svetoga Blaža. Neka naše zajedništvo i molitva koju smo uputili dobrom Bogu u crkvi Hrvatskih mučenika, proglašenim mjestom molitve za domovinu, bude plodonosna da po zagovoru blaženog kardinala Alojzija Stepinca budemo u našem narodu i svijetu dobri Kristovi svjedoci. MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

25


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Proslava dana braka 2015.

muž i žena kao stup obitelji IZVOR: zupa-vodice.hr Zamisao o obilježavanju dana braka započela je u Luisiani, SAD, 1981. godine, kada su bračni parovi potaknuli gradonačelnika, guvernera i biskupa da proglasi Valentinovo danom "vjere u brak". Obilježavanje je naišlo na veliki odaziv, a zamisao je predstavljena i nacionalnom vodstvu Bračnih susreta, koje ga je rado prihvatilo. Godine 1983. uveden je naziv "Svjetski dan braka" (eng. World Marriage Day) s namjerom da se svake godine diljem svijeta obilježava druge nedjelje u veljači. Sv. Otac Ivan Pavao II. podijelio je 1993. godine svoj apostolski blagoslov Svjetskom danu braka. Inicijativa se iz godine u godinu nastavlja širiti u sve više zemalja. Svjetski dan braka (SDB) posvećen je bračnom paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, koja je temelj društva. Time se želi proslaviti sakrament braka, naglasi ljepota bračne vjernosti, žrtve i radosti u svakodnevnom bračnom životu. U Hrvatskoj se obilježava već sedam godina (od 2009. godine) prigodnim euharistijskim slavljima za vrijeme kojih parovi svečano obnav26

ljaju bračne zavjete. Pridružujući se proslavi, u ponedjeljak 9. 02. u župi Vodice, po treći puta, euharistijskim slavljem i obnovom bračnih zavjeta, proslavljen je svjetski dan braka. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi, uz sudjelovanje više od četrdesetak bračnih parova, njihovih obitelji i ostalih vjernika, predvodio je vodički župnik don Franjo

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Glasnović s kojim je suslavio don Ivan Čolak. Nakon homilije okupljeni supružnici obnovili su svoje bračne zavjete koje su izrekli i obećali jedno drugome na dan njihova vjenčanja. Među okupljenim supružnicima bilo je onih najmlađih koji su slavili prvu godišnjicu braka te nekoliko bračnih parova koji su više od 50 godina u braku.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE BALDEKIN: PROSLAVLJEN DAN BOLESNIKA

važnost molitve, vjere i pouzdanja u Marijinu pomoć i zagovor IZVOR: srce-isusovo.hr FOTO: Dino Bara U srijedu 11. veljače 2015. na blagdan Gospe Lurdske proslavili smo i ove godine Dan bolesnika u našoj župi. Sv. misa je služena u gornjoj dvorani u 17 sati, a predvodio je pater Tomislav Mesić iz župe Zablaće, uz našeg župnika don Tomislava Puljića. Okupilo se dosta bolesnika i njihove pratnje zajedno s ostalim župljanima u zajedničkoj molitvi za Božji blagoslov na svom životnom putu. Svoju propovijed je o.Tomislav, koji se nedavno vratio iz misija u Tanzaniji, započeo pitanjem koje se prvo nametne onome koga pogodi neka bolest: Tko je kriv? Odgovor je: nitko nije kriv. Bolest je sredstvo da dođemo bliže Bogu. Obično su ljudi nezadovoljni svojim životnim križem pa nam je propovjednik tu temu približio anegdotom koja govori o

nezadovoljniku koji je došao Boga zamoliti za lakši križ. No, birajući među mnoštvom križeva izabere baš onog kojeg je bio odložio, smatrajući ga preteškim za svoja pleća. I tu se krije velika poruka baš svim ljudima. U tome nam pomaže Marija čiji primjer prihvaćanja teškoća i boli i mi trebamo nasljedovati. Jednostavnim jezikom, nadahnuto približio nam je o. Tomislav važnost molitve, vjere i pouzdanja u Marijinu pomoć i zagovor. Molili smo za bolesnike i one koji im pomažu u molitvi vjernika i u svojim skrovitim molitvama srca prikazali Gospodinu sve one patnike koji nisu u stanju niti doći na sv. misu, a u teškoj su bolesti i potrebni su Božje i naše pomoći. Na kraju sv. mise župnik se obratio bolesnicima da svoj križ bolesti i patnje svakodnevno prikazuju za bližnje, za

druge, za mnoge probleme društva u kojem živimo i tako budu blagoslov za sve nas. Jedna je vjernica tako snažno doživjela ovu sv.misu i usporedila je s onom u Lurdu koji cijele godine živi i moli za bolesnike. Uslijedilo je druženje u vrlo ugodnom ozračju svih nazočnih i čašćenje koje su priredili vjernici naše župe u organizaciji župnog Caritasa.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

27


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK: Obilježen Dan bolesnika

Smisao patnje može se pronaći jedino u Kristovom križu

Svjetski dan bolesnika u Šibeniku je proslavljen u srijedu 11. veljače misnim slavljem za bolesnike i bolničko osoblje u kapeli Opće bolnice Šibensko-kninske županije.

Misu je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Svetište u Lurdu stjecište je mnogih bolesnika koji traže i nalaze utjehu u Mariji. Sveti

Ivan Pavao ustanovom Dana bolesnika htio je potaknuti nas da braču i sestre koji su bolesni gledamo očima vjere, poručio je u uvodnom dijelu slavlja mons. Mlakić. U homiliji je predstavio poruku pape Franje upućenu prigodom Dana bolesnika. Smisao patnje može se pronaći jedino u Kristovom križu, poručio je mons. Mlakić.

ŠUBIĆEVAC: Blagoslovljen križni put Nove postaje križnog puta autora akademskog slikara Josipa Botterija Dinija, blagoslovljene su u nedjelju, 15. veljače, u crkvi svetog Ante u šibenskoj gradskoj župi Šubićevac. Misno slavlje i obred blagoslova predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Joško Kodžoman. Slike križnog puta Josipa Botterija ukras su naše župne i samostanske crkve. Vjerujem da će ova naša crkva i samostan napredovati u svakom pogledu. Smatram da se našim križnim putem čovjek može obogatiti bez puno riječi, gledajući i promatrajući ova stajališta, kazao je župnik župe svetog Ante i gvardijan samostana, fra Božo Morić. Provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Joško Kodžoman istaknuo je kako blagoslovljeni križni put nije samo umjetničko djelo, nego je on i izvor pobožnosti. Vjernike je pozvao na molitvu za duhovna zvanja u Crkvi. Ukazao je na crkve u zapadnim zemljama koje imaju iznimno vrijedna umjetnička djela, a zjape prazne jer nemaju svećenika i vjernika. Ne dopustimo da se to nama dogodi. Molimo za duhovna zvanja, poručio je prigodom blagoslova otac Kodžoman. 28

Autor križnog puta Josip Botteri Dini istaknuo je kako su njegovih četranaest ulja na platnu uz mozaik iza glavnog oltara crkve svetog Ante jedno od djela koja će njega obilježiti kao umjetnika. - ¬Želja mi je da vjernici pred ovim slikama istinski proživljavaju Kristovu muku. Počašćen sam što sam mogao dati dio sebe i svoje vjere kroz svoj rad u crkvi svetog Ante. Ja sam pretežno uronjen u sakralne teme, tako da je ovaj križni put dio mog duhovnog stanja, pa sam istočio ono najbolje iz moje duhovne riznice, kazao je Botteri Dini.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Šibenik: 10 godina Frame Gospe van Grada

Bog moj i sve moje! IZVOR: franjevci-split.hr Frama Gospe van Grada – Šibenik proslavila je u nedjelju, 15. veljače 2015. god. 10 godina postojanja pod geslom Bog moj i sve moje!. Slavlje obljetnice bilo je obogaćeno obredom primanja i obećanjâ u mjesnom bratstvu Franjevačke mladeži. Zajedno sa svećenicima i poslužnicima, framaši su – s upaljenim svijećama u rukama – u ulaznoj procesiji pristupili oltaru Gospodnjem. Euharistijskim slavljem predsjedao je fra Denis Šimunović, župnik u Vinjanima i prvi duhovni asistent Frame Gospe van Grada. Koncelebrirali su fra Filip Milanović Trapo, župnik, fra Josip Klarić, fra Eduard Sokol, župnik Piramatovaca, don Gabrijel Jagarinec, župnik Skradina, fra Mario Radman, ž. vikar u Drnišu, fra Perica Maslać, ž. vikar u Šibeniku, i

fra Šimun Markulin, student u Rimu. Đakonirao je fra Lazar Perica sa Šubićevca. Bio je nazočan i fra Damir Ćiro Čikara, župnik Lišana Ostrovičkih. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor framaša. Fra Denis je govorio o nasljedovanju Isusa Krista po primjeru sv. Franje iz Asiza, i o izazovima suvremenog svijeta. Nakon homilije slijedili su obredi primanja, obećanjâ i obnove obećanjâ, koje su predvodili Paško Zoričić, predsjednik Frame, i fra Perica, duhovni asistent. U bratstvo je primljeno 18 framaša, a 22 ih je dalo ili obnovilo obećanja da će kroz godinu dana živjeti evanđelje, slijedeći put asiškog Sveca. Nakon primanja i obećanjâ slijedilo je davanje znaka tau i potpisivanje dokumenata. Nakon Molitve franjevačke mladeži framaši su prinijeli darove: sliku pape Franje, kip sv. Franje, obuću

Tekst Papinog blagoslova: Njegova svetost Franjo od srca udjeljuje apostolski blagoslov fra Perici Maslaću i Franjevačkoj mladeži Župe Gospe van Grada povodom desete obljetnice Frame i zaziva obilje nebeskih milosti i trajan zagovor Blažene Djevice Marije. Iz Vatikana, 27. siječnja 2015.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

29


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE mladih, majicu Frame te hostije i vino. Nakon Popričesne molitve čestitku mladima uputio je župnik fra Filip te zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi slavlja, posebno s. Antoniji Šilović. Pročitan je i tekst Papinog blagoslova. Framaši su potporu dobivali od mnogih starijih članova, duhovnih asistenata i svećenika te drugih framaša koji su došli iz raznih dijelova Dalmacije (Šibenik-Šubićevac, Lišane Ost., Knin, Drniš, Miljevci, Gračac, Zadar, Split) da zajedno nazoče ovome slavlju. Nakon obreda u crkvi slavlje je nastavljeno uz domjenak, glazbu i ples u župnoj dvorani. Za dobar glazbeni štimung zaslužni su Šimun Radnić i David Batinić. Harmonikaš je bio Luka Slavica. Frama Gospe van Grada tijekom proteklog desetljeća doživjela je pravi procvat. Broj članova se neprestano povećava, a osim redovitih susreta ponedjeljkom,

na inicijativu framaša, organizirane su i dodatne aktivnosti. Organiziraju se humanitarne akcije za Božić i Uskrs, članovi Frame sviraju, pjevaju i čitaju na nedjeljnim misama kroz cijelu godinu, biskupijski su animatori, sudjeluju u Katoličkoj malonogometnoj ligi i na raznim duhovnim seminarima. Trude se svojim radom i djelovanjem biti primjer drugima kako živjeti Evanđelje.

Biskupija-Kosovo: Blagoslovljena dva nova križa

u spomen braniteljima koji su položili svoje živote za našu domovinu Hrvatsku IZVOR: franjevci-split.hr U utorak, 17. veljače 2015., kninski gvardijan i župnik fra Marko Duran blagoslovio je dva nova križa na grobljima u Kosovu i Biskupiji. U slavlju je sudjelovao i fra Bože Ančić, vojni kapelan. Križ koji je blagoslovljen u Kosovu, podignut je u spomen braniteljima koji su položili svoje živote za našu domovinu Hrvatsku. Križ koji je blagoslovljen u Biskupiji, podignut je u zahvalu braniteljima. Oba križa potiču da se radom, molitvom i žrtvom izgrađuje bolja budućnost.

30

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Molimo Gospodina da blagoslovi Framu Gospe van Grada, i našeg serafskog zaštitnika da ih prati na putu života. Uz trud, zalaganje, zajedništvo i čvrsto prijateljstvo iskreno se nadamo da će i ubuduće aktivno djelovati te svojim glazbenim, literarnim, dramskim i karitativnim radom upotpunjavati život župne zajednice.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA: Misno slavlje na Čistu srijedu predvodio otac Biskup

Pokora znači vratitI se Bogu

Misno slavlje na Čistu srijedu ili Pepelnicu, 18. veljače u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Pokora je riječ koja se u ovo korizmeno vrijeme najčešće upotrebljava, poručio je biskup Ivas. Ukazao je na to kako je u ovo naše vrijeme riječ pokora izgubila pravo značenje. Što to znači pokora, trebamo se upitati na početku korizmenog vremena. Pokora znači vratite se Bogu, pokorite se njegovoj ljubavi i zakonima. Prevažno je u našem vremenu otkriti taj poziv i značenje pokore. Naše nas vrijeme čini pokornima i pokorenima mnogim stvarima, mnogim ljudima, politikama; zakonima koji izmišljaju vlastodršci, političari i moćnici. Onome što ljudi proglašavaju naprednim, modernim i urbanim kako se to često čuje u našem gradu.

Tako se mnogi lako pokoravaju najčešće izopačenim strastima, izopačenoj slobodi u kojoj je sve dopušteno. Pokoravaju se izopćenim božanstvima koji se danas zovu imati i steći što više na bilo koji način. Pokoravamo se četo izopačenim tjelesnim užicima, bezobzirnim zabavama, bez mjere i obzira. Pokoravamo se izopačenim informacijama mnogih medija, upozorio je biskup Ante Ivas. Večeras trebamo priznati kako se često pojavljuje religiozna izopačenost koja bi htjela prisiliti Boga i Crkvu da se on pokori našim ljudskim idejama, pa čak i da se Bog pokori našim molitvama. Usred takve opasne pokorenosti svijetu i svjetskim zakonima moćnika svake vrste koji prijete kulturom umiranja i smrti i ove nam godine dolazi sveto korizmeno vrijeme koje zabrinuto poziva u

ime Božje: Vratite se k meni, vratite se svim srcem meni. Pokoriti se Bogu i njegovim zakonima, riječi i mudrosti, znači biti istinski slobodan. Korizma je vrijeme Crkve i crkvenosti, te zajedništva naroda Božjeg. Korizma je vrijeme u kojem nas Bog poziva da mu se pokorimo najprije svim srcem i nutrinom, poručio je biskup Ivas. Korizma je vrijeme povratka Bogu i čitanju, slušanju i razmatranju svetoga pisma. Korizma je povratak i iskrenoj molitvi osobnoj, obiteljskoj i župnoj. Korizma je vrijeme kad se i djelima trudimo pokazati i diskretno iskazati i potvrditi svoj povratak i pokornost Bogu. To je pravi smisao posipanja pepelom kojim započinjemo vrijeme vraćanja i pokornosti Bogu, zaključio je biskup Ante Ivas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

31


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE 40 DANA ZA ŽIVOT

Mi smo za život, ne za pobačaj

IZVOR: sibenskiportal.hr Devetnaestog veljače ispred šibenske bolnice grupnom je molitvom započela korizmena kampanja ’40 dana za život’. Brojni vjernici i volonteri akcije okupili su se u molitvenom bdijenju s jednim zajedničkim ciljem – da se spriječe pobačaji u šibenskoj bolnici. – Mi smo za život, ne za pobačaj. Iako je zakonom u Hrvatskoj pobačaj dozvoljen, mi se nemamo namjeru politički angažirati već nastojimo da se promjeni svijest među ljudima. Inicijativa se sastoji od tri dijela, prvi dio je molitva i post, drugi je bdijenje i treći osvješćivanje lokalne zajednice. Bdijenje je upravo jedan od načina kako osvijestiti ljude, jer oni nas ovdje vide, zanima ih što radimo i informiraju se – kazala je danas Maja Devaj, nacionalna koordinatorica kampanje ’40 dana za život’ te pozvala sve Šibenčane da im se pridruže. Vjernici i volonteri ispred šibenske bolnice molit će svih 40 dana trajanja korizme, od 7 do 19 sati, a ukoliko se kroz to vrijeme spriječi barem jedan pobačaj, njihov trud se isplatio, poručuje Devaj. Inicijativu ’40 dana za život’ podržalo je i savjetovalište Pro Vita koje djeluje u suradnji s OB Šibenik – Odjel ginekologije, Šibenskom biskupijom i Caritasom. 32

– Od 1996. godine, otkako u Šibeniku djeluje savjetovalište Pro Vita, rodilo su se 233 djeteta. Savjetovalište trudnicama pomaže financijski, jer su financijske uglavnom ključni razlog zbog kojeg se trudnice odlučuju na pobačaj. Pro Vita trudnicama pomaže tijekom trudnoće i do godine dana života djeteta s 500 kuna mjesečno – navela je Nina Živković iz Pro Vita savjetovališta. Okupljene je jutros pozdravio i župnik Župe Njivice, don Oleg Petrović, koji je kazao kako ova inicijativa, osim što će spasiti nerođenu djecu, povezat će ljude iz cijele biskupije.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Županijsko natjecanje iz vjeronauka IZVOR: katehetski-si.com.hr Katolička osnovna škola u Šibeniku 19.veljače 2015. godine, kao i uvijek, velikodušno je primila sve one koji su na bilo koji način sudjelovali na županijskom natjecanju iz vjeronauka. Druženje smo započeli molitvom, nakon čega su učenici Katoličke osnovne škole otpjevali himnu i pjesmu ̍Zahvali̍ . Učenice 6.a razreda izrecitirale su ̍Krug ljubavi̍ , dok su učenici 1.b razreda izveli točku ̍Anđele mili̍ . Pozdrave su uputili s. Jakica Vuco, s. Mandica Starčević te šibenski biskup Ante Ivas, koji su nas i ovoga puta srdačno uveli u duh natjecanja. Naše su vjeroučenike ohrabrili za olimpijske krugove i natjecanje je moglo započeti. Lijepo je bilo u očima vjeroučenika vidjeti sjaj uzbuđenja koji ih je vodio do učionica predviđenih za natjecanje. Na vjeronaučnom natjecanju sudjelovalo je 14 ekipa iz osnovnih škola te 6 ekipa iz srednjih škola. Natjecatelji su u učionicama dobili upute o natjecanju. Nakon prvog, pisanog dijela, uslijedila je marenda koja je dala okrjepu svim našim sudionicima. Čekanje objave rezultata skraćeno je odlaskom u Cine Star gledanjem filma ̍Trči dječače, trči̍ i radionicama kod naših animatora. Objava rezultata povela je natjecanje u drugi dio na kojem su vjeroučenici zaigrali

tombolu. Po završetku ovoga dijela rezultati su ponovno objavljeni. Uslijedio je i treći, posljednji, krug vjeronaučnog natjecanja pod nazivom ̍Milijunak̍. Konačni rezultati su objavljeni te su proglašeni pobjednici. U kategoriji osnovnih škola pobijedila je OŠ Antuna Mihanovića Petropoljskog iz Drniša, dok je u konkurenciji srednjih škola najbolja bila SŠ Lovre Montija iz Knina. Pobjednicima od srca čestitamo na osvojenim prvim mjestima, kako vjeroučenicima tako i njihovim mentorima. Podijelje-

na su priznanja sudionicima natjecanja i županijsko natjecanje iz vjeronauka došlo je do kraja. Upućujemo zahvale svima onima koji su sudjelovali na natjecanju, a ponajviše svim našim olimpijcima jer su zaista svi oni pobjednici. Neka nas Gospodin sve zajedno blagoslovi i okupi i iduće godine na natjecanju, ali prije svega, i na zajedničkom druženju. Bog bio sa svima vama! Suzana Bukarica, vjeroučiteljica

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

33


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE KNIN : Redovnice i redovnici na Križnom putu

Križni put redovnica i redovnika Šibenske biskupije održan je u subotu, 7. ožujka na Krčiću u Kninu. Pobožnost je predvodio šibenski biskup Ante Ivas. Sudjelovali su vjernici iz Knina, te pedesetak hodočasnika iz Skradinskog dekanata Šibenske biskupije. “Danas dok sudjelujemo u ovoj pobožnosti osjetimo ponos što je naš narod u cijeloj svojoj povijesti iznimno častio križ. Ako ćemo izdvojiti neku pobožnost u našem narodu, onda je to put križa, poručio je biskup Ivas. Potom je ukazao kako se i ove korizme brojni vjernici uključuju u molitvu i slije34

de Krista pa postajama križnoga puta koji ima snagu suobličiti nas na Kristovom spisateljskom putu. Današnja pobožnost ima posebno značenje jer se održava u Godini posvećenog života. Danas molimo za sve one osobe koje su se u Crkvi na poseban način posvetili da bi bili svjedoci poželjnosti Božje ljubavi, puta i spasenja. U pobožnosti je korišten tekst imena “Pođi za mnom” kojeg je prigodom Godine posvećenog života napisala milosrdnica s. Stjepanka Stanić.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Od grada, preko gora, do Jurlinovih dvora TEKST I FOTO: JOŠKO ČELAR U NOĆI MUZEJA, 30. siječnja jubilarna (deseta) manifestacija napravila je disperziju iz Šibenika do svratišta u Dragi Vremenske prilike nisu išle u prilog atraktivnom kulturnom događaju - Noći muzeja, ali je nisu ni omele. Nad gradom i okolicom vladalo je toga dana, još od popodneva, veliko nevrijeme s pljuskovima i jakim vjetrom. Bilo je hladno. Pa ipak, uz onaj glavni, šibenski program u Muzeju grada, bilo je dosta ljudi koji su se odlučili i po takvu vremenu pohoditi Jurlinove dvore u Dragi, preko brda Jelinjaka, dvadesetak kilometara od grada. Da bi ondje gledali i osluškivali, ne o Nikoli Tesli, glavnome motu ovogodišnjih muzejskih fešta u cijeloj Hrvatskoj, već o isječcima povijesti, kulture i umjetnosti kraja u kojem „škrta zemlja čuva svoje blago“ . I tako su s Autobusnoga kolodvora u kišno i mrklo predvečerje krenula dva puna autobusa sa stotinu posjetitelja na svoju nesvakidašnju avan-

turu. Kako ćemo kasnije vidjeti, većina njih nikad dotad nije vidjela Jurlinove dvore, iako je za njih znala. A sada su ih posjetili u zaista nepovoljno vrijeme. Pa ni pisac ovoga priloga nikad nije bio ondje za tako lošega vremena. Kada su stigli, svi pod kišobranima i kabanicama, bilo je malo stiske, jer se dvorima nije moglo ni prošetati i sve razgledati. Domaćin, don Stipe Perkov, goste je dočekao i smjestio u dvjema dvoranama, gdje im je govorio o povijesti svojega kraja i kori-

jenima svoje obitelji. O običajima, kulturi, žilavoj borbi ljudi za plodove zemlje. Šibenčani su razgledali muzej sakralnih predmeta, kapelicu Majke crkve, etno zbirke, prostorije za boravak u kućama prizemnicama, s kamenim pločama na krovu, staru kužinu s kominom, galeriju umjetničkih slika predaka i dugih motiva, knjižnicu s 2 000 knjiga, od kojih su mnoge od velike muzejske, znanstvene i književne vrijednosti. Za sve te sadržaje šibenski su gosti pokazali veliko zanimanje. I kako su nam kazale oduševljene gospođe Senka Bilač i Anita Škugor Kodžoman, takve izlete u šibensku okolicu i njene poznate lokalitete trebalo bi organizirati tijekom cijele godine, kako za građane Šibenika, tako i one izvan njega, a poglavito za mlade, s njima dodatnim edukativnim programima. A da sve ne ostane samo na pričanju i gledanju, pobrinuo se domaćin, koji je posjetitelje počastio dobrom dalmatinskom jotom, „zalivenom“ još boljim domaćim vrhunskim babićem.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

35


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Godišnji susret kućnih predstojnica i Vrhovne uprave franjevki od bezgrješne

Pozvani na svetost IZVOR: sibenskefranjevke.hr Molitvom Srednjeg časa započeo je dvodnevni Godišnji susret kućnih predstojnica i Vrhovne uprave naše Družbe u kući matici u Šibeniku 21. veljače 2015. Prvi dan je bio prožet Prvi dan je bio prožet duhovnim sadržajima. Nakon pozdrava vrhovne poglavarice, s. Zdravke Gverić uslijedilo je predavanje fra Andrije Bilokapića „Poziv na svetost“. Polazeći od Godine posvećenog života promišljao je što pretpostavlja poziv na svetost. U Svetom pismu našao je odgovore i temelje svetosti: post, molitva i bratski život. Iz toga proizlazi kako je i zadatak poglavarice poticati povjerene joj sestre na svetost, a time poticati i sve ljude s kojima se susrećemo na 36

svetost. U nastavku je predavač naglasio kako je svetost zadatak oko kojeg se treba trsiti i dati se voditi od strane Svetoga. Svetost se Božja želi pokazati u nama – na našem licu, govoru, djelovanju - da budemo odraz Božje svetosti. Svetost je plod uzajamnosti susreta Boga i njegovog sljedbenika. Kao uvod u drugo predavanje sestre su imale rad u grupama u kojem su na drugačiji način promišljale o molitvi Očenaša. Unutar sedam zaziva naše svakodnevne molitve promišljale su što im u Očenašu predstavlja radost, što bol, što napor...? Što sestrama u usta stavlja Riječ Gospodnja? Koje posljedice za život sestara ima molitva Očenaša? Nakon iznošenja rezultata rada u grupama i diskusije, predavač je protuma-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

čio dublje značenje pojedinih zaziva. U poslijepodnevom dijelu sudionice su se priključile zajedničkom euharistijskom klanjanju sestrama iz kuće matice u prigodi obilježavanja Dana majke Klare i sudjelovale su na euharistijskom slavlju koje je slavio pater Tomislav Mesić, redovnik Duha Svetoga koji je nedavno došao u Šibenik nakon višegodišnjeg rada u Tanzaniji. Drugi dan susreta bio je ispunjen radnim segmentima. U prvom dijelu je časna majka, s. Zdravka Gverić podnijela izvješće o Družbi. Sastavnice izvješća bile su: brojčano stanje Družbe, bolesne sestre, glavna događanja u Družbi, dosad obavljene kanonske vizitacije te najava skorih događanja u Družbi. Ujedno je ispričala odsutnu predstojni-


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE cu, s. Nikolinu Bilić zbog bolesti. Nakon kraće diskusije uslijedilo je izvješće pročelnice za pastoral zvanja i mladih, s. Renate Azinović o radu njezinog Povjerenstva. Sestre su pokazale interes za facebook profil naše Družbe i ponudile suradnju. Zatim je ravnateljica DV Brat Sunce, s. Anita Krajač podnijela izvješće o radu te ustanove. Razvila se diskusija uz potrebna pojašnjenja u novim zakonskim obvezama i strategijama koje su stavljene pred nas. Uz pohvale za dosadašnji rad našeg DV-a, u sve četiri podružnice izražena je podrška i poticaj za realizaciju novih projekata u odgojno-obrazovnom procesu rada s djecom.

Potom su kućne predstojnice ukratko usmeno iznijele svoja izvješća: s. Ivanka Gibač (Zagreb), s. Imelda Pešić (Podstrana), s. Nevenka Grgat (kuća matica – Šibenik), s. Mandica Starčević (biskupija –Šibenik), s. Marija Grgat (Vodice), s. Ružica Nimac (Primošten), s. Angelika Vuković (Stankovci), s. Ana Tadić (Karlovac), s. Nazarena Blažević (Drniš), s. Boženka Periša (Perlach – München). Pismena izvješća kućne su predstojnice predale u Tajništvo Družbe. Nakon njih uslijedila su izvješća vrhovnog ekonoma, s. Slavice Bezjak o ekonomskom stanju u Zajednici i vicepostulatorice kauze naše majke Klare Žižić, s. Terezije

Zemljić koja nas je izvijestila o uslišanjima po zagovoru naše utemeljiteljice i trenutnom stanju kauze. U završnom dijelu susreta sudionice su radile na Smjernicama Vrhovnog kapitula i ukazale na intenzivnije provođenje u zajednicama kojima su na čelu. Doneseni su zaključci o kojima će svaka kućna predstojnica upoznati sestre s kojima je u zajednici. Predložene su posebno neke aktivnosti u Godini osoba posvećenog života. Susret je završio zahvalom vrhovne poglavarice s. Zdravke Gverić svim sudionicama i poticajem za daljnim ustrajnim radom s povjerenim im sestrama.

Duhovne vježbe u Novigradu na Dobri IZVOR: katehetski-si.com.hr Ovogodišnje duhovne vježbe vjeroučitelja Šibenske biskupije u organizaciji Katehetskog ureda šibenske biskupije održane su u Novigradu na Dobri u pastoralnom centru i hodočasničkom domu "Vincentinum", gdje je dvadesetak vjeroučitelja boravilo od 27. veljače do 1. ožujka 2015., a voditelj je bio profesor s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, fra Ante Vučković. U petak, 27. veljače, po dolasku vjeroučitelja, održan je u 18 sati kratki dogovor u vezi samoga rasporeda i tijeka duhovnih vježbi. Nakon toga bila je večera, a potom su u kapelici sv. Vinka Paulskog vjeroučitelji slavili sv. misu koju je predvodio fra Ante. U subotu, 28. veljače u 7:30 sati vjeroučitelji su imali jutarnju molitvu, koju je pripremila s. Jakica. Nakon toga je u 9 sati započelo višesatno razmatranje Knjige o Joni. Vjeroučitelji su nakon ručka imali priliku razgledati stari grad Novigrad na Dobri i okolni pitoreskni krajobraz. U 16 sati započela je projekcija švedskog filma "Kao na nebu", po odabiru fra Ante, koji je kasnije poslužio kao materijal za raspravu i razmišljanje o međuljudskim odnosima, ljudskim slabostima, vrlinama i ljubavi koja čovjeka oslobađa od straha i mijenja ga da bude ono što je oduvijek želio biti. Nakon večere vjeroučitelji su slavili sv. misu s

poticajnim nagovorom fra Ante. U nedjelju, 1. ožujka u 7:30 jutarnju molitvu animirala je s. Jakica, a u 9 sati voditelj je ponovno održao zanimljivo predavanje o zavisti i ljubomori i ukazao na njihove opasnosti i kako ih možemo nadići u svjetlu Isusa Krista. Nakon toga su vjeroučitelji zajedno sa župnom zajednicom u 11 sati slavili sv. misu u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, koju je predvodio fra Ante. Poslije ručka predstojnica katehetskog ureda, s. Jakica Vuco zahvalila je župniku, p. Filipu Viciću na gostoprimstvu i fra Anti Vučkoviću na uloženom trudu održavanja duhovnih vježbi, nakon čega su se vjeroučitelji uputili svojim domovima.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

37


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

čestitka kardinala bozanića kolindi grabar kitarović, predsjednici republike hrvatske Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske! Zbog Konzistorija u Rimu, na koji je papa Franjo pozvao sve kardinale i događaja koji su s njim povezani a koji su ranije zakazani, nažalost neću se moći odazvati na svečanost inauguracije Vaše predsjedničke službe. Zahvaljujući na ljubaznom pozivu, čestitam Vam preuzimanje visoke i ča-

sne službe predsjednice Republike Hrvatske. Na inauguraciji zastupat će me Mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Poštovana gospođo Predsjednice, preuzimate visoku državnu službu u vremenu znakovitih promjena i izazova u hrvatskom narodu. U tom smislu izbor Predsjednice Republike Hrvatske predstavlja novi početak za hrvatsku naciju. Potrebno je

kolektivno odgovoriti na odlučujuće pitanje: kako nastaviti živjeti kao nacija. Želim Vam obilje državničke mudrosti kako biste mogli vratiti povjerenje Hrvatskoj, vraćajući povjerenje hrvatskim državljanima. Hrvatskoj je potrebna predsjednica koja će dati novi poticaj u promicanju nacionalnog zajedništva, istinskog domoljublja, političkog kredibiliteta i učinkovitosti hrvatskog pravosuđa. Crkva cijeni službu onih koji se, prihvaćajući teret odgovornosti, posvećuju dobru države i služenju ljudima. Svjesni smo da Vaša služba traži nesebičnost i odvažnost u prilikama koje zahtijevaju obnovu političkog i društvenog poretka u našoj Domovini. Stoga kao vjernici molitvom pratimo Vašu odgovornu službu. Neka Vas u životu i službi koju započinjete uvijek prati zagovor Presvete Bogorodice Marije, najvjernije odvjetnice Hrvatske i blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka čiste savjesti, čiji blagdan danas slavimo.

