Page 1

MIHOVIL

GLASILO ŠIBENSKE BISKUPIJE BR.15-16 (3,4), GODINA XIX

Mir Vama! Aleluja! “Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera” Kor 1, 14-15


MIHOVIL Glasilo Šibenske biskupije dvobroj 16, 17 (2, 3)

• Izdaje Biskupski ordinarijat Šibenik; Biskupa Jeronima Milete 2a 22000 Šibenik • Za izdavača mons. Ante Ivas Glavni i odgovorni urednik: don Stipe Perkov TEHNIČKI UREDNIK Petar Alfirević, dipl. ing UREDNIŠTVO: don Stipe Perkov, Ivo Kronja, Franko Čeko, Ivica Poljičak, Drago Marguš, mr Ante Skračić, Ivan Ugrin, Branko Lovrić Caparin, don Franjo Glasnović, Željko Krnčević

sadržaj:

04

UVODNIK

05

BIBLIJSKI TEKST

06

BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA

07

TEOLOŠKA MISAO Uskrsnuće tvoje slavimo

10

RAZGOVOR Uskrs je vječna mladost

16

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE pripremio Ivo Kronja

46

PAPA FRANJO Franina je Crkva Crkva Božjeg milosrđa

Suradnici: Joško Čelar, Dragan Zlatović, Joso Gracin, Vilijam Lakić, Petar Gardijan, don Franjo Glasnović, fra Petar Klarić, don Gabrijel Jagarinec Grafičko oblikovanje: branko Lovrić Caparin Lektura i korektura: Karmen Krnčević ISSN: 1330-9730 Tisak: Tiskara Malenica, Šibenik Naklada: 1500 primjeraka ADRESA UREDNIŠTVA: Biskupa Jerolima MIlete 2a, 22000 Šibenik www.sibenska-biskupija.hr mihovil@sibenska-biskupija.hr 022/311-389 Glasnik Mihovil uzdržava se

dobrovoljnim prilozima čitatelja.

ŠIBENSKA BISKUPIJA, ŠIBENIK HR6524110061100020530


SADRŽAJ

48

CRKVA I DRUŠTVO Neka se promiče katolička štampa

82

REPORTAŽA Spilja sv.Ilije Gromovnika na Dinari

52

SVJEDOČANSTVA Nema mjesta depresiji, Uskrs je

86

USPUT

92

PROPOVIJED stojimo prignuti pred križevima Bleiuburga

56

ŠIBENIK GRAD Trag ruku don Krste Stošića i danas uzor novim naraštajima

60

MLADI Modeli rada s mladima u župnoj zajednici

64

KULTURA Šibeniče, budi dijete

70

MISIJE Župa koja nema misijsku svijest ne zaslužuje se zvati župom

100

POVIJEST Hrvatska Troja

103

PISMA ČITATELJA

104

PRIRODA Park prirode „Velebit“

107

IN MEMORIAM

108

ORGULJAŠKA ŠKOLA Petar Nakić i Šibenik

111

IZ GOSPODARSTVA Tvoja hrana bit će tvoj lijek

73

POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE Biskup Jeronim Mileta

117

PREPORUČAMO

78

ŽUDIJE Vodički Festival žudija

119

NA KRAJU

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

3


UVODNIK O NEDOKUČIVA LI ZANOSA LJUBAVI USKRS JE ŽIVOT I ISTINA, A NE ILUZIJA I PRJEVARA

P

oštovani čitatelji, nakon božićnog broja „Mihovila“, javljamo vam se s uskrsnim „Mihovilom“, ne aludirajući na njegovo uskrsnuće poslije 13 godina njegove smrti već na svetkovinu Gospodnjeg uskrsnuća u čije smo otajstvo krštenjem određeni i ukorijenjeni. Zima, grijeh i smrt su iza nas, proljeće, život i vječnost su ispred nas i u toj nadi hodimo. Ako se i osjećamo slabima i grješnima, naš osjećaj nije mjerilo Božje ljubavi i njegove zauzetosti za čovjeka, mjerilo je Uskrsli, novi Čovjek, makar to do kraja ne razumjeli „O nedokučiva li zanosa ljubavi, da roba otkupiš Sina si predao… O sretne li krivice takvog i tolikog Otkupitelja imati.“ Tko tako može doli Bog jedini, onaj koji je Krista uskrisio a s njime i čovjeka „oslobodivši ga grozote smrti“. Svijet toga nije svjestan, koprca se u kaljuži svoje samodostatnosti, svoje zime u koju nikako da pusti Sunce pravde Krista Gospodina. Nikakvo duhovno proljeće da uđe u ekvinocij duha i tijela, neba i zemlje, vremenitog i vječnog. Stoga se ne treba čuditi odakle toliko nezadovoljstvo, odakle globalne krize i lokalni ratovi. Kažu da će biti i gore. Mi vjerujemo u bolje. Uskrsli s nama kršćanima stvara bolje o čemu možete čitati u rubrici Razgovor u kojoj mons. Dominik Škevin razmatra tajnu 4

života i uskrsnuća. „Mihovil“ nastoji prenijeti tu radosnu vijest, posvijestiti je u svijesti i savjesti naših čitatelja. Koliko su u navještaju Evanđelja, Uskrsa mediji važni, dakle i „Mihovil“ obrazložio nam je novinar teolog Ivan Ugrin na predstavljanju obnovljenog „Mihovila“ u gradskoj knjižnici o čemu možete pročitati u članku… Veseli nas da je božićni „Mihovil“ dobro primljen, neke župe tražile su dodatne pošiljke (preko 100 primjeraka), inače je bio raspačan u rekordnom roku, do Božića, što je uspjeh znajući kako je teško doprijeti do svake župe i kako su danas ljudi lijeni da posegnu za katoličkim tiskom. Zahvaljujući biskupovoj preporuci i župnicima „Mihovil“ je ušao u kršćanske obitelji, pomogao im je da Božić bude osmišljeniji i sretniji, povezao je cijelu šibensku biskupiju u jedno. Nadamo sa da će tako biti i za Uskrs. Na anketu poslanu župnicima, da nam sugeriraju kakvog „Mihovila“ žele, odgovorilo je nekoliko župnika i

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

njihove smo primjedbe uglavnom uvažili. One su se više odnosile na tehničku stranu glasila, poslušali smo ih te je list grafički i dizajnerski dotjeraniji, što se vidi u ovom broju. „Mihovil“ se raspačavao uz dobrovoljne priloge, zahvaljujemo čitateljima koji su novčanim prilogom, koliko-toliko, potpomogli njegovo tiskanje i daljnje izlaženje. Bez podrške župnika i župljana, naglasio sam u prošlom broju, on ne bi mogao raširiti svoja krila, ubrzo bi se prizemljio a time i ugasio (bila bi to njegova druga smrt) što nitko dobronamjeran ne želi. U njegovu nastajanju, dobru i promociji radi gratis i grupa katoličkih intelektualaca, suradnika, okupljena oko „Mihovila“ što je bogatstvo, ne samo ovog glasila, već cjelokupne šibenske biskupije. Da ne duljim, zaključujem mišlju iz biskupove uskrsne propovijedi: Jedni u Isusovu uskrsnuću naziru i nadaju se sigurnoj pobjedi - „Uskrsnu kako je rekao!“, drugi šire lažne vijesti, pokreću svekoliku propagandu i agresivnu silinu medija kako bi Kristovo uskrsnuće proglasili iluzijom i prevarom.,“ „Mihovil“ se trudi navijestiti uskrsnu istinu, nadu i radost, suvremeni je medij u službi vjernika koji razobličuje iluzije i prevare, nama je do Istine. Uskrsni aleluja koji se širi zemljom, nebom i svemirom, neka i do vas dopre, poštovani čitatelji, svom snagom Proljeća i Života, želim vam sretan Uskrs! Urednik


BIBLIJSKI TEKST Drugo čitanje

stiže na grob i vidje

i povjerova Kol 3, 1-4

B Prvo čitanje

Pripjevni psalam

Dj 10, 34a. 37-43

Ps 118 (117), 1-2, 16-17, 2223

U

one dane: Prozbori Petar: "Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" Gospodnja me u zdigne desnica. Gospodnja se proslavi desnica! Ne, umrijeti neću nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja. Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!

raćo! Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Evanđelje Iv 20, 1-9 rvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

P

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

5


BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA Uskrsli nam vraća nadu u dostojanstvo, u obitelj i Domovinu

Draga i poštovana braćo i sestre! „Krist je uskrsnuo! Smrt njegovu naviještamo, uskrsnuće njegovo slavimo, njegov slavni dolazak iščekujemo!“ Aleluja! Nećemo danas bježati razočarani od groba Isusova kao ona dvojica učenika iz Evanđelja, jer su im se sve nade bile srušile. Razumijemo muku prvih Isusovih učenika, jer smo mi danas Isusovi učenici naroda i vremena u kojem se mnoge nade lako i brzo ruše u beznađe. Svakodnevno se i posvuda susrećemo s križevima i križnim putovima, s umiranjima i grobovima, s ruševinama mnogih naših nada kojima smo se tako radovali. Nadasmo se ljubavi i istini, životu u slozi i miru, a nailazimo na mržnju i laž, nemir i umiranje temeljnih životnih vrijednosti i vrlina. Nadasmo se pravdi i pravednosti, vjeri i povjerenju, poštovanju i solidarnosti a nailazimo na tolike nepravde, na nepovjerenje i sumnjičenja, na nevjeru i nepoštovanje sve do vrijeđanja i prezira (pa i nasilja)… Temeljne Božje vrijednosti života koji je u čovjeku „slika Božja“, izvorne vrednote obitelji, rađanja i odgoja, dostojanstvo naroda i njegove povijesti, svakodnevno se obezvrjeđuju uvezenim i nametnutim ideologijama i pokazi6

vanjem moći i vlasti, s kojima na grobove naših nada, kao onda na grob Isusov, navaljuju teško kamenje, udaraju svoje pečate i postavljaju stražare. Mnoge naše nade kao da su pritisnute teškim kamenim pločama. Jesmo li pali u beznađe!? Odasvud čujemo to tjeskobno pitanje. Braćo i sestre! Krist je uskrsnuo. Ima grobova na koje su ljudi navalili tako veliko kamenje da ga ljudske snage više ne modu maknuti, ni grobove otvoriti… „Tko će nam otvoriti vrata grobna?!“ pitale su ožalošćene žene hodajući prema grobu svoga Učitelja i Spasitelja. A onda su vidjele čudo nad čudima: „kamen s groba bijaše odvaljen“… I začuju glas anđeoski, nebeski: „Isusa tražite? Uskrsnuo je! I dok su u strahu velikom bježale s praznoga groba, eto im Isusa ususret: „Ne bojte se! Ja sam… Idite, javite mojoj braći..,“ i svemu svijetu i svim ljudima i narodima. Ja sam s vama do svršetka svijeta!“ Bog je u Isusu Kristu postao čovjek baš zato da nasuprot zlim silama, zakonima, pečatima i stražarima smrti, otvori sve grobove razapetih ljudskih nada. Došao je vratiti ljudima i narodima pokopane nade i otvoriti Božje obzore. Došao je vratiti vjeru da jedino s Bogom život može biti bogat ljubavlju i istinom, pravdom

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

i pravednošću, vjerom i iskrenim povjerenjem. Uskrsli nam javlja da čovjek može i ovdje na zemlji živjeti „Životom u izobilju“. Krist je doista uskrsnuo. Tu najradosniju vijest ljudske povijesti javlja danas njegova Crkva svijetu i svakom čovjeku i narodu. Krist je ostao s nama živ u sve dane i u svim događajima, do svršetka svijeta. Susreće nas na putovima života, u našim beznađima, razočaranjima, umiranjima. Ide s nama s ljubavlju , zainteresiran za naše muke, križeve, slomljene nade i umiranja. Uskrsli nam vraća nadu u naše ljudsko dostojanstvo, vjeru u naše obitelji, u našu djecu i domovinu. Vjeru u vrijednosti koje je Bog s ljubavlju ugradio u svakoga od nas, i u povijest našega naroda. Uskrsli nas vodi na Božje izvore života. Sjeda za naše obiteljske stolove, blagoslivlja naš kruh svagdanji i blaguje s nama… Daje nam milost da ga prepoznamo u lomljenju kruha, u zajedništvu njegove Crkve, i da nam uskrsnom radošću „zaigra srce u grudima“. Krist je doista uskrsnuo. Vjerujemo da On danas želi svakoga od nas i svakoga čovjeka susresti, da želi ući u naše kuće i obitelji, biti za stolom naših nada, blagovati s nama i obdariti nas radošću. U toj vjeri, svima koji ste po svetom krštenju ušli u smrt i uskrsnuće njegovo i svim ljudima dobre volje koji se nadaju, želim da Uskrsloga pozovemo, kao učenici onoga prvoga uskrsnog dana: „Ostani s nama Gospodine!“ Svima od srca želim i čestitam: Blagoslovljeno vam bilo uskrsnuće Gospodinovo. Sretan Uskrs! Aleluja!


TEOLOŠKA MISAO

O

vaj usklik koji je prisutan u liturgiji, a izgovaraju ga vjernici nakon pretvorbe na svakoj sv. Misi, najbolje nam svjedoči i pokazuje stoljetnu tradiciju i načelo Crkve: „Lex orandi, lex credendi“ - zakon moljenja je zakon vjerovanja, tj. ono što u liturgiji Crkva slavi i moli to u vjeri ispovijeda i vjeruje. Za liturgiju, vjeru i teologiju Crkve, Kristovo uskrsnuće temeljni je i središnji događaj, koji u tropletu s Isusovom mukom i smrću na križu čini pashalno (vazmeno) otajstvo, iz kojega sve izvire i prema kojem sve uvire u vjeri i životu Crkve. Slavlje, vjera i govor o Uskrsnuću utemeljeni su u Božjoj riječi i svjedočanstvu „svjedoka uskrsnuća“ koji su doživjeli susret s Uskrslim Gospodinom, te o tome svjedoče svojim životom i navještajem. Kao što je vidljivo iz svjedočanstva apostola, Uskrsnuće nije dokaz naše vjere, ono je njen središnji i temeljni sadržaj. Uskrsna vjera je čisto pouzdanje u Božju svemogućnost, da ona seže s onu stranu postojeće stvarnosti. To snažno iskustvo vjere u Uskrsnuće izreći će i posvjedočiti apostol Pavao: „No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne

USKRSNUĆE TVOJE SLAVIMO! PIŠE: don Franjo Glasnović uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ /1Kor 15, 12-20/ Apostol Pavao i apostoli svih vremena, što je vidljivo i u Crkvi kroz cjelokupnu njezinu povijest, upravo vjeru u Isusovo Uskrsnuće drže ključnom i temeljnom. Bez te vjere kršćanstvo bi bilo mrtvo, a Isus još jedan u nizu proroka koji nije odgovorio na najdublje ljudske težnje. Samo ukoliko je uskrsnuo donio je novost koja mijenja i preobražava svijet.

Kako onda u apostolsko vrijeme, tako i danas, govor i vjera o Uskrsnuću nisu lako shvatljivi i prihvatljivi. Oni koji su susreli uskrslog Isusa našli su se zatečeni stvarnošću koja nadilazi svako ljudsko iskustvo. To više, što Uskrsnuće nadilazi ovozemaljsku stvarnost i ljudsku povijest, ono s jedne strane dodiruje naravno, s druge strane proteže se u nadnaravno, započinje u povijesnom, a ostvaruje se i dovršuje u nadpovijesnom, riječju, jedinstveni je i neponovljivi događaj, jednom se dogodio i ostvario u Isusu iz Nazareta koga je Bog uskrisio od mrtvih. U jednom, za kojeg će mnogi kazati, najljepšem suvremenom teološkom tekstu o Uskrsu i uskrsnuću, papa Bendikt

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

7


TEOLOŠKA MISAO XVI. u svojoj knjizi: Isus Iz Nazareta piše: „Ono je događaj u povijesti, ali koji lomi okružje povijesti i ide iznad nje. Možda se smijemo poslužiti analoškim govorom koji u mnogome pogledu ostaje neprimjeren, ali ipak može otvoriti pristup shvaćanju: mogli bismo (kako smo već učinili u prvome odlomku ovoga poglavlja) uskrsnuće promatrati kao vrstu korjenita »mutacijskoga skoka« u kojemu se otvara nova

surrect. mort. 51,3; CC lat. II 994). Iako je čovjek po svojoj naravi stvoren za besmrtnost, tek sada postoji mjesto u kojemu njegova besmrtna duša nalazi »prostor«, onu »tjelesnost« u kojoj besmrtnost dobiva smisao kao zajedništvo s Bogom i čitavim pomirenim čovječanstvom. Poslanice svetoga Pavla iz uzništva Kološanima (usp. 1,12–23) i Efežanima (usp. 1,3–23) smjeraju na ovo kada govore

Apostol Pavao i apostoli svih vremena, što je vidljivo i u Crkvi kroz cjelokupnu njezinu povijest, upravo vjeru u Isusovo Uskrsnuće drže ključnom i temeljnom. Bez te vjere kršćanstvo bi bilo mrtvo, a Isus još jedan u nizu proroka koji nije odgovorio na najdublje ljudske težnje. Samo ukoliko je uskrsnuo donio je novost koja mijenja i preobražava svijet.

dimenzija života, čovjekova bića. Da, sama se materija prelama u jedan novi način stvarnosti. Čovjek Isus sada upravo i sa svojim tijelom posve pripada području božanskoga i vječnoga. Od sada pa nadalje, kako je jednom rekao Tertulijan, »duh i krv« imaju mjesto u Bogu (usp. De re-

o Kristovu kozmičkomu tijelu i ukazuju time da je Kristovo preobraženo tijelo istodobno mjesto u kojemu ljudi ulaze u zajedništvo s Bogom i međusobno i tako konačno mogu živjeti u punini neuništiva života. Budući da mi sami ne posjedujemo nijedno iskustvo takve vrste obnovljene i pro-

mijenjene materijalnosti i života, ne moramo se čuditi što to nadilazi područje onoga što možemo zamisliti. Bitna je činjenica da Isusovim uskrsnućem nije bio oživljen jedan određeni mrtvac u jednom određenom trenutku, nego da se u uskrsnuću dogodio ontološki skok koji dodiruje

8

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


TEOLOŠKA MISAO biće kao takvo, da je otvorena nova dimenzija koja se odnosi na sve nas i koja je za sve nas stvorila novo životno okružje supostojanja s Bogom. Odatle treba pristupiti pitanju uskrsnuća i kao povijesnoga događaja. S jedne strane moramo reći da je bit uskrsnuća upravo u činjenici da lomi povijest i otvara novu dimenziju koju općenito nazivamo eshatološkom. Uskrsnuće otkriva novi prostor koji povijest otvara iznad nje same i stvara konačno. U ovome smislu istina je da uskrsnuće nije povijesni događaj iste vrste kao Isusovo rođenje ili raspeće. Ono je nešto novo, nova vrsta događaja. Ali istodobno se mora ustvrditi da ono ne stoji jednostavno izvan ili iznad povijesti. Kao prodor iz povijesti koji je nadvisuje, uskrsnuće i dalje svoj početak ima u samoj povijesti i dobrim joj dijelom pripada. To je možda moguće ovako izraziti: Isusovo uskrsnuće ide iznad povijesti, ali je u njoj ostavilo svoj trag. Zbog toga ga svjedoci mogu potvrditi kao događaj jedne posve nove kvalitete. Doista, apostolski je navještaj sa svojim zanosom i odvaž-

nošću nezamisliv bez stvarnoga dodira svjedoka s posve novom i neočekivanom pojavnosti koja ih je dirala iznutra, a sastojala se u očitovanju i govorenju uskrsloga Krista. Samo je stvaran događaj korjenito nove kvalitete bio u stanju omogućiti apostolski navještaj, koji se ne može objasniti spekulacijama ili unutarnjim, mističnim iskustvima. U svojoj odvažnosti i novosti taj navještaj živi od nezamislive snage događaja koji nitko nije izmislio i koji je išao iznad svake mašte.“ Isusovo uskrsnuće, kao objektivni događaj povijesti i kao događaj Božjeg spasenja, dovodi do toga da ljudska povijest, u koju Bog po svome Sinu Isusu Kristu ulazi i zahvaća je svojim spasenjem, postaje povijest spasenja u kojoj se Bog objavljuje čovjeku i poziva ga u zajedništvo života i ljubavi. Isusovo uskrsnuće, nije promijenilo samo povijesnu stvarnost, već je uvelike promijenilo i usmjerilo egzistencijalnu stvarnost ljudskog života. Ljudska smrt i iskustvo smrti, kao temeljna granična i egzistencijalna situacija svakog ljudskog života, u Isu-

sovu vazmenom događaju, poprima novo svijetlo i drugi smisao. Uskrsnuće i pobjeda Uskrslog Gospodina nad smrću, svjedoče nam da smrt nije konačnica i kraj, već suprotno, smrt je u svjetlu Kristova uskrsnuća, samo promjena ljudske egzistencije i novi početak koji sada svoje ostvarenje i život ima u Bogu i vječnosti o čemu nam najbolje svjedoči molitva i vjera Crkve u I. predslovlju za pokojne: „U njemu nam zasja nada blaženog uskrsnuća. Mi tugujemo zbog neizbježne smrti, ali nas tješi obećanje buduće besmrtnosti. Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.” Snaga, svjetlo i životnost Kristova uskrsnuća, pokazuju život, vjeru i svjedočanstvo Crkve te se očituju u njezinu navještaju, djelovanju i poslanju. To iskustvo vjere neka nam bude poticaj da cijeloga svoga života kao vjernici ono što slavimo i vjerujemo to i u smrti svjedočimo, kao što to pokazuje i natpis na svećeničkom grobu naše biskupije: Uskrsnuće tvoje slavimo.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

9


RAZGOVOR Msgr Dominik Škevin ''Iza mene je 78 godina života i 54 godine svećeništva''

USKRS JE VJEČNA MLADOST

KORIZMA - USMJERENJE PREMA BITNOME; GROBA SE NE PLAŠIM; ČOVJEK JE VELIKA TAJNA;ZVJEZDANO NEBO KAO NADAHNUĆE; ŽELIM ŽIVJETI U RADOSTI USKRSLOGA

Vaša pitanja, don Stipe, u meni izazivaju nelagodu, jer nisam navikao govoriti javno o osobnim stvarima. Vi ste te me uvjerili da to može biti korisno i dobro za druge, pa pristajem odgovoriti na njih.

10

RAZGOVOR VODIO: don Stipe Perkov

Korizma, Veliki petak, Uskrs. Kako ih povezujete sa svojim životom? Od malih nogu Korizma s Uskrsom kao vrhuncem bila mi je nešto posebno. Nisam nikada razmišljao o tome u čemu je ta posebnost. Jednostavno je to bilo tako da je to nešto posebno. A sada kada mi je postavljeno ovakvo pitanje moram malo zagrebsti ispod površine prošlosti. Prvo što mi upada u oči je ugođaj, atmosfera, koju je stvarala Korizma. Takvi se doživljaji teško mogu dovoljno dobro izreći da ih i drugi mogu slično doživjeti. Ostaje mi zato da to donekle opisno izrečem. Prvo što

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


RAZGOVOR Čovjek je neprekidno u potrazi za srećom, a ona dok smo još na zemlji kao da se neprestano odmiče od nas, jer kakva god velika bila zemaljska sreća, ona će još uvijek biti samo kap koja ne može ugasiti našu neopisivu čežnju za njom.

s kolegom Franom Šimatom (lijevo)

sam osjetio bila je određena ozbiljnost. Na svim razinama. Ta ozbiljnost naglašavala je jednu posebnu vrstu mira, odsustvo buke, galame. Ta je ozbiljnost rađala neku posebnu susretljivost i bliskost među ljudima. Ljudi su pazili što govore, kako se ponašaju, što jedu, što piju, koliko jedu, koliko piju. A u zraku je postojao kao neki zahtjev, treba se truditi biti gospodar svojih svjesnih, a ako je moguće i dotad nesvjesnih postupaka. Kao da se u svemu tražilo da čovjek u svakom pogledu dade od sebe ono najbolje i najviše što može dati. Nešto što će nam pomoći biti bolji, a druge će potaknuti i pomoći im da i oni tako rade. Sve se ovo posebno moglo osjetiti u crkvi. Posebne pjesme, korizmene. Posebni napjevi, pomalo tužni. Poseban sadržaj bogoslužja. Najviše vezan uz muku Gospodina našega Isusa Krista. I neizbježno pitanje: zašto Isus tako pati? Zbog mene, mojih grijeha, da ih može s mene skinuti, uzeti sa sobom i ponijeti ih na križ i zajedno sa svojom smrću učiniti da umru i moji grijesi. S jedne strane muka Isusova, suosjećanje

s njim Patnikom, ali i neka pritajena radost zbog dobra koje za mene izlazi z njegove muke.

KORIZMA USMJERENJE PREMA BITNOME Ovo ozračje iz crkve i bogoslužja prenosilo se u domove. Na ulice. A tek korizmeni petci, posebno ovdje u Šibeniku. Katedrala dupkom puna. Korizmene propovijedi izabranih propovjednika, koji su obrađivali temeljne istine kršćanske vjere, počevši od smisla života, pogube grijeha, mogućnosti zastranjenja s puta božjega, ali isto tako s mogućnosti vraćanja na pravi put na kome me čeka Otac koji me voli da me zagrli i dovede u svoj raj. Razmišljanje o bitnim stvarima vjere i života rađalo je pozivom da se usmjerimo prema bitnome, a to je Ljubav Božja i raj, a u isto vrijeme sa zahtjevom oslobađanja od svega nevažnoga, što oduzima duhovnu energiju a ne doprinosi boljitku i kakvoći života i duhovnosti. Jedna duboka sveobuhvatna duhovna obnova, koja je bila ugrađena u sve pore života. Korizma tako življena stvarala je neku napetost, koja je težila razrješe-

u studentskim danima nju. A to razrješenje događalo se u Uskrsu. Potpuna promjena. Slavlje koje traje i danas punih 50 dana poslije Uskrsa. Ali pravo slavljenje uskrsnuća bilo je samo onda kada se korizma proživjela u svim svojima sastavnicama. Sve ove sastavnice Korizme i njezino bogatstvo ja sam osjećao u sebi i oko sebe. Naravno, ne uvijek jednakim intenzitetom. Nekad jače, nekad slabije. Dobro proživljena Korizma činila mi je život ljepšim, boljim, sadržajnijim. Kad sada usporedim takve uspomene iz mladosti i kasnijeg pastoralnog rada ostajem tužan. Sada je mnogo toga drugačije. To ne znači da je nužno i gore. Ali gledati kako se baš u Korizmi a posebno u korizmene petke stalno priređuju zabave s mnogo buke,

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

11


RAZGOVOR dugim trajanjem, atmosfere koja ne dopušta čovjeku ni da susretne izvođače na pozornici, a kamoli samoga sebe, čini mi se veliki nazadak u svakom pogledu. A ono pitanje tako često: čega ćeš se odreći u Korizmi, pušenja, ili pijenja kave pokazuje da nismo pravo razumjeli Korizmu, njezino bogatstvo, njezin smisao, njezine dosege. Čega se odreći? Odreći se mlakosti, ravnodušnosti, besmisla, mržnje, osvete, zavisti, nehaja za bližnje, hedonizma, praznine života, egoizma. Truditi se pomoći bližnjemu gdje god postoji takva potreba i mogućnost, i još mnogo toga to je prava stvar, to je pravo korizmeno odricanje.

U trećoj ste životnoj dobi, već treću godinu u mirovini. Što možete vidjeti iza sebe, a što ispred sebe? Iza mene je 78 godina života i 54 godine svećeništva. Iza mene je župnikovanje u župama: Boraji, u Primoštenu, pa Vodicama i Tribunju, Mandalini i Zablaću, Ražinama i Jadrtovcu, pa ponovo u Primoštenu, na kraju zadnjih 14 godina pred umirovljenje služba generalnog vikara šibenske biskupije. Pogled u prošlost je složen osjećaj. Kako je to sve tako brzo prošlo? Jučer sam bio dijete, danas sam starac. Tijekom svih tih godina preda mnom je bilo ispunjenje životne zadaće. Svaka ta godina, dapače svaki dan je svoja posebna priča. Mnoštvo sličnih dana i godina sa svojom zadaćom, svojim naporom, radom, svojom mukom, svo12

jom radošću, svojim zadovoljstvom. Ali isto tako mnoštvo različitih, zanimljivih, manje zanimljivih priča. Užurbanost, napraviti sve što svećenička služba od mene traži. Često utrka s vremenom, ili trčanje za vremenom. Cijelo školovanje i najveći dio života proveo sam u vrijeme komunističke vlasti. Danas samo stariji znaju kako je to bilo biti svećenik u takvim okolnostima. To je posebno išlo na štetu kakvoće rada i života. I nesvjesno sam ponekad davao prednost manje važnim stvarima na štetu važnijih. Tada to nisam primjećivao, ali kako život ide dalje čovjek sve više uviđa da neke stvari gube vrijednost koju sam im davao. Vjerojatno to tako mora biti, jer ljudski život prolazi kroz različita razdoblja, koja se donekle međusobno razlikuju. Kažemo čovjek uči dok je živ. To je zaista istina. Ipak u cjelini uz brojne nedostatke ostaje osjećaj da sam ispunio svoj životni zadatak. Toliko o onom što je iza mene u najopćenitijim crtama. Što je ispred mene? Nepoznat broj dana iza kojih ostaje još jedino Pasha, Prijelaz na drugu vječnu obalu života i prijem svjedodžbe za životno djelo iz ruku nebeskog Oca.

Životni zastor se spusta. Plašite li se smrti i groba? Groba se ne plašim. Pred smrću stojim kao pred dubokom tajnom. Pred njom osjećam strahopoštovanje. Pitam se kako je to umrijeti, kako izgleda sama smrt, samo umiranje. Prihvaćam to. A očekujem da će me ugodno iznenaditi ono što se

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

u njoj krije, jer smrt otkriva lice Onoga koji nas je stvorio i želi nas uza se. Duboko se nadam osjetiti ono što vjerujem: „Oko ljudsko nije vidjelo, uho čulo, u srce ljudsko nije ušlo ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube (1. Kor 2,9).

Anđeo iz groba poručuje: Ne bojte se!... Što tražite živoga medu mrtvima. Tko je živ a tko mrtav? Malo šale za početak. Živ je tko još diše, a mrtav je onaj koji je u grobu. A ako mislite tko je duhovno živ, a tko je duhovno mrtav odgovor možemo potražiti i naći u vjeri. A ona nam kaže da je duhovno živ onaj koji je u milosti posvetnoj, to jest tko je kršten i u svojoj duši, nutrini, svome biću nosi božanski život primljen na krštenju i nema teškoga grijeha pred Bogom, a ako ga je imao Bog mu ga je uklonio po sakramentu pokore, pomirenja ili ispovijedi. Tko nosi u duši teški grijeh kažemo da je duhovno mrtav. To je slikovito rečeno, a znači mrtav za one stvarnosti koje je Bog pripravio onima koji ga ljube. ''Ne bojte se!'' Kako je to krasno čuti. Nakon Isusova uskrsnuća čega se bojati? Razumljivo nam je bojati se smrti i ništavila. A iza Isusova uskrsnuća nema ni smrti ni ništavila. Postoji samo trajan život u radosti s Njim.

Evanđelja govore o Isusovom uskrsnuću. Je li to povijesna istina, metafora ili samo Crkvena dogma? Isusovo uskrsnuće je povijesna činjenica. Ono je promijenilo tijek povijesti. Iz njega


RAZGOVOR je izrasla zajednica, Crkva. Iz njega je nastao novi svijet. Iz njega je izniklo, razvilo se, raširilo kršćanstvo. Vjera u uskrsnuće temelji se na svjedočenju onih koji su imali sreću doživjeti Uskrsloga. Uz to idu proročanstva proroka, a posebno samoga Isusa koji je za života to tako jasno, mogli bismo reći šokantno najavio najprije svoju smrt, a potom i svoje uskrsnuće kako stoji u Evanđeljima. Tada mu je mali broj vjerovao. Svjedoci Isusova uskrsnuća su posebni svjedoci. To su osobe koje nisu bile prisutne uskrsnuću. Mi kažemo svjedoci su oni, koji su bili prisutni nekom događaju vidjeli ga i doživjeli. Za Isusovo uskrsnuće nemamo takvih svjedoka. Nitko od ljudi nije bio prisutan samome uskrsnuću. A to nije ni potrebno. I više je nego dovoljno susresti živog nekoga tko je bio mrtav, s njime se družiti, s njime živim iza uskrsnuća zajedno jesti i piti poput Petra i ostalih apostola, razgovarati s njim, doticati ga, poput Tome. Takvih svjedoka Isusova uskrsnuća bilo je mnogo. Sv. Pavao kaže Korinćanima: ''Potom se ukaza braći kojih bijaše više od pet stotina zajedno, većina ih još sada živi, a neki usnuše'' (1 Kor 15,6). Korinćani se mogu uvjeriti o Kristovu uskrsnuću ako zapitaju te svjedoke, jer većina ih je još živa u vrijeme kada sveti Pavao to govori Korinćanima. Ogroman broj svjedoka.

Vjerujem u uskrsnuće tijela -stoji u Vjerovanju. Što se od čovjeka raspada a sto uskrsava?

ČOVJEK JE VELIKA TAJNA Pokušavamo razotkriti tajnu koja se zove čovjek, ali to još nikomu do kraja nije uspjelo. On i dalje ostaje tajna. Ono što nije tajna je, da čovjek ima tijelo, da je zemljan i da se taj zemaljski dio u smrti raspada. Ali to nije sav čovjek. Postoji u njemu i s njim ono što zovemo svijest, misao, želja, nada, volja, htijenje, savjest što nisu materijalne datosti. Biblija i teologija to naziva duša. A to su nositelji onih životnih procesa što ih zovemo čovjek i bez kojih čovjek nije čovjek. Isus je nakon uskrsnuća bio isti, koji je bio i prije, ali opet drugačiji. Mogao je živjeti i živi u dva

svijeta, dvije stvarnosti. Vidljiv i nevidljiv, u ovom svijetu, ali ga je beskrajno nadilazio. Služio se s njim, a potpuno neovisan o njemu. Kad god se pojavio apostolima dolazio je iz jednoga drugoga svijeta, ali isti. Pitamo se kako se to događa? Dali Bog u uskrsnuću našega tijela koristi materiju koja se od tijela raspala, a nije nestala pa makar je i spaljena, ili potpuno novim zahvatom učini ''da se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivo i ovo smrtno u besmrtno (1. Kor 15,54)'' to ne znamo. Kao što ne znamo kako se ta promjena događa. A zar je toliko važno znati kako. Važnije je znati da se doista događa, a za to nam jamči Božja riječ i činjenica Isusova uskrsnuća. Ostaje nam da još malo budemo strpljivi i čekamo dok se to na nama ostvari u našem uskrsnuću, pa ćemo imati odgovor iz prve ruke. Jer Isus je svojim uskrsnućem osigurao i nama naše uskrsnuće i po njemu smo pridruženi njegovom uskrsnuću za život vječni.

Susrećemo mnoge vjernike koji ne vjeruju u zagrobni život. Zadnja točka života za njih je smrt i grob. Što biste im vi kao svećenik rekli? Da se nauče promatranju samih sebe, da postanu svjesni svojih nutarnjih težnji, želja. Najuočljivija je težnja za srećom. Čovjek je neprekidno u potrazi za srećom, a ona dok smo još na zemlji kao da se neprestano odmiče od nas, jer kakva god velika bila zemaljska sreća, ona će još uvijek biti samo kap koja ne može

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

13


RAZGOVOR

Na sastanku Pastoralnog vijeća

ugasiti našu neopisivu čežnju za njom. I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake ljudske osobe. Sve aktivnosti koje poduzimamo u svome životu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, što god pod srećom podrazumijevali. U biti to je trajna čežnja za Bogom. Bog ju je čovjeku usadio u srce da ga privuče k sebi, jer je samo On može ispuniti, kako je to divno iza mnogog lutanja uvidio i iskusio veliki sv. Augustin i sažeo u prekrasnu tvrdnju, koja je ujedno i njegovo svjedočanstvo i sažetak njegova života. ''za sebe si nas stvorio o Bože, i nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi.'' A nema sreće bez ljubavi. U nama je duboka čežnja za ljubavlju kao i za srećom. Štoviše srećom u ljubavi. Ljubiti i biti ljubljen. A vjera nas uči da je ''Bog ljubav''. Ne znači li da dok čeznemo za ljubavlju stvarno čeznemo za Bogom pa makar toga i ne bili svjesni? Kad mislimo o sreći ili kad je doživimo želimo da ona traje stalno. Ne mirimo se gubitkom sreće ili njezinim kratkim trajanjem. Što je to nego u nama prisutna svijest da ono za čim težimo stalno traje i nikada ne prestaje? Sreće zapravo i nema ako ne traje vječno. Nije li ta čežnja za vječnošću ono 14

Predstavljanje knjige “Uznesena je Marija u nebo”

što zovemo zagrobni život? Jer se ova čežnja može ostvariti samo ako život traje i preko granice smrti. A zašto je u nama ako se ne može ostvariti? Onda se s nama netko poigrava. Darovanom Božjom ljubavlju opečaćena je zemlja. Ima je za sve. Bog je bezuvjetno zavolio svakog čovjeka i svakome ostavio mogućnost da sam na svoj način na nju odgovori. Tu stojimo pred najsjajnijom objavom izvora ljubavi koja sačinjava otajstvo Trojstva: u jednom i trojstvenom Bogu odvija se između osoba Oca i Sina vječna izmjena ljubavi; a ta ljubav nije neka energija ili neki osjećaj, nego osoba: Duh Sveti. Bog nas je stvorio za ljubav, a to znači za zajedništvo sa sobom. Ne za određeni broj dana i godina, nego za sebe koji je vječan, za trajno. Čežnja za ljubavlju je čežnja za Bogom, jer On je ljubav. A u Bogu i s Bogom možemo i te kako ljubiti drugu i dragu osobu. Tek tada će naša ljubav biti čvrsta i neslomljiva. Isključimo li iz svoje čežnje za ljubavlju Boga, učinili smo sebi neprocjenjivu štetu. Vjerujem duboko da čovjek može u sebi prepoznati i prihvatiti Onoga koji je u nas postavio i u nama ostavio sve ove čežnje, a to onda znači povjerovati i predati se toj božjoj ljubavi.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Vjerovati u Boga a zanemariti sve ove činjenice i misliti da smrću sve prestaje i da je grob jedina naša budućnost je neshvatljivo. Istina je da Bog daje svakome dovoljno milosti da se spasi. A zašto netko odbacuje Božju milost i ne prihvaća ponuđeno ostaje tajna, koju zna samo Bog. Nama ostaje ponizno moliti Gospodina za braću i sestre koji u tome ustrajavaju i nadati se da će makar i u zadnjem času svoga života prihvatiti Boga i njegov dar u potpunosti.

ZVJEZDANO NEBO KAO NADAHNUĆE Uskrs je svetkovina proljeća. Kod nas su mlade pastirice dok su čuvale ovce u paši pjevale: ''Blago tebi zelena gorice, ti se mladiš svake godinice, a ja sada pa više nikada.'' Vaš komentar. Genij hrvatskoga naroda tako je lijepo i razumljivo u par stihova sažeo velike životne istine. Ovdje su to prolaznost i neodoljiva želja za trajnošću. U pjesmi se radi o brzom prolazu mladosti, a to vrijedi i za cijeli život. Meni osobno svijest o prolaznosti čovjekova života jako puno znači. Od dana rane mladosti ta spoznaja prisut-


RAZGOVOR na je u meni. S jedne strane prolaznost, a s druge čežnja za trajnošću i sebe i sveg oko sebe, posebno trajnošću života. Zvjezdano nebo me je od malena nadahnjivalo, što više ushićivalo. Ono mi je bilo odgovor na želju za trajnošću. Postavljalo mi bezbrojna pitanja, nudilo mnoge odgovore rađalo i poticalo mnoge slutnje. Bilo mi je i još uvijek mi je simbol veličine, trajnosti, nečega vrijedna divljenja, vrijedna čežnje. Prolaznost i zvjezdano nebo frapirali su me i jako utjecali na moje životne odluke. Povjeruju li pastirice u Isusovo uskrsnuće doživjet će kako je Uskrs vječna mladost i ispunit će im se želja, ne samo njima nego i nama svima.

Napisali ste tri knjige propovijedi (A, B. C ) pod zajedničkim naslovom ,,Tvoja riječ, Gospodine, nozi je mojoj svjetiljka". Propovijed za ovogodišnji Uskrs naslovili ste ˝Za onim gore težite, ne za zemaljskim (Kol. 3.2). Je li bitno povezano nebesko i zemaljsko? Istina je izišle su 3 knjige koje spominjete u izdanju izdavačke kuće ''Naša ognjišta'' pri Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu u BiH. Hvala im na izdavanju. Te su knjige sažetak moga svećeničkog rada u području jedne od tri temeljne zadaće svećenika župnika, a to je naviještanje evanđelja. Preko njih nastavljam svoje svećeničko, župničko poslanje i to me ispunja posebnim zadovoljstvom. Želim istaknuti da iako su te knjige zbirke propovijedi osobno ih tako ne

doživljavam kao propovijedi u klasičnom smislu, nego više kao poziv, ponudu i poticaj na zajedničko otkrivanje smisla Božje poruke nedjeljnih biblijskih čitanja. Ugodno me iznenadilo koliko je vjernika laika uzelo u ruke knjige i služi se njima. Kao da su prepoznali ovu dimenziju i vrednovali je želeći otkrivati blagodati Božje poruke svima nama. Naslov propovijedi za ovogodišnji Uskrs izražava temeljnu zbilju Uskrsnuća, a to je da je Isus svojim uskrsnućem ovu našu zemaljsku zbilju sjedinio s nebeskom zbiljom u jedno, što do tada nije bio slučaj radi istočnoga grijeha. S Isusovim uskrsnućem sve su stvarnosti stvaranja Božjega sjele na svoje mjesto. I u biti nema više zemaljsko i nebesko ima samo Božje. Sve je božje u Bogu i s Bogom. Kako Pavao kaže: ''….sve i u svima Krist'' (Kol 3,11). Naravno onima koji to žele i hoće. A onima koji hoće đavolsko imat će što žele.

Može li se već sada i ovdje živjeti od uskrsnuća i Uskrsloga, kako? Može i te kako. To nije jedan čin, kojim bi se iscrpilo sve,

to je stav, najprije način razmišljanja, način shvaćanja i prihvaćanja života, sebe, drugoga i svih stvarnosti oko sebe. A u toj stvarnosti stoji činjenica da je Isus bio mrtav, a sada je živ i tajanstveno prisutan. To su nove oči kojima vidimo i doživljavamo svu stvarnost. Kad nas istinski vodi ova vjera cijeli se naš život svodi na želju, nadu i nastojanje da već sada živimo zajedno s njim uskrslim. Mi tako živimo njegovo uskrsnuće.

Molim Vašu uskrsnu čestitku našim čitateljima i mnogim Vašim nekadašnjim župljanima. ŽELIM ŽIVOT U RADOSTI USKRSLOGA Svim čitateljima i nekadašnjim župljanima želim život u radosti Uskrsloga Gospodina. Želim da se nauče u životu gledati očima vjere stvarnost iza privida pojavnosti i osjećati Boga i njegovu Prisutnost kroz želje i nade koje je stavio u nas i da brige za svagdanji kruh ne uguše darove Božje koje je on stavio u nas. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs sve dane vašega života.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

15


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE PRIPREMIO: IVO KRONJA Otac Biskup primio ravnatelje škola

Temelj škole je ljudska osoba

Božićno primanje šibenskog biskupa Ante Ivasa za četrdesetak ravnatelja i ravnateljica dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, veleučilišta, ureda za prosvjetu i kulturu održano je u četvrtak, 19. XII. u dvorani biskupske palače. «Božić je blagdan poseban i važan», poručila je ravnateljima predstojnica Katehetskog ureda Šibenske biskupije sestra Jakica Vuco. Naglasila je kako se Bog ponizio kako bi mu se ljudi približili. Nakon pozdravnih riječi predstojnice, biskupa je pozdravio Ivan Uzum, ravnatelj OŠ Domovinske zahvalnosti iz Knina, te ravnateljica Gimnazije Antuna Vrančića Šibenik, Ivanica Belamarić. Prigodno se obratio i dogradonačelnik Šibenika, Nikica Penđer. Šibenski biskup istaknuo je kako škola nije zgrada. Temelj škole je ljudska osoba. Božić poručuje da je Bog htio biti čovjek. Čovjek je osoba koja se razlikuje od svih drugih živih bića jer čovjek ima dušu. Potom je ukazao kako se čovjek rađa u kulturi naroda i duha. „Ja vam želim da se zalažete za osobnost naše djece. Vaša služba i poziv su sveti. Zahvaljujem vam i za vašu brigu za vjeronauk u školama“, poručio je biskup između ostalog ravnateljima. U sklopu prijema nastupili su učenici OŠ Jurja Dalmatinca koji su izveli nekoliko Božićnih pjesama.

