MIHOVIL 36

B ožić! ihovil

M

Sretan i blagoslovljen

GLASILO ŠIBENSKE BISKUPIJE BROJ 36(23), GODINA XXIII (2018.)

prijelom2018-12.indd 1

4.7.2019. 10:13:21

MIHOVIL Glasilo Šibenske biskupije ZA VJERU I KULTURU broj 36 (23) GODINA 2018.

Tvoj će se B

• Izdaje Biskupski ordinarijat Šibenik; Biskupa Jeronima Milete 2a 22000 Šibenik • Za izdavača mons. Tomislav Rogić Glavni i odgovorni urednik: don Stipe Perkov

TEHNIČKI UREDNIK: Petar Alfirević, dipl. ing

UREDNIŠTVO: don Stipe Perkov, Petar Alfirević, Ivo Kronja, Franko Čeko, Branko Lovrić Caparin, Branimir Zmijanović don Dominik Škevin, Ivan Ugrin

SURADNICI: don Ivica Boko, don Darko Poljak, fra Filip MIlanović - Trapo, fra Božo Čurćija, fra Marko Duran, don Hrvoje Kolak, don Franjo Glasnović, fra Mate Gverić, fra Dušan Džimbeg

Grafičko oblikovanje: branko Lovrić Caparin Petar Alfirević, dipl. ing.

LEKTURA:

Dušan Perkov

ISSN:

1330-9730

TISAK:

Print Centar Šibenik

NAKLADA:

950 komada

ADRESA UREDNIŠTVA: Biskupa Jerolima MIlete 2a, 22000 Šibenik www.sibenska-biskupija.hr mihovil@sibenska-biskupija.hr 022/311-389 Glasnik Mihovil uzdržava se

dobrovoljnim prilozima čitatelja.

ŠIBENSKA BISKUPIJA, ŠIBENIK HR6524110061100020530

Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati, dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost i spasenje njegovo ne plane ko zublja.

(Iz 62 1 – 2)

Na koricama: Blaž Jurjev Trogiranin, Detalj poliptiha (1. pol. XV. st., Dijecezanski muzej u Šibeniku)

prijelom2018-12.indd 2

4.7.2019. 10:13:21

uvodnik 3

e Bog tebi radovati Neću šutjeti kao što ni prorok Izaija nije šutio. Nije se mogao pomiriti sa svim zlima onog društva, ne mogu ni ja ni ti, gledajući što se zbiva u našem društvu, u našoj Crkvi, zato ne možemo šutjeti. „Ne bum se mešal!“ i baš se moram miješati ako mi je stalo do Evanđelja, do Isusa i Crkve. Ako vi ne budete govorili, kamenje će progovoriti.

Za Božić i blagdane i ne znajući šutimo zavedeni idilom i bajkom Božićnog okruženja,

iako Bog kriči i najjače viče baš prigodom utjelovljenja i rođenja njegova Sina: rađa se u štali, nitko Mariju i Josipa nije želio primiti u svoj stan iako je bila u 9. mjesecu trudnoće, baš to! Za Heroda i njegove na dvoru bila je žalosna vijest Isusovo rođenje, tek što se rodio mora pred njegovom vojskom u progonstvo, vani u crnu noć. Ne vidi se ni prst pred očima. Imaju oči a ne vide, uši, a ne čuju?

Ta umišljena i dokona gospoda tobože gledaju, sve znaju, a ništa ne vide.

Prepoznao bi Izaija ovaj ošamućeni i dezorijentirani svijet, Europu, nekada kršćanski kontinent, sada uglavnom ateistički, odmetnut od Boga Istine. Ne bih šutio, jer ne slave Božić, rođenje Spasitelja već djeda Božićnjaka na saonicama, neku idiličnu bajku za malu djecu, tobože neki mit ili pogansko vraćanja sunca u duži dan, što li?

Kakvo nam je Došašće?

Brojimo goste i novce, na svakome koraku u moru

jaslice u župnoj crkvi u Bilicama, 2017.

prijelom2018-12.indd 3

svjetiljki komercijalna ponuda.

Broji se koliko se zaradilo. koliko je gostiju prošlo kroz naš grad. Je li to kršćanski Advent? Koga ovaj svijet, naš svijet, čeka, žele li da išta s neba rosi i dođe?. Zagrebačko Došašće je bježanje od onoga koji ima doći, koji dolazi, ono nije približavanje Njemu i bratu čovjek već udaljavanje od Njega. Možda manji broj u našim polupraznim crkvama vape: „Rosite nebesa odozgor“.. „Zvončići“ postala je kao najprepoznatljivi znak nekog Božića, kojeg Božića. Isus nema mjesta u mnogim domovima, u Domovini, u obitelji, još manje u srcu, ni blizu jer bi im mogao uznemiriti savjest pa pokvariti raskalašenu gozbu. Njihova su vrata za Njega zatvorena.

Božić je za takve postao surogat, samo povod za provod.

Prorok ipak ne odustaje. On ne želi mirovati dok njegova pravda ne zasine ko svjetlost.

Ako bi gledali po Božićnoj poruci onda bi se On trebao roditi tamo gdje su siromašni pastiri, otvoreni za udomiti Sina Božjega, gdje su vrata njihovih „štala“ otvorena; oni pod vedrim nebom čitaju Božje znakove koji su zapisani među zvijezdama. To oni siromašni pastiri i kraljevi iz daleka – Afrike i Azije. Oni ga prepoznaše i pokloniše mu se. Oni iz blizine, Jeruzalema, zabiše svoje glave u korita. „ K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.“ Zato

4.7.2019. 10:13:25

4 uvodnik im sve ide naopako: potomstvo je presahlo ( samo jedno dijete po obitelji), izglasali su konvenciju koja je direktno protiv Božjeg i prirodnog zakona ( „Na svoju sliku stvori Bog Čovjeka, muško i žensko stvori ih“). Ono malo djece što se rodi žele prisvojiti homoseksualci, u školskim dokumentima više nema imena oca i majke niti spola djeteta, mjesto Božjeg stvaranja svijeta i čovjeka oni govore o nekom prasaku, i to kao da je znanstveno dokazano ( ma, nek uzmu flobijan da ne praksaju okolo), a Biblija je po njima zaostala i njezini slijednici glupi i zaostali. Jasno, Boga nema, kako onda može biti Božića. Ako je tako, a tako je, onda će neki suludi prasak sve odnijeti u prah i pepeo. Isto se dogodilo s rimskim carstvom na početku novog milenija. Današnji svijet, posebno Europu, rastače isto zlo koje je rastakalo pokvareno rimsko carstvo pa je propalo. Slijedila najezda, seoba naroda i srušen je moćni Rim. Pred istim smo

prijelom2018-12.indd 4

scenarijem, ostvaruje se, koji će se ispuniti i dogoditi uskoro. Nasuprot tim crnim slutnjama, Božić je i ove godine među svojima, svima ljudima dobre volje. „A Onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja:“ VI, braćo i sestre, „hajdemo do Betlehema da vidimo što se dogodilo!“: - „ Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.“ ( Lk,10 – 11) - „Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jarka osvanu.“ ( Iz 9, 1- 2) - Anđeoska se pjesma orila nad zemljom u kojoj se rodio Božić s porukom: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.“ (lk 2, 13 – 14) - Bog je ispunio svoje obećanje poslavši Spasitelja na ovaj nevoljni svijet. Taj Spasitelj, začet po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije u

Betlehemu je utjelovljeni Božji Sin. „Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane progovori nam u Sinu.“ - Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno i pravedno živimo na ovome svijetu.“ (Tit 2, 11 – 12) Poštovani čitatelji, sa Izajinim riječima iz prvog misnog čitanja Božićne mise čestitam Vam Božić i Novu godinu, sretno Vam i blagoslovljeno! : „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koje navješćuje mir, oglašuje sreću, govoreći Sionu: Bog tvoj kraljuje!“ ( Iz 52, 7 – 11) Da, Bog nam se raduje! Radujte se. urednik Zagrebačko Došašće je bježanje od onoga koji ima doći, koji dolazi, ono nije približavanje Njemu i bratu čovjek već udaljavanje od Njega.

4.7.2019. 10:13:25

biskupova čestitka 5

U poniznosti jaslica „Rodio vam se Spasitelj - Krist, Gospodin.“ (Lk 2,11) Vrijeme Došašća bilo nam je darovano da se pripremimo za veliki blagdan Božića, Isusov rođendan. Dan kada je Bog pohodio zemlju, čovjeka i postao jednim od nas, posve blizak. Svete mise zornice pripremale su nas po mraku prije jutarnjih svitanja za Svjetlost koja je došla na svijet. Tišina zore svakog novoga dana htjela nam je očistiti srce od svakodnevne buke da i mi čujemo navještaj Božje Riječi koja je tijelom postala. Adventske pjesme u zajedništvu vjernika grijale su dušu u radosti iščekivanja proslave Božića.

Anđeli su navijestili pastirima: Rodio vam se Spasitelj, Krist Gospodin! Pošli su ga tražiti i našli ga u spilji, položenog u jasle, na slamici.

Opjevat će to mnoge naše božićne pjesme. U njima je ispjevano otajstvo Božića.

Naredbom moćnog i velikog rimskog cara Augusta počeo se ostvarivati Božji plan. Car naređuje popis stanovništva, upravlja mnogim narodima i sudbinama malog čovjeka koji mora poći u rodni grad.

Budno oko upravitelja Sirije, Kvirinija, ako treba silom će provesti carevu naredbu.

Josip i trudna Marija postaju obitelj na putu u hladnoći zime i nesigurnosti putovanja.

Treba ići u grad nekadašnjeg velikog kralja Davida, Betlehem.

Pismo spominje tri velikana,

prijelom2018-12.indd 5

povijesne veličine, vladare: cara August, upravitelja Kvirinija i kralja Davida. Povijest ih pamti jer su vladali, naređivali, podanicima zapovijedali i krojili povijest čovjeka. Živjeli su u palačama i kulama, okruženi slugama i stražarima. Narodni, ‘mali čovjek’ morao je izvršavati zapovijedi, pokoriti se. To je svijet u kakav dolazi Bog. Ima doći Kralj kraljeva, Sin Svesilnoga, Gospodar vremena i vjekova. A On se rađa u štali, položen na slamu, jer za njega nema mjesta ni u svratištu. Svemogući Bog bira takav početak svoje nazočnosti među ljudima da im pokaže skromnost i poniznost. Priklonio se malenima.

Od samog početka šalje nam poruku jednostavnosti, malenosti. Sve suprotno od onoga čemu ljudi teže vjekovima. Dijete Isus odmah raskrinkava lažne veličine i pokazuje što mu je dovoljno: ljubav njegovih najbližih, Josipa i Marije.

Njihova predanost da ispune što je Bog od njih tražio.

Toplina obiteljskog gnijezda, briga poočima Josipa i majke Marije. Pružit će mu što budu mogli. To je bilo dovoljno da se rodi Spasitelj svijeta.

Najradosniju vijest objavljuju anđeli priprostim pastirima. Nebo poziva ponizne da se dođu pokloniti novorođenom Spasitelju.

Pastiri to mogu čuti jer su prihvatili jednostavnost živo-

4.7.2019. 10:13:25

6 biskupova čestitka ta. Nisu zarobljeni, ni opterećeni bogatstvo i prolaznim veličinama. Otajstvo Isusova rođenja u skromnosti Betlehemske spilje kao da sakriva veličanstveni misterij ljudskog spasenja. Nepojmljivo. Posve izvanredno. Bog postade čovjekom. Ta Bogu ništa nije nemoguće! Bog se rodio od Djevice Marije.

Došao je Spasitelj svijeta, Krist Gospodin. Došao je spasiti čovjeka od njega samoga, od čovjekove oholosti i sebičnosti koja tako lako čovjekom zavlada. Mnoge čovjekove nevolje započimaju jer želi biti veći nego što jest, jer želi imati uvijek više i biti iznad drugoga. U svojoj samovolji čovjek današnjice želi sam sebi priskrbiti neograničenu slobodu i sve sebi podrediti. Sve misleći kako će se na taj način ostvariti, zadovoljiti, dugo i sretno živjeti.

Ako mu se nešto ili netko nađe na tom putu kao prepre-

ka, valja ju pod svaku cijenu ukloniti. Mogu to biti Božji zakoni, može to biti i bližnji, pa i sama priroda Božjom dobrotom za čovjeka stvorena. Kao da ga ništa ne može zaustaviti na putu samoostvarenja.

A gdje je tu Bog, Stvoritelj i darivatelj života?

Rođenjem u jaslicama Isus svojom poniznošću želi osvijestiti čovjeka, spasiti ga od ispraznosti i laži kojima je sklon. Želi mu pokazati da je sam Bog postao maleno bespomoćno dijete potrebno skrbi svojih roditelja, slabašan i ranjiv, potrebit ljubavi i pomoći drugoga. On koji ničim nije uvjetovan, ograničen, sebe je učinio slabim, uvjetovanim i ograničenim. Što je moglo „natjerati“ Svemogućeg da se toliko ponizi? Zašto je izabrao takav put spasenja čovjeka?

Zašto nije upotrijebio svoju svemoć, nego ju je odložio, pred čovjekom skrio?

Samo je jedan odgovor na sva ta pitanja. Bog toliko voli čovjeka, toliko mu se želi približiti, toliko ga želi spasiti da postaje jedan od nas. Rodio se Bog i Čovjek usred štalice da nam pokaže svu svoju ljubav i koliko želi biti s nama.

Božić nam tako šalje svoju poruku poniznosti, spasenja i Božje ljubavi. Novorođeni Božji Sine, daruj nam milost da od tebe učimo ljubiti jedni druge, daruj nam vrlinu poniznosti da se znamo brinuti jedni za druge. Otvori nam oči duše da te slijedimo kao svoga jedinog Spasitelja i jedino ispunjenje svih naših traženja.

Svim vjernicima Šibenske biskupije, svakom čovjeku dobre volje želim taj susret sa Spasiteljem svijeta, da ovoga Božića u blizini jaslica prepoznamo poruke ljubavi i dobrote Božje koja nas jedina može učiniti istinski sretnima i ispunjenima u poniznosti srca.

Neka radost Božića ponese i bude izvorom trajnih nadahnuća za svjedočenje vjere u Krista Spasitelja cijelog svijeta, svake kršćanske obitelji i svakog čovjeka. Čestit Vam Božić, puno ljubavi, poniznosti i dobrote jednih za druge od Krista Spasitelja. Svakom milosti ispunjenu Novu 2019. godinu, u ime svih svećenika, redovnika i redovnica, i biskupa u miru mons. Ante Ivasa, želi Vam + Tomislav Rogić, biskup šibenski

prijelom2018-12.indd 6

4.7.2019. 10:13:26

poezija 7 SRCE TE MOJE ČEKA JEDVA ČEKAM KADA ĆE PONOĆ DA NAM SE RODI NAŠ NAJLJEPŠI CVIJET NJEGOVE MALE RUČICE I OČI ČEKAJU NAS POZDRAVIT ĆE MALENO DIJETE CIJELI SVIJET. DOĐI NAM ISUSE ODMAH K NAMA NEKA TE SLIJEPI SVIJET VIDI I ŠTUJE STIGNI I DOĐI K NAMA U PRAVI ČAS KAD ĆE TE POVIT TVOJA MAJKA, I TVOJ PLAČ NEK SE ČUJE. SUNCE ĆE SPUSTIT SVOJE ZRAKE K TEBI PRATIT ĆE TVOJ LIK ZVIJEZDA REPATICA PASTIRI ĆE TVOJI SPUŠTATI SVJETLOST BIT ĆEŠ NAŠA SADAŠNJOST, VIDITI ĆEMO OSMIJEH S TVOG MALENOG LICA. BITI ĆU UZ TEBE DITIĆU MALI NAJLJEPŠE LICE, UZ TVOJU MAJKU, GLEDATI IZDALEKA DOĐI NAM DRAGI MALI ISUSE SRCE TE MOJE SA MAJKOM TVOJOM UVIJEK ČEKA.

PONOĆKA Srce zove, zemlja zove: još nemojte poći spati, U zimskoj ponoćki ovoj sunce će opet zasjati.

Isus se rodio u štalici, pun milosti što blaži rane; Njegov će dobri, mali lik svjetlošću ozarit dane.

Isus će u svetoj noći ručicama dati svoj znak da će nas voditi moći svjetlošću Božjom i kroz mrak.

Ponoćka je i kruh i sol za sve ljude što podnose bol.

prijelom2018-12.indd 7

Josipa Bepa Jurat

4.7.2019. 10:13:27

8 teološka misao

Blagoslovljen budi Bog, blagoslovljeno njegovo sveto ime

PIŠE: don Dominik Škevin

Kad čujemo riječ blagoslov ili blagoslovi kao da nešto lijepo i toplo prostruji našim bićem, ogrije nam dušu. Dođe nam u pamet, da se radi o nečemu što dolazi od Boga k nama, da nas daruje, obogati, razveseli, pomogne bez obzira da li smo od Boga što tražili ili nismo. Jednostavno Bog se brine za nas, a njegovu brigu i pomoć, koja je stalna i nikada ne prestaje zovemo Providnost, a blagoslov je čin na koji način Bog na nama ostvaruje svoju Providnost. Kažemo Bog nas blagoslivlje, daje nam svoj blagoslov.

Ali kad čujemo svetoga Pavla da u poslanici Filipljanima izgovara ove riječi: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, On koji

prijelom2018-12.indd 8

nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu“ (Ef 1,3) ostajemo zbunjeni, jer nam je normalno da Bog blagoslivlja nas, a iznenađuje nas, da mi blagoslivljamo Boga. To govorim odmah na početku ove rasprave o blagoslovima, jer je takovo shvaćanje postalo prevladavajuće kada je riječ o blagoslovima. Potrebno je odmah naglasiti da je blagoslov složeni čin od Božjeg dijela, ali i našeg.

Stanje svijesti duha o blagoslovima danas Primjećujemo da je današnje poznavanje i vrednovanje vjerske i pastoralne vrijednosti blagoslova nedovoljno. Potrebno je produbiti teološko razumijevanje i svećenika i naroda božjega o blagoslovima. Kao da se

4.7.2019. 10:13:27

teološka misao 9 ovom segmentu nije predavalo dovoljno pozornosti. Da li samo zbog toga ili ima i još drugih razloga, no svjedoci smo određene devalvacije blagoslova, pa čak i njihove zloupotrebe u razne čisto izvanjske svrhe. Sjetimo se samo kako smo gledali na televiziji kod nekih javnih blagoslova ono teatralno škropljenje svetom vodom, koju snimatelj želi pošto poto prikazati, a molitve nigdje niti vidjeti niti čuti. Tako da u praksi blagoslovi nisu uvijek povezani s vjerom Crkve i izrazi te vjere. Bit blagoslova ipak je molitva kao susret koji se događa između nas i Boga.

Vjerska ravnodušnost i svećenika i vjernika u Katoličkoj Crkvi po svijetu pa i kod nas velika je. Uzrokuje vjersku hladnoću na svim razinama.

Jedna od posljedica je zanemarivanje vjerskog znanja, a vjersko neznanje je veliko osobito u generacija koje su živjele u komunizmu. Jedno od područja je i vrednovanje blagoslova. Čak se događa da pokoji svećenik odbije molbu vjernika za blagoslov do kojega je vjerniku još stalo.

Sveti Pavao blagoslivlje Boga Može nam se učiniti čudan taj postupak sv. Pavla koji blagoslivlje Boga. Kao da ulazi na Božje područje na kojemu mu nije mjesto. Nije besmisleno blagoslivljati Boga, koji je iznad svakog blagoslova.

To zapravo znači priznati njegovu darežljivost i zahvaljivati mu, što je prva dužnost

prijelom2018-12.indd 9

svakog stvorenja na zemlji.

Tim se priznaje Božje prvenstvo iz kojega izlazi njegova moć da svoju ljubav izrazi kroz dar koji nam daje samim blagoslovom. Blagoslivljanje je uvijek javno priznavanje božje moći i zahvaljivanje za Božju darežljivost.

Izvještaji s Isusove zadnje, oproštajne večere tijesno povezuju blagoslivljanje i zahvaljivanje.

U toj povezanosti blagoslivljanje predstavlja obrednu i vidljivu stranu - čin i obrazac - dok zahvaljivanje izražava sadržaj čina i riječi euharistije Što je blagoslov? „Blagoslov je dar Božji koji je neposredno vezan uz život i tajnu života. To je dar koji se izražava riječju i njezinim misterijem. Blagoslov je „riječ koliko i dar, blago koliko i slovljenje. To je stoga što dobro koje on donosi nije neki određeni predmet, on nije s područja IMATI već s područja BITI . Poticaj mu nije u ljudskom činu nego u Božjem stvaranju. Blagoslivljanje znači stvaralački i životvorni dar bilo prije njegova ostvarenja – u obliku molitve – ili naknadno u obliku zahvaljivanja. Međutim dok molitva blagoslivljanja unaprijed potvrđuje božju darežljivost, zahvaljivanje već svjedoči njezino očitovanje.“ Tako u Rječniku Biblijske teologije na str. 54.

U svim značenjima blagoslova izriče se djelotvornost rijeci. Blagosloviti bi značilo naviještati ili željeti neko dobro, osobito pak Božje djelovanje

i milost. Blagoslovi su liturgijski čini koji privode Bogu i potiču vjernike da slave Boga i posvećuju različite životne prilike. Takvi su blagoslovi: blagoslov vode, blagoslov jela, blagoslov obitelji odnosno kuće i stana; blagoslov trudnica, bolesnika, blagoslov djece i dr. Svi su oni sadržani u posebnom obredniku. Te blagoslove uglavnom podjeljuje svećenik ili đakon. No, postoje blagoslovi koje možemo dijeliti i primati svi. Ovdje je govor i o njima.

U svim značenjima blagoslova izriče se djelotvornost riječi. Blagosloviti bi značilo naviještati ili željeti neko dobro, osobito pak Božje djelovanje i milost.

Povijest blagoslova Blagoslov kao takav nije izvorno tvorevina kršćanske predaje, već su ga prvi kršćani primili kao bogatu baštinu od židovskog naroda. Pritom su sačuvali raznolikost i obilje oblika iz židovske predaje.

Prema židovskoj predaji vjerni Izraelac dužan je svakog dana izmoliti i do o stotinu blagoslova. Radi se o jedrim formulama s kojima se “blagoslivlje” Boga za dobra koja nam daje kao znak svoje dobrote.

Riječ blagoslov u Svetom Pismu Staroga zavjeta koristi se oko 400 puta, a u prvom redu označava blagoslov koji dolazi od Boga.

Pod blagoslovom se podrazumijeva i formula s kojom čovjek hvali i zahvaljuje Bogu

4.7.2019. 10:13:27

10 teološka misao

za nešto. Blagoslivljati nekoga znači s njime se na neki način sjediniti.

Stvaranje čovjeka prvi je blagoslov božji Ono što bi trebalo naglasiti i reći o blagoslovu je to da se riječ blagoslov prvi put u Svetom pismu spominje kod prikaza stvaranja čovjeka. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!’“ (Post 1,27-2). „I vidje Bog da je dobro“ (Post 1, 9.

12. 18. 21. 24) ili čak „veoma dobro“ (Post 1,31). I zaista, sve što je Bog stvorio jest dobro.

Međutim iz svakodnevnog iskustva koje nam nije potrebno tumačiti vidimo da je taj red stvaranja poremećen grijehom. I iz toga stanja stvari proizlazi i naša potreba za blagoslovom.

prijelom2018-12.indd 10

Prvi je objekt Božjega blagoslova dakle čovjek u svojoj punini, muško i žensko.

U redu stvaranja čovjek je posljednje od Boga stvoreno stvorenje, no budući da je čovjeku Bog dao vlast nad svim ostalim, sve je stvorenje blagoslovljeno posredstvom čovjeka.

Usto Božji blagoslov nije ograničen samo na prvog muškarca Adama i ženu mu Evu, nego se riječima „plodite se i množite i napunite zemlji“ preko njihova potomstva on razlijeva na sva vremena i po čitavoj zemlji.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš! Neka ga štuju svi krajevi svjetski! (usp. Ps 67).

Blagoslov nas Božji usmjeruje prema dobru, ljepoti stvorenoj od Boga i pozitivnom usmjerenju u našim mislima, riječima i djelima.

U svakom slučaju u pozadini blagoslova krije se sasvim određeno shvaćanje Boga, Božje moći i darežljivosti. Pod riječju blagoslov otkrivamo bogatu i složenu stvarnost.

Blagoslov je ujedno i izričaj zajedništva s Bogom i ljudima. Formula blagoslova izgovarala se u mnogim prigodama: kod pozdrava i oproštaja s nekim, u bogoslužju i u značajnim životnim trenucima kao što je rođenje djeteta, svadba ili kad otac obitelji prije smrti prenosi blagoslov nasljedniku. U Svetom Pismu zorno je opisan Jakovljev blagoslov sinu Izaku. To znači da ga ne samo svećenik, nego i roditelji ili netko umirući može podijeliti. Sjetimo se pjesme triju mladića iz knjige proroka Danijela: “Sva djela Gospodnja blagoslivljajte Gospoda” kojom još i danas blagoslivljamo i slavimo Gospodina a i tolikih drugih hvalbenih psalama.

Teološko utemeljenje blagoslova U osnovi riječi blagoslov je riječ blago i slovo, tj. riječ govor. Radi se dakle o blagu, a ta riječ u hrvatskom jeziku označava dobro ili skup duhovnih i tjelesnih dobara, kojima smo obdareni ili smo ih stekli, a nama su potrebni, dragocjeni i obogaćuju nas, omogućuju nam život kakav želimo, planiramo i živimo.

Jednako tako slično ili gotovo identično je i s latinskom riječju, benedictio. U osnovi je pojam bene - dobro i dictio riječ. Govor o dobru ili govoriti dobro. Radi se o dobru koje

4.7.2019. 10:13:27

teološka misao 11 je prisutno, kojega prepoznajemo, prihvaćamo, osjetimo se njime obogaćeni, a onda o njemu govorimo i za to dobro zahvaljujemo njegovu Stvoritelju. U biti zapravo prizivati dobro bilo na sebe bilo na druge. Ali prizvati dobro koje mi sami ne možemo učiniti nego onaj koji je sva dobra stvorio i daje nam ih.

Blagoslov je dakle čin u kome je naša pažnja okrenuta prema blagu, bogatstvu, dobru koje nam je dano darovano ili posredovano. Uz njega se veže dictio - govor kojim se to dobro priznaje doživljenim. Budući da je izvor blaga i dobra samo Blago i samo Dobro, pisano velikim slovom to jest Bog to je riječ koja je upravljena Njemu.

U Levitskom zakoniku stoji (gl.25,23): ...jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene”. „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njoj žive”. Sve stvorenje pod nebom je razlog za blagoslov, jer je ono blagoslov kojim nas je Bog blagoslovio.

Tom Božjem činu mi dajemo priznanje i zahvalnost svojom riječju svojim govorom, gestom, znakom i time mi blagoslivljamo Boga. Budući da sve stvorenje još nije dovršeno, te mu je još potrebna božja pomoć i podrška, a mi se Božjim stvorenjem možemo služiti loše molimo Božji blagoslov tj. njegovu pomoć da se odupremo silama zla, njegovo djelo dovedemo do punine i s njime se pravilno služimo. To je prosbeni dio blagoslova. Blagoslov se prije svega odnosi na Boga, a tek potom na ljude i stvorenja.

prijelom2018-12.indd 11

Isusu Krist je najveći božji blagoslov Najveći blagoslov kojim nas je blagoslovilo Presveto Trojstvo je Utjelovljenje Sina Njegova, a s njim njegovo rođenje, njegova smrt i uskrsnuće i njegovo udomljenje u našu ljudsku obitelj.

Tragom tog Božjeg blagoslova nastala je praksa da se baš o slavljenju Božića kod nas blagoslivljaju domovi, obitelji da bi se taj događaj prenio i prelilo u svaku kršćansku kuću, svaku kršćansku obitelj, kao da se činom blagoslova obitelji zaokružuje njegov dolazak k nama i svaka obitelj udomljuje samoga Gospodina.

Zato je Božić prigoda da malo osvijestimo svoj odnos prema blagoslovima Crkve, njenoj praksi, a ponajprije svojoj vjeri u tom dijelu njezina sadržaja. O tome možemo govoriti: teološki, pastoralno, praktično, liturgijski, pravno, normativno.

Ono novo u novozavjetnom shvaćanju blagoslova je da se u Kristu vjerno ispunjavaju stara Božja obećanja, a upravo po njemu blagoslov dolazi svim narodima. On je “blagoslovljeni” plod “ blagoslovljene utrobe” Marijine (Lk 1,39-45). Od tog blagoslova nema ništa uzvišenije, ništa ljepše. Djelovanje blagoslova očituje se ondje gdje se vjerom prihvaća poruka Evanđelja, tamo gdje djeluje Duh Božji. A blagoslovna molitva Zaharije oca svetog Ivana Krstitelja još i danas svaki se dan moli u Crkvi. I njom se Bog blagoslivlje za sva djela, posebno za vjernost i

ispunjenje svojih obećanja.

Uskrsli Isus blagoslivlja svoje učenike i uzima ih za suradnike. Svoj blagoslov stavlja na cjelokupno svoje djelo. Tim pokazuje da je prokletstvo uklonjeno, a božji blagoslov bezgraničan. Odlazeći u nebo Isus istodobno blagoslivlja učenike. Taj blagoslov traje do danas i trajat će do konca svijeta. Tim blagoslovom će se odlikovati njegovi učenici.

Svakoj kući u koju dođu zaželjet će mir. Isus im zapovijeda blagoslivljati čak one koji ih proklinju. Sv. Pavao svoja pisma počinje blagoslovima.

U blagoslovu se čovjek vraća svome izvoru. Blagoslov je dakle prema biblijskom shvaćanju držanje i ponašanje vlastito pravom vjerniku. On ponajprije priznaje da je Bog početak svega i onaj koji blagoslivlje. Upravo blagoslovima liturgija ulazi u cjelokupnu sferu čovjekova života i okruženja. Zemlja potječe od Boga, koji svuda širi darove svoje dobrote. Sve se njemu vraća i vodi. Tako zemlja čovjeku pripovijeda o dobrome i savršenom Bogu, ona mu je put da preko nje i srcem i umom njemu stigne. Čovjek je na zemlji biće kojemu su dobra potrebita i ne može ih se odreći. I kao takva su doista dobra, jer su iz dobrog izvora i tamo vode.

Djelotvornost blagoslova u našem životu Poniznost je uvjet za plodonosni blagoslov. Poniznost je realna, razumna, trijezna svijest da ovisimo o Bogu, i da nam je stoga najvažnije

4.7.2019. 10:13:27

12 teološka misao prijateljstvo s njim. Stoga s Bogom ne smijemo živjeti u ratu i ostajati u grijesima i mržnji. Veće tragedije od ove nema i ne može je biti. I to je najveća zapreka svakom blagoslovu i primanju Božje milosti. Za primanje blagoslova potrebno je također otkinuti se od idola i robovanja novcu, stvarima, ljudima i zlim duhovnim silama.

Božji blagoslov najviše ulazi u naš život, u naše obitelji i u svaki prostor gdje živimo i radimo kao i na sve stvari s kojima se služimo po čistoći i dobroti našega srca, po poštivanju Božjih zapovijedi napose zapovijedi ljubavi.

Sakramenti djeluju “ex opere operato” (“po samom činu”), odnosno na temelju zasluga muke i smrti Isusove: drugim riječima, sakramenti imaju sigurnu i apsolutnu djelotvornost, jer u njima djeluje sam Isus. Nakon toga slijede blagoslovine to jest blagoslovi: razne molitve bilo privatne ili javne...

Blagoslovine, u što u teološkom govoru spadaju blagoslovi, djeluju i proizvode svoj učinak “ex opere operantis” (“prema djelovanju”), odnosno prema zaslugama onoga koji djeluje, u poniznosti, čistoći srca, sa živom i djelotvornom vjerom utkanom u ljubav prema bližnjima. Stoga, sakramenti i blagoslovine trebaju biti naša svagdašnja hrana za dušu, odnosno zadaća nam je svakodnevno živjeti svoj sakramentalni i molitveni život s Bogom i u tom slučaju Sotona je pobijeđen. Drugim riječima, naši naravni darovi dobivaju snagu od nadnaravnih darova

prijelom2018-12.indd 12

milosti sakramenata po nazočnosti Presvetoga Trojstva, i zbog toga bivaju osnaženi; a mi postajemo istinski pobjednici, kao pravi Isusovi vojnici, protiv onog neprijatelja, “čija djela je On došao uništiti” Blagoslovi Crkve blagoslovi danas Drugi Vatikanski sabor u prvoj svojoj konstituciji o svetoj liturgiji (Sacrosanctum concilium) u broju 79. određuje: “Blagoslovine neka se preispitaju imajući pred očima glavno pravilo o svjesnom, djelatnom i lakom sudjelovanju vjernika kao i potrebe našega vremena. U obnovljenim obrednicima prema čl. 63. mogu se, kada traži potreba, dodati i nove blagoslovine. Neka se providi da neke blagoslovine mogu dijeliti i svjetovnjaci s potrebnim svojstvima barem u posebnim prilikama i prema sudu ordinarija.

A spomenuti članak 63. kaže: ..”neka se kod sastavljanja tih obrednika ili posebnih zbirki obreda ne izostave pouke bilo pastoralne i obredne bilo one koje imaju važno društveno značenje, a koje se nalaze na početku pojedinih obreda Rimskog obrednika”.

Konstitucija o liturgiji donesena je 4. prosinca 1963.

Sve što je Koncil glede blagoslova odredio sveti Zbor za bogoštovlje je izvršio. Godine 1984. dana 13. svibnja objavio je “Novi rimski obrednik obnovljen prema odluci sv. ekumenskog Sabora II. Vatikanskog Dakle više od 20 godina poslije odredbe. Može se pretpostaviti da se sve to

vrijeme radilo na sastavljanju novog obrednika. Baš ta činjenica sugerira da se radi o veoma složenoj materiji.

Hrvatski prijevod odobrila je Biskupska konferencija u Zagrebu 24. listopada 1985. godine, a Zbor za bogoštovlje u Rimu potvrdio 3. siječnja 1987. Iste godine tiskan je u Zagrebu u izdanju Kršćanske Sadašnjosti pod naslovom: “Blagoslovi” i predan Crkvi u Hrvata na upotrebu.

