Časopis JZ 6.2014.

javno

ZDRAVSTVO NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

godina 8 ● broj 2 ● lipanj 2014. / ISSN 1846-615X/UDK: 614.2

javno

ZDRAVSTVO RIJEČ UREDNIKA Poštovani čitatelji,

svjesni teškog stanja i katastrofalnih posljedica poplava koje su pogodile Požeško-slavonsku i Vukovarskosrijemsku županiju, naši epidemiološki timovi pritekli su u pomoć kolegama u poplavljenim područjima, gdje zajedno rade na provedbi epidemiološkog nadzora i protuepidemijskih mjera, te sanaciji šteta nastalih poplavom. U ovakvim, izvanrednim okolnostima, još se jednom pokazao pravi značaj djelovanja preventivne medicine, kojoj je najvažniji cilj spasiti živote i očuvati zdravlje stanovništva, te suzbiti moguće širenje bolesti i sanirati okoliš.

Ljetno izdanje našeg časopisa donosi pregršt zanimljivih i korisnih javnozdravstvenih tema. Pozornost smo posvetili aktualnoj „ljetnoj“ problematici poput „plivačkog uha“ i komarcima - prijenosnicima raznih bolesti među kojima je i denga groznica. Nadalje, naši se stručnjaci bave današnjim izazovima tuberkuloze, govore o dobrobitima cijepljenja, dezinfekciji, te značaju projekta zdravih gradova. U stručnom dijelu časopisa govorimo o problematici oralnog zdravlja kod štićenika u domovima za starije i nemoćne, te o stavovima srednjoškolaca naše Županije u svezi zlouporabe ilegalnih droga.

Tijekom travnja i svibnja obilježili smo nekoliko važnih javnozdravstvenih događanja (Svjetski dan zdravlja, Međunarodni dan tjelesne aktivnosti, Svjetski dan nepušenja) u kojima su građani sudjelovali zajedno s nama i tako pokazali izniman interes za unaprjeđenje zdravlja, kao i za usvajanje zdravih stilova života.

S obzirom na važnost čimbenika rizika za nastanak kroničnih nezaraznih bolesti, među kojima se osobito ističu debljina i pušenje, kojima smo dali važnost kroz održane simpozije o prevenciji debljine i mediteranskoj prehrani, te javnozdravstvenom akcijom vezanom uz Svjetski dan nepušenja, tijekom koje smo nagradili najbolje „nepušačke“ slogane osnovnoškolca na području SDŽ-a, moramo istaknuti izrazitu medijsku zainteresiranost za ovu zdravstvenu problematiku.

Nadamo se kako ćete druženjem s našim časopisom spoznati nešto novo što će Vam pomoći da unaprijedite svoje zdravlje.

impressum:

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., spec. epidemiologije Mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

Glavna i odgovorna za nakladnika:

7. Branka Jurčević-Zidar, dr. med.,

mag. univ. epi., specijalist epidemiologije 8. Mr. sc. Diana Nonković, dr. med., specijalist epidemiologije 9. Mr. sc. Nenad Periš, dipl. ing.

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., specijalist epidemiologije

Izvršni urednik:

Mr. Ivana Bočina, dr. med., specijalist javnog zdravstva

Tajnica časopisa:

Uredništvo:

Katja Matešan, prof.

Redakcijski savjet:

1. Prof. dr. sc. Nives Štambuk-Giljanović, dipl. ing.

2. Prof. dr. sc. prim. Mladen Smoljanović, dr. med., specijalist epidemiologije 3. Doc. dr. sc. Zorana Klišmanić, dr. med., specijalist epidemiologije 4. Prim. dr. sc. Vanja Kaliterna, dr. med., specijalist med. mikrobiologije s parasitologijom 5. Željka Karin, dr. med., univ. mag.med., specijalist školske medicine 6. Milka Brzović, dr. med., specijalist epidemiologije

1. Doc. dr. sc. prim. Katja Ćurin, dr. med., specijalist zdravstvene ekologije 2. Doc. dr. sc. Ingrid Tripković, dr. med., specijalist epidemiologije 3. Željko Ključević, dr. med., specijalist psihijatrije 4. Ina Utrobičić, dr. med., specijalist školske medicine 5. Doc. dr. sc. prim. Anamarija JurčevSavičević, dr. med., specijalist epidemiologije 6. Dr. sc. Sanja Čulin, dipl. ing.

7. Dr. sc. Ivana Marasović-Šušnjara, dr. med., specijalist javnog zdravstva 8. Dr. sc. Zvonimir Barišić, dr. med., specijalist med. mikrobiologije s parasitologijom 9. Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., specijalist školske medicine 10. Ante Pribudić, dr. dent. med., univ. mag. sanit. publ.

Časopis Javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Vukovarska 46 • 21000 Split Tel.: 021 401 111 • e-mail: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr Lektura: Rudolf Ćurković, jezični savjetnik / Tisak: “DES“ - Split NZJZ SDŽ polaže autorska prava na fotografije.

sadržaj: 1.

Riječ urednika...................................................................................................2 Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med. i mr. Ivana Bočina, dr. med.

2.

Plivačko uho ....................................................................................................4 Doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med.

3.

Javnozdravstvena važnost i suzbijanje komaraca........................................5 Dr. sc. Toni Žitko, dipl. ing.

4.

Denga groznica (vrućica).................................................................................8 Petra Tomaš Petrić, dr. med.

5.

Tuberkuloza danas – problem i izazovi......................................................... 9 Doc. dr. sc. prim. Anamarija Jurčev Savićević, dr. med.

6.

Cijepljenje čuva zdravlje i sprječava bolest............................................... 15 Milka Brzović, dr. med.

7. Dezinfekcija................................................................................................... 19

Danica Tandara, dr. med.

8.

Dan zdravih gradova..................................................................................... 21 Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara, dr. med.

9.

Parodontni status štićenika u domovima za starije i nemoćne Splitsko-dalmatinske županije.................................................. 23 Dario Bojčić, dr. med. dent., univ. mag. med. dent.

10.

Stavovi i ponašanja srednjoškolaca u Splitskodalmatinskoj žuapniji u svezi uporabe ilegalnih droga ............................ 30 Roberta Matković, prof. i mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med.

11.

Stručni simpozij „Transmisivne zarazne bolesti“........................................ 38 Mr. Ivana Bočina, dr. med.

12.

Stručni simpozij „Prevencija pretilosti“...................................................... 39 Mr. Ivana Bočina, dr. med.

13.

Dim u životu uništava svaku ljepotu!.......................................................... 40 Katja Matešan, prof.

14.

Mediteranska prehrana –odrednica zdravlja............................................. 41 Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara, dr. med............................................................................

15.

Kalendar zdravlja.......................................................................................... 42

16.

Upute za autore............................................................................................. 43

PLIVAČKO UHO 4 Doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med.,

spec. otorinolaringologije,

JAVNO ZDRAVSTVO

audiolog, KBC Split

Plivačko uho ili otitis externa upala je vanjskog zvukovoda, a najčešće se javlja ljeti zbog zaostajanja vode u zvukovodu nakon kupanja i plivanja. Kontinuirano izlaganje zvukovoda vodi može izazvati značajan gubitak cerumena, a zbog nedostatka cerumena voda iritira osjetljivu kožu, smanjena je kiselost zvukovoda, što u toploj sredini zvukovoda predstavlja izuzetno prikladne uvjete za razmnožavanje bakterija. Ovu neugodnu pojavu mogu izazvati različite vrste bakterija, najčešće Pseudomonas aeruginosa, Enterobacter aerogenes, Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, Staphylococcus epidermidis, ali i različite vrste gljivica. Herpes simpleks virusi također su identificirani kao uzročnici upale zvukovoda.

Međutim, „plivačko uho“ ne nastaje samo kao posljedica plivanja ili vlaženja uha. Do infekcije može dovesti i pretjerano čišćenje uha štapićem, umetanje metalnih predmeta kao što je ukosnica i slično, ekcemi, alergije, psorijaza, dermatitisi, seboreja.

Simptomi su infekcije pulsirajuća i oštra bol u uhu, oteklina i crvenilo zvukovoda i uške, osjećaj punoće, svrbeža i peckanja uha, povišena temperatura. Uho je često natečeno i jako bolno na dodir. Može doći i do povećanja limfnih čvorova smještenih oko uške. Često se javlja i iscjedak iz zvukovoda, u početku bistar i proziran, a zatim i gust i žućkastozelene boje nalik gnoju. Pacijenti i privremeno lošije čuju, zaglušeni su i slabije orijentirani u prostoru.

Predisponirajući faktori za nastanak plivačkog uha suženi su zvukovodi, različite dermatološke bolesti, imunokompromitirajuća stanja, dijabetes i često korištenje slušalica za uho.

Najčešće su komplikacije privremeni provodni gubitak sluha, infekcija okolnog tkiva - celulitis te oštećenje kosti i hrskavice, a tada govorimo o nekrotizirajućoj upali zvukovoda.

Liječenje ovisi o težini infekcije i intenzitetu bolova. Uglavnom se primjenjuju antibiotske kapi za uši u kombinaciji s kortikosteroidima. Kod jačih upala u zvukovod se postavlja sterilna trakica premazana antibiotskom i kortikosteroidnom mašću koja ostaje 48 sati.

U slučaju povišene temperature u liječenje se uključuje i antibiotik u obliku kapsula. Za suzbijanje bolova preporučuju se analgetici jer se radi o vrlo bolnom i dugotrajnom stanju. Za liječenje gljivičnih infekcija na raspolaganju su antimikotici, u obliku kapi i masti. Liječenje ukupno traje 10-ak dana. Ako simptomi duže potraju, preporučuje se uzeti obrisak zvukovoda na bakterije i gljivice, a u kompliciranim slučajevima treba pacijenta i hospitalizirati.

Prevencija: kako bismo izbjegli upalu zvukovoda, treba brinuti o suhoći ušiju, osušiti samo vanjski dio uha nakon kupanja. Uho se može osušiti i pomoću sušila za kosu, ali držeći ga podalje od uha.

Ako se radi o uskim zvukovodima, voda će češće zaostajati i uzrokovati probleme te se preporučuje upotreba čepića za uši. U slučaju plivanja u bazenu, svakako se preporučuje korištenje kape za kupanje.

Dijabetičari i pacijenti s oslabljenim imunitetom moraju biti na posebnom oprezu jer su kod njih infekcije tvrdokornije i liječenje duže traje. Kod djece je također potreban pojačani oprez jer često u igri i na moru uguravaju kamenčiće, pijesak i dijelove igračaka u uho.

Nemojmo zadirati u prirodne obrambene mehanizme zvukovoda!

Literatura 1. Kujundžić M, Braut T, Manestar D, et al. Water related otitis externa. Coll Antropol 2012; 36: 893-897.

2. Tsikoudas A, Davis BC. Benign necrotizing otitis externa. Ear Nose Throat J 2009; 88: 12-18.

3. Roland RS. Chronic external otitis. Ear Nose Throat J 2001; 80: 12-16.

Javnozdravstvena važnost i suzbijanje komaraca Većini ljudi komarci su jedna od omraženijih

Dr. sc. Toni Žitko, dipl. ing.

JAVNO ZDRAVSTVO

skupina člankonožaca. Jedini su organizmi koji mogu prenositi humanu malariju, prenose i neke druge zarazne bolesti, a osim toga su iritirajući krvosisajući napasnici bez premca. Mogu se pronaći u svim krajevima svijeta, preko tropskih i umjerenih krajeva do Arktičkog pojasa. Odrasli komarci prisutni su u skoro svim tipovima okoliša i ekoloških zona, od ekvatorijalnih kišnih šuma, urbaniziranih područja, kultiviranih površina do semiaridnih krajeva. Nisu prisutni jedino na Antarktiku i na nekim otocima. Nema skoro ni jednog vodenog staništa, osim mora, koje komarcima ne može poslužiti kao leglo. Svim vrstama komaraca potrebno je vodeno stanište za razvoj. Nakon izlaska iz jaja, ličinke komaraca prolaze četiri razvojna stadija i stadij kukuljice u kojem se odvija proces potpune preobrazbe iz ličinke u mužjaka ili ženku. Do 1992. godine opisano je 3209 vrsta komaraca širom svijeta. U Hrvatskoj je do sada zabilježeno preko 50 vrsta komaraca. Komarci prenose niz uzročnika zaraznih bolesti na čovjeka. Virusi, bakterije, jednostanični organizmi i oblići uzrokuju ozbiljne zarazne bolesti kao što su malarija, denga, žuta groznica, encefalitis ili filarijaza.

Prije Drugoga svjetskog rata endemična malarija bila je prisutna širom Europe. Najveća endemična područja nalazila su se na jugu. Najveća incidencija malarije bila je u Grčkoj, a manje epidemije bilježile su se na dalmatinskoj obali Hrvatske, na obalnom području južne Španjolske, te na jugu Italije i na Sardiniji. Nakon II. svjetskog rata malarija je eradicirana iz Europe. Posljednji autohtoni slučaj malarije u Europi zabilježen je 1975. godine u grčkoj Makedoniji. Nakon toga, do danas, zabilježeno je nekoliko sporadičnih slučajeva autohtonog prijenosa tzv. „aerodromske malarije“ u Italiji i Španjolskoj kad se uzročnik koji je dovezen avionom prenosi lokalnim komarcima u blizini aerodroma. Za Dalmaciju se 1946. godine navode tri različita područja endemijske malarije - lokve u Dalmatinskoj zagori, kraška polja i delte rijeka. Među njima delta Neretve, Žrnovnice i Pantan kod Trogira. Novija istraživanja pokazuju da su vrste komaraca koji prenose malariju iz roda Anopheles, a koji su nekad bili jedna od dominantnih vrsta, danas rijetke i ugrožene vrste na području srednje Dalmacije. Stoga, danas postoji uglavnom samo teoretska mogućnost reintrodukcije malarije na mjestima gdje je fiziologija, ekologija i brojnost komarca prikladna za prijenos uzročnika. Najznačajniji arbovirusi koji se prenose komarcima na ljude i ostale kralješnjake spadaju u Flaviviridae (virus žute groznice, denga virus, West Nile virus i dr.) i Bunyaviridae s rodovima

Bunyavirus i Phlebovirus. WN virus jedini je virus iz skupine Flaviviridae koji se prenosi komarcima na području Europe otkad denga više nije endemična bolest u Europi. Između ostalih zemalja u 2012. godini zabilježeno je sedam oboljelih ljudi povezanih s epidemijom virusa Zapadnog Nila u sjeveroistočnoj Hrvatskoj.

Možemo reći da u gradovima i naseljima na području srednje Dalmacije ljudima najviše tegoba zadaju dvije vrste komaraca: obični komarac (Culex pipiens) i tigrasti komarac (Aedes albopictus). Mogu se izdvojiti i neka specifična područja kao što su naselja koja se nalaze na ušćima rijeka gdje se vrsta „kaspijski“ komarac (Ochlerotatus caspius) razvija u boćatoj vodi. Ova je vrsta kao i tigrasti komarac dnevno aktivna pa napada ljude cijeloga dana s pikom aktivnosti u ranim jutarnjim satima i pred večer.

Nažalost, uz sve napore koje čine pojedinci i zajednica u suzbijanju komaraca možemo govoriti tek o smanjenju populacija komaraca na više ili manje prihvatljivu razinu za čovjeka. Što više i zemlje koje raspolažu sa znatno većim materijalnim sredstvima koja se ulažu u suzbijanje komaraca, ne uspijevaju „riješiti“ problem s komarcima. Razlog je u tome što i obični i tigrasti komarac, nalaze povoljne uvjete za razvoj i hranjenje u naseljima i gradovima. Suzbijanje komaraca provodi se na nekoliko razina: uklanjanje i modificiranje legla komaraca, larvicidna dezinsekcija (suzbijanje ličinki komaraca u vodi) i adulticidna dezinsekcija (suzbijanje odraslih oblika komaraca). Većina gradova i općina provodi programe suzbijanja komaraca u suradnji sa Nastavnim zavodom za javno zdravstvo. Suradnjom između gradova, izvođača dezinsekcije i Zavoda za javno zdravstvo provode se i dodatne mjere larvicidne i adulticidne dezinsekcije komaraca na infestiranim lokalitetima (žarištima komaraca). Akcije se provode u vrtovima i dvorištima kuća i zgrada na lokalitetima na kojima se utvrdi postojanje žarišta komaraca.

Problem je što u gradu ili u naselju nije moguće postići potpuni obuhvat dezinsekcije. Uvijek ostaje dovoljna količina „nedostupnih“ legla koje komarci iskoristite za razvoj. Čak i u ljetnom razdoblju, kad mjesecima ne pada kiša, komarci nalaze dovoljne količine vodenih nakupina za razvoj jer redovito, kao posljedica ljudske aktivnosti, ostaje dovoljna količina vode koja se nakuplja u naseljima. Legla komaraca mogu se nalaziti na više nivoa počevši od podruma, jama, podzemnih voda i kanalizacije, preko prizemnih površina sa slivnicima, kanalima i sifonima kao i svim predmetima u kojima se može nakupljati kišnica, pa preko stanova s vodom u podlošcima i teglama za cvijeće do vode u olucima na krovovima kuća i zgrada. Veliki dio otpada na privremena legla kao što su gradilišta, otpad svih

5

6

vrsta i dimenzija, nasukane brodice i sl. Treba spomenuti legla na grobljima i u rasadnicima.

Poseban problem predstavljaju nepoznata legla na površinama u privatnom vlasništvu. Iz tog razloga Nastavni zavod za javno zdravstvo prije nekoliko godina krenuo je u edukacijsku kampanju suzbijanja komaraca jer bez stanovništva koje će se uključiti u suzbijanje komaraca nije moguće uspjeti. Građanima su pružene informacije i savjeti

o problematici suzbijanja tigrastog komarca putem dostupnog telefona Zavoda (govornog automata) 0800 300 100 na kojem građani mogu čuti osnovne savjete za suzbijanje i zaštitu od komaraca te prijaviti žarišta tigrastog komarca (Tablica 1 i 2).

S istim ciljem izrađen je i postavljen edukativni sadržaj na web-stranici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije www. nzjz-split.hr .

Tablica 1. Dio sadržaja besplatnog telefona (govornog automata) 0800 300 100 NZJZ SDŽ-a

Za sprječavanje razvoja tigrastog komarca oko vaše kuće potrebno je u razdoblju od travnja do listopada obavljati sljedeće radnje: ✘ Redovito, svakog tjedna uklonite otpad i nepotrebne predmete u kojima se nakuplja voda: auto-gume, limenke, staklenke, kante, lonce, vrčeve, bačve i duge predmete. ✘ Jednom tjedno izlijte vodu iz podložaka tegli za cvijeće i očistite ih. ✘ Jednom tjedno izmijenite vodu u vazama za cvijeće i očistite ih. ✘ Jednom tjedno mijenjajte vodu u posudama za zalijevanje, u pojilima za životinje i drugim posudama na otvorenom. ✘ Posude kojima se koristite (vaze, limenke, kante, lonce, vrčeve, bačve i druge posude) okrenite naopako, prekrijte, spremite u natkriveni prostor ili na drugi način spriječite nakupljanje vode u njima. ✘ Očistite začepljene krovne oluke i podne kanale. ✘ Održavajte ispravnim sustave za odvodnju, drenažu i prikupljanje voda: sustave pitke vode, vode za grijanje i hlađenje te kanalizaciju. ✘ Postavite najlonske folije, tende i “cerade” na način da se onemogući zadržavanje vode na njima. ✘ Rupe u drveću, betonu ili kamenu u kojima se nakuplja voda ispunite pijeskom ili betonirajte. ✘ Dvorišne slivnike kojima se rijetko koriste držite pokrivene. ✘ Spriječite dugotrajno zadržavanje vode na gradilištima. ✘ Održavajte zelene površine s visokom travom pokošene i uređene jer komarci na njima borave nakon uzimanja krvi. ✘ Vlasnici vulkanizerskih radionica, skladišta guma i karting staza trebaju: jednom tjedno odvoziti gume, prazniti vodu iz guma, složiti gume u obliku piramide i zaštititi ih nepropusnom folijom, provoditi dezinsekciju guma svakih 15 dana, rasjeći ili probušiti gume na karting stazama.