16

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Ponoćku predvodio otac biskup Ante Ivas

I za mene se Bog rodio Katedrala, 24. XII. o. g. Naš Bog nikada se ne povlači, on nikada ne odlazi. Jer on je Božić, on je vječni dolazak - poručio je šibenski biskup Ante Ivas predvodeći misu ponoćku u katedrali svetog Jakova u Šibeniku. Naglasio je kako je Božić je blagdan radosnog kršćanskog optimizma i raspjevane vjere. Božić je izlaz iz svake povijesne zavrzlame kojima "moćnici i mudraci" svijeta svako malo i uz velike tragične žrtve mute sigurne Božje putove čovječanstva. Danas recimo da Božiću, njegovu svijetlu i vrednotama koje nam otkriva. Koje nam je Božić potvrdio u svakoj ljudskoj osobi od začeća do prirodne smrti, u svakoj ljudskoj obitelji zajednici muškarca i žene, u svakom majčinstvu i očinstvu. Biskup je poručio kako je Bog u svakom prijateljstvu, bratskoj ljubavi i solidarnosti, naročito sa malenima i onima koji su izgurani na rub društva. Za sve se Božić rodio. Želim vam snage i vjere da kažete: "I za mene se Bog rodio".


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Susret oca Biskupa i vjeroučitelja

Budite pokazatelji Spasitelja svijeta Katedrala, 21. XII. o.g.Predbožićni susret vjeroučitelja Šibenske biskupije sa biskupom Ivasom održan je u subotu 21. prosinca u dvorani biskupske palče u Šibeniku. Pozdravnu riječ u ime vjeroučitelja uputio je Šimun Radnić. U obraćanju iznio je prigodne misli vezane za božićno vrijeme godine. U ime vjeroučitelja biskupu Anti Ivasu zaželo je blagoslovljen Božić i božićne blagdane. Nazočne je pozdravila i predstojnica Katehetskog ureda s. Jakica Vuco. I ona je podijelila božićnu radost vjeroučitelja i oca Biskupa. "Pozdravljam vas u ime Isusa Krista", poručio je vjeroučiteljima biskup Ivas. Približio je događaj Marijina pohoda Elizabeti. Osjećajte se ponosni što vas je Bog odabrao. Budite pokazatelji onoga koji je jedini spasitelj svijeta. To pokazujte radosnog srca, istaknuo je između ostaloga biskup Ivas

Božićno misno slavlje posvećeno ljudskom dostojanstvu

Čovječje dostojanstvo Božićem obnovljeno Katedrala, 25. XII. o g. - Danas na Božić Crkva moli da Božić u svim ljudima na zemlji potvrdi i učvrsti čovječje dostojanstvo koje je Bog stvaranjem sazdao, a Božićem obnovio - kazao je šibenski biskup Ante Ivas na Božić u srijedu 25. prosinca u katedrali svetog Jakova. Okupljenim vjernicima poručio je kako je Božić trajni povijesni krik Crkve da Bogu u svakome vremenu sačuva ljude u istinskom ljudskom

dostojanstvu. Crkva danas moli da sve one u kojima je ljudsko dostojanstvo poniženo, povrijeđeno i zgaženo, bog milošću obnovi. Božić je Božja potvrda ljudskog dostojanstva svakoga čovjeka. Bog nas poziva da ga slijedimo u služenju, djelatnoj i karitativnoj ljubavi, te solidarnosti naročito sa onima koji su na rubovima društva i interesa. Bog nam daruje svoje milosrđe. To je velika poruka Božića. Ako dopustimo da Božić

probudi našu osobnu, društvenu i socijalnu svijest, ako dopustimo da stavi u pitanje način našeg razmišljanja i djelovanja, ako dopustimo Božiću da stavi u pitanje kriterije naših izbora i opredjeljenja, ako dopustimo Božiću da nam bude svjetionik, tada bi se mnoge stvari mogle mijenjati na bolje. Recimo danas svoj da i svoj za Božiću, poručio je između ostalog šibenski biskup Ante Ivas.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

17


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Božićna euharistija u zatvoru

Pravi mir je u srcu Šibenik, 27. XII. - Božićnu poruku mira, ljubavi i nade zatvorenicima Okružnog zatvora u Šibeniku u petak 27. prosinca donio je šibenski biskup Ante Ivas. U zatvorskoj kapeli Uzvišenja sv. Križa predvodio je misno slavlje na kojem se okupilo četrdesetak zatvorenika. Koncelebrirali su zatvorski kapelan fra Mate Topić, župni vikar u Zablaću i Mandalini pater Robert Bartoszek, te biskupov tajnik don Roko Glasnović. U homiliji biskup je govorio o Božiću kao blagdanu ljubavi i Božje poruke mira. Istaknuo je kako je Božić blagdan mira. Pravi mir je onaj koji čovjek nosi u svome srcu. Božić je blagdan i slobode, poručio je biskup. Prava sloboda je u ljudskom srcu i duši, a ona se očituje u ne navezanosti na zlo. Grijeh je jedino pravo ropstvo. 18

Božić je svetkovina ljudskog dostojanstva. Čovjek je slika Božja, a Isus Krist je i umro kako bi sačuvao ljudsko dostojanstvo. Ja vam za Božić želim da iako ste u zatvoru ostanete dostojanstveni, poručio je biskup zatvorenicima. Dosadašnjem zatvorskom kapelanu fra Mati Topiću koji je deset godina obnašao službu zahvalio je na predanom radu. Novoimenovanom zatvorskom kapelanu pateru Robertu Bartoszeku zaželio je jednako tako uspješan rad među zatvorenicima. Biskup se susreo i sa zatvorskim osobljem te im odao priznanje za posao koji rade, a koji nije lagan. Istaknuta je suradnja Šibenske biskupije i Okružnog zatvora Šibenik.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Slavljena misa zahvalnica na Silvestrovo

Posebna hvala daru života Katedrala, 31. XII. o. g. Misu zahvalnicu za proteklu kalendarsku godinu na Silvestrovo u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Svečanim "Tebe Boga hvalimo" zahvalio je Gospodinu za sve dobro u Šibenskoj biskupiji u 2013. godini. U homiliji je naglasio kako je na kraju jedne kalendarske godine dostojno i pravedno zahvaliti Gospodinu. Posebnu hvalu dajmo na daru života. Zahvaljujemo ti za sve one koje si ove godine pozvao u život rođenjem, za sve obitelji, majke i očeve. Biskup Ivas zahvalio je za papu Benedikta koji se trudio vjernike približiti Božjoj istini života. Zahvalio je i za papu Franju. Posebno je istaknuo zahvalnost za braću spiritance koji odnedavno djeluju i u šibenskoj biskupiji. Zahvalio je za posvećene crkve u šibenskoj biskupiji, a jednako tako i za ovogodišnja dva mladomisnika.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Silvestrovo u Labinu

Hvala i oprosti PREUZETO S: www.franjevci-split.hr Proslavu sv. Silvestra u Labinu predvodio je fra Petar Milanović Trapo, gvardijan samostana na Trsteniku i magistar bogoslova. „Slaveći sv. Silvestra na zadnji dan u godini do izražaja dolaze dvije riječi ‘hvala’ i ‘oprosti’“, rekao je fra Petar i pozvao vjernike da za vrijeme euharistijskog slavlja zahvale Bogu i bližnjima na svim dobrima koja su primili kroz proteklu godinu i isto tako da zatraže oproštenje od Boga i bližnjih. „Bog je naš dobri Otac i mi smo, kao njegova djeca, pozvani živjeti dostojanstvo djece Božje“, završio je fra Petar uvodeći u slavlje. Na početku propovijedi fra Petar je ukratko prikazao život i ulogu pape Silvestra koji je vodio Crkvu od progonstva u slobodu, od ‘katakomba do

slobode’. U vrijeme progonstva vjernici su imali različitih poteškoća i iskušenja, ali su ipak uspjeli sačuvati svoju vjeru pod vodstvom pape sv. Silvestra. Sloboda, koju su vjernici dobili Milanskim ediktom, osnažila je vjernike da svoju vjeru svjedoče riječju i životom. Sloboda je doprinijela da su se mogle graditi bazilike i javno štovati Boga. Na završetku propovijedi potakao je vjernike da poput prvih kršćana ustraju u vjernosti Bogu i Crkvi koju vodi papa bez obzira na poteškoće i različita ‘progonstva’. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župski zbor pod vodstvom župnika fra Ante Vugdelije, a uz pratnju Sare Veraje. Zbog kiše nije održana procesija oko crkve i groblja. Na završetku euharistijskog slavlja bio je blagoslov s Presvetim Oltarskim

Sakramentom. Župnik fra Ante Vugdelija zahvalio je predvoditelju slavlja fra Petru Milanoviću Trapi, članovima KUD-a Primorski Dolac i Labišnica i uredniku provincijske stranice fra Frani Doljaninu. Posebne riječi zahvale uputio je sviračicama koje redovito sviraju u crkvi: Sara Veraja, Katarina Drežančić, Vedrana Drnasin i Iva Džolić. Zahvalivši i svima koji su doprinijeli u organizaciji proslave, župnik fra Ante Vugdelija pozvao je sve sudionike na prigodni program koji su pripremili kulturno umjetnička društva ‘Primorski Dolac’ i ‘Labišnica’, a zatim u prostorije stare škole na zajednički domjenak. Podsjetio je župljane da obavijesti mogu pročitati u listu „Labišnica“. Slavlje u crkvi završilo je pjesmom „Narodi nam se“.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

19


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Nova godina u znaku obitelji

Obitelj temelj i put mira Katedrala, 1. I. 2014. - Misno slavlje na Novu godinu ili svetkovinu Marije Bogo-

rodice u katedrali svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. U homiliji vjernike je upoznao sa porukom pape Franje za svjetski dan mira. Papa je porukom podsjetio da je obitelj mjesto gdje se vrijednosti žive i stvaraju, kazao je biskup Ivas. «Obitelj je izvor svakoga bratstva te samim tim i temelj i prvi put mira, jer bi, po svojem pozivu, trebala na svijet prenositi svoju lju-

bav», citirao je biskup Ivas Svetog Oca.Pozivam vas da se uključite u programe obiteljskih dana koji će biti organizirani u svim župama Šibenske biskupije. Jako nam je važna briga i molitva za obitelji. Želim da nam Marija pomogne u ovoj godini živjeti kao braća i sestre, kazao je biskup Ivas koji je novu 2014. godinu čestitao svim vjernicima Šibenske biskupije.

Pjevači betlehemske zvijezde petu godinu zaredom u humanitarnoj akciji

Školuju 150 malih Afrikanaca

Župa Presvetog Srca Isusova u vrijeme božićnih blagdana po peti put je organizirala akciju „Pjevači betlehemske zvijezde“ u sklopu svoje stalne misije prikupljanja novčane pomoći za školovanje siromašne djece u Africi. Danas su po peti put poletjeli šibenski anđeli dobrote, djeca iz župe Presvetog Srca Isusova, koja pod imenom „Pjevači betlehemske zvijezde“ posjećuju domove svojih župljana, pjevaju domaćinima tradicionalne blagdanske pjesme i prikupljaju pomoć za školovanje svojih siromašnih i gladnih vršnjaka u Africi. Ove će godine „Pjevači betlehemske zvijezde“ posjetiti gotovo 500 obitelji u župi Presvetog Srca Isusova koje su pristale primiti ih i sudjelovati u ovoj lijepoj i plemenitoj humanitarnoj akciji. Tijekom protekle četiri godine „Pjevači Betlehemske zvijezde“ uspjeli su prikupiti znatna sredstva te tako 20

dati važan doprinos školovanju blizu 150 svojih afričkih vršnjaka. Ove se godine, kao i prošle, za sudjelovanje u ovoj misiji prijavilo sedamdesetak djevojčica i dječaka, ali je odaziv obitelji veći pa se očekuje da će i pomoć biti izdašnija. Iako se župa Presvetog Srca Isusova ne ističe po bogatstvu svojih župljana, oni su u Hrvatskoj u samom vrhu u humanitarnom djelovanju. Zahvaljujući njihovim novčanim darovima ova župa školuje siromašnu djecu u Africi, koja bez te pomoći nikad ne bi naučila ni čitati ni pisati. Školovanje osmoškolca u Misijskim krajevima godišnje košta 100 eura, a srednjoškolca 150. „Pomažući svojim gladnim i siromašnim vršnjacima naša djeca čine dobro djelo, ali istovremeno obogaćuju sami sebe, svoje obitelji i cijelu našu zajednicu, - kazao nam je župnik župe Presvetog Srca Isusova don Tomislav Puljić. - Najveća vrijednost cijelog ovog projekta je što se naša djeca odgajaju u duhu dobrote, altruizma i elementarne ljudske solidarnosti. To što uče kako je dobro činiti dobro ne može se mjeriti materijalnim vrijednostima, a činjenica da u ovoj misiji sudjeluju s radošću i veseljem svemu daje jednu duboku ljudsku i duhovnu dimenziju. Radostan sam i ponosan na sve moje pjevače Betlehemske zvijezde i na sve moje župljane koji će im danas i sutra otvoriti vrata svojih domova i svoja srca.“

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Proslavljeno Bogojavljenje

Gospodin se objavio svim ljudima Svetkovina Bogojavljenja ili sveta Tri Kralja proslavljena je u ponedjeljak 6. siječnja. U šibenskoj katedrali svečano misno slavlje predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Crkva je držala da je Gospodin rođen ne samo za izraelski narod nego da je njegovo svjetlo ponuđeno cijelom svijetu. Današnji blagdan upravo to hoće reći i to slavi: “Naš Gospodin se objavio, svim ljudima”, po-

ručio je biskup Ivas u uvodu u misno slavlje. U homiliji je opisao dolazak triju mudraca najprije u Jeruzalem Herodu, a potom njihov poklon Kristu u Betelehemu. Kristu najprije treba sebe pokloniti, i srce i dušu. Krist je svjetlo koje je vodilo

mudraca. Bog uvijek nagrađuje uporne i iskrene tražitelje. Živi susret sa svetom obitelji i poklon spasitelju i kralju otvorio je mudracima drugi put povratka. Bog uvijek ima drugi put, put ljubavi, poručio je između ostalog biksup Ante Ivas.

Predstavljen "Sveti Mihovil"

Danas nezamisliv pastoral bez suvremenih medija

“Sveti Mihovil” glasilo Šibenske biskupije javnosti je predstavljen u petak 10. siječnja u Gradskoj knižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku. List su predstavili urednik don Stipe Perkov, novinar i suradnik u listu Ivan Ugrin, te grafički

urednik Petar Alfirević. Sveti Mihovil pokrenut je za Uskrs 1996., a izlazio je do Uskrsa 2000. godine. Ove godine za Božić odlukom šibenskog biskupa Ante Ivasa ponovno smo pokrenuli glasilo, naglasio je glavni urednik lista,

don Stipe Perkov. Pastoral je danas nezamisliv bez suvremenih medija. Šibenska biskupija u svojoj prošlosti imala je bogatu tradiciju crkvenih tiskovina i ostalih djelovanja u medijima. Svetim Mihovilom ta tradicija se nastavlja. U uredničko vijeće okupili smo desetak ljudi koji svojom stručnošću doprinose kvaliteti lista, istaknuo je vlč. Perkov. Sveti Mihovil izlaziti će četiri puta godišnje. Vrijednost pojedinog broja je oko dvadeset kuna, ali unatoč tome ne prodaje se nego se dijeli i uzdržava se dijelom od dobrovoljnih priloga čitatelja.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

21


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Duhovne vježbe u Šibeniku

Ne gledaj sebe u sebi nego sebe u Isusu

PIŠE:

PIŠE: S. Renata Azinović Šibenik, 7- 11. I. 2014. - Kuća matica u Šibeniku bila je mjesto prvih ovogodišnjih duhovnih vježbi. Dvadeset i četiri sestre su od 7. do 11. siječnja "ušle u dugu rijeku molitelja", kako je najavio fra Andrija Bilokapić, voditelj duhovnih vježbi. Za njihov sadržaj posegnuo je u bogatstvo liturgije 22

Crkve i uzeo hvalospjeve iz dnevnih molitava Časoslova. Rekao je kako bi bilo pogrešno misliti da se Božja Riječ utjelovila prije 2000 godina. Ona se i danas utjelovljuje po nama, želi po nama postati utjelovljena ovome svijetu. Bog se po nama "želi učovječiti, uženstveniti; Bog želi po nama postati žena", naglasio je. To je moguće postići samo uranjanjem u Božju riječ sadržanu u Svetom Pismu koja dotiče čovjeka u svim segmentima njegova života i preobražava ga. Pozvao je duhovnice da "raspiruju čežnju za Duhom Svetim, da čitaju Duhom Božjim nadahnutu riječ, da ju lome, mrve i nad njom razmišljaju, žvaču je i probavljaju; da je priviju na dušu i ponesu sa sobom u dan, vraćajući se na nju koliko god to bude potrebno", jer nam "ona stavlja u usta ono što se sami od sebe nikada ne bismo usudili reći ili moliti". Uz to, "nitko ne može

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

o nama tako uzvišeno govoriti kao što govori bogoslužje Crkve", rekao je. Iščitavajući spomenute hvalospjeve sestre su svakodnevne životne situacije (nemoći, patnje, suhoće, bola, osamljenosti, stiješnjenosti, neplodnosti) pokušavale sagledati Isusovim očima i u njima prepoznati Božju brigu za nas. Ne gledajući "sebe u sebi, nego sebe u Isusu, gledajući sebe onako kako nas On vidi" prepoznavale su sebe kao ljubljeno Božje dijete, kao onu "nad koju se Bog nadvija kako bi ju sebi privinuo". Budući da svoju ljubljenost možemo doživjeti samo u susretu, duhovnik je pozvao svaku pojedinu sestru da one druge na njezinom licu prepoznaju da su ljubljene; da "preporođene od Crkve i same dalje preporađaju" te "bogateći se Bogom jedna kroz drugu" budu Božja pokaznica u svijetu


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Susret kninskih i šibenskih ministranata

Molili na grobu majke Klare Žižić PIŠE: fra Perica Maslać Šibenik-Varoš, 11. I. 2014. Preko 60 kninskih i šibenskih ministranata susrelo se u subotu, 11. siječnja 2014. Domaćin susreta bila je šibenska Župa Gospe van Grada i fra Perica Maslać, župni vikar. U subotnje jutro prema Krešimirovu gradu krenula su 42 putnika, od kojih većina bijahu ministranti, zajedno sa župnim animatorima. Voditelj puta bio je fra Šimun Markulin. Po dolasku u Šibenik ministrantskoj zajednici iz Knina pridružili su se domaćini - ministranti iz starodrevne Župe Gospe van Grada. Mogao je započeti zajednički edukativni obilazak znamenitosti Šibenika. Prva postaja bila je župna crkva Gospe van Grada i Park fra Luje Maruna, s kipom sv.

Franje Asiškoga. Nakon obilaska znamenitosti Župe-domaćina, ministranti su se uputili prema samostanu Sv. Frane i nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića. Potom su obišli šibensku prvostolnicu, majku svih crkava Šibenske biskupije. U sjećanju je osobito ostao posjet znamenitoj katedralnoj krstionici. Prolazak kroz šibenske kale i portune još je jednom probudio čar mediteranskog ugođaja, koji nas je pratio sve do samostana i crkve Sv. Lovre mučenika, gdje su ministranti molili na grobu majke Klare Žižić za njezinu beatifikaciju. Hitre ministrantske noge uskoro su se našle pred samostanom Sv. Luce, a s ulice se prolomio spontani pljesak upućen benediktinkama, koje su uskoro potvrdile da i pljesak može otvoriti vrata

klauzurnoga samostana. Uslijedio je posjet Družbi sestara franjevki od Bezgrješne, gdje su sestre još jednom iskazale radost susreta sa svim ljudima koji dolaze u kuću-maticu. Tom je prigodom s. Zdravka Gverić, vrhovna poglavarica, ministrantima približila razvoj družbe, posebno se osvrnuvši na život majke Klare Žižić. Ugodno druženje nastavljeno je uz domjenak. Poslije ručka u župnoj kući domaćina, ministranti su se uputili s fra Pericom i fra Šimunom u športsku dvoranu Tehničke škole. Nekoliko ekipa nastojalo je postići najbolji uspjeh, a na kraju su se Šibenčani pokazali boljima te su zasluženo i primili pobjednički pehar, a i ekipa drugog mjesta ponijela je sa sobom u Knin prigodni pehar. Susret je završio s obećanjem da će Šibenčani uzvratiti posjet Zvonimirovu gradu.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

23


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Ime nad svakim imenom

Šibenik – Varoš, 14.I. 2014. U župi Gospe van Grada u Šibeniku blagdan Imena Isusova slavi se prema starom katoličkom kalendaru: 14. siječnja, svečano završavajući božićno vrijeme u biskupiji šibenskoj. Župljani su se za blagdan pripremali trodnevnicom Presvetom Imenu Isusovu, moleći Pohvale Imenu Isusovu te slaveći svete mise koje su predvodili svećenici iz župe. Misna slavlja, na svetkovinu Presvetog Imena Isusova u župnoj crkvi Gospe van Grada, 14. siječnja 2014. godine, u 8 i 9:30, predvodili su fra Josip Klarić, pastoralni suradnik i fra Filip Milanović – Trapo, župnik, uz liturgijsko sudjelovanje štovatelja Imena Isusova. U koncelebraciji četvorice svećenika, mons. Marinko 24

Mlakić, generalni vikar šibenske biskupije slavio je večernju misu u 18 sati. Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod ravnanjem mo. Vlatke Nakić uz pratnju na orguljama s. Mirjane Pavić. Za ovo slavlje s. Antonija Šilović uresila je crkvu prigodnim aranžmanima te pripremila liturgijsko posuđe i ruho. U propovijedi je mons. Marinko Mlakić vjernicima poručio: Isus Krist, Sin Božji, i kao takav pravi Bog, ponizio je sama sebe postavši čovjekom i u svemu sličan nama ljudima osim u grijehu da bi nas svoju ljudsku braću oslobodio od ropstva grijeha i zla i učinio nas djecom Božjom i baštinicima vječnoga života. On se radi nas i radi našega spasenja rodio, trpio i podnio tešku smrt na križu da bi nama darovao život. Sve je to učinio iz poslušnosti prema

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

svom nebeskom Ocu. »Zato Bog njega preuzvisi i darova mu Ime, Ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ« (Fil 2,10) i da svaki jezik prizna: »Isus Krist jest Gospodin – na slavu Boga Oca.« (Fil 2,11). Budimo i mi poslušni u ljubavi prema bližnjima, kao što je Isus bio poslušan svom Ocu, naglasio je generalni vikar biskupije. Na kraju misnog slavlja župnik fra Filip Milanović Trapo zahvalio je predvoditelju misnog slavlja mons. Marinku Mlakiću, braći svećenicima u koncelebraciji, župnom zboru, časnim sestrama te svim vjernicima koji su dolaskom na svetu misu proslavili blagdan Imena Isusova.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Proslavljen sv. Antun pustinjak

O svecu propovijedao fra Damir Ćiro Čikara PREUZETO S: www.franjevci-split.hr Bulić, 17. I. 2014. - Na blagdan sv. Antuna pustinjaka u petak, 17. siječnja, u župi Lišane u zaseoku Bulić, euharistijsko slavlje predvodio je župnik fra Damir Čikara-Ćiro. U homiliji je ukazao kako u Hrvatskoj je malo crkava posvećenih sv. Antunu pustinjaku. “U ovoj našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja od Zrmanje do Neretve samo su četiri crkve posvećene sv. Antunu“. Nakon uvodnih riječi o. Čikara ukratko je prikazao povijest sv. Antuna i njegov pustinjački život. Zatim je objasnio zašto sv. Antuna prikazuje sa zvoncem u

ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova i zašto se uz njega prikazuje svinja koja je simbol nečistoće. Neka i nama današnji blagdan sv. Antuna pustinjaka bude primjer žive vjere za daljnji život, dobrotu, molitvu i praštanje da budemo još bolji ljudi i vjernici”, rekao je na kraju propovjedi župnik fra Damir Čikara -Ćiro. Svečanom slavlju pridonijelo je čuveno crkveno pučko pjevanje tradicionalne “vukšićke mise”

mješovitoga crkvenog zbora iz Vukšića pod ravnanjem Ljiljane Radaš, časne sestre franjevke od Bezgrešne. Na kraju svete mise župnik zahvalio je svim vjernicima koji su sudjelovali u današnjem svečanom slavlju. Domaćini Bulićani su nakon sv. mise zapalili svijeće na grobovima svojih najmilijih, a svetkovanje nebeskog zaštitnika zajedno sa mnogobrojnim gostima nastavilo se po obiteljima uz bogate blagdanske stolove.

Proslava Imena Isusova Hrvatski katolički pozdrav: Hvaljen Isus i Marija! PREUZETO S: www.franjevci-split.hr Čvrljevo, 19. siječnja 2014. U župi Čvrljevo proslavljeno je Ime Isusovo kojem je posvećena i župna crkva. Svečanu sv. misu predslavio je gvardijan samostana u Splitu na Trsteniku i magistar bogoslova fra Petar Milanović Trapo. U koncelebraciji su bili župnik fra Ante Jurić Talaja i fra Josip Gotovac, ekonom Provincije. Svetkovina Imena Isusova u Čvrljevu je na prvu nedjelju poslije 14. siječnja, datuma na koji je ova svetkovina padala prije reforme liturgijskog kalendara. Misno slavlje započelo je u 11 sati procesijom oko župne crkve, a pjevanje

na misi animirali su bogoslovi pod vodstvom fra Frane Bosnića. Fra Petar je na početku propovijedi istakao važnost i specifičnost kršćanskog pozdrava 'Hvaljen Isus i Marija'. Naime, u ostalim evropskim narodima pozdravlja se samo sa 'Hvaljen Isus', dok je naš hrvatski narod uz Isusovo ime uvrstio i ime Blažene Djevice Marije. To je plod intenzivne pobožnosti prema Mariji. Zatim se osvrnuo na poticaje koje je papa Franjo uputio u katehezi o sakramentu krštenja. Papa, uz datum rođenja, veliku važnost pridaje i datumu krštenja. Krštenjem smo postali djeca Božja i dobili smo ime, Bog nam je Otac koji nas po imenu zove. Stoga je bitno znati datum krštenja jer smo tada rođeni za Nebo. Nada-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

25


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

lje, fra Petar je naglasio kako Novi zavjet u imenu Isusovu vidi jedino ime po kojemu se možemo spasiti jer ime Isu-

sovo nakon smrti otvara vrata vječnoga života. Zaključio je riječima: „Važno je da odrasli daju dobar primjer djeci, da se

ne čuje psovka nego molitva, da se Ime Isusovo časti, ljubi i cijeni. Amen.“ Na kraju misnog slavlja župnik fra Ante čestitao je svima okupljenima svetkovinu Imena Isusova i zahvalio propovjedniku fra Petru na poticajnim riječima. Slavlje se potom nastavilo za bratskim stolom u župnoj kući gdje je bogoslove i okolne župnike srdačno primio župnik fra Ante. Naime, fra Ante vjerno služi župi Čvrljevo koja je prostrana, ali nažalost podosta iseljena. Upravo ovakve svetkovine daju nadu da će ova lijepa mjesta, u kojima je nekoć bujao život, jednoga dana opet u punini zaživjeti.

Započele kateheze o "Teologiji tijela" pape Ivana Pavla II.

Vrijednost ljudske tjelesnosti i spolnosti

Šibenik, 31. I. 2014. - Kateheza o "Teologiji tijela" održana je u petak 31. siječnja u Katoličkom domu biskupa Jeronima Milete u Šibeniku. Riječ je o projektu kojim će se vjernicima grada Šibenika svakog posljednjega petka u mjesecu približiti ljudska tjelesnost i vrijednost ljudskog tijela prema razmatranjima Ivana Pavla II. O teologiji tijela govorili su bračni par Marija i Igor Fre26

idrich. Kroz teologiju tijela ljudsku tjelesnost shvaćamo na dublji način. Kateheze su nas veoma obogatile i mnoge stvari koje se su vezane uz bračni život shvatili smo dublje i na jedan još kršćanskiji način. Kateheze bi preporučili mlađim vjernicima i mladim bračnim parovima, poručili su vjeroučitelji i supružnici Marija i Igor Freidrich. Kako je istaknuo biskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

don Roko Glasnović kršćanska spoznaja o tijelu trebala bi biti približena na poseban način mlađim vjernicima. Papa Ivan Pavao II. teologiju tijela razvio u svojih 129 izlaganja srijedom, između 1979. i 1984. On ponovo razmatra Sveto pismo i učenje o tome što je čovjek bio u početku (prije prvotnog grijeha), što je danas i što će biti u budućem svijetu, istaknuo je vlč. Glasnović.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Šibenik, 21. I. 2014. - Humanitarni koncert u organizaciji udruge «Marijini obroci» u organizaciji Osnovne škole Murterski škoji i Grada Šibenika, održan je u utorak 21. siječnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku. Prikupljena sredstva dio su potrebnih sredstava kojima će se financirat nova školska kuhinja u siromašnom Malaviju u Africi. „Večeras smo se okupili zbog plemenitog cilja koji nas je spojio kao dio jedne velike obitelji. Majka Tereza jednom je rekla: 'Ako ne možeš nahraniti sto ljudi, nahrani jednoga' , mi smo večeras uspjeli nahraniti više od jednoga i zato se zahvaljujem svim sudionicima“, rekao je Edo Juraga, ravnatelj OŠ Murterski škoji. Humanitarnom koncertu podršku su svojim nastupom dali: klapa ‘Solaris’ iz Šibenika, klapa ‘Cima’ iz Šibenika, klapa ‘Oršulice’iz Vodica, ‘Pjevači Svetoga Jakova’ iz Šibenika, Ženski pjevački zbor ‘Prešernovke’ iz Šibenika, Zbor mladih župe Sv. Petra ‘Agnus Dei’ iz Šibenika i Duet Matea i Mate Skračić,a prodano je oko 150 ulaznica po cijeni od 30 kuna. Marijini obroci su globalni pokret koji uspostavlja projekte prehrane u nekima od najsiromašnijih zajednica svijeta u kojima

Ako ne možeš nahraniti 100 ljudi nahrani jednoga glad i siromaštvo sprečavaju djecu da steknu obrazovanje. Projektom se osigurava jedan obrok dnevno na mjestu obrazovanja kako bi siromašna djeca dolazila u školu gdje stječu potrebno obrazovanje koje im u budućnosti može poslužiti kao 'karta' za izlaz iz siromaštva.

Globalni pokret Marijinih obroka započeo je 2002. godine s projektom prehrane za 200 djece u Malaviju. Danas Marijini obroci svakodnevno hrane preko 822 000 djece u 16 različitih zemalja diljem Afrike, Azije, Europe, Južne Amerike i Kariba. Hrvatska udruga Marijini obroci osnovana je u srpnju 2009. godine sa sjedištem u Zagrebu, a zahvaljujući hrvatskim donatorima, Marijini obroci Hrvatske danas osiguravaju topli obrok za 8 tisuća djece. Kao i većina humanitarnih akcija, i ova je zabilježila veliki odaziv Šibenčana koji su i ovaj puta pokazali da imaju veliko srce.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

27


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Obilježen Dan bolesnika Poziv na radikalnije življenje Evanđelja Šibenik, 1. II. 2014. - Redovnici i redovnice iz Šibenika obilježili su u subotu 1. veljače 2014., uoči blagdana Prikazanja Gospodinova, Dan posvećenoga života. Uvodne obrede i molitvu Večernje u crkvi Sv. Lovre predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Sudionici su se odatle u procesiji, s upaljenim svijećama, uputili u samostansku crkvu Sv. Luce, kod sestara benediktinki. Nakon euharistijskog klanjanja, biskup je upoznao prisutne s glavnim naglascima pobudnice Radost Evanđelja pape Franje koji se tiču redovništva. Koristeći Papine riječi, koje je okarakterizirao kao "često vrlo oštre", biskup je istaknuo važnost radosti i nade u širenju evanđeoske poruke te pozvao "redovništvo koje danas tako teško diše", na radikalnije življenje Evanđelja; na preispitivanje uvriježenih običaja i otkrivanje novih i prilikama vremena primjerenijih oblika djelovanja uz stalno korigiranje i usavršavanje samih sebe. Samo je tako moguće – kroz obnovu osobnih života, a onda i svojih zajednica – obnoviti Crkvu, istaknuo je biskup Ivas. Poseban je naglasak stavio na milosrđe koje mora biti najizrazitija značajka Crkve.

28

Šibenik, 11. II. 2014. - Svjetski Dan bolesnika u Šibeniku proslavljen je u utorak 11. veljače kapeli Opće bolnice. Misno slavlje u koncelebraciji sa župnikom Dubrave fra Antom Vukušićem i bolničkim kapleanom fra Matom Topićem predvodio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. U uvodnim riječima slavlja mons. Mlakić istaknuo je kako se na bolest ne smije gledati kao na zlo. Bolest i nemoć nose poruku Božje ljubavi i svemoći. Slaviti dan bolesnika važno je slaviti u ozračju Blažene Djevice Marije koja u Lurdu okuplja bolesnike svijeta, poručio je mons. Malkić. U homiliji je predstavio poruku pape Franje prigodom Dana bolesnika. Proslavljen bl. Alojzije Stepinac

Stepinčevi temelji: vjera, ljubav prema Bogu, čovjeku i domoljublje Župa blaženog Alojzija Stepinca u Srimi u Šibenskoj biskupiji, svog nebeskog zaštitnika proslavila je u ponedjeljak 10. veljače svečanim misnim slavljem. Euharistiju u koncelebraciji s generalnim vikarom šibenske biskupije mons. Marinkom Mlakićem, župnikom Srime don Antom Pavlovićem i još desetoricom svećenika predvodio je franjevac konventualac fra Nikola Mate Roščić. U homiliji otac Roščić istaknuo je tri stupa i temelja na kojima je oslonjen život Alojzija Stepinaca. Prvi temelj je njegova duboka vjera, nepokolebljiva ljubav i privrženost bogočovjeku Isusu Kristu. Tijekom cijelog života bl. Stepinac bio je vjernik, svećenik, biskup i patnik Isusa Krista koji mu je davao snage. Drugi temelj u životu Alojzija Stepinca je ljubav i privrženost prema Katoličkoj crkvi. Zbog te ljubavi kardinal je bio mučen i proganjan. Treća ljubav u Stepinca bila je ona prema Domovini. Iz ta tri temelja iskristalizirala se slika Alojzija Stepinca kao simbola vjere, crkvenosti i iskrenog patriotizma, naglasio je između ostalog otac Roščić.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Duhovnu obnovu za mlade predvodio don Damir Stojić

Kako su ljudi reagirali u paklu njujorških „Blizanaca“ Šibenik, 8. II. 2014. - Duhovna obnova za mlade Šibenske biskupije održana je u subotu 8.veljače u prostorijama Katoličke osnovne škole u Šibeniku. Velikom broju mladih vjernika radosnu vijest približio je studentski kapelan iz Zagreba, don Damir Stojić. Mladima je kroz pet točaka, odnosno kroz pet Isusovih riječi na križu približio kršćanske vrijednosti. Spomenute točke vlč. Stojić preuzeo je od jednog američkog svećenika koji je preslušavajući posljednje razgovore i zvučne zapise žrtava terorističkog napada 11. rujna 2001. na dva nebodera WTC-a došao do zaključka da su sadržaji razgovora slični, i da nalikuju na pet posljednjih Isusovih riječi na križu. Najčešći je uzvik zarobljenih u WTC - u bio je : „Oh, my God!“ I Isus je zavapio Ocu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Zanimljivo je kako su te riječi izgovarali i oni koji nisu vjerovali u Boga, naglasio je vlč. Stojić. Istaknuo je kako je važna svijest da je Bog živ bez obzira ako nam se nekad čini da je drugačije. Druga zajednička riječ bila je oprost. Tko god se tada telefonski čuo sa svojim najbližima zatražio je oprost. I Isus je na križu zamolio Oca: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ Voditelj je naglasio važnost oprosta jer jedino pomireni jedni s drugima možemo živjeti. Sve je potaknuo na če-

šći pristup sakramentu Pomirenja po kojem nam Bog briše sve naše grijehe. Tko god je od ljudi zarobljenih u „Blizancima“ imao živu majku, upravo je ona bila prva osoba koju su nazvali. Svima nam je poznat osjećaj kad se nalazimo u nekoj teškoći ili nam se nešto bolno dogodi. Tad najčešće zavapimo: „O, majko moja!“ I Isus je ispod križa povjerio Ivanu Mariju za majku: „Evo ti majke!“ Sljedeća zajednička točka bila je nada. Najčešće su ljudi, zatečeni u „Blizancima,“ tješili i pružali nadu svojim najbližima. I Isus je ispod križa tješio one koji su ga žalili i patili zbog njegove boli. Nadu je pružio i jednom od razbojnika obećavši mu raj.

Kao posljednju i najvažniju točku vlč. Stojić istaknuo je ljubav. Tko god je od ovih ljudi, iz spomenute tragedije, razgovarao sa svojima imao je potrebu reći: „Volim te!“ Ili: „Reci mojoj majci, ocu, bratu, sestri, djeci... da ih volim.“ Isus je na križu dao svoj život iz ljubavi prema svakom čovjeku. Sama Ljubav je raspeta na križu. Don Damir je potaknuo djevojke i dečke, zaručnice i zaručnike, žene i muževe da se nadahnjuju Pavlovim „Hvalospjevom ljubavi“ (1 Kor 13) i da umjesto riječi „ljubav“ stave svoje ime. Nakon izlaganja don Damir Stojić predvodio je misno slavlje i euharistijsko klanjanje.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

29


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Hodočašće župljana Promine Gospi Lurdskoj i bl. Alojziju Stepincu

U narodnoj nošnji, pjesmi i molitvi do Zagreba i natrag PREUZETO S: www.franjevci-split.hr Župljani Promine pod vodstvom župnika fra Petra Pletikose hodočastili su u Zagreb Gospi Lurdskoj i bl. Alojziju Stepincu. Od 1975. godine tradicionalno se održavaju susreti Prominaca nastanjenih u Zagrebu u crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Ove je godine 55 župljana u organizaciji župe Promina, općine Promina i KUU Promina sa svojim župnikom fra Petrom Pletikosom otputovalo na susret sa svojim Promincima u Zagrebu. Ovaj put, mladi članovi KUU Promina sa svojim voditeljom Marijom Juricom, uz pratnju svojih roditelja, načelnikom općine, gosp. Tihomirom Budankom i ostalim župljanima krenuli su u Zagreb. Na početku putovanja župnik je uz molitvu i nekoliko razmišljanja razloga našega hodočašća započeo naš hodočasnički put. Zanimljivo je bilo da je naš župnik fra Petar na prvome susretu 1975. godine bio gvardijan u svetištu Gospe Lurdske u Zagrebu, a da nas u Zagrebu uz naše Promince čeka i naš fra Ivan Maletić sa službom u samostanu. Prvi sastanak Prominaca u Zagrebu, 1975. godine, predvodio je tadašnji 30

župnik fra Srećko Vekić koji je godište našega sadašnjeg župnika. Uz molitvu, pjesmu, kako mladih tako i malo starijih hodočasnika brzo nam je prošao put do Zagreba. Već u 11 sati bili smo pred svetištem, a sv. misa je bila zakazana u 12.30 sati. Nakon kratke šetnje po Zagrebu 15 mladih članova su se obukli u tradicionalne narodne nošnje i s nestrpljenjem očekivali početak sv. mise. Ostali hodočasnici, u dvorištu svetišta sastali su se s Promincima koji žive u Zagrebu. Na početku sv. mise sadašnji gvardijan fra Mate Matić pozdravio je kako župljane tako i Promince koji žive u Zagrebu. Misu je predvodio fra Ivan Maletić. Svetopisamska čitanja navijestili su Antija Dujić i Roko Budanko. Na kraju Antija Dujić je pročitao svoju pjesmu uz oduševljenje svih prisutnih. Načelnik općine Promina Tihomir Budanko predočio je aktivnosti koje se provode u općini Promina. Župnik Promine fra Petar je pozdravio sve prisutne i iznio sadašnju statistiku u župi Promina. Nakon sv.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

mise svi prisutni su se sastali u samostanskoj dvorani. Klub Prominaca koji djeluje u Zagrebu organizirao je malu zakusku za sve prisutne. Mladi članovi KUU Promina zapjevali su nekoliko pjesama po »prominski« uz oduševljenje svih prisutnih. Zbog kiše nisu mogli i zaplesati onako kako se to radi od davnina u našoj Promini. Ručak za sve hodočasnike organiziran je u restoranu Kaptolska klet kod našeg Prominca gosp. Maletića. Nakon ručka župnik je svoje župljanje proveo kroz katedralu, a najviše vremena, uz molitvu, proveli smo uz grob bl. Alojzija Stepinca. Uz kišno vrijeme župljani su oko 18 sati krenuli na put prema svojoj Promini. Uz zahvalu Bogu na današnjem danu, fra Petar je predvodio krunicu kad smo napuštali Zagreb. Obogaćeni svim doživljenim, veselje se osjetilo i u autobusu cijelim putem povratka. Pjesma svih prisutnih pratila nas je do našega Oklaja u 23 sata. Uz saznanje i dogovor da bi ovakvih hodočasničkih putovanja trebalo bit još pošli smo svojim kućama.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE “Radujte se u Gospodinu uvijek!”

Veselo u Katoličkom domu Posljednjih je dana u Krešimirovu gradu vladalo radosno ozračje. Naime, “Radujte se u Gospodinu uvijek” (Fil 4,4) bila je tema kateheze koju su mladim Šibenčanima održale naše sestre Renata Azinović i Barbra Čavlina. Prvi katehizanti bili su krizmanici župe Gospe van Grada koji su, na

prijedlog župnog vikara fra Perice Maslaća, u subotu 8. veljače s tim ciljem posjetili našu kuću Maticu. Kroz katehezu temeljenu na biblijskim tekstovima i primjerima svetaca posvijestili su temelje i važnost radosti kao “ne samo poželjnog, već i nužnog, obveznog, dijela našeg vjerničkog života”. U kreativnom dijelu susreta krizmanici su pokušali unijeti tračak radosti u tamne biblijske priče i zamisliti drugačiji tijek opisanih događaja. U utorak 11. veljače, kateheza je, u Katoličkom domu, na poziv biskupijskog povjerenika za mlade don Gabrijela Jaga-

rinca, održana za mlade koji se pripremaju za Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. S nešto proširenim sadržajem i oblicima rada prilagođenima novom auditoriju, o temi radosti razmišljalo se s leksičkog i psihološkog motrišta, a potom otkrivala njezina biblijsko-teološka utemeljenost, s posebnim naglaskom na odnos radosti i patnje. Cilj kateheza bio je potaknuti mlade na radosnije svjedočenje svoje pripadnosti Kristu i Crkvi, s nadom da će upravo oni biti radosni glasnici u ovim vremenima kada vlada opće beznađe i rezigniranost.

Vjeronaučna olimpijada u Šibenskoj biskupiji

Prvo mjesto za OŠ Vrpolje, mentora Šimuna Radinića Ivas. U pozdravu naglasio je kako učenici moraju biti ljudi koji ljube Učiti ljubiti potrebno je od onog koji je izvor ljubavi.