U razumijevanje obrednika uvode nas opće napomene na 10 stranica. Građa je raspoređena po naslovima u 5 poglavlja. 1. Blagoslov u povijesti spasenja, 2. blagoslov u životu Crkve, 3. Službe i služenje, 4. Blagoslovno slavlje, 5. Prilagodbe koje spadaju na Biskupske konferencije.

Blagoslovi Crkve su liturgijski čini Dolikuje da vjernici sudjeluju u blagoslovima koji se čine za jednu zajednicu. Gdje nema nikakve zajednice vjernika i onaj koji želi blagoslivljati Boga i koji od Boga moli blagoslov, kao i predvoditelj slavlja moraju biti svjesni da i oni sami predstavljaju Crkvu koja slavi Gospodina.

Blagoslovno slavlje stvari ili mjesta neka se redovito ne obavlja bez sudjelovanja kojeg vjernika” (br.16) “Svako tipično blagoslovno slavlje sadrži dva osobita dijela: prvi je navještaj riječi Božje, a drugi pohvala božanske dobrote i prošnje nebeske zaštite.” (br.20) “Prvi dio ide za tim da blagoslov zaista bude sveti znak koji iz naviještanja Božje riječi

4.7.2019. 10:13:27

teološka misao 13 crpi smisao i djelotvornost.

Srce tog prvog dijela jest proglas Božje riječi”. (br.21) Drugi dio, onaj koji spada na nas, opet je dvojak: prvo pohvala božanske dobrote i drugo prošnja nebeske zaštite. Može se postaviti pitanje što je s strukturom blagoslova kada se ispusti navještaj Božje riječi i pohvala božanske dobrote, a ostavi samo prošnja nebeske zaštite? Je li to još uvijek blagoslov Crkve?

“U predloženim se slavljima važniji dijelovi, pa ni u kraćim obredima, nikada ne smiju izostaviti. Takvi su dijelovi navještaj Božje riječi i molitva Crkve. Ti se dijelovi i kod priprave slavlja moraju pažljivo razlikovati od drugih”. (br. 23) “Znakovi koji se primjenjuju kod blagoslova jesu: širenje, uzdizanje, sklapanje ruku, zatim znak križa, škropljenje blagoslovljenom vodom i kađenje”. (br.26) “Znakovi koji se upotrebljavaju u blagoslovima, a osobito znak križa izražavaju svojevrsnu evangelizaciju i zajedništvo vjere. Radi što djelatnijeg sudjelovanja i da se izbjegne opasnost praznovjerja, neka se redovito ne blagoslivljaju stvari i mjesta samo vanjskim znakom križa, bez Riječi Božje ili neke molitve”. (br.27) “U obavljanju zajedničkog slavlja neka i služitelji i vjernici u izvršavanju svoje službe pripaze da obave dolično, uredno i pobožno što spada na njih” (br.33) “Neka se pripazi na posebnu narav liturgijskog vremena, te poticaji i vjerničke molitve budu povezane s godišnjim krugom Kristovih otajstva”. (br.34).

prijelom2018-12.indd 13

Ovih nekoliko izvoda iz općih napomena ne mogu zamijeniti dublje poznavanje svega što spada na blagoslove, a ponuđeno je da nas uvede u smisao i duh reforme blagoslova.

Dragi Bože, Hvala ti na ogromnoj ljubavi i blagoslovima koje nam daješ.

Hvala ti što tvoja naklonost i ljubav nemaju granica, nego su s nama cijeloga života.

Oprosti nam što ponekad zaboravljamo da si intimno upoznat sa svim našim poteškoćama, da znaš što nas tišti, i da ćeš nas pokriti svojim štitom ljubavi. Molimo te da kročimo u tvojem blagoslovu i svetosti danas. Da će tvoje lice obasjati naše. Da ćeš nama i našim bližnjima otvoriti prava vrata i zatvoriti ona loša i da ćeš nas zaštititi od onih koji nam žele zlo.

Nadamo se da ćeš našem putu dati svrhovitost i da ćeš našim koracima dati sigurnost kroz svoju ljubav i svetost.

Daj nam srce ispunjeno mudrošću koja sluša tvoj glas, koja nas osnažuje tvojom milošću i ljubavlju.

U ime Isusa Krista, Amen.

Mi smo djeca Kralja. On je suveren i vlada svime. On svemu daje blagoslov, smisao i milost, tko god to od njega traži. https://www.novizivot. net/2017/09/13/molitva-bozji-blagoslov/

Blagoslovljen – Hvalospjev Zaharijin Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših – i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim, i sjetiti se Saveza svetoga svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

4.7.2019. 10:13:28

14 duhovna zvanja

polaganje prvih zavjeta s. Valentine Sitaš živi i vjernički odnos prema Kristu. Život svetog Franje je putokaz“.

Na svetkovinu svetog Franje Asiškog, Sestre franjevke od Bezgrješne u Šibeniku imale su više razloga za slavlje.

U crkvi Gospe van Grada u Šibeniku umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, uz koncelebraciju više svećenika, predvodio je misno slavlje na kojem je s. Valentina Sitaš obukla redovničko odijelo i položila prve zavjete.

Sestra Virgina Mihalj i sestra Beata Dadić proslavile su šezdeset godina redovničkih zavjeta. Pedeset godina obilježile su s. Boženka Periša, s. Damjana Grgat, s. Nazarena Blažević, s. Anđela Budimir-Bekan i s. Radomira Nimac U homiliji biskup Ivas citirao je biskupa Srećka Badurinu i njegov govor upućen nasljedovateljima svetog Franje. „Biti franjevac i franjevka ne znači kititi se životom i djelom svetog Franje, te živjeti na njegov račun. Sveti Franjo sve stavlja pred vlastitu odgovornost. On upućuje na trajni,

prijelom2018-12.indd 14

Biskup Ivas ukazao je i na vrijednost ženskog redovništva u Katoličkoj crkvi. Naglasio je kako se i u samoj Crkvi redovnice susreću sa neugodnošću. Često su tražene zbog onoga što rade, a ne zbog onoga što jesu. Često se ne cijeni njihovo redovničko posvećenje.

Redovnice su od Boga ljubljene i izabrane. Bog koji nam je rekao ti si moj ili moja ljubljena pita svakoga: „Voliš li ti mene?“. Bog nudi bezbrojne prilike svakome od nas da mu to potvrđujemo. To je najdublji smisao duhovnog i redovničkog života koji sve radikalno mijenja, poručio je između ostaloga biskup Ante Ivas.

Đakonsko ređenje fra Kristijana Radasa, Vodičanina u Splitu

U konkatedrali sv. Petra u Splitu, 28. 10. 2018. na misnom slavlju koje je predvodio, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić podijelio je trinaestorici bogoslova sveti red đakonata i zaredio ih za đakone. Među njima je zaređen i naš sumještanin fra Kristijan Radas U euharistijskom slavlju i đakonskom ređenju sudjelovalo je mnoštvo svećenika, te mnogobrojna rodbina, prijatelji, kolege, bogoslovi i brojni Božji narod. Iz naše župe sudjelovali su, uz roditelje, obitelj i rodbinu fra Kristijana i dvadesetak župljana te don Ivan Čolak i župnik don Fra-

4.7.2019. 10:13:28

duhovna zvanja 15 njo koji je imao čast obući u đakonsko liturgijsko ruho novozaređenog đakona fra Kristijana.

Našem fra Kristijanu od srca čestitamo i želimo obilje Božjeg blagoslova i milosti u đakonskom služenju i putu prema svećeništvu. Neka dobri Bog djelo koje je započeo po đakonskom ređenju dovrši i prati u svećeništvu.

DON GRGUR ALVIŽ ZAREĐEN ZA ĐAKONA ŠIBENSKE BISKUPIJE Šibenski biskup Tomislav Rogić u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, u subotu 1. prosinca sveti red đakonata podijelio je bogoslovu Grguru Alvižu. Na slavlju su sudjelovali brojni svećenici. Bilo je prisutno i petnaestak nedavno zaređenih đakona iz drugih (nad)biskupija i redovničkih zajednica koji su svojim prisustvom dali poseban pečat ovom slavlju.

Misno slavlje je započelo pozdravom biskupa Tomislava Rogića. „Okupili smo se u našoj katedrali proslaviti Boga koji traga za otvorenim srcem u koje će posaditi klicu duhovnog zvanja i poziva na služenje Bogu u Kristovoj Crkvi. Zahvalit ćemo mu što nas je u novom đakonu milostivo pogledao, poručio je biskup

prijelom2018-12.indd 15

uvodeći u euharistiju. U homilji biskup se obratio novom đakonu Grguru Alvižu. Kazao mu je kako je isprošen od Gospodina da bude radnik na njivi Gospodnjoj Šibenske biskupije. „Budi radostan i marljivi radnik u Žetvi Gospodnjoj da se na tebi počnu oslikavati riječi Izaije proroka: posla me Gospod da radosnu vijest donesem ubogima, da Njegovom milošću vidaš rane povrijeđenih srdaca, da i po tvom djelovanju Gospodin naviješta milosrđe – a ti da nikada ne posustaneš s pjesmama zahvalnicama“. „Budi otvoren Duhu Božjemu i od njega se daj voditi! Neka iz tebe uvijek progovara vjera u Krista Spasitelja, raspetog i uskrslog Gospodina našega i Učitelja u svemu. I danas je žetva velika a radnika malo, ali se Gospodin smilovao i svoga stada ne napušta. Ustrajmo u molitvi Gospodaru žetve za njegove radnike“, naglasio je šibenski biskup.

Vjernicima je poručio da ne posustanu u molitvi za svoje svećenike i nova duhovna

zvanja, svećenika i redovnica.

Oni žive i mole za vas, a vi molite za njih. Takvu povezanost molitvom, Gospodar žetve, neće ostaviti neuslišanom.

Molimo i za obitelji iz kojih dolaze svećenici i redovnice.

Obitelj u kojoj se zajednički moli kadra je rađati duhovni poziv. Duhovna obnova našeg Hrvatskog naroda uvelike ovisi o obitelji koja se moli i radnicima na njivi Gospodnjoj koji će biti posve Božji!, poručio je između ostalog biskup Tomislav Rogić.

Nakon homilije polaganjem ruku i posvetnom molitvom bogoslovu Grguru Alvžu podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom je novozaređeni đakon obukao službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti, te dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Novog đakona oblačio je župnik njegove rodne župe Raslije don Ante Bošnjak. Na kraju obreda, novozaređeni đakon primio je evanđelistar iz biskupovih ruku te s njim izmijenio cjelov mira.

4.7.2019. 10:13:29

16 iz života biskupije

Proslava zaštitnika i Šibenske biskupije s

Molitva mladih za grad Šibenik i Šibensku biskupiju Tradicionalno okupljanje mladih prigodom blagdana svetog Mihovila zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije upriličeno je u katedrali svetog Jakova u subotu 22. rujna. Misno slavlje u koncelebraciji s više svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić.

U homiliji mladima je rastumačio evanđeosku prispodobu o sijaću i sjemenu.

Potom je mlade upoznao sa Sinodom na temu „Mladi – vjera i razlučivanje zvanja“, koja će se održati u listopadu u Vatikanu. „Cilj te crkvene

prijelom2018-12.indd 16

Sinode je kako današnjem mladom čovjeku pomoći da otkrije svoj životni put, kako da donese obilan urod i učini ovaj svijet boljim, plemenitijim, više slikom onog novog nebeskog čovjeka kojeg nam je Krist pokazao i ponudio.

Ne radi se samo o zvanju – pozivu u smislu duhovnog poziva ili profesije, zanata nego je zadaća otkrivati i obiteljski poziv, ulogu majke, ulogu oca. Otkrivati kako darivajući život u bračnom zajedništvu ostvariti sebe u Božjem naumu. Pa onda i više od toga. Prepoznati što Bog od tebe traži, što je s tobom naumio da se u potpunosti ostvariš i dadeš svom životu smisao, razlog one plemenitosti i ustrajnosti u dobru.

To je trajan zadatak svakog čovjeka i svakog mladog čo-

vjeka: razlučivati i osluškivati vlastiti život i Božju Riječ u njemu. Onda će te Bog voditi.

Ne biti ni onaj mali komadić zemlje uz put, ni kamen, ni ona zemlja s puno trnja, nego ona prava plodna, natopljena, ogrijana koja donosi mnogo roda“, poručio je biskup Rogić.

Nakon slavlja mladi su u procesiji sa upaljenim svijećama predvođeni Katoličkim skautima prošli ulicama Šibenika.

Molitva za Grad i Biskupiju bila je na tvrđavi svetog Mihovila, podno koje je nastao grad Šibenik. Nakon izrečenih molitava i pjesama molitva je zaključena blagoslovom biskupa Rogića.

4.7.2019. 10:13:29

iz života biskupije 17

nika grada Šibenika je svetog Mihovila “Mali Mihovil” okupio najmlađe u Katedrali U sklopu priprave za svetkovinu sv. Mihovila, djeca iz vjerskih odjeljenja dječjih vrtića Brat sunce, Vidici, Ciciban, Kućica i Blažena Hozana posjetila su u utorak 25. rujna katedralu Sv. Jakova i susrela se sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem. Tim susretom nazvanim “Mali Mihovil” želi se i najmlađe Šibenčane uključiti u proslavu dana Grada i Biskupije.

Nakon što su djeca izvela prigodni program i simboličnim poklonima darovala biskupa, biskup je djeci govorio o sv.

Mihovilu kao čuvaru grada Šibenika i Šibenske biskupije.

Istaknuo je i važnost molitve

prijelom2018-12.indd 17

Anđelima čuvarima, te su svi zajedno izmolili molitvu “Anđele čuvaru mili”. Zaželio je najmlađima da jedni drugima budu anđeli.

4.7.2019. 10:13:30

18 iz života biskupije

Proslava svetkovine Svetkovina svetog Mihovila zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije proslavljena je u subotu 29. rujna na trgu pred šibenskom katedralom. Svečano misno slavlje i procesiju ulicama grada predvodio je vojni ordinariji Jure Bogdan. Uz predvoditelja koncelebrirali su: zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko makarski nadbiskup Marin Barišić; biskupi hvarsko Petar Palić, dubrovački Mate Uzinić, kotorski Ilija Janjić, gospićko senjski Zdenko Križić, umirovljeni šibenski Ante Ivas, hvarski Slobodan Štambuk i gospićko senjski Mile Bogović, te biskup domaćin Tomislav Rogić.

Okupljenom velikom broju vjernika biskup Bogdan poručio je da stave sebe i svoje obitelji, svoj grad Šibenik i domovinu Hrvatsku pod zaštitu svetoga Mihovila jer su vjera, ufanje i ljubav neuništiva snaga u svim životnim izazovima i borbama. „Svaki posjetitelj Šibenika ostaje zadivljen bogatom povijesnom i kulturnom baštinom ovoga grada i srdačnošću njegovih stanovnika. Ovu simfoniju mora, kamena i ljudi gradili su kroz mnoga stoljeća toliki naraštaji Šibenčana svojom požrtvovnošću i darovitošću, nadahnuti i nošeni kršćanskom vjerom. O tome nam govori vijenac s isklesanim ljudskim glavama koji krasi katedralu sv. Jakova. To nas također podsjeća da je Crkva sagra-

prijelom2018-12.indd 18

đena od živoga kamenja, od muškaraca i žena koji svoje pouzdanje stavljaju u Boga.

Kako se danas ne spomenuti sinova i kćeri ovoga grada koji su se isticali svetošću i krepošću? Sveti mučenik Nikola Tavelić, majka Klara Žižić, dobri otac Ante Antić ukras su i ponos grada Šibenika!

Kako se ne spomenuti hrabrih i velezaslužnihpastira ove biskupije: Ćirila Banića, Josipa Arnerića, Srećka Badurine i tolikih drugih!“, poručio je biskup Jure Bogdan.

Ukazao je kako već od samog svojega početka pa sve do smrti ljudski život okružen zaštitom i zagovorom anđela. „Sveto Pismo govori o različitim vrstama anđela, a osobito ističe arkanđele Mihaela, Gabriela i Rafaela. Tako danas, kao zaštitnika grada Šibenika, slavimo arkanđela Mihaela, – Mihovila. Prolazeći Šibeni-

kom nailazimo na kameni lik svetoga Mihovila s latinskim natpisom koji na hrvatskom jeziku glasi ovako: ‘Mene ne štite ni visoke zidine ni more koje me s obje strane okružuje, mene čini sigurnim u svako doba zaštita moga gospodara čiju sliku uklesanu vidiš u ovom mramoru.’ Ovaj natpis ne spominje Mihovila imenom, nego upućuje na mramornu sliku, i time na osobu koju slika predstavlja i čiju nazočnost možemo iskusiti. Bez ovakvoga osobnog susreta, vjera postaje apstrakcija, umjesto da bude izvor i temelj života, kazao je Jure Bogdan.

U homiliji biskup Bogdan dotaknuo se i aktualnih problema Hrvatske i Šibenika. „Naša je domovina Hrvatska nakon mnogo stoljeća tuđinske vlasti napokon stekla slobodu i neovisnost zahvaljujući hrabrosti i požrtvovnosti na-

4.7.2019. 10:13:31

iz života biskupije 19

ših hrvatskih branitelja. Šibenik, drevni Krešimirov grad, također je stajao na braniku Domovine i dao svoj dragocjen doprinos hrvatskoj samostalnosti. Stoga nas, kao kršćanske vjernike i građane lijepe naše, žalosti i boli kada se u našoj Domovini pojavljuje neodgovoran odnos prema nacionalnoj i privatnoj imovini; kada se radnicima uskraćuje zaslužena i pravedna plaća; kada se naše mlade doslovno gura da pokupe stvari i otiđu u strani svijet. Ne možemo i ne smijemo prepustiti Lijepu Našu onima kojima Domovina nije u srcu nego u džepu. Kao kršćani pozvani smo stvarati i izgrađivati političke, gospodarske, uljudbene i prije svega duhovne uvjete koji su potrebni za život dostojan čovjeka. Svatko u svome zvanju i poslanju! Nitko nije amnestiran od rada na općemu dobru! Potrebni su nam kva-

prijelom2018-12.indd 19

litetno obrazovanje i odgoj za djecu i mlade, (sustavno oplemenjivanje srca, uma, duha, duše i tijela), otvorenost životu, kultura života a ne smrti!, zaštita obitelji, siguran posao i pravedna plaća za radnike.

Od svetoga Mihovila možemo naučiti kako se suprotstavljati zlu i strukturama grijeha.

Ugledajmo se u vrline ovoga svetog arkanđela: poštenje i čestitost, hrabrost i jakost, promicanje dobra i suzbijanje zla, blagost i susretljivost prema nevoljnima i potrebnima, a otpor i nepotkupljivost u suočavanju sa strukturama zla i grijeha.

Vjernike grada Šibenika predvoditelj slavlja pozvao je da stave sebe i svoje obitelji, svoj grad Šibenik i domovinu Hrvatsku pod zaštitu svetoga Mihovila. „Vjera, ufanje i ljubav neuništiva su snaga u svim životnim izazovima i borbama. Bog nam šalje svetoga Mihovila, anđela mira, da nas izbavi iz ruke neprijatelja.

On nas poziva u zajedništvo Crkve gdje iz čista vrela katoličkoga nauka i svetih sakramenata crpimo utjehu,

ohrabrenje i snagu za život“, poručio je u homiliji biskup Bogdan.

Proslava nebeskog zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije tradicionalno okupila je velik broj vjernika iz svih dijelova Biskupije. Uz predstavnike župa Šibenske biskupije u ophodu starim dijelom grada i rivom, sudjelovale su i brojne civilne udruge, škole, vrtići, kulturno umjetnička društva. Županiju Šibensko - kninsku predstavljao je župan Goran Pauk. U slavlju su sudjelovali i predstavnici gradskih vlasti: gradonačelnik Željko Burić, dogradonačelnici Danijel Mileta i Paško Rakić.

Srebreni lik Sv. Mihovila tradicionalno u ophodu nosili su redarstvenici Policijske uprave Šibensko kninske i vatrogasci. Slavlje i procesiju pjevanjem je uzveličao Mješoviti zbor sastavljen od više župnih zborova, pod ravnanjem prof.

Jelene Mikulandra, te uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina. Procesiju je animirao generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.

4.7.2019. 10:13:31

20 iz života biskupije

TREĆI NACIONALNI SUSRET HRVATSKIH KATOLIČKIH OBITELJI IZVOR: Pomišljaj-Bilice Polovinom rujna u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka, održan je Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, pod geslom Obitelj, izvor života i radosti. Moja obitelj uputila se svojim automobilom prema Solinu. Putem smo susreli više hodočasničkih autobusa. Nekoliko dana prije polaska dobio sam zadatak od župnika koji je bio spriječen i nije mogao sudjelovati na susretu, fotografirati sve što vidim za vrijeme svete mise.

Iz svog dosadašnjeg hodočasničkog iskustva (posjet Svetog Oca, susret mladih, hodočašća u Lurd, Rim i sl.) znao sam da susreti takve vrste izvuku najbolje iz čovjeka – obogate ga osjećajem pripadnosti, zajedništva i dubljim doživljajem žive vjere. Kako smo prilično brzo stigli u Solin, imali smo vremena odmoriti se uz jutarnju kavu dok su djeca sa zanimanjem promatrali rijeku Jadro, svako malo prelazeći preko mosta na Gospin Otok.

Matej je u jednom trenutku ugledao šarene balone s logom susreta i tražio od volontera da mu pokloni jedan, ali želja mu ipak nije ispunjena jer su baloni pripremljeni za završnicu misnog slavlja.

Pola sata prije početka programa, zaputili smo se preko mosta na Gospin Otok. Ugodno me iznenadila organizacija susreta jer su nas odmah dočekali volonteri na štandovima s kapama, vodom i programi-

prijelom2018-12.indd 20

ma koje su svima dijelili. Tijekom cijelog dana volonteri, u narančastim i plavim majicama, obilazili su vjernike nudeći pomoć i boce vode.

Pred crkvom, u hladovini, već se moglo vidjeti popriličan broj svećenika i redovnika, predstavnika župa i udruga sa župnim zastavama i transparentima kako se pripremaju za misno slavlje. Kad smo pronašli svoje mjesto u hladu, odlučio sam prošetati Otokom i snimiti nekoliko fotografija.

Uz crkvu je podignut oltarni prostor i prostor za zbor s kojega se lijepo može vidjeti sva okolica. Prije svete mise tu se odvijao duhovni program: molitva za potrebe obitelji, pjesme i svjedočanstva koje su pripremile obitelji iz biskupija Splitske metropolije. Mnoštvo ljudi polako je pristizalo preko mostova i prilaznih putova i popunjavalo Gospinu livadu.

Rijeke mladih, obitelji, djedovi i bake s unučadi, organizirane hodočasničke skupine slijevale se na Gospin Otok zauzimajući mjesta u malim skupinama pod krošnjama stabala, uz rijeku ili po sredini livade. Bila

je to jedna velika obitelj okupljena oko naše zajedničke Majke Marije – ona nas je pozvala, a mi smo se s radošću odazvali. Oko 10 sati započelo je središnje svečano misno slavlje u kojem je sudjelovalo preko 20 000 vjernika. Svetu misu je predvodio nadbiskup Marin Barišić uz koncelebraciju svoje subraće nad/biskupa i brojnih svećenika. Ovakva misna slavlja dobar su pokazatelj vjere koja je još uvijek živa u našem narodu. Zaboraviti činjenicu kome pripadamo, značilo bi da nismo uspjeli i da smo promašili svrhu našega života. A to bi posljedično značilo i raspad obitelji, razlog zbog kojega smo se okupili.

U svemu tome nekako mi se najviše dojmila poruka nadbiskupa Marina Barišića „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije. Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što

4.7.2019. 10:13:33

iz života biskupije 21 zrelije i odgovornije osobe.” Ta poruka potaknula me na razmišljanje gdje griješim i kakva bi moja obitelj trebala biti. Čini mi se da na to pitanje nema jednostavnog odgovora, barem ne nekog instant odgovora. To je nešto na čemu trebamo raditi Ivana i ja svaki dan pomalo i ne odustajati. Pouzdavajući se uvijek u Božju pomoć, prenoseći i živeći vjeru, želimo da naša djeca rastu ne samo tjelesno i intelektualno već i duhovno. Danas kao da se zaboravlja jedna od temeljnih uloga kršćanskih roditelja.

Dužni smo pokazati našoj djeci put prema Svjetlu spasenja, kako bi oni mogli odrastajući sami nastaviti put. Odgovorni smo za kršćanski odgoj svoje djece, za rast njihove vjere – suodgovorni smo za njihove

duše. Na kraju mise, puštani su raznobojni baloni sa svih strana Otoka. Na balonima bile su privezane zastave naše Hrvatske, Vatikana i Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Prizor je bio izvanredan i ispunio nas je posebnim osjećajem povezanosti s Bogom.

Nakon svete mise susreli smo se i podijelili dojmove s našim župljanima, koji su također doputovali na ovaj susret, Organizatori su potom upriličili zajednički ručak za sudionike - neizostavni vojnički grah, voće i kolače.

Na kraju moram zahvaliti Bogu na ukazanoj milosti, što smo kao obitelj zajedno doživjeli ovo jedinstveno iskustvo.

Hvala ti, Oče za domovinu i obitelj!

Obitelji Kardum i Slavica

Obljetnica preminuća majke Klare Žižić Spomendan preminuća utemeljiteljice družbe sestara franjevki od Bezgrješne, Službenice Božje majke Klare Žižić obilježen je u petak 21. rujna u samostanu svetog Lovre u Šibeniku, mjestu gdje je pokopana službenica Božja. Misno slavlje uz koncelebraciju više svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić.

U homiliji je naglasio kako je majka Klara bezuvjetnim opredjeljenjem za Krista i Crkvu, djelovala evangelizacijski i bila je svjetlo svima koji su je susretali. Ona se očituje kao službenica Božja koja sluša, moli, ljubi, radi, uči i naučeno s ljubavlju ostvaruje; kao osoba koja je dobro shvatila

prijelom2018-12.indd 21

da su djela ispred riječi, primjer ispred teoretske rasprave, upravo prema temeljnom učenju prvog učitelja – Krista.

Majka Klara razvila je sa svo-

jim sestrama blizak odnos s narodom osobito kroz brigu za bolesne i putnike, oboljele od kuge i gube. Njezina karizma kroz povijest razvijala se s

4.7.2019. 10:13:35

22 iz života biskupije novim prilikama i potrebama i traje već više od 300 godina, kazao je šibenski biskup.

Vjernicima i sestrama je ukazao kako živjeti dostojno poziva kojim smo pozvani, znači imati uvijek konačni cilj pred očima: Kraljevstvo nebesko koje se već sada izgrađuje, na ovome svijetu. Naglasio je kako je majci Klari uspjelo krenuti za Kristom zbog njezina prepuštanja providnosti Božjoj, zbog njezine velikodušnosti i sebedarja u služenju najpotrebnijima. Služiti tada bolesnima značilo je izložit i

svoj život opasnosti, zarazi, pa i samoj smrti. Spremnost na služenje drugima i žrtvovanje vlastita života njezin je primjer koji i danas svijetli i privlači.

Neka nas ovogodišnji spomen Majke Klare učvrsti u želji i nastojanjima živjeti dostojno svoga poziva. Neka se po njezinu zagovoru upravo ta želja pretače u posve konkretne zadaće, poslove, međusobne odnose i naše molitve. Da po primjeru Majke Klare rastemo u prepuštanju Božjim naumi-

ma, dozrijevamo u vjeri u tom hodu vjere i odaziva na Isusov Pođi za mnom! Da naše svakodnevne zadaće, kakve god bile uvijek činimo iz ljubavi prema Kristu našem jedinom Spasitelju, zaključio je homiliju biskup Tomislav Rogić.

Misno slavlje je završilo molitvom na grobu službenice Božje i prigodnim obraćanjem vrhovne poglavarice sestara Franjevki od Bezgrešne sestre Zdravka Gverić. Vjernicima je preporučila molitvu majci Klari.

Susret animatora za duhovna zvanja U organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije, u Šibeniku u prostorima katoličke osnovne škole, u utorak 18. rujna započeo je nacionalni susret animatora za zvanja iz (nad)biskupijskih i redovničkih zajednica. Tema ovogodišnjeg susreta je „Animatori animatorima“. U sklopu radnog dijela izlaganja će imati fra Josip Repeša, s. Dijana Mlinarić, s. Gabrijela Hrgić i vlč. Željko Šimić.

Na samom početku susreta nazočne su pozdravili ravnateljica Katoličke osnovne škole s. Mandica Starčević i šibenski biskup Tomislav Rogić. Radni dio otvoren je pozdravnim govorom predsjednika Vijeća HBK za sjemeništa

prijelom2018-12.indd 22

i duhovna zvanja nadbiskupa Marina Barišića. Istaknuo je kako su duhovna zvanja bogatstvo Crkve.

Prvi dan susreta zaključen je misnim slavljem u katedrali svetog Jakova. Predvodeći slavlje biskup Tomislav Rogić naglasio je važnost rada s mladima koji imaju duhovni poziv. Prisutnim animatorima za zvanja preporučio je da onima koji imaju poziv, a još se nisu odlučili ukažu na vrijednost molitve. „Neka se mole! Neka se u molitve preporuče. Neka ne odustaju tra-

žiti Božju blizinu i milost koja će ih već upraviti pravim putem. Neka se ne boje darovati svoju slobodu, svoj život Onome od koga sve dolazi i kome sve ide.

Gospodin ih treba da se u njima proslavi i kroz žrtvu, odricanje, potpuno predanje i služenje. Kristova Crkva ih treba, naš narod ih treba. Ne bilo kakve nego posve Bogu predane. Što će pronaći uzvišenije od služenja Kralju kraljeva i Gospodaru vjekova, Spasitelju svijeta?“ poručio je biskup Rogić u homilji.

4.7.2019. 10:13:35

iz života biskupije 23

Misno slavlje za sve preminule na grobljima Šibenske biskupije Na svetkovinu Svih svetih u popodnevnim satima, šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je misno slavlje na gradskom groblju Kvanj.

Euharistija koja je slavljena u zajedništvu sa svećenicima Gradskog dekanata Šibenske biskupije završila je molitvom odrješenja za sve pokojne koji počivaju na groblju Kvanj i svim grobljima Šibenske biskupije.

Biskup Rogić u homiliji je naglasio kako ljubav za naše pokojne nije nikad prestala, pa ako su nas napustili i prije puno godina. Osjećamo je na drugačiji način, ali ih i dalje volimo. Ne dokazuje li to i naša briga za njihove grobove, naše molitve, svijeće i cvijeće. Ali ponajviše ono što osjećamo kao da smo i dalje povezani, povezani novom drugačijom ljubavi koja u sebi više nema nikakvog straha od gubitka, straha od neke nove nevolje. Ostaje samo zahvalnost i ljepota uspomene na njihovu dobrotu, žrtvu, na sve čime su nas zadužili. Ljubav je ta koja traje i pobjeđuje granicu smrti, ali ne zato što mi tako snažno ljubimo, nego zato što je Bog ljubav. Samo s

prijelom2018-12.indd 23

Bogom pobjeđujemo sve prepreke i onu posljednju - smrt, poručio je šibenski biskup.

Proslavljena svetkovina Svih svetih Misno slavlje na svetkovinu Svih svetih, u četvrtak 1. stu-

denoga, u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirali su i umirovljeni biskup Ante Ivas, te generalni vikar mons. Marinko Mlakić. „Blagdan Svih svetih blagdan je onih ljudi koji su dosegli konačni cilj vječnog života u Bogu. Njih više ne dotiče muka nikakva. Nagrada koju su zadobili više im ne može biti oduzeta. Vječni život, vječ-

4.7.2019. 10:13:40

24 iz života biskupije na radost, vječno zajedništvo u ljubavi, u savršenstvu, u Božjem blaženstvu“, poručio je u homilji biskup Tomislav Rogić. Isus u evanđelju proglašava tko su ti blaženi koji će uživati vječnu sreću. “Blago siromasima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko!”, citirao je evanđelje biskup Rogić. Naglasio je kako biti siromašan znači ovisiti o pomoći drugoga. Siromašan duhom, ne znači slabouman ili nera-

zuman. Duh u Isusovim riječima označava život, životni dah koji je Bog podario čovjeku još od početka stvaranja kad je udahnuo život Adamu – prvom čovjeku. Siromašan duhom znači shvatiti koliko smo maleni, koliko krhki. Prihvatiti život sa svime što on nosi i u tom životu prihvatiti svoju ovisnost o Bogu – povezanost - oslonjenost na Boga, podložnost Božjim zakonima.

Jednostavno, već sada snaž-

no živjeti svoju povezanost s Bogom. Takvi će baštiniti kraljevstvo nebesko. Već se sada na taj put spremati.

Neka današnji blagdan Crkve bude za svakog vjernika ponovno stavljanje pred oči onog konačnog cilja našeg života: Nebo, a to znači trud oko svoje doličnosti za Nebo – to je zapravo poziv na svetost koja se ima oslikavati u svakidašnjici, zaključio je biskup Rogić homiliju.

U KNINU održan Susret lovaca Hrvatske Knin je u subotu 3. studenog bio domaćin središnje proslave blagdana sv. Huberta, nebeskog zaštitnika lova i lovaca. Tom prigodom u Kninu se okupilo oko 1200 lovaca iz cijele Hrvatske za koje je u crkvi Gospe velikog Hrvatskog krsnog zavjeta šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio misno slavlje. Konelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas, župnik Knina fra Marko Duran i još nekoliko svećenika. Preko slavlja pjevao je Mješoviti pjevački zbor “Matko Laginja” iz općine Klana.

Najpoznatija pobožna legenda je vezana uz svetog Huberta je njegovo viđenje jelena s križem među rogovima - koje ga je potaknulo na obraćenje te je postao veliki revnitelj, borac za Božje Kraljevstvo, poručio je u homilji biskup Tomislav Rogić. Naglasio je kako je životna priča sv. Huberta znak je da Boga možemo susresti na različitim mjestima, u različitim aktivnostima, na svakom

prijelom2018-12.indd 24

polju ljudskog rada, odmora i rekreacije. Okruženi smo Božjim djelima, samo ih valja znati iščitati. Zaštitnik lovaca u znaku križa prepoznao je poziv na drugačiji životni put. Znamen križa promijenio mu je život.

Tražio je Božju mudrost i više ciljeve, dublji smisao života.

Zato ga se spominjemo i slavimo ga, nakon više od 1000 godina.