Tablica 2. Dio sadržaja besplatnog telefona (govornog automata) 0800 300 100 NZJZ SDŽ-a

JAVNO ZDRAVSTVO

Za zaštitu od uboda komaraca: ✘ Boravite u zatvorenom prostoru kad su komarci aktivni, ako je to moguće. Komarci su najaktivniji oko sumraka i u zoru. ✘ Spriječite ulazak komaraca u kuću. Postavite zaštitne mreže i zavjese na svim otvorima kuće i provjeravajte njihovu ispravnost. ✘ Nosite široku odjeću svijetlih boja, dugih rukava i nogavica čime sprječavate pristup komarca svojoj koži. ✘ Koristite se sredstvima koja odbijaju komarce prema uputama na proizvodu. Pažljivo pročitajte sadržaj preparata. Sredstva koja sadržavaju do 30 % DEET (dietil toluamida) učinkovita su 1-5 sati ovisno o intenzitetu znojenja. Za dugotrajno korištenje kod djece do 3 godine starosti savjetujte se s liječnikom. Učinkovita su i sredstva na bazi picardina.

Spirale i ultrazvučni uređaji pružaju slabiju zaštitu. Električni isparivači učinkoviti su u zatvorenim prostorima. Zbog moguće reakcije preosjetljivosti od dugotrajne izloženosti, preporučuje se uređaje držati udaljene od glave 3 metra te u prostoriji osigurati izvor svježeg zraka. Poseban oprez potreban je kod alergičnih osoba.

7

Literatura:

JAVNO ZDRAVSTVO

1. Aspock H (1979) Biogeographie der Arboviren Europas. 3. Geomed Symp Geograph Z, Beiheft 51: 11 - 28 2. Baldari M, Tamburro A, Sabatinelli G, Romi R, Severini C, Cuccagna g, Fiorilli G, Allegri MP, Buriani C, Toti M (1998) Malaria in Maremma, Italy. Lancet 351: 1246 - 1247 3. Beaty BJ, Marquardt WC (1996) The biology of disease vectors. University Press of Colorado, Colorado, USA, 632 pp 4. Becker N, Petrić D, Zgomba M, Boase C, Dahl C, Lane J, Kaiser A (2003) Mosquitoes and their Control. Kluwer Academic / Plenum Publishers, New York, Boston, Dordrecht, London, Moscow, 498 pp 5. Kettle DS (1995) Medical and veterinary entomology. 2nd edn. CAB International, Oxon, UK, 725 pp 6. Klobučar A, Merdić E, Benić N, Baklaić Ž. Krčmar S. 2006: First record of Aedes albopictus in Croatia. J Am Mosq Control Assoc 22 (1): 147 - 148 7. Kunz C (1969) Arbovirus-B-infektionen, U: Grumbach A, Kikuth W (ed.) Die Infektionskrankheiten des Menchen und ihre Erreger, G. Thieme, Stuttgart, 1595 - 1628 8. Lehane MJ (1991) Byology of blood-sucking insects. Harper Collins Academic, London, UK, 288 pp 9. Merdić E, Sudarić M., Lovaković T, Boca I (2004) Check list of mosquitoes (Diptera, Culicidae) of Croatia. Europ Mosq Bull 7: 8 - 13 10. Murphy FA, Fauquet CM, Bishop DHL, Ghabrial SA, Jarvis AW, Martelli GP, Mayo MA, Sumers MD (1995) Virus Taxsonomy-Classification and Nomenclature of viruses. Six Report of the International Committee on Taxsonomy of Viruses. Springer-Verlag, Wien, New York, 586 pp 11. Service MW (1993) Mosquito (Culicidae). U: Lane RP, Crosskey RW(ed.) Medical Insects and Arachnids. Chapman & Hall, London, 223 - 228 12. Ward RA (1992) Third supplement to »A catalog of the mosqitoes of the world« (Diptera: Culicidae). Mosq Syst 16: 227-270 13. Vesernjak HJ, Punda PV, Dobe M (1991) Geographical distribution of arboviruses in Yugoslavia. J Hig Epidemiol Microbiol Imunnol 35: 129 - 140 14. Žitko T, Merdić E (2006) Culex laticinctus Edwards 1913, New Mosquito Species in Croatian Fauna. Europ Mosq Bull 21: 11 - 13 15. Žitko T. (2006) Komarci (Diptera, Culicidae) priobalnog pojasa šireg područja Splita. Magistarski rad. Zagreb: Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek.

DENGA GROZNICA (VRUĆICA) 8

Denga groznica (ili kraće denga, engl. dengue)

Petra Tomaš Petrić, dr. med.,

JAVNO ZDRAVSTVO

spec. epidemiologije

tropska je bolest uzrokovana virusom denge. Virus denge jest RNA virus koji pripada rodu Flavivirus, porodici Flaviviridae. Postoje četiri serotipa virusa denge: DENV-1, DENV-2, DENV-3 i DENV-4, a najčešći je DENV-1.

Svaki serotip nakon infekcije ostavlja doživotnu imunost na isti serotip te kratkotrajnu križnu imunost. Bolest od jednog soja ne stvara imunitet od ostalih triju sojeva, čak se smatra da je klinička slika teža kod zaražavanja naknadno s nekim od drugih sojeva denga virusa. Svi sojevi mogu izazvati teške oblike bolesti.

Prijenosnici su denge infekcije komarci Aedes aegypti i Aedes albopictus (tigrasti komarac). Ovi komarci najčešće obitavaju u tropskim krajevima (35 stupnjeva južne i sjeverne zemljopisne širine, te na nižim nadmorskim visinama), no tigrasti komarac zadnjih godina udomaćio se u zemljama Sredozemlja (u Hrvatskoj je registriran 2004. g.).

Domaćin je čovjek (u tropskim šumama i majmuni).

Opisi bolesti datiraju još od 1779. g. Virus uzročnik otkriven je početkom 20. stoljeća te je danas denga infekcija endemična u području Jugoistočne Azije, Južne Amerike, Oceanije i Zapadne i subsaharske Afrike. Sveukupno zahvaća više od 100 zemalja tropskog područja (najveća zastupljenost duž ekvatora). Zbog velike rasprostranjenosti radi se o najvažnijoj virusnoj bolesti koju prenose komarci i drugoj najmasovnijoj tropskoj bolesti na svijetu odmah iza malarije. Kao posljedica globalnog zatopljenja, pojačane migracije stanovništva i povećanog broja stanovnika denga groznica (zajedno sa svojim vektorom komarcem) proširila se na veliki dio Kine, zemlje Pacifika, Ameriku te južne dijelove Europe.

Incidencija denge groznice u područjima trajne transmisije kreće se od 5 % do 10 %. 2,5 milijarde ljudi (dvije petine svjetske populacije) u opasnosti je od denge, a godišnje se ovim virusom inficira 35 – 60 milijuna ljudi i umire 2000 do 5000 djece. Denga groznica vodeći je uzrok febrilne bolesti među putnicima povratnicima s Kariba, Južne Amerike i južne i jugoistočne Azije. Geografska distribucija denge slična je onoj malarije, ali za dengu je veći rizik u urbanim i nastanjenim područjima tropskih i subtropskih zemalja. U Europi su nakon 1928. g. (epidemija denge groznice u Grčkoj s visokim mortalitetom registrirani samo importirani slučajevi bolesti. U Hrvatskoj su registrirani

sporadični importirani slučajevi bolesti (šest u razdoblju od 2007. - 2010.g.). Ubrzo nakon objave o prvom registriranom slučaju autohtone denge u Francuskoj (rujan 2010.), u Hrvatskoj je zabilježena prva autohtona (kod nas zaražena) denga infekcija na poluotoku Pelješcu u Podobuču kod gosta iz Njemačke. Nakon toga evidentirana su još dva slučaja s Pelješca kod lokalnog stanovništva.

Seroepidemiološkim istraživanjima na uzorcima seruma iz područja Pelješca i Korčule nađeno je još pozitivnih uzoraka seruma na denga virus. Nisu poznate okolnosti unosa infekcije. Nastavljena su epidemiološka i entomološka istraživanja s ciljem da obuhvate čitavo područje priobalja na kojem je udomaćen Aedes albopictus.

Inkubacija denga infekcije iznosi od 3 do 14 dana, najčešće je to 4 do 7 dana. Komarci postaju zarazni 6 - 12 dana nakon hranjenja na inficiranom čovjeku, a ostaju zaraženi do kraja svog života (6 30 dana). Infekcija virusom denge može rezultirati ovim kliničkim oblicima: nedefinirana vrućica, klasična denga vrućica, denga hemoragijska vrućica i denga šok sindrom.

Bolest često prolazi asimptomatski (75 % slučajeva). Simptomatska infekcija obično se očituje kao blaga do umjerena, akutna, nespecifična febrilna bolest koja traje 2 do 7 dana, a još se od simptoma mogu javiti jaka glavobolja, retroorbitalna bol, mijalgija, artralgija, osip, leukopenija. No dio inficiranih (manje od 5 %) razvija tešku i po život opasnu bolest – denga hemoragijska vrućica hemoragije, trombocitopenija) i denga šok sindrom (spontano krvarenje, znaci cirkulatorne insuficijencije i šok).

Ne postoji specifično liječenje, cjepiva zasada nema.

Prevencija se temelji na suzbijanju populacije komaraca koja je organizirana preko institucija javnog zdravstva, edukaciji stanovništva o suzbijanju komaraca u kućama i okolici (uklanjanje svih otvorenih predmeta koji nakupljaju vodu, primjena zaštitnih mreža impregniranih insekticidom) te provođenju mjera osobne zaštite od uboda komaraca nošenjem primjerene odjeće i primjenom repelenata na kožu. Mjere osobne zaštite od komaraca važno je provoditi danju od zore do sumraka budući da komarci koje prenose dengu bodu danju (za razliku od onih koji prenose malariju, koji bodu noću).

Tuberkuloza danas problem i izazovi Tuberkuloza danas - veličina problema

Tuberkuloza je i dalje jedan od važnih javnozdravstvenih problema današnjice, koji ni u trećem tisućljeću, još nismo s uspjehom riješili.

Porazne procjene o 8,6 milijuna novooboljelih i

1,3 milijuna umrlih (uključujući i 320 000 umrlih među HIV-koinficiranim) od tuberkuloze u 2012. godini jasno ukazuju na zabrinjavajuću pojavnost tuberkuloze (1) (Slika 1.).

9 Doc. dr. sc. prim.

Anamarija Jurčev Savičević, dr. med.

spec. epidemiologije, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ SDŽ, Aleksandar Šimunović, dr. med.,

spec. epidemiologije, Služba za epidemiologiju HZJZ

Slika 1. Stope incidencije tuberkuloze u 2012. godini Izvor: WHO Global TB Report 2013.

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 2. Raspodjela novoboljelih od tuberkuloze u 2012. godini po regijama, Svjetske zdravstvene organizacije

10

Najveći broj bolesnih i dalje se nalazi u Aziji (58 %) i Africi (27 %) (Slika 2).

Međutim, nisu samo brojke alarmantne, nego i ono što se iza njih krije - stvarni ljudi s imenom i prezimenom, s ulogom i mjestom u obitelji i zajednici, siročad umrlih roditelja, izgubljene godine života, izgubljeni radni dani, sveukupni gubitak za društvo... Kad se, pak, promatra u svijetlu činjenice da se radi o bolesti koja je izlječiva i u značajnoj mjeri preventabilna, onda problem dobija još veće razmjere.

Skoro 20 godina nakon Deklaracije Svjetske zdravstvene organizacije kojom je tuberkuloza proglašena za globalnu javnozdravstvenu prijetnju (2), određeni je napredak postignut prema postizanju Milenijskih razvojnih ciljeva (Millennium Development Goals – MDGs) koje su 2000. godine proglasili Ujedinjeni narodi (3).

Po trenutnim procjenama šesti Milenijski razvojni cilj koji se odnosi na tuberkulozu bit će

samo djelomično ostvaren: - zaustavljanje rasta i smanjivanje incidencije tuberkuloze do 2015. godine Broj oboljelih u padu je od 2006. godine, a stope incidencije od 2002. godine, stoga će MDG cilj zaustavljanja rasta i smanjivanja incidencije biti ostvaren (1).

-50 %-tno smanjivanje prevalencije i mortaliteta u odnosu na 1990. godinu Smanjenje prevalencije za 50 % od 1990. godine nije realno očekivati budući da trenutno iznosi tek 37 %. Globalno je mortalitet od tuberkuloze smanjen za 45 % u odnosu na 1990. godinu. Stoga je cilj smanjenja mortaliteta za 50 % do 2015. sasvim realno očekivati (1, 4).

- eliminacija tuberkuloze kao javnozdravstvenog problema do 2050. godine Premda se smanjuje i broj oboljelih i stope incidencije, pad je (oko 2 % godišnje) spor i nije u skladu s planiranim i očekivanim te se procjenjuje da eliminacija ove bolesti (manje od 1 oboljelog na

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 3. Kretanje incidencije, prevalencije i mortaliteta od tuberkuloze 1990. - 2011.

Slika 3a. Procjena pada incidencije tuberkuloze i mogućnosti eliminacije do 2050. godine

1 milijun stanovnika), planirana za 2050. godinu, neće biti postignuta (1, 4, 5) (Slika 3 i 3a).MDGs ciljevi koji se odnose na smanjivanje incidencije, prevalencije i mortaliteta od tuberkuloze za sada su postignuti u samo dvjema regijama SZO-a (Američka i regija zapadnog Pacifika) (1).

Na uspješniju globalnu kontrolu tuberkuloze, a time i put prema konačnoj eliminaciji bolesti, bitno utječe pojava rezistentnih oblika bolesti, koinfekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) te latentna tuberkulozna infekcija (LTBI) kao potencijalni generator novih aktivnih bolesti, a dalja ulaganja u nove dijagnostičke mogućnosti, terapijske modalitete i preventivne mjere ostaju imperativ.

Tuberkuloza danas - koliko smo uspješni u izlječenju tuberkuloze?

Podatak o tome koliko se tuberkuloznih bolesnika uspješno izliječi nije važan samo zbog

zaštite zdravlja samih oboljelih, nego i zbog procjene uspješnosti nacionalnih tuberkuloznih programa. Stoga se po Naputku za suzbijanje i sprječavanje tuberkuloze, a sukladno preporukama SZO-a, obvezno prikupljaju podatci o ishodu liječenja tuberkuloznih bolesnika (6). U Obrascu ishoda liječenja od tuberkuloze navode se osobni podatci bolesnika (ime i prezime, godina rođenja, spol), podatci o pojavi bolesti (novooboljeli, recidiv) te o liječenju (datum početka i kraja liječenja te ishod liječenja) te podatci o nadležnom liječniku. Nedavno je SZO-a modificirala definicije ishoda liječenja tuberkuloze (1) pa nove definicije za nerezistentne tuberkulozne bolesnike koje se primjenjuju od 2013. godine glase: 1. izliječen – pacijent s bakteriološki potvrđenom plućnom tuberkulozom na početku liječenja koji ima negativne razmaze ili nalaz kulture u zadnjem mjesecu liječenja i najmanje jednom prije toga;

JAVNO ZDRAVSTVO

Tablica 1. Ishodi liječenja za nove mikroskopski pozitivne tuberkulozne bolesnike, 1995. -2011. godine Izvor podataka: WHO Global TB Report 2013.

11

JAVNO ZDRAVSTVO

12

2. liječenje završeno – pacijent koji je završio kompletno standardno liječenje te kojem nedostaju podatci o negativnom razmazu ili nalazu kulture u zadnjem mjesecu liječenja i najmanje jednom prije toga, bilo zbog toga što testovi nisu napravljeni ili rezultati nisu dostupni; 3. smrt – pacijent koji je umro tijekom liječenja od tuberkuloze zbog bilo kojeg razloga; 4. neuspješno liječenje – pacijent čiji je bakteriološki nalaz iskašljaja (mikroskop i/ili kultura) pozitivan tijekom petog mjeseca liječenja ili nakon njega; 5. izgubljen za praćenje - pacijent koji nije započeo liječenje ili je liječenje prekinuto tijekom dvaju uzastopnih mjeseci ili više; 6. bez evaluacije - pacijent za kojeg nema podatka o ishodu liječenja. Ova kategorija uključuje one pacijente koji su koji premješteni u drugu županiju, kao i one za koje je ishod liječenja nepoznat.

Kategorije se izražavaju u postotku u odnosu na broj pacijenata u kohorti koja se prati, a zbroj prvih dviju kategorija (izliječen + liječenje završeno) čini ukupan uspjeh liječenja i važan je u evaluaciji programa za suzbijanje, sprečavanje i nadzor tuberkuloze. Do sada je postojala i kategorija “i dalje na liječenju” koja je obuhvaćala direktno mikroskopski i/ili kulturom pozitivne kronične i/ili multirezistentne pacijente koji su završili ponovljene režime nadziranog liječenja ili prolaze kroz njih. Sada se ova kategorija prikazuje unutar kategorije neuspješno liječenje.

U idealnom slučaju obrasci bi se trebali prikupljati netom po izlječenju bolesnika na način da ih nadležni liječnik odmah ispuni i pošalje epidemiološkoj službi. U praksi se obično prikupljaju krajem tekuće godine na traženje epidemiologa za kohortu bolesnika koja je oboljela prethodne godine i koja je do tada trebala završiti liječenje, a obrasci se šalju liječnicima obiteljske medicine/pedijatrima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Cilj koji SZO-a preporučuje jest uspješno izliječiti 85 % oboljelih od tuberkuloze.

Ukupan globalni uspjeh liječenja iznosio je 87 % u 2011. godini. Među šest regija SZO-a, najbolji uspjeh zabilježen je u regiji istočnog Mediterana (88 %), jugoistočnoj Aziji (89 %) i zapadnom Pacifiku (93 %). U Afričkoj regiji bilježi se uspjeh liječenja od 79 %, dok regija Amerike i Europa (72 %) imaju najlošije rezultate (1) (Tablica 1).

Multirezistentna i prošireno rezistentna tuberkuloza - glavni razlozi dugog liječenja tuberkuloze Liječenje nerezistentnog oblika tuberkuloze najčešće traje šest mjeseci u standardiziranom dvofaznom režimu. U inicijalnoj (intezivnoj ili početnoj) fazi, koja traje dva mjeseca, primjenjuju se četiri lijeka: rifampicin, izonijazid, pirazinamid i etambutol (2HRZE). Zatim slijedi faza nastavka ili stabilizacijska faza koja traje četiri mjeseca u kojoj se primjenjuju dva lijeka: rifampicin i izonijazid (4HR) (6).

Rezistentan oblik tuberkuloze potrebno je puno duže liječiti, liječenje je skuplje te je povezano s većom pojavom nuspojava od liječenja nerezistentne tuberkuloze. U liječenju ovih oblika primjenjuju se posebno planirani individualizirani režimi liječenja određenom kombinacijom lijekova, ovisno o ranijem uzimanju lijekova i nalazu rezistencije, tako da standardno i empirijsko liječenje ne dolazi u obzir. Iskustva pokazuju da je ovakvo liječenje i do sto puta skuplje od standardnog liječenja tuberkuloze, a može trajati više od dvije godine. Ono također onesposobljava bolesnika za normalan život i determinira njegov životni put (6).