Evanđeoskom radikalnošću živjeti poziv na svetost Redovita mjesečna rekolekcija svećenika Šibenske biskupije održana je u srijedu, 11. ožujka u zgradi „Sjemeništa“ u Šibeniku. Izlaganje na temu „Evanđeoskom radikalnošću živjeti poziv na svetost“ predvodila je viša asistentica na katedri moralne teologije na KBF-u u Zagrebu, s. Martina Ana Begić OP. S. Martina Ana Begić u svome izlaganju ukazala je kako evanđeoska radikalnost nije samo za redovnike, ona se traži od svih, ali redovnici slijede Gospodina na poseban, proročki način. Između ostalog istaknula je kako je redovnicima danas potrebna askeza koja bi trebala biti neophodni sastavni dio redovničkog života. Posvećenje se ne može ostvariti u potpunosti ako redovnički život u sebi ne uključuje dimenziju odricanja. Bez askeze nema autentičnog svjedočenja siromašnog, poslušnog i čistog 38

Krista, naglasila je s. Martina Ana Begić. Potom je ukazala kako zavjetovani život treba uzdizati ljudsko dostojanstvo i životni smisao, a osobito treba živjeti u istinskoj radosti. Redovnici i redovnice pozvani su svjedočiti redovničku radost zbog odabranog posvećenog života koji je u službi Krista i čovjeka.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK: Održane "Obiteljske nedjelje" vjernika Šibenske biskupije

Protekle tri nedjelje, 22. veljače, 1. i 8. ožujka u Šibeniku u Katoličkoj osnovnoj školi, održane su Obiteljske nedjelje za vjernike župa Šibenske biskupije. Glavne točke sva tri susreta bile su: Sveta Misa, izlaganje i radionice, Križni put i zajedničko druženje. Program je osmislio i vodio biskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji, mr. sc. don Roko Glasnović. Okupljanja obitelji doprinose međusobnom povezivanju među obiteljima i veliki su poticaj obiteljskom pastoralu unutar župnih zajednica. Zadovoljan sam što se u protekle tri nedjelje okupilo preko sto obitelji koje žele aktivnije sudjelovati u pastoralu obitelji unutar župnih zajednica, kazao je povjerenik Glasnović. Istaknuo je kako će nakon tri susreta u pojedinim župama šibenske biskupije biti utemeljene obiteljske zajednice.

Poslanje kršćanske obitelji ne zaustavlja se na pragu obiteljskog doma: radošću i ljepotom obiteljskog života potrebno je bez prestanka oplemenjivati društvo, danas toliko izloženo utjecajima koji su sve manje u korist obitelji. Mnogim je obiteljima u suočavanju s brojnim izazovima potrebna podrška, razumijevanje i pomoć drugih obitelji koje žive slična iskustva i tragaju za istim odgovorima. Činjenica je da u mnogim župama postoji potreba i želja za okupljanjima obitelji, ali nedostatak konkretnih smjernica, uputa i materijala koji bi župnicima i animatorima bili od velike pomoći često predstavlja znakovitu prepreku u odgovoru na pitanje kako započeti i kako osnovati obiteljsku zajednicu, te što s njom raditi. I postojeće zajednice obitelji tragaju za novim idejama kako bi proširile i obogatile načine svoga djelo-

vanja, pa se u tome nastojanju povezuju sa zajednicama obitelji drugih župa, kazao je vlč. Glasnović. Suvremena katolička obitelj vapi za mirom, vremenom, odmorom i kvalitetnim druženjem između članova obitelji, ali i s drugima. A u tome se zapravo očituje duboka čežnja za Bogom, za smislom života, za otkrivanjem smisla na tisuće malih dnevnih žrtava. Cilj obiteljskih zajednica je da se kroz međusobno upoznavanje i druženje obitelji u župi, kroz zajedničku molitvu, programe i projekte supružnicima pomogne u izgradnji međusobnih odnosa te da se u cijeloj obitelji uspostavi dobra komunikacija među članovima, istaknuo je vlč. Glasnović. Organizatori obiteljske nedjelje pozvali su obitelji na sudjelovanje na Nacionalnom susretu obitelji koji će se održati u Rijeci, 19. travnja.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

39


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Vodički žudiji na duhovnoj obnovi u Jurlinovim dvorima TEKST I FOTO: Marko Juričev Martinčev Vodički žudiji proveli su vikend na obiteljskom gospodarstvu Jurlinovi dvori. Vodički buzdobaj, Marko Juričev Martinčev s oduševljenjem opisuje nedavni posjet Jurlinovim dvorima, njihovu ljepotu o kojoj don Stipe Perkov tako zanosno priča svim posjetiteljima. Inače, don Stipe je rođen u Jurlinovim dvorima i tamo je živio do svoje 12. godine. Na kraju svog posjeta dogovorili smo se za dvodnevni dolazak Vodičkih žudija u dvore, što se i ostvarilo i to na najbolji mogući način. U selo koje se nekada zvalo „Marinčića Draga”, a danas samo „Draga”, u zaleđu Primoštena, nas 15 članova družbe Vodičkih žudija dočekali su don Stipe i naš župnik, don Franjo koji nas je došao posjetiti. Prva na redu je bila molitva i pozdrav Isusu u malenoj kapelici, koja se nalazi unutar samih dvora, a koja je do 40

prije sedamdesetak godina bila soba don Stipinog djeda Jurlije, po kojem su dvori i dobili ime. Nakon toga smjestili smo se u obližnjim sobama i upoznali se s atmosferom dvora. U velikoj blagovaonici, uz vatru u kominu čekao nas je ukusan ručak. Budući da smo dobro pojeli, trebalo je nešto i raditi, te smo sljedećih nekoliko sati nosili kamenje, zidali stazu za koze, sadili bob i salatu, čistili okoliš i pripremali drva za večeru. Srećom, pratilo nas je lijepo vrijeme uz laganu buru koja je jačala kako je dan išao kraju. Potom je započeo križni put, nedaleko od dvora pa sve do skoro samog vrha obližnjeg brda Jagleša. Postaje križnog puta, staza kojom križni put ide i pogled s brda sve su naš oduševili i složili smo se da je ovaj križni put jedan od najljepših na kojem smo bili. Sljedeća na redu bila je sveta misa u kapelici nakon koje je uslijedilo klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu, jedno od posebnijih na kojima smo

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

bili, uz spontane molitve i pjesmu don Stipine molitvene grupe. Puno se molilo za nas, za našu župu i naše obitelji pa se nadamo da će sve te molitve pasti na plodno tlo. Navečer smo u „kužinici” naložili vatru, večerali, zapjevali, popričali i otišli na zasluženi odmor. Mir i domaća atmosfera sve su nas vratili u prošla vremena kada su priče uz vatru bila praktički jedini trenutak opuštanja i zabave u cijelom danu. Nedjelja ujutro bila je rezervirana za priču o Jurlinovim dvorima. Don Stipe proveo nas je kroz dvore i po tko zna koji put otvorio svoju dušu i srce pričajući priču o njegovom djetinjstvu, ubijenom ocu, djedu i stricu, teškoj sudbini njegove obitelji, ali i sretnom završetku koji i danas traje. Inače, Jurlinovi dvori su pod zaštitom države te su zaštićeni zbog svoje endemske arhitekture i cjelokupnog značaja. Prije svete mise ostalo je vremena za ispovijed, a nakon mise prošetali smo do nekoliko stotina udaljene „Bojane”, lokve koje je kroz stoljeća pojila narod ovoga kraja. Po povratku smo ručali, zahvalili don Stipi na gostoprimstvu i duhovno i tjelesno okrjepljeni krenuli doma. Po dolasku u Vodice predmolili smo križni put u našoj župnoj crkvi, a u potom održali redoviti korizmeni sastanak. Bogu hvala, sve je prošlo u miru i s blagoslovom. Neka Gospa naša od Karmela zajedno sa Sv. Longinom, prvim obraćenikom, prati svojim zagovorom našu družbu, da imamo snage uvijek dati najbolje od sebe i biti primjer drugima.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE IZVOR: svetiste-sibenik.hr

Stotinjak vjernika iz Šibenika i okolice ovaj je vikend hodočastilo u Padovu. Posjetili su najprije svetište sv. Leopolda gdje je i nastala ova zajednička fotografija. Ondje je fra Ivan Bradarić, rektor svetišta sv. Nikole Tavilića i organizator hodočašća predslavio svetu misu i vjernike detaljno upoznao s likom sv. Leopolda i ostalim detaljima vezanim za svetište. Pješice se golema povorka uputila prema bazilici sv. Justine gdje smo se molili sv. Luki evanđelisti čije se relikvije čuvaju u ovoj drevnoj benediktinskoj bazilici. Glavna postaja bila je bazilika sv. Ante gdje smo obišli grob ovoga velikog Božjeg miljeni-

Padovansko hodočašće

SV. leopold, sv. Justina i sv. ante ka kojem se utječu vjernici iz cijeloga svijeta. Pogledali smo i život sv. Ante u multimedijalnoj dvorani a popodne pošli u mjesto Arcella i Camposampiero gdje je živio, odnosno umro sv. Ante. Jedan dan is-

punjen dobrim sadržajem bio je izvrsna priprava za početak pobožnosti “13 utoraka” pred blagdan sv. Ante što se ove godine u našoj crkvi obilježava u znaku “Godine posvećenoga života“.

Trinaest utoraka u čast sv. Ante u nacionalnom svetištu Sv. Nikole Tavelića u Šibeniku IZVOR: svetiste-sibenik.hr Tradicionalna pobožnost Trinaest utoraka pred blagdan sv. Antuna Padovanskoga i ove će godine biti održana u nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića i crkvi sv. Frane u Šibeniku. Naime, vjernici Šibenika i okolice sveca svega svijeta, sv. Antuna posebno štuju baš u ovoj crkvi. U Godini posvećenog života tema Trinaest utoraka bit će "Evanđelje, prorokovanje, nada", a propovjednici će biti predstavnici redovničkih zajednica u Hrvatskoj. Na prvi utorak, 17. ožujka misu predvodi pavlin, o. Ivan Šarić. Na drugi utorak, 24. ožujka propovjednik je benediktinac, o. Jozo Milanović. Franjevac konventualac, fra Ivica Radeljak predvodit će misu i propovijedati 31. ožujka, a dominikanac, fra Luka Prcela 7. travnja. Karmelićanin, o. Anto Knežević predvodit će misu i propovijedati 14. travnja, a isusovac, o. Stipo Balatinac 21. travnja. Na sedmi utorak, 28. travnja misu

predvodi spiritanac, o. Jozafat Ngimonjyi Mosha, monfortanac, o. Miljenko Sučac 5. svibnja. Na deveti utorak, 12. svibnja misu predvodi misionar Krvi Kristove, o. Ilija Grgić, a 19. svibnja dehonijanac, o. Zvonko Šeremet. Verbit, o. Piotr Palowski predvodit će misu i propovijedati na jedanaesti utorak, 26. svibnja, a salezijanac, don Miljenko Kurkut 2. lipnja. Na posljednji u nizu utoraka, 9. lipnja misu će predvoditi rektor svetišta, franjevac konventualac, fra Ivan Bradarić. Izlaganje relikvijara, molitva krunice i pjevane litanije sv. Antunu su u 18 sati. U 18.40 sati je Večernja u čast sv. Antuna, a potom u 19 sati misa s prigodnom propovijedi. Pobožnost će se zaključiti u 20 sati čašćenjem relikvija. Pobožnost 17. i 24. ožujka počinje u 17 sati.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

41


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE zajednički odgoj djece moguć je ako se gleda u istom smjeru Dan Katoličke osnovne škole i svetkovina nebeskog zaštitnika Škole - svetog Josipa, proslavljeni su u četvrtak 19. ožujka u kongresnoj dvorani škole. Obraćajući se učenicima, roditeljima i prijateljima škole ravnateljica s. Mandica Starčević u uvodnom pozdravu je istaknula kako učenicima Katoličke osnovne škole radni dan započinje molitvom svetom Josipu za obitelj, školu, učitelje i roditelje. Na taj način molitvom povezuju dvije važne sastavnice učeničkog odrastanja: obitelj i školu. A i sami često naglašavamo obiteljsko ozračje naše škole kao posebnu vrednotu. Sve više unutar škole uočavamo kako se brige i problemi unutar obitelji prenose i održavanu na školski život učenika, posvjedočila je ravnateljica s. Starčević. Roditeljima je poručila kako je zajednički odgoj djece moguć ako se gleda u istom smjeru i ako se imaju iste odgojne metode i ciljevi. Priredba „Zid“ prilika je svima za promišljanje i ispitivanje usvojenih i izgrađenih stavova. Djeca nam ponekad mogu biti veliki učitelji, zaključila je s. Mandica Starčević koja je u ime Učiteljskog vijeća škole istaknutim učenicima koji su se od prošlog Dana škole iskazali u znanju i sportu na županijskim i širim razinama uručila Pohvalnice. Pohvaljena je ekipa koja je pred kraj prošle nastavne godine osvojila 3. mjesto na radio kvizu HKR-a “Pametna pitanja za pametne glave” (Gabrijela Škugor, Mihovil Kale, Ivana Racetin, Ivan Čičmir), a za uspjeh na ovogodišnjim natjecanjima: Ela Koludrović (4.b) za 3. mje42

PROSLAVLJEN SVETI JOSIP ZAŠTITNIK KATOLIČKE OSNOVNE ŠKOLE U ŠIBENIKU sto na županijskom natjecanju iz matematike, Mislav Zaninović (8.a) za 3. mjesto na županijskom natjecanju iz njemačkog jezika, Nika Benak (7.a) za prolaznost rada na Državno natjecanje iz likovne kulture te ekipi stolnotenisača za osvojeno 1. mjesto na županijskom natjecanju te 3. mjesto na regionalnom natjecanju (Matija Aicher-Opalić, Luka Čulav, Riko Bura i Filip Baljskas). Uz Pohvalnice, istaknuti učenici su dobili i pozivnice za putovanje i posjet prijateljskoj katoličkoj školi u Slovačku. Okosnica programa bila je scenska predstava naziva „Zid“, koja je prikazala kako prepoznati prave vrednote u svakodnevnom životu suvremene obitelji koja uslijed raznih životnih okolnosti traži anonimnost i ne želi razvijati prijateljske odnose sa susjedima. Djeca su ta koja obje obitelji uspijevaju motivirati za zajednički i prijateljski suživot uz poruku da je potrebno u životu rušiti mnoge zidove naših stavora i predrasuda. Priredbu su osmislile voditeljice dramskih skupina Andrea Spahija, Vlatka mIhaljević-Rak, Jelena Floigl i Kristina Škugor, a sudjelovali su učenici dramskih skupina, zborova te ritmičkih skupina škole. Po završetku priredbe okupljenima obratio se utemeljitelj i osnivač škole, šibenski biskup Ante Ivas kome su djeca čestitala i

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

uručila zajedničku fotografiju svih učenika i djelatnika povodom osamnaest godina biskupske službe. Zahvalivši, biskup je iskazao zadovoljstvo duhovnim rastom Škole, učenika i djelatnika. Molim se svetom Josipu za vas i vaše obitelji. Želim da sveti Josip bude zaštitnik obiteljske atmosfere koju se u našoj školi trudimo postići. Znamo da obitelj najbolje odgaja. Bilo koja škola ili odgojna ustanova ako se ne trudi živjeti obiteljske vrijednosti neće uspjeti u svome pozivu da odgoji nove generacije. To je bila i naša želja prije sedam godina kada smo odlučili otvoriti školu ne mojom zaslugom nego vašom dragi roditelji koji ste željeli dijete obrazovati djecu u obiteljskoj atmosferi katoličkog odgoja, poručio je biskup Ivas. Nakon priredbe u školskoj kapeli svetog Mihovila uslijedilo je misno slavlje za djelatnike škole. Biskup je tom prigodom iskazao svoje poštovanje prema svim osobama koje životni poziv ostvaruju u odgajanju i obrazovanju djece i mladih. Ovom misom Gospodinu zahvaljujemo za školu i sve vas. Pokušati ću ostati u simbolici zidova. Svi znate koliko ima zidova ima među nama. Ti nas zidovi smučuju i postaju zapreka. Molimo Gospodina neka bude rušitelj svih zidova među nama, poručio je biskup.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Dan otvorenih vrata u Kući matici Franjevki od Bezgrešne

“pogled iznutra” na stvarnost redovničkog života IZVOR: sibenskefranjevke.hr U Godini posvećenog života, a potaknute činjenicom da je – unatoč višestoljetnoj prisutnosti redovnika i redovnica u hrvatskom narodu – redovnički život ljudima još dosta nepoznat,sestre Franjevke od Bezgrešne otvorile su u subotu 21. ožujka vrata matičnog samostana u Šibeniku svima koji su željeli na stvarnost redovničkog života baciti jedan pogled iznutra. Posjetitelji su imali mogućnost u obići samostan i družiti se sa sestrama. Kroz izložbe fotografija, predmeta i rukotvorina, koncipirane u 12 tematskih cjelina, upoznali su povijest Družbe i matičnog samostana, životni put jedne redovnice i faze kroz koje on prolazi, kao i svakodnevne aktivnosti sestara. Očekivano, najviše interesa posjetitelji su pokazali za one aktivnosti koje se događaju unutar samostana i koje su njihovom svakodnevnom pogledu skrivene pa su neki najviše vremena proveli u vrtiću, drugi kod ručnih radova, a trećima je najdraža bila samostanska kuhinja. Kroz konkretne radionice su otkrivali kako sestrama polazi za rukom uvijek iznova obične stvari učiniti zanimljivima i posebnima. Cijeli je program svoj vrhunac imao u zajedničkom euharistijskom klanjanju i misnoj Žrtvi koja je prikazana na nakanu što skorijeg proglašenja

blaženom službenice Božje Klare Žižić. Klanjanje i Svetu Misu predvodio je don Krešimir Mateša, župnik župe sv. Jakova, a glazbeno obogatio i animirao VIS Audentes.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

43


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE DANI KRŠĆANSKE KULTURE

Predavanje „Samostan svetog Frane u Šibeniku“ Predavanje „Samostan svetog Frane u Šibeniku“ u sklopu Dana kršćanske kulture održano je u ponedjeljak 23. ožujka u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku. O samostanu su govorili predavač na Veleučilištu u Šibeniku sociolog dr. sc. Ivica Poljičak i gvardijan samostana svetog Frane fra Ivan Bradarić. U sklopu programa na istu temu otvorena je i izložba fotografija članova Fokokluba Šibenik: arheologa mr. sc. Željka Krnčevića i voditelja Ureda za informacije Šibenske biskupije Ive Kronje. Crkva sv. Frane jednobrodna je gotička građevina bez arhitektonskih dekorativnih

elemenata, smještena je u jugoistočnom dijelu povijesne gradske jezgre. U kapeli sv. Križa smještene su orgulje koje je 1762. izradio glasoviti Petar Nakić. S južne strane crkve nalazi se samostan koji datira iz 14. stoljeća, i koji danas predstavlja mjesto na kojem je pohranjen veliki dio spomeničke baštine grada. Samostan je nezaobilazna je institucija Šibenika kako u kulturnom, tako i u duhovnom smislu, istaknuli su Bradarić i Poljičak. Još za života svetog Frane Asiškog franjevci su počeli nastanjivati Šibenik, čime se zapravo utemeljuje samostan. Nikola Tavelić, prvi kanonizirani hrvatski sve-

tac, potekao je iz najstarijeg šibenskog samostana, kao i Martin Rabljanjin, prvi šibenski biskup. Ivan Lukačić i Petar Nakić, također su proizašli iz samostan svetog Frane, u čijoj se knjižnici i danas čuva Šibenska molitva, najstariji hrvatski spomenik pisan latiničnim pismom početkom 14. stoljeća. Željko Krnčević i Ivo Kronja fotografskom kamerom zabilježili su ono o čemu su predavači govorili. Kronja se posvetio fotografiranju eksterijera. Ja sam svakodnevno desetak dana odlazio u crkvu svetog Frane gdje sam meditirajući ulazio u duhovnost i mistiku samostanske crkve kako bi dobio inspiraciju za fotografiranje. Osim procesije koju smo fotografirali za svetog Nikolu Tavelića, druge fotografije snimio sam za pola sata jer sam točno znao što želim snimiti i kako fotografija treba izgledati – komentirao nam je Krnčević svoju inspiraciju. Ivo Kronja bio je inspiriran čuvenim samostanskim raspelom Jurja Petrovića pa je svoje fotografije fokusirao upravo na njega.

ŠIBENIK - VAROŠ: Mješoviti katedralni zbor i Zbor "Neuma" na koncertu Zajednički koncert „Pred tobom padam nice“, Gradskog pjevačkog zbora „Neuma iz Drniša izveli bogat duhovni i Mješovitog katedralnog zbora iz Šibenika u program sklopu Dana kršćanske kulture, održan je u utorak 24. ožujka u crkvi Gospe vanka grada u Šibeniku. Zborom Neuma ravnala je Jelena Prpa, a Mješovitim katedralnim zborom Jelena Mikulandra. Program koncerta bio je sadržajan i bogat. Odličnim izvedbama oba zbora publici uspjela su glazbom obogatiti korizmu. Na repertoaru su bila djela Palestrine, Puccinia, Pergolesija, Saint Saensa, Bacha, Lisinskog i Klobučara.

44

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Međubiskupijski susret maturanata: Humac – Mostar – Međugorje IZVOR: katehetski-si.com.hr Više od 3400 maturanata, 200 profesora i vjeroučitelja (72 autobusa), pristiglo je 14. ožujka 2015. na 16. tradicionalni godišnji susret maturanata u Hercegovini. Najbrojniji su bili maturanti s područja Splitsko-makarske nadbiskupije (51 autobus), a njima su se pridružili učenici iz Zadarske nadbiskupije (9 autobusa), naše Šibenske (11 autobusa) i Dubrovačke biskupije (1 autobus).Lijepo i sunčano vrijeme tijekom dana bio je dodatan razlog dobrom provodu u Hercegovini, a brojnim maturantima iz Zadra, Šibenika, Splita, Sinja, Omiša, Makarske, Metkovića, Imotskog i Dubrovnika ovo je bio prvi posjet ovom dijelu Bosne i Hercegovine, pa su i prvi dojmovi nešto što će mnogi od njih ponijeti sa sobom kući.

Dosadašnjih godina ovaj susret je organiziran diljem Dalmacije, od Veprica, Knina do Zadra, a posljednjih pet godina susret se organizira na Humcu, što vjerojatno dodatno dokazuje da su Hercegovci dobri domaćini. Po samom dolasku, mnogi su se uputili u razgledavanje Humca, točnije stare crkve svetog Ante, zatim muzeja koji nosi titulu najstarijeg u BiH te ostalih objekata koji se nalaze u ovom svetištu. Oni koji su to htjeli imali su priliku za ispovijed, a nakon toga služena je sveta Misa koju je ove godine predvodio splitsko-makarski nadbiskup, mons. Marin Barišić, koji je u propovijedi kroz evnđeoski primjer farizeja i carinika, rekao kako matura koja se nalazi pred ovim srednjoškolcima nije ono najvažnije u njihovim životima, više se trebaju brinuti oko životne mature, odnosno o tomu kakvi će biti ljudi u svom

daljnjem životu. “Ova školska matura, ona je zapravo mala matura, ali proširio bih je i ovdje uključio ovu veliku životnu maturu, a povezane su jedna s drugom. Meni kao biskupu, a vjerujem i vama, veći je problem ova velika, životna matura, na kojoj treba odgovoriti na pitanje: kako ja gledam na bližnje?“, kazao je, između ostaloga, nadbiskup Barišić. Vokalno instrumentalni sastav iz imotske gimnazije "Dr. Mate Ujević" svojom pjesmom učinio je slavlje posebno lijepim i radosnim. Po završetku svete mise i kratkog zadržavanja na Humcu, maturanti su se autobusima, zajedno sa svojim profesorima i vjeroučiteljima, uputili za Mostar, dok je jedan dio njih nastavio put prema Međugorju.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

45


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Poruka hrvatskih biskupa za Nacionalni susret katoličkih obitelji na Trsatu

Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske

D

rage obitelji, pred nama je Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se u nedjelju 19. travnja 2015. održati u Rijeci na Trsatu na temu Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske. Vrhunac je to prvog ciklusa obiteljskog pastorala koji je započeo Nacionalnim studijskim danom u Zadru u travnju 2013. na temu »Od teologije tijela do evanđelja života«, a nastavio se produbljivanjem te teme u biskupijama i župama. 46

Tako ste prošle pastoralne godine imali prigodu obrađivati teologiju tijela, dragocjeno učenje svetog pape Ivana Pavla II., koje nam je ostavio u nasljedstvo kako bismo lakše spoznali punu istinu o čovjeku, njegovom tijelu i spolnosti. Podsjećamo da deveto poglavlje Studijskog vodiča za teologiju tijela »Muškarci i žene su iz Edena« pod naslovom »Izgrađivati kulturu života« predstavlja prijelaz prema tekućoj pastoralnoj godini kada se, u pripravi za Susret, naglasak stavlja na veličanstvenu en-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

cikliku Evanđelje života (lat. Evangelium vitae) o svetosti ljudskog života koju je spomenuti Papa objavio 1995. godine. Naime, od presudne je važnosti što kvalitetnija i cjelovitija priprava, kako ona u obiteljima tako i ona u župama. Pritom vas pozivamo da se nadahnjujete na primjeru Svete nazaretske obitelji, koja neka vam bude uzor u molitvi i angažmanu oko priprave. Mjesto i vrijeme susreta bremeniti su značenjem i potiču nas da ih, iščitavajući zna-


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE kove vremena, sagledamo u kontekstu sve brojnijih izazova i protivština s kojima se vi, drage obitelji, suočavate u današnje vrijeme. Odluka da Rijeka, odnosno Trsat, bude mjesto održavanja Susreta ima svoje uporište u sedamstoljetnoj povijesti toga svetišta, uz koje se vezuje predaja o Nazaretskoj kućici, kao i uz čudotvornu sliku Majke Božje Trsatske, ali i u posjetu svetog pape Ivana Pavla II. Rijeka je, naime, bila domaćin Papi prigodom njegovog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj u lipnju 2003. pod geslom »Obitelj, put Crkve i društva«. Na riječkoj Delti na blagdan Duhova 8. lipnja 2003. pozvao je obitelji: »Ugledajte se i tražite zaštitu Svete obitelji na blizom Trsatu!«, a pohodeći Trsat potvrdio je svoju pouku da je Trsatsko svetište spomen-mjesto Svete obitelji i zaštitničko svetište hrvatskih kršćanskih obitelji, smatrajući ga trajnim nadahnućem za obiteljski pastoral. Vjerujemo kako su vam još uvijek živa sjećanja na Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji kojemu je 5. lipnja 2011. providonosno predsjedao papa Benedikt XVI. Toga vam se dana na zagrebačkom hipodromu obratio snažnim riječima koje valja uvijek

iznova čitati i potom ostvarivati. Pozvao vas je da budete hrabre i da se oduprete sekulariziranom mentalitetu naglašavajući potrebu vašeg konkretnog svjedočanstva, posebno kao potvrdu »nepovredivosti ljudskog života od začeća do njegovog prirodnog skončanja« te tomu »što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece«. Pozvao vas je da se radujete majčinstvu i očinstvu ističući da je otvorenost životu znak otvorenosti prema budućnosti. Iz toga poziva na neki način proizlazi i tema drugog Susreta. Naposljetku, valja istaknuti da vrijeme priprave za Susret i njegovo održavanje pada u razdoblje dviju biskupskih sinoda koje je papa Franjo sazvao upravo na temu obitelji, a što je nezapamćeno u povijesti Crkve. Sveti Otac je na blagdan Svijećnice 2. veljače 2014. uputio Pismo obi-

teljima pozivajući ih, između ostalog, na molitvu Duhu Svetome za sinodalne oce koji će raspravljati o obitelji na izvanrednoj Biskupskoj sinodi od 5. do 19. listopada 2014. i redovnoj Biskupskoj sinodi u jesen 2015. godine. Želeći vas potaknuti da odgovorite na taj poziv, njegovu molitvu Svetoj obitelji nadopunili smo retkom koji se odnosi na Susret u nadi da ćete ju redovito moliti u svojim obiteljima te tako pridonijeti uspjehu kako sinoda tako i Susreta. Drage obitelji, neka vas Gospodin po zagovoru Majke Božje Trsatske, obilno blagoslovi i osnaži da uzmognete vjerom, nadom i ljubavlju prevladati sve prepreke u vašem bračnom i obiteljskom životu kako biste, uzajamno se posvećujući i životom svjedočeći radost evanđelja, bili istinski znak nade i zalog budućnosti Crkve i društva u Hrvatskoj. Dobro nam došli u Riječku metropoliju, gdje se grle Mediteran i Srednja Europa! Dobro nam došli u Rijeku, grad sv. Vida! Dobro nam došli na Trsat, Hrvatski Nazaret!, stoji u poruci koju potpisuju mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit i mons. Valter Župan, krčki biskup i predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

47


GODINA POSVEĆENOG ŽIVOTA Nacionalni susret redovnika, redovnica, Bogu posvećenih laika

Kardinal Bozanić: Vi ste blagoslov Crkvi i narodu

N

acionalni susret redovnika, redovnica, Bogu posvećenih laika i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko svjetovnih redova i bratstava u povodu proslave Godine posvećenog života održan je u subotu 14. ožujka u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Organizatori susreta s geslom "Ja izabrah vas" (Iv 15,16) bili su Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP). Euharistijsko slavlje na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji bili su apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Errico, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Vijeća 48

HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Ante Ivas, varaždinski biskup Josip Mrzljak, križevački vladika Nikola Kekić, sisački biskup Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, porečko-pulski biskup Dražen Kutleša, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić i Mijo Gorski, imenovani krčki biskup fra Ivica Petanjak, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, kao i provincijali iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te dvjestotinjak svećenika-redovnika. U ulaznoj procesiji uz (nad)biskupe i provincijale, na prostor euharistijskog slavlja došle su i provincijalke. Prije početka same mise, riječ dobrodošlice okupljenima, predvoditelju slavlja i nunciju uputio je predsjednik HKVRPP fra Jure Šarčević, OFMCap.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