Biskup je lovcima poručio da u svakom od nas postoji želja i molitva da nam Gospodin Bog pomogne da život učinimo ljepšim, da pogled u budućnost bude vedriji, da nam sutra bude sigurnije, da se mladima otvore nove mogućnosti dostojnog života i rada, da naši starci i umirovljenici dolično prožive svoju zrelu ljudsku dob. Svatko je od nas pozvan da tome doprinese

4.7.2019. 10:13:42

iz života biskupije 25

svojim zalaganjem. Zbog toga tako nam je jako potrebno da svatko vidi koliko on može doprinijeti boljem danas i boljem sutra. Mi se kao kršćani moramo zapitati: Što je meni činiti? Kako ja mogu ovaj svijet, naše društvo i našu Domovinu

učiniti još ljepšom, sretnijom?

Na krštenju svi smo opečaćeni znakom križa, u sakramentu potvrde taj je znak opet bio na našem čelu. Od toga nam je znaka Božje ljubavi stalno učiti, poručio je u homiliji biskup Tomislav Rogić. Lovcima

je porućio da ih prati zagovor svetog Huberta i nadahnjuje primjer njegova života i nasljedovanja Krista.

Na samom je kraju misnog slavlja biskupe je pozdravio Đuro Dečak, predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza.

mjesta današnje franjevačke prisutnosti u Bosni i Hercegovini, kao i važnije povijesne i kulturne znamenitosti ove zemlje. Posebno je značajan Tomislavgrad u kojem je Svetište sv. Nikole Tavelića za BiH. Izdvojen je i Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci kao jedna od najstarijih franjevačkih oaza u Bosni. Film uključuje i Travnik, Podmilačje, Sarajevo, Mostar, Široki Brijeg. Uz putopisne zanimljivosti sadrži i teološko vrednovanje Tavelićevog mučeništva. Ove televizijske minute ispunjene su željom za povezivanjem

Hrvata u dvije države, što posebno potvrđuju svjedočanstva hodočasnika zabilježena u filmu. I dakako, ono najvažnije u filmu jest vidljivi trag probuđenog štovanja prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca. Film „Nikolinom Bosnom“ predstavio je producent fra Ivan Bradarić, a o njemu je govorila scenaristica i redateljica Tanja Popec. Film je također premijerno prikazan i na Laudato televiziji na blagdan sv. Nikole Tavelića, a na Televiziji Šibenik je prikazan u subotu 17. studenoga u 21.05 sati.

Predstavljen film “Nikolinom Bosnom” IZVOR: svetiste-sibenik.hr Putopisno-hodočasnički film „Nikolinom Bosnom“ u produkciji Laudato televizije predstavljen je u petak, 9. studenoga u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku. Film prati četverodnevno hodočašće od 28. travnja do 1. svibnja 2018. koje je ostvareno u drugoj pripravnoj godini Velikog jubileja 2020. u organizaciji Hrvatskog nacionalnog svetišta iz Šibenika.

Njime je oživljeno sjećanje na Nikolino dvanaestgodišnje misijsko djelovanje u Bosni i Hercegovini.

Petstotinjak vjernika iz nekoliko hrvatskih gradova tom su prigodom posjetili važnija

prijelom2018-12.indd 25

4.7.2019. 10:13:48

26 iz života biskupije

PROSLAVA SVETOG NIKOLE TAVELIĆA Sv. Nikoli Taveliću hodočastili vjernici Zadarske nadbiskupije Tradicionalno trideset i peto hodočašće Zadarske nadbiskupije sv. Nikoli Taveliću u Šibenik bilo je u nedjelju 11. studenog. Prva postaja hodočašća bilo je hrvatsko nacionalno svetište svetog Nikole Tavelića – samostan svetog Frane. Vjernike je primio i pozdravio rektor Svetišta fra Ivan Bradarić. Hodočasnicima se zahvalio na ustrajnosti koju pokazuju iz godine u godinu hodočasteći svetom Nikoli Taveliću. Nakon pobožnosti Nikoli Taveliću i prigode za sakrament ispovijedi vjernici su razgledali samostanski muzej i nacionalno svetište.

Središnji dio hodočašća bilo je svečano misno slavlje u katedrali svetog Jakova koje je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Brojne svećenike Zadarske nadbsikupije predvodio je generalni vikar mons. Josip Lenkić.

Primjer svetog Nikole svima nam treba biti poticaj da odvažno stanemo pred Boga i svoju savjest te se upitamo koliko smo mi spremni za evanđeosku istinu trpjeti. Treba današnji svijet zato ljude, muškarce i žene, svećenike, redovnike i redovnice, očeve i majke, koji su spremni biti

prijelom2018-12.indd 26

mučenici, mučenici savjesti, mučenici za svoje kršćansko uvjerenje. Ako ih našem narodu ne bude, ako mi ne budemo takvi, ostat ćemo bez budućnosti, poručio je u homiliji mons. Marinko Mlakić.

Naglasio je kako je sveti Nikola mučenik živa slika svoga hrvatskog naroda koji kroz mnoga stoljeća svoje povijesti živi mučenički radi svoje vjere, gažen i mrcvaren, bacan u tamnice raznih europskih

i svjetskih sudišta, tjeran sa svojih ognjišta u ropstva i tuđine. A i danas je obezvrijeđen.

Na žalost ne samo od tuđina nego i od svojih vlastitih sinova, kojima dade povjerenje. A oni ga bolno izdaju i dopuštaju da ga bezočni svijet, u svojoj pohlepi uvijek žedan tuđe nesreće i bijede, ponovno muči, obezvrjeđuje, sudi i tamniči njegove sinove, istinske rodoljube, vojnike i generale, samo zato jer su se odvažno stavili

4.7.2019. 10:13:58

iz života biskupije 27

OLE TAVELIĆA da brane "krst časni i slobodu zlatnu". Ali mučeništvo je uvijek bilo i sjeme novog života. Čvrsto vjerujemo da nijedna žrtva nije uzalud. Bog sam će nagraditi svaki trud i muku.

Nije to tek obična vjernička fraza, nego živa stvarnost koju sveti hrvatski mučenik Nikola i cijela nebeska vojska mučenika već sada svjedoči.

Sv. Nikola je za nas uzor na putu života. On nam pokazuje usku stazu ljubavi koja vodi prema Bogu ne zaboravljajući brata čovjeka. On, zauzeti apostol Crkve i crkvenog jedinstva, postao je svojom mučeničkom smrću i moćni nebeski zaštitnik svoga naroda čiji je na zemlji bio apostol. Štujmo i dičimo se, draga braćo i sestre, ovim našim svecem.

Pod njegovom ćemo zaštitom živjeti sve dok budemo imali snage kao narod rađati i odgajati takve sinove koji će stupati njegovim stopama odričući se vlastite udobnosti i koristi da bi učinili sretnima druge. A naše štovanje takvih velikana bit će jamstvo sretnije budućnosti, kazao je između ostalog mons. Marinko Mlakić.

Kardinal Vinko Puljić predvodio slavlje svetkovine sv. Nikole Tavelića Svetkovina svetog Nikole Tavelića proslavljena je u srijedu 14. studenog u Nacionalnom svetištu svetog Nikole Tave-

prijelom2018-12.indd 27

lića, šibenskom samostanu svetog Frane. Središnje večernje misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Među tridesetak svećenika koji su koncelebrirali bio je i provincijal Hrvatske Provincije sv.

Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević i generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.

Koncelebrirao je i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, te rektor hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić. Slavlje je započelo procesijom u kojoj je nošena slika Nikole Tavelića.

Kad se nešto voli onda se zato umire, a ono zašto se umire to ne odumire. Za častiti svetog Nikolu u našim vremenima moramo biti vjerodostojni u vjeri, poručio je brojnim vjericima Šibenske biskupije i hodočasnicima iz cijele Hrvatske kardinal Vinko Puljić u homiliji.

Prigliti Kristov križ može se samo iz jake vjere. Hrvati kako da se danas boje za svoju vjeru, korijene i identitet žrtvovati. Dostojanstveno svjedočiti ono što jesmo. Hrvati četo dobivaju etiketu da su ustaše, fašisti, nacionalisti. Svi drugi smiju poštivati svoju povijest i nositi svoje ime i znakovlje.

4.7.2019. 10:13:59

28 iz života biskupije Nama je to grijeh. Zar je grijeh voljeti svoju grudu, korijenje i identitet, zapitao je kardinal Puljić.

Naglasio je kako je Božji zakon iznad stranačkih i državnih zakona. Ako zakon ne služi čovjeku i ne brani njegovo dostojantvo i pravo, to je nepravedni zakon. Vi koji dižete ruke u parlamentu ne gazite naše dostojanstvo. Poštujte čovjeka i njegovo dostojanstvo. To dostojanstvo daje Isus Krist, poručio je kardinal Puljić.

Koliko je nevine krvi proliveno zato što ne želimo djecu?

Imamo zakon da se može ubiti nerođeno djete. I to je demokracija. Više se nasmiješ zvati „tata i mama“ nego „roditelj 1 i roditelj 2“. Mi ne smijemo šutjeti. Imamo pravo dići glas za svoje dostojanstvo i svoja prava. Mi moramo stati uz ono što je Božje, a Božja je uvijek preča od ljudske. Zbog toga je sveti Nikola Tavelić i umro, poručio je kardinal Vinko Puljić.

Nama danas treba snage Nikole Tavelića. Treba nam prave vjere da postojani budemo i ne zastidimo naše pretke koji su za tu vjeru ginuli, da bi mi tu vjeru baštinili. To je nesvetije što možemo namrijeti budućim pokoljenjima. Molimo svetog Nikolu da nam tu vjeru isprosi, zaključio je kardinal Vinko Puljić.

Slavlje u Lišanima IZVOR: franjevci-split.hr Svečanom procesijom i euharistijskim slavljem u velebnoj crkvi sv. Nikole Tavelića, uz sudjelovanje mnoštvo vjernika iz župe i okolnih mjesta, pro-

prijelom2018-12.indd 28

slavljen je u srijedu, 14. studenoga 2018., nebeski zaštitnik Lišana sv. Nikola Tavelić.

Slavlje je započelo procesijom oko crkve sv. Nikole Tavelića. U procesiji su se pjevale litanije i pučki napjevi. Misno slavlje predvodio je župnik fra Božo Mandarić, a u koncelebraciji je bio veliki broj svećenika, među kojima je bilo više njih koji su rodom iz Lišana. Na poseban način treba istaknuti da su Lišane rasadnik duhovnih zvanja.

Za vrijeme slavlja mješoviti župni crkveni zbor pjevao je liturgijske skladbe na prepoznatljivom tradicijskom napjevu župe sv. Mihovila Lišane.

Klapa Zvono iz Kistanja kao posebni gosti uveličali su misno slavlje i oduševili sve nazočne s vrhunskim izvedbama psalama i duhovnih pjesama.

Crkva sv. Nikole Tavelića podignuta je 1975. - 77. g. prema nacrtu arh. Vinka Galića kao zavjetno svetište, a posvećena je 1978. godine. To je bila betonska građevina obložena

kamenom u obliku oktogona.

Crkvu je, uz pomoć naroda, podigla Provincija.

U Domovinskom je ratu srpski agresor ju je miniranjem potpuno srušio. Na njezinim temeljima položen je 17. srpnja 1996. god. temeljac za novu crkvu. Crkva je izgrađena sa zvonikom zahvaljujući pomoći Provincije i Rottenburške nadbiskupije. Crkva je s okolišem dovršena 2003. godine. Župi sv. Mihovila Lišane pripadaju mjesta: Lišane, Vukšić, Bulić, Prović i Ostrovica Na završetku misnog slavlja župnik fra Božo Mandarić zahvalio je svećenicima, župnom mješovitom zboru, klapi Zvono iz Kistanja, nazočnim vjernicima i svima koji su svojom aktivnošću i doprinosima pomogli na bilo koji način u proslavi svetkovine nebeskog zaštitnika Lišana sv. Nikole Tavelića. Nakon svete mise, prema običaju, vjernici su na groblju molili i zapali svijeće za svoje pokojne.

4.7.2019. 10:13:59

iz života biskupije 29 Alan Hržica nastupio na Šubičevcu IZVOR:subicevac.hr U subotu, 24. studenog 2018. godine, u sklopu obilježavanja 40 godina osnivanja župe Sv. Ante Padovanskog, Alan Hržica sa svojim bendom održao je koncert duhovne glazbe. Koncert je okupio brojne vjernike, ne samo Šubićevca nego cijele biskupije, koji su u zajedništvu pjesmom slavili i hvalili Boga.

Ovaj nadareni glazbenik prije samog koncerta želio je ne samo svojom pjesmom nego i riječima uputiti poruke svima onima koji tragaju za smislom svog postojanja, svima onima koji se traže kao što se i on tražio prije nego je doživio susret s Gospodinom.

Iako je kao dijete rastao u katoličkoj obitelji, redovito sudjelovao u nedjeljnim misnim slavljima, imao odnos s Isusom kroz molitvu ipak je u jednom trenutka svog odrastanja odlutao pokušavajući smisao svog života pronaći u zabavi i slobodnijem ponašanju koje je dovelo do njegovog potpunog nezadovoljstva životom.

Bog, kao dobri otac, nije ga napustio, kao što ne napušta ni jedno svoje dijete. Čovjekovu molitvu kao i želju za traganjem Isus nagrađuje, Isus potiče. I tako se kroz molitvu, svetu euharistiju, razmatranje sv. Pisma duša sve više otvara Bogu i otkriva istinu, duša prima milost da osjeti prisustvo Božje. To je put kojim je ustrajno išao i Alan da bi u svom životu pronašao Isusa

prijelom2018-12.indd 29

koji mu je promijenio život, sve njegove navike. Iako se promijenio, postao nov čovjek nije izgubio svoju narav već ju je Gospodin oblikovao po svojoj namisli. Njegovu originalnost na polju glazbenog stvaralaštva, njegov talent, Gospodin je usmjerio u drugom pravcu – pjesmom dodirivati duše, osvajati ih za Krista.

Danas po svim gradovima Alan i njegove kolege organiziraju duhovne koncerte, javno svjedoče Krista. Alan glazbu koristi kao snažno sredstvo evangelizacije jer se i kroz glazbu može doživjeti susret s Božjom ljubavlju. A taj susret, kao i sami glazbenici, koji ne samo pjesmom nego prvenstveno svojim postojanim kršćanskim životom svjedoče za Krista, poziv su i poticaj da mladi krenu putem vjere, da kroz molitvu, svetu euharistiju, kateheze… kroz formaciju sazrijevaju u odgovorne kršćane. I Alan je, kroz glazbu, svoje obraćenje doživio na Taboru u zajedničkom slavljenju Gospodina nakon čega je nastavio formaciju kod Isusovaca u Palmotićevoj.

Na tom putu obraćenja i formacije Alana je vodila Majka

Božja i upravo Majka ga je dovela k Isusu. Na posebno emotivan način Alan je progovorio o Majci, kao majci koja strpljivo čeka. Kao muškarac, uvijek želeći očevu ljubav, Alan uvijek ide za Ocem, traži Oca, a Majci se otvara i obraća kad mu je srce tjeskobno, kad treba utjehu koju može pružiti samo nježna Majka koja je uvijek tu. Upravo i pjesma „Marijo“ s njegovog albuma „Nova stvorenja“ svjedočanstvo je njegove povezanosti s Majkom. Kako je Marija najkraća poveznica - najkraći put k Srcu svoga Sina, a Hrvati su marijanski narod mlade treba usmjeravati – probuditi im i njegovati ljubav prema Mariji i zato će Alan još pisati i pjevati o Mariji.

Tijekom koncerta s Alanom pjevao je sav narod, na licima je titrao smjeh i teško je bilo prekinuti ovaj poseban doživljaj, ali razišli smo se s vjerom da glazba nastala iz ljubavi prema Kristu čuda čini, da može dodirnuti ljudske dubine i potaknuti mnoge da iskoriste svoje talente za osobno svjedočenje živog susreta s Bogom.

4.7.2019. 10:14:00

30 iz života biskupije

GOSPA OD ZDRAVLJA PROSLAVLJENA U JEZERIMA Župa Jezera u srijedu 21. studenog proslavila je nebesku zaštitnicu Gospu od zdravlja.

Svečano koncelebrirano misno slavlje i procesiju, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Među brojnim svećenicima koji su koncelebrirali bio je i umirovljeni biskup Ante Ivas. Župnik Jezera don Tuna Jozić ovim misnim slavljem zahvalio je Gospodinu i vjernicima za deset godina župničke službe u Jezerima.

Marijino prikazanje i predanje postaje trajni izvor milosti koji ne može presušiti. U njezinoj vjeri i predanju mi jačamo svoju vjeru i predanje. U ostvarenim plodovima spasenja, po Marijinu zagovoru i mi se nadamo sudjelovati, pomoć i olakšanje osjetiti, lakše životni križ nositi i sretno u Nebo stići.

Vjera i predanje snaga su koju po Mariji od Boga molimo za zdravlje svijeta, obitelji i svakog čovjeka, sveg stvorenja, poručio je biskup Tomislav Rogić u homiliji.

Naglasio je kako sve stvoreno treba ozdravljenje. Obitelj treba ozdravljenje, povratak Božjem naumu i zakonu. Da bude izvor života, rađanja i odgajanja u Božjoj blizini, milosti, da bude ono sveto mjesto gdje se Boga štuje, moli i sveta vjera prenosi. Da bude mjesto gdje se uči ljubiti Boga i brata pored sebe svim svojim bićem, gdje se uči i nauči da se drugome zlo ne čini i da se svakog poštuje kao dijete Božje. Gdje se roditelji vole,

prijelom2018-12.indd 30

gdje čuvaju svoj sveti bračni zavjet u ljubavi i vjernosti, a na taj način najbolje će i svojoj djeci pokazati koliko ih vole.

Ljubav i dobrota ne mogu se kupiti, mogu se samo darivati. Čovjek oduvijek, od istočnog grijeha, pa tako i danas u 21. stoljeću treba ozdravljenje.

Ozdravljenje od grijeha oholosti, obijesti i sebičnosti. Trebamo ozdravljenje od samodostatnosti i umišljenosti koje kao da posebno potiče današnje vrijeme sa svim svojim mogućnostima i napretkom,

kazao je šibenski biskup. Čovjek dosita treba ozdravljenje, na umu i tijelu, u svojoj volji, opredjeljenju i u svom srcu. Treba mu lijek za dušu i tijelo, a to može samo dobri i svemogući Bog. I ozdraviti, i bol znati nositi, i žrtvu iz ljubavi prihvatiti i posve se Bogu predati. Upravo to od Gospe učimo, to ju molimo, da po njezinu posredovanju i mi s Bogom živimo i k Bogu zauvijek dođemo, zaključio je biskup Tomislav Rogić.

4.7.2019. 10:14:01

iz života biskupije 31

U PIROVCU Blagoslovljena obnovljena župna crkva Gospe Karmelske Obnovljena župna crkva Gospe Karmelske u Pirovcu blagoslovljena je u subotu 24. studenog. Svečano misno slavlje preko kojeg je blagoslovljen i oltar predvodio je uz koncelebraciju petnaestak svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić.

U homiliji je Zahvalio svima koji su doprinijeli obnovi crkve u Pirovcu. Naglasio je kako je za vjernike crkva mjesto susreta s Bogom. To je mjesto koje vjernika podsjeća da se Bog utjelovio u Sinu Isusu Kristu, da je htio biti blizu čovjeku.

Svaka nas crkva podsjeća da nismo sami, da je Bog s nama. Zato su ljudi podizali crkve, kapelice, velebne katedrale i male križeve na raskršćima, uvijek Bogu na čast jer su htjeli vidljivi Božji znak u svojoj sredini. Da se ne zaboravi! Da svakodnevne brige, poslovi, napori i razna opterećenja ne udalje čovjeka od Boga. Isto tako i radosni, veseli, slavljenički trenuci života nisu mogli proći da se Bogu ne posvete, kazao je biskup Tomislav Rogić.

Neka današnji blagoslov obnovljene crkve Gospe Karmelske bude za ovu vjerničku zajednicu novi poticaj da živi i svjedoči svoju vjeru, slavi nedjeljnu euharistiju, sakramente i druge pobožnosti. Da istinu objave Božje naviješta onima koji Boga još ne poznaju, kako bi svi porasli u vjeri i trajno osjećali da je Bog koji

prijelom2018-12.indd 31

nas beskrajno voli uvijek tu, prisutan, zaključio je homiliju biskup Tomislav Rogić.

Misno slavlje završilo je prigodnim obraćanjem i zahvalom župnika u Pirovcu don

Hrvoja Kolaka. Zahvalio je inicijatorima obnove crkve Gospe Karmelske Općini Pirovac i načelniku Ivanu Gulamu, Šibenskoj biskupiji i svakom pojedincu koji je pomogao obnovi.

4.7.2019. 10:14:02

32 iz života biskupije 80. obljetnica ubojstva 5-orice primoštenskih HSS-ovaca (1938. – 2018.)

ČETIRI PUTA UBIJENI

Jugoslavenski žandari 27.

XI. 1938. nakon HSS-ovog narodnog skupa na Rudini u Primoštenu, gdje se okupilo oko 2000 Primoštenaca, pucali su na prosvjednike i na licu mjesta kraj crkve sv.

Roka ubili 5 istaknutih članova HSS- a: Antu Gaćinu, Jeru Radića, Vicu Bolanču, Jeru Petrinu i Josipa Skorića Ripicu. Skup na kojem je govorio Dane Škarice, predsjednik županijskog HSS-a, organizirao se povodom glasovanja za Hrvatsku Banovinu što se održalo 11. XII. 1938. Žrtve su doprinijele da su Primoštenci tada,11. XII. 1938. , 90% glasali za Hrvatsku Banovinu.

prijelom2018-12.indd 32

Prigodom 75. godišnjice (2013. godine) njihovih žrtava tražili su članovi ogranka MH i rodbina ubijenih od Općine da im dozvoli podignuti spomen ploča pokraj mjesta ubojstva u parku kraj crkve sv. Roka. Nisu dobili dozvolu niti obrazloženje zašto se ne može obilježiti mjesto stradanja njihovih mještana te ih izvući iz zlokobnog zaborava.

Kad organizatori nisu mogli postaviti spomen ploču s imenima ubijenih i uz nju održati dostojanstvenu komemoraciju, organizirali su misu zadužnicu u crkvi sv. Roka koju su predvodili primoštenski svećenici. Među vjernicima bili su nazočni Danijel Hrg, predsjednik HSS-a i gosp. Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a. Na mjestu zločina pred drvenim križem na kojem su bila istaknuta imena ubijenih u obliku srca župnik je predvodio molitvu odrješenja za žrtve čija je krv natopila primoštensku zemlju.

Sutradan rano ujutro djelatnici komunalnog „Bucavca“ po nalogu načelnika iščupali su križ s imenima žrtava i bacili ga u smeće u kamioncin u kojem je bio otpad pokupljen s odlagali-

šta u Primoštenu. Dogodio se neviđeni skandal – križ s mučenicima bačen je u smeće. I to po nalogu lokalne vlasti u katoličkom Primoštenu. Križ iz smeća spasio je Josip Pažanin te su ga on i Ante Gracin sklonili na sigurno mjesto do daljnjega.

Misu satisfakcije za počinjeni zločin, čime su povrijeđeni svi primoštenski katolici, za koje je križ simbol vjere i spasenja po Isusu Kristu, u kojem su bili kršteni sva petorica ubijenih, održao je don Stipe Perkov, 11 dana poslije zločina, također u crkvi sv. Roka i pred obeščašćenim križem koji je nakon poniženja uzdignut na južnom zidu u crkvi sv. Roka.

Tu stoji pobjedonosno kao što i sliči Kristovom križu. Simbol je ne samo Isusove muke već i smrtne muke ubijenih Primoštenaca, ne samo onih 27. XI. 1938. već i drugih 9 ubijenih Primoštenaca na Dvanjkama i 3 svećenika (Šarića, Jurčeva i Juričeva) od ORJUNA-ša i četnika 1944.godine.

Tri godine poslije, 2016. primoštenski načelnik tužio je na šibenskom sudu don Stipu Perkova da ga je oklevetao jer on, tobože, nije bacio križ

4.7.2019. 10:14:03

iz života biskupije 33 u smeće, kako tvrdi don Stipe, već da je samo zapovjedio da se makne iz parka, te da nije bio bačen u smeće već položen u kabini. Doznali smo i imamo policijski izvješće da ga je osobno iščupao iz zemlje, gdje je bio postavljen samo za tu prigodu, ad hoc, i bacio u smeće Svetin Huljev Aćim iz Široka, koji je to zlodjelo priznao i pred policijom u Primoštenu.

Svake godine na godišnjicu pogibije petorice primoštenskih mučenika, braće katolika po krštenju slavi se Misa u crkvi sv. Roka koju predvodi don Stipe, tako i ove godine, povodom 80. obljetnice. U propovijedi je posvijestio značenje njihove žrtve koju sjedinjujemo se Isusovim žrtvom i uskrsnućem za njihovo spasenje i iskazujemo zahvalnost, jer su svoje živote ugradili u temelje slobodne i neovisne domovine

Hrvatske. Naglasio je kako su 4 puta bili žrtve: Prvi puta na dan ubojstva, drugi puta kad je 1944. saveznička granata raznijela njihove kosti pavši na njihov grob, treći puta kad su ih Primoštenci zaboravili od 1938. do 2013. i četvrti puta kad ih je primoštenska vlast, zajedno s križem, bacila u smeće. Pokoj vječni daruj im Gospodine. I svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru.

– biti uz njega i poput njega – u slavi, ali i u istini, i u žrtvi, i u služenju, poručio je biskup Tomislav Rogić u homiliji.

Kad bi među onima koje smo poznavali tražili primjere koji su ostvarili te zahtjeve Krista Kralja, našli bismo ih među svecima, osobito svetim mučenicima. U našoj povijesti bilo ih je mnogo, mali broj proglašenih blaženika i svetaca, ali i veliki broj onih koji su pred raznim zemaljskim sudovima svjedočili Božju ljubav i Istinu.

Sve su za to bili spremni žrtvovati u svojoj ustrajnosti služenja Kristu Kralju.

Jedan od takvih, u redu naših franjevaca, bio je i pokojni fra Julijan Ramljak. Kad ništa

drugo o njemu ne bi znali osim podatka da je 15 godina robovao u komunističkim zatvorima poslije drugog svjetskog rata, bilo bi dovoljno za diviti se vjeri i ustrajnosti tog čovjeka, redovnika, svećenika. Nevin služiti kaznu. Tolike godine. Odslužiti robiju i vratiti se na župu, i ovdje u Stankovcima, nastaviti pastoralno djelovati, slaviti svete sakramente.

Nastaviti živjeti svoje svećeničko i redovničko poslanje – bez mržnje ili kakve osvete vrijedno je divljenja. Vrijedno je uzora na kojem i sami možemo i trebamo krijepiti svoju vjeru, svoj hod za Isusom Kraljom, poručio je između ostaloga biskup Tomislav Rogić.

U Stankovcima otkriven spomenik fra Julijanu Ramljaku Spomenik fra Julijanu Ramljaku, žrtvi komunističkog režima, blagoslovljen je u nedjelju 25. studenog u Stankovcima.

Skulpturu koja je postavljena uz župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije blagoslovio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Kip je napravljen i otkriven na prijedlog mjesnog župnika fra Marka Nimca, izradio ga je kipar Slaven Miličević, a izliven je u bronci uz velikodušnu financijsku pomoć župljana župe Stankovci. Prije blagoslova kipa biskup Rogić predvodio je misno slavlje.

Isus je i zahtjevan Kralj. Od svojih traži nutarnje opredjeljenje srca, korjenitu odluku i privrženost njegovim nazorima i stavovima sebedarja.

Jednostavno od svojih traži da budu kao on. Na to ih poziva i obećava potpuno ostvarenje njegova kraljevstva istine. Obećanje je veliko: imati udjela u Kristovu kraljevstvu

prijelom2018-12.indd 33

4.7.2019. 10:14:03

34 poznati svećenici šibenske biskupije

Mons. dr. Krešimir Zorić

UZ SV. NIKOLU TAVELIĆA IDE U RED NAJSVJET

PIŠE: don Stipe Perkov

prijelom2018-12.indd 34

U ovoj rubrici „Poznati svećenici šibenske biskupije“ pokojni don Ante Skračić, stalni suradnik u našem glasilu, pisao je svakome broju o jednom poznatom i važnom svećeniku šibenske biskupije. Ja sam mu zahvalan. On je u ovoj rubrici otkrio vrijedne i zaslužne svećenike šibenske biskupije. Pokojni don Ante je uporno tražio podatke o svakom svećeniku kojeg je

on obrađivao, doznali smo njihovo pastoralno djelovanje i njihov svećenički život koji je redovito bio žrtva za druge. Tako je živio i pok.

Ante.

Bio je plan da u ovom Božićnom Mihovilu detaljnije prikaže život i djelo šibenskog svećenika dr. Zorića.

Nažalost u tome ga je prekinula smrt.

4.7.2019. 10:14:05

poznati svećenici šibenske biskupije 35

AVELIĆA MONS. DR. ZORIĆ NAJSVJETLIJIH ŠIBENČANA Ja sam ga zamijenio zahvaljujući što mi je u ruke došla knjiga Putovima Providnosti od autora Fabijana Veraje. Nedavno mi je poklonjena u kojoj je autor posvetio jedno cijelo poglavlje o mons. Zoriću s kojim je tridesetak godina poslije II. svjetskog rata proveo u Vatikanu. Iznenadio sam se i zasramio koliko malo i ništa znam o tom vrijednom našem svećeniku, odanom Crkvi, progonjenom zbog vjernosti Domovini i zauzetosti za internirane Hrvate u talijanskim logorima, posebice nakon Protokola između jugoslavenske Vlade i Vatikana (1966.) Koje su tu bile spletke čak i crkvenih ljudi na položaju ( Kokša i Šeper) da ne možeš vjerovati.

Tog našeg nepoznatog svećenika želim predstaviti i učiniti ga poznatim jer zavrjeđuje, bio bi veliki propust kad to ne bih učinio pošto sam ga po Verajinoj knjizi upoznao, nažalost tek sada nakon 50 godina svećeništva u istoj biskupiji – šibenskoj. Autor knjige Fabijan Veraja ističe: „ Mons.

Zorić zaslužuje da bude istaknut kao primjer mladim svećeničkim naraštajima.“ Kratki životopis Prof. Ivo Livaković u knjizi „Poznati Šibenčani“ piše na dvije stranice pod naslovom

prijelom2018-12.indd 35

„.Zorić, Krešimir, svećenik, kanonik Lateranske bazilike i apostolski protonotar, dr. teologije.“ Rodio se 6. lipnja 1912., sin Josipa Zorić i majke Magdalene rođ. Brkić. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Šibeniku, teologiju u Splitu i Zagrebu. Za svećenika je zaređen u šibenskoj katedrali 14. srpnja 1935., Mladu misu je slavio na Gospu od Karmela 16 srpnja 1935. Svoj pastoralni rad započeo je kao kateheta u Preparandiji, prije toga imenovan je župskim pomoćnikom u župi sv. Jakova (katedrali) i bila mu je povjerena briga za Novu Crkvu, koju je toliko zavolio da je zaželio da njegovo tijelo počiva pred oltarom Gospe Pompejske.

Biskup Mileta ga je jako cijenio i očekivao je da će ga jednog dana naslijediti na šibenskoj biskupskoj stolici. Zato ga je poslao na daljnji studij 1940. u Rim gdje je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom „O bratovštinama u Dalmaciji, posebice u Šibeniku ...“ Iznenada je umro u rimskoj bolnici Marino 24. kolovoza 1983. ( arresto cardiaco). Pokopan je u grobnici Lateranskih kanonika na Campo Verano.

Budući biskup?

Kad je biskup Mileta umro (1947.), jedan od kandidat bio je mons. Rudolf Pijani, s čime se nisu slagali dalmatinski biskupi na čelu s nadbiskupom Franićem, navodno da je naklonjen Jugoslavenskoj komunističkoj vlasti. U Vatikanu se nadbiskup Franić o njemu izrazio: „Mons. Rudolf Piani bio je prepozit Kaptola šibenske katedrale sv. Jakova. Nakon smrti biskupa Banića bio je kapitularni vikar i činio je sve obratno od Banića, koga je uvrijedio u posmrtnom govoru nad njegovim mrtvim tijelom. „ Za vrijeme sedes vacantiae koja je trajala 4 godina na čelu s mons. Pianom, za šibenskog biskupa 1951. nije bio on imenovan za biskupa već svećenik splitske nadbiskupije dr. Ćiril Banić.

Pitanje je zašto je Vatikan zaobišao vrijednog i pobožnog šibenskog svećenika mons.

Krešimira Zorića, kandidata biskupa Milete? U Vatikanu i među nekim domaćim biskupima na čelu sa kardinalom Šeperom bili su protiv mons.

Zorića uvažavajući klevete mons. Kokše i Talijana mons.

Banigianianina, smetalo im je Zorićevo domoljublje i požrtvovni rad za naše internirane Hrvate u talijanskim logorima.

4.7.2019. 10:14:06

36 poznati svećenici šibenske biskupije Pastoral među zatočenicima u talijanskim logorima U svibnju 1945. mons. bježi iz Zagreba ispred krvoločnih partizana (Bleiburg) preko Ljubljane i Trsta do Rima gdje će ostati do kraja života. Poslije rata bilo je mnogo hrvatskih zarobljenika u talijanskim logorima od juga Italije do sjevera bilo ih je 25. Od prosinca 1945 do 1962. obavio je 92 posjeta navedenim logorima.

Za ilustraciju evo samo jedan primjer iz Zorićeva dnevnika: „ 23. ožujka 1947. jutros zajedno s mons. Flaherti otišao sam u zatvor Regina Elena iza Verana. Prilikom nedavne racije pred sv. Jeronimom Englezi su pohvatali jedan veći broj naših izbjeglica i kao „criminali di guerra“ strpali ih u ovaj zatvor. Među njima su: Milivoj Magdić, novinar, Zdravko Belamarić, Dušin, P. Radoš… Celebrirao im sv.

Misu i malko utješio.

5. travnja 1947. Veliki petak.

Cijelo popodne proveo u zatvoru Regina Elena ispovijedajući naše siromašne zatočenike.

6. travnja 1947. Uskrs. Jutros sam celebrirao u zatvoru Re-

gina Elena. Prije sv. Pričesti održao sam kratku propovijed. Tko će nam odvaliti ovaj teški kamen s naših grudiju?“ Poglede tih dragih patnika neću nikada zaboraviti. plakali su … Plakao je više nego svi dobri Magdić … Gledao me … i plakao. Svi su s najvećom pobožnošću pristupili k sv. Pričesti.