Način širenja, simptomi bolesti i zaraznost oboljelog od rezistentnog oblika tuberkuloze ne razlikuju se od „obične“ tuberkuloze. Moguće je da se osoba zarazi od bolesnika s rezistencijom (primarna rezistencija) ili se zarazi nerezistentnom tuberkulozom, ali sama razvije rezistentan oblik (stečena rezistencija).

Bez obzira kako se takva rezistencija nazvala, nepobitna je činjenica da je za rezistenciju na antituberkulotike odgovoran čovjek, a ne priroda.

Naime, spontane kromosomske mutacije M. tuberculosis koje dovode do rezistencije rijetko se događaju za vrijeme replikacije bacila te ne postoji način da ih se spriječi. Rezistencija je posljedica neodgovarajućeg liječenja (pogrešna kombinacija lijekova, doza, dužina liječenja ili lijekovi loše kvalitete) ili nesuradnje samog bolesnika koji ne uzima lijekove kako su mu preporučeni. Stoga je potreba kontinuirane izobrazbe zdravstvenih djelatnika te zdravstvenog prosvjećivanja bolesnika i njihovih obitelji te postizanja suradnje bolesnika tijekom liječenja tuberkuloze, koliko god zvučalo banalno i jednostavno, zapravo ključ sprječavanja rezistencije na antituberkulotike.

13

Slika 4. Udio novooboljelih s multirezistentnom tuberkulozom 2012. godine Izvor: WHO Global TB Report 2013.

tuberkulozom kretao se od 1,7 do 5 %. Bolesnici s multitrezistentnom tuberkulozom sporadični su.

U razdoblju od 1996. - 2010. godine zabilježeno je svega 20 bolesnika, a prošireno rezistentna tuberkuloza nije zabilježena.

Bez obzira na to, respektirajući poznatu izreku da je svijet globalno selo, a tuberkuloza bilo gdje znači mogućnost širenja tuberkuloze svugdje, sve mjere suzbijanja i sprječavanja tuberkuloze moraju se ustrajno provoditi na način kako su zakonski zadane. Bilo kakvi propusti mogu lako uništiti uspjehe koje godinama svi zajedno postižemo, ponajprije u prevenciji obolijevanja djece i nastanku rezistentnih oblika bolesti (8, 9).

Tuberkuloza danas - kako dalje?

Kao prioritet za postizanje šestoga milenijskoga razvojnog cilja SZO predlaže nekoliko aktivnosti (1).  Smatra se da oko 3 milijuna oboljelih od tuberkuloze izmiče nacionalnim programima za borbu protiv tuberkuloze, stoga bi uočavanje kritičnih točaka samih programa trebalo biti proritetno kako bi se svi oboljeli pronašli, a onda i uspješno liječili, što treba biti praćeno adekvatnim prijavljivanjem.  Rješavanje problema multirezistentne tuberkuloze mora se intenzivirati na način da se povećaju kapaciteti za dijagnostiku multirezistentnih oblika bolesti s osiguranjem dostupnosti kvalitetnih antituberkulotika.

JAVNO ZDRAVSTVO

Do sada je veliki terapijski problem predstavljala multirezistentna tuberkuloza (MDR-TB), koja je u 2012. godini zabilježena u 450 000 novooboljelih i 170 000 umrlih tuberkuloznih bolesnika (1, 7).

Raspodjela novooboljelih s multirezistentnom tuberkulozom prikazana je na slici 4.

To je oblik tuberkuloze rezistentne na dva glavna antituberkulotika, izonijazid i rifampicin, s rezistencijom ili bez nje na ostale antituberkulotike.

Procjenjuje se da 3,6 % novooboljelih ima MDR-TB kao i 20 % onih koji su se prethodno već liječili od tuberkuloze (8, 9). Još je teži oblik rezistencije prošireno rezistentna tuberkuloza (XDR-TBtuberkuloza koja je rezistentna na izonijazid i rifampicin, uz rezistenciju na bilo koji fluorokinolon te na barem jedan od triju antituberkulotika za parenteralnu primjenu: kapreomicin, amikacin i kanamicin). Oko 9,6 % multirezistenih oblika TB-a ima prošireno rezistentni oblik bolesti. S rujnom 2013. godine 92 zemlje prijavile su barem jedan slučaj XDR-TB. U svega 48 % bolesnika koji imaju multirezistentni oblik bolesti zabilježn je terapijski uspjeh što ovaj oblik bolesti čini najzaslužnijim što se tuberkuloza duže i neuspješnije liječi.

Za razliku od globalnih podatka, u Hrvatskoj razmjeri rezistentne tuberkuloze nisu toliko ozbiljni. Pojavnost rezistencije na antituberkulotike u Hrvatskoj je na niskoj razini. Prema podatcima Registra za tuberkulozu HZJZ-a u razdoblju od 1996. - 2010. godine, udio bolesnika s rezistentnom

14

 Ključni zadatci u odgovoru na alarmantnu pojavnost HIV-koinfekcije jest omogućavanje antiretrovirusne terapije za sve HIV-pozitivne tuberkulozne bolesnike, kao i liječenje latentne tuberkulozne infekcije kod onih koji nemaju tuberkuloznu bolest.  Sve navedene, a i ostale aktivnosti, nužno zahtijevaju financijska sredstva (7-8 milijuna dolara godišnje samo za borbu protiv tuberkuloze u zemljama niskog i srednjeg prihoda u 2014. i 2015. godini i to bez istraživanja cjepiva, lijekova i dijagnostike!).  Nova dostignuća u području poboljšanja dijagnostike, liječenja i novih ili poboljšanih cjepiva i omogućavanje njihove brze primjene u praksi, važan je akcelerator uspješnije borbe protiv tuberkuloze.

Stoga se politička potpora, odnosno ne samo deklarativno priznavanje tuberkuloze kao javnozdravstvenog problema, nego i stvarna materijalna podrška nacionalnim tuberkuloznim programima, nameće kao conditio sine qua non eliminacije tuberkuloze (10).

EvEry yEar 9 million pEoplE gEt sick with tB.

3 million Don’t gEt thE carE thEy nEED. hElp Us to rEach thEm.

Napomena: Rad je, uz dopuštenje voditelja tečaja, djelomično prenesen iz knjige radova Poslijediplomskog tečaja stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije s međunarodnim sudjelovanjem Kronična bolest i dišni sustav.

worlD tB Day 2014 Izvor: WHO 2014

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura 1. World Health Organization. Global tuberculosis control 2013. Geneva: World Health Organization; 2013.

2. WHO. TB- a global emergency. WHO press release. Geneva: World Health Organization; 1993.

3. United Nations. The MDGs report 2013. New York: United Nations; 2013.

4. Zumla A, Kim P, Maeurer M, Schito M. Zero deaths from tuberculosis: progress, reality, and hope. Lancet Infect Dis. 2013;13(4):285-7.

5. Sotgiu G, Migliori GB. Is tuberculosis elimination a reality? Lancet Infect Dis. 2014. pii: S1473-3099(14)70030-1.

6. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Naputak za suzbijanje i sprečavanje tuberkuloze. Zagreb: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i Hrvatski zavod za javno zdravstvo; 2010.

7. WHO Multidrug-resistant TB (MDR-TB): 2013 Update. Dostupno na : http://www.who.int/tb/challenges/mdr/en/ 8. Abubakar I, Zignol M, Falzon D, Raviglione M, Ditiu L, Masham S, et al. Drug-resistant tuberculosis: time for visionary political leadership. Lancet Infect Dis. 2013; 13(6):529-39.

9. Zumla A, Abubakar I, Raviglione M, Hoelscher M, Ditiu L, McHugh TD, et al. Drug-resistant tuberculosis--current dilemmas, unanswered questions, challenges, and priority needs. J Infect Dis. 2012;205 Suppl 2:S228-40.

10. Horsburgh CR Jr. Tuberculosis. Eur Respir Rev. 2014;23(131):36-9.

CIJEPLJENJE

ČUVA ZDRAVLJE I SPRJEČAVA BOLEST Uvod

Cijepljenje kao posebna mjera prevencije određenih zaraznih bolesti ima svoju dugu povijest na hrvatskim, europskim i uopće svjetskim prostorima, a potvrdilo se kao najznačajnija i najuspješnija medicinska mjera u sprječavanju teških zaraznih bolesti i njezinih komplikacija.

Hipokrat je 400 godina prije Krista opisao difteriju, zarazne žutice i druge zarazne bolesti, a već oko 1100. godine nove ere opisuje se variolacija protiv boginja na dalekom istoku u Kini. Na europskom kontinentu krajem 18. stoljeća Edward Jenner proveo je inokulaciju kravljim boginjama i postupak nazvao vakcinacija („vacca“- lat. krava).

Krajem 19. stoljeća u Francuskoj je Louis Pasteur razvio prvo živo oslabljeno cjepivo protiv bjesnoće.

Početak hrvatske vakcinologije smatra se uradak dr. Hadviga koji je 1791. godine u Jastrebarskom također proveo cijepljenje protiv velikih boginja.

Značajno je što je tada dr. Hadvig postupao po principima koji se i danas provode.Utvrdio je kriterije: trebaju se cijepiti svi koji nisu preboljeli velike boginje; za djecu je tražio suglasnost majki; davao je majkama upute o cijepljenju; cijepljenje je proveo besplatno.

Napredak medicinske znanosti i tehnologije, osobito u drugoj polovici 20. stoljeća urodio je značajnim doprinosom u pronalasku i razvoju mnogobrojnih cjepiva koja su potvrdila svoju učinkovitost i isplativost u suzbijanju zaraznih bolesti i nastanku epidemija.

Stoga su mnogobrojne zemlje razvijenog svijeta razvile strategije i donijele nacionalne programe imunizacije u cilju eliminacije zaraznih bolesti. Da bi se postigli željeni ciljevi i uspjele eliminirati određene zarazne bolesti, nužno je da se u programu cijepljenja koriste visoko djelotvorna cjepiva, koja će omogućiti dobar i dugotrajan imuni odgovor kod cijepljenih osoba. Uz djelotvorna i sigurna cjepiva koja ne izazivaju (ili vrlo rijetko izazivaju) teške nuspojave, potrebno je provesti procijepljenost populacije u visokom obuhvatu od preko 95 %, u skladu sa svim stručnim i etičnim medicinskim načelima.

Rezultati provedenih cijepljenja

15 Milka Brzović, dr. med.,

spec. epidemiologije

Epidemiološka situacija („cijepne bolesti“) u Europi i u svijetu Službena izvješća Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) za 2013. godinu, govore nam o tisućama necijepljene oboljele djece od morbila i rubele u zemljama EU i šire.

U 2013. god. više od deset tisuća slučajeva bolesti morbila evidentirano je u većini zemalja EU, najviše u Nizozemskoj, Rumunjskoj, V. Britaniji, Italiji i Njemačkoj. Najčešće su obolijevala necijepljena djeca (88 %), a zbog komplikacija bolesti, tri su osobe umrle, a osmero je dobilo encefalitis.

Epidemije morbila u tijeku su i u različitim područjima Istočne Europe, ponajprije u Rusiji.

Najnovija izvješća govore o epidemiji morbila u

JAVNO ZDRAVSTVO

Zahvaljujući cijepljenju, u svijetu su eradicirane velike boginje: zadnji slučaj variole potvrđen je 1978. god. u Somaliji, a 1980. god. SZO je proglasila eradikaciju bolesti. Sredinom devedesetih godina eliminirana je dječja paraliza s američkih kontinenata, a onda i u Europi. Od 2002. god.

Republika Hrvatska proglašena je zemljom „Polio free“.

U Republici Hrvatskoj već se desetljećima provodi obvezna imunizacija protiv tuberkuloze i

difterije (1948.), a kroz sljedeća tri desetljeća uvela su se i obvezna cijepljenja protiv tetanusa (1955.), hripavca (1959.), dječje paralize (1961.), ospica (1969.), rubele (1975.) i parotitisa (trovalentno cjepivo od 1976.). U zadnja dva desetljeća, u Program se uvelo i cijepljenje protiv hepatitisa B za učenike u šestom razredu OŠ (1999.), a od 2007. godine ovo je cijepljenje uvedeno i za dojenačku dob. Obvezno cijepljenje protiv Haemophilus influenzae tip b infekcije, uvedeno je 2002. godine, kao i cijepljenje protiv tetanusa za osobe koje navršavaju 60 godina života.

U Hrvatskoj je eliminirana difterija i novorođenački tetanus. Kod starijih necijepljenih ili nepotpuno cijepljenih osoba rijetko se bilježi sporadični slučaj tetanusa koji ima visoku stopu smrtnosti. Morbili, rubela i epidemijski parotitis također su eliminirani. Bilježi se pokoji slučaj importirane bolesti kod necijepljenih osoba, te zaušnjaka kao akutne bolesti nerazjašnjene etiologije. Pertusis se evidentira kao sy pertussicum.

Također se ne vide slučajevi invazivne bolesti (meningitis i sepsa) uzrokovani Haemophilusom influenzae tipa b, kao ni teški oblici milijarne tuberkuloze i tbc meningitisa. Hepatitis B infekcije također su u značajnom padu nakon uvođenja redovitog cijepljenja.

Zahvaljujući reorganizaciji i unapređenju zdravstvenog sustava i visokim zdravstvenim standardima u posljednjih dvadesetak godina u RH, kroz sustav Javnog zdravstva (osobito epidemiološke struke i školske medicine), kroz sustav primarne zdravstvene zaštite, uz korištenje visoko učinkovitih i sigurnih cjepiva i ostvarenu predviđenu procijepljenost od 95 %, postignuti su zavidni rezultati u eliminaciji bolesti i smanjenju pobola od zaraznih bolesti koje se mogu prevenirati cijepljenjem.

Utjecaj cijepljenja na obolijevanje od određenih zaraznih bolesti tj. redukcija pobola u Republici Hrvatskoj, prikazana je u tablici 1.

16

JAVNO ZDRAVSTVO

Tablica 1.

Vijetnamu, o više stotina oboljele djece, sedmero umrle i stotinu hospitalizirane zbog komplikacije upalom pluća.

U Poljskoj je u 2013. godini registrirano oko 38 500 tisuća oboljelih od rubele. U 88 % slučajeva radilo se o necijepljenoj dojenčadi, maloj djeci, ali i o mlađim odraslim osobama. Poznata je visoka teratogenost virusa rubele na embrio, stoga i opasnost od pojave rubeolarne embriopatije (mentalna retardacija, gluhoća, sljepoća,..) kod novorođenčadi majki koje nisu imune. U 2012. godini u EU zabilježeno je 60 slučajeva rubeolarne embriopatije.

Tijekom proteklih triju mjeseci u susjednoj Bosni i Hercegovini zabilježeno je više od pet stotina oboljelih od morbila, najviše u dobi od 10 do 19 godina, među necijepljenom ili nepotpuno cijepljenom djecom. Bilježe se i bolesti među dojenčadi koja se cijepe s navršenih godinu dana.

S obzirom na postojeću epidemiološku situaciju i postavljeni cilj SZO - eliminacija morbila do 2015. god. u Europi i istočnom Mediteranu, hitno je potrebno provesti cijepljenje necijepljene ili nepotpuno cijepljene djece.

Povodom novijih događanja s divljim virusom poliomijelitisa (WPV1) u Izraelu i Siriji, ECDC je također upozorila na povećani rizik za

unos virusa poliomijelitisa i uspostavu cirkulacije WPV u EU zemljama s niskim cijepnim obuhvatima i zemljama koje se isključivo koriste IPV cjepivom (većina zemalja), te upute za provjeru cijepnih statusa i cijepljenje pri putovanja izvan EU. U Izraelu je u vanjskom okolišu i u stolicama cijepljene djece pronađen divlji virus Polia, a u Siriji su zabilježeni deseci slučajeva paralize uzrokovani WPV1. U endemskim područjima za poliomijelitis, Pakistan i Afganistan u Aziji, i Nigeriji u Africi, u prošloj je godini oboljelo preko 160 djece. Tijekom nekoliko zadnjih godina (2010. - 2013.) mnoge afričke zemlje (Čad; Kamerun; Kongo; Obala Bjelokosti; Etiopija; Kenija; Somalija; Mali; Niger; Uganda; Liberija,) i neke azijske (Tadžikistan-458 slučajeva; Ruska Federacija; Turkmenistan; Nepal), imale su epidemije poliomijelitisa, i ozbiljne komplikacije od ove teške bolesti.

Nuspojave cijepljenja Visoka sigurnost cjepiva jedan je od temeljnih uvjeta za njihovu primjenu u populaciji. Nuspojave nastale nakon primjene cjepiva, uobičajeni su, ali rijetki događaji, najčešće u obliku blagih reakcija (lokalnih i općih), koje spontano prolaze i ne ostavljaju posljedice. Teške nuspojave (anafilaksija, meningitis, konvulzije, shok like sy.,) vrlo su rijetki događaji i javljaju se znatno rjeđe nego

„Antivakcinalni pokret“

17

U Hrvatskoj se kao i drugdje po svijetu, u posljednje vrijeme pojavio i tzv. antivakcinalni pokret koji je tijekom protekle godine značajno djelovao na obveznike cijepljenja, ali je utjecao i na zdravstvene djelatnike. Mnogobrojni natpisi u medijima, osobito na internetu, u novinama, na televiziji, i drugdje, donijeli su previše netočnih, nepotpunih i nejasnih informacija i poruka o jednoj preventivnoj mjeri koja se već šest desetljeća uspješno provodi u našoj zemlji. Nestručno i neargumentirano prezentirani sadržaji u različitim medijima koji su često govorili negativno o cijepljenju, ozbiljno su preplašili roditelje i pacijente, prouzročili dosta nepoznanica te nepovjerenje u cjepivo i cijepljenja, pa i u sam zdravstveni sustav.

Zbog svih događanja značajan je broj roditelja pokazao odmak i/ili oprez od cijepljenja, odgodio cijepljenje ili čak odbio cijepljenje svog djeteta, uz potpis. Slično, kao i u europskim zemljama, u Republici Hrvatskoj postoje isti ili slični razlozi zbog kojih se djeca slabije cijepe tj. roditelji pokazuju određeni otpor prema cijepljenju: a) strah roditelja/skrbnika od nuspojava cijepljenja; b) određena životna uvjerenja ili stavovi, filozofska, religijska, politička ili druga; c) nedovoljna informiranost i spoznaja o težini bolesti i njezinim komplikacijama, protiv kojih se provodi cijepljenje; d) poteškoće kod zdravstvenih djelatnika u provedbi cijepljenja (utjecaj medija i na zdravstvene djelatnike!); e) nedovoljna odgovornost roditelja/skrbnika u brizi za zdravlje djeteta, zbog zaboravljivosti termina cijepljenja i sl Nažalost, u postojećim trendovima necijepljenja moguće je da nam se naruši dobra epidemiološka situacija te pojave bolesti i epidemije među neimunom populacijom, a koje već godinama nismo vidjeli u djece i u odraslih osoba.

Zaključak U svrhu očuvanja zdravlja i zaštite od bolesti, kako pojedinca tako i populacije potrebno je: ◊ Ponavljati i naglašavati ulogu cijepljenja: u čuvanju zdravlja i sprječavanju nastanka bolesti; o reduciranju teških oblika bolesti i njihovih komplikacija; o sprječavanju širenja bolesti u populaciji; o eliminiranju bolesti; o pružanju učinkovite i sigurne zaštite; o isplativosti cijepljenja.

Dobrobit i korist od cijepljenja uvijek je veća od rizika za nastanak teške nuspojave. ◊ Unaprijediti sustav praćenja nuspojava, omogućiti svim zdravstvenim djelatnicima novije smjernice ili definicije za prijavu nuspojava, imati

JAVNO ZDRAVSTVO

komplikacije bolesti protiv kojih se cijepljenje provodi.

Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED u RH; EMEA u EU) nadležne su za odobravanje i provjere kvalitete svih lijekova, pa tako i cjepiva koja trebaju udovoljavati odgovarajućoj farmaceutskoj kakvoći. Agencija je dužna dati stručno mišljenje, na temelju uvida i ocjene dokumentacije o cjepivu, a prema određenim standardima i propisima.

Dokumentacija o cjepivu sadržava podatke o svim sastojcima, načinu provjere kakvoće sirovina, međuproizvoda i gotovog cjepiva, stabilnosti, rezultate iz kliničkih ispitivanja, uočene nuspojave koje se i dalje postmarketinški prate i navode u opisu svojstva lijeka (SPC) i u uputi o cjepivu. Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti svaku nuspojavu koja se povezuju s cijepljenjem liječnik je dužan prijaviti na određenom Obrascu, HZJZ, a po novom Pravilniku i Agenciji. Na temelju prijava nuspojava, uz mogućnost da sve nisu prijavljene, te praćenjem nuspojava u SDŽ, godišnje ih se u prosjeku prijavi trideset pet, što čini stopu od 2,5/10 000 primijenjenih doza cjepiva iz programa obveznog cijepljenja. Prema klasifikaciji učestalosti nuspojava (vrlo često, često, manje često, rijetko i vrlo rijetko), navedene vrijednosti (i kad bismo pribrojali i neprijavljene) spadaju u kategoriju „ rijetko, od 0,01 % do 0,1 %“. Za svaku nuspojavu Agencija radi i evaluaciju povezanosti nuspojave i cijepljenja, kao nemoguća, moguća, nije vjerojatna, vjerojatna i sigurna. Mnogi poremećaji zdravlja ili pojave bolesti kod pojedinca, samo su vremenska koincidencija s cijepljenjem, a ne uzročno posljedična veza.

Rastući problem autizma kod male djece širom svijeta i nepoznavanje etiologije, dovedeno je 1998. godine u vezu s MRP cjepivom u Velikoj Britaniji. Nakon toga napravljene su mnogobrojne ciljane znanstvene studije, u Europi i u Americi, čiji rezultati nisu potvrdili uzročno-posljedičnu vezu MRP cjepiva i autističnog poremećaja, naprotiv znanstveno je odbačena povezanost MRP cjepiva i autizma. Također je znanstveno odbačena povezanost dijabetesa tip 1 i MRP ili DTP cjepiva.

Za mnogobrojne druge poremećaje zdravlja, od autoimunih (astma,…) do neuroloških bolesti (multipla skleroza, neuritisi, ADEM, encefalopatija, GBS,..) nema znanstvenih dokaza koji potvrđuju uzročno-posljedičnu vezu cijepljenja i navedenih bolesti. ). Detaljnije informacije mogu se dobiti u publikaciji Adverse Efects of Vaccines: Evidence and Causality (2012), National Academy of SciencesInstitute of Medicine (http://www.nap.edu/catalog. php?record_id=13164).

18

aktivniji pristup prijavljivanju, osobito u slučajevima hospitalizirane djece koja mogu imati vjerojatnu povezanost nastale bolesti s primjenom cjepiva.

U sklopu informatizacije zdravstvenog sustava, zakonski Obrazac za prijavu nuspojave prilagoditi elektroničkom obliku i načinu slanja u županijski i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. ◊ Uložiti dodatne stručne napore u informiranju i educiranju roditelja, građana i cjelokupne javnosti o svim dobrobitima cijepljenja, u osobnim kontaktima i razgovorima s roditeljima i mladim osobama koji su obveznici cijepljenja (djeca u OŠ i SŠ), s odraslim pacijentima; organiziranjem stručnih predavanja, simpozija i radionica za sve zdravstvene djelatnike, podjednako, za one uključene u provedbi programa cijepljenja, ali i sve one koji nisu direktno u tom dijelu posla; pisanjem

informativnih materijala, članaka, brošura, letaka, naputaka i sl. ◊ Putem medija: televizije, radija, dnevnog tiska, interneta (web-stranice, društvene mreže,.), pružati javnosti znanstvenu istinu o cijepljenju; pisati točne, potpune i nepristrane informacije bez reklamiranja i lobiranja pojedinih cjepiva ili proizvođača.

Primjena djelotvornih i sigurnih cjepiva, stručno argumentiran i savjestan rad te razgovor zdravstvenog djelatnika i roditelja/ pacijenta, u povjerljivoj i opuštenoj atmosferi ordinacije, kao i medijski ispravno prezentirane informacije, temeljni su uvjet za stvaranje povjerenja, te prihvaćanje cijepljenja kao učinkovite mjere u prevenciji bolesti i čuvanju zdravlja pojedinca i cijele zajednice.

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura 1. Plotkin SA, Orenstein WA, Offit PA, eds. Vaccines. 6th ed.: Elsevier Saunders, 2013: 1-88.; 1464-1481.

2. Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi (NN 113/2013).

3. Vodopija I. Iskorjenjivanje velikih boginja u: Narodni zdravstveni list. 2003.4-5.

4. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi: Provedbeni program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj u 2014. godini 5. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopisi. Dostupno na: www. hzjz.hr/publikacije 6. World Health Organization. Decade of Vaccines- Global Vaccine Action Plan 2011-2020. Dostupno na : http://www.who.int/immunization/ global_vaccine_action_plan/en/ 7. European Centre for Disease Prevention and Control. Measles and rubella monitoring report January-December 2013. Dostupno na: http://www.ecdc.europa.eu/en/publications/_layouts/forms/Publication_ 8. Zavod za javno zdravstvo FbiH. Epidemija morbila. Svibanj 2014.. Dostupno na http://www.zzjzfbih.ba/epidemija-morbila/ 9. European Centre for Disease Prevention and Control. Expert consultation on scientific evidence linked to polio virus in Izrael and Syria.

Dostupno na: http://www.ecdc.europa.eu/en/publications/_layouts/forms/Publication_DispFor m.aspx?List=4f55ad51-4aed-4d32b960-af70113dbb90&ID=969 10. Wilson K., Mills E., Ross C., et al: Association of autistic spectrum disorder and the measles, mumps, and rubella vaccine: a systematic review of current epidemiological evidence. Arch Pediatr Adolesc. Med 2003; 157:628-634.

11. Stratton K., Ford A., Rusch E., Wright Clayton E., Committee to Review Adverse Effects of Vaccines; Adverse Effects of Vaccines: Evidence and Causality. Institute of Medicine, National Academy of Sciences. Washington, DC. 2012. Dostupno na: http://www.nap.edu/catalog. php?record_id=13164

DEZINFEKCIJA Dezinfekcija je niz različitih postupaka kojima se uništavaju ili uklanjaju vegetativni oblici mikroorganizama, ali ne nužno i bakterijske spore, s neživih objekata ili kože.

Neki dezinfekcijski postupci uništavaju samo vegetativne oblike mikroorganizama, a ne djeluju na bakterijske spore. Noviji dezinfekcijski postupci i sredstva mogu uništiti i vegetativne oblike mikroorganizama i njihove spore.

Katkada se dezinfekcijom mogu uništiti svi prisutni mikroorganizmi, što se ne smije zamijeniti sa sterilizacijom.

Dezinfekcija se u praksi provodi različitim mehaničkim (čišćenje, pranje, filtriranje), fizikalnim (toplina, zračenje) i kemijskim postupcima (kemijska dezinfekcijska sredstva).

Od svih nabrojenih postupaka, najveće značenje u praksi imaju dezinfekcija čišćenjem i pranjem, dezinfekcija toplinom i dezinfekcija kemijskim otopinama.

Dezinfekcija čišćenjem i pranjem

Dezinfekcija toplinom najčešće se upotrebljava u obliku suhe topline i vodene pare.

Suha se toplina može upotrijebiti na više načina. Najčešće se primjenjuje otvoreni plamen.

Provlačenjem predmeta kroz plamen mogu se dezinficirati čiste pincete i škare.

U laboratorijima se tako prije uporabe dezinficiraju otvori staklenih boca ili epruveta.

Glačanje također može biti način dezinfekcije tekstila kad druge mogućnosti nisu dostupne.

Vruća vodena para može se upotrijebiti za dezinfekciju većih površina. Parnim se čistačima mogu prati i dezinficirati podovi i zidovi koji su otporni na vlagu i površine obložene plastikom i sličnim materijalima. Konačni učinak dezinfekcije toplinom ovisi o tipu i broju kontaminirajućih mikroorganizama, primijenjenoj temperaturi, prisutnosti organskog sadržaja i o vrsti materijala koji se obrađuje.

Prednosti dezinfekcije toplinom jesu sljedeće: - sigurnija je i jeftinija od ostalih dezinfekcijskih postupaka; - nije toksična i ne uzrokuje alergijske reakcije u osoblja; - ne onečišćuje okoliš.

Termička se dezinfekcija, unatoč svim svojim prednostima, još premalo primjenjuje.

Danica Tandara, dr. med., spec. med. mikrobiologije s parasitologijom

Dezinfekcija zračenjem Od svih vrsta zračenja, koja imaju antimikrobno djelovanje, najveće značenje za praktičnu dezinfekciju ima ultraljubičasto zračenje. Ono se ne primjenjuje rutinski za dezinfekciju predmeta, nego se koristi u pojedinim prostorima za redukciju mikroorganizama u zraku i očuvanje postignute mikrobne čistoće. Ultraljubičasta svjetlost štetno djeluje na vid pa svjetiljka ne smije biti uključena u prostoru u kojem borave ljudi.

Dezinfekcija kemijskim sredstvima Kemijska dezinfekcija i primjena kemijskih dezinficijensa vrlo je odgovoran posao koji se ne smije prepuštati nestručnim osobama.

Provodi se primjenom dezinficijensa i bitno se razlikuje od mehaničkih i fizikalnih metoda, kako po načinu djelovanja, tako i po načinu izvođenja tj. primjeni. Dezinficijens je kemijski spoj ili sredstvo kojim provodimo dezinfekciju. U praksi se koristi u kombinaciji s mehaničkim metodama (brisanje, pranje, potapanje) jer im se na taj način podiže učinkovitost.

Da bi bakterija bila uništena, bitna je pristupačnost bakterije: dezinficijens mora doći u dodir s bakterijskom stanicom. Malo će se

JAVNO ZDRAVSTVO

Čišćenje i pranje vrlo su jednostavne i djelotvorne metode dezinfekcije. Čišćenje je postupak kojim se uklanjaju vidljive nečistoće (npr. organske i anorganske tvari) s predmeta i površina. Istraživanja su pokazala da se nečistoće i mikroorganizmi u nakupinama teže onesposobljavaju nego pojedinačni mikroorganizmi. Temeljito čišćenje i sušenje uklonit će većinu mikroorganizama s površine i mora uvijek prethoditi postupku dezinfekcije odnosno sterilizacije. Čišćenje se obično postiže uporabom vode s deterdžentima ili enzimima. Može biti ručno ili mehaničko, pri čemu se upotrebljavaju aparati za čišćenje, strojevi za pranje i dezinfekciju, što može olakšati čišćenje i dekontaminaciju nekih predmeta, te smanjuje potrebu za ručnom manipulacijom. Svi predmeti, koji zahtijevaju dezinfekciju ili sterilizaciju, moraju biti potpuno rastavljeni prije čišćenja. Za čišćenje je bolja hladna voda jer će ona ukloniti najveći dio proteinskog materijala (krv, itd.) koji bi bio koaguliran u toploj vodi ili dezinficijensu i nakon toga bi ga bilo teško odstraniti. Na kraju se predmeti isperu u čistoj, toploj vodi i posuše. Predmeti su tada spremni ili za dezinfekciju ili za sterilizaciju.

Ako se nakon čišćenja primjenjuje kemijska dezinfekcija, treba dobro isprati tragove deterdženta jer su mnogi kemijski dezinficijensi inkompatibilni s deterdžentima.

Osoblje, koje rukuje kontaminiranim predmetima, mora, zbog osobne zaštite, nositi rukavice dobre kvalitete.

19

Dezinfekcija toplinom

20

postići nalijevanjem dezinfekcijske otopine preko prljavštine jer u prljavštini većina bakterija ostaje nedirnuta. Npr. stroj za mljevenje mesa, koji ostaje mastan nakon upotrebe, neće se uspješno dezinficirati pranjem u otopini dezinficijensa.

Masnoća predstavlja zaštitni sloj za bakterije.

Stroj se zato prije kemijske dezinfekcije mora oprati deterdžentom. Čišćenjem će se ukloniti većina bakterija, a one koje ostanu, bit će izložene dezinficijensu budući da više neće biti skrivene i zaštićene pod slojem masnoće ili druge prljavštine.

Pored navedenog, i drugi faktori utječu na djelovanje dezinficijensa (broj i vrste mikroorganizama, temperatura, pH medija, vrijeme djelovanja i koncentracija).

Osjetljivost mikroorganizama dezinfekcijska sredstva

na

Različiti mikroorganizmi pokazuju različiti stupanj otpornosti na dezinfekcijska sredstva.

Tako se, ovisno o otpornosti prema dezinficijensima mikroorganizmi mogu svrstati od najotpornijih bakterijskih spora, preko mikobakterija, virusa bez lipidne ovojnice, gljivica, vegetativnih oblika bakterija do najosjetljivijih virusa s lipidnom ovojnicom.

Osim prirodne otpornosti mikroorganizama koja je za sve vrste mikroorganizama manje ili više poznata, postoji i stečena rezistencija koja se može razviti u dugotrajnom kontaktu dezinficijensa i mikroorganizama. Poznati su slučajevi kad je neki dezinficijens nakon dugotrajne uporabe postao manje učinkovit.

Biocidi (dezinficijensi i antiseptici) značajna su pomoćna sredstva u humanoj i veterinarskoj medicini, u svrhu sprječavanja bolničkih infekcija te održavanja higijene u industriji i ugostiteljstvu.

Nepotrebni su u domaćinstvu, osim u iznimnim prilikama (npr. kad je bolesnik inficiran MRSA sojem – no tada se dezinfekcija provodi pod nadzorom i uz preporuku liječnika).

Mehanizmi rezistencije mikroorganizama na kemijska dezinfekcijska sredstva nisu u potpunosti razjašnjeni i predmet su istraživanja.

Prilikom uporabe kemijskih dezinficijensa mora se PAZITI na sljedeće: 1. Svi kemijski dezinficijensi moraju biti jasno označeni i s valjanim rokom trajanja.

2. Uvijek pripremiti svježu otopinu u koncentraciji koju proizvođač preporuči (piše na uputi o uporabi dezinficijensa).

3. Otopine dezinficijensa uvijek pripremati i čuvati u posebnim posudama (ne pripremati, niti čuvati u posudama za različite namjene).

4. Ne miješati dezinficijense da ne dođe do međusobna poništavanja djelovanja.

5. Kemijski se dezinficijensi ne miješaju s deterdžentima.

6. Pripremiti samo predviđenu količinu radne otopine (pripaziti na vrijeme djelovanja po preporuci proizvođača).

Inaktivacija dezinficijensa Organski materijali (krv, gnoj, slina, mokraća, fekalije) reduciraju i sprječavaju aktivnost dezinficijensa. Mnogi se dezinficijensi inaktiviraju tvrdom vodom.

Ostali prirodni materijali (pluto, drvo, pamuk i papir) inaktiviraju neke dezinficijense.

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura 1. Bojić-Turčić, V. Osnove sterilizacije i dezinfekcije u stomatologiji, Zagreb:Medicinska naklada; 1993.

2. Bojić-Turčić, V. Sterilizacija i dezinfekcija u medicini, Zagreb: Medicinska naklada i medicom; 1994.

3. Volner, Z. Opća bakteriologija i imunologija s osnovama epidemiologije, Zagreb: Školska knjiga, 1993.

4. Damani, N. N. Dezinfekcija i sterilizacija, u Priručnik o postupcima kontrole infekcija, poglavlje 6. str. 55 - 90, prijevod drugog izdanja 2004.

5. Rutala, W.A, Weber, D.J.Guidelines for Disinfection and Sterilisation in Health Facilites, 2008. Recomendation of CDC and the Health Care infection Control Practices Advisory Committee, HICPAC), www.cdchttp://www.cdc.gov/hicpac/pdf/guidelines/disinfection_ nov_2008.

6. Kalenić, S. Kemijska dezinfekcija – ima li unakrsne rezistencije s antibioticima? 31. stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem Zdravstvena ekologija u praksi, Šibenik, 2006.

Dan zdravih gradova

Dan zdravih gradova obilježava se 20. svibnja u svim županijama Republike Hrvatske. Na taj se dan nastoji povezati gradove u sklopu projekta Hrvatske mreže zdravih gradova s ciljem očuvanja zdravlja gradova, a tim i njihovih građana. Što je zdravi grad?

Pet faza projekta Zdravih gradova Projekt Zdravi gradovi odvijao se u petogodišnjim razdobljima u pet faza.

Prva faza trajala je od 1987. do 1992. godine.

Temeljila se na jačanju sudjelovanja zajednice i partnerstva u stvaranju društvene politike zdravlja.

U prvoj fazi projekta trebalo je izgraditi i pokrenuti infrastrukturu kako bi se omogućilo provođenje samog projekta.

Druga faza trajala je od 1993. do 1997. godine.

Strateški ciljevi druge faze uključivali su usvajanje društvene politike zdravlja na razini grada, jačanje sustava podrške i izgradnju strateških veza s drugim sektorima i organizacijama koje utječu na razvoj gradova. Doneseni strateški dokumenti Gradska slika zdravlja i Gradski plan za zdravlje poslužili su kao osnova za određivanje prioriteta, strateško planiranje i brigu za zdravlje.

Treća faza trajala je od 1998. do 2002. godine.

Cilj ove faze bio je strategiju dokumenata Zdravlje za sve za 21. stoljeće i Lokalni dnevni red za 21. stoljeće prilagoditi lokalnoj razini izradom i implementacijom Gradskog plana za održivi razvoj zdravlja. Četvrta faza trajala je od 2003. do 2008. godine.

Okupila je najveći broj, preko devedeset, europskih gradova, oko četiri središnje teme: zdravo urbano planiranje, zdravo starenje, procjena učinka na zdravlje i tjelesna aktivnost. Nametnule su se i neke podteme kao posljedica značajnih promjena u svijetu: zdravlje migranata, globalno zatopljenje,

21 Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara, dr. med.,

spec. javnog zdravstva

JAVNO ZDRAVSTVO

Svaka osoba shvaća koncepciju zdravog grada različito ovisno o osobnim interesima i kriterijima, obrazovanju i kulturi. Za urbanista zdravi grad može biti onaj koji ima fizičke osobine prikladne za stambenu gradnju, promet i zelene površine.

Za sociologa to bi mogao biti grad koji promiče društvenu povezanost. Za planera zdravstvene skrbi mogao bi biti onaj koji ima visoku kvalitetu pristupačnosti zdravstvenih službi. Za prosječne ljude zdravi bi grad mogao biti onaj koji svakome stanovniku omogućuje posao, dom, hranu, brigu za obitelj, društveni život, slobodno ispunjenje svih životnih potreba. Koncepcija zdravog grada vrlo je široka, obuhvaća ideje iz sociologije, ekologije, urbanog planiranja, ekonomije, politike...

Stoga bi osobine zdravog grada trebale biti: - čisto i sigurno fizičko okruženje visoke kvalitete (uključivši stanovanje); - stabilan i održiv ekosustav; - jaka zajednica koja se međusobno podržava, a ne iskorištava; - visoki stupanj sudjelovanja i kontrole javnosti u donošenju odluka koje se tiču njihova života, zdravlja i blagostanja; - osiguranje osnovnih potreba (hrana, voda, smještaj, prihodi, posao) za sve stanovnike; - mogućnost stjecanja raznovrsnih životnih vještina, s mogućnošću kontaktiranja, interakcije i komunikacije; - raznoliko, inovativno i vitalno gospodarstvo; - poticanje veza s prošlošću, s kulturnim i biološkim naslijeđem građana i s drugim građanima i pojedincima; - urbani oblik mora nadopunjavati gradnju iz prošlosti te poboljšati prijašnja urbana rješenja; - optimalna razina dostupnosti svih oblika zdravstvene skrbi; - visoka razina zdravlja (visoka razina pozitivnog zdravlja / niska razina bolesti).