Šibenik, veljača 2014. - Vjeronaučna olimpijada u Šibeniku održana je u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. Natjecanje je započelo prigodnim programom učenika škole domaćina. Okupljene učenike i njihove mentore pozdravili su predstojnica Katehetskog ureda s. Jakica Vuco, ravnateljica Katoličke osnovne škole s. Mandica Starčević, te šibenski biskup Ante

U konkurenciji osnovnih škola prvo mjesto osvojila je OŠ Vrpolje mentora Šimuna Radnića, drugo mjesto je pripalo OŠ A. M. Petropoljskog mentora Mihovila Klarića, a treće mjesto je osvojila OŠ dr. Franjo Tuđman mentora Silvijo Norac – Kljaje. U konkurenciji srednjih škola prvo mjesto je osvojila S.Š. Lovre Montija iz Knina mentora Marija Predena, drugo mjesto je pripalo učenicima Medicinske i kemijske škole iz Šibenika mentorice s. Tatjane Petric, a treće mjesto je pripalo učenicima Turističko – ugostiteljske škole iz Šibenika mentorice s. Tatjane Petric. Dok je komisija ispravljala testove, učenike su animirali animatori Šibenske biskupije koji su učenike zabavljali raznim igrama i gdje su najbolji dobili prigodne nagrade.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

31


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

mladi gospe van grada

Primanja, obećanja i izbori u Frami PREUZETO S: www.franjevci-split.hr Šibenik – Varoš, 23. veljače 2014., Franjevačka mladež Gospe van Grada imala je svoju svečanost primanja novih članova, izricanja prvih obećanja i obnove obećanja framaša. Svečanosti su nazočili članovi Frama: Šibenik – Šubićevac, Šibenik – Meterize, Šibenik – Vidici, Knin, Drniš i Gračac. Misu je predvodio fra Šimun Markulin, župni vikar u Kninu, uz koncelebraciju župnika fra Filipa Milanovića – Trape, pastoralnog suradnika fra Josipa Klarića, duhovnog asistenta Frame Gračac fra Bože Mandarića te duhovnog asistenta Frame Gospe van Grada fra Perice Maslaća. Obrede primanja uz fra Pericu vodio je Tomislav Krnić, predsjednik Frame GvG. Cijela svečanost bila je u znaku franjevačkog pasca tako da su svi framaši bili odjeveni u majice s pascom i prigodnim logom Frame. Prigodne ukrase u crkvi od franjevačkog pasca sa 32

statuom sv. Franje načinila je s. Antonija Šilović. U propovijedi fra Šimun je govorio o željama i čežnjama mladih današnjice, te o ulozi framaša u bratstvu, posebno vijeća i duhovnog asistenta kao starijeg i iskusnijeg brata i svećenika. Posebno je istaknuo Franjino čašćenje Blažene Djevice Marije, čijem je rođenju posvećena i crkva Gospe van Grada, te sličnost ove crkve s crkvom sv. Marije Anđeoske ili Porcijunkule. Naime, obje su se nekad nalazile izvan zidina staroga grada i danas su obje centar duhovnog života svojih gradova. I kao što se danas Porcijunkula nalazi u samom srcu Asiza; tako je i Gospa van Grada postala Gospa u Gradu, u srcu Grada. „Večeras vas je ovdje 27, a Isus je sa samo 12 apostola okrenuo svijet naglavačke. Zamislite što tek možete vi, uz milost Duha Svetoga i nebeski zagovor, Majke, Gospe van Grada“, zaključio je fra Šimun. Čestitku mladima uputio je i župnik fra Filip Milanović - Trapo. Hvala našim gostima iz drugih

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Frama što su uljepšali naše slavlje. U Framu je primljeno 13 novih članova. Obećanja je dalo 14 framaša. Ukupno 27. Uz ove ima i framaša koji su simpatizeri, a nisu pristupili primanju u Framu. Nakon obreda u crkvi slavlje je nastavljeno uz domjenak, glazbu i ples. Za dobar glazbeni štimung zaslužni su David Batinić, Luka Slavica i Tomislav Krnić. Sutradan, 24. veljače, pod predsjedanjem Marka Plavčića, predsjednika područnog bratstva Frame, uslijedili su izbori za novo vijeće. Za predsjednika je izabran Paško Zoričić, podpredsjednica je Nina Malenica, voditeljica formacije Matea Mrdeža, tajnica Ana Smoljić i blagajnica Ivana Kujundžić. Zahvaljujemo se dosadašnjem vijeću naše Frame za sve uloženo vrijeme, znanje i trud da bi nam na susretima svima bilo ugodno i lijepo, poučno i zabavno, duhovno i nadahnjujuće. Novo izabranom vijeću želimo da budu motivatori i donositelji novog duha našoj Frami, župnoj zajednici, Biskupiji i Crkvi.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Poglavarica u službi zajednice

PIŠE: S. Mandica Starčević Misao vodilja ovogodišnjeg Godišnjeg susreta kućnih predstojnica i vrhovne uprave naše Družbe održanog u kući matici u Šibeniku od 24. Do 25. veljače bila je Poglavarica u službi zajednice. Prvog dana nagovore na navedenu temu održao je fra Rozo Brkić, OFM koji je posebno rasčlanio i objasnio pojmove: poglavarica, služba i zajednica. Kroz svoja je izlaganja istaknuo potrebu svijesti svakoga tko preuzima službu kako je njome obilježen, a svaka je služba dana od Boga. Na taj način trebamo promatrati i naše premještaje i imenovanja kojima nam Zajednica u ime Boga podjeljuje službu za Zajednicu. Naravno, svaka služba ima svoje poteškoće i križeve, ali trebamo biti svjesni kako se u životu posvećujemo upravo kroz ono što nam je teško. Nadalje, služba je i dar i odgovornost, jer kad Bog daje službu onda daje i darove kako bismo vršili službu. Bog nas je našao

dostojnima te službe i ima povjerenje u nas. Temeljeći svoje tvrdnje na dokumentu Vita consecrata fra Rozo je naglasio kako je upravljačka služba slika Presvetog Trojstva, stvoreni smo za zajedništvo, a pojedinac bez zajednice ne može opstati. Naš je ideal zajedništvo u Presvetom Trojstvu, a realnost je bratsko / sestrinsko zajedništvo. Ukazao je i na opasnosti po zajedništvo koje nosi suvremeni način života kao i suvremena sredstva komunikacije. Pri izboru poglavarica u Zajednici važno je kome se daje služba autoriteta, što isključuje osobne razloge simpatija ili drugih sklonosti povjeravanja te službe nesposobnim osobama. Potrebna je iskrena molitva prije izbora, kroz koju ćemo od Gospodina tražiti prosvjetljenje. Kroz sve navedeno istaknuta je zadaća poglavarice kroz služenje zajednici. U prvom redu poglavarica je odgovorna za brigu o kvaliteti molitve u zajednici koja joj je povjerena. Poglavarica je dužna moliti za zajednicu i povjerene joj sestre.

Zatim poglavarica treba uočiti koja je sestra u nekom problemu, Bog joj je dao tu milost da to može uočiti. U zajednici će uvijek biti onih koji su nam darovani kao križ, a drugi kao uskrsnuće. Kao posebno važan trenutak dana i mjesto susreta naglašen je prostor rekreacije u kojem će se zajednica okupljati i dijeliti život kroz razgovor. U nastavku su sestre imale mogućnost postavljati pitanja proizašla iz konkretnih životnih situacija na koje je fra Rozo rado i temeljito odgovarao. Drugog dana susret je započeo euharistijskim slavljem koje je slavio fra Rozo. U homiliji koju je temeljio na biblijskim čitanjima dana duhovnih je naglasio potrebu čovjeka da bude ponizan pred Bogom i pred čovjekom. Trebamo si posvijestiti kako se Bog utjelovljuje u mom životu, uzima moje ruke, oči i usta da bude danas nazočan među ljudima. Trebamo se čuvati i farizejskog kvasca (ne dopuštati Bogu da nas pouči) i Herodovskog kvasca (bogatstvo i moć), jer oba vode u oholost. Zajednica je Božja zajednica u kojoj nas Bog prima onakve kakvi jesmo. Važna je čovjekova zahvalnost Bogu. Ne treba se uznositi, već dopustiti Bogu da bude Bog u našem životu. U nastavku radnog dijela sve okupljene sestre još je jednom pozdravila i svoje izvješće podnijela vrhovna poglavarica s. Zdravka Gverić. Nakon iscrpnog izvješća o brojčanom stanju u Družbi, duhovno-molitvenom životu i zajedničkom životu sestara pristupilo se radu na smjernicama Generalnog kapitula.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

33


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Završni dio susreta bio je predviđen za izvješća pojedinih zajednica. Uslijedilo je još nekoliko završnih informacija važnih za cijelu Zajednicu, kao i završni dogovori. Zajedničkom molitvom za cijelu Družbu koju je predvodila vr-

hovna poglavarica s. Zdravka Gverić zaključen je ovogodišnji susret. A misao koju je izrekla jedna kućna predstojnica izriče nam našu stvarnost na izvrstan način: «Ne mogu vam dati recept za uspjeh, ali vam mogu reći formulu za ne-

Održan biskupijski susret mladih

Biskupijski susret mladih Šibenske biskupije održan je u subotu 8. ožujka u prostorijama Katoličke osnovne škole u Šibeniku. Tema ovogodišnjeg susreta "Na slobodu pozvani" je ujedno i geslo SHKM u Dubrovniku. Susret je pohodilo oko 350 mladih iz svih djelova biskupije. Susret je otvoren molitvom zatim je uslijedio skeč koji su pripremili animatori Šibenske biskupije kao i cijeli susret. Susret su uveličali mladi iz Dubrovačke biskupije koji su sa svojim povjerenikom animirali mlade i zaplesali sa njima nakon čega su izveli skeč. Imali smo priliku čuti neka svjedočanstva mladih koji su govorili zašto su postali animatori i volonteri za susret mladih. Susret je završen euharistijskim slavljem u kapelici sv. MIhovila. Misu je predvodio otac biskup Ante Ivas.

34

uspjeh: nastojte svakom ugoditi!» Neka ova misao bude poticaj našim poglavaricama da i dalje vode zajednice po Božjem planu, bez potrebe ugađanja svima.

Tema rekolekcije:

pastoral rastavljenih Rekolekcija svećenika Šibenske biskupije održana je u srijedu, 12. ožujka u zgradi Sjemeništa u Šibeniku. Izlaganje na temu «Pastoral s rastavljenima, razvedenima i ponovno civilno vjenčanima» imao je profesor pastoralne teologije, prodekan za nastavu i studenta Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. vlč. dr. Ivo Džinić. Pastoralni rad s rastavljenim i razvedenim, te ponovno civilno vjenčanim osobama treba biti utemeljen na evanđelju i ljubavi. Izuzetno je važan dušobrižnički razgovor s tim osobama. On daje mogućnost eventualnoga otkrivanja temelja za pokretanje parnice za proglašenje prvog braka ništavim, on pomaže kod zalječenja starih rana, kod pronalaženja nove životne orijentacije, pomaže kod detaljnijeg upoznavanja s naukom Crkve, a i označava određeno pokazivanje interesa za te osobe. Važna je i integracija tih osoba u život njihove župne zajednice, istaknuo je između ostalog vlč. Džinić. Kao primjer rada sa rastavljenima istaknuo je Isusov razgovor sa samaritankom na zdencu. Cjeloviti Isus je uvijek istina i milosrđe i to vidimo u razgovoru koji Isus vodi sa Samarijankom i usmjerava ju prema isitni, ali ju ne odbacuje već pokazuje milosrđe i to je posebna zadaća pastorala rastavljenih, razvedenih i ponovno civilno vjenčanima zaključio je dr. Džinić.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Šibenske sestre franjevke

Korizma – poziv na autentičnost

PIŠE: S. BarbAra Čavlina Prvi korizmeni tjedan okupio je sestre franjevke na korizmenu duhovnu obnovu u kuću Maticu. Na hod s Kristom prema Uskrsnuću pozvani smo uvijek. Ipak, sadašnji je trenutak sve što imamo, a isti nas poziva revidiranje vlastitog puta. Duhovna je obnova započela jutarnjom svetom Misom, nakon koje su se sestre u osobnoj molitvi klanjale pred Presvetim Sakramentom do zajedničke molitve Večernjih pohvala. Obred blagoslova s Presvetim predvodio je fra Anđelko Domazet koji je, odmah potom, održao izlaganje o Korizmi kao pozivu na autentičnost. U moru onoga što nas usmjeruje na vanjštinu teško je i iznimno važno za-

držati autentičnost, ostati vjeran onom Izvornom u nama. „Maske koje nose brojna lica, srasle su s njima i takvi ljudi postaju poistovjećeni sa svojim krinkama za druge, napuštajući sebe i postajući ovisni o mišljenju drugih,“ započeo je fra Domazet. Nasuprot, korizma nas poziva na otkrivanje lica koja koristimo prigodno i uklanjanje istih, kako bismo se probili do onoga što istinski jesmo, do izvorne slike Božje u nama. „Autentičnost je ništa drugo doli svakodnevna odluka o životu vjernom sebi. Odabirem biti hrabar, istinoljubiv, odabirem živjeti svim svojim srcem i kad je teško. A, slijediti svoj unutarnji zov, Glas u nama, treba platiti visokom cijenom. Autentična se osoba ne uklapa lako. No, kako kaže Kier-

kegaard: Ili se odlučuješ za sebe ili ne postojiš!“, naglasio je duhovnik. Osvrnuvši se na Isusov primjer života u vjernosti svom poslanju i povezanosti s Ocem u Duhu, fra Domazet je uočio raskorak vjerničke (redovničke) molitve i življenja koje se, između ostalog, ogleda i u jeziku svakodnevnice. Istaknuo je šutnju kao sredstvo koje pomaže uzeti odmak i uvesti red u kaos emocija, osnažuje u borbi za čistoću srca te omogućuje održati unutarnju budnost. „Odgovarajući pozivu na autentičnost, odazivamo se Božjem pozivu na kojeg se može ispravno odgovoriti jedino u vjernosti sebi i Božjoj ljubavi u nama“ – zaključio je fra Domazet. Susret je završio zajedničkim druženjem.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

35


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Framaši posjetili Europski parlament

Hrvatska – izvor vode PREUZETO S: www.franjevci-split.hr

36

Na put u Strasbourg od 11. do 13. ožujka uputile su se tri Frame: Miljevci, Drniš i MBL iz Zagreba. Na samu granicu Njemačke i Francuske, gdje se i nalazi taj prekrasni francuski gradić smo se uputili kao franjevačka mladež koja, slijedeći primjer sv. Franje, između ostalog, gaji ljubav i brigu za prirodu. Naime, kao mladi franjevci-ekolozi, na poziv Ureda zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić, prisustovali smo izložbi „Hrvatska – izvor vode“ koju je organizirao

se u restoranu, gdje smo i večerali, susreli sa zastupnicom Ivanom Maletić, ostalim europarlamentarcima i njihovim asistentima. Sutradan smo posjetili Europski parlament. U jutarnjim satima se dogodilo nešto što će za par godina pisati i u udžbenicima iz povije-

Ured zastupnice Ivane Maletić. Prema Francuskoj smo se uputili u utorak, netko u ranim, a netko u ranijim jutarnjim satima. Cijeli utorak smo proveli u autobusu upoznajući se i pjevajući cijelim putem. Predvečer smo stigli u hotel i već sljedeći dan krenuli u razgledavanje starog dijela Strasbourga. Navečer smo

sti. Ili ne! Bilo kako bilo, dan je 13. ožujka 2014. g., četvrtak 9.00 sati, fra Ivan Maletić slavio je prvu svetu misu za domovinu na hrvatskom jeziku u Europskom parlamentu. Bogu hvala! Misno slavlje su pjesmom animirali framaši iz frame MBL-Zagreb. Nakon mise smo pogledali izložbu o hrvatskim vodama i odslušali krat-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

ko predavanje o Europskom Parlamentu a na kraju smo mogli prisustvovati i glasanju europarlamentaraca te dobiti uvid u to kako stvari tamo funkcioniraju. Zatim smo se vratili u Strasbourg gdje smo proveli ostatak dana. Zadnji dan uključivao je, uz povratak u Hrvatsku, i kratko razgledavanje Münchena. Oko ponoći smo stigli u Zagreb, gdje se iskrcala Frama MBL, a Frame Miljevci i Drniš su nastavile svoje putovanje. Kako to obično i biva, neke od najzanimljivijih stvari su se dogodile u autobusu. Bilo je pjesme i smijeha a i naučili smo puno toga i saznali neke nove povijesne činjenice o Francuskoj i Francuzima. Meni će svakako u sjećanju ostati ta prva Sveta Misa u Parlamentu na hrvatskom jeziku ali i grupno pjevanje Lijepa li si nasred Strasbourga dok nas zbunjena baka gleda s prozora obližnje zgrade. U svakom slučaju, putovanje je bilo nezaboravno i zahvalni smo Bogu na tako jednom predivnom iskustvu!


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE PIŠE s. Jakica Vuco

V

jeroučiteljice, vjeroučitelji i odgajateljice u vjeri Šibenske biskupije okupili su se u subotu, 15. ožujka 2014. u prostorijama Katoličke osnovne škole na svom redovitom stručnom skupu. Tema skupa bila je Komunikacija na materinjskom jeziku - Riječ od uha do srca.Predavači su bili dr. sc. Srećko Listeš, viši savjetnik za hrvatski jezik u Agenciji za odgoj i obrazovanje, i Sabina Marunčić, prof., viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Molitveno-meditativni početak predvodili su vjeroučitelji s. Renata Azinović i Marko Majetić. Svojom riječju molitve sve nazočne su podigli na duhovnu razinu i uveli ih u predavanje o Riječi i riječi te kroz Evanđelje po Ivanu aktualizirali Riječ koja i danas prebiva među ljudima. Mons. Ante Ivas, šibenski biskup, pozdravio je nazočne i ukazao na važnost vjeronauka kao nositelja žive Riječi u svom poslanju. Predstojnica Katehetskog ureda s. Jakica Vuco zahvalila je predavačima koji su se rado odazvali podijeliti svoje znanje s onima koji su im poslani biti slušateljima na ovom skupu. U predavanju Komunikacija na materinjem jeziku dr. Listeš istakao je da su u tijeku Dani Hrvatskoga jezika. Podsjetio je kako je upravo i jubilarnih 100 godina od smrti A. G. Matoša te 200 godina od rođenja bana Hrvatske i filologa Ivana Mažuranića. Naglasio je kako je jezik temelj identiteta naroda te istakao potrebu za medijskom kulturom u školama u

Vjeroučitelji na stručnom skupu

Riječ od uha do srca

Hrvatskoj. Dr. Listeš kritički se osvrnuo na problem medija u Hrvatskoj kroz koje se vidi i čuje mnogo pogreški u govoru i pisanju. U zanimljivoj diskusiji svojim je odgovorima pomogao nazočnima koji su imali nekoliko pitanja na temu govora i razlikovanja određenih riječi u hrvatskom i ostalim jezicima. Viša savjetnica Marunčić kroz svoje predavanje Riječ od uha do srca je rekla kako se 60% nastave vjeronauka odvija govornim metodama, dok je 50% nastavni razgovor. Naglasila je kako su Isus i Sokrat u školi predstavljeni

kao uzori komunikacije te da je Crkva učinila veliki iskorak prema drugima s 2. vatikanskim koncilom. Objasnila je kako je dijalog sastavni dio evangelizacije. Podsjetila je i na encikliku pape Pavla VI Ecclesiam suam u kojoj papa komunikaciju Crkve dijeli na 3 kruga i to: s čitavim čovječanstvom, s onima koji vjeruju u Boga i s kršćanima tj. ekumenizam. Završni dio Stručnog skupa bile su dvije zanimljive pedagoške radionice gdje su “poslanici Riječi” na praktičan način ostvarili zadane ciljeve Stručnog skupa.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

37


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Novaci s visovca u banjevcimA PREUZETO S: www.franjevci-split.hr

Novaci s Visovca zajedno sa svojim meštrom fra Jurom J. Šimunovićem posjetili su župu sv. Nikole Tavelića u Banjevcima u nedjelju, 16. ožujka 2014. na poziv župnika fra Žarka Maretića. Svetu Misu u župnoj crkvi sv. Nikole Tavelića u 11.00 sati predslavio je fra Jure uz koncelebraciju župnika fra Žarka. Fra Jure je u propovijedi istakao važnost molitve u životu jednog vjernika. Kazao je da je „molitva put na kojem uistinu otkrivamo Boga.“ Na kraju samog misnog slavlja fra Žarko je zahvalio svim nazočnima, a osobito novacima i njihovom meštri na posjeti. Poslije blagoslova svaki se novak pred okupljenom zajednicom kratko predstavio i rekao nekoliko riječi o svom franjevačkom pozivu i putu. Nakon predstavljanja uslijedilo je zajedničko fotografiranje ispred župne crkve. Druženje je nastavljeno za bratskim stolom. Nakon ručka fra Žarko nas je poveo na kratki izlet. Prva točka našeg izleta bila je stara župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 13. stoljeća. Druga točka našeg izleta bila je samo mjesto Vrana sa svojim znamenitostima. Te znamenitosti su ruševine nekoć benediktinskog, poslije templarskom te poslije ivanovskog samostana i karavan-saraj Maškovića han koji se trenutno obnavlja. Zatim smo se uputili na same obale Vranskog jezera koje je najveće hrvatsko jezero i ujedno park prirode. Sljedeća točka našeg razgledavanja bila je župna crkva u Vrani svete Nediljice koja se slavi prve nedjelje u mjesecu srpnju. Zadnja točka izleta bio je prekrasni vidikovac Kamenjak s kojeg se može vidjeti cijelo Vransko jezero, Kornatski arhipelag, otok Murter,… Također na putu do vidikovca napravljen je križni put u dužini od 5 kilometara. Na povratku u Banjevce zahvalili su fra Žarki na ugodnom gostoprimstvu. 38

Obilježen Tjedan solidarnosti sa crkvom i ljudima u BiH Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini u Šibenskoj biskupiji obilježen je u Vodicama. Na treću korizmenu nedjelju 23. ožujka, u župnoj crkvi sv. Križa misno slavlje u koncelebraciji sa župnikom i upraviteljem biskupijskog marijanskog svetišta Vrpolja don Antom Omazićem predvodio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nosi težak križ povijesne sudbine. Često je bio optuživan, osuđivan i raseljavan, poručio je mons. Mlakić. Crkva nam ukazuje da je naša snaga molitva i solidarnost koja je rezultat upravo molitve. Molitvom Boga uprisutnjujemo u našim životima, a samo s Bogom naš život postaje dostojanstven i može se živjeti u miru sa vlastitim srcem i sa ljudima s kojima živimo, poručio je mons. Mlakić.Ukazao je kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini opstali zahvaljujući snažnoj vjeri. Ne smijete odustati od vjere koja vas je očuvala u prošlosti jer ona će vas očuvati i u budućnosti, naglasio je mons. Mlakić.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Proslavljen Dan Katoličke osnovne škole

Nauči me nešto novo

Nebeski zaštitnik Katoličke osnovne škole iz Šibenika sveti Josip i Dan škole, proslavljeni su dan uoči svetkovine, u utorak, 18. ožujka. Proslava je započela nizom kreativnih radionica u školskom prostoru zajedničkog naziva „Nauči me nešto novo“. Učenici i njihovi roditelji mogli su izabrati radionice: „Šibenska kapa“ koju je vodila benediktinka s. Fortunata, „ Narukvica s imenom“ koju je vodila vjeroučiteljica s. Renata Azinović, „Slika od prešanog cvijeća“ koju je vodila gđa Janja P., tradicionalno „Pletenje maslinovih grančica“ koju je vodila gđa Vinka Bonjolo iz Primoštena, „Ribice“ napravljene od sistema za infuziju pod vodstvom s. Trpimire i „Upoznajmo Njemačku“ interaktivna radionica učiteljica njemačkog jezika Vlatke Mihaljević-Rak i Danijele Barišić. Velik broj prijavljenih učenika i njihovih roditelja pokazatelj je kako tinja želja za novim spektrom umijeća i spoznajama u

mnogima od nas, istaknula je ravnateljica škole s. Mandica Starčević. Šesti rođendan Katolička osnovna škola u Šibeniku proslavila je i svečanom priredbom. Dramatizirana je priča „Bepo i Kantica“ koja govori o ekološkim problemima i potrebi očuvanja i zaštite prirode i mora oko Kornata. Tijekom priredbe ravnateljica s. Mandica Starčević je uručila priznanja „Srce razreda“ učenicima koji se ističu po solidarnosti, uslužnosti i požrtvovnosti u školskom životu. Tako su po odluci Učiteljskog vijeća ovo priznanje dobili: Sara Samaržija (1.a), Emilia Klanjčić (1.b), Klara Copić (2.a), Liam Lepej (2.b), Matej Spahija (3.a), Laura Koloper (3.b), Ante Peran (4.a), Marija Baljkas (4.b), Valentina Podrug (5.a), Franka Juraga (5.b), Ivan Gulin (6.a), Antea Krnić (6.b) i Ivan Baljkas (7.a). Posebno su pohvaljeni i učenici koji su postigli zapažene rezultate na županijskim natjecanjima.

Zahvalnice su dobili i donatori koji ove godine pomogli školu u didaktičkim i metodičkim pomagalima. Kako je istaknula ravnateljica s. Mandica Starčević Katolička osnovna škola je u proteklih šest godina djelovanja ispunila sva očekivanja. Ljubav je u toj odgojnoobrazovnoj ustanovi na prvom mjestu, kazala je ravnateljica Starčević. Na kraju svečanosti učenicima, roditeljima i djelatnicima obratio se šibenski biskup Ante Ivas. Svetog Josipa za zaštitnika škole izabrali smo prvenstveno stoga što je sveti Josip zaštitnik obitelji. Vama drage obitelji koje ste imali povjerenja u našu školu čestitam dan škole. Bez obitelji nema naroda. Oni narodi i kulture koji su zaboravili obitelj, nema ih danas u povijesti. Narod koji ne vjeruje u obitelj sigurno propada, to je poruka povijesti, poručio je biskup Ivas. Sve prisutne pozvao je na očuvanje obitelji. Sveti Josip je zaštitnik hrvatskog naroda. Katolička škola od svojih učenika želi učiniti dobre građane, to znači ljude koji će znati poštivati božje zakone. Želimo da u našoj školi djeca nauče ljubiti narod i domovinu. Nema čovjeka bez identiteta naroda i domovine, poručio je biskup. Učenici i djelatnici škole biskup Ivasu čestitali su i sedamnaestu obljetnicu biskupske službe.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

39


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Duhovna obnova za djelatnike Katoličke osnovne škole

Krštenje – temelj života Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, djelatnici Katoličke osnovne škole imali su svoju korizmenu duhovnu obnovu i tako su u zajedništvu i molitvi proslavili Dan škole i dan svog zaštitnika. Duhovna obnova održala se u župi Porođenja Blažene Djevice Marije u Skradinu. Duhovna obnova je bila koncipirana u tri dijela. U prvom dijelu susreta je otac biskup msgr. Ante Ivas održao predavanje na temu ˝Krštenje – temelj života˝. U

uvodnom nas je dijelu pozdravio kao kršćane, što smo postali krštenjem, i nadodao da je to najvažniji događaj u životu kršćanina. Tijekom života mnogi se žele otkloniti od naše vjere, no činom krštenja mi smo zauvijek povezani s Bogom i tu vezu nitko ne može raskinuti. Kao primjer za to nam navodi i Isusovu prispodobu o trsu i lozi koja otkriva najdublje značenje našeg odnosa s Bogom. Bog predstavlja trs , a mladi-

ce su izdanak, na neki način produžetak trsa. Mladica iz trsa crpi životni sok, i ako ne prima taj sok ostaje suha, bez lišća, bez grozdova. Otac biskup se osvrnuo i na naše poslanje, napomenuvši da smo mi Božja ljubav i da u odgoj moramo uključiti više vjere i tako pomoći obitelji koja je u krizi. Nakon predavanja u župnoj crkvi, zajedno sa župljanima, djelatnici škole molili su pobožnost Križnog puta kojeg je predvodio otac biskup koji je ujedno i sastavio tekstove koje su djelatnici čitali. Tekstovi su bili aktualni, prilagođeni suvremenom svijetu u kojem Boga stavljamo na margine našeg života, a nevažne stvari postaju prioriteti. Duhovna obnova završila je misnim slavljem kojeg je predvodio otac biskup. Župljani su na kraju misnog slavlja čestitali i darivali biskupa za njegovu 17. obljetnicu biskupskog ređenja.

susret šibenskih djevojki

S Franjom uz Isusov križ PIŠE: s. Renata Azinović Ni ovaj mjesec djevojke Šibenika nisu preskočile svoj redoviti mjesečni susret u našoj kući Matici. Okupile su se u subotu, 22. ožujka 2014. 's Franjom uz Isusov križ'. U molitvi križnoga puta mladih, kojom su započele susret, razmatrale su pojedine postaje Isusove muke. U Isusov su Križ utkale i svoje osobne životne križeve – neuspjehe, osamljenosti, odbačenosti, strahove… Molile su za čvrstu vjeru i srce otvoreno potrebama bližnjih. Od Isusa, od Njegovih riječi i gesta, “učile su lekciju Križa koji spašava i vodi preko granica smrti”. U drugom su dijelu razmišljale o korizmi kao vremenu po40

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE kore. Promatrale su osobne korizmene odluke kroz prizmu Franjinih odricanja. Zgode u kojima Franjo zimi mrtvi svoje tijelo kako bi ga doveo do proljeća uskrsnuća poslužile su kao uvod

u kreativni dio susreta. Djevojke su izrađivale slike od prešanog proljetnog cvijeća i na taj način obilježile početak godišnjeg doba u kojem ćemo proslaviti svetkovinu Kristova uskrsnuća.

Napjevi Velikog tjedna Murtera, Jezera i predstavljati javnoTisnog izvedeni u Katedrali bogatstvo sti. Također, budući je Hrvatska

Korizmeni koncert pod nazivom "Od Cvjetnice do Uskrsa" održan je u nedjelju 23. ožujka u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku. Izvorno crkveno pučko pjevanje predstavili su pjevači župe sv. Mihovila iz Murtera, župe Gospe od zdravlja iz Je-

zera i župe sv. Duha iz Tisnog. Na repertoaru su kako sam naziv koncerta govori bili napjevi iz Velikog tjedna. Šibenska biskupija obiluje bogatstvom autohtonih korizmenih pučkih napjeva i želi to veliko još uvijek živo i sačuvano sakralno-kulturno

televizija u suradnji s udrugom Pjevana baština snimila na području Šibenske biskupije šest CD-a i DVD-a "Pučko crkveno pjevanje u šibenskoj biskupiji" želja im je koncertima promovirati tu stoljetnu glazbenu baštinu, kazala je voditeljica biskupijskog ureda za liturgijsku glazbu prof. Jelena Mikulandara. Jedan od organizatora koncerta zauzeti vjernik Neven Skroza istaknuo je kako je pučko crkveno pjevanje baština od iznimne vrijednosti. Sadašnji pjevači zaslužni su nasljeđu tu baštinu od svojih roditelja i dalje je prenose mlađim naraštajima, kazao je Skroza.

DUHOVNA OBNOVA, ŠIBENIK 28.-30. ožujka 2014. PIŠE: STIPE KOMADINA Duhovna obnova uvijek je, kao i što sam naziv kaže, ponovna uspostava reda u onu najskrovitiju dimenziju svake osobe. Zbog opterećenja svakodnevnim brigama i kušnjama, našim križevima u privatnom životu i na poslu, potrebno nam je svakodnevno vraćanje na izvor, na Isusa Krista. I upravo su duhovne vježbe jedan od najboljih načina da se osoba obnovi što je više moguće, da još bolje čuje Božji glas, Božji poziv na ljubav, kako prema Njemu, tako i prema svim drugima, sebi i stvarima oko sebe. I stoga su se vjeroučiteljice, vjeroučitelji i odgajateljice u vjeri iz Šibenske biskupije, u razdoblju od 28. do 30.ožujka ove godine, sastali na duhovnu obnovu u Katoličkom školskom centru Mihovil u Šibeniku. Voditelj obnove bio je dr. fra Domagoj Runje, profesor pri Katedri

Svetoga pisma Staroga zavjeta na KBF-u u Splitu, i župnik Lećevice i Radošića.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

41


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Križni put redovnica s biskupom

PIŠE: S. Barbra Čavlina Redovnice koje su na službi u Šibenskoj biskupiji okupile su se na molitvu križnog puta s ocem biskupom mons. Antom Ivasom u nedjelju, 23. ožujka, u župnoj crkvi Gospe od Pomišljaja u Bilicama. Susret je započeo pozdravom župnika fra Tomislava Brekala koji je prisutnima kratko progovorio

o povijesti župe i njezinom sadašnjem trenutku. „Trebaš nam, Gospodine! Trebaš nam svima: i djeci i mladima; odraslima i starima; svećenicima, redovnicima i redovnicama. Trebaš našem narodu i ovom našem, često odmetničkom vremenu. Trebaš nam, Gospodine, da ne zalutamo na stranputicu koja unesrećuje i vodi u propast i smrt“, – započeo je otac biskup križni put

kojeg je sam napisao. Razmišljanja o pojedinim postajama Isusovog križnog puta, čitale su predstavnice svih prisutnih redovničkih zajednica. Prateći Isusa na njegovom križnom putu i moleći s njegovom majkom Marijom, redovnice su prikazivale Gospodinu redovničke zajednice, svećenička i redovnička zvanja, kao i obitelji iz kojih ona dolaze. Sudjelovanje u Kristovim mukama i umiranju, predajući mu vlastite križeve, grijehe, kolebanja i strahove, rađa vjeru da će nam iz Krstova Križa i njegove Smrti izniknuti bolji, novi Život. Po završetku molitvenog susreta, redovnice su s ocem biskupom obišle župni pastoralni centar u izgradnji i zadržale se u druženju s župljanima koji su ih dočekali s gostoprimstvom.

ROGOZNICA - PRIMOŠTEN: Više stotina mladih na križnom putu Više stotina mladih iz svih dijelova Šibenske biskupije sudjelovalo je u subotu 29. ožujka na križnom putu mladih. Ove godine križni put upriličen je u Rogozničkom dekanatu. Hod koji je bio dug dvadeset kilometara odvijao se na relaciji Rogoznica-Zečevo – Supljak - PrhovoPrimošten. Pobožnost je započela u Rogoznici u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prije samog početka pobožnosti sve sudionike u župnoj kući ugostio je župnik don Filip Rodić koji je ujedno izrazio i dobrodošlicu mladima. Biskupijski povjerenik za pastoral mladih don Gabrijel Jagarinec istaknuo je kako su ove godine mladi su sami priredili meditacije na temu postaja križnog puta. Namjera nam je bila da mladi primijete kako je svaka pojedina postaja dio njihovog života, poručio je vlč. Jagarinec. Nakon cjelodnevnog hoda u župnoj crkvi svetog Jurja u Primoštenu mladi su sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio generalni vi42

kar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Homiliju je imao župnik Primoštena don Jurica Petković. Mlade je pozvao na nasljedovanje Krista. Ukazao je kako su ponude svijeta primamljive. Kristova ponuda je zahtijevana, ali je vrijedna žrtve jer je spasonosna i plodonosna, mladima je poručio župnik Petković.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Otac biskup Ante Ivas pohodio Zavod sv. Jeronima u Rimu

Šibenski biskup msgr. Ante Ivas, predsjednik Biskupske komisije za Papinski hrvatski Zavod sv. Jeronima u ak. godini 2013./2014., u ime svih hrvatskih biskupa boravio je u Zavodu od 24. do 31. ožujka o. g. na redovitoj godišnjoj vizitaciji. Tijekom pohoda, msgr. Ivas susreo se sa svakim svećenikom studentom kako bi se upoznao sa svim dimenzijama života i djelovanja Zavoda. Biskup vizitator susreo se i s odgovornima za život u Zavodu: rektorom msgr. Jurom Bogdanom, vicerektorom vlč. Markom Đurinom i duhovnikom o. Mihàly Szentmàrtonijem, SJ. Susreo se također i sa sestrama milosrdnicama koje s velikom pažnjom i ljubavlju kroz devedeset godina, (od listopada 1924. godine) vode domaćinske poslove u Zavodu i brinu se o crkvi sv. Jeronima. Svi su biskupa vizitatora izvijestili o svome radu i djelovanju u Zavodu. Službenoj vizitaciji Zavoda prethodila je godišnja sjednica nadzornog odbora Zavoda zajedno s poglavarima Zavoda u veljači 2014. godine, na kojoj je analizirano gospodarsko upravljanje Zavodom sv. Jeronima. Nadzorni odbor zavoda ima tri člana. To su trojica bivših pitomaca Zavoda iz tri hrvatske crkvene pokrajine: mr.

Bože Radoš (Đakovo-Osijek), msgr. Antun Sente (Zagreb) i msgr. Luka Tunjić (Vrhbosna). Ovu akademsku godinu 2013./2014. Zavod je započeo s 24 svećenika studenta. Tijekom godine jedan od njih (vlč. mr. Ivan Vrbicky, psihologija) je završio studij i vratio se u svoju požešku biskupiju. Drugi, vlč. Marko Đurin, svećenik Varaždinske biskupije imenovan je vicerektorom Zavoda i crkve sv. Jeronima. Zajedno s njim u Zavodu trenutno borave 23 svećenika studenta. Potječu iz tri države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora; Tri biskupske konferencije: Hrvatska biskupska konferencija, Biskupska konferencija Bosne i Hercergovine, Međunarodna biskupska konferencija sv. Ćirila i Metoda; iz 14 (nad)biskupija: Zagreb 3, Đakovo-Osijek 2, Split-Makarska 3, Rijeka 2, Vrhbosna 2, Požega 1, Poreč i Pula 1, Varaždin 2, Dubrovnik 1, Sisak 2, Bjelovar-Križevci 1, Hvar 1, Zadar 1, Kotor 1. Studiraju na sedam papinskih crkvenih (sve)učilišta: Gregoriana 7, Lateran 6, Salesiana 3, Sveti križ (Santa Croce 4), Angelicum 2, Urbaniana 1 i Ateneum Anselmianum 1. Studiraju: crkveno pravo 5; biblijsku teologiju 3; teologiju braka i obitelji 3; povijest i

kulturna dobra crkve 2; fundamentalnu teologiju 1; psihologiju 1; duhovnost 1; svećeničku formaciju 1; moralnu teologiju 1; filozofiju 1; pastoralnu teologiju 1; katehetiku 1; društvene komunikacije 1; liturgiku 1. U Zavodu trenutno boravi 13 magistara koji pripremaju doktorate. Desetorica studiraju da bi postigli akademski stupanj magistra. I neki od njih će proslijediti studij prema doktoratu. Biskup Ivas predvodio je u petak, 28. ožujka 2014. u zavodskoj kapeli Presvetog Srca Isusova koncelebrirano misno slavlje. Obraćajući se svećenicima, u svojoj homiliji potaknuo ih je na važnost susreta s Gospodinom u molitvi kao istinsku potrebu za konkretne prilike današnjega vremena. Biskup je istoga dana održao i zajednički susret sa svećenicima studentima i vodstvom Zavoda. U svome izlaganju, prenio je pozdrave hrvatskih biskupa Zavodskoj zajednici te potaknuo studente da mogućnost ljudskog, intelektualnog, duhovnog i pastoralnog rasta u Rimu prihvaćaju s ponosom, radošću i odgovornošću. Nakon izlaganja, biskup Ivas, izvijestio je prisutne i o nekim crkveno-društvenim zbivanjima u Domovini.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

43


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

OTVORENA VJERONAUČNA OLIMPIJADA Državno natjecanje iz vjeronauka ili Vjeronaučna olimpijada učenika osnovnih i srednjih škola, svečano je otvorena je u srijedu, 2. travnja, u Šibeniku u prostorijama Katoličke osnovne škole. Na olimpijadi na kojoj sudjeluje osamnaest srednjoškolskih ekipa i sedamnaest osnovnoškolskih ekipa iz cijele Hrvatske, te jedna gost ekipa iz Bosne i Hercegovine, učenici će se natjecati na temu "Katolička Crkva i znanost – doprinosi i odnosi". Natjecanje će se održati u Katoličkoj osnovnoj školi i u hotelskom naselju Solaris. Program svečanog otvaranja započeo je prigodnim obraćanjem ravnateljice Katoličke osnovne škole s. Mandice Starčević. Izrazivši svima dobrodošlicu natjecateljima je zaželjela da talente koje imaju neprekidno krijepe u Božjim nadahnućima. - Želim vam da u Šibeniku prepoznate integraciju vjere i znanosti koja se može očitovati u ljudima i građevinama koje će te 44

posjetiti - poručika je ravnateljica Starčević. Zamjenik gradonačelnika grada Šibenika, Nikica Penđer učenike i njihove mentore pozdravio je pozdravom "Hvaljen Isus i Marija". Svima je zaželio dobrodošlicu. Ukazao je kako je točno prije devet godina preminuo papa Ivan Pavao II. s porukom "Ne bojte se" mladima koja je upućena upravo mladima. "Ne bojte se! Vi ste snaga i budućnost Hrvatske", poručio je dogradonačelnik Penđer. Raduje me što se Vjeronaučna olimpijada održava u gradu Šibeniku, poručio je dožupan Šibensko - kninske županije Zoran Smolić. Raduje me što ćete vi mladi dati doprinos i vjeri i znanosti. Znanost pripada svima, a Katolička crkva je jedna od nositeljica i promicateljica znanosti, istaknuo je dožupan Smolić. Tajnica Nacionalnog katehetskog ureda, Anita Matković istaknula je kako je odnos Crkve i znanosti neiscrpna tema mnogim znanstvenicima. U

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

građi za pripremu olimpijade naučili ste mnogo o odnosu crkve i znanosti. Ono najvažnije je da se ta dva područja ne isključuju nego među njima postoji sklad i suradnja. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje istaknuo je kako mu je drago što se Vjeronaučna olimpijada održava u Šibenskoj biskupiji. Njegujte interes za vjeronauk, produbljujte spoznaje i budite bolji ljudi, poručio je ravnatelj Filipović. Vjeronaučnu olimpijadu otvorio je šibenski biskup Ante Ivas. Natjecateljima i njihovim mentorima prenio je blagoslov pape Franje s kojim se susreo prije sedam dana u Rimu. Čovjeku nije dovoljna samo znanost i mudrost. Kad znanost oplemeni srce, a srce znanost i znanje onda se događaju velike stvari. Budite poput velikih ljudi koji su nikli u Crkvi, poručio je biskup Ivas. U kulturnom djelu programa nastupila je ženska klapa Skradinke, djeca iz Dječjeg vrtića Brat sunce i iz Katoličke osnovne škole, te etno udruga Petrovo Polje iz Ružića.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Susret obitelji Šibenske biskupije održan je u subotu 5. travnja u biskupijskom marijanskom svetištu Vrpolju. Duhovni program i misno slavlje okupili su više stotina vjernika koji su u zajedništvu sa mjesnim biskupom Antom Ivasom molili za potrebe šibenskih obitelji. Susret je započeo molitvom krunice. Ta molitva vjekovima bila je snaga hrvatskih i šibenskih obitelji, kazao jedan od predmolitelja krunice, zauzeti vjernik i obiteljski čovjek dogradonačelnik grada Šibenika Nikica Penđer. Istaknuo je kako mu molitva pomaže u obiteljskom životu. Drugi dio susreta bio je recital “Kana Galilejska” koji su čitali bračni parovi zajedno sa djecom. Obitelji u Šibenskoj biskupiji vjerne su svom kršćanskom poslanju. U obiteljima se žive vrednote prožete vjerom u Isusa Krista, kazao je biskupijski povjerenik za pastoral obitelji don Roko Glasnović Središnji dio susreta bilo je misno slavlje koje je u koncelebraciji sa više od trideset svećenika predvodio šibenski biskup Ante Ivas. Njegova poruka bila je snažna i sadržajna. Ukazao je kako obitelj nikad kao danas nije bila ugrožena, ponižavana i gurana u stranu. Potom je naglasio ulogu pape Franje u zaštiti i obrani dostojanstva obitelji. Obitelj je slika Trojedinog Boga. Bračna zajednica slika je ljubavi Božje prema nama, ljubavi koja je sveobuhvatna, citirao je biskup papu Franju. Obitelji su najveći Božji dar jednom narodu. “Jeste li obitelji svjesne da bez vašeg dara i darivanja svijet postaje siromašan, jadan i nesretan”, zapitao je biskup u homiliji. Ljubav je jača od svega. To je tajna Božje ljubavi u vama.

VRPOLJE: Susret obitelji Šibenske biskupije Obitelj je danas na udaru mnogih javnih i tajnih pakosnih nauma. Pakosne naume danas se javno hvali i propagira. Na udaru je obitelj od njezinih temelja i ustrojstva pa sve do njezina smisla i svrhe. Na udaru je obitelj kao Božja ustanova, upozorio je biskup. U našoj Domovini vrlo se agresivno i bezobzirno obezvrjeđuje obitelj i obiteljski život. Obezvrjeđuje se sklapanje braka i obiteljsko zajedništvo. Nameću nam se neka nova spoznanja i prakse po kojima je obitelj zastarjela institucija, kazao je biskup Ivas. U Hrvatskoj zatvaraju se vrata života. Gotovo svake godine u Hrvatskoj nestane jedan

grad. Međutim za to nitko nije zabrinut. Nema pronatalitetnih mjera u našim zakonima. To je sve malo i sporedno. Danas smo došli Gospu moliti da nam pomogne vidjeti svoje obitelji. došli smo danas moliti da nam Marija pomogne činiti ono što nam Isus kaže, naglasio je biskup. Poručio je kako će svetište u Vrpolju koje je u izgradnji biti stavljeno u službu pastorala obitelji, te će kad bude dovršeno svakodnevno nuditi sadržaje za obitelji. Susret obitelji Šibenske biskupije završio je Agapeom i zajedničkim druženjem. Poznati fotograf Šime Strikoman snimio je i obiteljsku milenijsku fotografiju.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

45


PAPA FRANJO GODINU DANA PONTIFIKATA PAPE IZ DALEKE ARGENTINE

Franina je Crkva CRKVA Božjeg milosrđa PIŠE: Ivan Ugrin, novinar

P

rije otprilike četvrt stoljeća, pri kraju njegova mandata na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije, razgovarao sam s dr. Franom Franićem o svemu pomalo, a s njim se uistinu moglo razgovarati o raznim temama. Sjećam se kako je osobito žalio zbog jedne stvari koju nije uspio provesti u svojoj mjesnoj crkvi, potaknut poticajima koje je doživio kao mladi biskup na Drugom vatikanskom koncilu. Riječ je o Crkvi siromašnih koja se u vrijeme održavanja Sabora u Rimu rodila u glavama pastira sa svih strana svijeta. Sam Koncil, bez sumnje, još uvijek je najsnažniji događaj u Crkvi i gotovo pedeset godina nakon njegova završetka, što treba zahvaliti i dobrom papi Ivanu XXIII. koji je sve iznenadio njegovim sazivanjem,

46

te njegovu nasljedniku Pavlu VI. koji ga je uspješno priveo kraju. Franić je u ono vrijeme predstavljao Crkvu iza željezne zavjese, progonjenu, ali čvrstu u odanosti Papi i Rimu, na temeljima mučeništva koje je za uvijek vjernu Hrvatsku posvjedočio Alojzije Stepinac. Franićeva generacija je, poput Kuharićeve i mnogih drugih u poslijeratno komunističko zločinačko vrijeme, prošla kroz krvavu kupelj, njihova je žrtva bila ugrađena ne samo u temelje opstanka Crkve u Hrvata, već i cijelog našeg naroda koji se našao pred istrebljenjem, pa su se mnogi u potrazi za slobodom i dostojanstvom raselili diljem svijeta, gdje su ih pratili prije svih svećenici misionari koje su njihovi biskupi i poglavari uputili za njima da budu uz svoje vjernike, svjesni da se u dijaspori mogu izgubiti. Zbog svega

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a roditelji su mu bili talijanski imigranti. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju.Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine.Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa. 13. ožujka 2013. oko 20.15 sati prvi kardinal iz reda đakona pojavio se na svečanoj urešenoj loži vatikanske bazilike i nakon tradicijske objave na latinskom: “Habemus Papam!” (Imamo Papu!) obznanio da su kardinali elektori taj dan na konklavama izabrali za papu argentinskog kardinala Bergoglia koji je izabrao ime Franjo.