6. srpnja 1947. Jutros posljednji put prikazao sam sv. Misu u zatvoru Regina Elena.“ Mons. Ugo O’ Flahwerty bio je po službi „sostituto notaro“ u Kongregaciji Sv Oficija, ali u vrijeme Savezničke okupacije Italije vršio je razne posredničke uloge kod engleskih vlasti. Tako je on vjerojatno onemogućio Zoriću da dobije pristup u engleski zatvor „Regina Elena“.

Profesor Žanko piše u „Novom životu“: „Kad je dobio dozvolu naš dragi i požrtvovni svećenik Krešimir Zorić da nas posjeti i da nam služi misu u nedjelje, pali smo na koljena kao djeca, gutali svaku riječ iz Misala i riječi svećenika kao novo svijetlo … U našu je pustinju ušao sam Krist. Sve je postalo u tim svetim časovima Punina, Smisao, Mir, Život, ali u sjeni Križa.“

unutrašnjost Nove crkve u Šibeniku

Povjesničar Draganović o Zoriću je napisao: „Protiv mons.

Krešimira Zorića stalno je rogoborio i pucao crveni beogradski režim dok ga nije konačno i oborio. Dr. Zorić je požrtvovno vodio svećeničku službu i evanđeoska djela milosrđa, među koja direktno spada i „pohoditi utamničene“, pogotovo ako su mnogi od njih sigurno određeni da budu ubijeni. Nikakav kukavički oprez i nikakvi politički obziri – Evanđelje ih, uostalom, nigdje ne spominje kao kreposti – nisu ga mogli spriječiti na tom putu pastirske i bratske ljubavi, bez obzira na sve posljedice, kakve je mogao doživjeti i kakve je stvarno doživio.“ Mons Zorić bio i ubrzo ga razriješili u Vrhovnom Vijeću za iseljeništvo Članom tog Vijeća postao je 23. lipnja 1966. Kardinal Carlo Confalonieri izrazio je, usmeno i pismeno, zahvalnost i priznanje na dosadašnjem radu te razumijevanje za žrtvu koja mu je nametnuta i ujedno mu saopćio imenovanje za kanonika prvostolne Lateranske bazilike u Rimu. Zorić je uživao povjerenje većine hrvatskih biskupa kao i povjerenje i štovanje svih hrvatskih misionara u emigraciji. O tome svjedoči i pismo što su mu ga poslali misionari: „ Ko’nigstein, 7. kolovoza 1966.

Mnogopoštovani i dragi Monsignore! … Zapažamo i bolno osjećamo Vašu odsutnost, našeg starijeg brata i oca. Poznati su nam događaji, koji su stvorili

prijelom2018-12.indd 36

4.7.2019. 10:14:06

poznati svećenici šibenske biskupije 37 Krešimir Zorić “šibenski”, mons Josip Arnerić i Krešimir Zorić “rimski”, u Vatikanu 1970. godine

novu situaciju i onemogućili Vaš dolazak. Ovom zgodom smatramo našom ljudskom, hrvatskom i svećeničkom dužnošću da Vam izrazimo našu punu solidarnost u ovoj teškoj kušnji, koja nije samo Vaša, nego i naša. Zato ovim pismom želimo Vam odati javno priznanje i izraziti našu najdublju zahvalnost za sve što ste Vi, dragi Monsignore, učinili za hrvatsku emigraciju kroz ove duge i teške godine izbjeglištva.

Nije to bilo bez ploda. Vi ste nas vodili, savjetovali, povezivali i branili, i uvijek bratski i očinski susretali. Vašim ugledom i revnošću Vi ste kod Svete Konzistorijalne Kongregacije i kod raznih episkopata dostojno i uspješno zastupali duhovne interese hrvatske emigracije, pokrenuli i pomogli mnoge plodne inicijative, i što je možda najvažnije: kod

prijelom2018-12.indd 37

mjerodavnih crkvenih faktora svratili ste efikasno pozornost na činjenično stanje i svjetske razmjere hrvatske emigracije… Vjerujemo da će Vam jednom hrvatski narod odati dužno priznanje za sve što ste učinili ali i propatili žrtvujući se za svoj hrvatski narod. … Molimo Vas da Vaše bogato iskustvo i duboko poznavanje emigrantskih vjerskih problema i nadalje stavljate nama na raspolaganje za opće dobro hrvatske emigracije.

Srdačno Vas i bratski pozdravljamo i ostajemo Vaši u Kristu: O. Dominik Šušnjara, Vilim Cecelja, o. Lucijan Kordić, Fra Mirko Čović, Ante Kosina, o.

Ivan Šimanović, Jure Pašić, Miroslav Pechtl.

Hrvatski su biskupi 24. rujna 1966. s Biskupske konferencije iz Zagreba također uputili mons. Zoriću pismo u kojem

mu odaju priznanje za nesebičan rad i žrtve u organizaciji hrvatske iseljeničke duhovne pastve te mu izražavaju svoju zahvalnost i nadu da će i ubuduće, premda u novim okolnostima, nastaviti svoj rad.

Nadbiskup Franić je prije zabilježio: „Što se tiče Zorića mislim ovo: Bilo bi najbolje da on stane na poprištu borbe, jer ako se on povuče, od duhovne pastve iseljenika, onda je s našim jadnim emigrantima svršilo sve; a to je upravo ono što bi komunisti htjeli. Koliko je taj čovjek morao podnijeti poniženja i koliko ih podnosi, to je nevjerojatno. Sigurno to Bog hoće, da onaj koji je od svih nas najneviniji, najviše mora podnositi, i to od najveće crkvene vlasti.“

4.7.2019. 10:14:07

38 poznati svećenici šibenske biskupije

Krunoslav Draganović

Napadan, osporavan i klevetan Naš Šibenčanin mons. dr.

Krešimir Zorić mnogima se nije sviđao u Crkvi i Jugoslavenskoj Vladi jer je bio domoljub, pošten i vjerodostojan svećenik, tim više što se posvetio pastoralu i brizi za zatočene Hrvate u talijanskim logorima. Zbog toga je imao neprijatelje s više strana. On se nije kolebao, znao je odlučno, ne toliko riječima koliko radom, ići putem istine, pravde. i Evanđelja. Nikada nije izgubio nadu i vjeru u Crkvu i svoj Hrvatski narod. Drugi su se prilagođavali, taktizirali i popuštali pred političkom silom bilo da je dolazila iz Beograda, Rima ili Vatikana.

Svjedoči don Srećko Bezić: „ U lipnju 1964.posjetio me u makarskoj kolega dr. Vjekoslav Bajsić, govorio je 2 sata a teze su mu bile: hrvatstvo je propalo, emigracija to ne vidi.

U zvijezde je kovao dr. Kokšu.

Interesantno je da stalno opetuje Kokšine teze.“ Nije onda drukčije mislio ni nadbiskup Šeper koji je prije rekao: „Kad ne možemo spasiti hrvatstvo, nastojmo spasiti katoličanstvo.“ U ono vrijeme hrvatsko ime je bilo sistematski prešućivano i sa strane Svete Stolice. Prešutio ga je Pio XII. u

prijelom2018-12.indd 38

Vinko Nikolić

govoru prigodom imenovanje nadbiskupa Stepinca kardinalom i na prigodnoj akademiji na kojoj su navedene države drugih proglašenih kardinala a Stepinčevu domovinu general Isusovačkog reda nije spomenuo već „da se veseli Papinski Zavod Germanicum-Hungarikum i Papinsko sveučilište Gregoriana“. Papa Pavao VI u prvoj audijenciji biskupa Franića 1963. rekao mu je: „ U Jugoslaviji je u toku „un processo storico“ (povijesni proces) rađanja jedinstvene Jugoslavenske nacije, s kojim se Hrvati moraju pomiriti, koliko god to bilo bolno.“, Na takvim idejama građen je Protokol između Vatikana i jugoslavenske Vlade što su podržavali: dr. mons Đuro Kokša, mons. Benigianini, nadbiskup Šeper, Bukatko i biskup Ujčić.

Pod njihovim pritiskom morao je mons. Zorić iseliti iz Zavoda sv. Jeronima, zabranjena mu je pastva zatočenih Hrvata po logorima u Italiji, uskraćeno mu je članstvo u Vrhovnom Vijeću za iseljeništvo, kao postulator kauze kanonizacije blaženog Nikole Tavelića, neposredno pred proglašenje svetim, pod pritiskom Vlade smijenjen je s funkcije postulatora, što im je bilo malo, pa su tražili da se zabrani izdavanje njegovog „Tavelićeva

Vilim Cecelja

biltena“. Dr. Zorić doživio je to od Kongregacije za kauze svetih nešto što ni u snu nije mogao očekivati.

Po tim pritiskom u guranjem ustranu nije bio samo dr. Zorić. Jednaku sudbinu doživljavali domoljubi: Fabijan Veraja, Simčić, Merčep, prof. Draganović, Tomas – svi ugledni i časni hrvatski svećenici u Rimu.

Proglašavani su teroristima, ustašama i neprijateljima Jugoslavije. U toj propagandi prednjačilo je Jugoslavensko Veleposlanstvo u Rimu s veleposlanikom Javoski i tajnikom Aleksićem.

Mons. Bonigianino u dosluhu s Kokšom i Šeperom najviše je radio na uklanjanju dr. Zorića i drugih. Želio je pod svaku cijenu udaljiti ih od Zavoda sv.

Jeronima, doticaja s našom emigracijom, Državnim tajništvom i samim papom.

Na drugoj strani bili su dalmatinski biskupi, i neki drugi, kao biskup Čule, Burić i Čekada, predvođeni nadbiskupom dr.

Franom Franićem.

Biskup Franić i Arnerić te šibenski kanonik dr Ante Krešimir Zorić posjetili su 17. veljače 1962. jugoslavensko Veleposlanstvo u Rimu gdje su ih primili Veleposlanik i tajnik. Razgovor je zabilježio biskup Franić:

4.7.2019. 10:14:07

poznati svećenici šibenske biskupije 39 „Tajnik Aleksić se tužio na grupu koja radi protiv Jugoslavije, osobito svećenici na čelu s Draganovićem. U vezi s njime radi i Krešo Zorić.

Biskup Arnerić je rekao da po njegovim informacijama to ne stoji. Zorić se ne bavi politikom, nego samo dušobrižništvom, nema veze s Draganovićem.”

Aleksić je branio svoju tezu da može dokazati Zorićevim člancima i govorima, npr. u Munchenu.

Nato se nadovezao biskup Franić: „Zorića poznam od djetinjstva, uvijek je bio poštenjačina, nije sudjelovao u nikakvim igrama, bio je samo Božji čovjek. Takav je i sada.

Poznam ga od 2 godine. Govor u Munchenu ne sadrži ni jednu rečenicu čisto političku.

Doduše emigrantski svećenici misle i govore da u Jugoslaviji nema vjerske slobode. Zato se nitko od njih ne vraća. U tom se smislu Zorić izrazio.”

Arnerić: „Zorić je 1952. tražio pasoš za povratak, što znači da se nije ogriješio o bilo čemu. Bi li on sada mogao dobiti pasoš?“ Javoski: „ Njegova molba za pasoš bi nam bila prijatna, ali ne znam bi li ga dobio. To ne ovisi o nama nego o vlastima u domovini.“

Franić: „Ako je mons. Pian tražio Zorića za biskupa, znači da ne biste mogli imati ništa protiv Zorića s političkog gledišta.“ Aleksić: Neki svećenici iz Rima su govorili ovdje da se on bavi politikom.“ Franić: „Treba ispitati tko to govori i zašto govori. Uvjeren sam da se to govori neobjektivno radi nekih partikularnih razloga. Imate li npr. štogod protiv imenovanja vlč. Borošaka?

Javorski: „To nas je imenovanje začudilo. Ono je zlonamjerno, jer je Borošak član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.“ Franić: „Dakle, tu je neka visoka diplomacija. Svećenici koji kleveću Zorića, koji se nikada nije bavio politikom, predlažu Borošaka za POA. Ja tu ne vidim logiku.“ Javorski: „ Nisam nikada vidio Zorića. Možemo stvar preispitati.“ Nakon smrti mons. Jurja Magjereca ( 4. rujna 1957.), rektora Zavoda sv. Jeronima otvorilo se pitanje novog

rektora. Većina hrvatskih biskupa, sedam iz Dalmacije, bili su za mons. Krešimira Zorića, ali uzalud.

U taj izbor se uplela i jugoslavenska politika i oni koji su joj bili skloni, smatrajući da je komunizam nepobjediv i dugovječan, priključili su joj se biskup Šeper, vicerektor Zavoda mons. Kokša, grupica svećenika iz Zavoda pa je konačno 15. rujna 1959. osporavani od Franićeve grupe – mons. Đuro Kokša imenovan rektorom Zavoda, kasnije i pomoćnim zagrebačkim biskupom.

Posljedica tog imenovanja bio je raskol među hrvatskim svećenicima u emigraciji, prije svega u Rimu. Novi rektor zatražio je najprije da iz Zavoda izađe prof. Krunoslav Draganović. Iz solidarnosti izašli su poslije njega : don Milan Simčić, don Ivan Tomas, don Ivan Vitezić, don Antun Kosina i don Fabijan Veraja – svi nepoželjni jugoslavenskoj vlasti.

Mons. Krešimir Zorić napustio je Zavod sv. Jeronima u ljetu 1947. i odlazi u svetište Madona del Divino Amore pokraj Rima gdje je ispovijedao 5 – 6 sati dnevno, bio je kapelan č. sestara koje su ga uzdrža-

Franić: „ Svi svećenici u Šibeniku na čelu s mons. Pianom tražili su ga za biskupa.

Poznajete li ime mons. Piana, gospodine tajniče i imate li nešto protiv mons. Piana?“ Aleksić: „ Poznam i nemam ništa protiv njega.“

prijelom2018-12.indd 39

Đuro Kokša

Franjo Šeper

4.7.2019. 10:14:07

40 poznati svećenici šibenske biskupije vale i materijalno pomagale ne samo njega već i hrvatske emigrante. Tu se posvetio pastoralnom radu za časne sestre za koje je rekao da su one, časne sestre, snaga Crkve.

Koncem siječnja 1952. vraća se u Rim. Godine 1976 .

1977. biskup Franić i č. sestre Služavke malog Isusa otvaraju Dom u Grottaferrati za hrvatske svećenike koji dođu u Rim. U njemu je proveo posljednje dane mons. Zorić, odakle je bio prevezen u bolnicu Marino gdje je istoga dana preminuo u 71. godini života.

Iako siromašan, pribavio je od poznanika i prijatelja Hrvatske sredstva za rasvjetljenje katedrale, za umjetnička brončana vrata na katedrali sa strane sakristije, za električna zvona Nove crkve i crkve sv. Ivana

u Šibeniku. Naviše njegovih djela ljubavi bilo je u tajnosti.

Evo nekoliko citata iz njegovog osobnog Dnevnika: - Siječanj 1941. Isuse, sluga tvoj teško trpi. „Nitko od mojih na svijetu, nitko od onih koji me uopće poznaju, ni ne slute, koji kako teški vulkan boli suklja u mojim grudima i intelektu… Krijem svoj martiryium (mučeništvo) vjere ispred mojih drugova i znanaca… Moj gimnazijski život bio je pjesma Tebi. Tu pjesmu pjevala ti je Tvoja milost granitne vjere. A kad si mi u nedokučivoj Svojoj Mudrosti oduzeo tu milost u prvoj godini teologije, oduzeo si mi pjesmu, oduzeo si i sreću, oduzeo si mi utjehu i osmjeh s lica, još više iz srca.“ - Svetište Madonna del Divino Amore, 29. prosinca 1946. „Jutros mi je Gospa poslala jednu dobru dušu, koja mi je s

jednom viješću otvorila duboku i neiscjeljivu ranu… Ta rana nikada neće zarasti. Bog me dragi počinje čistiti i zato bez milosrđa reže sve što smeta Njegovim svetim očima. Taj dobri Gospin poslanik – čista i plemenita duša – sa svojim velikim povjerenjem i ne htijući povila mi je djelomično tu tešku ranu.

- Mons. Fabijan Veraja, autor knjige „Putovima Providnosti“ na kraju poglavlja o mons. Zoriću, napisao je: „Uz sv. Nikolu Tavelića, Zorić svakako ide u red najsvjetlijih ličnosti koje su potekle iz Krešimirova grada, grada koji je on silno volio i koji mu se imao za što odužiti.“

hodočasnici iz Hrvatske na proglašenju svetim Nikole Tavelića

prijelom2018-12.indd 40

4.7.2019. 10:14:08

aktualno 41

STEPINAC ZNAK OSPORAVANJA

„Ovaj je, evo, postavljan na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu! da se razotkriju namisli mnogih srdaca! „ Lk 2, 34 – 35 Poslije ovogodišnjeg Ad limina hrvatskih biskupa ništa nismo novoga čuli o proglašenju svetim kardinala Stepinca, osim da se Crkvi nikada i nigdje ne žuri, ali da će biti proglašen, navodno, kad se još otklone neke sitnice, vide još neki dokumenti, nadajmo se., Narod bi rekao: „Obećanje ludom radovanje!“ Prije je bilo rečeno „kad dođe Božje vrijeme“ a sada se ispriječile neke sitnice, neki dokumenti neke sitne sitnice?!

Neki, neke? Taman tolike da se mogu baciti kao prašina u oči javnosti i hrvatskim biskupima koji nisu smjeli, zbog tih sitnica, ni iznijeti svoje mišljenje o dokazanoj svetosti sve-

prijelom2018-12.indd 41

ca kardinala Alojzija Stepinca, što mnogi sveci nisu i neće moći dosegnuti. „Još nekoliko dokumenata?!“ Kao da je riječi o nečem što i nije važno, niti da se radi i prevažnoj osobi vjere i Crkve u Hrvata a i u svijetu. Koji su to dokumenti?

Ako smo ozbiljni ljudi, sjednimo za stol, iste smo Crkve, zašto ne govorimo otvoreno, iskreno. Kakvi dokumenti i tko ih Papi podmeće, Magnum crimen? Zar već sve nije dokazano, zar nije završena Kauza, što još treba, osim nečega što mi tobože ne znamo a suprotna strana koja tvrdi da je Stepinac zločinac, zna te zbog njih i njihove uvjetovanosti da nema ništa od Moskve niti Beograda ako Papa bl. Stepinca proglasi svecem.

Je li dokumente iz njihove ruke, mimo rada Komisije, čeka papa Franjo? Pitam se je li pogriješio papa sv. Ivan Pavao II kad je nadbiskupa Stepinca proglasio blaženim.

Možemo misliti o kakvim se dokumentima radi. Čekati do

kada? Zar ide u prilog ekumenizma i moskovskog patrijarhe kome, izgleda, papa treba poljubiti papuču. Ekumenizam nije sam dogovor (politički?) između pape i patrijarha, bez sudjelovanja jednih i drugih vjernika, a taj proces ne može se voditi mimo vjernika Crkve u Hrvata i preko žrtve kardinala Stepinca koji je život žrtvovao za jedinstvo katoličke crkve na čelu s papom. Za vrijeme ovojesenskog Ad Limina i nakon pisma koje je tri dana prije susreta s papom poslao Papi Franji predsjednik HBK dr. Želimir Puljić, zamolio je Papu na susretu svih hrvatskih biskupa s Njim, može li usmeno reći nekoliko riječi, Papa mu je odgovorio: „Samo dvije riječ!“ Radi se važnoj osobi, hrvatskom kardinalu mučeniku Stepincu, o kojem su napisane knjige i knjige, može nadbiskup Puljić reći samo dvije riječi. Radi se o Crkvi u Hrvata i hrvatskom narodu, koji papa Franju u velikom krugu zaobilazi, može reći samo dvije riječi. Možda

4.7.2019. 10:14:08

42 aktualno Papa ima svoje razloge, proglasio je mnoge druge vjernike svetima, nimalo zaslužnije nego naš Stepinac, ali kao da se s njim se trguje. Da je neke druge nacije, ne bi trebale neke posebne provjere, komisije i sitnice koje s vremenom postaju krupnice, bačene nam u lice, oči da ne vidimo, niti svetost, niti mučenički život pok. Kardinala. A vidimo!

Na Stepinca smo jako osjetljivi jer nam jer on s Isusom temelj katoličke vjere i hrvatske nacije. On je hrvatskim vjernicima znak za Krista i njegovu Crkvu što ne daju ni pod cijenu života. Bilo je raznih papa, protupapa i papisa i Borgia, svejedno Crkva je opstala, ostat će i poslije ovog papa protiv koga nemamo ništa, ali smo slobodni reći što nas boli i što nas zbunjuje. Kardinal Stepinac je znak „za i „protiv“, kako stoji u Lukinu Evanđelje: Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu! – da se razotkriju namisli mnogih srdaca! Točno. Razotkrivaju se prljave igre na štetu vjere, Evanđelja i Sveca, tobože, za neke „više ciljeve“, slično kao što je bilo u komunizmu. Mač nam probija dušu .

rim da se ne pitaju najpozvanijih u ovom predmetu.

Tko je žrtva?

Još jedan put Hrvati u njihovoj mukotrpnoj povijesti.

I to od koga?

Neki misle da je ovaj slučaj sa Stepincem (svetac ili zločinac) pokolebalo našu vjeru, naše katoličanstvo i odnos prema Petrovom nasljedniku. Ne, ona je još jača. Pape prolaze a Vjera i Duh staju.

Blagoslovio nas je papa Ivan VIII., a sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženim našeg kardinala Stepinaca, doći će drugi papa koji će ga po nadahnuću Duha Svetoga, siguran sam, proglasiti svetim.

Na svećeničkoj rekolekciji 28. studenog ove godine nazočne je svećenike o susretu s papom Ad limina izvijestio nadbiskup dr. Želimir Puljić, predsjednik HBK. Odgovarao je na mnoga pitanja iz čega se vidjelo da svećenike jako žulja ova tema i da nisu zadovoljni s

ovim kako se Vatikan odnosi prema Stepincu i Hrvatskoj. Bili smo proganjani i zatvarani u komunističkoj Jugoslaviji zbog spominjanja Stepinca, a što se sada događa? Da se zbivaju nepravde i krivi potezi, ne treba zaviriti u povijest, imamo očiti primjer Dajile, gdje se pokazalo kako Vatikan i danas griješi. I prema Stepincu.

Mi se obraćamo Bogu i našem svetom nadbiskupu i Kardinalu koji nikada nije iznevjerio ni Crkvu ni naciju. „Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo svoga Hrvatskog naroda.“ Ni mi njega nećemo iznevjeriti!

Blaženi sveti Alojzije Stepinac, moli za nas i cijeli hrvatski narod.

Sunčan je dan u Crkvi, nije „bona sera“, već – Laudetur Iesus Cristus! Amen!

hrvatski biskupi sa papom Franjom

Ovog puta nisu važni ni biskupi, niti hrvatski vjernici, niti njihov „Ad limina“. Vatikan ima viši cilj koji Hrvati, i njihovi biskupi kao ne mogu razumjeti o čemu se radi.

Ma da se radi i o nečem dobrom, loše se radi, jer rade skriveno, ispod stola sa sumnjivim akterima, da ne govo-

prijelom2018-12.indd 42

4.7.2019. 10:14:09

aktualno 43 POVODOM 400. OBLJETNICE ŠIBENSKE KATEDRALE

KARDINAL STEPINAC ŠIBENSKOM BISKUPU BANIĆU: ČVRSTO VJERUJEM U KRISTOVU POBJEDU Šibenski biskup Ćiril Banić bio je istog stajališta kao i Stepinac: nepokolebljiv u vjeri i hrabar i pod cijenu mučeničke smrti, pastir koji polaže svoj život za svoje stado. Nije popuštao neprijateljima crkve da ruše katoličke svetinje niti je dozvolio da Svećeničkim udruženjem, vrbuju njegove svećenike. Zato su ga „drugovi“ proganjali, klevetali, čak fizički prognali iz Šibenika. Nipošto nije popuštao pod ucjenama, prijetnjama i progonstvo. Biskup Banić bio je drugi nadbiskup Stepinac, alter ego.

nih plinom i injekcijama kao gamad, a sve u ime „napretka“, sve u ime nekog „progresa“.

Katedrala će , preuzvišeni, u to čvrsto vjerujem, opet progovoriti premda na nešto drugačiji način. Katedrale će opet dozvati svijetu u pamet, da ne živi čovjek samo od kruha, nego o svakoj riječi koja izlazi iz ustiju Božjih. Čvrsto vjerujem u Kristovu pobjedu, a ta vjera krijepila i Vas, kao i do sada.

Uz bratski pozdrav u Gospodinu Alojzije kard. Stepinac nadbiskup zagrebački

Godine 1955. katolički Šibenik je slavio 400. obljetnicu šibenske katedrale. Tim povodom obratio se kardinal Stepinac pismom iz zatočeništva biskupu Baniću s čestitkom i porukom.

Dalje o kardinalu Alojziju Stepincu, aktualnoj temi. Evo što je 10. veljače 1961. zapisao u svojim bilješkama, ima veze sa sadašnjim postupcima prema Stepincu: Danas je prva godišnjica smrti kardinala Stepinca. Sve više vidim kako ga je Bog digao s ovog svijeta u pravi čas, jer se oko njega toliko toga splelo, sa strane Jugoslavije i nekih vatikanskih diplomatskih krugova i nekih domaćih biskupa, da ga se pozove u Rim, da ga je sam dragi Bog spasio od sramote. Da je ostao živ i onako teško bolestan, mislim da bi bio pozvan u Rim od samog Svetoga Oca pape Ivana XXIII. – Ovdje se sjećam onoga pitanja koje je postavio biskup Nežić na Biskupskim konferencijama 1959. u Zagrebu:

Krašić, 25. IV. 1955.

Preuzvišeni gospodine!

Primio sam vašu obavijest o proslavi 400. godišnjice šibenske katedrale. Iako ne mogu osobno prisustvovati tome činu, duhom ću biti s Vama, i srdačno čestitam!

Kakva tema ! : „Katedrale i njihovo značenje u povijesti kršćanske civilizacije! Kad su građene, kažu da je to bilo „tamno doba“ mračnjaštva“.

Ali je sigurno da tada nije bilo masovnih koncentracijskih logora s milijunima i milijunima nesretnih ljudskih bića, ubija-

prijelom2018-12.indd 43

„Jeli istina da se nastoji kardinala Stepinca povući u Rim. Ja sam o tome nešto čuo.“ Nadbiskup Ujčić nije ništa odgovorio, ali kad se sjetim sada izraza njegova lica, mogao bih pretpostaviti da je on o tome nešto znao.

Predsjednik Savezne komisije za vjerska pitanja, Dobrivoje Radosavljević rekao je na sjednici SKVP 5. X. 1959.: „Imamo potvrdu da Vatikan na Stepinca mnogo ne računa.

Vatikan sa Stepincem pravi pazar, kako se to kaže. Spremni su da povuku Stepinca iz zemlje, ali da za to dobiju odgovarajuće ustupke.“ Dakle, povijest se ponavlja - opet Vatikan trguje sa Stepincem. A što naši biskupi čine da se prestane s tom trgovinom, jer kardinal Stepinac nije roba za potkusurivanje. On je svetac što potvrđuju činjenice i cijeli proces beatifikacije, kao i dvojica papa prije sadašnjeg.

4.7.2019. 10:14:09

44 reportaža

GREBAŠTICA

ŽUPA UZNESENJA

Mjesto Grebaštica smjestilo se u plodnoj dolini između brda Gaja, Vucisera i Jelinjaka sa južne strane i brda sa sjeverne strane Otrlice, Velike Boraje i Škadrice, ispred koje se otvara more – Grebaška vala. Njezina su susjedna mjesta Primošten Burnji, Blizna, Vrsno, Jadrtovac Žaborić i s morske strane Krapanj. Grebaštica, nekada zvana Grebac, udaljena je od Šibenika 15-

prijelom2018-12.indd 44

ak km a od Trogira oko 40 km, jedan i drugi grad bili su gospodarski i crkveno važni za mjesto Grebašticu kao i za župu Uznesnje BDM. U najnovije vrijeme spada po grad Šibenik a po crkvenom ustrojstvu od 1298. pod Šibensku biskupiju. Nekadašnje težačko mjesto, sve se više transformira u turističko gdje iz godinu u godinu niču nove kuće, vile , vikendice, kampovi, apartmani i

razni lokali. Iz sela udaljenih od mora nekoliko km. kao što su Konoba, Brnjača, Pržinovi, Šaškovi i drugi spustili su se bliže moru, ne da bi ribarili, već da bi od turizma profitirali i bolje živjeli. Zahvaljujući tome Grebaštica nije iselila, iako su u vrijeme ražinske tvornice TLM, neke obitelji odselile u Ražine. i Brodaricu.

Danas Grebaštica broji oko 1200 stanovnika, stalno nastanjenih u svome rodnome mjestu a neki su i sa strane doselili. Prema crkvenim maticama krštenih i umrlih ova je godina župa u plusu: umrlo je 12 osoba a kršteno 15, svi iz Grebaštice.

U mjestu imaju Osnovnu školu do 4. razreda ( natrag 30- ak godina pohađali su u Osnovnu školu „Draga“ u Primoštenu Burnjem).

Osnovali su i KUD „Bedem“ koji gaji i prezentira grebašku tradiciju, običaje i domaće napjeve. Za turističku ponudu brine se TZ Grebaštica, u svojoj sredini imaju dvije trgovine i redovitu autobusnu vezu sa Šibenikom i Splitom, najprije turističkom cestom od 1935., a od 1965. magistralom. Od ove godine među njima, u župnoj kući stanuje njihov župnik, gdje je i župski Ured..

4.7.2019. 10:14:14

reportaža 45

ZNESENJA BDM RASTE Iz povijesti O nastanku i povijesti Grebaštice, malo se zna. Nešto je istražio i zapisao povjesničar don Krsto Stošić u knjizi Sela šibenskog kotara (1941.) i odatle mogu iznijeti nekoliko podataka.

Riječ Grebacchizza, kako tumači dr. P. Skok da dolazi od čakavske riječi greben. Prvotni naziv Grebac u narodu je nepoznat i zamjenjuje ga Grebaštica, koja je 1825. god. imala 40 kuća (obitelji), 1857.

302 stanovnika, 1901. 53 obitelji s 334 stanovnika a 1931.

62 obitelji s 538 stanovnika.

Svi Hrvati i katolici.

Od poljoprivrednih kultura najviše su uzgajali masline, vinovu lozu i smokve. Stošić je zapisao: “U cijelom šibenskom kotaru nekada je ulje bilo najbolje iz Grebaštice.

Danas su odatle najbolje jedre i zdrave masline za jelo.

Napokon su seljani po prvi put 1937 god. nabavili moderne mline za preradu maslinovog ulja. Seljani bi se mogli baviti i povrćem za šibensku tržnicu jer imaju dobru komunikaciju s gradom otkada je prošla cesta kroz njihovo selo.”

Kanela nedaleko sela Konobe je izvor nepresušne vode koja se slijeva u kamenicu bila je ood neprocjenjive važnosti posebno u vrijeme sušnih ljetnih mjeseci. I dok

prijelom2018-12.indd 45

su druga sela pojila na lokvama, Grebaštica je imala izvorsku vodu. Iz toga izvora opskrbljivali su se još Rimljani.

Godine 1930. troškom šibenske općine učinjen je mali rezervar, kameni zid i i betonska praonica u obliku potkove.

Ove godine (2018.) Gornja Grebaštica (Brnjača, Konoba i ostali) dobila je tekuću vodu iz gradskog vodovoda, što je poticaj za razvoj i ovog dijela sela u zaleđu.

Bedem na početku poluotoka Oštrice podignut je u vrijeme turskih osvajanja da bi se sklonili ljudi i njihove životinje iz Grebaštice , Krapnja, Vrpolja i iz samog Šibenika. Zidine su od jednog kraja mora do drugoga, visoke 25 – 30 stopa, široke oko 2. Kruništa su sa puškarnicama i kanalima odakle se mogla izlijevati vruća tekućina po neprijateljima.

Neki Oštricu danas zovu „Stari Šibenik“, ali ne zna se zašto.

U Oštrici je bila crkvica sv.

Duha, još se vide ostaci srušene crkvice. Godine 1979. ostavlja joj Grgo Bačelić Martinov iz Krapna 3 zemlje za tri vječna aniversarija o čemu se treba pobrinuti bratovština sv.

Duha od Oštrice.

Samostan sv. Luce se nalazio, kako se pretpostavlja, pola km. jugozapadno od

crkve gdje se vide stari zidovi koji narod zove „Samostan sv.

Luce“. Taj povijesni lokalitet nije istražen.

Crkva sv. Ivan de Tyro se nalazi na vrhuncu brda Orlica ( 510 m.) iznad Brnjače, posve razrušena i vrijedni komadi kamena odneseni. Lakši je pristup sa sjeverne strane preko Vrsnog ili Škadrice nego od Brnjače jer je prestrmi uspon. Isplati se doći do tog vrhunca odakle puca prekrasan pogled na Grebašticu, more, Krapanj i cijelu okolicu. Ova crkva se urušila 1570. i nikad nije obnovljena. Po temeljima se vidi da je imala apsidu, na pročelju toranj koji je služio i za obranu. Nekoliko je ( 4 – 5) velikih starohrvatskih stećaka od kojih je jedan s reljefnim križem.

Pred nekoliko godina na tom mjestu postavljen je veliki željezno-aluminijski križ. Župna sv. Marije već postoji 1298. kad je osnovana šibenska biskupija a njoj su tada pripadala mjesta: Lepenica, Vrsno, Mravnica, Zagrivci (Žaborić). Godine 1449. župi Grerbaštica pripada neko naselje Trebežić prema primoštenskoj strani, najvjerojatnije zaselak Tribežić. U vrijeme turskih najezda pučanstvo bježi na otok Krapanj i Zlarin.

U župi su vršili svoju pastoralnu službu popi glagoljaši, don Krsto Stošić navodi ih 11.

Crkva sv. Marije ili Gospina Uznešenja spominje se u spisu tek 1444., što ne znači da nije prije postojala. Vjerojatno je stara crkva, kao i mnoge druge, bila spaljena od Turaka. Novu crkvu

4.7.2019. 10:14:14

46 reportaža blagoslovio je 1668. šibenski biskup Božo Caridei . Od tada do danas ostala je ista.

Trista godina djelovala je u Grebaštici i Bratovština sv.

Marije s ovlastima biskupa Luche Spingarola.