O projektu Zdravi gradovi Projekt Zdravi gradovi pokrenuo je Regionalni ured za Europu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 1986. godine. Pokazao se idealnim pokretačem provedbe strategije SZO Zdravlje za sve na lokalnoj razini. Projekt je uspostavio nove stručne i političke saveze za zdravlje te je akumulirao značajna praktična znanja o tome kako promicati zdravlje i poboljšati okoliš gradova u Europi. Iskoristio je nove političke stvarnosti u većini europskih zemalja, pri čemu su gradovi sve više i više skloni samostalno poduzeti zajedničke akcije u mnogim područjima, uključujući zdravlje.

Nadalje, projekt je zaokupio razmišljanja ljudi diljem svijeta, stvarajući jedinstvenu platformu Novog javnog zdravstva i implementacije europske politike Zdravlje za sve.

Tri su ključna strateška principa Zdravih gradova: 1. multisektorski princip – pitanje zdravlja nije samo stvar sustava zdravstva, nego i svih srodnih i razvojnih sustava u društvu; 2. aktivno sudjelovanje građana – uključuje različite oblike samopomoći, uzajamne pomoći, mogućnosti odlučivanja o zdravlju i dr.; 3. briga za okolinsko zdravlje (biološka, fizikalna i socijalna okolina) – pravo i dužnost građana da žive u estetski i ekološki kvalitetnoj okolini.

22

pripremanje za krizne situacije (javnozdravstveni incidenti, katastrofe i krizna stanja), kreativni gradovi i socijalni marketing.

Peta faza trajala je od 2009. do 2013. godine.

Cilj ove faze projekta bio je zdravlje i pravednost u zdravlju tj. zdravstvena jednakost u svim lokalnim politikama. Odnosno, trebalo je osigurati da zdravlje i zdravstvena jednakost postanu dio cjelokupne korporativne kulture, a ne isključivo zdravstvene djelatnosti, koja utječe na sve aspekte gradskih politika i aktivnosti.

JAVNO ZDRAVSTVO

Hrvatski gradovi i projekt Zdravi gradovi Već u prvoj fazi provođenja projekta Zdravih gradova sudionikom ovog europskog projekta 1988. godine imenovan je i grad Zagreb u kojem je te iste godine održana Konferencija europskih zdravih gradova. Zagreb je bio domaćin i konferencije održane dvadeset godina poslije kojom je završena četvrta faza projekta. Na ovoj konferenciji usvojena je i deklaracija koja je oblikovala vodeći izazov projekta u petoj fazi Zdravi grad prije svega treba biti grad za svoje stanovnike, inkluzivan, suportivan, socijalno osjetljiv i sposoban odgovoriti na različite potrebe i očekivanja svojih građana. Zagrebački projektni tim inicirao je nastajanje i širenje Mreže zdravih gradova u Hrvatskoj. Od svog nastanka 1992. godine Mreža zdravih gradova u Hrvatskoj djeluje kao nevladina organizacija, njezin je predsjednik prof. dr. sc. Slobodan Lang, a danas je u njoj više od četrdeset gradova i županija. Sjedište je Mreže u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar”, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Split – zdravi grad Grad Split u samom je početku prepoznao vrijednosti projekta Zdravih gradova. Deklaracija grada Splita o unapređenju zdravlja Split – zdravi grad usvojena je 1990. godine na skupštini tadašnje općine Split. Očuvanje Marjana, rijeke Jadra, čistog mora i plaža, pitke vode, nezagađenog zraka, revitalizacija zelenih površina, rješavanje problema Vranjica, Kaštelanskog zaljeva i niza drugih, vizija je kakav grad Split treba biti. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća projekt Split – zdravi grad uspješno se razvijao. Provedeno je niz hvale vrijednih projekta i programa. Tijekom proslave sedamnaest stoljeća od osnutka grada Splita osnovana je 2000. godine Udruga Split – zdravi grad. Strateški dokumenti Gradska slika zdravlja i Gradski plan za zdravlje izrađeni 2002. godine bili su temelj pokrenutih novih projekta i programa.

Među posebno vrijednim projektima ističu se Petrini projektoplovci čija je ideja mobilizacija djece i mladih u aktivnom stvaranju zdravog okruženja u kojem žive. Projekt Northland (izvorno nastao

u New Jerseyu, SAD) koji se kod nas provodi pod nazivom BUBA – bistar um bez alkohola ima za cilj odgađanje početka konzumiranja alkohola među mlađim adolescentima. Mi i mudrost grada – klubovi umirovljenika, Mi i mudrost grada – subvencionirana prehrana samo su neki od provedenih programa namijenjenih poboljšanju kvalitete života starijih osoba. Dugogodišnji program Zdravlje i posao namijenjen je unapređenju zdravlja u poslovnim okruženjima. Program Brza intervencija ima za cilj realizaciju korištenja defibrilatora kod nagle srčane smrti.

Uspjesi projekta Zdravih gradova Projekt Zdravih gradova je: - podigao zdravlje visoko među prioritete gradova; - inspirirao tisuće ljudi u stotinama gradova diljem svijeta; - primjer lokalnog provođenja strategije Zdravlje za sve do 2000.; - postavio temelje novom Europskom pokretu javnog zdravstva i pomogao restrukturiranju i obnovi javnog zdravstva u gradovima; - formirao mrežu gradova koji surađuju u duhu međunarodne suradnje; - prikupio iskustva od koristi za razvoj novih praktičnih ideja; - stvorio strukturu komuniciranja među sektorima grada, - istaknuo okolinu potpore kao značajan problem zdravlja; - naglasio važnost lokalne ravnopravnosti za zdravlje; - vidljivi dokaz da unapređenje zdravlja traži aktivno sudjelovanje i suradnju brojnih različitih grupa, disciplina i struka; - prvi put povezao SZO i lokalne vlasti te učinio SZO lokalno vidljivijom, pouzdanijom i značajnijom.

Literatura 1. Šogorić, S., Lang, S., Popović, D. Djelotvorno znanje za zdravlje. Zagreb: Hrvatska mreža zdravih gradova, 2010.

PARODONTNI STATUS ŠTIĆENIKA U DOMOVIMA ZA STARIJE I NEMOĆNE SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE Abstract PERIODONTAL STATUS IN NURSING HOMES RESIDENTS IN SPLIT-DALMATIA COUNTY Background and purpose: Elderly people are the fastest growing age group, especially in developed countries. Poor oral health in elderly people is accompanied by a high proportion of missing teeth, dental cavities, periodontal disease, xerostomia, and the occurrence of oral pre-malignant lesions and cancers. Available evidence suggests that the prevalence of periodontal diseases increases proportionally with age. The purpose of this study was to assess the prevalence and severity of periodontal diseases among nursing home residents in SplitDalmatia County and to propose a program of public health measures.

Materials and methods: Oral health status was assessed for 114 individuals aged 54-96 years. Prior to the examination, the participants filled out the questionnaire regarding age, gender, education, smoking, alcohol consumption, habits and oral hygiene maintenance. Periodontal condition was assessed using the Community Periodontal Index (CPI) and clinical attachment level (CAL).

Results: Statistical analysis of the CPI showed that, for all the sextants, the most numerous group of subjects was the one with excluded sextants.

Following those, the most numerous were the sextants with visible deposits of dental calculus. Statistical analysis of the CAL through the sextants showed that the excluded group was the most frequent finding, followed by the group with CAL of 4-5 mm.

Conclusions: Older persons often have poor oral health and frequently suffer from periodontal disease.

We should encourage preventive examinations performed while the dentists need to put an effort to prevent the progression of periodontal disease and sustain the older people's quality of life, especially in nursing home residents.

Uvod

Materijali i metode Istraživanje stanja oralnog zdravlja provedeno je u Domu za starije i nemoćne Split, koji djeluje na dvjema lokacijama, u razdoblju između rujna 2010. i srpnja 2011. godine, a obuhvatilo je 114 osoba (71 ženu i 43 muškarca) u dobi od 54 do 96 godina.

Svaki ispitanik bio je upoznat s ciljem istraživanja i načinom pregleda, a nakon toga potpisao je informirani pristanak odobren od Etičkog

Dario Bojčić, dr. med. dent., univ. mag. med. dent.

JAVNO ZDRAVSTVO

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u skupinu starijih osoba uključene su osobe starije od 65 godina. Početkom 20. stoljeća svega je 4 % stanovništva bilo starije od 65 godina, dok je 2005. godine taj udio iznosio 12,4 %. Statistički podatci ukazuju da su stariji najbrže rastuća dobna skupina, posebno u razvijenijim državama (1). Prema popisu stanovništva Hrvatske iz 2001. godine, udio ljudi starijih od 65 godina bio je 15,62 %. Splitsko-dalmatinska županija (SDŽ) treća je, iza Međimurske i Zagrebačke, s najmanjim udjelom starije populacije (14,28 %)(2).

Kako se udio starije populacije u svijetu ubrzano povećava, povećava se i interes za oralno zdravlje starijih osoba. Oralno zdravlje predstavlja važan dio općeg zdravlja, a uključuje zdravlje cjelokupne usne šupljine odnosno zdravlje zuba, parodontnog tkiva, sluznice i žlijezda slinovnica.

Na oralno zdravlje u starijoj populaciji utječu genetske predispozicije, životni stil, njega zuba i sistemske bolesti (3). Slabo oralno zdravlje kod starijih ljudi evidentno je po visokom broju zuba koji nedostaju, karijesu zuba, visokoj prevalenciji parodontnih bolesti, kserostomiji, pojavi oralnih prekanceroza i karcinoma (4). Parodontalne bolesti predstavljaju grupu upalnih bolesti koje zahvaćaju potporna zubna tkiva odnosno cement, parodontalni ligament, gingivu i alveolarnu kost (5, 6). Klinički izgled parodonta u starijih osoba odražava promjene koje su posljedica starenja, ali i posljedice prethodnih bolesti i ozljeda. Sa starenjem pojavljuje se recesija gingive, nestaju parodontna vlakna i alveolarna kost. Međutim, promjene u parodontu koje se pripisuju isključivo starenju, u zdravih osoba ne dovode do gubitka zuba. Dostupni dokazi pokazuju da prevalencija parodontnih bolesti raste proporcionalno s dobi , a važni su faktori rizika za parodontnu bolest slaba oralna higijena, pušenje, povećana konzumacija alkohola, stres i dijabetes mellitus (7, 8).

Iako se iste tegobe javljaju kod svih starijih osoba, čini se da je njihova pojava znatno veća kod osoba smještenih u ustanove za brigu o starijim osobama nego kod osoba koje žive samostalno (9). Stoga je potrebno prepoznati, liječiti i spriječiti opisane poremećaje i bolesti kako bi se time povećala kakvoća života u starijih ljudi. Upravo je stoga cilj ovog istraživanja bio ustanoviti rasprostranjenost i težinu parodontne bolesti među štićenicima domova za starije i nemoćne osobe Splitskodalmatinske županije, usporediti dobivene rezultate sa sličnim istraživanjima u Hrvatskoj i svijetu, te predložiti program javnozdravstvenih mjera koje se mogu provoditi u ustanovama za starije i nemoćne čiji će cilj biti prevencija razvoja i napredovanja navedenih bolesti.

23

JAVNO ZDRAVSTVO

24

povjerenstva Stomatološkog fakulteta u Zagrebu.

Prije pregleda, ispitanici su sami ili uz pomoć ispitivača, odnosno medicinskog osoblja domova, ispunili anketni upitnik koji je sadržavao pitanja o dobi, spolu, stručnoj spremi, pušenju, uživanju alkohola te o navikama i načinu održavanja oralne higijene. Stanje parodonta procijenjeno je pomoću Paradontnog indeksa zajednice - CPI. Za tu svrhu rabljena je posebno oblikovana CPI sonda s kuglicom promjera 5 mm na vrhu te graduirane oznake na 3,5 mm, 5,5 mm, te 8,5 mm. Za svaki od šest sekstanata (17 - 14, 13 - 23, 24 - 27, 37 - 34, 33 43 i 44 - 47) CPI indeks mjeri slijedeća stanja: • vrijednost 0 (H) – zdravo • vrijednost 1 (B) – krvarenje pri laganom sondiranju • vrijednost 2 (C) – prisutan supragingivni ili subgingivni kamenac • vrijednost 3 (P1) – parodontni džepovi dubine 4 - 5 mm • vrijednost 4 (P2) – parodontni džepovi dubine 6 ili više mm.

Ako je sekstant isključen, stavljen je X. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, pregledavalo se uvijek 10 zubi i to: u gornjoj čeljusti 17, 16, 11, 26 i 27 te u donjoj čeljusti 47, 46, 31, 36 i 37. Molari su pregledavani u parovima, a u sekstant je bilježena najviša vrijednost.

Sekstant je pregledavan samo u slučajevima kad su u njemu bila prisutna najmanje dva zuba. Ako u sekstantu nije bio prisutan jedan od indeksa referentnih zuba, pregledavani su svi preostali zubi sekstanta. Svaki indeksni zub sondiran je na šest mjesta: meziobukalno, bukalno, distobukalno, distolingvalno, lingvalno te meziolingvalno.

Istodobno s CPI, za svaki sekstant ispitivan je gubitak pričvrstka (clinical attachment level/lossCAL). CAL se mjerio od caklinsko-cementnog spojišta do dna džepa. Prema preporukama

Svjetske zdravstvene organizacije CAL se utvrđivao prema sljedećim mjerilima: • 1. 4 - 5 mm • 2. 6 - 8 mm • 3. 9 - 11 mm • 4. 12 ili više mm • X – isključen sekstant.

Za statističku analizu dobivenih podataka rabljen je programski sustav SPSS for Windows (inačica 13.0, SPSS Inc, Chicago, Illinois, SAD) i Microsoft Excell (inačica 11. Microsoft Corporation, Redmond, WA, SAD). Nominalne varijable testirane su χ2 testom. Normalnost raspodjele kontinuiranih varijabli testirana je Kolmogorov-Smirnov testom.

Mogućnost pogreške prihvatila se pri α < 0,05 te su razlike između skupina bile prihvaćene kao statistički značajne za p < 0,05.

Rezultati U istraživanju je sudjelovalo značajno više osoba ženskog spola (n = 71; 62,3 %) nego muškog spola (n = 43; 37,7 %) (χ2 test = 6,887; df = 1; P = 0,009). Najučestalije su bile zastupljene osobe sa srednjom stručnom spremom (χ2 test = 56,526; df = 3; P < 0,001). Prosječna dob svih ispitanika u istraživanju bila je 79,03 ± 6,7 godina. Najmlađi ispitanik imao je 54, a najstariji 96 godina.

U analizi Parodontnog indeksa zajednice (CPI) pokazalo se kako su u svim sekstantima najučestalija skupina ispitanici kojima su sekstanti isključeni iz ispitivanja (Slike 1, 2, 3, 4, 5 i 6).

Ispitanici su najučestalije imali isključene sekstante (χ2 test = 254,000; df = 5; P < 0,001). Najviše zubi je bilo prisutno u petom sekstantu. Nakon isključenih sekstanata, slijedili su sekstanti s vidljivim naslagama kamenca te oni kod kojih je izraženo krvarenje prilikom sondiranja ili neposredno nakon njega.

25

JAVNO ZDRAVSTVO

26

JAVNO ZDRAVSTVO

U analizi gubitka pričvrstka kroz sekstante pokazalo se da je skupina isključenih ispitanika najučestalija u svim sekstantima, nakon čega slijedi skupina s gubitkom pričvrstka od 4 do 5 mm (Slike 7, 8, 9, 10, 11 i 12 ).

27

JAVNO ZDRAVSTVO

28

JAVNO ZDRAVSTVO

Rasprava Postotak starije populacije u razvijenom svijetu u stalnom je porastu. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, svaki šesti stanovnik Hrvatske stariji je od 65 godina. Prethodna istraživanja ukazala su na široko rasprostranjen problem vezan uz usnu šupljinu osoba smještenih u ustanovama za starije.

Slaba oralna higijena, značajan broj karijesa, parodontne i bolesti oralne sluznice, kao i velika potreba za redovitom stomatološkom zaštitom i terapijom neki su od problema (10, 11, 12).

Istraživanje je obavljano u najvećem domu za starije i nemoćne u SDŽ, a štićenici nisu samo Splićani, nego su došli iz svih dijelova županije.

Velik broj štićenika rođen je na selu, a mnogima je školovanje prekinuo Drugi svjetski rat ili siromaštvo. Od 114 ispitanika srednju školu završilo je 44,7 % ispitanika, osnovnu 39,5 %, a samo nešto više od 2 % ima visoku stručnu spremu. U sličnom istraživanju Stomatološke poliklinike Zagreb iz 2009. godine, također su dominirali ispitanici za završenom srednjom školom ( 44 % kod žena i

52 % kod muškaraca), dok je nešto veći postotak visokoobrazovanih (13).

Stanje parodontnog indeksa zajednice (CPI) prikazano je kroz podjelu po sekstantima. U svih šest sekstanata najveći postotak ispitanika bio je isključen iz istraživanja zbog bezubosti. Najmanji postotak isključenih prisutan je u petom sekstantu (47,4 %), a najveći u trećem i četvrtom sekstantu (72,8 %). Nakon isključenih sekstanata slijede oni kod kojih je prisutan vidljiv kamenac ili je otkriven pri inspekciji. Zdravih sekstanata bilo je veoma malo, od 0,9 % u petom do 5,3 % u drugom sekstantu. U istraživanju Ferreire i sur. najveći postotak isključenog sekstanta bio je 78,2 %, a kod uključenih najčešće su prisutni džepovi od 4 - 5 mm (14).

Istraživanje provedeno u Španjolskoj 2005. godine obuhvatilo je 459 ispitanika. Krvarenje gingive i kamenac imalo je 47 % ispitanika, a kod 9 % zabilježena je pojavnost parodontnih džepova. Isključenih sekstanata bilo je neznatno manje nego u ovom istraživanju (15). Rezultati vrlo

slični rezultatima parodontnog indeksa zajednice, primijećeni su i kod gubitka pričvrstka, gdje je također opaženo najviše isključenih sekstanata.

Iza isključenih sekstanata sljedeći je po učestalosti gubitak pričvrstka od 4 - 5 mm u rasponu od 14 28 %. Rezultate slične ovom istraživanju dobili su istraživači Stomatološke poliklinike Zagreb, gdje dominiraju isključeni sekstanti (13). Brazilski istraživači bilježe najveću pojavnost gubitka pričvrstka od 4 - 5 mm (47 %) kod uključenih sekstanata (14).

Starije osobe često imaju lošu oralnu higijenu i pate od parodontne bolesti, što predstavlja predisponirajući čimbenik za razvoj karijesa korijena, gubitak zuba, teškoće u hranjenju i

govoru, i moguće pogoršanje postojećih kroničnih bolesti poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti.

Stoga je nužno poticati preventivne preglede kod doktora dentalne medicine, koji pak moraju uložiti sve napore kako bi spriječili napredovanje parodontne bolesti i održali dobru kvalitetu života starijih osoba. Liječnici dentalne medicine primarne zdravstvene zaštite mogu uspješno liječiti slučajeve blagog i umjerenog parodontitisa, uz obveznu suradnju s liječnicima opće medicine i kvalitetnu komunikaciju s pacijentima. Posebnu pažnju treba usmjeriti na osobe koje žive u domovima za starije i nemoćne, budući da je kod njih dokazana slabija razina oralne zdravstvene zaštite, uz nemogućnost redovitih kontrola od liječnika dentalne medicine.

