Page 1

i L v h M oi

GLASILO Å IBENSKE BISKUPIJE BROJ 37(24), GODINA XXIV (2019.)

prijelom2019-01.indd 1

4.7.2019. 10:07:50


MIHOVIL Glasilo Šibenske biskupije ZA VJERU I KULTURU broj 37 (24) GODINA 2019.

• Izdaje Biskupski ordinarijat Šibenik; Biskupa Jeronima Milete 2a 22000 Šibenik • Za izdavača mons. Tomislav Rogić Glavni i odgovorni urednik: don Stipe Perkov

TEHNIČKI UREDNIK: Petar Alfirević, dipl. ing

UREDNIŠTVO: don Stipe Perkov, Petar Alfirević, Ivo Kronja, Franko Čeko, Branko Lovrić Caparin, Branimir Zmijanović don Dominik Škevin, Ivan Ugrin

SURADNICI: don Ivica Boko, don Darko Poljak, fra Filip MIlanović - Trapo, fra Božo Čurćija, fra Marko Duran, don Hrvoje Kolak, don Franjo Glasnović, fra Mate Gverić, fra Dušan Džimbeg

Grafičko oblikovanje: branko Lovrić Caparin Petar Alfirević, dipl. ing.

LEKTURA:

Dušan Perkov

ISSN:

1330-9730

TISAK:

Print Centar Šibenik

NAKLADA:

950 komada

ADRESA UREDNIŠTVA: Biskupa Jerolima MIlete 2a, 22000 Šibenik www.sibenska-biskupija.hr mihovil@sibenska-biskupija.hr 022/311-389 Glasnik Mihovil uzdržava se

dobrovoljnim prilozima čitatelja.

ŠIBENSKA BISKUPIJA, ŠIBENIK HR6524110061100020530 Na koricama: Josip Boteri: Uskrsli Krist, mozaik (crkva sv. Ante, Šubićevac, Šibenik)

prijelom2019-01.indd 2

Čovjek je m Ž

ivjeti ili umrijeti? Živjeti! Može li se sretno živjeti ako se ne riješi pitanje smrti? Živjeti poslije smrti, je li to moguće? Zapravo kako riješiti to najteže pitanje koje muči vjernika i nevjernika, svakog čovjeka. Vjernici katolici vjeruju da se ne može riješiti pitanje ovoga, a kamoli vječnoga života bez rješenja smrti. Rješenja? Isus iz Nazareta i njegova Radosna vijest, kao i njegov život nude nam rješenje tog, ljudski nerješivog egzistencijalnog pitanja, pred kojim i znanost i kultura, medicina i filozofija ostaju bez pravog i zadovoljavajućeg odgovora. Uskrs nas potiče da o tome razmislimo i da tražimo izlaz iz ograničenosti, smrti, groba i ništavila. Uskrs nudi rješenja, teme: Bog, svijet, život, život vječni, duša, bitak, ljubav, pojedinac, društvo i sloboda nisu zastarjele niti su umrle sa Nietzcheovom filozofijom „Bog je mrtav“. Ako je Bog mrtav, onda je pogotovo čovjek mrtav, već prije fizičke smrti, što je krajnje depresivno i pogubno za ljudsku vrstu. Ako je krajnji čovječji doseg smrt, koliko god se borio protiv nje, nijekao je ili odgađao, on je najnesretnije biće u svemiru, jer je svjestan svoga skončanja u kojem od čovjeka ostaje samo leš. Zato prava filozofska pitanja ne poznaju zastaru niti odustaju od traganja za

4.7.2019. 10:07:50


uvodnik 3

e metafizičko biće istinom o smrti i životu. Pitanja o Bogu i čovjeku salijeću i salijetat će misaone ljude: ona zahtijevaju odgovore i odluke. Čovjek je barem u tom smislu „metafizičko biće“. To onda znači da metafizika nije mrtva niti su njezine teme zastarjele. Uskrs i uskrsnuće su aktualna i životna tema o kojoj ovisi, kao što rekoh, ne samo onostrani već i ovostrani život. Vjernici znaju da na to prevažno pitanje daje konačni odgovor Isus Krist. Evo ga: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će ( Iv 11, 25 – 26. ). Na sam Uskrs slušamo iz Lukina evanđelja o početku vječnoga života iz Isusovog primjera: „Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, (u grobu) nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: „Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grješnika, i raspet i trećeg dana da ustane“ ( Lk 24, 6 – 8 ). Uskrsnuo je! Pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević izriče u stihovima: „…I osjećam što Ti zbori / Od očiju suza vruća, / Da ne može nikad biti/ Bez Golgote Uskrsnuća“. Muka, smrt i grob su preteče uskrsnuća,. kao što bez plača ne ulazimo u ovaj svijet, tako nekako kroz zadnji bolni izdah izlazimo iz ovog svijeta i ulazimo u novi, za nas ovdje s ovu stranu smrti, tajanstveni, nedohvatljiv svijet

prijelom2019-01.indd 3

i život, slično zrnu posijanu u zemlju, o kojem govori Isus, da ako ne umre, neće iz njega izaći nova stabljika, mora „umrijeti“, da bi ugledala sunce kako bi živjela i donijela rod. Da, lakše je prihvatiti i povjerovati da je Isus uskrsnuo, ta on je Bog, nego da ćemo mi ljudi, zemaljska bića, uskrsnuti. U tu temeljnu kršćansku istinu mnogi kršćani sumnjaju. Kao da je i njima lakše povjerovati u apsurd života i završetak u ništa te da je smrt zadnja točka ljudskog postojanja s čime se obescjenjuje i obeščašćuje čovjek što je sramotno i poražavajuće za čovjekov um i život koji mu je Bog odredio - vječnost. Spuštajući čovjeka na razinu leša i groba, duboko ga se vrijeđa jer ljudski život svodi na pojavnost osjetilnog, tj ograničenog, a takav nije čovjek, nije samo tijelo, nego posjeduje razum, ljubav, slobodu i duh. Čovjek je dakle i duhovno biće po čemu je sličan vječnome Bogu i stvoritelju. Samo mu je u Bogu neograničena punina i božansko dostojanstvo. Apostol Pavao razložno tumači o suskrslosti s Uskrslim i nudi pobjedu nad porazom: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle, zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen

od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću“ (Rim 6, 3 - 6 ). Nema religije u povijesti niti danas kojoj temelj nije vjera u zagrobni život. To nije izmišljotina, niti „opijum za narod“ već je iskonska težnja za Životom, koji postoji poslije smrti, ne mireći se da je sa smrću sve gotovo. Čovjekovi su neprijatelji i njegova dostojanstva, njegove civilizacije koji ga sa njegovom fizičlom smrću pokopaju. Pokopati čovjeka? Da, mnogi ga pokopaše i prije smrti. Misaoni ljudi ne zatvaraju oči pred dubljim pitanjima opstanka čovjeka, svijeta i njegova smisla; svaki intelektualac zainteresiran je za hod ljudske misli kroz povijest do danas. Taj hod je pasha iz zemaljskog života u život vječni. Uskrs i uskrsnuće, treba to naglasiti, nisu ljudsko djelo već Božje djelo za čovjeka, čovjeka koji je stvoren na sliku Božju a spašen od vječne smrti po smrti i uskrsnuću sina Božjega Isusa Krista. Božje je to djelo, kakvo čudo u očima našim. „Ovo je dan što ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u njemu.“ S tim radosnim usklikom, i na krilima „Mihovila“, želim vam sretan Uskrs Urednik

4.7.2019. 10:07:50


4 biskupova čestitka

Vjera u uskrsnuće je dodir vječnosti! Uskrsna čestitka mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog

S

vetkovina uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista nadilazi sve ostale proslave i blagdane. Ili bolje rečeno, događaj Uskrsnuća u sebi nosi sve blagdane, molitve, žrtve i dobra djela jer im daje konačni cilj i smisao – život vječni, a čisti sve naše ranjenosti, grijehe i slabosti. Naš zemaljski život ozdravlja i usmjeruje put vječnosti. Sveti Petar navješćujući Isusovo uskrsnuće sažima sav Isusov život od pomazanja Duhom Svetim na Jordanu, Isusovih dobročinstava, ozdravljenja i pobjeda nad svakim zlom, presude na sramotnu smrt križa, do slavnog uskrsnuća od mrtvih. Apostoli su „s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih“, bili su svjedoci od Boga predodređeni da posvjedoče da je Isus živ, da je smrt pobijedio i da se vraća Ocu nebeskom u vječnost. Vjera apostola u uskrsnuće rađa se

prijelom2019-01.indd 4

iz druženja s Uskrslim, rađa se iz dodira živog, uskrslog Krista. Povjerovat će i nevjerni apostol Toma kad se susretne s ranama Isusovim i uvjeri se da je živ Onaj koji je visio na križu. Ivan će posvjedočiti u evanđelju: „oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih“ nakon što za Petrom uđe u prazan grob i nađe složene povoje. Grob, koji je trebao biti konačna točka na Isusov život, na sve što je govorio i činio, sve što je podnio, ostaje prazan grob. Život ne može stati, ni ostati u grobu. Bog je vječni život, vječno sada, oduvijek i zauvijek. On koji JEST, „Ja jesam i bit ću kao što bijah“, nema okvira ni granica, nema tog groba koji ga može zaustaviti, zatvoriti niti na bilo koji način ograničiti. Bog je ljubav koju mržnja ne može nadvladati. Bog je dobrota koju zlo ne može pobijediti. Bog je čista ljubav koja se ne da slomiti ni grijehom, ni odbacivanjem, ni sramotom, niti ikakvom silom zla što svoju okrutnost pokaza bičem, trnovom krunom, porugom, križem, čavlima i kopljem. Božja su vremena i vjekovi. Oduvijek i zauvijek. Uskrsli Isus naloži apostolima propovijedati i svjedočiti: ustade od mrtvih Onaj koga su naviještali svi proroci, Onaj koga Otac postavi za sudca

živima i mrtvima. A tko god u Njega vjeruje po imenu njegovu prima oproštenje grijeha! To znači postaje sudionik i baštinik njegove uskrsne pobjede, Božje dobrote i ljubavi koja briše grijehe žrtvom Sina i nudi vječni život kod Boga u kojem trajno odjekuje: Vječna je ljubav njegova. Po vjeri u Uskrslog Krista svaki od nas ima dodir vječnosti. Ne samo u budućem životu, nego već sada. Naš vječni život kao da je za sada skriven s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, život vaš - to jest slava Boga vječnoga sve će biti drugačije. Nikakvom zlu više nećemo biti podloženi, niti ikakva bol neće nas više moći rastaviti od Božje ljubavi, dobrote i vječnog života. Slaveći Uskrs, slavimo Krista živoga koji nas nije napustio, nego nam se predao i darovao kruh života u svetoj euharistiji. On je naša popudbina, hrana nebesnika već sada darovana. Kad se pojavi Krist, život naš stat ćemo pred onoga u koga smo vjerovali, komu smo se nadali s kime smo zemaljskom stazom života putovali. I sve će biti razotkriveno, opravdano. Braćo i sestre u vjeri Kristovoj! Napast i zamka ovoga svijeta je njegova kratkoročnost, zatvorenost u neko kratko sada i odmah,

4.7.2019. 10:07:50


biskupova čestitka 5 kao da sutra ne postoji. U takvom pogledu bez dodira vječnosti u nevoljama života gubimo nadu, prepuštamo se apatiji, tonemo u besmisao koji onda gnječi čovjeka svom težinom prolaznih briga. Svađe, razdori među ljudima, u obitelji, među narodima, pa bolesti, strahovi i neizvjesnosti svake vrste nameću svoju bezizlaznost. Različite neprilike, nesreće i pogibelji izgledaju kao nepremostiva prepreka, zid pred kojim se čovjek bespomoćno nalazi. Slika o čovjeku i njegovu životu gubi ljepotu jer predstavlja grob kao konačni svršetak. Uskrsli Isus Krist pokazuje da nije tako. Da to nije istina o čovjeku i njegovu životu. Pozvani smo na vječnost, stvoreni smo za vječnost i ljubljeni od Boga zauvijek. Ta Sina nam je svoga dao kao žrtvu pomirnicu. Zato neka Uskrs bude buđenje naše vjere u Gospodina. Kliktaj radosti vječnome životu. Nemojmo ni jednu životnu stvarnost, ni muku - ni radost, gledati bez vjere u Uskrsnuće, bez nade u vječni život. Predajmo Gospodinu svaku našu nedoumicu i strah, svaku bol i križ. Dopustimo da nas Uskrs dotakne vječnošću na koju smo od boga pozvani. Svim vjernicima Šibenske biskupije i svima koji slave Isusa Krista uskrsloga, želim snagu uskrsne vjere i radost života koja po ljubavi Božjoj vodi u vječnost. Sretan i blagoslovljen Uskrs! + Tomislav Rogić, šibenski biskup

prijelom2019-01.indd 5

misno slavlje u Bazilici agonije

kamen sa Kristova groba

Bazilika svetog groba

4.7.2019. 10:07:51


6 biskupova propovijed STEPINČEVO, SRIMA 2019.

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac - primjer hrabrosti i spomenik kreposti

R

fotografije korištene u tekstu su preuzete s Internet stranice Zagrebačke nadbiskupije; hodočašće Zagrebačke nadbiskupije u Svetu zemlju 1937. godine na čelu s nadbiskupom Stepincem

prijelom2019-01.indd 6

ođen je 8. svibnja 1898. godine u selu Brezariću, župa Krašić. Maturirao u Zagrebu 1916. Iste godine odlazi u vojsku. Vrijeme je Prvog svjetskog rata. Prilikom proboja fronte na rijeci Piavi zarobljen je 1918. da bi godinu dana kasnije bio demobiliziran. Na teološke nauke odlazi u Rim 1924. Za svećenika je zaređen 1930. godine. Nadbiskupom - koadjutorom zagrebačkim, to jest s pravom nasljedstva, imenovan je 1934. godine. Upravu zagrebačke nadbiskupije preuzima 1937. godine. Po odluci komunističkih vlasti uhićen je 18. rujna 1946., da bi niti mjesec dana kasnije bio osuđen “na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od šesnaest godina, te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina”. U zatočeništvu u Lepoglavskoj kaznionici nalazi se do 5. prosinca 1951., a potom sve do blažene smrti - 10. veljače 1960. godine - u kućnom je pritvoru, u župnom stanu u Krašiću. Blaženikom ga proglašava sv. Ivan Pavao II., 1998. u Mariji Bistrici, pred dvadeset godina. Bio je i ostao do danas znak osporavan, znak protivljenja, izazov za vjernike i nevjernike, katolike i one koji su pripadnici drugih vjeroispovijesti, pa čak i one koji Boga ne priznaju, ne vjeruju. Svi traže ili imaju neko mišljenje o Stepincu. Njim se bave ili iz divljenja prema onome što je učinio, kako je živio, vjeru svjedočio, Crkvom zagrebačkom upravljao. – Ili pak Stepinac im smeta, ne da im mira, predstavlja za neke provokaciju. Jednostavno blaženi Stepinac i danas govori, svjedoči, put pokazuje. Pokazuje Stepinac i nakon svoje smrti, nakon proglašenja blaženim kad mu je štovanje u Crkvi odobreno: ljubav i vjernost za Boga, ljubav i vjernost Crkvi, ljubav i vjernost za čovjeka – svakog čovjeka, ljubav i vjernost prema svom Hrvatskom narodu i Domovini. Kako je Alojizije Stepinac to postao, taj znak osporavan koji više govori što ga više

4.7.2019. 10:07:52


biskupova propovijed 7 osporavaju? Tražimo odgovore u Riječi Božjoj koja nam je naviještena. Tri slike: starac Eleazar, sveti Pavao u pismu Korinćanima i riječ Sina Božjega u Evanđelju: Starac Eleazar, prvak među pismoznancima, ima devedeset godina. Pogani su zavladali Izraelom i žele razoriti vjeru, Božji zakon i običaje naroda Božjeg. Prisilit će Izraelce da se ponašaju protivno Mojisijevom zakonu. Jesti zabranjena jela značilo je izdati vjeru otaca. Odmetnuti se pod stare dane. Ima i izlaz, neka se samo pretvara, neka slaže da je jeo pa će ga poštedjeti. Neće stari Eleazar toga učiniti: …pokazat ću se dostojnim svoje starosti i mladićima ostaviti svijetli primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti! Dobro stari Eleazar zna da će drugi znati što je učinio. Ne želi nikoga zavesti, spreman je umrijeti da za sobom ostavi primjer, vrijedan nasljedovanja. Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu." I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti. Ono što davno učini starac Eleazar kao da se preslikalo nakon tolikih stoljeća u životu i savjesti blaženog Alojzija Stepinca. Postade i on primjer hrabrosti i spomenik kreposti! Blaženik je imao drugačiju kušnju, ponudu: odreci se Katoličke Crkve, odreci se svoga naroda. Kako pišu povjesničari, Komunisti mu

prijelom2019-01.indd 7

nisu mogli oprostiti dvije stvari: što Katoličku crkvu u Hrvatskoj nije “autokefalizirao“ osamostalio, odcijepio i što je bespridržajno branio pravo hrvatskoga naroda i drugih naroda na svoju državu. Valjalo je trpjeti, ne samo nepravednu osudu, zatvor, kućni pritvor, dokinute slobode, nego trajno blaćenje, laži i klevete, nametnutu sramotu koju ničim nije zaslužio. Zato ga prepoznajemo u Pavlovom pismu Korinčanima: Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. Ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama – u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, - nego u Božjoj milosti. Stepinac je to dobro razumio i znao da bi tada izdao Gospodina u kojeg je stavio sve svoje pouzdanje. Prihvatio je do kraja i posve doslovno Isusove riječi: ‘pšenično zrno mora umrijeti da bi doneslo rod’. Pošao je hrabro za glasom svoje savjesti i predanja Gospodinu, žrtvujući ovaj život da zadobije vječni. I zato ga počasti Nebeski Otac. Bog se u njemu veličanstveno proslavio. Bio je i ostao znak pored kojeg ne možeš neprimjetno proći, kao da te se ne tiče. U najtežim trenucima Lepoglavskog zatvora i kasnije bolovanja u kućnom pritvoru njegov duh nije bio nikada zaražen mržnjom koja se nadvila nad njega. Bog mu je dao snagu vjere

4.7.2019. 10:07:52


8 biskupova propovijed

da se mogao svakodnevno moliti i za svoje neprijatelje. To se može samo snagom vjere, samo snagom Božjeg Duha. Križ koji nosiš zagrliti još jače i prikazivati ga za one koji su ti ga na leđa stavili. To je snaga Kristove ljubavi. Isusove su riječi: Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. Nema nasljedovanja Isusa bez križa, bez suprotstavljanja onome koji ruši Božji zakon, bez prihvaćanja žrtve i strpljivog nasljedovanja i u patnji, bez predavanja ishoda u Božje ruke. Nemoguće je Isusa slijediti ako uskrsnuće i vječni život s Bogom nije i naš cilj. Braćo i sestre, to nam je progovorila Riječ Božja u Svetom pismu, to nam preslikano u Stepinčev život svjedoči sam Blaženik. Njemu se molimo da nas zagovara, njegov nas sveti lik hrabri i potiče da se vrednote Evanđelja i naše živote pretoče. * Jesmo li spremni biti pšenično zrno koje ima umrijeti da bi donijelo obilat rod? Jesmo li spremni s ljubavlju, vjernosti i strpljivosti križ života nositi da se očituje milost Božja, a ne naša snaga, ni pamet. Jesmo li spremni odbaciti zavodljive ponude svijeta koje nude tolika pretvaranja, glumu, privide samo da se zamagli istina i da se lakše kroz život prođe? Jesmo li spremni dosljednije svoju vjeru živjeti? – To nas pita naš Blaženik. Ljubav i vjernost prema Bogu pokazuje se u čuvanju Božjeg zakona, življenju po Božjem zakonu, po glasu savjesti i jasnom razlikovanju dobra od zla, istine od laži. Ljubav i vjernost prema drugom čovjeku pokazuje se u poštovanju svake osobe, u nadvladavanju sebičnosti da bih drugome

prijelom2019-01.indd 8

mogao samo dobro činiti, pa i onda kad mi ovaj to neće uzvratiti. Ljubav i vjernost prema svome Hrvatskom narodu i Domovini može se pokazati na tisuće načina, a svaki od njih bit će ispravan ako sam se spreman žrtvovati, za život pošteno boriti, zajedničko dobro tražiti. Prepričat ću zgodu koju sam čuo od biskupa Štambuka. Dođe stariji gospodin kod susjede koja je imala malu djevojčicu. Curica je bila bolesna, ležala u krevetu. Susjed ju je htio obradovati pa iz džepa izvadi šaku bombona. Djetetu osmjeh pokrije lice, zgrabi bombone s obje ruke. Mama upita djevojčicu: Što se kaže kad se nešto dobije? A dijete 'ko iz topa: Ima li još? – Djetetu možemo oprostiti što je izostalo Hvala! Ali na odraslima je pokazati kako se na darovima zahvaljuje, kako se sve od Boga prima i molitvom Bogu zahvaljuje! I mi Bogu za dar takvog znamena kakvog smo u blaženom kardinalu Alojziju Stepincu kao narod imali, Bogu zahvaljujemo. Ipak ostaje nam i ono pitanje djevojčice: IMA LI JOŠ? Ljubavi i vjernosti za Boga, za Crkvu, za svakog čovjeka od začeća do prirodne smrti, za naš Hrvatski narod i Domovinu? Što bolje na to odgovori svaki od nas, bit će života i radosti. Odgovore nam je blaženi Stepinac pokazao, a s njime i mi ponavljamo: Hoćemo, želimo, a u Tebe se Gospodine uzdamo! - AMEN!

4.7.2019. 10:07:53


poezija 9

Velika Nedija …. Na Veliku Subotu, pri’ samo Podne, najveće zvono objavi Gloriju, i svak trči do prve vode, da u njoj se umije, sunce mu bi’ će šugaman; dica skaču u more (ja san in nenavidan bija, jer nisan smija ni blizu, jer mog je brata Ivu progutalo nevirno more, pa njegovu smrt i moje ditinstvo ispreplele mutne su priče). Ka svane Uskrs, svi smo u crkvi na pivanoj misi (mater je na ranoj misi dala blagosloviti uskrsno iće pogaču, jaja i sir); tu je danas i oni najgrđi, kanda i on želi virovati, da je uskrsa Isus, jer će onda i on uskrsnut, ni njegove muke nisu zaludu, i on će na nekon drugon svitu dočekat zeru pravde. S Uskrson kanda i u naš život ulazi nika nova mladost s mladin suncon i ranin cvićon, pa svi smo nikako radosni; koja je u tome tajna, nikad nisan razumija. Kad danas mislin na Veliku Nedilju u mojen mistu, sitin se tada, kako san s kora, za lamentaciju, ka mladi školarac motrija one doli, side i ćelave šjore, pa među njima za se san tražija misto za daleku starost, kad trudan od života se vratin, da počinen u rodnon Gradu. I često mislin: - Svemoćni Bože, da mi je provesti Veliku Nedilju u mojen mistu na moru, i sisti među moje vršnjake u staroj Katedrali, bila bi to ritka srića; pa da, ka moja mater, pratin u živoj viri Isusov pogreb, i združin se pokajniku, šta bos, u tuniki biloj, nosi staro Propeće iz naše župe kroz moj rođeni Grad, da bude otkupljenje i uskrs moje, ka Krist raspete Rvaske! Vinko Nikolić

prijelom2019-01.indd 9

4.7.2019. 10:07:53


10 teološka misao

Katekizmi K

PIŠE: don Dominik Škevin

prijelom2019-01.indd 10

Puno je ozbiljnih razloga da se upoznamo s katekizmima Katoličke crkve. Jer katekizam je riznica duhovnog blaga, blaga vjere, blaga evanđeoske duhovnosti, njezina predstavljanja, upoznavanja, tumačenja, razloga za prihvaćanje, uputa za življenje po vjeri. U njemu je mogućnost da nađemo odgovore na naša pitanja, razriješimo sumnje kade nam naiđu. U njemu je sve razumno raspoređeno prema našim duhovnim potrebama. Ničega previše, ničega premalo, Svega taman onoliko koliko je potrebno da nam vjera i duhovni život budu živi, puni smisla, poticaja, da nam vjera bude jaka, učinkovita, posebno snaga u podnošenju teškoća života. Mogli bismo još dosta toga nabrajati. Smatram da, iako ovako uopćeno rečeno, dovoljno govori koliko je blagodarno ako si damo truda da upoznamo ovo djelo Crkve napravljeno upravo da nam bude vodič u vjerovanju i djelovanju po vjeri kao i poticaj za život u zajedništvu s Bogom i ljudima.

O katekizmu općenito Katekizam je riječ iz grčkog jezika, koja u svom osnovnom obliku glasi „katehein“, a znači glasno poučavati. Latinski oblik je catechesis, a u hrvatskom jeziku se udomaćila riječ „kateheza“, a znači vjerska pouka. Katekizam je, prema tome, priručnik koji sadrži vjerske pouke najčešće u dijaloškom obliku – pitanja i odgovora. Izraz katekizam se upotrebljava i za ustanovu i praksu za svekoliko upoznavanje vjere i vjerskih istina koje se prakticiralo u Crkvi od samih početaka bilo usmenim putem bilo pismenim. Katekizmom se mogu u širem smislu, nazivati biblijskim prizorima oslikani prostori crkava u unutrašnjosti, a i vanjski prostori na kojima su vjernici putem slike upoznavali Bibliju i njezine pouke i poruke. Također se tim imenom može nazvati i institucija u Crkvi, koja se brinula da se vjernici pouče u istinama vjere i da ih razumiju i prakticiraju. Naravno usmeno upoznavanje pratilo je i pismeno tako da se već u VIII stoljeću spominju knjige vjerskog znanja pod tim imenom.

4.7.2019. 10:07:54


teološka misao 11

VJERSKA POUKA

mi Katoličke crkve Sadržaj katekizma U katekizmu je sadržan sav katolički nauk kojega kršćanin treba vjerovati i po njemu djelovati. Da bi to mogao najprije treba vjeru upoznati bez obzira kojim se putem ona daje i tumači, bilo usmenim putem bilo pismenim. Katekizam vjerno i organski izlaže nauk Svetoga pisma, predaje koja živi u Crkvi i autentičnog učiteljstva, kao i duhovnu baštinu otaca, crkvenih naučitelja, svetaca i svetica Crkve. Tako omogućuje bolju spoznaju kršćanskog otajstva i osvježava vjeru naroda Božjega. On vodi računa o tumačenjima nauka što ga je Duh Sveti nadahnjivao Crkvi tijekom vremena. Nužno je također da pomogne osvijetliti svjetlom vjere nove prilike i probleme kojih u prošlosti još nije bilo. Upravo zbog toga imamo više izdanja katekizama i u različitim vremenskim razdobljima. Time se ukazuje na nova pitanja i nove odgovore koji se prije nisu postavljali, a danas ih treba rješavati u duhu vjere. Sveti Papa Ivan Pavao II. proglasio je katekizam “sigurnim pravilom za poučavanje vjere i stoga valjanim i zakonitim sredstvom u službi crkvenog zajedništva”.

prijelom2019-01.indd 11

Karakteristike katekizma kao književne vrste Katekizam je određena književna vrsta u službi upoznavanja kršćanske vjere. Nastala je koncem srednjega vijeka, a procvat je doživjela u doba reformacije. Protestanti su se katekizmom služili kao glavnim sredstvom širenja svojih vjerskih nazora. Katolici su odmah odgovorili istim oružjem i njime se obilno koriste u odgoju mladeži sve do danas. Katekizmom se smatra ona službena crkvena knjiga u kojoj se sustavno izlaže temeljni nauk Crkve (najčešće u obliku pitanja i odgovora). Bitno je za pojam katekizma dvoje: prvo, njegova službenost; to je autoritativna knjiga, napisana i izdana u ime Crkve; drugo, sigurno, autentično i cjelovito prikazivanje kršćanske vjere, koju svaki kršćanin treba vjerovati, a ne kakvih pobožnih ili teoloških mišljenja i škola. Oblik pitanja i odgovora nije uopće važan ni bitan za vrstu katekizma. To je sporedna stvar, vezana uz povijesne poučne metode. Potreba za novim katekizmima Izdavanje novih katekizama zahtijevale su određene

povijesne okolnosti u Crkvi kao nužnost kojom će se određena situacija koja se stvorila u određenom trenutku priopćiti cijeloj Crkvi i tako doprinijeti rastu i napredovanju zajednice i pojedinca. Takva zbivanja u Crkvi su najprije Reformacija i protureformacija u 16. stoljeću. Pokret koji je pokrenuo Martin Luter početkom 16. stoljeća i koji je zahvatio cijelu Europu, a poslije se proširio na cijeli svijet jer je upravo tada, 1492., otkrivena Amerika. Takve prigode su i opći crkveni sabori kao Tridentski, prvi Vatikanski i Drugi vatikanski. To je i razdoblje iza Francuske revolucije koja je praktički dokinula Katoličku crkvu i kršćansku vjeru u Francuskoj i šire. Tako je sam car Napoleon sudjelovao u nastajanju novog katekizma kojega zovemo carski kad se ukinuta Crkva opet uspostavila u Francuskoj čemu je dosta doprinio i sam car Napoleon iako povjesničari za njega ističu da je bio ateist. Najpoznatiji pisac katoličkih katekizama je sv. Robert Belarmin isusovac nadbiskup Capue u Italiji kardinal i crkveni naučitelj. Rođen 1542. umro 1621.“ Na želju pape Grgura XIII. na Rimskom je kolegiju tumačio tzv. kontroverznu teologiju

4.7.2019. 10:07:54


12 teološka misao

od 1576. do 1588. I tada je nastalo njegovo slavno djelo u kojemu se manje-više nalazi sve ono što su tada novovjerci širili i naučavali. Bellarmino je na sve to dao odgovor pravovjernog katoličkog nauka. Dottrina cristiana breve, (Katolički nauk ukratko) njegovo je djelo koje je doživjelo rekordan broj izdanja i prijevoda na strane jezike. Bio je kao posrednik uvučen u razne sporove između Pape i nekih država. U sporu s Galileom Gallilejem, gledano s današnjeg stajališta, nije imao sreće braneći stari Ptolomejev sustav odnosa zemlje i sunca. Pun zasluga Bellarmino je 17. rujna 1621. preminuo u Rimu. Poznatiji katekizmi kroz povijest Prvi se katekizmi javljaju u VIII. stoljeću, a njihov će se broj povećavati osobito u vrijeme protureformacije (XVI. st.) kada su, zbog pojave različitih strujanja, vjernicima bili potrebni jasni odgovori o njihovoj vjeri. Nabrojimo nekoje od poznatijih katekizama. Tako postoje veliki katekizmi (za

prijelom2019-01.indd 12

župnike i propovjednike), mali katekizmi (za temeljne vjerske pouke), a u novije doba i katekizmi za odrasle u kojima se uz poznate sadržaje obrađuju i teološka pitanja o kojima se još uvijek raspravlja jer su se ta pitanja pojavila tek u naše vrijeme (npr. bioetički, kao eutanazija što je zapravo potpomognuto samoubojstvo ili ubojstvo, ovisno o tome kako se na to gleda ili rodna ideologija što je ukidanje razlikovanja muško, žensko. I prepuštanje svakom na volju da sebe odredi kao muški, ili ženski ili srednji rod, zapravo ništa. To je ustvari besmisleno izmišljanje i ruganje sa svim i svačim, a najprije sa samima sobom. Kao da su ljudi izgubuli sposobnost biti ljudi. Kako se snaći u tom košmaru i ostati čovjek sve je teže i teže. Značajniji katolički katekizmi su Rimski ili Tridentski katekizam (1566), Katekizam Petra Kanizija (Summa doctrinae christianae, 1529.), Novi katekizam ili Nizozemski katekizam (1966.), Katekizam Katoličke crkve (1985.), Katekizam sv. Roberta Belarmina i Katekizam sv. Petra Canizija Katekizam Tridentskog koncila Od svih katoličkih katekizama najveći je autoritet do sada imao Katekizam Tridentskog koncila (napisan 1566.) poznat još pod nazivima Rimski katekizam i Katekizam Pija V. ili jednostavno Tridentski katekizam, koji je samo na latinskom jeziku doživio 550 izdanja (posljednji u Vatikanu,

1989.), i preko 350 izdanja u prijevodima na 18 jezika, među ostalima i na hrvatskom pod naslovom „Katekism rimski“, Mleci, 1775., Od svećenika se očekivalo i od njih zahtijevalo da propovijedaju puku prema tom katekizmu na što su uvijek iznova upozoravali pape, osobito Klement XIII. i Pio IX. Župnici su se u propovijedima trebali držati katekizma (a ne kao danas kad mnogi propovijedaju što sami izaberu). Tridentski koncil (Tridentski sabor je devetnaesti ekumenski sabor Katoličke crkve. Održan je u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu (današnji Trento). Potaknuo je katoličku obnovu poslije Luterove reformacije i za nekoliko stoljeća obilježio katoličko stajalište prema svijetu, društvu i drugim kršćanskim konfesijama (tzv. posttridentska Crkva). Tako je katekizam osiguravao jedinstvo u propovijedanju katoličke istine, kao što je Misal Pija V. osiguravao jedinstvo (zapadne) liturgije i dao nemjerljiv doprinos Katoličkoj obnovi. Briga za pravovjerje, ispravnost nauka, prelazi dakle u prvi plan kad vjera kršćanina ugrožena krivovjerjem treba biti jasna i dobro formulirana, obrazložena u onoj mjeri u kojoj može biti jasna. Predlažući posvuda isto viđenje svijeta katekizmi, a među njima najviše ovaj Rimski ili Tridentski katekizam, oblikovali su vjeru i kulturu, način mišljenja i ponašanja. To više

4.7.2019. 10:07:54


teološka misao 13 što se katekizamski sadržaj iako nastao u Europi, svijetom širio putem misionarenja kroz puna 3 stoljeća. Katekizmom se prenosio jedan vjerski model, koji je ujedno i kulturni model predložen milijunima i milijunima osoba koje su istodobno kristijanizirane i humanizirane. Od jednog do drugog kraja zemaljske kugle ustanovljena je neka vrsta zajedničkog katoličkog govora, određena ideja o čovjeku, određeno viđenje

ljudskog, obiteljskog, društvenog, gospodarskog života i društvenog uređenja. Posljedica toga je ono što nazivamo kršćanska, zapadna kultura i civilizacija. Osamnaesto i devetnaesto stoljeće predstavljaju u određenom smislu klasično razdoblje katekizma time što strukture i metode postaju prostorno posvuda jednake. Isto tako i sadržaj i tekst priručnika, U temelju nastanka kulture koju zovemo zapadna i kršćanska stoji

katekizam, posebno Rimski ili Tridentski. Rekli smo da su i protestanti rabili katekizme. Posebno se ističu protestantski katekizmi: Luterov veliki i mali, 1529.), Calvinovkatekizam (Ženevski katekizam, 1537.), Evangelički katekizam za odrasle(1975.). Od pravoslavnih katekizama poznat je Filaretov (Drozdov) katekizam Ruske pravoslavne crkve. Prvi vatikanski sabor i carski katekizam Papa Pio IX. sazvao 29. lipnja 1868. godine, nakon dugogodišnjeg razdoblja njegovog planiranja i pripremanja Prvi Vatikanski sabor. Započeo je s radom 8. prosinca 1869. godine. Ovaj dvadeseti ekumenski sabor Katoličke crkve, održan tri stoljeća nakon Tridentskog sabora, prekinut je već 20. listopada 1870. Održavao se u Vatikanskoj bazilici, a sveukupno su održane četiri sjednice. Sabor je prekinut zbog rata između Pruske i Francuske, predaje Rima, pada Papinske države i njezinog ujedinjena s Italijom te nikad nije nastavljen. Prvi Vatikanski sabor je vodio papa Pio IX. te je bio prekinut “na neodređeno vrijeme”

Katekizam Tridentskog koncila

prijelom2019-01.indd 13

Na Prvom vatikanskom saboru vodila od 8. do 22. veljače 1870. rasprava o uvođenju jednog jedinstvenog katekizma za cijelu Crkvu. Sheme su prerađene te se o njima još raspravljalo u svibnju, ali ni jedna od njih nije bila za objavljivanje. Budući

4.7.2019. 10:07:54


14 teološka misao da sabor nije dovršen, ista je sudbina zadesila i katekizam. Nije donesen, ali je njegov nacrt bio logičan dodatak Konkordatu između tadašnjeg prvog konzula Napoleona i pape Pija VII.(1801.) kojim je Katolička crkva bila ponovno uspostavljena u Francuskoj. Katekizam se zvao još i „Carski katekizam Katekizam za uporabu u svim crkvama Francuskog Carstva” (1806). Sastavili su ga Napoleo-

nov ministar bogoštovlja Jean-Etienne-Marie Portalis (1745. - 1807.) i opat Etienne Bernier (1762. - 1806.), a odobrio ga je sam Napoleon. Papa Pio VII. nije odobrio prvi nacrt jer je vjera bila podložna Napoleonu. Međutim, papinski legat u Parizu kardinal Giovanni Battista Caprara (1733. - 1810.) namjerno je previdio papine primjedbe i autorizirao prihvaćanje dokumenta. Zajedno s Konkordatom “Katekizam” je Napoleonu, poslužio da si osigura podršku među katolicima Francuskog carstva pa tako i među stanovnicima Ilirskih pokrajina. U radu se posebno ističei ideja stvaranja “carskog patriotizma”, tj. promicanje dogme o Napoleonu kao Božjem predstavniku na zemlji kojem podanici-vjernici duguju lojalnost ističu se i prijevodi “Katekizma” na hrvatski, njemački, slovenski i talijanski jezik 1811. i 1812.

Katekizam pape Pija X.

prijelom2019-01.indd 14

Veliki katekizam svetog pape PijaX, Giuseppea Melchiorra Sarta (tako je papi krsno ime i prezime (1835-1914). Veoma je poznat i još i danas cijenjen Katekizam svetog pape Pija X. Taj katekizam izrastao je iz teksta koji je pripravio sam papa još kao biskup Mantove. Tekst je plod osobnog katehetskog iskustva čije su značajke jednostavnost izlaganja i sadržajna dubina. I još danas ima svećenika i laika koji se rado služe ovim katekizmom, a papa Benedikt XVI., prije nego je izabran za papu, rekao je da ovaj katekizam najsnažnije izlaže kršćan-

4.7.2019. 10:07:54


teološka misao 15 ski nauk i da njegov sadržaj može najsažetije predstaviti vjeru Crkve. Nazvao ga je kolosalnim djelom. Pontifikat svetog Pija X. ostavio je neizbrisivi trag u povijesti Crkve i bio je u znaku velikog nastojanja oko provođenja reforme, sažetog u geslu „Instaurare omnia in Christo“, tj. “Obnoviti sve u Kristu”. Njegovi su zahvati obuhvaćali razna područja crkvenog života. Od samog se početka posvetio preustroju Rimske kurije, zatim je pokrenuo radove na sastavljanju Zakonika kanonskog prava kojeg je proglasio njegov nasljednik Benedikt XV. Promicao je, nadalje, reviziju odgoja i obrazovanja budućih svećenika utemeljivši više pokrajinskih sjemeništa urešenih dobrim knjižnicama i učenim predavačima. Drugo važno područje njegova djelovanja bilo je poučavanje Božjeg naroda vjerskim istinama. Još dok je bio župnik, sastavio je katekizam, a tijekom biskupske službe u Mantovi radio je na sastavljanju jedinstvenog katekizma, ako ne sveopćeg, a ono bar za Italiju. Kao pravi pastir shvatio je da je u situaciji koja je vladala u tome razdoblju, zbog pojave migracija, bio nužan katekizam na koji će se svaki vjernik moći osloniti neovisno o mjestu i životnim okolnostima. Kao papa pripremio je tekst iz kršćanskog nauka za Rimsku biskupiju koji se proširio zatim po cijeloj Italiji i svijetu kao katekizam zvani “Katekizam Pija X.” Zbog jednostavnog, jasnog

prijelom2019-01.indd 15

II. Vatikanski koncil

i preciznog jezika i zbog učinkovitog izlaganja bio je za mnoge sigurna vodilja u učenju vjerskih istina. Jasnoća i preciznost formulacija, uz istovremenu sadržajnost i teološku dubinu, značajke su koje ovome katekizmu, unatoč njegovoj starosti, daju svevremensku vrijednost. Čak štoviše, mogli bismo na nj primijeniti usporedbu s poznatom izrekom o kvaliteti vina: što starije, to bolje. Današnje nam vrijeme, u kontekstu nerijetkih katehetskih nesnalaženja, otkriva još veću vrijednost klasičnog modela izlaganja vjere koji polazi od načela: najprije nauči što vjeruješ, postani utvrđen u vjeri, a zatim to primijeni na život. Stoga, u nadi da će ovaj katekizam doživjeti i drugo tiskano izdanje kod nas, povjeravamo ga kao neprocjenjivo korisno sredstvo vašoj osobnoj izgradnji vjere, sa željom da i ubuduće nastavi donositi što veće plo-

dove. Tako je govorio papa Benedikt XVI. Katekizam Drugog vatikanskog sabora Nakon Drugoga vatikanskog sabora, u svijetu je kulturalna revolucija. Crkva je trebala ponovno sažeti što vjeruje. Odjeci Drugoga vatikanskog sabora osjećali su se u crkvenoj javnosti pa je papa Ivan Pavao II., obilježavajući dvadesetu obljetnicu

4.7.2019. 10:07:55


16 teološka misao vjere, što je Crkvi od Gospodina povjereno poslanje, nastao je Katekizam Katoličke crkve. O čemu piše Katekizam Katoličke crkve?

završetka toga crkvenog događaja, 1985. godine sazvao Biskupsku sinodu. Na njoj su mnogi biskupi izrazili želju da se sastavi katekizam, sažetak koji se odnosi na vjeru i moral, „da bude polazna točka za katekizme i priručnike što se priređuju u raznim krajevima u svrhu promicanja vjerskog znanja.“ Biskupska sinoda dala je osnovnu smjernicu: „Izlaganje toga nauka mora biti biblijsko i liturgijsko. Treba iznositi siguran nauk, prilagođen suvremenom kršćanskom životu.“ Zadatak je 1986. godine povjerio Komisiji od 12 kardinala, a vodio ih je kardinal Joseph Ratzinger. Nakon devet redakcija, komentara teologa, egzegeta i kateheta, kao i biskupa iz cijeloga svijeta, 11. listopada 1992. godine sveti papa Ivan Pavao II. potpisao je Katekizam Katoličke crkve koji je i danas na snazi. „Proglašujem ga sigurnim pravilom za poučavanje vjere i stoga valjanim i zakonitim sredstvom u službi crkvenog zajedništva“, istaknuo je u Apostolskoj konstituciji „Fidei depositum „ – Čuvati polog vjere.“ Upravo zbog toga čuvanja pologa

prijelom2019-01.indd 16

Katekizam Katoličke crkve ima četiri dijela. U prvom objašnjava Vjerovanje. Saznajemo kako je čovjek otvoren za Boga, kako Bog pristupa čovjeku, govori se o nastanku Svetog pisma i Simbola vjere. Potom se detaljno tumači svaki zaziv Nicejsko-Carigradskog vjerovanja. Drugi dio posvećen je kršćanskom bogoslužju. Naime, Kristovo otajstvo o kojem je bilo govora u prvom dijelu Katekizma Katoličke crkve, u liturgiji se „navješćuje i slavi da vjernici od njega žive i o njemu svjedoče u svijetu.“ Središnji dio ove teme su sakramenti. Kršćansko djelovanje tema je trećeg dijela Katekizma u kojem se tumači čovjekov život u Duhu, a potom i Deset zapovijedi. Ovdje je moguće pronaći odgovore na pitanja što je to grijeh, što su strasti, koja je uloga savjesti, zašto čeznemo za srećom, zašto smo pozvani društveno djelovati itd. Kršćanska molitva je četvrti dio KKC-a. Ivan Pavao II. protumačio je da su ova četiri dijela KKC-a uzajamno povezana: „Kršćansko je otajstvo predmet vjere; slavi se i priopćuje u liturgijskim činima; prisutno je da prosvijetli i podrži djecu Božju u njihovom djelovanju; temelj

je naše molitve kojoj je povlašteni izraz ‘Oče nas’ i predmet naše prošnje, naše hvale i našega zagovora za druge.“ Katekizam obiluje biblijskim citatima kao i onima iz dokumenata Crkvenog učiteljstva. U 2865 brojeva donosi svu ljepotu kršćanske vjere koja, kada je prepoznata, zaslužuje biti oživljena jer je spasonosna – vodi do susreta sa živim Bogom. KKC nije pisan u obliku pitanja i odgovora nego u formi manjih odlomaka. No, svaki od njih može biti vrlo aktualan ako se pažljivo čita i promišlja. To nije gradivo koje se uči napamet nego se radi o sadržaju koji se živi. Tekst KKC-a na hrvatskom jeziku izdala je Hrvatska biskupska konferencija. Kraći oblici: Kompendij i Youcat Dok je Katekizam Katoličke crkve bogato i zahtjevnije štivo, postoji i stilski jednostavniji sažetak njegova sadržaja. Sudionici Međunarodnog katehetskog kongresa 2002. godine kardinalu Ratzingeru predložili su Kompendij, to jest sažetak Katekizma Katoličke crkve, što je godinu dana kasnije papa Ivan Pavao II. i odobrio. Godine 2005. potpisao ga je papa Benedikt XVI. U njemu je zadržana drevna katehetska metoda pitanja i odgovora, njih 598. Kompendij je katekizma, KC-a, „zamišljen dijalog učitelja i učenika kroz žustar slijed pitanja koja zahvaćaju čitatelja pozivajući ga da nastavi s otkrivanjem uvijek novih vidova istine svoje vjere.“ Na hrvatskom

4.7.2019. 10:07:55


teološka misao 17 drugoga čovjeka, koja može biti i naša. Ova je knjiga napeta jer nam govori o našoj vlastitoj sudbini i jer svakoga od nas najdublje dira.“ Hrvatsko izdanje Youcata kao nakladnik potpisuje Verbum. I sva ova tri katekizma mogu se nabaviti u knjižari Verbum u Šibeniku, a i u nekim drugim gradovima. Joseph Ratzinger, papa Benedikt XVI i Katekizam – osobno!

jeziku Kompendij je izdala Hrvatska biskupska konferencija, a njegovi su nakladnici Crkva u svijetu i Verbum, oba iz Splita. Pet godina kasnije nastao je i Katekizam za mlade pod imenom – Youcat. Poticaj za njega stigao je sa svjetskih susreta mladih koji traže Boga, žele mu vjerovati, žele stvarati zajedništvo. Youcat je izrađen pod vodstvom bečkog nadbiskupa kardinala Christopha Schönborna. Sadrži 527 pitanja i odgovora, obilje kratkih poticajnih misli i fotografija koje prate vjeru kao dokaz da ju je moguće živjeti u radosti. U njegovom uvodu papa Benedikt XVI., odgovarajući na neke primjedbe o tome je li potreban Youcat, izrekao je jedno veliko ohrabrenje mladima: „Neki mi kažu: današnje mlade to ne zanima. Ne slažem se s tim i siguran sam da imam pravo. Današnji mladi nisu tako površni kako se nekima čini. Oni žele znati o čemu se u životu zaista radi. Krimić je napet jer nas uvlači u sudbinu

prijelom2019-01.indd 17

Kako je kardinalu Ratzingeru bilo raditi na Katekizmu Katoličke crkve, knjizi koja sadrži temeljne istine naše vjere, otkriva mladima u Youcatu: „Taj me zadatak prestrašio. Priznajem, sumnjao sam može li takvo što uspjeti. Ta kako je moguće da autori, posijani po svem svijetu, zajedno slože jednu čitavu knjigu? Kako će ljudi koji žive ne samo zemljopisno, nego umno i duhovno na različitim kontinentima zajedno stvoriti tekst koji će imati nutarnje jedinstvo te biti razumljiv na svim kontinentima?... Priznajem da mi se danas čini kao pravo čudo da je taj plan konačno uspio.“ Mladima Sveti Otac nije sakrio svoje skladateljsko pero koje se otkriva u bogatoj slikovitosti govora o Katekizmu: „To je velika knjiga. Iz mnoštva glasova mogao se stvoriti zajednički zbor jer smo imali zajedničku partituru vjere koju je Crkva sve od apostola tijekom stoljeća prenosila.“ I ne samo skladatelj, već gorljivi Kristov apostol u našem vremenu, Benedikt XVI. uvjerava mlade, a time i sve nas: „Prouča-

vajte Katekizam! To je želja mojega srca. Ovaj Katekizam vam ne laska. Ne nudi vam laka rješenja. On vas zove na novi život... Morate znati što vjerujete! Morate svoju vjeru tako precizno poznavati kao što informatični stručnjak poznaje operativni sustav računala. Morate je razumjeti kao što dobar glazbenik poznaje svoj glazbeni komad... Treba vam božanska pomoć da se vaša vjera ne sasuši kao kaplja na suncu... Unesite neugašenu vatru svoje ljubavi u Crkvu, bez obzira koliko joj ljudi iznakazili lice.“ Kako nas lijepo uči papa Benedikt i potiče na dobro! Papa Benedikt XVI. nastavlja izlagati svoj odnos prema Katekizmu Katoličke vjere i naziva ga jednim od najvažnijih plodova Drugoga vatikanskog sabora. I kaže da u njemu „izbija na vidjelo bogatstvo nauka kojega je Crkva prihvatila, čuvala i pružala u svojoj dvotisućljetnoj povijesti“. Temelji na kojima je nastao KKC polaze od Svetog pisma do crkvenih otaca, od učitelja teologije do svetaca koji su živjeli u raznim razdobljima povijesti. Za Papu Katekizam „pruža stalni spomen na mnoge načine na koje je Crkva razmišljala o svojoj vjeri i sve više napredovala u nauku tako da može pružiti sigurnost vjernicima u njihovom vjerničkom životu“. No, da bismo se znali služiti Katekizmom, potrebno je upoznati ga zavoljeti i učiniti ga pravilom svoga života. A to je posao koji ne može nitko drugi učiniti nego samo mi svaki za sebe.

4.7.2019. 10:07:55


18 hodočašće u Svetu zemlju

HODOČAŠĆE VJERNIKA ŠIBENSKE BISKUPIJE

TRAGOVIMA ŠIBENČANINA SV

pred polazak

TEKST I FOTOGRAFIJE: Ivo Kronja

prijelom2019-01.indd 18

Vjernici Šibenske biskupije od 12. do 19. ožujka u hodočastili su u Svetu Zemlju. Predvođeno biskupom Tomislavom Rogićem, 413 vjernika hodilo je tragovima svetog Nikole Tavelića, prvog hrvatskog sveca koji je podnio mučeništvo u Svetoj Zemlji. Posljednje hodočašće Šibenske biskupije u Svetu Zemlju bilo je daleke jubilarne 2000. godine. Tada je hodočastilo stotinjak vjernika. Tijekom proteklih devetnaest godina bilo je pojedinačnih odlazaka manjih grupa šibenskih vjernika u Svetu Zemlju. Na razini Biskupije nije bilo organiziranog hodočašća. Odluka o hodočašću vjernicima je objavljena godinu dana prije samog putovanja. Među agencijama koje vode vjernike u Svetu Zemlju odabrana je udruga Sveta Zemlja i agencija „G – tour Međugor-

je“ vlasnika Davora Ljubića. Organizatori su prilikom planiranja hodočašća smatrali da bi se oko dvjestotinjak vjernika moglo odučiti na hodočašće. No kad su uslijedile prijave, pojavilo se veliko iznenađenje. U prvih nekoliko dana broj prijavljenih približio se broju tristo. Nedoumicu i strah u biskupa Tomislava Rogića i Davora Ljubića pobijedila je vjera u Božju providnost. Donesena je odluka da se ide dvama avionima i maksimalnim brojem od četiristo i dvadeset hodočasnika. U Svetu Zemlju stiže najveća organizirana skupina Hrvata u povijesti. Hodočasnici su krenuli u utorak 12. ožujka autobusima iz Šibenika prema Zračnoj luci Split. Potom su dvama zrakoplovima letjeti iz za Tel Aviv. Nakon dolaska u Izra-

4.7.2019. 10:07:55


hodočašće u Svetu zemlju 19

A SVETOG NIKOLE TAVELIĆA el, hodočasnici su krenuli u grad Haifu na goru Karmel i karmelićanski samostan Stella Maris. Misno slavlje u samostanskoj crkvi i svetištu predvodio je biskup Tomislav Rogić. U homiliji je vjernicima poručio da im cijelo hodočašće bude kao uspinjanje na goru preobraženja i traženje susreta s Gospodinom kako bi jasnije i odlučnije hodali kroz život Kristovim stopama. Prorok Ilija, koji je boravio na ovom brdu, želi nam primjerom svog života učvrstiti

korak sa Kristom. Ovdje smo u svetištu Gospe Karmelske koja je u našim župama od davnina čašćena kao zaštitnica ribara i težaka - ljudi koji se bore za svakodnevnu koricu kruha, koji žele ustrajati na Božjem zakonu pošteno izgrađujući život uzimaju za svoju zaštitnicu, kazao je biskup Rogić. I mi smo večeras ovdje došli sa svim nakanama koje smo ponijeli na hodočašće. Molimo za sve naše najbliže i naš hrvatski narod i njegov sadašnji trenutak, za

budućnost hrvatske obitelji, za otvorenost životu. Sve to donosimo Gospi Karmelskoj da svojim zagovorom bude naša zaštitnica, poručio je biskup. Drugog dana hodočašća vjernika Šibenske biskupije u Svetu Zemlju u srijedu 13. ožujka hodočasnici su boravili Nazaretu i Kani Galilejskoj. Središnji događaj bilo je misno slavlje u Bazilici Navještenja koje je u koncelebraciji sa svećenicima hodočasniBazilika Navještenja u Nazaretu

prijelom2019-01.indd 19

4.7.2019. 10:07:56


20 hodočašće u Svetu zemlju Bazilika Navještenja u Nazaretu

Kana Galijejska

s nadbiskupom Jeruzalema

prijelom2019-01.indd 20

cima i vodičima predvodio biskup Tomislav Rogić. Preko slavlja je propovijedao župnik i gvardijan u Kninu fra Marko Duran: Marija i danas ostaje zagovornica u našem pomirenju s Bogom. Prisutna je kao majka koja bdije nad bolesnom djecom. Marija je uzor služenja svakom vjerniku. Unutrošnjast Bazilike Navještenja oblika je obrnutog cvijeta ljiljana. Bazilika se nalazi se na mjestu gdje je bila Marijina kuća i gdje je anđeo Gabriel navijestio Mariji da će začeti i roditi Isusa. Bazilika je podijeljena na dva dijela: donji s kriptom gdje je Špilja navještenja i gornji Crkva u kojoj se održavaju misna slavlja. Bazilika je možda i jedna od najljepših crkava u Izraelu. Nakon Nazareta hodočasnici su pohodili crkvu i svetište u Kani Galilejskoj. Bračni parovi obnovili su bračne zavjete. Obnova zavjeta bila je na više mjesta zbog velikog broja parova. Treći dan hodočašća vjernika Šibenske biskupije u Izrael bio je u znaku obilaska Galileje i Galilejskog jezera. Prva postaja bila je Tabgha i Crkva Umnažanja. Tabgha je mjestu gdje je Isus umnožio pet kruhova i dvije ribice u dovoljnu količinu za nahraniti oko pet tisuća muškaraca. U Tabghi hodočasnici su posjetili su Crkvu Petrova prvenstva. To je mjesto o kojem je Isus upitao Šimuna Petra: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Hodočasnici su u crkvi molili pred stijenom na kojoj je prema predaji Isus blagovao s učenicima.

4.7.2019. 10:07:57


hodočašće u Svetu zemlju 21 Središnji dio hodočašća bilo je misno slavlje u crkvi Perova lađa koja je izgrađena nad Perovom kućom. Misno slavlje predvodio je biskup Tomislav Rogić. Homiliju je izrekao župnik u Skradinu don Gabrijel Jagarinec. Naglasak je stavio na Isusov Govor na gori i blaženstva koje je Isus izrekao. Vjernike je pozvao da krenu putem blaženstva koja vode izgradnji mira, tolerancije, suživota i pravde. Nakon misnog slavlja preko 420 hodočasnika posljednjeg dana boravka u Galileji uputilo se na Brdo Blaženstva, mjesto gdje je Isus izgovorio blaženstva. Dan proveden u Galileji hodočasnici su zaključili vožnjom po Galilejskom jezeru. U večernjim satima sudjelovali su na euharistijskom klanjanju u Bazilici Naviještenja u Nazaretu. Neponovljiv je to doživljaj molitve na arapskom, talijanskom, engleskom, ali i na hrvatskom. Oko četiristo i dvadeset hodočasnika Šibenske biskupije, među kojima je dvadeseti i jedan svećenik i šibenski biskup Tomislav Rogić, četvrti dan hodočašća u petak 15. ožujka, krenulo je iz Nazareta prema Jeruzalemu. Prva postaja na putu bilo je brdo Tabor ili brdo Preobraženja Isusova. U crkvi preobraženja slavljena je euharistija za sve hodočasnike Homiliju je održao župnik Jezera don Tuna Jozić. Osvrnuo se na događaj Preobraženja koji vjernicima ukazuje na budućnost i vječnost. Na stropu bazilike Preobraženja dio je i naše hrvatske domovine. Grede od

prijelom2019-01.indd 21

na obalama Galilejskog jezera

Galilejsko jezero

sv. misa na Brdu Preobraženja

4.7.2019. 10:07:59


22 hodočašće u Svetu zemlju slavonske hrastovine koju su darovali grof Eltz iz Vukovara i grof Pejačević iz Našica, na poticaj fra Ivana Frankovića, povjerenika Kustodije Svete Zemlje za Hrvatsku i BIH u vrijeme obnove crkve 1924. godine Nakon brda Tabor hodočasnici su krenuli na rijeku Jordan, na mjesto Isusovog krštenja te su obnovili krsne zavjete. Potom su obišli Qumran, mjesto gdje su pronađeni „Svitci s Mrtvog mora“ ili Kumranski spisi, a nakon Qumrana uslijedio je odlazak na obalu Mrtvog mora gdje su se neki i okupali. Dan je završio posjetom Jerihonu u kojem su hodočasnici obišli Zakejevu smokvu i vidikovac sa kojeg se vidi brdo na kojem je Isus bio iskušavan.

sv. misa na Brdu Preobraženja

sv. misa na Brdu Preobraženja

prijelom2019-01.indd 22

Peti dan hodočašća Svetom Zemljom za hodočasnike Šibenske biskupije bio je rezerviran za Betlehem. Odmah po dolasku šibenski vjernici pridružili su se velikom broju hodočasnika iz svih krajeva svijeta u Bazilici Rođenja koji su čekali red da uđu u špilju rođenja Isusa Krista. Nakon obilazaka špilje uslijedilo je misno slavlje u franjevačkoj crkvi svete Katarine koja je spojena s Bazilikom Rođenja, a koja pripada Grčkoj pravoslavnoj crkvi. Slavlje je predvodio biskup Tomislav Rogić. Propovijedao je župnik u Rogoznici don Filip Rodić. Impresivno su crkvom odjekivale hrvatske božićne pjesme. U crkvi svete Katarine hodočasnici su se spustili u špilju u kojoj je živio sveti Jeronim Dalmatinac. Posjet Betlehemu zvršio je u špilji

4.7.2019. 10:08:00


hodočašće u Svetu zemlju 23 Bogorodičina mlijeka. Prema predaji, Blažena se Djevica jednog dana zaustavila da se odmori i da nadoji Božansko Djetešce. Kapljica mlijeka je međutim kapnula na pećinu, od koje je ona postala potpuno bijela. Špilja je postala hodočasničko mjesto za bračne parove koji žele djecu, a tu dolaze i muslimanski vjernici. Šestog dana hodočašća vjernici su bili u Jeruzalemu. Središnji događaj bilo je misno slavlje u Bazilici agonije ili u Crkvi svih naroda. U crkvi se nalazi stijena na kojoj se Isus molio uoči muke. Slavlje je predvodio biskup Tomislav Rogić. Homiliju je održao župnik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša. Uđimo s Gospodinom Getsemani. Molimo Gospodina da shvatimo da nas u život jedino vodi vršenje volje Božje, poručio je vlč. Mateša. Vjernici su u nastavku dana pohodili jeruzalemske znamenitosti. Imali su pobožnost Križnog puta, pohodili su Jafina vrata, mjesto gdje je mučen sveti Nikola Tavelić. Svakako je vrhunac dana bio pohod Bazilici Svetog groba. Sedmog dana hodočašća u Svetu Zemlju, u ponedjeljak 18 ožujka, hodočasnici su bili i dalje u Jeruzalemu. Obilazili su kršćanske znamenitosti svetog grada. Dan su započeli misnim slavljem u samostanskoj crkvi svetog Spasitelja na Sionu gdje je sjedište Kustodije Svete Zemlje. Misno slavlje koje je predvodio biskup Tomislav Rogić bilo u znaku svetog Nikole Tavelića.

prijelom2019-01.indd 23

rijeka Jordan

Kumran

Mrtvo more

4.7.2019. 10:08:01


24 hodočašće u Svetu zemlju

Betlehem, Bazilika rođenja

Prigodnu homiliju održao je rektor nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića i gvardijan samostana svetog Frane u Šibeniku fra Ivan Bradarić. Ovo hodočašće organizirano je kao zahvalno hodočašće za dar našeg prvog kanoniziranog svetca Nikole Tavelića, kazao je fra Ivan Bradarić. Nikola Tavelić je pokazao kako se ljubi Gospodina i kako se ispunja zapovijed ljubavi. Ljubiti do kraja kao i Isus. Nikola želi spasenje. Nikola nije umro nego je darovao svoj život za bližnjega, poručio je rektor Bradarić. Hodočašće vjernika Šibenske biskupije u Svetu Zemlju završilo je u utorak 19. ožujka misom zahvalnicom u crkvi svetog Spasitelja u Jeruzalemu. U uvodnom dijelu slavlja, koje je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić, hodočasnike je pozdravio jedan od čuvara Kristova groba Hrvat fra Siniša Sreberenović i gvardijan samostana svetog Spoasitelja fra Marcelo Ariel Cichinelli.

Betlehem, Bazilika rođenja

Betlehem, Bazilika rođenja

prijelom2019-01.indd 24

Tom prigodom fra Siniša Srebrenović naglasio je kako je franjevcima u Svetoj Zemlji posebno na srcu Šibenska biskupija i to preko Svetog Nikole Tavelića. On je prvi svetac Kustodije Svete Zemlje. Kustodija ima drugih blaženika ali Tavelić je jedini svetac. Ponosimo se da je Hrvat i da je ovdje djelovao. Hvala Šibenskoj biskupiji i cijeloj crkvi u Hrvatskoj na svemu što čini za kršćane u Svetoj Zemlji, kazao je pater Srebrenović.

4.7.2019. 10:08:02


hodočašće u Svetu zemlju 25 Mi smo ovdje čuvari svetišta i kamenja nego smo čuvari žive Crkve. Čuvari smo i svetih mjesta, a ono što bi bilo veza sa svetim mjestom djelić je svetog mjesta ili relikvija. Kustod Svete Zemlje je Šibenskoj biskupiji odlučio darovati kamen iz Kristova Groba, kazao je otac Srebrenović dok je predavao relikviju biskupu Rogiću. Kamen je uzet iz Kristovog groba prilikom obnove prije nekoliko godina. Medalja Križ hodočasnika dijeli se zaslužnim hodočasnicima, a ustanovio ju je papa Leon XIII. Odlikovanje je papinskog prava, a dijeli ga Kustod Svete Zemlje u ime Pape. Tu medalju je dobio fra Tomislav Glavnik za zasluge koje je napravio u promicanju Svete Zemlje te za sve što je učinio da se Getsemanskom vrtu vidi prisutnost Hrvata, kazao je fra Siniša Srebrenović. U homiliji je biskup Rogić naglasio kako Bogu zahvaljuje za sveto i milosno vrijeme hodočašća. Koliko se posvetimo svetom, toliko nas sveto Božje može posvetiti i blagosloviti, poručio je biskup Rogić hodočasnicima. Kazao je kako će relikvija, kamen iz svetog groba, biti izložena u katedrali svetog Jakova na štovanje na Veliki petak i Uskrs ove godine. Slavlje je završilo svečanim Tebe Boga hvalimo i Lijepom našom. Nakon misnog slavlja četiristo i dvadeset hodočasnika krenulo je put Tel Aviva i zračne luke Ben Gurion. U večernjim satima stigli su u Šibenik.

prijelom2019-01.indd 25

Getsemanski vrt

Bazilika agonije

Kamen s Kristova groba

4.7.2019. 10:08:03


26 aktualno

PISMO HBK patrijarhu Irineju

ZABORAV – ČOVJEKO Autor: Branimir Zmijanović, dipl.iur.

Umjesto uvoda

U našoj sadašnjici svjedočimo mnogim čudnim društvenim pojavama koje su u proturječju, izazivaju nelagodu, stid, čuđenje, tugu, razočaranost, bojazan, strepnju….. Agresivni politički aktivisti, takozvani borci za slobodu medija i mišljenja, samoprozvani neovisni novinari i koješta drugo, propagiraju ideje koje su tek kozmetički sastavni dio fonda općih sloboda čovjeka i građanina, vješto ih instrumentalizirajući i zlorabom pretvarajući u moćno oružje protiv istinske slobode – slobode izbora i savjesti. Naime, toliko smo od tih samozvanih dušebrižnika i velikih boraca za slobodu čuli o tome kako „…povijest treba ostaviti povjesničarima,

prijelom2019-01.indd 26

….mene ne zanimaju povijesne teme, nego projekti za budućnost,…okrenimo se budućnosti…“ itd., takvih ispraznica je cijela sila i možemo ih čuti na svakom kutu, iz svakog i svakakvih medija i od svakakvih političara. Točno je da se moramo brinuti o sadašnjosti i budućnosti, ali baš zato pogled k istini mora biti pogled k istini o povijesti iliti povijesnoj istini. Bez poštovanja tog, u bitnom, etičkog principa ne možemo biti sigurni u istinitu, time poštenu sadašnjost i budućnost. Što se želi reći. Treba se vratiti osnovnoj tvrdnji i naslovu teksta, kako je zaborav čovjekovo prokletstvo. O blagdanu Stepinčeva, 10.veljače ove godine, obznanjeno je u javnosti kako je HBK odgovorila patrijarhu Irineju, na njegove izjave, koje „..ne pridonose miru i razumijevanju…“ nego raspiruju mržnju. Ulaskom u posve razrušen Vukovar nakon tromjesečnih borbi Davida protiv Golijata, razularena i pijana banda četnika i pripadnika srpske JNA urlaju „….Slobo..šalji salate, mesa nemoj, klat ćemo hrvate….“ a tavkih je scena i urlanja i klanja bilo neizmjerno! Jesmo li to zaboravili? Razdragan u društvu svojih suradnika i intimusa, no, ipak

sa naslovnice srpskog dnevnog lista

snimljen, Porfijire Perić pjeva četničku pjesmu o kokardi četničkog vojvode popa Đujića, inače zapovjednika zloglasne Dinarske divizije. Zar se i to zaboravilo? U Beogradu se intenzivno radi na otvaranju i postavljanju muzeja posvećenog Dragoljubu Draži Mihailoviću, četničkom vojvodi, zapovjedniku Vojske Jugoslavije u otadžbini (Ravnogorski četnički pokret). I to se zaboravilo?

4.7.2019. 10:08:04


aktualno 27

KOVO PROKLETSTVO? Predsjednik Srbije A.Vučić je u Bačkoj Palanci nad Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 4.kolovoza 2018. godine javno uposredio Hrvatsku s nacističkom Njemačkom jer je potonja htjela državu bez Židova, a Hrvatska bez Srba. I to se zaboravilo? U srcu glavnog grada Republike Hrvatske, dakle, u Zagrebu, u muzeju Mimara održava se po drugi put Dan Vojske Republike Srbije (?!) bez novinara, uz blagoslov i suradljivost tzv.hrvatskih političara Budimira Lončara (neovjenčanog laureata zlatne medalje grada Zagreba) i drugih, iste one vojske koja je žarila i palila našom zemlljom, klala nevine civile ratne zarobljenike, koja je organizirala koncentracijske logore, najveće poslije drugog svjetkog rata, koja je sudjelovala u pokoljima u Vukovaru, Srebrenici i drugdje….Zaboravili, opet? Katolici naše domovine su najvećim dijelom etnički Hrvati, i da Domovinski rat nije samo vođen protiv etničkog neprijatelja, nego i katoličke crkve kao takve jasno proizlazi i iz činjenice da je tijekom agresije na Domovinu uništeno, potpuno, teže ili manje preko 1300 sakralnih objekata katoličke crkve. Zaboravismo i na to? Istovremeno dok se relati-

prijelom2019-01.indd 27

viziraju svi gornji fenomeni naš se javni prostor zasipa kritikama hrvatskom narodu (ili barem jednom njegovom, ujedno i najvećem dijelu) ali i samoj crkvi, štošta, od relativiziranja zločina, promicanja „opskurnih“ knjiga još opskuprnijih autora koje tematiziraju logor Jasenovac, pozdrav Za dom spremni, itd., a istodobno, posve sinkronizirano, napada se, konstantno, lik i djelo blaženog Alojzja Stepinca. U tom, nedvojbenom govoru mržnje prednjače političari srpske manjine u Hrvatskoj, političari iz Srbije, prvaci SPC-a kao i cijela bulumenta uvodno navedenih političara, javnih radnika i novinara, cijela sila „boraca protiv rastuće fašizacije“ itd., koji se u jednom apsolutno slažu, svi od prvog do zadnjeg, a to je da preziru sve što predstavlja istinu i savjest, rigaju vatru na

domoljublje, branitelje, sve što podsjeća na Domovinu! Da nije tako, zar ne bi, istine radi, koju navodno toliko traže i na njoj inzistiraju, stremili k tome da se razjasni uloga Stepinca u drugom svjetskom ratu, i poraćju. Bavili bi se faktografijom i demontiranjem neistina složenih u partijskom komitetu, stremili bi k istini o tome koliko je ljudi bez suđenja pobijeno 1945. i kasnije, …. Ali ne, njih ta istina i savjest ne zanimaju. U tom svjetlu svakako treba gledati i vidjeti i sasvim recentno, vrlo neugodno pismo zabrane obavljanja misnog slavlja povodom komemoriranja pokolja u Bleiburgu i križnom putu, Obrazloženje se čini kao da je „sinkronizirano“ s prije spomenutim! Donosimo pismo HBK upućeno patrijarhu Irineju u cijelosti

Patrijarh Irinej na predstavljanju knjige

4.7.2019. 10:08:04


28 aktualno

PISMO HBK – istina prije svega

zasjedanje HBK

Donosimo pismo HBK upućeno patrijarhu Irineju u cijelosti Zagreb, 18. studenoga 2018. Vaša Svetosti! U novije vrijeme, napose nakon prošlogodišnjega završetka rada Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i Srpske Pravoslavne Crkve, čija je zadaća bila zajednički razmotriti lik bl. Alojzija Stepinca prije, tijekom i nakon II. svjetskog rata, učestale su izjave i svojevrsni prijekori u javnim nastupima i medijima najviših predstavnika Srpske pravoslavne Crkve, upućeni Katoličkoj Crkvi i biskupima u Republici Hrvatskoj, među kojima posebnu težinu imaju Vaše riječi. Ovim pismom Hrvatska biskupska konferencija želi Vam o njima dobronamjerno i s poštovanjem iznijeti svoj stav. 1. Vaša Svetost je nekoliko puta javno ponovio kako biskupi u Hrvatskoj šute. Na hirotoniji dalmatinskoga episkopa, gospodina Nikodima Kosovića (1. listopada 2017.) u prisutnosti splitsko-makarskoga nadbiskupa msgr. Marina Barišića i šibenskoga biskupa msgr. Tomislava Rogića, ustvrdili ste kako od braće katolika očekujete »pre svega od predstavnika Crkve da čujemo reč jevanđeljsku, reč mira, reč ljubavi, da čujemo reč da smo pre svega hrišćani i kao takvi da bar jedni prema drugima pokažemo ljubav i uvažavanje«. U svom intervjuu Televiziji Hram (3. siječnja 2018.) kazali ste

prijelom2019-01.indd 28

kako Vas »iznenađuje ćutanje Rimokatoličke Crkve. Crkva u Hrvatskoj ćuti. I danas se dešava mnogo nemilih događaja. Crkva ćuti«. Istaknuli ste da »Crkva koja je u velikoj meri doprinela tim bivšim odnosima, (treba) da podigne svoj glas u interesu istine, pravde, u interesu zajedničke vere«. Na 62. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga (24. listopada 2017.), govoreći o stradanju srpskoga naroda tijekom XX. stoljeća, izjavili ste da je najtragičnije to što su ona došla »jednim delom od muslimana, a mnogo više od naše braće rimokatolika». Dodali ste: »Naša Crkva toliko godina očekuje da čuje reč kajanja i izvinjenja naše braće rimokatolika, nikada nismo tu reč čuli. Verovatno je nećemo ni čuti. I ono što nas posebno stavlja pred veliku jednu muku, a to je što mnoge ideje prošlosti i danas su prisutne u tim narodima. (…) Narod koji stvara istoriju na zločinu, na krvi drugoga naroda, taj narod nema budućnosti». U svojoj propovijedi (4. kolovoza 2018.) u Bačkoj Palanci, prigodom godišnjice vojno-redarstvene akcije Oluja među ostalim ste rekli: »Danas, posle dve decenije pitamo se što je taj narod (hrvatski) rukovodilo i motivisalo da dignu svoju ruku na braću svoju, na braću koji su delili podneblje i ovu blagoslovenu zemlju dugi niz godina? Kakva ih je sila na to motivisala i da li je imalo neke sile druge koja je mogla da to zadrži i onemogući? Imala je. To

4.7.2019. 10:08:04


aktualno 29 je bila institucija Crkve koja je jedino mogla da zaustavi taj ponor, to zlo koje je iznenadilo ne samo naš narod, nego čitav narod sveta, pogotovo hrišćanske narode. I ako ima netko tko je zatajio, i netko tko je mogao da to zlo zaustavi, to je bila Crkva. (…) Crkva koja je pozvana da širi ljubav, narod koji čita jevanđelje, narod koji se moli Bogu i istome Spasitelju, zaboravio je kome pripada i stavio se u jednu sasvim drugu stranu koja ne može nikada i ničim biti opravdana. Strašna tragedija, ta mržnja koja je počela u prošlosti nastavila se i u vreme takozvane Oluje, i što je tragično, ona je prisutna i danas.» Za Vašega pohoda Crnoj Gori u mjesecu srpnju ove godine, na pitanje novinara s kojom biste povijesnom epohom usporedili položaj Srba danas u Crnoj Gori, u intervjuu za podgorički dnevnik Dan (23. srpnja 2018.) odgovorili ste: »Usporedio bih ga sa položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH). Nažalost u Hrvatskoj ni danas nije bolji položaj Srbima.« Neposredno po završetku rada Mješovite komisije za zajedničko razmatranje lika bl. Alojzija Stepinca, svi srpski članovi ove Komisije potpisali su 16. srpnja 2017. priopćenje za javnost, u kojem polemiziraju s beogradskim Večernjim novostima, te s uvredljivim konotacijama govore o zagrebačkom Kaptolu, prepoznavajući u pisanju navedenih srpskih novina »kaptolsku dirigentsku palicu«, jer su prenijele hrvatski prijevod završnoga Priopćenja Mješovite komisije, pripisujući prevoditelju namjerne netočnosti. Glasnogovornik Srpske Pravoslavne Crkve, bački episkop Irinej u Saopštenju od 18. srpnja 2017. nastavio je polemiku sa spomenutim novinama, nazivajući njihovo pisanje »kaptolskim komentarima iz Zagreba« i iskazujući svoj stav ne baš blagim rječnikom: »Ne bih da se ovde i njima bavim iako su mi veoma dobro poznati pošto sam ih slušao i čitao stotinama puta, a sadržaj nekih znam gotovo naizust. Sve u svemu, navijačko, servilno – rekao bih: kaptololatrijsko i antipatrijaršijsko – sočinjenje…« Ni u nekim drugim prigodama bački vladika Irinej nije birao riječi kad je govorio o Crkvi i biskupima u Hrvatskoj. Kao glasnogovornik

prijelom2019-01.indd 29

papa Ivan Pavao II. proglašava blaženim kardnala Stepinca

Srpske pravoslavne Crkve osobito teške optužbe izrekao je u Saopštenju za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne Crkve sa redovnog zasedanja održanog u Pećkoj Patrijaršiji i Beogradu od 29. aprila do 10. maja 2018. godine. U Saopštenju je ustvrdio: »Konstatovano je takođe da su odnosi sa Rimokatoličkom Crkvom, Crkvama Reformacije i ekumenskim organizacijama korektni i konstruktivni, što nažalost, ne važi za odnose sa Hrvatskom biskupskom konferencijom, u kojoj, pored dobronamernih biskupa koji deluju u duhu Drugog vatikanskog sabora, postoji, nažalost, i dobar broj biskupa neprikrivene proustaške orijentacije i ustašoidne retorike. Sabor se nada da će oni prvi izvršiti veći uticaj na hrvatske rimokatoličke vernike nego ovi drugi.« 2. Vaša Svetosti! Pitamo se, kakav bi mogao biti cilj i smisao navedenih tvrdnji po kojima kod Katoličke Crkve u Hrvatskoj i njezinih pastira ne postoji gotovo nikakvo dobro, nego samo zlo. U ne tako davnim vremenima slušali smo slične ocjene i o Vatikanu i o papi. Međutim, danas čujemo pohvale papi Franji i Rimokatoličkoj Crkvi, a pokude biskupima i Crkvi u Hrvatskoj. U intervjuu objavljenom u Jutarnjem listu (7. siječnja 2017.) ponešto ironično kažete “da ispadne kako srpski pravoslavni episkopi više drže do autoriteta rimskog biskupa negoli pojedini hrvatski katolički biskupi”. Smatramo neobičnim da poglavar jedne pravoslavne mjesne Crkve javno suprotstavlja biskupe Katoličke Crkve u Hrvatskoj papi Franji, upućuje im prijekore i pripisuje zločine cijeloj toj Crkvi i cijelom hrvatskom narodu. Za zločine, kako u hrvatskom tako i u srpskom te

4.7.2019. 10:08:04


30 aktualno te posluša, stekao si brata« (Mt 18,15-16). U prosudbama o drugima polazište treba biti argument istine koji valja obrazložiti »blago i s poštovanjem, dobre savjesti« (1 Pt 3,16), a eventualnu uvredu oprostiti i »do sedamdeset puta sedam« (Mt 18,22).

papa Benedikt XVI. u molitvi pred grobom bl. Stepinca

u drugim narodima, krivi su pojedinci s imenom i prezimenom pa je na njima odgovornost za ono što su počinili. Ne uspijevamo razumjeti namjere Saopštenja sa zadnjega zasjedanja Svetoga Arhijerejskog sabora Srpske Pravoslavne Crkve kad javno razvrstava hrvatske biskupe i tumači tko je od njih dobronamjeran i tko od njih djeluje prema II. vatikanskom saboru a tko ne, te većinu od njih označuje kao ljude »neprikrivene proustaške orijentacije i ustašoidne retorike« bez objašnjenja na temelju čega ih smatra takvima. Bački vladika Irinej u intervjuu Politici (20. lipnja 2018.) ponovio je tvrdnju o korektnim odnosima s Rimokatoličkom Crkvom u cjelini, ali ne i s biskupima Hrvatske biskupske konferencije, »uz časne i hvale vredne izuzetke», te u znatnoj mjeri i Bosne i Hercegovine, koji »kao da i ne čitaju izjave i deklaracije koje objavljuje njihov sopstveni vrhovni poglavar zajedno sa pravoslavnim patrijarsima, a ni druge izjave i tekstove pape Franje». Željeli bismo znati koji su razlozi zabrinutosti Vaše Svetosti i bačkoga vladike Irineja za odnos hrvatskih biskupa prema papi Franji? Naša povezanost s rimskim biskupom utemeljena je u vjeri Katoličke Crkve da je papa nasljednik sv. Petra, glava Biskupskoga kolegija, Pastir sveopće Crkve koji predsjeda zajedništvu u ljubavi, pa mu u tom duhu trajno iskazujemo puno povjerenje i duboko poštovanje te u vjerničkom posluhu prihvaćamo njegovu učiteljsku riječ. S obzirom na odnos između Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve u Hrvatskoj smatramo da ga treba krasiti evanđeosko načelo: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako

prijelom2019-01.indd 30

Navedenim javnim negativističkim načinom komuniciranja nije moguće riješiti bilo kakav problem ili pitanje. Takav pristup u hrvatskome društvu izaziva otpore prema nastupima Vaše Svetosti, budi nepovjerenje prema Vašoj osobi i prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi te prema samim srpskim građanima u Hrvatskoj, produbljuje ranjenosti iz ratnoga vremena koje još nisu ozdravljene, potiče mržnju. Nastupi koji ne očituju nikakva suosjećanja za žrtve i stradalnike uzrokovane od srpske strane, osobito teško pogađaju one hrvatske ljude koji su za vrijeme nedavnoga Domovinskoga rata bili istjerani iz svojih domova na području tzv. Republike srpske krajine, Bosne i Hercegovine, napose iz banjalučkoga kraja, gdje nije bilo rata, a ubijena su i trojica svećenika. Tijekom 1991. godine u Hrvatskoj je bilo 536.000 prognanika i izbjeglica, dok ih je 1992. bilo oko 800.000 iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Socijalističke Republike Jugoslavije, odnosno Srbije, Vojvodine, Kosova i Crne Gore. Kuće su im najvećim dijelom bile razorene, brojna rodbina poubijana a mnogi otjerani u srpske logore. U to doba među prognanicima je bio i jedan sadašnji hrvatski biskup, koji je kao župnik s vrećicom u ruci zajedno s vjernicima izbjegao iz svoje župe pred nasiljem srpskih snaga. Određeni broj drugih svećenika, redovnika i redovnica završio je također u srpskim logorima, a jedan je svećenik ubijen. Tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj po dosadašnjim saznanjima stradalo je 15.007 osoba, od kojih je 13.914 ubijeno, a 1093 nestalo. Više od 1300 objekata Katoličke Crkve i drugih svetinja uništeno je ili teško oštećeno. Navedene činjenice otvaraju pitanja na koja svi mi dugujemo odgovore istini i pravednosti. Temeljno je pitanje koje si moramo svi postaviti: Je li istinito i moralno ono što o drugima javno govorimo? Prešućujemo li dio istine? Jesmo li možda postali »suci što naopako sude« (Jak 2,4) i drugima oduzimamo dobar glas?

4.7.2019. 10:08:04


aktualno 31 Posebnu težinu ima izjava Vaše Svetosti da je nedavni rat mogla spriječiti Katolička Crkva u Hrvatskoj. Nije ona imala nikakva utjecaja na srpskoga predsjednika Slobodana Miloševića, na Jugoslavensku narodnu armiju, na paravojne postrojbe iz Srbije, niti na druge koji su pokrenuli i vodili rat na hrvatskome tlu. Naše zauzimanje za mirno rješavanje problema kod njih nije imalo nikakva odjeka. Rat je očitovao da nije utemeljena tvrdnja koju smo nekoliko puta čuli od Vas, kako hrvatski katolici slušaju svoju Crkvu za razliku od pravoslavnih vjernika. Poznato je, naime, da je većina srpskih političara, kao i Srpska Pravoslavna crkva u vrijeme demokratskih promjena 90-tih godina prošloga stoljeća, zastupala stav kako srpski narod ne može živjeti s hrvatskim narodom u samostalnoj hrvatskoj državi nego isključivo u okviru zajedničke države, a ako to nije moguće, Srbi nemaju drugoga izbora nego uzeti oružje u ruke. U pismu Lordu Peteru Carringtonu, predsjedatelju Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, patrijarh Pavle je u studenom 1991. napisao: »Ti naši sunarodnici, iste vere i krvi, suočeni su sa sledećim kobnim izborom: ili će se oružjem u ruci izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te nove Nezavisne Države Hrvatske pre ili posle isele. Trećeg nema. Za to ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajina. Teritorije na kojima je srpski narod vekovima živeo i na kojima je aprila 1941. imao etničku većinu pre genocida izvršenog nad njim od strane hrvatskih kvinsliških vlasti, ne mogu ostati u sastavu bilo kakve nezavisne Hrvatske, već se moraju naći pod zajedničkim državnim krovom sa današnjom Srbijom i svim srpskim krajinama.« Premda je patrijarh Pavle 1999. godine prigodom svoga prvoga posjeta Zagrebu nakon Domovinskoga rata savjetovao Srbima da budu lojalni građani Hrvatske i potaknuo ih »Časno ispunjavajte svoje građanske dužnosti i postupajte savesno po državnim zakonima Republike Hrvatske«, posljedice navedene srpske politike osjećaju se i danas u srpsko hrvatskim odnosima, za koje se ne može optuživati Katoličku Crkvu. Izneseni stav o nemogućnosti Srba da žive s Hrvatima u hrvatskoj državi pokazao se osobi-

prijelom2019-01.indd 31

to pogubnim tijekom vojno-redarstvene akcije Oluja, kad je vodstvo krajiških Srba naredilo njihovo iseljavanje iz mjesta stanovanja i odlazak iz Hrvatske, kako svjedoči pouzdana ratna dokumentacija. Vaše mišljenje koje ste iznijeli na već spomenutom 62. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga (24. listopada 2017.): »Gde god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u Bosni, bilo u Vojvodini, bilo Crnoj Gori i u drugim mestima« ne pridonosi miru i razumijevanju, jer samo Srbima dajete određena prava, bez objašnjenja kakva bi prava imali drugi građani koji žive sa Srbima. Povjerenje među Srbima i Hrvatima ne izgrađuje ni Vaše prešućivanje hrvatske države. Naime, kad upućujete pisane poruke vjernicima Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, Vi gotovo redovito ne navodite državu u kojoj oni žive nego pokrajine Dalmaciju, Slavoniju, Liku. Neovisnost Republike Hrvatske priznale su gotovo sve svjetske države te joj Vaše ignoriranje ne može nauditi, ali ono nanosi štetu Vašemu ugledu u Hrvatskoj i ujedno građane srpske nacionalnosti stavlja u nova iskušenja. Kad u svojoj nedavnoj izjavi u Crnoj Gori tvrdite da Srbima ni danas nije bolje u Hrvatskoj nego li je bilo za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, uvjeravate svoje sunarodnjake i druge hrvatske građane u nešto što nije točno i što ulijeva strah. Status Srba u Hrvatskoj definiran je Ustavom i zakonima, oni imaju svoje predstavnike u Hrvatskome saboru i na svim razinama lokalne uprave te danas participiraju kao koalicijski partneri u Vladi Republike Hrvatske i imaju mogućnost legalnim putem zauzimati se za ostvarenje svojih

Patrijarh Irinej i nadbiskup Puljić

4.7.2019. 10:08:04


32 aktualno

patrijarh Irinej i nadbiskup Bozanić

prava. Osim toga, ubrzo nakon potpisivanja posljednjega Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, Hrvatska je Vlada sklopila sličan Ugovor sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom po kojem joj iz državnoga proračuna dodjeljuje određena financijska sredstva te je ona otvorila i vlastitu Gimnaziju u Zagrebu. Nije malen broj nekretnina, oduzetih tijekom komunističke vladavine u Jugoslaviji, koje je Republika Hrvatska vratila Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. 3. Vaša Svetosti. Sve što su hrvatski biskupi u Jugoslavenskoj biskupskoj konferenciji a potom i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na čelu s kardinalom Franjom Kuharićem govorili i činili tijekom rata od 1991. do 1995. i nakon njega do danas, dokumentirano je i svakome dostupno, među ostalim i u jednoj od najnovijih knjiga koju je napisala Julija Barunčić Pletikosić pod naslovom Katolička Crkva u Hrvatskoj i Domovinski rat 1991 – 1995. U različitim prigodama, na susretima s patrijarhom Pavlom, u propovijedima, nastupima u javnim medijima biskupi su se zauzimali za pravo Hrvata na slobodnu državu, te pravo svih njezinih građana, napose Srba da u njoj žive svoj vlastiti nacionalni, kulturni i vjerski identitet. Dizali su glas protiv svakoga nasilja, tražili da se nastali problemi rješavaju mirnim putem, snažno se borili protiv mržnje i osvete Srbima. Za najtežih progona hrvatskoga stanovništva i rušenja njihovih kuća i svetinja, kardinal Kuharić je u svojoj propovijedi u Petrinji, na blagdan sv. Lovre 10. kolovoza 1991., pozvao: »Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću

prijelom2019-01.indd 32

zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njega! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!« Nažalost, ovakve riječi nismo čuli od predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve. Od Kuharićeva evanđeoskoga stava posve se razlikuje izjava pakračkoga episkopa Lukijana Pantelića, koji je u to isto vrijeme uvjeravao svoje sunarodnjake da djeluju po načelu »Sada ćemo opet uzeti Stari zavet u kome piše ‘Oko za oko, zub za zub, mladić za mladića’, a posle Novi zavet ,”ko tebe kamenom ti njega hlebom”«. Hrvatski su biskupi nakon legalne i međunarodno priznate vojno-redarstvene akcije Oluja upozoravali na nedopustivost ubojstava, pljački i paleža kuća srpskih izbjeglica te su se zauzimali za njihov povratak. Želimo napose spomenuti šibenskoga biskupa msgr. Srećka Badurinu, koji se izložio nemalim pogibeljima u takvom nastojanju. Među ostalim, biskupi su intervenirali kod hrvatskih vlasti da se episkopi Srpske Pravoslavne Crkve, koji su na početku rata otišli iz Hrvatske, vrate u svoja sjedišta, a svoju osjetljivost za stradanja srpskih svetinja iskazali su i na taj način što su u knjigu Ranjena Crkva u Hrvatskoj – Uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991. – 1995.), u izdanju HBK 1996. godine, stavili i prikaz razorenih sakralnih objekata Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. 4. Usred ratnih zbivanja, kad su neki smatrali da nije uputno javno nastupati sa stavovima koji bi mogli obeshrabriti hrvatske vojnike u obrani slobode vlastite domovine, hrvatski su biskupi, 1. svibnja 1995. godine, na dan početka vojno-redarstvene operacije Bljesak, uputili javnosti Pismo Hrvatske biskupske konferencije o pedesetoj obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata u kojem su iznijeli jasna stajališta s obzirom na stradanja tijekom II. svjetskog rata i neposredno nakon njega te na trenutačne ratne nevolje. Izrazili su žaljenje prema svakoj žrtvi u Jasenovcu i u drugim mjestima stradanja srpskih, židovskih, romskih, hrvatskih i drugih žrtava, te prema onim Srbima koji su izgubili živote u ratu 1991. – 1995., među

4.7.2019. 10:08:05


aktualno 33 kojima su po posljednjim statistikama stradale 7204 osobe, većinom pripadnika srpskih vojnih postrojbi, uračunavajući u taj broj i 873 osobe koje se vode kao nestale, te se zauzeli za pomirenje. Hrvatski su biskupi među ostalim u pismu kazali: »Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga, svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne, ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije bez ikakva suda i dokaza krivnje, uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima. Stoga ćemo se kod svetoga oltara spomenuti žrtava hrvatskog naroda i Katoličke Crkve. Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalnosti i Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Spomenut ćemo se žrtava Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u Drugome svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja.« U spomenutom Pismu biskupi su postavili pitanja koja su aktualna i danas: »Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?« Ključ odgovora hrvatski biskupi našli su u molitvi Gospodnjoj: »Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.« Podsjetili su na poticaj pape Ivana Pavla II. u homiliji na misi u Zagrebu, 11. rujna 1994. godine: »Tražiti oprost i sam oprostiti, tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ako se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira«. Ustrajni u toj zadaći, hrvatski biskupi na različite načine nastoje promicati navedenu evanđeosku svijest. Među ostalim, čine to svake godine na Dan žrtve Vukovara, uključujući u molitvu – uz nedužne

prijelom2019-01.indd 33

žrtve ubijenih na Ovčari – i sve druge ratne stradalnike te potiču na praštanje i pomirenje. Jednako tako svake godine u jasenovačkoj katoličkoj župnoj crkvi slave s brojnim vjernicima Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika, kada se u svojoj molitvi, kajanju i praštanju spominju nedužnih žrtava bilo koje nacionalne i vjerske pripadnosti, ubijenih pod bilo kojom zastavom, od žrtava jasenovačkoga logora i bleiburškoga križnoga puta do žrtava Domovinskoga rata, kako na hrvatskoj, tako i na srpskoj strani. Tomu činu molitve i pokore posljednjih godina pribiva i slavonski episkop Jovan koji je svjedok da biskupi i Crkva u Hrvatskoj ne šute. Žalimo što Vaša Svetost nije upoznata s našim nastojanjima oko praštanja i pomirenja te u spomenutoj propovijedi u Bačkoj Palanci (4. kolovoza 2018.), pozivajući na praštanje tvrdite: »Mnogo puta smo to kazali, ali nažalost ne vidimo da i druga strana nešto slično čini.« 5. Vaša Svetosti. Svjesni da nas je Bog »pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja« (2 Kor 5,18), ponavljamo i danas ono što smo istaknuli u Pismu 1995. godine: “Željeli bismo posebno da katolici i pravoslavni u Hrvatskoj zauzmu zajednički kršćanski stav i prema žrtvama i prema krivnji za žrtve, prema grijehu i prema pomirenju. Ako se u prošlosti manipuliralo s povijesnim činjenicama, požurimo čas kad ćemo u slobodi i odgovornosti pred Bogom i pred ljudima javno očitovati istovjetan kršćanski odnos i prema žrtvama i prema krivcima. Molimo da to vrijeme što prije sine!« Navedeno Pismo dostavili smo Vašoj Svetosti posljednji puta prije nekoliko godina po msgr. Orlandu Antoniniju, apostolskom nunciju u Beogradu, ali na naše prijedloge nismo do danas dobili nikakva odgovora. Kao pastiri Crkve želimo u našemu društvu svjedočiti vjernost Isusovoj riječi: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. (…) Jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti« (Lk 6, 36-38). U tom opredjeljenju ohrabruje nas i Vaša tvrdnja izrečena u intervjuu Jutarnjem listu, 7. siječnja 2017.: »Reči koje optužuju, upiranje prsta prema

4.7.2019. 10:08:05


34 aktualno susedu, ne donosi nikome ništa dobro. Treba ih se čuvati. Ne dao Bog da reči verskih lidera budu izgovor za nova nasilja i nove nesreće!« Smatramo svojom evanđeoskom zadaćom zauzimati se i dalje za međusobne susrete i razgovore, za nastojanje oko razumijevanja, za gradnju mostova u izravnoj bratskoj komunikaciji, čemu pridonose i povremeni susreti između pojedinih episkopa Srpske Pravoslavne Crkve i biskupa Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Predlagali smo više puta na pisani i usmeni način da nađemo mogućnost redovitih susreta Komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnos sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i Komisije Srpske Pravoslavne Crkve za odnos s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj o pitanjima koja se odnose na dvije Crkve i na njihovo djelovanje, ali ni na njih nismo dobili odgovora, te se Komisije nakon smrti patrijarha Pavla nisu više sastale. Rad u Komisiji o bl. Alojziju Stepincu pokazao je koliko je važno razgovarati na dostojanstven način kao braća i o najtežim povijesnim prijeporima oko kojih se ne uspijevamo složiti, izbjegavajući polemiku putem javnih medija koja ne priliči kršćanima i pokazuje da zastupajući evanđelje nismo drugačiji od sinova ovoga svijeta. Valja nam zajednički posvjedočiti da su praštanje i pomirenje jedini put oslobođenja od zarobljenosti prošlošću i dnevno-političkih interesa, da nas moć evanđelja izdiže iznad naših ukopanosti u nemoć zla, i očituje da je Crkva u našim narodima prvenstveno posvećena čovjeku, služeći mu evanđeoskim putem. Uz izraze posebnoga poštovanja i zajedništva u Isusu Kristu, našem jedinom Gospodinu, srdačno Vas pozdravljamo. Msgr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, predsjednik HBK, v.r. Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, potpredsjednik HBK, v.r.

Msgr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki i metropolit v.r. Msgr. Antun Škvorčević, biskup požeški, v.r. Msgr. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, v.r. Msgr. Nikola Kekić, vladika križevački, v.r. Msgr. Vlado Košić, biskup sisački, v.r. Msgr. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, v.r. Msgr. Mate Uzinić, biskup dubrovački, v.r. Msgr. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski, v.r. Msgr. Ivica Petanjak, biskup krčki, v.r. Msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH, v.r. Msgr. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski, v.r. Msgr. Tomislav Rogić, biskup šibenski, v.r. Msgr. Petar Palić, biskup hvarski i generalni tajnik HBK, v.r. Msgr. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, v.r. Msgr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, v.r.

Msgr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit, v.r. Msgr Ivan Devčić, nadbiskup riječki i metropolit, v.r.

prijelom2019-01.indd 34

4.7.2019. 10:08:05


obitelj 35 Biskup Tomislav Rogić u Unešiću krstio peto dijete u obitelji Čular, a u njivicama šesto u obitelji peran Šibenski biskup Tomislav Rogić u nedjelju 31. ožujka u župnoj crkvi svetog Jure u Unešiću krstio je Ivanu Čular peto dijete u obitelji Martine i Ivana. Krštenje je bilo preko misnog slavlja, a koncelebrirao je i župnik Unešića fra Luka Delić. U homiliji biskup Tomislav Rogić poručio je kako Božja Riječ danas poziva da se iznova susretnemo sa silinom Božje ljubavi, da i drugima pomognemo osjetiti je i da ih privedemo toj spoznaji. To je zadatak nas kršćana u ovome svijetu. Na koncu mora pobijediti Božja ljubav za čovjeka. Mi smo ti koji smo pozvani da je učinimo vidljivom, jasnom i prisutnom u našem mjestu, u našoj župskoj zajednici, u našim obiteljima. Svjedoči to danas i ove mlada obitelji činom krštenja svoga petog djeteta, poručio je biskup. Svjedoče donošenjem djece na svijet, prihvaćanjem života od Boga. Tamo gdje pobjedi ljubav rađa se život, radost života. Oni nam svjedoče svoje opredjeljenje, svoju vjeru koju žele prijeti na svoju djecu. Kad bude više djece u našim obiteljima bit će svega. Podržimo ih molitvom, radujmo se s njima u ovom činu sakramenta krštenja po kojem će njihova djeca zadobiti od Boga klicu vjere, klicu životne punine koju samo Bog može dati. Krštenje petog djeteta u obitelji Čular ima veliko značenje za našu župnu zajednicu kazao je župnik fra Luka

prijelom2019-01.indd 35

Delić. Nadam se da će ovo biti poticaj bračnim parovima da se odluče barem na treće dijete. Problem ovog kraja je iseljavanje koje je započelo još prije šezdesetak godina. Kao svećenik i župnik nastojim sve dati od sebe da ovaj kraj živi i preživi, kazao je župnik. Šibenski biskup Tomislav Rogić u nedjelju 7. u župi Pohođenja Blažene Djevice Marije – Njivice u Šibeniku, u župnoj crkvi svetog Leopolda krstio je Ivana Perana šesto dijete u obitelji Stipe i Jelice. Krštenje je bilo preko misnog slavlja, a koncelebrirao je i župnik don Oleg Petrović. U homiliji biskup Tomislav Rogić poručio je kako smo svi kao vjernici pozvani Božju ljubav učiniti vidljivom, jasnom i prisutnom u našem mjestu, u našoj župskoj zajednici, u našim obiteljima. Svjedoči to danas i ova obitelji činom krštenja svoga šestog djeteta. Svjedoče donošenjem djece na svijet, prihvaćanjem života od Boga. Tamo gdje pobjedi ljubav rađa se život, radost života. Oni nam svjedoče svoje opredjeljenje, svoju vjeru koju žele prenesti na svoju djecu. Kad bude više djece u našim obiteljima bit će svega. Podržimo ih molitvom, radujmo se s njima u ovom činu sakramenta krštenja po kojem će njihova djeca zadobiti od Boga klicu vjere, klicu životne punine koju samo Bog može dati, poručio je biskup Tomislav Rogić.

Unešić

Njivice

Krštenje petog djeteta u obitelji Peran ima veliko značenje za našu župnu zajednicu kazao je vlč. Petrović. U župi imamo obiteljsku zajednicu u kojoj je petnaestak bračnih parova. Vjerujem da će im ovaj radosni događaj krštenja šestog djeteta u obitelji Peran biti primjer i poticaj. Roditelji Jelica i Stipe članovi su Neokatekumenskog puta. Kroz hod u zajednici spoznali su važnost otvorenosti daru života. Djeci se raduju, a ne bi imali ništa protiv da im djeca krenu putem svećeništva ili redovništva.

4.7.2019. 10:08:05


36 obitelj

SVEĆENIĆKA REKOLEKCIJA NA TEMU BRAČNIH I OBITELJSKIH PROBLEMA Rekolekcija svećenika Šibenske biskupije održana je u srijedu 27. ožujka u zgradi Sjemeništa u Šibeniku. Na temu „Aktualni bračni i obiteljski problemi – smjernice za ispovjednike“ govorio je pročelnik katedre Moralnog bogoslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu fra Šimun Bilokapić. Prof. Bilokapić ukazao je na tri područja u kojima svećenici nisu usuglašeni i gdje često dolazi do nerazumijevanja kod osoba koje se ispovijedaju: nasilje u obitelji i spolno nasilje, kontracepcija i umjetna oplodnja. Danas u ispovijedi ne postavljaju se kao nekad brojna potpitanja vezana za grijeh onoga koji dolazi na ispovijed. Božanski sud o tome što je grijeh zamjenjuje se subjektivnom savjesti pokornika i ne propituje se dalje što često nije dobra situacija jer pokornik ostaje u neznanju o počinjenim grijesima osobito koji se tiču sadržaja 6. i 9. Božje zapovijedi u današnje vrijeme se često i 5. Božje zapovijedi. Važna tema koju je fra Šimun Bilokapić istaknuo kao

prijelom2019-01.indd 36

problem s kojim često žene žrtve dolaze u ispovjedaonicu obiteljsko je nasilje osobito seksualne prirode. Rekao je kako takav čin vrijeđa dostojanstvo osobe i ni u kakvoj situaciji se ne može opravdati. Predavač je naglasio kako u slučaju nasilja u obitelji nema opravdanja za zlostavljača i ne smije se poticati žrtvu da ostaje u odnosu koji ruši njeno dostojanstvo kao čovjeka. U takvim slučajevima svećenici trebaju izbjegavati dvije krajnosti: poticati ostajanje uz nasilnika glorificirajući patnju i nasljedovanje Krista patnika i ostanak u nasilnoj vezi ili pak nedostatak empatije i podržavanje neutemeljenog osjećaja krivnje koji se često javi kod žrtve. Otac Bilokapić je progovorio o kontracepciji i o razlici kontracepcijskih i abortivnih sredstava. Važno je dati informacije penitentu o naučavanju Katoličke Crkve. Upozorio je i na abortivnu pilulu koja će se uskoro prodavati u Hrvatskoj. Govorio je i o medicinski potpomognutoj oplodnji. Potrebno je jasno informirati penitentu o posljedicama umjetne oplodnje i ubijanja oplođenih jajnih stanica i time kršenja temeljnih prava novostvorenih života.

u vodicama proslavljen svjetski dan braka Svjetski dan braka proslavljen je u župi Vodice, u utorak 12. veljače, obnovom bračnih zavjeta i misnim slavljem koje je u župnoj crkvi Našašća svetog Križa predvodio župni vikar don Josip Mudronja. U koncelebraciji su bili župnik Vodica don Franjo Glasnović i gost don Ivan Čolak. Na slavlju je bilo tridesetak bračnih parova, u prisustvo njihovih obitelji, te ostalih vjernika Don Josip Mudronja u homiliji naglasio je važnost sakramenta ženidbe, bračnog života i ljubavi. Supružnike je pozvao da taj sakrament žive u ljubavi i da ga životom svjedoče. Među okupljenim supružnicima bilo je onih najmlađih u prvoj godini braka, kao i nekoliko bračnih parova koji su u braku više od 60 godina. Prigodno druženje u organizaciji obiteljske zajednice nastavljeno je nakon misnog slavlja u Pastoralnom centru župe Vodice.

4.7.2019. 10:08:06


obitelj 37 Bračno i obiteljsko savjetovalište Šibenske biskupije: “Nije problem imati problem. To svi imamo. Problem je ne vidjeti izlaz.” Bračno i obiteljsko savjetovalište Šibenske biskupije od mjeseca rujna 2018. godine ponovno je svim Šibenčanima otvorilo vrata. Savjetovalište djeluje na adresi Fausta Vrančića 8, u prostorima Nove crkve. Voditeljica je Marija Friedrich koja je približila djelovanje savjetovališta. „-Obiteljsko savjetovalište namijenjeno je svim građanima, svim ljudima. Njegova namjena je, s jedne strane, pomoći onima kojima trenutno treba savjet za konkretnu poteškoću, ali i onima koji žele raditi na kvaliteti svojih odnosa bilo bračnih, obiteljskih, prijateljskih i slično, te time raditi na podizanju kvalitete vlastitog života.“ - Jedno od djelokruga rada je i poduka o suvremenom prirodnom planiranju obitelji, koje također doprinosi zdravim odnosima u braku. Statistike to potvrđuju - kazala je Marija Friedrich Ukazala je da mjera za to koliko je pojedinac zadovoljan i radostan u vlastitom životu nije u tome koliko stječe materijalnih dobra ili razvija poslovnu karijeru nego u tome koliko radi na poboljšanju kvalitete osobnih odnosa s drugima. Brak i obitelj su privilegirana mjesta gdje se

prijelom2019-01.indd 37

osobni odnosi ujedno i uče i ostvaruju. Zanimljivo je i to da osoba koja razvija dobre odnose lakše ostvaruje i uspjehe na ostalim poljima. -Nije problem imati problem. To svi imamo. Problem je ne vidjeti izlaz. Ili još gore: ne tražiti ga - kazala je Marija Friedrich. -Kako će netko sačuvati određeni brak, donekle ovisi i o specifičnoj situaciji u kojoj se trenutno nalazi, ali i o samim supružnicima. Za to nema gotovog recepta.

Nepobitna činjenica da se svaki brak sastoji kako od lijepih trenutaka tako i od onih koje bismo najradije isključili. Pogledajmo npr. privolu za brak, obećanje koje supružnici međusobno izgovaraju pred Bogom i svjedocima: „… obećajem ti vjernost u dobru i u zlu…“ To „zlo“ u kojem se možemo naći, prilika je da još jače učvrstimo naš odnos, naš brak. To nije ni lako ni jednostavno, ali vrijedi se potruditi - istaknula je voditeljica savjetovališta.

4.7.2019. 10:08:07


38 obitelj Blagoslovljena grobnica za nerođenu djecu Blagoslov grobnice za nerođenu djecu na šibenskom Gradskom groblju Kvanj upriličen je u ponedjeljak 25. Ožujka, na svetkovinu Blagovijesti. Obred blagoslova predvodio je župnik na Vidicima i duhovnik šibenskog ogranka udruge Betlehem fra Ivan Penava. Grobnica za nerođenu djecu plod je inicijative „Najmanji međi nama“ koju je pokrenula udruga „Betlehem Šibenik“ 2016. godine i uz pomoć mnogih donatora uspješno ju privela kraju. Grobnica se nalazi na ulaznoj aleji groblja Kvanj s desne strane nekoliko metara nakon mrtvačnice. Zamišljena je kao spomenik svoj nerođenoj djeci i poticaj na molitvu za nerođenu djecu i njihove roditelje koji su ranjeni pobačajem. Grobnica je na raspolaganju za pokop spontano pobačene djece na zahtjev roditelja koji to žele. Ona postaje svjedok vjere da ljudski život započinje začećem i da čovjek kao osoba od svojega začetka ima pravo i na dostojan pokop, kazala je predsjednica Udruge Betelehem – Šibenik Helien Čoko. Blagoslov grobnice planiran je na blagdan Naviještenja Gospodinovog – Blagovijest kada se spominjemo trenutka u kojem je začet i sam Isus Krist. Naime na blagdan Blagovijesti slavimo događaj u kojem je arhanđeo Gabrijel Blaženoj Djevici Mariji navi-

prijelom2019-01.indd 38

jestio da će po Duhu Svetom začeti i roditi Sina Božjega Isusa Krista, kazao je fra Ivan Penava. Udruga „Betlehem Šibenik“ civilna je i humanitarna udruga koja skrbi za potrebe trudnica i njihove nerođene djece, promiče radost života i ljubavi prema nerođenoj djeci i njihovim roditeljima. Udruga ima svoje sjedište u Šibeniku na adresi 8. Dalmatinske udarne brigade 21, a redoviti

susreti su ponedjeljkom u 18 sati. Ujedno udruga organizira program samopomoći „Oprostom oslobođene“ namijenjen ženama koje pate od post-abortivnog sindroma nakon namjernog ili spontanog pobačaja i potpomaže sigurne ženske kuće u kojima borave trudnice i mlade majke koje nemaju podršku obitelji za rađanje svojega djeteta.

4.7.2019. 10:08:07


obitelj 39 PROSLAVLJEN DAN BOLESNIKA Svjetski dan bolesnika u Šibenskoj biskupiji proslavljen je u ponedjeljak 11. veljače, misnim slavljem u Općoj bolnici Šibensko – kninske županije u kapeli Sv. Josipa. Euharistiju je u koncelebraciji s bolničkim kapelanom fra Matom Topićem i ekonomom biskupije don Rokom Glasnovićem predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić. Na slavlju je bio šibensko kninski župan Goran Pauk i ravnateljica bolnice dr. Sanja Jakelić. Biskup Rogić u homiliji je predstavio poruku pape Franje u povodu Dana bolesnika. Naglasio je da kad je čovjeku teško, kad ga boli, da je Majka Marija je blizu. Marija u evanđelju kaže slugama: „Što god vam rekne učinite“. Drugi riječima, slušajte moga Sina,

Božjeg Sina Isusa i bit ćete spašeni. Biskup je ukazao kao je Isus je najuzvišeniji dar Boga čovjeku. „Bog samog sebe pretvara u dar čovjeku, jer se utjelovio i postao čovjekom, jednim od nas. Zato i svakog čovjeka poziva da jedni drugima budu dar, pomoć, ljubav, dobrota. Ako takvi budemo jedni prema drugima bit ćemo izliječe-

ni, ozdravljena srca koje onda i bol može podnijeti jer zna da to nije kraj“. U njihovoj pomoći i dobroti osjećaš da te Bog pohodio i da ti pomaže. Zato je tako velika uloga liječnika, sestara i svega medicinskog osoblja. Njihovo znanje, vještine, djelovanje pretvara se u vidljivu pomoć i ljubav Božju“, zaključio je biskup Rogić.

godni nagovor. Susret je završio zajedničkim druženjem. Obiteljska zajednica grada Šibenika svoje susrete održava jednom mjesečno. Pozivamo sve obitelji da zajedno sa svo-

jom djecom dođu na susrete kako bismo zajednički, kao velika kršćanska obitelj, živjeli svoju pripadnost i vjernost Kristu.

Susret Obiteljske zajednice grada Šibenika U nedjelju, 24. veljače 2019. godine s početkom u 16 sati u Katoličkoj školi, održan je susret Obiteljske zajednice grada Šibenika. Susret je započeo molitvom nakon koje je pater Arek Krasicki održao pri-

prijelom2019-01.indd 39

4.7.2019. 10:08:08


40 osvrt

PRIPREMIO: don Stipe Perkov

IZ LJETOPISA SAMOSTANA SV. LOVRE U ŠIBENIKU Ljetopis samostana sv. Lovre u Šibeniku zabilježio je sudbonosne događaje u gradu Šibeniku, samostanu sv. Lovre i šibenskoj Crkvi. Dolaskom na vlast totalitarističkih režima, posebice komunizma Ljetopis iz događaja u događaj bilježi što se zbiva u vremenu od 1923. - 1945. Pisali su ga gvardijani samostana (osmorica), koji su se izmjenjivali svake četvrte godine. Zadnji autor bio je fra Bernardin Bebić kojeg su komunističke vlasti (OZNA) zatvorile, čitat ćete u sljedećem tekstu zašto, a Ljetopis zaplijenili. Nakon uspostave slobodne, demokratske i nezavisne države Hrvatske 1991. god. g. Smiljan Reljić, zamjenik ministra Unutrašnjih poslova Ivana Jarnjaka, vratio je Ljetopis samostanu sv. Lovre u Šibeniku kojem i pripada.

prijelom2019-01.indd 40

SVI SU TOTALITARIZMI Pišući spomenuti Ljetopis, kroniku onog ratnog vremena ne znajući kako će neizvjesni tijek zbivanja završiti, a svrstavajući se na suprotnu stranu dotičnog totalitarizma, stajalo je glave mnogih Šibenčana što je prijetilo I kroničaru. On je samo pisao. Dolaskom komunista, zadnjeg u totalitarnom nizu, kroničar je na svojoj koži osjetio njihovu slobodu i demokraciju.

Ljetopis je 1996. uobličio u knjigu dr. fra Petar Bezina, meni ga je nedavno uručio gosp. Ivan Kronja. Pročitavši je nisam mogao ne osvrnuti se na njezin sadržaj. Izdvojit ću neke događaje koji značajnije osvjetljuju vjersko, političko i kulturno stanje u nekoliko godina u predratno i puno više u ratno vrijeme do veljače 1945. kad je kroničar uhićen a Ljetopis ugašen i zaplijenjen.

Godina 1923.

Po cijeloj Jugoslaviji bili su izbori za Skupštinu na 19. ožujka. Malne svi Hrvati skupili su se oko Radića, a Srbi oko Pašića. Hrvatska pučka stranka nije dobila niti jednog zastupnika. 15. kolovoza. Slavila se svečanost dvjesto godišnjice obnove Gospine crkve u Vrpolju. Za tu svečanost čudotvorna Gospina Prilika bila je prenesena iz Vrpolja u Šibenik, u katedralu. Sinoć je u veličanstvenom ophodu uz pratnju oko 20.000 ljudi vraćena u Vrpolje. Godina 1924. 5. svibnja. Poslije podne posebni talijanski brod (iz Italije) dovezao je nekoliko osoba iz Italije i među njima konferencijera kojeg je toga dana uvečer imao držati predavanje o 50. godišnjici smrti Tommasea. Hrvati ogorčeni nad

4.7.2019. 10:08:08


osvrt 41 takvom preuzetnošću šake domaćih talijanaša prirediše silne demonstracije, toli protiv Italije, toli još više protiv domaćih talijanaša. Više od 20 gimnazijalaca bijaše uhapšeno. 7. srpnja oko jedanaest sati pohodili su Šibenik Kralj Aleksandar i kraljica Marijola.

tiskarom, kupivši za 160. 000 din cijelu tiskaru sa knjigovežnicom. O. Bernard Buljević osposobio se u Mostaru i Beču za stručni rad u tiskari i ostat će pri njoj do njezinog kraja (1945.) Tiskara nosi ime „Kačić“ našeg poznatog fratra i pjesnika. Godina 1928. 30. lipnja. Kako je 20 lipnja ubijen u beogradskoj Skup-

od desetak pravoslavnih i tamo nastupa, dijeli nagrade i djecu vodi u rišćansku crkvu. Što bi se dogodilo kad bi naš biskup tako nastupao? 16. ožujka Godina progonstva, rekoh na početku. 8. siječnja čitala se zajednička poslanica u svim župama po biskupijama protiv jugoslavenskog Sokola, osim u šibenskoj biskupiji. Biskupe, biskupe, Bog ti oprostio. U

TOTALITARIZMI PROTIV CRKVE I NARODA Godina 1925.

10. svibnja. Hrvatski katolički „Orao“ priredio svečanu akademiju. Đacima gimnazije i preparandije najstrože, pod prijetnjom izgona iz škole, bijaše zabranjeno od državne vlasti svako sudjelovanje, onda sudjelovanje u Misi i pričesti.

štini Pavao Radić i dr. Basariček a smrtno ranjen Stjepan Radić , teško ranjeni dr. Parvan i Granđa, neki Radićevi pristaše naoštrili masu na svećeništvo. Bilo je demonstracija i poklika protiv pape i svećenika. Ludi narod daje se zavesti od nekoliko bukača te dolazi do ispada nedostojnih pametnog čeljadeta.

Godina 1926.

Godina 1933.

11. veljače. O. gvardijan blagoslovio je temeljni kamen za gradnju Lurdske špilje pred crkvom sv. Lovre gdje je prije bila udubina sa kipom sv. Frane.

Ova godina ne obećava ništa dobra. Ekonomska kriza zahvatila je cijeli svijet. Kod nas nije samo kriza, već i ludilo onih koji vladaju… Ofenziva je rišćana zajedno sa masonerijom protiv hrvatstva osobito protiv katolika. Država to niječe ali činjenice očito dokazuju.

Godina 1927. 27. ožujka. Naša provincija odlučila kupiti tiskaru i smjestiti je u naš samostan. Definitor o. Josip Olujić tajnik provincije i fra Ante Crnica kao opunomoćenici Provincije sklopiše kupoprodajni ugovor sa Hrvatskom zadružnom

prijelom2019-01.indd 41

27. siječnja. Srpski sv. Sava, vije se na vladičinoj kući srpska zastava. Vladika sa cijelom svitom ide u Preparandiju, gdje među stotinama katoličkih đaka nema više

njoj nije ništa rečeno što Sokol sam o sebi nije rekao: da im je ideologija bezbožna i nekršćanska. Poslanica na to upozorava vjernike i odvraća katoličku djecu od toga društva. Zastupnik Kušeljević stavlja u Skupštini prijedlog o rastavi Crkve od države a dr. Gavrančić o izgonu jezuita iz države. 10. svibnja O. Vlade Pavlov bivši župnik iz Kruševa osuđen je na 8 mjeseci zatvora, jer da je htio kidati Jugoslaviju. O. Frano Rakić, župnik iz Vrpolja na 4 mjeseca tamnice jer da je znao za nekakav letak a nije prijavio. Prije su osuđeni o. Ivom Menđušić i o. Albert Bukić… Gdje su sloboda i bratstvo o kojima smo sanjali nazad 10 – 12 godina?! Godina 1934. 1. lipnja. Danas su novine donijele vijest da je sv. Otac

4.7.2019. 10:08:09


42 osvrt 16 govornika. Dana je veličanstvena počast narodnom zastupniku u Šibeniku na listi dr. Vladimira Mačeka ali isto toliko i hrvatskoj nacionalnoj svijesti. Godina 1938. 1. lipnja.Pobožnost Srca Isusova. Gotovo kroz čitav mjesec crkva je bila puna. Zadnju nedjelu, 26. VI. bila je običajna procesija u kojoj je sudjelovalo mnoštvo naroda. Biskup je javno priznao da je to najljepša i najviše posjećena procesija. Zvonik crkve s. Lovre, početak XX. st.

Papa Pio XI. imenovao svećenika dr. Alojzija Stepinca za nadbiskupa-koadjutora „cum jure sucessionis hrvatskom tropoliti dr. Antunu Baueru. Novi nadbiskup rođen je 1898., prvu misu rekao je 1930.. Bog mu dao Duha sv. Pavla apostola da okupi hrvatski apostolat te organizira Katoličku akciju i povede hrvatski narod u borbu za krst časni i slobodu zlatnu! Silno smo ugroženi od političkog sistema u vjeri i narodnosti. Hrvati izdišu i nalaze se u agoniji. Samo ih katolička vjera preko svojih biskupa može spasiti. 1. srpnja. Naš samostan je organizirao hodočašće Gospi od zdravlja u Split za 650 hodočasnika brodom „Kosović“, većinom mlađih vjernika. Na povratku svratili smo u Trogir u kojem smo ostali 2 sata i gdje smo, u crkvi sv. Ivana, održali blagoslov sa Presvetim. Kako se hodočasnicima, ponesenim zajedništvom,

prijelom2019-01.indd 42

molitvom i pjesmom, podigao moral i navrli hrvatski i katolički osjećaji, što je Srbima bilo zazorno, koji bi htjeli katolike posrbiti. Svojim režimom preko orjunaša i žandara optužili su naše mladiće da su pjevali protudržavne pjesme. što je laž. Petoricu je policija osudila na tamnicu. „Bit ćete progonjeni radi imena mojega, rekao je Isus.“ 10. listopada. Sinoć je stigla vijest da je u Marselju ubijen jugoslavenski kralj Aleksandar, kamo je, za Pariz, putovao u posjet francuskoj Vladi. Po naredbi crkvenih vlasti ima se zvoniti za pokojnika više puta do pokopa koji će biti u Beogradu 18. X. Godina 1935. 24. rujna. Danas je bio u 9 sati pokop našeg iskrenog prijatelja Šime Vlašića kojem je priređen nikad viđeni sprovod u Šibeniku. Otpratio ga je cijeli Šibenik i okolica. Pred katedralom izredalo se

Godina 1941. 25. ožujka. Blagovijest! Večeras u 6 sati javlja radio „Dunav“ da je Jugoslavija pristupila trojnom savezu: Njemačka, Italija, Japan. Ugovor je sa strane Jugoslavije potpisao Dragiša Cvetković i ministar vanjskih poslova dr. Cincvar Marković. Cvetković je izjavio da Jugoslavija pristupa Njemačkoj e da bi „spriječila proširenje rata“. Sa strane trojnog pakta Ugovor su potpisali Von Ribentrop, grof Ciano i japanski poslanik u Berlinu. Poslije ih je primio vođa Rajha Hitler. Prerano je suditi je li ovo dobro…? Kuge, glada i rata oslobodi nas .. 27. ožujka. Dan je bio pun uzbuđenja, vesele se povodom nastupa mladoga kralja (1923.) U 17 sati srpski patrijarh dr. Gabrilo Dožić održao je govor u ime svoje i svojih vladika i cijelog pravoslavlja: „ U trenutku kad je naša država u opasnosti, evo nam Bog

4.7.2019. 10:08:09


osvrt 43 šalje mladoga kralja… Teška su vremena za nas: ili ćemo da u slobodi živimo ili da poput naših pradjedova slavno umremo.“ Ističe pravoslavlje. srpstvo i svetosavsku ideju. Iz svega ovoga vidi se da je da je to odgovor sa strane Beograda na nedavni ugovor sa Berlinom. Hoće Srbi rat. Dr. Maček i hrvatskim ministri još su neodlučni i čekamo svi što će i kako će se ovo završiti. 29. ožujka. Doznajemo je da je dr. Maček pošao u Beograd da surađuje s novim režimom. Dobili smo naređenje od banovine da sutra izvjesimo zastave i da će biti u katedrali blagodarenje za mladoga kralja. Prilike su napete između Jugoslavije i Njemačke, eto rata.

hrvatskog naroda, zamjeniku dr. Ante Pavelića generalu Kvaterniku.“ Zatim je Kvaternik dao proglas preko radija. U nedjelju u 8 sati navečer njemački radio „Donau“ prenosio je govor g. Benzona koji je govorio u ime Pavelića kako je upravo kucnuo zadnji čas Jugoslaviji, naime hrvatskim ugnjetačima Srbima i da se danas ( 6. IV.) osniva hrvatska slobodna država. Večeras je u 10 sati „Donau“ javio da su u 8 sati navečer ušle u Zagreb njemačke motorizirane čete. Spiker je sve

ovo pozdravio i po prvi puta uskliknuo: „Živjela slobodna Hrvatska!“ U isto doba je jugoslavenski ministar Simović dao proglas neka se svatko bori kako zna. Dakle je Jugoslavija, posljednja tvorevina versjaskog ugovora, mrtva. ( Hvala Bogu!). 11. travnja. Sinoć smo raspoloženi ušli u krevet pa smo se takvi i jutros digli i otkrili Križ u 7 sati, sve u mislima da smo sigurni u svojoj samostalnoj državi. Kad li u 10 sati počeše davati znak za uzbu-

2. travnja. Danas je u našoj tiskari tiskana knjiga don Krste Stošića „Sela šibenskog kotara“. Ispred šibenske luke potopljena su dva putnička broda: „Prestolonasljednik Petar“ i „Karađorđe“, nabasali na mine. 6. travnja jutros oko 7 sati pukoše tri topa sa tvrđave sv. Ane u znak da smo u ratu s Njemačkom. Njemački bombarderi napali Beograd. 8. i 9. travnja. Bombardiran je Šibenik. Kod nas se u samostan, u podzemlju sklonilo oko 150 osoba. 10. travnja. Pozor! U pet sati javlja zagrebačka radio stanica: „Ovdje dr. Maček! Radi prilika kod nas predajem vlast, ja kao predstavnik

prijelom2019-01.indd 43

zastava Kraljevine Italije na tvđavi sv. Mihovila 1941.

4.7.2019. 10:08:09


44 osvrt Brača, Hvara i Paga. 22. svibnja. Talijanske vlasti onemogućavaju tiskati sve što nije talijansko. 1. lipnja . O. Jerković pobjegao jer se traže od Talijana da ga uhapse. 21. lipnja. U Šibenik došao Bastijanini, namjesnik za Dalmaciju okupiranu od Talijana. Dočekali ga samo fašisti i pozajmljena djeca iz Zadra. Karabinjeri tražili da župnik izvjesi talijansku zastavu na toranju Gospe van Grada i kad on nije htio oni su se popeli ljestvama i na svako okno izvjesili po jednu.

ulica kod crkve sv. Krševana nakon bombardiranja 1944. g.

nu. Tko je sad? 16. travnja. I naša mjesna policija naručila je u našoj tiskari 3 pečata: Država Hrvatska – Ustaški stan Šibenik. Isto tako šibenska bolnica 2 pečata: Država Hrvatska – Ustaški komesar bolnice u Šibeniku. - Talijanski je radio javio da su „osvojili„ Šibenik i Split, a nisu ni iz puške ispalili. Dali su u našoj tiskari izraditi 2 pečata: 1. Presedenza militare Sebenico, 2. Il presedente. 19. travnja. Danas su Talijanci maknuli hrvatsku zastavu na sv. Ani a stavili svoju. Tako i na Poljani. Skidaju hrvatske zastave i sa naših brodova. 9. svibnja. Na našim crkva-

prijelom2019-01.indd 44

ma ostale su naše zastave, jedino je na pravoslavnoj talijanska zastava. Čujemo da se 100.000 Srba Sjeverne Dalmacije zaklelo talijanskom kralju. Oni pak u Obrovcu i Kistanjama grade spomenik Musoliniju i traže pripojenje Dalmacije Italiji s Desnicom i Longom na čelu. O tome čitamo u novinama „San Marco“. 18. svibnja. Danas se odigrala još jedna krvava stranica hrvatske povijesti i to u Rimu od 11 do 13 sati. Rimski radio je odmah javio da je dr. Ante Pavelić sa hrvatskom delegacijom potpisao ugovor kojim ustupa Musoliniju, tj. Italiji gotovo cijelu Dalmaciju osim gradova: Senja, Omiša, Makarske i Dubrovnika i otoka:

8. srpnja. Danas je urednik „Katolika“ don Ante Radić podmirio dug čime je prestalo izlaženje istoga. Zadnji broj je izašao pred Uskrs, 20 ožujka t. g. 15. kolovoza. Jučer su Gospu Vrpoljačku odnijeli u Vrpolje i blagoslovili njezinu proširenu crkvu. Trebala je biti svečanost kao i dugih godina, ali nije jer su vlasti ugovorile manevre i stavili na crkvu crvenu zastavu (znak opasnosti) i naredili glavarima sela da ne smije nitko ovih dana prilaziti crkvi u Vrpolju. Slika se vratila u katedralu i ovdje se održavala pobožnost Gospi kad nije smjela u Vrpolju. 4. studenog. Uslijedila su masovna hapšenja kojima je prijetilo i strijeljanje. Okupila se trideset trojica viđenih ljudi u Šibeniku i zajedno s biskupom Miletom pošli kod talijanskog generala isposlovati puštanje uhapšenih. Biskup

4.7.2019. 10:08:09


osvrt 45 se ovako obratio generalu: „Svaka je vlast od Boga i svi se pod njoj trebaju pokoravati. Osuđujem komunizam i mi nemamo ništa s komunistima…“ General mu je odgovorio: „Svi vi ovdje skupljeni bit ćete krivi ako se nešto isto ili slično ponovi. Vi ste taoci. Što vam je krivo? Ta, donijeli smo vam veliko rimsko carstvo, rimsku kulturu a vi sve to otklanjate. Znadete li da je ovdje Italija i nitko drugi… Sad ćete potpisati akt odanosti prema Kralju i Duceu!“ Svaki je pojedinac pristupio i potpisao. Upravo s trebala podignuti talijanska zastava na Poljani, general im zapovijedi: „Sad se podiže zastava gore ( na Poljani), pođimo je pozdraviti!“ Godina 1942. 2. veljače, Kandalora. Nismo održali blagoslov svijeća jer ih nismo imali. 29. ožujka, Blagoslov palma, umjesto Muke djevojka su pjevale „Puna tuge“ 21. travnja, Zakletva svih župnika talijanskom kralju preko biskupovih ruku? 28. lipnja, Sinoć Talijani odveli o. Romca u zatvor. 20. srpnja, Danas su se i četnici pojavili u Šibeniku, čine „red“ s Talijanima.

avio snimka bombardiranja Šibenika 1944. godine

1. studenog, Ostali bez struje jer su partizani minirali centralu na Krki. 4. studenog, Grad osvanuo u parolama: Živio Staljin, Živjela Rusija, srp i čekić. Godina 1943. 8. veljače. Dok se Misa govorila trećoretkinji Milici Lambaša, ubili Talijani i četnici jedinca sina, kćer i 2 unuka, tobože da su surađivali s partizanima.

13.veljače. Počeli smo moliti krunicu i litanije pred Gospom da oslobodi svijet od ove grozote rata. Molit ćemo svaki dan dok ne završi rat. 11. ožujka. Budući da Talijani brane držati vjeronauk u školama, biskup je naredio župnicima da ga u korizmi drže u crkvama. 21 travnja. Strijeljanje četvorice u Lozovcu. Providio je ih o. Buljan. Također i 23.

6. rujna, Noćas su partizani provalili u župsku kuću u Konjevratima. 25. listopada, Krist Kralj, ali nismo držali običajno klanjanje Presvetom.

prijelom2019-01.indd 45

stari pazar za vrijeme 2. svjetskog rata

4.7.2019. 10:08:09


46 osvrt panorama Šibenika 1943. godine

25. travnja. Uskrs! Misu je otišao reći u Danilo o. Marković, iako je opasno. 9 srpnja. Noćas policija uhapsila stotinjak značajnih Šibenčana. Među njima dr. Novaka, dr. Ivčića, dr. Romca, dr Dominisa, Stipu Šaru i sina mu Franu. Zanimljivo je da nije nijedan pravoslavac uhapšen. Govori se da bi to bilo maslo četnika, partizana i Ljotićevaca. 9. rujna. Sinoć je talijanski radio javio da je Italija sklopila primirje sa Englezima i da se sada Italija nalazi u neprijateljstvu sa Nijemcima. Sve što je talijansko to odsada pripada Englezima ( u vojnom pogledu) i kralj više ne vlada. Dakle čista kapitulacija, opet nečisti posli, Italija – izdaja. Njemački radio grmi na izdajnike i prijeti im uvelike. „Neprijatelju olovo, a izdajniku plin“ kazao je maršal Goering. Dok se to zbivalo u Londonu i Rimu dotle poglavnik Ante Pavelić u Zagrebu proglasuje ništetnim ugovor kojim je Italija anektirala Dalmaciju. „Taj ugovor nije nikada važio, jer ga se Italija nije nikada držala, a pogotovo sada.“ Stoga

prijelom2019-01.indd 46

Poglavnik ujedinjuje Dalmaciju i Istru Hrvatskoj. 10. rujna. Svatko je u stravi, Englezi naredili Talijanima da se ujedine s partizanima. Jutros je cijeli Šibenik osvanuo u crvenim zastavama i s poklicima komunizmu, Staljinu i Rusiji a protiv NDH i Poglavnika. 11. rujna. Već danas vidimo na čemu smo, partizani otkrivaju svoje prste. Sve svoje protivnike hapse i vode na „komandu“ u Vrpolje na strijeljanje. Vele da ih ima dosta, među njima da je i pravoslavni pop Kojo, sudac Matić … Ali oko šest sati preokret, eto Nijemci! Posakrivali se partizani i utekoše u šumu. Nekako u to vrijeme uplovljavao je brod s logorašima iz Molata. Računajući da su u gradu partizani, razvili su sve crvene haljine i krpe pjevajući Staljinu i Titu. Na rivi čekaju ih ministar Frković i njemački general koji pita našeg ministra što će s njima s obzirom da su to odreda komunisti što se vidi po razvijenim crvenim „zastavama“. Ministar šuti… želi mu objasniti da to nisu komunisti već rodbina onih koji su otišli u šumu a

Talijani ih internirali. Dotle je brod pristao uz rivu, logoraši vidjeli da ih na obali ne čekaju partizani već Nijemci i ustaše, počeše klicati: „Živjela NDH-a, živio Poglavnik, Za dom i Poglavnika spremni!“ Ministar je rekao generalu da će ih pustiti na slobodu, što je oko 2 sata i učinio. Već sutra je većina od njih bila u šumi. 18. rujna. Izašao prvi broj „Šibenskog Glasnika“ Uređuju ga M. Makale i Dulčić. 26. rujna, Šibenik je posve blokiran od partizana. 4. listopada, Naš orguljaš fra Stjepan htio pjevati Gospi „… naš hrvatski narod brani“, djevojke ne htjedoše, da će se zamjeriti…Slično se dogodilo i u Varošu: Kad je dekan zapjevao: “ Zdravo djevo kraljice Hrvata“, pjevači su stali. Vidi se koliko partizani i komunisti utječu na narod i koliki su strah zadali hrvatskoj i katoličkoj svijesti. 29. listopada. Jutros su sa 3 broda otišle i posljednje talijanske i autonomaške obitelji u Italiju. Malo je koja ostala. 28. studenog. Već deset dana dan i noć bombardiraju Šibenik engleski avioni. Danas su učinili veliku štetu. Pogodili su bolnicu u kojoj su ranili i ubili puno bolesnika. Luđaci iz psihijatrije lunjaju gradom… 29. studenog. Izašao prvi broj „Hrvatskog glasnika“ kojeg uređuje dr. Dražen. Panjkota. 12. prosinca. Moje je uvjerenje iz dosadašnjeg iskustva

4.7.2019. 10:08:10


osvrt 47 da su domobrani i ustaše naše čisto katoličko življe, naši ljudi. Ako li sve to propadne i dođe neka druga vladavina kao što je očekuju Šibenčani – partizani, jugoslaveni, anglofili – onda je propalo sve što se osjeća hrvatskim i katoličkim. Ne dao dragi Bog. Ali opet volja Njegova! Možda smo zaslužili propast zbog naše nevjere, pakosti i grijeha… 13. prosinca. Grad srušen do temelja. 24 engleska aviona u grupama po 6 preorali Šibenik… Upravo smo išli u blagovaonicu na ručak kadli zasvira uzbuna 6 puta što je znak da su avioni nad gradom. Jedna je bomba pala na Poljanu, jedna na gradski perivoj, jedna na ćošak perivoja ispred Gospine crkve, jedna na kuću „calle larga“ (široka ulica) i to u sklonište u kojem je bilo 18 – 25 osoba i sve ih zatrpalo i ubilo. Jedna je pala na Vučićevu drogeriju, jedna na tiskaru Vitaliani, zatrpala je i ubila radnika Mravaka. Jedna je pala na talijanski vicekonzulat i potpuno ga srušila. A jedna ili više njih palo je na naš stari povijesni samostan sv. Lovre i to u gornju stranu. Potpuno su uništena dva prva poda, a čitav samostan rastreslo tako da je više nemoguće u njemu stanovati. Kad počnu kiše i ledovi, možemo iz njega seliti. Pogođena je i Vijećnica, umalo i katedrala a i kuće na obali i zgrade na Meduliću. 14. 15. 16. prosinca. Bombardiranje i uništavanje Šibenika se nastavlja i po danu i po noći. Svijet masovno bježi iz

prijelom2019-01.indd 47

ulazak Partizana u Šibenik

grada u polja i okolna sela 25. prosinca. Božić! Danas na Božić po svim šibenskim samostanima, odnosno njihovim crkvama i kod naših trećoredaca u Varošu bila je barem po jedna ili više misa a kod svjetovnih svećenika gotovo nigdje. Svi su napustili Šibenik. Eno gradski župnik kanonik don Ante Šare, prije Božića na 20 dana otišao na Zlarin te ostavio svoju župu pomoćniku don Vinku Belamariću, a taj je isti pred deset dana pobjegao u Skradin. Tako isto je učinio i dolački župnik don Ivo Berak. Što je najgore Šibenik je napustio i preuzvišeni biskup, povukao se na Krapanj. To jako loše djeluje na narod. Godina 1944. 31, siječnja. Hrvatska država daje ovih dana potporu gotovo svima: besposlenim radnicima, onim koji su bili u talijanskoj internaciji, kojima je srušena ili oštećena kuća i za naš samostan. 21. veljače. Jučer je bilo u Dubravi i Birnju tz. „čišćenje“

od strane četnika pod vodstvom Nijemaca. Bilo je 25 mrtvih a da ne govorimo o ranjenima. i pljački. Sve su to vidjeli varoški župnik o. Buljan i njegov pomoćnik o. Belamarić koji su jutros pokopali ubijene. Ti četnici imali su ubiti i fratre jer su vikali: „A gdje su fratri, … majku im ustašku.“ 28. ožujka. Večeras je u 6 sati naš biskup dr. Jeronim Mileta dobio najveće odlikovanje Poglavnika NDH dr. Ante Pavelića. Uručio mu je potpukovnik, biskup je rekao u zahvalnoj riječi da to odlikovanje prima u svoje ime, ali i u ime svećeništva koje je toliko propatilo u vrijeme talijanske okupacije. 10. travnja. Trogodišnjnica je NDH, zahvalna misa u katedrali koju je predvodio biskup, na kraju Tebe Boga hvalimo. Umjesto Lijepe naše, pjevala se … Rajska Djevo kraljice Hrvata. 18. travnja. Večeras je održao dugi govor na mjesnoj razglasnoj postaji logornik g. Branko Krmpotić uperen pro-

4.7.2019. 10:08:10


48 osvrt održao komesar Jere Jakovljević u kojem je istaknuo kako će hrvatski narod biti ravnopravan sa srpskim i da će Hrvatska po završetku rata za zelenim stolom značiti kao i Engleska.

Vladimir Nazor u Šibeniku

tiv četnika i njihovog „kralja šmrkavca“. Kazao je da će se protiv njih boriti makar ih bilo tko branio. 20. travnja. Danas su Njemci uhapsili logornika g. Krmpotića zbog govora 2. svibnja Njemci provalili u crkvu u Konjevratima. Gvardijan je pošao biskupu da se biskup žali njemačkim vlastima. Odgovorio mu je da neće jer da ga Njemci gledaju krivo, čak ga smatraju partizanom. 6. lipnja. Radio postaje javljaju da su se Amerikanci i Englezi počeli iskrcavati na francuskoj obali. 6. rujna. Dobili smo dopis (kao i sve župe) od biskupa u kojem on kao duhovni pastir preporuča narodu da ostane miran i da se pokorava zakonskoj vlasti kako ne bi stradalo nevino pučanstvo. 24. rujna. Primili smo na stan skradinskog prodekana don Jozu Arnerića koji se preselio u Šibenik. Onamo su ostali

prijelom2019-01.indd 48

sami četnici sa nešto Njemaca , nekidan su u Bićinama zaklali 25 Hrvata. 25. listopada. Nijemci se povlače. Odlaze i iz Šibenika i sa cijeloga Balkana. Prolaze kolone teretnjaka, sve odvoze. 1. studenog. Svi sveti. Na misi je bilo dosta svijeta i na sakramentima. Vjera im je zadnja nada. 2. studenog. Puše strašno jugo s kišom i uza s sve to ljudi hoće da se bore i ginu. Govori se da je u samome Skradinu 3000 partizana. Ovi iz Skradina i oni iz Splita stišću Njemce prema Šibeniku i Kninu. 3. studenog. Nalazimo se u partizanskoj vladavini. Kad je svanulo, vidjeli smo na čemu smo. Partizanske titovke hodaju veselo ulicama, pjevaju, grle se i ljube. Ljudi im iznose smokve i rakiju. Kliče se Titu. Izvješene su ove zastave: jugoslavenska i do pola hrvatska i od pola srpska. Govor je

4. studenog. Uvečer je bilo zborovanje na Poljani gdje je govorio i Dane Škarica, bivši narodni zastupnik: „Hrvatski narod neće biti rob kao prije. Imat će svoju slobodu i ravnopravnost sa braćom Srbima.“ Na koncu je uskliknuo: „Živjelo jedinstvo sa Srbima!“ To kliče onaj koji je natrag par godina govorio: „Prije s vragom nego sa Srbima!“ To je politika današnjice 12. studenog. Prekjučer je osvanula presuda „u ime naroda Jugoslavije“ kojom se osuđuje trideset dvojica , dvanaest na strijeljanje. U narodnom kolu na Poljani, osobito djeca pjevaju „Kozaru“:„Širi kolo, joj, širi kolo kozaračka lolo/ širi veće, joj širi veće nek se bolje kreće. Drug je Staljin maršal za Rusiju/ a drug Tito, joj, drug Tito za Jugoslaviju….“ 19. studenog. Doznajemo neke pojedinosti sa streljanja s one liste uhapšenih. Dr. Ante Blažević je rekao: „Nevin sam, živjela braća partizani!“ Drago Štrkalj: „Živjela Nezavisna Država Hrvatska!“ Vjekoslav Medić: „Isuse moj, smiluju mi se, oprosti mi grijehe!“ Čujemo da su partizani u Drnišu strijeljali 4 pravoslavca i 20 Hrvata, prvoga fra Žarka Careva. 21. studenoga partizani pokrenuli listić „Vijesti“ koje

4.7.2019. 10:08:10


osvrt 49 uređuje drug Vjeko Vuletin. 26. studenog. Doznajemo da su drniške žrtve sa o. Žarkom Carevom partizani okrutno mučili. Oca careva su lopatom po glavi tukli a da je on vapio : „Ajme meni, Gospe moja, nevin sam…“ Dva brata Lovrića, dobri katolički mladići, da su ih skupa vezali žicom, da su se otimali i trzali, pa je jedan pobjegao u grob gdje su ga mašklinom dotukli. A dobru djevojku Anku nemilo tukli a ona je govorila: „Samo tucite, još su mi zdrava prsa!“ Lopov crkvenog zlata u Vodicama drug Gušte Šprljan, zadrti komunista, predvodio desetodnevni tečaj okupljenim nastavnicima i katehetima. Jedna je osoba na kraju zapitala hoće li se na početku nastave moliti očenaš? Šprljan je odgovorio: „Mi smo vojevali i osvajali, a nismo Boga molili. Na početku kao i na kraju nastave pozdravljat će se sa „Zdravo: Smrt fašizmu sloboda narodu.“ 8. prosinca. Bezgriješno začeće. Na jutarnjoj misi bilo je dosta svijeta, popodne blagoslov. Pjevače smo počastili palačinkama i vinom. Na nekidašnjem tečaju don Ivo Grgurev iznio je svoje mišljenje o demokraciji nasuprot komunističkoj druga Bučevića, po zanimanju kovaču. Dva dana poslije don Ivo je uhapšen i eno ga u zatvoru. 25. prosinca. Božić! Vedar dan, puše lagani sjevernjak. U crkvi je bilo prilično malo svijeta. Ispovjedio se pokoji partizan.

prijelom2019-01.indd 49

Godina 1945. 5. siječnja. O. Gvardijan blagoslivlja kuće, tako i državne urede, kad li uđe Pere Škarica, sin Dane Škarice koji je sada predsjednik JNO fronte za cijelu Dalmaciju, sin mu Pere na mjesnom NO Odboru u Šibeniku znači sve, kaže mu: „Velečasni, mi smo ovo mjesto blagoslovili svojom krvlju, pa stoga nije potreba da ga vi blagoslivljate.“ 14. siječnja. Borba protiv vjeronauka. U Šepurini je kazano djeci da ne smiju ići na vjeronauk. Svi su se roditelji, izuzev jednog, izjasnili za vjeronauk, ali komunisti brane, tako u Šibeniku i drugim školama. 1. veljače. Đaci 4. razreda gimnazije daskama, štapovima i kamenjem srušiše Isusa s križem u svome razredu. Nitko ih ne zove na odgovornost. Danas popodne sazvao je presv. Pijani sastanak užeg svećenstva kod člana ZAVNOH-a msgr. Svetozara Rittiga, svećenika iz Zagreba. Bili su nazočni, osim tri gradska župnika i vlč. don Alfonz Cvitanović, Veljko Jadronja, i o. Budislav Benvin – konventualac. Msgr. Rittig odsjeo je u samostanu konventualaca. Pozdravio ga je presv. Pijani te ga je zamolio da bi se preko njega moglo doći do partizanske vlasti. Msgr. Rittig zahvaljuje na pozdravu i veli između ostalog: „Ja sam pravi uvjereni partizan. Uvidio sam da je partizanski pokret pravi, pošteni i pravedni pokret pa sam im se

pridružio… Ako vi – govori odabranom šibenskom svećenstvu – hoćete da spasite, što se spasiti dade, trebalo bi da učinite veliku žrtvu… Valjalo bi da ove tri biskupije, koje su pod partizanskom vlašću ( hvarska, splitska i šibenska) izaberete istaknute ljude i da oni budu u vezi sa vlašću. Partizani vam zamjeraju da ih niste pri dolasku u Šibenik dočekali, o Božiću niste govorili: evo prvi put slavimo Božić u oslobođenom gradu.¸nitko od vas ne prisustvuje njihovim priredbama. Trebalo bi dakle da sa svoje strane učinite žrtvu.“ 4. veljače. Drug Špirić izjavljuje – kaže nam preuzvišeni biskup – da nema kompromisa između partizana i Crkve. 23. veljače. Preuzv. biskup u svome Pastirskom pismu piše: „… ove godine moći će se, Bogu hvala, nesmetano obavljati po našim crkvama sve korizmene pobožnosti što se nije moglo prošle godine. Naša su mjesta sada slobodna od bombardiranja i to zaslugom naših hrabrih boraca…“ Naredio je da se Pastirsko pismo čita u crkvama, mi ga nismo pročitali. 24. veljače. Izašla „Srpska Riječ“ na ćirilici u nakladi 6000 primjerka. 24. veljače. Zaplijenjena je naša tiskare „Kačić“ od Okružnog NOO. Službenici Ozne uhitili i zatvorili kroničara Ljetopisa fra Bernardina Bebića a Ljetopis zaplijenili.

4.7.2019. 10:08:10


50 biskupov pastirski pohod Biskup Tomislav Rogić u pastirskom pohodu Vodičkom dekanatu Vodice Šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u petak 15. veljače započeo je svoj dvodnevni pastirski pohod župi sv. Križa u Vodicama. Pohod je započeo u župnoj crkvi sv. Križa, gdje je biskup predvodio molitvu i susreo se s prisutnim vjernicima. Potom je u pratnji župnika don Franje Glasnovića i vikara Jospa Mudronje biskup pohodio dječji vrtić „Tamaris“. Najmlađi su biskupu otpjevali nekoliko pjesama, poklonili prigodni dar te pokazali čime se sve zanimaju u zajedničkom vremenu koje provode u vrtiću. Uslijedio je pohod Osnovnoj školi Vodice gdje se biskup susreo s djelatnicima škole

i školarcima zadržavši se u razgovoru, molitvi i pjesmi. Nakon posjete osnovnoj školi u zgradi gradske uprave biskup se susreo s dogradonačelnikom Stipom Bosotinom, predsjednikom gradskog Vijeća Marinom Mikšićem i njihovim suradnicima te djelatnicima gradske uprave. Na susretu je istaknuta dobra suradnja gradske uprave i župe Vodice na dobrobit stanovnika i župljana. Na kraju prvog dijela današnjeg pohoda obišao je Gradsku knjižnicu Vodice, susreo sa ravnateljicom Sanjom Radin-Mačukat i djelatnicima knjižnice i obilasku svih knjižničnih odjela, upoznao se s aktivnostima i aktualnim i nekim bivšim projektima. Za uspomenu na ovaj susret djelatnici knjižnice poklonili su biskupu Rogiću nekoliko zbirki pjesama vodičkih autora. Središnji događaj pastirskog pohoda šibenskog biskupa Tomislava Rogića župi Vodice bilo je misno slavlje u župnoj crkvi Našašća svetog križa. Uz biskupa koncelebrirali su svećenici župa Vodičkog dekanata: župnik Srime don Misno slavlje u Vodicama

prijelom2019-01.indd 50

Vodice

Anto Pavlović, župnik Tribunja don Ivan Rojko, upravitelj župa Žirije i Kaprije don Roko Glasnović, te pastoralni suradnik u župi Vodice mons. Ivan Čolak. U koncelebraciji bili su župni vikar u Vodicama don Josip Mudronja i župnik don Franjo Glasnović. -Vaš dolazak smatramo Božjim darom i njegovom velikom milošću za sve nas. Dolazite u drevnu župu sv. Križa koja je bogata duhovnom tradicijom i baštinom te životom vjere, na što smo ponosni. Naša župa i dekanat su na moru i sami ste na njemu rođeni i „čovjek ste od mora“ te vam je dobro poznata slika barke, lađe, kazao je župnik Glasnović. -„Crkva simbolizira „Petrovu lađu“ koju je Krist povjerio Petru i njegovim nasljednicima da je vode prema vječnoj luci spasa. Vam je danas povjerena ova „šibenska lađa“ u kojoj smo i mi s Vama te plovimo i zajedno veslamo, ovim našem morem života, prema vječnoj luci spasa. Na tom putu „šibenska lađa“ – Crkva proživljavala je i danas doživljava nevere i oluje, plovi po uzburkanom moru, šibana vjetrom i valovima, „često izgleda kao da tone i propušta na sve strane“, kako reče papa Benedikt XVI. Za današnje stanje u Crkvi, ovoj

4.7.2019. 10:08:11


biskupov pastirski pohod 51 našoj „šibenskoj lađi“ kojoj pripadamo i mi u Vodicama te kakva će ona sutra biti, svi smo mi odgovorni, svatko prema službama koje imamo u Crkvi i darovima koje nam je Gospodin udijelio, poručio je don Franjo Glanović. -Svakim danom su duhovne i pastoralne potrebe u Crkvi i župi sve izazovnije, brojnije i zahtjevnije. Suočeni s današnjicom koja pred nas stavlja izazove individualizma, relativizma, konzumerizma, sekularizma i vjerske ravnodušnosti, doživljavamo da je sve teže živjeti Božje i crkvene zapovijedi, kršćansko i crkveno zajedništvo, čvrstoću vjere i morala, izgrađivati obiteljski život u kojem se djecu i mlade odgaja za duhovne vrijednosti, spremnost za žrtvu i ljubav u sebedarju za druge, upozorio je vlč. Glasnović. Na sve ovo će trebati odgovoriti, uz pomoć i suradnju svih, proročki i odgovorno, pastoralno domišljato, puni nepokolebljive i čvrste vjere, zanosom nade i kršćanske ljubavi u otvorenosti prema svima – kao „Crkva koja izlazi iz sebe i ide prema čovjeku“ kako nas poziva papa Franjo. -Vi ste došli u svom pastirskom pohodu kao naš pastir i brat da nas učvrstite u vjeri, osnažite u nadi i potaknete na djelotvornu kršćansku ljubav kako bi mogli biti što vjerodostojniji učenici i svjedoci svoga Gospodina i Učitelja Isus Krista. Srdačno Vam želimo i za to molimo: da Vaš život i služenje među nama bude i uvijek ostane u mudrosti Božjoj, prema onoj Pavlovoj: „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim

prijelom2019-01.indd 51

križem Gospodina našega Isusa Krista.“ (Gal 6,14) Da po vama „sve i u svemu bude Krist“. Neka Vas Gospodin u tome vodi, jača i snaži te prati zagovor naše Gospe od Okita, završio je prigodno obraćanje vodički župnik. U homiliji biskup Tomislav Rogić vjernicima Vodica ukazao je na izazove današnjeg vjernika. „Svjedočiti da je Krist uskrsnuo, da je živ i da je s nama do svršetka svijeta. Iz toga proizlazi živa želja biti pravedan, sačuvati poštenje u svim odnosima, poštenje koje se tako jasno očituje u Isusovu zlatnom pravili: ne čini drugome što ne želiš da drugi učini tebi! Oduševljeno svjedočiti svoju vjeru usprkos svim protivljenjima, vlastitim slabostima, drugačijoj logici svijeta koja se želi nametnuti kao jedina. Sačuvati čovjeka – sliku Božju, po Božjoj zamisli, usprkos onoj koja se nameće kao nova u nekoj apsolutnoj slobodi novog određivanja što je dobro a što zlo. Kao da se svijet ponovno nalazi pod stablom spoznaje dobra i zla, i želi biti slobodan od Boga i sam sebi biti bog, odbacujući svaku zadatost, stvorenost, odbacujući sam izvor života – Božju ljubav. Traje i ponavlja se prvi grijeh praroditelja: ne kako Ti Bože hoćeš, nego kako hoćemo mi, kako hoću ja. Da bi nadvladali izazove, biskup Rogić vjernicima je savjetovao ostati čvrsto s Bogom povezan u osobnoj molitvi, po molitvi u obitelji, po nedjeljnoj svetoj misi u zajedništvu vjernika. Ostati oduševljen u vjeri poput prvih mučenika – zagledani u vječ-

nost, u Uskrslog Krista. On ima zadnju riječ, njemu idemo. Život s Bogom zauvijek i naš je cilj! „Molimo se zato danas Gospodinu da i nas ozdravi, da nas cjelovito izliječi i srce i misli i riječi i djela. Da nam otvori uši za prave poruke, za svaku potrebu bližnjega da budemo dostojni njegova spasenja.

Prvić Luka i Prvić Šepurine Šibenski biskup Tomislav Rogić u petak 15. veljače, pastirskim pohodom župi Vodice započeo je pohode župama Vodičkog dekanata Šibenske biskupije. U srijedu 20. veljače pohodio je otok Prvić i njegove dvije župe: Prvić Luku i Prvić Šepurine. Otok Prvić unatoč tome što se nalazi u blizini kopna dijeli sličnu sudbinu kao i ostali otoci u šibenskom priobalju. Ipak župe otoka Prvića i dalje ostaju primjer žive vjere i bogate kršćanske i kulturne baštine u što se uvjerio i biskup Rogić u prigodi pastirskog pohoda otoku i njegovim dvjema župama. Pastoralnu skrb o župi Prvić Luka i Prvić Šepurine vodi dijecezanski svećenik, župnik don Božo Škember, dok su u prošlosti brigu o župi vodili franjevci trećoredci glagoljaši, pa svećenici šibenske biskupije, a potom salezijanci. U sklopu pastirskog pohoda biskup Rogić susreo se za župnim vijećima i vjernicima obaju župa otoka Prvića. Posjetio je školu u kojoj su dva učenika i dječji vrtić u kojem

4.7.2019. 10:08:11


52 biskupov pastirski pohod

Prvić Šepurine

Tribunj

Prvić Luka

je četvero djece. U Prvić Šepurini u crkvi svete Jelene križarice predvodio je pobožnost križnog puta. Središnji događaj pastirskog pohoda misno slavlje, slavio je u crkvi Gospe od milosti u Prvić Luci.

Tribunj Pastirski pohod u župi Tribunj šibenski biskup Tomislav Rogić imao je u četvrtak 21. veljače. Pohod je započeo u jutarnjim satima dočekom biskupa u župnoj crkvi Velike Gospe. Okupilo se oko tridesetak vjernika koji su ga radosno dočekali. Biskupa je pozdravio župnik don Ivan Rojko, a prigodno se obratio i biskup Tomislav Rogić koji je

prijelom2019-01.indd 52

vjernicama objasnio što je to pastirski pohod biskupa. Tijekom pastirskog pohoda biskup se susreo sa poglavarstvom općine Tribunj i načelnikom Markom Grubelićem. Posjetio dječji vrtić i područnu školu, te obitelj Popov. Bio je na mjesnom groblju gdje je molio za sve pokojne koji počivaju na tom groblju. Susreo se sa župnim vijećem, a središnji dio pastirskog pohoda bilo je misno slavlje u župnoj crkvi. -Pastirski pohod prilika je da se bolje upoznamo, da se zajedno Bogu molimo, i da jedni druge u vjeri učvrstimo. Svako vrijeme nosi svoje breme. Okolnosti se mijenjaju, život se mijenja, ali Riječ Božja ostaje. Ona nas nadahnjuje i

u njoj tražimo što nam to Bog progovara za nas, za naše doba u kojem Bogu vjerujemo, za dobra Bogu zahvaljujemo i njegovu se spasenju nadamo“- poručio je u homiliji biskup Tomislav Rogić. Vjernicima je poručio kako uzeti križ na se i ići Kristovim stopama praštanja, darivanja, pomaganja, žrtve i odricanja za ljubav brata čovjeka je Isusov plan. -To je Isusov put i križ kojim nam je ići i kojeg nam je nositi ako doista želimo biti njegovi sljedbenici, ako doista želimo živjeti blagoslov i jednom zauvijek vječnu sreću. Gubiti svakodnevno dio sebe darujući ga drugima. Otkidati od sebe svakodnevno svoja sebična nagnuća, jednostavno gubiti vlastiti život da bi ga drugi imali - poručio je između ostaloga vjernicima u Tribunju biskup Tomislav Rogić.

Zlarin U sklopu pastirskih pohoda Vodičkom dekanatu Šibenski biskup Tomislav Rogić u nedjelju 24. veljače pohodio

4.7.2019. 10:08:12


biskupov pastirski pohod 53

Zlarin

je otok Zlarin. Po dolasku na otok biskup Rogić susreo se sa zlarinskim župnikom don Spomenkom Bagarićem, te je posjetio župnu kuću i upoznao se za župnom administracijom. Posjetio je samostan sestara milosrdnica u kojem žive i rade dvije sestre. U sklopu pastirskog pohoda biskup Rogić bio je na zlarinskom groblju gdje je molio za sve pokojne koji počivaju na tom groblju. Središnji dio pohoda bilo je misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Marijinog. Nakon misnog slavlje bio je susret sa vjernicima. Biskup je prigodom pastirskog pohoda upoznat za životom na otoku Zlarinu koji je sličan kao i na ostalim otocima šibenskog arhipelaga. Na Zlarinu u zimskom periodu živi oko tristotinjak ljudi, dok ljeti taj broj prelazi i dvije tisuće. Zlarinjani se posebno ponose župnom crkvom. Izgrađena je u baroknom stilu 1740. godine na temeljima starije crkve. Unutrašnjost joj krasi nekoliko iznimno vrijednih oltara te relikvije

prijelom2019-01.indd 53

sv. Fortunata, koji je ujedno i zaštitnik Otoka. Biskup je upoznat i sa štovanjem Gospe od Rašelje koja se štuje u istoimenoj crkvi koja se nalazi u Zlarinskom polju. U crkvi se čuvaju brojne zavjetne slike zlarinskih pomoraca te matrikula “Pravilnik o humanitarnim i socijalnim pitanjima“ iz 1458. godine, koji je prva matrikula pisana hrvatskom čakavštinom.

Srima Šibenski biskup Tomislav Rogić u utorak 25. veljače poho-

dio je župu Srima. Pohod je upriličen u sklopu pastirskih pohoda koje biskup ima u Vodičkom dekanatu. Susreo se sa župnikom don Antom Pavlovićem i vjernicima. U župnoj crkvi blaženog Alojzija Stepinca slavio je misno slavlje. Župa Srima utemeljena je 13. listopada 2002. godine, prema odluci šibenskog biskupa Ante Ivasa. Područje Srime tada je bila kopneni dio župe Šepurine na otoku Prviću. Došlo se do uvjerenja da su pastoralne potrebe mještana Srime sve veće i zahtjevnije i da im se ne može udovoljiti povremenim pastoralom iz matične župe s otoka Prvića. I brojni žitelji Srime su usmeno i pismeno iskazivali svoje želje da se utemelji njihova župa i izgradi crkva. Danas je u Srmi izgrađena živa župna zajednica. Vjernici su na poseban način pobožni blaženom Alojziju Stepincu. U srimskoj crkvi koja je prva župna crkva u Hrvatskoj posvećena blaženom Alojziju Stepincu čuvaju se blaženikove moći. Prigodom susreta sa župljanima biskup Tomislav Rogić dao im je potporu u nastojanju što aktivnijeg i praktičnog življenja kršćanstva.

Srima

4.7.2019. 10:08:12


54 mladi SUSRET MLADIH ŠIBENSKE BISKUPIJE Susret mladih Šibenske biskupije održan je u subotu 9. veljače u prostorijama Katoličke osnovne škole u Šibeniku. Tema ovogodišnjeg susreta bila je „Temeljne istine katoličke vjere“. Susret je počeo misnim slavljem u kapeli Katoličkoga školskog centra koje je predvodio Šibenski biskup Tomislav Rogić. „Draga mladosti. Ovo je naš radostan susret oko Gospodina s jasnim ciljem da bolje svoju vjeru upoznamo – da vidimo koliko nam ona znači – da vidimo, osjetimo, dotaknemo koliko nam je Bog blizu. Idemo susresti Isusa“, poručio je u homilji biskup Tomislav Rogić. „Današnji susret ima izvrstan cilj: bolje upoznati svoju vjeru, glavne istine vjere. Istine koje su nam od Boga objavljene, otkrivene, zapisane, posvjedočene“, poručio je biskup Tomislav Rogić. Mladima je kazao kako glavna istina naše vjere stane u jednu rečenicu. Ta rečenica je „Bog nas ludo voli!“. Svoga je Sina dao za nas, za naše spasenje, poslao ga k nama, da nas pouči, da nam pokaže kako živjeti, kako sreću ostvariti: sada i zauvijek! Mladi Šibenske biskupije ozbiljno shvaćaju kršćanstvo i vjeru. Stoga i ne čudi tema susreta Temeljne istine katoličke vjere – rekao je povjerenik za pastoral mladih Šibenske biskupije don Gabrijel Jagarinec. Ovim susretom želimo vidjeti što katolička

prijelom2019-01.indd 54

vjera jest i kako se mlada osoba može pronaći u Crkvi – pojasnio je vlč. Jagarinec. Animatori su osmislili rad u radionicama u kojima su sudionici susreta promišljali o katoličkoj vjeri.

Duhovna obnova za učenike U samostanu Sestara franjevki od Bezgrješne u petak 8. ožujka održana je duhovna obnova učenika osmih razreda Katoličke osnovne škole u svrhu jačanja osobnog duhovnog identiteta i međusobne suradnje. Duhovnu obnovu učenika je vodio salezijanac don Mihovil Kurkut. S učenicima su bile razrednice s. Renata Azinović i Josipa Baljkas Klisović. Kroz izlaganje i nekoliko

radionica, don Mihovil je učenicima ukazao na opće društvene vrednote koje ih definiraju, kako im iste uvjetuju stil života te kako će svoj sustav vrednota integrirati u onaj društveni. Gledanjem kratkog filma i radionice koja je uslijedila iza toga, učenici su osvještavali svoje sposobnosti i prepoznavali svoje darove. Razmišljali su i razgovarali o korištenju tih darova, svojim kvalitetama, ali i manama. Svjestan poteškoća na koje može mladi čovjek naići u izboru pravih životnih usmjerenja, don Mihovil je učenicima pripremio “tortu života”. Učenici su sudjelovali u pobožnosti križnog puta koji je don Mihovil vodio izvan samostana, a na kraju duhovne obnove imali su priliku za svetu ispovijed te je ista završena slavljenjem svete mise. autor: Josipa Baljkas Klisović

4.7.2019. 10:08:13


mladi 55 u ljubitovici Radionica za najmlađe U subotu 2. ožujka 2019. g u župi sv. Katarine Aleksandrijske u Ljubitovici održala se radionica za najmlađe „Totus Tuus“ koja je okupila 12 djece do prvopričesničkog uzrasta. Nastavak je to adventskih radionica koje su kroz proteklo došašće u župni dvor skupile mnoštvo vrijednih i kreativnih ruku. Radionica je to koja se trebala održati subotu prije, ali ju je olujna bura otpuhala na subotu sedmog tjedna kroz crkvenu godinu kada nam liturgija u misli stavlja ulomak iz evanđelja po Marku u kojoj Isus govori o veličini djece: „Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!“ (Mk 10,15). Radionica je započela kratkom molitvom koju je predvodilo dvoje djece, a potom smo se upoznavali s Biblijom - što je Biblija, kako ju dijelimo, tko ju je napisao i sl. Ovu smo radionicu posvetili Knjizi postanka i stvaranju svijeta, pa smo nakon uvodnog dijela pogledali animirani film na temu stvaranja. Nakon kratke rasprave o pogledanom, uslijedio je najdraži dio – upregnuli smo svoje vrijedne ručice i bistre glavice u rješavanju radnih listova koji su se sastojali od labirinata, bojanki i križaljki na temu stvaranja. Kreativnost smo pokazali izrađujući oblačiće u kojima smo tekstom i crtežima prikazali izvještaj o stvaranju po danima. Vrijedan rad zaslužu-

prijelom2019-01.indd 55

je i nagradu, pa smo se prije sv. mise okrijepili kolačićima koje su spremile vrijedne mame i grickalicama koje su pripremile naše tete Maja i Nikolina. U kapeli sv. Ante pored župne kuće, pridružili su nam se i drugi župljani. U ovom danu u kojem je sve u znaku djece, molitvu krunice su predvodili, tko drugi nego djeca – točnije naši prvopričesnici. Ova je subota još po nečemu posebna – prva je subota u mjesecu ožujku s kojom počinjemo s pobožnosti prvih subota u kojima molimo krunicu za duhovna zvanja. Župnik don Donald nas je uveo u Svetu misu ovim riječim: -Molimo da Gospodin Duhom svetim prosvijetli i ohrabri mladiće i djevojke u našoj biskupiji i našem hrvatskom narodu, da spremno Isusu kažu: „Evo me“. Uzdamo se da će Gospodin po moćnom zagovoru Blažene Djevice Marije i našu župu blagosloviti time

što će u srce nekoga od ove djece i mladih koji danas ovu krunicu mole, usaditi snažnu žudnju za služenjem Njemu – našem Stvoritelju. Večer smo završili projekcijom filma za mlade „Ako Bog želi“ u župnoj dvorani na kojoj se okupilo 20 mladih. Uložili smo trud i vrijeme da ovu djecu nečemu naučimo i da im ponudimo priliku za kvalitetno druženje, a na kraju nam se čini kako su oni nas mnogo više naučili. U bistrini njihovih očiju, naziremo čistoću i jednostavnost dječjeg srca. Djeca ljube bezuvjetno. Dječje srce nije opterećeno svakodnevnim brigama jer zna da će otac i majka će sve okrenuti na dobro. Kad bismo barem mi imali toliko pouzdanje u svog nebeskog Oca. Mladi župe Ljubitovica

4.7.2019. 10:08:13


56 mladi Križni put mladih Šibenske biskupije

Kamenjak – Banjevci – Stankovci – Lišane Ostrovičke Križni put mladih Šibenske biskupije održan je u subotu 6. travnja. Mladi, njih oko dvjesto i pedeset, ove godine za križem hodali su na relaciji Kamenjak – Banjevci – Stankovci – Lišane Ostrovičke. Pobožnost je započela na vidikovcu Kamenjak gdje je bila prva postaja. Riječi pozdrava uputio je biskupijski povjerenik za pastoral mladih don Gabrijel Jagarinec. Ukazao je na zajedništvo mladih u molitvi križnog puta. -Krist nas vodi, za Kristom idemo, Krist je onaj koji svoju ljubav pokazuje žrtvujući se za sve nas. To iščitavajmo hodeći na ovom križnom putu - kazao je u uvodu u pobožnost biskup Tomislav Rogić. Križni put završio je misnim slavljem u župnoj crkvi svetog Nikole Tavelića u Lišanima

Ostrovičkim. Slavlje je predvodio biskup Tomislav Rogić, koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas. -Tajna spoznaje i naše vjere je u tome da prepoznamo kako je Bog izabrao žrtvu za najsavršeniji govor ljubavi. Onoliko te volim koliko sam se spreman za tebe žrtvovati.

Bog je križ izabrao za mjeru ljubavi, darovao nam se do kraja. Hoće li nam to biti dovoljno da se ove korizme obratimo, promijenimo i Bogu na ljubav odgovorimo? Odgovor je na svakome od nas - poručio je biskup Tomislav Rogić.

katedralni župnik don Krešimir Mateša. U svakoj pojedinoj postaji djeca i odrasli su povezivali svoje životno iskustvo unutar obitelji, unutar odnosa dje-

ce roditelja, školskog života s Isusovim križnim putem i susretom s osobama koje su mu pomogle u teškim životnim trenutcima. s. Mandica Starčević

Korizmeni križni put skauta i vjeroučenika katedralne župe sv. Jakova Prva korizmena subota, 9. ožujka, unatoč kišnom jutru, nije obeshrabrila skaute, ministrante, dječji zbor i članove oratorija koji su odlučili izmoliti križni put u prirodi. Ohrabreni zrakama sunca, pošli su sa svojim voditeljima u Ražine i započeli molitveni uspon na brdo Humine (207m), na kojem se nalazi visok križ. Penjući se razmatrali su postaje križnog puta kojeg su čitali sudionici, a predvodio

prijelom2019-01.indd 56

4.7.2019. 10:08:14


duhovna zvanja 57 Bogoslovi Šibenske biskupije treće i četvrte godine postavljeni u službe lektora i akolita U subotu 6. travnja 2019. u kapeli Centralnog bogoslovnog sjemeništa pod Svetom misom, koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić u zajedništvu s odgojiteljima i župnicima bogoslovi Šime Pleadin (Ražine) i Ante Vrcić (Vrpolje) postavljeni su u službu lektora (čitača) zajedno sa šestoricom kolega s treće godine. U službu akolita (pratioca) postavljeni su bogoslovi Lovre Juraga (Murter) i Josip Lešković (Zadar) uz trojicu kolega s četvrte godine i jednoga bogoslova s pete godine. U Centralnom bogoslovnom sjemeništu održao se tom prigodom susret roditelja i župnika koji su svojim prisustvom uveličali slavlje. U svojoj homiliji nadbiskup je naglasio kako smo pozvani biti spremni čuti Božji glas. Osvrćući se na liturgijska

prijelom2019-01.indd 57

bogoslov Šime Pleadin prima službu

čitanja naglašava se da je Bog taj koji poziva i spašava grešnika, a osuđuje grijeh. Gospodin nas preko službi poziva da služimo Bogu i čovjeku. Od roditelja u obitelji, naglašava nadbiskup, smo primili prve korake i prve riječi, oni su nam bili prvi uzor u služenju. Nadbiskup objašnjava kako bogoslovi prodirući u studij teologije na trećoj godini ulaze u fazu suobličenja kao u dinamiku koja nikad ne prestaje te kako

kao svećenici ulaze u permanentno obrazovanje. Lektor je, navodi dalje nadbiskup, onaj koji ne sluša samo riječi Svetog Pisma nego i onaj koji sluša i čuje glas svoga bližnjega i njemu donosi živu riječ, a ako tu nema sluha onda nema sluha ni za Božji glas. Akolit je onaj, objašnjava dalje nadbiskup, koji želi biti u Božjoj prisutnosti, uživati Božju blizinu i baštiniti Božje milosrđe.

4.7.2019. 10:08:14


58 povijest

Kako se pred više od pola stolje Šibenskoj kateDrali slavio Velik PIŠE: Branko Lovrić Caparin

Sjećanje na Uskrsne blagdane vezano je uz bogate liturgijske doživljaje u Katedrali. Zato je u tim danima naša obitelj gotovo hodočastila u Katedralu. Prva sjećanja iz Katedrale vezana su za Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Veliku srijedu. Hodali smo obalom prema stolnoj crkvi. Obala je još bila još u ruševinama od savezničkog bombardiranja Grada. Sjećam se da smo preskakali preko razbacanih cigli i gazili po ostatcima kuhinjskih crno – bijelih pločica. Ušli smo u crkvu kroz vrata krstionice. Trg između Vijećnice i Katedrale bio je zatrpan ostatcima do teme-

prostor između današnjeg hotela Jadran i zgrade Županije

prijelom2019-01.indd 58

lja srušene Gradske lože. Iz dubine čudesne krstionice ulazimo u veličanstvenost Katedrale. To je bio moj prvi doživljaj naše Katedrale. Tih dana vjernički osjećaj puka njegovao je posebne oblike pobožnosti. U nekim crkvama pjevao se Gospin plač. Tako je u crkvi Gospe van Grada ta pobožnost pučkim napjevom izražavala svu dramatiku muke Gospodnje. U Katedrali istu tu dramatiku smo doživljavali „Službom tame“ (Officium tnebrae). Služba je započinjala kasno poslijepodne, bilo je još danjeg svjetla U crkvi se čuo glas molitelja – kanonika. Čitale su se „Tužaljke Lamentacije“ proroka Jeremije na latinskom jeziku. Ništa nismo razumjeli, ali glazba tog jezika ispunjavala je prostor i dušu svojom otajstvenošću. U prezbiteriju je bio postavljen veliki svječnjak u obliku trokuta sa 15 svijeća. Plamičci su tvorili svjetleću piramidu. Broj svijeća odgovarao je broju psalama. Na završetku svakog psalma gasila se pojedina svijeća. Mi djeca samo smo po tome znali koliko će dugo to trajati. Kraj smo jedva dočekali. U tom činu gašenja izražavala se simbolika napuštanja Isusa u njegovoj muci. Njegovi učenici ga ostavljaju i ovladava tama. Zadnja preostala svijeća na vrhu trokuta, ostajala je u sredini i ona je

4.7.2019. 10:08:15


povijest 59

toljeća u Veliki tjedan simbolizirala usamljenog Krista. Sljedila je završna molitva nakon koje bi se crkvom zaorila buka izazvana čegrtaljkama i šibama. To smo mi djeca jedva dočekali. Ispod svojih kaputa ili hlača izvukli bi svoje skrivene šibe i s njima udri po bancima. Dugo su te klupe nakon ukinuća ovog obreda nosile na sebi ožiljke naših udaraca. Zbog toga nam ih je sakristan redovito oduzimao ako bi bile veće ili tvrđe. Tom bukom naznačila bi se potresenost cijele prirode smrću Kristovom. Ona je bila onomatopeja potresa na Golgoti i u Jeruzalemu. Mi smo taj obred zvali „Baraban“. Zamišljali smo da udaramo po razbojniku Barabi, koji je kriv što je Isus osuđen, a on oslobođen. Ta simbolika protesta protiv krive sudske odluke i danas je aktualna. Kroz to vrijeme vani bi se smračilo čime je simbolika bila potpuna: „Već mrak se hvata, gine dan, o Stvoritelju čuj nam glas...“ Koncilskim liturgijskim reformama ovaj obred je ukinut. Druga tri dana Velikog tjedna ostala su do danas bogata svojim liturgijskim porukama i njih je potrebno posebno evocirati, ali valja se prisjetiti kako su se ovi blagdani slavili i u obiteljima. Glavno obilježje kućnog obreda je blagoslov jela i blagovanje. Dugotrajni korizmeni post je

prijelom2019-01.indd 59

završen, apetit je velik. Kuće su mirisale po pogačama, ali do Uskrsnog jutra smio si ih samo mirisati. Pogače se nisu mogle kupiti u trgovinama kao danas. Zato su žene nosile umjeseno tijesto za pogače u pekare na pečenje. Nosile su ih na daskama za tijesto na glavama i pokrivale ih bijelim tavajama. Bilo je nekoliko pećiju u gradu koje su pekle: Rontić, kod Starog Pazara; Rapo na Plišcu; Žeravica na Mimincu; Zenić kod sv. Duha... Ulice pred pekarama su bile puno drva, grabovine, česmine i smriča, sve je mirisalo na smolu. U pekari je svatko svoju pogaču označio nekim znakom, npr. ubodom u tijesto s dva ili tri prsta. Time si mogao prepoznati svoju pogaču nakon pečenja. Vruća pogača bi zamirisala uskim uličicama. Prvu fetu mogao si dobiti tek nakon blagoslova, i to nakon što je zazvonila Gloria. Na zvuk zvona obavezno si se morao umiti u

lavoru vode, na površinu koje su plivale latice poljskog cvijeća. To je obično pripremala mati. Odjenula bi se čista odjeća koju je mati friško po noći ispeglala. Sad si bio spreman za ići u crkvu. Kao mlađi morao si svim starijima koje si poznavao prići i čestitati Uskrs. Nakon mise slijedi svečani ručak. Konačno meso! Pečeno s krumpirima. Stol je bio pun. Uskrsna svijeća u sredini! Gori! Molitva! „Oče naš“ za sve pokojne. Nas djece oko stola bilo je jedanaest. Otac na čelu stola. Mati poslužuje. Ali na tako veliki blagdan otac je obavezno pozvao na ručak jednog gosta iz „Boškog doma“ (uboški dom iza Katoličkog doma u Varoši). Bila je to starica Luca Mijatova ili Marija Boška (tako smo je zvali jer joj nismo znali prezime), jer one nisu imale nikoga, niti u domu nisu imale taj dan svečani ručak. „I njima je Uskrs“, poučavao nas je otac. To je bio naš obiteljski obred.

stara gradska bolnica utemeljena 1807., kasnije uboški dom

4.7.2019. 10:08:16


60 duhovnost

Korizmena duhov Katoličke osnov

U župi Njivice duhovnu obnovu predvodio je fra Josip Blažević

opasnosti New Agea, Joge i Bioenergije Duhovnu obnovu u župi Pohođenja Blažene Djevice Marije – Njivice u srijedu i četvrtak 3. i 4. ožujka predvodio je provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević. Govorio je o opasnosti New Agea, Joge i Bioenergije. Prvog dana duhovne obnove vjernicima je ukazao kako Katolička Crkva ne prihvaća jogu za svoje vjernike, čak i kada je riječ samo o tjelovježbi. Joga je postala modom koju mediji agresivno nameću. Joga ne služi postizanju zdravlja ni dugovječnosti. Smisao religije nije postizanje zdravlja, nego spasenja.

prijelom2019-01.indd 60

S tom svrhom u hinduizmu rodila se i joga. Kršćani bi trebali otkrititi svoj kršćanski identitet kojemu ne priliči koketiranje s drugim bogovima koji to i nisu. Jogu prepustimo onima koji za bolje ne znaju, a mi otkrijmo blagodati kršćanske meditacije i kontemplacije. Puno je kršćana koji kroz istočnjačke tehnike, jogu i transendentalnu meditaciju, tragaju za dubljim duhovnim iskustvima, a da nikada nisu okusili blago kršćanske meditacije, još manje kontemplacije, kazao je fra Josip Blažević koji je svima preporučio kršćansku meditaciju. Drugog dana govorio je o bioenergiji. Terapije na bazi “svetih energija”, od bioenergije, preko pranoterapije, do reikija, nisu fizičkog podrijetla, nego da spadaju u domenu ezoterije ili okultnih učenja kojima nedostaje ozbiljna znanstvena podloga. U tome leži i glavni razlog nepomirljivosti bioenergije sa znanošću, kazao je između ostalog fra Josip Blažević.

Župna crkva sv. Nikole, biskupa u Mandalini bila je 7. ožujka odredište ovogodišnje korizmene duhovne obnove djelatnika naše škole. Predvoditelj je bio p. Arkadiusz (Arek) Krasicki, CSSp. Euharistijko slavlje p. Arek je namijenio za sve djelatnike naše škole i njihove obitelji. U homiliji i tijekom euharistijskog klanjana tema je bila opraštanje. A bila je i prilika za sakrament pomirenja. Aktualizirajući današnje evanđelje p. Arek je naglasio: Pred tebe Gospodin stavlja život i smrt. I ova duhovna obnova ima cilj da izaberemo život. U današnje doba najviše nas nervira kad su učenici i studenti neangažirani, samo slušaju, slušaju a onda prestanu i slušati. Pozivam vas da se sada aktivirate jer tek tada ova duhovna obno-

4.7.2019. 10:08:16


duhovnost 61

duhovna obnova djelatnika osnovne škole

va ima smisao. Tek ako se uputimo na put s Kristom sve ima smisla. Ako duboko zaronimo! Današnje evanđelje govori kako nas Isus poziva na potpuni izbor nasljedovanja Njega. Svi smo pozvani živjeti bliže Bogu. -Želio bih da na početku korizme krenemo put Neba, put Boga. Svaki dan govorimo o mnogim temama: sportu, politici, vremenu – jugo ili bura, hobijima… a tko od nas govori o Bogu? Tko govori o Nebu? Pozvani smo na život u Nebu s Bogom. Trebamo shvatiti kako nam je Bog sve oprostio jer je vječna ljubav njegova. Često ne vjerujemo u Božje milosrđe njegovo oproštenje jer ga mjerimo svojim mjerilima. Bog nikada neće odustati od ljubavi prema svakome od nas. Božji oprost nema granica - kazao

prijelom2019-01.indd 61

je pater Arek i nastavio: -Kad u srcu osjetimo da nam je Bog oprostio, za nas nema sretnijeg trenutka. Bog nas poziva da više ne griješimo! Osjeti činjenicu da te Bog voli! Saberimo se i osjetimo tu činjenicu da nas Bog voli!

To je čin vjere: ljubljeno smo Božje dijete sa svom našom grješnošću. Bog nikada neće odustati od nas! Oprostimo i mi bližnjima ljubavlju! Kao što je i nama oprošteno! Osobito je to važno u obitelji i braku. Ljubav! Ljubiti! Ne zlato, ne srebro nego Kristova Krv nas je otkupila od grijeha! Oprostiti nije osjećaj! Oprost nije olakšanje! Pozvani smo i mi opraštati – da čovjek, osoba koja nas je povrijedila ode bez pravednosti! Trebamo osobi koja nas je povrijedila reći: Oslobađam te! Oprost je dar! Molite za dar oprosta. Molite da vam Gospodin dođe s darom milosti kako bi oprostili drugima. To je osobito izraženo u molitvi Očenaša! Molitva će nam biti uslišana kad oprostimo! Neka nas ova duhovna obnova duboko prožme kako bismo moleći za oprost mogli drugima oprostiti! autor: sestra Mandica Starčević

4.7.2019. 10:08:17


62 hodočašća Hodočašće župe sv. Katarine Aleksandrijske u Ramu

Ljubitovičani nakon 332 godine stopama predaka

Ako upadnete u raspravu s nekim iz Ljubitovice o njihovu podrijetlu, baš kao i u okolnim selima, nezaobilazna je priča o ramskim korijenima današnjeg stanovništva s tog prostora. Teško je danas sa sigurnošću zaključiti koje je područje Dalmatinske zagore naselio narod iz Bosne u 17. st. nakon dolaska u cetinsku krajinu, al’ ova se priča kad je u pitanju Ljubitovica, čitajući Ljetopis fra Petra Filipovića iz 1756. (69 godina nakon migracije) čini prilično izvjesnom: „Ovi manastir u ono vrimedarxasceXupe i u Bosni, i u Dalmaczii. U’ Bosni Skopje, Ramu, Duvno i Livno. U Dalmaczii, svu Cettinu, i sve Zagorje do vode Karke.“ Upravo je ova priča o podrijetlu stanovnika još na hodočašću u Krasno i Udbinu u listopadu 2018. stvorila ideju za sljedeće hodočašće Župe

prijelom2019-01.indd 62

sv. Katarine Aleksandrijske iz Ljubitovice. Ideja je realizirana u subotu 23. ožujka 2018. g. kad je 68 župljana pod vodstvom župnika don Donalda Markovića u 6 h krenulo od župne crkve u Ljubitovici put negdašnjeg duhovnog centra svojih pradjedova – put franjevačkog samostana u Rami. Na samom polasku, valjalo je zazvati Gospu Ramsku (Sinjsku) da nas prati svojim zagovorom na ovom putu, baš kao što je one koji su prije 332 godine došli u cetinski kraj pratila u liku čudotvorne slike. Nakon prelaska granice na GP Kamensko, obišli smo s južne strane Buško jezero i nadomak Tomislavgrada napravili kratku pauzu u jednom trgovačkom centru. Nakon kave i zamjene valuta, nastavili smo put obilazeći s istoka Tomislavgrad, moleći krunicu koju predvode naši mladi. Nedaleko od Šuice skrećemo prema Rami i između sela Ravno i Zvirnjača prodiremo na obronke Ljubuše s koje, u jasnoći dana koja nam je darovana, puca pogled na ramsku kotlinu. Dok autobusom odzvanjaju šaljive usporedbe negdašnjeg i današnjeg ognjišta, nemoguće je ne zaustaviti se u trenutku i izraziti divljenje koje redo-

vito u ljudima iz škrtog krša izaziva ovaj prizor vodenog bogatstva usklađen sa zelenim poljima dok se u jezerima odrazuju vrhovi okolnih planina. Došavši pred samostan ulazimo u prekrasno zeleno dvorište u kojem nas dočekuje fra Mijo Džolan. Pod vodstvom domaćina obilazimo umjetnine koje krase dvorište. S lijeve strane od ulaza nalazi se Ramski križ, rad akademskog kipara Mile Blaževića. S dvije strane u broncu utopljena sudbina ovoga naroda uz dvije poruke. Na prednjoj strani nalazi se raspeti Krist i njegova muka ruši sumnju u smisao muke ovdašnjeg naroda kroz povijest. Druga strana pokazuje Krista posljednjeg suca okruženog simbolima evanđelista, a odgovara od mržnje zbog nepravde hrvatskom narodu s ovog prostora. Njegov podignut kažiprst podsjeća da je On jedini pravi sudac koji će osuditi zla djela onih koji su ih počinili, dok se istovremeno nadamo u knjizi života koju drži na svom koljenu vidjeti sve mučenike našeg naroda iz ovih krajeva. Na stazi podno križa nalaze se ploče s imenima svih stradalih u posljednja dva rata. Južno od križa – prema crkvi, nalazi se skulptura posljednje

4.7.2019. 10:08:17


hodočašća 63 večere, rad kipara Kuzme Kovačića. Na čelu stola koji ima oblik štita (hrvatskog grba) nalazi se Isus koji svojom visinom nadvisuje sve ostale sudionike i iz kojeg proizlazi krug sudionika. Naspram Kristu krug je otvoren a može ga zatvoriti promatrač koji tako postaje dio kruga a njemu s desna može vidjeti Judu koji je izdvojen od ostalih apostola na način da jedini nema aureolu. Prolazeći od dvorišnih vrata stazom prema crkvi, s desne strane ćete ugledati brončanu skulpturu Dive Grabovčeve istog autora. Fra Mijo nam ukratko priča poznatu priču o ovoj mučenici, kao i priču o njenom grobu na Vran planini na koji prve nedjelje u srpnju hodočaste tisuće mladih na svetu misu. Pred ulazom u „Kuću mira“nalazi se skulptura „Ramska majka“. Djelo kipara Mile Blaževića predstavlja ženu u ramskoj nošnji s djetetom u naručju kao spomen na sve naše čestite majke koje su svoju ljubav iskazale žrtvom prema svojoj djeci i svom narodu. Ulazimo u crkvu – prekrasnu trobrodnu građevinu čija nas akustika tjera da dobro napregnemo uši da bismo razumjeli fra Miju koji nam priča o njezinoj povijesti. Današnja crkva dovršena je 1881. g, a za vrijeme drugog svjetskog rata (1942) zapalili su je partizani. Njena je obnova završena 1966. kad je konačno dograđen zvonik. Sljedeće 3 godine uređena je unutrašnjost crkve.

etnografski muzej koji je podijeljen u tri dijela; izlošci starih zanata, prijevoznih sredstava i stambene kulture, drugi dio su narodne nošnje i stara misna ruha, a treći prikazuje životinjsko bogatstvo ovoga kraja. Svetu misu u kapelici u Kući mira predvodio je don Donald Marković, a liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor. Nakon što smo se u suvenirnici oboružali materijalnim uspomenama na ovo prekrasno mjesto, otišli smo na ručak u restoran nedaleko od samostana. Na povratku smo preko Prozora – Jablanice – Mostara – Čitluka svratili u Bijakoviće kod Međugorja gdje su nas ugostili župnikovi prijatelji Marko i Ivona Brkić. Nakon okrjepe koju su nam spremili, uputili smo se do Gospinog kipa u Bijakovićima moleći krunicu uz sudjelovanje svih hodočasnika. U sumrak smo

se spustili do župne crkve sv. Jakova u Međugorju gdje su svi koji su željeli, nakon posjeta crkvi, kupili nabožne predmete čiji blagoslov je obavljen na 3. korizmenu nedjelju. U 20:30 smo se uputili onamo kamo su,kako kažu, krenuli naši preci prije 332 godine. I premda su plodnu, vodom bogatu ramsku kotlinu zamijenili škrtim kršem, dobro su izabrali – jer njihovi su potomci vjekovima nakon toga idući iz domovine trbuhom za kruhom vazda vapili za ognjištem koji su im oni bježeći pred Turcima pripravili. Molimo zagovor Majke od Milosti da se svi oni koji su ovaj kraj napustili, bježeći od turčina novoga vremena, vrate tamo gdje im je srce ostalo – tom istom ognjištu. Neka ovo naše hodočašće i odricanje bude na duhovnu korist svima nama, a Gospodinu na slavu!

Prije svete mise obišli smo

prijelom2019-01.indd 63

4.7.2019. 10:08:17


64 hodočašća

ŽUPA BALDEKIN hODoČASTILA U SUBOTICU I VUKOVAR Vjernici župe Baldekin hodočastili su od 25. i 26. siječnja u Suboticu i Vukovar. U nastavku donosimo fotografije i reportažu s hodočašća Maria Daneka. Rano, malo prije četiri sata u jutro, ulazimo u autobus. Po običaju, don Tomislav Puljić, naš dragi župnik, naloži svima tišinu i “nastavak” spavanja do nekog “pristojnog” doba dok ”pivci ne zapivaju”, kako voli reći. Onako, u polutami, prolaze svjetla auto puta, ali i misli lete, kamo idemo i redaju mi se slike već viđenog i već znanog. Zaspati ne mogu iako pokušavam i zatvaram oči na silu. Subotica mi je nepoznata, ali Vukovar? Pa čak i strepnju osjećam jer idemo prema mjestu koje je na poseban način obilježilo našu nedavnu prošlost, a mogao bi reći, iz dana u dan, obilježava i svaki trenutak današnjice. Strepim, jer ćemo se približiti i osjetiti samo lagani dašak iskustava i patnje tih dragih ljudi koji su imali snagu i srce izreći riječ STOP – nećete dalje. Ljudi koji su živjeli za sadašnji trenutak, jer sutrašnji im nije značio ništa, jer taj “sutra” mnogi nisu doživjeli

prijelom2019-01.indd 64

dajući ono najvrijednije što imaju.

iz prošlosti dalje, bliže pa sve do sadašnjosti.

Pravi je razlog i ideja za naše hodočašćec bilo obećanje đakonu don Danielu Katačiću da ćemo, ako ikako budemo mogli, doći na njegovo ređenje. Došao je iz daleke Subotice u Šibenik, došao je na ređenje Prvog stupnja svome prijatelju don Grguru Alvižu i tom prigodom je bio u našoj župi kada smo ga i upoznali kao ugodnog i jednostavnog mladića. Dirljiva je bila slika dvojice đakona za oltarom, slika koju nismo vidjeli mnoge godine.

I tako prolazi put, Zagreb, stajanje na granici, izlasci iz autobusa, hladnoća, suha hrana, neudobnost i skučenost prostora, sve to nekako kao da nam ne smeta. Udobnost doma napustiti zbog ovog iskustva, višestruko nas obogaćuje i to sve, kako volim reći, nešto je što možemo ponijeti dalje u život.

Put je protekao uz uobičajeni program koji je don Tomislav osmislio. Program za koji se pripremi i koji vješto isprepleće s duhovnim temama. Jutarnja molitva je protekla uz čitanja i pjesmu. Uz kraće prekide saznajemo o Vojvodini, našim Hrvatima, Bunjevcima i Šokcima, malo statistike ali i nekoliko detalja

I konačno, Mala Bosna, vrlo znakovito ime mjesta koje se sjedinjuje kao predgrađe sa Suboticom. (Pitam župnika, postoji li negdje u blizini i Mali Velež – samo se osmjehnuo!) Tu nas dočekuje svećenik koji nas vodi u centar kako ne bismo lutali kroz grad. Ulazi u autobus i pozdravlja nas pjevajućom ikavicom karakterističnom za Bunjevce. Čuvši tako nešto, srca su nam zaigrala od dragosti. Iz pogleda i glasa, razaznali smo radost tog svećenika koji

4.7.2019. 10:08:18


hodočašća 65 nas je dočekao. Tim ljudima i toj zajednici doći i donijeti im srce i osmjeh, znači mnogo, puno više nego mnoga materijalna dobra. Katedrala Svete Terezije Avilske u centru Subotice, dočekala nas je pokrivena snijegom, ali kada sam je vidio, podsjetila me je na Hrvate i Hrvatsku ranjavane kroz povijest mnogim nepravdama. Na pročelju, od vrata pa sve do vrha, protezala se široka pukotina izazvana slijeganjem tla, ali s nadom u budućnost i popravak, jednako kao i hrvatske zajednice izvan Hrvatske koje žive svoje hrvatstvo i nacionalnost generacijama. Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo, prostorije u kojima smo primljeni i počašćeni, zračio je posebnim sjajem. Jednostavnost ali i trud tih divnih ljudi mogao se čuti i osjetiti kroz njihovo predstavljanje i svjedočenje o mnogim situacijama koje su doživljavali. Jakost, pa čak i hrabrost, upornost i nepopustljivost, sve se to moglo gotovo opipati dok su govorili o svojoj egzistenciji kroz generacije, govoreći o prošlosti, sadašnjosti ali i o budućnosti. Vrijeme do svete mise, proveli smo u organiziranom obilasku centra Subotice. Skromnost predgrađa, zamijenilo je nekoliko, zaista lijepih objekata u strogom centru. Subotičko Hrvatsko kazalište, sinagoga, knjižnica, nedavno obnovljeni, ali ipak na poseban način ostavlja dojam Gradska kuća. Zapravo Vijećnica koja je izgrađena

prijelom2019-01.indd 65

prema mađarskoj secesiji. To je, po mojem prvom dojmu, za nijansu kičasto, ali ipak prepuno boja, sklada. Mnoge sate i dane čovjek bi mogao gledati i uživati u djelima vrijednih majstora onih vremena. Divljenje prekrasnim djelima ljudskih ruku ubrzo smo zamijenili još jednom ljepotom koju je ljudski duh osmislio, a ljudske ruke i izradile. U Katedrali unutrašnjost ostavlja dojam ljepote i nikoga tko uđe ne može ostaviti ravnodušnim ali ipak, barem ja, osjetio sam još nešto posebno. Nešto najposebnije. Ono malo crveno svjetlo koje simbolizira prisustvo Boga našeg, u daljini, u sjeni svetohraništa, privlači, kao da poziva. Zimska hladnoća, usprkos nekoliko slojeva odjeće, zaboravi se i ostaje samo ljepota toga poziva koju osjećamo ganuti sa suzama u očima. Ali taj poziv, koji je upućen svima, nekima je ipak poseban. Trojica đakona, među

kojima je i naš Daniel, pozvani su na taj jedinstveni način, i odazvali su se. I dok je trajala sveta misa i u tom okviru Obred ređenja, suze mnogih nas hodočasnika su brisane otvoreno i skrivećki. Srce je ganuto sve do svoje najdublje tajne. Mnogi su stajali i promatrali ne trepćući, dok je nekima to bilo posebno iskustvo jer nikada nisu doživjeli ređenje Prezbitera. Drugi su pak sudjelovali jednako dirnuti veličanstvenošću prizora. Kako izdvojiti bilo koji trenutak: polaganje ruku, oblačenje misnice, posvetna molitva ili bilo koji drugi detalj čina posvete. Sve je zračilo jednom posebnošću, veličanstvenošću i razdraganošću. Noć u prenoćištu u Subotici, prošla je brzo i rano ujutro idemo dalje prema Vukovaru. Osjećaj uzvišenosti od sinoć i blagi dodir Neba ostavljamo iza sebe i vraćamo se mislima prema ljudskim patnjama, progonu i uništenju. S duhovnih visina spustiti se u najniža ljudska poniženja, kaljužu, bol i smrt nije lako. Ulazimo

katedrala u Subotici

4.7.2019. 10:08:18


66 hodočašća u Borovo Naselje, Trpinjska cesta, kuće, ceste, okoliš, većinom obnovljeno ali slika na stotine uništenih tenkova i tisuće i tisuće ubijenih ljudi stoji još pred očima. A čemu? Sotonski usmjereno Zlo, ideja nekoliko političara i mnoštvo onih koji su im povjerovali sa ciljem da uđu u tuđu kuću, čemu to? Zar im nije poznato da se tuđa kuća ne može oteti. Usprkos patnji i progonu domaćina, srce u zaštiti krunice, kuca i govori – proći nećeš, a ako i prođeš – ostati nećeš. Aljmaš. Gospa od utočišta, Gospa od izbjeglica i danas Gospa od povratnika, preko Župnika govori nam o čudima, o svojem prisustvu, o svojoj majčinskoj brizi. Kako i uz Njezinu prisutnost ne pustiti suzu iz oka. Kratki odmor u franjevačkom samostanu, sveta misa u crkvi Svetog Filipa i Jakova, okrepljujući ručak i idemo dalje prema Ovčari. Hangar opet priča svoju priču, fotografije i osobni predmeti smješteni na slami na kojoj su ležali njihovi pokojni vlasnici govore o patnji, patnji neopisivoj. Spirala s crvenim slovima, crvenim imenima mučenika, koja se spušta u dubinu bunara oblika puževe kućice, kao da se penje u visine nebeske. I sve to svjedoči. Iako su zločinci prije 28 godina, zatvorenim vratima hangara, vratima pakla, pokušali sakriti istine, te iste istine su izašle iz tih limenih zidova i ne daju se utišati. Danas, vrata hangara, otvorena i zaglavljena da više

prijelom2019-01.indd 66

nikada i nikoga ne zatvore, gledaju i govore tihim optužujućim glasom. Bez mržnje. I mesingane čahure ispaljene iz oružja, betonirane u pod, svijetle, polirane i zlatne od mnogih stopala tihih i ganutih posjetitelja, svjedoče. A kako li će tek ta svjedočanstva govoriti kada ih budu izgovarali oni koji su ih činili na posljednjem njihovom času. Užas nad užasima, ali za njih. I Ovčara, mjesto pogiblje tolikih pravednika, tiho, pokrivena snijegom, daje samo naznaku onoga što se zbivalo, u taj dan tako prepun Zla. Tako i groblje sa svojim bijelim križevima i crnim spomenicima, govori u svojoj tišini. Govori i spomenik sa svojim vječnim plamenom, kako ga zovu. Ali rukom tvoreno ništa nije vječno. Vječno je samo ono što donesemo pred našeg Stvoritelja. Donosimo dobro ili zlo pa tako sebi donosimo vječni život ili vječnu smrt. Ulazimo u autobuse, odlazimo iz tih nama tako dragih krajeva koji su nam pričali priču ne veselu, ne ta dobru,

čak niti priču koja bi mogla govoriti o nadi. Jer ti tmurni oblaci kao da se još nisu sasvim razišli i poslije više od dva desetljeća. U sjeni svega toga, možemo se samo spustiti na koljena i upraviti pogled i molitve Bogu našem. Njemu koji nas voli ljubavlju, nama nerazumljivo velikom, koja graniči sa beskonačnošću kao što je i on sam. Pogledom oka i duše tražiti svjetlo koja nam je često jedina nada. Do Šibenika je put prošao u pjesmi, večernjoj molitvi i nekoliko svjedočenja pred mikrofonom. Divna su to bila svjedočanstva. Kao i uvijek otvorena srca govore kroz osobne spoznaje i iskustva. Govore o putu kojim idemo, zamkama na tom putu kroz život, ali i rješenjima kako preskočiti prepreke i zaobići zamke. A sve to možemo samo i jedino ako imamo Boga pred sobom, Boga koji nam kao svjetionik govori i daje smjer na tome uskom putu.

groblje u Vukovaru

4.7.2019. 10:08:19


hodočašća 67

ŽUPA ŠUBIĆEVAC U ŠIROKOM BRIJEGU I MEĐUGORJU U rano subotnje jutro 30. ožujka 2019. skupina od stotinjak župljana i gostiju, u pratnji fra Maria Radmana, župnika i fra Marka Đereka, đakona krenula je na hodočašće u Široki Brijeg i Međugorje. Na putu do Širokog Brijega zajedno smo molili radosna otajstva krunice te dublje razmišljali o roditeljstvu. U Širokom Brijegu, točnije franjevačkom samostanu Uznesenja Blažene Djevice Marije, dočekao nas je fra Vendelin Karačić. Nakon uvodnog pozdrava i dobrodošlice, fra Vendelin nas je uputio u povijest župe, izgradnju samostana, crkve, škole, ratna zbivanja… U crkvi, veliku pozornost vjernika privukli su zavjetni kip Gospe Širokobriješke, grobovi fra Didaka Buntića i fra Rafe Barišića, kipovi, mozaici… U samostanskoj riznici imali smo priliku vidjeti slike starih majstora, crkveno posuđe, misna ruha i stare knjige, a u galeriji djela hercegovačkih i hrvatskih slikara i kipara. Po dolasku u Međugorje smo se uputili na Brdo ukazanja. Susret s Brdom ukazanja

prijelom2019-01.indd 67

Široki Brijeg

Međugorje

za hodočasnike je susret s Gospom kroz molitvu krunice i osobnu molitvu. Na samom smo mjestu ukazanja ostali nekoliko trenutaka u tišini te smo krenuli u podnožje gdje se nalazi Plavi križ. Došlo je i vrijeme odmora i okrijepe uz zajednički ručak nakon kojega smo imali slobodno vrijeme za molitvu, ispovijed, klanjanje, razgledavanje… Bilo je i onih koji su se odlučili uspeti na brdo Križevac. Križevac za vjernike znači poziv da susretnu Isusa u njegovoj muci i otkriju njegovu ljubav. Do križa u koji

su ugrađene moći Isusovog križa vode postaje Križnog puta. U župnoj crkvi svetog Jakova smo sudjelovali u molitvi krunice i na svetoj misi. Pomalo umorna tijela, ali punog i veselog srca i duha vratismo se svojim kućama. „Za svu ljubav, Majko draga, što je ovdje na nas izli, dajemo ti obećanje, biti bolji neg` smo bili! Pogledaj nas, utješi nas, svoje ruke stavi na nas; Svome Sinu preporuči, Majko mira, moli za nas!“ (Došli smo ti, Majko draga)

4.7.2019. 10:08:19


68 hodočašća

Hodočašće mladih župe Ljubitovica u Lašvansku dolinu 8. veljače 2019. godine. Parkiralište pred crkvom sv. Katarine Aleksandrijske u Ljubitovici. Dvadeset četvoro mladih, predvođeni župnim zborom kreću na 240 km dug put. Odredište: Vrhbosanska biskupija, Lašvanska dolina, Središnja Bosna – rodni kraj našeg župnika. Kratka molitva i zaziv zagovora Blažene Djevice Marije, sv. Ante (koji nas ispraća iz svoje kapelice na izlazu iz sela ) i naše zaštitnice sv. Katarine vrijede više nego sigurnosni pojasevi i zračni jastuci. Prgomet – Bisko -Trilj i eto nas u tren na graničnom prijelazu Kamensko. Obilazimo Buško jezero i spuštamo se prema Duvanjskom polju u kojem je okrunjen kralj Tomislav, a prvu pauzu radimo u gradu koji nosi njegovo ime. „Protegli smo noge“, popili kavu, obavili konverziju valuta pa s dovoljno koncentracije možemo slušati kratko predavanje našeg profesora dr. Ante Topčića o povijesnom značaju ovog kraja. Prošli smo Šuicu i pred nama se pruža bijelo prostranstvo kupreškog polja a pogled nam ograničava samo magla koja prekriva Stožer i Kupreška vrata. Ne-

prijelom2019-01.indd 68

Oltar sjemenišne crkve sv. Alojzija Gonzage i grob č.sl. Božjeg Petra Barbarića

tom prije Kupreških vrata dah oduzima prekresna crkva sv. Obitelji u Kupresu; „najveća je u BIH“ – objašnjava župnik. Ostavljamo Kupres iza sebe i spuštamo se prema Skopaljskoj dolini; Bugojno – Donji Vakuf i nakon nešto više od 4 sata vožnje, eto nas na odredištu – u Travniku. Prva stanica našeg putovanja je Katolički školski centar „Petar Barbarić“. Dočekuje nas domaćin don Damjan Soldo, brat našega bivšega župnika don Ivana koji nam pokazuje sjemenišnu crkvu sv. Alojzija Gonzage i ukratko nam priča o povijesti sjemeništa i o životu časnog sluge Božjeg Petra Barbarića. Na kraju odlazimo u kriptu crkve na mjesto gdje je nakon drugog svjetskog rata zakopano i zazidano tijelo Petra Barbarića da bi se sakrilo od naroda. Rastajemo se od don Damjana, kojega smo zamolili da pozdravi don Ivana koji je zaslužan što imamo zbor

kakvoga danas imamo te nastavljamo put prema franjevačkom samostanu u Gučoj Gori. U crkvu sv. Franje Asiškog uvodi nas i o mučnoj povijesti samostana priča profesor s franjevačke teologije u Sarajevu fra Velimir Valjan. Iako je većina nas znala koliko je teško bilo kroz povijest ali i danas biti katolik u BIH, mislim da smo pravu sliku o burnoj povijesti našeg naroda u Lašvanskoj dolini stekli upravo u ovom samostanu. „Samostan je 4 puta bio uništen“ – priča profesor Valjan: prvi put krajem 15. st kad su Turci osvojili Bosnu, drugi put 1764. u požaru. Zadnje dvije devastacije dogodile su se kronološki gledano nama mnogo bliže pa stoga postoji mnogo više detalja kojima se fra Velimir služi u opisu tih događaja. Treće uništenje samostana dogodilo se 1945. kad su partizanski „osloboditelji“ protjerali njemačke jedi-

4.7.2019. 10:08:20


hodočašća 69 nice i spalili crkvu i samostan te uništili svu kulturnu baštinu i arhiv. Dok sjedimo u crkvi i slušamo ovo kratko predavanje, iza leđa prof. Valjana vidimo uništenu oltarnu fresku i slutimo o čemu je riječ. U hrvatsko-muslimanskom sukobu 1993. islamski ratnici iz arapskih zemalja (muđehedini) potpomognuti nekadašnjim susjedima muslimanima iz susjednih sela ušli u Crkvu i razbili sve križeve te bojom uništili fresku (Slika 2). S lijeve strane oltara nalazi se mozaik „Isus ozdravljuje slijepca od smrti“ na kojoj su Isusu izvađene oči, a s desne strane iznad tabernakula slika „Pieta“ na kojoj su Gospi uradili isto. Ove dvije pokraj oltara su obnovljene, a oltarnu fresku su pregledali stručnjaci i nemoguće ju je restaurirati, kaže nam fra Velimir. Mučno je to slušati. U glavi se vrte dva pitanja. Prvo uzrokovano užasom povijesnih događaja, napose ovih najnovijih; Što je to u ljudima da im toliko zadovoljstvo pričinja nanošenje zla drugom čovjeku? A ovo drugo: Što je to ove ljude još uvijek zadržalo na ovom prostoru i otkud im snaga nakon svega što su proživjeli i dalje se boriti, a našim ljudskim očima gledano, svjetla nema na vidiku? Fotografiramo se u samostanskom dvorištu pored osakaćenog i strojnicama prostrijeljeng kipa sv. Franje koji namjerno nije obnovljen te stoji kao spomen na ljudsku ludost i zlobu. Obilazimo samostanski muzej podijeljen u tri dijela: arheološki, sakral-

prijelom2019-01.indd 69

Pokraj kipa sv Franje u dvorištu samostana Guča Gora

ni i dio koji obuhvaća umjetničke slike domaćih autora. Pozdravljamo se s našim voditeljem i gvardijanom fra Dragom Pranješom i krećemo prema našoj rezidenciji u sljedeća dva dana – u Planinarski dom „Erich von Brandis“ na Galici (Vlašić). Nakon uspona od gotovo 1000 m nadmorske visine i pola sata vožnje dolazimo na odredište. Idilična atmosfera; oko pola metra snijega okružuje kuću na osami, a u dobro zagrijanu kuću nas uvodi i dobrodošlicu iskazuje vrijedni domar Marko Boto. Nakon smještaja u sobe, silazimo na večeru i zajedničko druženje. Subota 9. veljače 2019. g. Svanulo je bistro i sunčano jutro na 1509 mnv, a dok pijemo kavu napajamo duše u pogledu na idilu koja nas okružuje. Spuštamo se prema Travniku, a u 1000 m spusta vremenske prilike se znatno mijenjaju pa nas u gradu dočekuje magla. Vozimo se prema Vitezu i u Novoj Bili skrećemo prema brdu Kalvarija. Nakon uspona pješačkom stazom dolazimo do drvene crkve sv. Ante – remek djelo moderne

arhitekture savršeno uklopljeno u ambijent šume u kojoj se nalazi (Slika 5). „Ovdje se za petak uoči Cvjetnice i na Gospu Žalosnu okupljaju tisuće hodočasnika i znali smo po 5 sati bez prestanka ispovijedati“ – priča nam župnik. Od crkve prema vrhu brda pokraj staze su postaje križnoga puta. Na samom vrhu nalazi se crkva Gospe Žalosne koju su 1913. izgradili Isusovci (Slika 6.). Magla nam ne dopušta potpuno uživanje u pogledu prema Vitezu i Novoj Bili pa se spuštamo i nastavljamo put prema sljedećem odredištu – Etno selo Čardaci. Dvadesetak rustikalnih kuća razbacanih po travnatim površinama koje sijeku kamene staze okružene umjetnim je-

Ekipa na skijalištu

4.7.2019. 10:08:21


70 hodočašća

Crkva Gospe Žalosne na Kalvariji

zerima. Viseći pješački most vodi nas na lijevu obalu rijeke Lašve, a tu nalazimo vodeni park i ribnjak u kojem se uzgaja pastrva. Nakon toga odlazimo pogledati moderne sportske terene „Romari“ u vlasništvu Bojana i Ivane Rajković. Ovaj mladi bračni par nas je dočekao u kafiću unutar centra i slušajući ih kako su i što uradili shvatili smo da od govora kako treba pomoći madima nema ništa nego treba imati hrabrosti i vjere u Boga pa mlade odvući sa ceste i od kladionica. Trenutro centar redovito posjećuje oko 200 korisnika igrajući nogomet, košarku, tenis… Vrijeme je ručka i već drugi put u dva dana, po jednoglasnom izboru, na meniju je travnički ćevap. Siti i pomalo nestrpljivi probijamo magleni pokrivač i brzo napredujemo prema skijalištu na Vlašiću. Slijedi ono što smo danas nestrpljivo čekali. U moru bjeline koju para samo tirkizno plavo nebo, visoko na padini skijališta, bilo na skijama ili sanjkama, teško je razlikovati dob onih koji njima upravljaju – ovdje su svi djeca.

Sunce se naslonilo na jugozapadne obronke Babanovca, a mi već pomalo umorni, krećemo prema planinarskom domu. Magla u dolini se raskinula i ljubazni domar nas upućuje na vidikovac udaljen 500 m od doma s kojeg puca pogled na cijelu Lašvansku dolinu. Gase se zadnje zrake sunca i naše kamere potpisuju kapitulaciju. Temperatura je već debelo u minusu, dok dvadesetčetvero mladih nastavlja druženje u toplini planinarskog doma uživajući u čobancu kojeg je spremila vrijedna ruka i široko srce našega domaćina Tihomira.

U velikoj, pravokutnoj, jednobrodnoj crkvi sv. Mihovila hladan zrak i tišinu para zvuk orgulja i 15 glasova ljubitovačkog zbora: „Dođite prignimo koljena“. Nakon sv. mise pozdravljamo se s župnikom i krećemo na ručak. Ostala je još jedna stanica prije povratka kući. To je bivša župa našeg župnika, župa Presvetog Srca Isusova u Pećinama. Visoko iznad Novog Travnika u snijegu, skrivena, smjestila se prelijepa župna crkva. Dočekuje nas župnik don Goran Kosić i uvodi u crkvu. Sunce kao da je znalo – baš u taj čas provirilo je iz oblaka da nam pokaže svu ljepotu vitraja, ove u posljednjem ratu uništene crkve. Kažu da je ovdje prije rata živjelo oko 2500 ljudi a danas je samo 91 stalni stanovnik – mahom starije osobe. Svjesni su, kažu – da ovdje nekoga intezivnijeg života u budućnosti nema.

Peta je nedjelja kroz godinu. Spremamo svoje stvari i slažemo ih u minibus. Pijemo zadnju kavu na Galici i nakon fotografiranja pred planinarskim domom (Slika 8) krećemo prema župi sv. Mihovila Arkanđela u Ovčarevu. U župnoj kući pokraj prekrasne kamene crkve (Slika 9 i 10) dočekuju nas ljubazni domaćini i župnik fra Dario Udovičić s čajem i „mezom“. Nakon kratke okrjepe, krećemo na sv. Misu. Crkva sv. Mihovila Arkanđela – Ovčare

prijelom2019-01.indd 70

4.7.2019. 10:08:22


Ovčare

hodočašća 71 bro za druge naprave.

U svetištu Srca Isusova – Pećine

Upravo zbog toga pokraj crkve započet je i u završnoj fazi radova duhovni centar s velikom dvoranom i stambenim prostorom na katu, koji će po završetku moći primiti između 25-30 osoba. Idealno za duhovne obnove. Meditativnu atmosferu ovog mirnog, od civilizacijskog zagađenja izoliranog mjesta, upotpunjuje slap na mjesnom potoku pokraj vanjskog oltara na kojem se za Presveto Srce Isusovo održava sv. Misa. Upravo na tom mjestu obavljamo zadnje fotografiranje (Slika 13.) i pozdravljamo se sa župnikom uz dogovor da naš sljedeći posjet bude na svetkovinu Presvetog Srca Isusova kad će naš zbor predvoditi liturgijsko pjevanje. Pećine – Bugojno – Kupres – Livno – Kamensko i s „naše“ strane onog što nazivaju granica završavamo ovu priču o granicama. O ljudskoj zlobi koja nema granica i još više

prijelom2019-01.indd 71

o neograničenoj snazi koju ljudi Srednje Bosne crpe iz Gospodina. O neograničeno velikom srcu naših domaćina Tihomira i Karmele Fišić koji su, nakon što su jedne siječanjske nedjelje u Ljubitovici čuli mlade kako pjevaju pozvali u posjet, te podmirili sve troškove puta i boravka u ovom prekrasnom kraju. Ovi ljudi žive onu Isusovu iz Matejeva evanđelja – ne traže uzvrat za svoja dobra djela i najveću radost i zadovoljstvo im pričinja mogućnost da do-

U svoju Ljubitovicu se vraćamo obogaćeni iskustvima iz prve ruke o turobnoj povijesti našega naroda u Srednjoj Bosni, novim prijateljstvima i najboljim primjerom širine srca ljudi koji tamo žive. Mi koji imamo privilegiju da živimo unutar granica matične države, trebamo davati maksimalnu podršku ostanku hrvatskog naroda u toj povijesnoj hrvatskoj postojbini. Prva prilika pruža nam se uskoro i zahtjeva minimalan napor, a riječ je o tjednu solidarnosti sa Crkvom u BIH. Zahvalom Gospodinu za ovo hodočašće i za ljude koji su nam ga omogućili, i sve one koje smo na njemu susreli, završavam ovaj kratki izvještaj. Izvještaj o križu naše braće u Srednjoj Bosni koji, mada pritisnuti s mnogo više teškoća nego mi, još uvijek s nadom svoje korijene ne čupaju iz svoje Bosne, jer tu svoju nadu crpe iz temelja u koji su zatisnuli svoj križ – iz najčvršćeg kamena, Zaglavnog kamena.

Vitraji u crkvi Presvetog Srca Isusova – Pećine

4.7.2019. 10:08:22


72 usput

U spomen na stradale suborce, veterani očistili podmorje Stonskog zaljeva Danas, 24. ožujka, prisjetili smo se pogibije naših suboraca, blagopočivajućih Gorana Kliškića i Ivice Vuce. Prošlo je 27 godina otkako su naši suborci svoj život položili na oltar Domovine braneći most na Bistrini. Napad na most počeo je noću. Bio je žestok, a granate su vrlo precizno pogađale prve položaje postrojbe 4. gardijske brigade. Prisjetili smo se, s osjećajem osobite zahvalnosti, što smo živjeli u vremenu u kojem smo mogli svjedočiti njihovoj hrabrosti, plemenitosti i ljudskoj dobroti. Sin opernog prvaka Ratomira Kliškića, Goran, bio je prvi zapovjednik diverzantskog voda, heroj Domovinskog rata, koji je u 22. godini položio život na oltar domovine spašavajući svog suborca Ivicu. Veliki u svojoj skromnosti blagopo-

čivajući Goran Kliškić i Ivica Vuce ostavili su nam u sjećanje mnoge plemenite i lijepe čini i djelovanja, svojim primjerom pokazujući, i ostavljajući nam za čuvanje sjećanje na junački čin i požrtvovnost suboraca. O njegovim posljednjim trenutcima u obrani Hrvatske na Bistrini kod Stona, i veličanstvenom činu humanosti i bratstva hrvatskih ratnika, svjedoči njegov suborac i prijatelj Boran Martić: „Ne samo što je to bilo strateški bitno mjesto, nego je bilo važno i srozati moral, a nanijevši gubitke diverzantskom vodu računali su da će se to i dogoditi. Naravno, nisu u tome uspjeli nego su samo izazvali još veći otpor i još veću volju i želju za osloGrob Ivice Vuco

ZA RUBRIKU “USPUT” PIŠE: dr. sc. Ljiljana Zmijanović

prijelom2019-01.indd 72

4.7.2019. 10:08:22


usput 73

Vod

bađanjem našeg teritorija. Sa strane ceste bliže obali smo imali jedan top koji je trebao služiti za zaustavljanje prodora tenkova i jedan teški mitraljez, a na drugoj strani ceste je bio na padinama brda položaj skriven u šumarku. Taj u šumarku je bio napadnut i bio je otkriveniji. Na početku napada Goran je zapovjedio povlačenje u bunker i u tom povlačenju je Ivicu Vucu pokosila granata. Kažu suborci da je već bio teško ranjen, Goran je samo viknuo suborcima da idu prema bunkeru dalje, a da će on ići po Vucu. Sebe je svjesno izložio pogibelji, a svoje je ljude zaštitio. Mogao je zvati nekoga da mu pomogne, ali je bio svjestan da bi ih mogao dovesti u opasnost. Izvlačio ga je, granatiranje je bilo intenzivno i iduća granata ih je pokosila obojicu. Dobili smo dojavu da su pokošeni, više nikoga nije bilo briga za granatiranje. Bila je noć, svi smo došli tamo i izvukli Gorana i Vucu, zvali smo hitnu pomoć i dok su oni dolazili oni su nam umrli na rukama. Vuco više nije pokazivao znakove života, ja sam

prijelom2019-01.indd 73

držao Gorana koji nije mogao izustiti ni riječ. Umro je. Svi smo tu doživjeli šok i to nas je na neki način obilježilo za cijeli život – priča Martić o jednom od najtežih trenutaka u svom životu.” U plavoj tišini Stonskog zaljeva ronioci članovi ‘Ronilačkog kluba veterana 4. Gardijske brigade’ i Ronilačke sekcije ‘Peliška jedra’ prikupljali su otpad u moru. Događaj je koji povezuje ekološke aktivnosti ronilačkih klubova s idealima za koje su ginuli hrvatski branitelji. Sjećanje koje čuva-

Goran Kliškić

mo, budućnost kakvu želimo, svijet kakav gradimo, domovinu kakvu stvaramo, razvoj za koji smo odgovorni - to je slika današnjeg dana. Nadu budi prizor stasitih mladića, kakvi su nekada bili Goran i Ivica. Netom su se u tišini pred križem molili za duše naših suboraca, a sada odlučno i odgovorno prihvaćaju snažnim rukama stara željezna sidra s dna mora, davno uništene i odbačene ribarske alate, poput vrša, mreža... Zabrinutost zasigurno izaziva raznovrsnost i količina plastičnog otpada, pa su se kao podloga, odnosno stanište kamenica mogli naći plastični držači za suncobrane, plastične sjedalice i drugo. Podmorje stonskog kanala pripada području ekološke mreže HR 3000163 Stonski kanal, a značajno je za očuvanje zaštićene livada posidonije (Posidonion oceanicae) kojih su staništa velike i plitke uvale Stonskog zaljeva. Ekološka akcija čišćenja podmorja organizirana je u suradnji ‘Ronilačkog kluba veterana 4. Gardijske brigade’, Ronilačke sekcije ‘Peliška jedra’, Općine Ston, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Putniković, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ston, Komunalnog društva Ston d.o.o. i NOVA rent a car-a. U akciji su sudjelovali brojni mještani, bilo prihvaćajući otpad na obali ili u brodice, bilo veslajući uz ronioce. Sudionici su se suglasili da se akcija planira i za 2020., a lokacija bi bila posebni morski rezervat Malostonski zaljev.

4.7.2019. 10:08:22


74 usput

Projekcija filma „Nisam se bojao umrijeti“, domoljubna misija Antona Kikaša 1991 Igrano - dokumentarni film "Nisam se bojao umrijeti" o domoljubnoj misiji Antona Kikaša 1991. godine, prikazan je 6. veljače u dvorani Cinestara u Dalmare centru. Film je u produkciji 'Cromark' režirao Jakov Sedlar, a donosi detalje domoljubne misije Antona Kikaša iz 1991. godine, dosad javnosti nepoznate dokumente o poklonu oružja hrvatske zajednice Toronta MUP-u i Zboru narodne garde RH. Film je snimljen po scenariju Hrvoja Hitreca, a glavnu ulogu „Kikaša“ u filmu igra glumac Andrej Dojkić, Armand Assante glumi engleskog trgovca s oružjem, te brojni glumci poput Božidara Alića, Dragana Despota i Duška Gojića. Projekciju je organiziralo Dokumantacijsko - informacijsko središte u suradnji s općinama Bilice i Unešić, te UHBDDR Vodice i Primošten, te HVIDR-om Šibensko kninske županije. Film govori o pothvatu kanadskog Hrvata Antona Kikaša kojeg je 1991. godine uhitila i zatočila Jugoslavenska narodna armija zbog sumnje da zrakoplovom krijumčari oružje u Hrvatsku. Anton Kikaš je među hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u za obranu Hrvatske prikupio milijune dolara, te svojim novcem i novcem hrvatskih iseljenika kupio oružje za njezinu obranu. To oružje, 18 tona lakog pješačkog i

prijelom2019-01.indd 74

protuoklopnog naoružanja namijenjenog Ministarstvu unutarnjih poslova i Zboru narodne garde Republike Hrvatske, dopremio je u Hrvatsku unajmljenim zrakoplovom Uganda airlinesa Boeing 737. Zrakoplov je greškom pilota ušao u tadašnji jugoslavenski zračni prostor. Iznad Banje Luke zatraženo je da se zrakoplov spusti u Zagreb umjesto u Ljubljanu, ali su ga letu prema Zagrebu presrela dva bojna zrakoplova JNA Mig-a 21 i prisilila pilota da smjesta spustiti zrakoplov na pistu zračne luke Pleso pored Zagreba gdje su ga dočekali jugoslavenski vojnici, zaplijenili naoružanje i uhitili Kikaša. Nikad se nije doznalo tko ga je izdao.

Projekcija ovog igrano - dokumentarnog filma koji govori o jednoj od najkontraverznijih epizoda Domovinskog rata, privukla je veliki broj Šibenčana, a bili su joj nazočni šibenski biskup Tomislav Rogić, šibensko - kninski župan Goran Pauk te predstavnici Grada Šibenika i udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Nakon projekcije dirljivog filma, u kojem su prikazane sve patnje i žrtva Kikaša prilikom zarobljavanja od strane agresorske vojske, Vodičani su poklonili Kikašu jaknu sa grbovima svih vodičkih braniteljskih udruga te s grbom grada Vodica. Tom prilikom pozvali su ga da promovira svoj film u njihovom gradu.

bračni par Zmijanović i Anton Kikaš (u sredini)

4.7.2019. 10:08:23


usput 75

‘Viktor, Kardinalova pobjeda’ predstavljena knjiga autora Marlona Macanovića u Kistanjama Knjiga magistra prava Marlona Macanovića “Viktor, Kardinalova pobjeda“ predstavljena je u vijećnici Općine Kistanje 30. travnja 2019. godine. Riječ je o roman o životu kardinala Alojzija Stepinca. Knjigu su predstavili Don Ivan Perković , župnik župe Prikazanja Bl. Djevice Marije iz Kistanja i Roko Antić ,donačelnik općine Kistanje, a nastupili su i članovi klape Zvono iz Kistanja. U svjetlu činjenica da su prošle godine proslavljene dvije velike obljetnice vezane za blaženog kardinala Stepinca, 120. godišnjicu rođenja i 20. godišnjicu beatifikacije autor je u tome pronašao motiv za pisanje knjige. Dodatni razlog, kako je kazao, bio je to što je svete uspomena na bl. Stepinca predmet autorova vjerničkog divljenja oduvijek, ali i stručno-znanstvenog

interesa. Knjiga ima 232 stranice i strukturirana je u tri djela i to Brezarić,1898.-Zagreb,1945; Zagreb, 1946.-Lepoglava, 5. 12. 1951.; Krašić, 5. 12. 1951.-Krašić, 10. 2. 1960. te Epilog u kojem se pojašnjavaju zbivanja iza kardinalove smrti i tijek kauze za proglašenje svetim, uz navođenje dodatnih podataka o bl. dr. Ivanu Merzu, Službenici Božjoj Marici Stanković, Sluzi Božjemu fra Aleksi Benigaru, Sluzi Božjemu Franji Kuhariću te velečasnom Josipu Vranekoviću. “Svetački lik Alojzija Stepinca nam ukazuje na poželjni smjer djelovanja i držanja prema ovozemaljskim stvarnostima. Trebaju nam vodeći ljudi na svim razinama koji će imati odlike njegova karaktera, a koji je svojom nepomućenom vjerom i neugaslom nadom, utjecao na mnoge

svjedočeći evanđeoske istine u punini. Ukratko rečeno, treba nam Stepinčeva Hrvatska”, istaknuo je autor. Marlon Macanović je suprug i otac četvero djece. Magistar je prava s bogatim radnim iskustvom u državnom (MUP RH, Arheološki muzej u Splitu, Ured državne uprave, Brodosplit-Brodogradilište) i privatnom sektoru (Volkov, Megaplakat i Poljud vile). Član je Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata na području Splitsko-dalmatinske županije. Autor je i 40 znanstvenih i stručnih radova objavljenih u relevantnim časopisima, kao što su Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zbornik Veleučilišta u Šibeniku, Crkva u svijetu te knjige: „Kako pronaći posao i pobijediti nezaposlenost – Motivacijski pravni priručnik“.

na predstavljanju

prijelom2019-01.indd 75

4.7.2019. 10:08:23


76 Uskrsna priča Ivan A. Petras: SLIČICE IZ KVARTIRA (2006.)

KRUVA, MASTI, CUKRA I IGARA Iako je već proteklo skoro pola vijeka od vremena koje opisujem u ovim “Sličicama”, još i danas osjećam na jeziku okus najslađe slastice iz mog djetinjstva. U našem skromnom domu privređivao je samo otac pa je majka morala itekako razmišljati kako će rastegnuti očevu plaću na cijeli mjesec i kakav jelovnik pripremiti, a da joj obitelj ne gladuje. Bez obzira na sve poteškoće i naša kuća bi nekoliko puta godišnje zamirisala po kolačima. Obvezno bi se to dogodilo na Uskrs, Božić i Novu Godinu, te ponešto skromnije na moj, bratov i sestrin rođendan. Očev i majčin rođendan nisu bili u tom programu, jer to nije dopuštala financijska situacija. Običnim danom osim redovnih, skromnih obroka doručka, ručka i večere majka bi nas u pauzi igre znala obradovati tzv. “cicom” od kruha – izvadila bi od kraja štruce kruha pupu, ulila malo maslinova ulja i soli te ponovno začepila pupom, pritisnula prstima da se kruh bolje naulji i viknula: ‘Ko je glaaaadan ? Za tren oka bismo svo troje dotrčali i zadovoljni uzeli svoj dio. Kad bi djeca naših za nijansu bolje stojećih susjeda Tome, Branko i Neno izišli kočoperno u dvorište sa namazom mirišljave jetrene paštete, ili jedinac u imućnijih roditelja Igor sa pravim sendvičom od salame, naša mati bi brzo izrezala tri fete kruha, namazala ih slojem svinjske masti i posula šećerom i podijelila nam ih – znajući da bi nam samo pravi kolač mogao biti primamljiviji od toga – i tako nas poštedjela da već u djetinjstvu uočavamo socijalne razlike. Osjećala je koliko nam znači, i kako je slasna ta sirotinjska poslastica znana kao “masti, kruva i cukra “. Dragi čitatelji, nadam se da iz dosadašnjeg kratkog opisa možete zamisliti kako bi rado i s kolikim užitkom ta dječica omastila brk sa pravim kolačem ili komadićem torte, kad bi to bilo moguće.

prijelom2019-01.indd 76

* U našem ranom djetinjstvu bili smo i u obitelji i na vjeronauku odgajani u strogom katoličkom duhu, a otac i mati su nam još utuvili u glavu i “tradicijski” bon – ton. Bili su uvjereni da je to najbolje za nas, i tada i u kasnijoj dobi. U praksi odnosno svakodnevnom životu to je u najkraćim crtama značilo: Ne laži; ne kradi; ne poželi tuđe; slušaj oca, mater i starijega; pozdravi učiteljicu sa Zdravo; vjeroučitelja i časnu sestru s Faljen Isus; starije susjede i poznanike s Dobar dan.Uz to bila je obvezna i nedjeljna misa, najprije u crkvi Sv.Križa u Docu a kasnije u Novoj crkvi. Ako smo uz to bili i primjerni učenici – a jesmo – mislim da su naši roditelji uz sve životne tegobe bili zadovoljni. Zaboravio sam spomenuti još jedan naputak naših roditelja koji mi se jako dobro usjekao u pamćenje: “Kad vas netko od poznanika ili susjeda ponudi slatkišem, voćem ili nekom sitnicom, uvjek morate dvaput reći Ne, hvala Tek na treće nutkanje uzmite i zahvalite se. Ma gdje im je samo palo na pamet ono: treći put! Koliko puta smo nakon neke sitne poslušnosti prema susjedima ostali bez zaslužene ponuđene nagrade nakon druge zahvale. Dobro pamtim jednu zgodu kad sam kao trinaestogodišnjak našoj tetki donio malo teži paket koji joj je susjeda poslala, a ona se zahvali, izvadi iz veltrine tanjur izvrsnih kolača sa komadom torte i reče: Izvoli, posluži se. Ma neću, hvala, rekoh, a pogled mi se zalijepi za tanjur i kolače. Ma uzmi, slobodno, zaslužio si, kod mene ih skoro nitko ne jede, a napravila sam punu padelu. -Ma neću, hvala, ponovih ja smjerno i stavih teškom mukom, na kocku ogroman ulog. Vrtio sam se oko stola, gledao zidne slike, odgovarao tetki na neka pitanja a da nisam ni čuo šta me pita,

4.7.2019. 10:08:23


Uskrsna priča 77 nikad ne smije uzeti zadnji komad iz ponuđene zdjele – tzv. zakon zadnjeg komada – i laganim hodom, veselo zviždukajući pođem doma. Za par godina ću napuniti šezdeset, na malo modernijim ali u osnovi sličnim načelima sam odgojio i svoju djecu koji su već ljudi, vjerovatno ću ubrzo biti i djed, ali kad malo bolje pogledam surovu stvarnost oko sebe i počnem dublje razmišljati, moram iskreno priznati: nisam siguran jesmo li moji roditelji i ja izabrali najbolji način u odgoju djece. Ipak, ne žalim se, samo meditiram. jer su mi sve misli bile koncentrirane oko jedne stvari – hoće li me ponuditi još jednom? Prošlo je skoro pola sata, napričali smo se o mnogočemu, bilo je već vrijeme da pođem doma i shvatio sam da je vrag potpuno odnio šalu. Koncentrirao sam sve svoje tjelesne i duhovne snage samo na jednu misao: Hajde, reci još jednom! Vidjevši da je ipak sve uzalud, nije bilo druge nego se pripremiti za častan uzmak i ja teška srca procijedih kroz zube: Onda ja odoh . -Ma daj , ipak pojedi koji kolač prije odlaska, reče tetka onako usput, peglajući tetkove hlače. O bože, hvala Ti što si mi pročitao misli i konačno ispunio želju, a kako će se uskoro vidjeti i trbuh –pomislih. Onako, nehajno, kao preko volje, približim se stolu, uzmem jedan kolač i zagrizem. Joj koje li slasti, što sam sve zamalo mogao upropastiti, pade mi na pamet. Nije prošlo ni pet minuta a na tanjuru je ostao samo jedan kolač, dok sam se ja gušio u slasnim zalogajima. Nakon svega, punim ustima rekoh: Teto, puno ti hvala, kolači su izvrsni, sada moram ići, pozdravi tetka Boška; doviđenja. –Ajde, doviđenja, pozdravi svih kod kuće; ma ipak si mogao uzeti i ovaj zadnji kolač da spremim tanjur, odgovori ona. Možda sam i mogao, ali to mi ne dopušta moja savjest – pomislim, sada potuno sit jer sam se upravo sjetio još jednog naputka kojim su nas roditelji kljukali, a to je bilo da se

prijelom2019-01.indd 77

USKRS Moj križ svejedno gori“ (Josip Pupačić)

Obavijen velom bola i tuge, razapet si na križ Ti krunom od trnja, a činio dobro, pomagao druge; i one u svili, i one sred prnja. Svjedočio ljubav baš za sve ljude, Najmanje si od sveg tražio za sebe; dozivao grješne neka se probude i pokaju nek’ se, i ostanu uz tebe. Ta htio si, Kriste, spasiti sav svoj puk, Nisu slušat htjeli, htjeli su smrt tvoju. Od teških patnji nastao je crnI muk, Jesu li Zli ikad sprali dušu svoju? Otkad nam ostavi križeve goruće, otad mi slavimo Tvoje Uskrsnuće. Josipa Bepa Jurat

4.7.2019. 10:08:23


78 kultura PREKO 200 GODINA STAR MOLITVENIK “Put križa” U NOVOM IZDANJU

Iz tiska je izašlo reizdanje prominskog molitvenika „Put križa“. Molitvenik kojeg je napisao prominski župnik fra Nikola Vicić prvi puta je izašao 1802. godine. Prvo reprint izdanje izašlo je 1958. Godine, a uredio ga je fra Frano Poljak. Novoizišlo izdanje uredio je fra Ivan Maletić, a na suvremeni hrvatski jezik ga je „preveo„ Branko Jozić. -Ovaj molitvenik značajan je s religiozne strane, jer donosi prigodne molitve koje su vjernici obavljali u određenom vremenskom razdoblju; značajan je za proučavanje hrvatskoga crkvenoga jezika, kojim se govorilo i molilo u 19. stoljeću među kršćanskim pukom u Dalmaciji; značajan je za proučavanje domoljublja kojim je vjerni puk iskazivao vjernost Bogu i Domovini moleći na hrvatskom jeziku - piše u predgovoru fra Ivan Maletić. -Reprint izdanje tiskali smo prema standardnim tiskar-

prijelom2019-01.indd 78

skim normama, tako da smo na lijevoj parnoj stranici donijeli izvorni tekst, koji je tiskao župnik fra Nikola, a na desnoj neparnoj stranici «prijevod», odnosno suvremeni hrvatski tekst, radi lakšega razumijevanja. Nakon uvodnih župnikovih napomena, donosimo Kazalo pomičnih svetkovina i njihov prijevod. Najveći dio knjižice, dakako, zauzima Put križa, kako ga je priredio župnik fra Nikola, «da se ne zapusti ono što su pobožni i učeni teolozi ostavili», ostao je do danas prigodna molitva kroz korizmeno vrijeme u Župi Sv. Mihovila u Promini. Zasigurno će naši vjernici i pobožni znatiželjnici osjetiti blagodat starijega hrvatskoga jezičnog izričaja prenesenoga u suvremenik književni jezik, istaknuo je u predgovoru fra Ivan Maletić. Nakon Puta križa slijedi opis blagoslova s Presvetim. Iza toga slijede, također «dvojezično», marijanske molitve, litanije ili pohvale Majci Božjoj, Gospino pozdravljenje ili Anđeo Gospodnji, molitve za pokojne, kršćanska djela, opće molitve, misne molitve, i neizostavna molitva Zdravo tilo Isusovo, molitve oprosta od vremenitih kazni i, na kraju, dotrina, kako bi rekli vjernici, to jest Nauk karschjanski ili Kršćanski nauk, koji su vjernici znali naizust moliti, a molitvenik je oteo zaboravu. Kada pregledamo sadržaj ove knjižice, koji je fra Nikola priredio za svoje vjernike u Promini, onda možemo sa

sigurnošću zaključiti da je ovaj molitvenik odigrao značajnu ulogu u odgoju kršćanskih vjernika u Promini i šire Bila mu je nakana «da se još bolje ukorijeni, utvrdi i raširi štovanje, slavljenje i hvaljenje našega Boga».Kako predaja svjedoči, u vrijeme fra Nikolina župnikovanja župom Prominom nije bilo odraslog Prominca koji njezin sadržaj nije znao na pamet. Da je moralni i duhovni učinak bio izvanredan ne treba dvojiti, to potvrđuju zabilježene predaje: uz prestanak psovki i svakojakih nepodopština prestale su krađe i svađe među Promincima u to vrijeme, naglasio je fra Ivan Maletić. Autor prvog izdanja molitvenika fra Nikola (Krste) Vucić rođen je oko 1750. godine u Promini. Franjevački habit obukao je 26. svibnja 1766., a svečane zavjete položio 26. svibnja 1967. godine. Za svećenika je zaređen 17. kolovoza 1774. godine. Preminuo je 19. rujna 1826. godine u Promini. U Franjevačkoj provinciji vršio je slijedeće službe: U Kninu je bio učitelj mladeži (1775. – 1777.), župni vikar (1775.-1778.), samostanski vikar (1776.-1777.), gvardijan (1777.-1779.), župnik (1778.1782.) i profesor filozofije (1780.-1782.). U župi Gradac drniški bio je župnik (1782.1786.), a zatim župnik u Promini do svoje smrti 1826. godine. Bio je definitor Provincije (1803.-1806.) i profesor teologije na Visovcu.

4.7.2019. 10:08:23


obljetnice 79 pedeset godina od kanonizacije nikole tavelića

Sjednica Izvršnog odbora proslave jubileja „50. godina od kanonizacije prvog hrvatskog sveca, sv. Nikole Tavelića (1970. – 2020.)“, održana je u ponedjeljak 4. veljače u samostanu svetog Frane u Šibeniku. Pozdravljajući okupljene rektor nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić naglasio je kako se u protekle dvije godine priprave za jubilej uspjelo senzibilizirati javnost za svetog Nikolu Tavelića. Svetački lik Nikole Tavelića povratio se u živote vjernika, poručio je rektor Bradarić. U osvrtu na proteklo razdoblje istaknuo je kako je usvojen prijedlog odbora da se postavi kip svetog Nikole Tavelića. Kao lokacija odabrana je niša u pročelju crkve svetog Frane. Postavljanje skulpture koja će biti izrađena od kamena i visine 120 cm predviđeno je za rujan ove godine. Skulpturu će izraditi akademski kipar Veno Jerković. Članovi odbora suglasili su se da središnja proslava jubileja

prijelom2019-01.indd 79

bude 21. lipnja 2020. godine u Šibeniku. Datum 21. lipnja je odabran jer je to datum kanonizacije koja je 1970. godine bila u Rimu. Jubilarna godina bila bi otvorena na blagdan svetog Nikole Tavelića 14. studenog 2019. godine, a trajala bi do 14. studenog 2020. godine. Istaknuta je i potreba širenja pobožnosti Nikoli Taveliću u Šibenskoj biskupiji i što boljeg upoznavanja vjernika Šibenske biskupije sa svetim Nikolom Tavelićem. Tom prigodom u godini jubileja, replika najstarije svečeve slike uz koju bi bio i moćnik sa relikvijom Nikole Tavelića; bili bi izlagani na štovanje po župama Šibenske biskupije. Na sjednici odbora bili su prisutni svi članovi: rektor nacionalnog svetišta fra Ivan Bradarić, generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić, vikar Hrvatske provincije franjevaca konventualaca fra Tomislav Glanik, župnik župe Gospe van Grada – Šibenik fra Filip Milanović Trapo, pročelnica Ureda gradonačelnika gra-

da Šibenika Mladena Baran Jakelić, saborski zastupnik Hrvoje Zekanović i voditelj Ureda za informacije Šibenske biskupije Ivo Kronja. Članovi svećeničkog vijeća Šibenske biskupije okupili su se na svojoj redovitoj sjednici, u srijedu 17. veljače u zgradi „Sjemeništa“ u Šibeniku. Sjednica kojoj je predsjedao šibenski biskup Tomislav Rogić započela je molitvom srednjeg časa i čitanjem zapisnika sa prošle sjednice. Biskup Tomislav Rogić potom je svećenike upoznao sa aktualnim programima u Šibenskoj biskupiji. Potom je na redu bila točka u kojoj se govorilo o „Studijskim danima za djelatnike u pastoralu braka i obitelji“ koji će se održati u Šibeniku u travnju. Tema sjednice bio je i pastoral vjenčanja i sprovoda, a naglašena je potreba osnivanja Povjerenstva za uređenje liturgijskog prostora i crkvi. Kao gost na sjednici je bio rektor nacionalog svetišta svetog Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić koji je svećenike upoznao sa predstojećim jubilejom „50. godina od kanonizacije prvog hrvatskog sveca, sv. Nikole Tavelića (1970. – 2020.)“. Članovi svećeničkog vijeća složili su se da sljedeće pastoralna godina u Šibenskoj biskupiji bude godina svetog Nikole Tavelića. Godina će biti otvorena na svečev blagdan 14. studenog 2019., a trajati će do 14. studenog 2020. godine.

4.7.2019. 10:08:23


80 in memoriam

FRA IVAN BULJEVIĆ 1952. - 2019. U franjevačkoj crkvi Gospe od Milosti na Visovcu, u četvrtak, 24. siječnja 2019. u 14 sati mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Ivana Buljevića koji je preminuo u Kijevu u nedjelju, 20. siječnja 2019., u 67. godini života, 50. redovništva i 42. svećeništva. U koncelebraciji su bili mons. Ante Ivas, biskup u miru, vikar Provincije fra Ante Udovičić, gvardijani fra Marko Duran i fra Božo Duvnjak te još 78 svećenika. Na oproštaju su bili đakoni, bogoslovi, novaci, časne sestre, braća i sestre pok. fra Ivana te članovi rodbine, župljani Kijeva, i osobni prijatelji. Za orguljama je svirala s. Zorislava Radić, a pjevanje je predvodio fra Marko Duran. Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, predvodio je kninski gvardijan fra Marko Duran. Riječi oproštaja uputili su mons. Tomislav Rogić, vikar Provincije fra Ante Udovičić, kninski gvardijan fra Marko Duran i župljanin Kijeva Cvitko Teskera.

prijelom2019-01.indd 80

„Draga braćo i sestre okupljeni smo u vjeri Kristovoj na ispraćaj pok. fra Ivana. Iskrenu sućut, u svoje osobno ime i u ime biskupa Ante, izražavam članovima obitelji i članovima Provincije. U ovoj misi molimo da Otac nebeski nagradi pok. fra Ivana za svako dobro i žrtvu koju je učinio, i isto tako preporučimo ga milosrđu Božjem moleći za oproštenje grijeha“, rekao je mons. Tomislav Rogić. „Ni život ni smrt ne pripada meni – Ja sam samo onaj koji je u sjeni – Onog što mu smrt ne mogaše ništa – Onog što pretoči se u stub … sunčani / Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni – Iz zatoka tvari iz te tvarne muke / U ona daleka sunčana počivališta – Pruža – Ruke.“ Tako piše pjesnik razmišljajući o uskrsnuću Kristovu, nastavio je mons. Rogić, i naglasio kako nas „iste nas misli obuzimaju dok se ovom misnom žrtvom opraštamo i za dušu fra Ivana molimo, a za njegov život i svećeničko – redovničko služenje Bogu zahvaljujemo. Smrt je nepodnosiv teret koji pritišće dušu. Kršćanin se suočava sa smrću po vjeri u uskrsnuće,u vječni život s Bogom. To su posve dva različita pogleda. Vjera u uskrsnuće predstavlja najveću životnu snagu jer u životu računamo s Bogom. Vjera u uskrsnuće daje novo svjetlo i na iznenadne rastanke od ljudi s kojima smo dijelili život, koji su nas oplemenili, koji su nas zadužili. S tim pouzdanjem i u toj vjeri opraštamo se od pokojnog fra Ivana koji je svojim redovničkim i svećeničkim služenjem osta-

vio traga u mnogim župama naše Šibenske biskupije i svoje franjevačke provincije. Fra Ivan Buljević rođen je 17. lipnja 1952. u župi Gradac Drniški od oca Jakova i majke Terezije-Ane r. Vidović. Osnovnu školu pohađao je u Gracu Drniškom (1959. – 1967.). Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju (1967. – 1972.), a Franjevačku visoku bogosloviju u Makarskoj (1972.-1976.) i u Zagrebu (1976. – 1978.). U novicijat je stupio 1. srpnja 1969. u Sinju, a prve jednostavne zavjete položio 29. lipnja 1970. na La Verni (Italija). Svečane zavjete položio je 4. listopada 1974. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 4. srpnja 1976. u Stankovcima, a red prezbiterata primio je 3. srpnja 1977. u Splitu. Mladu misu proslavio je u župi Gradac Drniški 17. srpnja 1977. godine. Službe: Vrlika (1977. – 1979.) – župni vikar Čvrljevo (1979. – 1985.) – župnik Split (1985. – 1997.) – ekonom Provincije kao ekonom Provincije osniva Provincijski caritas, i postaje njegov trogodišnji voditelj Definitor Provincije (1988. – 1991.) Visovac (1997. – 2006.) – gvardijan Kruševo (2006. – 2012.) – župnik Karin (2006. – 2009.) – vikar i ekonom samostana Karin (2009. – 2012.) – vikar samostana Kijevo (2012. – 2019.) – župnik

4.7.2019. 10:08:24


satira 81

NARICANJE BABE ROGE NAD UBIJENIN GRADON I POK. MIRTON PITOSPORE Šesni moj kumpare, pišeš mi da si štija na nikon šibenskon ortalu o pokojnoj Mirti Pitospore, porijeklom iz Talije. Dobro si zaključija da su za njezino preminuće krivi prisvitli i njegovi popi kao i za rušenje i ubijanje ciloga grada. Ortal i njegova baba Roga oćedu seljačku bunu u ime Boga i naroda. To je čudo neviđeno. Tribalo mi je vrimena da dođen sebi, zato skužaj ča ti se nisan prija denja. Krivi su, eto, popi i frtri ča su razvalili naše kale i kalete pa nisan moga dojti do pošte. Cili Medulić i oko njega pari da je vrtača za saditi kumpire. Brižna baba Roga popuzila prid katedralon i misto da se pokloni Prisvitlome, ona se izvalila u Mirtu Pitosporu. NikI je, navodno, pop iz Galbijanija rinija dok je molila ružarije prid katedralon. Izvalila se brižna u zeleni grm tj. Potosperu ka vrića gnjoja, da prostiš. Od tega joj se poremetilo u ćiverici pa bunca i svašta joj se pričinja: rušenja, ubijanja, ne more do crikve, ni na utorke sv. Anti niti do sikijatra... Baš je brižna! Dežgracija je, brez sumnje, ča se polomila mrlisava Mirta, najlišji cvit na svitu, ča ga je posadija još u ono vrime pokojni Jure Dalmatinac prija nego je počeja ziđati našu katedralu i to u sholzid ka ča se ziđe bunja. Bolje bi bilo da je na tomen mistu Azimut, više bi privuka turistov. Moj kumpare, nema više

prijelom2019-01.indd 81

vonja od Mirte, sadare mrlišu glamoči, pirke i cipli ča ih meritus friga na roštilju pod svojon kupolon, na kojoj je u ratu probija bužu za fumar, (tobože četnici) pa otad katedrala dimi ka vapor na garbun i tamjan. Da se lišno uvirin, vidija san da nema više stare Mirte, ostali su od nje na podanku opanci i nikoliko luminov za pokoj njenoj duši, bog je pomilova. Nema zelenila tj. nostalgične šume di bi se niki novi pokret otpora sakrija, po šumama i gorama, oklen avizaju šturum protiva Crikve i ove kilave Burićeve vlasti. Nariču narikače za Pitosporom, kumpare, to in je posa, a ne da in je stalo do pokojnice ka ča in nije bilo briga dok su pod njon pasi pišali i maške šporkale. A ča se tiče vonja: duperaju te gospoje i skuplje parfeme od Mirtina mrlirisa, za njima bi se i vratar okrenija, bože prosti. Ne mogu one podniti tamjan ča puši tobože iz onega fumara, to njih peciga, a znaš ti komen tamjan „mrliše“? Maške mijauču, veljača je, prijatelju, sadare in je vrime. Oćedu u kino tesla pod vedrin nebon gledati kako su Ingliški reoplani bunban kuću po kuću u ovomen gradu, sve odreda rušili i ubijali, isto tako i četnici u prošlon ratu. Koliko je unda ubijeno Mirti, a ljudi?! Niko se od tih narikač nije sitija lani na 75 godišnjicu rušenja i ubijanja ovega grada, i Tesle, niti izmolija

jedan očenaš za stradale od ingliških teških bunbardera na sv. Lucu 1943. Je li to bilo građenje grada ili… ? A ča da ti, kumpare, dalje pričan. Koliko ih je pogodila smrt pokojne Mirte i srušeni novi oteli u srid grada i Civitas Sacra, još ih je višlje pogodila - Poljana. Ča se to šnjon šperilo, ta veliška rapetina usrid grada? Govoru i pišu da tute jopet biskupija nešto urdinaje , kao katakombe ili kriptu, možda podzemnu baziliku, sve brez papirov, ka obično kako biskupija radi. Jedni kuntaju da će se tute saziđati grobnica u mramor za begemane šibenske gradonačelnike, za ovoga zadnjega, siguro. Koji su to pokojni sretnici, odredit će posebna komisija na čelu sa prisvitlin, kako i sliči a da se udovolji babi Rogi, oporbi, jer njoj je jako stalo do prisvitloga, zna ona, i na svomen ortalu piše o tomen - kako bi cili grad osta u mraku da nema te svitlosti, danske, tako i u prošlin vrimenima. Zaludu bi nan bila Krka i Kanal, Rade Končar, Lepa šarić i Bakonja vra Brne brez prisvitloga. Još bi uvik bili i bez grada, katedrale i brez svega onega ča se po babi Rogi sadare ruši, gore vengo 1649. za Turaka i Crne kuge. Slušaj ovo, moj dobri Kumparu, babu Rogu i njezine prije još višlje muči komen će se na vrvu rečene kripte ili katakombi, usrid Poljane, dunkeve i grada, podignuti

4.7.2019. 10:08:24


82 satira spomenik. Primošćenski šerif i njgov cvitić Iris za njegovin nagluvin uvon pridložili su dr. Franu Tuđmana. Veli Un da se njega odreka u Primošćenu, njegovu ulicu deštriga i sbrisa sa lica zemlje samo da bi ga se smistilo usrid Šibenika, šibenike županije, makar je to, za pravo reći, Primošćen, ne samo županije vengo ciloga svita. I to da bude višlji od Gospe od Loreta u Gaju oklen špija di se ko kreće, ča govori, za koga ko glasa, te išće izgubljene ovce, među kojima je šaroviti ovan koga triba oma uškopiti kako bi nestalo janjaca i ovaca, samo un i iris da žive. Ča će in drugi svit, osin njiovih uvrnjenih pljeskača, koji in nose Dunovu glavu na pladnju. Stare komunjare i njiov pomladak s crvenim garofulon na jaketi ča mu ga je dr. Frane na 1. V. zadija u mali žep, pridložili su Poglavnika, da! Poglavnika dr. Antu, našto su se pobunili fratri koventualci sa gvardijanon fra Budisla-

vom Benvinom. Komunjare ostaju pri svome, tumaču: Dr. Ante je zaslužan što je maršal nadvisio Staljina i Pol Pota , Itlera i Musolinija. Čin ih je nadvisija? Opijen lenjinizmom izmislija je Hudu jamu, Goli otok, sramnoupravljanje i potuka do nogu Židove i Merikance u ratu s Arapima 1967. koji su vodili u ime nesvrstanih, un i drug Naser. Sićan se: krcali su po noći tenkove u veliški brod za Nasera na rivi kod autobusnog kolodvora i jedan in je upa u more. Koja ljoga za Židove. Dalje, nemaju se ča buniti biskupi ni popi ni fratri jerbo je pobožni Maršal, zahvaljujući Poglavniku, izveja krvavi jedincati Križni put na cilome svitu, težji nego Iskrstov uz Kalvariju, od Bleiburga do Kumanova, ča nije uspilo ni Stepincu ni nijednomu papi, pa ni Ivanu Pavlu II., možda bude ovomen. Išćemo, dodatno, da se Poglavnik proglasi svecen, a na Poljani svakako digne spomenik. Jer da nije

bilo Poglavnika ne bi bilo ni spomenutog marša a kamoli Maršala. Rečeni ne žele čuti, za one ča je kuntrarevolucija pridložila, mesića, josipovića a posebno mršala. Na kraju se javija za rič naš mištanin zvani Zeko. Ka un se slaže s rečenin ali ipak pridlaže: neka narod odluči - želin referendum! Tako je Zeko! samo nemoj i ti u zelenu šumu di zečevi bižu kad se otvori lov, nije daleko, pitaj Dujuća. Ča će biti dalje, čitaj, dragi kumpare, na ortalu babe Roge. Budi atento da ne dobiješ tris-trisku. Mislin da je kuntentna Roga nakon ovih pridloga i sprovoda pok. Mirti, čiji će ona san i vonj živiti, prima onoj sa njiove grobnicie: „Drugovi, mi živimo vaš san!“ Ako nije zadovoljna neka lipo iđe u Spljet, zna ona zašto. Zafaljujen ti na dularima. Dat ću jednu misu sa pok. Mirtu Pitosperu a jednu za obraćenje grišnikov. Tebi i tvojoj familji želin sritan Uskrs, pokret života Tvoj kumpar Jozo PS Dođi na otvaranje spomenika i svakako za misec dan na škropljenje Civitas Cacra - Galibijanija, povijesnog revionizma šibenske reakcije, isprid Medulića di su se jur srušila dva otela, brzo će treći i četvrti a unda juriš na TLM di Slovenac Valjarko i Vukić ograđuju žicon muderni Jasenovac u kojen je priko 600 logoraša. Kamenim pljočama s Medulića popljočavaju prilaz krematoriju di se melje i tali… ( ne smin reći ča, da ti se ne zbulja u stomiku, skužaj.)

prijelom2019-01.indd 82

4.7.2019. 10:08:24


Bazilika Sv. Groba - Kalvarija

Gospa Karmelska

prijelom2019-01.indd 83

4.7.2019. 10:08:25


prijelom2019-01.indd 84

4.7.2019. 10:08:26

Profile for palfirevic

MIHOVIL 37  

MIHOVIL 37  

Advertisement