Crkva sv. Petra naslonjena je na južni zid crkve sv. Marije. Gradio ju jekrajem 1435.

Antun Busato, jedan od majstora Šibenske katedrale. U timpanonu nad vratima postoji ploča s datumom i s natpisom uz karakteristični lik sv. Petra: MCCCCXXXV, ADI XXV DE DECEMBRO (1435. dana 25. prosinca) na Božić kad je u starome Šibeniku počinjala Nova godina. Crkva se sada restaurira i vraća u izvorno stanje, jedno vrijeme služila je kao sakristija.

Grebaštica posjeduje bogatu povijesnu baštinu koja se može kroz zanimljivu priču prezentirati domaćim ljudima i turistima.

Novi župnik don Mato Drljo koji je pred godinu dana imenovan župnikom u Grebaštici, kojeg je sarajevski nadbiskup Puljić posudio šibenskoj biskupiji na 2 godine , što može biti produženo na puno više godina. Tome se i nada novi župnik jer mu se svidjelo u Šibenskoj biskupiji i Grebaštici, uostalom ovdje je i potreban, naša biskupija nema dovoljno svećenika, što ga dodatno motivira, jer on je u prvom redu pastoralac.

Bosanskom Šamcu, biskup ga šalje 1980. na studij crkvenog prava koji je završio 1985. na Papinskoj akademiji kao vatikanski diplomat. Tu službu vršio je u Etiopiji, Belgiji i Iraku. Godine 1990. imenovan je župnikom u njemačkoj župi (Augsburg) a 1992. preuzima hrvatsku katoličku misiju u Novom Ulmu gdje je župnikovao do 2008. Ostaje kao župnik voditelj misije do umirovljenja 2016. kad se vraća u svoju sarajevsku biskupiju. Krajem 2017. evo ga u Grebaštici.

Nova crkva Bezgrješnog začeća u Grebaštici ?

Sadašnja župna crkve je premalena da primi veći broj vjernika, mnogi i ne dolaze jer nema mjesta u crkvi, treba veći prostor. Novi župnik odlučio je graditi novu crkvu preko puta sadašnje crkve. Traži bi li mogao otkupiti ili da netko daruje teren za crkvu, ima ih, samo nisu dovoljno velike parcele, niti jedna uz drugu, pa bi se trebalo , ako je moguće dogovoriti i spojiti u jednu tako da bude crkva dovoljno velika, barem za 200 vjernika, sa

novom župnom kućom i trgom ispred crkve. Sadašnja župna kuće bi se prodala. tako planira župnik don Mato. Hoće li uspjeti, on se nada.

Da bi se crkva sagradila potrebno je da se aktivno i žurno uključe župljani, biskupija i Grad. Župnik još može povući neku vezu iz Njemačke. Sad je u prvom redu dobiti teren što stoji do mještana Grebaštice čiji su terenu blizu crkve sv. Marije.

Stara je izreka da kad se gradi crkva da rade Bog i vrag.

Nemojte da vas on omete jer će sigurno biti na djelu kako bi vas zavadio, podijelio i onemogućio u ovom velikom i povijesnom pothvatu za župu Grebašticu.

Stara crkva bi ostala i povremeno bi bila u njoj misa. Titular je njezin i dalje Uznesenje BDM na nebo, a nova bi također bila posvećena bl. Djevici Mariji ali kao Bezgrješno začeće, tako razmišlja i planira župnik don Mato. Sretno!

Don Mato je rođen 6. prosinca 1950. u Lukšiji, župi Podhum u Hercegovini. Sjemenište je završio u Visokome, teologiju u Sarajevu. Nakon službe župnog pomoćnika u Derventi i

prijelom2018-12.indd 46

4.7.2019. 10:14:14

reportaža 47

Doživljaji jednog ministranta

„Tako ti naroda!“ Bila je to uzrečica svećenika don Jure Vukušića kad bi se dogodilo nešto značajno, a u slučaju nečega neugodnog, druga uzrečica je bila: „Tako ti luka i kapule!“.

Pedesetih godina prošlog stoljeća bio sam redoviti njegov ministrant u crkvi sv. Duha u Šibeniku. Misa je bila ujutro u 06:30 kroz tjedan. Nedjeljom je don Jure posluživao župe Jadrtovac i Grebašticu. Ako je bio koji blagdan, onda bi i mene poveo u te župe. Išlo se vlakom do Ripišta u Donjem Polju, te pješke do Jadrtovca. Tu je misa bila u 09:00. Nakon mise bi se uputili pješke po „bilom putu“ do Grebaštice. Kad smo se spuštali strminom od Morinjskog kanala prema Žaboriću don Jure mi je ispričao kako je na tom mjestu umalo poginuo: „ Jednom sam ovim putem koristio biciklu za doći do Grebaštice. Baš na ovom spustu pukne mi guma na prednjem kolu. Ja odletin priko bicikle i padnem točno na rub ceste. Tako ti luka i kapule. Moga san poginuti da sam pao preko ruba u provaliju. Bicikla je pukla i otada iden pješice. Neka narod čeka ako 'oće imat misu!“.

I dočeka nas narod moleći krunicu u crkvi.

Bio je Uskrs. Crkva površinom mala, ali dupkom puna vjernika. Dobro se sjećam seljačkog načina pjevanja „Zdravo tilo Isusovo“. U prvim redovima na izlizanom nepravilnom kamenom pločniku desnim koljenom kleće muškarci i udaraju šakama u prsa uz zaziv: „O, Isuse moj propeti, teške moje grihe oprosti!“. Žene u tamnim podbrađenim šudarima ispunile su crkvu. Svečana svetost također je ispunila prostor i srca.

Nakon mise bili smo pozvani kod sakristana ili crkovinara na ručak. Kuća se nalazila istočno od crkve nekoliko stotina metara. Bila je to niska kamena potleušica pokrivena kamenim pločama. Prostor u kući bio je podijeljen na dva dijela. U jednom štala s pridajućim vonjom, a u drugom komin, vatra, tronošci do komina, veliki stol i banci oko njega. Iz veli-

prijelom2018-12.indd 47

don Jure sa ministrantima u Jadrtovcu

kog bronzina koji je visio na komoštrima nad vatrom pario si miris kuhanog gulaša od zečevine. Domaćica je skinula bronzin s komina i doslovno istresla svakome od nas u pijat do samog ruba. Jelo se, a da nisi ni prepoznavao što jedeš. „Šujaj stari moj, šujaj!“ nagovarala me domaćica, da pokupim sa žlicom svoju dozu do kraja. Prostor je bio osvijetljen samo s vrata, zidova i krovište su iznutra bili crni od čađe. Spiza je bila crna i gusta, bronzin je bio crn, a za piće je bilo crno vino. Vode nema. O da mi je bilo bar malo ugasiti vatru u štumku.

Pio sam iz zajedničkog pota cilo vino. Znam samo da sam morao prileći. Ispred kuće na nekom zidu bila je hrpa pruća od loze. Na nju sam legao i gledao nebo i oblake kako mi se u krug vrte i ljuljaju me, dok nisam zaspao.

Probudio me don Jure. „Ajmo mali, moramo na autobus do ceste kod Jakovljevića. Tako ti naroda, dobro su nas počastili!“

4.7.2019. 10:14:14

48 reportaža

U organizaciji zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić:

“Sveci i službenici Božji porijeklom iz Šibenske biskupije” U Europskom parlamentu u Bruxellesu, u utorak 4. prosinca 2018., u organizaciji zastupnice Ivane Maletić, održana je konferencija na temu “Sveci i službenici Božji porijeklom iz Šibenske biskupije: Sv. Nikola Tavelić, Službenica Božja majka Klara Žižić i Sluga Božji fra Ante Antić”. Među sudionicima konferencije bili su: predstavnici Šibenske biskupije koje predvodio generalni vikar mons. Marinko Mlakić; članice vrhovne uprave Družbe Sestara franjevki od Bezgrješne predvođene časnom majkom Zdravkom Gverić; rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić i franjevci konventualci; predstavnici franjevačke

prijelom2018-12.indd 48

Provincije Presvetog Otkupitelja predvođeni fra Ivanom Maletićem. Susret je medijski pratilo šestero novinara iz Hrvatske.

Po dolasku u Bruxelles sudionici konferencije kroz obilazak Europskog parlamenta upoznati su s djelovanjem te institucije. Predstavnici medija upoznati su s radom novinara u Europskom parlamentu, te je predstavljen press centar i način kako ga koriste zastupnici.

Službeni dio programa započeo je misnim slavljem, koje je u dvorani za meditaciju, predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Na slavlju je bila

i zastupnica Ivana Maletić s osobljem svog ureda. Mons.

Mlakić u homiliji naglasak je stavio na poziv na svetost upućen svakom vjerniku. „Svetost je, najjednostavnije rečeno, jedino ispravno življenje čovještva. Ono je odgovor na najdublju potrebu našeg bića za savršenstvom, za potpunim mirom i utjehom“, ukazao je mons. Mlakić. „Svetac je neobjašnjiv. On je odricanje od svakog ponavljanja, svakog glumljenja života.

Svetac je uvijek svoj, neponovljiv. Uvijek je prisutan, dok ostali ljudi žive između odsutnosti i prisutnosti, između istine i zablude. Činjenica da je svetac tu, realan, on čini realnima svijet i druge ljude oko sebe. Zato sveci poma-

4.7.2019. 10:14:15

reportaža 49 žu svima da dođu samima sebi“, kazao je mons. Mlakić.

Naglasio je kako je Isus ideal prema kojem bismo trebali oblikovati svoj život. Po uzoru na njega tražiti i vršiti volju Božju u svom životu. U najkonkretnijem smislu to znači vršiti sve ono što nam on govori, pa i one najteže zahtjeve koje pred nas stavlja, jer oni nisu ništa drugo nego upute kako svoj život oblikovati Božjom svetošću.

Konferencija “Sveci i službenici Božji porijeklom iz Šibenske biskupije: Sv. Nikola Tavelić, Službenica Božja majka Klara Žižić i Sluga Božji fra Ante Antić” započela je obraćanjem zastupnice Ivane Maletić.

“Prvi tjedan u prosincu u Europskom parlamentu nazivamo još molitveni ili religijski tjedan tijekom kojeg se tradicionalno okupljamo u molitvi i prijateljstvu slaveći kroz različita događanja i konferencije kršćanske vrijednosti i Boga.

Posebno je važan molitveni doručak na kojem se okuplja preko 400 uzvanika iz cijele Europske unije i svijeta, a koji je prigoda za razmjenu iskustava, znanja te duhovni rast u zajedničkoj molitvi. Tako smo ove godine uoči proslave 50. godišnjice proglašenja Svetim našeg hrvatskog Sveca Nikole Tavelića porijeklom iz Šibenske biskupije, odlučili organizirati konferenciju na kojoj želimo približiti njegov lik i djelo svima u Europskom parlamentu, ali i podsjetiti naše ljude u Hrvatskoj na ulogu i važnost koju ovaj Svetac ima u našim životima. Uz Svetog Nikolu Tavelića želja

prijelom2018-12.indd 49

nam je bila predstaviti veliko duhovno blago koje Šibenska biskupija i cijela Hrvatska ima u životu i djelu Službenice Božje majke Klare Žižić, rođene u Promini, utemeljiteljice autohtone hrvatske redovničke zajednice sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku 1673. i Sluge Božjeg oca Ante Antića koji je živio u dvadesetom stoljeću s tako puno osjećaja za potrebe svakog čovjeka te je u narodu najpoznatiji kao ispovjednik.

Oni su u postupku beatifikacije, te je sestrama franjevkama i braći franjevcima važna pomoć svih nas, naše molitve i utjecanje našim šibenskim službenicima Božjim”, izjavila je zastupnica Maletić opisujući motive i ciljeve predstavljanja svetaca Šibenske biskupije u Europskom parlamentu.

Generalni vikar Šibenske biskupije monsinjor Marinko Mlakić naglasio je da sveci svojim djelovanjem pokazuju kako je moguće živjeti ideal kršćanske vjere te su svima nama poticaj i danas: “Sveci su napravili velika djela važna za cijelo društvo. Ne mogu zamisliti Šibenik, cijelu Hrvatsku i šire bez sestara franjevki koje je utemeljila Službenica Božja majka Klara Žižić”.

Monsinjor Mlakić predstavio je i pripravu za proslavu 50. obljetnice proglašenja Svetog Nikole Tavelića Svetim koja se slavi 2020. šibenska biskupija je pokrenula trogodišnju pripravu te se od 2017. organiziraju hodočašća, simpoziji, konferencije, molitvena okupljanja i druga događanja.”

Gđa. Nataša Bulić ukazala je na ulogu i utjecaj svetaca na društvo u kojem su živjeli: “Šibenski Božji ugodnici svojim načinom života su u mnogočemu bili izdvojeni iz mnoštva ostalih ljudi svoga vremena, da bi tim istim ljudima posvjedočili kako je dragocjeno opredijeliti se za život. Oni su i sami međusobno odvojeni različitim povijesnim razdobljima, ali su na svoje vrijeme gledali iz iste točke za kojom su težili, a to je punina života u Bogu.”

Fra Ivan Bradarić, gvardijan samostana Sv. Frane u Šibeniku i rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Svetog Nikole Tavelića u Šibeniku govorio je o životu i djelu franjevačkog mučenika iz 14. stoljeća Svecu Nikoli Taveliću čija je poruka svevremena.

“Pitamo se imaju li sveci koji su stoljećima udaljeni od nas

4.7.2019. 10:14:16

50 reportaža aktualnu poruku za nas danas? Svevremena je njihova poruka. Sveti Nikola Tavelić živio je u vremenu kada su franjevci bili Papini poslanici na mjestima gdje je Crkva bila nagrizena od raznih hereza te je 12 godina djelovao u Bosni sa svojom braćom franjevcima. To djelovanje želio je nastaviti u Palestini, u Svetoj Zemlji, ali njegov rad je zaustavljen i umro je mučeničkom smrću.” Poruka Svetog Nikole Tavelića za sve nas je da na putu donošenja radosne vijesti našeg Spasitelja u ovaj svijet ne trebamo uzmicati pred preprekama na koje nailazimo u našem životu, nego hrabro ići do kraja i ustrajati.

Fra Ivan Režić, meštar franjevačkih novaka na Visovcu i član franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja govorio je o životu i djelu Časnog sluge Božjeg, oca fra Ante Antića. Pri tome je posebno naglasio kako je jedna od najizrazitijih Antićevih vrlina bila bez sumnje gledanje Krista u bližnjemu, a najvažniji životni projekt bio mu je suobličenje Kristu. “Osnovica svega Antićeva duhovnog vodstva sastojala se u predanju Bogu, podlaganju Božjoj volji i življenju u Božjoj nazočnosti. Fra Ante Antić bio je jednostavan, razborit i predan promicatelj pravednosti te učitelj duhovnog života, promičući duhovnost po mjeri, što podrazumijeva poučavanje osobnim primjerom, duhovnost građenu na čvrstom temelju vjere, pouzdanje u Boga, čvrstu usidrenost u Crkvi i djetinje pouzdanje u Marijin zagovor”, istaknuo je fra Režić.

prijelom2018-12.indd 50

Terezija Zemljić, vicepostulatorica za kauzu službenice Božje majke Klare Žižić govorila je o životu i djelu službenice Božje majke Klare Žižić.

Pri tome je posebno naglasila njen odnos prema zajedništvu, siromaštvu i pokori: “Ona je prva iskusila siromaštvo izbjeglištva i potrebu ljubavi, pa stoga razumijemo njezinu blizinu siromasima i slabijima u narodu u kojem je živjela, a osjetila je i vjersko-ćudoredne pogibelji pa je i u tome pogledu služila kao oslonac i primjer.”

Dvodnevni posjet Europskom parlamentu završio je u srijedu 5. prosinaca „Molitvenim doručkom“ . Na početku okupljenima na Europskom molitvenom doručku prigodno se obratio Alojz Peterle, slovenski zastupnik, a potom i američki senator Bill Hightower. Ovogodišnji glavni govornici bili su finski ministar vanjskih poslova Timo Soini i zastupnica u austrijskom parlamentu Gudrun Kugler koja je prenijela osobno iskustvo kako uskladiti vjerski aspekt s brojnim svakodnevnim ob-

vezama, svjedočeći važnost vjere i prilikom njenog izbora za zastupnicu u austrijskom parlamentu. Ona se također osvrnula na važnost zalaganja za općeljudske vrijednosti i obitelj kao i za ohrabrenje i podršku onima koji javno djeluju.

Finac Timo Soini zahvalio je na pozivu kazavši kako je iza njega teško razdoblje zbog preispitivanja njegova djelovanja i zalaganja za slobodu vjeroispovijesti i prava na život. Zastupnica Marijana Petir, koja je održala i završnu molitvu moleći za progonjene kršćane, ovom je prigodom istaknula kako se „svake godine diljem svijeta održavaju stotine sličnih okupljanja kako bi izgradile istinsku zajednicu među nacijama. Ovo je prigoda za produbljivanje veza, molitve za europske vođe i sve političare, kao i za izazove s kojima se svakodnevno susreću u Europi i zato mi je drago da sam još jednom imala priliku sudjelovati u organizaciji Europskog molitvenog doručka“.

4.7.2019. 10:14:17

svjedočanstva 51

Majčinim mlijekom dojeni Krist… hrana za put, istinu i život

PIŠE: dr.sc.Ljiljana Zmijanović Papa Franjo „Ako počnu izvoditi koncert (plakanjem) ili ako im je neugodno, prevruće ili su gladni…podojite ih, ne bojte se, nahranite ih jer i to je jezik ljubavi“ – poručio je početkom ove godine Papa Franjo u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu na ceremoniji krštenja 34 novorođenčeta, ali i prijašnjih godina ohrabrivao je majke da doje svoju djecu i u javnosti ako su gladna.

Majčino mlijeko - najbolji izbor prehrane za novorođenče Majčino je mlijeko prva i najprimjerenija hrana za dijete, a dojenje je jedinstve-

prijelom2018-12.indd 51

na mjera očuvanja zdravlja djece od najranije dobi. Ima imunološke, razvojne i psihološke prednosti. Znanstvena istraživanja navode brojne povoljne učinke dojenja na zdravlje majke i djeteta, ali i obitelji i društva u cjelini.

Nizom dugogodišnjih istraživanja potvrđene su prednosti majčinog mlijeka za zdravlje, rast i razvoj djece, a tako i za zdravlje njihovih majki. Prvo mlijeko, kolostrum, novorođenčetu je početak. Kolostrum sadrži antibakterijska i antivirusna antitijela. Majčino mlijeko nadalje sadržava mnogo sastojaka koji imaju važnu nutritivnu i imunološku ulogu za dijete.

Dojenje - pravo majke i pravo djeteta Dojenjem se potiče tjelesni, emocionalni, osjetilni i kognitivni razvoj djeteta, te ono ima i obrambenu funkciju protiv zaraznih i kroničnih nezaraznih bolesti. Isključivo dojenje smanjuje stope dojenačke smrtnosti uzrokovane dijarejom i pneumonijama te doprinosi bržem oporavku dojenčeta nakon bolesti.

Dojenje ima važnu zaštitnu ulogu i za majku. Povoljni utjecaji dojenja na zdravlje majke uključuju smanjenje rizika mnogih bolesti, kao što je rak dojke i jajnika. Velika važnost pridaje se promoviranju što duljeg dojenja s ciljem očuvanja i unaprjeđenja

zdravlja djeteta. Dojenje ima i važnu psihosocijalnu ulogu.

Zbog toga je potrebno omogućiti dojenčadi sve blagodati prirodne prehrane, te svesti hranjenje dojenčadi mlijekom drugih sisavaca, kao i adaptiranom prehranom na minimum.

Uz sve svoje pozitivne učinke na majku i dijete u ranom, najosjetljivijem razdoblju, dojenje u skladu s preporukama i smjernicama ima i dugotrajne učinke koji se ogledaju u zdravlju pojedinca kroz cijeli život. Iz svega navedenog jasno je kako je prirodna prehrana od najranije dobi učinkovit način prevencije bolesti, promicanja zdravlja i ostvarivanja dobrobiti pojedinca, obitelji i društva.

Emocionalna povezanost majke i djeteta Tijekom gestacije majka i dijete su povezani, majčino tijelo pruža fetusu hranu i zaštitu putem placente.

Rođenjem djeteta taj period nastavlja se dojenjem. Emocionalna povezanost produbljuje se i jača. Otkad postoji čovjek i čovječanstvo, dojenje je dar prirode koji omogućuje snažnu emocionalnu povezanost majke i novorođenčeta.

Prije svega, emocionalna povezanost uspostavlja se prvim tjelesnim kontaktom u rodilištu „koža na kožu“, te se nastavlja dojenjem. Prvi kon-

4.7.2019. 10:14:17

52 svjedočanstva takt novorođenčeta s majkom ključan je za zdrav emocionalni razvoj u djetinjstvu i odrasloj dobi. Djeca koja se hrane na majčinim prsima uzajamno djeluju na svoje majke. Primjerice, dok majka govori, dijete je osluškuje.

Preporuke svjetske zdravstvene organizacije Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organization, WHO) i Međunarodni fond za djecu (engl.

United Nations International Children’s Emergency Fund, UNICEF) opisuju strategiju za promicanje prirodne prehrane dojenčadi, prema kojoj je majčino mlijeko najvrednija hrana za dojenčad. Preporučuju početak dojenja neposredno po rođenju, te isključivo dojenje u prvih 6 mjeseci djetetova života; uz postupno uvođenje dohrane uz nastavak dojenja do druge godine djetetova života i dulje. Isključivo dojenje podrazumijeva prehranu isključivo majčinim mlijekom uz eventualni dodatak liječnički propisanih vitaminskih pripravaka, a bez uvođenja ikakvih namirnica uključujući i vodu. S ciljem promicanja isključivog dojenja pokrenuli su brojne programe i aktivnosti. Spoznaja o potrebi provedbe koordiniranih i programiranih aktivnosti vezanih uz promicanje dojenja rezultirala je pokretanjem globalnih inicijativa i preporuka navedenih organizacija, čime su zaštita, promicanje i potpora dojenju postali javnozdravstveni prioritet većine razvijenih zemalja.

prijelom2018-12.indd 52

Zajedničku inicijativa WHO-a i UNICEF-a pokrenuta je 1991. godine „Rodilišta- prijatelj djece” koja je usmjerena na zdravstvene djelatnike u rodilištima. Rodilište je ključno mjesto za promicanje dojenja, te porodničar u prenatalnom razdoblju može povećati stupanj razumijevanja i prihvaćanje ispravnih stavova trudnice o važnosti dojenja.

Svjetski tjedan dojenja - Dojenje: „Temelji za život“ Tema ovogodišnjeg Svjetskog tjedna dojenja, „Dojenje: Temelji za život“, nastoji osvijestiti vrednote dojenja u današnjem svijetu punom nejednakosti, siromaštva i kriza. U skladu s ovogodišnjom temom, dojenjem i promicanjem dojenja, doprinosi se ojačanju 'potpornih stupova društva' kroz moguću prevenciju siromaštva, gladi i pothranjenosti, te doprinosi cilju osiguravanja najsigurnije i najkvalitetnije hrane za dojenčad u svim društvenim uvjetima.

Uz to, neizvjestan je ishod prilagodbe čovječanstva klimatskim promjenama. Kli-

matski ekstremi koji uzrokuju katastrofe s negativnim učincima potkopavaju sposobnosti svih zemalja da postignu ciljeve održivog razvoja.

Zasigurno ne idu u prilog tezi da bi u takvim uvjetima hrana za dojenčad mogla biti lako dostupna, posebno u malim siromašnim otočnim državama već pogođenim klimatskim ekstremima.

Kultura dojenja u hrvatskom narodu i prvi izvorni povijesni prilog o dojenju na hrvatskom jeziku „Djeca koja su othranjena mlijekom vlastite majke zdravija su, kako tjelesno tako i pameću…, što god bilo, uvijek je zlo za majku koja dijete ne doji jer je najboljeg lijeka priroda uskraćena“- Ivan Krstitelj Lalangue, 1777. (prvi poznati zapis na hrvatskom jeziku) Majčino mlijeko se oduvijek smatralo najzdravijom hranom za novorođenčad. Podržavali su ga kroz povijest ne samo medicinski autoriteti, već i svi oni koji su u određenim razdobljima imali utjecaj na percepciju i postupke ve-

4.7.2019. 10:14:17

svjedočanstva 53 ćine članova društva ili barem one kojima su bile dostupne njihove poruke. Dakle, preporuke medicinskih i moralnih autoriteta još od antičkih vremena su dojenje djeteta.

Početak promocije dojenja u Republici Hrvatskoj ima dulju povijest od one koju poznajemo posljednjih nekoliko desetljeća. Prvi izvorni povijesni prilog o promicanju dojenja u stručnoj medicinskoj tiskanoj literaturi na hrvatskom jeziku datira iz doba Austro-Ugarske Monarhije. Na tragu ozračja carskog zakona o javnom zdravstvu vladarice Austro-Ugarske Monarhije, carice Marije Terezije, zabilježene su brojne pozitivne promjene na području promicanja javnog zdravstva svih zemalja carstva, pa tako i Hrvatske. Znameniti liječnik koji je živio i djelovao na prostoru Hrvatske u to doba je bio Ivan Krstitelj Lalangue, rođen u Mattonu (Luxemburg) 27.travnja 1743.godine, umro u Varaždinu (Hrvatska) 20. svibnja 1799. Njegovo je djelovanje u drugoj polovini XVIII. stoljeća znatno unaprijedilo hrvatsko javno zdravstvo, a posebno primaljstvo. Autor je prvih stručnih originalnih medicinskih tiskanih knjiga na hrvatskom jeziku. Lalangueov prvi hrvatski primaljski udžbenik „Brevis institutio de re obstetritia iliti kratek navuk od mestrie pupkorezne za potrebochu muskeh y sziromaskeh ladanskeh sen horvatskoga orszaga y okolo nyega blisnesseh sztrankih“ iz 1777., je prvi tiskani stručni originalni zapis o promociji dojenja u Austro-Ugarskoj Monarhiji na hrvatskom jeziku. Utjecaj

prijelom2018-12.indd 53

prvog hrvatskog primaljskog udžbenika i priloga o promicanju i korisnosti dojenja doista je izniman, što potvrđuju suvremena postignuća na planu promocije dojenja u Republici Hrvatskoj.

Autori Fureš i Habek (2014) objavili su presliku izvornog povijesnog dokumenta i transkripciju njegova teksta o korisnosti i promicanju dojenja tiskanom na tada službenom hrvatskom jeziku kajkavske osnove.

Zaštita, promicanje i potpora dojenju u Republici Hrvatskoj Lalangueove spoznaje o korisnosti dojenja, do kojih je došao prije gotovo 240 godina, aktualne su i u današnje vrijeme i čine temelj suvremenog pristupa promicanju dojenja koje je u RH aktualizirao UNICEF u suradnji s hrvatskim stručnjacima, a time je započeta reafirmacija dojenja, sustavnom edukacijom i neprekidnim unaprjeđivanjem kakvoće.

Preuzimanjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, RH se obvezala pružati obavijesti, obrazovanje i potporu u primjeni temeljnih spoznaja o dječjem zdravlju i prehrani, prednostima dojenja svim slojevima zajednice, osobito roditeljima i djeci, te uskladiti nacionalno zakonodavstvo i praksu s odredbama međunarodnih ugovora.

Prema dostupnim podatcima, ne postoji ekonomska procjena uštede uslijed isključivog dojenja za RH, ali procjene za Sjedinjene Američke Države navode da kada bi 90 %

majki isključivo dojilo do šest mjeseci, ušteda bi na godišnjoj razini iznosila 13 milijardi dolara. U tu procjenu ne ulaze manji mjesečni prihodi obitelji kao posljedica odsutnosti s posla zbog bolesti djeteta, troškovi zdravstvenog sustava koji se izdvajaju za liječenja uslijed razvoja bolesti, odnosno smrtnih ishoda .

Potrebe suvremenog društva Dojenje je vještina koja se uči i razvija. Nažalost, neke majke dojenje smatraju nazadnim ili staromodnim, premda znanost donosi egzaktne pokazatelje o prednostima dojenja i još nije otkrila potpunu zamjenu za majčino mlijeko. Stoga je potrebno osigurati povoljne ekonomske, psihosocijalne i kulturne uvjete u suvremenom društvu, smanjiti neinformiranost i negativni stav prema dojenju.

Povećanjem stupnja svijesti i edukacijom može se pozitivno utjecati na majke da ustraju u dojenju. Vjera i molitva vječiti je temelj radosti rođenog i dojenog Krista.

4.7.2019. 10:14:17

54 povijest

KRV MUČENIKA – SJEME KRŠĆANA

PRILOG ISTINI O BEZBOŽNOM KOMUNISTIČK Autor: Branimir Zmijanović, dipl.iur.

U tekstu su korišteni i citirani izvori: Joško Radica, Sve naše Dakse, Matica Hrvatska Dubrovnik, 2003.

Roko Prkačin, DI, O. Petar Perica, Pjenik i mučenik, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 2014.

“Mučite nas, osuđujete nas i nazivate nazadnima, zatucanima! Vaša je bezočnost dokaz naše nevinosti, a vaše podle prepredenosti, znajte, ne služe ni za što.

Naprotiv, povećavaju privlačnost naše vjere. Što nas više pobijete, mi smo mnogo brojniji. Krv mučenika sjeme je kršćana!”

Tertulijan (lat. Quintus Septimius Florens Tertullianus), lat. ranokršć. pisac (o. 160. – o. 220.)

prijelom2018-12.indd 54

DAKSA – OTOK STRATIŠTE Svanućem hrvatske slobode, izvojevane u krvi i stradanju, paležu, nasilju i silnoj žrtvi , progovorili su i znani i neznani grobovi, jame, stratišta, gubilišta; progovaraju nevine žrtve, vapeći za pravdom, spomenom. Zaboravu otrgnuta žrtva mnogih, palih kao nevina božja stvorenja, brutalno ubijena rukom hladnokrvnog komunističkog, srbojugoslovenskog koljača, s ciljem da se zatre ime i sime hrvatsko. „ Po dolasku postrojbi NOVJ na dubrovačko područje i po uspostavi vlasti pod vodstvom i cjelovitim nadzorom Komunističke partije Jugoslavije, na Daksi, otoku pred Gruškom lukom, 25., 26. a vjerojatno i 27.

listopada 1944. pogubljena je najveća skupina građana iz Dubrovnika i šireg područja, bez sudskog postupka i bez pružene mogućnosti obrane od eventualnih optužbi.“ Donosi se ulomak opsežne knjige Joška Radice „Sve naše Dakse“ (Matica Hrvaska Dubrovnik, Dubrovnik, Listopada 2003., UDK: 355.293 CIP. CSK Zagreb).

I tada, te 2003. godine, autor knjige Joško Radica navodi da bi njegov rad bio potpuniji kada i ako postanu dostupni domaći partizanski arhivski, domaći i strani izvori, koji tada (op.a. 2003. godine!) nisu autoru bili dostupni!

Ovo treba imati u vidu onda kada se branitelji crvenog terora, tzv. antifašisti, antife i profesinalni neokomunistički i neojugoslavenski povjesničari i zagovornici budu pozivali

4.7.2019. 10:14:18

povijest 55

NISTIČKOM NASILJU NAD NARODOM I VJEROM koje biramo na izborima, koji bi trebali služiti svom narodu?

Na ovo pitanje neka cijenjeno čitateljstvo samo odgovori i donosi zaključke samo osluškujući te iste političare.

O. PETAR PERICA - ISUSOVAC DRUŽBE ISUSOVE

otok Daksa

na komunističku povijesnu istinu, kada budu osporavali ili uskraćivali pavo javnosti da se znanstvnim radom dopire do istine, kada budu uzurpirali javni prostor cirkusarijama i političkim egzibiconizmom!

Neka ih bude stid! Ako žele i streme k istini, otvorite arhive, izrecite istinu! Pokažite nam grobove!

Zar čitateljstvo u ovoj perfidnoj i podmukloj raboti crvenih anarhotalibana ne vidi istovjetnost s postupcima režima susjedne države, predstavnika pobunjenih Srba u Hrvatskoj i drugih, koji svi redom odbijaju surađivati u oktrivanju grobova i gubilišta hrvatskih branitelja Vukovara i drugih voljenih dijelova naše i jedine nam domovine.

Kako se za tu istinu bore oni

prijelom2018-12.indd 55

O životu i smrti patera Petra Perice u posljednjim godinama, a nakon, kako je uvodno rečeno, svanuća hrvatske slobode, napisano je podosta. Osobito su za pohvaliti Dubrovčani, koji su svojeg omiljenog duhovnika, Padre Pericu voljeli i koji im je ostao duboko urezan u svijest i uspomenu, što živi u svim Dubrovčanima, kako onima koji su ga oplakivali, tako i kao oganj pakleni u onima koji su sudjelovali u smaknućima i prokazivanjima, i može se upavo na ovog mučenika primijeniti uspomena na Zrisnke i Frankopane i usklik „Navik on živi ki zgine pošteno“.

Obilje podataka o ovom velikom čovjeku donosi nam i pater Roko Prkačin DI u svojoj knjizi O. Petar Perica, DI Pjesnik i mučenik, te sudbina ovog ispovjednika, duhovnika, animatora mladeži podsjeća na mučeničku smrt blaženog Miroslava Bulešića, ali i još jedan memento mori mnogih svećenika, sjemeništaraca, redovnika, crkvenih ljudi posvećenih vjeri, Bogu i

o. Petar Perica

čovjeku, a koji su ubijeni od ruke komunističkog krvnika od kojih mnogih se ni dan danas ne znaju grobovi! Takve je, naime, boje jugoslavenstvo i komunistički teror!

Petar Perica rođen je u Kotišini kraj Makarske 27.lipnja 1881. godine.

Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. godine, u sjemeništu u Travniku.

1901. godine primljen je u Družbu Isusovu, postao isusovac, novicijat je obavio u Velehradu, a nastavio se školovati u Kalskburgu kraj Beča u Sant Andrä u Koruškoj i Bratislavi, nakon čega se vraća u Travnik.

Kao isusovac djelovao je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku, bio je superior Isusovačke zajednice, upravitelj Crkve sv. Ignacija, duhovnik u

4.7.2019. 10:14:18

56 povijest Biskupskom sjemeništu, voditelj duhovnih vježbi i pučkih pobožnosti i misija, duhvni vođa crkvenih društava. Rodoljub, duhovni velikan, uzoran svećenik i osobit pregaoc mladeži, te nadasve sjajan pjesnik i umjetnik.