U homiliji kardinal Bozanić istaknuo je kako je to hodočašće u Nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici zahvala Bogu za ljepotu dara posvećenog života u Crkvi. S ovog mjesta poseban pozdrav upućujem vama, dragi redovnici i redovnice, te svima vama, Bogu posvećene osobe. Zahvaljujem Bogu za ovaj milosni susret s vama, kao i za dar vašega života i zvanja te izričem radost što u Crkvi u Hrvatskoj možemo posvjedočiti bogatstvo različitih karizmi i zajednica posvećenog života. Neka vas pokrene Duh Sveti da, kao duhovni sinovi i kćeri svojih utemeljitelja i utemeljiteljica, nastavite održavati živima karizme te ih, snagom istoga Duha koji ih je probudio, obogaćujete i prilagođujete, kako biste se što više stavili u službu Crkvi u našem vremenu, rekao je kardinal. Podsjetio je kako papa Franjo naglašava da je posve-


GODINA POSVEĆENOG IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŽIVOTA ćeni život dar Crkvi, rađa se u Crkvi, raste u Crkvi i sav je usmjeren na Crkvu, te stoga pripada crkvenom životu i svetosti Crkve. Kad je riječ o vašem posvećenom životu, neovisno i prije bilo kojeg vašeg apostolata u Crkvi, treba naglasiti dar vašega života te smisao i vrijednost vaše posvete Bogu, Otajstvu Trojstvene Ljubavi, posvete koja je vezane zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti. Posveta Bogu govori o vašem odnosu s Bogom koji se živi u konkretnosti i radikalnosti trostrukih zavjeta koji očituju radost i ljepotu življenja Evanđelja i nasljedovanja Krista. Zavjet čistoće je vaša vjernost Bogu u Crkvi. Zavjet siromaštva je vaša nenavezanost da biste ostali slobodni za Boga u Crkvi. Zavjet poslušnosti je vaše potpuno predanje Bogu u Crkvi. To je evanđeoska radikalnost koja nije svojstvena samo redovnicima i redovnicama, ali u redovništvu se ona živi na proročki način, posvijestio je kardinal. Posebno se pak obraćajući redovničkim kandidatima i kandidaticama, kardinal je rekao: "Vi ste sposobni za radikalnost života po Evanđelju. Nemojte se zadovoljiti osrednjošću. Velikodušnošću svoga opredjeljenja i svježinom svog mladenačkog zanosa tražite nove načine življenja Evanđelja. Živite alternativu ponudama ovoga svijeta. Danas vas, u vremenu obilježenom brojnim teškoćama, treba i Crkva i hrvatski narod". Također ih je podsjetio, kako bi hr-

vatska crkvena i nacionalna prošlost bila siromašnija na svim područjima bez redovništva u njoj. Stoga, "našoj sadašnjosti potrebni ste vi, vaša ljubav i maštovitost, da biste na poziv pape Franje prigrlili budućnost s nadom, kao plod vjere u Gospodina povijesti koji nam nastavlja ponavljati: "Ne boj se, jer ja sam s tobom" (Jr 1,8)". Uz misno evanđelje, kardinal je posvijestio važnost molitve, te upitao molimo li dovoljno. U prvom redu sam sebi postavljam pitanje, želeći da i svako od vas odgovori u dubini svoga srca. Lako se primijeti zauzetost, hrabrost, strastvenost u našem apostolatu. Međutim, isti je stav potrebno imati i u molitvi; zauzetost i postojanost. Zaređene i Bogu posvećene osobe ne smiju nezainteresirano promatrati život u svojoj sredini. Potrebno je moliti i posredovati. A to umara, molitveno posredovanje nije za slabe, naglasio je kardinal Bozanić, te pozvao "ne prepuštajmo se iluzijama. I danas je potrebno boriti se protiv sotone i grijeha. Nije nam se boriti protiv ljudskih moći, nego protiv sila tame (usp. Ef 6,12), jer "đavao, kao ričući lav obilazi, tražeći koga da proždre" (1 Pt 5,9). Na tom je zadatku molitva najdjelotvornija. Nije ovo vrijeme skupljanja i žetve. Ovo je vrijeme zauzetog rada i ustrajne molitve. Možemo reći da molitva, iako donosi mir i pouzdanje, ona istodobno umara srce. To je umor onoga koji ne vara samog sebe, koji u apostolskoj

Posvećeni život je dar Crkvi, rađa se u Crkvi, raste u Crkvi i sav je usmjeren na Crkvu, te stoga pripada crkvenom životu i svetosti Crkve. (papa Franjo) odgovornosti iz dana u dan posreduje pred Bogom da spasi svoj narod". Prije nego je udijelio blagoslov, kardinal Bozanić rekao je kako je "lijepo je vidjeti ovoliko redovnica, redovnika, ovaj Bogu posvećeni narod. Vi ste blagoslov Crkvi i narodu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bog s vama računa, a narod vas treba". Pjevanje je tijekom euharistijskog slavlja animirao Redovnički band aid pod ravnanjem mo Vinka Karmelića uz orguljsku pratnju don Ivana Urlića. Po završetku euharistijskoga slavlja svi su zajedno otpjevali redovničku himnu, a potom se okupili na zajedničkom agape. Neposredno prije mise održan je jednosatni program, prigoda za upoznavanje raznih družbi i to prvenstveno kroz riječi njihovih članova i članica koji su rado posvjedočili što ih je privuklo u redovništvo, odnosno zašto su se odlučili za određenu karizmu. Sugovornici Tanje Popec bili su članovi i članice velikih družbi poput Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka, kontemplativnih poput klarisa, kao i onih koji po svojoj karizmi dijele svakodnevni život s ljudima u potrebama kao što su Male Isusove sestre. U glazbenom dijelu sudjelovali su fra Ivan Matić i Filip Čeliković.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

49


CRKVA I DRUŠTVO

“Imate moj mobitel, e-mail... I dođite mi kad posjetite Krk!”

NOVI KRČKI BISKUP - REDOVNIK PIŠE: Ivan Ugrin

V

ijest o imenovanju fra Ivice Petanjka za novoga krčkog biskupa još je uvijek iznenađenje o kojem se govori ne samo u crkvenim krugovima. Papa Frane ovim je izborom potaknuo mnoga pitanja, to više što je malo tko očekivao kako će na starodrevnu stolicu krčkih biskupa zasjesti jedan redovnik, i to franjevac kapucin, rodom iz Slavonije, koji s Krkom ima veze utoliko što je donedavno bio župnik u Rijeci, odakle je povremeno odlazio na otok i tamo slavio mise s narodom. Međutim, očigledno je kako već postaje praksa u Crkvi u Hrvata da biskupi ne moraju dolaziti iz redova domaćeg klera, nego da se na tu odgovornu crkvenu dužnost mogu imenovati i ljudi iz drugih sredina pa, kao što se pokazalo i u ovom slučaju, to može 50

biti i redovnik. Trenutno je kod nas samo jedan biskup redovnik, i to pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić, koji dolazi iz redova isusovaca. Prije njega redovnik je bio pokojni šibenski biskup Srećko Badurina, koji je pripadao franjevcima trećoredcima. Fra Ivica Petanjak prvi je kapucin koji ulazi u kolegij hrvatskih biskupa i to je veliko priznanje ne samo za njega, nego i za cijelu hrvatsku kapucinsku provinciju koja je u svojoj povijesti dala znamenite redovnike. Sam Petanjak spominje i velike teologe poput Tomislava Janka Šagi-Bunića, kojeg je nedavno pohvalio i papa emeritus, Benedikt XVI. sjećajući se dana kad su zajedno radili u Međunarodnoj teološkoj komisiji. Tu su i Zdenko Tenšek, Hadrijan Borak, Bono Zvonimir Šagi ... Mnogi su kapucini nakon Dru-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

gog svjetskog rata bili proganjani i mučeni. Jedan od njih je veliki glazbenik Anselmo Canjuga, koji je umro u komunističkom zatvoru. I obitelj novog biskupa Petanjka doživjela je progonstvo kad su partizani u rujnu 1943. godine upali u gradić Zrin na Banovini i pobili muškarce. Oba njegova djeda tada su ubijena. Obitelj se potom iselila u slavonsko mjesto Drenj. Ta je tragična sudbina fra Ivicu potaknula da se posveti studiju povijesti, koju je doktorirao na rimskoj Gregoriani. Do sada nije imao toliko prilike da se iskaže kao povjesničar, nego su mu službe bile uglavnom pastoralne. Među inim, u Splitu je bio župni vikar na Pojišanu i bolnički kapelan, bio je i provincijal reda. Netom je stigao za gvardijana u Osijek, mora se ponovno pakirati i započeti biskupsko služenje na kvarnerskim otocima.


CRKVA I DRUŠTVO Bilo je i u povijesti znamenitih hrvatski kapucina. Jedan od njih je dubrovački kapucin iz 17. stoljeća, Mihael Anđeo Božidarević, koji je bio general reda, o kojemu je Petanjak i napisao svoju doktorsku disertaciju. Božidarević nije kanoniziran, ali jest kapucinski kandidat za oltar. Za razliku od Božidarevića, koji je manje poznat, zacijelo svi znaju za svetog Leopolda Bogdana Mandića. Malen rastom, ali velikan duha, rodio se u Herceg Novom, gdje su se njegovi doselili iz Zakučca u Poljicima. Cijeli je svoj život proveo u Padovi, neprestano ispovijedajući i liječeći srca ljudi. U Padovi je i preminuo 1942. godine, tamo mu je i svetište, no Mandić nikad nije zaboravio svoje hrvatsko podrijetlo. Stoga i hrvatska franjevačka provincija nosi ime svetog Leopolda Bogdana Mandića. Fra Ivica Petanjak nedavno je izjavio kako se svaki dan moli svetom Leopoldu. Nema sumnje da je njegovim zagovorom izabran i na novu službu. Na čuđenje svima onima koji su

sebe ili svoje kandidate već vidjeli na krčkoj biskupskoj katedri. A kod nas još ima biskupskih stolica koje čekaju skromne i ponizne službenike u vinogradu Gospodnjem. Među inima, tu je i Šibenska biskupija. Kako sam već spomenuo, ne tako davno u njoj je biskup bio redovnik, fra Srećko Badurina, a još jedan redovnik, franjevac konventualac Jeronim Mileta u prvoj polovici prošlog stoljeća ostavio je dubok trag u nizu

šibenskih biskupa. Osim imenovanja novog šibenskog biskupa, papa Frane uskoro bi trebao obznaniti imena novih ordinarija u Gospićko-senjskoj te Vojnoj biskupiji, jer su biskupi Ante Ivas, Mile Bogović i Juraj Jezerinac zbog navršene kanonske dobi od 75 godina podnijeli Svetom Ocu molbu za odreknuće od službe. Hoće li na njihova mjesta zasjesti još neki redovnik, saznat ćemo uskoro.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

51


RAZGOVOR Otac četvero djece, 32 god. u braku, član biskupijskog tima predavača Zaručničkog tečaja, izvanredni djelitelj pričesti – Mario Danek

PROBLEME U BRAKU RJEŠAVATI RAZGOVOROM Dan nam nikada nije prošao u svađi, jer smo naše različitosti rješavali razgovorom Mario je rastao s gradom koji se šezdesetih godina širio na područje Baldekina gdje je se rodio (1959.) i proveo najveći dio svoga života, sve godine osim vojske i nekoliko godina studija u Zagrebu. Kad je pošao u prvi razred, 1966., osnovala se gradska župa Srce Isusovo s kojom je on otpočetka do danas rastao dušom i tijelom i najuže povezan. Ima što reći o Baldekinu i svojoj župi. Mario sudjeluje u vođenju župe Srca Isusova, u biskupijskom je timu predavača Zaručničkog tečaja, radio je u biskupijskom Caritasu, izvanredni je djelitelj pričesti … i što sve još, možete pročitati u ovom tekstu razgovora s njim – gospodinom Mariom Danekom.

razgovor vodio don Stipe Perkov

Mario, počnimo ovaj razgovor od početka, Vašeg djetinjstva, znajući da je ono temelj života. Moje je djetinjstvo prošlo uobičajenim tokom: u obitelji s roditeljima, dva brata i ja koji sam bio najmlađi; u školi prosječan, s prijateljima u igri i druženju. Istaknuo bih iz tog

52

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

vremena veslanje u veslačkom klubu „Krka“ u kojem sam stekao važne životne vrijednosti kao što su: rad, disciplina, upornost, rezultat, kondicija… Nije bez razloga stara izreka „U zdravom tijelu zdrav duh“. Svim mladima preporučio bih šport, prije nego igrice i gubljenje dragocjenog vremena na računalu.


RAZGOVOR Zaboravili ste vjeronauk … Ni govora. Vjeronauk je bio sastavni dio mojeg djetinjstva i mladosti. Na vjeronauk smo najprije išli u jednu kupljenu kućicu pokraj koje se počelo s gradnjom župnog centra na Baldekinu. Uz kućicu je rastao jedan čempres pod kojim je ležao župnikov pas. Dok su radnici, s njima i župnik don Ante, gradili Centar, moja vjeronaučna grupa, nas tridesetak, redovito je išla na vjersku pouku, dva puta tjedno, koju nam je držao don Ante Marinov, revan svećenik i vrhunski vjeroučitelj. Znao se spustiti na našu razinu i s nama zaigrati, zapjevati uz pratnju na harmoniju. Prikazivao nam je dijafilmove biblijskog sadržaja koje je donosio iz Italije, nama zanimljive. Početkom 70-tih dio novog župnog centra bio je ugrubo sagrađen. Iz one siromašne kućice preselio se vjeronauk u jednu od neuređenih novih prostorija, ali pod krovom. Trebalo je čekati nekoliko godina da se Centar i u njegovom sklopu crkva dovrši uz veliko zalaganje i žrtvu našeg župnika, don Ante i biskupa Arnerića. Klasična crkva se nije tada mogla graditi, jer nisu dozvoljavale komunističke vlasti. Usprkos ondašnjoj propagandi protiv vjere i vjeronauka, dosta je Vaših vršnjaka pohađalo vjeronauk i misu. Naš vjeroučitelj znao je privući djecu u crkvu, zatim moji roditelji kao i neki drugi nisu se dali zaplašiti. Jači je bio obiteljski odgoj nego školski i partijski. O mojim kolegama s vjeronauka, koji su ostali vjerni Bogu i Crkvi, čujem sve

s majkom kod sestara franjevki najbolje: da su obiteljski ljudi, redoviti u crkvi, savjesni i pošteni … Naše zajedništvo pomoglo je da se održimo a da na spominjem koliko je iz tog druženja ostalo lijepih uspomena i sjećanja. Poslije srednje škole otišli ste na studij u Zagreb. Što se tamo dogodilo? Umjesto diplome našao sam djevojku Radojku, rođ. Jurković, studenticu ekonomije u koju sam se zaljubio i ubrzo oženio, čak prije odsluženja vojnog roka, koji sam služio u Senti, poslije i u Zagrebu. Bilo je pitanje ostati živjeti u Zagrebu ili vratiti se u Šibenik. Moja žena zagovarala je ostanak u Zagrebu, a ja sam čeznuo za Šibenikom. Kako

živjeti bez mora, bez prijatelja, rodne kuće i roditelja? Popustila je, ka pametna, ali i prema biblijskoj: ;“…Žudnje će te mužu tjerati, a on će gospodariti nada tobom.“ Nisam gospodario, sporazumno smo se preselili u Šibenik, najprije kod mojih roditelja, kasnije u podstanarstvo (Mariborsku); sad smo u svome stanu, opet u Preradovićevoj, ulici moga djetinjstva. U braku ste sa Radojkom 32 godine. Je li bilo kriza, ako jest, kako ste ih rješavali? Kriza nije bilo, ali je bilo sukoba zbog različitih stavova ili razmišljanja uglavnom oko manje bitnih stvari za naš brak. Nema braka u kojem

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

53


RAZGOVOR nema problema, osim u vrijeme zaljubljenosti. Kako smo mi rješavali svoje probleme, čak i neke veće? Razgovorom! Iskrenim razgovorom. Potom ozbiljnim razmišljanjem. Što mi govore savjest, moji sakramenti, moja djeca, cijeli moj dosadašnji život… U većini sporova razgovor je pomagao, ali u nekim manje bitnim slučajevima i ne, jer smo oboje bili u pravu, jer je bit u različitim gledištima prema istim stvarima. Nešto treba pustiti i vremenu, da vrijeme riješi problem … Naše različitosti smo rješavali na način da smo pokušavali mijnjati sebe, a sve u ime ljubavi. Mogu reći da nikad nije zašlo sunce nad našom svađom. Hvala Bogu! Sigurno je u tome i njegov prst. Preko takve ljubavi Bog nam je poklonio četvero naše drage djece, Vi ste ovdje u župi krstili Danijelu i Antoniju (Ivan se rodio prije a Marija poslije Vašeg odlaska). Promijenilo se pet župnika, Vi ste „in continuum“ ostali u župi Srca Isusova

S župom, župljanima i svakim župnikom bio sam u dobrima. I s vama koji ste u Župi Srca Isusova župnikovali 10 godina, i onda kad je bilo najteže u ratu. Tada je župa bila duplo veća, jer su i Vidici bili u sastavu Srca Isusova, bila je to daleko najveća župa u biskupiji, ali bez crkve, osim obične dvorane, u župnoj kući, adaptiranoj za crkvu, koja je mogla maksimalno primiti oko 200 vjernika, a naša mega župa brojila je preko 15 000 stanovnika. Jest, župnici su se mijenjali, ja sam nastojao svima pomoći kao domicilni vjernik, i svakoga sam prihvaćao otvorena srca, bez predrasuda, Vi to dobro znate. Sadašnjeg baldekinskog župnika neki župljani osporavaju, prigovaraju mu strogost, isključivost, zamjeraju mu način propovijedanja … Poznam ga dobro, trebalo mi je vremena i strpljenja da ga upoznam i prihvatim, sad se znam postaviti prema njemu. Svaki župnik ima svoj stil rada,

obitelj na okupu

54

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

don Tomislav ima svoj način koji je za mene dobar, ono što radi, govori i propovijeda, radi iz uvjerenja, iz vjere. Slušao sam mnoge propovijedi raznih propovjednika, dobrih i loših, uglavnom su to bile propovijedi koje su uljuljavale slušatelje, išle niz dlaku, malo su i ništa tražile, poticale, provocirale, dok don Tomislavove riječi potresaju, bude savjest, drmaju uspavanog vjernika, aktualne su i zadiru uživo. Osim toga, on najprije polazi od sebe: ja trebam obraćenje, ja sam takav i takav, grješnik, i meni treba Božja pomoć, nakon toga obraća se nazočnima i njihovim manama. Jest, on je zahtjevan, što se meni sviđa, ali, kažem, uvijek ide od sebe. Da pogriješi, a tko ne griješi, svi smo mi samo ljudi. Principijelan i tvrd u svojim stajalištima, ali dozvoljava da ga se kritizira, da mu se prigovori i poštuje druga mišljenja. Ja mu sve rečem, prigovorim, dolazilo je i do sukoba … Kad uvidi da nije u pravu, popusti i ispriča se. To je ipak vrlina dobrih pastira. Niste zadovoljni vašom župnom crkvom? Nisam i nismo! Arhitekt naše crkve Srca Isusova nije pogodio ukus nas vjernika, vjerojatno i zato što ni sam nije dovoljno vjernik. Samo arhitekti vjernici mogu graditi sakralne objekte. Ova naša crkva više podsjeća na skladište sa željeznim vratima (gdje je portal?) ili na štivu nekog broda. Ne osjeća se sakralnost prostora, niti s onom oltarnom palom što ju je radio Hraste … Ta crkva do danas nije dovršena: gdje su vitraji, crkva svako malo poplavi, diže se


RAZGOVOR parket, strop visi nad glavama vjernika… Većina vjernika nije ju prihvatila kao crkvu. Priča se da je u planu gradnja nove crkve na Baldekinu, prikladnije za liturgiju i više po ukusu vjernika? U planu je, traže se dozvole za lokaciju koja je sjeverno od ove crkve, tamo ispod Meterološke postaje. Ja sam za to svim srcem. Aktivni ste u nekim crkvenim službama: izvanredni ste djelitelj svete pričesti, u timu ste Zaručničkog tečaja, jedno vrijeme radili ste u biskupijskom Caritasu? Izvanredni sam djelitelj pričesti u župi već 8 godina što je pomoć župniku, a i meni jer sam kroz tu liturgijsku službu dublje ušao u taj sakrament. Puno ga dublje doživljavam, kao i svetu misu. U Zaručnički tečaj kao pripravu za brak uključio je mene i moju suprugu bivši župnik, don Marinko. Mi kao bračni par govorimo, zapravo svjedočimo pred budućim supružnicima o našem bračnom i obiteljskom iskustvu i o svemu onome što zaručnike čeka u braku i obitelji. Naglašavamo tri odnosa: odnos prema Bogu, odnos između bračnih partnera i djece. Dijalog je nezaobilazan za uspjeh svakog braka. Mislim da je Tečaj dobar, u njemu još sudjeluju svećenik – teolog, svećenik – pravnik, liječnik, mi kao bračni par i svećenik povjerenik za obitelj. Traje pet dana, održava se u župi Srca Isusova i pohađa ga većina katoličkih zaručnika šibenske biskupije. Tri godine radio sam u biskupijskom Caritasu,

s najmlađom unukom Martom primili su me odgovorni uvidjevši da za to imam smisla, što sam pokazao brinući se za potrebne u župi, mojoj ulici kao i za umirovljene svećenike ( don Tomu Bašića dok je bio živ). Sada ste u mirovini, a u najboljim godinama, idealno! Možete raditi ono što volite? Bio sam zaposlen u TEF-u, kad je počeo Domovinski rat uključio sam se kao dragovoljac: bio sam vojnik od 1991. – 1995. godine. Umirovljen sam 2009. s činom narednika. Istina je, sada radim ono što volim: puno trošim vremena na uređenje kuće na Srimi, uglavnom radim sve zanatske

poslove (oko struje, vode, žbukanja, pločica, …); u slobodno vrijeme se bavim i slikanjem; desna sam ruka našem župniku bilo da se radi o crkvi, liturgiji ili nekim popravcima na župnoj kući; najzadovoljniji sam kad nešto dobra učinim starima i nemoćnima kod kojih sam svaki dan (kod matere Slavke, kod starice Marije Baranović, kod njezinog muža, teškog invalida, dok nije preminuo, i drugih. Mario, hvala Vam na razgovoru i sretan vam Uskrs! Hvala Vama na povjerenju, također Vama i svim čitateljima „Mihovila“ sretan i veseo Uskrs!

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

55


950. godiŠNJ 56

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


1966. - 2016. JICA GRADA Šibenika MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

57


OBLJETNICA

Uoči velike obljetnice 950 GODINA OD SPOMENA Šibenika PIŠE: DR. SC. IVICA POLJIČAK

R

azmatrajući glavne crte razvitka hrvatskog srednjovjekovnog grada Mate Suić, u svom kapitalnom djelu „Antički grad na istočnom Jadranu“, urbaniziranje hrvatskog priobalja podijelio je na dva veća razdoblja: gradove ranog srednjeg vijeka do početka 11. stoljeća i gradove odmaklog srednjeg vijeka, od 11. stoljeća nadalje. Sve srednjovjekovne gradove na istočnojadranskom priobalju , s obzirom na postanak i početke urbanog života, Suiić je podijelio u tri skupine: - gradovi s kontinuitetom naslijeđenim iz antike; gradovi nastali kao spontane formacije bez neposredne antičke urbane podloge; gradovi izgrađeni prema unaprijed utvrđenom planu. Šibenik nedvojbeno pripada skupini gradova koji su nastali kao spontane formacije bez antičkog presedana. Drugim riječima, za razliku od drugih gradskih središta na jadranskoj obali, puno starijih od Šibenika, koji započeli, piše Slavo Grubišić, još kao primorska naselja starih Ilira, neki kao grčke kolonije, drugi kao rimske urbane aglomeracije, 58

Šibenik je samorodni hrvatski grad. Upravo njegova hrvatska izvornost predstavlja jedno od ključnih identitetnih obilježja Šibenika, od početka grada pa sve do danas. Kada je Šibenik nastao ne može se precizno utvrditi, međutim poznato je kada se Šibenik prvi puta povijesno spominje. Sačuvan je povijesni izvor, darovnica hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. datirana na 25. prosinca 1066. godine. Koliko vremena je Šibenik postojao i prije nego što ga je 1066. godine prvi put oglasio hrvatski kralj Petar Krešimir IV. u povijesnim izvorima, ne može se sigurno i određeno tvrditi, jer o tomu povijesni izvori šute. Ipak, drži Grubišić, može se pretpostaviti da su Hrvati, naselivši kraj ondašnjeg Šibenika, najprije naselili plodnija polja (Donje i Gornje šibensko polje), a potom, na izvrsno odabranom mjestu, podigli utvrdu kao županijsko središte koje na početku imalo samo administrativno i vjersko značenje te funkciju obrambenog zakloništa naroda u vrijeme neprijateljske opasnosti. Nadalje, piše ovaj autor, ako se promotri geografski položaj

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

na kojem se rađao i razvijao stari Šibenik, uočit će se da je to mjesto na ušću rijeke Krke, na srednjem obalnom području između Biograda i Trogira (na prostoru na kojem nema drugih gradova), na strmoj, 70 metara visokoj klisuri nad morem (nad Podstinjem), odakle se moglo uspješno braniti te imati dobar pregled i nadzor na prostranom prirodnom lukom, razvijenim arhipelagom i kopnenom okolicom. To su sigurno bili razlozi koji su uvjetovali i utjecali na izbor mjesta za izgradnju utvrde – castruma Šibenika. Naravno, riječ je o prostoru na kojem se nalazi današnje tvrđava sv. Mihovila. U tom smislu, metaforično sagledano u usporedbi s biološkim organizmom, onda nekadašnji kaštel sv. Mihovila možemo smatrati fizičkom maternicom iz koje se rodio Šibenik . Iako se o veličini i izgledu tadašnjeg Šibenika može tek nagađati, služeći se analogijom u izgradnji drugih dalmatinskih gradova Frano Dujmović zaključuje kako je Šibenik već tada imao svoj suburbij (predgrađe). Prvi i najstariji bio je u Docu, gdje su smještene lađe castruma, a drugi, važniji suburbij, razvio se na istočnoj strani kaštela, gdje je krajem 12. stoljeća sagrađena crkva sv. Krševana, a pored njen je išao gradski zid k morskoj obali. Ovaj suburbij, smatra Duj-


OBLJETNICA mović, bio je jezgra oko koje se razvio srednjovjekovni Šibenik. Iz navedenog, može se zaključiti kako je Šibenik imao sva obilježja ondašnjeg grada u vrijeme njegovog prvog spomena 1066. godine. Zbog toga, vrlo je važno razlikovati prvi sačuvani povijesni izvor u kojem se spominje Šibenik, od vremena nastanka grada. Međutim, s vremenom je prihvaćeno da se prvi spomen Šibenika uzima i kao rođendan grada, pa se s punim pravom Šibenik naziva i Krešimirov gradom. Uz hrvatsku crtu identiteta Šibenika od samih početaka, također Šibenik je oduvijek bio i kršćanski. U ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV., u kojoj se prvi put spominje Šibenik, izrijekom se navode: Lovro nadbiskup, Stjerpan biskup Zadra, Rajnerije biskup Hrvatske, Ivan biskup trogirski, Dobro biksup biogradski, Drago biskup rapski te Petar biskup osorski. Šibenik je kršćanski ostao do današnjih dana. Nakana ovog članka nije osvrt na ranu povijest Šibenika, nego se upućuje na prve početke Krešimirova grada, zbog velike obljetnice iduće kalendarske godine. Na-

ime, najstariji sačuvani pisani spomen Šibenika izdan je „na dan rođenja Gospodnjega u Šibeniku“. Stoga, na sam Božić 2016. godine Šibenik slavi 950. godina prvog spomena grada. Riječ je o iznimno značajnoj obljetnici Šibenika što zaslužuje i primjereno obilježavanje pri čemu se jasno treba voditi računa da obilježavanje ove velike obljetnice ima dvije razine: jedna se odnosi na sam Šibenik, a druga razina se odnosi na značenje Šibenika u Hrvatskoj, dakle ima nacionalni karakter. Upravo zbog toga, prema dosadašnjim najavama, Gradsko vijeće Šibenika bit će nositelj glavnih aktivnosti, a očekuje se da će predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović prihvatiti pokroviteljstvo nad obljetnicom. Prema još uvijek neslužbenim informacijama, zamisao je da cijela 2016. godina bude u znaku 950 godina prvog spomena Šibenika. U tijeku su pripremne radnje Za izradu logotipa i vizualnog identiteta obljetnice, što se procjenjuje važnim zbog prepoznavanja obljetnice u Šibeniku i u cijeloj Hrvatskoj. Od planiranih važnijih doga-

đaja tijekom 2016. godine za sada se može izdvojiti nekoliko. Na prvom mjestu je veliki znanstveni simpozij, multidisciplinarnog karaktera, na kojem bi se razmatrali različiti aspekti iz šibenske prošlosti, raspravljalo se o aktualnim problemima, ali bi riječi bilo o perspektiva Šibenika. naglašeno je kako je simpozij multidisciplinaran, što znači da bi u njemu sudjelovali znanstvenici i stručnjaci iz različitih područja i polja. Također, u planu je središnja proslava čija je izvedba zamišljena na pozornici tvrđave svetog Mihovila, a kojoj bi, uz Šibenčane, nazočili najviši predstavnici hrvatskog političkog, kulturnog, vjerskog, znanstvenog i javnog života općenito. Tijekom 2016. godine, u planu je svakog četvrtka održati predavanje posvećeno raznim aspektima iz života Šibenika. Predavanja bi se održavala u atriju šibenskog muzeja. Naravno, u obilježavanje 950 godina Šibenika uključile bi se sve gradske i županijske ustanove, te brojne udruge. Cilj je da svi dadu svoj doprinos. Riječ je tek o naznakama programa obilježavanja koji se još uvijek priprema. Primjeren doprinos šibenske Crkve također će biti sastavnicom velike obljetnice. S priprema se krenulo na vrijeme, punih godinu dana prije, jer se očekuje uključivanje brojnih pojedinaca, udruga i institucija: idejama, ali i provedbom istih. O obilježavanju šibenske obljetnice, uskoro bit će još puno više riječi. Na kraju možemo zaključiti iznošenjem jedne poznate parafraze: ne pitajmo se što je Šibenik učinio za nas, nego što mi možemo učiniti za Šibenik.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

59


OBLJETNICA

BOŽO DULIBIĆ, SLAVO GRUBIŠIĆ I JA BILI SMO GLAVNI INCIJATORI PROSLAVE 900. OBLJETNICE PRVOG SPOMENA ŠIBENIKA RAZGOVOR VODIO: don Stipe Perkov Profesor Ivo Livaković evocira sjećanja na proslavu 900. obljetnice prvog spomena grada Šibenika. Iako u poodmaklim godinama i u invalidskim kolicima, još uvijek vitalnog intelekta, živahan u razgovoru, ispričao je za čitatelje Mihovila kako se 1966. i 1967. proslavila 900 obljetnica Šibenika, što je poticaj za proslavu jubilarne 950. Obljetnice. Hvala Vam, profesore! Dogodine je (2016.) 950. obljetnica prvog spomena grada Šibenika. Vi ste bili jedan od organizatora 900. obljetnice koja se slavila 1966. god. Možete li nam ukratko reći, posebice onima koji tada nisu bili ni rođeni, kako se slavila ta slavna šibenska obljetnica? Bila je to zaista veličanstvena proslava, zapravo obilježavanje tog, za Šibenik najznačajnijeg datuma u tisućljetnoj povijesti. Naglasak je bio na isticanju hrvatskog Šibenika bez obzira na politiku koja je tada bila rigidna i nije se odviše miješala u samo obilježavanje obljetnice. Ja sam 60

uz Božu Dulibića i Slavu Grubišića i inicijator i glavni organizator i operativac. Sve što je tada napisano bilo je iz moga pera. Ja sam osobno komunicirao sa svim hrvatskim institucijama u Zagrebu, pa i u Beogradu. Skupio sam sve šibenske intelektualne ali i društveno političke snage i upregao ih u organizaciju tog velikog slavlja. Zacrtani Program Obljetnice je predviđao 20 točaka koje su se trebale ostvariti 1966. I 1967.. godine. Koliko se planiranog realiziralo? Da, program je bio opsežan i zahtjevan i zato smo ga planirali i najvećim dijelom ostvarili kroz dvije godine, 1966. I 1967. Od planiranog je ostvareno gotovo sve, dakako velikim dijelom je započelo i u daljnjih desetak godina i ostvareno svih 20 navedenih točaka plana i programa. Čak i više, jer se u tijeku realizacija dopunjavala. Središnja proslava održala se 23. travnja 1966. Gdje je i tko u njoj sudjelovao? Da, središnja proslava ( jedna od nekoliko ) se održala 23. travnja 1966., dakako u Šibe-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

niku i kako je to bio početak proslave u njoj su sudjelovali brojni građani Šibenika i istaknuti dužnosnici i državnici iz Socijalističke Jugoslavije i SR Hrvatske. Ime Šibenika, izvorno hrvatskog grada, prvi se put spomenulo u povijesnom dokumentu na Božić ( 25. XII. ) 1066. godine. O kojem i kakvom se dokumentu radi? Šibenik se prvi put spominje u povijesti u ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV., pisanoj i potpisanoj u Šibeniku, 25. prosinca 1066., na Božić kad je u Šibeniku zasjedao Crkveni sabor na kojem su sudjelovali brojni biskupi. Na jedan način slavio se rođendan grada Šibenika, a u Proslavi nije bilo govora ni o tom najvažnijem datumu njegova utemeljenja. Je li to zato što se „rodio„ na Božić i što su potpisnici te povelje s prvim spomenom Šibenika bili biskupi i kralj Petar Krešimir IV.? Ne, u svim člancima i novinskim izvješćima je navedeno da se prvi put u povijesti ime Šibenik javlja u povelji kralja Petra Krešimira IV. baš na


OBLJETNICA Božić i uz nazočnost biskupa našeg kraljevstva. (Zbornik o proslavi 900. obljetnice, str. 116.) Cives pape Bonifacija VIII. iz 1298. god. i prvi spomen Šibenika 1066. god., što je značilo jedno a što drugo za Šibenik, Krešimirov grad? 1. svibnja 1298. je konačno, nakon stogodišnjeg traženja, papa Bonifacije VIII. uputio bulu kojom Šibeniku udjeljuje civitet (Šibenik dobiva time status slobodnog grada), dodjeljujući mu biskupa, kojim je činom utemeljena šibenska biskupija. Oba ova datuma, prvog spomena Šibenika, te bule o proglašenju slobodnim gradom, kao i ustanovljenje biskupije su izuzetno značajni za Šibenik. Muzej grada Šibenika nekoliko godina nakon Proslave je izdao Šibenik: spomen zbornik o 900. obljetnici. Vi ste bili u redakcijskom odboru zajedno sa Slavom Grubišićem, Zlatkom Gunjačom, Antom Kalođerom i Silvestrom Škudarom. Spomen zbornik je vrijedno djelo! Bilo je u planu tiskanje drugog dijela Zbornika koji bi obuhvatio povijest Šibenika između dva rata i poraće. Zašto se odustalo, ili je bolje da nije to izdanje objavljeno s obzirom na ondašnju partijsku cenzuru?

Da, Zbornik je vrijedno djelo objavljeno i otisnuto sa zakašnjenjem od ravno 10 godina. (1976.) iz više razloga, ponajprije financijskih. Istina

je da je bilo planirano tiskanje i drugog dijela (povijest između dva rata), sakupljeni su gotovo svi programom planirani tekstovi, no ne i svi. Odabrani autori tekstova nisu ih na vrijeme dostavili, pa smo tiskanje toga dijela ostavili za „bolja vremena„ , dijelom i zbog ondašnje „partijske cenzure„. Kao što rekoh, dogodine je 950. obljetnica prvog spomena grada Šibenika. Što je potrebno učiniti, da li je kasno za velika djela ? 950. obljetnicu 2016. godine bi trebalo obilježiti. Dakao, skromnije od onog velikog jubileja 1966. i 1967. god. Naravno da bi pripreme za

proslavu trebalo odmah započeti. U demokratskom Šibeniku i slobodnoj državi Hrvatskoj bilo bi poželjno da se u proslavi 950. obljetnice udruže Grad i Biskupija jer se u tom povijesnom spomenu dotiču i sjedinjuju. Danas u demokratskom i slobodnom Šibeniku i državi Hrvatskoj nužno je da se u proslavi 950. obljetnice udruže grad Šibenik i šibenska biskupija jer se zaista u povijesnom spominjanju Šibenika „dotiču i sjedinjuju„. Rado ću se pridružiti savjetima i prijedlozima, onoliko koliko mi moja invalidnost omogući.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

61


OBLJETNICA I ŠIBENSKA BISKUPIJA SLAVILA JE 1966. 900. OBLJETNICU

TE DEUM NA CASTRUMU U Zborniku Sedam stoljeća šibenske biskupije pod naslovom Jubileji, don Dominik Škevin je ukratko opisao kako se u biskupiji 1966., za vrijeme biskupa Arnerića, slavila 900. obljetnica prvog spomena grada Šibenika:Godine 1966. slavila se 900. obljetnica prvog spomena grada Šibenika. Početak jubileja biskup Arnerić je najavio na Božić 1965. u katedrali iznijevši program: Jubilarna godina trajat će do Božića 1966. U njoj će biti održani posebni govori, propovijedi u katedrali i tiskat će se članci o ulozi vjere u životu grada. U crkvi svete Barbare bit će otvoren dijecezanski muzej a u katedrali bit će postavljeno novo suvremeno osvjetljenje.Te jubilarne godine, uoči blagdana svetog Mihovila, održana je posebna trodnevnica, s posebnim programom za svaki dan. Na blagdan sv. Mihovila, 29. rujna, otpjevana je zahvala Bogu (Te Deum) za 900 godina prošlosti, i to na mjestu gdje je nekada bio kastrum, a sada tvrđava sv. Mihovila. Kardinal Šeper i naši biskupi održali su misu zahvalnicu u katedrali. Sv. Otac papa Pavao VI. tom je prigodom katedrali poklonio trinaest misnica kao izraz poštovanja prema Šibeniku. K tome je čestitao jubilej i gradu svečaru poslao blagoslov. Prigodom 900. Obljetnice, zamoljen od biskupa Arnerića, don Stipe Perkov je napisao recital Castrum iz kojeg donosimo isječak:

….. Na štitovima mihovilskim poliptih grada. I mi hoćemo I mi se penjemo

(nek je noćnih lutanja)

(nema krzmanja) putovima izlizanim koljenima kroz katedralu našeg htjenja, kroz molitve stalnih opetovanja gore prema slobodnim krugovima. Raspete gole ruke bez čavala

grle grad,

penjemo se u srce Castruma. Pjevajte, Poljana se žari od života, pogledajte, grad je obranjen Gospodarom divota! Ima, ljudi, poštenih ruku za mir i slogu. Te Deum je priznanje u zastajanju I kalež svete Krvi prema Bogu. Šetač sam (kažem) i ne zanima me kronos, idem, hitam snagom srca i uma da se poklonim duši grada na vrhu u srcu castruma.

don Stipe Perkov 1966. godine 62

riše se

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


OBLJETNICA Šibenik je dao hrvatskom humanizmu velik broj ličnosti koje su bogatim i raznovrsnim stvaralačkim opusom te velikim ugledom i utjecajem u javnom životu tadašnje Europe, ostavili neizbrisiv trag. Tu posebno mislim na Antuna i Fausta Vrančića. 400. OBLJETNICA OBJAVLJIVANJA NOVIH STROJEVA FAUSTA VRANČIĆA

Rodoslovlje obitelji Vrančić s naglaskom na Antuna i Fausta Vrančića PIŠE: Tomislav Pavičić, prof.

Vrančići su stara šibenska plemićka obitelj čiji su se preci doselili u Šibenik iz Bosne, najvjerojatnije u vrijeme prvih turskih provala u 14. stoljeću. Kuća obitelji Vrančić nalazi se u blizini crkve sv. Frane (danas se tu nalaze prostorije pjevačkog društva Kolo). U dvorištu se nalazi grb obitelji Vrančić gotičkih karakteristika, 15. stoljeće. Prvi poznati član obitelji bio je Nikola Vrančić zvan Cimador, koji se u Šibeniku spominje 1360 godine. Jedan od njegovih potomaka, šibenski

plemić i trgovac Frane Vrančić (rođen 1482.) imao je u braku s prvom ženom, trogirskom plemkinjom Margitom Statilić (Margareta, Marijeta), kćerkom Mihovila Statilića i sestrom slavnog erdeljskog biskupa Ivana Statilića sinove Antuna (1504.-1573.), Mihovila (1507.-1571.), Ivana (1509.-1510.), Petra (1517.-1523.), Danijela (1521.-1523.) te dvije kćeri Klaru (1511.-1516.) i Katarinu (1515.-1536.). Iz drugog braka s Anđelijom, Frane je imao tri sina: Ivana, Jeronima

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

63


OBLJETNICA

Martin Kolunić Rota, Antun Vrančić, 1571., bakrorez

i Petra. Najstariji Franin sin bio je Antun Vrančić, poznati diplomata, crkveni prelat i pisac: Antun Vrančić rođen je u Šibeniku 29. svibnja 1504. gdje je stekao osnovno obrazovanje. Brigu o njemu kasnije je preuzeo rođak po majci, vesprimski biskup i hrvatski ban Petar Berislavić, a nakon njegove pogibije u borbi protiv Turaka godine 1520. njegov ujak, erdeljski biskup Ivan Statilić, koji ga je poslao na studij u Padovu, a zatim u Beč i Krakov. Godine 1530. Antun Vrančić je zahvaljujući utjecaju Ivana Statilića postao tajnik ugarsko-hrvatskog kralja Ivana 64

Zapolje koji mu povjerava važne diplomatske poslove u raznim europskim zemljama. Tako je bio kod poljskog kralja Sigismunda, pape Klementa VII., nešto kasnije pape Pavla III., u Francuskoj kod kralja Franje, Engleskoj kod kralja Henrika VIII., a posjetio je i nekoliko sandžakata (Zvornik, Smederevo, Beograd, Bosna). Također je dva puta bio u Veneciji kod dužda Andrije Grittija. Poslije smrti kralja Ivana Zapolje Antun je, ponajviše zbog neslaganja s Jurjem Utješenovićem, najutjecajnijom ličnosti erdeljskoga dvora, napustio Erdelj i godine 1549. prešao u službu starog

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Zapoljinog suparnika, ugarsko-hrvatskog kralja Ferdinanda I. Habsburškog, koji ga je 1550. imenovao svojim tajnikom. Godine 1553. kralj ga je postavio za biskupa pečujskog i svog savjetnika te mu povjerio pregovore o miru sa sultanom Sulejmanom II. Za vrijeme četverogodišnjeg boravka u Carigradu Antun je zajedno s flamanskim humanistom Busbecqom otkrio glasoviti Monumentum Ancyranum (Ankarski spomenik), koji sadrži povijest vladanja rimskog cara Augusta. Kao nagradu za uspješno obavljene pregovore Ferdinand je Vrančića 1557. imenovao biskupom jegarskim i velikim županom heveškim. Godine 1567. Vrančić po želji Ferdinandova nasljednika Maksimilijana II. odlazi u Tursku radi pregovora o miru sa sultanom Selimom II., koji su okončani godine 1568. u Drinopolju zaključivanjem mirovnog sporazuma s Turskim Carstvom na osam godina. Za uspjeh postignut u ovoj diplomatskoj misiji Maksimilijan je imenovao Antuna ostrogonskim nadbiskupom i primasom ugarskim, najvišim crkvenim položajem u ugarsko-hrvatskoj državi, a godine 1572. imenovan je kraljevim namjesnikom za Ugarsku čime je postao, poslije kralja Maksimilijana, prva ličnost Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Umro je 15. lipnja 1573. u Prešovu i po vlastitoj želji pokopan je u Crkvi sv. Nikole u Trnavi. Antun Vrančić nije bio samo ugledan i uspješan diplomat i političar, već i tvorac brojnih


OBLJETNICA književnih i znanstvenih djela iz područja povijesti, povijesne geografije, etnografije i arheologije. Od povijesnih spisa značajni su životopisi hrvatskog bana Petra Berislavića, kralja Ivana Zapolje i poznatoga državnika na njegovu dvoru Jurja Utješenovića. Od ostalih djela ovoga autora ističe se putopis Putovanje iz Budima u Drinopolje i geografsko-etnografsko djelo Položaj Erdelja, Moldavije i Vlaške. Najviše književne domete ostvario je u zbirci preko 1000 sačuvanih pisama iz kojih možemo u cijelosti upoznati Antunov intimni život, njegov odnos prema rodbini i zavičaju te aktualna politička i društvena zbivanja vremena u kojem je on kao svjetovni i crkveni uglednik živio. Antun je napisao i dvije zbirke pjesama Elegie i Otia te pjesmu Molitva koju složi i govori svaki dan, koja predstavlja jedini Vrančićev književni uradak pisan hrvatskim jezikom. Iz rodoslovlja obitelji Vrančić je vidljivo da su sva Antunova braća i sestre, osim Mihovila, bili kratkog životnog vijeka, tako da lozu Vrančićevih nastavlja Antunov brat Mihovil. Mihovil Vrančić (1507.-1571.) školovao se u Beču i Krakovu. Pisao je u stihovima i prozi. Mihovil Vrančić je u braku s Katarinom Dobrojević imao četvero djece: Fausta našega polihistora, leksikografa, fizičara, filozofa i povjesničara, zatim Kažimira, Marijetu (suprug Petar Divnić) i Klaru. Klara je bila supruga šibenskog povjesničara Dinka Za-

Machinae Novae, Homo volans – Leteći čovjek

vorovića. Fausta Vrančić je bio prijatelj i mecena Dinka Zavorovića, koji mu je posvetio svoje djelo De rebus Dalmaticis (Povijest Dalmacije). Faust Vrančić, poznati leksikograf, fizičar, filozof i povjesničar rođen je u Šibeniku 1551. godine. Još kao dijete (od 1561.) živio je sedam godina u Požunu (Bratislava) kod strica Antuna Vrančića, poznatog diplomata, crkvenog prelata i pisca, gdje je stekao prvo obrazovanje. Od 1568. do 1572. studirao je pravo i filozofiju na poznatom Sveučilištu u Padovi, a 1. siječnja 1575. postao je član hrvatske Bratovštine sv. Jeronima u Rimu.

Nakon studija u Padovi. boravio je u raznim zemljama Habsburške monarhije gdje je obavljao različite službe, od zapovjednika Vesprema do tajnika ugarsko-hrvatskog kralja Rudolfa II na koju dužnost je imenovan 1581. godine. U međuvremenu Faust se oženio 1578 godine ali mu je žena Marija, s kojom je imao kćer Alba Rozu i sina rano umrla. Vjerojatno je zbog toga 1594. napustio službu dvorskog tajnika. Nakon toga, sve do godine 1598. povremeno je živio u Šibeniku i Italiji, posebno u Veneciji. Godine 1598. Rudolf II. imenovao ga je titularnim

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

65


OBLJETNICA čanadskim biskupom. Budući da je Csanad tada bio pod Turcima, na tu dužnost nije mogao stupiti, ali je obavljao, od kralja povjerenu mu dužnost, kraljeva savjetnika za Ugarsku i Transilvaniju. Godine 1605. Faust Vrančić je pristupio u Rimu redu barnabita. Umro je u Veneciji 20. siječnja 1617. godine i po vlastitoj je želji pokopan je u Crkvi sv. Marije u Prvić Luci. Stvaralački opus Fausta Vrančića vrlo je bogat i pokazuje svestrani interes ovoga izuzetnog šibenskog humanista. Objavio je prvi tiskani rječnik hrvatskog jezika Riječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskog, talijanskog, njemačkog, hrvatskog i mađarskog.. Rječnik je objavljen u Veneciji 1595. godine, a sastoji od preko 5000 hrvatskih riječi čakavskoga narječja. Njegovo je najpoznatije djelo Machinae novae - Novi strojevi, zbornik projekata raznih strojeva i tehničkih konstrukcija. Sačuvani su primjerci dvaju različitih otisaka ovog djela, koji se razlikuju u naslovnoj stranici i broju jezika na kojima su opisani projekti i crteži. Na jednom primjerku objavljeno je 49 bakroreza i tumačenja na latinskom i talijanskom jeziku. Na drugom primjerku objavljen je jednak broj bakroreza i tumačenja na latinskom, talijanskom, španjolskom, francuskom i njemačkom jeziku. Primjerci obaju sačuvanih otisaka su bez označene godine tiskanja, što je dovelo do različitih mišljenja o mjestu, godini i 66

broju izdanja ovog poznatog djela. Najvjerojatnije je da izdanje djela Machinae novae iz 1595. ili 1605. godine, kako misle neki autori, ne postoji, već samo ono tiskano u Veneciji 1615. ili početkom 1616. godine. Na ovakav zaključak upućuje nas privilegij za objavljivanje knjige o strojevima, koji je Faustu Vrančiću na njegovu molbu od 9. lipnja 1614. godine podijelio francuski kralj Luj XIII. Pravedni (1610.-1643.). Privilegijem je sređeno Vrančićevo pravo na tiskanje knjige i iskorištavanje opisanih strojeva. Sličnim privilegijem toskanskog vojvode Cosima II. Medicia (1590.-1621.) od 16. lipnja 1615. godine, zabranjuje se u narednih petnaest godina bez Vrančićevog pristanka tiskati njegovu knjigu o različitim strojevima koje on namjerava obznaniti. Potvrda ovakvog zaključka također je i izvještaj prepošta reda sv. Pavla, Gabuzia, od ožujka 1608. godine koji, govoreći o životu Fausta Vrančića, niti jednom napomenom ne spominje njegovo navedeno djelo. Na bakrorezima u djelu Machinae novae prikazano je 56 različitih konstrukcija među kojima poseban interes zaslužuje Homo volans – leteći čovjek, koji predstavlja prvi tiskani nacrt padobrana. Interes za filozofske probleme Vrančić je pokazao djelom Nova logika. Kršćanska etika, tiskanom u Veneciji 1616. godine. Faustovo djelo pisano hrvatskim jezikom Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.) posvećeno je časnim sestra-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

ma Samostana sv. Spasa u Šibeniku. Vrančić je pokazao i veliki interes za historiografiju. Napisao je Povijest Dalmacije koja je po njegovoj oporučnoj želji s njim sahranjena, zatim Povijest Ilirika. Njegova povijesna rasprava Slaveni ili Sarmati tiskana je u Rimu 1606. godine kao dodatak djelu Život nikoliko izabranih divic. Vrančić je također napisao i stričevu biografiju Život Antuna Vrančića. Iz područja pravnih znanosti poznato mu je djelo Pravila kraljevske ugarske kancelarije, a Vrančićevu humanističku svestranost ilustrira i pet njegovih pjesama na latinskome jeziku (četiri prigodna epigrama i jedna molitva). Faustov brat Kažimir Vrančić (rođen 1557.) sa suprugom Marijetom Capogrosso imao je sinove Nikolu (svi njegovi potomci umrli su za vrijeme kuge 1649.), Mihovila, koji je imao sinove Franju, Petra i Ivana (kćerka Stefanela), Karla i Ivana (umro kao dječak). Lozu Vrančić nastavlja Karlo koji je sa suprugom Jelenom Divnić imao sina Kažimira (rođen 1658.), a Kažimir je sa suprugom Margaritom Fondra imao sina Antuna (1692. - 1743.), koji je zadnji muški potomak Vrančića. Dakle, obitelj Vrančić izumrla je u muškoj lozi s Antunom II. Vrančićem. Njegova kćerka Margarita udala se 1737. godine za Franu Draganića, potomka stare šibenske plemićke obitelji. Od tada je obitelj Draganić-Vrančić.


OBLJETNICA Rodoslovlje obitelji Vrančić

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

67


1945.-2015. Bleiburg Hrvatska kalvarija 68

MIHOVIL, glasnik Ĺ ibenske biskupije, Ĺ ibenik, broj 20,21 (7,8)


er đ o k a t a ć e j u s ti a v e o il n z i o a t r o ad za st enih r g u ž i m e n g n o r i m i č p u a b Blei ničko danih, ozniji n e d zaje ih, pr a najgr n n a , d h z i i n e j n me

na e ž , a c da r u s a šk tnih u a m , o i v t h ni a i ži dnos e j i b st o ro a a p r n z i u i h i h a i n r če ce sv nazo e o i dj , svjet ta... a bina iše Hrv najv

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

69


i eć d č tvr ato n je ta Ti o, u a sv be t a r oz ni rem ti S r B . O p sti a , a m e i is p urgu sam „pu j o ib n an deć J v o i a i e až slije r nil a Bl e i o mor t ji a n is o t br o n ak j je ra aim aša “ al Č a j i p t o n is gađ as. o d u u V ma v ro š s a e j o ica ru U je p tif do dan reka o . n ša jn vo e a n u e n ć „a to s e i že, j i i st ož ne: javl đa stro go i su o š čin rle a a na a, K sta an B odi ena N izani vom i m o z a s d Zor 9. g r n oste art ina nije azim slav e U e d j k 0 č K u p g. Go on do iro je“. kva dr. 20 dve a i s tr a M l e š a a e j m ć j k r l d ni ju vo o jo p ovi ko ski o s o k n h ja če izd ajm po o i nja nk a, ucin do se led nih javi svib Ra anim ap da pog rat i ob 0. dra rađ a K A slije ice u, 2 ksan se g ali n po jen jelj Ale tio tjer čin ned ala bra na U ner i o ama ge ždin net ra aju ib

j an

19

vib

s b,

re

ju

ar V ojs „u da iv a ć d d ro e i, ve će j a N vio litic zada , a j iz po ne alje , ju ri o važ ad n n a st ovo jaju “. N u e om da g bavl om a ć toli t i o ad d o ip i pr , nit lici smr je „ am u no ko o ti s i m i o v m e a na no lužb je u atsk naja led a a rž s ko hrv a a g vk ao a n m od šao s ži a “. or iš do ce JA unu g re st d me g b ob e ni rač oje etlo že ja vno to je ovn ob a sv svj jbli dne , Ti mas vida m žavi o na dvo nja ne „lik o dr t d m svib opa šili rža pu jeko 20. e isk u vr od „N Ti . i jež ji s dan o: t 19 o sv a ko isti i ov oris da tim eb i kao ci k em pa agr re din i ć je je M n Z ka

70

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

p

ta uš

g Za

na


5

94

“Hrvatski smrad će svjetlost dana gledati samo do najbliže jame”

e nij idin jed m ž ra iđe no ib ač ic a o kon tivn koj č o na pr nisti traje e im u v m ko e, , s j ko koli k s at gleo o v v g r no du H pre ihodu šta, s ps o u a iko ap rati ao oša mu z t d e r o er ka s ova 5. koj po . v sje ans razg 21. u u a se oda a tiz i e trg iti d nar vijek e r e j a p nic m vu ol be au ij o v z ob Pot arko doz bor da e sm nu, r g . M o e ko ji n bod “ k s e u ij na ćem ov i ta a ko slo c o i a or ne žin rit ad – e v v t r ra i, t o o go više a d ovje sm uću . k ju“ je b kolic odi o d vim pr og ka o u sk ku vi ito o ov jem Ni plod kuć rvat dnič osla a T voj ruk ijan ma e o n g te ašu og h zaje Ju i da njeg bno ub Pr s t v u a r u n o an i k o e on našu tivn ća t u i os nim . č m an ti b a o e n v t ži dera ijed agre itom aso rvat j e d a s s glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) ne ku fe Sl Z pr m H s v MIHOVIL, č

71


i n- ter- mo ze- dio jem ako kviina je c t o a u t k ks ta na are an li ov kog ag vcu ki e i e o na r v r t n i to rps dri lje D lo tič za ac lež je juč k , i s za s v o e ar ni r u ukl nije ša V o g k k K i b r u o lno tišta NA , u om logo Du a ka jedn nja i Ba javu g čio o a a a l a t k j a r j K a j v OZ fa ji ć o i st ra azio ki rvat rva apo ubi una nu n n a o K s a j o a R iš ci H e H Z e d od a a i izr Mir m r m n a k b o o . i o ntr iju suć ice m K eth što z po log Iva ore a i ndra i a e c a r e ž t , n u ih c ina o ar din štv z p e tv čić sa ra o e k i a j t A i za raja lek ske je n an ors m tek nu je vn u u . , N j n A at da su K e za lji u ava tano and ela“ ličan ubi ob . r OZ rv . d o m brz g s ku b a s io s nije sam dne ala log O , dr „h ačuo nici tih „u sko ats rpsk sjet žur asku jepo ener čke ije“. ske jene je n anje knu an srp hrv u s po dio bil osli , g eba dac rvat obi jer ali r sma kup is da ciju u je are U o lo p vara zagr ikvi H is p ca, ost pis a. U su n „l lade pop lni pre po nic zno da Sisk er n tva. cije bra ao l o U kođ niš no šeg obiš ošću e v ljan ih b a svi bio bo m i ta nov jed biv ta por odn eta ačk tog do čkih To sta o se tnji pu o s Nar je d reb on t je eba 91. ža pra še je ljstv tva žio zag Nak dan agr 7 U , vi ovo avs atra “ iz ot. man 1 z je 4 ća zad zdr ća, z radi živ i ko ih 1 sio ne stra evi ub đen ovn ašnj izno ni har ke đ ošte vrh tad ika Ko enič a p a „ vih jen nj kim ni, iz s ran ne bije ika nih po njen bije ra oj u br

b

re

72

i an

iz

ula

ze

u

p

rt 20,21 (7,8) MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, abroj P

an

z ra

g Za

te i jen Z o ibr c na r i p tova 2. l i b es e 2 Br to s dan Ti ije Ž sje m po va ene G U s


su

eib

Bl

om

g ur

“Pobiti hrvatsku ranjeničku đubrad”

ici n l o ta, i B c i u rva arojn i v H ne oi n a l sk m t ok nje rve njeg nik va r p H i bija lu C m čel c i sn et u era iliko na e io l n pr io v z o e a u sl ani b eza ao g iti rim o n p pr doč enloz i. Pr prič prim nu o u n svje rođ ga e k or is že j r a e č u m ve om ime eli s u u ub oj G om e mo za s t u m u v u ev u ki čk am n eš eba legr no osta ić. greb vić u Od zora vlad m gr te sob je g ov Za jano u m nje. ro sku ilo “. a Z nja a o a van u iv ili s đe i s p vat r. M čast ap b D g a r i e o sv što du, o J to j ma rired nen ulici u H i d u sjeć joj iz oj en ćem u o o vo o u gra Ars Ti Pre i p v “ no Beo , nja n. nic sko njsk zruč ndi njem ista i. S kaza o i a a ad r JA ib ri bl oć po obn e eta taba . sv end sur ruga Pet tom m M enu no m d ms đ iži m e j e s u j e 5 š d t o o l o o i l o t n o o „ u la s 2 r r l a er ak, dni ajb na rad zali iko ost don vlas ono je sv Pot ros na p a N p je n lo g a t . p j pe navo ovi pok ku z pok dr. , „ pob nac i s ojo ren na end j eg og icijs štu lu s kom je rhu atnj u k atvo zao rođ j o n sv u nsk pol ori če da to ći v pr liju o z ve d vubiskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) dv na Bu Ti ju jeMIHOVIL, će glasnik bi oŠibenske stv da u d

e pr

73


ai , a i z ika. znio ačin glic koj imao 600 ijela ć n e , d e no dion trije an izbj reb 31. reko og agr vu su o ar ih ag 19 s p šen u Z eto , n Z o e u j n s g m . io t to a du anje što luc ra olici pisa rat pus riju, 0 sv nstv na la pij n evo oja ok po ac z o ust 00 ča up m a j o k n i r tra im o nako na r g b ižoj tnog e ko lica u A 20 vjed jelo žano sije šk , o iko bl ra o j jeg ke 2 u s a c ru , u ii a o e i e v o l s o -a v a j j v t r b j č i k e ko šila jut dlu e v ebu pr ček i iz vo o o viće se o od OJ u za vr uće je o anj agr njeg , do nika tske avil ano da i „p i KN ede j „ Z a j r it Id to p u zad nik vo hrva bo Div dio da“ A-e rov i i T ešit nih om nov žito ka lje ma are gra N o sp a ir j eče od sta te a z e n t rig 1 pre uzm i i d . Pr nja aci i e, OZziran a z p 8 , ij ni ad ca ib b je 5 5 uša kon u gl egli . sv a iz arm rga 18 0 d . Na rub izbj 26 and rne a o 00 DH na ih) otu, ka b gula ovim N je iviln sub glič a re lak bu h (c e u zbje inic ili v ni to j ka i jed ma Ti vats om dnja hr atnj ho pr nim lje

74

u u ć ije jer ir sp ti, p ira o p vid i e l i lik ol bin i d m t H te ilos su u e P lav okru n s m s „ e e j “. bez ji“. eč ao lic izv a e t n es alo atel a, V spis jeg j u j n m reb rij ad i ra izb og a iva k jn d t nep gr edb za ven e č a š č ra ni nik ar ji, Cr ko i u sm rod jed j n an ici iz o lju o p na pov lovo a. M stan ice hor m ko Za arša gor noj jegl ska a rš u jb m a lo vat izb izan ja j a l b zn prih i za art ažan nje na ć . P gr a e u k đe v e s z j o č o te rap od dv nom iv d V ući im o glav č ro a N zir siln u u jedo na ju s Sv e n ko ema to j a Pr , Ti vić ća nko ođ Ra ići r MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) d u


om

ne

ve

Pr

lo ko

n

riž

“K

og

t

pu

od

p a”

om

ž tra

s

og

str

“Izbjegličku bandu izbaciti iz grada, a onda bez milosti likvidirati”

i je li k s i t va m b r h no , a j a eći m č i e v v pr rola za oni n p čja a u u , d a rs e dv odr ora i j v p c o i ist vori og lod olni aac i ot dsk g ko j b e z a, v e ra no jsko i n jim i, lj cu g ni žeg lav jatri reba van ljud ž G i g lo u u iiz kod Psih Za , si tnih v e e o d c iža a u re om esr an rala s j k r d n v u č k Di gene mla ) g gra om plja ine a ce pot a s kup a. rijel or tski osti i l o je čel e s jec ab ov va tar im s ršn av d G ag hr o a rd sti p m o ne i dr. a n svi dine zav iz r la o nje že a i a, n iju go i u raj uze n av i kla rci, ović dan pob 24 ljen su k je iz izan o b n u ta p rt n a em ili s e Po ođe azd (21 zaro egov edb a pa stve način oč ve r dm 27. isu a nj Nar am rav m s ba m u K sla a o 19 ji n a, e. nic zd ani gre ila nj pro se z . i ko rat kuć jedi ince ruž Za blič oj e č n a 24 eb, og od le ed u o da uo br d o m 9 r sk k pi oj a k o u na redi u 1 Zag vjet kali istu e p užbu gr luku edb dbo ela a đ e j t r na zme taru II. s oče u p ke, za sl and u od Nar nar usp mia i i i ko ma ga d je s ojs ne om itov u „ je m n a v a b o a e o K n T en om nd đ du cij azl e k ara oso . e v a r o a j T a a l p u r č “. om od gr pe nih sob ke esp am vu z n u MIHOVIL, p Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) o s g 7 k glasnik o o