29

Literatura

JAVNO ZDRAVSTVO

1. Petersen PE, Yamamoto T. Improving the oral health of older people: the approach of the WHO Global Oral Health Programme.

Community Dent Oral Epidemiol. 2005;33 81-92.

2. Popis stanovništva 2001. [Internet]. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske; 2001. [citirano 27. 11. 2012.]. Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/census.htm 3. Topić, B. Oralne bolesti vezane uz dob. U: Cekić-Arambašin A, ur. Oralna medicina. Zagreb: Školska knjiga, 2005; 88-97.

4. Petersen PE, Ogawa H. Strengthening the prevention of periodontal disease: the WHO approach. J Periodontol. 2005; 76 (12) : 218793.

5. Pihlstrom BL, Michalowicz BS, Johnson NW. Periodontal diseases. Lancet 2005; 366: 1809-20.

6. Lang NP, Mombelli A, Attstrom R. Zubni plak i kamenac. U: Jorgić-Srdjak K, Plančak D, Bošnjak A, ur. Klinička parodontologija i dentalna implantologija. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2004; 81-105 7. Mack F, Mojon P, Budtz-Jørgensen E, Kocher T, Splieth C, Schwahn C, Bernhardt O, Gesch D, Kordass B, John U, Biffar R.Caries and periodontal disease of the elderly in Pomerania, Germany: results of the Study of Health in Pomerania.Gerodontology. 2004; 21 (1): 27-36.

8. Gautam DK, Jindal V, Gupta SC, Tuli A, Kotwal B, Thakur R. Effect of cigarette smoking on the periodontal health status: A comparative, cross sectional study. J Indian Soc Periodontol. 2011; 15 (4): 383-7.

9. Ship JA. Bolesti usne šupljine u starijoj životnoj dobi. U: M. Mravak Stipetić, ur. Burketova Oralna medicina. Dijagnoza i liječenje.

Zagreb: Medicinska naklada, 2006; 605-22.

10. Mcmillan AS, Wong MCM, Lo ECM, Allen PF. The impact of oral diseases among institutionalized and non-institutionalized elderly in Hong Kong. J Oral Rehab. 2003; 30: 46-54.

11. Boehm TK, Scannapieco FA. The epidemiology, consequences and management of periodontal disease in older adults. J Am Dent Assoc. 2007; 138: 26-33.

12. Reed R, Broder HL, Jenkins G, Spivack E, Janal MN. Oral health promotion among older persons and their care providers in a nursing home facility. Gerodontol. 2006; 23: 73-8.

13. Klaić, B., Ograjšek-Škunca D., Ćatović A, Tomek-Roksandić S, Szirovicza L, Cekić-Arambašin A, Jorgić-Srdjak K, Plančak D, Baučić I, Komar D, Čelebić A, Carek V. Stanje oralnog zdravlja osoba starije dobi u gradu Zagrebu. Zagreb: Stomatološka poliklinika Zagreb; 2012.

14. Ferreira RC, Magalhães CS, Rocha ES, Schwambach CW, Moreira AN. [Oral health among institutionalized elderly in Belo Horizonte, Minas Gerais State, Brazil]. Cad Saude Publica. 2009;25(11):2375-85.

15. Iglesias Corchero AM, García Cepeda JR. Oral health in people over 64 years of age, institutionalized in Centres for the Aged in the Vigo Health District Spain, 2005. Med Oral Patol Oral Cir Bucal. 2008;13(8):E523.

STAVOVI I PONAŠANJA SREDNJOŠKOLACA U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI U SVEZI SA ZLOUPORABOM ILEGALNIH DROGA

30

Roberta Matković, prof. sociologije,

Mr.sc. Josipa Glavaš, dr. med.,

spec. školske medicine, Služba za zaštitu zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti NZJZ SDŽ

Uvod: Zlouporaba ilegalnih psihoaktivnih sredstava među mladima u Hrvatskoj u porastu je, a među najčešće korištenim sredstvima jest marihuana.

Metode: Presječno istraživanje je provedeno u populaciji učenika srednjih škola u Splitskodalmatinskoj županiji, u dobi od 15 i 16 godina (n = 1925). Korištena je standardizirana metodologija prilikom određivanja uzorka, anketiranja i obrade podataka. Rezultati: Ukupno 21 % ispitanika eksperimentiralo je s marihuanom bar jednom u životu, a 4 % navodi redovitu konzumaciju. Da je ona lako dostupna, izjavljuje 41 % ispitanika. Zlouporabu inhalanata navelo je čak 27 % ispitanika. Zaključak: S obzirom na rezultate istraživanja nameće se potreba za učinkovitijim preventivnim mjerama te suradnji s drugim resorima.

Ključne riječi: marihuana, psihoaktivna sredstva, adolescenti, Splitsko-dalmatinska županija Summary SMOKING PREVALENCE AMONG ADOLESCENTS IN SPLIT-DALMATIAN COUNTY Introduction: Drug abuse among high school students in Croatia is in rise and the most prevalent drug is marijuana. Methods: Cross-sectional study was conducted in population of 15 and 16 year old high school students in Split-Dalmatian County (n = 1925). Standardised methodology was used for sampling, questionnaire use and data management. Results: At least once in their lifetime 21 % of participants smoked marijuana and 4 % are regular users. Total of 41 % of participants thinks that marijuana is easily accessible. The prevalence of inhalants use is 27 %. Conclusions: The results of this study indicate that there is need for more effective prevention measures and multisectional collaboration.

Key words: marijuana, psychoactive substances, adolescents, Split-Dalmatian County

JAVNO ZDRAVSTVO

Uvod Prema procjenama u 2011. g., između 167 i 315 milijuna ljudi u dobi od 15 do 64 koristilo se ilegalnim psihoaktivnim sredstvima. Najčešće korištena sredstva među mladima inače su duhan, alkohol i marihuana. Sukladno izvješću UN-a o drogama u 2013. g., među ilegalnim sredstvima, marihuana je i dalje najčešće zloupotrebljavana droga. Također je zabilježen i lagani porast u prevalenciji njezinih korisnika (180,6 milijuna ili

3,9 % populacije u dobi od 15 do 64), u usporedbi s podatcima 2009. g. Osim toga, zabilježen je i porast u prevalenciji korisnika opijata, dok opada prevalencija korisnika kokaina, amfetamina i ecstasyja.1 Više od bilo koje druge droge, marihuana je povezana s kulturom mladih, a dob inicijacije obično je znatno niža nego za ostale ilegalne droge. S tim je usko povezana i niska tržišna cijena te visoka dostupnost.

Brojna istraživanja potvrdila su visok postotak zlouporabe marihuane među adolescentima diljem svijeta. Tako, primjerice, ESPAD istraživanje iz 2011. pokazalo je da se uporaba marihuane u životu kretala od 4 % do 42 %, s prosjekom od 17 % između 36 europskih zemalja. Hrvatska je pak iznad prosjeka, s postotkom od 21 % eksperimentatora.

Međutim, zabilježeno je i neobjašnjivo povećanje korisnika inhalanata među adolescentima, s prosjekom od 28 %, što Hrvatsku svrstava u sam vrh rang liste.2 U ovom će se radu prikazati rezultati istraživanja provedenog 2011. godine, među učenicima prvih i drugih razreda srednjih škola, o stavovima i ponašanjima mladih u Splitsko-dalmatinskoj županiji u svezi s ilegalnim psihoaktivnim sredstvima.

Metode: Presječnim istraživanjem obuhvaćeni su učenici prvih i drugih razreda srednjih škola, na području Splitsko-dalmatinske županije, u razdoblju od 1. do 20. travnja 2011. godine. U stratificiranom uzorku bilo je 2000 učenika. Prilikom anketiranja korišten je standardizirani ESPAD upitnik. Anketa je provedena anonimno i dobrovoljno uz poštovanje potpune privatnosti učenika te informirani pristanak roditelja i/ili učenika.

Rezultati: Istraživanje je obuhvatilo 96,6 % (n = 1931) ispitanika iz uzorka. Tijekom različitih faza istraživanja isključeno je njih 6 (nepotpuno ispunjeni upitnici). Prosječna dob ispitanika bila je 15 godina. S obzirom na spol, među ispitanicima je bilo 45,3 % (n = 72) dječaka i 54,7 % (n = 1053) djevojčica.

Najmanje jednom u životu marihuanu je probalo 21 % (n = 98) dječaka i 11 % (n = 58) djevojčica prvih razreda te 30,3 % (n = 121) dječaka i 18 % (n = 97) djevojčica drugih razreda. U

Amfetamine je barem jednom u životu uzelo 4,5 % (n = 21) dječaka i 0,8 % (n = 4) djevojčica prvih razreda te 5,3 % (n = 21) dječaka i 1,1 % (n = 6) djevojčica drugih razreda.

LSD ili druge halucinogene barem jednom u životu uzelo je 5,4 % (n = 25) dječaka i 1,1 % (n = 6) djevojčica prvih razreda te 5 % (n = 20) dječaka i 1 % (n = 5) djevojčica drugih razreda.

Barem jednom kokain je probalo 4,7 % (n = 22) dječaka i 1,1 % (n = 6) djevojčica prvih razreda te 4,3 % (n = 17) dječaka i 0,8 % (n = 4) djevojčica drugih razreda.

Anaboličke steroide ili druge tvari koje služe za doping barem jednom u životu uzelo je 5,6 % (n = 26) dječaka i 0,6 % (n = 3) djevojčica prvih razreda te 5 % (n = 20) dječaka i 0,8 % (n = 4) djevojčica drugih razreda (slika 6).

Da su barem jednom u životu uzeli heroin, izjavljuje 4,5 % (n = 21) dječaka i 0,8 % (n = 4) djevojčica prvih razreda te 3,3 % (n = 13) dječaka i 0,4 % (n = 2) djevojčica drugih razreda.

Drogu injekcijom barem jednom u životu uzelo je 4,1 % (n = 19) dječaka i 0,6 % (n = 3) djevojčice prvih razreda te 3 % (n = 12) dječaka i 0,4 % (n = 2) djevojčica drugih razreda.

Alkohol u kombinaciji s tabletama barem jednom u životu uzelo je 6,2 % (n = 29) dječaka i 7,2 % (n = 38) djevojčica prvih razreda te 8,3 % (n = 33) dječaka i 12,2 % (n = 64) djevojčica drugih razreda (slika 6).

Na pitanje jesu li ikada u životu udisali ljepilo ili neka druga otapala, bar jednom je to učinilo 26,2 % (n = 123) dječaka i 30,2 % (n = 158) djevojčica prvih razreda te 21,3 % (n = 85) dječaka i 29,6 % (n = 155) djevojčica drugih razreda. U zadnjih 12 mjeseci takvo iskustvo imalo je 13,8 % (n = 64) dječaka i 16,8 % (n = 87) djevojčica prvih razreda, a u drugim razredima 9,4 % (n = 37) dječaka i 15,2 % (n = 79) djevojčica. A u posljednjih 30 dana, inhalantima se koristilo 9,7 % (n = 46) dječaka i 10,4 % (n = 54) djevojčica prvih razreda te 7,3 % (n = 29) dječaka i 9,4 % (n = 49) djevojčica drugih razreda (slika 7).

S navedenim psihoaktivnim sredstvima neki od ispitanika došli su u kontakt u vrlo mladoj dobi. Tako, primjerice, do dobi od 13 godina trankvilizatore ili sedative probalo je 3 % (n = 14) dječaka i 2,7 % (n = 14) djevojčica prvih razreda te 2,5 % (n = 10) dječaka i 1,5 % (n = 8) djevojčica drugih razreda. Amfetamine je probalo 2,2 % (n = 10) dječaka i 0,4 % (n = 2) djevojčica prvih razreda te 2 % (n = 8) dječaka i 0,6 % (n = 3) djevojčica drugih razreda. Ecstasy je pak probalo 2,6 % (n = 12) dječaka i 0,8 % (n = 4) djevojčica te 1,8 % (n = 7) dječaka i 0,4 % (n = 2) djevojčica drugih razreda.

Iskustvo udisanja ljepila ili nekih drugih otapala imalo je 13,2 % (n = 61) dječaka i 18,3 % (n = 96) djevojčica prvih razreda te 11,3 % (n = 45) dječaka

31

JAVNO ZDRAVSTVO

posljednjih 12 mjeseci to je učinilo 16,5 % (n = 76) dječaka i 7,7 % (n = 40) djevojčica prvih razreda te 20,6 % (n = 80) dječaka i 19,9 % (n = 67) djevojčica drugih razreda. A u posljednjih 30 dana, 10,2 % (n = 47) dječaka i 5 % (n = 26) djevojčica prvih razreda te 14,2 % (n = 55) dječaka i 7,1 % (n = 37) djevojčica drugih razreda (slika 1).

Utvrđeno je da je u prvom razredu 6,7 % (n = 31) dječaka i 1,5 % (n = 8) djevojčica uzelo marihuanu 40 i više puta bar jednom u životu, što ukazuje na redovitu konzumaciju. U drugom razredu to je učinilo 9,3 % (n = 37) dječaka i 1,9 % (n = 10) djevojčica (slika 2).

S 13 godina ili ranije, marihuanu je probalo 6 % (n = 28) dječaka i 1,5 % (n = 8) djevojčica prvih razreda te 5,3 % dječaka (n = 21) i 1,3 % (n = 7) djevojčica drugih razreda.

Dostupnost je svakako jedan od čimbenika koji doprinosi uzimanju bilo kojeg psihoaktivnog sredstva. Da je marihuanu lako / jako lako nabaviti, smatra 46,7 % (n = 219) dječaka i 35,9 % (n = 189) djevojčica prvih razreda. Takvo mišljenje dijeli čak 59,6 % (n = 237) dječaka i 43,5 % (n = 226) djevojčica drugih razreda (slika 3).

Prema procjeni ispitanika koji su izjavili da imaju brata ili sestru, 8,8 % (n = 34) učenika i 5,9 % (n = 25) učenica prvih razreda te 10,7 % učenika (n = 34) i 7,2 % (n = 30) učenica izjavilo je da smatraju da im brat/sestra puše marihuanu. A da to čine njihovi prijatelji, izjavilo je 22,7 % (n = 106) dječaka i 19,8 % (n = 104) djevojčica prvih razreda te 32,2 % (n = 127) dječaka i 25,1 % (n = 129) djevojčica drugih razreda.

Redovito pušenje marihuane 65 % (n = 302) dječaka i 79 % (n = 411) djevojčica prvih razreda te 58,8 % (n = 233) dječaka i 78,2 % (n = 405) djevojčica drugih razreda smatra vrlo rizičnim (slika 4). Povremeno pušenje marihuane vrlo je rizično za 41,3 % (n = 192) dječaka i 50,5 % (n = 264) djevojčica prvih razreda te za 38,5 % (n = 152) dječaka i 45,1 % (n = 232) djevojčica drugih razreda (slika 4). Što se konzumacije ecstasyja tiče, bar jednom u životu uzelo ga je 4,9 % (n = 23) dječaka i 2,1 % (n = 11) djevojčica prvih razreda te 4,3 % (n = 17) i 1 % (n = 5) djevojčica drugih razreda. U posljednjih 12 mjeseci to je učinilo 4,1 % (n = 19) dječaka i 1,9 % (n = 10) djevojčica prvih razreda te 4 % (n = 16) dječaka i 1 % (n = 5) djevojčica drugih razreda. A u posljednjih 30 dana ecstasy je probalo 3,4 % (n = 16) dječaka i 1,2 % (n = 6) djevojčica prvih razreda te 3,8 % (n = 15) dječaka i 0,8 % (n = 4) djevojčica drugih razreda (slika 5).

Barem jednom u životu trankvilizatore ili sedative bez liječničkog recepta uzelo je 7,1 % (n = 33) dječaka i 6,3 % (n = 33) djevojčica prvih razreda te 7,3 % (n = 29) dječaka i 5,9 % (n = 31) djevojčica drugih razreda (slika 6).

JAVNO ZDRAVSTVO

32

i 17,5 % (n = 91) djevojčica drugih razreda. Alkohol u kombinaciji s tabletama probalo je 3 % (n = 14) dječaka i 2,3 % (n = 12) djevojčica prvih razreda te 2,3 % (n = 9) dječaka i 1 % (n = 5) djevojčica drugih razreda. Što se tiče dostupnosti navedenih psihoaktivnih sredstava, 19,3 % (n = 9) dječaka i 12,8 % (n = 67) djevojčica prvih razreda te 25,3 % (n = 101) dječaka i 19,9 % (n = 104) djevojčica drugih razreda smatraju da je prilično lako / vrlo lako nabaviti amfetamine. Za trankvilizatore ili sedative tako misli 25,5 % (n = 120) dječaka i 27,4 % (n = 143) djevojčica prvih razreda te 33,3 % (n = 133) dječaka i 32,2 % (n = 168) djevojčica drugih razreda. Da je ecstasy prilično lako / vrlo lako nabaviti, smatra 18,6 % (n = 87) dječaka i 15,1 % (n = 79) djevojčica prvih razreda te 22,3 % (n = 89) dječaka i 16,7 % (n = 87) djevojčica drugih razreda.

Da njihovi prijatelji uzimaju trankvilizatore/ sedative, procjenjuje 18,2 % (n = 85) dječaka i 21,4 % (n = 112) djevojčica prvih razreda te 21,4 % (n = 84) dječaka i 21,1 % (n = 109) djevojčica drugih razreda. Za ecstasy to misli 17,6 % (n = 82) dječaka i 15,8 % (n = 83) djevojčica prvih razreda te 15,7 % (n = 62) dječaka i 14 % (n = 72) djevojčica drugih razreda. Čak 25,8 % ispitanika procjenjuje da njihovi prijatelji „snifaju“ ljepilo ili neka druga otapala, i to 27,0 % (n = 126) učenika i 27,8 % (n = 146) učenica prvih razreda te 23,1 % (n = 91) učenika i 25,2 % (n = 130) učenica drugih razreda (slika 8).

Među ispitanicima koji su izjavili da imaju brata ili sestru, 5,2 % (n = 20) učenika i 2,8 % (n = 12) učenica prvih razreda te 6,6 % (n = 21) učenika i 3,6 % (n = 15) učenica izjavilo je da smatraju kako im brat/sestra uzima trankvilizatore ili neko drugo sredstvo za smirenje, bez liječničkog recepta. Za ecstasy to misli 5,2 % (n = 20) dječaka i 2,1 % (n = 9) djevojčica prvih razreda te 6,3 % (n = 20) dječaka i 2,6 % (n = 11) djevojčica drugih razreda. Da njihovi braća i/ili sestre udišu inhalante, misli 5,7 % (n = 22) dječaka i 4,5 % (n = 19) djevojčica prvih razreda te 6,9 % (n = 22) dječaka i 4,5 % (n = 19) djevojčica drugih razreda.

Na pitanje kako bi njihovi roditelji reagirali kada bi oni pušili marihuanu, 84,3 % (n = 393) dječaka i 89,3 % (n = 466) djevojčica prvih razreda te 82 % (n = 323) dječaka i 87,6 % (n = 452) djevojčica drugih razreda smatra da im majka ne bi dopustila.

Da im to ne bi dopustio otac, misli 83,6 % (n = 388) dječaka i 89,9 % (n = 465) djevojčica prvih razreda te 79,6 % (n = 313) dječaka i 85,6 % (n = 440) djevojčica drugih razreda.

Kada bi uzimali ecstasy, 87,1 % dječaka (n = 405) i 90 % (n = 469) djevojčica 1. razreda te 85 % (n = 334) i 91,3 % (n = 471) djevojčica 2. razreda smatra da im majka to ne bi dopustila, a za oca to misli 86,9 % (n = 403) dječaka i 89,8 % (n = 464)

djevojčica 1. razreda te 81,4 % (n = 320) dječaka i 88,9 % (n = 457) djevojčica 2. razreda.