Padre Perica autor je mnogih pjesama od kojih su neke toliko primljene u Hrvatskom narodu da su naprosto neke svetkovine i crkvena slavlja bez tih pjesama nezamislive.

Tako je pjesmu „Do nebesa nek se ori“ napisao 1900., a za proslavu pedesete godišnjice proglašenja dogme Bezgrešnog začeća 1904. napisao je pjesmu „Zdravo Djevo“.

Po završetku teologije u Insbrucku, zaredio se za svećenika, a mladu misu služio je 1914. u rodnoj Kotišini.

U Zagrebu je postao urednik „Glasnika Srca Isusovog“ i upraviteljem Apostolata molitve u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

U Split dolazi 1919. u rezidenciju Družbe Isusove, te u gradu postaje poznat po svojim gorljivim i poučnim propovjedima, molitvenim akcijama i grupama, stručnjak u vođenju i držanju duhovnih vježbi i tražen ispovjednik, a zbog svoje omiljenosti među mladeži, česta je meta liberalnog i ateističkog tiska. („Kao razlog smrti, zbog čega je o.Perica i likvidiran, partizanski oficir je naveo da je kvario mladež.“ R. Prkačin, O. Petar Perica, DI, Pjesnik i mučenik, str. 260, Miljenko Belić, DI, Svjedočanstvo, Zagreb, 11.ožujka 1960.

prijelom2018-12.indd 56

op.a.)

Tako je u Splitu o. Perica zatekao Društvo Vojska Srca Isusova protiv psovke, a zadaća mu je bila djelovati rječju, perom i djelom potiv psovke kao velikog poroka Hrvatskog naroda. Postao je duhovni voditelj društva.

Kako je u novoj državi (Kraljevini SHS ,odnosno Jugoslaviji) pod jakim utjecajem srpskog hegemonizma pod udar dospio i Hrvatski orlovski savez (HOS) pa kako je 1929. godine, uvođenjem diktature kralj Aleksandar ukinuo i sve političke stranke, pa i zabranio rad svih organizacija koje su imale vjerski ili „plemenski“ (nacionalni op.a.) predznak, dokinut je rad Orlovskog društva.

Vodstvo Orlova, pod vodstvom i uz pomoć nadbiskupa zagrebačkog dr.

Antuna Bauera, a u okviru Apostolata molitve osniva 1930. godine Križarsku organizaciju na koji način je premošten nedostatak HOS-a koji je zamijenjen u idejama orlovstva križarskom organizacijom.

Otac Perica koji pri sjemeništu, kao duhovnik, nalazi Društvo za širenje vjere, prihvatio je vodstvo i unaprijedio misijsko djelovanje upisujući u Društvo sjemeništarce već od 1. razreda, a iskoordinirao je i sastanke i održavao susrete s pripadnicama Marijne kongregacije.

Zagrebački nadbiskup Antun Bauer je 22.veljače 1930. godine potvrdio Pravila križara, u okviru Apostolata molitve, a osobito

u Šibeniku razvila se bogata i plodna djelatnost križarskih organizacija, pa je tako pokrenut i časopis Katolik, a kao glasilo križara. Budući da je imenovan crkvenim asistentom svih križarskih društava, posjećivao je Šibenske križare i držao im tečajeve za formiranje članstva, vodio duhovne vježbe, a kao duhovnik u sjemeništu šibenske biskupije povezivao sjemeništarce s križarima, koja aktivnost je bila toliko intenzivna i plodna da su izdavali i svoje glasilo – križarski list Iskra.

Pater Perica je za boravka u Šibeniku apostolski djelovao osobito s pojedincima, ali i s mladima općenito kroz rad u križarskim organizacijama, pa je s tim u svezi, naglašavajući svoju vezu i odnos s križarskom idejom i organizacijom, spjevao i uglazbio Himnu Kristu Kralju.

U Šibeniku pater Perica proveo je razdoblje od 1927. do 1937. kada odlazi u Dubrovnik, no u to vrijeme je dosta pobolijevao, pa se često i na duže vremena morao liječiti, najčešće u Splitu, no, i unatoč takvim, ozbiljnim zdravstvenim tegobama, koje su uključivale i operaciju želuca, redovito se, na radost svojih sjemeništaraca, vraćao u Šibenik.

Odlaskom u Dubrovnik preuzeo je tamo već organizirane postojeće križarske organizacije, pružao im duhovnu i inu pomoć, te se svom svojom životnom snagom dao u apostolat mladih.

Nedugo potom, Padre Perica

4.7.2019. 10:14:18

povijest 57 postaje duhovnik Bratstva đačke mladeži križara i apostolat mladih postaje mu primarna briga, a uz tu djelatnost bavi se i ispomoći na organiziranju akademija i skupova, kao i osnivanju novih križarskih bratstava.

Svojim iznimnim pjesničkim i umjetničkim talentom privlačio je mlade i bio im od velike koristi.

Kao duhovni vođa peruzima i Djevojačko društvo Srca Isusova, koje je postojalo u konviktu sestara Službenica Milosrđa na Pilama.

Padre Perica bio je i duhovni vođa Malih križara, koje je duhovno podupirao i vodio gorljivim, živim i uvjerljivim propovjedima, vodio je glazbenu aktivnost, pa su mali križari na crkvenim svečanostima i svirali.

Organizirao je i vodio 40 satno klanjanje i držanje straže kod Isusovog groba na Veliki petak.

Konačno, bio je i crkveni asistent križara Križarskog bratstva studenata i radnika, a sve to je obavljao uz trpljenje silnih bolova zbog problema sa želucem, koji je operirao čak šest puta.

Padre Pericu su njegovi suvremenici opisivali kao sićušnog, čednog, skromnog, oniska rasta, čedno uređene brade, a puk ga je pozdravljao s velikim poštovanjem i ljubavlju, gledajući u njemu čovjeka Božjega (R. Prkačin, ibid. str. 164).

Bio je, otac Petar Perica, srce i duša križarstva svugdje, osobito u Dubrovniku, kroz duhovni odgoj križarske mladeži, a pridonosio je, svugdje gdje je boravio,

prijelom2018-12.indd 57

većem prihvaćanju kršćanskih vrednota, a osobito je unaprijedio odgoj katoličkih laika. Pri tome je isključivao svaku strančarsku politiku iz crkvenih organizacija.

Svoj duhovni program sažeo je u slijedećim stihovima: Kristu služiti – to je nad sve časti; Njega ljubit – nema veće slasti; Njega slijedit – to je veličina; Sve je drugo – varka i taština!

PARTIZANSKO -KOMUNISTIČKI TEROR Tada, koncem 1944. godine, u uhićenjima građana, a sve po nalogu partijskih foruma i OZN-e, sudjeluju pripadnici NOVJ kao oružana pratnja, dok nisu organizirane mjesne partizanske straže u okviru komandi mjesta i Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) kao izvršne formacije OZN-e.

OZN-a je postala nositelj svih aktivnosti u zaštiti nove vlasti, pa tako i progona onih koji su

se po mišljenju rukovodioca našli na putu učvršćenja i jačanja te nove vlasti, a bez obzira na njihovo aktivno suprostavljanje, te isto tako bez obzira na njihovo političko i ideološko stajalište.

U uhičenjima su sudjelovali ilegalci NOP-a (Narodno oslobodilačkog pokreta), osobito organizatori ili suradnici obavještajne službe, povjerljivi suradnici NOP-a, dobri poznavatelji određenih područja i ljudi u mjestima, pripadnici OZN-e i oficiri pojedinih postrojbi. U uhićenjima u Dubrovniku sudjelovala je 12. hercegovačka brigada (koja je, inače, sudjelovala i u borbama za Mostar, Široki Brijeg, te se dovodi u vezu s likvidacijama franjevaca Širokobriješke Provincije BDM u veljači 1945. op.a.).

Zbog svoje važnosti, budući da je Dubrovnik prvi grad u kojemu su NOP i Komunistička partija pruzeli potpunu vlast, pa je slučaj Dubrovnika bio od osobitog interesa Oblasnog Komiteta za Dalmaciju, te je 20. listopada 1944. na Visu održana sjednica, na kojoj

Mjesto likvidacije na otoku Daksi

4.7.2019. 10:14:18

58 povijest je, a temeljem postojećeg zapisnika s te sjednice razvidno kako je na temelju „(….) te odluke u Dubrovnik stigao 21./22. listopada 1944. organizacijski sekretar Komiteta Ante Jurjević – Baja sa svojim suradnicima.

Među kojima je bio, u svojstvu šefa obavještajne službe za Dalmaciju, Dušan - Duško Stipanović – Guzina koji preuzima koordinaciju svih aktivnosti oko konačnog definiranja sudbine uhićenih osoba, prema propisima koji su se pripremali i sređivali na Visu, u sjedištu OZN-e uz operativnu asistenciju i znantnu intervenciju OZN-e za Hercegovinu, OZN-e 29.udarne divzije NOVJ i OZN-e za Crnu Goru i Boku.

Od tada pa u slijedećih pola stoljeća, jugokomunističke vlasti uvele su nove principe vladanja: nasilje, neograničeno raspolaganje ljudskim životima, dirigirani oblici života, jednoumlje, u svim segmentima osobnog, političkog i društvenog života.

DRAGA ANE…. „Draga Ane! Večeras idem u vječnost. Bog zna da ničemu nisam kriv. Dođite me još jednom vidjeti s djecom. Ti čuvaj djecu. …“ (J. Radica, ibid:str.230, pismo zatvorenika Jure (Đura) Matića, po kazivanju Katice – Tinke Žuhović rođ. Matić pok. Đura) Prije i poslije uhićenja pojavili su se razni ilegalni tiskani izvori u obliku popisa „narodnih neprijatelja, izdajnika, ratnih zločinaca, suradnika okupatora i protivnika NOP-a“ te su

prijelom2018-12.indd 58

zaredali mitinzi, javne objave, opći skupovi na kojima se zazivala pravda nad neprijateljem i njegovim suradnicima, čime se stvarao sumorni osjećaj u gradu, zlokobno išćekivanje, a krvnike „legitimiralo“ u tzv. borbi protiv neprijatelja.

O bezumnoj mržnji komunista i sustavnom te ciljanom likvidacijskom planu, kao i o samim zatvornicima i o agoniji smrtnog časa, uz uvodno citirano rekonstruirano pismo, citiraju se i pisma Ante Breškovića i Miha Kubeša, obojica pogubljeni na Daksi (ibid.: str. 232.) „Dragi moji budite jaki, pazite se i odgojite djecu da budu pravi i čestiti ljudi. (…)

Ja se još danas nalazim ovdje u sudskim zatvorima ali ne znam dokle. Nemojte ništa zdvajat neka bude Božja volja, kako je on to odredio.

Međutim nastojte učiniti što budete mogli. (…)“ „Draga moja mama!

Prema vijestima možda večeras ćemo ići u Trebinje.

Moja nada i uvjerenje je u Boga i Pravdu moje misli su samo uz Tebe.

Jutros sam se ispovjedio a vjerujem da ćemo se uskoro ipak vidjeti jer jedno kažem čovjek pravedan može patiti, ali propasti neće ja u to vjerujem, a vjeruj i ti.

Draga i ljubljena moja majko primi pozdrav od tvog nezaboravnog sina Miha“ Ove poruke zapisane ili rekonstruirane, snažne su i jake poruke utjehe obiteljima, poruke djeci ili majci, a

tuga koja izvire iz svakog napisanog slova, miješa se s groznom i hladnom spoznajom da pogubljeni nisu bili zločinci, te da su se u takvom položaju našli samo zato jer se svojim životima, razmišljanjima, svjetonazoru nisu uklapali u zločinačke umove „osloboditelja“.

Saznajemo iz knjige J.Radice još čitav niz tužnih i mučnih situacija, koje su i čitatelju strašan sudar sa surovošću situacije i postupanja sa zatvorenicima, a strahota je tim veća kad se čovjek zamisli kako li je tek bilo zatvorenicima i njihovim obiteljima.

U IME NARODA JUGOSLAVIJE Oglas u obliku sudske presude, s imenima pogubljenih na Daksi, objavljen na velikom plakatu (47x73 cm), uz naznaku da potječe od Vojnog suda Komande južnodalmatinskog područja (ibid. str. 234).

Vidljivo je ime patera Petra Perice u desetom redu.

Pitanje krivnje osobama koje su strijeljane, a na koje se odnosi „Oglas-Presuda“ od 26. listopada 1944. (kad su smaknuća na Daksi već obavljena, op.a.) komunistički su zločinci pokušali obrazložiti, pa se tako navodi da se presuda temelji na djelomičnim priznanjima optuženih, da su bili pripadnici fašistički nastrojenih organizacija, da su aktivno surađivali s okupatorom, da se radi o poznatim narodnim neprijateljima koji

4.7.2019. 10:14:18

povijest 59

Oglas u obliku sudske presude, s imenima pogubljenih na Daksi, objavljen na velikom plakatu (47x73 cm), uz naznaku da potječe od Vojnog suda Komande južnodalmatinskog područja (ibid. str. 234). Vidljivo je ime patera Petra Perice u desetom redu.

su surađivali s okupatorom i podstrekivali na počinjenje mnogih zločina izvršenih od okupatora i ustaško-četničkih i drugih bandi nad civilnim stanovništvom na području Dubrovnika i okolice. U „presudi“ se također navodi i to da je obrana optuženih, s obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, postala bespredmetnom i kao takva od strane suda odbačena (…).

Kroničari tog vremena svjedoče o raspoloženju

prijelom2018-12.indd 59

koje je zavladalo nakon objave „presude“ i pritjecanju informacije o tome da su zatvorenici pobijeni na otočiću Daksi, te je većini stanovništva bilo teško prihvatiti osudu jer su mnogi od ubijenih uživali velik ugled u osbnom, političkom i društvenom životu Dubrovnika, ugled vrijedan poštovanja. Među njima je bilo različitih nacionalnosti, političkih uvjerenja, različitih svjetonazora, ali najviše Hrvata, i ne zna se koje su to zločine učinili, za što su bili odgovorni, ima li među stradalima zločinaca, budući da je „mandatna presuda“ bila očita podvala, krivotvorina i gnjusna laž!

DRAGI DRUGOVI! (ibid.236 fusnota 444; vlastoručno pismo „Dragi drugovi!“ od 25/X. s potpisom „Baja“ – izvornik Muzej narodne revolucije – Split 1-102-63A) Sasvim je jasno da nikakav sud nije postojao, niti zasjedao, niti se vodio postupak, niti izvodili dokazi, uzimale obrane, pa to nedvojbeno proizlazi iz pisma-izvještaja Ante Jurjevića – Baje od 25.listopada 1944. upućenog Oblasnom komitetu o događajima u Dubrovniku, pa tako vrli komunist piše: „Što se tiče narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 među njima i 8 popova odnosno fratara (…) mi smo nakon strijeljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a

potpisali smo sud komande područja jer drugog nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba će učiniti sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni. (…).“ Iz svega proizlazi, na posve jasan i nedvojben način, da se u slučaju provedbe tzv. pravde na komunistički način ne radi o nikakvoj presudi, a objava oglasa predstavlja tek privid iliti blijed pokušaj obmane naroda o navodnoj legalnoj i legitimnoj praksi nove narodne vlasti, te nam ne ostaje zaključiti drugo nego da se u slučaju Dakse, kao i drugih, brojnih gubilišta, radi o čistom ratnom zločinu boljševičkog tipa tih tzv. antifašista, komunista i pripadnika NOVJ. Ovome treba dometnuti i to kako je Okružni komitet KPH Dubrovnik uputio dana 8.studenog 1944.

Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju uobičajeno mjesečno izvješće („Izvještaj za mjesec oktobar“) kojim je neposredno potvrđeno da je likvidacija uslijedila „po kratkom postupku“ bez ikakva suđenja, a u tom dijelu koji se te likvidacije tiče, u izvješću se navodi: „(…). Poznato je da je Dubrovnik leglo svih boja i dlaka u posljednje vrijeme.

Mnogi narodni neprijatelji su uhapšeni i izvršena je likvidacija na 36 njih koji su objavljeni, ova vijest je vrlo povoljno primljena kod širokih narodnih masa dok kod onih pojedinaca, koji su bili vezani uz njih raznim vezama, izazvalo je negodovanje, ovih

4.7.2019. 10:14:18

60 povijest posljednjih nije nego mali broj, ali je zapaziti da se među njima nalaze reakcionarni HSS-ovci, koji još i danas imaju povjerenje u Mačeka (…)

Pošto je strijeljano nekoliko Popova to je kod njih izazvalo negodovanje, naš posjet biskupu i objašnjenje toga, bojazan je kod njih otpala i osjeća se i kod njih oživljavanje i porast simpatija za NO Pokret.(…).“ Tomislav Jonjić, odvjetnik i povjesničar na svojim objavama je donio integralni tekst pisma Ante Jurjevića – Baje od 25.listopada 1944. godine, te ga odbio redigirati, odnosno, lektorirati, s jasnim obrazloženjem da bi, dirati u Bajin jezik i stil, značilo krivotvoriti povijest. Samo pismo, k tome domeće Jonjić, ukazuje na to kakvi su tipovi, (…) do lakata okupani krvlju nevinih, desetljećima upravljali sudbinom hrvatskog naroda.

Pismo Ante Jurjevića Baje iz Dubrovnika 25. X. [1944.]

Dragi Drugovi!

Javljam vam se iz starodrevnog grada Dubrovnika a u jedno vas upoznajem sa životom u njemu, mogu dobiti dojam nakon par dana šta sam u njemu da ipak valovi Jadrana koji udaraju o njegove hridine da nisu bili uzaludni te da su bar nešto prenijeli u njemu što valja iz naše slobodarske Dalmacije. Narod u ovom gradu je čudan a donekle i

prijelom2018-12.indd 60

nerazumljiv počevši od onih gospara do pučanina, puni su svojih specifičnosti, koja je veoma bliska svim našim neprijateljima i baš iz tih razloga Dubrovnik i postao a i bit će u koliko ga ne očistimo i posvetimo punu pažnju centar čitave špijunaže ne samo za Dubrovnik ili južni dio Dalmacije već za veliki dio Jugoslavije naročito Crne Gore Dalmacije i Hercegovine. Narod u mjestu i okolini nije upoznat ni s najosnovnijim stvarima a naročito što se tiče naše borbe i našeg pokreta sve promatraju kroz svoje interese privijaju se svakome ulizivanje to je glavna vrlina veliki su prijatelji angleza i svi ih očekuju nama Hrvatima donekle pristupaju sa simpatijama dok Srbe ni da čuju i smatraju ih neprijateljima a naročito Hercegovce antagonizam je vrlo jak i Hercegovce dosta posprdno gledaju a to je još od Jugoslavije, obzirom što su ovi tu radili kao radnici i uvijek bili niži sloj. Dolazak XXIX divizije nije ih mnogo oduševio voljeli bi oni da je došla koja dalmatinska brigada iako je druga Dalmatinska u stvari ušla u grad. Za ulazak u grad naše jedinice nijesu imale teže borbe glavni teret je pao na XXVI diviziju i to likvidacija Stona, gdje su naše jedinice koloni koja se izvlačila iz Dubrovnika zadali teške gubitke oko 700 mrtvih i zarobljeni ogroman materijal i preko 30 topova što ispravnih što neispravnih njemci u Dubrovniku nijesu davali nikakav otpor jedino u rijeci gdje ih je poginulo

oko 60. Isto tako naša XXVI je na Stonu i u likvidaciji kolone njemaca imala dosta jake gubitke prema još nepotvrđenim vijestima oko 500 ih je bačeno iz stroja uglavnom od mina. Jedinice koje su upale u Dubrovnik imale su izvjesnih grešaka ali nijesu bile tako strašne i sami možete znat kad vojska upada kakoje ali uglavnom sve je u redu sačuvani su svi magazini kao i ugled naše vojske iako građani njih gledaju kao Srbe četnike a oni narod kao donekle Hrvate ne bi mogao reć ustaše ali ipak sumnjive. Bilo je došlo do izvjesnih nesuglasica između II. Dal. i ostalih jedinica ali je odmah izglađeno. Još je bilo izvjesnih grešaka sa strane izvjesnih organizacija jer su dizale pojedine stvari na svoju ruku a dostaje krivo i to što nije postojala narodna vlast, jer su bili došli i oblasni NOO Hercegovine oblasni Skoja i obl. Partije mi smo iste drugove sazvali i ukazali im na nedostatak i više se isti

4.7.2019. 10:14:19

povijest 61 nijesu događali a ujedno im je bilo i malo neugodno sad ide dosta u redu, jer obzirom što će Dubrovnik bit baza za snabdjevanje II korpusa to je imenovan štab baze koji će jedini imat kontakt sa saveznicima a ujedno će i on imat svoje odsjeke i ako kome nešto treba ovaj će trebat da se obrati na taj štab a ovaj štab na NOO tako da više nema grešaka, isto tako da bi se posao i rad pravilnije odvijao kao pomoćni organ formirali smo jednu komisiju u koju su ušli član NOO Komande Mjesta i Područja kao i jedan član štaba V sektora kao jedan drug iz ekonomskog odsjeka IV korpusa a isti je drug dalmatinac ova će komisija imat zadatak da ispita šta ima što se može konfiskovat a ujedno da ima u vidu potrebe II VIII korpusa kao i naroda ovo se sve pokazalo kao veoma pravilno, ipak valja imat u vidu da je vojska vojska i da njene potrebe bar donekle valja podmirit a što se tiče starina i muzeja kao i biblioteka one su sve sačuvane a novac se već blokirao s njime rukovali Tudor dosada se našlo oko 300 miliona zlatne podloge i 26 miliona novca u papiru drug Tudor je veoma vrijedan ali ipak ako Jerka ne spriječava mnogo rad bilo bi dobro da i on ili koji drug trkne koji dan jer ovde će trebat da stalno bude za duže po jedan član obi. NOO u stvari da se svi stalno mijenjaju ovo neka drugovi u obl. N.O.O. shvate najozbiljnije jer treba da znaju da ovod ne postoji NOO a da se skoro nemaš na nikoga

prijelom2018-12.indd 61

oslonit već moraš sve sam radit odnosno O. N.O.O. a drugo ja im nemogu mnogo pomoć i radim na svim poljima a i moje iskustvo po NOO je veoma slabo a i sam Tudor treba još izvjesno vrijeme da se oslobodi zadaci su ogromni a i ovi iz Korpusa malo prepišavaju samu vlast jer oni uglavnom gledaju sve kroz svoju prizmu iako na svakom koraku govore kako treba poštivat narodnu vlast.

Znate u glavnom kako je svaki dan se približavaš da posidiš i tek sad vidiš šta znači imat vlast u ruke ali uglavnom sve je dobro.

Pored ostalog mogu vam napomenuti da je ovo grad po političkom uvjerenju ni Hrvatski ni Srbski pa čak ni više Jugoslovenski već engleski svi očekuju engleze a englezi su i stigli ima ih 1000 i interesiraju se da bi dali narodu pomoć ja sam rekao u korpusu da se to može samo preko Obl. NOO postoje izgledi da su već u prvom danu uhvatili vezu s nekim našim neprijateljima i to da su u prvi dan njihova dolaska prebacili u Bari svojim brodom ženu jednog poznatog četničkog bandita komandanta četničke brigade, u koliko bude tačno uložit ćemo protest. Radi svega ovoga što sam vam naveo i što ću navest neophodno je potrebno da dođu ovde rukovodioci I sekcije drug Odrljin kao i II sekcije drug Trutin jer oni bez obzira na dužnost potrebitiji su ovod nego igdje a za Split će mo gdje je naš narod lako a dok padne Knin i Drniš ovdje će mo uredit isto tako je potrebno

da se pošalje bataljon narodne obrane koji je na Visu jer je on već upućen za rad i djelovanje onih naših ?.........i ovo bi trebalo izvršit čim prije. Takođe mi smo uputili 3 depeše ali izgleda da ni jednu niste primili te napominjem potrebno je poslat grupu N.O.O. da održi priredbu i da se popuni kao i filmove jer nakon hajke koja je provedena treba im dati i oduševljenja a takođe i izložbu slika treba otvorit.

Obzirom što su naše snage oslobodile Ston u njemu ima 150 vagona soli međutim Hercegovci nastoje odnosno II korpus nešto da uzme pored onog što će uzet onu sol iz Dubrovnika kao i to što i narod i vojska u Dalmaciji nema soli a isto tako sol propada jer je krov solane donekle pokvaren potrebito je da se uloži sve da bi se organizovalo sa mornaricom prebacivanje soli bez obzira dali na Vis ili Korčulu to ovisi gdje će mo mi imat mogućnosti da sol smjestimo ujedno organizovat i magazine za prihvat pa gdje odredite mi će mo osigurat punjenje i tovarenje ovamo hitno poduzmite mjere i obavjestite nas kao i kažite gdje će mo slat. i to u Ston.

Ja sam vam u početku pisma naglasio o ponašanju onog štaba baze i komisije i bio sam sto posto uvjeren da će sve ići glatko međutim kako na štose pišem pismo tako se ovod i razvija život i mogu da steknem uvjerenje da je njima samo do njihovih interesa a to se vidi iz slijedećeg, dok je bila vojska sve magazine vojne su uzeli a pojedine i

4.7.2019. 10:14:19

62 povijest

Ante Jurjević Baja (1915.-2003)

civile sva prevozna sredstva su konfiskovali tako da nijedno nije ostalo za ostale štabove iako su dobili već pomoć od saveznika 30 kamiona i izvjestan materijal isto tako nastoje da se konfiskuju i svi dućani kao i da odnesu izvjestan alat iz radiona a danas je došao i presjednik vlade Crne Gore i traži pomoć u posteljama i robi kao i doktora naročito pikiraju na sanitetski materijal, oni ti to imaju već sve pripremno, komisiju za ovo komisiju za ono i imamo i imat će mo još dosta muke dok stvari regulišemo iako se dosta toga učinilo samo uglavnom privreda je stala dućani su blokirani tek smo pjacu danas uspostavili i već se prodaje zelje i t.d. ali dućani su zatvoreni koje će treba pokrenit radi svega ovoga treba Jerko da dođe ili bilo koji od njih koji pozna te gospodarske probleme.

Mobilizacija uspijeva II Dalmatinska se popunjuje

prijelom2018-12.indd 62

i prema pričanju približava se brzo na 2000 boraca odaziv boraca je uglavnom na dobrovoljnoj bazi 60 % se javljaju dobrovoljno a na poziv svi dolaze iako ima kod njih malo onog Dubrovačkog izvlačenja. Jedinice uglavnom druga Dalmatinska jer jedino se dalmatinske jedinice popunjavaju došla je sa vrlo nepravilnim naređenjem i to da mobilišu na silu sve sreda jer su valda ovi računali daje čitav Kotar ustaški ali su poslije promjenili način jer su se uvjerili da nije tako i da postoji i drugi način. Razgovarao sam sa drugovima i složili smo se da izvjesne stručnjake šaljemo obi. NOO i mornarici jer se istodobno vrši mobilizacija i za mornaricu što uspjeva. Razgovarao sam sa komandantom štaba primorske grupe u vezi II Dalmatinske kao i komesarom II Korpusa i oni su voljni da upute II dal. čim svrše izvjesne akcije u pravcu Boke Kotorske ja u to vjerujem jer sam komandant je jedan vrlo fini i ozbiljan drug jedan za mene najsolidniji komunist kao vojni rukovodioc kojega sam sreo u svom radu. Isto tako sam tražio i Bombardella i njega će ustupit Obl. N.O.O.ali glazbu teže od onih svih glazbara još je na životu 2122 oni su dosta izgleda zapostavljeni dosta su mi se žalili i oni svoje pitanje nemogu njima postaviti da nebi rekli da su lokalpatrioti ali im je dogustilo i oni se uopšte ne popunjavaju ja sam i njihovo pitanje postavljao ali to ide teže nego mislim da bi vi obavijestili VIII korpus da

on traži preko II korpusa da im dadu glazbu jer oni nemaju a II korpus kao i njihova vlada imaju glazbu a ujedno su prije našeg dolaska mobilisali za sebe jednu glazbu a ako ovi nebi htjeli neka postave preko VS jer i ja mislim da su im ovi dosta diplili u diple.

Jacu nastupat isto neka im se po mogućnosti mobiliše jedna glazba za korpus a po mogućnosti i za mornaricu usto malo vjerujem. Isto tako bi trebalo poslat neke ljude iz NOO da dođu uzest neke stvari mašinu za pisanje i t.d. ja o svemu tome pored najbolje volje nemogu vodit računa jer nemam vremena. Što se tiče narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 među njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i nemože ih se otkrit a sad će bit i teže obzirom na saveznike koji će ih štiti jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande područja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba će učinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni.

Narod je prilično na samu situaciju zadovoljan samo neznamo šta će bit nakon ovih streljanja jer se već narod za njih interesuje i pita kad će taj narodni sud djelovat. Reakcija počinje da se osvješćuje i to vidiš kako se ujedinjuje H.S.S. i to sad na bazi protiv tobože srba uglavnom ti ovako reču

4.7.2019. 10:14:19

povijest 63 eno to i to ti je uzima onaj iz Ljubuškog to govore najviše iz razloga da bi ocrnili u očima naroda Hercegovačke jedinice ali sve ovo skupa za sada ne prestavlja ništa jer nikad ne dolaze do izražaja a drugo nastoje da se pokažu kao veliki pristaše N.O.B. i svi bi želili u J.N.O.F. i moć će se izvjesno koristit bio sam na jednom sastanku sa njima skupa sa Pavom Krcom i razgovarali o svemu i svačemu i mogli konstantovat jedno da su oni Dubrovački gospari su dva mozga i misle da će se svojim ulizivanjem svakome podmetnit što im sad ne uspijeva i ako će pokušat da se vjerovatno aktiviraju proti nas ali će mo im kušat na vrijeme noge osić osnovno je za njih i za na narod da nepoznaje ni ono najosnovnije iz Naše borbe. O narodno oslobodilačkom odboru Skoju i partiji mogu reć da nepostoji ništa i treba sve iznova počet te smo to pokušali riješit na slijedeći način da okružni NOO preuzme dužnost Mjesnog NOO a da se formira kad sazrije situacija Mjesni odbor JNOF i tek onda da vršimo izbore za N.O.O. a za Skoj smo uredili da jedan član okružnog Skoja preuzme dužnost sekretara M. K. skoja a isto da ostane član Okružnog komiteta Skoja kao i Lovre Kurir da uzme dužnost sekretara M. K. a isto da ostane član O. K. ovo sve je pokus a ne i garancija da će mo uspijet uspostavit organizaciju. Uputit će mo vama neke HSS po Vil(?) on će vas upoznat sa svim koje možemo uapsit ako treba i poslat na Vis ali

prijelom2018-12.indd 63

tu moramo biti oprezni jer nisu kompromitovani kao saradnici okupatora ovde se nalazi i Ivo Čulić iz Splita kao i Mladineo iz Brača. Ovde postoji komanda Mjesta ali postavljena od divizije privremeno radi toga trebalo bi tražit iz XX Div. jednog dubrovčana za komandanta i to Matu Bazdana Komandanta bataljona ili Jakelić Ivicu adjutanta pri XX Diviziji primite pozdrav Baja Bilo bi dobro da tražite Mladena Spužević iz Dubrovnika radi u Splitsko Područje Iz osobitog pijeteta prema žrtvama ovog komunističkog divljanja i ratnog zločina, donose se imena i poznati podaci o profesiji pobijenih, prema nepotpunom popisu žrtava pokolja na Daksi, jer, saznanja govore o tome da je na Daksi ubijeno najmanje 79 Dubrovčana, ( dok je na širem području ukupno ubijeno njih više od 190 nakon partizanskog ulaska u grad,) iz čega je vidljivo da se radi o intelektualcima, ljekarnicima, svećenicima, sasvim jasno, sve viđenim osobama Dubrovnika.

Pogubljeni 25.listopada 1944.: 1. Boris Berković, novinar (Zagreb, 1920. - Daksa, 1944.)

2. Baldo Crnjak, obrtnik trgovac, otac dvoje djece (Trnova 1901. - Daksa 1944.)

3. don Mato Dobud (Luka Šipanska, 19. rujna 1882. –

Daksa, 25. listopada 1944.)

4. Branko Joković, (Korčula, 1922. – Daksa 1944) strojar 5. Stojan Jovanović ( Požarevac 1899. – Daksa 1944) bivši oficir Kr.Jugoslavije, otac dvoje djece 6. dr. Niko Koprivica (Cavtata 1889 – Daksa 1944) , gradonačelnik Dubrovnika, odvjetnik i prvak Hrvatske seljačke stranke, oženjen, otac dvoje djece 7. Vicko Lipanović (Lumbarda 1884. – Daksa 1944) profesor, oženjen, bez djece 8. Makso Milošević, prof., ravnatelj Dubrovačke gimnazije,(Dobrota u Boki kotorskoj 1887. - Daksa 1944.) oženjen, otac troje djece 9. Antun Mostarčić,(Imotski, 1903. - Daksa, 1944.) profesor, oženjen, otac jednog djeteta 10. Niko Nunić, dipl. pravnik, tajnik općine Dubrovnik (Dubrovnik, 1903. - Daksa, 1944.)

11. Ivo Peko, ( Dubrovnik 1903.-Daksa 1944.) ravnatelj Krugovalne postaje Dubrovnik i novinar, oženjen, otac dvoje djece 12. dr. Baldo Poković, (Dubrovnik, 1897- Daksa, 1944) odvjetnik, oženjen, otac troje djece 13. Mato Račević, (Vitaljina, 1905 - Daksa, 1944),školski podvornik , oženjen, otac jednog djeteta 14. Vido Regjo (Grbavac, 1906. - Daksa 1944.), redarstveni izvidnik, oženjen, otac jednog djeteta 15. Nedjeljko Dinko Šarić, (Trstenik, 1905. - Daksa,

4.7.2019. 10:14:19

64 povijest 1944.) porezni službenik, 16. Ante Šeparović (Korčula 1906-Daksa 1944 tapetar, oženjen, bez djece 17. don Josip Schmidt (Vukovar, 1. ožujka 1914. – Daksa, 25. listopada 1944.) vjeroučitelj 18. Frano Vojvodić, (Brgat, 1897. - Daksa, 1944.) trgovac, predsjednik mješovitoga Hrvatskoga zbora Gundulić u Dubrovniku, donačelnik Dubrovnika, oženjen, otac dvoje djece 19. Marijan Vokić, (Sovići, Drinovci, 1915. - Daksa, 1944.) vozač , oženjen, otac jednog djeteta Pogubljeni 26.listopada 1944.