PAPA FRANJO toga trebamo im biti zahvalni. Sve ovo, ipak, pišem kako bih istaknuo ono što sam na početku naveo. Naime, Franić je pod dojmom koncilskih sjednica na kojima se družio i s ondašnjim krakowskim biskupom Karolom Wojtylom, htio u svojoj biskupiji, među klerom, provesti ideje Crkve siromašnih. Želio je od svojih svećenika da se prema materijalnim dobrima odnose kao prvi kršćani, odnosno, dijele sve zajedno. To znači na istu hrpu staviti i ono što dobivaju župnici na bogatijim župama i oni na siromašnijim, i onda da uzima svako prema potrebi. Naravno, to je palo u vodu, zna se zbog kojih, a starina Franić sa sjetom mi je govorio da je sve lakše u životu izdržao od činjenice da je malo solidarnosti i među onima kojima bi na prvom mjestu trebalo biti služenje Bogu, a ne bogatstvu. I onda je prije godinu dana na čelo Petrove lađe, nakon iznenadnog, poniznog i hrabrog Benediktova silaska s trona, došao papa iz daleke Argentine, nadbiskup Buenos Airesa, kardinal Jorge Bergoglio. Stil kojim je upravljao svojom mjesnom Crkvom jednostavno je prenio iza vatikanskih zidina, na čuđenje urbi et orbi. Ostao je u apartmanu u Domu svete Marte gdje je boravio tijekom konklava, nije s prsiju skinuo svoj željezni križ, upućuje crkvene službenike na periferije društva, među siromašne, jednostavnošću osvaja sve živo. I dok ga mnogi proglašavaju osobom godine, dotle u rimskoj Kuriji, kao i šire, traje trend “nasljedo- vanja”. Svima su

puna usta misericordije, oko vrata neki su zatakli i drvene križeve, ali srce je mnogima daleko od onoga što živi papa Frane, a to je u stvari Kristov evanđeoski program. Zato su iskreniji bili prije pedesetak godina oni koji su Franiću otvoreno rekli ne Crkvi siromašnih, od mnogih današnjih licemjera. Ali, ima i zato lijeka: Franina je Crkva Božjeg milosrđa, poput nebeskog Oca koji u svoj zagrljaj prima izgubljenog rasipnog ali i raskajanog sina. Tko se od nas prepozna u ulozi i slijedi potonjeg, nije na krivom putu. Bez Kristove ljubavi, bez življenja i bez priznanja, bez hranjenja tom Kristovom ljubavlju, ne može se biti kršćaninom, poručuje poglavar Katoličke Crkve. Kršćanin osjeća da ga Gospodin gleda svojim tako blagim pogledom, osjeća da ga Gospodin ljubi i da ga do kraja ljubi. Osjeća da mu je život spašen po Kristovoj Krvi i to je ono što čini odnos ljubavi. - Božje će milosrđe, a ne ljudska pravda, spasiti svijet. Isus je sav milosrđe, On je sav ljubav,

On je Bog koji je postao čovjekom. A svatko je od nas ona izgubljena ovca, ona izgubljena drahma, svatko je od nas onaj sin koji je upropastio svoju slobodu nasljedujući lažne idole i privide sreće, i sve izgubio. Ali, Bog nas ne zaboravlja, Otac nas nikada ne napušta. On je strpljivi Otac, uvijek nas čeka! Poštuje našu slobodu, ali uvijek ostaje vjeran. A kada Mu se vratimo, prima nas kao djecu, u svoju kuću, jer nikada nas ne prestaje čekati, pa ni na trenutak, i to s ljubavlju. I Njegovo se srce raduje svakom djetetu koje se vrati. Za Boga je to radost, kada netko od nas grješnika dođe k Njemu i traži Njegovo oproštenje - riječi su pape Frane koji je u prvoj godini pontifikata svojom evanđeoskom jednostavnošću, skromnošću i poniznošću osvojio cijeli svijet.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

47


CRKVA I DRUŠTVO Laž je postala istinom koju centralizirani mediji glavne struje, ali i oni koji to nisu, svjesno i nesvjesno, mijese i recikliraju, želeći je učiniti sveprisutnom i samorazumljivom - jedinom mogućom. PIŠE: Ivan Ugrin, novinar O djelotvornosti tiska pisao je davne 1883. godine don Ivo Prodan, izdavač i urednik lista Katolička Dalmacija, koji je izlazio u Zadru:

NEKA SE PROMIČE KATOLIČKA ŠTAMPA „Štampa je top misli, najoštrija sablja, najglasnija trublja... Štampa gradi, mijenja, ruši i to s jednakom lakoćom najmanje države i velika carstva. Ona sije ideje i s njima činjenice. To ona čini dnevno jer ne govori samo na blagdan pred ograničenim brojem ljudi u crkvi. Čitalaštvo novina je dnevno, nebrojeno i neograničeno... Loše novine mogu ljude baciti u zaostalost i nesreću. Dobra štampa naprotiv može ljudima donijeti sreću, braniti njihova prava.“ Jedan od najvažnijih crkvenih dokumenata posvećen medijima, po mom mišljenju je „Aetatis novae“ („Nadolaskom novog doba“), kojeg je 1992. godine objavio Papinski savjet za sredstva javnog priopćavanja. 48

Govoreći o današnjim izazovima „Aetatis novae“ ističe prije svih solidarnost sredstava priopćavanja u svrhu cjelovitog razvitka ljudske osobe, usprkos zaprekama sa strane sekularizma, konsumizma, odsutnosti zauzimanja za potrebne..., te se zalaže za promicanje istinske kulture naroda odlučnim i hrabrim odbijanjem svakog oblika monopolizacije i manipulacije. No, ipak, rečene pojave se događaju kao posljedica uređivačkih politika i posebne vlasničke strukture medija, pa dolazi do isključivanja nekih skupina ili klasa od prilaza sredstvima komunikacija, sustavnog ograničavanja temeljnog prava na informaciju, te sve češćeg slučaja da elite gospodarstva, politike i društva naširoko vladaju sredstvima komuniciranja, odnosno,

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

jednom riječju dolazi do - medijskog bespuća.

GLOBALNO NOVO ZAJEDNIŠTVO A NE LAŽ U ovom globaliziranom svijetu postavlja se životno važno pitanje kojim će se morati baviti (ili ih neće biti) ovaj i narednih nekoliko naraštaja: želimo li jedan medijski imperij kakav se stvara i nevidljivi totalitarizam koji on sobom nosi ili pak želimo i sposobni smo za globalno civilno društvo koje će snagom svoje različitosti stvoriti uvjete za procvat jednog istinskog globalnog Novog zajedništva. Trenutno stanje u medijima i načini na koji se njima manipulira, u svijetu, kao i u Hrvatskoj, dalo bi se sažeti u jednu jedinu rečenicu: laž je postala istinom koju centralizirani me-


CRKVA I DRUŠTVO diji glavne struje, ali i oni koji nameću prevladavajući trenu- biskupske konferencije, koja to nisu, svjesno i nesvjesno, tačni interesi, što je slučaj s početkom trećeg tisućljeća mijese i recikliraju, želeći je komunikacijom koja se koristi obrađuje temu „Odnos medija učiniti sveprisutnom i samo- u ideološke svrhe i s nameta- i istine“. U posvemašnjoj borbi razumljivom - jedinom mogu- njem potrošačima proizvoda za tiražu i tržište, za čitanost, ćom. Jedan je naš medijski za široku potrošnju nasrtljivom slušanost i gledanost, medimogul tako jednom prilikom promidžbom. Stoga se Papa ji se sve manje zanimaju za poručio svojim urednicima: založio za uvođenje medijske istinu, a sve više traže i ističu Istina je ono što mi ono što „godi“ meobjavimo(!) dijskim konzumenCentralizacija svetima. ga pa tako i meDa bi religiozne dija, kao moćnog teme bile aktualne alata za oblikova- što je za Crkvu nje i programirasvakako zanimljinje svijesti, gotovo - mora se u vezi vo da je završena s njima nešto doi više se, od „mitgađati. Ako se ne skog“ 11. rujna događa ništa novo 2001., niti ne taji ni što bi za ljude bilo skriva. zanimljivo, Crkva Naprotiv, centraliispada iz slike svizacija je postala, jeta koju posreduju zahvaljujući upravo sredstva masov(i) medijima, neka nih komunikacija. vrsta civilizacijskog Kad se primjerice ideala i(li) moralMajka Terezija od ne norme što se vremena do vreodražava u svim mena našla na segmentima živonaslovnim strata: od suludog nanicama svjetskih pučivanja gradova, listova, onda je to osnivanja ekonomznačilo da je ono skih unija na svim što je radila bilo kontinentima te, interesantno. Krkorporativnog i mešćanska poruka Jedan je naš medijski mogul tako jednom prilikom poručio svojim urednicima: Istina je ono što mi objavimo(!) dijskog okrupnjavapretočena u konnja s ciljem lakše, kretna djela ljubavi neprimjetnije i sveobuhvatnije infoetike, nešto slično kako u zna itekako privući pozornost manipulacije ljudima. medicini postoji bioetika. svijeta, svih nas koji inače „Kada komunikacija izgubi konzumiramo sve i svašta BENEDIKT XVI. svoje etičko uporište i izma- od onoga što nam se servira. UPOZORAVA kne društvenoj kontroli, na Gledajući i čitajući kako i kolikraju više ne vodi računa o ko mediji danas prate novog Papa Benedikt XVI. je prije tome da čovjeku pripada sre- papu Franu, očigledna je čenekoliko godina u poruci za dišnje mjesto, i zato je nužno žnja ljudi za jednim novim liSvjetski dan medija, koji se da mediji ljubomorno brane cem Crkve. redovito obilježava u posljed- osobu i potpuno poštuju nje- Istina je da se crkvena kultura nju, sedmu vazmenu nedjelju, zino dostojanstvo“, konstatira razlikuje od kulture javnih glaupozorio kako postoji opa- papa Ratzinger. sila. Novinari trče za vijestisnost da se mediji pretvore u Na tom tragu je i Izjava Ko- ma, a kako su medijima češće sustave kojima je cilj podvrg- misije Iustitia et pax Hrvatske zanimljivije one loše do dobrih nuti čovjeka logikama što ih SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

49


CRKVA I DRUŠTVO vijesti, tako se u toj svakodnevnoj trci za profitom ne vodi dovoljno računa o vrijednostima koje Crkva svjedoči. To što se u javnosti ponekad stječe dojam da su vjerske teme medijima zanimljive samo ukoliko graniče s politikom, ili ako je riječ o nekom crkvenom skandalu, govori o duhu vremena

organizacijske strukture i poticati stvaranje većih prostora odgovornosti. Zgušnjavanje sadašnjosti prisilit će Crkvu da umjesto u stoljećima misli u sve kraćim razdobljima, pošto posve shvati da onaj tko ne djeluje u pravi čas može napraviti ozbiljne promašaje, zaključuje Mataušić.

Alojziju Stepincu kao krimen naveli u osudi i navodno „vrhovno rukovodstvo“ nad tadašnjim tiskom. U totalitarističkom jugoslavenskom režimu, vjernici katolici dugo su godina bili marginalizirani i onemogućavani u bilo kakvom medijskim djelovanju prema svijetu. Tek se kao plod

Papa Benedikt upozorava da postoji opasnost da se mediji pretvore u sustave kojima je cilj podvrgnuti čovjeka logikama u kojem živimo, a kojega na svoj način stvaramo i mi vjernici, pa i crkveni službenici. U skladu s navedenim naš poznati katolički medijski teoretičar, dr. fra Mirko Mataušić, kaže da Crkva mora prilagoditi djelovanje, posebno propovijedanje, zakonitosti prezentacije u masovnim medijima, ne samo zato da ne ispadne iz slike svijeta nego i zato što moderni mediji utječu na sam način primanja informacija i mišljenja kod ljudi našeg doba. Vjerojatno će prostorna integracija Crkve utjecati i dalje na 50

KARDINAL STEPINAC ZDUŠNO POMAGAO MEDIJE U Crkvi u Hrvatskoj imamo dragocjenu tradiciju glede sredstava društvenih komunikacija. Osobito je bogato iskustvo prije Drugog svjetskog rata, kad je i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac zdušno pomagao medije. Stepinčeva zauzetost za katolički tisak izazvala je u tadašnjem društvu otpor liberalnih, laicističkih, anacionalnih i ateističkih struktura. Na montiranom sudskom procesu, 11. listopada 1946., komunisti su

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Drugog vatikanskog sabora pojavio, i danas živ, Glas Koncila. U svojim najboljima danima, pod uredničkom palicom don Živka Kustića, bio je rijedak primjer slobodnog, katoličkog novinarstva. Međutim, s pojavom demokracije u Hrvatskoj, njegov je utjecaj počeo slabiti, pa i to potvrđuje kako se u Crkvi u Hrvata, uza sve lijepe riječi i plemenite želje, proteklih godina nije baš najozbiljnije radilo na medijskom polju. Istini za volju, osnovala se IKA, pa i Hrvatski katolički radio, tu je i od ranije veliki broj mjeseč-


CRKVA I DRUŠTVO nika Veritas, Kana, MI, Sveti Mihovil... No, ruku na srce premalo svi zajedno utječu na formiranje javnog mnijenja. Iako su i kao takvi potrebni. Nažalost, Katolički dnevni list ideja je od koje su mnogi davno digli ruke. Što nam onda preostaje? Jednom me je zgodom jedan hrvatski biskup upitao: Hoćemo li čekati obraćenje Golijata ili ćemo kao David uzeti praćku i kamenčiće u ruke? Odgovorio sam: od Golijata obraćenje nećemo dočekati, a Davidova praćka ustvari je Internet mreža svih mreža. Uostalom, i Isus je Petru rekao da baci mreže pa će ga učiniti ribarom ljudi. Internet je još uvijek medijski prostor koji nije potpuno pod kontrolom i daje mogućnosti svima da prošire svoje poruke. Relativno skromnim sredstvima mogu se pokrenuti društvene mreže i portali na kojima se objavljuju različite vijesti, priče i teme. I s malim brojem ljudi može se postići uspješan medij preko kojega se u svakom trenutku utječe na javno mnijenje. Bitno je samo da se u ime tobožnje borbe protiv cyber terorizma, piratstva i zaštite autorskih prava, ne dogodi cenzura i na webu. O tome se još 2002. godine očitovalo Papinsko vijeće za medije kad je u dokumentu „Etika na Internetu“ poručilo kako bi trebalo a priori od strane svjetskih vlada izbjegavati cenzuru virtualne komunikacije.

INTERNET BOŽJI DAR A novi papa Frane ovih je dana izjavio kako je internet Božji dar koji olakšava komunikaciju, ali krije opasnost izo-

sno s

lacije od ljudi. Primajući u audijenciju djelatnike Talijanske radio-televizije 18. siječnja 2014., papa Bergoglio im je kazao da je novinarsko zanimanje informativno i odgojno-obrazovno, da ima služiti općem dobru, odnosno istini, dobroti i ljepoti. „Svatko je dužan gajiti visoku etičku razinu komunikacije, izbjegavati štetna ponašanja, dezinformiranje, klevetu i laž. Želim vam da radite dobro, da u svoj posao unesete povjerenje i nadu, kako biste je mogli prenositi - jer jako je potrebna“, zaključio je Sveti Otac. Jedan od prvih dokumenata Drugog vatikanskog sabora posvećen je medijima. Dekret nosi naziv „Inter mirifica“ i objavljen je 4. prosinca 1963. „Neka se prije svega promiče dobra štampa. Da bi se čitaoci potpuno proželi kršćanskim duhom neka se utemelji i promiče doista katolička štampa. Neka se ona - započeta i ovisna, bilo neposredno od samog crkvenog autoriteta bilo od katoličkih muževa - otvoreno izdaje s tom namjerom da oblikuje, učvršćuje i promiče javno mnijenje koje je sugla-

prirodnim pravom i katoličkom naukom i načelima. Neka širi i ispravno tumači događaje koji se tiču crkvenog života“, ističe se među inim u spomenutom Saborskom dekretu. Umjesto zaključka, navodim završne riječi iz Apostolskog pisma „Brzi razvoj“, pape Ivana Pavla II., dokumenta kojeg je potpisao 24. siječnja 2005., zadnjeg u svom dugogodišnjem pontifikatu: „Djelatnicima u komunikacijama, a osobito vjernicima koji rade u tom važnom području društva, namjenjujem poziv što sam ga još na početku svoje službe pastira sveopće Crkve uputio čitavom svijetu: 'Ne bojte se!' Ne bojte se novih tehnologija! I one su među čudesnim stvarima, inter mirifica, što nam ih je Bog dao na raspolaganje da ih otkrijemo, koristimo, te upoznamo istinu, pa i o našem dostojanstvu i o našoj sudbini, da budemo njegova djeca, baštinici njegova vječnoga Kraljevstva. Ne bojte se protivštine svijeta! Isus nam jamči: Ja sam pobijedio svijet!“

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

51


SVJEDOČANSTVA Sjećanja iz obiteljskog, liječničkog i vjerskog života, uspomene na drage ljude poput biskupa Arnerića, biskupa Badurinu, mučenika fra Julijana i pokojnog župnika don Antu Marinova. Nekada u župi Srca isusova, danas u Gospe van grada.

NEMA MJESTA

DEPRESIJI

- USKRS JE! D

oktora Miletića poznajem 30-ak godina, ostali smo uvijek bliski, istih uvjerenja, oba odlučni da izborimo što smo zamislili. U župi Srca Isusova bio je jedan od praktičnih vjernika na kojeg sam se uvijek mogao osloniti. Sada kad smo obojica u poznim godinama, s mnogo životnog iskustva, a još uvijek pri sebi, zaželio sam s njim porazgovarati kako bi nešto ostalo i zapisano, predano generacijama kojima će možda trebati svjedoka našeg vremena. Doktor se odazvao, sreo sam se s njime dva puta u njegovoj kući, dugo smo pričali i sjećali se; nešto od toga sam zabilježio. Možda i vama danas, dragi čitatelji, bude nešto zanimljivo i korisno iz ovog razgovora, doktorova svjedočanstva. 52

RAZGOVOR VODIO: don Stipe Perkov Neće moja djeca ići u talijansku školu * Tata, ti i mama trebate ići na misu * Veliki biskup – Josip Arnerić *Svećenik mučenik fra Julijan * Novačka komisija bitno doprinijela u obrani Šibenika *Vjerujem u hrvatski narod Doktore, rodom ste iz Stankovaca, djetinjstvo ste proveli u Zagrebu, radni vijek kao liječnik u Šibeniku…? Neće moja djeca ići u TALIJANSKU školu Rođen sam u Stankovcima 1931. godine, gdje sam proveo najranije djetinjstvo i prve razrede osnovne škole do 1941. kada je zaratilo. Moj otac je bio na službi u pošti u Zagrebu, došao je odozgor u Stankovce koje su bili okupirali talijanski fašisti, rekao je: Neće moja djeca ići u talijan-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

ske škole! Pokupio je ženu i djeci, odveo nas u Zagreb gdje sam završio klasičnu gimnaziju i Medicinski fakultet. Nakon staža u Šibeniku, vojnog roka i ženidbe zaposlio sam se u Kreševskoj bolnici, jer sam bio njihov stipendist. Godine 1965., nakon službovanja u Belišću, javio sam se na natječaj za specijalistu neurologa u šibensku bolnicu u koju su me primili iste godine i tu sam ostao sve do 1996. kada sam pošao u mirovinu. U mojem životu nije sve išlo glatko, bilo je teških trenutaka, naročito u Drugom svjetskom


SVJEDOČANSTVA ratu kada smo oskudijevali u svemu, stanovali u vlažnom podrumu, u stalnom strahu od raznih vojski. Sjećam se da je jednom otac došao s posla ljut, sav uznemiren, veli: Dico, danas sam vidija onoga žandara u policijskoj odori koji me je 1935. tuka i psovao mi hrvatsku majku, jer sam bio HSSovac, navodno tražeći oružje u mojoj kući. Ne mogu sakriti, bilo je i lijepih trenutaka u mladost naročito kad sam u Šibeniku upoznao moju ženu Milenu s kojom sam dobio troje drage dječice, sada i unuke. Ona je bila i ostala inspiracija svih mojih zamisli i ostvarenja, a puno smo toga zajedno ostvarili u životu, evo dočekali i starost, hvala Bogu. Praktični ste čovjek i katolik. Kad su se mnogi u komunizmu bojali ići u crkvu, vi ste osobno i sa svojom obitelji redovito išli na misu i javno ispovijedali svoju vjeru? TATA, TI I MAMA TREBATE IĆI NA MISU Potičem iz hrvatske i katoličke obitelji. Otkada se sjećam u našoj se obitelji molilo, išlo na misu, svečano smo slavili blagdane Božić, Uskrs, Veliku Gospu, blagdan sv. Ante… Ispočetka u Šibeniku nisam bio baš redovit na nedjeljnoj misi, a djecu sam slao na redoviti vjeronauk i misu. Jednom, valjda potaknuti vjeroučiteljevom primjedbom da bi i roditelji trebali ići na misu, rekli su: Tata, ti i mama trebate ići na misu kao što idemo i mi, zajedno s nama. Od tada ne propuštam nijednu nedjeljnu ni blagdansku misu. Ne mogu zamisliti nedjelju bez mise. Mislim da živeći kršćanski kao pojedinci i

Biskup Arnerić i kardinal Franjo Šeper u zagrljaju obitelj svjedočimo svoju vjeru. U župnoj crkvi upoznali smo dobre i drage ljude, približili smo se jedni drugima, ovdje i mojim susjedima, s kojima smo se i sprijateljili. Vaša je župa Srce Isusovo na Baldekinu. U njoj ste od osnivanja (1965.), pratili ste njezin rast pod vodstvom župnika don Ante Marinova. Zadnjih godina, a da niste promijenili adresu, pripali ste župi Gospi vanka grada? Dobro ste upućeni. Čim se osnovala rečena župa, ja sam poslao svoju djecu u tu, novu i najbližu crkvu, agilnom župniku. Župnik don Ante znao je češće svratiti u naš dom, svake godine o Božiću blagoslovio bi naša kuću. No, 2007. došao je blagosloviti našu kuću jedan fratar iz župe Gospe vanka grada i obznanio nam da je naša kuća na terenu njihove župe. Mi samo to prihvatili, sada idemo na misu u Gospe, iako nam je bilo teško prekinuti sa župom Srca Isusova gdje se osjećalo ljudsko srce u raznim susretima, akcijama i prijateljstvima. Moram spomenuti naša druženja poslije nedjeljne mise u Plavoj dvorani uz kavu ili čaj, tu se „brusila“

nacionalna svijest pred utemeljenje slobodne i demokratske države Hrvatske, odatle je krenula inicijativa od don Stipe da podignemo spomenik svećenicima ubijenim od četnika na otoku Dvanjke. Bili ste bliski s biskupom Arnerićem. Jeste li zaboravili proslave njegova imendana, posebno onog zadnjeg pred Domovinski rat? VELIKI BISKUP – JOSIP ARNERIĆ Biskupa Arnerića mogli bi zvati Veliki biskup. On je imao najveće zasluge što je Nikola Tavelić prvi hrvatski proglašeni svetac. Šibenčanin! Kad su se određivale mađubiskupijske granice on je predlagao, što se i usvojilo, da granica đakovačke biskupije prema Srbiji bude na mostu u Zemunu; osnovao je nekoliko novih župa koje su vodili domaći sinovi koje je on poslao u sjemenište. Sigurno ima još velikih djela za koje ja ne znam. Mene i druge prijatelje pozivao je na svoj imendan, blagdan sv. Josipa u Unešić gdje je bio umirovljen. Bili su posljednji dani one države, ja sam održao pozdravni govor i na kra-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

53


SVJEDOČANSTVA ju nazdravice dodao: Dolaze dani kad će se moći pjevati „Savo, Dravo, Drino – teci!“ Bili ste povezani i s biskupom Badurinom, bili ste nekoliko puta s njim u razgovoru i dogovoru… Biskupa Badurinu smatrao sam filozofom. U razgovoru doživljavao sam ga svestranim; teolog, razumio se u sva intelektualna područja , izuzetno pametan čovjek. S njim sam se sastao desetak puta, iz mnogih primjera očito je da je bio iskreni patriot ali i ekumenist. Svjedok sam kako se ponio prema pravoslavnom parohu. Nakon jednog od razgovora zadržao me je na večeri na kojoj bio i jedan svećenik iz Rima. Vani vjetar, zima, počelo je lediti, rat. On se usred večere trgnuo, pozvao časnu s. kuharicu: Sestro, onom starcu u pravoslavnoj eparhiji pošaljite večeru i drva za ogrjev . Sažalio se nad bolesnim starcem, pravoslavne vjere, čiji su sunarodnjaci granatama tukli Šibenik, čak i katedralu, zamalo i njegovu palaču. Dok sam bio župnik na Baldekinu, okupljali smo se u Plavoj dvorani, tu smo se dogovorili kako ćemo posjetiti fra Julijana, mučenika, koji je tada bio župnik u Stankovcima? SVEĆENIK MUČENIK FRA JULIJAN RAMLJAK U to vrijeme bili smo mlađi 25 godina. Ispred sebe imali smo veliki tijek života, s time i razne mogućnosti. Koliko vrijednih planova! Među njima bio je i posjet fra Julijanu, ne samo kao župniku, već u prvom redu 54

Dugogodišnji uznik fra Julijan Ramljak da mu dademo satisfakciju i zahvalnost za strašne muke što ih je podnio jer je ostao vjeran Bogu, Crkvi i Hrvatskoj u vrijeme komunističkog režima. On je u nizu hrvatskih svetaca. Mučenika kao što su bili Tavelić, Ante Antić… S pravom su mu podigli spomenik u Drnišu. Prisjetimo se: u komunističkoj državi bio je optužen kao antidržavni element, odslužio je 16 godina strogog zatvora, bio je mučen na zvjerski način, ali se nije odrekao ni za zarez svoje vjere i domoljublja. Devedesetih godina pri stvaranju hrvatske države uključili ste se zdušno za svoju Domovinu, bili ste u prvim redovima? Nakon više stoljeća izborili smo svoju neovisnu hrvatsku domovinu. U našoj bolnici ondašnji ravnatelj dr. Dujić mi je povjerio stvaranje novog Neurološkog odjela. Nakon kratkog vremena odjel je normalno funkcionirao. Naime, zadnje dvije godine govorili smo da je nužno Neuropsihijatriju podijeliti na dva prirodna dijela: neurologiju i psihijatriju. Polo-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

vicom osmog mjeseca 1991. god., dakle mjesec dana prije rata ravnatelj me je imenovao za predsjednika komisije za zdravstvenu sposobnost branitelja. To je ustvari bila novačka komisija. NOVAČKA KOMISIJA BITNO POMOGLA U OBRANI ŠIBENIKA Taj su posao osim mene radila još petorica liječnika, sve do devetog mjeseca sljedeće godine. Tadašnji zapovjednik 113. Šibenske brigade u dva je navrata rekao da je Komisija odigrala bitno pozitivnu ulogu u obrani Šibenika. Podigli ste spomen obilježje „Putniče…“ na cesti između Banjevaca i Pirovca. Je li još tamo ili ga je zub vremena nagrizao? Da! Bio je to posebno svečan događaj. Polagao se asfaltni sloj na cesti Banjevci – Pirovac. Na svečanost su došle žene u narodnoj nošnji, muškarci također iz Pirovca i Banjevaca. Putem su pjevali domoljubne i vjerske pjesme. Skupljali su


SVJEDOČANSTVA se pred pozornicom s koje su se redali govori, ja sam zadnji govorio i potom otkrio spomen obilježje na kojem piše: Putniče, kad siđeš iz svoga limenog konja nemoj, ne daj Bože pljunuti, na nju (cestu), jer je ona djelo žuljevitih ruku stanovnika ovog dijela Lijepe naše domovine Hrvatske. Koliko je ta cesta važna najbolje se vidjelo u Domovinskom ratu kada je spajala obalu s obrambenom bojišnicom u unutrašnjosti. Današnje stanje u Hrvatskoj? Opet crveni na vlasti, udbaši, komunisti, sve se više govori i radi na nekoj novoj regiji zapadnog Balkana? Kamo ide Hrvatska? VJERUJEM U HRVATSKI NAROD Razočaran sam. Narod je, nažalost, tako htio. Današnji su vlastodršci „od Urala pa do Jadrana“. Lupeži! Većina Hrvata ipak želi svoju domovinu, svoju državu bez komunista i kriminalaca; na odgovornim mjestima želimo čestite, radine i sposobne ljude. Nema mjesta depresivnim idejama. Čvrsto vjerujem da će narod, kad bude idući put pitan, izabrati odgovorne i prave svoje predstavnike u politici i gospodarstvu.

dio kao svaki od nas, a uskrsnuo je Božjom snagom, on prvi a mi za njim. Svojim uskrsnućem pokazao je da je božanska osoba - besmrtan i kao čovjek – smrtan. Kad se to jedno i drugo spoji Božjom svemogućnošću dobijemo novog, besmrtnog čovjeka, suuskrslog. Svojom smrću i uskrsnućem pokazao je Bog u Isusu koliko nas voli. Hvala mu! Povjesničar iznosi činjenice da su naši stari već 641. pozorno slušali opata Martina koji im je propovijedao o Isusu Kristu, njegovom rođenju, muci, smrti i uskrsnuću; o njegovom naučavanju i njegovoj bezgraničnoj i bezuvjetnoj ljubavi. Od tada su prohujali vjekovi, vjera se u našem narodu učvrstila. Mnogi su je htjeli zatrti, danas također, ali uzalud im trudi i spletke. Molim jednu Vašu ohrabrujuću poruku, čestitku, našim vjernim čitateljima. USKRS JE POVATAK U OČEVU KUĆU Svi su ljudi stvoreni na sliku Božju, djeca smo Božja, on

nas sve voli, više nego rođeni roditelji. Na početku stvaranja rekao je u Zemaljskom raju: Možeš jesti sve osim plodova sa stabla Dobra i zla. Uzjogunjeni čovjek, želeći biti i veći nego Bog, navalio je baš na stablo Dobra i zla, on je htio odlučivati što je za čovjeka i svijet dobro, a što zlo. Time je poremetio odnose u sebi i svemiru, unio je nered u prirodu. Bog je poštovao njegovu slobodnu volju,a posljedice zloporabe slobode su kobne: grijeh, muka i smrt. Začuđujuće je kako Bog takvog čovjeka nije odbacio, kao što je to učinio sa zlim anđelima, nego mu se smilovao i obećao Spasitelja; toliko ga je volio da je za sve nas žrtvovao vlastitoga Sina. Naš razum to ne može razumjeti. Nalazimo se pred velikom tajnom vjere. To ovih dana slavimo. Volio bih kad bi svi ušli, osobito ovih dana, u to veliko otajstvo, po kojem smo spašeni i po kojem nam je ponovno otvoren pristup raju iz kojeg je čovjek bio istjeran poslije grijeha. Uskrs je povratak u Očevu kuću. Dragi i poštovani čitatelji „Mihovila“ sretan vam Uskrs!

Prošli smo korizmu, ulazimo u Veliki tjedan… Hoćemo li sretno dočekati Uskrs? Da! Ovaj i mnogo budućih. Jednom me je moj šef uzeo za ruku, reče mi: Približava se vaš najveći blagdan. Mislio je na Božić. Odgovorio sam mu da je naš najveći blagdan Uskrs. Zašto? Jer se Isus ro-

Pozovnica na proslavu imendana biskupa Arnerića

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

55


ŠIBENIK GRAD 130. obljetnica rođenja i 70. obljetnica smrti

TRAG RUKU DON KRSTE STOŠIĆA I DANAS UZOR NOVIM NARAŠTAJIMA Piše: dr. sc. Ivica Poljičak Čitajući u više navrata rukopisnu ostavštinu don Krste Stošića, istodobno su mi se javljali ambivalentni dojmovi, s jedne strane dojam fizičke prolaznosti, jer čovjek koji je to pisao već je davno napustio ovozemaljske životne staze, a s druge strane, upravo čitajući što je don Krsto sve zapisao istodobno sam izrav„Bio je veliki pobornik javne dobrotvornosti, pa je na neki način prethodnik našeg Caritasa. Don Krsto Stošić je svjetionik koji i danas svijetli. Gdje god da posegnemo rukom u našem biskupijskom arhivu, tko god je danas počeo raditi nešto na proučavanju prošlosti ovoga grada, svatko nailazi na trag ruku don Krste Stošića“ (biskup šibenski mons. Ante Ivas)

56

Družba hrvatskog zmaja kojoj je i sam pripadao otkriva spomen ploču na rodnoj kući don Krste Stošića, 15.11.2000.

no mogao razumjeti što je to neprolaznost, odnosno kako iznimni pojedinci nastavljaju svojim djelom i dalje živjeti sa novim generacijama. Velika je šteta što don Krsto Stošić nije duže poživio, onda bih imao vremena dovršiti značajan rukopis koji je očito imao za cilj biti obuhvatna povijest Šibenika. Ovako je njegova golema rukopisna ostavština ostala nezaobilaznim izvorom svim povjesničarima koji se bave proučavanjem šibenske bogate prošlosti.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

SREDIŠNJA OSOBA JAVNOG, KULTURNOG I DUHOVNOG ŽIVOTA ŠIBENIKA U PRVOJ POLOVINI 20. STOLJEĆA. Premda su užem stručnom krugu don Krsto Stošić i njegov rad na području povijesti Šibenika i šibenskog kraja vrlo dobro poznati, široj javnosti još uvijek ostalo u velikoj mjeri nepoznato koliko je don Krsto Stošić važna osoba u povijesti Šibenika, te da je svojim ukupnim radom zaslužio biti središnjom osobom javnog, kulturnog i duhovnog života Šibenika u prvoj polovini 20. stoljeća. U tom smislu, o don Krsti Stošiću jednostavno je pisati zbog njegovih brojnih akktivnosti, gotovo je teško pojmljivo kad je sve stizao, ali je također i zahtjevno, jer iz cjelokupnog rada ipak treba izdvojiti temeljno, ono što je obilježilo don Stošićev život. Don Krsto Stošić rodio se


ŠIBENIK GRAD 16. srpnja 1884. godine, u šibenskom Varošu u brojnoj težačkoj obitelji Stošić, obiteljskog nadimka Andrijaši. Od prvih dječačkih koraka, osim kratkog razdoblja gimnazijskog školovanja u Sinju i Zadru, gdje završio i studij teologije, don Krsto je neraskidivo bio povezan sa Šibenikom, koji je osim mjesta rođenja i stalne životne adrese vrlo brzo postao i predmetom njegovo strastvenog i neiscrpnog interesa – postao je zaljubljenikom u šibensku prošlost. Pri tomu ga ni najmanje nije smetalo što nije bio školovani povjesničar.

„Danas jasno znamo što je don Krsto Stošić značio i što znači Šibeniku, što se ne može reći i za njegove suvremenike. (…) Iako je po životnom pozivu bio svećenik, a ne povjesničar, bio je neumoran u javnom djelovanju. Između ostalog, osnivač je i prvi voditelj šibenskog muzeja. Njegov sveukupni rad, a poglavito rad na istraživanju bogate prošlosti Šibenika i šibenskog kraja, daje za pravo tvrdnji kako je don Krsto Stošić jedna od središnjih osoba kulturnog života Šibenika u prvoj polovini dvadesetog stoljeća. (…) Poznata je pjesma o šibenskim kalama, u izvedbi Miše Kovača, a stihove je napisao Krste Juras, koja kaže: ' Šibenske kale ostale di jesu, samo ja san davno prominija adresu, šibenske kale dočekale druge, ne umiru one ka čovik od tuge'. Jedna od njih nosi Stošićevo ime – kala koja vodi od svetog Ivana stubama prema samostanu svete Luce.'“ (Ivica Poljičak, Šibenik na kvadrat)

Pišući, u kratkim crtama o don Krstinom životu, na prvom mjestu treba istaknuti njegov svećenički poziv i njegovu veliku ljubav prema poučavanju u vjeri šibenske djece i mladih, što je temeljno odredilo njegov rad i život. Don Stošić se zaredio u Zadru 28. ožujka 1909. godine, a iste godine na 25. travnja u rodnoj župi Varoš slavio je prvu misu. Od tada, uz brojne službe, vjeroučitelj je

u župama i školama od 1910. do 1942. godine. Također, posebice je potrebno istaknuti don Krstinu brigu za druge i njegovu dobrotvornost. Vlastitim je primjerom iskazivao skrb za potrebite i siromahe Šibenika, gotovo je svu svoju materijalnu ostavštinu darovao upravo njima. Godina 1925. u don Krstinom životu zauzima osobito mjesto. Naime, te je godine uspio, tijekom obilježavanja tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva, na 20. prosinca, otvoriti šibenski „Gradski muzej kralja Tomislava“ što je svečano učinio Stjepan Radić. Iz današnje perspek-

„Ako je itko obilježio javi i kulturni život Šibenika između dva svjetska rata, onda je to svakako don Krsto Stošić, svećenik i pisac, neumorni istraživač šibenske prošlosti. Osim što je obnašao razne crkvene službe i dužnosti, don Krsto bio je, među ostalim utemeljitelj Hrvatske zadržne tiskare, tajnik Filharmoničkog društva, pročelnik dram-

skog kluba Hrvatskoga narodnog saveza, povjerenik za Šibenik i okolicu Konzervatorskog ureda u Splitu, član Družbe Braća hrvatskog zmaja i Kola hrvatskih književnika u Zagrebu, učitelj pjevanja, orguljaš i glasovirač, utemeljitelj knjižnice „Pavlinović“ i gradskoga muzeja.“ (Milivoj Zenić, Stari Šibenik, kalama, skalama i butama)

VELIKA LJUBAV PREMA POUČAVANJU U VJERI ŠIBENSKE DJECE I MLADIH

Crkva Svisvetih,iznad Gradske vijećnice, prostor Stošićevog Šibenskog muzeja Kralja Tomislava

tive gotovo nevjerojatno, ali don Stošić je to sve ostvario sam, izborivši se da prostor prvog muzeja bude crkvica Svisvetih, a da se u njemu pohrani praktički njegova privatna zbirka. U tom smislu, unatoč brojnim preprekama na koje je nailazio - na kraju je zbirka uništena 13. prosinca 1943. godine u vrijeme savezničkog bombardiranja– don Krstu Stošićas možemo smatrati prvim suvremenim muzealcem Šibenika.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

57


ŠIBENIK GRAD „(…)Stošić se osim svojih svećeničkih i nastavničkih dužnosti nevjerojatno velikom marljivošću dao na proučavanje prošlosti Šibenika i njegova kotara, te na sakupljanje spomeničke građe (dokumenata, kodeksa, natpisa, grbova, slika, arheoloških i etnografskih predmeta). U početku ju je držao i spremao u crkvi sv. Barbare. Njegov je cilj bio osnivanje šibenskog muzeja. U tu svrhu isposlovao je da mu se stavi na raspolaganje prostor crkvice Svisveti, koja se nalazi iznad Gradske vijećnice.

Tu je don Krsto prenio građu iz sv. Barbare i, krajem 1925. godine, otvorio šibenski 'Gradski muzej kralja Tomislava'! Zvučnog li imena za skučeni i zapušteni prostor starinske crkvice i za skromnu zbirku šibenskih starina, za koju je, u učmalom Šibeniku, malo tko mario, osim zaljubljenika u njih i entuzijasta Krste Stošića. Bio je to plod samo njegova napora, stvarno njegova privatna zbirka, koju je sakupio bez ičije pomoći i o vlastitu trošku.“ (Slavo Grubišić, Šibenski list)

RUKOPISNA OSTAVŠTINA DON KRSTE STOŠIĆA

knjiga i brošura te tristotinjak članaka u raznim novinama i časopisima (Narodna straža, Hrvatska straža, Narodna tribuna, Katolik, Kršćanska škola, Hrvatska prosvjeta, Bogoslovna smotra, Croatia sacra, Nova doba …). Don Stošić je 1925. godine „Štedio je, skoro škrtario na sebi, tražio da mu se na starom laganom zimskom kaputu promijeni podstava, ili da se odijelo prikraja i okriće za ponovnu uporabu, dok god se ne stanji, upravo 'izliže'. Na drugom katu lijepe kuće na Maloj loži živio je asketski, zimi bez ikakvog grijanja. U sobi je imao, osim jednog starinskog kreveta, dva klavira, knjižnicu i stol za pisanje. Jedan je prozor gledao na Malu ložu, drugi prema Jadronjinom dućanu. S druge strane, sustavno je pomagao šibenski Uboški dom, sirotinju i časne sestre. Godine 1934. u

Nadalje, njegov rad na istraživanju izvora za povijest Šibenika je predragocjen. O tomu Slavo Grubišić piše: “Taj je posao Stošić obavljao uglavnom u arhivima: općinskom arhivu Šibenika, arhivskim fundusima šibenskih župa i samostana. Rezultat njegovih arhivskih istraživanja bio je prilično opsežna građa za povijest i mnogobrojna mjesta njegova kotara. On ju je na svoj način razvrstao po temama i neprestano dopunjavao kako podacima o najstarijoj prošlosti tako i informacijama o suvremenim zbivanjima u gradu i njegovu području“. Na sreću rukopisna ostavština don Krste Stošića sačuvana je u Muzeju grada Šibenika i dostupna je stručnoj javnosti. Pisao je don Krsto Stošić mnogo, iza njega je ostalo dvadesetak 58

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

imenovan za povjerenika Konzervatorskog ureda u Splitu za grad Šibenik i njegovu okolicu. Time je, piše Slavo Grubišić, on preuzeo i poslove zaštite graditeljskog nasljeđa i ostalih vrijednosti naše kulturno-povijesne baštine u Šibeniku i njegovu kraju. Ova je djelatnost bila vrlo teška, jer je to bilo vrijeme kada je svijest o nužnosti očuvanja te baštine kod ogromne većine stanovništva bila slabo razvijena. On ju je vršio s ljubavlju, ali s učinkovitošću, zaključuje Grubišić, koja je bila ograničavana tom sviješću i vremenom. Dodajmo tomu, trajno se zauzima za štovanje svetog Nikole Tavelića. Prvi turistički vodič „Šibenik, morsko kupalište i klimatsko lječilište“ 1925. godine upravo je napisao don Krsto Stošić, a iste godine na njegov prijedlog Šibenik je po Varošu je kupio kuću koju je pokonio Uboškom domu, au oporuci iz 1937. navodi da ostavlja sto tisuća dinara šibenskim siromasima. (prosječna tadašnja radnička mjesečna plaća iznosila je do 1500 dinara). I njegova oporuka pred smrt govori o tome kao i o njegovoj buntovnoj polemičkoj naravi. Naime, sve što je posjedovao ostavio je Uboškom domu i časnim sestrama, a svojoj rođenoj braći: 'Božji blagoslov, ukoliko ga zaslužuju'“ (Igor Belamarić, Šibenska sjećanja)


ŠIBENIK GRAD „Obavlja brojne službe: župnik je u Betini, koralni vikar u katedralnoj crkvi sv. Jakova, kapelan koludrica samostana sv. Luce, kapelan u crkvama sv. Ivana i Svetoga Duha u Šibeniku, biskupski je kancelar i tajnik te tajnik „Svećeničke uzajamnosti“, upravitelj je Apostolata sv. Ćirila i Metoda, često je biskupov delegat, obnaša dužnost bolničkog kapelana, pomaže župnicima i obavlja druge svećeničke dužnosti. Godine 1911. osniva i vodi do 1921. Katoličku đačku organizaciju, u kojoj su se, uz ostale, formirali književnici i društveni radnici Branko Storov, Cvito Škarpa i Božo Dulibić.Osnivač je pučke katoličke knjižnice „pavlinović“ 1916. koju vodi dvadesetak godina. Suradnik je u katoličkim društvima kao predavač i učitelj pjevanja. Bio je kraće vrijeme profesor svete umjetnosti i kršćanske arheologije te homiletike i katehetike na šibenskoj bogosloviji. Uza sve to vjeroučitelj je u župama i školama od 1910. do 1942.“ (Vladimir Lončarević, Glas koncila)

prvi put u svojoj povijesti dobio službene nazive gradskih ulica, koje je on odredio. ŽIVOTOM I DJELOM UVRSTIO SE U SAM VRH LISTE ZNAMENITIH ŠIBENČANA. O posljednjim danima don

Krstinog života fra Stanko Bačić napisao je: „Istog dana (13. prosinca 1943.) kad su saveznici bombardirali Šibenik i srušili kuću u kojoj se nalazio Gradski muzej kralja Tomislava, don Krsto je poslije podne napustio grad i otišao u Zaton, odakle je 15. prosinca seljačkim kolima prebačen u Tisno, gdje odsjeo u kući Stipe Crvelina pok. Mate. Iza toga, kako se čini, svakog je dana služio svetu misu u župnoj crkvi. U domaćinovoj je kući za vrijeme doručka 25. siječnja 1944., doživio srčani udar. U tom trenutku u kući se našla Šima Crvelin, Stipina žena. Ubrzo su stigli don Toma Perina, župnik, msgr. Rudolf Pian i ljekarnik Ante Obratov. Sutradan je tijelo don Krste sahranjeno u svećeničkoj grobnici u Tisnom, odakle su njegovi posmrtni ostaci 20. kolovoza 1948. godine preneseni i položeni u obiteljsku grobnicu na groblju svete Ane u Šibeniku.“ (fra Stanko Bačić, Zaslužni Šibenčanin don Krsto Stošić) Don Krsto Stošić iznimno je zadužio Krešimirov grad, koji je toliko volio i čijom poviješću se ponosio. Svojim se životom i djelom uvrstio u sam vrh liste znamenitih Šibenčana.

„Radio je u raznim područjima i organizacijama. Osim u vjeroučiteljskom (koji je odlično i savjedno obavljao neprekidno 33 godine, do 1942., preko 20 sati tjedno), propovjedačkom i ostalom duhovnom radu (obnašao je čak 23 razne crkvene službe i funkcije), bio je vrlo aktivan u gotovo svim šibenskim i kulturnim udrugama i događanjima u gradu (obnašao je 21 izvancrkvenu djelatnost) …Živio je zaista za druge, držeći se načela ne živjeti samo za sebe,što je teoretski i praktično posvjedočio. Najznačajniji je, svakako, njegov spisateljski rad, bogat i raznovrstan, posebno kao kroničara i publiciste. Tiskao je za života (od 1901. do 1942.) preko 300 jedinica, od toga 22 knjige, knjižice i sl. i oko 280 članaka, rasprava, prijevoda i dr. razasutih po brojnim časopisima, glasnicima, novinama, revijama. (Ivo Livaković, Poznati Šibenčani)

„Što je bio povod don Krsti Stošiću da napiše knjigu ('Krka'), domoljublje ili nešto drugo, nije potpuno jasno, no izgleda da ga je na to potaknulo vođenje stranih turista po Šibeniku i slapovima Krke, koje je, prema navodu fra Stanka Bačića, započeo 1921. godine. (…) Na kra-

ju, parafrazirajući riječi šibenskog biskupa Ante Ivasa, može se reći da je don Krsto Stošić istinski svjetionik brojnim putopiscima, ali i nezaobilazno svjetlo znanstvenicima koji se danas zalažu za zaštitu i očuvanje rijeke Krke“ (Drago Marguš, Rijeka Krka, pretisak)

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

59


MLADI

MODELI RADA S MLADIMA U ŽUPNOJ ZAJEDNICI

Susret mladih s papom Benediktom XVI. 2011. g. u Zagrebu PIŠE: don Gabrijel Jagarinec

S

vaka župna zajednica nastoji okupiti što veći broj mladih osoba koje će aktivno sudjelovati i dati svoj doprinos župi kojoj pripadaju. Nakon sakramenta sv. Potvrde jedan dio mladih doista živi i potvrđuje svoju vjeru. Nažalost, postoji i druga stvarnost. Dio mladih nakon primljenog sakramenta oprašta se s Crkvom, čak više ne dolaze ni na nedjeljnu sv. misu. Činjenično stanje predstavlja izazov svakom svećeniku da se posveti pastoralu mladih, kako bi pronašao način da pomogne svojim mladima u

60

župi, da nakon sakramenta sv. Potvrde pronađu svoje mjesto u župi, te da istinski svjedoče svoju vjeru i pripadnost Kristu. Svaka mlada osoba potrebita je pažnje i zato se s mladim osobama prije svega treba družiti. Potrebno je biti dio njih, jedan od njih, razumjeti ih, provoditi vrijeme s njima. Važno je osluškivati što ih konkretno zanima i koje aktivnosti vole. Ukoliko se našim mladima doista ponudi ono što iskreno vole, ponuđeni program može postati sredstvo evangelizacije i mjesto njihovog rasta u vjeri. Na taj način osjetiti će da su dio Crkve i sa još većim žarom dati će svoj doprinos župi kojoj pripadaju.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

U ovom članku želja mi je predstaviti neke modele i aktivnosti koji se već koriste na mnogim župama i biskupijama, te okupljaju veliki broj mladih. Uz pomoć tih sadržaja mladi će i dalje radosno i ispunjeno živjeti svoj kršćanski poziv.

Sport kao sredstvo evangelizacije Sport je najpopularnija aktivnost za mnoge mlade. On može biti izvrsno sredstvo evangelizacije ako ga se primjeni na pravi način. Sportom možemo doći do mladih koji su se udaljili od Crkve i ponovno ih oduševiti za ljepo-


MLADI smije biti samo sebi svrhom tj. potrebna je duhovna komponenta u radu. Molitva na početku svakog volonterskog rada je osnova kvalitetnog župnog volontiranja.

tu kršćanskog poziva. Preko sporta osoba se doista izgrađuje jer sportska igra potiče čovjeka da surađuje s drugima, da vježba kako bi napredovao, da prihvaća posljedice igre (pobjedu, poraz…), da poštuje one s kojima igra... U našim biskupijama svake godine igra se Katolička malonogometna liga. Ekipa (župa) koja osvoji prvo mjesto u svojoj biskupiji odlazi na Završnicu koja se ove godina održava u Puli. Vrlo je važno da sudionici KMNL ne napreduju samo kao nogometaši, nego da im liga doista pomogne i za njihov rast u vjeri. Sport je moguće ponuditi i djevojkama. U nekim biskupijama tako postoji odbojkaška liga za djevojke. Nemojmo zanemariti niti druge sportove poput stolnog tenisa i sl. Svaka sportska aktivnost mladima će pomoći da nastave svoj rast u vjeri i da se i nadalje okupljaju u svojoj župi.

Program „Mladi za mlade“ (Škola animatora) Nakon otvorenja Ureda HBK za mlade 2002. god. krenuo je pilot-projekt „Mladi za mlade“ u Požeškoj biskupiji koji je uspješno završio u srpnju 2003. god. Od tada pilot projekt je izrastao u Program „Mladi za mlade“ i sadrži sljedeće sadržaje: 1.Temeljnu formaciju animatora 2. Opću specijalizaciju animatora 3. Specijalizaciju animatora instruktora 4. Animatorsko ljeto Do danas program je proveden u svim nad/biskupijama u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Jedan od načina služenja Crkvi je biti animator. Što to znači animator i tko je animator? Lat. riječ anima znači duša, dakle animator znači dati dušu, dati život, pokazati

i približiti Krista drugoj mladoj osobi. Animator je osoba koja se dariva mladima i spremna je utrošiti život u odgoj mladih, dijeliti s njima iskustva, vrednote, nade, probleme. Animator je odgojitelj i nastoji kroz zabavu, igre i kreativne radionice dati duhovno – odgojne sadržaje i potaknuti ih na opće ljudske vrednote. Mladi su njegovo životno opredjeljenje i zato kažemo da je to poziv kojeg pokreće Božja ljubav. U našoj Šibenskoj biskupiji Škola animatora održava se svake druge godine. Nakon Opće specijalizacije, animator postaje osposobljen pomoći svom župniku u pastoralu i uključiti se u biskupijske aktivnosti. Animator služeći i animirajući želi živjeti život u punini i to odgojno iskustvo prenosi drugima.

Franjevačka mladež – Frama Frama je nastala u razdoblju poslije II. Svjetskog rata u Italiji te se do danas proširila po svim kontinentima. U Hrvatskoj postoji 20ak godina te broji oko 2 000 članova, u 80ak mjesnih bratstava.

Volontiranje Volontiranje doprinosi razvoju osobe u odgovornu odraslu osobu. Upravo način na koji se volonter daruje u svoj nesebični rad odlika je pravog kršćanina. Svaka župa pruža razne oblike i velike mogućnosti volontiranja. No, nije svaka župa za svaku volontersku aktivnost i zato treba paziti na to da se ostvaruju potrebe župe. Volonterstvo ne

Pobjednici Katoličke malonogometne lige

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

61


MLADI

Planinarski križni put Temeljno mjesto djelovanja je mjesno bratstvo (slično župnoj zajednici mladih). Ono ima tjedne susrete koji se sastoje od molitvenog dijela i tematskog dijela. Teme susreta biraju mladi. Susrete pripremaju mladi (izlaganje, rad po grupama, igrokaz itd.). Jedan od ciljeva je da se mlade uči odgovornosti (odgovorni su za život svoje zajednice), vođenju (moraju učiti kako voditi zajednicu, ali pri tome paziti na svakog člana i razvoj zajednice). Uz sve navedeno mladi su pozvani sudjelovati u liturgijskom životu župe (pjevanje, animiranje mise za mlade, čitanje misnih čitanja, predvođenje krunice i drugih pobožnosti, hodočašća…) Većina članova Frame su srednjoškolci i studenti. Mladima je zanimljivo poslije krizme biti u Frami zato što uzimaju aktivnu ulogu, osjećaju da stvaraju promjenu te da su aktivni članovi zajednice. Time se lakše identificiraju s njom i više se angažiraju u njenom životu. Također, duh jednostavnosti Frame približava Crkvu i vjeru mladima kao nešto što je sastavni dio života, a ne daleka i stara institucija. 62

Društvene mreže i digitalna tehnologija kao sredstvo evangelizacije Crkva je tijekom svoje dvotisućljetne povijesti uvijek pridavala veliku pozornost društvenoj komunikaciji i njezinim sredstvima. Pojava društvenih mreža, digitalnog „online“ svijeta, sve veća popularizacija interneta, uvelike može pomoći u promicanju evanđeoske poruke. Današnja Crkva prepoznaje potrebu za korištenjem novih sredstava komunikacije radi efikasnog informiranja vjernika. Osnovna je zadaća vjernicima pružiti kvalitetnu i objektivnu informaciju na relativno jednostavan i brz način. Društvene su mreže važan dio svakodnevnice velikog broja ljudi, posebice mladih. S obzirom na njihovu redovitu posjećenost virtualnog prostora, mladi su u njemu prilično dohvatljivi i dostupni. Omogućuju proširenje opsega djelovanja u radu s mladima, omogućuju povezivanje mladih unutar jedne župne

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

zajednice, omogućuju povezivanje župa, nad/biskupija, omogućuju dijeljenje ideja, informacija, svjedočanstava, omogućuju razmjenu iskustava i mišljenja i sl. Među aktivnostima u župi u kojima mladi mogu aktivno sudjelovati je uređenje župnog listića, župnog lista ili druge tiskovine na župnoj, dekanatskoj ili biskupijskoj razini. Pri tom dolazi do izražaja njihova stvaralačka kreativnost, spisateljski talent, sklonost umjetničkom izražavanju, novinarskom izričaju i grafičkom dizajnu, organizacijske sposobnosti, informatičke vještine… Razvija se osjećaj korisnosti i izgradnje zajednice, a njihov angažman istodobno je i doprinos evangelizaciji onih koji će tiskovinu čitati. Spomenimo i izradu portala župe koji omogućava svim korisnicima da jednostavno i brzo dođu do informacija o aktivnostima i životu svoje župe ili biskupije. Cilj je da što veći broj vjernika prisustvuje molitvenim susretima, klanjanjima, katehezama, sportskim aktivnostima, humanitarnim akcijama, volontiranju i drugim aktivnostima koje se odvijaju unutar uže ili šire crkvene zajednice. Upravo informacije na portalu župe pridonose ostvarenju zadanog cilja. Ured za pastoral mladih Šibenske biskupije uz navedene modele u radu s mladima svake godine organizira duhovne obnove, mjesečne kateheze za mlade u Katoličkom domu, mjesečna klanjanja (od ove godine svaki mjesec u drugoj gradskoj župi), molitvu za grad na tvrđavi sv. Mihovila, duhovne šansone, biskupijski susret mladih, susrete krizmanika s


MLADI biskupom, sportske susrete, odlazak na susrete hrvatske katoličke mladeži (ove godine u Dubrovniku)… U svim modelima rada s mladima važnu ulogu zauzima duhovni asistent tj. svećenik. Njegova je uloga da nadzire mlade kako određena aktivnost ne bi skrenula u krivi smjer (aktivizam koji guši duhovnost, kriva formacija, isticanje pojedinaca i sl.). Potrebno je neprestano biti s mladima kako bi se uspostavila stabilna zajednica. Svećenik je pozvan pratiti mlade i poticati ih u njihovom razvoju. U ovom članku navedeni su određeni modeli koji su koriste na mnogim župama i biskupijama. Postoji niz mogućnosti koji se mogu upotrijebiti u pastoralu mladih, a još nisu zaživjeli. Nadam se da će pastoralna briga za mlade omogućiti još više kreativnih sadržaja kako bi naši mladi nakon sakramenta sv. Potvrde ostali aktivni članovi svoje župe i uz pomoć vjere, koja je Božji dar, formirali se u savjesne i odgovorne ljude.

Duhovni ljetni kamp za mlade U ljetnim mjesecima mladima se pruža mogućnost sudjelovanja u duhovnom ljetnom kampu. Na području naše Šibenske biskupije postoje dva takva kampa. Jedan je na otoku Prviću, dok je drugi duhovni kamp Modrave. Animatori naše biskupije osobito su vezani za Prvić Luku gdje svake godine imamo „Prvičko ljeto“. Na otok Prvić dolaze grupe od oko 80ak mladih. Grupe se mijenjaju svaki tjedan, te dolaze mladi iz svih dijelova

Biskupijski susret mladeži Hrvatske. Cilj „Prvičkog ljeta“ je da svi sudionici kroz duhovni, edukativni i rekreacijski program osvježe svoju vjeru i odmoreni s plodovima nastave svoj rad i doprinos u svojoj župi. Modrave, duhovni ljetni kamp za mlade specifičan je robizonski pastoral mladih koji ih lišava suvišnih svakodnevnih konzumerizama kako bi se u iskrenom susretu sa sobom, Bogom i bližnjem vratili autentičnom kršćanstvu. Projekt na kojem je do sada sudjelovalo više od 5.5 tisuća mladih ovog ljeta održat će se dvanaestu godinu za redom. Na otoku Braču u mjestu Postira kamp za mlade vode redovnici Salezijanci. Već nekoliko godina kamp Postira okuplja katoličku mladež iz cijele Hrvatske. Planinarski križni put Ideja o križnom putu po planini javila se 1987. god. u zajednici mladih koja se okupljala na vjeronauku pri župnoj crkvi sv. Anastazije u Samoboru. Na prvom pohodu, 12. rujna, okupilo se osam sudionika. Planinarski križni put ubrzo se proširio na sve biskupije, tako

da danas postoji obiteljski križni put, križni put za mlade, braniteljski križni put… Svi ti križni putevi okupljaju i po nekoliko tisuća sudionika. Model Planinarskog križnog puta može nam poslužiti za razmišljanje kako je najvažnije krenuti s projektom. Ako je projekt doista od Boga, ubrzo će se pojaviti i plodovi. Plodove cjelodnevnih križnih puteva koji su proizašli od Planinarskog križnog puta vidimo u tome što okupljaju možda i najveći broj sudionika na nekoj pobožnosti. U Šibenskoj biskupiji svake godine subotom uoči četvrte korizmene nedjelje organizira se Korizmeni križni put za mlade. Križni put za mlade svake godine održava se u drugom dekanatu naše biskupije i okuplja velik broj mladih iz cijele biskupije. Mladi tijekom cijeloga dana razmišljajući o Isusovom križnom putu spoznaju da je Isusov križni put zapravo njihov životni put. Križni put tako postaje osobita pobožnost gdje se mlada osoba u vjeri izgrađuje. Križni put za mlade ove godine bio je od Rogoznice do Primoštena.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

63


KULTURA

ŠIBENIČE, BUDI DIJETE! PIŠE: Dubravko Jelačić Bužimski, književnik, Zagreb Međunarodni dječji festival jedan je od najljepših hrvatskih festivala; festival koji doslovce prekrije grad uzduž i poprijeko, raspe se po njegovim kamenim stubama, ulicama i trgovima. Uvijek sa svečanim otvorenjem na ljetnoj pozornici u prisutnosti uglednih ljudi politike, kulture i javnog života, neizbježnom festivalskom himnom te podizanjem festivalske zastave, stari Krešimirov grad pretvori se, kao u bajci, u znatiželjno i zaigrano dijete

64

Doista, dva tjedna koji nakon toga slijede, prepuni su događanja s gotovo desetak programa dnevno: dramskih, lutkarskih, plesnih, glazbenih, baletnih, folklornih, likovnih i književnih. Taj koloplet umjetničkog stvaralaštva za djecu, upotpunjen je i brojnim kreativnim radionicama u kojoj su djeca protagonisti. Pod paskom vrsnih mentora, oni postaju stvaraoci i prezentiraju svoje umijeće u posljednjim danima festivala. Sva ta događanja prati i festivalski okrugli stol s voditeljem na kojem se svaki dan iscrpno, argumentirano, često i vrlo polemički, analiziraju doga-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Festival je prvi put održan 1958. godine, kao realizacija inicijative i angažmana nekolicine zaljubljenika u umjetnost za djecu, ali se ubrzo prometnuo u veliki i složeni festivalski mehanizam od međunarodnog značaja. Utemeljena na tri nerazdružive komponente: djetetu, festivalskim zbivanjima i gradu, ta je multimedijalna kulturna manifestacija svojevrsna smotra onog najboljeg u stvaralaštvu za djecu i dječjeg stvaralaštva. Koncepcija i humanitarni ciljevi Festivala imaju tako punu podršku UNICEF -a i UNESCO -a i stalno pokroviteljstvo Predsjednika Republike Hrvatske. Festival je član Međunarodne udruge festivala - UNIMA -e i ASSITEJ -a. Festival se svih ovih godina znao suočiti s izazovima vremena i vlastitim dvojbama, kritički procjenjivati svoj rad i pozitivno o dgovoriti na brojne upite i poteškoće. I za Domovinskog rata, kada je rat potisnuo dječju igru, Festival je očuvao svoj kontinuitet nudeći radost, igru, nadu. A danas, oslanjajući se na vlastito iskustvo i respektabilne suradnike, te razumijevanje i potporu Grada, Županije, Ministarstva, medija i svih onih koji sudjeluju u njegovoj organizaciji, Festival traži nove i neistražene puteve u novo tisućljeće sa željom da i dalje pokreče, podstiče, unapređuje suodnos umjetnosti i djeteta.


KULTURA

Program za najmlađe đaji prethodnog dana, te se tako na specifičan način uokviruje visoka estetska razina tog jedinstvenog festivala u zemlji i svijetu. Dodatnu živost tom permanentnom festivalskom ugođaju daju nastupi artista iz cijelog svijeta, koji animiraju prolaznike u sklopu programa za ulice i trgove. No festivalski ugođaj traje i tijekom kasnih sati, kroz program namijenjen odraslima tako da je za cijelo to vrijeme Šibenik grad impregniran umjetničkim sadržajem. Na tako sam oblikovanom festivalu u svojstvu urednika za Dramski program proveo punih petnaest godina! Moja je dužnost bila da pogledam sve prijavljene predstave u kazalištima duž cijele Hrvatske. A njih je doista bilo u obilju. Prijavljivala su se velika i mala dječja kazališta, teatarske grupe, dječje predstave u teatrima koji inače ne njeguju taj repertoar, kulturno umjetnička društva, pa čak i školski ansambli i dječji vrtići. Te su se brojke obično kretale između 17 i 20 predstava, s time što je urednik po svojem diskrecionom pravu znao pogledati još poneku koja se činila zanimljivom. Osnovni

problem s kojim sam se suočavao bio je zapravo limitirajući broj koji sam mogao pozvati na Festival. Svega četiri! Nije lako bilo obaviti tu selekciju jer bio sam svjestan da ću neke oštetiti čak i kad smatram da zavređuju poziv. Često sam znao biti suočen i sa sjajnom, ali tehnički zahtjevnom predstavom s kojom se naprosto nije moglo gostovati. Kao zoran primjer navest ću predstavu Č.P.G A. Alana Aycbourna u režiji Renea Medvešeka u izvedbi Zagrebačkog kazali-

šta mladih. Krasna ali neprenosiva. Imao sam duge razgovore s tadašnjim ravnateljima teatra, ljudima iz Zagrebačkog ureda za kulturu jer sam tu predstavu naprosto želio dovesti u Šibenik. Kad sam slomio njihov otpor zbog troškova transporta, kao zadnja prepreka pojavio se prostor za izvedbu. Niti jedna od postojećih festivalskih pozornica nije bila dovoljno velika. No tada mi je na pamet pala sportska dvorana na Baldekinu. Nakon razgovora s Festivalsko upravom, u čemu mi je posebno razumijevanje i podršku davao tadašnji ravnatelj, Dragan Zlatović, upustili smo se u avanturu. I rezultat je bio jedan od nezaboravnih festivalskih događaja. Pred prepunom dvoranom djece i roditelja, razigrana i nadahnuta glumačka ekipa odigrala je možda najbolju Č.P.G.A. izvedbu na svojem jedinom gostovanju.

Po ulicama i trgovima je uvijek živo

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

65


KULTURA

Ljetna pozornica O čemu ovisi kvaliteta, ne samo dramskog, već i ostalih festivalskih programa? Prije svega o uspješnosti sezone kazališta s repertoarom dječjih predstava. Nastojao sam taj izbor učiniti intrigantnijim, tako što bih u godinama obljetnica velikih domaćih i svjetskih autora za djecu birao predstave napravljene prema njihovim djelima. Naravno, ako su i kazališta prilagodila svoj repertoar tim jubilejima. Tako je jedne godine većina predstava bila u znaku braće Grimm,

Ljetna pozornica Andersena, I. B.Mažuranić, što je na stanovit način bio i festivalski doprinos hommageu tim velikanima dječje literature. No nastojao sam biti otvoren i prema novim temama koje su izlazile iz tog zaigranog svijeta bajki, a prezentirale su često i gorki okus odrastanja u suvremenom svijetu. Egzistencijalna tjeskoba, usamljenost, strah od odrastanja, nesporazumi s roditeljima, problemi droge, nasilja i probuđene seksualnosti, svi ti motivi koji su u kvalitetnim izvedbama našli mjesto u hrvatskim kazalištima, bili su po-

Izložba likovne radionice 66

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

zvani na MDF. Kroz taj period kristalizirala su se neka autorska imena kako redatelja tako i kazališta. Gotovo da nije bilo godine, a da u Šibeniku nisu došli: Mala scena, Žar ptica, Zagrebačko kazalište mladih, Trešnja, Kazalašte iz Virovitice, Dječje kazalište Branko Mihaljević iz Osijeka, no sa svojim najboljim ostvarenjima sudjelovali su i Teatar Exit, Dječje kazalište Dubrava, Dubovačko kazalište Marin Držić, Varaždinsko kazalište i glumačke družine, Pinklec iz Čakovca i Inat iz Pule. Tko može zaboraviti sjajne


KULTURA predstave: Crvek i Mrvek, Hamper, Nadpostolar Martin, Č.P.G.A, I drvo će biti sretno, Brat Magarac, Ne, prijatelj koje je objedinjavala neiscrpna mašta Renea Medvešeka. Bile su to ionako više predstave njegovog estetskog i etičkog prosedea, od uobičajenih poetika kazališta u kojima je radio. Zatim inovativni komadi koji upozoravaju na ozbiljne i tjeskobne probleme odrastanja koje je Ivica Šimić realizirao u Maloj sceni. U dramski je program bila inkorporirana zaigranost i didaktična duhovitost Zijaha Sokolovića, onirična bajkovitost predstava Roberta Waltla, duboka emotivnost tekstova koje je režirao Dražen Ferenčina, te napokon dvostruka prisutnost Saše Anočića kao redatelja i glumca.. Svi su oni često bili pozivani jer me je kvaliteta njihovog posla na to naprosto obvezivala. Ono što je posebno potvrđivalo opravdanost takvog izbora bio je i poredak pet najboljih predstava kao rezime cjelokupne kvalitete festivalskih događanja, u kojem su po izboru dječjeg i odraslog auditorija najmanje dvije uvijek bile iz domaćeg dramskog programa. Za izbornika nema ljepšeg priznanja. Za nabrajanje sjajnih dramskih, lutkarskih, plesnih, folklornih i baletnih predstava inozemnog repertoara, ove su stranice naprosto nedovoljne. Da, na takvom sam Međunarodnom dječjem festivalu proveo toliko divnih godina. Jednu pak dimenziju proteklih festivala držim posebno zanimljivom, a to je okrugli stol

svakog prijepodneva. Na drugim festivalima toga nema ili nema u toj mjeri, jer uz brojne sudionike, izbornike, novinare i goste festivala, raspravlja se upoznaje, analizira i diskutira o programu prethodnog dana. Znalo je biti oprečnih stavova, ponekad i žustrih riječi i sučeljavanja, što je kasnije bilježio i festivalski bilten, ali je taj okrugli stol uz legendarnog moderatora Ivu Brešana, zaokružio i valorizirao ukupnost i estetsku razinu svih događanja. Danas, nažalost, živimo u vremenu u kojem društvena slika ne zaobilazi ni hrvatska kazališta. Shodno tome i njihove festivale. Ne želim u svojstvu nekog arbitra elegancije praviti skalu vrijednosti, no uz mnogo toga kvalitetnog, poput istinskog svijeta ideja, glumačke energije, mudrosti i maštovitosti redatelja, naši teatri kao i društvo u cjelini, egzistiraju okruženi brojnim problemima. Žive s ideološkim isključivostima, besparicom, otvorenom netrpeljivošću i mržnjom, lažima, klanovskom pokvarenošću i sektaškim igrama na „vaše i naše“ bez kraja i konca, koje ostavljaju brojne posljedice u du-

hovnom životu cijele zemlje. Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da je svih ovih godina moje nazočnosti, uz ostale sjajne sudionike i one koji su ga s ljubavlju i pažnjom vodili, Međunarodni dječji festival u Šibeniku bio toga lišen. To ga je činilo lijepim, iskrenim, nasmijanim, edukativnim i bajkovitim, jednom riječju, jedinstvenim festivalom u cijeloj zemlji. Kroz cijelo to vrijeme Festival i njegov grad ušli su mi pod kožu i ja od njih nikad ne mogu, niti želim otići. Legendarni pozdrav svakog otvaranja Festivala glasi: Šibeniče, budi dijete! Moja je jedina želja da se to ne mijenja, jer znam da ću ubuduće iz neke mirnije pozicije i dalje motriti da Festival to dijete i ostane.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

67


KULTURA

OBNOVA KATEDRALE

SVETOG JAKOVA Do kraja 2014. godine planira se izvršiti potpuna obnova unutrašnjosti centralne apside i svetišta, uključujući i glavni Oltar Majke od Suza. PIŠU: Vinka Marinković, konzervator dokumentarist Domagoj Mudronja, viši konzervator geolog Hrvatski je restauratorski zavod početkom rujna 2012. godine započeo s dokumentacijom, istraživanjima i probnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na kamenoj plastici u unutrašnjosti prezbiterija i glavne apside katedrale Sv. Jakova u Šibeniku, jednom od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske. Svoje je svjetsko priznanje šibenska katedrala dobila 2000. godine, upisom na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. Prema planu radova, u idućih sedam godina obnova će obuhvatiti cjelokupno unutrašnje kameno oplošje i 68

kameni inventar katedrale. U njoj sudjeluju konzervatori-restauratori specijalizirani za kamenu plastiku, konzervatori (geolozi, kemičari, arhitekti, povjesničari umjetnosti) iz Restauratorskog odjela Split, Prirodoslovnog laboratorija, Odjela za graditeljsko naslijeđe i Informacijsko-dokumentacijskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda te vanjski suradnici. Krajem 2012. godine su provedena istraživanja s ciljem određivanja sastava onečišćenja na kamenu, prisutnosti štetnih vodotopljivih soli u kamenu, ispitivanja fizikalnih svojstava kamena te istraživanja sastava polikromije na kamenoj plastici u unutrašnjosti prezbiterija i glavne apside katedrale Sv. Jakova u Šibeniku. Ova istraživanja nastavljaju se na ona koje je krajem 1970-tih proveo tadašnji Laboratorij za konzervatorska istraživanja pri Restauratorskom zavodu Hrvatske, ustanovi čijom je fuzijom sa Zavodom za restauriranje umjetnina 1996. godine

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

osnovan Hrvatski restauratorski zavod. Na samom kamenu određenom kao organogeni vapnenac najprije je mjereno svojstvo vodoupojnosti. Postupak se vrši tzv. Karstenovim cilindrima. Kako je apsorpcija vode materijala vezana uz strukturu pora materijala, ovim mjerenjem dobivaju se podaci o stanju materijala. Ta se metoda najčešće koristi prije i poslije tretmana učvršćenja i zaštite kamena, kako bi se procijenila učinkovitost tretmana. Mjerenja su pokazala minimalnu vodoupojnost kamena od svega 0,11 ml/min. Potom su uzeti uzorci za određivanje prisutnosti štetnih vodotopljivih soli u kamenu i fugama. Provedena je kemijska analiza aniona i kationa u vodenim otopinama uzoraka. Osim iona, određivane su i mineralne faze soli metodom rendgenske difrakcije. Iz dobivenih rezultata zaključeno je da su uzorcima kamena prisutni sulfati u štetnoj količini koji su rendgenskom difrakcijom određeni kao gips (kalci-


KULTURA Početkom 2013. godine započela je prva faza konzervatorsko-restauratorskih radova koja je obuhvatila unutrašnje oplošje glavne apside s polukupolom te bočne (sjeverni i južni) pregradne zidove svetišta. Do sada je izvedeno uklanjanje cementih sljubnica i nanosa, djelomično lasersko čišćenje kamena i pozlate te kemijsko čišćenje polikromije. jev sulfat) te thenardit (natrijev sulfat). U fugama osim sulfata prisutni su kloridi te nitrati u štetnim količinama. Usporedno s ovim analizama izvršeno je i termografsko snimanje u suradnji s Fakultetom elektronike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, kako bi se odredila područja s većom količinom vlage. Na temelju ovih ispitivanja moći će se odlučiti o načinu te mjestima gdje je potrebno uklanjanje odnosno neutralizacija soli prisutnih u kamenu. U fugama su određene štetne koncentracije svih soli pa je stoga preporučeno njihovo uklanjanje i zamjena novima. Osim mjerenja udjela soli određivan je i sastav te debljina crnih i bijelih kora na kamenu, koje su se najviše formirale na isturenim dijelovima kamene plastike: kapitelima, reljefima i profilacijama. Metodom rendgenske difrakcije sastav crnih kora određen je kao gips i čađa. Analizom poprečnih presjeka optičkom mikroskopijom ustanovljeno je da su takve kore debljine u prosjeku oko 30 µm. Bijele kore sastoje se od rekristaliziranog kalcita a debljine su i nekoliko centimetara. Prisutnost ovih kora, te njihova debljina

izravan su dokaz o stoljetnom prodoru vode u unutrašnjost katedrale, njenom abrazivnom djelovanju na kamen te naposljetku ponovnoj kristalizaciji otopljenog kalcita na mjestu isparavanja vode. Sastav pigmenata i pozlate koji se nalaze na posvetnim križevima centralne apside i zoni južnog pregradnog zida prezbiterija određivan je metodom rendgenske fluorescentne spektroskopije uz polarizacijsku mikroskopiju. Tim ispitivanjima bijeli je pigment određen kao olovna bijela. Kao žuti i crveni pigment korišteni su žuti i crveni željezni oksid te cinober, dok je kao plavi pigment korišten azurit. Sastav pozlate određen je kao legura zlata i bakra. Na dvadeset i tri područja napravljene su probe čišćenja kamena i polikromije i pozlate na njemu, te su izvedeni probni rekonstruktivni radovi i zahvati fugiranja sljubnica. Na temelju provedenih istraživanja i probnih radova donesene su smjernice za cjelokupnu obnovu unutrašnjeg oplošja katedrale i kamenog namještaja te je izrađen elaborat konzervatorsko-restauratorskog zahvata centralne apside i prezbiterija.

Početkom 2013. godine započela je prva faza konzervatorsko-restauratorskih radova koja je obuhvatila unutrašnje oplošje glavne apside s polukupolom te bočne (sjeverni i južni) pregradne zidove svetišta. Do sada je izvedeno uklanjanje cementih sljubnica i nanosa, djelomično lasersko čišćenje kamena i pozlate te kemijsko čišćenje polikromije. Vrši se zamijena nepovratno oštećenih kamenih blokova na sjevernom pregradnom zidu te rekonstrukcija reljefa s motivom Biskupskog sjedišta prema povijesnim izvornicima. Do kraja 2014. godine planira se izvršiti potpuna obnova unutrašnjosti centralne apside i svetišta, uključujući i glavni Oltar Majke od Suza. Osim radova u unutrašnjosti, usporedno se provode pripreme za sanaciju vanjskog dijela polukupole centralne apside kako bi se spriječio prodor vlage i kišnice, koja je jedan od glavnih uzroka propadanja kamena. Konzervatorsko-restauratorski radovi odvijaju se pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Šibeniku te Vijeća za kulturna dobra, uz financijsku podršku Ministarstva kulture i Šibenske biskupije.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

69


MISIJE RAZGOVARAO: don Stipe Perkov Don Tomislave, vi ste animator, koja je uloga biskupijskog animatora pri Papinskom Misijskom Djelu?

Don Tomislav Puljić biskupijski animator Papinskog Misijskog Djela:

ŽUPA KOJA NEMA MISIJSKU SVIJEST NE ZASLUŽUJE ZVATI SE ŽUPOM Crkva je u svojoj biti misijska, prvi misionar bio je Isus Krist, koji je poslan u svijet da navijesti Radosnu vijest spasenja; Crkva šalje u ovaj današnji svijet misionare kako bi mu navijestila vjeru u Boga po Isusu Kristu. „Župa koja nema misijsku svijest, ne zaslužuje zvati se župom“ – veli papa Franjo. Za širenje misija u svijetu posebno se brine na razini cijele Katoličke Crkve ustanova Papinsko Misijsko Djelo sa sjedištem u Vatikanu. Treba reći da su i Hrvati doselivši se u ove krajeve primili vjeru i krštenje od misionara koji su došli iz Rima i Ravene. Za animatora za misijsko djelovanje u Šibenskoj biskupiji imenovan je don Tomislav Puljić, župnik Srca Isusova na Baldekinu. On će nam reći iz prve ruke što i kako se radi na misijskom planu u našoj biskupiji.

70

Sama riječ govori: trebao bih biti animator, pokretač misijskog djelovanja, u prvom redu kod župnika o kojima puno ovisi kako će se vjernici odnositi prema misijama, misionarima, dakle naviještanju Evanđelja. Župnici su kao i vjernici po svome krštenju misionari. Treba tu svijest češće posvijestiti osobito prigodom Misijskog dana. Trudim se opravdati službu misijskog animatora u šibenskoj biskupiji, zapravo nastavljam djelo prijašnjih animatora don Ante Lovrića i fra Ante Vukušića. Koliko je u šibenskoj biskupiji nazočna misijska svijest? Ima je, u nekim župama više u nekim manje, ovisi o župniku koliko je on protkan misijskim duhom. Neki oduševe svoje vjernike s misijskim propovijedima, raznim akcijama za misije upriličujući i susrete s misionarima. Na tu temu ispričat ću jednu anegdotu. U župu bio je pozvan jedan misionar da župljanima ispriča svoje svjedočenje i svoj rad u misijama. Toliko je zanio svoje slušatelje da su neki poželjeli iz tih stopa poći u Afriku među urođenička plemena. Među njima bio je i jedan postolar, praktičan vjernik, čovjek u godinama i nije mogao u misije, ali je htio nešto neobično učiniti za misionara čije ga je svjedočenje oduševilo. Pozvao ga u svoju postolarsku radionicu i rekao mu pružajući novi par postola: Evo vam poklanjam ove postole, kad ja ne mogu tamo otići i širiti Veselu vijest, neka idu moji postoli. Obujte ih i u njima hodajte od sela do sela propovijedajući veličanstvena Božja djela. Vas i ove postole na vašim apostolskim nogama pratit će moja molitva. Sretno! Što je najvažnije u misijskom djelovanju, koji je prioritet? Najvažnija je molitva, nju ne može ništa zamijeniti. Moliti, moliti, a to može svatko. Zatim prikazivati Bogu svoju muku, patnju, bolest za uspjeh misija. Bez Božje pomoći ne može se misionariti tj. širiti Božje kraljevstvo. Jesmo li svjesni mi kršćani da dvije trećine čovječanstva

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


KULTURA nisu čuli za Evanđelje. Samo s Božjom pomoći ono se može proširiti do na kraj svijeta te biti jedno stado i jedan pastir. Poslije molitve i prikazivanja Bogu svojih žrtava za žirenje Božjeg kraljevstva na zemlji dolaze materijalna dobra i novčana sredstva koja su samo sredstvo kako bi se pomoglo nahraniti gladne, napojiti žedne, odjenuti gole, školovati neuke, izliječiti bolesne… Takvih je mnogo u svijetu, što činimo za njih? Ima raznih načina kako se naši vjernici mogu uključiti u misijsko djelo, što biste Vi preporučili? Svaka župa bi trebala osnovati misijsku zajednicu u kojoj se moli za misije i čine druga korisna djela, npr: pretplatiti se i čitati mjesečnik „Radosnu vijest“ u kojem se piše o misijama, misionarima, doznaju se vijesti iz dalekih misijskih područja. Svake godine uoči Božića tiska se misijski kalendar, jednolisni ili dvanaestlisni, božićne čestitke, postoji misijska krunica, molitvenici i druge devocionalije. Kupujući ih direktno pomažemo misije. Postoji li ta svijest kod naših vjernika? Kako je uređena hijerarhija Papinskih Misijskih Djela u Hrvatskoj a kako na razini

opće Crkve? Postoji centrala u Zagrebu za Crkvu u Hrvata, a središnji ured Papijskog Misijskog Djela nalazi se u Vatikanu. Na godišnjoj Skupštini svaki biskupijski animator daje izviješće o misijskom radu u njegovoj biskupiji. Preko Centrale daju se i novčana sredstva za misije, što je puno bolje nego da se mimo Centrale, pojedinačno šalju sredstva po nekim vezama, što se onda ne može evidentirati. Sve, programi i materijalna sredstva, trebaju ići preko Centrale, samo tako može sve biti čisto. Inače Papinska Misijska Djela imaju tri grane: a. Ad gentes, tj. briga za širenje Evađelja ( to je posebno sažeto u Misijsku nedjelju u listopadu), Djelo sv. Petra ( pomoć svećeničkim kandidatima u misijskim zemljama) i Sveto djetinjstvo (djeca iz imućnijih država pomažu svoje siromašne vršnjake u misijskim zemljama). Koliko je misionara u stranim zemljama iz naše domovine Hrvatske? Iako neke naše biskupije oskudijevaju u svećeničkim i redovničkim zvanjima, naša Domovina trenutno u misijama ima oko sto misionara i misionarki, najviše u Africi i Aziji. Sad su u našoj biskupiji trojica misionara koji su se vratili iz

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

71


MISIJE misija, fra Božo Ćurčija, fra Ante Vukušić i fra Stojan s Visovca. Nastojim, kad god dođe neki misionar iz misija u naše krajeve, da ga pozovem u župu te preko župne mise govori o svome radu u misijama. Vjernici ih rado prime, slušaju i pomognu. Naši vjernici tada čuju u kako nemogućim uvjetima žive i rade misionari: neki su u stalnoj životnoj opasnosti, toliki su ubijeni, prijete im razne smrtonosne bolesti (malarija), stanuju u neprimjerenim nastambama, uvijek u siromaštvu i oskudici, što imaju sve dijele sa domicilnim stanovništvom… Trude se da im podignu bolnice, tvornice, škole (preko milijardu ljudi je u svijetu nepismeno).

sada ta akcija se provodi samo u dvije župe, Murteru i Baldekenu. Pred Bogojavljenje djeca u ove dvije župe pohode 1200 obitelji… U mojoj župi već šest godina sudjeluje u toj akciji od 50 – 60 djece i po tridesetak pratitelja. Svake godine djeca prikupe oko 3000 E. Naša župa školuje više od 150 sirotinjske djece u misijama. Kod nas u Hrvatskoj godišnje školovanje jednog djeteta stoji oko 8000 E a u Africi samo 100 E. Treba više solidarnosti i osjećaja za potrebne, svijet bi izgledao puno bolje kad bi bilo više zauzetosti za druge. Misionari se na tome zadatku trude vršeći Isusovu zapovijed: Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje… i :

Pjevači Betlehemske zvijezde, djeluju u nekim našim župama, o čemu se radi? Ta je akcija proširena po cijelom svijetu, a u Hrvatskoj se tek odnedavno pomalo uvodi. Radi se o djeci koja u božićnom vremenu, uglavnom uoči Bogojavljenja, idu u prijavljene obitelji, pjevajući božićne pjesme i čestitajući ukućanima sretan Božić i Novu godinu. Tom prigodom djeca skupljaju priloge za siromašne vršnjake u misijskim zemljama. U Šibenskoj biskupiji za

Štogod ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.

72

Pomognimo im kako bi lakše ostvarili Božju volju o uspostavi njegova kraljevstva mira i ljubavi već na ovome svijetu u kojem bi bilo ljepše i sigurnije živjeti i nama ovdje.

Pjevači Betlehemske zvijezde Župe Murter

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE

BISKUP JERONIM MILETA ZA VRIJEME DRUGOGA SVJETSKOGA RATA

PIŠE: Mr don Ante Skračić

Već 1941. neki svećenici su bili zatvoreni, župnici: Danila, Nevesta. Drugi su bili internirani u Italiji (don Ante Mikulić, don Nikola Kuvač, fra Stanko Huljić, don Bare Vidov). Normalna pastorizacija bila je poremećena.

Vihor Drugoga svjetskog rata zahvatio je Šibenik u travnju 1941. godine. Tada je kapitulirala Kraljevina Jugoslavija i proglašena Nezavisna Država Hrvatska. U Šibeniku je to stanje trajalo svega nekoliko dana, jer je uskoro stigla talijanska vojska. Italija je odmah pokazala što želi: anektirala je Dalmaciju i trudila se „očistiti je od svega što nije talijansko“. Tako su već u prvom naletu u Šibeniku bili zatvoreni istaknuti Hrvati. Biskupija (zajedno s Apostolskom administraturom Zadarske nadbiskupije – U daljnjem tekstu Administratura[1]) politički je bila podijeljena u dva dijela: dio uz more bio je u sastavu Italije, a unutrašnjost u sastavu NDH-e. Tako je bilo barem na papiru, jer je i u tom dijelu talijanska vojska „držala red“. Često puta i uz pomoć četnika. Nakon što je Njemačka u lipnju 1941. objavila rat Sovjetskom Savezu, nezadovoljni komunisti počeli su odlaziti u partizane. Talijani su se ovdje predstavljali kao „veliki katolici“ (učitelji su predvodili djecu na školsku misu). Stvarnost je bila drukčija. U fašističkoj Italiji bili su veoma zategnuti odnosi između Crkve i Države. Istaknuti članovi Katoličke akcije bili su zatvarani. U povjerenju Mussolini je govorio, da treba razračunati s Crkvom čim završi rat. SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

73


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE Talijanska strahovlada Ovdje su Talijani zaveli strahovladu: škole su bile na talijanskom jeziku, jer je to bio službeni jezik, mnogi su bili zatvoreni, otvoreni su logori za one kojima je netko bio u partizanima, ali ne samo za njih (Zlarin, Molat). Strahote rata osjetile su se već na samom početku. Tako 9. kolovoza 1941. župnik Nadina (Administratura) „Tuži se što svećenici od karabinjera moraju tražiti dozvolu za svaki korak. U opasnosti su životi katolika, a osobiti svećenika od četnika i komunista“[2]. Već 1941. neki svećenici su bili zatvoreni, tako župnici Danila, Nevesta. Drugi su bili internirani u Italiju (don Ante Mikulić, don Nikola Kuvač, fra Stanko Huljić, don Bare Vidov, Administratura). Normalna pastorizacija bila je poremećena. Tako 2. studenoga don Šime Vlahov: „Moli izvijestiti Gačeležane da ih neće privremeno posluživati radi strijeljanja nekih u Vodicama“[3] Župni ured Nunić (Administratura): „Javlja o smrti don Ive Kranjca, kojega su ubili četnici“[4]. U takvim prilikama Biskup šalje telegram Mussoliniju za pomilovanje Frane Belamarića i drugih[5]. Godina 1942. donijela je nove teškoće. Jedina utješna vijest je bila što iz Zadra javlja guverner Bastiniani da je pomilovao osuđenike na smrt (Aleksa, Berger, Manojlović)[6]. Druge vijesti unose zabunu. 74

Tako su potjerani sa „teritorio nazionale“ svećenici don Baldo Violić, don Vojko Devetak i don Roman Lukin, dok don Aleksandar Čepin mora odseliti u Njemačku, jer je tamo rođen.

Župnici po župama imaju razne teškoće. Župnik Obrovca (Administratura) potjeran je sa župe. Župnu kuću u Kijevu zauzeli su partizani, a u Raslini Talijani. Isti su uselili u župnu kuću u Docu u Šibeni-

Biskupov protest na fašistički masakr 16. XI. 1942. u Primoštenu Dva dana poslije fašističkog masakra, 18. studenog 1942. biskup Mileta šalje protestno pismo guverneru Dalmacije Bastinianu u Zadar u kojem stoji da su njihovi vojnici u Primoštenskoj župi gore navedenog datuma ubili 57 civila, spalili 300 kuća i odveli u zarobljeništvo 150 muškaraca što je barbarski čin, gori nego što je činio zloglasni Atila. Biskup moli guvernera Bastiniania da o svemu izvijesti nadležne u Rimu i da se ovakva zlodjela više ne događaju.

Crkva Sv. Jurja u Prhovu

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE Internirani svećenici U Vrpolju kod Knina četnici su crkvu sv. Jakova upotrijebili za stanovanje i kuhinju, a sakristiju za puškarnicu. ku. Župnik Zlopolja javlja da mu je bio nemoguće ostati na župi pa se sklonio u Sinj, a fra Lujo Prilep sklonio se u Drniš. U Urudžbenom zapisniku ima najviše molbi upućenih Biskupu za posredovanje, na primjer Stane Bumber moli biskupa da je izbavi iz internacije. Župnik Žirja moli biskupa da se zauzme za 32 mladića, koji su uhapšeni u Žirju[7]. Župnik Jezera moli biskupa da se zauzme za dvije uhapšene župljanke[8]. Kate Šeparović moli Preuzvišenoga da posreduje da je puste iz tamnice. Župnik Mirlovića javlja o opustošenjima što su ih učinili partizani. U našem razmišljanju godinu 1943. podijelit ćemo na dva razdoblja. Prvo je do kapitulacije Italije (8. rujna), a drugo nakon toga datuma.

U prvom razdoblju posebno nas zanima životni put dvojice svećenika: don Miloša Čulina i don Ante Juričeva. Dana 13. ožujka Komanda karabinjera iz Vodica javlja da su pritvoreni svećenici Čulin i Juričev. Nakon toga oni biskupu pišu iz šibenskog zatvora o svojim izgubljenim nadama za oslobođenje, te o nevoljama i oskudici. Poslije su prebačeni u Zadar, a don Šime Duka (tajnik zadarskoga nadbiskupa) javlja o njihovom stanju[9]. Vojni sud u Zadru (u mjesecu lipnju) poziva našega biskupa da dođe svjedočiti u njihovoj parnici. Juričev je osuđen na koncetracioni logor na Molatu, a Čulin na logor u Italiji. Juričev se javlja iz logora na Molatu i piše o svom teškom položaju. Dana 16. srpnja biskup šalje molbu prefektu u Zadar da oslobodi Juričeva iz logora. Čulin se javlja iz Parme (Italija) i izvještava o svom lošem stanju. Nakon kapitulacije Italije, Juričev dolazi u Šibenik, gdje je

bio biskupov tajnik i duhovnik bolnice. Tek u ožujku 1944. stiglo je pismo iz Njemačke u kojem Čulin javlja da je oslobođen. Prilike u kojima su živjeli ostali svećenici Vidjeli smo kako je bilo svećenicima u logoru na Molatu, ali ni drugima nije bilo lako. Župnik Radošića žali se da ga komesar tjera sa župe[10]. Župnik Drniša javlja „da je fra Jerko Paparić izbjegao iz partizanskih ruku“. U Vrpolju kod Knina četnici su crkvu sv. Jakova upotrijebili za stanovanje i kuhinju, a sakristiju za puškarnicu. Fratri iz Splita javljaju „da su vikari Blizne i Bristivice morali napustiti svoje župe“. Župnik iz Primorskog Doca javlja da je „radi velike opasnosti napustio župu“. Župnik Medveđe (Administratura) javlja da se u župnoj kući nastanila talijanska vojska. Svećenik Kaić javlja da ne može poći u Tribunj, jer je to za nj pogibeljno. Župni ured Drniš:

U mjesecu studenom 1943. počela su bombardiranja. Izvodili su ih Angloamerikanci sa svojih baza u Italiji. Teška situacija bila je i u prosincu, pa su mnogi Šibenčani potražili privremeno sklonište u okolnim mjestima. SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

75


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE „Javlja o župnicima koji su se sklonili u Drniš“. Seoski glavar iz Vinjerca (kod Obrovca) (Administratura) javlja da je nestao župnik. Dakako, nisu navedene sve nevolje što su ih proživljavali naši svećenici u vrijeme talijanske okupacije. Najviše je toga ostalo nezapisano. Ipak, ovo nam je korisno znati da znamo vrednovati rad onih koji su djelovali u tom vremenu. Život Božjega naroda Što se tiče života Božjega naroda situacija nije bila ništa bolja. Već su spomenute intervencije pojedinih svećenika za narod. To već samo po sebi dovoljno govori. Navedimo još sljedeće: neki župnici javljaju o tragičnom stanju pučanstva, biskup piše Guverneru u Zadar da ukine uredbu po kojoj sela Šibenske općine ostaju bez hrane[11]. Ni to još nije bilo najgore. Strijeljanja nisu bila nepoznata. Tako znamo da su u Piramatovcima bila strijeljana četvorica, a Općina šalje popis strijeljanih u Konjevratima. Logori na Molatu i Zlarinu su puni. Tu žalosnu situaciju otežava vijest da se internirani muškarci od 21. od 50. godine života smatraju taocima, ako imaju nekoga svoga u partizanima. Situaciju koja je po sebi teška još više otežavaju partizani. Tako su u veljači 1943. napali Radošinovce (naselje Benkovca Administratura). U Vatikanskom arhivu pod 76

Velik broj stanovnika Šibenika ostao je pod ruševinama te su poslije otkopani i zajedno sahranjeni tek 2 godine poslije, 13. prosinca 1945. brojem A.E.S. 3436/43 čuva se molba za intervenciju za pomilovanje taoca osuđenih na strijeljanje. Dokument je poslan iz Šibenika 20. 05. 1943. Naime, partizani su u okolici Šibenika srušili 66 telegrafskih stupova. Za svakoga od njih Talijani su odlučili strijeljati po 3 taoca, dakle ukupno 198 ljudi. Biskup je kardinalu Maglioneu poslao brzojav i zamolio ga da intervenira. Učinjeno je što je bilo moguće. Msgr. Tardini bio je u talijanskom veleposlanstvu. U Arhivu nema ništa zabilježeno o uspjehu intervencije. Međutim, privatno sam saznao da je intervencija uspjela. Otišli Talijani – došli Nijemci Kapitulacijom Italije rodile su ne nove nade, ali su ih pratile

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

O bombardiranju, svjedoči i gornji izvod iz Matične knjige umrllih Župe Katedrala, gdje je 13. prosinca 1943, upisan velik broj imena uz napomenu “Ostali po ruševinama”.


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE i nove teškoće. Nade su bile u tome što je naše područje ušlo u sastav hrvatske države. Činjenica, što je zajedno sa hrvatskom vojskom došla i njemačka, prouzrokovala je veliko razočaranje. Od dopisa Ordinarijatu upadaju u oči molbe za intervenciju radi izbavljenja iz zatvora. Tako župnik Rogoznice moli biskupa da se zauzme za dva njegova župljana[12], a župnik Betine za njegova brata. U Kninu u njemačkom zatvoru bio je zatvoren naš klerik Jadran Karađole[13]. I u tom slučaju biskup je intervenirao, ali je zatvorenik pušten tek kad je teško obolio. Umro je od posljedica zatvora. Ratne prilike, pogotovo manjak povezanosti, prouzročile se veliki nedostatak hrane. I u ovom slučaju biskup je činio što je mogao, ali je to išlo teško, jer nitko nije imao dovoljno. U mjesecu studenom 1943. počela su bombardiranja. Izvodili su ih Angloamerikanci iz svojih baza u Italiji. Među prvim žrtvama bombardiranja bila je bolnica. Krajem studenoga ponovio se napad na bolnicu. Biskup je tom prilikom protestirao. Protest je prenio Hrvatski narod (Zagreb) i Novo doba (Split). Napadi su bili strašni. Tako je - samo u napadu krajem studenoga - poginulo oko 300 osoba. Teška situacija bila je i u prosincu, pa su mnogi Šibenčani potražili privremeno sklonište u okolnim mjestima[14].

Četnici ubili tri svećenika U godini l944. nastavljaju se bombardiranja. Osim po Šibeniku, bombe su padale po Kninu (osobito mnogo), Drnišu, Primoštenu i Zlarinu. Rat nosi svoje žrtve. Od posljedica njemačkoga zatvora umro je klerik Jadran Karađole. Četnicu su ubili dva svećenika: don Antu Juričeva i don Ivu Jurčeva[15], a mjesec dana kasnije župnika Primoštena, don Ivana Šarića. Partizani su napali i ubili fra Ivana Romca[16]. Od posljedica granatiranja vlaka (što su izveli Saveznici) ranama je podlegao fra Krsto Bazo. Ni ostalima nije bilo lako. Četnici su odveli don Mira Cukrova. Tijekom 1944. god. stigle su na Ordinarijat mnoge molbe u kojima se traži da Biskup posreduje. Župnik Zlarina preporučuje „jadne ljude što su (od Nijemaca) dovedeni u Šibenik“. Župnik mjesta Sali (Administratura) zalaže se za ljude što su ih Nijemci odveli u Šibenik. Župnik Pašmana (Administratura) zanima se za sudbinu sedmorice ljudi što su ih Nijemci zarobili. Unesene su i dvije zahvalnice. Čovjek iz Križevaca zahvaljuje Biskupu što ga je spasio, a jedan Tišnjanin zahvaljuje za svoje oslobođenje. Dana 3. studenoga 1944. u Šibenik ulaze partizani. Time je praktično završen rat u šibenskoj okolici. Slijedi poraće koje će donijeti nove probleme. O tome ćemo pisati u slijedećem broju.

Biskup Mileta učinio je puno više nego što je ovdje spomenuto. Ja sam naveo samo ono što je protokolirano u Urudžbenom zapisniku. Ako netko zna još za koje zauzimanje Biskupa u prilog zatvorenika, lijepo molim da mi javi. Bit ću od srca zahvalan za svaku poslanu informaciju. IZVORI: [1] Budući da je Zadar (sa još 4 župe) nakon I. svjetskoga rata došao pod Italiju, to je sav preostali teritorij Zadarske nadbiskupije – u crkvenom pogledu privremeno – bio povjeren Šibenskom biskupu. To se zvalo Zadarska apostolska administratura. [2] Urudžbeni zapisnik 2483/41. [3] Isto 3152/41. [4] Isto 3621/41. [5] Isto 3586/41. [6] Isto 1133/42. [7] Isto 3057/42. [8] Isto 3063/42 [9] Isto 1053/43 [10] Isto 323/43 [11] Isto 1290/43 [12] Isto 1668/43 [13] Isto 1862/43 [14] MARICA KARAKAŠ OBRADOV, Saveznička Bombardiranja Šibenika u Drugom svjetskom ratu, u ISTI, Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Saveznički zračni napadi na Nezavisnu Državu Hrvatsku, Zagreb 2008. [15] Isto 578/44 [16] Isto 646/44

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

77


ŽUDIJE

Vodički Festival žudija Vodički Festival žudija je skup čuvara Kristova groba koji njeguju ovaj pobožni običaj u korizmenom vremenu kroz Sveto trodnevlje. Tradicionalno se održava već 14. godinu zaredom na Uskrsni ponedjeljak. Idejni začetnik festivala žudija koji je pokrenut u Vodicama 2001. godine je akademski fotograf Šime Strikoman iz Vodica, poznat po svojim milenijskim fotografijama. Kako se svake naredne godine broj sudionika povećavao, prvotni naziv "Susret žudija Dalmacije" prelazi u „smotru“ a od 2008. g. u „festival“. Prvih šest smotri održano je u Vodicama, a onda su organizatori zaključili da bi program mogao postati monoton ako se održava uvijek u istom gradu, te su se 2006.godine predstavnici župa dogovorili da se festival svake godine održava u drugoj župi kako bi svi imali priliku upoznati se s običajima drugih, s tim da se svake šeste godine održava u Vodicama gdje je sve i započelo. 78

Svako mjesto njeguje svoje običaje koji se razlikuju od drugih župa. U pojedinim mjestima Čuvari Kristova groba su u narodnim nošnjama (Vrlika, Tisno...), drugdje su u mornarskim odorama (Opuzen, Vlaka, Komin...), dok su većinom u odorama rimskih vojnika. Pojedine župe obnavljaju svoje običaje poput Knina i Tribunja. Na festivalu sudjeluje i jedina skupina čuvara iz BiH, iz Vareša, od 2007.godine. Festival svake godine privlači sve više sudionika i može se očekivati da će za koju godinu na festivalu biti sve župe koje njeguju običaje Čuvara Kristova groba iz Hrvatske. Cilj festivala je da prikaže uskršnje običaje čuvara Kristova groba, čime se doprinosi očuvanju tradicije, vjere, ali i kulturnoj i turističkoj promidžbi Dalmacije, Hrvatske pa i šire. Festival nije natjecateljskog duha i u njemu nema pobjednika ni poraženih, u njemu su svi originali. Geslo festivala je „Ljubite jedni druge“, a proizlazi iz Isusove zapovijedi ljubavi. On nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi, da vidimo kakva je to ljubav i da takvom ljubavlju i mi ljubimo jedni druge. To je ljubav koja nikad ne prestaje. Vrijednost i atraktivnost festivala otkrila je i HRT, te je 2010.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


ŽUDIJE godine izravno prenosila festival. Ove godine festival se održava u Vrlici i očekuje se rekordan broj župa koje će sudjelovati na festivalu, njih čak 35, s preko 1000 sudionika. Predviđen je mimohod i smotra žudija, te snimanje milenijske fotografije Šime Strikomana. Kulminacija festivala je prikaz čuvanja Kristova groba, padanje i bježanje u trenutku Isusova uskrsnuća. I ove godine predviđen je nastup pučkih crkvenih pjevača, a također i predstavljanje župa kroz promotivne materijale i specifičnu gastronomsku ponudu za vrijeme trajanja festivala. Vodički Festival žudija U organizaciji turističke zajednice grada Vodica već se nekoliko godina održava tradicionalni doručak na otvore-

nome na Uskrsni ponedjeljak za građane i za sve strane goste koji provode blagdane u ovoj poznatoj turističkoj destinaciji. Uz bogati blagdanski stol brojne goste zabavljaju kulturno-umjetničke udruge iz Vodica i okolice. Paralelno s tim događajem 2001. godine, ispred crkve, na inicijativu vodičkog fotografa Šime Strikomana, održavao se susret i snimanje milenijske fotografije čuvara Kristova groba iz Dalmacije. Uz Vodičke žudije okupili su se čuvari Kristova groba iz Tisnoga, Šepurina s otoka Prvića, Vrlike i Metkovića. Vodički žudiji su tema koja je Šimu Strikomana od najranijeg djetinjstva svojim dramatskim i vizualnim efektima oduševljavala, te je na najrazličitije načine bio sudionik tog vjerskog događanja. Danas je ta tema prepoznata

kao izuzetno vrijedan spektakl hrvatske pasionske baštine koju je Strikoman, kao umjetnik, snimatelj i fotograf, potaknut željom za osnaženjem običaja, svojim radovima otkrio široj javnosti. Tako se Strikomanova fascinacija tom tematikom pretočila u fotoalbumske serijale izuzetne umjetničke poetike poznate pod naslovom "Terra Croatica". Iz "Terre Croatice" proizašli su Milenijski susreti i Milenijska fotografija. Oni iskazuju potrebu jedinstva čovjeka tjelesno, emocionalno, intelektualno i duhovno vezanog za zemlju i druge ljude. One ukazuju na vječnu potrebu ljubavi i slobode čovjeka. Nakon fotografiranja svi žudiji su prodefilirali mjestom i smjestili se na trgu gdje se održavao uskrsni doručak. Svojom osebujnošću, ponosnim dr-

Čuvari Kristova groba na tvrđavi u Kninu SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

79


ŽUDIJE žanjem i živopisnim odorama plijenili su pažnju svih prisutnih, a posebno stranih gostiju koji su bili oduševljeni jer tako nešto do tada nikada u životu nisu doživjeli. Nakon toga, u posebnom programu u vodičkoj župnoj crkvi sv. Križa, sve skupine žudija prikazale su svoje običaje "padanja" tijekom mise Vazmenog bdijenja. Ta ideja je prepoznata i od strane turističke zajednice grada Vodica tako da je dogovoreno da susreti žudija ubuduće postanu tradicionalni u Vodicama na Uskrsni ponedjeljak. U slijedećim godinama broj sudionika ove manifestacije sve se više povećavao, a naziv "Susret žudija Dalmacije" prelazi u "smotru", a zatim i u "festival", te ima intenciju postati "međunarodni". Uvidjevši da bi smotra nakon šest tradicionalnih susreta u Vodicama mogla postati monotona, te da bi se uskrsni običaji mogli pokazati i svim ostalim župama koje njeguju ovu pobožnu tradiciju, Strikoman je predložio da se svake godine ide u drugu župu, pa čak i u sredine gdje se ne njeguju takvi običaji, što bi uvelike doprinijelo očuvanju tradicijskih vrijednosti, s tim da se smotre svakako

trebaju održavati na Uskrsni ponedjeljak, jer je to državni praznik i svi su tada slobodni, a i ozračje je takvo da eventualno pomicanje sigurno ne bi pobudilo toliku pozornost. Također je dogovoreno da se svake šeste godine festival održi u Vodicama, odakle je sve i krenulo. I tako se, nakon šest godina održavanja smotre u Vodicama, 2007. godine festival održao u mjestu Vid, pored Metkovića. Zabilježen je rekordan broj žudijskih grupa, njih čak 17, a među njima i čuvari Kristova groba iz Vareša u BiH, što je ovom susretu dalo međunarodni karakter. Slijedilo je održavanje festivala u Šepurinama na otoku Prviću, 2008. g., Kninu, 2009. g., Metkoviću, 2010. g., Tisnom, 2011. g. Festival je zadržao istu shemu kao i prvi susret žudija u Vodicama. Na početku sve grupe žudija u svečanom mimohodu prodefiliraju ulicama mjesta u kojem se festival održava, te se poslože na već unaprijed odabranoj lokaciji radi zajedničkog fotografiranja u režiji Šime Strikomana. Posljednjih godina u sklopu festivala održava se i eko-etno sajam na kojem župe koje sudjeluju predstavljaju svoju kulturnu baštinu i proizvo-

Žudije u Rimu 80

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

de, te na taj način doprinose atraktivnosti festivala. Zatim svi krenu prema mjestu na kojem će se održati uprizorenje uskrsnih običaja svih grupa, obično u mjesnu crkvu ili na neki prostor prikladan za to. Nakon uvodnog pozdrava domaćina slijedi pojedinačno uprizorenje običaja svih grupa uz kratko predstavljanje župe iz koje dolaze. Uz čuvare Kristova groba sudjeluju i njihovi pučki pjevači sa svojim tradicionalnim napjevima karakterističnim za kraj iz kojeg dolaze, te tako tvore svojevrsnu zvučnu kulisu i svjedoče o bogatoj nematerijalnoj kulturnoj baštini svojih župa. Po završetku uprizorenja slijedi zahvala domaćina, te najava sljedećeg festivala u nekoj drugoj župi, a zatim se svi zajedno, uz ručak, druže i razmjenjuju iskustva. U odnosu na prijašnje godine sve više se ističe briga za prepoznatljivost kao kulturne priredbe te nastojanje oko njezina osuvremenjivanja i proširenja programskih sadržaja. Posebno je izražen veliki doprinos u načinu organizacije, povećanju broja sudionika i važnost animacije lokalne sredine u kojoj se festival događa. Ovaj se dio kulturne baštine, imajući na


ŽUDIJE

Čuvari Kristova groba iz Selca umu zapostavljanje lokalne kulturne tradicije, želi popularizirati i približiti svim naraštajima koje treba uključiti u zbivanja cijelog društva, potaknuti ih na kreativne aktivnosti, učvrstiti im vjeru u sebe i ukazati im na važnost tradicijske baštine čiji su prenositelji. Na svima je odgovornost da čuvajući i njegujući ove, ali i ostale običaje doprinesu kulturnoj i turističkoj ponudi i promociji Dalmacije i Hrvatske. Samo njegujući vlastitu osobnost može se dostojanstveno uključivati u svjetska zbivanja. Ovaj festival nije natjecateljskog duha i spada u neprofitne aktivnosti, u njemu nema pobjednika ni poraženih, u njemu su svi originali i svi sa svojim posebnostima ukazuju u čemu i jest smisao svega ovog, a to je očuvanje kulturne baštine i skretanje pozornosti na lokalne običaje koji pomalo nestaju, te građenje poštovanja i razumijevanja među kulturama. Kroz festivalski okvir pokreće se želja i potreba manjih mjesta da obnove svoje običaje, da istaknu ljepote kojima će se identificirati, da se natječu u originalnosti i skupnim projektima koji povezuju ljude.

Čuvari Kristova groba

Poseban adut je različitost svake grupe, koje to trebaju pravilno iskoristiti, pokazati najbolje što imaju, pokazati svoju lokalnu različitost i tradiciju, te razviti svoje priče koje privlače, osvajaju goste, grade imidž i brand mjesta – destinacije. Zanimljive su razlike u odorama i običajima, pogotovo kod starijih skupina, pa tako neki imaju prepravljene vatrogasne kacige, a neki one njemačke iz I. svjetskog rata. U nekim župama žudije nemaju "rimsku" odoru nego su u narodnim nošnjama, vojnim ili mornarskim uniformama. Također je zanimljivo

vidjeti na koji način drugi žudiji "padaju", jer svaka župa i ovaj običaj izvodi na drugačiji način. Ima tu i povijesnih neutemeljenosti kao što je na primjer hrvatska šahovnica na štitu, no to ne bi trebalo mijenjati, jer upravo odore i običaji čuvaju neko davno vrijeme i bilo bi pogubno za sve kada bi počeli imitirati jedni druge te bi uskoro svi imali iste kacige, odore i način službe. Žudiji svojim životom i primjerom svjedoče svoju vjeru u Isusa Krista i stoga je opravdano i nadalje čuvati ovu pobožnu tradiciju i produbljivati njezino duhovno bogatstvo.

Festival Žudija privuče veliki broj gostiju

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

81


REPORTAŽA

Špilja sv.Ilije Gromovnika na Dinari Devet vjekova prije Kristovog rođenja u sjevernom kraljevstvu ili kraljevstvu Izraelovu živio je sv. Ilija. Kao starozavjetni prorok, sv. Ilija je zauzimao vrlo važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, a o njemu svjedoče i brojni spisi. Ime mu dolazi od hebrejskog imena Elijjahu, što znači ˝Moj Bog je Jahve˝. Prema svetom pismu, sv. Ilija je bio podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Bog mu je dao kola, da se bori protiv nečistih sila i kao borac Božji, simbol je borbe protiv bezbožnosti. Svetog Iliju ljudi su prizivali u nevolji i postavljali ga kao uzor postojane molitve. Štovanje sv. Ilije posebno je bilo rašireno u slavenskim zemljama, gdje ga se nazivalo i Ilijom gromovnikom. Prema starohrvatskoj legendi sv. Ilija je vozio kola po oblacima, zbog čega je dolazilo do sijevanja i grmljavine. Ljudi su svetog Iliju, gospodara munja i gromova, molili za kišu, a ujedno da ih i čuva od oluja, gromova i vatre. 82

Kapelica Sv. Ilije nad planinskim pašnjacima. Svi ratovi jednom postanu daleka prošlost, pa će takav postati i ovaj naš, a gromovnik Ilija biti će uvijek tu, neuhvatljiv i neuništiv vladati će planinskim visovima, grebenima i vrletima, planinskim olujama i gromovima. TEKST I FOTOGRAFIJE: Joso Gracin Lutajući Dinarom, penjući se prema njenim vrhovima, mnogo puta sam prolazio pokraj špilje sv. Ilije gromovnika. Tu pokraj nje uspinjao sam se na planinu po ljetnim žegama i jesenskim kišama, bježao pred grmljavinama, gubio se u zimskim maglama te poput dinarskog vuka samotnjaka nestajao u čudesnoj planinskoj tajanstvenosti. Uvijek kad bih prošao pokraj špilje, pomislio bih na sv. Iliju, na njegova kola i njegove plamene konje. Visoko gore u planinskom bespuću munje i gromovi znaju napasti iznenada i bez najave. Zamolio bih sv. Iliju da me ne diraju, da me poštedi njihove snage i njihovih smrtonosnih udara. Oslobođen svih strahova tada bih se nastavio penjati prema visokim planinskim vrhovima, zagrnutim debelim slojevima prijetećih oblaka. Malo toga sam znao o gromovnikovoj špilji i nikada se nisam raspitivao o njoj. Jedino, uvijek kad bih prošao ispod ili iznad te udubine u stijeni, nakratko bih zastao, na brzi-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


REPORTAŽA nu se pomolio i to je bilo sve. Ipak, uvijek sam osjećao da ta mala špilja ima neku svoju priču. Odlučio sam je pronaći i čuti, jer često sam bio tu pored nje. Jedne zime dočekivali smo izlazak sunca kampirajući na padinama Jančija glave, čije su se travnate padine izdigle visoko iznad špilje, a zimu poslije, spavali smo u snijegu u blizini Martinove košare. Provesti surovu zimsku noć na Dinari iskustvo je koje se teško može riječima opisati. U planinskom prostranstvu oko sebe osjećaš blizinu Sv. Ilije gromovnika i veličanstvenost Boga. U trenucima tišine, u trenucima molitve i spajanja svog duha s duhom prirode moliš se, a da nisi ni svjestan toga. Dao je Bog sv. Iliji ognjena kola da obrani zemlju od nevolja i zla. Dinara je od pamtivijeka bila prirodni bedem,

granica između dviju klima, dviju država i dvaju svjetova. Iznjedrila je Dinara dvije sestre ljepotice, što su različitim pravcima krenule na put prema moru, Cetini i Krku. S njenih strmih visova Bog nam je oduvijek slao buru da očisti zemlju od bolesti, grijeha i zla. Dinara je posebno mjesto, puno nebeske energije. Onog dana kad sam odlučio napisati nešto o špilji sv. Ilije gromovnika na Dinari, shvatio sam da o njoj ne znam baš ništa. Sve što sam znao bilo je ono što je pisalo na kamenoj ploči pred njenim ulazom. – 20.7.1999., PONOVNO SLUŽENA MISA – 1941. ZABRANJENA – OBNOVILA GRUPA GLAVAŠANA. U špilji Sv.Ilije stoji jednostavni kameni oltar, postolje za kalež i bibliju, te robusni drveni križ što priliči surovom životu na Dinari. Vani na liti-

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, godine 1941., partizani su zabranili održavanje mise na Dinari, ali gromovnika Iliju nisu mogli ni uništiti, ni utišati. Godine 1998. na inicijativu Marka Gojevića i kijevskog župnika fra.Jakova Prcele špilja se obnovila, te se 20. srpnja 1999. godine, na Dan sv. Ilije, nakon dugih 68 godina tišine ponovo začula Božja riječ u bespuću Dinare. Na toj prvoj misi bilo je prisutno oko 150 ljudi. Od tada se na Sv. Iliju svake godine održavaju mise na Dinari. Ovisno o vremenskim uvjetima koji tada vladaju na Dinari, taj dan u planinu hodočasti između 70 i 200 ljudi. Mnogi se na Dinaru popnu i 2-3 dana ranije, gore podignu šatore, pa se sa svećenikom posvete duhovnim vježbama. Na Dinari je obnovljeno i pet čobanskih stanova, takozvanih košara, koje su četnici za vrijeme domovinskog rata potpuno uništili. Tri košare je obnovio Marko Gojević s prijateljima, a dvije su obnovili sami vlasnici.

Uživajući u predivnom prostranstva puste Dinare vratio sam se u prošlost, zamislivši bezbrojna stada, trideset tisuća ovaca, pse tornjake, šarplanince, hrvatske ovčare i pastire, začuo sam blejanje iz tisuća grla i zvonjavu stotine ovnova zvonara

ci iznad špilje pogled privlači pomalo izblijedjeli natpis ˝Sv. Ilija˝ nad kojim dominira iz daljine uočljivi križ i to je sve. Razmišljajući o špilji svetog Ilije i Dinari sjetih se kolege planinara, Marka Gojevića iz Glavaša, planinarskog vodiča, člana HPD Sinjal iz Kijeva, čovjeka koji je s Dinarom povezan kao dijete s majkom. Pomislio sam da bi mi možda on mogao reći nešto više o špilji sv. Ilije. O ispaši stoke na Dinari pronašao sam u knjizi ˝Kijevo - tradicijski život i kul-

Utvrda Glavaš u surovoj ljepoti Dinare

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

83


REPORTAŽA tura˝ Ante Jurića-Arambašića. Nazvao sam Marka i shvatio da on o špilji na Dinari zna gotovo sve do stotinu godina unazad. Rekao mi je: - Sjećam se da su naši stari iz Kijeva nekada davno pričali kako su ljeti kao djeca prisustvovali misi na Dinari. Bilo je to početkom 20tog stoljeća. Nitko nije znao točno reći od kada su se mise tamo gore počele održavati. Možda su se dinarski pastiri počeli moliti Sv. Iliji odmah kada su došli na ove prostore i poklonili s svome Bogu jedinome. Gore na travnatoj visoravni zvanoj Podovi, na visini od 1300 metara nadmorskih, do Drugog svjetskog rata u ljetno vrijeme između Petrovdana i Male Gospe, paslo bi između dvadeset i trideset tisuća ovaca. Skupili bi se tu pastiri sa stadima sa svih strana planine, iz Ruja Klanca, Zrnića Doca, Ćivrinih Torina, Tavanaca, Uniških Doca... Donedavno su ljudi ljeti dovodili ovce na planinu čak iz okolice Šibenika, iz Danila i Grebaštice, jer je trava na Dinari bila sočna i zelena i za najvećih ljetnih suša. Onih davnih godina pred Drugi svjetski rat, svakog ljeta, 20.srpnja, na Dan sv. Ilije, u planinu bi se popeo

župnik iz Kijeva, te u špilji održao misu za brojne dinarske pastire. Skupili bi se čobani iz svih okolnih košara, Martinove, Zrnićeve, Antonićeve, Kožarove, Zjalićeve, Perčićeve... te bi se na planinskoj visoravni svi zajedno pomolili Bogu i svetom Iliji da ih čuvaju i poštede od svih nevolja i planinskih oluja. Župnik bi došao gore s konjem i pomoćnikom. Konj mu je služio da ga na povratku naprti planinskim sirom što bi mu ga čobani darovali. Netko bi mu dao grumen, dva, a netko i cijelu ˝mišinu˝. Dinara je sa svojim bujnim pašnjacima bila sezonska stočarska planina. Vegetacija bogata brojnim biljnim vrstama, među kojima ima vrlo hranjivih biljaka bogatih aromatičnim uljima davala je mlijeku specifičan okus i visoku kvalitetu. Računa se da je početkom 20. stoljeća na Dinari paslo pet puta više ovaca nego 1990.godine, a danas više nitko ne goni stada u planinu, jer ih gotovo i nema. Još samo u Uniškim Docima u srcu Dinare Božo i Marija Grzelj iz Uništa čuvaju svoje i tuđe ovce. Mada je špilja sv. Ilije sasvim mala, s jednostavnim oltarom, duga samo pet metara i izgledom nema veze s nekakvom

Na planinskim pašnjacima na 1300 metara visine 84

crkvicom, stanovnici Kijeva i Glavaša su je nazvali ˝Crkvicom sv. Ilije˝, a travnate pašnjake pod njom nazvali ˝Pod crkvicom˝. Marko Gojević je od 1991. do listopada 1992. godine bio pripadnik Planinarsko-diverzantskog voda Kijevo, kojeg su sačinjavali momci iz Kijeva, te nekoliko članova Hrvatskog planinarskog društva Mosor iz Splita i pripadnika HGSS-a stanice Split, među kojima su bili naši poznati alpinisti Stipe Božić, Goran Gabrić, pok. Edo Retelj, te profesor Ivica Lolić... Pripadnici ovog voda znali su izviđajući ulaziti duboko iza neprijateljskih linija. U jednoj takvoj akciji u Kijevu, u koje su ulazili čak tri puta, slučajno aktiviravši podmetnutu minu teško je nastradao Zvonimir Čavka, a lakše je tada bio ranjen i Stipe Božić. Od težeg ranjavanja spasili su ga okviri s municijom. U akciji Oluja Marko je vodio Kninsku bojnu i 2.bojnu 126. sinjske brigade, a ulaskom u Knin postao je zamjenik generalu Čermaku. Dva dana nakon akcije, otkrio je da su četnici na stijeni iznad špilje sv. Ilije držali dva topa, ˝zisa˝, kojima su dugo vremena gađali položaje Hrvatske vojske na drugoj strani planine. Špi-

Jedina informacija koju sam znao

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


REPORTAŽA

Iza moćne jugozapadne stijene Dinare skrila se špiljica Sv.Ilije gromovnika lja sv. Ilije tada im je poslužila kao prirodni bunker u kojem su i spavali. U bezglavom bijegu četnici su ostavili i topove, a u špiljici čak i svoje vreće za spavanje. Četnici su okupirali špilju, ali nisu uspjeli biti jači od sv. Ilije gromovnika. Ostavljene topove, Hrvatska vojska je s Dinare transportirala vojnim helikopterom. Svi ratovi jednom postanu daleka prošlost, pa će takav postati i ovaj naš, a gromovnik Ilija biti će uvijek tu, neuhvatljiv i neuništiv vladati će planinskim visovima, grebenima i vrletima, planinskim olujama i gromovima. Nakon rata, istinski dinarski ratnik Mako Gojević, skinuo je svoju ratnu odoru, vratio čin bojnika, zakopao ratne uspomene, te se posvetio sasvim drugim stvarima u životu. Okupan toplinom zlatnog sunca, dugo sam sjedio pored špilje. Gledajući u daljinu pratio sam veliki tamni oblak što je stizao s jugozapada i osvajao nebesko plavetnilo. Uživajući u predivnom prostranstva puste Dinare vratio sam se u

prošlost, zamislivši bezbrojna stada, trideset tisuća ovaca, pse tornjake, šarplanince, hrvatske ovčare i pastire, začuo sam blejanje iz tisuća grla i zvonjavu stotine ovnova zvonara. Odjednom sve je stalo, umirilo se, nestala su bezbrojna stada, psi i pastiri. Bljesnulo je negdje nad Ošljakom, zagrmilo nad moćnom dinarskom stijenom, uvijek

izloženoj suncu ili oblacima, snažnim udarima vjetra i gromovima. Jasno sam začuo i vidio kako na kolima s plamenim konjima stiže gromovnik Ilija iz daljine. Tamni oblaci su prekrili sve vrhove na zapadu, a ja sam se opet pomolio svecu da me sačuva od ognja i gromova, nabacio ruksak na leđa, pa nestao u predivnom bespuću Dinare.

Molitva u ljepoti Dinare

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

85


USPUT

PUSTE KALE PIŠE:JOŠKO ČELAR

Grad Šibenik, usprkos najavama projekata u dinamici života i dalje stagnira

86

Grad Šibenik, odnosno njegova uprava, optimistično ustraje u provođenju za grad izuzetno važnih razvojnih programa, od uređenja Poljane( i ispod nje parkirališnih prostora i drugih sadržaja), okončanja radova na ljetnoj pozornici tvrđave sv. Mihovil, te prvim koracima u obnovi tvrđava sv. Ivan i Šubićevac(Barone!) i njihovoj namjeni posjetiteljima. Kad se to ostvari, Šibenik će biti kao neka velika povijesna citadele, „mali Lisabon“ i jedan od najprivlačnijih jadranskih gradova s obje strane toga mora. I sve to sa svojim povijesnim, sakralnim i drugim spomenicima, od kojih je, eto, i znamenita šibenska prvostolnica, katedrala sv. Jakova,dio svjetske kulturne baštine. Suprotno tomu, sadašnje stanje na životnome prostoru gotovo više od 45 tisuća ljudi, pokazuje stagnaciju i nazadovanje, vidljive u svakodnevnici na svakome koraku u Krešimirovu i Mihovilovu gradu. Sve najave svih dosadašnjih vlasti o oživljavanju takozvane stare gradske jezgre, zapeli su na onom bitnom, a to je na vrlo primjetnoj depopulaciji grada i užega gradskog središta. Urbani prostor od Poljane do Gorice i do Trga Republike Hrvatske, zadnjih se petnaestak godina sve više prazni njegovim stanovnicima. Stari umiru, mladih je sve manje ili sele drugamo ,vraćaju se(što samo po sebi i nije loše)čak i natrag u sela okolice. K tomu, prošloga mjeseca još jedna mlada šibenska obitelj se pripremila za odlazak izvan granica Lijepe naše. I oni su u gradu zatvorili svoju radnju. Sve se to u gradu može „oćutiti“ za samo sat vremena njegova obilaska, što smo i mi učinili, gotovo nasumice. Nekoć stare šibenske palače: Dominis, Fosco, Čulišić, Galbani, Zuliani, Divnić, Banovac, Rossini, Dimnitrović, Vrančić- Draganić i druge što omeđuju Ulicu Kralja Tomislava, glavnu šibensku prometnicu i trgovačku žilu kucavicu, danas su uglavnom nenastanjene i derutne zgrade. Zagrebačka ulica, nekad ulica brojnih „oštarija“ ,s dućanima i

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


USPUT do prije desetak godina, svela se na dvije- tri butige. Samo u Ulici Fausta vrančića do crkve sv. Ivana, zatvoreno je devet radnja. A na cijelom užem prostoru toga dijela grada nabrojili smo čak 27 zatvorenih poslovnih prostora koji se iznajmljuju. Uzalud. Zanati su iz grada u međuvremenu nestali. U Ulici Nove crkve od njih nekoliko, nema više ni jednog. Mali trgovci su odselili u boksove velikih trgovačkih centara, što im se kasnije osvetilo, jer je sveopća kriza potrošnje još više cementirala takvo stanje. O takvoj krizi govori i podatak da je u Ulici Kralja Zvonimira, uz stari Pazar, otvorena dobro opremljena nova trgovina, ali ona još nije privukla kupce. A upravo trgovačka mreža(uz malo gospodarstvo) predstavlja svojevrsni motor u dinamici neke gradske sredine. Naravno, ako ima i potrošnje. Muku muče i gradski ugostiteljski objekti, ali oni bar nekako žive u turističkoj sezoni i priča su za sebe, uz konstataciju da je grad odavna pretrpan kafićima.

A na cijelome tom prostoru nalazi se pet crkava, muzej i tri samostana kao svjedoci već davnoga vremena kada je tu bujao život. Gdje su crkve i sakralni objekti, tu je bilo i ljudi. U takvoj konstelaciji prilika, masa turista što ljeti obilazi Šibenik, doživljava ga kao užurban, živahan grad Sredozemlja, a on je, nažalost, pola mjeseci u godini, uglavnom pust i prazan. Istodobno, domaći turistički zaposlenici, ustanove i udruge, uvjeravaju nas, kako upravo čine prve korake da stari, uži dio grada pretvore u „raspršeni hotel“. Već sada u Šibeniku 58 kućanstava pruža usluge smještaja turista u svojim obnovljenim kamenim kućama, pretvorenim u apartmane. To je za svaku hvalu, i to nešto obećava - za budućnost. Ali, uza sve to, u gradu je sve manje ljudi. Gradske vlasti i njihove stručne službe, kako kaže pročelnik za komunalne polove Miro Lucić, nastoje provesti programe revitalizacije staroga dijela Grada Šibenika u okvirima u

kojima je to u dogledno vrijeme moguće. Daju se pogodnosti korištenja poslovnoga prostora u vlasništvu grada, uz niže cijene najma, potiče se obnova pročelja zgrada u gradskoj jezgri, snižavaju naknade za štekate na trgovima i ulicama, kako bi se privukli subjekti u trgovini i zanatstvu. Ali većih učinaka još nema. Za sve to je nužno cjelovito oživljavanje gospodarstva, s turizmom kao polugom razvitka, uz znatna ulaganja što bi moglo krenuti u ovoj, 2014. godini, zaključuje Lucić. Uz to i Ministarstvo turizma je Šibeniku dodijelilo 280 tisuća kuna, upravo za projekt „raspršenoga hotela“ . A sve dotle, dok grad Šibenik ne živne svojim jačim zamahom i dok demografski ne ojača, uza sve mjere koje se poduzimaju ili će se poduzeti, dotle se, zajedno s turistima u sezoni, možemo šetati novim šetnicama u gradu i oko njega, ili se kupati na kupalištu Banj, ili penjati na tvrđave. Dok životno bilo grada i njegove „jezgre“ ostaje i dalje takvim kakvo jest.

Zanati su iz grada u međuvremenu nestali. U Ulici Nove crkve od njih nekoliko, nema više ni jednog. Mali trgovci su odselili u boksove velikih trgovačkih centara, što im se kasnije osvetilo, dok je sveopća kriza potrošnje još više cementirala takvo stanje.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

87


USPUT NAKON DVIJE GODINE RADOVA NA SANACIJI,OBNOVLJEN ZVONIK CRKVE SV. IVANA. SLIJEDI UREĐENJE UNUTRAŠNJOSTI

U obnovu zvonika sv. ivana uLOŽeNO 350 tisuća kuna PIŠE:JOŠKO ČELAR

J

Još 2008. godine postavljena je prva skela oko zvonika crkve sv. Ivana kao i zaštitna skela u Zagrebačkoj ulici, ali je nakon početnih radova sve stalo. Ipak, prije dvije godine biskupija šibenska, uz potporu Ministarstva kulture RH, započela je temeljitu obnovu najpoznatijega šibenskog kampanela čija je graditeljska struktura bila u teškome stanju. Nakon provedenog natječaja radove je preuzela tvrtka Traves d.d. iz Zadra, specijalizirana za takve poslove, na temelju već ranije izrađenoga stručnog konzervatorskog elaborata. Radilo se o vrlo zahtjevnim zahvatima na tom sakralnom objektu i spomeniku kulture iz 15. stoljeća. Napokon, prije nekoliko dana sa zvonika je uklonjen plašt, pa je njegovo pročelje osvanulo obnovljeno u punome sjaju. Tako taj sakralni kompleks s crkvom sada zauzima središnje mjesto u prezentaciji povijesne i kulturne baštine u tom dijelu grada. Kako nam je kazao Ivo Šprljan, konzervator-arhitekt i viši savjetnik u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, trebalo je već u startu pregledati gotovo svaki kamen ugrađen u zvonik, jer su oštećenja, nakon više od 500 godina njegova vijeka, bila velika. Morali su se zamijeniti(od kamena iste vrste) brojni kameni blokovi dijela zvonika, jer je vrijeme od pet stoljeća učinilo svoje. Predviđeno je, dodaje Šprljan, da se na vrhu zvonika za posjetitelje uredi vidikovac, odakle

88

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


USPUT puca pogled na cijelu staru gradsku jezgru. Ali to će se moći izvesti tek kada se obnovi unutrašnjost tog najvećeg šibenskog zvonika koja je u vrlo lošem stanju(stubište, terasice i drugo). Zanimljivo je, da je zvonik crkve sv. Ivana do godine 1862. imao krovište - piramidu, poput onoga susjedne mu Nove crkve, ali je te godine srušen udarom groma, pa je zvonik

do danas ostao onakav kao nakon havarije. Ostaje još da se očisti i obnovi umjetnička kamena plastika, renesansni prozor Nikole Firentinca u dnu zvonika i reljef Kristove molitve pod stubištem, rad šibenskog majstora Ivana Pribislavića. Dodajmo, da je na zvoniku, dobro očuvan takozvani turski sat, donesen iz Drniša kad su

iz njega u 17. stoljeću protjerani Turci. Oko sata se ističe originalni kameni nizac, turski uresni motiv. Taj veliki sat su na njegovo sadašnje mjesto postavili domaći majstori Mate i Ivan Ostojić. On i danas radi. Na ovom mjestu gdje je sada crkva sv. Ivana bila je planirana izgradnja katedrale od čega se odustalo. Inače je prvi naziv ove crkve, crkva Presvetog Trojstva.

S DON KREŠOM MATEŠOM NA KROVU ZVONIKA Priču o obnovi zvonika crkve sv. Ivana završit ćemo obilaskom njegove unutrašnjosti s katedralnim župnikom don Krešom Matešom. Pisac ovog teksta zadnji put je bio na istome mjestu još osamdesetih godina, kada se uza zvonik moglo nešto lakše uspinjati. Prošlo je mnogo godina i unutrašnjost toga najvišeg kampanela u Šibeniku(26 metara) još je više nagrizao zub vremena. Zamolili smo da nas, uz usputni razgovor u zvonik provede don Krešo, koji je na to rado pristao. Popeli smo se vrlo trošnim drvenim stepeništem preko dviju terasa sa zvonima i starim, mehaničkim uređajem za pogon sata. Na nekim mjestima jedva glavu provlačimo. Ali, nagrada je izlazak na krov-terasu odakle se širi pogled na šibenski zaljev i krovove zbijenih zdanja staroga dijela grada, te na katedralu i šibenske tvrđave. - Nakana je šibenske biskupije, priča, don Krešo, da uz pomoć Ministarstva kulture pristupi obnovi unutrašnjosti, što će zahtijevati i neke intervencije u prostoru, postavljanje prikladnoga novog stubišta i moguće drukčiji razmještaj starih zvona. Samu terasu treba prilagoditi tako, da ona kao vi-

dikovac za posjetitelje bude ograđena prikladnom ogradom iz razloga sigurnosti. Mi želimo da naši gosti i građani mogu ovaj grad gledati i s ove visine, odakle je uistinu impresivan prizor stare gradske jezgre“ . Don Krešo će dodati kako se trenutno obavljaju sanacijski i konzervatorski radovi na krovištu i preslicama-zvoniku drevne crkve sv.Barbare, koja će i nadalje služiti kao Muzej sakralne umjetnosti. Također, poslije sanacijskih i drugih osjetljivih radova na unutrašnjosti katedrale sv.Jakova(prezbiterij,dijelovi apsida) koji traju više mjeseci, prišlo se i njihovoj obnovi s vanjske strane, uz znamenito djelo Jurja Dalmatinca, gotičku krstionicu u čistom gotičkom sklopu(gotica fiorita).

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

89


USPUT

Zoran Maleš:

Bog mi je pomogao sagl PIŠE: JOŠKO ČELAR

„Jahve je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam“ (psalam 23)

VJERNICI U MOLITVENIM ZAJEDNICAMA SVOJIH ŽUPA O SVOJIM ISKUSTVIMA VJERE I EVANĐELJA

U

90

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

U

Vrijeme prošlogodišnjih božićnih blagdana, autor ovoga priloga primio je 14 SMS poruka s čestitkama Rođenja Kristova. Jedna je glasila ovako: „Neka se malo dijete, Isus, rodi u vašim srcima i donese vam božji blagoslov, mir i ljubav“. Bila je to kratka, ali sadržajna božićna poruka, ponajbolja od svih ostalih. Sačuvana je na svome mjestu i do današnjega dana. Čestitku nam je uputio Zoran Maleš(48) iz Mirlović Zagore, po zanimanju informatičar, nastanjen u Brodarici, praktični vjernik u svojoj župi, njenoj molitvenoj zajednici, revni čitatelj Biblije, knjige svih knjiga, štovatelj papa Katoličke crkve(Pavao VI, Ivan Pavao XXIII, Ivan Pavao II, Benedikt XVI, papa Franjo), poklonik duhovne lirike i književnosti i autor zbirke pjesama „Gladna duša“ . U svemu, bio je to dovoljan povod za svojevrsnu priču o životu, vjeri i životnome promišljanju jednog običnog našeg sugrađanina-vjernika, obiteljskog čovjeka s troje djece, predanog kršćanina i domoljuba. Moje saznanje o vjeri je duboko mi čvrsto, reći će nam gospodin Zoran na početku našega razgovora za časopis „Mihovil“ ,a znanje o Bibliji skromno. Ja sam mali čovjek koji u svim prilikama i u molitvama traži Boga svakodnevno. Moje je vjerovanje utemeljeno i na tradiciji mojih predaka i našega naroda. I kao dijete sam se molio Bogu,


USPUT

edati svu puninu života jer su me tomu usmjeravali roditelji, otac Mladen i mati Kata, a posebno djed Šimun. Kada idete od mladosti u crkvu, onda Bog nešto posije u vašu dušu i u vaše srce i to se u čovjeku razvija. Jednom, kada sam još studirao u Splitu i kada mi je bilo teško, na osobit način sam potražio Boga, jer Njega najviše tražimo i kada su nam ugroženi naši ovozemaljski uspjesi. „Gospodine, Tvoji putovi, nisu i naši putovi, jer Ti ideš našim stranputicama da nas vratiš na svoj put“ ,zapisano je u Bibliji. Toga se držim. I ja sam se tada našao na nekoj stranputici života, jer nisam mogao ostvariti ono što sam toliko želio. Čovjek će u Bogu preko molitve i svećenika naše vjere naći oslonac, ako se nađe u teškoćama i bolestima. U takvim promišljanjima pomogla mi je i molitvena zajednica koju sam tada upoznao: don Mladen Mrakovčić, dr. Josefina Škarica, Jakica i Anđelko Hajdić. Bila je to grupa predanih a i aktivnih vjernika. U toj zajednici doživljavao sam božju prisutnost i unutarnju radost. To me je ojačalo, Duh sveti je tu djelovao i iz tih molitava uvijek sam izlazio kao novi čovjek ,ma kakve se tegobe, eventualno, i kasnije događale. Za vrijeme svojega kazivanja, Zoran djeluje sigurno, uvjerljivo, u njemu se prepoznaje da duboko vjeruje u ono što govori i osjeća. Je li nas takve molitvene za-

jednice štite od napasti da se ne priklonimo kakvome krivovjerju? Svakako, osobito na način da su na takvim molitvama nazočni i svećenici, jer svaki laik u nekim neprilikama može zaći, čak i u dobroj vjeri, u - krivovjerje. Skromnoga smo znanja i uvijek nam se u životu može nametnuti nešto takvoga. Tu će nam u pravome usmjerenju pomoći, svećenik i teolog. A krivovjerje tumačim najviše u smislu da ono u ljudi stvara krivu sliku o Bogu, u čemu se može zlorabiti i znanost, čega smo svjedoci i danas u globalnome smislu i u našoj domovini. Krivovjerje se javlja kao sotonska aktivnost na naše „vjerovanje“, zbog nepoznavanja Svetoga Pisma može biti kamen spoticanja, ali i rasta duhovnog života kad se nadiđe kriza i milosno riješi problem. Kakvo gledate na današnje društvo oko nas, na društvene odnose, takozvane nove trendove, na obitelj, obrazovan je i našu tradicijsku kršćansku kulturu? -Iskreno rečeno, Bog ljubi svakog čovjeka, vjernika i nevjernika. Svaki čovjek je stvoren na sliku božju i Bog čezne za njim. Ali, na čovjeka i njegova djela utječu i sile Sotone, Zlo, Antikrist. Ljudi padaju u zamke, misleći da su na dobrome putu. To zlorabe zlonamjerni pa nam se i događa ono zlo koje hoće, bez Boga, zagospodariti svijetom. Takve sile propovijedaju i to da je Crkva,

materijalno opterećenje društva. Kao vjernici tome se vjerom, molitvom i snagom Duha svetoga trebamo suprotstaviti, jer znamo kolika je zasluga crkvenog, tj. biblijskog učenja na naš duhovni razvitak, promišljanje i život čovjeka. Ali, nisu svi upoznali istinu, ona nije u svim srcima objavljena. Stoga ne sudimo ljude. Bog strpljivo čeka izgubljene sinove. Molimo za njih, jer svi smo potrebiti božje milosti. Na posljetku, kao plod vašega svjetonazora i usmjerenja, nastala je i vaša zbirka duhovnih pjesama. Jeste li vi i vjernički vjernim ili pjesnički vjernik, da tako kažemo? Moja zbirka od stotinu duhovnih pjesama nastala je prije pet, šest godina u obliku ilustriranoga izdanja koje nosi naslov „Gladna duša“,nastala je u težnji da u prihvatljivoj, jezgrovitoj pjesničkoj formi oblikujem svoje misli, promišljanja i svoj svjetonazor, a nije neka težnja da se iskažem nekim pjesničkim umijećem. O tome mogu prosuditi mjerodavni, kao i čitatelji upoznati s tim malim opusom . A Zoranovu „Gladnu dušu“ obogaćenu i nahranjenu božjim spoznajama, prepoznali su pjesmoznanci, koji su u njegovim pjesmama otkrili jednu od onih karika dugoga lanca čvrstine, koje neraskidivo vežu sve ljude nadahnute vjerom u Boga, pravednošću i dobrohotnošću.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

91


PROPOVIJED

stojimo prignuti pred križevima bleiuburga Propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa na spomen-slavlju žrtava bleiburške tragedije i hrvatskog križnog puta, Bleiburg, 12. svibnja 2012.

92

Čitanja: Job, 19, 20-27; Ef 6, 10-18; Iv 18, 33-40 „Smilujte se meni, smilujte se meni, barem vi prijatelji moji... Zašto me progonite!? Tko će učiniti da se napišu govori moji i zabilježi u knjige gvozdenom pisaljkom, i na ploču od olova ili dlijetom urezu u kremenu...?!” Tako je biblijski patnik Job, u svojoj zgaženosti, napuštenosti i osamljenosti, molio Boga i prijatelje... Čujemo li mi danas taj isti Jobovski krik, kojim su ovdje i odavde po cijeloj Hrvatskoj i svemu svijetu, kriknule stotine tisuće hrvatskih Jobova, izdanih, predanih, i poniženih, zgaženih, mučenih i u bezbroj „hudih jama” pobacanih!? „Gorko plače noću i suze teku niz obraze njegove, nema tko da ga utješi od svih milih njegovih... Spomeni se Gospode što nas zadesi, pogledaj i vidi sramotu našu...” Prepoznajemo li u ovom plaču Jeremije proroka, plač i našega hrvatskog naroda? Čitamo li još pismo ovdje izdanih, ojađenih, nestalih? „Pišem ti mila moja, zemljo Hrvatska, ljubavi moja vjerno voljena...Moja lijepa, među zemljama najljepša. Kroz vjekove ubijana, u vjekovima neubijena.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


PROPOVIJED Pišem, vjeran vjernoj: nikad te zaboraviti neću!.. Zbog tebe su mnogi na obraz mi pljuvali..., al ja se ponosim s tobom, o moja časna i ponosna, zemljo moja plemenita. Neka te čitav svijet niječe, ja te nikad zanijekati neću! Mi umiremo sa slikom tvojom na srcu. S imenom tvojim na usnama, s vjerom i pokojem u duši da ćeš živjeti vječno, naša besmrtna Hrvatska!”

da se pred Bogom, Ocem i pravednim sucem, molimo i spomenemo njihovih neznanih imena i sudbina... Sjećamo se ovdje i onih koji još i danas plaču za mrtvima i nestalima, i svih onih izbjeglih i prognanih generacija, koje su na „obalama rijeka babilonskih”, odavle do „Ognjene zemlje”, neutješno plakali i čeznuli za svojom izgubljenom domovinom...

tisuću stratišta. Na svima krvariš. Na svima uzdišeš. Na svima umireš! Pravo je čudo što nisi umrla, moja neumrla Hrvatska”, pisao je jedan iz kolone užasa...

Mi smo danas ovdje na mjestu koje je postalo simbol nemilosrdnog zločina nad mnoštvom nevinih ljudi.., naše braće i sestara, koji su i prije i nakon Bleiburga ginuli od „osloboditelja”..., gonjeni kroz pakao mržnje razapinjani na „križnim putovima”, odavle do Dakse, do Gradiške, od Jasenovca do Golog Otoka i Grgura..., do Vukovara i Haaga.

Bleiburg je zbirno ime stradalih

1800 do sada otkrivenih grobišta u bivšoj Jugoslaviji. 900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, 200 u Srbiji, 100 u BiH. Kočevski rog, Tezno, Macelj, Jazovka... Masovna grobišta. Mnoga od njih uništena, preorana, pretvorena u gradilišta ili smetlišta.., do danas neotkrivena... bez imena i spomena! I nitko za to do danas nije kriv, ni odgovoran. Kao da se radi o bajkama nekim ili dječjim igračkama...!

Stojimo ovdje s dubokim poštovanjem prignuti nad svim križevima, jamama i rakama,

Bleiburg - grad olova..., zajedničko je ime za stotine tisuća izdanih, predanih, poniženih razimenjenih, na najgrozniji način mučenih i pobijenih muškaraca, žena i djece svih uzrasta i životnih sudbina, svjetonazora i narodnosti.., a najviše Hrvata... “Bleiburg i stotine Bleiburga! Gledam te u silnome plamenu do neba. U tisuću požara, na tisuće križeva, na tisuće vješala. Na

Mi dolazimo ovdje, ne da bismo ikome sudili, prezreli i obezvrijedili bilo koje žrtve, logore ili jame..., prekrivali, pravdali bilo koje zločine... Mi smo ovdje zbog povijesne

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

93


PROPOVIJED istine da je „narodna vlast”, više od 65 godina, nijekala da vi postojite, da ste vi ljudi, da zavrjeđujete bilo kakav spomen, osim mržnje i prezira... Ovdje smo, jer se prava istina o vama i zločinu nad vama nije smjela ni znati ni otkrivati, niti prenositi niti govoriti... Još manje o naredbodavcima i izvršiteljima zločina... Htjeli smo vjerovati da će Istina pobijediti, jer smo vjerovali u Isusovu riječ da će nas „Istina osloboditi” i donijeti mir... “Justitia et pax” (Pravda i mir), tijela Biskupske konferencije Hrvatske, Slovenije i BiH su 2008. g. upozorila na „Rezoluciju Vijeća Europe” iz 1996., koja „inzistira da sve žrtve imaju pravo na sućut, razumijevanje, počast i priznanje njihove patnje, pa tako i žrtve komunističkog terora”. Komisije su podsjetile da je i Hrvatski sabor 2006. godine donio „Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom komunističkog poretka u Hrvatskoj” i upozorio na neosporne povijesne činjenice „da je komunistički režim provodio sustavne i masovne represije nad osobama koje su proizvoljno, bez suda ili obrane, označene tzv. narodnim neprijateljima i ratnim zločincima.

94

Komunizam je ideologija terora Komunistička ideologija, temeljena na marksizmu i lenjinizmu, od samog početka je u svoj sustav ugradila „revolucionarni” teror, zločin i diktaturu...po uzoru na sovjetsku Rusiju... da bi se obračunala sa svima koji su se usudili drugačije misliti.., pogotovo s onima koji su htjeli samostalnu Hrvatsku državu a ne novu „Jugoslavensku tamnicu”. Pobjeda se dozivala i nazivala kao konačni „čas odmazde”! Povijesna je Istina da je ovdje počeo taj strašni, konačni „čas odmazde”... ,,U komunističkoj državi će naši neprijatelji svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame”, rekao je Tito ovih dana svibnja 1945... Komunistički pokret, koji je sebi prisvojio naziv antifašistički..., za razliku od zapadne Europe, u Hrvatskoj je (i u istočnoj Europi), nakon 1945., „crni teror fašizma”, zamijenio terorom komunističke „crvene zvijezde”. I to po uzoru na velikog „učitelja Lenjina i druga Staljina”. I poteče more nevine krvi do danas ne oprane, ne osušene... Dok su mnogi na-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

rodi nakon završetka Drugog svjetskog rata odahnuli od terora fašizma i nacizma, na žalost, umjesto u razdoblje slobode, hrvatski je narod ušao u drugo teško razdoblje osvete, masovnih likvidacija, zločina, smaknuća, deportacija. Ušao je u beskrajni ocean stradanja. U sustavno komunističko trovanje duše naroda i duha, hrvatskog i kršćanskog. Nevinost ili krivnju pojedinaca i čitavih skupina proglašavali su politički komesari, sekretari, često puta kriminalni tipovi, šverceri, dezerteri, ucijenjeni špijuni i Jude... Bez dokaza, suda i obrane. I to ne samo stvarnih, nego i mogućih „neprijatelja naroda”. A to su, među ostalima, bili i popovi „klerofašisti”, kulaci „kapitalisti”, „trula inteligencija”, „buržuji” i mnogi koji su dosljedno svjedočili i živjeli svoju vjeru i kršćanski humanizam i svoje nacionalno hrvatsko domoljublje. Ali, još uvijek traje zavjera šutnje, falsificiranje istine i opasno neznanje.., gotovo kod svih uzrasta, navlastito kod mlađih naraštaja. Eto, i zato smo ovdje danas...


PROPOVIJED Crkva i svećenici glavni neprijatelji Te bleiburške godine Bakarić poručuje Fronti: „Popovi su nam neprijatelji. Katolička Crkva je pripremala i odgajala sve što je ustaško i nezdravo u narodu. Budno pazite na svaki njihov korak i tražite intervenciju...” Osobno, kao dijete pamtim pjesmu Skojevaca,: „nosim kapu sa tri roga ja se borim protiv Boga!” Komunizam kao i nacizam i fašizam, vodili su se s mržnjom prema Bogu, vjeri i prema čovjeku. Rezultat je bio strašan: 1800 do sada otkrivenih grobišta u bivšoj Jugoslaviji. 900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, 200 u Srbiji, 100 u BiH. Kočevski rog, Tezno, Macelj, Jazovka... Masovna grobišta. Mnoga od njih uništena, preorana, pretvorena u gradilišta ili smetlišta.., do danas neotkrivena... bez imena i spomena! I nitko za to do danas nije kriv, ni odgovoran. Kao da se radi o bajkama nekim ili dječjim igračkama...! Znamo da je strijeljano 385 svećenika, od toga su 355 su ubili partizani... Na tisuće svećenika, redovnika i redovnica je stjerano u zatvore i logore..., među njima i blaženi nadbiskup Stepinac... Mnogi su bili pod trajnom prismotrom i izvrgnuti javnom ruglu i linču, poput šibenskog biskupa Banića, mostarskog biskupa Čule i puno drugih „nepodobnih i opasnih”... Prema ozbiljnim procjenama, broj žrtava komunizma u svijetu penje se na 100 milijuna ljudi, a komunistički režimi u Europi, tijekom prvih deset godina nakon rata. pobili su oko milijun lju-

di... Ali, još uvijek traje zavjera šutnje, falsificiranje istine i opasno neznanje.., gotovo kod svih uzrasta, navlastito kod mlađih naraštaja. Eto, i zato smo ovdje danas... Bog sigurno zna njihova imena i grobove i pravu istinu o njima i svima nama... Zato se Bogu danas, za sve njih i za sve nas, molimo, za pokoj njihovih duša ovu svetu misu slavimo i u Bogu im iskazujemo ovo sjećanje i počast, molitvu i zahvalnost. Ideološka manipulacija istinom Čuli smo nedavno izjavu da ,,u školskim udžbenicima još nije napisana puna istina o Drugom svjetskom ratu”... Da, ne samo da nije napisana, nego je u mnogima cjelovita istina falsificirana? Istina je da su se školski udžbenici punili samo jednostranom „komunističkom istinom”. Ali i sve drugo, i školske knjižnice i svjetske biblioteke... Školska djeca, pioniri i omladina i vojska bili su na

Još nam mučnije danas pada sve vidljivija i glasnija činjenica da se zločini i zločinački komunistički sustav opet javno brani i opravdava. Da se pojavljuju apologije i apologeti zločina, unatoč istini da su to bili zločini s političke mržnje i slijepe osvete „trajnom moralno-političkom vaspitanju”, na preodgajanju i „pranju mozgova”! Bezočnim krivotvorenjem povijesti pokušavalo se prebrisati tisuću godina državnosti hrvatskog naroda... Njegova kultura, ime, jezik, njegova književnost..., vjera, kršćanska tradicija.., cijeli vrijednosni sustav i identitet... Povijest su nam pisali u Moskvi i Londonu, „po šumama i gorama”, u Beogradu, Oplencu i Karađorđevu... (Htjeli bi danas i u Haagu). Druga strana istine se nije smjela niti spominjati, nego samo napadati, izrugivati i ismjehivati. Ništa

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

95


PROPOVIJED

nije smjelo stajati na putu te jedine partijske (socijalističke) istine. Za to su postojala etiketiranja, progoni, zatvori, mučenja, tajne službe, doušnici, debeli udbaški i policijski dosjei..., OZNA, UDBA..., javni i tajni planovi i „načrtanija” SANU... Ovdje smo zato jer je sve očitije da „nijekanje i nekažnjavanje zločina komunizma opet stječe „pravo građanstva”. Namjerno prešućeni povijesni događaji su postali „crne rupe” hrvatske povijesti, upozorava „Justitia et Pax”, HBK 2009. godine: „Ponovno se javljaju glasovi nijekanja masovnih zločina i njihovih totalitarnih korijena. Zabrinjavaju nas 96

pojave negacionizma, nijekanje komunističkih i inih zločina, nad Hrvatima i u Drugom svjetskom ratu i u poraću (što je i bio uzrok da se mnogi zločini ponove i u Domovinskom ratu). Sada nam se agresivno, gotovo kao temeljna teza, podmeću i nameću tvrdnje da su sva zla hrvatskoga naroda započela tek 1990. godine, kad je, kako neki javno kažu, neki misle, a sud u Haagu i presuđuje ova Hrvatska stvorena s „opasnim namjerama i „zločinačkom akcijom”. A velika većina hrvatskog naroda vjeruje da je ova Hrvatska država plod tisućljetne čežnje, ljubavi do mučeništva, i nadasve molitava hrvatskog

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Znamo da je strijeljano 385 svećenika, od toga su 355 su ubili partizani... Na tisuće svećenika, redovnika i redovnica je stjerano u zatvore i logore..., među njima i blaženi nadbiskup Stepinac... naroda za Božjim darom slobode u slobodnoj državi. Da je ona djelo hrvatskih branitelja, junaka, pobjednika, koji se sada bezočno ponižavaju. A ona nije produkt bilo kakvih ideologija, ponajmanje totalitarnih..., ni fašističkih, ni komunističkih...


PROPOVIJED Apologija komunističkih zločina Još nam mučnije danas pada sve vidljivija i glasnija činjenica da se zločini i zločinački komunistički sustav opet javno brani i opravdava. Da se pojavljuju apologije i apologeti zločina, unatoč istini da su to bili zločini s političke mržnje i slijepe osvete... Ovdje se dogodio i zločin onih „savezničkih, političkih i vojnih vođa”, koji su (ne poštujući nikakve konvencije) predali stotine tisuća izbjeglih vojnika i civila, iako su znali da će biti izloženi masovnim odmazdama i pogubljenjima... Gotovo je nemoguće povjerovati da smo nedavno mogli pročitati izjavu da „partizani 1945. na križnim putovima nisu dovoljno poubijali, i da bi nam bilo puno bolje da jesu, jer je to smeće 90.-ih samo isplivalo i uništilo sve što je valjalo u onoj državi”(Kat. tjednik, veljača 2012.). Tko smije zanijekati hrvatskom narodu pravo na svoju samostalnu državu, poput i drugih naroda Europe i svijeta?! Zar to pravo nije imao i 39., i 40., i 45. i 90.; i da ga ima i danas...?! Ne po mjeri i diktatu nikakvih EUnija ili moćnika ovoga svijeta, njihovih interesa i kapitala, nego po mjeri Božjoj i ljudskoj. Ovdje smo danas usprkos nesretoj i zabrinjavajućoj odluc Hrvatskog sabora da više ne bude pokrovitelj ovoga spomena... Jer, kažu „da su se ovdje dogodile žrtve kao trenutni izljev mržnje što je tobože uvijek bilo i bit će u ljudskoj

prirodi” (Milanović). Kao da ovdje nije počeo na najstravičniji način, sustavan proces zatiranja i smrti, koji je trajao skoro 45 godina! I danas neki ponavljaju, draga braćo i sestre mučenici, da su vaše smrti zaslužene kazne, da su opravdane, razumljive. One koji su vas hladnokrvno mučili i ubijali ,nazivaju herojima, a njihova djela herojska, da oni zavrjeđuju odlikovanja i spomenike...Mnoštvo spomenika... Da vi ne spadate u one iz Povelje Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima... Da ste bili na krivoj strani! To nije poruka mira nego nemira, novih suprotstavljanja i svađa. Nije to poruka nove pravednosti nego novih nepravdi. Nije to lijek nego otrov. Nije poruka Istine nego povratak laži. Nije poruka života nego smrti... Ne znamo kome je u interesu da se opet toliko otrova izlijeva u našu Hrvatsku? Da se opet, za domaću ili vanjsku upotrebu šalju (falsificirane) slike o buđenju ekstremizma, guja... U isto pak vrijeme „neki političari ne pridaju gotovo nikakvu važnost, ili ne vidi, ili se prave da ne vide, da su sve glasniji oni koji se ne mire s ikakvom samostalnom hrvatskom državom, i oni koji imaju i teritorijalne pretenzije na račun RH.., pa čak s njima kriomice i surađuju, pregovaraju, izjednačavaju žrtve i agresore, ukidaju krivnje pogađaju se i „trguju!”... U isto vrijeme se predlažu i donose vitalno važni zakoni za pojedince i čitav narod, „po hitnom postupku”, bez prave javne i demokratske rasprave: i to o životu, o obitelji, o začeću i rađanju, o odgoju, o

školi i vjeronauku... Opet nova zaduženja, rasprodaje, stečajevi, nezaposlenost, bujanje cijena i troškova života... I opet „u ime naroda”, ali mimo naroda..., „odnarođeno”... Kao da nam opet naviru Matoševe riječi: „Jer, Hrvatsku mi moju objesiše, ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, zbir u uzama!” Kome to treba, i kome to na volji ili zapovijed!? Takva pitanja muče „šuteću” hrvatsku većinu ! Bleiburg mjesto za tražitelje istine Mi danas ne želimo Bleiburg kao zastavu mržnje prema bilo kome... Skidamo te zastave mržnje i razdora. Molimo Boga da ih svi možemo skinuti! Želimo razviti jedino onaj hrvatski barjak pod kojim su se, uz Božju pomoć i Gospin zagovor kroz dugu i slavnu povijest, borili naši branitelji i mučenici, koji su vjerovali da „na vek on živi ki zgine pošteno, za krst časni i slobodu zlatnu”... Barjak pod kojim su uz podršku većine hrvatskog naroda, darom Božjim, ostvarili tisućljetni san: Slobodnu Hrvatsku državu... Mi ovdje iskreno žalimo sve žrtve, sve ljude koji su đavolskom mržnjom i lažima pretvoreni u bezimeno smeće, koje je trebalo ukloniti. „Žalimo žrtve Jasenovca, ali se ni Bleiburg ne može i ne smije preskočiti, poručio je predsjednik HBK-a, nadbiskup Marin, otvarajući nedavno međunarodni znanstveni skup: „Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine”. Tom skupu naši, tzv. neovisni mediji, ni tiskovni ni elektronski, nisu posvetili gotovo ni malo prostora.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

97


PROPOVIJED Mi zato ovdje i ovom svetom misom molimo Svemogućeg Boga za sve žrtve i za sve zločince. Molimo Božje praštanje i milosrđe da bismo i mi mogli praštati. tom govori: “Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za Istinu. Tko je god od Istine, sluša moj glas.” Pilat se prestrašio Istine, nije se htio s njom suočiti. Prezreo je i osudio Isusa na smrt… Nijekanje istine i strah pred njom poprima i danas oblike novog totalitarizma, kojim se udara u same temelje društva i morala, na dostojanstvo čovjeka (od začeća do smrti), na obitelj i brak, na odgoj i na slobodu savjesti. Istina postaje najveća žrtva današnjeg svjetskog poretka na svim razinama. U Bleiburgu, molimo i zaklinjemo

Povijesna je Istina da je ovdje počeo taj strašni, konačni „čas odmazde”... ,,U komunističkoj državi će naši neprijatelji svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame”, rekao je Tito ovih dana svibnja 1945... Dakako, ne slučajno...! (Kao ni o veličanstvenom susretu hrvatske katoličke mladeži, prošle subote u Sisku…) Mi ovdje dolazimo ne kao sumnjivi tipovi, ili provokatori.., nego kao iskreni tražitelji istine. „Istraživanje istine nije prevrtanje suhih kostiju, nego izraz humanosti i pijeteta pre98

ma članovima naše obitelji, prijateljima i poznanicima. Ne dolazimo kao zarobljenici povijesti i prošlosti, nego kao zaljubljenici neiskrivljene povijesti našega naroda.” To je i naša kršćanska vjernička obveza. Zato je hrvatski narod i podigao „Crkvu hrvatskih mučenika” na Udbini, da svjedoči istinu o mukotrpnoj i blagoslovljenoj hrvatskoj sudbini! Na ovoj svetoj misi susrećemo se s našim Uskrsnulim Kristom, Učiteljem, Bogom i jedinim Otkupiteljem ljudskoga roda i povijesti. On je za sebe rekao: „Ja sam Put, Istina i Život!” I danas smo ga slušali kako pred sucem Pila-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

„Ne može se govoriti o pravednom društvu bez istine i ljubavi”, poručuje Papa Benedikt XVI. Bez Boga su sve ljudske istine i ljubavi lomne i zloupotrebljive do mržnje i zločina... U strahu pred istinom, moguće je imati priviđenja nekih novih, a starih guja, razdora i svađa. Opasnih guja neke nove „genetski modificirane budućnosti”... Oko istine se treba truditi pravednim i poštenim sredstvima. Ne nadmoću vlasti, dodvoravanjem, optužbama i prijetnjama koje ubijaju slobodu i demokraciju. Ne bahatošću i s visoka, nego ponizno i uljudno. Mi stoga i danas ovdje, molimo i zaklinjemo. Nemojte nas opet svađati, dijeliti i su-


PROPOVIJED protstavljati starim etiketama tzv. „hrvatske krivnje i genocidnosti”! Otvorimo šanse i pomozimo jedni drugima da postanemo novi ljudi..., da gradimo bolji svijet. Potrebne su nam trajne duhovne, moralne i etičke vrednote, koje će bolje uskladiti naše međuljudske odnose. Treba nam obnova naših obitelji i temeljiti obiteljski odgoj, treba nam čvrsto zadanih riječi, vjernosti u braku, iskrenosti u razgovorima i postojanosti u dogovorima. Tko sije laž, razdor i mržnju, žanje vjetar...Đavao stoji u korijenu laži i razdora. A on je “ubojica ljudi od početka”. Samo Kristova oprostiteljska ljubav može iščupati i liječiti laž i mržnju. Treba nam Bog. Ne lažni bogovi-idoli (kakvi se danas nude), nego Bog koji je Ljubav i Istina. Ljubav ispunjena istinom, „caritas in veritate”. To nije naš proizvod, nego nam je to dar darovan odozgor, po Isusu Kristu, po njegovom križu, u daru njegova Duha. Kako napisa pjesnik, jedan od ovdje stradalih: „Ima Gospodine i kruha i ruha, al više od kruha nama Gospodine treba tvoga Duha!”... Mi zato ovdje i ovom svetom misom molimo Svemogućeg Boga za sve žrtve i za sve zločince. Molimo Božje praštanje i milosrđe da bismo i mi mogli praštati. Da bi Božjom milošću zacijelile rane koje još bole. Da bi se očistila naša sjećanja i savjesti. Molimo Božje svjetlo da u njemu prava istina dođe na vidjelo, da istinu prepoznamo i priznamo, svatko u svojoj odgovornosti, ma kako ona bila teška i obvezujuća.

Zbog žrtava i njihova dostojanstva. Zbog časti našega naroda. Zbog mira bez koga nema prave slobode, napretka ni Božjega blagoslova. Dođi, Gospodine, u zemlju Hrvata I danas dolazimo našoj Gospi, kao tisuće generacija hrvatskog naroda, kao naši branitelji... Dolazimo s križem naše majke nacije Croatije. Gospa, koju zovemo „Kraljica Hrvata” ponavlja nam: „regnum regni non praescribit leges!” Nikakvi moćnici, ni vlasti ni kraljevi zemaljski, ne mogu donositi zakone iznad ili protiv Zakona koje je Bog upisao duboko u svijet i srce svakog čovjeka. Zakona Ljubavi koji je Isus Spasitelj potpisao svojom krvlju da ga i mi ispisujemo svojim životom, da bismo mogli živjeti „životom u izobilju”. Dok je takvog srca, bit će i Croatiae!” Tako će nam Domovina biti „lijepa naša”, blagoslovljena, poželjna i prepoznatljiva, i našoj djeci, mladima, obiteljima i našim prijateljima, u Europi i svijetu. Ponavljamo riječi svetoga Pavla: „Braćo jačajte se u Gospodinu i snazi njegovoj, da se možete oduprijeti lukavstvima đavolskim. Jer boriti nam se je protiv upravljača ovog mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, pripašite noge spremnošću za evanđelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere. Njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga.

Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. U svakoj se prigodi u Duhu molite.” Ujedinjujemo se ovdje s molitvama svih naših branitelja i mučenika, živih i pokojnih, te zajedno s njima molimo:

Maranata, dođi Gospodine, u zemlju Hrvata: na polja, more i gore, raspelom tvojim označene, krvlju i znojem ispaćene, na zipke i grobove isplakane suzama naroda moga. Maranatha, dođi Gospodine u (ovu) zemlju Hrvata. I skini sve lažne maske s lica zemlje moje Hrvatske. Neka zablista slobodom i ljepotom, „života u izobilju!” Maranatha, dođi Gospodine, brzo.., i ostani zauvijek. Amen.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

99


POVIJEST

HRVATSKA TROJA PIŠE: mr.sci. ŽELJKO KRNČEVIĆ

Bribir se prvi put spominje u 10. stoljeću, u djelu cara pisca Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, u kojem piše o teritorijalno-administrativnoj podjeli tadašnje Hrvatske na 11 županija, gdje spominje i županiju Berbera. Graničila je s kninskom, ličkom i sidraškom, prostirući se na prostoru od Vranskog jezera na zapadu do rijeke Krke iznad Skradina na istoku. 100

Svakom onom putniku namjerniku koji obilazi ljepote hrvatskih prostora i posjeti Šibensko - kninsku županiju u kojoj se nalaze dva nacionalna parka – Krka i Kornati, uistinu bi bilo šteta da ne obiđe i jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta ne samo na ovim prostorima – Bribirsku glavicu, nedaleko od Šibenika. Točnije, nalazi se petnaestak kilometara sjeverozapadno od Skradina, blizu stare ceste koja vodi od Zadra, preko Benkovca za Šibenik. Apsolutna visina Glavice iznosi oko 300, a relativna oko 150 metara. Vrh joj je zaravnjen, izgleda kao veći plato ovalnog oblika, a položen je prema jugoistoku. Površina joj je 72000 m2 (od čega je istražena tek jedna trećina). Ispod strmih stijena sa zapadne strane, izvire potok Bribirčica, odakle počinje plodno i bogato bribirsko-ostrvičko polje. Bribirska glavica dominira cijelim ovim područjem. Vide se s nje otoci šibenskog arhipelaga, za lijepog vremena čak

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

i otok Vis, a na drugu stranu dio Ravnih Kotara, Bukovica do dinarskog masiva, a preko rijeke Krke sve tamo do Promine ponad Drniša, Moseća i Trtra. Interes za arheološke spomenike na Bribirskoj glavici javlja se već u drugoj polovici 19. stoljeća kad o njoj pišu F.Bulić, D.Alačević, S.Frankfurter i mnogi drugi. Prva arheološka istraživanja je ovdje u vremenu od 1909. do 1914. proveo otac nacionalne arheologije fra Lujo Marun, nazivajući Bribirsku glavicu Hrvatskom Trojom. Na žalost, cijelu ovu inicijativu i polet za arheološka istraživanja prekinuo je I. svjetski rat, a istraživanja se nastavljaju tek 1951. godine zahvaljujući Stjepanu Gunjači. Uz prekid za vrijeme Domovinskog rata, kad su ovdje “stolovali” bradati barbari, pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i devastirali većinu pokretnih spomenika oštetivši i dio arhitektonskih sklopova, sustavna istraživanja još uvijek traju. Zahvaljujući vrlo povoljnim uvjetima za život – kao što su nepresušni izvori vode, plodno bribirsko polje i prostranstva pogodna za ispašu stoke – čovjek se na ovom području počeo zadržavati u ranim povijesnim razdobljima. Prve tragove nalazimo iz vremena neolitika. U neposrednoj blizini Glavice, utvrđeno je nekoliko lokaliteta, a najznačajniji su Vrbica i Krivače. Navedeno nam svjedoči o tome kako je ovaj kraj i u kamenom dobu bio prilično gusto naseljen. No, neolitskodobne naseobine u nizinama gase se dolaskom pretpovijesnih kultura metalnih razdoblja, a stanovništvo


POVIJEST seli na dominantne uzvisine gdje su mogli bolje i učinkovitije organizirati obranu. Bribirska glavica, s koje je moguće upravo idealno kontrolirati cijeli okolni teritorij, bila je kao stvorena za život u nemirnim povijesnim vremenima. Od tada, pa, možemo slobodno kazati, do današnjih dana, tko je u rukama imao Bribirsku glavicu, kontrolirao je ovdje sve prilaze i putove od mora ka unutrašnjosti i naravno, obrnuto. Sa sigurnošću možemo tvrditi da je na Glavici prapovijesno naselje već postojalo s početkom starijeg željeznog doba, razvijajući se i šireći u vremenu prevlasti Liburna, pa dolaska i dominacije Rimljana, trajući duboko u srednji vijek. Arheološka istraživanja prapovijesnih slojeva dala su dosta značajne rezultate. Pronađeni su ostaci suhozidnih bedema, dijelovi kuća građenih tehnikom suhozida, velike količine keramičkog materijala, dosta životinjskih kostiju (uglavnom goveda, ovce i koze, te morskih puževa i školjki – po kojima se dade suditi i o gastronomskim užicima todobnog stanovništva). O intezivnoj trgovini svjedoče nam ulomci grčkih i helenističkih keramičkih posuda te nalazi onovremenog srebrnog i brončanog novca. Šetajući dalje kroz povijesna razdoblja, dolazimo i do vremena antike, kad se Bribir u pisanim izvorima spominje kao Varvaria i bio je središte jedne od 14 liburnskih općina. Potpavši u 1. stoljeću prije Krista pod rimsku vlast, dobija status municipia, kojem su na čelu bila četiri glavna magi-

Ostatci na Bribiru strata – quatuorviri iure dicundo, kojima su na pomoći bila četiri niža činovnika i gradsko vijeće – ordo decurionum. Iz ovog vremena pronađen je niz arheoloških preostataka, no ono što svakako impresionira su bedemi i način na koji je rješena vodoopskrba. Antički bedemi građeni su od velikih kamenih blokova – megalita, u dužini od nekoliko stotina metara. Okruživali su Glavicu s triju strana, osim s južne, gdje je visoka litica služila u svrhu obrane. O monumentalnosti bedema govori i podatak da im je visina iznosila 5, a debljina prosječno 2 metra. Što se tiče opskrbe vodom, može se reći da je postojao cijeli sustav cisterni. Uglavnom su sve kuće iz rimskog vremena (naravno, one istražene), imale manju ili veću cisternu. No, glavni vodoopskrbni objekt (Nymphaeum) otkriven je uz jugoistočni bedem. Sastojao se od više bazena, a u nekima su čak pronađeni i mozaici. Sumrak zapadnog rimskog carstva svakako se odrazio i

na život na Bribirskoj glavici. Iz vremena kasne antike u dosadašnjim istraživanjima pronađene su nesolidne adaptacije i nevješte nadogradnje, koje su narušile sklad antičkoga. Hiatus, koji arheološkim nalazima, barem za sada, nije moguće popuniti, nalazimo na Glavici prodorima avaroslavena početkom 7. stoljeća. Prvi nalazi nakon tog vremena, oni iz 9. stoljeća, koji nam sad već svjedoče o nazočnosti Hrvata na Bribiru, otkriveni su na tri starohrvatska groblja, a radi se uglavnom o lijepim primjercima nakitnih izrađevina. Bribir se prvi put spominje u 10. stoljeću, u djelu cara pisca Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, u kojem piše o teritorijalno-administrativnoj podjeli tadašnje Hrvatske na 11 županija, gdje spominje i županiju Berbera. Graničila je s kninskom, ličkom i sidraškom, prostirući se na prostoru od Vranskog jezera na zapadu do rijeke Krke iznad Skradina na istoku.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

101


POVIJEST na sačuvan je čitav niz dokumenata, koji nam svjedoče o značaju i bogatstvu Bribira. Doznajemo tako da je u to vrijeme postojalo čak 7 crkava, dvor, stambene zgrade i gostinjske kuće. Spominju se i todobni notari, liječnici, obrtnici raznih zanimanja, posluga i drugi. Interesantan je i podatak da je na Bribirskoj glavici godine 1245. odsjeo i kralj Bela IV., zajedno sa cijelom svojom pratnjom, zadržavši se ovdje nekoliko tjedana.

Bribirska glavica I u razvijenom srednjem vijeku Bribir je odigrao značajnu ulogu, jer su na njemu stolovali hrvatski velmože Šubići, koji su na vrhuncu svoje moći bili krajem 13. i početkim 14. stoljeća. Upravo u vrijeme vladavine kneza Pavla, koji postade doživotnim banom Hrvatske, uzevši naslov Banus maritimus, što je značilo ban Hrvatske i Dalmacije, čemu je kasnije pridodao i Dominus

Bosnae. Kovao je Pavle svoj novac, imao je i svoj pečat, a u izdanim poveljama kralja nije niti spominjao. Njegov se teritorij protezao od Modruša, Gacke i Senja, pa sve tamo do granica livanjske županije. Uz pomoć braće, koja su kao knezovi stajali na čelu gradova Trogira, Splita, Omiša i Šibenika i u njima je imao velikog utjecaja. Na svu sreću, iz tog vreme-

No, nakon Pavlove smrti moć Šubića naglo opada, a godine 1523. u turske ruke padaju i Bribir i susjedna Ostrovica, da bi ga 1684. osvojila Venecija. Naravno, i iz srednjovjekovnog razdoblja obitavanja na Bribirskoj glavici, pronađeno je upravo obilje arheoloških preostataka – od keramike, stakla, oružja, prekrasnog nakita, preko ulomaka kamene plastike, pa do značajnih ostataka arhitekture i građevinskih sklopova. Spomenimo samo sklop crkve i samostana sv.Marije, koji je kao i veći dio jugoistočnog dijela grada konzerviran, i upravo je šteta biti negdje u ovim krajevima i ne vidjeti ga. Uostalom, kao i cijelu Bribirsku glavicu, kojoj tek sad, nakon punih stotinu godina istraživanja, predstoji prava valorizacija i smještaj na svim arheološkim i turističkim itinerarima. Zadovoljstvo nam je napomenuti da od ove godine Muzej grada Šibenika i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika zajednički započinju nova istraživanja, a u suradnji s kolegama iz Australije.