Rasprava Prema podatcima ESPAD istraživanja provedenog u 2011. godini, prosječno 17 % mladih (19 % dječaka i 14 % djevojčica) konzumiralo je marihuanu barem jednom u životu. U Hrvatskoj je to učinilo 21 % dječaka i 14 % djevojčica u dobi od 15 godina, što našu zemlju, s prosjekom od 18 %, svrstava na 19. mjesto na rang listi od 36 zemalja.2 U usporedbi s tim podatcima može se zaključiti kako je prosječno konzumiranje marihuane od 21 % u Splitsko-dalmatinskoj županiji iznad europskog prosjeka, ali i prosjeka RH. Osim u kategoriji o uporabi marihuane u posljednjih 12 mjeseci, čiji su podatci niži od onih na razini RH i ostalih europskih zemalja (12 % vs. 13 %), u preostalim kategorijama Splitsko-dalmatinska županija je iznad prosjeka. Tako, primjerice, prosječna konzumacija marihuane u posljednjih 30 dana iznosi 9 %, dok je prosjek RH i ESPAD prosjek 7 %. Utvrđene su i značajne razlike među spolovima u učestalosti pušenja marihuane pa se pokazalo da su dječaci češće redovitiji uživatelji (40 i više puta). Uz to, prosjek od 4 % redovitih konzumenata značajno je veći od prosjeka RH i EU (2 %). Također, u svim navedenim kategorijama, uporaba marihuane bila je češća među učenicima 2. razreda. S obzirom da je za Splitsko-dalmatinsku županiju 2011. g. prvi put napravljena obrada podataka na reprezentativnom uzorku za županiju, nije moguće pratiti trendove. No, Hrvatska u ESPAD istraživanjima sudjeluje od samog početka. U dosad je provedenim ESPAD istraživanjima uočeno kako je Hrvatska do 2003. g. bila ispod europskog prosjeka u vezi s pitanjem uporabe marihuane bar jednom u životu. U sljedećim istraživanjima svrstala se iznad europskog prosjeka, s tim da je u razdoblju od 2007. do 2011. zabilježena stagnacija uporabe u svim kategorijama, što potvrđuje i UN izvješće o drogama za 2013. g.1 Unatoč pokazateljima o stagnaciji uporabe marihuane, stanje je daleko od zadovoljavajućeg. Jedan od čimbenika koji doprinosi porastu uporabe marihuane među srednjoškolcima u RH svakako je i ponuda na ilegalnom narkotržištu, a prema podatcima MUP-a koji su dostupni javnosti, marihuana je najzastupljenija.

Prosječna dob uzimanja bilo kojeg sredstva ovisnosti u Hrvatskoj jest 16 godina, a pritom je najčešće riječ o marihuani. Određen broj mladih eksperimentira s marihuanom i znatno ranije.

Rezultati ovog rada ukazuju da to čini 4 % ispitanika u dobi od 13 godina ili ranije, što je više od 3 % ispitanika u Hrvatskoj i EU.2 Adolescencija je doba iskušavanja novih stvari pa tako i psihoaktivnih

33

dok na razini RH ta razlika nije značajna. Podatci za SDŽ ukazuju na neočekivano češću uporabu među dječacima. Naime, životna prevalencija uporabe trankvilizatora u Hrvatskoj u svim kategorijama pokazala se češćom među ženama, nego muškarcima. Također, pokazalo se da su oni ispitanicima u mlađoj dobnoj skupini (15 - 34) rjeđe propisani od liječnika, što znači da do njih dolaze drugim putem.4 Unatoč tome što uporaba amfetamina, heroina, LSD-a i ostalih halucinogenih sredstava nije učestali oblik ponašanja, njihova zlouporaba u ovoj dobnoj skupini nije zanemariva. Naime, gotovo 2 % ispitanika konzumiralo je svako od nabrojenih sredstava, a intravenoznu primjenu droga navelo je 2 % ispitanika Splitsko-dalmatinske županije, opet s većim udjelom dječaka (gotovo 4 %). Iako se prosječna uporaba ne razlikuje znatno od europskog i hrvatskog prosjeka2, intravenozna primjena učestalija je u SDŽ (2 % vs. 1 %).

Prosječna dob prve uporabe bilo kojeg sredstva je 16, a heroina 19 godina3, što znači da određen broj mladih takva iskustva stekne znatno ranije.

Razdoblje adolescencije doba je eksperimentiranja i novih iskustava, ali zabrinjavajuće je što to olako čine sa sredstvima koja mogu ostaviti trajne posljedice na zdravlje, uz uvjerenje da se takvo što njima ne može dogoditi.

Prema podatcima ovog istraživanja, uporaba anaboličkih steroida i drugih tvari koje služe za doping značajno je učestalija u SDŽ (5 %), za razliku od podataka ESPAD istraživanja (1 %) i prosjeka RH (2 %). Njihova uporaba više nije ograničena na organizirani sport te se mladi njima ne koriste samo da bi unaprijedili sportsku izvedbu, već i fizički izgled.5 Živimo u društvu koje je opterećeno fizičkim izgledom, a zbog brojnih promjena u adolescenciji on postaje vrlo bitan i za mlade. Iako je on djevojkama bitniji, čini se da su današnji mladići njime zaokupljeniji nego prije.6 Alkoholom u kombinaciji s tabletama koristilo se 8 % ispitanika (7 % dječaka i 9 % djevojčica). Iako su rezultati niži od hrvatskog (10%) i viši od ESPAD prosjeka (5 %), potvrdila se učestalija kombinacija ovih psihoaktivnih sredstava među djevojčicama.

Uz to, ESPAD istraživanje bilježi silazni trend njihove uporabe, ali ne i u Hrvatskoj. Što se udisanja inhalanata tiče, čak 27 % ispitanika navelo je ovakvo iskustvo, a uporaba je bila učestalija među djevojčicama (24 % dječaka i 30 % djevojčica ). Rezultati se podudaraju s podatcima dobivenim za RH, a na rang listi ESPAD zemalja njihova prosječna uporaba svrstava našu zemlju na 1. mjesto. Uspoređujući trendove, uočen je značajan porast zlouporabe inhalanata, jer je dosadašnji prosjek iznosio 13 %. Postoji vjerojatnost krive interpretacije pitanja. Naime, postavljeno

33

JAVNO ZDRAVSTVO

sredstava, a razlozi zbog kojih mladi to čine raznoliki su (radoznalost, dosada, utjecaj vršnjaka, stres, itd.). Rana iskustva zlouporabe marihuane povećavaju vjerojatnost kasnije upotrebe drugih droga. Tako, primjerice, većina opijatskih ovisnika navodi marihuanu kao prvo ilegalno sredstvo zlouporabe, no korelacija nije ujedno i uzrok. Iako većina mladih ostaje na fazi eksperimentacije i prestaje s uživanjem marihuane, neki nastavljaju.

S obzirom na dostupnost marihuane, Hrvatska zauzima 9. mjesto među zemljama sudionicama istraživanja, što je smješta visoko iznad europskog prosjeka (29 %). Ukupno 41 % ispitanika u Hrvatskoj smatra da je marihuana prilično lako / vrlo lako dostupna, a to značajno češće izjavljuju dječaci.2 Podjednako tome, rezultati za Splitskodalmatinsku županiju nisu nimalo ohrabrujući, jer tako misli prosječno 46 % ispitanika. Uzmemo li u obzir dosadašnja ESPAD istraživanja, dostupnost marihuane u Hrvatskoj kontinuirano bilježi trend rasta do 2007. g., dok u periodu 2007. - 2011. dostupnost opada. U ostalim europskim zemljama dostupnost je znatno niža nego u Hrvatskoj i bilježi trend pada. Može se pretpostaviti da je to jedan od razloga učestalije konzumacije za razliku od prosjeka europskih zemalja.

Prema ESPAD istraživanju, ispitanici redovito pušenje marihuane smatraju rizičnijim nego povremeno pušenje. Tako misli 71 % ispitanika u Hrvatskoj, dok se tek 46 % tako izjasnilo za povremeno pušenje. Ispitanici SDŽ čak su u nešto nižoj mjeri svjesni rizika bilo redovitog (70 %) ili povremenog uživanja marihuane (44 %), što donekle i opravdava učestaliju uporabu u SDŽ.

Također, iskustva u radu s mladima pokazala su kako oni vrlo često navode da je marihuana bezopasna, čak i ljekovita. Postoji vjerojatnost da u takvom razmišljanju nalaze opravdanje za uporabu. Što se tiče uporabe ecstasyja, u SDŽ prosjek uporabe bar jednom u životu iznosi 3 %, što je sukladno s prosjekom europskih zemalja (3 %), ali više od prosjeka RH (2 %). Iako je konzumacija češća u dječaka, uočena je značajno češća uporaba ecstasyja među učenicama prvih u odnosu na učenice drugih razreda. Ipak, ESPAD istraživanje ukazuje na trend smanjenja uporabe sintetičkih droga među mladima, a u skladu s tim i podatci su MUP-a o smanjenju zastupljenosti sintetičkih droga na ilegalnom, narkotržištu u RH. Trankvilizatore ili sedative bez recepta u Splitsko-dalmatinskoj županiji konzumiralo je 6 % ispitanika (7 % dječaka i 6 % djevojčica). ESPAD istraživanje pokazalo je da je prosječna uporaba sukladna podatcima naše županije, ali nešto viša od prosjeka RH (5 %).2 ESPAD je ukazao i na značajnije češću uporabu među djevojčicama,

JAVNO ZDRAVSTVO

34

pitanje glasilo je: „Koliko si puta (ako si uopće) udisao/la ljepilo ili druga otapala?“, bez naglaska da se pod tim misli na namjerno udisanje tj. „snifanje“.

No, iduće pitanje koje se odnosilo na njihovu percepciju takve vrste ponašanja među njihovim prijateljima, gdje je jasno naznačeno da je riječ o namjernom udisanju tj. „snifanju“ donekle otklanja nedoumicu da je riječ o nespretnoj formulaciji pitanja. Naime, 26 % ispitanika smatra da to njihovi prijatelji namjerno čine. Nadalje, pitanja u sklopu upitnika bave se isključivo zlouporabom različitih psihoaktivnih sredstava što također ide u prilog točne interpretacije pitanja.

Dostupnost psihoaktivnih sredstava preduvjet je za njihovu konzumaciju. Dok svaki treći ispitanik smatra da su trankvilizatori prilično/vrlo dostupni, većinom djevojčice, to isto za ecstasy i amfetamine misli svaki peti ispitanik, poglavito dječaci.

Prema izvješću Agencije za lijekove i medicinske proizvode za 2012. g., među lijekovima s najvećom potrošnjom, diazepam se nalazi na 4. mjestu. S obzirom da su postrožena pravila u Hrvatskoj pa su trankvilizatori/sedativi dostupni samo uz liječnički recept, postoji mogućnost da mladi do njih dolaze upravo u svom domu, u slučaju da je nekom od ukućana propisan neki od tih lijekova.

Među srednjoškolcima uobičajeno vlada uvjerenje da „svi nešto konzumiraju“, što ponekima vjerojatno služi i kao opravdanje za eksperimentiranje. Stoga su i procjene ispitanika o uživanju psihoaktivnih sredstava među svojim vršnjacima znatno više od prosjeka stvarne

uporabe. Tako, primjerice, njih 21 % smatra da im vršnjaci konzumiraju trankvilizatore/sedative, iako stvarno iskustvo konzumacije ima njih 7 %.

Slično tome, 16 % smatra kako njihovi prijatelji konzumiraju ecstasy, iako ih je 3 % imalo to iskustvo.

Zabrinjavajući su podatci da 15 % ispitanika nije dobilo jasnu poruku od svojih roditelja glede zlouporabe marihuane, dok ih 1 % smatra da bi im roditelji to dopustili. Pritom je zamjetna i manje naglašena uloga očeva te roditelja učenika drugih razreda. Zbog toga je bitna edukacija roditelja glede potrebe za jasno postavljenim pravilima i granicama te dosljednosti poruka koje šalju svojoj djeci.

Zaključci Rezultati istraživanja o pojavnosti eksperimentiranja mladih s opojnim sredstvima u Splitsko-dalmatinskoj županiji ukazuje na sljedeće: · Dječaci više eksperimentiraju s marihuanom od djevojčica te su češće redovitiji konzumenti. · Izražena je dostupnost marihuane prema izjavama ispitanika. · Učestalija uporaba marihuane povezana je s podcjenjivanjem rizika takvog ponašanja. · Zabrinjavajuća je uporaba anaboličkih steroida i drugih tvari koje služe za doping te inhalanata. · Roditelji ne postavljaju jasne granice i pravila glede konzumacije marihuane.

Slika 1. Konzumacija marihuane među adolescentima u Splitsko-dalmatinskoj županiji

35

Slika 2. Uzimanje marihuane 40 puta i više u životu

Slika 3. Dostupnost marihuane prema mišljenju mladih

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 4. Procjena rizika pušenja marihuane prema mišljenju mladih

36

Slika 5. Uporaba ecstasy-a među adolescentima u Splitsko-dalmatinskoj županiji

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 6. Uporaba ostalih psihoaktivnih sredstava među adolescentima u SDŽ

Slika 7. Udisanje ljepila ili nekih drugih otapala

37

Slika 8. Uporaba inhalanata među prijateljima prema procjeni ispitanika

Slika 9. Udio učenika koji misli da im roditelji ne bi dozvolili pušenje marihuane

Literatura:

JAVNO ZDRAVSTVO

1. UNODC. World drug report 2013. United Nations publication, New York 2013. Dostupno na: http://www.unodc.org/unodc/secured/ wdr/wdr2013/World_Drug_Report_2013.pdf 2. Hibell B, Guttormsson U, Ahlström S i sur. The 2011 ESPAD report. Substance use among students in 36 european countries. Stockholm: Swedish Council for Information on Alcohol and Other Drugs, 2012.

3. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Hrvatski znanstveno-statistički ljetopis za 2012. godinu. Zagreb 2013.

4. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske: istraživačko izvješće.

Zagreb, 2012.

5. Yesalis CE, Bahrke MS. Doping among adolescent athletes. Bailleres Best Pract Res Clin Endocrinol Metab 2000;14(1):25-35.

6. Lacković-Grgin K. Psihologija adolescencije. Naklada Slap, Jastrebarsko,

Stručni simpozij „Transmisivne zarazne bolesti“

38 Mr. Ivana Bočina, dr. med.,

spec. javnog zdravstva,

JAVNO ZDRAVSTVO

Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

Povodom obilježavanja Svjetskog dana zdravlja Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitskodalmatinske županije u suradnji sa zavodima za javno zdravstvo Zadarske, Šibensko-kninske i Dubrovačko-neretvanske županije organizirao je iznimno posjećen stručni simpozij „Transmisivne zarazne bolesti“ koji je održan 11. travnja 2014. u knjižnici Nastavnog zavoda u Splitu.

U uvodnom je izlaganju „Bolesti koje prenose vektori“ dr. sc. Alan Medić, dr. med., spec. epidemiologije, upoznao sudionike simpozija s činjenicama kako okolišne promjene

poput globalnog zatopljenja i urbanizacije uz globalizaciju trgovine i putovanja umnogome utječu na bolesti koje prenose vektori, što može rezultirati njihovom pojavnošću na mjestima na kojima su prije bile gotovo nepoznate. Upravo zato moramo biti spremni prikladno i žurno odgovoriti na sve potencijalne prijetnje jer se ove bolesti često javljaju u epidemijskim razmjerima.

Slijedio je prikaz slučaja denga groznice u kojem je Stanka Komparak, dr. med., spec. epidemiologije, istaknula važnost epidemiološkog izvida značajnog dijela terenskog rada epidemiologa kao i važnost praćenja i nadzora vektora te što ranijeg otkrivanja oboljelih.

Jagoda Šarunić-Gulan, dr. med., spec. epidemiologije, iznijela je iskustva na području Zadarske županije u svezi s izlovom Aedesa albopictusa, poznatijeg kao azijski tigrasti komarac, koji je vrlo prilagodljiv, brzo širi legla, aktivan je tijekom dana, preživljava i na -5 °C, leti u rasponu 100 - 300 m, te istiskuje autohtone vrste komaraca.

Naglasila je važnost provođenja preventivnih kao i DDD mjera u uklanjanju njegovih legla, kao i potrebu edukacije šire javnosti, jer se najbolji rezultati postižu pravovremenim prepoznavanjem i provođenjem zaštitnih mjera. „Epidemiološke karakteristike West Nile virusa“ bile su tema izlaganja Željka Huljeva, dr. med., spec. epidemiologije. West Nile virus, budući da je već dulje vrijeme prisutan u susjednim zemljama, može biti ozbiljan patogen i za Hrvatsku. Kao i u drugih transmisivnih bolesti, mjere prevencije i edukacije stanovništva predstavljaju alat kojim možemo djelovati na pojavnost West Nile groznice.

U završnom predavanju „Lišmanijaza – sadašnje stanje i nove perspektive“ mr. sc. Diana Nonković, dr. med., spec. epidemiologije, osvrnula se na pojavnost lišmanijaze, bolesti koja se još sporadično javlja kod nas u priobalju, a koju prenose nevidi (papatači) i za koju je nužno provoditi mjere prevencije jednako kao i za sve bolesti koje prenose komarci uz kontinuirani veterinarski nadzor nad rezervoarima infekcije (psi, čagljevi).

Prema posljednjim navodima Svjetske zdravstvene organizacije, pojavnost transmisivnih bolesti zabilježena je u više od 100 zemalja svijeta, one utječu na zdravlje gotovo polovice svjetske populacije i odgovorne su za 17 % procijenjenoga globalnog bremena infektivnih bolesti, što ih čini ozbiljnim javnozdravstvenim problemom. Stoga se, umjesto zaključka, prisjetimo ovogodišnjeg slogana Svjetskog dana zdravlja koji glasi „Mali ugriz, velika prijetnja“.

Stručni simpozij „Prevencija pretilosti“ Povodom

porast broja djece i mladih s prekomjernom masom ili pretilošću. Pretilost u školskoj dobi snažno je povezana s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2, ortopedskim problemima, mentalnim poremećajima, lošijim školskim uspjehom i nižom razinom samopoštovanja.

Nažalost, i Hrvatska bilježi trend povećanja prevalencije pretilosti, tako da prekomjernu masu ima gotovo svako 5. dijete u dobi 12 - 18 godina.

Osim utjecaja na odabir prehrane, u ovoj je dobi od izuzetne važnosti promicanje tjelesne aktivnosti i suzbijanje sjedilačkog načina života, jer djeci i mladima treba omogućiti da razviju sve svoje tjelesne potencijale.

Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., spec. školske medicine, govorila je poremećajima prehrane u mladih, poput emocionalnog prejedanja, anoreksije i bulimije, s posebnim osvrtom na danas svima dostupne blogove, u kojima mladi iznose svoja iskustva o tome. Mlade osobe sve više podliježu poremećajima prehrane, koji ako se ne otkriju pravovremeno, mogu ozbiljno ugroziti zdravlje. Naime, mladi često zadovoljavaju duboke emocionalne potrebe ili prazninu pretjeranim uzimanjem hrane ili pak gladovanjem, pri čemu hrana služi kao utjeha kad se osjećaju usamljeni ili nevoljeni. Kako poremećaji prehrane značajno utječu na mentalno i tjelesno zdravlje (stres, depresija), bitno ih je što ranije prepoznati i liječiti, kao i pravodobno prevenirati.