1. fr. Marijan Blažić, (Sv. Matej, Kastav,1897. - Daksa, 1944.) profesor, franjevac provincije sv. Jeronima 2. Miho Bobić (Mravinci 1897.-Daksa 1944) redarstveni izvidnik, oženjen, otac dvoje djece 3. Ante Brešković (Nerežišća na Braču, 1. siječnja 1912. Daksa 25. listopada 1944.) trgovac, oženjen, otac troje djece 4. Mr.ph. Stjepan Barbieri (Makarska 1892 – Daksa 1944) , ljekarnik, oženjen, otac dvoje djece 5. Vincenzo Capurso (Dubrovnik 1885-Daksa 1944) trgovac, oženjen 6. Anunnziato – Nunzi Dettoni (Dubrovnik 1895 – Daksa 1944) trgovac 7. Milan Göszl, (Ruma, 1884. - Daksa, 1944.) trgovac, oženjen, otac četvero djece 8. don Mato KalafatovićMilić (Janjina,1910. – Daksa,

prijelom2018-12.indd 64

1944.) svećenik, župnik u Orašcu 9. dr. Ivo Karlović, (Lastovo 1893. – Daksa 1944.) profesor, ravnatelj Trgovačke akademije, prethodni gradonačelnik Dubrovnika, oženjen, otac jednog djeteta 10. Ivo Knežević, (Dubrovnik 1910. - Daksa, 1944.) zemljoradnik, neoženjen 11. don Đuro Krečak (Dubrovnik,1883. – Daksa 1944.) svećenik, župnik župe sv. Mihajla – Gruž 12. Miho Kubeš (Kubesch) (Korčula 1913 – Daksa 1944) činovnik, neoženjen 13. Petar Lasica (Nikšić 1902 – Daksa 1944) vozač, oženjen, otac jednog djeteta 14. Jure (Đuro) Matić (Točionik, 1895. - Daksa, 1944.) , listonoša, oženjen, otac četvero djece 15. Ivan Nikić (Dubrovnik, 1923. - Daksa, 1944.) , službenik 16. o. Petar Perica (Kotišina povrh Makarske,1881. – Daksa, 1944.), isusovac, duhovnik katoličkog društva „Križari“ 17. Frano Pici (Pizzi) (Ulcinj 1916 – Daksa 1944) student, neoženjen 18. Božidar Pindović (Župa Viriska 1904 – Daksa 1944) pravoslavni svećenik – vjeroučitelj 19. Ante Tasovac, (Vela Luka, 1907. - Daksa, 1944.) redarstveni izvidnik, oženjen, otac dvoje djece 20. fr. Toma Tomašić. (Baška Draga,1881. – Daksa, 1944.) , profesor, svećenik – franjevac provincije sv. Jeronima 21. Martin Tomić (Dračevo, 1907. - Daksa, 1944.) redarstveni izvidnik, oženjen,

otac dvoje djece 22. Josip Tuta (Dubrovnik, 1924. - Daksa, 1944.) , student 23. Frano Žiška, (1897. 1944., )umirovljeni časnik, oženjen, otac jednog djeteta Uz Daksu, mnoga su stratišta i gubilišta krvničkih pohoda partizana: Orsula, brdašce Montovjerna; grupa ljudi iz Slanoga pobijena je u hercegovačkom zaleđu, vojno groblje u Gospinom Polju, groblje u Boninovom, otočić Jakljan, odvođeni su Dubrovčani i na Korčulu i tamo ubijani. Svakako, epilog je to žestokog preuzimanja vlasti od strane crvenih krvnika, koje će trajati i nakon službenog završetka drugog svjetskog rata 6.svibnja 1945. godine, još dugo poslije, a da se o tome još uvijek ne znaju niti potpuni podaci.

Nastavak tog terora očituje se i u svim pokušajima relativiziranja stradavanja nevinih, kao i spriječavanjima istraživanja stratišta i gubilišta komunističkih ubojica, ali i

spomen ploča ubijenima na lokalitetu Orsula

4.7.2019. 10:14:20

povijest 65

Bilten Udruge „Daksa 1944/45“ siječanj 2011. Godina V., Broj 1. u privitku donosi obavijest ŽDO Dubrovnik kojim se udrugu obavještava da nema elemenata za podizanje Istražnog zahtjeva protiv nepoznatih počinitelja.

uopće postavljanjem barijera na znanstvenim i drugim istraživanjima stratišta iz II. svjetskog rata, bez obzira tko je bio krvnik, a tko žrtva!

(Konstantno sotoniziranje istraživača i istraživanja Jasenovca, op.a.). Time se očito želi zadržati monopol nad statusom žrtve, te time i dalje ucjenjivati i u pokornosti držati čitav hrvaski narod, ili barem onaj nekomunistički dio.

PATER PETAR PERICA JE DOBIO KRŠĆANSKI POKOP I ZNA MU SE GROB, ALI ZA NJEGA NEMA PRAVDE!

prijelom2018-12.indd 65

Hrabri entuzijasti okupljeni u raznim udrugama, Družbi Braće hrvatskog zmaja, Zmajski stol Dubrovnik, obitelji pobijenih na pravdi Boga, slobodni i dobromisleći ljudi i domoljubi ustrajali su i uspjeli u tome, da u svitanju Hrvatske slobode, dođu do ekshumacije tijela stradalih, ali zar je moguće da su posmrtni ostaci o.Perice pokopani tek 2010. godine!

Za ovaj zločin, kao i nebrojene druge, kako one iz II. svjetskog rata i poraća, tako i za one koji su nastavak istog terora, s potpisom istih onih koji su bili protagonisti projekta nove, komunističke srbo-jugoslavije, počinjeni masovno u Domovinskom ratu, nitko nikad nije odgovarao. Što se tiče Dakse, izgleda i da neće. Slaba utjeha, pa nam ostaje jedina nada u Svemogućem.

Za razliku od mnogih naših vitezova i civila, od Vukovara do Široke Kule i diljem jedine nam domovine, dočekali smo da se, 66 godina nakon nasilne smrti oca Petra Pericu pokopa 26. lipnja 2010. godine. Održana je koncelebrirana sveta misa koju je predslavio o. Petar Nikolić superior isusovačke zajednice u Dubrovniku, a za vrijeme mise svojim pjevanjem pratili su oca Pericu na vječni počinak pjevači zbora Marija iz crkve sv. Ignacija u Dubrovniku, dok se pred crkvom okupilo više stotina poštovatelja. Nakon sv. Mise, održan je obred sprovoda na groblju u Boninovom, a lijes s posmrtnim ostacima je položen u isusovačku grobnicu.

Iako je Padre Perica dobio grob i njegovi posmrtni ostaci predani su svetom hrvatskom tlu, slaba nam je utjeha kada znamo da se zapravo malo toga ili ništa ne mijenja. I dalje imamo svojih pokojnih koje tražimo, povijest se iskrivljuje, podilazi se krvnicima i neprijateljima našeg naroda, crveni teror se i dalje kesi iz prikrajaka, jačaju nekršćanske inicijative, ruši se brak, destimulira rađanje djece i obitelj, a Hrvata je sve manje.

U toj tami , Bože, daj nam svjetla!

KRV MUČENIKA – SJEME KRŠĆANA! Zaključak Očito je kako je o. Petar Perica bio dotaknut Duhom svetim, pomilovan od Svemogućeg Boga, u osobitoj milosti Blažene Bogorodice.

Za zaključak ovog članka, umjesto epiloga, iznosimo prelijepu molitvu iz 1898. godine o.Perice, koja je gotovo proročki označila život i kraj ovog velikana duha. „Molim te prije sveg Bože svemogući, daj mi milost da Ti samo mogu vazda vjerno služiti.

Zatim, pokloni mi dug život, pa bio pun boli, patnja i nevolja te što više darova svojih milosti kako bih mogao tisuće i milijune ljudi izbaviti vječnog prokletstva.

Daj mi molim Te smjerno i mučeničku smrt za to podnijeti.

Ali Tvoja, ne moja, nek se vrši volja.“

4.7.2019. 10:14:20

66 obljetnice

četrdeset godina župe S IZVOR: subicevac.hr Svečanim misnim slavljem koje je u subotu, 30. studenog 2018. godine predslavio otac biskup mons. Tomislav Rogić proslavljena je u Župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu, u Šibeniku 40. obljetnica postojanja župe.

U koncelebraciji su bili fra Joško Kodžoman, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Mario Radman, župnik i gvardijan, fra Marko Đerek, đakon na župi, nekadašnji župnici fra Mate Gverić, fra Josip Gotovac i fra Josip Repeša koji su dio svog života utkali u ovu župu, kao i braća svećenici iz samostana. Pjevanje tijekom misnog slavlja predvodile su Tina Banovac, za orguljama i voditeljica župnog zbora Sv. Ante i Nikolina Gović, voditeljica

dječje zbora „Ljiljani“.

Nakon ulazne procesije fra Mario je pozdravio oca biskupa, provincijala i braću svećenike, zahvalio im što su se odazvali pozivu da s vjernicima, svečanim misnim slavljem, u zajedništvu i bratskoj

ljubavi obilježe 40. obljetnicu osnivanja župe. Pozdrav je uputio i svim vjernicima koji ustrajno, od samih početaka, koji za ovu župu nisu bili laki, slijede put na koji nas sve poziva Gospodin. U ime cijele župne zajednice, ovogodišnja prvopričesnica, u znak dobrodošlice, ocu biskupu je uručila cvijeće.

Ova proslava obilježavanja dana osnivanja župe prilika je da razmislimo što nam znači naša župna zajednica, što nam znači naša crkva Sv. Ante. Ona nam otvara uho za Božji glas, a navještena Božja Riječ poziva nas na razmišljanje jer je upućena svakome od nas. Bog nas čeka u svom Hramu da se susretne s nama, da bude prisutan u našem životu. A mi, želimo li biti Božji, Kristovi, želimo li

prijelom2018-12.indd 66

4.7.2019. 10:14:23

obljetnice 67

pe Sv. Ante na ŠubićevCU

biti kršćani trebamo prihvatiti riječi sv. Pavla upućene Korinćanima i shvatiti jednu dublju stvarnost, da crkva nije samo građevina, da Crkva nije samo okupljena zajednica, nego i svatko od nas pozvan je biti Božji Hram. A po sv. pričesti i euharistiji Bog ulazi u hram naše duše, zapravo od naše duše čini svoje prebivalište, svoj Hram. Bog želi po svojoj milosti, po svome Duhu boraviti u svakom čovjeku koji vjeruje, koji Boga traži i otvara mu svoje srce, a to znači svoj život.

Najsavršenije mjesto susreta Boga i čovjeka je Isus, pravi Bog i pravi čovjek, vječna spona Boga i čovjeka. On je postao Put Istine koja vodi u Život vječni. Vjerujući u Isusa Krista postajemo sinovi uskrsnuća, postajemo djeca

prijelom2018-12.indd 67

Božja, a to sinovstvo hrani se i raste u kući Božjoj, u crkvi, u župnoj zajednici, u slavlju sv. sakramenata, u svakom svetom djelu koje smo, bilo kao pojedinac ili kao zajednica Kristovih vjernika učinili Bogu na slavu iz ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Upravo zato nam trebaju župne crkve jer one su centralno mjesto susreta i izvor nadahnuća za naše živote. Bog želi biti prisutan među nama, u svojoj kući, Hramu molitve, u našim obiteljima od kojih upravo u župnoj zajednici čini jednu veću župnu obitelj svih vjerničkih obitelji i onda stvara preduvjet da u Hramu, svaki od nas raste u vjeri, raste u poznavanju Boga i predanju vlastiti životnih putova Božjim namislima spasenja. Nakon ovih riječi koje je izrekao otac biskup u svojoj homili uputio je poziv hrvatskim obiteljima, da svakodnevnom molitvom i nedjeljnom euharistijom, nastave ustrajni hod za Isusom Kristom.

podina. Spomenuo se i svećenika koji su vjernicima ove župe vjerno služili, a koji su danas, vjerujemo, u Očevom zagrljaju.

Fra Mario je još jednom zahvalio braći svećenicima, vjernicima i svima onima koji su, na bilo koji način, pomogli u organizaciji ove proslave te je uručio i prigodni poklon ocu biskupu, provincijalu i nekadašnjim župnicima te je sve okupljene pozvao na nastavak bratskog druženja uz bogato pripremljenu trpezu.

Okupljenim vjernicima obratio se i fra Joško Kodžoman, provincijal koji je izrazio svoje zadovoljstvo sudjelovanja na ovoj proslavi te podsjetio na put kojim je ova župna zajednica prošla od svog osnivanja do danas, put koji nije bio lak ali put kojim su vjernici, vođeni svojim predanim pastirima, morali proći da bi danas mogli u ovom prekrasnom crkvenom zdanju slaviti Gos-

4.7.2019. 10:14:26

68 obljetnice

Laudantesi obilježili dvadeset godina djelovanja U sklopu priprave za svetkovinu svetog Mihovila zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije u nedjelju 23. rujna u katedrali sv. Jakova, održan je petnaestu godinu za redom Mihovil fest - Večer duhovne šansone. Ove godine program je bio u znaku Laudantesa, biskupijskog zbora mladih. Laudantesi su koncertom obilježili dvadeset godina djelovanja i predstavili su novi nosač zvuka“ „Ja vjerujem“. Na koncertu je nastupio vokalni sastav The Messengers, kantautor Davor Terzić i skladatelj i glazbenik Slavko Nedić. Koncert je započeo nastupom Pivača svetog Jakova i izvedbom Himna svetom Mihovilu.

Zbor Laudantes je osnovan 1998. godine kao Zbor mladih župe Srca Isusova na Baldekinu. Osnovao ga je tadašnji župnik i povjerenik za mlade

prijelom2018-12.indd 68

Šibenske biskupije don Marinko Mlakić. Zbor je osnovan prije svega s ciljem da okuplja mlade ljude i da svojim pjevanjem animira župna liturgijska slavlja i okupljanja mladih u Šibenskoj biskupiji. Vrlo brzo zbor je izašao iz granica župe i biskupije te započeo nastupati na festivalima i koncertima popularnih duhovnih pjesama i na različitim drugim susretima pod imenom Laudantes Do 2006. godine zbor

je djelovao na župi. Nakon kratkog gašenja u ponešto izmenjenom sastavu vrlo brzo je nastavio djelovati pri katedrali sv. Jakova animirajući večernje sv. Mise. I tako je do danas. Uz don Marinka Mlakića, koji je najveći dio godina i vodio zbor, tu su se izmijenila još neka imena: Tea Manojlović, Mata Šeneta, Franko Klisović, a danas zbor vodi prof.

Luiđa Cvitan.

4.7.2019. 10:14:27

obljetnice 69

Obilježena 23. obljetnica pogibije Andrije Matijaša – Pauka

IZVOR: zupa-marina.hr Obilježavanje ovog važnog dana koji je odavno nadrastao okvire naše župe i postao važan događaj ne samo obitelji, rodbini i suborcima Andrije Matijaša Pauka, nego i široj hrvatskoj javnosti, započeo je polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom odriješenja na groblju Pozorac – mjestu gdje je Andrija pokopan. Vijence i svijeće, uz rodbinu, položili su potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov sa suradnicima. Obilježavanju 23. obljetnice pogibije Andrije Matijaša Pauka, nazočili su državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Ivan Vukić, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, načelnik općine Marina Ante Batina te predstavnici braniteljskih udruga Splitsko-dalmatinske županije.

Nakon molitve odriješenja na groblju Pozorac, u Marini je slavljena misa zadušnica.

Razmišljajući nad Isusovim ri-

prijelom2018-12.indd 69

ječima kako „Sin čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga glavari svećenički i starješine odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne“ iz Lukina evanđelja, uočavajući određene detalje iz Andrijina života, ne možemo ne primjetiti oznake mentaliteta koji zna kako nadvladati. Taj mentalitet je utjelovljen u našem Spasitelju i prepoznatljiv, kao plod (nekad više, a nekad manje svjesnog) nasljedovanja, i u životu naših bližnjih, u Andrijinu životu.

Ovo su njegovi „komadići“, koji i nama mogu biti od koristi: Isusov primjer: Njeguj dvije misli i dva stava, istovremeno: na kraju ćeš uspjeti, pobijediti ćeš, no, put do tog uspjeha neće biti lak. Budi spreman suočiti se i suočavaj se sa brutalnom stvarnošću života, ne gubeći pri tom suočavanju vjeru u pobjedu dobra. Da, riječ je o realnom optimizmu, koji je spreman na dugi put mukotrpnog posla bez gubljenja iz pogleda teške stvarnosti, bez njegovanja nerealnih očekivanja, uz snažnu vjere da ćemo ipak na kraju nadvladati. Zar je naš Domovinski rat moguće zamisliti bez ove pozadine?

Odigraj svoju ulogu dobro: Život je poput predstave, u kojoj nisi ti redatelj. To i Isusova rečenica zorno svjedoči. Netko drugi je redatelj; netko drugi podjeljuje uloge. Ti ne biraš ulogu koja te je dopala. Ali biraš način kako ćeš je odigrati.

Odigraj dobro ulogu koja ti je povjerena! Pogledaj koja si uloga u drami života, što sad živiš, gdje te je Bog stavio i to odigraj najbolje što možeš.

Student si? Majka? Ministar?

Svećenik? Odigraj dobro povjerenu ti ulogu. Pogledaj Andriju: život ga je stavio u poziciju zapovjednika tenkovske bojne. Ulogu je sasvim dobro odigrao.

Prepreka je put. događaju se stvari koje se ne poklapaju sa tvojim planovima. I rezultat je da ne možeš nastaviti naprijed kako je planirano. Ipak, nije to tako loše kako se čini; zaboravljamo da je naš duh elastičan i sposoban se prilagoditi, i to na način da negativno okreneš naglavačke i prepoznaš ga kao prigodu da se vježbaš u kreposti i snazi.

Evo ti primjera: kad te netko povrijedi, tada se vježbaj opraštati (a kad inače?); kad je pred tobom težak zadatak, tad zahvali za prigodu da postaneš snažniji i jači. Ako se tako postaviš, otkrivaš da nema situacije iz koje ne možeš izvući neku korist, naučiti nešto iz nje. Podsjeti se kako su Andrija i naši vojnici izveli tenkove na Dinaru.

Ne očekuj savršenstvo. Nemoj čekati da sve (drugi, ti i sam svijet) postane savršen pa da počneš djelovati. To se neće nikad dogoditi. Uvijek će nešto nedostajati. Ipak, pokušaj učiniti malo dobro danas, za sebe i za zajednicu- bez obzira kako ti se to malo činilo. Čini!

4.7.2019. 10:14:27

70 obljetnice

Zahvalno sjećanje na “Bran Uvod Prije 42 godine počeo je devetgodišnji hod zahvalnosti vjernika Hrvata za trinaest stoljeća kršćanstva. A započeo je uz obljetnicu tisuću godina smrti kraljice Jelene, koja je 8. listopada 976. pokopana u crkvi Gospe od Otoka u Solinu. Kao žena kralja Mihajla Krešimira II., rodom iz zadarske obitelji Madijevaca, bila je vrlo omiljena u narodu i poznata kao „Jelena Slavna“.

Nadgrobna ploča u crkvi u Solinu najbolje govori kako je za života bila „majka kraljevstva“, te „majka sirota i zaštitnica udovica“. Devetgodišnji hod zahvalnosti započeo je upravo kraj njezinoga groba u Solinu 1975. godine i završio nacionalnim euharistijskim kongresom (NEK) u Mariji Bistrici 1984. godine. Zbog toga Solin i Marija Bistrica imaju svoju znakovitost i veliku poruku i za ovo naše vrijeme.

Drugi Vatikanski sabor Valja u kontekstu toga „zahvalnoga sjećanja“ napomenuti kako je deset godina prije toga završio radom Drugi Vatikanski sabor (1962.-1965.) koji je zapravo bio „događaj stoljeća“. A najavio ga je i sazvao starac, papa Ivana XXIII. On je tu svoju odluku objavio u bazilici sv. Pavla, 25. siječnja 1959. godine, samo tri mjeseca nakon izbora za Petrovoga nasljednika. Ta

prijelom2018-12.indd 70

12. rujna 1976. u Solinu

je njegova odluka bila pravo svjetsko iznenađenje. No, kad je procesija od 2.500 sudionika: kardinala, patrijarha i biskupa, svih boja kože i naroda, s raznolikim mitrama i liturgijskim odijelima prošla trgom sv. Petra, 11. listopada 1962., komentari su bili: Ovo je prvorazredni crkveni i svjetski događaj. Premda je Sabor službeno bio otvoren na crkvenom latinskom jeziku, vrlo brzo je predloženo i prihvaćeno da se liturgija diljem svijeta slavi na narodnim jezicima. U tom vidu neki su pisali i komentirali kako su se tim činom dogodili novi Duhovi: „svi su ih, naime, razumjeli na svom materinjem jeziku“, kako je o duhovskom događaju pisao evanđelist sveti Luka (Dj 2, 11).

Budući da su predložene i usvojene konstitucije i dekreti

prouzročili velike promjene u samoj Crkvi, neki je od sudionika Sabora usporedio te promjene s „malim zemljotresom“. Ali, ne s onim koji razara i uništava, nego s potresom uskrsne zore kad je ispod odvaljenog kamena Gospodin ustao, ili kako naši Gradišćanski Hrvati slikovito vele „gori-stali“. Danas, nakon malo više od pola stoljeća završetka Sabora, s određene povijesne distance, možemo se pitati i odgovoriti kako je Koncil imao određeni utjecaj na život Crkve i ondašnje društvene stvarnosti.

Isto tako može se bez pretjerivanja reći da su se ostvarili i neki programi, dogodio „agiornamento“ i realizirale nade koje je taj veliki događaj pobudio među ljudima. Treba, međutim, imati pred očima realnost koja je išla od odu-

4.7.2019. 10:14:27

obljetnice 71

ranimirovu godinu” (1979.) ševljenja i entuzijazma, koje je bilo obilježilo početne godine proučavanja koncilskih dokumenata, kao i otpora i kontestacije koncilskoga duha. Nije, naime, nikada bilo lako mijenjati nešto što je stoljećima stvarano i bilo dobro uhodano (Bračanin i „susrsum corda“).

Tako je nakon početnog entuzijazma došlo vrijeme u kojem su pojedinci nezadovoljni reformama počeli govoriti kako je Koncil „donio i određene štete“.

Stvarala se tako često umjetna ili stvarna klima napetosti u sporednim stvarima između „progresista i tradicionalista“, onih koji su zagovarali promjene, i to hitne i radikalne, kao i onih koji su se tomu opirali.

Razumljivo je, stoga, da je sveti Ivan Pavao II., kao sudionik i promicatelj saborskoga duha, u enciklici „Redemptoris Missio“ napisao: „Osjećam kako je nastupio čas da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije.

Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne može izmaknuti toj najvišoj dužnosti: naviještati Krista svim narodima svijeta“ (br.

3). Zbog toga je papa u miru, Benedikt XVI., imajući u vidu neprocjenjivi doprinos saborskih dokumenata i saborske reforme, povodom 50. obljetnice otvaranja Drugoga Vatikanskoga sabora, proglasio 2012. „Godinu vjere“.

prijelom2018-12.indd 71

Hrvatsko proljeće (1970.)

Uz ovu kratku intonaciju doprinosa Drugoga Vatikanskoga sabora, ne samo u životu Crkve, već i društva u cjelini, čini mi se korisnim reći dvije riječi i o „Hrvatskom proljeću“ prije nego prijeđeno na temu „Zahvalnoga sjećanja na Branimirovu godinu” (1979.).

Hrvatsko proljeće naziv je za reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, obilježeno legitimnim traženjem zaštite nacionalnoga identiteta. Prve naznake toga traženja bile su uočljive već 1966., nakon Brijunskoga plenuma i potpisivanja Protokola između Jugoslavije i Svete Stolice. Te godine polagao sam maturu u Dubrovniku.

Sjećam se kako je jednoga lipanjskoga jutra naš prefekt p. Plačko došao na doručak vrlo ozbiljan i potišten. Kad ga je jedan od kolega (Alojzije Barnjak) upitao zašto je tako

neraspoložen, odgovorio mu je kratko i lapidarno da će „taj dan trajno pamtiti“ zbog straha od posljedica što se tada dogodilo. I prepričao je vijest koju je toga jutra čuo o „potpisanom Protokolu između Jugoslavije i Svete Stolice“.

Osim ovoga međunarodnoga čina valja se također prisjetiti jednoga jezično-kulturnoga događaja iz toga vremena: Objava Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967.) (koju je, čini mi se i Krleža potpisao, pa onda povukao svoj potpis), te pojave Hrvatskoga književnog lista, kao i održavanja Desete sjednice CK SKH (u siječnju 1970.).

Tada je, naime, hrvatska partijska organizacija osudila jugoslavenski unitarizam.

Isto tako treba se sjetiti kako je to bilo razdoblje najznačajnijih programskih listova i časopisa (Hrvatski tjednik, Hrvatsko sveučilište, Kritika, Omladinski tjednik, Studentski

4.7.2019. 10:14:27

72 obljetnice list, Telegram, a na svoj način i filozofski časopis Praxis). U tadašnjim medijima vladala je dobra doza slobode: Vjesnik, Vjesnik u srijedu i drugi listovi, kao i središnje katoličko glasilo Glas koncila, prenosili su zapažanja brojnih reformnih novinara, a predvodio ih je Matičin Hrvatski tjednik, posebice pod uredništvom Vlade Gotovca. Otvorilo se tada i pitanje slobodnoga tržišta kao i ekonomske kontrole nad dohotkom i profitom. Hrvatsko je proljeće tako uzdrmalo strukture integralistički koncipirane Jugoslavije, kao i monolitnost partijske države. No, moćne skupine unutar JNA i srpske zajednice u Hrvatskoj djelovale su protiv proljećara. A kada je Tito (4. srpnja 1971.) hrvatskom vodstvu naložio mjere protiv „nacionalizma“, nastao je studentski štrajk (sredinom studenoga 1971.), koji je dao izliku i povod za intervenciju protiv hrvatskoga reformnog vodstva. Represija nad Hrvatskom i podnošenje ostavki hrvatskoga vodstva (12. prosinca 1971), imalo je višestruke učinke. Uhićenje studentskih lidera i prvaka Matice hrvatske, više stotina osuda za političke prekršaje, čistke više tisuća članova SKH, stvorili su traumatizirano stanje u hrvatskom narodu koje će potrajati skoro jedno desetljeće.

Program slavlja 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata (1975-1984.)

Kada je nakon gušenja „hrvatskog proljeća“ (1971.) zašutjela svaka slobodna riječ, Crkva se sabrala i započela govoriti

prijelom2018-12.indd 72

12. rujna 1976. u Solinu, hodočasnici prinose darove

svojim provjerenim načinom kako bi se narod vjerski osvijestio i bolje upoznao svoju povijest i prepoznao vjerničke korijene svoga identiteta. Božjom providnošću u to vrijeme na čelu hrvatskoga episkopata našao se sluga Božji kard.

Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup. On je bio veliki poklonik i nasljednik blaženoga Alojzija Stepinca koji je davne 1941. bio planirao obilježiti godišnjicu trinaeststoljetnih prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641.) iz vremena pape Ivana IV., rodom iz Dalmacije (vele iz Zadra).

Stepinčeva zamisao morala je biti prekinuta zbog rat. Ali, nije bila zaustavljena. Njegov nasljednik kard. Franjo Kuharić tridesetak godina kasnije, u vrlo nepovoljnom društveno-političkom sustavu komunističko-ateističke države, razborito i smireno pripremao je narod i Crkvu u Hrvatskoj na velika vjerska okupljanja koja će imati osobiti doprinos za poznavanje vjerske i nacionalne prošlosti, kao i u prepoznavanju korijena vjerničkoga

i narodnoga identiteta.

Providencjalna je bila odluka hrvatskih biskupa da se kroz devet godina zahvali Bogu za dar krštenja, vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Jer, nakon višegodišnjeg „zatiranja katoličkog i hrvatskog imena“ u vrijeme komunizma, trebalo je učiniti sve da ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kršćanske baštine i narodnoga stabla. Tako su započela narodna okupljanja: Od Solina (1976.) gdje se razmišljalo o daru krštenja na rijeci Jadru kod Gospe od otoka, preko Biskupije kod Knina (1978.), pa sve do Nina (1979.) gdje se spominjalo veze hrvatskih vladara sa Svetom Stolicom.

Posebice s papom Ivanom VIII. koji je na „Spasovdan 879. podigao ruke prema nebu i blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod, i svu zemlju njegovu“. Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi (kard. Kuharić i Zdenko Svete za odnose

4.7.2019. 10:14:28

obljetnice 73 s vjerskim zajednicama: Svatko je svoje brojao). Bilo je to mirotvorno „događanje naroda“ koji nije tražio oružje, već molio i prebirao zrnca krunice.

S vjernom odvjetnicom Marijom u znaku krunice i s krunicom naši su ljudi prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu.

Zanimljivo je u kontekstu dana preminuća kraljice Jelene spomenuti kako je to sada i dan Neovisnosti Republike Hrvatske. Jer, 8. listopada 1991., Hrvatski Sabor donio je odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s tadašnjom Jugoslavijom. Koincidencija ovih dvaju datuma u razmaku od tisuću i više godina nije slučajnost, kao što nije slučajno da je molitveni hod započeo kod crkve Gospe od Otoka u teško vrijeme komunističke vladavine. Istoga dana kad se spominjemo kraljice Jelene i Dana neovisnosti RH, kalendarski pada i dan kada je (8. listopada 1075.) po rukama Papinoga izaslanika Gebizona, okrunjen hrvatski kralj Zvonimir. On je primajući mač, žezlo, krunu i zastavu kao znak vjernosti i podložnosti Papi učinio tom prigodom i zavjernicu koju je potvrdio svojom prisegom: „Ja, Dmitar Zvonimir, s Božjom pomoći i darom apostolske stolice, bit ću vazda vjeran sv. Petru..., a Papine poslanike primat ću časno i čestito s njima postupati. Gajit ću pravdu, branit ću crkve, štititi siromahe, udovice i siročad. Priječit ću nedopuštene brakove i protiviti se prodaji ljudi. Tako mi Bog pomogao!“

prijelom2018-12.indd 73

Mramorna ploča o vezama Hrvata s Papama Na početku posjeta Ad limina apostolorum, prije dva tjedna, hrvatski su biskupi u ponedjeljak, 12. studenoga, nakon Mise na grobu sv. Petra otkrili mramornu ploču-zahvalnicu za sva djela papa i Svete Stolice za hrvatski narod. Ploču smo zajednički otkrili nadsvećenik bazilike Sv. Petra u Vatikanu, kardinal Angelo Comastri, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i ja.

Ploča je na latinskom a nalazi se na lijevom zidu u hodniku koji vodi iz bazilike u sakristiju.

Tekst urezan u kamenoj ploči na latinskom glasi: IN MEMORIAM EVANGELIZATIONIS CROATORVM PRIMAE APVD SLAVORVM GENTES IOANNES PP. IV MISIT EIS ABB. MARTINVM FERE A. DCXLI IOANNES PP. VIII BENEDIXIT DVCEM BRANIMIRVM POPVLVMQVE EIVS IN HAC

BASILICA IN FESTO ASCENSIONIS DOMINI A. DCCCLXXIX S. GREGORIVS PP. VII REGEM CONFIRMAVIT ZVONIMIRVM A. MLXXVI VNCTIONE ET CORONATIONE PER MANVS ABB. GEBISONIS S. IOANNES PAVLVS PP. II HAEC MEMORANS IN HAC BASILICA MISSAM LINGVA CROATA CELEBRAVIT A. MCMLXXIX A.MMXVII LAPIS HIC POSITVS FRANCISCO SVMMO PONTIFICE Prijevod na hrvatski: U spomen evangelizacije Hrvata, prvog od slavenskih naroda.

Papa Ivan IV. poslao im je opata Martina 641.

Papa Ivan VIII. blagoslovio je u ovoj bazilici kneza Branimira i njegov narod na blagdan Gospodinova Uzašašća g.

879.

Sv. Papa Grgur VII. okrunio je Zvonimira za kralja po rukama opata Gebizona g.

4.7.2019. 10:14:28

74 obljetnice 1076.

Sv. Papa Ivan Pavao II. sve ovo spominjući u ovoj je bazilici slavio sv. Misu na hrvatskom jeziku g. 1979.

Spomen ploča postavljena je ovdje 2017. g. u vrijeme pontifikata pape Franje.

S datumom početka devetogodišnjega hoda iz Solina umrežena je, dakle, bližnja i daljnja naša povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi, Papi i narodnim korijenima. A obilježila je i naš stoljetni vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. I kad danas s određene povijesne distance razmišljamo o planu i programu spomenute velike obljetnice, osjećamo kako je to bio hrabar čin tadašnjih hrvatskih biskupa čije plodove još uvijek žanjemo. A započeo je prije četrdeset i dvije godine kod Gospe od Otoka u Solinu, te postupno i dosljedno ostvarivao se „hodočasnički“ po našim svetištima, od Solina preko Biskupije kod Knina, te Branimirove godine u Ninu, a završilo euharistijskim kongresom u našem nacionalnom marijanskom svetištu na Mariji Bistrici. A sve se odvijalo u vrlo složenim okolnostima ondašnje komuni-stičke vladavine.

Branimirova godina od Rima do Nina Dok danas s povijesne distance od četiri desetljeća razmišljamo o svečanosti Branimirove godine u Rimu i u Ninu, ni izdaleka nije moguće iscrpno i cjelovito prikazati

prijelom2018-12.indd 74

što se tada pred očima naših vjernika dogodilo. I što takva naša slavlja značila onom vremenu a i kasnije. Posebice ono što se dogodilo u Rimu nad grobom Petra apostola 30. travnja 1979. godine. Još nikada Hrvati nisu čuli tako snažno vrjednovanje svoje narodne i crkvene povijesti.

Kao davno nekada Ivan VIII. hrvatskome vladaru Branimiru, tako je sveti Ivan Pavao II. blagoslivljao Hrvatima sve što im je drago i sveto, na ovom i na onom svijetu, za ovaj i za vječni život. Crkva, naime, nije na svijetu da spašava i služi sebi, nego da služi svima - i onima koji ne vjeruju; da svakom čovjeku i svakom narodu omogući pomake da se održi u svom ponosu, u svojoj samobitnosti, da bude ono što jest, da postane onako sretan i slobodan kakvim ga je Stvoritelj zamislio. Papi Poljaku sve je to kristalno jasno, on nije mucao kad je o tomu govorio. Nije se bojao da će prekoračiti neke granice ulazeći služenjem i u ovozemni život čovjeka i naroda.