102

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


PISMA ČITATELJA

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

103


PRIRODA

Park prirode Velebitska degenija (Degenia velebitica)

Gatalinka (Hyla arborea)

104

Masiv Velebita proteže se od Vratnika nad Senjom na sjeverozapadu do okuke toka Zrmanje na jugoistoku. Najduža je planina dinarskog sustava, duga oko 145 a široka od 10 do 30 km. Najviši vrh je Vaganski vrh (1 757 m). Zbog prirodnih vrijednosti i značenja za očuvanje biološke raznolikosti planeta Velebit je od 1978., u okviru UNESCO-vog programa „Čovjek i biosfera“, dio međunarodne mreže rezervata biosfere. Park prirode „Velebit“ obuhvaća cijeli Velebit i dolinu rijeke Zrmanje pa je najveći zaštićeni objekt prirode u Hrvatskoj. Temeljni fenomen PP „Velebit“ su krški reljefni oblici i fenomeni krša: škrape, kamenice, vrtače, uspravne solitarne stijene i brojni speleološki objekti. Na području Velebita nalaze se dva nacionalna parka: Nacionalni park „Paklenica“ i Nacionalni park “Sjeverni Velebit“. Na području PP “Velebit” posebno zaštićeni dijelovi prirode su posebni rezervat šumske vegetacije (Štirovača), geomorfološki spomenik prirode (Cerovačke pećine), značajni krajobraz (uvala Zavratnica) i paleontološki spomenik prirode (Velnačka glavica). Flora PP „Velebit“ izuzetno je bogata i raznolika a obuhvaća biljke od submediteranskih do visokoplaninskih flornih elemenata. Na području Velebita do sada su zabilježene 1 854 vaskularne svojte i podsvojte, među kojima je velik broj rijetkih i zaštićenih i 79 endemičnih biljaka. Među endemima ističu se velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska gušarka (Cardaminopsis croatica), prozorski zvončić (Campanula fenestrellata), hrvatsko zvonce (Edraianthus graminofolius var. croaticus), a izuzetno je vrijedna, kao tercijarni relikt, hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. croatica). Posebnost velebitske flore biljne su zajednice stijena u kojima se nalaze ružičasti žednjak (Rhodiola rosea), planinska žutika (Berberis croatica), dvocvjetna ljubica (Viola biflora), okruglolisna kamenika (Saxifraga rotundifolia),

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


PRIRODA

prirode „Velebit“ osmerolatični drijas (Dryas octopetala), planinski runolist (Leontopodium alpinum)… U PP „Velebit“ obitavaju brojne planinske, kontinentalne, ali i mediteranske životinje. Od riba koje žive u rijeci Zrmanji u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske uvrštene su oštrulja (Aulopyge hugeli), glavočić crnotrus (Pomatoschistus canestrinii) i primorski peš (Cottus ferrugineus), endemi jadranskog slijeva, te mren (Barbus plebejus), primorska uklija (Alburnus albidus) i morska paklara (Petromyzon marinus), koja povremeno zađe u rijeku. Pritoke Gacke i Like stanište su hrvatskog pijora (Phoxinellus croaticus), hrvatskog endema, koji dio godine živi u ponornicama. Od deset zabilježenih vodozemaca i dvadesetš est gmazova u Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske uvrštene su četiri svojte: gatalinka (Hyla arborea), crvenkrpica

(Zamenis situla), kopnena kornjača (Testudo hermanni) i planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops). Popis ptica sadrži 257 svojti, od toga 139 redovitih ili povremenih gnjezdarica. Na nacionalnoj razni 56 svojti ptica ima nepovoljan sigurnosni status. U Crvenu knjigu ugroženih ptica Hrvatske uvrštene su gorski zviždak (Phylloscopus bonelli) u kategoriji kritično ugrožene svojte, suri orao (Aquila chrysaetos) i tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) u kategoriji ugrožene svojte te škanjac osaš (Pernis apivorus), sivi sokol (Falco peregrinus), zmijar (Circaetus gallicus), mala prutka (Actitis hypoleucos), mali ćuk (Glaucidium passerinum) i kosac (Crex crex) u kategoriji rizične svojte. Od sisavaca koji obitavaju na područu PP u Crvenu knjigu sisavaca hrvatske uvršeteno je pet glodavaca – dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi), planinska voluharica

(Chionomys nivalis), gorski puh (Dryomys nitedula), vrtni puh (Eliomys quercinus) i puh orašar (Muscardinus avellanarius), četiri zvijeri – smeđi medvjed (Ursus arctos), ris (Lynx lynx), vuk (Canis lupus) i, u rijekama Lici i Zrmanji, vidra (Lutra lutra) i jedanaest šišmiša – širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii), velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii), veliki šišmiš (Myotis myotis), mali večernjak (Nyctalus leisleri), sivi dugoušan (Plecotus austriacus), gorski dugoušan (Plecotus macrobullaris), južni potkovnjak (Rhinolophus euryale), veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros). Područje Parka prirode «Velebit» obiluje brojnim speleološkim objektima (59), u kojima je zabilježeno 36 podzemnih životinja. Od uku-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

105


PRIRODA pnog broja svojti, dvadeset tri su endemi Hrvatske. Među njima izraziti stenoendemi jesu pauci Stalita pretneri i Troglohyphantes roberti roberti, endemi južnog Velebita, i puž Zospeum pretneri, endem Velebita. Među izuzetno bogatom faunom lažištipavaca ističu se Neobisium stribogi, endem južnog i jugoistočnog Velebita, i Neobisium simargli, endem sjevernog Velebita, a među rakušcima, Niphargus pretneri i Niphargus numerus, endemi južnog Velebita. Planina Velebit obiluje brojnim povijesnim i kulturnim spomenicima. Prvi tragovi življenja pronađeni su na lokalitetima iz neolitika, a najbrojniji artefakti potječu iz Rimskog Carstva. Najstariji pisani trag na području PP je Pisani kamen kod vrela Begovača, epigrafski spomenik iz 4. st. U živoj stijeni uklesan je natpis na latinskom: EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTOPLINOS ET PARENTINOS ADITVS AD AQVAM VIVAM ORTOPLINIS PASVS D LATVS I., kojim je određena granica između japodskih plemena Ortoplina i Parentina i Ortoplinima dopušten prilaz od petsto koraka širine do žive vode (tj. do izvora Begovača). Na velebitskim prevojima mogu se vidjeti mirila, kamena pogrebna spomen-obilježja podizana u razdoblju od 17. do 20. st. Mirila su mjera pokojnika na tlu označena uzglavnim i podnožnim kamenom, otprilike na pola puta između pokojnikove kuće i groblja, na kojem bi predahnuli nosači. Naknadno su popločena a na uzglavnoj ploči isklesan je plitki reljef ili pokojnikovo ime. Najčešći uklesani motiv je križ, 106

ali nalazimo i krug, spiralu ili znak X. Mirila su poštivana više od groba jer se vjerovalo da na njima ostaje duša pokojnika. Jedinstveni su spomenici običaja koji se na Velebitu održao sve do pedesetih godina 20 st. Sakralna zdanja na Velebitu uglavnom su jednobrodne crkvice i kapelice: crkvica sv. Roka u Radlovcu, crkvica sv. Jelene u Mliništu, crkva sv. Frane u Potpragu ispod Tulovih greda, crkva Pohoda sv. Elizabeti u Baškim Oštarijama, crkva sv. Petra u Starigad-Paklenici, crkva sv. Marka pod Crnopcem, kapelica u Jadovnom i kapelica iznad Stremenika. Na području Velebita nalaze se i dvije zavjetne crkve: svetište Majke Božje od Krasna i crkva Majke Božje na Velikom rujnu. Na Velebitu se nalaze i brojni ostaci tradicijske gradnje. Među njima ističu se osebujni pastirski stanovi, skromni

stambeni objekti (uglavnom s jednom prostorijom) građeni za privremeni (ljetni) boravak stočara, suhozidi i, u južnom dijelu Velebita, vodenice. Od ukupne površine Parka prirode „Velebit“ 80,07 km2 (oko 3,6%), krajnjeg jugoistočnog dijela masiva, nalazi se na području Šibensko-kninske županije. Zaštićeno područje pripada Općini Ervenik. Krajnji jugoistok Velebita, iako nema obilježja parka prirode, ušao je u njegov sastavni dio radi obuhvata cjelokupnog geografskog pojma planine. Gornji tok Zrmanje na području Šibensko-kninske županije u ljetnom razdoblju presuši zbog poniranja vode nizvodno od Prevjesa do Mokrog polja. Ponorne vode rijeke Zrmanje kroz izvor Miljacka pridružuju se vodama rijeke Krke. Kao izravna veza između Zrmanje i Krke, izvor je jedinstven hidrogeološki fenomen.

Pisani kamen kod vrela Begovača

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)


IN MEMORIAM

Miroslav Belamarić (4.7.1955. – 16.12.2013.) Nakon duge i teške bolesti preminuo je operni pjevač Miroslav Belamarić, priznati bariton, rođeni Šibenčanin koji je godinama živio i radio u Karlsruheu u Njemačkoj. Miroslav Belamarić rodio se u Šibeniku 4. srpnja 1955. godine u poznatoj šibenskoj pjevačkoj obitelji Belamarić. Otac Frane bio je solist ŠPD „Kolo“, a brat Neven bio je jedan od najvrsnijih hrvatskih bas-baritona koji se proslavio na brojnim domaćim i

svjetskim opernim scenama. U Šibeniku Miroslav Belamarić završava gimnazijsko srednjoškolsko obrazovanje, a zatim Srednju glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u klasi Renate Šeringer . Diplomirao je na Glazbenoj akademija u Zagrebu u klasi Zlatka Šira, Vladimira Ruždjaka i Ruže Pospiš - Baldani (postdiplomski studij). Miroslav Belamarić položio je i stručni ispit za glazboterapeuta, a glazbeno se

usavršavao u klasi njemačkog opernog prvaka Gunthera von Kannena. Tijekom svoga dugogodišnjeg opernog djelovanja imao je brojne angažmane u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Slovenskom narodnom gledališću, Opera du Rhin (Strasbourg), Theater Trier, Staatstheater Mainz, Stadttheater Ludwigsburg, Staatstheater Luxembourg i Staatstheater Karlsruhe, te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tijekom Domovinskog rata sudjelovao je u brojnim humanitarnim akcijama, koncertima i donacijskim projektima. Bio je ravnatelj Šibenskog kazališta 1995.-1996.godine, za kojeg mandata je producirao i uprizorio u Šibeniku operu„La serva padrona“ talijanskog skladatelja G. B. Pergolesia. Nastupao je u brojnim opernim podjelama, a iz bogatog repertoara mogu se izdvojiti izabrane glavne uloge kao što su Figaro (Mozart: Figarov pir), Escamillo (Bizet: Carmen), Figaro (Rossini: Seviljski brijač), Donner (Wagner: Reingold), Jeletzkij (Čajkovski: Pikova dama), Car Petar Veliki (Lortzing: Car i tesar), te Wollfram von Eschenbach (Wagner: Tannhauser).

FRA PETAR RASTOČIĆ 1. 12. 1952. - 7. 1. 2014.

Franjevac Provincije Presvetog otkupitelja fra Petar - Pero Rastočić preminuo je 7. siječnja 2014. u 62. godini života, 43. redovništva i 35. svećeništva. Pokojnik je rođen u Metkoviću 1. prosinca 1952. od oca Mate-Srećka i majke Ive r. Jerković. Kršten je 18. siječnja 1953. u rodnoj župi. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Novim selima a preostala četiri u Metkoviću. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju pohađa u razdoblju od 1968. – do 1973. U franjevački novicijat na Vi-

sovcu stupio je 5. srpnja 1971. Prve redovničke zavjete položio je 5. srpnja 1972. a svečane u Makarskoj 4. listopada 1977. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj i Zagrebu, gdje je 14. veljače 1980. godine i diplomirao. Sveti red đakonata primio je u Sinju 2. srpnja 1978. po rukama msgr. Frane Franića, a 1. srpnja 1979. u Otoku kod Sinja, msgr. Franić ga je zaredio i za svećenika. Mladu je misu proslavio u rodnom Metkoviću 22. srpnja 1979. godine.

Kao mladomisnik, prvu je službu obavljao u Sinju u svojstvu župnog vikara od 1979. do 1982. Od 1982. do 1985. vrši službu župnog vikara u Imotskom, nakon čega preuzima službu župnika u Staševici. Godine 1988. postaje župnikom župe Plina- Stablina, da bi 1992. preuzeo službu župnika u Šibeniku na Meterizama, gdje ostaje do 2003. godine. Od 2003. do 2009. godine vrši službu župnika u župama Lećevica i Radošić. Uprava Provincije ga je 2009. godine imenovala gvardijanom i župnikom u Živogošću. Godine 2012. postaje član Uprave Provincije u svojstvu definitora, te župnik u župi Igrane-Drašnice. Fra Pero Rastočić sahranjen je Makarskoj. Sprovodne obrede i misu zadušnicu u četvrtak, 9. siječnja predvodio je nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

107


ORGULJAŠKA ŠKOLA

Petar Nakić

Petar Nakić i Šibenik PIŠE: BOŽIDAR GRGA Sva su glazbala imala svoj razvojni put koji traje i danas; daroviti pojedinci stalno usavršavaju postojeća i izmišljaju nova glazbala. Razvojni put orgulja, najsloženijeg (i najskupljeg) glazbenog instrumenta, posebno je interesantan jer je u zadnjih šest stoljeća baš taj instrument ostavio snažan pečat u glazbenoj kulturi(i u kulturi uopće) u dijelu svijeta u kojem dominira kršćanski svjetonazor. U 108

ne tako dalekoj prošlosti gradnja orgulja u crkvama manjih naselja otvarala je vrata glazbi i umjetnosti, ali je isto tako taj događaj često bio početak procesa transformacije ruralne sredine u urbanu. Jedan među mnogim znanim i neznanim genijalcima je i Petar Nakić Šibenčanin, znameniti mletački graditelj orgulja u osamnaestom stoljeću. Svojim inovacijama stavio je točku na i u tehničko-akustičkom razvoju baroknih orgulja južno od Alpa. Nametnuo je svijetu

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

novo savršenstvo zvuka orgulja. Začetnik je mletačko-dalmatinske orguljarske škole, a njegov način gradnje dominirao je još stotinjak godina i nakon njegove smrt. Dapače, aktualan je i danas; njegova zvukovna rješenja nalaze svoje mjesto i u suvremenom orguljarstvu. Njegovi instrumenti su tehnički pouzdani i tonski dovedeni do savršenstva. To je postigao stvaranjem vlastitih formula koje određuju uzajamne odnose labijalnih svirala: promjer, te širinu i visina labija. Kršten je 2l. II 1694. U Podgrebači u skradinskom zaleđu. Godine 1713. Polaže redovnički zavjet u franjevačkom samostanu Sv. Lovre u Šibeniku (redovničko ime mu je Pavao), a malo zatim, 1716. Odlazi u Veneciju gdje uči orguljarsku struku. Godine 1734. izlazi iz franjevačkog reda i postaje dijecezanski svećenik. Procjenjuje se da je Nakićeva radionica sagradila 350-370 orgulja. Za života je stekao ugled i poštovanje. Preminuo je u noći 16. travnja 1769. U Coneglianu (sjeverno od Trevisa). Učenici su mu biuli: Francesco Dacci (1712.-1784.), Gaetano Callido (1727.-1813.), Francesco Comelli (†1821.), Niccolò Moscatelli i Franc Ksaver Križman 1726.-1795. Iako je znameniti Petar Nakić porijeklom Hrvat, ne možemo se pohvaliti većim brojem njegovih sačuvanih instrumenata. On je dolazio u dalmatinske, primorske i istarske gradove, ugovarao i gradio orgulje, ali mi još uvijek ne znamo točan broj njegovih orgulja u našim stranama. Razlog su mahom nesređeni (nepristupačni) i neproučeni arhivi na terenu.


ORGULJAŠKA ŠKOLA ORGULJE PETRA NAKIĆA U HRVATSKOJ 1.Sv. Lovreč Pazenatički, crkva sv. Martina, oko godine 1735. God. 2013. obnovila ih je radionica Francesco Zanin (Codroipo, Udine). 2.Split, samostanska crkva Sv. Klare, sredina 18. stoljeća. God. 2012. obnovila ih je radionica Heferer. 3.Zaostrog, franjevačka crkva Sv. Marije, godina 1738. Danas nedostaju svirale i donji dio kućišta. 4.Makarska, franjevački samostan, godina 1743., orgulje više ne postoje. 5.Nerežišća, crkva Gospe od Karmena, godina 1753. 6.Zadar, samostan benediktinki, op. 249, godina 1753. Orgulje su uništene u drugom svjetskom ratu. 7.Zadar, crkva Sv. Frane na Zidinama, poslije godine 1753., postojale su do godine 1882. 8.Split, crkva Sv. Filipa Nerija, op.305, godina 1756., uklonjene su1936/37. godine. 9.Supetar, crkva Marijina Navještenja, godina 1756. Orgulje je 1808. Pregradio Luigi Gennari iz Roviga. Kvaliteta je ispod prosječne. 10.Zadar, crkva Sv. Šimuna Proroka, godina 1756. Orgulje su uklonjene 1860. godine. 11.Rab, crkva Sv. Marije Velike, nakon 1756. godine, obnovila ih je radionica Heferer2005. g. 12.Poreč, crkva Uznesenja BDM, godina 1759. Bile su u funkciji do 1914. 13.Zadar, katedrala Sv. Anastazije (Stošije), godina 1759. Orgulje su uklonjene 1900. Godine. 14.Šibenik, crkva Sv. Frane, godina 1762. Restaurirala ih je radionica Heferer 1971. Godine. Od navedenih 14 Nakićevih orgulja za koje postoji vjerodostojna dokumentacija, sačuvane su tek petore pod rednim brojem 1, 2, 5, 11 i 14. U cijelosti su sačuvane Nakićeve orgulje u Šibeniku, Splitu, Rabu i Svetom Lovreču Pazenatičkom. na fotografijama: orgulje u Crkvi Sv. Frane u Šibeniku

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

109


ORGULJAŠKA ŠKOLA PONOVO OTKRIVENI DOKUMENTI Tijekom proteklih četrdesetak godina bila su zametnuta 2 važna dokumenta koji se odnose na Nakićeve orgulje u crkvi Sv. Frane u Šibeniku: Ugovor o gradnji i Preporuka odabira registara. Ponovo su pronađeni u čuvenoj samostanskoj knjižnici zahvaljujući fra Nikoli Mati Roščiću. Ugovor o gradnji orgulja Ugovor je sklopljen u Veneciji 8. kolovoza 1760. godine. Na početku ugovora navode se nazočni Don Pietro Nachini i Francesco Dacij. Ne spominju se predstavnici samostana Sv. Frane u Šibeniku. U ugovoru pod točkama Primo, Secondo, Terzo, Quarto, Quinto, Sesto i Settimo određuju se slijedeći dijelovi mehaničko-svirnog ustroja orgulja orgulja i njihove karakteristike: 1.Registri, kvaliteta i broj 2.Prospektne i unutarnje svirale, slitina, omjer kositra i olova 3.Zračnice, karakteristike istih i vrste drva 4.Svirni i registarski prijenos (drvene plohe s redukcijama) 5.Sviraonik, broj tipaka, vrste drva i način izrade i ukrašavanja 6.Mjehovi, veličina, broj, način opkožavanja, vrste drva 7.Raster, kakvoća biranog drva, način izrade Na kraju se određuju obaveze samostana, izrada pjevališta i kućišta orgulja i ostale uobičajene obaveze (angažiranje dobrog drvodjelca za ispomoć u postavljanju orgulja, smještaj stručnog osoblja dok obav110

ljaju postavljanje i ugađanje orgulja i ostalo). Također su navedene obaveze plaćanja prema ugovorenim rokovima. Ugovor su potpisala dva predstavnika samostana i Francesco Dacij. Jedno mjesto je namijenjeno potpisu je ostalo prazno. Preporuka odabira registara Na presavijenom arku papira koji je označen naslovom Modo di suonare l’organo navedeno je 26 preporučenih kombinacija odabira registaraza ove rgulje. Dokument je napisan vjerojatno 1762. godine kad su dovršene i postavljene orgulje. Vremenom je radi česte uporabe dokument prepolovljen, a nakon toga obrezivan tako da je dio teksta uklonjen. Ipak, pažljivim iščitavanjem je moguće je odgonetnuti cijeli tekst. OPORUKA PETRA NAKIĆA Ictus In Dei Aeterni Nomine. Amen. Svojom voljom, ja, D. Petar Nakić pok. Jurja iz grada Šibenika a sada stanovnik ovog grada, vlasnik osobne imovine, sastavih ovu oporuku sigurnom rukom, a ona će zbog svoje vjerodostojnosti ući u javne spise u skladu sa zakonom. Preporučivši dakle, svoju dušu Gospodinu Bogu, raspoređujem i ostavljam kako slijedi: Prvo, da moje tijelo bude pokopano u crkvi prečasnih Konventualaca Sv.Frane iz ovog grda, ispred oltara Sv.Ante u odori Konventualaca Sv.Frane, zatvoreno u lijesu od ariša, a sakristiji Konventualaca ostavljam svoje svečano ruho. Zatim, za moj pogreb i za mise zadušnice neka se upotrebi 50 cekina, 10 cekina neka bude

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

uručeno prečasnom gosp. župniku iz Sv. Roka i Domenika a namijenjeni su najsiromašnijima iz te župe. Osim toga, želim da se uputi prečasnom ocu Gvardijanu i svećenicima Sv. Lovre u Šibeniku 130 cekina od kojih će 100 otac Gvardijan predati mojim pravim nasljednicima čijih se imena sada ne sjećam, iz direktnog nasljednog reda po pok. Jurju Nakiću, mom ocu i želim da budu zadovoljni dobivenom svotom, preostalih trideset služit će za 30 pjevanih misa za spas moje duše, u Sv.Lovri. Budući da sam posudio gosp. Francesku Dacci iz Venecije i Capitolu iz Sv.Ivana Bragole, iz istog grada, molim gospođu Ceciliju Bianchini koja živi sa mnom i koja mi je dugo godina umnogome pomagala, da od gore spomenutog Daccija uzme 2000 lira darujući mu ostatak a od Capitola 600 lira i ne više, ostavljajući mu ostatak koji mi je dužan, kao što su knjige, itd. Bolnici della Pietà iz Venecije neka ta ista gospođa dobivenim novcem plati lijekove, liječnike i sve ostalo što treba kao i sve moje dugove. Istu gospođu koja će imati moju gotovinu u svojim rukama molim da nadoknadi troškove svih mojih narudžbi a ako štogod ostane, darujem to njoj. Ovo je sve čime još raspolažem budući da je već prodan sav namještaj i stoka a što bi se moglo naći nakon moje smrti. Tako oporučno izjavljujem i određujem. Ja, Domenico del Giudice, povjerenik napisao sam i potpisao po nalogu gospodina D.Petra, danas, 16.04.1769. U njegovoj kući


IZ GOSPODARSTVA

TVOJA HRANA BIT ĆE TVOJ LIJEK RAJSKA MASLINA MASLINA IZ RAJA MASLINA BREND TRI MILENIJA Čovječanstvo trećeg milenija doživljava nevjerojatnu dinamiku u znanosti, tehničkim i tehnološkim dostignućima, promjenama institucija i vrijednosti. Istovremeno se na ovoj zemlji čija se povjest dijeli na kameno, brončano, željezno, industrijsko i informacijsko doba, nalaze plemena koja ne koriste ni metalno oruđe, što znači da ti ljudi još žive u kamenom dobu lovca-sakupljača. Spretni i snalažljivi lovci-sakupljači vješto koriste sve što im, manje ili više darežljivo, priroda pruža. Na tisuće je biljnih i životinjski vrsta izvora njihove prehrane iz čiste prirode. Lovci-sakupljači žive u međusob-

nom pomaganju, u gospodarstvu 'darivanja'. Jednako spretno se čovjek zapadne civilizacije danas koristi najsuvremenijom automatskom tehnikom i tehnologijom, ali, pored prosječno produženog života, nikada nije bio izložen većim opasnostima pretilosti, ekonomske nejednakosti, represije, tjeskobe, nespokojstva, uništavanja okoliša i dr. Može li se govoriti da smo ušli u 3. milenij i kulturu života orijentiranu na sebičnost, natjecanje, rivalstvo, normiranja i kontrolu gotovo 'svega i svačega', a zaboravili na ljudsku prirodu slobode, mira, ljubavi, pripadanja i suradnje? Zaboravljamo li na prave prirodne vrijednosti koje prate čovjeka milenijima i koje žive milenijima kao što je maslina? Maslina je biblijska, veličanstvena, palestinska, egipatska, grčka, dalmatinska, istar-

ska, mediteranska, Mojsijeva, Isusova, Muhamedova, jeruzalemska, atenska, barska, kaštelanska, lunska, skradinska, primoštenska, vodička... maslina. Maslina je uljika, ljekovateljica, rasvjetiteljica, grijateljica, ukrasiteljica, posvetiteljica, kruniteljica, vjekovna hraniteljica, melem za tijelo i dušu, čovjekova vjerna pratiteljica. O postojanosti govore živi primjerci: kretske masline, 3.500 god., barske, 2.000 g., kaštelanske 1.500 g..., o svetosti potvrđuju Atenjani, Mojsije, Krist i Muhamed, dalmatinski, hrvatski, francuski, talijanski, španjolski težaci, uzgajivači. Uz vinovu lozu i vino, samo su maslina i ulje doživjeli toliko priznanja i slave. Brendiranje je složen proces stvaranja imidža i ugleda proizvoda, usluga, atrakcija, događanja, odnosa vezanih na masline, na tvrtke, mjesta,

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

111


IZ GOSPODARSTVA gradove, destinacije, države, institucije, ljude - maslinare i korisnike maslina. Kako poduzetnici i proizvođači maslina, maslinova ulja i drugih proizvoda na bazi maslina u trećem mileniju mogu riješiti potrebe i želje svojih kupaca, potrošača, gostiju ako nisu u stanju svidjeti im se, motivirati i potaknuti ih – 'prilijepiti ih uz sebe', privoljeti ih da im vjeruju? Biološke, ekološke i krajobrazne značajke maslina Maslina je zimzeleno stablo, a potječe iz Sredozemnog bazena, dok je kultivirana u njegovom istočnom dijelu. U grčkoj mitologiji prema Herodotu, postanak prve masline se pripisuje božici Ateni i Heraklu. Stari Heleni su maslinu smatrali svetom biljkom i od nje izrađivali kipove i sl. Osim Helena i Rimljani su smatrali

112

maslinu svetom biljkom, a u kršćanskom svijetu maslinovo ulje se poistovjećuje s duhom božjim. Prilagođena je uvjetima suptropske klime. Stablo je u uzgoju visoko 3-15 m, a gospodarski je važna u prehrambenoj industriji. Najveći proizvođači maslina u Europi su Španjolska, Italija, Grčka i Portugal. Svi kultivari masline imaju ukrasne vrijednosti (deblo, kora, habitus, list, plod itd). Maslina je važna voćna kultura većine mediteranskih zemalja. Širenje uzgoja masline na području Dalmacije je započelo za vrijeme francuske vladavine. Prisutna je i na sjeveru Šibensko-kninske županije, tako da njen uzgoj seže i do zagorskih općina Unešić, Drniš, Oklaj, Kistanje. Zbog prilagodbe različitim mikroklimama i različitim ekotipovima, domaći kultivari masline stvorili su prilagodbu u različitim okruženjima, kao što su: različiti habitus, veličina i otpornost na biotički stres od bolesti i štetnika, abiotičku

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

prilagodbu, otpornost na sušu i hladnoću itd. Lokalni kultivari su zanimljivi u oplemenjivanju zbog njihove razvijene otpornosti na abiotske i biotičke stresove. Na šibenskom području se može istaknuti kultivar Krvavica, koji je tipičan za skradinsko područje i odlikuje se prilagodbom na niže temperature od oblice koja se preferira za obalna područja. Upravo na takvim lokalnim kultivarima treba stvarati brend i priču, a proizvodnju modificirati na dohodovniju ekološku. Rasadničarska proizvodnja lokalnih kultivara od neprocjenjive je važnosti za uzgoj i zasnivanje novih plantaža. Osim u ruralnom krajobrazu, maslina je prisutna i u gradskom. Kako raste trend zasnivanja i obnavljanja maslinika tako se maslina sve više koristi i u gradskim krajobrazima. Otpornost na sušu i manjak hranjiva u tlu još je jedan od čimbenika primjene u gradskim krajobrazima. Maslina i loza, maslinarstvo i vino-


IZ GOSPODARSTVA gradarstvo predstavljali su osnovne gospodarske djelatnosti većine župa u Šibenskoj biskupiji kroz dugu povijest. Njihov krajobraz su krasili maslinici i vinogradi, terase obrađene zemlje. Industrija i posebno pojava turizma 1960-ih mijenjali su tradicionalno gospodarstvo. U primorskim i otočnim župama turizam postaje glavnom orijentacijom. Maslina i loza se zanemaruju, a prostore maslinika i vinograda, kao 'korov' osvajaju borove šume, koje gotovo svake godine zahvaćaju požari. Nakon požara ostaju crne slike krajobraza koje šalju loše poruke turističkom tržištu. Na širem prostoru Mediterana maslina se uzgaja kao voćna i ukrasna vrsta. Ona se u vrtnom oblikovanju koristi kao pojedinačno stablo, za drvorede ili grupe s ostalim mediteranskim drvećem. Maslinici u zajednici s kamenom i makijom čine prekrasnu krajobraznu vizuru. Maslina se odlikuje dekorativnom tamnozelenom krošnjom i deblom koje tijekom starenja poprima atraktivne krivudave forme. Razvoj turizma, otvorenost k Europi i svijetu, ekološka propaganda sve više 'tjeraju' ljude na povratak u prirodu, polja, maslinike i na stvaranje takvog prirodnog ambijenta u turističkim mjestima. Korisnost i vrijednost 'Rajske masline' U čemu je snaga njene prirode i milenijskog života masline? Maslina je u temeljima civilizacije. Maslinova gora Gestesmani (hebr.) maslinik je u blizini Jeruzalema, tako nazvan zbog stogodišnjih ma-

Smrtnost od raka debelog crijeva u EU Izvor: dr. med. Ivica Vlatković, Utjecaj maslinovog ulja na zdravlje ljudi

slina koje rastu još i dan danas. Tu je, prema Bibliji, Isus bio uhvaćen, da bi zatim bio osuđen. Maslina i stanovnici Mediterana vezani su dugom zajedničkom povješću. Maslina bogatstvom minerala i vitamina blagotvorno daruje sve primorce Mediterana. Dokazano je da zahvaljujući maslini stanovnici Mediterana zdravije i dulje žive. Kako danas ‘Rajsku Maslinu’, vječnu hraniteljicu i ljepoticu primorskog krajolika osmišljeno uključiti u suvremeno gospodarstvo? Brojni slikari, književnici, pripovjedači i pjesnici slikaju, pričaju, pjevjau o maslini. Evo kako o maslini pjeva šibenski pjesnik Dinko Škevin.

i iznajmljivače ‘kreveta’, da spletove svoje ponude proizvoda, usluga, atrakcija i događanja te cijene, prodaju, promociju, odnose, procese i progres kvantitativno, kvalitativno, emocionalno i intelektualno sve brže prilagođavaju nadolazećim tržišnim promjenama i gostinskim zahtjevima, koje se odlikuju sve većom osmišljnom i selektivnom brendiranom ponudom i manjom osjetilno i emocionalno izbirljivijom potražnjom. Maslina kao ‘lijek’

Neka mi samo maslina rodi Te riči od dida ja bi čuja Nek mi u poju ništa ne plodi Samo nek rodi, nek bude uja.

„TVOJA HRANA BIT ĆE TVOJ LIJEK - važno je prevntivno poduprijeti prirodne otporne snage organizma.“, govorio jr Hipokrat, 'otac znanstvene medicine', (460.-377.). Dugovječnost maslini osigurava priroda njenog 'gena', koji je tako moćno čuva.

S obzirom na bitno promijenjeno stanje na tržištu, višak ponude svih proizvoda i maslinova ulja i kreveta, te manjak kupaca i gostiju, prisiljava sve ponuđače i naše maslinare

Vrijednost namirnica u prehrani ne cijeni se po kalorijskoj vrijednosti, već po hranjivoj vrijednosti - po pravilnom odnosu sadržanih hranjivih sastojaka: ugljikohidrata, bje-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

113


IZ GOSPODARSTVA lančevina, masti, vitamina, minerala i vode. Pravilna prehrana određuje što, koliko, kako i kada treba jesti, ne za to da bi se liječilo neko oboljenje, već da ne bi došlo do njega. Brzina, nervoza i ‘nedostatak vremena’ temeljne su karakteristike suvremenog života. Sve se može ubrzati, samo ne spavanje i probavljanje hrane. Možemo brzo jesti, ali brzinom otežavamo, usporavamo, a time i ometamo pravilnu probavu. Zato nastaju česti poremećaji probavnih organa. Prehrana ne smije biti samo potreba već i uživanje. Pored kalorija, vitamina, minerala i vode za biološke potrebe, hrana treba preko osjetila vida, mirisa, okusa i opipa, zadovoljiti i emocije – prehrambenu (gurmansku, u jelu uživajuću) kulturu. Zelene i crne masline i maslinovo ulje, uz ribu i povrće, u osnovi su odredili 'zdravu' mediteransku kuhinju. Biološke, prehrambene i ljekovite vrijednosti maslina i maslinovog ulja potvrđuje mediteransko stanovništvo zdravstvenim karakteristikama uvjetovanim 'mediteranskom prehranom', a to potvrđuju i istraživačke studije kojima je uspoređe-

na kontinentalna s mediteranskom prehranom. Naime, mediteranska kuhinja, uz svakodnevno konzumiranje maslinova ulja, njenim korisnicima omogućava niže vrijednosti kolesterola u krvi i rjeđe koronarne bolesti i bolesti debelog crijeva, te rjeđe srčane bolesti. Problemi se javljaju kada nastupi disbalans između antioksidansa i reaktivnih kisikovih vrsta, koji rezultira oksidacijskim stresom, što dovodi do oštećenja stanice i nastanka nesparenog elektrona. Oksidacijski stres može biti povezan s rakom, starenjem, aterosklerozom, ishemijskim ozljedama, upalama i neurodegenerativnim bolestima (Parkinsonova i Alzhaimerova). Znanstvenici su potvrdili resku supstancu u maslinovom ulju, kemikaliju iz obitelji fenola, te su je nazvali oleokantal. Pokazali su, zatim, da je oleokantal još učinkovitiji od ibuprofena kod sprečavanja enzima koji stvaraju upale u tijelu. Epidemiološke studije su pokazale kako flavoini, iz skupine fenolnih spojeva, smanjuju

Poremećaj u tjelesnoj stanici uzrokovan oksidacijom – slobodnim radikalima Izvor: dr. med. Ivica Vlatković, Utjecaj maslinovog ulja na zdravlje ljudi

114

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

rizik od nastanka raka, bolesti srca i krvožilnog sustava. Neke vrste flavona (luteolin, apigenin) sprječavaju ciklooksigenazu i agregaciju trombocita, što je dokazano u in vitro postupcima. (dr. med. Ivica Vlatković) Masline i maslinovo ulje nisu ciljani lijek, ali djeluju dugoročno, preventivno i ljekovito na pojavu mnogih oboljenja. Maslinovo drvo bogato jedinstvenim šarama, pogodno je za rezbarenje, izradu suvenira i vrlo cijenjenog namještaja. Brend i brendiranje šibenske, skradinske, vodičke, primoštenske,… masline Temeljni problem svih poduzetnika 21. stoljeća nije nedostatak proizvoda, nego kupaca, u turizmu, gostiju. Kako poduzetnici mogu riješiti nedostatke, potrebe i želje kupaca, gostiju ako nisu u stanju svidjeti im se, motivirati i potaknuti ih – 'priljepiti ih' – da im vjeruju? Ta činjenica u prvi plan postavlja vrijednost odnosa s kupcima - gostima. Vrijednost brenda izvodi se iz žive i simbolične komunikacije - odnosa s kupcima - gostima. A, bez kupaca – gostiju nema posla, prometa i profita, a bez profita nema brenda. Brendovi i brendiranje maslina u novom mileniju imaju osobito ulogu: a) sredstva, 'magneta' privlačenja, pružanjem doživljaja, ugleda, prestiža, položaja na tržištu i statusa,... kupcima, gostima, i b) 'čuvara', 'sidra' koje zadržava kupce, goste, zato što utječu na razinu zadovoljenja potreba, doživljaja, način života, krei-


IZ GOSPODARSTVA

ranja životnog stila, na ugled i status svakog korisnika brendirane masline. Prvi dokumentirani dokaz o pozitivnim učincima brendinga pojavio se potkraj pedesetih godina 20. stoljeća. Tada se počelo primjećivati da su potrošači spremni platiti više za brendirane proizvode – čak i kad su nebrendirani bili iste kvalitete, odnosno izgleda ili okusa. ..., uključivanje vrijednosti i osjećaja u brend, što će ga izdvojiti od ostalih, razvilo se 1970-ih i 1980-ih godina. Od tada, jedna za drugom, gospodarske su grane shvatile da su svijest o postojanju brenda, percepcija kvalitete, lojalnost potrošača te snažne asocijacije na brand i osobnost, nužni za tržišno natjecanje. Temeljni smisao brendiranja je u misiji brenda koja podrazumijeva želju da se život čovjeka učini ‘vidljivijim’, boljim, smislenijim, uglednijim, sretnijim. Kako prehrambenim proizvodom (primjer: Coca-Colom, Vegetom) stvarati svijet koji, osim hrane za tijelo, pruža nadu, zadovoljstvo, oduševljenje i ugled za čovjekov

racio, emocije i duh? Kako ljudsku dušu krijepe kršćanski brendovi: Božić i Djed Mraz? Ljudsko shvaćanje svijeta u potpunosti se zasniva na svih pet osjetila – vidu, sluhu, mirisu, okusu i opipu, te emocijama. Sva su osjetila vezana na pamćenje, te direktno i indirektno na emocije. Tako sunčani dan ili dan velikog slavlja pruža drugačije slike, zvukove, mirise, okuse i emocije naših maslinika i mjesta od oblačnog ili običnog dana. Dobrodošlica, ljubaznost, poštovanje, uvažavanje, suosjećanje, sigurnost, istina, sloboda, red, emocionalne, racionalne i duhovne su potrebe svih ljudi bilo kao proizvođača-prodavača ili kupaca-gostiju-potrošača. Uvijek je tjelu potrebna dobra i zdrava hrana, san i ljudska toplina. Svim poduzetnicima, maslinarima, ugostiteljima, trgovcima, iznajmljivačima ‘kreveta’ moraju biti poznate ove činjenice. Ako jesu, onda bi ih svakako trebali upakirati u paket ponudu domaćina, iznajmljivača ‘kreveta’, pružatelja usluga, prodavača svojih ‘maslinskih’ proizvoda: kon-

zerviranih masline, maslinovog ulja i drugih proizvoda na bazi maslina – kruha, kolača, pašteta, mesnih i mliječnih prerađevina, likera i dr. Stvaranje pozitivnih asocijacija, lijepih slika, doživljajnih priča, ugodnih emocija prema šibenskim, skradinskim, vodičkim,... maslinama, maslinovom ulju, i drugim ‘maslinskim’ proizvodima suština je njihovog brendiranja. Time šibenske, skradinske, vodičke, primoštenske,... masline i maslinovo ulje i Šibenik, Skradin, Vodice, Primošten,... osjetilno i emocionalno postižu bolji doživljaj i jaču snagu privlačenja – postaju ugledniji i vrijedniji brendovi. Tu “emocionalnost predstavlja drugačiju vrstu osjetilne sposobnosti, dodatnu i integrativnu”. Ispunjenja/neispunjenja emocionalnih potreba ljudima su stalni životni vodiči. Čovjek je oduvijek najdjelotvorniji i najprijemčiviji kada pozitivno emocionalno djeluje i kada se na njegove emocije djeluje preko svih pet osjetilnih kanala. Važno je znati da sinergijskim djelovanjem svih pet osjetila u ljudskom emocional-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

115


nom umu nastaju brendovi, korisni, ugledni, prestižni, jedinstveni i cjenjeni proizvodi, usluge, atrakcije, događanja i odnosi. Brendovi su danas postali, ne samo ekonomska, nego i šire društvena i kulturološka dobra. Tako imidž, ugled, brend Šibenika, Skradina, Vodica, Primoštena i dr., nije samo njihova, nego i vrijednost Šibensko-kninske županije, Dalmacije, Hrvatske, Europe i Svijeta. Treba se imati u vidu da se svijet danas bitno promjenio, i dok su ‘proizvođači’ prije pobjeđivali uz pomoć superiorne efikasnosti i efektivnosti ekonomije i kvalitete proizvoda, danas moraju pobjeđivati pomoću kreativnosti, dopadljivosti, privlačnosti, imidža i ugleda - brenda. Ne može se pobjediti uz pomoć bolje jednakosti; pobjeđuje se jedinstvenošću. Stoga, Šibenčani, Skradinjani, Vodičani, Primo-

116

štenci,... danas trebaju shvatiti da je, svatko od njih, kao i svaki gost, jedinstveno biće tijela, racija, emocija i duha, te da imaju posebne fizičke, racionalne, emocionalne i duhovne potrebe, želje, motive i očekivanja, da su svi intelektualno, emocionalno i duhovno, manje i više, inteligentne osobe, da su kupci, gosti važni “kao kraljevi” i da je u komunikaciji s njima važno ‘sve’, od pakiranja proizvoda, preko prisutnosti izložbama, degustacijama, prodajnim akcijama, stazama maslina i maslinova ulja, specijaliteti s maslinama, uređenja kućnih dvorišta, ulica, sveukupnog okoliša. Danas je nužno tražiti bolja kreativnija, konkurentnija rješenja koja će kupce, goste, potrošače ne samo zadovoljiti, već oduševiti i usrećiti, a na taj nači i pridonijeti brendiranju masline i maslinovih proizvoda, Šibenika, Skradina, Vodica, Primoštena,..., te nji-

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

hovih proizvođača-prodavača i kupaca-gostiju-potrošača. Ostvarivati prave, vrhunske doživljaje, doživljaje oduševljenja svojih kupaca-gostiju stvar je 'gostoprimstva i gostoljubivosti', empatije, ugodnih priča, dijaloga, govorenja i slušanja, iskrenja ugodnih moždanih neurona, mudrog ponašanja Šibenčana, Skradinjana, Vodičana , Primoštenaca,... To je zasigurno najteže, ali i najvažnije da šibenski, skradinski, vodički, primoštenski,... maslinari i ostali stanovnici Šibenika, Skradina, Vodica, Primoštena,... s ljubavlju za goste čuvaju, njeguju i razviju tradicionalno zdravu 'maslinsku' - prehranu, 'pejsažne slike' maslinika svojih polja, dvorišta, parkova, ulica, ljepotu grada, obale i zaleđa.


Nova knjiga o podzemnom svijetu Nacionalnog parka “Krka” PIŠE: VILIJAM LAKIĆ Nakon raskošno opremljene monografije Tajne podzemlja, objavljene 2012., čije autorstvo potpisuju Drago Marguš i ostali, Javna ustanova “Nacionalni park Krka” u rujnu 2013. godine tiskala je još jednu knjigu u kojoj su predstavljeni speleološki objekti u Nacionalnom parku “Krka”. Riječ je o Speleološkom vodiču Nacionalnog parka “Krka”, što ga je potpisuju Marija Marguš i još jedanaestero autora, mahom prirodoslovaca, specijalista za pojedina područja, od geologije do biospeleologije. Glavni urednik izdanja je dr. sc. Drago Marguš, biolog, stručni voditelj u NP “Krka”, koji vodi izdavačku djelatnost u toj ustanovi, s tim da je i sam autor brojnih njezinih izdanja. (Da ih sve ne nabrajamo, dovoljno je spomenuti da je u ediciji Biološka raznolikost rijeke Krke obradio, u zasebnim knjigama, vodozemce, gmazove, šišmiše, slatkovodne ribe i vretenca NP “Krka”.) Knjiga se ugrubo može podijeliti u tri dijela. U prvom dijelu, nakon kratkog uvoda, u kojem je iznesena povijest (bio)speleoloških istraživanja u Parku, ali i istaknuti najzanimljiviji speleološki objekti i njihovi stanovnici, u nekoliko kratkih poglavlja obrađeni su zemljopisni položaj rijeke Krke, geotektonski aspekti njezina nastanka, morfogeneza njezinih kanjona, geokemijski aspekti nastanka njezinih sedrenih barijera (inače, temeljnog fenomena Parka) i njezina hi-

drogeološka obilježja. Treba reći i da su na karti područja Nacionalnog parka “Krka” koja je tu priložena uneseni, uz sedam slapova, samo kulturnopovijesni spomenici i arheološki lokaliteti – na njoj nisu ucrtani položaji pojedinih, makar samo onih većih ili atraktivnijih, speleoloških objekata. (Razlog tomu zasigurno je i nastojanje uprave Parka da zaštiti njegovu prirodnu i kulturnu baštinu, pa je

stoga razumljivo izbjegavanje preciznog lociranja pojedinih objekata kako bi se zaštitili od moguće devastacije ili onečišćenja). U drugom, glavnom dijelu knjige prikazane su špilje i jame Parka, njih šezdeset pet. Uz kratki opis svake od njih, koji uključuje njegov položaj i osnovne karakteristike, kao što su dimenzije i oblik, dat je i njegov tlocrt, te nekoliko fotografija, koje ilustriraju zanimljive detalje objekta.

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

117


PREPORUČAMO

Jazinka (Inače, knjiga sadrži čak tri stotine fotografija u boji!) Na koncu tog dijela data je tablica svih objekata s njihovom nadmorskom visinom. Treći dio, također bogato ilustriran, prikazuje podzemnu faunu Parka. On završava dvjema tablicama: u prvoj je dat popis faune u speleološkim objektima, s nazivima svojti, njihovim statusom (jesu li endemi Dinarida, Hrvatske ili NP “Krka”), klasifikacijom (jesu li, ovisno o prilagodbi staništu, troglobionti, troglofili ili stigobionti, na primjer, jesu li paraziti, pripadaju li edafskim svojtama, tj. kopnenim organizmima koji žive u tlu), i stupnjem ugroženosti (jesu li kritično ugrožena

Šuplja stina

U Miljacki 2 ili osjetljiva svojta, na primjer); u drugoj je dat popis svojti i speleoloških objekata u kojima su zabilježene. (Zanimljivo je da su rijetke svojte koje su pronađene u više špilja i jama, štoviše većina je zabilježena u samo jednoj od njih.) Knjiga završava popisom literature o speleološkim temama vezanim za objekte na području NP “Krka”, koji broji trideset jednu jedinicu (s podjednakim brojem zasebnih publikacija i članaka u periodici). Možemo zaključiti da je kraški reljef koji karakterizira NP “Krka” izuzetno bogat podzemnim tvorbama, špiljama i jamama, u kojima obitava vrlo raznolik životinjski svijet: u speleološkim

objektima na području Parka zabilježeno je 129 svojti (i sve su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode). Treba spomenuti bar one špilje koje se po nečemu izdvajaju: tako je špilja Miljacka 2 najduža topografski snimljena špilja na području Parka, istražena u dužini od 2 800 m, Sedrena špilja iz mlina, duga 124 m, “vjerojatno je najduža špilja u fosilnoj (staroj) sedri u Hrvatskoj”, Stara jametina najdublja je jama u Parku, istražena do dubine od 85 m, u Jazinki i Oziđanoj pećini nađeni su važni arheološki nalazi. Do posljednje od Stinica vodi osam kilometara duga poučno-pješačka staza, jedna od najljepših takvih staza u Hrvatskoj. U ljeto ove godine javnosti će biti predstavljena i arheološka zbirka što se uređuje u unutrašnjosti Oziđane pećine, in situ, kao izuzetna turistička atrakcija, jedna od mnogih kojima Park obiluje. Kako Javna ustanova “NP Krka” svoje publikacije redovito tiska, uz hrvatski, barem na jednom stranom jeziku, engleskom u pravilu, što ne čudi s obzirom na brojku od osamsto tisuća posjetitelja godišnje, većinom stranaca, Europljana, ali i onih iz mnogih udaljenih zemalja, tako i ovaj vodič ima i englesku inačicu.


NA KRAJU

EKIPA 5. GIMNAZIJE IZ ZAGREBA, POBJEDNICI OVOGODIŠNJE vjeronaučne OLIMPIJADE GRUPNA FOTOGRAFIJA SVIH SUDIONIKA

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16, 17 (2,3)

119


120

SVETI MIHOVIL, Glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, dvobroj 16,17 (2,3)

Mihovil 15 16  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you