75


oji se vaa- ktu tav- ore i u ilje- a u zvrk v no bje u s log eljen a us jem va i se ića i da „no „ d o is u l ij i n Sri sta reb la d m i ć m m kriva njeg i o no ad en po en e i jer Zag k 0 ž na s s j d j l v d , o 0 i a n z e e o d o8 da ob m v ću v on h a u za v h i it 7 eku di t “. arti u 63, spro u no a od Slav civi 0, v “, b je o j e p a i 0 to reba koj suko e r u JA po enom lici žu i tle s vim ne, eizr 2 2 i „T ag ra, e i en jav nja h vrš oj u stra da redo ravi n n glo a a z d u Z je A- lad og če dm , i irsk nu o. O ero Pod ako sti t s e olic razm N k M sv irj i O nju“ ksim voj ečk četv ko i. N živih v ok h OZ jni kon M oj o i če Ma od i Pr , u pre din je i k n lazi rok ni oka na e u jsk i o p i r o h e i i t v u ni m in r oj n d bi ši od e p va or cel 6. . i i p m e a o s 5 a t . V nij n-d log Ma u 2 rao lj ak sku u s u V ov a . v ć 7 vi r ahu kas da ni, na eđ at je M ije dnj in u K 2 H i o , dv ho Kov em, 58. elju ank em zam e, a Tito rap u i izm prom ih sv nu gor put ega edj la R kolj m pin a je u K anc čivo je ćen lo nih sv u n era po uno Kra io d A-e urm klju Tito uhi še atilo ik je gen odi u p lici doč N u Đ iti is m ito vr jesn tnji kov bio oko svje r OZ šta god 00 kon V pra i ru da a u je tvo trati do jih 3 neza u reć o ta kolj bno o za te s gao ko 0 lje rav po oso biša ju, mo ti od 60 up onik ko, a o lavl sjet nos do di fran dan ros po alje 500 Ša đen i O aj se ud od ro vcu Ov ja. S ine ko ori. ibn kup G . sv je s 28 ijan ub

rti

tv

Če 76

d

re

o er

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

na

šu

“M

ar

sm

Pr . a ob je s o ih tom m n v o to a. P ijek m š uv pa jo ema u Pr eba gr n g će i „L S


e-

“Likvidirali smo 200.000 bandida, a još toliko smo zarobili”

ar i jek u se s i s en oja j i aZ ub la, k iz sjesu ije i o : o sv na t iša o p alio i. i t b o a rojn ohv obil ed a se j r n na io d ib o b no p zar pra u v j . s drža nos smo orca ište g vo red o 8 jeg i na lja. je 2 a o jedo liko ju b trat aško vo n a ami zem ito dan ob to čen o s d L ljst e, m re ao j rne , T tog o i p još edo biša izna ovo žrtv u a vj o u d g ku is n li iš pr , na tis je vije ita, a s je brd o za su aca njila om dje neu and rem tem na azi iku e b za a n v c r u k g b P i m zans u, u se 00 e“. a, p ma) „iz rud , ži m su it. ana . v n ja je 0 d m o an ti ar ublj njem 00 rav eče da je . U žico pot inam Milo i 28 i Lj U o 2 še p a S (Hu , gd nja“ ja a i ni d u an ora e j l c u r. m na n v lju ija an kn lje tv ub v lav ra ro v b ez o a ns Lj go ros ske vo i s a p zan av go iral ruk a, F rin rbo m u g v rska potp oča e u n d o o a T n j e i d a j o i k k e arti mrt b u j o v l e s d i j r a j j o l k a h i i a i ta Ba a log er n vn p ru civ sv Tit t a l s a , š o u a t g i b , a dne ede ke, i ub i g k t d a j n a t i a s o n S će dn str et ko om a s lo bj obiskupije, em ila vib glasnik Šibenik, broj 20,21 (7,8) o av j m na ok m Pr ĐMIHOVIL, s cje pŠibenske te ru i r

77


nje o- zati 00 nije ači- na rti- lja a r K o va na ubr ih 2 m lo n uće pa pok ovt o a lo stal prito , bi akn ojim og mas vih t o a i š i o a k b o a d m v re strat tre pre ito roj za s io s čevs ihije Tit o n o a n g st ko st od bra bn je ih . T lo b a u o e t k n vno koj nu ita“ bi ni rep va ane ani da do ije, b e p a o je n . e o ir os aso gu, om band njem uhić nje j žrt mah viz ršal svo love niju an g m Ro sp „ ače a i ita bro raz pro ma ča, a S ove j i p vo m ju“ nih an ik e p r i ko im je ri tab Sl d o i i t n o j e i i u lje o n vsk ac blj ab širo dno ijan a K g š e za u d b d T e o i č ikv zar lav aro u. O ada obo , p oris vno A. g l „ 0 o a z og ma o t i sl olja i B Gla N 00 zbija abir m R inja di ični pok ke zv. a OZ ra od sko ivot kao um sto Lu ra t lnik na čev m ž ga, nas mje eka esa ače Ko nski sto nja, o skoš om , n za li su bija Sam Le olitk atije bi g u ka. nca i p M no volo Fra ika čeka kr vjet jedn Ma sa pov na za Iva te

r go

na

ak

M

iru

sim

Lo

78

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

p su o v čn pra i l od se u ta a a jic r su e r n o ub a, je rijem jeda ih g v it s iz vn g Ro jelo cijel da po sko li ci io , ka č a a jic čev drža orav pnja e n o tr Ko i o ob . li rkv avk r a c r n Sv ćine rive ci p o 2 čke bo nj pe otk koli ja d toli tog oče i ne i o vibn o ka om vjed ojn ni . s stv ijek a s i v v 28 slan o t rem kim u u iza prav e, p rtijs og ra U to j pa m R g bo Ti kim sko vno a po so čev dne ipnj o Ko no 3. l usre jed no ći, s fro lje eću nske „ kr raji om uk den e or ijem o vr Sl


“Hrvatska banda je dva metra ispod zemlje”

i a , ć u i sp ajuć e b iv lja i l b r va a sk Lju od a zn jim a u blje mio o p n tad do pri m. u o , az i vo to je o r eb evis pnja iTi nosn Zagr lis-S . li s v a . a d u Sa je 1 re, u n n o n, atio pom očni a Ju onic ako vr isku i, t ljač kla . N ajav e e s s b nij ko ao udi en o s lu love kog biš ja lj je n tivn kom e o n č S ns o i a o u iza om bija , Tit spir jedn kova i ka art stv g u nja kon ov dli sto z n e p p o je ro p i m uk ju zasla jžešć 2. li iju i za om o i a n t , ve ije pri ve put u n u m a a lic i e reb Slo arm ga n o n m ok je ra aije Zag o u ene te nije ito r o v u iša rv , ik T iša oja min m m t e a b n j C o o s k o i k ter ko lav no om uhin Vje ako u in ljud eks dup oko o v šal lb . „k . t o s i on mar To oja“ je icu“ o u icu bili rje, , te biša ris F. I. her stio kol Tit laon su eha ika n o Ma io e g vije i o a je k . To i T ićen i da raj a n o o t o i on odn o iz elje di d ven om rad i uh e ist o k di d vid su ar , n o C tvr nst gon zig ika to j ezn avo ije o i, n „ eta iša en rve po Be en Ti T n u n „T ok u r j t b . i n č . b l s p su iju o k Se no nim gor rob tišta šum eče živo ično du o S o l en edo lja, a pu ki l ni za stra or i ra. a u ta s i vrl v d š il Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) o Svj Ce dil cijs pu na log bo MIHOVIL, b ka ni glasnik

79


i čk rha , iz d“. pa- bu a ar je se olni dnik vom i a g r p a v r du do ljud smr zat po io , gd li b vje s, s više i t e u a i a n me z sj bro je apo uliu de još m p m o i i a u a n o e p i Re imao “. Z r. J ba eki etr isk ešev straš se j a i j na reb to lnic zan nde n d tske a n om lski ni l io a i l d i T o e t k ko je šir io a eta va je, a R istič i b l o b n o l s r r d a u j t pu se re ak er un var jut jno om tske i kap „H zem a o n , u n e p jih e g om elo Po ije ja Vo Prit hrva nsk ak: od i n j v ko to j pr u p p e n io K Bj nje a je a ija is . „ i t z l a i i a T čim va. 5. nik sat od art pr tra pr sjet vata anaš ozil ene , i p e a e u ju oje rak anj o 2 en o, e eć m po Hr d na v akaž la su j r d ć r r o t k a o s ut ke re čiš eb lije dv to rv ciju cem olo un ozi jnje i s p T p a a , v U ans o ja o e R io na u, je min pra u. K ane ti. V i kr stom r it z rža kra nic dn je l po a eb dje ster ra ijek kop smr elih i ce d o o a R z d b u a r, g ek lova Os po ja dnj ukl en t t e l a š e c ojn rša je sj ova za Bje ma ne odn gla o v o a m p V m .S jel gor iz pre a na a h e iz ren n B je ma “. ako u i lo je uo zil zak dov spo ne blje h n išao ijsk tom ren naila rola ore se u du dma ot trac Po le k no za p tver su O vića cen ug. stra stal le i a če koji ko kon te L agi ste osta bišl di, ki atiš e m ce , za ta o lju m. str avsk ove ševe vra olih ražo dr rub e le o na olug st uz dsk olik , p kom lju nek enih zans u rplj arti isc d p po

i

os

ij lav

loj

ni

iž Kr 80

t pu

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

se

na

sta

a vlj

po

e cij

g Ju

nju a ziv a r a ak o n l em m ša Pr , sa 6 e lje lo 2 jio bi bro je je a m dv ošlo pr d su t


da o a n n a j ob aki n d b i sv isto a sv om . 9 je la, ijek je, d t jan ni o etu civi a r m ć i ok ih ce ubi . O ov po u p ićen rav u za ivio u pr ne o p ž e P vin, i uh je stroj pre ani i o ič o m Ko r-Ko nika Tim m tko obac (ka e ar tro a o l ra lova blje di. đen tko e i p mci ven uju asio e r u a e o r n e o je ge ji Bj zar ća lj razr e ri odin i Nij ja C ran e sk i ih su o h j jv al jan ja a s lji- i c r i a i n n o l i p n l g od čin re rat 5 t om koj ju V isko stav . lip to d a o p od uč o au 6 on u. ne oju edi n t d o l 3 sre i, dr am u z du, nak rad itu e k slj oči t o d o t h e i g st u od , us 0 lju na p je su svr srij inu Beo vla raho ih p og K ačel , u l n v a i t ec 00 ijen e ko ra) u. U Ko va u sti u an s vijes na e n JNA ni s e 0 b ov bo nt o st u je a o ao m 20 po rov ari fro gor kral eren svje ih p a d vrije ba pis rato om e M m i lo ih uvj io uć dan to lšta svi lije tu l k d g o ik a s k o b s e dij kov ko msk vel srps sam o je mo tih , u ener nište po a. U m e u e h ten zno a Sr ao je oru toč , Tit zini pa j ović G e u vi o oljim u t Te n iš dv na ost nje a, op iku a s ago ok b e r p biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) u i n glasnik j U v c d tŠibenske o PMIHOVIL, u m i

81


II. o- oi- u, og io je kon drX k n k i n : t s j d ni zbe Vo atis at ruž na ih i vim e v hr . p nom tijsk je s o u uč be A, a st j l u lj 45 če par en rža iciuk žba JN d z o k 19 zre h u lu a vo ođ o d adn m o s v i i p b a S o i t a v o r ž bil A ( slu zni z ave. ge u ljet stvu n s ruk čvrs su žen tara iju JN lna ave ost ulo ća i čan liše ito jek jim i slo Šip ijim c o a er nje sona v, S e isp ove rolje jedo i bio je T uvi sv om ra i rljiv p o ele er rhi jen Tit p sv st da ma tao vn ađa vje od ), p ki a i n kaz om ić u ilo rdi aća puš htje , M jpo sti rijs BA i pri tijek pov nem ć tv zad pre za aca s na sto UD rnij tva Po vu ovi im nije ema ijem ana te ajzo niš oča Tito Pop vojn ga i pr , N h d i da ao ata e ti N nov al K u sti. a o st ner pa žno čkim nika im Hrv ito j ge je du oliti a i nos cije . T što vnih p kam od ina rata ža žnim ru v je term og va ojim aka eks jetsk sv a. T atu sv m thv m II po nce ko

r

o

Tk

82

e

nij

ao

m

og

izd

a

m

bio

lik

lju

p cr

i is

t ža

i juć

, rš

je

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

n

ra

i vid

id v o lj m st e z nje d na vara rutn io ot ok d e sj a za što a rš m bam ije i . i a t a a n d m s r lj a nare tvo jate u, i vl im “, elo pri od o c i k j v dn ruta o d ne na , ta t. B a r h u t su arš za š asni om jskih suć ot „m a i kl očin jatel kvu živ K pri ika o i rvo vim kih a č ti em z ne ao n nstv ći k . Pr ko i sjeć toja daju ota ka je o dos gle živ vrš ni joj vao skih a iz u ko uži ljud rvat om je nja j H tu k v še kol rzite zapo po ive nu vom un hov ego ju vr i nj ih l Pr ijen izn ub ne lo lo


“Tito je rukovođenje uvijek čvrsto držao u svojim rukama”

kih č i en lano ij l l b ro a i p po a z h a gor voji a, m o s i m l d na je va ova, t i jan r t ž ed st, to ubi im ih r lično sno j e o sv stičk na ole ganij e B i a m un eć ta. čin o je e pr kom rem niš am kak i na o l ša tih, o p čili i i s alio ost zeo . v ti šk na d an eu e las e te u z lju o h t zn pr star oj j nis nje vn ra no za br o i B di uče ta ja kto e jav bez a i e ko i o j n l ju e u it l o m e p v d me očin ime valja vor ih čn viš jego , či j zl rao se zat da iji o l o se . n cije a ta nti su nile nje log la o bi e m u z ja to 5 lu Ti 94 evo ost evid ljo te p asto etod je 1 r rn je em a, z n m ona d z e n i o e k k še tič gov o n no, eni a u . O a i ar zin n u s n k i e ć d v k h preu čii un u o nit reč uhi dne ro raču n zlo se oj og n nju no a i ko em io r d b e vje vrše stav jenik sva krać vod . nja javn edn Tito aliti iz no bl bila to ije ima va te ovj i, hv ih m Jed zaro su u š o n telj zda “, ap ost po ijen rii. ih ja iše itk rši g i cije e z rn no pob ep . d n 45 u gl jan o v “ n izv no da vn vo jav o o bi št ja u i o b 19 m U e i ena oso likv vrh odg io ošć nih e c j n e. bi ida št b n r po kv pu red za „ nja ke e li roj arod elja“ o b n glasnik og se „li pre Po bi ma nač nij MIHOVIL, „ jat Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) i

83


i , , g a m kom izno to čini apo obro oci ija vla sjec štvo e e n m pr rtijs . tar ava og z e, d ge a ar dne i od vni enik o u a n pa 52 Un žrt vn id tog sk aro ov no ić a uh imn ita O h n 9 t m i o n i j . . s e 0 j a n 1 i h „ l ine nom iz ljud 00 g vr e pir šite slav ani ri i n sko tske i iz la T put d go žbe u 00 00 svo edn izvr Jugo org dbo srp rva oju arša po im slu ješć 6 0 ko 5 Uz ovj dni zv. -e, ki o jno ne h br m su, ihov im izv 58 pre ti. zap sre ja t NA ilač bro ede kom od ske i nj užen žrsi oja rva vrh epo ašn OZ bod ogo dov veli jice, rvat ije“ udr em dibr su H ika i i i n i tad -a i slo mn ku u ubo e H luc bi ganj t go nog t , o t l k evo ako ru ese rat m e pu m e li dn zna bi OJ no i t l o o vje po o su KN rod va, na slad stičk pub ra r e, k ili s amd og nen su . T jbe Na oslo tovu na uni i Re olta rkov stav sed ršen kaz ad i t o a i v p d str an ih a T om kom las ast i pa na rije iz ut do oži n č a v v j , o š n p B p “ z ašn em eb te a, a „ ve olo g tad vrg jo i r s o ć u o r d t n m k i o g s ut e p po kn as le tr o a en lja o em a s ž un je j s Ista Lov dig ice, ačk zvrš inite ije p n o m ća ko ijalo no. vla h, iz e ul zar da i poč a n a iha v ub rut Pa nski zval i Ko oci ih rod a st iz B n ok do ave pro šuć gen tupn na a oč a je pa gosl ma ple kog dos skog d vje ra d ju eni ma, vats od vat s im aga hr an v hr zu azle i d n a i H sn am i je rot m a v o p n t .N a čn ga na čin nu. ravi Dra zlo ogo st ak pr vom dat O i po ti

e

iu

i an

ir

id ikv

L 84

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

su

i bil

ba

n če

jam

d e n di ar o g ez . 2 da j oj 4 19 jeri ke v uv vats i, ne hr leč m se lje du om sv što m


“Bandite ne treba da se leći... nek se što dulje muče”

no b e o os njen a se ra a d o a d ško treb e št o it ši te ne da s i, po , T l jev ite e, ost diju i a š ar Vid and vod rutn ma o, il i m ić. ...b ašu ok li Šu Tit n je, va cet o:” a i č čne lje i avo n z ž o an vn b vi r r ta v m rva m tak e Fr slo e le slo ora zap ke a H eki š ao Jur e do parč po Pom o je š o v j do jen o j no sim u e tk lo. atol ljen ao n osta a b iv p n ti, bl ka v , o je bi ro , re i dne ječi negd tom vo mo istre ipis jed gna obio pr bila pro e p aro ke dat e ri ita u o pra t sa na i n j m v T rav za lta pla ata je u uš g n bili O r i u e g u d p j j a o .”. šta ras ta rez tog nav ul dru do sko ina rag e .. je e je vat već i zd kaTi ila una iše orm ti, e ć i m i o č o l b š e s F č i t v . hr a k b u a po . Ti inu elik lad mu edn o m ziku zap koli nisu rora u je tno – ela i p e je ršcim inu jiti“ šest ini v to m a je o j u t i m oda lje dj og ji s od reć go u est i d ok a s bn o i e , d š t t n n o s i o d b d so č o da na n hlad n k vla nu preo jed toj karc zna obi ći spo p u i u š “ či ed „ ož as i m už go na ugim : j ću amo , ali mu . To ista bud ljud li di biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8) vi glasnik do aŠibenske Ta ne na dr na tre „s da suMIHOVIL, la

85


jih ko na na a- e je ko- ana tati u u on v i a e s , l lj pr pl e os araj dom e za p god o“ čim iz e t i bi da dio ak ušn ), tvo dio čil etv a, želj toč o ti ož ugi eset kod nicu ems reći odlu e pr nam no na dea j m v v z U i l a d r k el to no . T ice m D va je br vo i. no io os pob ce. je d e „v (pu u i atili rvat oto za do tvar šio r da je lovi io da j soš“ put u vr e H je p svim lo je i os zav a h d nic epši e po ovo , ka „pa rao nis nog i svo toč , bi atu lan e j j a i pr snije dao tras kad su m be Una rotiv m r ski p čin najl retk e je od e p im ka me ma i ni jer a se “. ap nsko klen č o j u t k e N d i e dan ije a“, j ko og ne pio, go ven la. ovi pa i ep m č it v je v n se us ne lo sta s n m i o m a o s u rg, on a T iše ičko ait e o e D u T g j n je e m adi jug ije u a, im oj t avo ršal ja v alist „m n ve a sv upr ma i ko lur tski uop nij e r ičke st n ju se njim t s in im ga ve „ jsc i p rva ost kla sam teist svije da d e j nas ju vo om , h avn o z i „a bna om skim “ u k a j čin i da ržav g se čin rats oda ka jl u bod ton o d k r a b o ur ojic a od e, t ak i mo slo šir s slo m s . a p b č e a š i sv klom to a ki u du, tovi aju „d ijsk i, d n u d ba o š ološ gra ti. Š prizn ra, me kira n O pat nom rva tve e go oji „ blo taj glav – H e žr bud post liko u bio gov var em u to po nje a st koj iji s u m ji. D u“ u med sto uštv m“ dr trea ins

ik

vih

a

eg

rti

ev

nik

Dn 86

sm

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

“n

a

ć jve

sin

ših

na

na

ro

da

in

a

d ro

no

” sti

n luš

s

po

o jeg

in

nu si ti o a zn „ob ne vih i n e ć go ak nje ve č zlo l sla bo u sim ovc r m nu e kr Ti


p-

Koča Popović: “Tito je bio teško poremećena ličnost”

va e j sp oje o l k va ge u“, h ni dru krak Kuu u o p u zne pet iti u ja je s ka u in ko ila iji ra ed u ijezd o uč ta“ dob ja , m anih „zv ov afe vo e ko e viš izir ući pon a št ono stin o Št gan stič aju nsk je p d i . or n“ i rem nda ja ha o tu i o “ e T o telja nda o sp rođ ne k stra e va rođ se t k i „ aža rem a ož v „ oro ča o F i ba go sk stići prek a il e j n a. U ba pa m ra n s e , i r oč da t nije alo . e ku lov z im stiže u z S be su i , o ula rivu vljiv vu usta o it eza n ih MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

87


Bleiburg grad olova

Pod pojmom Bleiburg i „križni put“ povijest podrazumijeva događaje krajem Drugoga svjetskog rata na jugoslavensko (slovensko) – austrijskoj granici, u svibnju 1945., posebno događaje vezane uz završne borbe, odnosno djelovanje Jugoslavenske armije pod zapovjedništvom Josipa Broza Tita, koja je opkolila i zarobila vojne postrojbe Nezavisne Države Hrvatske i Trećega Reicha koje su se povlačile na liniji Celje – Slovenj Gradec – Dravograd – Bleiburg, zatim uz britansko izručivanje zarobljenika iz Austrije Jugoslavenskoj armiji, kada je neutvrđen broj pripadnika oružanih snaga, ponajprije NDH i Trećeg Reicha, ali i slovenskih domobrana, crnogorskih i srpskih četnika, kao i civila koji su bili u zbjegu, pogubljen kraj Dravograda i Maribora, u Kočevskom Rogu i u nekim drugim slovenskim mjestima te uz tzv. „marševe smrti“ odnosno „križne putove“ kojima su zarobljenici vraćani u logore u Jugoslaviji.

PIŠE: Josip Alfirević, mag. politologije FOTOGRAFIJE: Nikola Bilušić, ing 88

Bleiburg - grad olova je također zajedničko ime za stotine tisuća izdanih, predanih, poniženih razimenjenih, na najgrozniji način mučenih i pobijenih muškaraca, žena i djece svih uzrasta i životnih sudbina,

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

svjetonazora i narodnosti.., a najviše Hrvata... “Bleiburg i stotine Bleiburga! Gledam te u silnome plamenu do neba. U tisuću požara, na tisuće križeva, na tisuće vješala. Na tisuću stratišta. Na svima krvariš. Na svima uzdišeš. Na svima umireš! Pravo je čudo što nisi umrla, moja neumrla Hrvatska”, pisao je jedan iz kolone užasa... Tragedija Hrvata počinje kada 8. svibnja 1945. partizanske postrojbe ulaze u Zagreb. Veliki broj civila, žena i djece povlače se u strahu od partizana prema Sloveniji, u nadi da će se, kada se domognu Austrije, ondje predati Englezima ili Amerikancima. Iako su uspjeli doći u Austriju, bili su okruženi zapadnim saveznicima i partizanima. Naime, da bi se


IZ ŽIVOTA OBLJETNICA BISKUPIJE izbjegao pokolj kod Bleiburga od strane pobjedničkih komunističkih partizana, političko i vojno vodstvo NDH pokušalo je dogovoriti predaju zapadnim saveznicima. Međutim, britanski general Patrick Scott nije to prihvatio, već je ustrajao na tome da se predaju Jugoslavenskoj armiji, čiji je predstavnik u ono vrijeme bio Danilo Basta. Mnogi zarobljeni Hrvati pa i pripadnici drugih naroda koji nisu prihvatili novu jugoslavensku vlast, a koji su se ranije predali Amerikancima ili Britancima, bili su smješteni u zarobljeničkim logorima u Koruškoj ili u Italiji. Većina njih predana je partizanskim jedinicima i otpremljena u Titovu Jugoslaviju, a uslijedili su mučenje i pokolj: zarobljenici su vođeni raznim putovima kroz cijelu Jugoslaviju, smješteni u razne logore i zatvore, što se također nazivalo Križnim putem. Kolone smrti i ostali nemili događaji nastavili su se sve do 1948. godine. Važno je naglasiti da je tek manji broj zarobljenih vojnika i dužnosnika NDH izvedeno pred sudove, dok je većina ostalih

žrtava poubijana bez ikakvog suđenja i dokaza da su počinili ratni zločin. Dakle, upravo su iz Bleiburga krenule kolone zarobljenih vojnika i civila na stravične marševe smrti. Ta stradanja danas su simboli stradavanja Hrvata i svakako su bila jedna od najtežih za hrvatski narod. Mnogi su, prolazeći kroz Sloveniju, izginuli, zarobljeni ili prisiljeni na predaju, dok je glavnina pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civilnoga pučanstva 15. svibnja 1945. godine na polju u austrijskom gradiću Bleiburgu, posredništvom zapadnih sila, prisiljena na predaju, a potom prepuštena na nemilost partizanskim jugoslavenskim postrojbama. Svi su oni svrstani u zarobljeničke kolone („Kolone smrti“), usmjereni u unutrašnjost komunističke „demokratske“ Federativne Republike Jugoslavije, da bi odmah u Sloveniji bili izloženi pljačkanju, mučenju i ubijanju, o čemu će poslije svjedočiti brojna svratišta od Maribora do Kočevja. Izručivanje žrtava kod Bleiburga jedna je od najbolje čuva-

nih tajni u modernoj povijesti, tajna o kojoj ni počinitelji nisu međusobno razgovarali. U čuvanju te tajne sudjelovale su i moćne sile svijeta koje su također željele prikriti narav ovoga zločina te i same zločine koje su počinili nad poraženim i razoružanim hrvatskim narodom. Jane Balding, bolničarka Crvenoga križa u logoru Viktring, bilježi u svom dnevniku kako je čula „… grozne priče o vraćenim bjeguncima, koje navodno ubijaju u tunelima. Čini se da je osnovno pitanje da li da se vraćaju i budu ubijeni ili da ostanu ovdje i umru od gladi ili upale pluća, ne dobiju li ubrzo krov nad glavom. Neprekidno pljušte proljetne kiše – logor je potpuno poplavljen. No, Jane Balding i major Barre još nisu mogli vjerovati kako se bjegunci uistinu i šalju natrag u Jugoslaviju da budu ubijeni“ (Tolstoy, N., 1991, 262). Postupci s pripadnicima „Kolona smrti“ bili su prije svega neljudski. Partizani su pripadnicima kolona smrti, o čemu se slažu gotovo svi svjedoci nakon zarobljavanja, oduzimali novac, satove, prstenje i sve vrijednosti što su zarobljenici imali (mnogi su sa sobom nosili obiteljski nakit), zatim odijela, cipele, tako da su na kraju hodali polugoli, u donjem rublju i bosi. Rijetko im se davalo jesti, obično na završetku prevaljenoga puta, i to malo kruha i vode. Čak su u mnogo slučajeva stražari zabranjivali davati pripadnicima kolone jelo i vodu, koje su im pružale žene i djeca. Mnogo su puta zlostavljali pučanstvo koje se smilovalo nad žrtvama, otimali im hranu i bacali

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

89


OBLJETNICA

vodu, a mnoge osobe bile su ubijene jer su htjele pomoći unesrećenim rodoljubima. Pribjegavalo se rafiniranim mučenjima, zaustavljalo kolone kraj izvora vode, zabranjujući im piti. One koji bi se usudili piti vodu, smjesta bi ubijali. Čak ni djeci nisu davali vodu (Nikolić, V., 1993, 348). I dok se hrvatsko pučanstvo trudilo pomoći zarobljenicima, komunisti su organizirali svoje simpatizere da se postave protiv izmučenih pješaka. U naseljima srpskoga pučanstva hrvatski zarobljenici bili su posebno zlostavljani, mučeni, pljačkani i ubijani. Bilo je i slučajeva trovanja vode i hrane. Oni koji bi zaostajali na putu zbog iznemoglosti bili su nemilosrdno pobijeni. Morali su naprijed pa čak i žene, trudnice koje su na putu pobacile od patnje, žeđi, gladi i umora. Strijeljanja zaostalih mučenika bila su svakodnevna. Morali su trčati na žegi, dok su njihovi stražari putovali na konjima ili u autima. Partizani su redovito svaki trenutak nekoga izdvajali iz kolone i bez ikakvoga posebnoga razloga ubijali pred drugima, a ponekad su se likvida90

cije izvršavale i u šumama jer su izvršitelji zločina nastojali skriti svaki trag o svom zločinu, tako da nije ostavljen ni popis žrtava, niti su obilježeni grobovi. I danas seljaci prevrću kosti, vojne oznake, municiju i pronalaze ostale jezovite ostatke (Grčić, M., 1990. 142). Predsjednik Počasnog bleiburškog voda, gosp. Ilija Abramović (1925.), živi svjedok bleiburške tragedije priča: Bio sam ranjen u lijevu ruku (gledam mu duboke tragove posjekotina od šake do mišice), primili me u zagrebačku bolnicu 6. svibnja 1945. Istog dana dolazi jedan liječnik u našu sobu i obznanjuje bolesnicima da nadiru partizani prema Zagrebu i da svi koji hoće mogu napustiti bolnicu, mogu otići kući, ostati u Zagrebu ili krenuti prema Austriji. Sutradan, 7. svibnja, susreo sam se na hodniku s onim istim liječnikom i on me pita zašto sam još tu, kanim li ostati ili otići, a ja njega zauzvrat upitah: ‘Zašto vi niste otišli?’ On je odgovorio da još nije dobio takvo naređenje, zato mora ostati na radnom mjestu do daljnjega. Partizani su

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

se sasvim približili Zagrebu, zadnji je čas da pobjegnem ako se mislim spasiti, jer sam bio u ustaškoj vojsci; zato se 7. svibnja navečer i ja s tisućama Zagrepčana uputih se prema Sloveniji pa Austriji. Nakon nekoliko dana krvavog puta stigao sam s ostalima na Bleiburško polje, pomislio sam da smo spašeni. Silan narod posjedao na travu, traži vode, nešto za pojesti, djeca plaču, dok naši predstavnici razgovaraju s partizanskim i engleskim časnicima što učiniti s izbjeglim narodom. Došla je naredba da se najprije odloži sve oružje na jedno mjesto... U tom trenutku ja sam bio u skupini vojnika crne legije i njihov zapovjednik nam reče: ‘Ljudi, ovo meni ne miriše na dobro. Opkoljeni smo engleskom vojskom, njihovi tenkovi su oko nas, nadlijeću njihovi avioni, iza njih su partizani, moramo Žene su silovali kod jama Glede žena mogu izjaviti, da sam ih vidio 10-15, ali ja sam za vrijeme svoje službe vidio tek jedan dio tih nesretnih zarobljenika, te je sigurno tih žena bilo više od 15. Njih nisu skidali kod naše kasarne nego, su ih do gubilišta vodili odjevene; silovali su ih kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale. Bile su rastavljene od svojih muževa, koji su bili hrvatski časnici i kod Kočevja ubijeni. S njima nije bilo ni jedno dijete. Žene su bile odjevene u građanska odijela, a neke su nosile vojničke hlače i čizme, valjda radi lakšeg putovanja.


IZ ŽIVOTA OBLJETNICA BISKUPIJE naći neki izlaz.’ Probili smo se prema Dravogradu, već istog dana počeo je pokolj. Ovdje, pod ovim čempresima, evo još su živi, pale su prve žrtve. Englezi su predali partizanima na milost i nemilost naše goloruke ljude i iz mitraljeza pucali u gomilu. Evo tu je, 50-ak metara odavle, pokazuje rukom, željeznička pruga, u vagone su trpali leševe i vozili prema Sloveniji... Krv je tekla u potocima; neviđeni masakr! Mene i druge kolege sustigla je engleska vojska kod Dravograda, gdje su odvojili žene, djecu i ranjenike; mene ranjenika prebacili su u klagenfurtsku bolnicu i smjestili me u sobu u kojoj je ležalo 30-ak ranjenih partizana. Dok sam ušao, onako u ustaškoj uniformi graknuli su na mene, možete zamisliti, samo što me nisu linčovali. Jedan me uhvatio za vrat, sreća da nije imao oružje, viče da sam ga ja osobno ranio kod Celja, a ja ni blizu Celja. Kad se ubr-

zo nakon tog njihovog napada pojavio partizanski oficir, sav ušminkan i zategnut, jedan od ranjenika mu je predo raport: ‘Druže kapetane, u sobi su 32 ranjenika i jedan ustaša.’ Kad se on izdrečio: ‘Ustaša!’ Ovaj koji mu je predao raport, potiho da samo on čuje, ublaži ga: ‘Ne brinite, kapetane, sredit ćemo mi to noćas!’ Bila bi me pojela noć da nisu po mene došli austrijski vojnici i prebacili me na odjel u drugu bolnicu gdje su bili ranjenici austrijske i njemačke vojske. To me spasilo. Ostao sam ovdje, u Klagenfurtu cijeli život, tu sam se i oženio, ali nažalost nisam mogao imati djece. Još nas je šetorica svjedoka s Bleiburga u Klagenfurtu, najstariji je Radoš Jakov, kojemu je 93. godina. Prvi put sam došao u Hrvatsku 1990. nakon pada komunizma, inače sam rodom od Orašja iz Bosne.” Također priča Ivana Volarevića, jednoga od preživjelih žrtava „Križnoga puta“, samo je

Prevozili su ljude kamionima s pratnjom slovenske kurirske jedinice pod komandom nekog visokog plavokosog kapetana Slovenca, borca od 1941 sa spomenikom. Kamionima je stizala svaki sat otprilike jedna tura i to cijeli dan svega oko 40 kamiona te su se navečer hvalili, da su ubili 800-1000 ljudi. Ubijanje je vršeno na jami i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i živi skakali u jamu, duboku bar 50 m. Mnogi nisu bili još izdahnuli nego su strašno jaukali u jami, našto su partizani od vremena do vremena bacili engleske bombe u jamu. jedna u nizu tragičnih svjedočanstava koja govore o tome kako se postupalo sa zarobljenicima, protiv svih zakona Ženevske konvencije: “U Koprivnici sam dobio tifus. Prebolio sam ga u šljiviku. Bilo nas je 35 tifusara. Tu su nas ostavili.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

91


OBLJETNICA Vratili smo se oko 8 sati navečer u logor St. Vid. Te večeri stiglo je naređenje majora Sime Dubajića, da se ubijanje više ne vrši kraj grada, jer narod može tako tajnu saznati. Govorilo se, da će jamu "šprenjgovati" zajedno s mrtvacima, da se tako pokopa tajna. Za vrijeme ubijanja posipali su živim vapnom krv oko jame, da se muhe ne kupe i krv ne zaudara. Spasile su nas žene iz mjesta, donosile su nam mlijeka i hrane. Sva sreća da sam dobio tifus i tu ostao. Kasnije sam čuo, da su sve iz naše kolone malo po malo pobili. Kad smo preboljeli tifus, došli su po nas da čistimo mine oko Koprivnice.“ Mnogi svjedoci daju nam uvide u događaje iz 1945. godine, daju nam brojke koje omogućuju stvaranje ideje o dimenzijama tragedije spomenutih „marševa smrti“. Jedan svjedok, danas nastanjen u Argentini, tvrdi da je broj mrtvih iz njegove kolone bio od prvoga dana vrlo visok. Već kod Bleiburga, pod kontrolom V. srpske divizije, bila je sastavljena kolona od 18 000 zarobljenika. Pripadnik jedne od kolona smrti, koja je u Mariboru imala 15 000 ljudi, izjavljuje, da je ostalo jedva njih 6 000, nakon marša od 300 - 400 kilometara do Osijeka. Druga kolona, koja je u Dravogradu brojila 5 000 ljudi, nakon što je prevalila 1 000 kilometara do Bitolja u Makedoniji, stigla je sa samo 300 preživjelih. Ovakvih svjedočenja bilo je vrlo mnogo. U to je vrijeme iz Hrvatske raseljeno, pogubljeno i izbačeno preko 300 000 ljudi. 92

Hrvatska vojska,na prijevaru je razoružana i predana “pobjedniku“ da ju potamani. Za mali narod kao što je hrvatski, brojka od 300 000 mijenja cijelu demografsku sliku. Nestajala je tada hrvatska mladost i njezina inteligencija. (Geiger, V., 2007, 26). Povijesna je činjenica da je među ubijenima bilo najviše Hrvata, ali ne smije se zaboraviti da su među zarobljenima te zatim ubijenima bili i mnogobrojni Nijemci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bošnjaci i drugi, vojnici, ali i civili. Ovdje treba također istaknuti i žrtvu koju je na svojim plećima iznijelo svećenstvo. Komunisti su tvrdili da je Katolička Crkva pripremala i odgajala sve što je ustaško i nezdravo u narodu. Komunizam kao i nacizam i fašizam, vodili su se s mržnjom prema Bogu, vjeri i prema čovjeku. Rezultat je bio strašan: 1800 do sada otkrivenih grobišta u bivšoj Jugoslaviji. 900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, 200 u Srbiji, 100 u BiH. Kočevski rog, Tezno, Macelj, Jazovka... Masovna grobišta. Mnoga od njih uništena, preorana, pretvorena u gradilišta ili smetlišta.., do danas neotkrivena... bez imena i spomena! I nitko za to do danas nije kriv, ni odgovoran. Kao da se radi o bajkama nekim ili dječjim igračkama...! Znamo da je strijeljano 385 svećenika, od toga su 355 su ubili partizani... Na tisuće svećenika, redovnika i redovnica je stjerano u zatvore i logore..., među njima i blaženi nadbiskup Stepinac... Mnogi su bili pod trajnom prismotrom i izvrgnuti javnom ruglu i linču, poput šibenskog biskupa Banića, mostarskog biskupa

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Čule i puno drugih „nepodobnih i opasnih”... Prema ozbiljnim procjenama, broj žrtava komunizma u svijetu penje se na 100 milijuna ljudi, a komunistički režimi u Europi, tijekom prvih deset godina nakon rata. pobili su oko milijun ljudi... Ali, još uvijek traje zavjera šutnje, falsificiranje istine i opasno neznanje.., gotovo kod svih uzrasta, navlastito kod mlađih naraštaja. Eto, i zato smo ovdje danas... Bog sigurno zna njihova imena i grobove i pravu istinu o njima i svima nama... Zato se Bogu danas, za sve njih i za sve nas, molimo, za pokoj njihovih duša ovu svetu misu slavimo i u Bogu im iskazujemo ovo sjećanje i počast, molitvu i zahvalnost. Bleiburg je danas sinonim, simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih „pobjednika“ 1945. godine. Međutim, samo je manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici, stoga se danas imenom Bleiburški pokolj označavaju svi pokolji zarobljenika, bez obzira na to gdje su se dogodili, a ponekada se često misli i na sve žrtve komunističkoga terora među Hrvatima ratne 1945. godine. Zarobljenici su bili mučeni, a većina ih je ubijena na mukotrpnim marševima kroz Jugoslaviju te u zarobljeničkim logorima tijekom narednih mjeseci. Taj put kroz koji su zarobljenici morali prolaziti, koji je sa sobom donio sve muke sužanjstva, nazvan je Hrvatski križni put, ponekad u množini i Križni putevi (Prcela, J. I., 2005). Po broju ljudskih gubitaka, Bleiburg i ‘križni put’ ogledni


IZ ŽIVOTA OBLJETNICA BISKUPIJE su primjer partizanske i komunističke represije i zločina odnosno ‘obračuna s narodnim neprijateljem’ tih godina u Jugoslaviji. Danas 45 godina nakon komunističke vlasti te više od dva desetljeća napornog uspostavljanja demokracije još uvijek ima onih koji tvrde - da se zločin uopće nije ni dogodio. A još je više onih koji trgujući žrtvama zločina na Bleiburgu opravdavaju Jasenovcem. Ako je među likvidiranima bilo odgovornih za Jasenovac kao mjesto najgroznijeg zločina u II svjetskom ratu (najveće ribe su svakako umakle) njihova odgovornost nije se mogla protegnuti na sve koji su s njima stajali u koloni. Uostalom, ispod crte može stajati samo jedna rečenica - divljački su pogubljeni bez ikakvog suda i zatrpani bez traga, kao da ih nikad nije bilo.

Rastanak s Hrvatskom I. Plačuć na koljena padam: Hrvatska, Hrvatska zbogom! Cjelivam krvavu grudu, suze niz obraz teku. Olovni korak bjegunca vodi u prokletu tamu. Posrće srce u bolu. Otrovi dušu mi peku. Slomljeni naši su stijezi: zastave slave u prahu. Svetinje zgažene mrsko. Ognjišta pusta, bez vatre. Spaljeni blagdani sveti: bijeli zvonici su nijemi. Bič nas niz ponore tjera, da nas za nepovrat satre. Kročimo truli u stidu – čekaju mrtva raspeća. Mržnja je osvete korbač. Vuče se samrtno roblje. Nesretni izdani Dome, čije su na nama kletve? Jaganjci spremni za klanje – sutra već bit ćemo groblje. II. Hrvatska! Hrvatska majko! Gdje ti je gordost i slava? Zašto je junačka vojska ponovno za Tebe pala? Zašto su heroji mladi lovor Ti spleli na glavu? Zašto je viteška majka milog jedinca Ti dala? Zašto joj, zašto, moj Dome? – Odgovor zadavljen čamom. Očaj je sklopio oči: suzu za suzama rone. Milost, o grobovi sveti! Milost, o sjene junaka! Crna nas neka prokletstva k propasti krvničkoj gone. Zasuti naši su puti! Povratka nigdje nam nema! Drag nam je život ubije. Bijele ocrniše snove. Vatre se djedovske trnu: strava u pepelu sivu. Za nas što živjesmo časno kopaju grobove nove. III. Patnice vječna, oprosti! Tvoja smo, Tvoja smo djeca! Judin zar novac da sada ljubav najsvetiju plati?! Hrvatska, svetinjo mila, vjerni smo zavjetu svome: Nek nas pred cijevi izvedu, ili na vješala dignu: Izdati nećemo Tebe, najbolja, voljena Mati! (Vinko Nikolić, „Izabrana djela", Matica hrvatska, Zagreb, 1997., 267.-268.)

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

93


MLADI ŠIBENSKE BISKUPIJE ŽIVE I SVJEDOČE SVOJ KRŠĆANSKI POZIV PIŠE: don Gabrijel Jagarinec Mladi šibenske biskupije 2015. godinu započeli su Biskupijskim susretom za mlade. Susret se održao u Katoličkoj školi, 24. 1., a tema je bila Identitet mladih u suvremenom svijetu. Uvodno izlaganje o temi susreta imao je studentski kapelan iz Osijeka, pater Arkadiusz Krasicki. Mladima je kroz tri pitanja: Tko sam? Što sam? Čiji sam? približio važnost i ljepotu svjedočenja vjere. Također, naglasio je mladima važnost kršćanske uloge u svijetu, te da budu ponosni što ih je Krist izabrao da budu prenositelji Radosne vijesti u današnjem svijetu. Nakon uvodnog izlaganja mladi su se podijelili u grupe gdje su 94

raspravljali kako konkretno mogu danas svjedočiti i živjeti svoju vjeru. Uz pomoć animatora poslije su iznijeli svoje zaključke do kojih su došli u radu u grupama. Susret je završio sv. misom koju je predvodio šibenski biskup, mons. Ante Ivas. Cilj susreta bio je potaknuti mlade da prepoznaju što Bog od njih traži i kako odgovoriti tom Božjem pozivu. U veljači, prvog korizmenog vikenda, na Baškim Oštarijama u Lici održana je duhovna obnova za mlade. Tema susreta bila je Hod u dvoje u radosti Evanđelja. Predavači su bili mons. Marinko Mlakić, mons. Tomislav Rogić, mons. Antun Sente, vlč. Zoran Grgić, vlč. Josip Šimatović i vlč. Gabrijel Jagarinec. Na du-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

hovnoj obnovi sudjelovalo je 60 mladih iz raznih krajeva. Iz naše Šibenske biskupije sudjelovalo je 20 mladih. Kroz tri dana mladi su uz pomoć predavača razmišljali o Božjoj ljubavi iz koje je stvoren čovjek, te kako su pozvani takvu ljubav živjeti. U šibenskoj katedrali svakog utorka u 20 sati mladi mole krunicu. Ova molitva započela je na Kamenitim vratima. Mladi su se u Zagrebu na Kamenitim vratima počeli okupljati na molitvu. Broj se svakim susretom povećavao tako da danas nekoliko stotina mladih svakog utorka u 20h moli na Kamenitim vratima. Mladi koji se redovito okupljaju na molitvi predložili su i drugim gradovima da se umreže i priključe toj molitvi.


MLADI I naš grad Šibenik priključio se molitvi tako da se svakog utorka u 20h u našoj katedrali moli na istu nakanu kao i u Zagrebu i ostalim gradovima. Nadamo se da će i u našem Šibeniku mladi prepoznati ljepotu ovog molitvenog susreta, te da će s radošću svakog utorka dolaziti na molitvu za mlade. Križni put za mlade Šibenske biskupije održan je 21. i 22. 3. Tema križnog puta bila je Uzmi svoj križ i pođi za mnom (Usp. Lk 9,23). Križni put započeo je sv. misom u Šibenskoj katedrali. Nakon mise mladi su krenuli rivom do Mandaline, zatim Kanalom sv. Ante do Zablaća, zatim preko Solarisa do škole u Brodarici gdje su mladi i prenoćili. Navečer u školi organizirana je duhovna večer u kojoj su se mladi upoznali sa životom redovnika i redovnica koji su svjedočili svoj poziv. Budući da je godina Posvećenog života, duhovna večer bila je u duhu redovništva i njihove odluke da pođu za Kristom što je bilo i geslo Križnog puta. Sutradan nakon jutarnje molitve mladi su krenuli kroz Brodaricu, preko Jadrtovca do Vrpolja. Susret je završio sv. Misom u našem biskupijskom svetištu Vrpolju koju je predvodio dekan i župnik Ražina don Ivica Boko. Ovogodišnji Križni put mladih povezao je Katedralu i Biskupijsko svetište u Vrpolju. Prolazeći postaje križnog puta mladi su razmišljali kako je Isusov križni put njihov životni put. Također mladi su se upoznali s ljepotom redovničkog života. Nadamo se da će se geslo susreta Uzmi svoj križ i pođi za mnom očitovati u životu mladih.

Mladi Šibenske biskupije ove godine hodočašte u Rim od 28. 4. – 3. 5. Hodočašćem u Rim mladima se želi pružiti prigoda da podrobnije i dublje upoznaju apostolske prvake i druge svece i mučenike koji su javno svjedočili svoju vjeru i radi vjere i pripadnosti Bogu položili svoj život mučeničkom krvlju. Sve ove aktivnosti koje su ponuđene mladima imaju za cilj pomagati mladim osobama da razvijaju svoju duhovnu

dimenziju i spoznaju ljepotu svoje kršćanske vjere. Zahvaljujući ovim duhovnim ponudama, mladi postaju zreliji u svojim kršćanskim promišljanjima i odlukama. U njima se razvija osjećaj odgovornosti i ljubavi za Boga i brata čovjeka. Molimo Gospodina da što veći broj mladih iz naše Šibenske biskupije prepoznaju ove bogate duhovne sadržaje, te da se uključe i istinski žive svoj kršćanski poziv.

Misa na Suretu mladih

Predavanje na susretu mladih MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

95


I suze će natopiti zemlju Hrvatsku Podno najviših vrhova Dinare smjestilo se zabranjeno selo Uništa. I samo ime govori puno o tom mjestu. Kad putnik namjernik dođe tamo, doslovno se osjeća kao da je došao u „ništa“. U Uništima završava sve i nestaje sve. U Uništima završavaju svi putovi i sve nade. Za ljude koji žive u Uništima, nestaje svaka vjera u bolje sutra. TEKST I FOTOGRAFIJE: Joso Gracin Jednom davno kad sam sa samotnih sjeveroistočnih padina Dinare u duboko uvučenoj dolini u masivu planine ugledao kuće, upitao sam se – Koje je to selo dolje? Netko je tada rekao – To su Uništa, a 96

Priča o zabranjenom selu Uništa ja sam se sjetio tog imena za koje sam prvi put čuo na početku Domovinskog rata. Prizori krovova skrivenih u njedrima Dinare, od tada su se zavukli u moje oči i moje misli zauvijek. Državni zakoni dviju zemalja kažu da u Uništa ne bi smio nitko zalaziti, a oni malobrojni koji tamo žive, ne bi iz sela smjeli nigdje odlaziti, niti im tko dolaziti. Tko dođe u Uništa prijeti mu da bude priveden i novčano kažnjen zbog nelegalnog prelaženja međudržavne granice. Da bi legalno ušli u Uništa trebali bi prvo ići u Bosansko Grahovo (BiH), u sjedište Terenskog ureda Granične policije Zapad, tada preko graničnog prijelaza Strmica ući ponovo u Hrvatsku pa preko Knina i Kijeva stići u Uništa. Za tamo i nazad treba proći oko 150 km. Uz sve to treba imati i odobrenje policije Republike Hrvatske. Izgleda

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

da bi za obje države, i BiH i Hrvatsku, najbolje bilo da to selo uopće i ne postoji. U Uništima sam bio nekoliko puta i to svaki put ilegalno, jer na drugi način se i ne može ući u to selo. Prvi put sam ušao u njega spustivši se s dvojicom prijatelja s Jančija glave na Dinari. U smiraj dana zastali smo na središnjem seoskom trgu da se malo odmorimo, a više od pola stanovnika je izišlo iz svojih toplih domova da vide tko im je to u selo prispio. Tada sam upoznao Galiote i čuo za Grizelje. Drugi put kroz zabranjeno selo prošao sam početkom ove zime, pri usponu na Veliki Bat (1838 m). Treći put otišao sam u Uništa nedavno, kako bih čuo i zapisao priču o selu i ljudima koje ni jedna država ne želi.


REPORTAŽA Skrivena suza u njedrima Dinare Preko prijevoja Lemeš na Svilaji, spustili smo se asfaltnom cestom do Vrlike, pa se uključili na glavnu prometnicu KninSplit. Stigavši u Kijevo pored kamene kapelice iz 1897. godine, u samom središtu mjesta, skrenuli smo na put što vodi prema selo Glavašu i 12 km udaljenim Uništima. Na pročelju prelijepe kapelice pisalo je - ˝GOSPE OD RUŽARIJE MOLI ZA NAS˝. Godine 1991. pobunjeni Srbi su je do temelja uništili, ali je nakon rata potpuno obnovljena na istom mjestu i u istom stilu. Nakon samo stotinjak metara ugledao sam poznanike Šimu i Stipu s Meteriza. Stipe u svoj kraj navrati kad god se poželi svog rodnog Kijeva. Rekao sam im gdje idemo i upitao ih da mi pokažu gdje se u Kijevu nalazi župna kuća, jer trebao bih do župnika. Stipe mi je rekao: - Eno vidiš je, pravo tu isprid nas. Ajde odma tamo jer izgleda da je fra Ivan kući, auto mu je isprid kuće. Posli ko zna oćeš li ga uvatiti. Fra Ivan Buljević, sadašnji župnik župe Kijevo i nekadašnji gvardijan na Gospinom otoku Visovcu, lijepo nas je primio, uveo u župni ured, ispričao nam zanimljive priče, pokazao malu knjižnicu, dao nam mnoge vrijedne podatke i poklonio knjige o Kijevu i Uništima. Odnekle je donio i zamašnu knjigu velikog formata, ˝Kijevski tabularij˝, vrijedno djelo Ante Jurića-Arambašića, autora mnogobrojnih izdanja o Kijevu. U cijeloj Hrvatskoj postoji još samo jedno mjesto koje ima svoj tabularij, a to je grad Dubrovnik. Fra Ivan nam je rekao kako misu u Uništima

Pogled s granice na zabranjenu dolinu..

Prepoznatljiva vizura Uništa

poilište za stoku na platou iznad sela

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

97


REPORTAŽA drži jednom mjesečno, te još za velikih blagdana, Božića, Uskrsa... Savjetovao nas je kad dođemo u Uništa da se javimo Mladenu Samardžiji ili Nikoli Grizelju koji će nam znati nešto reći o tom selu, a uz to, u Nikole je i ključ od crkve sv. Josipa, pa neka nam je otvori. Uskom asfaltnom cestom prošli smo pokraj sela Glavaša, pa izbili na blagu uzvisinu s koje je puknuo pogled na skrivenu suzu u njedrima Dinare, zabranjenu dolinu i dimove zabranjenog sela. Pored puta je stajala tabla s upozorenjem DRŽAVNA

GRANICA, a pored nje ostaci spaljenog policijskog kontejnera. Granični prijelaz tu ne postoji. Uništa nisu cestovno povezana s BiH, već samo lokalnom cestom s Kijevom. Ako nas uhvati patrola Granične policije, slijedi nam kazna od 500 kn po osobi. Ako se granica ilegalno prijeđe s bosanske strane, kazna je 300 konvertibilnih maraka (oko 1200 kn). Onaj tko ima nesreću da ga zaustave i hrvatska i bosanska pogranična patrola može biti i dvostruko kažnjen. I kad imaš važeće isprave također je nemoguće ući u Uništa kao

S Božom Grizeljomna ulasku u Uništa

98

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

putnik. Stanovnicima sela policija ipak progleda kroz prste kad prelaze granicu. Nismo mnogo razmišljali, bez obzira na sva pravila, odlučili smo ući u zabranjenu dolinu. Prošli smo podno srpskog zaselka Kovačevići i sive napuštene škole s desne strane, te pravoslavne crkve sv. Trojice i partizanskog spomenika s lijeve strane. Ulazak u centar Uništa krasila je aleja čempresa i veliko stado bijelih dinarskih ovaca, a dojam upotpunjavala vizura spomen-doma i nove crkve sv. Josipa odmah pored njega. Uništa su nekima poznata po osnivanju partizanske 2. Dalmatinske brigade. Početkom 70-ih na inicijativu nekih tadašnjih cijenjenih partizanskih prvoboraca, u Uništima je sagrađen spomen-dom koji je tada predstavljao nekakav Dom kulture u kojem su se nalazile knjižnica i sobe za iznajmljivanje. Često bi i planinari prespavali u prostorijama za smještaj. Dom je preživio Domovinski rat pa je poslije dobro došao mještanima koji su jedan njegov dio obnovili da im posluži za rijetka okupljanja, proslave, smrti, vjenčanja i sl. Mada s dosta spomenika iz NOB-a, Uništa su mjesto čiji su stanovnici tokom povijesti ginuli za Hrvatsku ili bili ubijani zbog Hrvatske. U Uništa su uvijek upadali oni koji su palili, rušili i pljačkali, a njegove žitelje desetljećima mučili i ubijali. Nepoznat je broj Uništana poginulih u 1. svjetskom ratu. Za vrijeme 2. svjetskog rata i neposredno nakon njega od četnika, partizana i UDBA-e poginulo je ili umrlo od posljedica mučenja 40-ak stanovnika Uništa. Većina Uništana


REPORTAŽA Hrvata za vrijeme 2. svjetskog rata bili su pripadnici oružanih snaga NDH, ustaše ili domobrani. Ginuli su u bitkama, ali i na Križnim putovima i zatvorima komunističke vlasti. U Domovinskom ratu od jugočetnika ubijeno je ili je naknadno umrlo zbog posljedica zvjerskog mučenja osmero Uništana, sve civila. Krv i suze ljudi malog dinarskog sela Uništana opet su obilato natopile svetu zemlju Hrvatsku. Odnekud, u plavoj jakni, s vunenom kapom na glavi i narančastom najlon vrećicom na ušima da ih zaštiti od hladnoće, pored auta stvorio se pastir. Bio je to Božo Grizelj koji sa svojom ženom Marijom, oboje već blizu šezdesetih, u Uništima predstavljaju mlađi dio populacije. Nisam ga odmah prepoznao. Izašao sam vani, a onda su četiri psa ovčara skočila na mene, ali ne da me napadnu, već da se maze i miluju. Božo je odmah započeo priču. Kaže da čuva oko 200 ovaca, ni sam im ne zna točan broj. Jedne godine je na ispaši podno Uniškog doma čuvao čak 2 700 ovaca. Većinom tuđih. Po Božinim riječima prvi Hrvati su u dolinu došli prije gotovo 300 godina, točnije 1720. i to s Maovica. Bili su to Samardžije i Grizelji. Došli su u taj kraj zbog stoke i polja, te ostali tu sve do današnjih dana. U to vrijeme cijela dolina je bila zarasla u gustu šikaru koju su oni vrijedno krčili i pretvarali u plodna polja i pašnjake. Kako je na Maovicama bila crkva sv. Jure tako su u Uništima također podigli crkvicu posvećenu istom svecu. Kad su u dolinu stigli Srbi, sagradili su pravoslavnu crkvu odmah pored hrvatske, a onda

Nova crkva sv.Josipa na ulasku Uništa

Unutrašnjost nove crkve sv.Josipa

Napuštena osnovna škola

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

99


REPORTAŽA

Dinarski pejzaži iznad Uništa

su navodno tijekom vremena hrvatsku crkvu srušili. Crkvicu sv. Josipa na južnim padinama Velikog Bata, odmah iznad sela sagradio je 1898.god. fra Mijo Kotaraš. Pobunjeni Srbi su je 1993. godine razorili do temelja. Godine 2007. pokrenuta je akcija za gradnju nove crkve sv. Josipa i to na drugoj lokaciji. Nova crkva je sagrađena 2011. godine, odmah pored doma. Svake godine na blagdan sv. Josipa, 19.ožujka u Uništima bude proslava. U bivšoj državi, zbog pravoslavnog življa u Uništima se prije nije održavala misa niti slavio blagdan sv. Josipa. Drugačije od svih drugih sela

Selo Uništa u njedrima Dinare

Zabranjena dolina podno Dinare

100

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Uništa su drukčija od svih drugih sela za koje znam i u kojima sam bio. Najzanimljivije je to da, mada teritorijalno i politički pripadaju Republici BiH, dio su Šibenske biskupije, župe Kijevo. U početku Uništa su bila u župi Vrlika, da bi godine 1847. bila priključena župi Kijevo. Nakon toga došlo je do još jedne promjene, kada su pripala župi Bosansko Grahovo u Banjalučkoj biskupiji. Po odredbi koju je godine 1933. donio Vatikan, bez obzira na državnu granicu, Biskupski Ordinarijat u Šibeniku službeno je potvrdio da su Uništa (pod Dinarom) odijeljena od Banjalučke biskupije, te su ona ponovo pripojena Šibenskoj biskupiji, s provedbom od 1. 1.1934. godine. Neobično je da u selu postoje dvije crkve, ali jedno groblje. I Srbi i Hrvati se ukapaju pokraj pravoslavne crkve sv. Trojice, pravoslavci s južne, a katolici sa sjeverne strane. Mnogi se


REPORTAŽA pitaju kako je to malo selo Uništa, u potpunosti orijentirano Hrvatskoj, ostalo u BiH. Još Požarevačkim mirom, (mirovnim sporazumom između Venecije i Turske) godine 1718., povučena je neprirodna granica, nakon koje su Uništa ostala s one strane granice, na teritoriju osmanlijske vlasti. I nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva, Uništa su se uvijek smještala u Bosnu. Svršetkom 2. svjetskog rata, nakon više od 200 godina Uništanima se pružila neponovljiva prilika da se vrate Hrvatskoj, ali šansu su uništili partizanski prvoborci. Na referendumu 1947. godine, iako je većina stanovnika bilo za priključenje Hrvatskoj, desetak prvoboraca, tada cijenjenih i poštovanih, glasalo je za ostanak Uništa u BiH. Tadašnja vlast je poslušala mišljenje prvoboraca, pa su tako Uništa ostala u BiH. Upravo ti prvoborci su prvi zatražili mirovine i ostala prava u Hrvatskoj. Uništa, na 700 metara nadmorske visine, prepuštena hladnim planinskim vjetrovima i dubokim snjegovima, selo je koje lagano izumire i nestaje. Sunce će

umiriti vjetrove i rastopiti snjegove, a suze tuge natopit će pustu zemlju hrvatsku u dolini gdje nada umire vjekovima. Od matične države BiH Uništa odvaja planina Dinara. Ceste prema tamo nema. Postoji samo bespuće i minirani dijelovi planine. Do Domovinskog rata u selu je bilo oko 200 Hrvata i 60-ak Srba. Danas u selu živi 19 katolika (prezimena Grizelj, Galiot i Samardžija), te u zaseoku Kovačići 4 stanovnika pravoslavne vjere. Prosjek godina je 75. Najstariji stanovnik ima 90, a najmlađi 58 godina. Čim smo stupili na središnji seoski trg, odmah smo pronašli Nikolu Grizelja. Ugledali smo ga u njegovoj garaži na samom trgu. Otvorio nam je i pokazao novu crkvu sv. Josipa, te započeo priču o Uništima. U selu Uništima nema trgovine, već tri puta tjedno dolazi vozilo s namirnicama. Cijene su kao u Hrvatskoj. Plaća se u kunama. Nema bosanskog novca. Ne ide se u Grahovo. Stanovnici Uništa ogorčeni su na općinsku vlast Bosansko Grahovo jer od njih ne dobivaju nikakvu pomoć.

Iz Hrvatske stižu mirovine, el. energija, zdrav. zaštita, poštar, TV, telefonski signal, pa čak i svećenik. Hitna pomoć dođe samo do granice. Ljude se nosi do hitne pomoći. Već 20 godina u mjesto nije ušao liječnik, još od rata. Općina Kijevo im je do nedavno plaćala i uličnu rasvjetu na centralnom trgu. Iz Bosanskog Grahova su obećavali da će to financirati, ali kako nisu, ulična rasvjeta im je isključena. Veterinara nisu vidjeli 20 godina. Cijepljenja pasa i stoke nikada nije bilo. Iako se bave stočarstvom stoka ne može preko granice. Jedino ilegalno mogu prodati koje janje, a to je kažnjivo. Veliki je problem dovoz građevinskog materijala. Stanovnici Uništa se pribojavaju svih novih zakona koji slijede iz Hrvatske, BiH i iz Europe. Boje se da tu u njedrima Dinare više neće moći opstati odsječeni od ostatka svijeta. Ako tako bude, morat će pokupiti svoje stvari, te odseliti u bijeli svijet, ostavivši skrivenu dolinu tuzi i pustoši. I suze će opet natopiti zemlju Hrvatsku.

Uništa u smiraj dana


SVJEDOČANSTVA 96 godišnja Šibenka Marija Baranović, križarica

ŽELIM ŠTO PRIJE OTPUTOVATI U MOJE STARO DRUŠTVO, U NEBO, KOD DON ANTE RADIĆA, NEVENKE ŠARIN, DOBRILE BUJAS I MARICE STANKOVIĆ Malo je tko još živ iz Križara, predratnog katoličkog društva, Marija Baranović rođ. Milković živa je, ovdje u Šibeniku, u dubokoj starosti, 96. godini. Sjeća se davno prošlih dana i događaja u svezi šibenskih križarica koje je predvodio don Ante Radić. Ovo njezino svjedočanstvo može nas zadiviti i u nečem dobrom potaknuti. To je zadnje što još mogla učiniti za vjeru našu katoličku – svjedočanstvom. do zaključenja lista doznali smo da se gospođi Baranović, ispunila želja, te se preselila u vječnost svom križarskom društvu 102

RAZGOVOR VODIO: don Stipe Perkov Jest, rođena sam 1919. godine u šibenskoj težačkoj, katoličkoj obitelji Milković. Nakon Ženske osnovne škole upisala sam se na krojački Zanat ženske odjeće. Kod sestara Benediktinki dodatno sam završila i tečaj pletenja i vezenja. Imala sam sreću zaposliti se u najboljem šibenskom salonu „Gema“, gdje me zagledao moj budući bračni drug Metod Baranović. Kako sam postala križarica? Moji su me roditelji od rođenja upućivali u crkvu, na misu,

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

vjeronauk koji nam je u školi držao don Frane Grandov dosta je utjecao na moju vjersku formaciju, inače sam u djetinjstvu i mladosti pripadala župi Gospe vanka grada, iako sam na Misu najviše išla u crkvu sv. Lovre. Kad sam postala križarica u toj crkvi slušala sam misu svaki dan prije posla, vjerojatno i zato jer je bila najbliža mjestu moga stanovanja – Građi. Početkom tridesetih godina, nakon ubojstva Stjepana Radića i Januarske diktature u Šibeniku se rasplamsalo vjerničko Križarsko društvo na čijem je čelu bio don Ante Radić, pravi domoljub i svećenik. Bio je duša i srce križara i križarica, katoličkog pokreta između


IZ ŽIVOTA SVJEDOČANSTVA BISKUPIJE dva rata. Da, bili smo odvojeni. Don Ante nije dozvolio da budemo mješovito društvo, iako su se muškarci bunili. Oni su kanili bolje se upoznati s nekom od križarica pa neku od njih izabrati za svoju buduću bračnu družicu. Koji je bio naš program? Križari su po križarskom programu trebali biti svetiji u vjeri i jači u domoljublju. O tome svjedoči i naše geslo ŽEA: Žrtva, Euharistija i Apostolat Žrtvovali smo se živeći po vjerskim načelima, skupljali smo žrtvice za uspjeh križara, za našega biskupa prigodom njegova imendana i pred neke aktualne događaje; Euhatristija je bila naša svagdašnja žrtva i gozba, a posebice nedjeljna misa, bez nje nemoguće je zamislili križarsko društvo; Apostolat je dolazio kao posljedica žrtve i euharistije, značio je širiti Evan-

Don Ante Radić s Križaricama

đelje u svijetu što smo činili i svakidašnjom molitvom kao i raznim predavanjima, priredbama, duhovnim obnovama, hodočašćima, izletima… Imali smo svoju knjižaru, ondje kod kazališta gdje je sada kafić „Viktorija“, u toj knjižari nudili smo katoličke novine, i „Katolik“, razne naše publikacije kao i knjige vjerskog sadržaja domaćih i stranih autora. U toj našoj knjižari, sjećam se, radila je Zilpa Arbans. Posjećivali smo i kino kad bi bio koji dobar film u kinu „Tesla“ ili Kazalištu gdje su se također prikazivali filmovi. Naše priredbe i predavanja održavali smo u Katoličkom domu, u čemu nas je podržavao i naše priredbe posjećivao šibenski biskup Jeronim Mileta. Pozdravljali smo se našim križarskim pozdravom: „Bog živi!“ Jednom smo duhovnu obnovu držali čak u Subotici a jedne duhovne vježbe

u ličkom Dreržniku, 1939. godine, kad nas je tamo posjetio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac i pružio nam u pastoralu svestranu podršku. Uz našeg don Antu Radića, duhovnika, na čelu križarica bile su predsjednice, divne, požrtvovne žene: Nevenka Šarin, Dobrila Bujas i Marica Stanković. Kad ih se sjetim i sad mi srce zaigra. One su išle po župama, i u Primošten, Kruševo, te tamo osnivale križarice. Uspijevale su, čega su se god dotakle, pozlatilo bi se. E, da je danas takvih žena! Naše društvo zabranili su komunisti neposredno poslije rata. Zatvorili su nadbiskupa Stepinca, našeg don Antu Radića, pritvorili si i naše predsjednice, nas članice križarskog društva, bilo nas je u Šibeniku preko 150, rastjerali su. Zašto? Jer smo bile katolkinje i Hrvatice. Oni su nas, da nam mogu sudit i osuditi, proglasili ustašama. Kako danas živim? Živim ovdje na Baldekinu, u ulici Petra Preradovića, stanu, gdje smo ja i moj Metod uselili 1953. godine. Ubrzo, 21. travnja, ulazim u 97. godinu. Molila sam i jednako molim i danas. Bog je htio da doživim ove godine i da Vam sve ovo ispričam. Pred nekoliko dana bacilo me auto, nije me ubilo, evo me. Krunica mi je najbolja moja životna prijateljica, da mi nije nje, davno bih bila pod pločom. Kad navečer legnem, zaželim da se ne probudim, odnosno da se probudim u nebu kod moga Metoda. Bože, digni me! Želim otputovati u staro moje križarsko društvo kod don Ante, Nevenke, Dobrile, Marice i drugih mojih prijateljica križarica, Bog ih pomilova!

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

103


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE MSGR. ĆIRIL BANIĆ (šibenski biskup od 1951. – 1961.)

molim vas i zaklinjem, da ne okrene PIŠE: Mr. don Ante Skračić

R

odio se u mjestu Donji Dolac, 6. kolovoza 1890. Gimnaziju je završio u Splitu, a teologiju Zadru. Za svećenika (Splitske biskupija) zaređen je 1913. godine u Splitu. Sljedeće školske godine bio je nadstojnik u Bogoslovnom sjemeništu u Zadru, a nakon toga služi u Splitskoj biskupiji. Uz rad u dušobrižništvu diplomirao je na Zagrebačkom sveučilištu i položio doktorat iz građanskoga prava. 1942. godine Talijani su ga potjerali iz Splita. Pošao je u Osijek i tamo je bio vjeroučitelj. 1947. vraća se u Split i obavlja različite dužnosti. Prisilni rad U Splitu 15. ožujka 1950. zatvorila ga je UDBA (Udruženje državne bezbednosti). Proveo je sto dana u istražnom zatvoru. Navodni razlog je bio što nije prijavio jednoga svoga bivšeg učenika, „koji je djelovao protiv Države“. Međutim, na istraživanju je bilo glavno težište na poznatoj činjenici, da se on protivi Svećeničkom udruženju. Kako je poznato, to je Udruženje osnovala UDBA u cilju da Crkvu u Jugoslaviji odvoji od Rima. Osuđen je na godinu dana prisilnoga rada. Kaznu je počeo izdržavati  22. studenoga 1950. Međutim, kako se jedan dan istražnoga zatvora računa za tri dana prisilnoga rada, ka-

104

zna mu je istekla na Bogojavljene 1951. Kao biskup Banić nije bio u zatvoru, ali osuda na prisilni rad ostat će povod da je „Narodna vlast“ zauzela neprijateljski stav prema njemu. Imenovanje za biskupa 1951. imenovan je za apostolskog administratora Šibenske biskupije i posvećen za biskupa. Spomenutim imenovanjem dane su mu sve ovlasti rezidencijalnoga biskupa, što je postao tek pred smrt. Kako je poznato, od smrti biskupa Jeronima Milete (1947. godine) do dolaska Ćirila Banića, Šibenik je bio bez biskupa. To je bio razlog da su vjernici oduševljeno dočekali njegov dolazak. Međutim, neprijatelji Crkve nisu mirovali. Sam Biskup to potvrđuje: „Odmah, po mom dolasku u Šibenik, sve organizacije Narodne fronte zauzele su protiv mene neprijateljski stav. Na njihovim sastancima neprestano su me klevetali, da sam ustaša, da sam surađivao s okupatorom i neprijateljima, da sam čak sudjelovao u borbi protiv NOV-e“. Banić se ipak nije pokolebao. Ostao je neustrašiv u riječima i jasan u stavovima. Slobodno se može reći da mu je prva briga bio vjeronauk. Kad bi svećenik došao k njemu, najprije bi ga pitao: „Kako nauk kršćanski?“ Čuvar crkvene discipline Biskup Banić bio je pravnik

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

i na srcu mu je bila crkvena disciplina. U svojim okružnicama poticao je vjernike na nedjeljnu misu, te na ispovijed za Božić i Uskrs. Za otočne župe koje nisu imale stalnoga župnika, brinuo se da barem jednom mjesečno imaju misu. Prema svećenicima bio je zahtjevan, ali pravedan. Brinuo se za svećenički pomladak i pozivao vjernike da se mole po toj nakani. Prvi pastirski pohod Pastirski pohod u godini 1952. postao je očiti barometar prilika u kojima je živio i djelovao naš Biskup. Evo što sam o tome kaže: „Prema programu imao sam godine 1952. pohoditi 13 župa, a pohodio sam ih 11, u skoro svuda teškim okolnostima, dok sam krizmu u dvije župe odgodio radi terora. Sve ove napade na  biskupa organizirala je Komunistička partija, a vlasti se tome nisu protivile, dapače su sve i potpomagale. Na brojne podneske bilo Kotaru, bilo Vladi u Zagrebu, odgovor uopće nije dolazio, a zakonska zaštita se uopće nije opažala“          Stav prema „Svećeničkom udruženju“ Nemoguće je govoriti o biskupu Baniću i o njegovu odnosu prema Vlastima, a da se ne spomene „Staleško udruženje katoličkih svećenika“. (Unaprijed samo „Udruženje“. Vje-


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

ete leđa svetoj vjeri rojatno mnogima, pogotovo mlađima, taj pojam nije dovoljno jasan. Zato želim ukratko prikazati što je „Udruženje“. Društvo je osnovala UDBA u nakani da Crkvu u Jugoslaviji odvoji od Rima. Dakako da to nije javno rečeno, nego su svećenicima koji su pristupili u „Udruženje“ davane razne povlastice kao na primjer socijalno i zdravstveno osiguranje. Nigdje nije pisalo, ali je svima bilo poznato da su spomenuti svećenici bili oslobođeni (velikih) poreza, da nisu trebali prijavljivati procesije, „da im se gledalo kroz prste“ za eventualne prekršaje. To je bio samo mamac, ali je glavni cilj ostao isti. Jednom je to rekao Vicko Krstulović (predsjednik Oblasnog odbora za Dalmaciju) u razgovoru biskupu Frani Franiću: „Mi smo raskrstili s Moskvom, a vi raskrstite s Rimom“. Što je „Udruženje“ i tko iza njega stoji, naš Biskup je osjetio dok je još bio splitski svećenik. Godine 1949. došao je u Split dr. Svetozar Ritig (iz Komisije za vjerske poslove). Cilj putovanja je bio oduševiti svećenike za „Udruženje“. Svećenik Ćiril Banić jasno se suprotstavio toj zamisli. Ritig se vratio u Zagreb neobavljena posla. Godine 1950. Banić je bio uhapšen u Splitu. Ispitivanje je bilo dugo. Više se odnosilo na „Udruženje“ negoli na prekršaj zbog kojega je osuđen na 18 mjeseci prisilnoga rada. Naime, k njemu je došao je-

Dr Ćiril Banić, šibenski biskup l951. – 1961. dan njegov bivši učenik i nešto rekao protiv Države. Banić mu je savjetovao da to ne govori, ali ga nije prijavio. Prema Presudi u tome je bila sve njegova krivnja. Prema Presudi osuđen je samo zbog toga. Međutim, iz istražnog postupka se jasno vidi da je njegova „krivnja“ bila u tome što se suprotstavio „Udruženju“. Da nije bilo toga, ne bi bilo ni procesa. Budući da se svaki dan proveden u istražnom zatvoru računa za tri dana prisilnoga rada, kazna mu je istekla na Bogo-

javljenje 1951. Uskoro nakon toga imenovan je biskupom. Godine 1952. Biskupska konferencija Jugoslavije jasno je očitovala svoj stav izdavši poznatu zabranu „Non licet – Nije dopušteno“. Glavni pobornik za takvu odluku bio je upravo biskup Banić. Jasno je da to UDBI nije bilo po volji pa je čekala zgodnu priliku da mu se osveti. Tršćanska kriza U opterećenom ozračju odnosa između Crkve u Drža-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

105


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE ve u Jugoslaviji, Tršćanska kriza došla je kao naručena za zaoštravanje spomenutih odnosa. Naime, Zapadni saveznici 1953. godine odlučili su predati Italiji Trst (do tada samostalni teritorij). Jugoslavenska propaganda to je iskoristila za tobožnje povezivanje Vatikana s talijanskom iredentističkom politikom. Širom Jugoslavije uslijedili su protesti i napadi na Crkvu. U Šibeniku je to izgledalo ovako: „Na mitingu 3. rujna 1953. na Šibenskoj Poljani napada se Papa, Crkva i svećenstvo optužujući ih da su prodali Trst Italiji. Nakon toga, demonstranti su napali uz viku i galamu biskupsku palaču. Jedni su teškim gredama razbili ulazna dvorišna vrata palače; drugi su se po visokim ljestvama popeli na prozor prvoga kata; treći su razbijali prizemne prozore i masivne grilje… Biskup se sklonio u sakristiju katedrale. Te večeri demonstracije su

nastavljene i oko sjemeništa. Don Ante Radić morao je napustiti Šibenik. Toga dana, oko ponoći, opet začuje se vika i dozivanje podno biskupske palače. Napokon, don Veljko, biskupov tajnik, kad je vidio da su to predstavnici vlasti i policija te da žele razgovarati s Biskupom, uveo ih je kroz katedralu u biskupsku kuću. Oni su tražili da će, radi sigurnosti, Biskupa odvesti u Split, koji se, prema vlastitoj želji, nastanio u samostanu franjevaca konventualaca. Međutim, u Splitu Biskupa su dočekali splitski demonstranti: prodrli su u samostan, pogrdno govorili, napadali. Biskup je u takvim okolnostima doživio infarkt i hitno prebačen u splitsku bolnicu. Kasnije, vlasti su Biskupa vlakom prebacili u Zagreb. Dva mjeseca bio je kod čč. ss. Služavki maloga Isusa, zatim u nadbiskupskom dvoru u Zagrebu (također dva mjeseca). Nakon mukotrpnog traženja

cjelokupnog svećenstva Šibenske biskupije, Biskupu je dopušteno da se vrati u Šibenik. Međutim, osoblje UDBE dočekalo ga je na željezničkoj postaji u Drnišu i opet ga odvelo u Split. Konačno, 10. ožujka 1954. Biskup se vraća u svoj Šibenik. – Kroz to vrijeme upravu Biskupije Biskup je bio povjerio don Srećku Paviću“ „Šibenski list“ to je komentirao: «Narod potjerao iz grada neprijatelje biskupa Banića i njegovog zamjenika Radića... Narod je započeo demonstracije zbog najnovijih oružanih provokacija talijanskih imperijalista na našim granicama... Demonstrirajući ulicama grada, masa je došla i pred biskupsku palaču zahtijevajući da neprijatelj Banić napusti naš grad... I nije nikakvo čudo da su naši građani protiv takvih reakcionarnih popova ogorčeno demonstrirali i na kraju ih odstranili iz grada...»

Sudionici proslave 400. obljetnice posvećenja Katedrala. Šibenik, 1955. g. 106

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Šibenski list, 09.09.1953., str. 1

U SPOMEN BISKUPU BANIĆU

Nakon tršćanske krize Nakon povratka u Šibenik Biskup je nastavio svoju službu. Ipak su se osjećale posljedice pretrpljene bolesti, iako je i nadalje ostao principijelan. Tako je obavio Drugi pastirski pohod župama u Biskupiji. Ovaj put nije bilo uznemirivanja od „naprednih drugova“, ali ni onoga oduševljenja koje je pratilo Prvi pohod. Od 28. travnja do 1. svibnja 1955. organizirao je programski bogatu   četverodnevnu proslavu 400. obljetnice posvećenja šibenske katedrale. Slavlje je bilo na visini, ali prema tadašnjim prilikama održano je isključivo u crkvenom prostoru. Pedesetih godina provedena je obnova obreda Velikoga tjedna. Biskup je učinio sve da se poštuju odredbe Crkve. Vjernici su veoma lijepo prihvatili nove obrede.

Posvećivao je veliku pažnju liturgiji. Na srcu mu je bilo bogoslužje na staroslavenskom jeziku. Primjerno se brinuo za sjemeništarce i bogoslove.        Smrt Umro je iznenada, 3. veljače 1961., umalo nakon što je bio imenovan rezidencijalnim biskupom. U oporuci poručuje: «Uz zadnji pozdrav svome ljubljenom stadu, molim vas i zaklinjem, da ne okrenete leđa svetoj vjeri. Neka vam bude glavna briga kako nećete izgubiti vječno spasenje…“ Na njegovu sprovodu msgr. Rudolf Pian je rekao: „Tvrd kao gora ispod   koje leži njegov rodni kraj, jak, otporan, bez najmanjeg popuštanja ili kompromisa, spreman podnijeti i najgore, kad je bio uvjeren da radi, jer mu biskupska savjest to diktira». 

Bio je veoma pažljiv prema meni kao mladom svećeniku. Njegovim dekretom imenovan sam župnikom Marine, koja je prije toga bila bez svećenika sedam godina. Kadgod sam došao u Šibenik zanimao se kako radim. Kad sam mu rekao da sam u prvoj godini imao Prvu pričest tri puta, darovao mi je zlatni džepni sat s lancem. Rekao mi je da je to iz ostavštine jednoga svećenika za ovakvu nakanu. Don Slavko Mikelin

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

107


TEMA

Kako živjeti dobro uz zlo? „Dobro koje na leđima nosi zlo nije dobro.“ PIŠE: MR. SC. PETAR GARDIJAN

Život u svijetu dobrih i loših

K

ako živjeti u složenom, globaliziranom svijetu, svijetu dobrih i loših uzora i sve bržih i bržih promjena, kako u budućnost bez dobrih, prijateljskih, pronicljivih, oštroumnih, kreativnih i konstruktivnih ljudi i partnera? Zašto je danas nužnije nego ikad u povijesti stvarati suradnju, zajednice s drugima umjesto građenja moći nad drugima? Koliko je sve to što čovjek stvara i postiže stvar racionalnog, svjesnog, promišljenog i konstruktivnog, a koliko, naprotiv, nepromišljenog, iracionalnog, rušilačkog i destruktivnog u samom čovjeku, u ljudima? Povijest svjedoči da je drugi milenij, posebno 20. stoljeće, donio najveću znanstvenu, tehnološku, gospodarsku i 108

demografsku ekspanziju, ali i bezbrojna ljudska stradanja – epidemije, krize, progone, ratove, stratišta, mučilišta. Ljudi su gradili i rušili, razvijali bolji život i revno ga uništavali, stvarali su povijest i ponavljali je još konstruktivnije i destruktivnije, te se sve ljudsko dobro nadmetalo sa svim neljudskim zlom. Kolikom strašću konstruktivno gradimo ovaj svijet da pored tolikih znanstvenih i tehnoloških dostignuća, materijalnog i društvenog standarda života, istovremeno s toliko strasti i destrukcije razvijamo industriju sve ubitačnijeg naoružanja, da izazivamo stalne sukobe i ratove? Veliku strast za razarajućim naoružavanjem opravdava se željom za sigurnošću i mirom u svijetu. A postojeće zalihe atomskog naoružanja tolike su da mogu, ne jednokratno, nego više puta, u samo nekoliko trenutaka, uništiti sve ljude na Zemlji.

Ljubavni zov 21. stoljeća Pred čovjekom 21. stoljeća otvorena su pitanja: prvo, može li se osloboditi mržnje,

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

kao snažnog osjećaja i nagona da drugom čovjeku želi činiti ili da mu nanosi zlo - nevolju, ružno djelo, nesreću, i drugo, može li ljubavlju, kao jakim osjećajem privrženosti čovjeka/žene prema drugom čovjeku/ženi, odnosno osjećaj privrženosti unutar zajednice ili jedne prema drugoj zajednici, pobijediti mržnju 21. stoljeća? Može li se kršćanskom tradicijskom milosrdnom ljubavi, kao ‘uzdignućem ljudske volje da djeluje u izvjesnom smislu na božanski način’ zaustaviti mržnju i destrukciju čovjeka 21. stoljeća? Kako će čovjek u 21. stoljeću nastaviti život? S više ljudskih vrlina ili mana, konstruktivno – građenjem ili destruktivno – rušenjem; u miru, nenasilju, ispravnoj, istinskoj ljubavi ili po starome u mržnji, agresijama, ratovima, uništavanjima svega života na zemlji i na kraju samoga čovjeka? Može li čovjek u 21. stoljeću uništiti rušilačku snagu raspoloživog i zaustaviti industriju novog naoružanja, strašnu destrukciju suvremenog svijeta? Tko može i treba pokrenuti misiju mira i ljubavi na početku 3. milenija: političari, znanstvenici, gospodarstvenici,


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE TEMA svećenici, umjetnici, vojnici – graditelji ili rušitelji, konstruktivci ili destruktivci, ljudi s ljubavlju za ljude ili ljudi s mržnjom, ljudi 3. milenija? Sve je na ‘stolu’ ove civilizacije: čovječnost, ljudskost, humanost, solidarnost, optimizam, ali i suprotno. Bezbrojni ljudi i organizacije suvremenog svijeta oduvijek su radili, danas rade i sutra će raditi na jednoj i drugoj strani. Civilizacijski je izazov kako prevladati svu destrukciju ovog svijeta, kako razvijati svijet Novog milenija, kao ‘pažljiv i samosvjestan život, sa samokontrolom i odgovornošću, empatijom i suosjećanjem’, kao svijet ljubavi i dobra.

Kako zagristi ‘jabuku 21. stoljeća’? Neizbježan i neotklonjiv zahtjev ekonomije 21. stoljeća je da rješava probleme građana – kupaca, potrošača, gostiju, klijenata, partnera... Ispunjenje tog zahtjeva od privrednika traži sposobnosti za: 1.) nerutinski, 2.) kreativni i 3. konceptualni rad. Autonomija u poslu od presudne je važnosti za ostvarivanje sposobno-

sti privrednika - poduzetnika, menadžera, zaposlenika. Rješavanje složenih gospodarskih zadataka 21. st. zahtjeva radoznao i zanosan duh kako bi se došlo do svježih, izvrsnih rješenja i inovacija. Zanos se ne postiže poslušnošću nego željenim angažmanom. Znanstvenici već dugo znaju da ponašanje čovjeka uvjetuju dva motiva: prvi motiv – unutarnji, biološki nagon (glad, žeđ, reprodukcija) i drugi motiv – vanjski, nagrada i kazna (‘mrkva i batina’). Međutim, revolucionarnim otkrićem 1949. g. u psihologiji došlo se do trećeg motiva – unutarnjeg zanosa kod izvođenja (radost koja se osjeća pri izvođenju posla, posao koji se voli, sama po sebi dovoljan je poticaj - nagrada). U suvremenom svijetu traži se: više, bolje, brže, maštovitije, osjećajnije. Ali, kako vi radite i pričate to što radite?.Radite li ono što volite? Slijedite li svoje srce? Inovacija nema bez strasti. Otkrijte to što volite, jer to vrijedi i za posao i za srce. Mudrost je pronaći i iskoristiti strast koju svi posjedujemo za naše proizvode i usluge, za inovacije koje mijenjaju svijet. Nužno je uvijek cijeniti ulogu strasti za uspjeh svojeg poduzeća, proizvoda, brenda i svoje karijere. I d e j a nade, mogućnosti i vizija p r e ma kojoj

osjećate strast neće vas pustiti na miru. Strast je emocionalno gorivo koje pokreće na ostvarenje vizije. Na strast se oslanja kada netko vaše ideje dovede u pitanje, kada vas odbace “stručnjaci” i vaši najbliži. Tajna uspjeha koju propovijeda najuzbudljiviji inovator S. Jobs: ‘slijedite srce i ne pristajte na put koji ne osjećate da je vaša istinska sudbina’. „Crkva mora pratiti razvoj čovjeka i naroda: egzistencijalni, moralni i ljudski, sa svim novim mogućnostima koje razvoj pruža. Mora im pomagati da rastu u čovječnosti.” (Papa Franjo) Ljudi se često pitaju: zašto je čovjeku oduvijek bilo tako važno pripadati drugom čovjeku, drugim ljudima, ljudskoj zajednici? Zašto je djetetu toliko bitna majka, roditelji, prijatelji? Od davnina je poznato ako se dijete, ali odrastao čovjek izolira, ako mu se uskrati pripadnost svojoj zajednici i ljubav drugih i za druge da će ostati bez životno važne emocionalne hrane. A još gore, time će biti osuđen na najokrutniju kaznu – samoću, isključenje, progonstvo, na grozan život izvan društvene zajednice, bez mogućnosti davanja i primanja ljubavi.

Dobro i zlo kapitala 21. stoljeća Koliko je poznato nema niti jedne životinjske vrste koja se ne miri svojim načinom života. A, čovjek se danas buni protiv onoga što je sam stvorio. Čovječanstvo je proživljavalo i proživljavat će u budućnosti krize – moralne, političke, vjerske, …, ali i financijske, ekonomske i društvene.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

109


TEMA S nastankom kapitalizma krize su postale njegovo prirodno stanje. Posljedna kriza buknula je 3. 10. 2008. kao financijska, prerasla je u ekonomsku krizu, a proširila se i na društvo i politiku – postala je prva globalna kriza 21. stoljeća, dublja, žešća i snažnija od svih prethodnih. Premda su osjećali krizu, najbogatiji su izvlačili profit gdje su god mogli. “Upućeni” – bankarski rukovodioci, koji osjećaju lojalnost samih prema sebi, 2002. dodijelili su 10 milijardi dolara bonusa. GRAMZIVOST je očigledno i dalje pokretač kapitalizma. Kriza ‘našeg kapitalizma’ traje šestu godinu i zahvaća: poduzeća, institucije, građane, potrošače, radnike, štediše, zajmoprimce, gradove, općine, županije, … Prema marksističkoj ekonomskoj teoriji kapital označava prvo, ukupna sredstva za proizvodnju i drugo, instrument eksploatacije radnika od strane kapitalista. Kroz svu povijest, sve epohe, kapitalizam je omogućio najbrži ekonomski razvoj čovječanstva, održavao se i razvijao agresivnim odnosom prema prirodi i čovjeku i koncentracijom kapitala.

Ekonomski promatrano kapital u kapitalističkom sustavu označava ukupna (stalna i obrtna) sredstva za proizvodnju. U procesu reprodukciji kapital se javlja kao: 1) novčani – u blagajni i banci, 2) robni – sirovine, repromaterijali i gotovi proizvodi i 3) proizvodni – kad je u proizvodnom procesu. Za političku i povijesnu ekonomiju, za socijalnu pravdu i razvoj demokratskog društva važne su stope (brzina) ekonomskog razvoja, ali i odnos između stope povrata od kapitala (k) i stope rasta dohotka i proizvodnje (p). Veća stopa povrata kapitala (k) znači da se brže akumuliralo, raslo bogatstvo (kapital) iz prošlosti nego što su rasli proizvodnja i plaće zaposlenika (p), a ta nejednakost (k > p) izražava temeljno protivljenje kapitala i rada, što onda izaziva destabilizaciju društva, sukobe i ratove. O kakvoj se strasti ‘kapitala’ radi pokazuje strast za proizvodnjom i trgovinom razarajućeg naoružanja, za oplodnjom koju iskazuje kapital ‘vojnog lobija’. Svoju poziciju na globalnom tržištu on opravdava željom za osiguranjem mira i razvojem demokracije u

Nebesa Dobro jutro – pozdravi me. Kol’ko ima do nebesa? Dobio sam neko pismo, Nepoznata mi adresa! Kreneš ravno, onda desno, Onda lijevo, pa visoko Ispred tebe Zlatna vrata, Ne vidi ih ljudsko oko. Svatko njima mora proći; Pravi klesar ih isklesa, Vidiš... ono što ne vidiš, E, baš to su ti Nebesa! Zvonko Friganović svijetu. – Kad se jednom stvori, piše Thomas Piketty, jedan od najpoznatijih ekonomista danas, u svojoj knjizi Kapital u 21. stoljeću, – kapital se sam reproducira, brže od rasta proizvodnje. Prošlost proždire budućnost. Kapital ostvaren u prošlosti raste brže nego što rastu proizvodnja i plaće. ... (a) neograničen rast svjetske nejednakosti bogatstva, koje se sada povećava tempom koji je dugoročno neodrživ, morao bi zabrinuti i najgorljivije branitelje samoregulacije tržišta. Pitanje na kraju: kamo, u koja ‘Nebesa’, vodi ponašanje ‘čovjeka kapitaliste’, svjesno ili nesvjesno, dobru ili zlu? Dobro je za kršćanski blagdan – dan Kristova uskrsnuća vjerovati i nadati se u povratak dobra, u čovjeka, u ljude, koji shvaćaju, prihvaćaju i provode dobro kao vječnu, univerzalnu, moralnu, ljudsku vrlinu: istinitosti, ispravnosti, mira, ljubavi i nenasilja, sa fizičkog, emotivnog, intelektualnog, spiritualnog i aspekta srca.


PRIRODA

Uskrsni leptir

PIŠE: dr. sc. Drago Marguš

Uskrsni leptir (Zerynthia polyxena Denis & Schiffermuller, 1775) jedan je od najljepših danjih leptira u europskoj fauni. Odrasli leptiri (imago) pojavljuje se u travnju, oko Uskrsa, pa mu od tuda potječe hrvatski naziv. Pripada porodici lastinrepaca (Papilionidae). Euroazijska je vrsta čiji areal obuhvaća područje srednje i jugoistočne Europe i Aziju. Populacije su uglavnom male i lokalno rasprostranjene, na području jugoistočne Francuske, Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Grčke, Bugarske, Rumunjske, Poljske, Ukrajine, Rusije do srednje Azije. U planinskim područjima dolazi do 1 700 metara nadmorske visine. Pokazuje znatnu morfološku varijabilnost, pa je na području Europe opisano nekoliko podvrsta. U Hrvatskoj je široko rasprostranjen, u kontinentalnom, gorskom i na mediteranskom području. Živi uz rubove šuma, na suhim cvjetnim livadama i krškim terenima, ali i na vlažnim livadama uz obale rijeka, kao i uz kultivirane površine. Prepoznatljiv je po žutoj boji prednjih i stražnjih krila i osebujnim crnim šarama i crvenim pjegama. Raspon krila mu je do 52 mm i ubraja se u veće vrste danjih leptira. Pojavljuje se samo u jednoj, proljetnoj generaciji. Vrijeme leta mu je kratko (oko tri tjedna) i poslije svibnja na mediteranskom području više se ne može vidjeti. Ženka na biljkama hraniteljicama polaže kuglasta, bijela jaja. Gusjenica je duga od 30 do 40 mm, prvo crne, zatim žućkasto-sive do smeđe boje, lako prepoznatljiva po izraštajima crvene ili narančaste boje s crnim čekinjama. U pravilu se nalazi, kao i jaja, samo na biljkama hraniteljicama roda vučjih stopa (Aristolocha) – okruglolisnoj vučjoj stopi (Aristolochia rotunda) ili žutoj vučjoj stopi (Aristolochia clematitis), čijim se lišćem hrani. U svibnju ili početkom lipnja zakukulji se i tankim ljepljivim nitima pričvrsti se za podlogu (kamen, koru drveta, livadnu biljku i sl. U stadiju kukuljice uskrsni leptir ostaje gotovo deset mjeseci, do travnja iduće godine, dakle i zimuju u stadiju kukuljice. U Hrvatskoj je Pravilnikom o strogo

zaštićenim vrstama (NN 144/13) zaštićen u kategoriji strogo zaštićene vrste. Ugrožen je uništenjem staništa, prije svega sukcesijom bilja na travnjačkim površinama i isušivanjem močvara.


Rijeka Krka - gornji tok Značajni krajobraz AUTORI: Drago Marguš, Anita Babačić Ajduk, Hrvoje Zekanović, Tina Dragutin Rijeka Krka, od slapa Krčić do podnožja Skradinskog buka, s priobalnim pojasom u širini od sto metara, u kanjonskom dijelu do njegova grebena, 20. siječnja 1962. Zakonom o zaštiti prirode Leuciscus zrmanjae

112

proglašena je rezervatom prirodnih predjela. Proglašenjem Nacionalnog parka „Krka“ 1985. i izmjenom granice NP 1997. uzvodni dio toka Krke od slapa Krčić do granice NP „Krka“ ostao je u kategoriji zaštićenog krajobraza. U okviru zaštićenog područja nalazi se izvor rijeke Krke, smješten u podnožju planine Dinare tri i pol kilometra sjeveroistočno od Knina podno 22 m, visokog zimi bučnog a ljeti bezvodnog, Topoljskog slapa, Velikog buka ili Krčića slapa. Sastoji se od tri stalna izvora: Glavnog izvora, Malog izvora i Trećeg izvora. Glavni izvor nalazi

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

se u špilji (sifonu) na 224 m nadmorske visine. Treći izvor i Mali izvor nalaze se na lijevoj obali Krke, oko 50, odnosno 150 m nizvodno od slapa. Treći izvor daje oko 3-5% ukupnih voda izvora Krke, Mali izvor oko 10-15% a najizdašniji, Glavni izvor oko 80-95%. Dotok Glavnog izvora kreće se od 1,5 do 10 m3/s. Smatra se da je izvor Krke u geološkoj prošlosti, prije nego što je Zlousta (Salmothymus obtusirostris krkensis)


PRIRODA rijeka Krčić postala periodična tekućica, bio u Podinarju na mjestu današnjeg izvora Krčića. U izvoru Krke u potpunoj tami obitavaju endemični jednakonožni rak Monolistra hercegoviniensis brevipes i stigobiontni desetonožni rak Spelaeocaris pretneri, endem Dinarida, rasprostranjen od Hercegovine do Like. Na prva 4 km toka rijeka Krka prima tri pritoke: Kosovčicu (12,5 km), Orašnicu (5,3 km) i Butišnicu (39 km). Prvi lijevi pritok je Kosovčica, koja dovodi vode više stalnih ili povremenih izvora (Velikog i Malog izvora i Lopuškog polja) s istočnog oboda Kninskog polja. Prvi desni pritok je Orašnica, koja glavninu vode dobiva od Crnog vrela i izvora u Vrpolju. Nizvodno od ušća Orašnice, nakon što Krka napusti Kninsko polje, s desne strane u nju utječe Butišnica. Rijeka Butišnica izvire u planinskom području najsjevernijeg dijela slijeva Krke i najizdašnija je njezina pritoka. Na svom 39 km dugom toku prima i više stalnih, ali kratkih pritoka: Jelenački potok, Duler, Crni potok, Mračaj, Došnicu, i Radljevac. Butišnica je za vrijeme Prvog svjetskog rata nasipom odvojena od Krke, tako da one danas teku paralelno do svoga spoja, čime je „prirodno“ ušće kod Bulinog kuka pomaknuto oko dva kilometra nizvodno. U gornjem toku rijeke Krke

Topoljski slap

Izvor rijeke Krke

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

113


PRIRODA

Vidra (Lutra lutra)

Rijeka Krka

Rijeka Kosovčica

Rijeka Butišnica 114

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

žive četiri ribe uvrštene u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske – zlousta (Salmothymus obtusirostris krkensis), hrvatski endem, u kategoriji kritično ugrožene svojte, primorska pastrva (Salmo faroides), u kategoriji ugrožene svojte, te ilirski klen (Squalius illyricus), endem jadranskog slijeva, i zrmanjski klen (Squalius zrmanjae), hrvatski endem, u kategoriji osjetljive svojte. Česta je i alohtona kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss), koja se kontrolirano uzgaja u blizini izvora Krke. Gornji tok rijeke Krke stanište je vidre (Lutra lutra), svojte ugrožene u europskim razmjerima.

Topoljski slap


KULTURA Objavljeno u Svetoj Ceciliji br. 4-5, Zagreb 2005., str. 20-21

Najstarije hrvatske orguljarske radionice? PIŠE: Božidar Grga

Gradnju orgulja u Hrvatskoj možemo kontinuirano pratiti od XIV. stoljeća u kojem ovaj priznati liturgijski instrument resi mnoge europske katedrale i značajnije samostanske crkve. Prema povijesnim izvorima kod nas se najranije spominju orgulje sredinom XIV. stoljeća u Zagrebu i Dubrovniku. Od tada, s više ili manje pouzdanosti možemo pratiti njihovo rasprostiranje, a isto tako i tehničko-zvukovno usavršavanje. Činjenica je da mala i ekonomski slaba Hrvatska, koja je često bila poprište dugotrajnih i iscrpljujućih ratova, nije pogodovala razvoju značajnijih orguljarskih radionica sve do XIX. stoljeća. S toga je većina naših povijesnih orgulja stranog porijekla. Unatoč tim činjenicama, iz naših nesređenih arhiva s vremena na vrijeme svjetlo dana ugleda dragocjeni podatak o nekom davno zaboravljenom domaćem orguljaru ili orguljarskoj radionici. Najpoznatiji hrvatski grad po sačuvanim povijesnim orguljama je Šibenik. Stjecajem okolnosti, za taj grad je vezana intenzivna aktivnost dvojice hrvatskih orguljara s područja Dalmacije, točnije sa zadarskog područja, koji su djelovali koncem XVI. i u prvoj polovini XVII. stoljeća. Budući da postoji interes za podatke o ovim graditeljima oni će biti izneseni ovdje na najsažetiji način i biti dostupni zainteresiranim organolozima. Za sada su o zadarskim orguljarima podrijetlom s otoka Vrgade poznati sljedeći podaci i dokumenti: LUPINO, Šimun (Simon), (Vrgada, ? – ?, † 1613.) Uprava stolne crkve u Šibeniku učinila je ugovor 23. XII. 1600. godine sa Šimunom Lupinom iz Zadra (habitante a Zara), koji će

za 150 dukata popraviti organ (Notarski spisi suda, sv. 53.II i 72. M. Simonić)1. Učinio je istog dana ugovor za izradu novih orgulja za crkvu Sv. Frane u Šibeniku od 7 registara i glavnom cijevi od 5 stopa za 220 dukata (Notar. Arhiv suda, sv. 53., fasc. II., 171.). Orgulje su dovršene u srpnju 1601. (samostanski arhiv, Knjiga prihoda i rashoda 1562.-1621., str 80. i 81.) 2. Ovaj je Šimun 13. III. 1602. zakupio u Šibeniku od malog kaptola zemljišne prihode za 3 godine. Šimunova žena zvala se Kata3. Godine 1604. Simon Lupino habitante a Zara gradi nove orgulje za dominikansku crkvu u Bolu na otoku Braču. Dana 20. veljače 1604. g. plaćeno je Matiji Franotiću da sa barkom i jednim mornarom ode u Zadar po «l’organista» (knjiga troškova bolskog samostana za 20. 2. 1604.). Orgulje su bile gotove te godine jer u knjizi troškova za 17. VI 1604. stoji da je Šimun dobio za orgulje 120 L4. Dana 29. XII 1609. uprava katedrale u Šibeniku obvezuje se Šimunu plaćati 10 dukata na godinu da uzdrži u redu orgulje (notarski 1 Podatak iz rukopisa don Krste Stošića, br. IV.11., Muzički život u šibenskoj prošlosti, 1937., poglavlje Orgulje u Šibeniku, naslov Orgulje u katedrali. Rukopis je vlasništvo Županijskog muzeja u Šibeniku. (Svi navedeni spisi nalaze se u Državnom arhivu u Zadru.) 2 Don Krsto Stošić, Samostan i crkva Franjevaca konventualaca, 1930., rukopis br. 59., vlasništvo Ž.M.Š. 3Podatak iz rukopisa don Krste Stošića, br. IV.11., Muzički život u šibenskoj prošlosti… 4Antonin Zaninović, Još nešto o orguljama u Bolu, Sv. Cecilija/4-1923., str.108.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

115


KULTURA arhiv suda, 53. II. 239.)5. Šimun je bio mrtav 1613. godine, ali je njegova tvornica i dalje radila6. Interesantna je jedna bilješka u članku Documenti di storia organaria Veneziana koji je objavio Gastone Vio u časopisu L’Organo7. Iznoseći podatke o Nikoli Lupini-u, u bilješci 16 komentira kako nije poznato da li je Nikola bio u srodstvu sa zadarskim orguljarom Šimunom Lupini (ne Lupino!), pozivajući se na djelo Renata Lunelli, Studi e documenti di storia organaria Veneta (Firenza 1973, Olschki). LUPINI, Nikola (? Vrgada 1594.-† Venezia 22. X 1644.) Susrećemo i sljedeće načine zapisivanja njegova imena i prezimena: Nicolò Vergadich Nikola Vergadin rečeni Lupini Nicolò dall’Organi (u Veneciji) Prema pisanju don Krste Stošića (Šibenik) Lupini su bili porijeklom iz Vrgade, mjesta na istoimenom otočiću između Murtera i Pašmana, a nasuprot Draga blizu Biograda na Moru. Nikola Lupini sin Lovre imao je orguljarsku radionicu u Zadru i Mlecima. 5 Podatak iz rukopisa don Krste Stošića, br. IV.11., Muzički život u šibenskoj prošlosti… 6 Podatak iz rukopisa don Krste Stošića, br. IV.11., Muzički život u šibenskoj prošlosti… 7 Gastone Vio, Documenti di storia organaria veneziana, L’Organo, XIV, Casa editrice Pàtron, Bologna 1976, p. 41. 116

Dana 3. X 1639. ugovara gradnju novih orgulja za Novu crvku Bl. D. Marije u Šibeniku za 300 dukata (odnosno 2.289 lira i 6 solda). Plaćena mu je akontacija u iznosu 400 lira. Orgulje su bile dovršene 10. VI. 1640 kad mu je plaćen i preostali iznos, a dobio je i kozlića na dar8. 1640. obavljao je službu orguljaša u crkvi Sv. Frane u Šibeniku9. Iste godine kupio je od bratovštine Nove crkve 50 litara ulja10. Dana 9.VI. 1640. godine šibenska katedrala je načinila ugovor S Nikolom Lupini za nove orgulje za cijenu od 854 dukata11. To se imalo namiriti iz ostavštine od 1500 dukata koje je crkvi darovao arhiđakon Ivan Krstitelj Divnić oporukom od 6. II. 1637. godine, ali radi ratovanja s Turcima, kad su polja bila zapuštena, prihodi se nisu mogli skupiti. Tek na 4. VIII. 1672. godine Danijel i Ivan Divnić, braća baštinici, uzimaju obvezu da će isplatiti svotu od 5.829 lira (Notar. Arhiv suda, 82.III.2229-32.)12. 8 Don Krsto Stošić, Nova crkva, Rukopis br. 46., str. 12., vlasništvo Županijskog muzeja u Šibeniku. 9 Don Krsto Stošić, Samostan i crkva Franjevaca konventualaca… 10 Don Krsto Stošić, Nova crkva, Rukopis br. 46… 11 Po cijeni, radilo se o većim orguljama, gotovo su tri puta skuplje od onih u Novoj crkvi. Nije sigurno da su ove orgulje napravljene jer Stošić ne navodi službeni spis. 12 Podatak iz rukopisa don Krste Stošića, br.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)


U kolovozu 1643. godine Nikola je popravljao orgulje u Novoj crkvi u Šibeniku za 60 lira13. Dana 25.XII. 1643. isplaćen je za ugađanje orgulja u crkvi S. Giovanni in Bragora u Veneciji14 (zapisan kao Nicolò dall’Organi). Od 26.- 31. III. 1644. ugađa i popravlja orgulje u istoj crkvi (zapisan kao isti Nikola i kao Nicolò Lupini). Oporuku je napisao 21. X. 1644. iz koje se vidi da je sin pok. Lovre i da ima braću Šimuna i Andriju kojima je ostavio 10 dukata. Preminuo je dan kasnije u pedesetoj godini života. Uzrok smrti je visoka temperatura koja je trajala 8 dana15. 10. I. 1645. godine braća Andrija i Šimun Vergadich reč. Lupini pokojnog Lovre, iz našeg primorskog mjesta Vrgade daju punomoć Martinu Madešku u Šibeniku, da ih zastupa pred vlastima u Mlecima, gdje je prošlih dana preminuo njihov treći brat Nikola Vergadin reč. Lupini orguljar (Notar. Arhiv suda, 75. I. 55.)116. Ima naznaka da je Nikola Lupini izvjesno vrijeme boravio u Šibeniku; kupovanje ulja, orguljaška služba u crkvi Sv. Frane i konačno, njegova braća angažiraju Martina Madeška, Šibenčanina, da ih zastupa na ostavinskoj raspravi u Mlecima. Organološko društvo Organum Šibenik (bivša Orguljaška ljetna škola) je 7 godina uz pomoć Ministarstva kulture obnavljala orgulje iz šibenske crkve Sv. Nikole. Dosta su opravdane pretpostavke da su prvotno bile u Novoj crkvi Blažene Djevice Marije i da ih je sagradio Nikola Lupini 1640 godine. Taj instrument je dragocjen za hrvatsku baštinu i organologiju. IV.11., Muzički život u šibenskoj prošlosti… 13 Don Krsto Stošić, Nova crkva, Rukopis br. 46… 14 Gastone Vio, Documenti di storia organaria veneziana, L’Organo, XIV… 15 Gastone Vio, Documenti di storia organaria veneziana, L’Organo XVII, p.185., Pàtron editore – Bologna, 1979. 16 Podatak iz rukopisa don Krste Stošića, br. IV.11., Muzički život u šibenskoj prošlosti…

Crkva sv. Nikole 1998. godine

Sviraonik

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

117


LITERALNI RADOVI

USKRS Ustao je Krist iz groba, Zar Bog u podzemlju da trune. Učenici Njegovi zbunjeni od straha drhtali su, ja s njima slab, znojim se i krijem dok netko na vrata kuca, srca mog, smrt, suputnica naša. Jučer bičevan, odbačen i raspet, ubijen na drvu križa, moj Bog, danas u slavi neba, Isus moja nada, moj jedini spas. O Bože, na duši mojoj raspetoj, posij zrnce gorušice, vjere kršćanske, nek rodi ono spokoja i mira. Uskrsna svijetlosti, obasjaj mračne prostore, ranjenog srca ljudskoga, moga.

O Bože, kako teško je, u oluji života, ploviti lađom vjere do Uskrsa svoga. U daljini spazih svijetlo svjetionika, križ gori u dubini srca, smoći mi je snage zaveslaja, do Uskrsa, luke spasa doći, u nebo se dići, snagom volje svoje ljestvama milosrđa Tvoga. Bože, Ti voliš me, nisam zaslužio, častiš me uskrsom Sina Svoga. Ljubav Tvoja svemoćna uskrisiti će dušu moju, zar čovjek nije više od šake praha zemaljskoga. Uskrsom tvojim, Gospodine, besmrtan postajem i vječan osjećaj mira srce mi ispunja.

Raskidaj okove naše dok kričimo nemoćno, stenjući pod grijehom, ranjeni i očajni, gladni i žedni ljubavi i pravde, goli i bosi u duši i tijelu.

118

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Zoran Maleš, Mirlović Zagora


Ajduk živi vječno, zašto ne bi ja?! Šesni moj kumpare Špiro, kumpati ča ti se nisan prija denja. Uskrs je na vratiman i kako bi ti se sada moga ne denjati. Fala ti, kumpare, na dularima, pomoga si mi kupiti bakalar za Veliki Petak i koju ljogu o velikoj šetemani. Siguro si štija kolika je ode u nas dežgracija, ne more nas škapulati ni Eropa, a profundali bi i Meriku. Grdna su vrimena, kumpare, kako ne bi bila kad mladi ne poštuju starije a stariji Boga velikoga. Dojti će veliško pokaranje na ovi svit, samo ča nije. Gle kako se šaketaju narodi po svitu, puno je gladnih, brez posla, naši deški i cure bižu vanka ka miševi iz prazne kuće. Pokaranje! U naše malo misto jur je arivalo: pasalo je 3 godine da se nijedno čeljade nije rodilo a ne munta ni misec dan a da niko ne otegne papke. Eno učera je umra kum Markša, Bog ga pomilova. Na punti smrti mu je bija kurat, da mu je sveto ulje, ali nije moga primiti oštiju u justa jerbo da je puno beštima. Šporki jazik! A da vidiš, moj kumpare, kakvi mu je bija sprovod, ne bi reći da je umra vaš Obama: 55 tonobilov, 38 venac, 3 glazbe, 5 popov, 14 švora, samo je još falija papa Frane. A da mu vidiš greb! Nije ga takvoga ima ni faraon. Ja ne znan kako će un, od lipote i sriće, iz njega izaći kad bude truba zatutuličala na sudnji dan. Naš Isukrst nije ima svoj greb vengo ga je pozajmija u susida, štija san u libru ča mi ga je darovala teta Šimica. Zato je moga iz njega izletiti ka tica već trtji dan, odvalija je grebni kamen ka pero. Nise veza za greb vengo za nebo, zato je uskrsa kako je reka i ja mu virujen. Ti si mi, kumpare govorija da moreš povirovati da je naš Iskrst uskrsnija ali da ne moreš virovati da more čovik uskrsniti, digniti se iz greba. „Kako? - besidiš - nijedan se mrtac nije diga, eno suhe košćine

moga dida i šukundida u rapi, nisu se nianci za nokat pomakle. Ko to more oživit? Kumpare, vidit ćeš ča će biti na sudnju dan. Bogu nije preša i ka ča mu nije bilo teško stvoriti čovika, tako berlavoga ka ča si i ti, još mu ga je lašje oživiti, ali ne višlje po nesritnome Adamu vengo sadare po Iskrstu. Ni ja neznan kako, jerbo san obišni seljak, ali ako ne znan. kako ne znači da je nikako. Bogu Šabaotu je sve moguće: un urdina da iz mrtvog jaja izađe živo pile, iz mrtvoga simena živa klica, iz gusune stvori se lepurica pa poleti u ariju, iz crne mrtve zimske prirode zasja mirisavo premeliće … i tako redon, gledan i odoćajen vlastitin očiman. Mirakul! Osin toga, dragi moj kumpare, i Isukrst nan je poručija: „Ja san uskrsnuće i život, ko u mene viruje, ako i umre, živit će.“ Ja mu virujen, ne znan, ali mu virujen. Ko san ja da znan tajne života i smrti. Neš ti pameti. Ako ja ne znan, Bog zna,… možda jošte i naš kurat. Želija bi i molin se Bogu, moli se i ti, kumpare, da sadare prigodon Uskrsa iz smrti rata uskrsne mir za bajne ljude koji i ove svete šetemane ginu; da u mojoj Rvackoj uskrsne sloga, posa za svakoga, život za nerođene, da stane pomor moga naroda i da mu napokon svane uskrsnuće – život! Nek Ajduk živi vječno, zašto ne bi i ja? Ko navija za Ajduka i Isusa, živit će, je li tako? Šesni i dragi moj kumpare, viš ja se raspriča ka da san vratar. Kumpati ako san ti bija dosadan. Na kraju mogu li te ništo zamoliti: prid Uskrs mi dolazi na naplatu jedna rata kredita u francima ča san ga bija uzeja za oblaganje moga greba u pljočice od majelika, bi li mi moga čagod kanuti, koji dularčić, Bog ti platija, ja ću tebi uskršnju karutulu u krtolu. Dunkve, kumpare, sritan ti i berićetan Uskrs! Tvoj kumpar Juko Gizdavac zvani Pivac

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

119


USPUT

Turski bedem i „biblijska voda“ kao turistička atrakcija ČUDO OD GREBAŠTICE Malo mjesto kraj Šibenika, gdje se u 17. stoljeću branio grad od Turaka, izraslo u privlačnu rivijeru TEKST I FOTOGRAFIJE: Joško Čelar Možda i ima razloga, što su zidine na Oštrici nasuprot Grebaštici s kraja na kraj mora, sagrađene pred kraj 15. stoljeća za obranu od osmanskih navala nazivali „Starim Šibenikom“ . Naravno, ondje nije bilo nikakvoga grada u doba kada se u Šibeniku gradila katedrala sv. Jakova, ali je značajno da se na tom prostoru branio i Krešimirov grad. Sama fortifikacija, frapantno nalik onoj na Malome Stonu i danas djeluje impresivno i 120

privlači turiste i namjernike. Riječ je, zapravo, o pribježištu(refugium) s malim naseljem i crkvicom za žiteljstvo iz istočnoga i južnoga okružja grada Šibenika u doba turskih osvajanja. Dovršeno je godine 1497. za mletačkoga dužda Barbariga koji ju je dao posebno utvrditi. U pratnji Nikole Mrdeže iz Društva za očuvanje šibenske baštine „Sv. Mihovil“ , aktivista iz Grebaštice, obišli smo taj kraj u sjeni šumovitoga brda Jelinjaka, nazvanog i „plućima grada“ . Prošli smo brdovitim seocetom Brnjačom, čije su padine pune maslina i vinograda i badema u cvatu i uspeli se poljskim putom do slikovitih Konoba, s prelijepim vidikovcem prema moru. U kućnome dvorištu

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

na suncu pri jutarnjoj marendi zatekli smo Josu Kneževića i ženu mu. Pokazali su nam veliko seosko guvno, što se od starosti dijelom srušilo na put. Odavna konji ne gaze žito na guvnima Grebaštice. Žitarice se ne uzgajaju, a ni konja više nema. Ali zato ima zelenila, vrtova i starih obnovljenih kuća za uživanje gostima željnima mirna odmora. Grebaštica od turizma godišnje ostvari 120 tisuća noćenja, a mjesto ima 1 240 stanovnika. Prije ophoda bedema na Oštrici, put nas je nanio na poznato izvorište pitke vode- Kanelu, po legendi staro 2 000 godina. Na tom mjestu je u ljetu lanjske godine upravo Mrdeža „demonstrativno“, pred kamerama, popio nekoliko čaša navodno onečišćene


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE USPUT vode i- „ostao živ“ .Bilo je to u vrijeme, kada se s vodom u šibenskome zaleđu zbio eko-incident onečišćenja nekih Krkinih izvorišta, što je trajalo desetak dana. Voda iz izvora Kanela jakim mlazom teče metalnom „kanelom“ i sliva se u kamenicu. Ali veći dio se gubi niz padinu brda. Voda, koja svugdje ima cijenu i život znači. U ovome kraju su i ostaci staroga kamenoloma iz kojeg se vadio kamen za gradnju bedema, ali i za šibensku katedralu. I poznati grebaški KUD nosi ime „Bedem“ . Do bedema na Oštrici, na suprotnoj strani Grebaštice, dolazimo uskim vijugavim putom uz more. Prostor je ograđen, jer je na Oštrici uzgajalište divljači(muflona) kojim upravlja Šumarija Šibenik. Tu počinje i „Turski bedem“ .

Na bedemu „Starog Šibenika“ Treba se verati stijenama za uspeti se na krunište bedema sa strijelnicama i puškarnicama, uz koje je i konzolna šetnica od već dotrajale sedre. S bedema su se na dva mjesta već odronile veće količine kamenja, a prijete mu i daljnja urušavanja. S vrhova zidina lijep je pogled na dva morska zaljeva, ljeti puna plovila. Izvori navode da su branitelji odanle na Turke iz lonaca pro-

sipali goruću smolu i vrelo ulje. Arheolozima se sada upućuje poziv da detaljnije istraže lokalitet, a Gradu Šibeniku, da pokrene obnovu bedema i pretvori ga u turističku atrakciju, kako to sada čini sa šibenskim tvrđavama. Preko cijele Oštrice, kaže Mrdeža, želimo napraviti šetnicu, a dobar put u unutrašnjosti poluotoka već postoji. To je i „put muflona“, preko kojeg, vidjeli smo, oni u hipu prelete u svoja zakloništa.

Neostvareni golfski centar Prije nekoliko godina lokaciju na poluotoku Oštrici je zahvatila „golfska groznica“, kad se prirodni raritet, Oštricu željelo pretvoriti u veliki centar za golf za visoko platežne goste sa stotinama komercijalnih apartmana. Bilo je žestokih sporenja oko tog mega-projekta. Na sreću, do ostvarenja te zamisli nije došlo, jer se napokon shvatilo da opasnost prijeti cijelome prirodnome sustavu toga kraja. Lokalitet Oštrica, u okolnome moru bogat ribom, s endemskim vrstama bilja i životinja, želi se pretvoriti u zaštićeni park prirode. Ali, čini se, da mufloni do daljnjega ipak ostaju.

BRANKO PERAN: VELIKI ISKORAK MALOG MJESTA Nekada malo poljoprivredno mjesto s petstotinjak stanovnika, u zadnjih petnaestak godina razvilo se u pravu malu rivijeru turističku rivijeru sa 120 tisuća noćenja godišnje a sadašnjih 1240 žitelja, kaže Branko Peran, aktivist u mjestu, a ranije i predsjednik Mjesnoga odbora. Grebaštica je „zadnja crta“ prostora što ga obuhvaća Grad Šibenik. Ističem dobru potporu gradskih struktura našem razvitku, ali nije dobo što Grebaštica, „Gornja“ i „Donja“ ,imaju dva mjesna odbora. To treba objediniti. Infrastruktura zadovoljava, osim što u gornjem dijelu mjesta još uvijek nema tekuću vodu. O tome da će „uskoro“ ondje poteći voda, slušamo već dugo. I čekamo-bagere! Imamo i pitanje povrata dijele sredstava od legalizacije objekata, nejednaka mjerila za oba dijela Grebaštice. Za gornju Grebaštice nula kuna, a za donju- 11000 kuna. Rečeno je da će se to ispraviti. Nerazvijenijem dijelu mjesta još podosta toga treba.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

121


IN MEMORIAM Premino fra Josip Jureta, dugogodišnji župnik župe SV. PeTRA NA VIDICIMA

O. Nikola Jureta, franjevac konventualac, član samostana sv. Antuna Padovanskoga u Sisku – Galdovo i župni vikar župe sv. Josipa Radnika, umro je nakon duže i teške bolesti, okrijepljen svetim sakramentima 20. siječnja 2015. u Klinici za plućne bolesti „Jordanovac“ u Zagrebu. u 49. godini života, 27. redovništva i 22. svećeništva. O. Nikola Jureta, sin Josipa i Dragice r. Rimac, rođen je 6. studenoga 1966. u Vinkovcima. Kršten je 20. studenoga 1966. u župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, a svetu potvrdu primio je u župi Bezgrješnog Srca Marijina 3. svibnja 1980. Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima. Godine 1985. primljen je u postulaturu franjevaca konventualaca na Svetome Duhu u Zagrebu i upisao je studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1993. godine. Privremene 122

zavjete nakon novicijata položio je 8. rujna 1988. u samostanu sv. Frane u Cresu. Svečane zavjete položio je 4. rujna 1991. u samostanu Svetoga Duha u Zagrebu. Za đakona je zaređen 11. listopada 1992. u zagrebačkoj katedrali po rukama kardinala Franje Kuharića. Đakonsku pastoralnu godinu proveo je u župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetome Duhu. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić 27. lipnja 1993. u zagrebačkoj katedrali. Nakon svećeničkog ređenja dodijeljen je samostanu sv. Frane u Šibeniku. 6. kolovoza 1993. imenovan je župnim vikarom u župi sv. Petra na Vidicima u Šibeniku, da bi 11. rujna 1995. bio imenovan župnikom istoimene župe. Župnikom župe

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

sv. Petra na Vidicima bio je punih 11 godina. Na Provincijskom kapitulu Hrvatske provincije sv. Jeronima izabran je za gvardijana samostana sv. Antuna Padovanskoga dana 26. travnja 2006. godine. Kardinal Josip Bozanić imenovao ga je 14. lipnja 2006. župnikom u župi sv. Josipa Radnika u Sisku – Galdovo. Službu župnika vršio je sve do lipnja 2014. godine, kada je zbog narušena zdravlja razriješen župničke službe i imenovan župnim vikarom. Za vrijeme svoga pastoralnoga djelovanja u Sisačkoj biskupiji imenovan je povjerenikom za obiteljski pastoral i voditeljem zaručničke priprave za Sisački dekanat.


IN MEMORIAM U rubrici In memoriam želimo se prisjetiti blagopokojnih svećenika Šibenske biskupije. Kako list izlazi kvartalno, tj. 4 puta godišnje odredili smo navesti imena svećenika koji su umrli u određenom kvartalu. Na taj način želimo sačuvati uspomenu na ljude koji su svoj život posvetili Crkvi i narodu, a kojih se često puta zajednica vjernika ne sjeti i tijekom vremena ih se nažalost zaboravlja. Nastojmo nji-

don Vojko Devetak 05.01.2013.

don Toma Bašić 10.01.2003. don Anto Hailo 17.01.1975. don Nenad Mirko Novaković 17.01.1989.

hov rad i trud oteti zaboravu i bar na ovaj način prisjetiti se njihove žrtve, te zadržati ih u vjerničkoj uspomeni i u svojim molitvama. U ovom broju navodimo imena pokojnih svećenika umrlih u razdoblju od 1. siječnja do 05. travnja, u posljednjih 70 godina. Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru.

don Krsto Stošić 25.01.1944.

biskup Ćiril Banić 03.02.1961. don Grgo Fržop 15.02.1975

don Ivo Berak 06.03.1970.

don Ante Krešo Zorić 09.03.1982. don Josip Boko 18.03.2007. don Ivo Bujas 25.03.1945.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

123


124

Klanjamo ti se Kriste, jer si svojim svetim križem sav svijet otkupio

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 20,21 (7,8)

Mihovil 20 21  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you