Shvatili su to i naši sunarodnjaci ateisti. Svečano primanje koje je u Rimu za voditelje hodočašća i druge uglednike priredio ambasador SFRJ pri Svetoj Stolici pokazalo je kako i država može bez suvišnih skanjivanja i bojazni izraziti priznanje Katoličkoj Crkvi.

Papa Ivan Pavao II. slavio misu na hrvatskom jeziku Kad se bazilika svetoga Petra popunila, te uz gromoglasno pjevanje i pljesak hrvatskih

kardinal Kuharić otvara Marijanski kongres

hodočasnika Papa Ivan Pavao II. s nazočnim koncelebrantima došao do oltara, u ime svih nazočnih biskupa i svećenika, Bogu posvećenih osoba i puka Božjega obratio se kard. Franjo Kuharić. „Sveti Oče!

Pred Vama je hodočašće katolika Hrvata prvi put u Vašem pontifikatu. Težak je bio naš povijesni put kroz stoljeća. U obrani svoje vjere i svoga postojanja isplakali smo mnoge suze i platili skupu cijenu krvi.

I dok sada ovdje pred Vašom Svetošću predstavljamo cijelu povijest hrvatskoga naroda, usuđujemo se u poniznosti srca ponoviti riječi sv. Pavla da smo vjeru sačuvali (usp.

2Tim 4, 7). Sačuvali smo i zajedništvo s Rimokatoličkom crkvom. Održali smo vjernost sv. Petru i njegovim nasljednicima. Odmah na početku ovog radosnog susreta izražavamo Vam najtopliju zahvalnost što ste nam pružih posebni dokaz Vaše očinske ljubavi slaveći s nama presvetu Euharistiju jezikom Hrvata.

4.7.2019. 10:14:28

obljetnice 75 Povod tome je 1100. obljetnica znamenite izmjene pisama pape Ivana VIII. s hrvatskim vladarom Branimirom, biskupom Teodozijem, te Papina pisma narodu i svećenstvu.

Sva tri su pisma datirana 7. lipnja 879. godine.

Zaželjeli smo ovaj značajan jubilej proslaviti s Petrovim nasljednikom upravo na ovom istom mjestu gdje ga je započeo papa Ivan VIII, nad grobom apostola Petra. Godine 1976. navršilo se punih tisuću godina otkako je naša kraljica Jelena sagradila u Solinu crkvu u čast Majke Božje. Ta nam je godina (1976.) bila poticaj započeti slaviti jubilej „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“. Duhovnu obnovu stavili smo pod posebnu zaštitu Blažene Djevice Marije.

Papa Ivan VIII. prije tisuću i sto godina, na blagdan Uzašašća Gospodnjega, blagoslovio je ovdje na grobu sv. Petra Branimira i njegov narod.

Sveti Oče! Mi prisutni biskupi i svećenici, redovnici i redovnice, svi nazočni hodočasnici, sinovi i kćeri hrvatskog naroda, molimo Vas ponizno i odano da ponovno ovdje na grobu sv. Petra, poput tolikih Vaših predšasnika, zazovete sve Božje blagoslove na sve nas, na našu Crkvu i na naš narod, na dragu zemlju našu.

Učvrstite svoju braću (usp.

Lk 22, 32), Sveti Oče, apostolskim blagoslovom da tako bude! Amen“.

Uslijedio je govor pape Ivana Pavla II. hrvatskim hodočasnicima u bazilici sv. Petra na hrvatskom jeziku u prisutnosti hrvatskog kardinala Franje Šepera, svih hrvatskih nadbi-

prijelom2018-12.indd 75

skupa i biskupa, više stotina svećenika, redovnika i redovnica, te u nazočnosti desetak tisuća hrvatskih hodočasnika iz domovine i inozemstva: Dragi moji Hrvati!

Raširenih ruku vas grlimo i očinskom ljubavlju primamo ovdje na grobu svetoga Petra, prigodom značajne obljetnice vjernosti Hrvata Svetoj Stolici, a što je ujedno spomen i očinske naklonosti Petrovih nasljednika prema vama. Ovdje je prisutna vaša lijepa i draga zemlja, sav vaš narod u domovini i izvan domovine, vaše davne i sadašnje vjernosti i tjeskobe. Ovo je spomen vaših pradjedova, vaših kršćanskih knezova i kraljeva, vaših biskupa i svećenika, vašega starohrvatskog liturgijskog jezika, vaših divnih crka¬va i na poseban način vaših svetišta u čast Majke Božje.

No, danas se na osobit način sjećamo onih veza Hrvatske sa Svetom Stolicom koje su tako jasno došle do izražaja u pismima pape Ivana VIII. knezu Branimiru, hrvatskom kleru i narodu, te biskupu Teodoziju.

Bilo je to točno pred jedanaest stoljeća.

I dok danas podižemo ruke da blagoslovimo vas prisutne i cio vaš narod i cijelu zemlju vašu, molimo Gospodina da čuva vašu vjeru, molimo Božju Majku da uvijek i svagdje bude vaša najodličnija zagovornica. Blagoslov zazivamo na braću biskupe, na svećenike, redovnike i redovnice, da vjerni svom pozivu budu na izgradnju svima, da ne skrenu ni na jednu krivu stranu, nego da navještaju Evanđelje Kristovo kao radosnu poruku

spasenja, poruku istine, ljubavi i sloge.

Blagoslov svoj zazivamo na sve vas ovdje nazočne, na vaše obitelji, na mlade i stare, na radnike i intelektualce, i molimo vas: budite vjerni Bogu i svetom Petru, gajite dobri obiteljski duh, poštivajte život, odgajajte brojnu djecu i sačuvajte dobri običaj obiteljske molitve. Dragi moji Hrvati!

Hvala vam na ovom susretu, na ovom izkazu obnovljene vjernosti. Kao nekoć papa Ivan VIII. tako se i ja danas radujem vašoj vjeri, vašoj ljubavi, vašoj vjernosti Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi. Papa vas voli. Papa vas grli i prima.

Papa vas blagoslivlja! Amen“.

Kad se razmišlja o toj misi s Papom u bazilici svetoga Petra, prvoj papinskoj misi u povijesti na hrvatskom jeziku, onda nam je zaključiti kako se radi o događaju koji je bio jači od svakog mogućeg oduševljenja. Nakon primljenih pohvala, priznanja i blagoslova, probuđene su zapretale nade koje bi mogle polučiti neke promjene koje će trebati umjesto „uzdizanja glave zasukati rukave“. A umjesto našega poslovičnoga „nadmudrivanja“ i pesimističkih prognoza i nagađanja gledati kako u Hrvatskoj uspostaviti narodno zajedništvo i crkvenu slogu.

Na izvorima naše crkvenosti i državnosti Poslije znakovitoga i važnoga hodočasničkoga hoda na grob apostolskoga prvaka svetoga Petra, 30. travnja 1979. godine, za četiri mjeseca, 2. rujna 1979., hodočasnici su krenuli

4.7.2019. 10:14:28

76 obljetnice prema Ninu. I ovo okupljanje u neviđenim razmjerima pokazalo je kako je Crkva u narodu bila živa, prisutna i snažna. A njegovi najširi slojevi, kako stariji tako i mladež, pokazali su da imaju veliko povjerenje u svoju Crkvu i da od nje nešto važno traže i očekuju. Pa usprkos brojnih ograničenja ona je imala sluha i načina kako pokrenuti mnoštvo najširih slojeva puka, posebice ako upre u sadržaje koji odzvanjaju u narodnoj duši i odgovaraju njegovim težnjama. Svećenici, župnici bili su glavni djelatnici i pokretači toga gibanja. A uživali su povjerenje puka koji je imao sigurnost kako ih oni vode stazama vjernosti prema Bogu i domovini u duhu Isusova Evanđelja.

Spomenuta hodočasnička okupljanja u našim svetištima uspjela su prebroditi sve bolne rane našeg crkvenog života, našu često neugodnu podijeljenost i neslogu, a očitovati stvarnu crkvenu životnost i povjerenje koje se pokazalo u suradnji biskupa, teologa, župnika, Bogu posvećenih osoba, svih redova i boja, te vjernika laika različitih misli, uvjerenja i opredjeljenja.

Pokazalo se još jednom da vjernički narod ne traži od crkvenoga vodstva nekakvo lagodno i razvodnjeno kršćanstvo, nego ono koje je prožeto molitvom, pokorom i odricanjem; kršćanstvo koje nas okuplja oko Marije gdje se moli i sakramente traži i dijeli.

Ako je ikoje hodočašće bilo teško, nimalo turističko i zamorno, bilo je to ono prema Ninu. Činilo se nakon susreta u Rimu kako se možda ljudi

prijelom2018-12.indd 76

neće odazvati. A nagrnule su stotine i stotine autobusa, osobnih kola, skupine u vlakovima i skupine pješaka. Hodočasnici nisu žalili truda da se uz neprospavane noći zaodjenu u stotine narodnih nošnji, da donesu drage crkvene barjake i druge proizvode svoga narodnoga stvaralaštva. A sve s ciljem da se nađu zajedno u jedinstvu Crkve i naroda. Koliko je zapravo bilo hodočasniku u Ninu? Teško je to bilo procijeniti. Neki su nabrojali do tisuću i dvije stotine autobusa, a osobne utomobile nitko nije ni brojio.

Pisalo se da ih nije bilo manje od 250 tisuća. Naime, prostor koji su hodočasnici pokrili na mjestu „Grguru“ obuhvaća oko 100 tisuća četvornih metara. A sam gradić Nin ni časa se nije praznio. Neovisno od toga je li ih bilo više ili manje od 250 tisuća, činjenica je kako do toga susreta u Ninu nikada nije bilo više Hrvata na nekom crkvenom skupu, kao u Ninu.

Svi su odavali priznanje Zadarskoj nadbiskupiji i njezinom Središnjem odboru koji je uspio prethodnim informacijama i vođenjem na samom mjestu izbjeći svaku znatniju nezgodu, te omogućiti dostojanstvenost slavlja i njegovu sadržajnost. Brojni su mediji isticali pohvalu Ninjanima, na čelu

s tadašnjim župnikom don Čedom Šuprahom, koji su, kako bilježe kroničari, svojom „spremnom gostoljubivošću nadmašili potrebe i zahtjeve hodočasnika“.

Spominjući sa zahvalnošću „Branimirovu godinu“ u sklopu veleslavlja Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, i nakon četiri desetljeća osjećamo dug zahvalnosti prema svima koji su planirali, organizirali i vodili taj devetgodišnji program hodočašćenja. Posebice ondašnjim vrijednim pastirima, biskupima i svećenicima, koji su pomogli vjernicima sačuvati odanost i vjernost Crkvi i Petrovu nasljedniku u onim teškim trenutcima iskušenja.

Nije pretjerano reći kako sadašnja nacionalna suverenost i samostalnost duguje mnogo tim događajima i njezinim zauzetim pojedincima. Kao duhovni sljednici baštine koju su nam namrli naši stari, priključujemo se onim tisućama Marijinih štovatelja koji su srcem i vjerom klicali, molili, pjevali i zahvalno ponavljali Gospin hvalospjev „Veliča duša moja, Gospodina“, jer „velika nam djela učini Svesilni“. Hvala. Šibenik, 28. studenog 2018.

-Svećenička rekolekcija Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

4.7.2019. 10:14:28

obljetnice 77

Promocija knjige “radni logor jasenovac” IZVOR: kamenjar.com Zanimanje za novu knjigu Igora Vukića “Radni logor Jasenovac” u izdanju Naklade Pavičić toliko je da u Zagrabu ovih dana nije bilo dostatno jedno predstavljanje. Nakon prve promocije u prostorijama Hrvatskog društva novinara, prošlog tjedna nova promocija održana je u dvorani Vijenac na Kaptolu. Sve raspoložive dvorane toga centra bile su prepune. Posjetitelji su stajali ili sjedili na stubištima. Gotovo je uvijek tako: odjek rušenja nekog mita proporcionalan je snazi kojom se održavao 70 godina.

Autor je hladni istraživač posve predan činjenicama, bez ikakve negativne ili pozitivne strasti, opredjeljivanja i pristranosti.Kao što, naravno, ne piše o “radnom logoru Jasenovac” isključivo kao o gubilištu ljudi kao komunistički autori i propagandisti, Vukić također zločine ne poriče.

U logor su odvođeni oni koji su učinili neka nedjela protiv države, no s vremenom je za Židove počelo vrijediti zastrašujuće pravilo – da se mogu zatočiti samo zato što su Židovi. Najduža kazna bila je tri godine, nakon odsluženja kazne zatočenici su puštani, a neki i prije, kad su imali dobre zagovornike ili s drugih razloga. Hrana je općenito bila vrlo loša, osim kad su je dobivali izvana, iz židovskih općina ili drugih izvora, što je bilo posve slobodno i dopušteno. Bilo je dosta bolesti i smrti, koje su potvrđivali liječnik i mjesni

prijelom2018-12.indd 77

dužnosnik.

U knjizi se spominje i stav nadbiskupa Stepinca o Jasenovcu kao “sramotnoj ljagi NDH”. Vukić se puno ne bavi brojem žrtava, tek na kraju spominje jedan nevjerojatan primjer: premda je 1941. godine, prema dokumentima i svjedočenjima logoraša, u logoru bilo oko 1200 zatočenika na službenom popisu žrtava stoji da je te godine ubijeno 10.700 ljudi!. Mogao bi se navesti još cio niz obilježja Jasenovca iz ove knjige, koja je po podacima opsežna a s oko 330 stranica i nije velika.

Takva, ona je golem doprinos istraživanju istine o Jasenovcu očišćene od ideologizacije, pristranosti, afektivnosti i naslijeđa koje čine velikosrpske i komunističke krivotvorine.

Nakon promocije knjige Igora Vukića ‘Radni logor Jasenovac’ u Gradskoj knjižnici u Šibeniku, 29.11.2018. u medijima se iščitava kako antifašistu Zoranu Restoviću nije dozvoljeno da na promociji pročita imena žrtava logora Jasenovca iz Šibenika. To nije istina.

Nigdje u civiliziranom svijetu, niti na jednoj promociji, konferenciji ili bilo kojem skupu nije dozvoljeno publici da se prije autora i ekspozea uključuje, za to postoji predviđeno vrijeme na promociji, na što je uputio moderator izvjesnog gospodina. Dakle, itekako je omogućeno publici da sudjeluje i pročita imena žrtava, ali to Restovića nije zanimalo.

Nije htio sačekati pola sata da bi pročitao imena žrtava. Nje-

gov je cilj bio drugi, ne pijetet žrtve. Ostala civilizirana uljudbena publika lijeve i desne političke orijentacije uključila se u diskusiju u predviđenom vremenu, u prepunoj dvorani Gradske knjižnice u kojoj nije bilo mjesta niti za stajanje.

Performans koji su izveli oni koji se nazivaju ‘antifašistima’ i to sa popisom žrtava u ruci nije pokušaj iskazivanja pijeteta. Nije na čast nikome, a niti istinskim antifašistima.

Uz to, autor Igor Vukić u ekspozeu nije negirao postojanje one izvorne građe iz koje su razvidna smaknuća od strane ustaša, posebno smaknuća ljudi kazališne logorske grupe. Upravo se pijetet žrtvi osjetio u ekspozeu Vukića o sudbini kazališne grupe. No, odabrana je za javnost ‘Krepka povrtna juhica logora Jasenovac…’

4.7.2019. 10:14:29

78 in memoriam

mr. sc. don Ante Skračić 1933. - 2018.

Svećenik Šibenske biskupije don Ante Skračić preminuo je u ponedjeljak 8. listopada.

Sprovodni obredi i zadušnica bit će u srijedu 10. listopada, u 16 sati u župnoj crkvi svetog Mihovila u Murteru. Nakon obreda pokop je na groblju Gospe od Gradine.

Don Ante Skračić rodio se u Murteru 3. ožujka 1933.

Osnovnu školu počeo u rodnom mjestu. Zbog ratnih neprilika g. 1942. s roditeljima polazi u Zagreb. 1944. upisuje I. razred gimnazije u Dominikanskoj klasičnoj gimnaziji.

1945. vraća se u Murter. Školovanje nastavlja na Državnoj gimnaziji u Šibeniku, a stanuje u Sjemeništu.

1952. teološki studij pohađa u Đakovu. Biskup Ćiril Banić 1957. redi ga za svećenika.

Još jednu školsku godinu nastavlja školovanje i pomaže u pastoralu. 1958. imenovan župnikom Žirja i Kaprija. Spomenuta dva otoka bila su bez župnika od rata, a župne kuće zauzete. Tako u početku sta-

prijelom2018-12.indd 78

nuje kod svojih u Murteru. Na jesen uspijeva zauzeti jednu sobu u Žirju i tamo se nastaniti. Tek njegov nasljednik uspio je osloboditi obje kuće. 1960. prelazi u Tribunj, gdje doživljava Koncil. 1969. imenovan je župnikom Zablaća. 1970. prelazi u Raslinu.

1971. preuzima upravu Biskupijskoga pastoralnoga centra u Šibeniku. Biskup Arnerić bio je zamislio tu ustanovu kao pokretača duhovne obnove. Na toj dužnosti brine se za svećeničke sastanke i ima pred očima duhovnu obnovu Biskupije. Uz to i nadalje upravlja župom Raslina.

1979. polazi na studij u Rim. Upisuje crkvenu povijest na Gregorijani, a stanuje u Zavodu sv. Jeronima. Radnju za licencijat piše o biskupu

Mileti. 1982. imenovan je suradnikom župnika u katedrali u Šibeniku, a prema potrebi privremeno poslužuje i druge župe. 1992. imenovan je župnikom Murtera, a 2003. kancelarom u Biskupskom ordinarijatu u Šibeniku.

U svom radu posebnu pažnju posvećivao je pastoralu obitelji. Puno puta sudjelovao je na Obiteljskoj ljetnoj školi i drugim susretima. Bio je član Vijeća za obitelj Biskupske konferencije i pročelnik Vijeća za obitelj u Biskupiji.

Sudionik je brojnih stručnih skupova i znastvenih simpozija Don Ante zahvaljuje Bogu što je imao prilike upoznati crkvene pokrete. U njima vidio Božji dar našem vremenu, a za sebe veliko duhovno obogaćenje.

4.7.2019. 10:14:32

in memoriam 79 skom narodu. Volio je Crkvu i ponosio se njome. Iz ljubavi prema Crkvi bio je spreman ići u župe u kojima je bilo krize i poljuljanosti vjerničke i svećeničke. Uvijek svome biskupu na raspolaganju.

Zadušnicu i sprovodne obrede za svećenika šibenske biskupije don Antu Skračića u srijedu 10. listopada uz sudjelovanje velikog broja vjernika, redovnica i svećenika,; predvodio je umirovljeni biskup Ante Ivas. Zadušnica je slavljena u župnoj crkvi svetog Mihovila u Murteru. Preminuli svećenik je nakon misnog slavlja sahranjen na groblju Gospe od Gradine.

Don Ante se darovao Crkvi do kraja sa svim svojim sposobnostima i darovima koje mu je Bog dao. Crkva mu je bila obitelj i u Crkvi se osjećao kod kuće. Don Ante je bio iz generacije svećenika koji su bili od komunističkog sustava obilježeni, iz one generacije svećenika koja je bila proganjana, izrugivana i obespravljena, poručio je u homiliji biskup Ante Ivas.

Naglasio je kako je don Ante u svećeničkoj službi radikalno bio odan vjernicima i hrvat-

prijelom2018-12.indd 79

Životopis don Ante Skračića pročitao je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.

Iz duhovne oporuke don Ante Skračića pročitao je sljedeće: „Zahvaljujem Bogu za milost svećeničkog poziva i za dar što sam mu mogao služiti 50 godina. Posebno zahvaljujem za vrijeme provedeno u Rimu. To sam uvijek doživljavao kao veliku milost Božju. Zahvaljujem svima koji su me primjerom života poticali

na dobro. Posebno blagoslivljam Boga za nove pokrete u Crkvi. U njima prepoznajem Božju ponudu da se razbude pozaspale savjesti i oživi osjećaj odgovornosti za život Crkve. Zahvaljujem svima koji su mi svojom dobrotom uljepšali i oplemenili život. Preko dobrote pojedinih ljudi sakramentalno sam osjećao Božju dobrotu. U navještaju Radosne vijesti siromasima prepoznavao sam znakove dolaska Božjega kraljevstva“.

U ime župe Murter prigodnu riječ uputi je župnik don Ivan Katić. U ime obitelji prigodnu riječ imao je nećak preminulog svećnika Ivo Juraga.

4.7.2019. 10:14:33

80 in memoriam

č.s.

LJERKA HULJEV 1928.

- 2018. č.s. Ljerka Huljev (prva s lijeve strane) s rodbinom

Davne 1945. pošla je djevojka Smilje u samostan s. Milosrdnica i sa sobom odnijela vjekovni Primošten. Ime je promijenila u Ljerka iako je i dalje po naravi ostala Smilje. Sačuvala ga u svome redovničkom životu onako kako ga je primila od roditelja Ive i Vojke Zakejinih. Oni su je zadojili primoštenskim načinom života u što spada vjera, rad, poštenje i vedrina koje su se nadahnjivale vedrim nebom, širinom osmjeha što se šire od pučine sinjeg mora i zajednice vjernika što se okuplja oko oltara.

Odlučno i čvrsto kao primoštenski kamen, s. Ljerka na njemu, Stijeni Kristu, čuvala je svoj Primošten onako kako ga je 1928. rođenjem primila od ljudi koji su živjeli u kamenim kućicama, pod kamenim krovovima, sjedili za kamenim stolovima, živjeli od malo ulja, vina, žitova kruva, i milosti Božje, zadovoljni. Jedan drugome brat i sestra, na koljenima pred Bogom i Gospom.

Bili i u njoj ostali mali ljudi velika duha. Iako su njezini djed i otac bili imućniji od drugih,

prijelom2018-12.indd 80

nju je povuklo redovništvo u kojem je vrijednost skromnost da bi bila slobodna u duhu i raspoložena da pomogne onima kojima ona može pomoći.

Uz redovništvo se zbog toga posvetila i bolesnicima u bolnicama Risnu i Trebinju kao medicinska sestra. Istim duhom kao umirovljenica živjela je radosno u zajednici sestara u Splitu.

U njoj je do zadnjeg, do izdahnuća u zoru 18. listopada ove godine živio onaj njezin Primošten kome se ni u kojem trenutku života nije iznevjerila, a mogla je. Možda i nije, jer nije živjela od svoje volje i snage već od Božje milosti.

Ja sam je prvi puta susreo 1956. u Kotoru gdje mi je predstavila č. s. moja tetka Vjera Jurić od koje se i „zarazila“ za ideju sv. Vinka Paulskog – potrebni smo bolesnima i siromašnima, oni moraju biti naša briga.

Ostao sam joj dužan za žrtvu koju je besplatno a radosno podnijela kad je žrtvovala svoje godišnje odmore da bi mi pomogla u spremanju pr-

vopričesnika i krizmanika za sakramente pričesti i krizme.

Nad našim glavama u Prhovu i Širokama na srpanjskoj žegi cvrčili su čvrci, pucali od sunca i pjesme, isto je bilo i sa nama: vjeroučenicima, sestrom i sa mnom. Pjevali smo predvođeni č. sestrom bolje i jače nego srpanjski cvrčci.

Mogao je biskup Arnerić, koji je s. Ljerku poslao u Milosrdnice, reći nakon krizme u Širokama: „Jeste, brate, pjevali, bolje nego cvrčci na grani.“ Nikada ne mogu zaboraviti ona ljeta, onaj zanos s. Ljerke, onu našu iskonsku djecu, još neiskvarenu u koje je ona pretakala onaj, izvorni naš i njezin Primošten za kojim kao i za njom - plačemo.

Sestro Ljerka, hvala ti. Žao nam je što si ti preminula a naš stari Primošten – umro.

Ne u tebi nego s tobom. Vidimo se u nebu, nadam se, moli za nas koji više ne cvrčimo, već jaučemo u suznoj dolini.

Bila si milosrdnica, Bog bio milosrdan tebi i nama. Amen.

4.7.2019. 10:14:33

usput 81 Ivan A. Petras BAJKA O’ TRI KRALJA ( F A N T A Z I J A ) Ljeta Gospodnjega 2007., indikcije petnaeste, na dan Bogojavljenja, za vrijeme vladavine kralja Ištvana – Bradatoga, ja Ivan, sin Antunov zabilježih ovo, da se ne zaboravi i da se uspoređuje sa drugim zapisima.

NA TRI KRALJA ILI SJEČANJSKI KRIJESOVI Putnik namjernik ili turistički hodočasnik koji prošeta ovim starim kamenim gradom od crkve sv. Dumenika, pokraj bivše peškarije, pa skrene nakon dvadesetak koraka s desne strane otoka starih kuća i kafića, izgrađenih na nasipu- zastat će iznenađen na mjestu zvanom Podastinje, pod kosom klisurom,visokom dvadesetak metara, koju je izdublo more što je nekad, prije izgrađenog nasipa dopiralo do samog njenog podnožja. Ako se ne radi o putniku namjerniku, već o domorodcu, znat će da su tu uz stjenu bile priljubljene kuće koje su stradale za vrijeme savezničkog bombardiranja njemačkih položaja u drugom svjetskom ratu, a ako se pritom radi i o osobi starijoj od pedesetak godina izronit će mu iz sjećanja ciganske, danas bismo rekli romske beskućničke družine koje su od studenog do ožujka pedesetih i početkom šezdesetih prošlog stoljeća zimovale uz logorsku vatru u samom dnu kose stijene, donekle zaštićeni od vjetra, kiše pa i snijega. Ja ću ih u priči nazivati Cigani, bez uvrede, sa nostalgijom i simpatijama, jer su se u vrijeme mog djetinjstva i sami tako nazivali. Znalo ih je zimovati po tridesetak, tri – četiri obitelji, od najstarijih do mnoštva malenih, crnih i zamazanih lica, pretežno oskudno odjevenih. Muškarci bi se tijekom dana razmilili po okolini skupljajući ogrijev, ili po gradu uzvicima:”Kalais-kalais, teće-pinjate” ako su znali popravljati probušeno metalno posuđe, uz skromnu naplatu. Žene bi se sa djecom u naručju tijekom dana krenule u “gatanje” za sitne pare ili u prošnju.

Predvečer bi se sve obitelji skupile uz veliku logorsku vatru, zalogajile i grijale, a znala se čuti i tugaljiva ciganska pjesma uz gitaru.

Nitko od mojih vršnjaka nije noću prolazio po-

prijelom2018-12.indd 81

kraj klisure, radije je prolazio paralelnom ulicom uz more, jedino po danu u grupici od 3-4 mangupa bi znali iskazivati hrabrost uz pogrdne uzvike, a kad bi nas mali Cigančići “zaškaljali”, ili koji stari Cigo istupio korak dva, hrabro bismo se dali u bijeg.

Iako su se mučili na svoj način za preživljavanje, vladala je fama da vole ukrasti, a majke su plašile djecu da ako ih ukradu Cigani, ili će ih prodati u dalekom svijetu ili ih skuhati u velikom bronzinu u sapun, a većina mularije je to i vjerovalo. Čak su i odrasli, pa i milicionari radije prolazili susjednom ulicom, uz more.

Već više od četiri decenija nisu viđeni Cigani pod tim stijenama, tako da su ljudi već pomalo zaboravili ove stare slike i zgode. Nije poznato koja je nevolja ove godine navela šezdesetgodišnjeg Jakuba, pogrbljenog starca izborana lica, već odavna udovca – čija je životna družica počivala negdje uz balkanske drumove - da nagovori sina da sa ženom i za sada petoro djece provedu zimu u tom donekle zaštićenom kutku, valjda se pred smrt prisjetio nekog svog davnog zimovanja pod ovim stijenama.

Glava obitelji tridesetogodišnji Jusuf i žena mu Mirjam sa četvoro nejači i jednim dojenčem nije smislio ništa pametnijega i tako se oni smjestiše pod strmom klisurom.

Opet su zaplamsale vatre pod stijenom, ljudi su počeli izbjegavati tu ulicu a i susjedni stanari su se znali tužiti gradskim vlastima na nove došljake. Bilo je i pravih sukoba kad bi obijesna mlađarija, posjetitelji susjednih kafića bacili prazne pivske boce, uz glasne poruge, na Jusuf ben Jakubovu obitelj.

Gradom je odnedavna vladala kneginja Leda.

Podanici su voljeli svoju kneginju a ona je voljela blještave bluze. Kneginja naloži da se pošalju oružnici, da ispitaju stvar i privedu koga je potrebno. Svi raspoloživi oružnici su već bili raspoređeni na zadatke kojih je bilo mnogo, tuče, kriminal, krađe automobila, preprodaja trave i bijeloga praha, tako da je zadatak dobio jedini slobodni oružnik koji je ionako najčešće ispisivao prijave i kazne. Omanji simpatični brkati oružnik, pripaše remen i krene na zadatak.

Kako je i sam bio siromašna porijekla i po prirodi dobra srca, nije imao snage rastjerati prozeblu romsku obitelj, već napiše u izvješću

4.7.2019. 10:14:33

82 usput da su incident izazvali “nepoznati mladi počinitelji pod utjecajem alkohola”. Na tome je i ostalo.

Iako se službeno smatralo da kneginja vlada gradom, stvar je bila malo drugačija. Prava istina je bila da je gradom vladalo desetak plemića - “šljivara”, koje je u sklopu akcije zvane “dvjesta obitelji” u plemenitaše proizveo blagopočivši kralj Bela Prvi, za određene usluge i ustupke, a koji su prije no što su postali plemići imali gaće na štapu kao i većina podanika ove siromašne provincije. Svi su oni povremeno pravili neka dobra djela a osobito su se voljeli pri tome pojavljivati u javnosti. Izvanredno su savladali t.zv. „public relations“, za vrijeme sviranja himne obvezno bi bila desna ruka na lijevom džepu, a ako neki nisu znali čitav tekst, barem bi sinhronizirano otvarali usta, najbitnije je bilo da blješte reflektori i da zuje kamere. Rijetki su znali i poštovali onu biblijsku:”Neka ti ne zna lijeva, što radi desna...”. Iako ih je bilo desetak osobito su se u tome isticali Melkior Glavica, Gašpar Prcić i Baldasar Golly. Bili su voljeni od pučana jer su im rado pružali “kruha i igara”, a to za njih i nije bio neki problem, jer je sve bilo uračunato u maloprodajnu cijenu proizvoda.

Od svojih doušnika i savjetnika čuli su za ovaj slučaj, a kako je bilo božično i novogodišnje vrijeme savjetovano im je da naprave neko dobro djelo. Zajahaše svoju metalnu konjicu, naprtiše konzervi, namirnica i igračaka, koje su preostale od božične potrošačke groznice i parkiraše u mračni sokak pod klisurom. Logorska vatra je plamsala, stari Jakub je hrkao pod šatorskim krilom a dječica su skakutala oko vatre dok im je krulilo u želudcima. Mirjam je glasno kukala jer joj je dojenče odbijalo dojenje i bilo u vručici, a Jusuf je bespomoćno gledao u oblačno nebo iz koga je već sniježilo. Šta je ovo, crni mrak, di su reflektori, kamere, čut će me Šimo Bijankić i Bana Ilić za ovo - drekne Gašpar. Ljudi, pa nema nikoga a lipo san in reka da pošalju Gordanku ili Blavorku da nešto i zabilježe, razočarano će Melkior. Izgleda da je ovo krivi spoj, reče Baldasar dok je mobitelom primao neku informaciju i zapovjednički nastavi: -Pravac Krešimirov Dom, izgleda da je tamo glavni hepening. Žurno zajahaše svoju skupu limenu konjicu i

prijelom2018-12.indd 82

dok im put pokazivahu svijetleće zvijezde repatice, ovješene na stupove javne rasvjete, za tren parkiraše na nogostup pokraj Krešimirova doma. Okićena jelka, blještavilo, mnoštvo svijeta i djece, reflektori, kamere i novinarska svita, na bini kneginja sa svečanom titularnom kolajnom preko nove bluze, sve kako i treba biti. Mjesta, mjesta - povika Baldasarova, Melkiorova i Gašparova svita, dok su im pripravljali prolaz prema bini.

Samo se iz prikrajka smijuljio mali brkati oružnik dobroga srca, dok je ispisivao kazne za pogrešno parkiranje, iako je slutio da će to ovaj put ipak završiti u zapovjednikovu košu.

Dok su buka, blještavilo i gužva vladali na centralnom hepeningu, iskrade se iz susjedne trošne kuće pokraj klisure baka Tonina, dobri duh susjedstva, rođena Varoška, udata u Dolac, stara udova koja je podigla tri sina, zbrinula pokojnog muža i svekra, duša koja cijelog života nikome zla nije napravila, a dobra nebrojeno puta, koju život nije mazio, noseći tetrapak mlijeka i kutiju antibiotika ceporexa, kojih je nasreću imala po običaju u kantunalu – zlu ne trebalo, i tutne ih u ruku Jusufu za maloga.

I dok je Mirjam klanjajući se i brkajući padeže zahvaljivala, i zdravlje i svaku sreću joj zazivala, a u naručju stezala svoje prozeblo čedo, dobri duh stare Tonine, pučanke i prave kršćanke, lagano se odgega i nestade u bijeloj mećavi, nečujno kao što se i pojavio.

(PRIPOVJETKA IZ KNJIGE PRIČE IZ KALENDARA Ivana A. Petrasa KOJA IDE U TISAK DOGODINE)

4.7.2019. 10:14:35

Biskup Ante Ivas dobitnik nagrade grada Šibenika za životno djelo

Umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas dobitnik je ovogodišnje nagrade grada Šibenika za životno djelo.

Nagradu mu je uručio gradonačelnik grada Šibenika dr. Željko Burić preko svečane sjednice Gradskog vijeća grada Šibenika koja je održana u Šibenskom kazalištu u petak 28. rujna uoči svetkovine svetog Mihovila.

Biskup Ivas nagradu je dobio za dugogodišnje iznimne zasluge u duhovnoj, humanitarnoj, obrazovnoj i vjerskoj obnovi grada Šibenika prijelom2018-12.indd 83

4.7.2019. 10:14:35

Blagdan Sv. Nikole u Ĺ ibeniku 2018. prijelom2018-12.indd 84

4.7.2019. 10:14:35