Antonija Mikrut, dr. med., spec. mikrobiologije, izlagala je na temu„Probiotici i prebiotici“. Probiotici (od gčr. pro bios = za život), koji su zapravo živi mikroorganizmi, pomažu uspostavljanju ravnoteže u probavnom sustavu, a obično se koriste nakon uzimanja antibiotika kako bi probavni trakt ponovno naselili „dobrim bakterijama“. Pokazalo se kako su korisni i u jačanju imunološkog sustava, sprječavanju infekcija i ublažavanju određenih zdravstvenih tegoba. Danas izazivaju veliko zanimanje javnosti, jer postoje u širokom spektru različitih prehrambenih i/ili farmakoloških pripravaka. Prebiotici, neprobavljivi ugljikohidrati koji u probavnom sustavu stimuliraju rast korisnih bakterija, pomažu u apsorpciji koštano-gradivnih minerala (kalcij, magnezij) kao i u jačanju imuniteta.

Daljnja istraživanja probiotika i prebiotika sigurno će donijeti nove odgovore o njihovoj mogućoj ulozi u očuvanju zdravlja kao i prevenciji bolesti.

Održanim simpozijem pokušali smo ukazati na epidemiju pretilosti kao rastući globalni javnozdravstveni izazov za sljedeću generaciju, koja će morati što prije shvatiti kako prevencija pretilosti predstavlja ključ zdravlja za budućnost.

Mr. Ivana Bočina, dr. med.,

spec. javnog zdravstva, Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

JAVNO ZDRAVSTVO

obilježavanja Europskog dana prevencije pretilosti u organizaciji Odjela za promicanje zdravlja i prevenciju bolesti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ-a održan je 21. svibnja 2014. u Splitu stručni simpozij „Prevencija pretilosti“.

U uvodnom se izlaganju „Epidemija pretilosti –mit ili stvarnost?“ mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva, osvrnula na pretilost kao jedan od najvećih globalnih javnozdravstvenih izazova 21. stoljeća, jer pretilost snažno utječe na povećanje stopa morbiditeta i mortaliteta, kao i invaliditet, smanjuje kvalitetu života i životni vijek, te je povezana s velikim gubitcima u zdravstvu i ekonomiji. Unatoč tome što je društveni razvoj, osim pogodnosti, uzrokovao i niz promjena u uzorcima prehrane (veća proizvodnja i dostupnost hrane, niže cijene namirnica, povećana potrošnja alkohola uz potrošački mentalitet, fast food i utjecaj masovnih medija i marketinga), pojava pretilosti u epidemijskim razmjerima uistinu je zdravstveni prioritet koji zahtijeva brzo rješenje. Europsko društvo postaje društvo pretilih, a nužnim promjenama životnog stila (poticanje tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane), osiguravanjem detaljnih i točnih informacija o sadržaju prehrambenih proizvoda, te kontinuiranom edukacijom o prehrani od najranije dobi, osim prevencije pretilosti postići će se ne samo unaprjeđenje zdravlja već i poboljšanje ukupne kvalitete života.

O prekomjernoj tjelesnoj masi i pretilosti kao čimbenicima rizika razvoja kroničnih nezaraznih bolesti govorila je Majda Gotovac, dr. med., spec. epidemiologije. Indeks tjelesne mase (ITM) zasad predstavlja korisnu mjeru na razini populacije za oba spola i uz korekcije, za određivanje prekomjerne tjelesne mase (ITM ≥ 25) i/ili pretilosti (ITM ≥ 30), koje dramatično povećavaju rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i određenih karcinoma. Naime, prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije, 44 % slučajeva dijabetesa, 23 % slučajeva ishemijske bolesti srca te 7 - 14 % slučajeva određenih karcinoma mogu se pripisati izravnoj vezi s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću. Stoga je prevencija pretilosti jedan od glavnih koraka i u sprječavanju nastanka kroničnih nezaraznih masovnih bolesti. Željka Karin, dr. med., univ. mag. med., spec. školske medicine, u izlaganju „Prevencija pretilosti u školske djece i mladih“ naglasila je kako danas u svijetu žive 43 milijuna djece s prekomjernom masom ili pretilošću u dobi mlađoj od 5 godina, dok je u razdoblju 1990. - 2008. bilježen konstantan

39

40 Katja Matešan, prof.,

Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ-a

JAVNO ZDRAVSTVO

Povodom obilježavanja Svjetskog dana nepušenja 2014. održana je zajednička javnozdravstvena akcija NZJZ SDŽ-a i Crvenog križa Split dana 30. 5. 2014. na splitskim Prokurativama.

Djelatnici Zavoda zainteresiranim građanima mjerili su krvni tlak, indeks tjelesne mase te razinu šećera u krvi. Građani su dobili brojne zdravstvene smjernice, te su informirani o štetnosti pušenja i negativnim učincima na zdravlje, a podijeljeni su i informativno-edukacijski letci i kemijske olovke s tematskim sloganima koje su osmislili osnovnoškolci na području Županije i grada Splita.

Građani i mediji prepoznali su vrijednost naše javnozdravstvene akcije, te svojom nazočnošću potvrdili kako brinu o svom zdravlju, što će nas i nadalje poticati u provedbi preventivnih aktivnosti i unaprjeđenju kvalitete života tijekom budućeg rada.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana nepušenja na prijedlog Svjetske zdravstvene organizacije bila je „Povisite porez na duhan – smanjite pobol i

smrtnost“, jer se pokazalo kako povećanje poreza na duhan predstavlja najučinkovitiju politiku u smanjenju potrošnje duhana.

Ove je godine, već drugi put NZJZ SDŽ-a proveo nagradni natječaj za najbolji slogan, koji su predlagali učenici viših razreda osnovnih škola (5. - 8. razreda) na području SDŽ-a, a kojim su dodijeljene tri vrijedne nagrade – tablet-računala.

Sudjelovanje učenika osnovnih školi u našem natječaju pokazatelj je doprinosa unaprjeđenju zdravlja i promicanju zdravog stila života u mladih naše županije. Na nagradnom natječaju za najbolji

slogan Svjetskog dana nepušenja 2014. za učenike viših razreda osnovnih škola odabrani su: 1. mjesto - "Dim u životu uništava svaku ljepotu!", Ana Ban, OŠ Kneza Trpimira, K. Gomilica 2. mjesto -"Zašto da sutra Duhanski dim bude Razlog vaše bolesti, A karcinom pluća, Vaša jedina budućnost? Ljubavlju, zdravljem i čistim zrakom se okružite! Educirajte druge o nepušenju i aktivno se družite!", Branimir Tomeljak, OŠ Kneza Branimira, D. Muć 3. mjesto - "Punim plućima diši, pušenje otpiši!", Marija Dragošević, OŠ Mertojak, Split Provedena akcija i nagradni natječaj još su jedan doprinos zdravom stilu života u kojem je nepušenje bitna odrednica zdravlja, jer „Dim u životu uništava svaku ljepotu!“

Mediteranska prehrana – odrednica zdravlja Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara, dr. med.,

spec. javnog zdravstva, Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

JAVNO ZDRAVSTVO

U okviru Nacionalnog programa stručnih skupova posvećenih prevenciji Dani preventive 2014. u Splitu je 30. svibnja 2014. godine u organizaciji Hrvatskog društva za javno zdravstvo Hrvatskog liječničkog zbora i NZJZ SDŽ-a održan stručni skup „Mediteranska prehrana - odrednica zdravlja“, jer se o ovoj temi sve češće raspravlja kod nas i u svijetu.

Maslinovo ulje kao funkcionalna hrana bila je tema predavanja prof. dr. sc. Mirka Gugića.

Temeljna je odrednica mediteranske prehrane maslinovo ulje. Posljednjih dvadesetak godina brojna znanstvena istraživanja potvrdila su ulogu maslinova ulja kao funkcionalne hrane. Danas suvremene tehnologije omogućuju proizvodnju vrhunskih maslinovih ulja, a među njima je najkvalitetnije ekstra djevičansko ulje. Poželjna je svakidašnja upotreba maslinova ulja u prehrani te zamjena drugih masnoća u pripremi jela maslinovim uljem.

Doc. dr. sc. Katja Ćurin, dr. med., navela je u svom dijelu predavanja Uloga mediteranske prehrane u prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti

istraživanja koja su potvrdila da se mediteranski način prehrane, pokazao učinkovitim u prevenciji gotovo svih kroničnih nezaraznih bolesti. Razvojem industrijalizacije i urbanizacije, mediteransku prehranu u mediteranskim zemljama polako potiskuje tzv. brza prehrana (fast food), bogata zasićenim mastima i energijom, a siromašna zaštitnim tvarima i antioksidansima, što je rezultiralo porastom bolesti suvremenog svijeta (kardiovaskularne bolesti, maligne bolesti, diabetes tip 2, a kako bi se taj trend zaustavio, doc. dr. sc. Katja Ćurin predlaže „jednostavno“ rješenje – povratak mediteranskoj prehrani, tim više što se i u razvijenim zemljama svijeta (zemlje zapadne Europe, SAD) promiče upravo mediteranska prehrana kao model zdrave prehrane.

U svom predavanju Oblici konzumiranja alkoholnih pića po vrstama u europskim zemljama i Hrvatskoj u odnosu na smrtnost od alkoholnih bolesti prof. dr. sc. prim.

Mladen Smoljanović, dr. med., uprednom epidemiološkom metodom količine konzumiranih alkoholnih pića po vrstama (vino, pivo, žestoka alkoholna pića i ukupno alkohol) i smrtnosti od bolesti zbog pijenja alkohola (alkoholna bolest jetara, kronična jetrena bolest, duševne bolesti kao posljedica konzumiranja alkohola, zloćudne novotvorine jednjaka i grkljana, vanjski uzroci smrti) zaključio da smrtnost od alkoholnih bolesti nije u izravnoj sprezi toliko s količinama popivenog alkohola koliko s pojedinim vrstama alkoholnih pića. Najmanju smrtnost od alkoholnih bolesti imaju mediteranske zemlje u kojima prevladava pijenje vina u odnosu na druge zemlje koje imaju veću potrošnju piva (srednja Europa) i žestokih alkoholnih pića (zemlje u tranziciji i CIS zemlje). Mediteranski način prehrane karakteriziran je i umjerenim pijenjem crnog vina (1 - 1,5 dcl dnevno), a zaštitna uloga crnih vina naročito u sprječavanju nastanka akutnog infarkta srca pripisuje se antioksidativnom učinku fenolovih spojeva u vinu.

41

KALENDAR ZDRAVLJA LIPANJ -PROSINAC 2014.

Lipanj 2014.

05.06. Svjetski dan zaštite okoliša 08.06. Svjetski dan oceana 14.06. Svjetski dan darivatelja krvi 26.06. Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga i

nezakonitog prometa drogama Srpanj 2014.

11.07. Svjetski dan stanovništva 28.07. Svjetski dan hepatitisa Kolovoz 2014.

01. - 07.08. Svjetski tjedan dojenja Rujan 2014.

10.09. Svjetski dan prevencije samoubojstava 13.09. Svjetski dan prve pomoći 16.09. Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača 21.09. Svjetski dan Alzheimerove bolesti 22.09. Svjetski dan bez automobila 22. - 28.09. Međunarodni tjedan gluhih osoba 28.09. Svjetski dan borbe protiv bjesnoće 29.09. Svjetski dan srca

Listopad 2014.

01.10. Međunarodni dan starijih osoba 09.10. Svjetski dan vida 10.10. Svjetski dan mentalnog zdravlja 11.10. Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi 16.10. Svjetski dan hrane 20.10. Svjetski dan osteoporoze 24.10. Svjetski dan borbe protiv dječje paralize 29.10. Svjetski dan moždanog udara Studeni 2014.

14.11. Svjetski dan šećerne bolesti 16.11. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometnih nesreća 19.11. Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece i

nasilja nad djecom 19.11. Svjetski dan kronične opstruktivne bolesti pluća

(KOPB) 25.11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad

ženama Prosinac 2014.

01.12. Svjetski dan AIDS-a 03.12. Međunarodni dan osoba s invaliditetom

ČASOPIS "JAVNO ZDRAVSTVO" Časopis "Javno zdravstvo" je stručno-popularni zdravstveni časopis koji svojim sadržajem pokriva široko područje javnog zdravstva, epidemiologije zaraznih bolesti, epidemiologije kroničnih nezaraznih bolesti, zdravstvene ekologije, medicinske mikrobiologije, socijalne medicine, školske medicine, mentalnog zdravlja i prevencije bolesti ovisnosti, te ostala srodna područja međusobno povezana u sustav javnog zdravstva. Namijenjen je svima zainteresiranima za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, pojedincima i zajednici, odgovornima za zdravlje i organizaciju sustava zdravstva na svim razinama društva, zdravstvenim i društvenim institucijama, kao i svim zdravstvenim stručnjacima, poglavito liječnicima i specijalistima na svim razinama zdravstvene zaštite. Časopis je rezultat sustavnog rada Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije na području promicanja zdravlja i preventivne medicine, kao i povećanog angažmana u brizi za zdravlje pojedinca i zajednice.

Teme časopisa u svezi promicanja zdravlja i zdravog stila života, zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, odnosno zdravstvene kulture općenito, biti će prikazane na zanimljiv i pristupačan način od autora, visokostručnih kadrova različitih profila.

Stručno-znanstveni dio časopisa svojom će kvalitetom i osiguravanjem stimulativnog okruženja poslužiti liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima za daljnji stručni razvoj i usavršavanje. Časopis objavljuje uvodnike, stručne i znanstvene članke, prikaze slučaja, pisma uredništvu, osvrte, novosti i druge priloge vezane uz široko područje javno zdravstvene djelatnosti. Časopis "Javno zdravstvo" izdaje Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u Splitu. Časopis izlazi četiri puta godišnje u tiskanom obliku, a također se objavljuje u elektroničkom obliku na web stranici NZJZ SDŽ.

Autori zadržavaju autorska prava na članke objavljene u časopisu Javno zdravstvo, a svojim pristankom na objavljivanje daju časopisu pravo prvog objavljivanja u tiskanom i/ili elektroničkom obliku. Članci i/ili dijelovi članaka objavljeni u časopisu smiju se dalje koristiti isključivo uz pristanak autora te navođenje izvora. Članci objavljeni u časopisu Javno zdravstvo izražavaju mišljenje autora koje se ne mora podudarati sa stavom uredništva.

Upute za autore Članak napisati u programu Word na hrvatskom jeziku.

Koristiti font Times New Roman, veličina slova 12, dvostruki prored, prvu riječ odlomka uvući, iza interpunkcijskih znakova (točka, zarez, …) ostaviti samo jedno mjesto. Koristiti lijevo poravnanje teksta. Članak može biti ilustriran slikama i/ili tablicama (ukupno do 10 slika i/ili tablica). Članke dostaviti u uredništvo u elektroničkom obliku na prijenosnom mediju (CD) ili na e-mail tehničkog urednika: ante.pribudic@st.t-com.hr Uobičajene su slijedeće sastavnice stručno-znanstvenog članka: naslovna stranica, sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na engleskom jeziku, uvod, materijal i metode, rezultati, rasprava i zaključak. Svaki dio stručnoznanstvenog članka treba započeti na novoj stranici.

Naslovna stranica Naslovna stranica treba sadržavati naslov članka, ime i prezime te titulu prvog autora, ustanovu, kontakt adresu i telefon, te e-mail. Također treba sadržavati puno ime i prezime te titule svih koautora, kao i ustanova u kojima rade.

Autor treba navesti vrstu članka (izvorni znanstveni članak, znanstveno priopćenje, stručni članak, pregledni članak, prikaz slučaja, osvrt, …).

Sažetak Sažetak za znanstvene i stručne članke (do 250 riječi) treba biti napisan na hrvatskom i engleskom jeziku.

Uz engleski sažetak potrebno je navesti i naslov članka na engleskom jeziku.

Ispod sažetka valja navesti dvije do pet ključnih riječi.

Tablice Tablice se izrađuju u programima Word ili Excel na kraju članka, na zasebnim stranicama, a ne u tekstu.

Svaka tablica mora imati redni broj koji ju povezuje s tekstom.

Naslovi tablica ispisuju se na posebnoj stranici.

Slike

Literatura Literatura se označava arapskim brojevima, na posebnom papiru, redoslijedom kako se pojavila i citirala u radu, a navodi se prema preporukama Međunarodnog odbora urednika medicinskih časopisa (International Commitee of Medical Journal Editors – Vancouver Group;

43

Članak u časopisu (navedite sve autore ako ih je šest ili manje; ako ih je sedam ili više, navedite prva tri i dodajte: i sur.): Štambuk-Giljanović N. The quality of water in the Busko Blato reservoir. Environ Monit Assess. 2001;71:279-96.

Bez autora Anonimno. Current world literature. Sexually transmitted diseases and urinary tract infections [Bibliography]. Curr Opin Infect Dis 2006; 19:72-124.

Suplement časopisa Carev M, Tandara D, Rizvan P, Barišić Z, Šiško Kraljević K, Borzić E. An outbreak of gastroenteritis due to Aeromonas hydrophila. Clin Microbiol Infect 2005; 11 (suppl. 2):420.

Knjige i monografije, autor(i) pojedinci Witten, I. H.; Frank, E. Data mining: practical machine learning tools and techniques with java implementations.

San Francisco, CA, USA: Morgan Kaufmann, 1999: 525.

Urednik Murray PR, Baron EJ, Jorgensen JH, Pfaller MA, Yolken RH, ur. Manual of clinical microbiology. Washington DC: American Society for Microbiology; 2003. p.636-53.

Poglavlje u knjizi Aksoy DY, Tanriover MD, Unal S. Antimicrobial resistance: Preventable or inevitable? Problem of the era from two perspectives. U: Gould IM, van der Meer JWM, ur. Antibiotic policies: Fighting resistance. New York: Springer Science, 2007: 113-134.

Zbornik radova Borzić E, Barišić Z, Babić-Erceg A, Zoranić V, Kaliterna V, Carev M. Ispitivanje imunološkog statusa na CMV i T. gondii u zdravih trudnica. U: Program i knjiga sažetaka 6. hrvatskog kongresa kliničke mikrobiologije i infektologije, Zagreb. Zagreb: Hrvatsko društvo za medicinsku mikrobiologiju i parasitologiju Hrvatskog liječničkog zbora, 2002: 146-147.

Disertacija ili magisterij Cullingham KJG. A rapid method for detecting single nucleotide polimorphisms using antimicrobial resistance in Neisseria gonorrrhoeae as a model. Winnipeg: Faculty of Medicine, University of Manitoba, Winnipeg, Manitoba, Canada, 2004. Disertacija.

Popratno pismo Uz članak poslan uredništvu treba priložiti popratno pismo. U popratnom pismu prvi autor potvrđuje da su rukopis vidjeli i odobrili svi autori, te da isti tekst već nije objavljen ili prihvaćen za tisak u drugom časopisu ili knjizi.

JAVNO ZDRAVSTVO

Slike dostaviti posebno, nikako uključene u Word dokumente. Slikama se smatraju fotografije, rendgenske snimke, grafikoni, sheme, prikazi i sl.

Svaka slika mora imati redni broj prema redoslijedu u tekstu te opis (naslov). Fotografije i rendgenske snimke dostaviti u formatu *.jpeg, *eps ili *.tif.

Reproduciranje i/ili preuzimanje slika nije dopušteno, osim u slučaju pristanka autora. Za reprodukciju slika i tablica iz drugih časopisa ili knjiga treba imati dopuštenje izdavača i autora. Naslovi slika ispisuju se na posebnoj stranici.

www.ICMJE.org.). Kratice naslova časopisa navode se prema Medline/PubMed. Literatura se citira na slijedeći način:

31.05.2014.

vni zavod za javno zdravstvo tsko-dalmatinske županije

Grad Split

DIM U ŽIVOTU UNIŠTAVA SVAKU LJEPOTU!

javno ZDRAVSTVO Časopis Javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (dostupno na www.nzjz-split.hr i www.higijenski.hr) Vukovarska 46, 21000 Split, Tel.: 021 401 111 e-mail: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr