Casopis4 14

javno

ZDRAVSTVO NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

godina 8 ● broj 4 ● prosinac 2014. / ISSN 1846-615X/UDK: 614.2

javno

ZDRAVSTVO RIJEČ UREDNIKA Poštovani čitatelji,

u godini koja je na izmaku nadamo se da ste prikupili dovoljno zdravstvenih smjernica i savjeta iz ovogodišnjih članaka časopisa Javno zdravstvo kako bi puni energije i dobrog zdravlja zakoračili u Novu godinu.

U mjesecu studenom obilježili smo još jednu obljetnicu postojanja našeg Zavoda, ustrajnog čuvara i pronositelja zdravlja na našim prostorima.

Uloga je našeg časopisa promicati zdravlje i doprinijeti usvajanju novih zdravstvenih spoznaja, stoga se u stručnom dijelu časopisa možete informirati o zdravstvenom stanju stanovnika starije životne dobi Splitsko-dalmatinske županije te o eboli koja je također obilježila prethodnu godinu.

Obradili smo i zanimljive popularne zdravstvene teme poput šećerne bolesti i osteoporoze. Još uvijek aktualna tema HIV/AIDS-a pronašla je svoje mjesto i u našem časopisu, a kako dolazak zime otvara „sezonu“ grlobolja posvetili smo se i toj tematici, kao i vezanoj temi o bolestima štitnjače.

Iza nas je i mjesec posvećen obilježavanju borbe protiv nasilja nad ženama te prevenciji zlostavljanja i nasilja nad djecom, o čemu također možete čitati u ovom broju. Isto tako, donosimo niz izvješća provedenih brojnih javnozdravstvenih aktivnosti, kao i sudjelovanja na različitim skupovima.

Zakoračite s našim časopisom u Novu godinu u kojoj Vam želimo obilje zdravlja!

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., spec. epidemiologije Mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

impressum: Glavna i odgovorna za nakladnika:

7. Branka Jurčević-Zidar, dr. med.,

mag. univ. epi., specijalist epidemiologije 8. Mr. sc. Diana Nonković, dr. med., specijalist epidemiologije 9. Mr. sc. Nenad Periš, dipl. ing.

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., specijalist epidemiologije

Izvršni urednik:

Mr. Ivana Bočina, dr. med., specijalist javnog zdravstva

Tajnica časopisa:

Uredništvo:

Katja Matešan, prof.

Redakcijski savjet:

1. Prof. dr. sc. Nives Štambuk-Giljanović, dipl. ing.

2. Prof. dr. sc. prim. Mladen Smoljanović, dr. med., specijalist epidemiologije 3. Doc. dr. sc. Zorana Klišmanić, dr. med., specijalist epidemiologije 4. Prim. dr. sc. Vanja Kaliterna, dr. med., specijalist med. mikrobiologije s parasitologijom 5. Željka Karin, dr. med., univ. mag.med., specijalist školske medicine 6. Milka Brzović, dr. med., specijalist epidemiologije

1. Doc. dr. sc. prim. Katja Ćurin, dr. med., specijalist zdravstvene ekologije 2. Doc. dr. sc. Ingrid Tripković, dr. med., specijalist epidemiologije 3. Željko Ključević, dr. med., specijalist psihijatrije 4. Ina Utrobičić, dr. med., specijalist školske medicine 5. Doc. dr. sc. prim. Anamarija JurčevSavičević, dr. med., specijalist epidemiologije 6. Dr. sc. Sanja Čulin, dipl. ing.

7. Dr. sc. Ivana Marasović-Šušnjara, dr. med., specijalist javnog zdravstva 8. Dr. sc. Zvonimir Barišić, dr. med., specijalist med. mikrobiologije s parasitologijom 9. Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., specijalist školske medicine 10. Ante Pribudić, dr. dent. med., univ. mag. sanit. publ.

Časopis Javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Vukovarska 46 • 21000 Split Tel.: 021 401 111 • e-mail: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr Tisak: “DES“ - Split NZJZ SDŽ polaže autorska prava na fotografije.

sadržaj: 1. Riječ urednika....................................................................................................................... 2 Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med. i mr. Ivana Bočina, dr. med.

2. Boja: narančasto................................................................................................................... 4 Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., spec. školske medicine 3. Tko se tuče, taj se voli?......................................................................................................... 5 Roberta Matković, prof.

4. Šećerna bolest (dijabetes).................................................................................................... 7 Majda Gotovac, dr. med., spec. epidemiologije 5. Osteoporoza........................................................................................................................ 11 Inga Vučica, dr. med., univ. mag. sanit. publ.

6. Grlobolja kao javnozdravstveni problem......................................................................... 13 Doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med. i mr. sc. Ljubica Juretić Kuščić, dr. med.

7. Bolest štitnjače – moderna bolest u stalnom porastu..................................................... 15 Mr. sc. Ljubica Juretić Kuščić, dr. med. i doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med.

8. Popunite prazninu.............................................................................................................. 17 Magda Pletikosa Pavić, dr. med.

9. Sjećanje iz rada u ambulanti za HIV/AIDS......................................................................... 19 Doc. dr. sc. Zorana Klišmanić, dr. med.

10. Ebolska virusna bolest........................................................................................................ 21 Vesna Barišić, dr. med. i prim. dr. sc. Zvonimir Barišić, dr.med.

11. Zdravstveno stanje stanovnika starije dobi Splitsko-dalmatinske županije................. 27 Prof. dr. sc. prim. Mladen Smoljanović, dr. med. i Inga Vučica, dr. med., univ. mag. sanit. publ.

12. Iskustva i problemi vezani uz nacionalne imunizacijske programe............................... 33 Doc. dr. sc. prim. Anamarija Jurčev Savičević, dr. med.

13. 16. gerontološka tribina..................................................................................................... 35 Inga Vučica, dr. med., univ. mag. sanit. publ.

14. 17. gerontološka tribina..................................................................................................... 35 Inga Vučica, dr. med., univ. mag. sanit. publ.

15. Javna tribina o moždanom udaru...................................................................................... 36 Katja Matešan, prof.

16. „Koraci za budućnost bez nasilja - Nasilje i mladi“.......................................................... 37 Roberta Matković, prof.

17. Skup „Zaustavimo nasilje“................................................................................................. 40 mr. Ivana Bočina, dr. med 18. Kalendar zdravlja................................................................................................................ 42 19. Upute za autore................................................................................................................... 43

4 Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med.,

spec. školske medicine

Od 25. studenog, Međunarodnog dana borbe

protiv nasilja nad ženama, do 10. prosinca, kada se obilježava Dan ljudskih prava, traje 16 dana aktivizma s ciljem prevencije nasilja nad ženama diljem svijeta. Tema ovogodišnje UNiTE kampanje je „Orange your neighbourhood“ s ciljem poticanja cijele lokalne zajednice na sudjelovanje u prevenciji nasilja nad ženama. Datum 25. studenog je odabran kao dan sjećanja na sestre Mirabal, političke aktivistice koje su 1960. g. ubijene zbog pružanja otpora diktatorskom režimu Rafaela Trujilla, zloglasnog predsjednika Dominikanske Republike.

Sestre Mirabal i njihova xpolitička skupina „Leptiri“ (španj. Las mariposas) i danas predstavljaju simbol otpora diktaturi i simbol feminističkog otpora.

Nasilje nad ženama prisutno je u svim društvima, a razlike nalazimo u dominantnoj vrsti nasilja, ali i odnosu prema nasilju te mehanizmima zaštite.

Ono zahvaća razne aspekte, od obiteljskog pa do društvenog života te predstavlja narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava žena.

JAVNO ZDRAVSTVO

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u 368 prijavljenih slučajeva kaznenih djela protiv spolne slobode, 90% počinitelja bile su osobe muškog spola, a 96% žrtava su osobe ženskog spola. Ono što najviše zabrinjava je kako većina slučajeva nasilja ipak ostaje neprijavljena. Mogući razlozi su: strah od počinitelja, dugi sudski procesi, neprimjerene kazne za počinitelje, nepovjerenje u nadležne institucije koje bi im

trebale pružiti potrebnu zaštitu, osjećaj krivnje i odgovornosti, itd.

U Hrvatskoj djeluje cijeli niz organizacija civilnog društva koje pružaju pomoć ženama koje su doživjele neki od oblika nasilja, no temeljni problem je nedostatak informacija o njihovoj dostupnosti te djelokrugu rada. Još 1988. g. otvoren je prvi SOS telefon (SOS Trešnjevka), 1990. g. otvoreno je prvo sklonište za žene žrtve nasilja (Autonomna ženska kuća Zagreb), 1997. g. otvoreno je prvo savjetovalište za žene žrtve nasilja (Autonomna ženska kuća Zagreb i Centar za žene žrtve rata), a 2003. g. je otvoren prvi centar za žrtve seksualnog nasilja (Ženska soba). Osim direktnog rada sa žrtvama, organizacije civilnog društva pokrenule su neophodne zakonodavne promjene, počele su s provođenjem specijaliziranih edukacija za predstavnike nadležnih institucija, kao i čitav niz akcija i javnih kampanja za osvještavanje javnosti o ovom ozbiljnom problemu. Unatoč tome, broj prijavljenih slučajeva nasilja je i dalje nizak, velik je broj predrasuda prema ženama žrtvama nasilja, nedostatan je broj mjesta na kojima žene mogu potražiti pomoć, a stručnjaci različitih institucija nisu primjereno educirani za rad sa žrtvama.

U skladu s tim, izražena je potreba za uspostavljanjem i jačanjem suradnje svih institucija, zaduženih za rješavanje ove problematike. Također, naša građanska obveza je da i sami utječemo na stvaranje životnog okruženja u kojem vlada kultura nenasilja i međusobno poštivanje.

Literatura 1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Statistički pregled temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2013. godini.

Zagreb, 2014.

2. Mamula M, Vukmanić M, Zore P, Stanić D, Hojt A. Organizacije civilnog društva koje pružaju specijalizirane servise ženama žrtvama nasilja kao ključni akteri u procesu demokratizacije društva. Ženska soba, Zagreb 2010.

5 Roberta Matković, prof.

Obitelj je osnovna društvena jedinica.

Ima svoju definiciju, svoju ulogu u biološkom, funkcionalnom, gospodarskom, kulturološkom, religijskom smislu. Membrane obitelji su porozne, a utjecaji reverzibilni. Sve što se događa s obiteljskom strukturom utječe i mijenja društvo, ali vrijedi i obratno, svi procesi koji se odvijaju na društvenom polju pogađaju obitelj. Jedan od preduvjeta zdravog društva između ostalog su funkcionalne obitelji i empatični pojedinci. Nasilje u obitelji je zasigurno pojava koja to onemogućava.

Teoretski, nasilje „unutar četiri zida“ možemo podijeliti na psihičko, tjelesno, seksualno i ekonomsko. Psihičko nasilje odnosi se na oblike iskazivanja moći i kontrole nad žrtvom. Najčešće obuhvaća različite zabrane, prijetnje, ismijavanje i ponižavanje, sve s ciljem postizanja i održavanja

Osim ove četiri općenite klasifikacije, čest oblik zlostavljanja je zanemarivanje djece. Javlja se kad nije primjereno zadovoljena neka od djetetovih osnovnih životnih potreba, što može ozbiljno utjecati na tjelesno i mentalno zdravlje.

Za napomenuti je da je rijetko prisutan samo jedan oblik nasilja te da je rijetkost da se radi o samo jednom incidentu. Nasilje u obitelji s vremenom eskalira, dobiva na učestalosti i brutalnosti, a zlostavljena strana na prve znakove nasilja u pravilu ne reagira. Obično počinje verbalnim vrijeđanjem, omalovažavanjem, inteziteti se povećavaju, razmjeri se proširuju. Dinamika nasilja ima četiri faze: rastuća napetost, jačanje napetosti (faza u

JAVNO ZDRAVSTVO

U najvećem broju slučajeva, muškarci su nasilnici, a žene žrtve. Postoje prijave gdje žene maltretiraju muškarce, ali se o takvim odnosima još uvijek šuti. Počinjeno nasilje reflektira se na sve članove obitelji. Bez obzira tko je od bračnih partnera zlostavljač, djeca u takvoj obitelji su uvijek žrtve, bilo da se radi o izravnom nasilju prema djeci ili su djeca promatrači narušenog odnosa između oca i majke. Traumatska iskustva iz djetinjstva izazivaju različite reakcije kod djece, a one ovise o intenzitetu i trajanju nasilja, ali i karakteristikama djece. Promjene se vide na emocionalnom, tjelesnom i socijalnom planu te promjenama u ponašanju i prilagodbi. Djeca koja su bila izložena nasilju, usprkos strahu i anksioznosti koje su zacijelo proživljavali, često kad odrastu i sama postaju zlostavljači ili nastavljaju biti žrtvama, zbog usvajanja obrasca ponašanja kojem su bila izložena.

osjećaja straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Razarajuće je za psihičko zdravlje i osobnost. Zlostavljač pokušava prikazati žrtvu kao nesposobnu ili čak psihički poremećenu i nestabilnu osobu te kontrolira njeno kretanje i druženje sve dok je u potpunosti ne izolira od društva i liši svake potpore. Kad govorimo o tjelesnom zlostavljanju, ono ne uključuje samo nanošenje ozljeda. Prema važećim zakonima, u fizičko nasilje spada bilo kakva primjena fizičke sile, bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili ne, kao npr. guranje, udaranje, šamaranje, gušenje, davljenje, fizičko zadržavanje, pritiskanje, štipanje, protresanje, paljenje cigaretom, itd. Seksualno nasilje obuhvaća seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, incest, nedobrovoljne seksualne radnje i silovanje. Obiteljsko nasilje može se manifestirati i kao ekonomsko zlostavljanje, jer čest je slučaj da žene financijski u potpunosti ovise o svom partneru. Ono pak uključuje uskraćivanje i oduzimanje financijskih i drugih sredstava potrebnih za život.

6

bračne tučnjave nisu ništa ozbiljno te da djeca trebaju oba roditelja, bez obzira je li jedan od njih sklon nasilju. Nažalost, žene često nemaju podršku i potporu svojih najbližih. Zbog osjećaja srama i krivnje ne povjeravaju svoje probleme nikome, niti se obraćaju institucijama. Kada jedan od slučajeva nasilja završi kao bombastičan naslov u novinama, obično bude kasno. Javnost se nakratko uskomeša, osudi nasilnika, sažali se nad žrtvom, ali i nastavi po starom.

kojoj se dogodi incident), žaljenje zlostavljača zbog incidenta i prihvaćanje isprike od strane žrtve.

Tolerancija naspram nasilja, zbog ljubavi i nade da se ono više neće ponoviti, mnoge žene je predugo zadržala u takvim životnim uvjetima.

Znakovi doživljenog nasilja su brojni: osim vidljivih ozljeda, javljaju se napetost, nemir, osjećaji nemoći, straha, srama, krivnje, samozanemarivanje, gubitak samopouzdanja, psihičke poteškoće (poremećaji raspoloženja, spavanja, prehrane, zlouporaba psihoaktivnih sredstava, posttraumatski stresni poremećaj). Kod djece se često uočavaju tjeskoba, depresija, lošiji školski uspjeh, nisko samopoštovanje, neposlušnost, noćne more, pritužbe na tjelesne smetnje, agresivno ponašanje, teškoće u uspostavljanju socijalnih odnosa, itd.

JAVNO ZDRAVSTVO

Ono što je zajedničko zlostavljanim osobama je osjećaj straha od zlostavljača, srama što im se to događa te krivice zbog takvog načina života.

Nažalost, to je posljedica mnoštva predrasuda društva u kojem živimo. Tako, primjerice, vladaju mišljenja da su žene same krive ako ih muževi tuku, kako je nasilje u obitelji privatna stvar supružnika u koju se najbolje ne miješati, da

Često se postavlja pitanje ima li danas nasilja u obitelji više nego ranije? Odgovor na to pitanje je da je ono oduvijek prisutno, samo se kroz povijest o tome nije javno progovaralo, štoviše u različitim kulturama ono je prihvaćeno kao normalno. Žena je kroz stoljeća bila potlačena, a njeno tijelo vlasništvo muškarca. Koliko god ovakvo nešto zvučalo nestvarno i daleko, takvih atavizama se teško riješiti i u današnje vrijeme. Dojmu da je nasilje danas prisutnije nego inače, pripomažu i medijski prikazi, kojima je nažalost tiraža i bombastičnost važnija od osvješćivanja i prevencije. Također, vrijeme gospodarske krize je zasigurno učinilo svoje, te je osim porasta kriminaliteta općenito, učestalo i obiteljsko nasilje.

Nasilje u obitelji predstavlja oblik diskriminacije i grubu povredu temeljnih ljudskih prava i sloboda. Razmjere problema opisuje i broj institucija koje su nadležne za suzbijanje obiteljskog nasilja, od Ministarstva unutarnjih poslova, Centra za socijalnu skrb, Državnog odvjetništva, zdravstvenih ustanova, odgojno-obrazovnih ustanova, organizacija civilnog društva, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Ureda pravobraniteljice za djecu. Na području zaštite od nasilja u obitelji, pored provedbe zakonskih obveza, potrebno je poduzimati i niz drugih mjera kojima će se djelovati na prevenciju nasilja u obitelji, kao i na osiguravanje pravodobne pomoći svim žrtvama nasilja, uz poticanje kontinuirane suradnje među svim nadležnim tijelima.

Autori slika: Učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira, u okviru projekta „Moj cvijet za bolji svijet“ 2010. godine

Literatura 1. www.mspm.hr/Protokolopostupanjuuslucajunasiljauobitelji.pdf 2. http://www.mup.hr/UserDocsImages/savjeti/nasilje_u_obitelji/Zakon_o_zastiti_od_nasilja_u_obitelji%2030_08_2010.pdf 3. http://www.sigurnomjesto.hr/savjetovanje/oblici-nasilja/ 4. http://www.os-mala-subotica.skole.hr/upload/os-mala-subotica/multistatic/4/NASILJE%20NAD%20DJECOM%20-%20Nasilje%20 u%20obitelji.pdf 5. http://www.mup.hr/1127.aspx 6. http://www.poliklinika-djeca.hr/za-djecu-i-mlade/nasilje/sto-je-nasilje-u-obitelji/ 7. http://www.luxvitae.hr/down-nasilje.pdf

Šećerna bolest (dijabetes)

Hranu koju svakodnevno unosimo u naš organizam probavni sustav razgrađuje, prilikom čega nastaje glukoza. Glukoza je šećer koji putem krvi dolazi do stanica u organizmu, gdje se pretvara u energiju. Za njen ulazak u stanice potreban je inzulin, hormon kojeg luči žlijezda gušterača. Šećerna bolest ili dijabetes je poremećaj koji nastaje zbog kroničnog nedostatka inzulina ili neosjetljivosti stanica na inzulin, s posljedičnim povišenjem glukoze u krvi. Višak glukoze u krvi je štetan i dovodi do promjena na malim i velikim krvnim žilama te živcima, s posljedičnim kasnim razarajućim komplikacijama same bolesti.

Klasifikacija šećerne bolesti Šećerna bolest pojavljuje se u 4 osnovna oblika prema općeprihvaćenoj sustavnoj klasifikaciji sastavljenoj od strane udruženja National Diabetes Data Group (1979.g.) te potvrđenoj od strane Svjetske zdravstvene organizacije (1980.g.).

Tip 1 šećerne bolesti - uzrokovan je razaranjem β-stanica gušterače koje u normalnim okolnostima izlučuju inzulin, što dovodi do apsolutnog nedostatka inzulina Tip 2 šećerne bolesti – uzrokovan je inzulinskom rezistencijom i neodgovarajućim lučenjem inzulina Šećerna bolest u trudnoći (gestacijski dijabetes) – očitovan ili dijagnosticiran prvi puta tijekom trudnoće Drugi specifični tipovi – javljaju se kao posljedica drugih bolesti, primjerice upale gušterače, poremećaja nadbubrežne žlijezde ili hipofize, rijetkih genskih poremećaja, zbog utjecaja kemikalija ili nekih lijekova

Šećerna bolest jedan je od najznačajnijih javnozdravstvenih problema s uzlaznim trendom u broju oboljelih tijekom posljednjih desetljeća u razvijenim zemljama svijeta. S obzirom da je pandemija šećerne bolesti tipa 2 usko povezana s pandemijom debljine, glavnog krivca možemo

7 Majda Gotovac, dr. med.,

spec. epidemiologije

Čimbenici rizika za šećernu bolest S obzirom da je dijabetes multifaktorijalna bolest, može se reći da se ona razvija u genetski osjetljivih osoba, ali pod utjecajem okolišnih čimbenika. Iako je šećerna bolest tipa 1 genetski predodređena, mnogi se čimbenici okoliša dovode u vezu s povećanim rizikom za njen razvoj. Među najčešćim se spominju neki virusi (coxsackie B, citomegalovirus, enterovirusi...), starija dob roditelja, porođajna težina, kratko trajanje dojenja i rano izlaganje proteinima kravljeg mlijeka, prekomjerna tjelesna težina u dojenačkoj dobi, nitrozamini, nedostatak cinka i vitamina D, te različiti stresni događaji.

Rizični čimbenici za razvoj šećerne bolesti tipa 2 su brojni. Osim genetskih čimbenika (2 - 6 puta veći je rizik u osoba čiji roditelji/rođaci imaju bolest) u razvoju ovog tipa šećerne bolesti najvažnijim se smatraju fizička neaktivnost, debljina (raspodjela masnog tkiva, trajanje i stupanj debljine) i neosjetljivost tkiva na inzulin (inzulinska rezistencija). Od ostalih krivaca za pojavu bolesti navode se i spol, spolni hormoni, način prehrane, alkohol, kava i pušenje.

Provedene su brojne studije kojima se nastojao dokazati učinak pojedinih intervencija u cilju smanjenja učestalosti šećerne bolesti. Došlo se do zaključka da promjena načina života u smislu redovite fizičke aktivnosti, gubitka tjelesne težine u pretilih, ispravne prehrane, nepušenja i redovitim sistematskim pregledima, ima veliki učinak u odgađanju pojavnosti šećerne bolesti kod predodređenih osoba.

Simptomi šećerne bolesti Šećerna bolest tipa 1 najčešće se razvija naglo pa su i simptomi jače izraženi, dok kod šećerne bolesti

JAVNO ZDRAVSTVO

Epidemiologija šećerne bolesti u svijetu i Hrvatskoj

tražiti u „modernom“ načinu života. Zabrinjava i činjenica da dvije trećine oboljelih živi u zemljama u razvoju (Indijski potkontinent i Kina) te se najveći porast oboljelih očekuje upravo u slabije razvijenim i siromašnijim dijelovima svijeta. Osim visoke prevalencije bolesti zabrinjava i njena sve češća pojavnost u mlađim dobnim skupinama. Najnovija predviđanja Međunarodne dijabetičke udruge (IDF, International Diabetes Federation) govore o porastu broja oboljelih od šećerne bolesti od 246 milijuna u 2007. godini na 380 milijuna 2025. godine.

Ukupan broj osoba koje boluju od šećerne bolesti u Hrvatskoj procjenjuje se na više od 350.000, s prevalencijom od 9,2 % u dobi od 20 do 80 godina. Šećerna bolest je vodeći uzrok nastanka krvožilnih bolesti, bolesti bubrega, sljepoće i amputacije udova, a u Hrvatskoj se nalazi na visokom osmom mjestu među vodećim uzrocima smrti.

8

tipa 2 osoba često nema tegoba ili su one manje izražene, upravo iz razloga što se bolest razvija postupno i prikrivena može trajati godinama.

Osoba sa šećernom bolešću može imati učestalo žeđanje i suhoću usta, učestalo mokrenje, gubitak težine, pojačanu glad, neobjašnjiv umor, zamućen vid, trnce u stopalima, sporo cijeljenje rana i učestale infekcije.

Dijagnostika i liječenje šećerne bolesti Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na temelju vrijednosti glukoze u krvi natašte (nakon noćnog gladovanja od najmanje 8 sati), tijekom OGTT-a (test oralnog opterećenja glukozom) ili slučajnim uzimanjem uzoraka krvi uz prisutnost kliničkih znakova bolesti ili njihovo odsustvo, a prema važećim kriterijima (tablica br. 1 i tablica br.

2). Prilikom izvođenja testa oralnog opterećenja Tablica 1. Dijagnostički kriteriji šećerne bolesti, World Health Organization 1999.

izmjerene vrijednosti glukoze u krvi veće od normalnih, a ipak manje od onih kada se prema važećim kriterijima može postaviti dijagnoza šećerne bolesti (između 6 i 7 mmol/L natašte ili između 7,8 i 11,1 mmol/L nakon 2 sata u OGTT-u).

Kod zdravih osoba gušterača na poticaj hranjenja luči odgovarajuće količine inzulina koji posprema glukozu u stanice gdje će se ona iskoristiti. Kod osoba sa šećernom bolešću taj spontani mehanizam zatajuje, gušterača ne može stvarati i lučiti inzulin u dovoljnim količinama ili je on nedostatno učinkovit, što za posljedicu ima povišenje razine glukoze u krvi. Stoga se u liječenju primjenjuju dva pristupa: smanjuje se potreba organizma za inzulinom i to dijetom, tjelovježbom i nekim lijekovima ili se potiče lučenje inzulina lijekovima u obliku tableta i samim inzulinom.

Ovim mjerama nastoji se oponašati prirodna funkcija gušterače, pronaći ravnoteža i izbjeći nekontrolirano osciliranje razine glukoze u krvi.

Koncentracija glukoze mmol/L WHO 1999.

Puna krv

šećerne

Osobe sa šećernom bolešću sklonije su razvoju krvožilnih bolesti u odnosu na osobe bez šećerne bolesti iste Natašte ≥ 6,1 ≥ 6,1 ≥ 7,0 ≥ 7,0 dobi. S obzirom da šećernu bolest najčešće prate i drugi poremećaji kao što su povišeni Nakon 2 krvni tlak i povišene masnoće h tijekom ≥ 10,0 ≥ 11,1 ≥ 11,1 ≥ 12,2 u krvi, do oštećenja krvnih žila OGTT-a dolazi udruženim djelovanjem tih poremećaja i povišene razine glukoze u krvi. Ta tri poremećaja glavne su Tablica 2. Dijagnostički kriteriji šećerne bolesti, sastavnice „metaboličkog sindroma“ uzrokovanog American Diabetes Association 2003. debljinom, posebno visceralnim ADA 2003. tipom debljine gdje se masno tkivo nakuplja u području * koncentracija glukoze u mmol/L iz uzorka venske plazme trbuha. Oštećenje krvnih žila Simptomi šećerne bolesti (poliurija, polidipsija, neplanirani očituje se u ubrzanom razvoju 1. gubitak težine) + GUK ≥ 11,1* (slučajni uzorak tijekom dana, ateroskleroze, tj. nastanku masnih naslaga unutar krvnih nevezano za uzimanje obroka). žila što može dovesti do njihovog začepljenja i na taj 2.

Natašte GUK ≥ 7,0* način onemogućiti dotok krvi u organe. Začepljenjem koronarnih arterija koje 3.

Postprandijalna GUK ≥ 11,1* tijekom OGTT-a opskrbljuju srčani mišić dolazi do razvoja srčane angine (angine pektoris) i srčanog udara (infarkta glukozom uzorak krvi se uzima natašte i 2 sata miokarda), koji je ujedno i najčešći uzrok smrti nakon ispijanja vode u kojoj je otopljeno 75 g suhe u osoba sa šećernom bolešću. Šećerna bolest glukoze. Vrijednost glukoze nakon 2 sata veća od povećava rizik i od nastanka moždanog udara.

11,1 mmol/L također potvrđuje dijagnozu šećerne bolesti. Dijagnoza predijabetesa ili poremećene Osobe sa šećernom bolešću imaju posebnu tolerancije glukoze postavlja se kada osoba ima sklonost razvoju ateroskleroze u arterijama Venska

JAVNO ZDRAVSTVO

Plazma

Komplikacije bolesti

Kapilarna

Venska

Kapilarna

nogu, koja zajedno s oštećenjem osjetilnih živaca dovodi do gubitka osjeta boli, dodira i topline, što povećava sklonost razvoju ozljeda i rana, odnosno dijabetičkog stopala. Otežano cijeljenje rana pogoduje razvoju infekcije te u konačnici može rezultirati amputacijom donjih udova, što je i glavni uzrok fizičkih i emocionalnih gubitaka u osoba sa šećernom bolešću.

Povišena razina glukoze u krvi zajedno sa povišenim krvnim tlakom uzrokuje oštećenje bubrega, koje može rezultirati kroničnim bubrežnim zatajenjem, potrebom za liječenjem dijalizom odnosno transplatacijom bubrega. Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila i na očnoj pozadini (mrežnici) što nazivamo dijabetičkom retinopatijom, koja u konačnici može uzrokovati i sljepoću. Ove kasne komplikacije šećerne bolesti glavni su uzrok obolijevanja (morbiditeta) i smrtnosti (mortaliteta) osoba sa šećernom bolešću, značajno utječu na kvalitetu života oboljelih i uzrok su sve većeg opterećenja zdravstvenog proračuna troškovima liječenja.

Prehrana i tjelovježba u šećernoj bolesti Osnovni princip pravilne prehrane kod osoba sa šećernom bolešću je češće uzimanje manjih

obroka u pravilnim vremenskim razmacima, što je ujedno i temelj liječenja šećerne bolesti. Potrebno je naglasiti da pravilna prehrana u šećernoj bolesti nije neka posebna dijabetička dijeta, već zdrava i uravnotežena prehrana koja se preporuča svim ljudima. Jelovnik bi trebao biti prilagođen individualnim potrebama bolesnika, s obzirom na njegove navike, životni stil i obveze. Pored tri veća obroka (zajutrak, ručak i večera) tijekom dana trebalo bi imati i dva do tri mala međuobroka koji ne opterećuju gušteraču lučenjem inzulina, a da pri tom osoba ne osjeća glad. Svaki veći obrok mora sadržavati osnovne sastojke hrane – ugljikohidrate (50 – 60 % dnevnog kalorijskog unosa), bjelančevine (10 – 20 %) i masnoće (30 %). S obzirom da na porast glukoze u krvi najviše utječe količina ugljikohidrata u obroku, bolesnika je potrebno naučiti kako računati vrijednosti ugljikohidrata.

Prilagođavanjem terapije prema ponuđenim namirnicama i trenutno izmjerenoj razini glukoze u krvi, moguće je postići zadovoljavajuću regulaciju glukoze u krvi i poboljšati kvalitetu života bolesnika.

JAVNO ZDRAVSTVO

Poznato je da tjelovježba povećava osjetljivost mišićnih stanica na inzulin te bi trebala biti jedna od metoda u liječenju šećerne bolesti. Za uspješnost tjelovježbe kao terapijske metode, potrebno je razumjeti njezine rizike i koristi.

S obzirom na različite mehanizme nastanka šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2, različit je i odgovor organizma na tjelovježbu pa tako i sam pristup terapiji kod te dvije skupine bolesnika.

Kod šećerne bolesti tipa 2 tjelovježba pomaže boljoj regulaciji same bolesti, a poznat je i njen preventivni učinak u smislu sprečavanja i odgađanja njenog nastanka. Kod bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 potreban je veći oprez prilikom preporučavanja tjelovježbe.

Naime, kod bolesnika na inzulinskoj terapiji postoji rizik od nastanka hipoglikemije (pada razine glukoze u krvi), tako da bi u tom slučaju dozu inzulina trebalo prilagoditi intezitetu i trajanju tjelovježbe ili uzeti dodatni ugljikohidratni obrok nakon tjelovježbe.

Kod bolesnika na inzulinskoj terapiji i s lošom regulacijom glikemije postoji povećan rizik od nastanka hiperglikemije (porasta razine glukoze u krvi) i dijabetičke ketoacidoze, tako da bi u tom slučaju tjelovježbu trebalo odgoditi do postizanja uredne razine glukoze u krvi.

9

10

liječenja i sprječavanja komplikacija šećerne bolesti.

UNDERSTAND TYPE 2 DIABETES ARE YOU AT RISK?

family history

lack of exercise

Prevencija šećerne bolesti tipa 2 može se podijeliti u tri skupine – primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju. Primarna prevencija bolesti obuhvaćala bi edukaciju populacije o zdravom načinu života, sprečavanju porasta tjelesne težine, redovitoj tjelovježbi, nepušenju, ispravnoj prehrani, redovitim sistematskim pregledima i ranom otkrivanju bolesti.

JAVNO ZDRAVSTVO

Primarna prevencija je teško provediva, ali bi postignuti rezultati bili idealni, a društvo u cjelini imalo bi daleko veće koristi. Mjere sekundarne overweight unhealthy i tercijarne prevencije odnose se diet na aktivnosti koje se provode kada se bolest već pojavila i obuhvaća dijabetičku prehranu sa smanjenjem Diabetes can affect anyone. tjelesne težine kod pretilih, tjelovježbu, If left untreated, it is deadly. edukaciju i provođenje samokontrole glukoze u krvi. Ukoliko se ovim Seven million people are diagnosed with type 2 diabetes each year. osnovnim principima ne dobiju If you think you’re at risk, get tested. zadovoljavajući rezultati, u terapiju See all the risk factors at www.worlddiabetesday.org se uvode lijekovi. U sprečavanju nastanka kasnih komplikacija www.worlddiabetesday.org bolesti pored liječenja povišene razine glukoze u krvi učinkovitim se pokazalo i liječenje povišenog krvnog tlaka, povišene razine masnoća Prevencija šećerne bolesti u krvi, screening proteina u urinu, screening i S obzirom na pandemijske razmjere šećerne rano liječenje retinopatije, prevencija nastanka bolesti, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, stvorila dijabetičkog stopala i posljedične amputacije, te se potreba za strukturiranim pristupom rješavanju prestanak pušenja. Svakako bi trebalo inzistirati ovog problema na nacionalnoj razini. Stoga na promjenama ponašanja bolesnika, ali i opće je 2007. godine donesen Nacionalni program populacije s obzirom da je jedino provođenjem zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću prevencije na populacijskoj razini moguće s ciljem unaprijeđenja zdravlja provođenjem zaustaviti ovaj brzorastući javnozdravstveni učinkovitih mjera ranog otkrivanja, praćenja, problem suvremenog društva.

Literatura 1. Poljičanin T, Metelko Ž. Epidemiologija šećerne bolesti u Hrvatskoj i svijetu. Medix.2009;80/81:82-88 2. Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću 2012. http://www.idb.hr/CDN_20120430.pdf, pristup 5.12.2014.

3. Metelko Ž. Sekundarna prevencija kroničnih nezaraznih bolesti-ušteda u zdravstvenom budžetu. Diabetes.2012;4:16-18 4. Metelko Ž, Poljičanin T. Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću.Medix.2009;80/81:164-169 5. Prašek M, Jakir A. Izračun prehrane u terapiji šećerne bolesti. Medix.2009;80/81:177-184 6. Dušek T, Aganović I. Izračun tjelovježbe u terapiji šećerne bolesti. Medix.2009;80/81:186-188

Svjetski

dan osteoporoze obilježava se 20. listopada u organizaciji Svjetske fondacije za osteoporozu (International Osteoporosis Foundation – IOF), te pokreće cjelogodišnju kampanju posvećenu rastućoj globalnoj svijesti o prevenciji, dijagnostici i liječenju osteoporoze i metaboličkih bolesti kosti.

Osteoporoza je jedan od najvažnijih javnozdravstvenih i društveno-ekonomskih problema razvijenog svijeta. Zbog procijenjene velike učestalosti u populaciji (značajno je povećano očekivano trajanje života, pa je udio populacije starije životne dobi u značajnom porastu) i uglavnom neprepoznate kliničke slike vrlo često se naziva “tihom epidemijom” modernog doba.

Najčešća je metabolička bolest kosti, sistemska bolest skeleta karakterizirana malom koštanom masom i poremećajima mikroarhitekture koštanog tkiva s posljedičnim povećanjem krhkosti kostiju i sklonosti prijelomima. To je bolest starije dobi, značajno češća u ženskoj populaciji, a osobito je važna zbog visoke prevalencije koštanih prijeloma i troškova liječenja. Čak 80% oboljelih od osteoporoze su žene starije dobi, a najčešći i najznačajniji uzrok zbog kojeg se ova bolest javlja je postmenopauzalni prestanak lučenja ženskog spolnog hormona, estrogena. U reproduktivnoj dobi, kada imaju normalnu količinu estrogena u krvi, žene su zaštićene od propadanja koštane mase. To se drastično mijenja nakon menopauze i naglog pada koncentracije estrogena. Tada počinje postupno i neizbježno smanjivanje koštane mase. Druge pridružene bolesti, neadekvatna prehrana, nedostatak tjelesne aktivnosti i genetska predispozicija taj proces mogu ubrzati i tako dovesti do patološkog smanjenja koštane mase koji nazivamo osteoporoza. Za većinu oboljelih prvi znak da nešto nije u redu s njihovim kostima upravo i jest pojava prijeloma (najčešće kralježnice - 50%, vrata bedrene kosti - 25% ili podlaktice 25%) nakon neznatnog udarca ili pada.

Više je čimbenika koji upućuju na rizik za osteoporozu i nastanka osteoporotičnih prijeloma. Čimbenici na koje se ne može utjecati: - prethodni prijelomi u odrasloj dobi - ženski spol - visoka dob - rasa - demencija

11 Inga Vučica, dr. med.

univ. mag. sanit. publ., spec. javnog zdravstva

Moderna znanstvena istraživanja su pokazala da je potrebno znatno više pozornosti posvećivati ranoj prevenciji i trajnoj brizi za zdravlje kostiju.

Kost se svakodnevno pregrađuje cijeli život tako da se tijekom deset godina u cijelosti izmijeni.

Pritom je iznimno važno da tijekom cijeloga života koštana pregradnja bude dobro uravnotežena.

Zbog toga se s pravom može reći da je osteoporoza “pedijatrijska” bolest s “gerijatrijskim” posljedicama.

Komplikacije se doista najčešće javljaju u zrelijoj životnoj dobi, ali pojava komplikacija jako ovisi o tome koliko smo ulagali u zdravlje naših kostiju u mladosti i tijekom života.

Potrebno je javnozdravstvenim aktivnostima razvijati svijest o uravnoteženoj i zdravoj prehrani (optimalan unos kalcija, vitamina D i vitamina K), primjerenoj i redovitoj tjelesnoj aktivnosti, provoditi preventivne postupke kojima je cilj smanjenje rizika od pada (redovita kontrola vida, uklanjanje nepovoljnih uvjeta okoline, pažljivo propisivanje sedativa) i važnosti prekida sa svim lošim navikama po zdravlje i uklanjanja čimbenika rizika (alkohol i pušenje) kao glavnim nositeljima prevencije ove podmukle bolesti. Kad se osteoporoza već pojavila, neophodno je nakon temeljite obrade, započeti terapiju lijekovima koji će usporiti njezin razvoj i povećati koštanu masu, čime se preveniraju prijelomi kostiju.

Briga za kosti treba početi u mladosti, tijelo vraća onoliko koliko u njega uložimo!

Čimbenici na koje se može utjecati: - dugotrajni niski unos kalcija, D vitamina i bjelančevina - pušenje cigareta, prekomjerno uživanje alkohola i kave - indeks tjelesne mase (BMI) <19 - nedostatak estrogena - rana menopauza (< 45.g.) ili obostrana ovarijektomija - prolongirana premenopauzna amenoreja (> 1 god.)

- smetnje vida usprkos adekvatnoj korekciji - učestali padovi - nedostatna i neprimjerena tjelesna aktivnost - krhko zdravlje - arhitektonske prepreke

JAVNO ZDRAVSTVO

- prijelomi u prvih rođaka

Dugotrajno uzimanje lijekova koji uzrokuju ubrzani gubitak koštane mase također je povezano s povećanim rizikom osteoporoze (glukokortikoidi, hormoni štitnjače, agonisti hormona koji oslobađaju gonadotropine, antikoagulansi - varfarin, diuretici – furosemid, antikonvulzivi, kemoterapija), kao i postojanje nekih bolesti (hiperparatireoidizam i dr. metaboličke bolesti kostiju, hipogonadizam, tireotoksikoza, kronična bubrežna insuficijencija, kronična opstruktivna bolest pluća, perniciozna anemija, reumatoidni artritis, Cushingov sindrom, inzulin ovisna šećerna bolest).

12 KBC Split Klinika za unutarnje bolesti lokalitet Križine, Šoltanska 1, Split Regionalni centar za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Specijalističko-konzilijarna ambulanta za OSTEOPOROZU tel. 021/ 557 400 radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 08.00 do 16.00. sati

 Dijagnostička obrada koju treba napraviti kod liječnika obiteljske medicine, a koja prethodi prvom pregledu u specijalističko-konzilijarnoj ambulanti radi OSTEOPOROZE  SE, KKS, kreatinin, GUK, Na, K, Ca, P, Mg, AST, ALT, AF, GGT, lipidogram, urat, EFP, TSH, PTH, CaU, PU

 Dijagnostička obrada koju treba napraviti kod liječnika obiteljske medicine radi TEŠKE OSTEOPOROZE  SSE, KKS, kreatinin, Na, K, GUK, urat, AST, ALT, lipidogram  Ca, P, CaU, PU, AF, P1NP, β cross-laps, EFP, PTH, TSH  DXA slabinske kralježnice, kuka i podlaktica, bočno snimanje L2 i L3  Rtg kralježnice (Th – LS)

JAVNO ZDRAVSTVO

 UZV urotrakta (isključenje nefrolitijaze)

Literatura 1. Rachner TD, Khosla S, Hofbauer LC. Osteoporosis: now and the future. The Lancet, 2011.

2. Consensus Development Conference. Diagnosis, prophylaxis, and treatment of osteoporosis. Am J Med 2001.

3. Osteoporosis. Dostupno na http://www.iofbonehealth.org/osteoporosis 4. Hrvatski konsenzus o osteoporozi. Smjernice za dijagnostiku, prevenciju i liječenje osteoporoze. 7. Hrvatski kongres o osteoprozi, Opatija, 2013.

13 Doc. dr. sc.

Marisa Klančnik, dr. med.,

spec. otorinolaringologije Mr. sc. Ljubica Juretić Kuščić, dr. med.,

spec. nuklearne medicine

Grlobolja je vrlo čest simptom zbog kojeg se pacijenti javljaju liječniku, no samo malen broj njih zahtijeva antimikrobno liječenje. U slučaju grlobolje infektivne etiologije, u većini slučajeva uzročnici su virusi. Najvažniji uzročnik bakterijske upale grla je beta- hemolitični streptokok grupe A (BHS-A) koji uzrokuje 5-15% akutnih grlobolja. Infekcije uzrokovane streptokokom grupe A su samoograničavajuće, no preporuka je da se streptokokne infekcije liječe antibiotikom, jer se time može skratiti tijek bolesti pri teškim kliničkim slikama te umanjiti mogućnost nastanka reumatske groznice za 10-25%.

KLINIČKA DIJAGNOZA Klinički simptomi koji mogu uputiti na dijagnozu streptokokne grlobolje u odraslih i u djece jesu znakovi koje je opisao Centor: 1. Temperatura > 38° C 2. Eksudat na tonzilama

4. Odsutnost kašlja i kataralnih simptoma Svaki znak boduje se jednim bodom i ovisno o ukupnom zbroju procjenjuje se pouzdanost kliničke dijagnoze streptokokne grlobolje.

MIKROBIOLOŠKO TESTIRANJE Mikrobiološka obrada obriska ždrijela obuhvaća brzi test za dokaz streptokoknog antigena i/ ili standardnu kultivaciju na bogatim krvnim hranilištima, koja je i danas zlatni standard u potvrdi kliničke dijagnoze akutne grlobolje uzrokovane s BHS-A. Kliconoštvo s BHS-A nije indikacija za antibiotsku terapiju, stoga nakon završetka antibiotske terapije nije potrebno rutinski ponavljati kulturu obriska ždrijela u asimptomatskih pacijenata. Kliconoštvo ipak treba eradicirati u pacijenata koji u anamnezi imaju reumatsku groznicu i ako se u obitelji izmjenjuju multiple rekurentne streptokokne infekcije.

JAVNO ZDRAVSTVO

3. Povećani i bolni prednji cervikalni limfni čvorovi

Za pacijente sa zbrojem bodova od 0 do 1 ne preporučuje se antibiotska terapija niti mikrobiološko testiranje. Za pacijente sa zbrojem bodova od 2 do 4 potrebno je učiniti bakteriološko testiranje (brzi test ili kultura), propisati antibiotsku terapiju u slučaju pozitivnog bakteriološkog testa. Antibiotike treba primijeniti u slučaju akutne grlobolje bez obzira na Centorove kriterije u slučajevima vrlo teškog općeg stanja, sumnje na peritonzilarni apsces, reumatske vrućice u obiteljskoj ili osobnoj anamnezi. Ako grlobolja, povišena temperatura i opća slabost traju duže od tjedan dana, treba posumnjati na infekcioznu mononukleozu.

14

TERAPIJA GRLOBOLJE SIMPTOMATSKO LIJEČENJE Prvi lijek izbora u simptomatskoj terapiji je analgoantipiretik paracetamol koji se obično dozira 4 puta na dan. Grgljanje slane vode, čaja od sljeza i kadulje i antiseptičke otopine mogu se preporučiti odraslim osobama, kao i starijoj djeci.

ANTIMIKROBNO LIJEČENJE GRLOBOLJE Antimikrobno liječenje grlobolje preporučuje se pacijentima koji imaju pozitivan nalaz na BHS-A potvrđen u kuturi ili brzim testom. U pacijenata s teškom kliničkom slikom, sumnjom na peritonzilarni apsces ili pozitivnom anamnezom na reumatsku vrućicu potrebno je dati antibiotik bez obzira na bakteriološki nalaz BHS-A. Penicilin je lijek izbora u liječenju streptokoknog tonzilofaringitisa. Peroralno liječenje penicilinom V potrebno je provoditi tijekom 10 dana. U slučaju preosjetljivosti na penicilin, lijek izbora je azitromicin. Alternativno se može primijeniti klaritromicin. Ako preosjetljivost na peniciline nije anafilatičkog tipa, moge se primijeniti i cefalosporini druge ili treće generacije.

TONZILEKTOMIJA Tonzilektomija je kirurška metoda uklanjanja krajnika, a obično se izvodi u općoj anesteziji. Najčešći je kirurški zahvat u otorinolaringologiji i jedan od najčešćih kirurških zahvata u dječjoj dobi uopće.

JAVNO ZDRAVSTVO

U Republici Hrvatskoj apsolutne indikacije za tonzilektomiju jasno su određene smjernicama interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA)-radne skupine za grlobolju Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi Republike Hrvatske, a to su:

APSOLUTNE INDIKACIJE 1. Pet ili više epizoda grlobolje godišnje (tonzilitis) mora biti dijagnostički povrđeno barem jednim od slijedećih kriterija: pozitivan obrisak na BHS-A, gnojni eksudat na tonzilama, tjelesna temperatura 38° C i više, limfadenitis na vratu s barem jednim čvorom veličine 2 cm i više, epizode grlobolje koje utječu na opće stanje bolesnika, trajanje simptoma barem godinu dana.

2. Komplikacije tonzilitisa (peritonzilarni apsces, sepsa) 3. Trajna opstrukcija/začepljenost dišnih putova 4. Sindrom opstrukcijske apneje u spavanju 5. Sumnja na tumor tonzile RELATIVNE INDIKACIJE 1. Kronični tonzilitis 2. Trajni kliconoše 3. Poremećaji okluzije Opravdana je pretpostavka da se rekurentni streptokokni tonzilitis može prevenirati tonzilektomijom, ali tonzilektomija neće prevenirati rekurentne grlobolje uzrokovane drugim uzročnicima.

Prije odluke za tonzilektomiju, dijagnoza rekurentnih streptokoknih tonzilitisa mora se potvrditi podacima iz anamneze i lokalnog statusa.

Literatura 1. Tambić Andrašević A i sur. Hrvatske smjernice dijagnostike i liječenje grlobolje. Liječ. Vjesn. 2009,131:181-191.

2. Vrhovac B. Farmakoterapijski priručnik. Zagreb: Medicinska naklada;2007.

3. Robertson KA i sur. Antibiotics forprimary prevention of acute rheumatic fever: a meta analysis. BMC Cardiovasc Disord 2005;5:11-14.

4. Bisno AL. Diagnosis and managment of group A Streptococcal pharyngitis. A practise guideline. Clin Infect Dis 1997;15:574-583.

5. Webb i sur. Use of high-sensit rapid test without culture confirmation of negative results: 2 year¨ s experience. J Farm Pract 2000;49: 34-38.

BOLEST ŠTITNJAČE- MODERNA BOLEST U STALNOM PORASTU

15 Mr. sc. Ljubica Juretić Kuščić, dr. med.,

spec. nuklearne medicine Doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med.,

spec. otorinolaringologije

Bolesti štitnjače zauzimaju drugo mjesto u skupini endokrinoloških bolesti (odmah iza šećerne bolesti), a učestalost i raznolikost bolesti štitnjače zahtijeva podizanje svijesti o potrebi preventivnog pregleda i ranog otkrivanja bolesti kako bi se izbjegle neugodne tegobe i opasne komplikacije.

Bolesti štitnjače predstavljaju velik javnozdravstveni problem jer pogađaju milijune ljudi širom svijeta, uzrok su značajnih poremećaja zdravstvenog stanja, utječu na svakodnevni život i značajno smanjuju kvalitetu života. Smatra se da svaki deseti čovjek pati od nekog poremećaja štitnjače što nije neobično s obzirom na suvremeni način života i izloženost svakodnevnom stresu. Štinjača je jedna od najvećih endokrinih žlijezda u organizmu, smještena je u donjem dijelu vrata, ispod tiroidne hrskavice i sastoji se od dva režnja povezana istmusom te ima oblik leptira.

Čimbenici koji dovode do razvoja strume mogu biti različiti - od manjka joda u prehrani (najčešće u kontinentalnim krajevima), do poremećaja u metabolizmu joda, genetički poremećaji, stres pubertet, trudnoća ili lijekovi koji blokiraju deponiranje joda. Javlja se češće kod žena zbog djelovanja ženskih spolnih hormona. Opće simptome povećane štitnjače prepoznaje se po problemima s gutanjem, kašljem ili osjećajem pritiska, „knedle“ u grlu, te osjećajem nedostatka zraka.

HIPOTIREOZA je jedna od najčešćih bolesti štitnjače. Nastaje kad u organizmu nema dovoljne proizvodnje hormona štitnjače. Najčešći uzrok je autoimuna bolest štitnjače u kojoj vlastita protutijela napadaju štitnjaču. Glavni simptomi

JAVNO ZDRAVSTVO

Problemi sa štitnjačom mogu biti od malih povećanja štitnjače, koji ne zahtijevaju terapiju nego samo praćenje pacijenta, pa sve do po život opasnih povećanja i tumora žlijezde. Bolesti štitnjače su često udružene s drugim bolestima žlijezda s unutrašnjim lučenjem i autoimunim bolestima, srčanim bolestima, kroničnim stresom i umorom, depresijom i anksioznošću, problemima u trudnoći.

Štitnjača putem hormona koje proizvodi utječe na gotovo sve metaboličke procese u tijelu.

Dva osnovna hormona štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtironin (T4). Njihovu proizvodnju regulira hormon hipofize tireotropin (TSH). Ako se smanji produkcija T3 i T4 hipofiza proizvodi veću količinu TSH-a nastojeći stimulirati štitnjaču na pojačani rad. Ako štitnjača to ne može učiniti, razina TSH sve više raste što može dovesti do povećanja štitnjače (gušavosti). Starenjem se usporavaju reakcije i odgovor na hormone štitnjače te dolazi do usporavanja metabolizma.

16

su trajni umor, iscrpljenost, suha koža, otpadanje kose i slabljenje kose, opstipacija, poremećaji menstrualnog ciklusa, mišićna slabost, dobivanje na tjelesnoj masi.

Hipotireoza može biti i posljedica operacije štitnjače, zračenja u području vrata i uzimanje lijekova koji utječu na rad štitnjače.

Liječi se primjenom supstitucijske terapije u obliku tableta.

HIPERTIREOZA se javlja kad u organizmu ima previše hormona štitnjače, češća je kod žena i najčešće je uzrokovana autoimunim poremećajima. Simptomi su ubrzan rad i lupanje srca, znojenje, povišen krvni tlak, emocionalna nestabilnost, nesanica, mršavljenje i povećan apetit, nepravilnosti menstrualnog ciklusa, topla i vlažna koža, umor, isrpljenost, očni problemiegzoftalmus. Liječi se lijekovima koji smanjuju proizvodnju hormona štitnjače i lijekovima koji usporavaju srčanu frekvenciju.

Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koristi se UZ štitnjače, laboratorijski testovi, ciljana punkcija štitnjače pod kontrolom ultrazvuka i scintigrafija štitnjače. CT i MR štitnjače su dopunske dijagnostičke pretrage koje se rijetko koriste jer su osnovne pretrage u najvećem broju slučajeva sasvim dovoljne. Ako se na taj način ne uspije izliječiti, u obzir dolazi operacija ili primjena radioaktivnog joda.

JAVNO ZDRAVSTVO

TUMORI ŠTITNJAČE se dijele na dobroćudne i zloćudne i najčešće su epitelnog porijekla.

Od epitelnih dobroćudnih tumora najčešći je folikularni adenom. Epitelni zloćudni tumori dijele se na zrele i nezrele karcinome. Zreli karcinomi

histološki se dijele na papilarne i folikularne, a zovu se zreli jer nalikuju tkivu od kojeg su nastali i imaju dobru prognozu. Nezreli karcinomi se dijele na medularne i anaplastične, ne sliče na tkivo iz kojeg su nastali i imaju lošu prognozu , ali su srećom jako rijetki. Rak štitnjače čini 1% svih zloćudnih tumora i u žena je 2-3 puta češći nego u muškaraca. Najčešće je uzrokovan djelovanjem više štetnih faktora kao što je ionizirajuće zračenje, gušavost, kronična upala štitnjače i nasljedni poremećaji funkcije.

Manifestira se pojavom čvora i pritiska na vratu, otežanim gutanjem i disanjem, te promuklošću.

Dijagnostika tumora štinjače se temelji na kliničkom pregledu, hormonalnom statusu, UZ pregledu štitnjače i vrata, citološkoj punkciji pod kontrolom ultrazvuka, scintigrafiji, CT-u i MR-u, vrijednosti tireoglobulina u krvi i vrijednosti kalcitonina u krvi koji je povišen kod medularnog karcinoma. Kirurško liječenje je metoda izbora za sve tumore štitnjače. Kod zrelih karcinoma (papilarni i folikularni) 3-4 tjedna nakon operacije učinit će se scintigrafija tijela s radioaktivnim jodom 131. Uvodi se i nadomjesna terapija hormonom levotiroksinom. Nezreli karcinomi štitnjače (medularni i anaplastični) liječe se kombiniranom terapijom: kiruški, vanjskim zračenjem i kemoterapijom, a imaju lošiju prognozu.

Adekvatne prevencije bolesti štitnjače nema, ali pravilnim načinom života, smanjivanjem stresa, pravilnom prehranom i umjerenom tjelesnom aktivnošću možemo ipak smanjiti rizik za nastanak bolesti. Stanje ravnoteže u organizmu jako je bitno za urednu funkciju štitnjače.

Literatura 1. Vanderpump MP. The epidemiology of thyroid disease. British medical bulletin 2011;99:39-51.

2. Zoeller TR i sur. Thyroide hormone, brain development, and the enviroment. Envir Health Perspect 2002;110:355-361.

3. Biondi BN i sur. Thyroid hormonal dysfunction and thyroid cancer: a rassessement. Nature Reviews Endocrinology 2005;1:32-41.

4. Ross DS. Evaluation of tyhroid nodule. Journal of nuclear medicine 1991;32:2181-2191.

5. Boas M i sur. Enviromental chemical and thyroid function: an update. Curr Opin Endocrinol Diabetes Obes 2009;16:385-391.

Popunite prazninu Uz Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se 1. prosinca svake godine počevši od 1988. godine, te je uveden kao javnozdravstveni dan promoviran od Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Toga dana usmjerava se pažnja svih stanovnika Zemlje prema AIDS-u kao vodećoj globalnoj prijetnji. Od tada pa do danas ovom kampanjom obuhvaćene su različite teme i ciljne skupine ljudi, a Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se u gotovo svim državama svijeta.

Od 2011. do 2015. glavni cilj kampanje Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS (UNAIDS) glasi: Dosegnuti nulu: nula novih HIV infekcija. Nula diskriminacije. Nula bolesti povezanih sa AIDS-om (“Getting to zero: zero new HIV infections. Zero discrimination. Zero AIDS-related deaths”). Ovogodišnja kampanja je usmjerena prema poboljšanju svih mjera prevencije i liječenja HIV/AIDS-a, slogan je „Close the gap“ (Popunite prazninu), a cilj je unaprjeđenje mjera zaštite u raznim područjima ljudskog djelovanja - znanju, edukaciji, liječenju, istraživanju i zaštiti ljudskih prava.

AIDS je kratica za Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired Immunodeficiency Syndrome) uzrokovan virusom HIV-a, obilježen snažnim slabljenjem imuniteta i pojavom raznih bolesti. Od trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10-ak godina.

HIV/AIDS predstavlja jedan od glavnih globalnih javnozdravstvenih prioriteta današnjice. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu živi više od 35 milijuna osoba zaraženih HIV-om, od toga 3,2 milijuna djece i adolescenata.

U 2013. godini zabilježeno je oko 2 milijuna novozaraženih, a 1,5 milijun umrlih od AIDS-a.

Nažalost, od svih oboljelih, anti-retrovirusno liječenje (ART) bilo je dostupno za približno 12.9 milijuna oboljelih.

infekcije. Novi slučajevi gotovo su isključivo povezani s izmjenom velikog broja spolnih partnera, nezaštićenim spolnim odnosima s nepoznatim osobama, te korištenjem nesterilnog pribora za intravensko ubrizgavanje droga.

U ukupnom broju HIV/AIDS slučajeva, najveći broj osoba inficiranih HIV-om zarazio se nezaštićenim spolnim odnosom. Muškarci se češće zaraze i čine 86 % HIV-pozitivnih.

Iako je broj novooboljelih od zaraze HIV-om na godinu u Hrvatskoj relativno malen, 18 slučajeva na milijun stanovnika, sprječavanje te bolesti je od velikog javnozdravstvenog interesa i dio Hrvatskog nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a. U programu sudjeluju gotovo svi zdravstveni djelatnici u zemlji, stručnjaci izvan zdravstva i nevladine udruge.

Centar za savjetovanje i testiranje na HIV djeluje u HZJZ-u od početka studenog 2004. godine. Osim u HZJZ-u, centri djeluju i u županijskim zavodima za javno zdravstvo u sedam gradova u Hrvatskoj, zatvorskom sustavu i Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Ove godine, dakle, ujedno obilježavamo 10. godinu rada mreže Centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV (Savjetovališta za HIV).

17 Magda Pletikosa Pavić, dr. med.,

spec. epidemiologije

Savjetovališta za HIV su u proteklih deset godina pružila više od 46.000 individualnih savjetovanja za gotovo 26.000 korisnika. Ukupno se više od 25.000 osoba testiralo na HIV te su utvrđene 244 HIV pozitivne osobe, koje su upućene na liječenje.

Zasad ne postoji mogućnost izlječenja HIV infekcije, međutim učinkovitost antiretrovirusne terapije (ART) omogućava oboljelima bolju kvalitetu i produktivnost života. Hrvatska pripada zemljama u kojima je dostupna i za zaražene besplatna visokopotentna antiretrovirusna terapija (engl. kratica HAART) koja osigurava učinkovito zalječenje u najvećeg broja zaraženih.

Uz pridržavanje liječničkih preporuka prognoza HIV-om zaraženih osoba se znatno popravila; danas se za njih očekuje normalan životni vijek.

To je jedan od razloga za testiranje i otkrivanje infekcije u što ranijoj fazi.

Crvena vrpca (Red Ribbon) Crvenom vrpcom u obliku petlje (AIDS Awareness Ribbon ili jednostavnije Red Ribbon) iskazuje se osvješćenost o problemima vezanim uz HIV/AIDS, solidarnost s borbom protiv ove bolesti i odavanje počasti osobama koje su podlegle bolesti ili se još uvijek bore za život.

Godišnje se u Hrvatskoj zabilježi osamdesetak novih slučajeva zaraze, što nas i dalje svrstava među zemlje s niskom učestalošću HIV

Red Ribbon kreirao je američki pjevač i glumac Paul Jabara (1948.-1992.), zajedno s Visual AIDS grupom iz New Yorka 1991.g., kao globalni simbol

JAVNO ZDRAVSTVO

U razdoblju od 1985., kada je zabilježen prvi slučaj zaraze HIV-om u RH do sredine studenog 2014. u Hrvatskoj su evidentirane ukupno 1194 osobe kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od kojih je 438 oboljelo, a 178 osoba umrlo od AIDS-a.

18

borbe protiv HIV/AIDS-a s ciljem ukazivanja na probleme oboljelih od HIV/AIDS-a koji su često bili stigmatizirani i diskriminirani, ali i brzo širenje bolesti. Ovaj umjetnik je samo godinu dana kasnije podlegao bolesti protiv koje se borio.

HIV-om je kronična infekcija koja se uspješno liječi učinkovitim, djelotvornim lijekovima i uz koju je moguće živjeti, raditi i planirati budućnost.

Budući da crvena boja simbolizira i ljubav i krv, a značenje isticanja vrpce potporu, nastala je crvena vrpca kao autorski nezaštićeni rad koji će se koristiti kao sredstvo podizanja svijesti ljudi diljem svijeta.

Iako se godišnji broj zaraženih HIV-om kreće u vrijednostima oko 12-19 na milijun stanovnika, što Hrvatsku svrstava među zemlje niske učestalosti HIV-a, HIV infekcija i AIDS su bolesti od javnozdravstvenog interesa. Planirane aktivnosti koje se stalno i sustavno provode, kako u svijetu tako i kod nas, nastoje unaprijediti epidemiološku situaciju.

Prvi puta vrpca je javno predstavljena iste godine na dodjeli prestižne američke kazališne nagrade „Tony Award” prilikom koje su svi predstavljači i nominirani nosili crvenu vrpcu na svojoj odjeći. Crvena vrpca ubrzo je postala međunarodni simbol svijesti o HIV/ AIDS-u te predstavlja znak solidarnosti i podrške diskriminiranim oboljelim osobama i spomen na umrle. Nošenje crvene vrpce na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a je jednostavan, ali snažan način protivljenja stigmama i predrasudama vezanim uz ovu bolest.

Diskriminacija, stigme i predrasude Poput samog HIV/AIDS-a diskriminacija, stigma i predrasude vezane uz njih su globalni problem i stalni su pratitelji te pandemije, izazvani neznanjem, nedostatakom razumijevanja bolesti, mitovima o prijenosu virusa, društvenim strahovima u vezi sa seksualnošću, neodgovornim medijskim praćenjem, strahovima povezanim sa smrću...

Stigme pojačavaju patnje oboljelih jer vode ka uskraćivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda poput prava na edukaciju, zdravstvenu zaštitu, prava na rad, prava na privatnost i sl. Osim diskreditacije pojedinca u očima drugih ljudi, posljedice stigme također djeluju na način kako pojedinci doživljavaju sami sebe. Na osobnoj razini one mogu biti razarajuće jer vode osjećajima srama, krivnje i samoizopćenja što je dodatna smetnja u prevenciji širenja infekcije, rezultiraju odgađanjem testiranja, a time i otkrivanja zaraze, te pravovremenog liječenja.

JAVNO ZDRAVSTVO

HIV bolesnik ne smije biti diskriminiran i mora imati jednaka prava kao i svi drugi bolesnici. Zaraza

Ciljevi

Glavni načini prevencije su edukacija i izbjegavanje rizičnih ponašanja (prakticiranje odgovornog spolnog ponašanja te korištenje nekontaminiranog pribora pri injiciranju droga), dijagnosticiranje i liječenje zaraženih te kontrola imunobioloških preparata. U Hrvatskoj se zajedničkim radom zdravstvene službe i mnogobrojnih sudionika izvan zdravstva kontinuirano i intenzivno provode mjere sprečavanja, suzbijanja i liječenja HIV/AIDS-a prema Programu mjera zdravstvene zaštite, Hrvatskom Nacionalnom programu za prevenciju HIV/AIDS-a i posebnim preventivnim programima (programi rada centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV i poboljšanja praćenja HIV infekcije koji, uz praćenje HIV infekcije, uključuje i dodatna epidemiološka istraživanja prisutnosti HIV-a u grupama povećanog rizika, nadzor nad ostalim spolno prenosivim infekcijama i praćenje rizičnog ponašanja za HIV).

U okviru mjera prevencije HIV/AIDS-a neprekidno se prati broj oboljelih od HIV/AIDS-a, analizira epidemiološko stanje u zemlji, provodi nadzor nad krvi, imunobiološkim lijekovima i hospitalnim infekcijama, prevencija i liječenje oboljelih, a povrh svega edukacija čitave populacije i posebno mladih i osoba s rizičnim ponašanjima. Sve aktivnosti koje se u Hrvatskoj kontinuirano provode imaju za cilj održati ovu relativno povoljnu epidemiološku situaciju, smanjiti broj novoboljelih od HIV/AIDS-a u budućnosti te unaprijediti skrb za zaražene osobe i osobe u povećanom riziku za infekciju.

Literatura 1. Priručnik HIV savjetovanje i testiranje, III. dopunjeno izdanje Zagreb: HZJZ, 2009.

2. Nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2011.-2015.

3. HZJZ. Epidemiologija HIV- infekcije i AIDS-a u Hrvatskoj . Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti, Registar za HIV/AIDS za Hrvatsku; Služba za promociju zdravlja, dostupno na http://www.hzjz.hr 4. WHO. HIV/AIDS Department, dostupno na http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs360/en/ 5. http://www.zdravlje.hr 6. http://www.cdc.gov/hiv/

SjeÊanje iz rada u ambulanti za HIV/AIDS HIV status, jer joj on to tada nije kazao, premda je znao da je HIV pozitivan. Kako je otkrila da je on zaražen HIV-om? Sasvim slučajno. Za vrijeme pregleda u ambulanti za AIDS na Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu vidjela je povijest bolesti s poznatim inicijalima (svog partnera) i odmah shvatila o čemu se radi.

U razgovoru sa mnom bila je poprilično mirna te je bez bijesa i mržnje u glasu počela pričati o tijeku svoje bolesti.

Naime, sredinom travnja bila je u kratkoj intimnoj vezi s muškarcem, kojeg poznaje od ranije.

Stupila je s njim u spolni odnos, ne znajući za njegov

Doc.dr.sc.

Zorana Klišmanić, dr.med.,

spec. epidemiologije

Njezina bolest započela je 14. svibnja 2003. s jakim bolovima u zglobovima i mišićima obje noge, temperaturom do 390 C koja je trajala deset dana, laganom glavoboljom, a unatrag dva dana osjećala je trnce u licu s lijeve strane. Javila se svom obiteljskom liječniku, pa je zbog nalaza u krvnoj slici hospitalizirana u Kliničkoj bolnici Split na Odjelu za zarazne bolesti od 17. do 23. svibnja 2003. pod dijagnozom myositis i sumnje na akutnu HIV-infekciju.

Serološki je postavljena sumnja na imunodeficijenciju, pa se upućuje na Kliniku za zarazne bolesti “Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om, gdje se postavlja dijagnoza akutne HIV-infekcije i pareze nervusa facijalisa lijevo. Dana je preporuka za antiretrovirusno liječenje. Kod dolaska u moju ambulantu osjećala se dobro, radila je i redovito uzimala antiretrovirusne lijekove.

Iz povijesti bolesti je razvidno da je pacijentica bila relativno dobrog zdravlja sve do 1993. god kada je doživjela prometnu nezgodu i zbog višestrukih prijeloma imala nekoliko operacija pa je zbog toga primala transfuziju krvi više puta.

U epidemiološkoj anamnezi navela je podatak o spolnom odnosu sa HIV pozitivnom osobom otprilike mjesec dana prije sadašnje bolesti. Radi se o heteroseksualnoj promiskuitetnoj osobi kod koje se nije točno znalo porijeklo HIV infekcije (je li autohtona ili importirana). Navedenom muškarcu HIV bolest bila je otkrivena 2001. godine na Odjelu za zarazne bolesti KB Split, te je bio upućen

JAVNO ZDRAVSTVO

U Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (NZJZ SDŽ) vodila sam ambulantu za AIDS od 1986. do umirovljenja 2011. godine. Poznato je, da je HIV/AIDS složena bolest i predstavlja značajni medicinski i javnozdravstveni, ali i socijalno-ekonomski problem. Za liječnika je rad u ambulanti za HIV infekciju posebno težak, naročito u trenutku kada se pacijentu mora priopćiti da boluje od teške i neizlječive bolesti. Kroz moj rad u Ambulanti susretala sam se s raznim slučajevima. Posebno mi se dojmio jedan događaj kojeg se i danas sjećam.

Jednoga dana u srpnju 2003. godine u Ambulantu je usplahireno ušla djevojka i upitala može li sa mnom povjerljivo razgovarati. Odmah je priznala kako je HIV pozitivna i kako zna osobu od koje se zarazila HIV-om.

19

20

Referalnom centru za AIDS u Zagrebu, gdje mu je ordinirana antivirusna terapija, ali lijekove nije uzimao. Pretpostavljalo se kako je HIV-om zarazio tri osobe.

U više navrata kao epidemiolog u Ambulanti za AIDS pokušavala sam stupiti u kontakt s njim i razgovarati, ali je on to uvijek odbijao. Poznato je da se prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 73/09) moraju provoditi posebne mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, a članak 13. navodi da zdravstvene organizacije radi ranog otkrivanja izvora zaraze i načina njenog prenošenja obavljaju epidemiološko ispitivanje (anketiranje).

Sukladno tome epidemiolog mora obaviti epidemiološko ispitivanje putova prenošenja zaraze, pa prema tome obavijestiti i spolne partnere zaražene osobe u slučaju da zaraženi to odbija učiniti. Dakle, najbolje je savjetovanjem uvjeriti zaraženu osobu da o svom HIV statusu sama kaže svom partneru. Nažalost, kod ovog bolesnika nije se moglo izvršiti savjetovanje jer je odbijao svaki razgovor, negirao je samom sebi priznati istinu, nije uzimao lijekove, a niti upoznavao svoje partnere o HIV statusu.

Njegovo neodgovorno ponašanje dovelo je liječnike u Splitu u nezavidnu situaciju. Bio im je poznat identitet zaražene osobe, činjenica da je HIV-om zarazio tri žene, ali protiv toga nisu mogli ništa poduzeti.

JAVNO ZDRAVSTVO

Pravosudni dio ovog slučaja Nakon što se slučaj otkrio u javnosti u studenom 2004. godine putem javnih medija, policija je provela istragu u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom te provjerila dokumentaciju izuzetu u studenome 2004. godine od NZJZ SDŽ-a, Odjela za zarazne bolesti KB-a Split, te Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu.

Do zdravstvene dokumentacije policija je došla tek uz sudski nalog, jer su odgovorne osobe u ovim zdravstvenim ustanovama, pozivajući se na tajnost liječničke dokumentacije, odbijali istu predati.

Pri tome su se pozivali i na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije za anonimnost oboljelih od AIDS-a, a reagirala je i Udruga za oboljele od HIV-a. Prijava se po službenoj dužnosti pokreće na temelju prijedloga oštećene osobe, osim ako kazneno djelo nije počinjeno na štetu maloljetne osobe.

Prenošenje HIV-a kao kazneno djelo odnosi se na dio vezan uz namjeran prijenos zaraze u spolnom odnosu. Epidemiološko iskustvo govori da je takva postavka teško primjenjiva za bilo koju zaraznu bolest, a osobito za spolne zarazne bolesti, koje, osim u slučajevima silovanja (sami po sebi kaznena djela), znače voljno sudjelovanje sudionika i stoga nejasnu podjelu odgovornosti. Također je teško razlučiti radi li se o namjernom ili nenamjernom činu zaražavanja druge osobe. Stoga je pitanje „namjernog zaražavanja“ vrlo osjetljivo i složeno te se mora riješiti tako da se nanese najmanja šteta svim sudionicama. Namjerno prenošenje spolne bolesti je kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje za počinitelja povlači odgovarajuće sankcije. Dakle, da bi se zaražavanje spolnom bolešću moglo proglasiti kaznenim djelom, mora se utvrditi da je zaražena osoba u vrijeme zaražavanja druge osobe znala da je zaražena spolnom bolešću. Također mora biti svjesna da poduzetom radnjom može prenijeti spolnu bolest, a žrtva treba dokazati da u to vrijeme još nije bila zaražena.

Međutim, kako u ovom slučaju niti jedna oštećena osoba nije htjela pokrenuti kazneni postupak protiv osumnjičenika, to je zaustavljen kazneni progon. Zna se da bi ugrožavanje povjerljivosti i privatnosti osoba koje su zaražene HIV-om moglo izazvati velike i nesagledive posljedice oštećenim osobama, kao što su stigmatizacija, gubitak socijalnih kontakata, pa i problemi zapošljavanja.

I ovaj slučaj HIV-a nas uči koliko je važno raditi na prevenciji ove bolesti, a to je znanje o rizicima i načinima zaštite te informiranje javnosti, posebice mladih o HIV/AIDS-u ali i o ostalim spolno prenosivim bolestima. Naglasak kampanje SZO-a za 2014. godinu je na poboljšanju svih mjera prevencije i liječenja HIV/AIDS-a, uz slogan „Close the gap“ (Popunite prazninu) što znači unapređenje mjera zaštite u raznim područjima ljudskog djelovanja (znanje, edukacija, liječenje….). Naša nacionalna javnozdravstvena kampanja „Znanje pobjeđuje“ ima ovogodišnju poruku „Popunite praznine u svom znanju“.

Ebolska virusna bolest Epidemija ebolske virusne bolesti u Zapadnoj Africi započela je u prosincu 2013. godine, kada je u Gvineji, blizu granice s Liberijom i Sierra Leoneom, zabilježen prvi slučaj obolijevanja. Od početka epidemije do 23. studenog 2014. godine Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je zabilježila 15.935 slučajeva obolijevanja od ebolske virusne bolesti u osam država: Gvineji, Liberiji, Maliju, Sierra Leoneu, Španjolskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Nigeriji i Senegalu. Umrlo je 5.689 zaraženih osoba i SZO procjenjuje kako je prosječno smrtnost u ovoj epidemiji oko 55%, dok u Gvineji doseže do 75%.

Mali je posljednja u nizu država zahvaćenih epidemijom. Prva oboljela osoba je otkrivena krajem listopada 2014. godine, bolest je importirana iz Gvineje i do sada je utvrđeno osam oboljelih osoba od kojih je šest umrlo.

Krajem kolovoza 2014. godine proglašena je epidemija ebolske virusne bolesti i u Demokratskoj Republici Kongo. Ovo su dvije odvojene epidemije, tj. ne potječu od istog indeksnog slučaja. U DR Kongu je do 11. studenog 2014. godine zabilježeno 66 slučajeva obolijevanja, od kojih je 49 osoba umrlo. Novooboljelih više nema, zadnja oboljela osoba je otpuštena iz bolnice 41 dan prije posljednjeg izvješća SZO, a završeni su i zdravstveni nadzori nad kontaktima oboljelih. Država može proglasiti kraj epidemije ako se protekom 42 dana od otpusta iz bolnice zadnje oboljele osobe ne pojavi novi slučaj obolijevanja. Do sada su to učinili Senegal (17. listopada 2014.), Nigerija (19. listopada 2014.) i DR Kongo (20. studenog 2014.).

To ne znači i ukidanje mjera opreza u slučaju pojave novooboljelih od ebolske virusne bolesti, jer u okolnim državama epidemija još traje.

Povijest Ebolska virusna bolest ili ebolska hemoragijska vrućica, kako se prije nazivala, nije nova bolest u Africi. Od 1976. godine, kada je prvi put opisana

Virusna porodica Filoviridae Virusi roda Ebolavirus, u koje se ubrajaju uzročnici ebolske virusne bolesti, svrstavaju se u porodicu Filoviridae zbog svog nitastog oblika (latinski filum = nit).

Virusnu porodicu Filoviridae inače čine tri virusna roda, Marburgvirus, Ebolavirus i Cuevavirus kojima je zajedničko sadržavanje negativne jednolančane RNA i već spomenuti nitasti oblik virusne čestice – viriona. Ovi virusi pripadaju patogenima s biosigurnosnom razinom 4, pa se preporučuju maksimalne sigurnosne mjere za sprječavanje širenja infekcije, kako u radu s bolesnicima, tako i u laboratorijskom radu s bolesničkim materijalom.

Jedina poznata vrsta roda Marburgvirus, Marburg marburgvirus, okrivena je kao uzročnik prilikom laboratorijske infekcije koja je 1967. godine izbila među laboratorijskom radnicima u Marburgu u Njemačkoj. Izvor epidemije su bili uvezeni zaraženi afrički zeleni majmuni, koji su se koristili za izradu staničnih kultura u proizvodnji cjepiva.

Od hemoragijske vrućice je tada oboljela 31 osoba uz smrtnost od 23%. Nakon otkrića virusa, opisano je svega nekoliko pojava ovog virusa, pretežno kod ljudi koji su posjećivali ruralna područja Afrike, a nijednom nije došlo do prijenosa bolesti na ljude u većem opsegu. Neki od posljednjih zabilježenih slučajeva dogodili su se 2007. godine kada su oboljela četvorica rudara iz rudnika Kitaka u južnoj Ugandi s jednim smrtnim ishodom, 2008. godine kada je oboljelo dvoje turista koji su posjetili spilju Python Cave pedesetak kilometara udaljenu od rudnika Kitaka (jedan smrtni ishod), te 2012. godine 15 oboljelih i četiri umrla u gradu Ibanda u Ugandi, dvadesetak kilometara od rudnika Kitaka.

U rudniku i u spilji živjela je kolonija od preko pedeset tisuća jedinki egipatskog plodojedog šišmiša (Rousettus aegyptiacus), u čijem je tkivu pronađen Marburg marburgvirus i koji se smatraju odgovornim za prijenos bolesti.

Vesna Barišić, dr. med.,

spec. epidemiologije, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ SDŽ Prim. dr. sc.

Zvonimir Barišić, dr. med.,

spec. med. mikrobiologije s parasitologijom, Služba za medicinsku mikrobiologiju i parasitologiju NZJZ SDŽ

JAVNO ZDRAVSTVO

U Europi i SAD-u su od sada liječene 22 osobe koje su zaražene u Zapadnoj Africi i dopremljene na liječenje u matične države. Od njih je četvoro umrlo, a troje zdravstvenih djelatnika koji su sudjelovali u njihovom liječenju su se zarazili i, na sreću, uspješno oporavili. Upravo je jedna od karakteristika ove epidemije veliki broj zdravstvenih djelatnika u Zapadnoj Africi koji su pružajući pomoć oboljelima zaraženi i umrli.

u Sudanu i DR Kongo (u području oko rijeke Ebole), registrirane su 24 epidemije u raznim državama Afrike. Epidemijama su bile zahvaćene Gabon, Kongo, DR Kongo, Južni Sudan, Uganda i Južnoafrička Republika i ovo je prvi put da se epidemija pojavljuje u Gvineji. Prijašnje epidemije su uglavnom zahvaćale izolirana seoska područja, dok se ova pojavila u napučenim urbanim središtima, što joj olakšava širenje.

21

22

Posljednji otkriveni rod porodice Filoviridae (2012. godine) je rod Cuevavirus, s jedinim predstavnikom, vrstom Lloviu cuevavirus koji je dobio ime po spilji Cueva de Lloviu u Španjolskoj gdje je virus izoliran kod šišmiša dugokrilog pršnjaka (Miniopterus schreibersii) tijekom enzootije.

Rod Ebolavirus čine pet vrsta, Zaire ebolavirus, Reston ebolavirus, Sudan ebolavirus, Taï Forest ebolavirus i Bundibugyo ebolavirus. Zaire ebolavirus je odgovoran za prvu epidemiju koja je nastala 1976. godine u gradu Yambuku u Demokratskoj Republici Kongo. Ebola je naziv rijeke u blizini koje je bolest bila prvi put prepoznata. Ovaj virus je odgovoran i za sadašnju epidemiju. Sudan ebolavirus je također otkriven 1976. g. prilikom epidemije u gradu Nzara u Južnom Sudanu. Taï Forest ebolavirus, koji se nekad nazivao i Côte d’Ivoire ebolavirus otkriven je 1994. g. u Obali Bjelokosti gdje je uzrokovao bolest i veliki pomor među majmunima. Oboljela je znanstvenica etolog koja je proučavala majmune, prevezena je na liječenje u Švicarsku i potpuno se oporavila.

To je ujedno i jedini opisani slučaj bolesti čovjeka uzrokovanim ovim virusom. Bundibugyo ebolavirus je prvi put opažen tijekom epidemije 2007. g. u okrugu Bundibugyo u Ugandi. Reston ebolavirus uzrokuje bolest samo kod majmuna, a epizootija je zapažena kod uvezenih javanskih makaki majmuna (Macaca fascicularis) u američkom gradu Restonu 1989. g. Zaraženi majmuni su uvezeni s Filipina i ovo je jedini virus čiji rezervoar je isključivo u Aziji, za razliku od ostalih ebolskih virusa. Nije zabilježen prijenos bolesti na čovjeka. U posljednje vrijeme je zamijećena pojava ovog virusa kod svinja.

JAVNO ZDRAVSTVO

Ebolski virus – građa viriona Virion ebolskog virusa je štapićast, često savijen u obliku broja šest, promjera 80 nm i dužine do 1400 nm i zato su među najvećim virusima. Ebolski virusi se ubrajaju u ovijene viruse jer posjeduju virusnu ovojnicu koja potječe od citoplazmatske membrane ljudske stanice u kojoj su se virusi umnožavali. Bjelančevine ebolskog virusa su kodirane genomom virusa i ima ih sedam. Na površini viriona se nalazi glikoprotein GP u obliku šiljaka dužine 10 nm, pomoću kojega se virus povezuje s ljudskom stanicom koju napada, što je važno za patogenost virusa. Osim glikoproteina koji se nalazi uklopljen s vanjske strane virusne ovojnice, ebolski virus proizvodi i topivi glikoprotein (sGP) koji se kod infekcije može naći i u krvi bolesnika i ima ulogu u patofiziološkim događajima tijekom bolesti. Ispod virusne ovojnice nalazi se matriksna bjelančevina (VP40) koja ima spiralnu strukturu i povezana je s njom i održava strukturni integritet.

Bjelančevina VP40 ima ulogu kod pupanja virusa iz zaražene stanice. Nukleokapsida viriona smještena je centralno i ima spiralnu strukturu. Građena je pretežno od nukleoproteina (bjelančevine NP) za koju je vezana RNA virusa. Promjer spiralne strukture nukleokapside je oko 50 nm i ona također posjeduje središnji kanal širine 20 nm. RNA ebolskog virusa je jednolančana, sadrži sedam gena i duga je oko 19.000 nukleotida. Nukleokapsidu sačinjava još i bjelančevina VP24, koja osim strukturne uloge ima još i funkciju interferonskog antagonista. Na jednom kraju filamentozne nukleokapside nalaze se još i RNA-ovisna RNA-polimeraza (bjelančevina L), kao i manje bjelančevine VP30 i VP35 koje imaju ulogu u umnožavanju RNA. Bjelančevine nukleokapside (NP, L, VP24, VP35 i VP 30) imaju dvojnu ulogu, to su dijelovi strukture, a također kataliziraju umnožavanje i transkripciju genoma.

Epidemiologija ebolske virusne bolesti Smatra se da je prirodni domaćin ebolskog virusa voćni šišmiš iz obitelji Pteropodidae, te druge divlje životinje koje žive u tropskim šumama Afrike. Čovjek se zarazi direktnim kontaktom s krvlju, organima i tjelesnim tekućinama zaraženih, živih ili uginulih, divljih životinja, npr. majmuna, antilopa i šišmiša, te konzumacijom termički nedovoljno obrađenog mesa divljih životinja. Pretpostavlja se da se tako zarazila i prva osoba u ovoj epidemiji.

Glavni način prijenosa sa čovjeka na čovjeka je direktni kontakt s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama (npr. slina, mokraća, povraćeni sadržaj) zaraženih osoba, bilo živih ili umrlih. Čovjek nije zarazan dok se ne pojave simptomi bolesti, a i u prodromalnoj fazi (febrilitet) rizik prijenosa bolesti je nizak. Zaražene osobe ostaju zarazne sve dok je virus prisutan u krvi i tjelesnim tekućinama uključujući sjemenu tekućinu (do 3 mjeseca nakon ozdravljenja), urin i majčino mlijeko. Pogrebni obredi kod kojih ožalošćeni dolaze u direktni kontakt s tijelom pokojnika, kao što je slučaj diljem Afrike, imaju značajan utjecaj na širenje epidemije.

Ebolskim virusom se također moguće zaraziti putem predmeta ako su svježe kontaminirani krvlju i tjelesnim tekućinama bolesnika . Bolest se ne prenosi ni zrakom niti hranom, osim mesom zaraženih divljih životinja.

Rizik zaraze prema tipu kontakta s oboljelim: Kontakt niskog rizika - uobičajeni socijalni ili fizički kontakt s oboljelim od ebolske virusne bolesti koji ima povišenu tjelesnu temperaturu ali se može brinuti o sebi, npr. sjedenje u istoj prostoriji ili sredstvu javnog prijevoza, uključujući zrakoplov; poslovi na recepciji; bliski kontakt licem u lice ili fizički kontakt s oboljelim koji ne kašlje i

ne povraća; kućni kontakt; kontakt u razredu ili na radnom mjestu.

Kontakt visokog rizika - bliski kontakt (unutar 1 m) bez adekvatne osobne zaštitne opreme (uključujući zaštitu za oči) sa oboljelim koji kašlje, povraća, krvari ili ima proljev; nezaštićeni spolni odnos s osobom koja je unutar 3 mjeseca prije preboljela ebolsku virusnu bolest; direktan kontakt s materijalom kontaminiranim izlučevinama bolesnika; perkutana ozljeda (npr. iglom) ili ekspozicija sluznica tjelesnim tekućinama, tkivima ili kliničkim uzorcima oboljelog; direktni kontakt s tijelom pokojnika, bez korištenja adekvatne zaštitne opreme; direktni kontakt s živim ili uginulim divljim životinjama iz zahvaćenog područja.

Ebolski virus je osjetljiv je na uobičajene detergente i dezinficijense (natrij hipoklorit, fenolni dezinficijensi, metilni alkohol, eter, 2%-tni glutaraldehid, beta-propiolakton, formaldehid i detergentne dezinficijense poput natrijlaurilsulfata). Virus se inaktivira izlaganjem temperaturi od 60°C kroz 30-60 minuta ili prokuhavanjem u trajanju od 5 minuta. Zadržava virulentnost u tekućem ili osušenom materijalu nekoliko (pretpostavlja se do 6) dana pri sobnoj temperaturi i temperaturi od 4°C, a neograničeno vrijeme na temperaturi od -70°C ili u liofiliziranom obliku.

Patofiziologija infekcije ebolskim virusom

23

Bolest počinje naglo, obično od 8. do 10. dana nakon izlaganja virusu, mada se inkubacija kreće od 2 do 21 dan. Prvi simptomi su vrućica, slabosti, gubitak apetita, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu i mišićima, glavobolja i drugi nespecifični simptomi. Bolest je diferencijalno dijagnostički teško razlikovati od malarije, trbušnog tifusa i bakterijskog meningitisa. Od 5. do 7. dana se može razviti difuzni eritematozni makulopapularni osip, koji obično zahvaća lice, vrat, trup i ruke. Nakon početnih nespecifičnih simptoma oko petog dana bolesti se pojavljuje obilan vodenasti proljev, mučnina, povraćanje i bol u trbuhu. U kasnijoj fazi može doći do teških unutarnjih i vanjskih krvarenja, te zatajenja više organa istodobno.

Bolesnici sa smrtonosnim oblikom bolesti obično razviju težu kliničku sliku rano u tijeku bolesti i umiru uslijed komplikacija između šestog i šesnaestog dana bolesti. U blažoj kliničkoj slici bolesnici budu febrilni nekoliko dana, a poboljšanje nastupa između šestog i jedanaestog dana. Oporavak je uvijek dugotrajan, a kod nekih ostaju kronične komplikacije, kao poteškoće s lokomotornim sustavom i vidom.

Najčešći simptomi u ovoj epidemiji su visoka tjelesna temperatura i slabost. U gotovo 50% slučajeva febrilitet i slabost su bili praćeni proljevom, mučninom i povraćanjem. Učestalost krvarenja u hospitaliziranih bolesnika kretala se od 2% do 51%.

Slučajevi oboljevanja se klasificiraju kao potvrđeni, vjerojatni i mogući ovisno o slijedećim kriterijima: Mogući: umrli ili oboljeli, koji su imali ili imaju vrućicu i kontakt s potvrđenim, vjerojatnim i mogućim slučajem bolesti ili kontakt s mrtvom ili živom životinjom ili kontakt s osobom koja je uz vrućicu imala barem tri od slijedećih simptoma: glavobolju, povraćanje, anoreksiju, proljev, letargiju, bol u trbuhu, bol u mišićima ili zglobovima, teškoće gutanja, teškoće disanja ili štucavicu; ili bilo koja osoba s neobjašnjivim krvarenjem ili naglom, nerazjašnjenom smrću; Vjerojatni: svaki sumnjivi slučaj obolijevanja kojeg je pregledao liječnik ili svaka osoba koja je umrla pod sumnjom na ebolsku virusnu bolest i koja je bila u direktnom kontaktu s potvrđenim slučajem bolesti, ali kod koje dijagnoza nije laboratorijski potvrđena;

JAVNO ZDRAVSTVO

Ebolski virus se, poput ostalih virusa roda Filoviridae uspješno umnožava u različitim vrstama stanica kao što su monociti, makrofagi, dendritične stanice, endotelne stanice i jetrene stanice. Nakon infekcije, imunološke stanice prenose virus u područne limfne čvorove u kojima se virusi dodatno umnožavaju i ulaze u krvotok. Ovo dovodi i do smanjenja broja limfocita u krvi što dodatno slabi imuni odgovor. Pojava topivog glikoproteina u krvi (sGP) inhibira početnu aktivaciju neutrofila što omogućava virusu napad na imunološki sustav.

Endotelne stanice postaju zaražene treći dan nakon ekspozicije virusu, što dovodi do oštećenja krvnih žila, krvarenja, pojave edema i razvoja hipovolemijskog šoka. Oštećenja jetre dovode do poremećaja koagulacije koja se često nalaze kod ebolske virusne bolesti. Prisustvo virusnih čestica i oštećenje stanica domaćina dovodi do otpuštanja medijatora upale kao što su TNF-α, IL-6 i IL-8. Ebolski virus također posjeduje strukturne bjelančevine VP24 i VP 35 koje imaju funkciju antagonista interferona, što virusu omogućava brzo širenje tijelom domaćina.

Simptomi bolesti

24

Potvrđeni: vjerojatni ili mogući slučaj bolesti se klasificira kao potvrđeni kada se u kliničkom uzorku laboratorijski utvrdi ebolski virus.

Laboratorijska dijagnostika Za laboratorijsko dokazivanje ebolskog virusa koriste se testovi detekcije virusne RNA (lančana reakcija polimeraze u stvarnom vremenu) RT-PCR i/ili detekcije virusnog antigena i/ili detekcije specifičnih IgM antitijela. Test kojeg SZO preporučuje za ranu dijagnostiku potvrđenih, vjerojatnih i mogućih slučajeva bolesti je RT-PCR. Laboratorijsko dokazivanje ebolske virusne bolesti moguće je samo u specijaliziranim mikrobiološkim laboratorijima, s obzirom da ebolski virus pripada patogenima s biosigurnosnom razinom 4.

Najpoželjnije je uzorak za dijagnostiku uzeti kad se pojave simptomi bolesti koji odgovaraju ebolskoj virusnoj bolesti. Ako se test obavi prije proteka 3 dana od pojave prvih simptoma, a rezultat se pokaže negativnim, potrebno je testiranje ponoviti tako da se novi uzorak uzme barem 48 sati nakon prvog.

Potvrdna dijagnostika se obvezno radi u WHO referentnom laboratoriju. U Europi se takvi laboratoriji nalaze u Njemačkoj i Francuskoj.

Liječenje

JAVNO ZDRAVSTVO

Nema službeno odobrenog lijeka, a ni cjepiva protiv ebolske virusne bolesti. Brojni lijekovi i cjepiva su u fazi istraživanja, ali ni za jedan ne postoje potpuni podaci o učinovitosti i sigurnosti u primjeni.

Terapija je isključivo usmjerena na sprječavanje komplikacija kao što su hipovolemija, elektrolitni disbalans, hipoksija, krvarenje, septički šok, multiorgansko zatajenje i DIK. U liječenju se primjenjuju nadoknada tekućine i elektrolita, oksigenacija, analgetici (ne treba davati lijekove koji utječu na funkciju trombocita, niti intramuskularne injekcije), transfuzija pune krvi i plazme, te antibiotici radi sprječavanja sekundarnih bakterijskih infekcija. Na ishod bolesti utječe vrijeme primjene suportivnih mjera, te bolesnikov imunološki odgovor. Izliječene osobe razviju antitijela koja traju barem desetak godina, vjerojatno i dulje. Još nema podataka zadržava li izliječena osoba doživotni imunitet i može li oboljeti od bolesti izazvane drugom vrstom ebolskog virusa.

Rizik širenja u EU Prema procjeni ECDC-a rizik širenja ebolske virusne bolesti iz Zapadne Afrike u Europu je

nizak. Postoji mogućnost da sve više državljana EU, koji će sudjelovati u suzbijanju epidemije, bude dopremljeno na liječenje u matične države.

Procjenjuje se da je i u tom slučaju rizik širenja ebolske virusne bolesti nizak zahvaljujući mjerama predostrožnosti pri transportu takvih bolesnika i vrlo visokim standardima kontrole zaraznih bolesti u Europi.

Moguća je pojava sporadičnih importiranih slučajeva, kao i da prije dijagnosticiranja, u ranoj fazi bolesti, dođe do zaraze bliskih kontakata oboljelih.

Međutim, procjenjuje se da su mogućnosti zdravstvenih sustava u zemljama EU dovoljne da ranom detekcijom oboljelih među kontaktima prekinu daljnje širenje bolesti.

Rizik obolijevanja tijekom boravka u zaraženom području je nizak kada su u pitanju uobičajeni kontakti na javnim mjestima, s osobama koje ne izgledaju bolesno. Neophodno se strogo pridržavati osnovnih mjera opreza, kao što su izbjegavanje izravnog kontakta s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih osoba, bilo živih ili preminulih; izbjegavati nezaštićene spolne odnose s nepoznatim osobama; izbjegavati bliski kontakt s divljim životinjama (živim ili uginulim) i mjesta na kojima su naseljeni šišmiši kao što su špilje, skloništa ili rudnici i ne jesti meso divljih životinja. Rizik obolijevanja je povećan ako putnici imaju kontakt sa zdravstvenim ustanovama u tim zemljama.

Postupak s putnicima iz zemalja u kojima ima ebolske virusne bolesti Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti zdravstveni nadzor se provodi nad osobama koje ne pokazuju simptome bolesti, a u Republiku Hrvatsku dolaze iz država u kojima postoji malarija, kolera, virusne hemoragijske groznice ili druge bolesti određene međunarodnim ugovorom kojeg je Republika Hrvatska stranka. Cilj zdravstvenog nadzora je na vrijeme otkriti možebitni razvoj bolesti.

Na temelju pismenog rješenja i telefonske obavijesti graničnog sanitarnog inspektora epidemiolog provodi zdravstveni nadzor nad putnikom koji ne pokazuje simptome bolesti, a dolazi iz područja gdje postoji rizik od ebolske virusne bolesti. Na temelju prikupljenih podataka o vjerojatnosti zaražavanja, epidemiolog će procijenit je li primjeren pasivan nadzor, aktivan nadzor ili aktivan nadzor u karanteni.

Vrsta nadzora prema procjenjenom riziku zaraze uslijed kontakta s oboljelim:

Pasivni nadzor – primjenjuje se kod osobe koja nije imala kontakte s bolesnim ili umrlim ljudima ili životinjama, nije jela meso divljači ili rukovala s mesom divljači, nije ulazila u špilje sa šišmišima, nije boravila u zdravstvenoj ustanovi i nije imala nezaštićene spolne odnose s lokalnim stanovnicima. Nadzor traje 21 dan, a osoba se javi epidemiologu samo u slučaju pojave simptoma zarazne bolesti, a ako je cijelo vrijeme trajanja zdravstvenog nadzora ostala zdrava samo na kraju tog razdoblja se javi telefonom i kaže da nije imala zdravstvenih problema. Procijenjeni rizik je zanemariv.

Aktivni nadzor – primjenjuje se kod osobe koja je bila u kontaktu s bolesnim ili umrlim osobama i životinjama uz pridržavanje mjerama zaštite od infekcije, koja je boravila u špiljama sa šišmišima, pripremala i jela meso divljači i/ ili imala nezaštićene spolne odnose s lokalnim stanovnicima. Nadzor traje 21 dan, a osoba dva puta dnevno mjeri temperaturu i u svakodnevnom je kontaktu s epidemiologom do isteka nadzora.

Procijenjeni rizik je nizak ili umjeren.

Aktivan nadzor u karanteni – primjenjuje se kod osobe koja je imala ubodni incident u kontaktu s osobama oboljelim ili umrlima od ebolske virusne bolesti, koja je imala mukokutani kontakt s izlučevinama bolesnika ili umrle osobe, bila izložena virusu bez zaštite tijekom postupaka kojima se stvara aerosol od pacijentovih izlučevina i /ili imala nezaštićeni spolni odnos s osobom koja je unutar 3 mjeseca prije toga preboljela ebolsku virusnu bolest. Nadzor traje 21 dan, a uključuje svakodnevno mjerenje temperature u izolaciji, u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu. Procijenjeni rizik zaražavanja je visok.

Ako tijekom zdravstvenog nadzora putnik razvije simptome bolesti, epidemiolog će, uz konzultaciju s infektologom Klinike za zarazne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” i HMP, organizirati prijevoz bolesnika u Kliniku, te će izvršiti epidemiološku obradu kontakata oboljelog.

Kada policija uhiti osobu koja je doputovala iz zemlje u kojoj postoji rizik od zaražavanja ebolskim virusom (nezakoniti migranti, tražitelji azila, azilanti, stranci pod privremenom zaštitom i stranci pod supsidijarnom zaštitom) treba pozvati epidemiologa radi epidemiološke obrade

25

Ako se u zdravstvenoj ustanovi (ordinaciji u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili bolnici) pojavi osoba koja je boravila u području gdje postoji rizik zaražavanja ebolskim virusom i ima simptome zarazne bolesti, uz hitno organiziranje transporta u Kliniku „Fran Mihaljević“, potrebno je odmah obavijestiti epidemiologa koji će izvršiti epidemiološku obradu svih kontakata i odrediti vrstu zdravstvenog nadzora.

U Splitsko-dalmatinskoj županiji od 15. kolovoza 2014. godine 16 osoba je bilo pod zdravstvenim nadzorom radi ebolske virusne bolesti. Svima je bio određen pasivan nadzor koji je kod svih završen bez pojave simptoma bolesti. Svi nadzirani su bili muškarci, a najčešće se radilo o osobama koje su doputovale iz Nigerije.

Umjesto zaključka Najviše pogođene epidemijom su Gvineja, Sierra Leone i Liberija. Kao primjer, SZO navodi kako se u periodu od sedam dana broj oboljelih u tim državama povećao za 780, a broj umrlih za 269. U posljednje vrijeme broj novooboljelih u Liberiji lagano opada, u Gvineji je stabilan, ali se i dalje povećava u Sierra Leoneu. To su države s gotovo nepostojećim zdravstvenim sustavima, bez ljudskih i infrastrukturnih resursa (Liberija ima prosječno 0,1, Sierra Leone 0,2, dok Hrvatska ima oko 26 liječnika na 10.000 stanovnika), te dugim razdobljem sukoba i nestabilnosti, koje je prethodilo epidemiji. Epidemija ebolske virusne bolesti ima status globalne prijetnje. S jedne strane ulažu se napori u istraživanje učinkovitosti lijekova i razvoju cjepiva, no za to treba puno vremena.

Uspjeh Nigerije i Senegala u zaustavljanju epidemije naglašava kritičnu važnost stabilnog političkog vodstva, ranog otkrivanja i izolacije novih slučajeva među kontaktima oboljelih, kampanje osvješćivanja javnosti i snažne potpore partnerskih organizacija, kao što su SZO, CDC, UNICEF, MSF i sl. Novčana pomoć i pomoć u ljudstvu je usmjerena na gradnju i opremanje bolnica i edukaciju zdravstvenih radnika, s ciljem da što više oboljelih bude smješteno u izolaciji u bolnici,

JAVNO ZDRAVSTVO

Ako putnik prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku pokazuje simptome akutne zarazne bolesti, odmah treba biti transportiran u Kliniku, a ostali putnici i osoblje prijevoznog sredstva (zrakoplov i sl.) se upućuju epidemiologu na epidemiološku obradu i određivanje vrste zdravstvenog nadzora.

i procjene rizika zaraze. Ako osoba ima simptome zarazne bolesti, organizirat će se prijevoz bolesnika u Kliniku „Dr. Fran Mihaljević“, te izvršiti epidemiološka obrada svih kontakata oboljelog radi određivanja vrste zdravstvenog nadzora. Ako osoba nema simptome zarazne bolesti izvršit će se epidemiološka obrada i procjena izloženosti ebolskom virusu. Ako bude propisano provođenje pasivnog ili aktivnog nadzora, isto će biti provedeno u u prihvatilištu, dok se za provođenje aktivnog nadzora u karanteni osobu ili osobe treba transportirati u Kliniku „Fran Mihaljević“.

JAVNO ZDRAVSTVO

26

da što više umrlih bude pokopano na siguran i dostojanstven način, te na edukaciju stanovništva o načinu zaraze i širenja bolesti. S obzirom na način širenja ove epidemije, međunarodne organizacije dodatno ulažu novac i ljudstvo (npr. osnivanje UN

Mission for Ebola Emergency Response u Gani) da pomognu i državama koje graniče s Gvinejom, Sierra Leoneom i Liberijom da spremno reagiraju na pojavu oboljelih na svom teritoriju, kao što su to učinile Nigerija i Senegal.

Literatura 1. WHO, Ebola response roadmap - Situation report 10 December 2014, dostupno na adresi http://www.who.int/csr/disease/ebola/ situation-reports/en/ 2. WHO, Ebola response roadmap – Situation report 19 November 2014, dostupno na adresi http://apps.who.int/iris/ bitstream/10665/144032/1/roadmapsitrep_19Nov14_eng.pdf?ua=1 3. WHO declares end of Ebola outbreak in the Democratic Republic of Congo 21 November 2014, dostupno na adresi http://www.who.int/ mediacentre/news/statements/2014/drc-ends-ebola/en/ 4. WHO congratulates Spain on ending Ebola transmission, dostupno na adresi http://www.who.int/mediacentre/news/statements/2014/ spain-ends-ebola/en/ 5. Epidemiological update: Outbreak of Ebola virus disease in West Africa 28 Nov 2014, dostupno na adresi http://www.ecdc.europa.eu/ en/press/news/_layouts/forms/News_DispForm.aspx?List=8db7286c-fe2d-476c-9133-18ff4cb1b568&ID=1127 6. Ebola virus disease, dostupno na adresi http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs103/en/ 7. Standardni operativni postupak s legalnim i ilegalnim putnicima iz zemalja u kojima ima ebole, Ministarstvo zdravlja Republike

Hrvatske, Zagreb, 27. kolovoza 2014.

8. Chippaux JP. Outbreaks of Ebola virus disease in Africa: the beginnings of a tragic saga. J Venom Anim Toxins Incl Trop Dis. 2014;20:44.

9. Manicassamy B1, Rong L. Expression of Ebolavirus glycoprotein on the target cells enhances viral entry. Virol J. 2009;6:75.

10. Parkes-Ratanshi R, Ssekabira U, Crozier I. Ebola in West Africa: be aware and prepare. Intensive Care Med. 2014;40(11):1742-5.

Zdravstveno stanje stanovnika starije dobi Splitsko-dalmatinske županije Porast udjela starog stanovništva jedno je od glavnih obilježja suvremenog demografskog kretanja u razvijenim zemljama, a zbog niskog nataliteta i prirodnog smanjenja stanovništva s više umrlih nego rođenih te produženog životnog vijeka očekuje se daljnji porast starog stanovništva.

Posljednjih desetljeća i u Hrvatskoj se bilježe isti demografski procesi, koji hrvatsko stanovništvo stavljaju u skupinu vrlo starog stanovništva (17,70% stanovnika u dobi 65 i više godina, Popis 2011.).

Italija 20,3%; Grčka 19,2%; Portugal 19,1%; Švedska 18,5%; Bugarska 18,5%; Latvija 18,4%; Litva 17,9%; Austrija 17,8%; Hrvatska 17,7% i Finska 17,5 % (Nejašmić I, Toskić A, 2013.)

Usporedba s europskim zemljama pokazuje da Hrvatska spada među zemlje s najstarijom populacijom. U skupini je od deset europskih zemalja s najvećim udjelom starijih od 65 i više godina u ukupnom stanovništvu: Njemačka 20,6%;

Prema Popisu 2011. udio stanovnika u dobi 65 i više godina od 16,59% (75.451 stanovnika) u ukupnom stanovništvu (454.798 stanovnika) svrstava Splitsko-dalmatinsku županiju na „povoljno“ treće mjesto među hrvatskim županijama (slika 1.).

Splitsko-dalmatinska županija je druga po ukupnom broju stanovnika među županijama Hrvatske i suočava se sa sličnim demografskim procesima. Svi demografski pokazatelji starosti stanovništva pokazuju da stanovništvo Županije sve više stari.

27

Prof. dr. sc. prim.

Mladen Smoljanović, dr. med.,

spec. epidemiologije, Inga Vučica, dr. med.,

univ. mag. sanit. publ., spec. javnog zdravstva, Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

Slika 1. Broj stanovnika u dobi 65+ i ukupan broj stanovnika Splitsko-dalmatinske županije, Popisi 1971.- 2011.

Kritična vrijednost ovog indeksa kada se smatra da je otpočelo starenje je 40,0.

Indeks starenja se prema rezultatima Popisa 1971.-2011. povećao s 41,2 na 102,3. Ovaj pokazatelj je za Splitsko-dalmatinsku županiju prema posljednjem Popisu 2011. više nego dvostruko veći od njegove teorijske kritične vrijednosti, odnosno prema Popisu iz 2011. pokazao je da je pređena granična vrijednost od 100 koja pokazuje da na svakog starijeg stanovnika Županije dolazi jedan mladi (slika 3.). Narednih godina očekuje se još

JAVNO ZDRAVSTVO

Na ostarjelost stanovništva naše Županije ukazuje i kretanje prosječne životne dobi njezinih stanovnika (srednje godine života cjelokupnog stanovništva), koja je porasla s 32,5 godina 1971. godine na 40,8 godina u 2011. godini (prihvaćena kritična vrijednost koja označava početak procesa starenja je dostignuta vrijednost prosječne životne dobi od 30 godina) (slika 2.) Važan analitički pokazatelj procesa starenja je i indeks starenja, koji se definira kao udio dobne skupine 60 i više godina prema dobnoj skupini od 0-19 godina.

28

Slika 2. Prosječna životna dob stanovnika Splitsko-dalmatinske županije, Popisi 1971. - 2011.

Slika 3. Indeks starenja stanovnika Splitsko-dalmatinske županije, Popisi 1971. - 2011.

JAVNO ZDRAVSTVO

veće povećanje stanovnika 65 i više godina po stopi većoj od 3% godišnje jer u tu dob ulaze djeca tz. „baby-boom“ generacije rođeni 1949. i kasnijih godina sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Ukupno slika zdravlja stanovnika starije dobi 65 i više godina u Splitsko-dalmatinskoj županiji u mnogome je povoljnija od većine županija u Hrvatskoj, međutim u odnosu na europske zemlje, poglavito stare članice EU prije 2004. godine, kao i europske mediteranske zemlje kamo zemljopisno, klimatski, povijesno i kulturalno Županija pripada, očekivana je značajno povoljnija slika zdravlja. Po brojnim zdravstvenim pokazateljima Hrvatska, odnosno Splitsko-dalmatinska županija, zaostaju za manje razvijenim europskim mediteranskim zemljama poput Cipra, Portugala, Grčke, a ne samo

u odnosu na visoko razvijene Francusku, Italiju, Španjolsku.

Uspješnost skrbi o starima u jednoj zajednici procjenjuje se ne samo odsustvom bolesti i smrti u pojedinoj dobi već i ocjenom sposobnosti skrbi starih o samima sebi. Prema rezultatima Popisa 2011. godine Županija ima značajno povoljniji udjel stanovnika dobi 65 i više godina oba spola s teškoćama u obavljanju svakodnevnih radnji od hrvatskog prosjeka (slika 4.). Međutim po prevalenciji (zastupljenosti) osoba s invaliditetom u dobi 65 i više godina SDŽ je pri samom vrhu popisa županija s najvećim udjelima. SDŽ s prevalencijom od 29,2% dijeli drugo mjesto s Varaždinskom županijom iza vodeće Krapinsko-zagorske županije. Prevalencija osoba s invaliditetom u SDŽ gotovo je dva i pol puta veća od prevalencije u

29

Slika 4. Broj i udjeli (%) osoba u dobi 65 i više godina oba spola s teškoćama u obavljanju svakodnevnih radnji po županijama Republike Hrvatske prema Popisu 2011. godine

Slika 5. Osobe oba spola u dobi 65 i više godina s utvrđenim invaliditetom i prevalencijom u 2013. godini po županijama Republike Hrvatske Izvor: HZJZ: Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Veljača 2014. Dostupno na adresi: http://hzjz.hr/wp-content/uploads/2013/11/Bilten_invalidi_2013.pdf Istarskoj županiji (12,8%) (slika 5.). Tolika razlika nije prirodna. Obzirom na udio osoba s teškoćama SDŽ bi morala imati najmanje dvostruko manje udjele osoba s invaliditetom.

JAVNO ZDRAVSTVO

Starije osobe istovremeno boluju od više bolesti i stoga su i najveći korisnici zdravstvenih usluga. Broj utvrđenih bolesti i stanja u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) u dobi 65 i više godina oba spola od 3,2 po jednom korisniku 2003. godine

porastao je na 5,2 u 2012. godini. Razlozi zbog kojih su korisnici zdravstvene zaštite u PZZ-u tražili pomoć u petogodišnjem razdoblju 2007.-2011. godina su karakteristični za dob 65 i više godina.

Na prvom mjestu su bolesti sustava za cirkulaciju, potom slijede bolesti mišićno-koštanog sustava, bolesti/stanja iz skupina bolesti dišnog sustava, endokrinih bolesti, bolesti genitourinarnog sustava i bolesti oka i očnih adneksa (slika 6.).

30

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 6. Trendovi broja bolesnika 65 i više godina oba spola po skupinama bolesti u PZZ SDŽ 2007.-2012.

Slika 7. Deset vodećih pojedinačnih uzroka hospitalizacija stanovnika dobi 65 i više godina u SDŽ, 2013. godina

Sa stalnim porastom broja stanovnika starijih od 65 godina raste i broj bolničkih otpusta/ hospitalizacija. Između deset vodećih pojedinačnih uzroka hospitalizacija u dobi 65 i više godina u 2013. godini u SDŽ prednjače bolesti srca i krvnih žila. Ukupno kod oba spola i žena na prvom mjestu su hospitalizacije zbog moždanog udara dok su kod muškaraca na prvom mjestu hospitalizacije zbog zloćudne novotvorine debelog crijeva.

Hospitalizacije zbog prijeloma bedrene kosti žena su na visokom drugom mjestu iznad hospitalizacija zbog ZN debelog crijeva: prosječno svakog dana po jedna stanovnica SDŽ dobi 65 i više godina biva hospitalizirana zbog prijeloma bedrene kosti/kuka (slika 7.).

Uspješnost zdravstvene zaštite pored smanjenja pobola, sprječavanja nastanka oštećenja tj. invaliditeta, ogleda se i u smanjenju smrtnosti ili odgodi smrtnosti za što stariju životnu dob. Razvijene zemlje imaju sve veće udjele umrlih u starijim dobnim skupinama.

31

Kroz proteklo desetogodišnje razdoblje 2003.2012. godine broj umrlih oba spola dobi 65 i više godina u SDŽ je u stalnom porastu dok stope smrtnosti imaju trend pada što je posljedica porasta broja stanovnika dobi 65 i više godina.

Najveći udio u umrlima imaju bolesti sustava za cirkulaciju koje imaju trend pada smrtnosti. Iza njih slijede bolesti iz skupine novotvorina gdje se bilježi porast broja umrlih kao i porast stopa smrtnosti. Analizirajući smrtnost po skupinama

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 8. Struktura deset vodećih pojedinačnih uzroka smrti dobi 65 i više godina u SDŽ, 2012.

32

bolesti u odnosu na petogodišnji prosjek 2007.2011. godine u 2012. godini uslijedio je pad smrtnosti u gotovo svim skupinama bolesti osim skupine Novotvorine (C00-D48, MKB-10) i skupine Duševne bolesti i poremećaji ponašanja (F00-F99, MKB-10). Prema pojedinačnim uzrocima smrti kod muškaraca dobi 65 i više godina u SDŽ 2012. godine smrti zbog kronične ishemične bolesti srca sa statistički značajnim povećanjem nadmašile su smrti zbog moždanog udara koje su predvodile u razdoblju 2007.-2011., a u 2012. godini imaju pad smrtnosti. Porast smrtnosti je kod zloćudnih novotvorina dušnica i pluća kao i kod ZN debelog crijeva. Statistički značajan pad smrtnosti je kod akutnog infarkta miokarda i zatajenja srca. Najveći pad smrtnosti bio je kod upala pluća. Kod žena dobi 65 i više godina smrtnost zbog kronične ishemične bolesti srca izbila je u 2012. godini na prvo mjesto pojedinačnih uzroka smrti u SDŽ ispred smrti zbog moždanog udara. Uz porast smrtnosti od prijeloma bedrene kosti statistički značajno porasla je smrtnost od posljedica prijeloma bedrene kosti. Vanjski uzroci smrti (Nasilne smrti) pripadaju skupini izbježivih smrti. U dobi 65 i više godina padovi čine 70% svih smrti ove skupine. Po smrtnosti zbog padova Hrvatska i SDŽ su na samom vrhu europske ljestvice. Kako je Hrvatska posljednjih godina postigla zamjetne rezultate smanjenjem smrtnosti od ozljeda u prijevozu provedbom niza općih mjera i kako su razvijene zemlje Europe uspjele smanjiti smrtnost i zbog samih padova, tako je moguće očekivati i u SDŽ i Hrvatskoj jednake rezultate uključenjem čitave zajednice u skrbi o fizičkoj zaštiti osoba treće životne dobi na prevenciji padova (slika 8.).

JAVNO ZDRAVSTVO

Splitsko-dalmatinska županija, kao i čitava Republika Hrvatska, postigla je posljednjih

decenija zamjetne rezultate u smanjenju pobla i smrtnosti od zaraznih bolesti u svim dobima i u dobi 65 i više godina gdje je po stopama pobola i smrtnosti svrstana uz bok najrazvijenijih europskih zemalja. To se posebno odnosi na zarazne bolesti dišnog sustava i crijevne zarazne bolesti.

Bolesti sustava za cirkulaciju su vodeći uzroci hospitalizacija i smrti u dobi 65 i više godina. Mnoge od tih su posljedica visoke dobi i potrošenosti krvnožilnog sustava, dok je značajan broj njih posljedica nezdravih stilova života u svim životnim dobima, a čije se posljedice očituju u najstarijoj dobi.

Važno je istaknuti nejednake udjele u smrtnosti od akutnih bolesti srčanožilnog sustava po područjima SDŽ-a obzirom na udaljenost od KBC-a Split. Udaljenost od KBC-a Split i nedostupnost bolničke specijalističke konzilijarne zdravstvene zaštite uvelike kompromitiraju prednosti mediteranskog načina života koja je obilježje gotovo cijele SDŽ. Očekujuće niske stope pobola i smrtnosti kao u drugim mediteranskim zemljama izostaju osobito u dobi 65 i više godina, dok su iste u dobi do 64 godine ili istovjetne ili bez značajne razlike poglavito na priobalju i otocima SDŽ-a.

Približavanjem neophodnih bolničkih sadržaja sekundarne razine zdravstvene zaštite, poglavito istočnim dijelovima SDŽ-a, mnogi sadržaji postali bi dostupni i stanovnicima mlađih dobnih skupina koji bi mogli imati dostupne i učinkovite oblike sekundarne i tercijarne prevencije. Tek tada, naravno uz prethodno prakticiranje zdravog mediteranskog načina života, mogli bismo očekivati pobol i smrtnost u dobi 65 i više godina jednak drugim mediteranskim i razvijenim europskim zemljama.

Literatura 1. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Popis 2011.

2. Vučica I., Smoljanović A. Stanovništvo u dobi 65 i više godina Splitsko-dalmatinske županije. Hrvatski časopis za javno zdravstvo.Vol 2,

Broj 6, 7. travanj 2006.

3. Nejašmić I, Toskić A. Starenje stanovništva u Hrvatskoj – sadašnje stanje i perspektive. Hrvatski geografski glasnik 75/1, Zagreb 2013.

4. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Veljača 2014. Dostupno na adresi: http:// hzjz.hr/wp-content/uploads/2013/11/Bilten_invalidi_2013.pdf 5. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Prikaz zdravstvenog stanja stanovništva i zdravstvene djelatnosti u

2003. - 2013. godini. Svezak II. Split, 2003. - 2013.

6. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Prikaz zdravstvenog stanja stanovništva i zdravstvene djelatnosti u

2003. - 2013. godini. Svezak I. Split, 2003. - 2013.

Iskustva i problemi vezani uz nacionalne imunizacijske programe

33 Doc. dr. sc. prim.

Anamarija Jurčev Savičević, dr. med.,

spec. epidemiologije, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ SDŽ

U

turskom gradu Izmiru od 25.-27. lipnja 2014. godine održan je regionalni sastanak o uvođenju novih cjepiva „Iskustva i problemi u europskoj regiji“ u organizaciji Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Na sastanku su sudjelovali predstavnici 24 europske zemlje, mahom istočne i jugoistočne Europe te stručnjaci iz London School of Hygiene and Tropical Medicine, Norwegian Institute of Public Health, Supporting Independent Immnization and Vacci-nes Advisory Committees, Centers for Disease Control and Prevention, European Technical Advisory Group of Experts on Immunization te Department of Immunization, Vaccines and Biological Immunization Policy i Expanded Programme on Immunization Plus SZO-a, kao i imunizacijski eksperti Regionalnog ureda SZO-a za Europu.

Ciljevi sastanka bili su prvenstveno usmjereni na razmjenu iskustava glede prevencije bolesti novim cjepivima, modalitete jačanja nacionalnih

Skoro čitav jedan dan bio je posvećen ulozi nacionalnih savjetodavnih grupa za imunizaciju (National Immunization Technical Advisory Groups – NITAGs). Kao problemi su navedene činjenice da 11 zemalja u regiji nema formiran NITAG, a da preko 40% NITAG-a svojim sastavom i funkcioniranjem ne zadovoljava preporuke SZO-a, prvenstveno u smislu konflikta interesa i neovisnosti o nacionalnom imunizacijskom programu i nadležnom ministarstvu. Izražena je i zabrinutost što ministarstva zdravlja ne prihvaćaju preporuke NITAG-a ili donose odluke vezane uz imunizaciju bez participiranja NITAG-ovih stručnjaka. Dosta se raspravljalo o sastavu, kao i financiranju NITAG-a s obzirom na dodatan posao i vrijeme koje članovi ulažu u donošenje preporuka, a koje uglavnom obavljaju bez naknade. Percipirajući NITAG-e kao ključne sudionike u odlučivanju zasnovanom na dokazima, SZO je u zadnjih nekoliko godina intezivirala napore u podršci formiranja i boljeg funkcioniranja NITAG-a kroz kontinuirane edukacije, direktnu tehničku pomoć, međudržavnu suradnju te zagovaranje.

JAVNO ZDRAVSTVO

Hrvatsku su tom prigodom predstavljali epidemiolozi prof. dr. sc. Karlo Kožul, dr. med.

(ZJZ Osječko-baranjske županije), mr. sc. Dobrica Rončević, dr. med. (NZJZ Primorsko-goranske županije) i doc. dr. sc prim. Anamarija Jurčev Savičević, dr. med. (NZJZ Splitsko-dalmatinske županije).

imunizacijskih programa, načine informiranog odlučivanja kod uvođenja novih cjepiva, poboljšavanje kvalitete podataka te ostvarivanje suradnje između partnera unutar i izvan nacionalnih imunizacijskih programa.

34

Nova cjepiva o kojima se raspravljalo nisu u potpunosti nova za hrvatski Program jer se radi o već prisutnim cjepivima, bilo kroz obvezni program imunizacije bilo kroz cijepljenje prema epidemiološkim indikacijama ili neobvezno preporučljivo cijepljenje (cjepiva protiv bolesti uzorkovanih Haemophilus influenzae tip B, pneumokokom, rotavirusom te HPV-om). U prezentaciji cjepnih obuhvata, uočljivo je da su u primovakcinaciji HIB cjepivom zabilježeni visoki cjepni obuhvati diljem europske regije, dok isti značajno variraju među zemljama kad je riječ o pneumokoknom, rotavirusnom te HPV cjepivu.

Dio programa je bio posvećen i cijepljenju BCG cjepivom, o čemu su stavovi varirali, od razmišljanja o prekidanju cijepljenja u nekim zemljama do uvođenja dodatnih doza u kalendar imunizacije.

Zaključeno je da su potrebne nove smjernice o BCG cijepljenju (zadnji SZO position paper izdan je 2004. godine, a dijelom revidiran 2007. godine) kao rezultat pažljivog praćenja i analize epidemiološke situacije u svezi tuberkuloze.

Posebna pozornost se obratila kvaliteti podataka, prvenstveno glede točne pojavnosti bolesti kao osnovnog preduvjeta za odluku o uvođenju novih cjepiva, naročito u zemljama u kojima nema obveznog prijavljivanja zaraznih bolesti (za razliku od naše) te ulozi i ograničenjima rutinskih bolničkih podataka.

JAVNO ZDRAVSTVO

Govoreći o analizama isplativosti cjepiva, Hrvatska je u bitno drugačijoj poziciji nego ostale zemlje prisutne na sastanku jer je svrstana u zemlje tzv. “high-income” zemlje. Na konferenciji su prezentirani rezultati analize isplativosti pneumokoknog cjepiva napravljene od strane

hrvatskog multidisciplinarnog tima koja je pokazala da uvođenje bilo 10-valentnog, bilo 13-valentnog pneumokoknog konjugiranog cjepiva u Program obveznog cijepljenja Republike Hrvatske, gledano čisto ekonomski, nije isplativo. SZO je kao granicu isplativosti za zemlje u razvoju preporučila 1 x bruto domaći proizvod (BDP), ali kako je Hrvatska odnedavno u skupini razvijenih zemalja, čini se da bi možda 3 x BDP ipak bio primjereniji prag, premda se ni s njim zaključak analize ne bi bitno promijenio. Ostale prezentirane analize isplativosti pokazale su da je u promatranim zemljama uvođenje navedenih novih cjepiva visoko isplativa intervencija (Gruzija i Azerbejdžan- pneumokokno cjepivo, Albanija- rotavirusno cjepivo).

Dosta se raspravljalo o iskustvima u uvođenju novih cjepiva, procesu koji je do toga doveo, učinku cijepljenja, monitoringu sigurnosti cjepiva, kao i načinu na koji zemlje mogu ostvariti intezivniju suradnju međusobno, kao i sa SZO. Europski ured SZO-a trenutno sudjeluje u suradnji sa zemljama članicama u evaluacijama uvođenja novih cjepiva, implementaciji nadzora nad intususepcijama te monitoringu učinka rotavirusnog cjepiva.

U raspravi se poseban akcent stavio na odolijevanje nadležnih za imunizacijski program pritisku farmaceutskih kompanija, kao i anitivakcinalnog pokreta, koji se pokazao rastućom prijetnjom u gotovo svim zemljama. S tim u svezi, upravo se ustrajavanje na odlukama zasnovanim na dokazima vezanim uz bilo kakve promjene u imunizaciji, zdravstveno prosvjećivanje opće populacije, kao i kontinuirana izobrazba medicinskih profesionalaca te intezivnije kampanje promicanja koristi cijepljenja, pokazalo imperativom.

16. gerontološka tribina povodom obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba Obilježavanjem

Međunarodnog dana starijih osoba (1. listopada) naglašava se potreba da se starijim osobama smanji osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja. Ovaj dan je prigoda da se glasnije progovori o pravima ljudi, koji čine sve veći postotak stanovništva, a čiji su socijalni položaj i životne prilike, često vrlo teški, a u nekim slučajevima ispod dostojanstva čovjeka. Ako je naša ambicija da “gradimo budućnost kakvu želimo”, moramo uvažavati populaciju iznad 60 godina. Ne uvažavati starije osobe znači ne uvažavati 20% svjetske populacije koje će svijet doseći do 2030. godine, kada bude više ljudi iznad 60 godina nego djece mlađe od 10 godina.

Potaknuta demografskim promjenama i činjenicom da starenje stanovništva predstavlja ujedno i izazov za

medicinu 21. stoljeća Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) naglašava da sve zemlje koje će ulagati u zdravo aktivno starenje, mogu očekivati značajnu društvenu i ekonomsku dobrobit za cijelu zajednicu.

U knjižnici NZJZ SDŽ-a dana 02. listopada 2014. povodom Međunarodnog dana starijih osoba održana je 16. gerontološka tribina s temom ”Zdravstveno stanje stanovnika starije dobi Splitsko-dalmatinske županije” u organizaciji Odjela/Centra za gerontologiju Službe za javno zdravstvo NZJZ SDŽ-a.

O demografskim obilježjima stanovništva u dobi 65 i više godina Splitsko-dalmatinske županije govorila su iz Odjela/Centra za gerontologiju Inga Vučica, dr. med., univ. mag. sanit. publ., spec. javnog zdravstva, a o zdravstvenom stanju i zdravstvenoj zaštiti stanovništva starije dobi Županije prof. dr. sc. prim. Mladen Smoljanović, dr. med. spec. epidemiologije.

35 Inga Vučica, dr. med.,

univ. mag. sanit. publ., spec. javnog zdravstva, Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

17. gerontološka tribina „Anemije u starijoj dobi” U sklopu programa kontinuiranog stručnog usavrša-

JAVNO ZDRAVSTVO

vanja iz medicinske gerontologije u knjižnici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije održana je dana 04. prosinca 2014. godine 17. gerontološka tribina na temu „Anemije u starijoj dobi” u organizaciji Odjela/Centra za gerontologiju Službe za javno zdravstvo NZJZ SDŽ-a.

O anemijama i važnosti prevencije i rane dijagnostike u starijoj dobi zbog mogućnosti razvoja ozbiljnih posljedica, govorila je mr. sc. Ljubica Škare-Librenjak, spec. interne medicine, subspecijalist hematologije sa Zavoda za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split, te je iznijela najnovije znanstvene spoznaje i podijelila bogato kliničko iskustvo o mogućnostima liječenja. Zbog spriječenosti prof. dr. sc. prim.

Mladena Smoljanovića, dr. med., spec. epidemiologije, prezentaciju o pokazateljima epidemiološkog kretanja anemija u Splitsko-dalmatinskoj županiji izložila je Inga Vučica, dr. med., univ. mag. sanit. publ., spec. javnog zdravstva iz Odjela/Centra za gerontologiju NZJZ SDŽ-a.

Anemije su najčešće hematološke bolesti, ali u više od 50% slučajeva samo su simptom neke druge bolesti.

Po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) anemija se definira kao stanje smanjene koncetracije hemoglobina (Hb) u krvi niža od 130 g/l kod odraslih muškaraca, odnosno Hb niži od 120 g/l kod odraslih žena.

Najčešće nastaju kao posljedica kroničnog gubitka krvi (vidljivog ili nevidljivog), no mogu biti uzrokovane i smanjenom proizvodnjom eritrocita zbog različitih poremećaja njihova stvaranja (zbog bolesti bubrega - kronična bubrežna insuficijencija; endokrinih bolesti hipotireoza, hipokorticizam, hipopituitarizam, hipogonadizam; kroničnih bolesti - kronične infektivne bolesti, upalne infektivne bolesti, maligne bolesti) ili nedostatka tvari nužnih za njihovu proizvodnju u koštanoj srži (npr. željeza, folne kiseline, vitamina B 12). Posebno su opasne vrste anemija koje nastaju kao hematološko-onkološke, zatim autoimune bolesti i anemije koje su posljedica kroničnih bolesti.

Kliničke manifestacije anemija u starijoj dobi povezane su sa povećanim rizikom mortaliteta, funkcionalnog

oštećenja, demencije, delirija, padova, zatajenja srca i smrti od koronarne bolesti, te povećanim rizikom toksičnosti kemoterapije.

U razvijenim zemljama anemije nisu više prioritetni javnozdravstveni problem. Stope utvrđenog pobola u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolničkog pobola sukladne su stopama pobola u razvijenim zemljama svijeta.

Sustavna registracija bolesnika s anemijom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti pokazuje kako stanovnici u dobi 65 i više godina nemaju najveću stopu anemija, što bi se očekivalo obzirom na prisutnost brojnih bolesti koje su uzrok anemijama. Ipak, porast trenda anemija u razdoblju od 2008.-2012. godine ukazuje da se anemijama treba posvetiti veća pozornost. Anemije su češće kod žena i njihov trend porasta je prisutniji u slabije razvijenijim područjima Županije. Najteži oblici svih vrsta anemija liječeni su u KBC-u Split. Prosječno godišnje u razdoblju 2003.-2012. godina bio je 301 otpust s bolničkog liječenja, dok je samo od anemija zbog manjka željeza (D50, MKB-10) bilo prosječno godišnje 238 otpusta ili 79% od svih bolesnika zbog svih oblika anemija oba spola svih dobi. Porast trendova bolničkih otpusta zbog anemija uslijed manjka željeza kroz posljednjih pet godina iz većeg dijela Ispostava neizravno ukazuje da je postojanje anemija veće od utvrđenog u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, osobito u dobi 65 i više godina. Prema broju bolničkih otpusta zbog anemija, a to znači anemije težeg oblika, izvjesno iznenađenje je veća učestalost anemija u Ispostavi Split: najveća stopa kod žena, a drugo mjesto kod muškaraca. Možda su te stope rezultat bolje dostupnosti viših razina zdravstvene zaštite i bliže stvarnom stanju negoli je to utvrđeno na područjima gdje dostupnost svih razina zdravstvene zaštite nije jednaka.

Sve navedeno ukazuje na potrebu većeg uključivanja zdravstvenih radnika u prepoznavanje i rano otkrivanje početnih oblika anemija kako bi se vrlo učinkovitim i jeftinim ambulantnim liječenjem spriječio nastanak teških kroničnih bolesti čije je liječenje dugotrajno i često bezuspješno.

Prevencija i liječenje anemija od izuzetne je važnosti u sprječavanju nastanka čitavog niza kroničnih bolesti u svim dobima, a poglavito u dobi 65 i više godina.

Javna tribina o moždanom udaru 36 Katja Matešan, prof.,

Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

Odjel

JAVNO ZDRAVSTVO

za promicanje zdravlja i prevenciju bolesti Službe za javno zdravstvo NZJZ SDŽ-a organizirao je u suradnji s udrugom „Sv. Jeronim“ iz Kaštel Gomilice dana 29. 10. 2014. javnu tribinu „Moždani udar – značaj, rizici i prevencija“ povodom obilježavanja Svjetskog dana moždanog udara. Tribinu su održale u prostorima udruge mr.

Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva i Katja Matešan, prof. Nakon tribine provedena je javnozdravstvena akcija tijekom koje je zainteresiranim građanima mjeren krvni tlak i određivan indeks tjelesne mase uz dijeljenje besplatnih promidžbeno-informativnih materijala te davanje zdravstvenih savjeta.

Iako je ovogodišnja tema Svjetskog dana moždanog udara bila posvećena ženama uz slogan „Ja sam žena: Moždani udar pogađa i mene“, javnozdravstveni značaj moždanog udara kao jednog od vodećih uzroka smrtnosti i invaliditeta, kako u nas, tako i u svijetu, navodi na potrebu bolje edukacije i informiranosti javnosti

o mogućnostima prevencije kao i izbjegavanju potencijalnih rizika.

Provedena tribina i javnozdravstvena akcija još su jednom pokazale izniman interes građana starije životne dobi za poboljšanjem zdravlja i unaprjeđenjem kvalitete života.

Umjesto zaključka podsjetimo se kako „moždani udar ne čini razlike, moždani udar pogađa sve nas!“.

„Koraci za budućnost bez nasilja - Nasilje i mladi“ 37 Roberta Matković, prof.,

Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti NZJZ SDŽ

Slika 1. „Nasilje nije OK“- prevencija nasilja u praksi“ obilježavanja Svjetskog dana prevencije zlostavljanja i nasilja nad djecom dana 20. studenog 2014. godine u Opatiji je održan 2. međunarodni simpozij „Koraci za budućnost bez nasilja - Nasilje i mladi“ u organizaciji Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, a pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske, Ministarstva zdravlja Republi-

ke Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Ministarstva socijalne polike i mladih Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Primorskogoranske županije, Grada Rijeke, Grada Opatije i Sveučilišta u Rijeci.

Cilj simpozija bio je multidisciplinarnim pristupom doprinijeti prevenciji nasilja, omogućiti

JAVNO ZDRAVSTVO

Povodom

38

međusektorsku povezanost, te kroz različite pristupe identificirati probleme kao i ponuditi moguća rješenja kroz primjere dobre prakse.

U uvodnom dijelu prisutne su pozdravili domaćini i organizatori, a potom je pravobraniteljica za djecu RH-a doc. dr. sc. Ivana Milas Klarić, dipl. iur., upoznala sudionike s pokazateljima kako nasilje nad djecom predstavlja (prema ukupnom broju pritužbi Pravobraniteljici za djecu) drugu po redu vrstu povrede dječjih prava u Hrvatskoj. Normativni okvir prevencije i sankcioniranje nasilja u širem smislu podrazumijeva različite nacionalne strategije i dokumente preventivnog karaktera, a u užem smislu odnosi se na prekršajno i kaznenopravno sankcioniranje nasilničkog ponašanja. Preporuka Pravobraniteljice usmjerena je prevenciji i zaštiti djece od nasilja, posebice težih oblika nasilja.

JAVNO ZDRAVSTVO

Više od 200 sudionika imalo je prilike poslušati izlaganja renomiranih stručnjaka kroz sekcije nazvane „Zdravstvo i školstvo“, „Socijalna skrb, policija i pravosuđe“, kao i podijeliti iskustva, dojmove i primjere dobre prakse iz ostalih područja djelovanja, kroz sekcije nazvane „Mediji“ i „Civilno društvo“.

U prvoj sekciji „Zdravstvo i školstvo“ definirano je nasilje, kao i svi prisutni oblici i razmjeri nasilja nad djecom. Prim. dr. sc. Ranko Stevović, dr. med. naglasio je moguće posljedice nasilja. Prijedlog prevencije nasilja obuhvaća i zlostavljača i zlostavljanog – bitno je prepoznati patnju i reagirati uz jasnu poruku da je agresija ružna, štetna i opasna te potaknuti žrtvu na samozastupanje, a kod počinitelja agresije povećavati empatiju. Prof. dr. sc.

Snježana Prijić-Samaržija naglasila je zajedničku komponentu svih oblika nasilja, a to je namjera izazivanja straha i okolnosti zastrašivanja. Također je istaknula kako je život bez straha neodvojiv od prava na slobodu, zaštitu dostojanstva i integriteta svake osobe, a društvena zajednica je ta koja bi u punom smislu trebala zaštiti svakog pojednica i temeljna načela života u zajednici. Dr. sc. Hajrija Mujović-Zornić, dipl.iur. upoznala je prisutne s položajem djeteta u sustavu zdravstvene zaštite Republike Srbije, u slučajevima otkrivanja i dijagnosticiranja stanja i ozljeda, kao posljedica fizičkog nasilja nad djecom. Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, prof. psih. upoznala je sudionike sa specifičnostima elektroničkog vršnjačkog nasilja, njegove posljedice na psihosocijalnu dobrobit djeteta te mogućnosti prevencije i intervencije, s naglaskom na međusobnoj suradnji pojedinaca i institucija uključenih u dječje odrastanje. Prim. dr sc. Goran Arbanas, dr. med. ispitivao je pojavnost seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja među učenicima sedmih razreda osnovnih škola, koje je pokazalo da se uglavnom radi o uznemiravanju, rjeđe o

zlostavljanju, da su dječaci češće uznemimiravali, te da oni učenici koji su bili uznemiravani, češće i sami počinili uznemiravanje. Mr. sc. Zlata Torbarina predstavila je rezultate istraživanja u kojima se pokušalo utvrditi povezanost sporta i rizičnih ponašanja djece i mladih. Potvrđeno je da su djeca i mladi koji se organizirano bave sportom manje skloni nasilju i zlouporabi sredstava ovisnosti, te odgovorniji prema svome zdravlju. Upozorenje koje stiže o negativnom utjecaju sporta odnosi se na razdoblje nakon prestanka aktivnog sudjelovanja u sportu. U izlaganju „Nasilje adolescenata nad odraslima - realnost ili fikcija“ prikazani su rezultati kvalitativnog istraživanja u kome su sudjelovali učitelji osam osnovnih škola Primorsko-goranske županije kao ispitanici sa svrhom utvrđivanja pojavnosti i razmjera nasilja kojem su bili izloženi od strane učenika.

U drugoj sekciji nazvanoj „Socijalna skrb, policija i pravosuđe“ izlagači su prisutne upoznali s odredbama Zakona, okvirima maloljetničke delikvencije, sustavom institucija koje uzajamno djeluju u sprečavanju i suzbijanju kriminaliteta. Srebrenka Šantić, dipl. iur predstavila je strukturu kaznenih predmeta u području nadležnosti Županijskog i Općinskog suda u Rijeci te sudski postupak u suzbijanju nasilja mladih. Prof. dr. sc. Nada BodirogVukobrat, dipl. iur. pokušala je povezati uzročnoposljedičnom vezom djecu nasilnike (počinitelj bullynga) i njihovu obitelj čiji roditelji su ili žrtve ili počinitelji mobbinga. Dr. sc. Dalida Rittossa, dipl. iur., potaknuta bombastičnim naslovima u medijima o porastu nasilja koje je poprimilo gotovo epidemijske razmjere, predstavila je pojavne oblike maloljetničkog kriminaliteta s elementima nasilja u Republici Hrvatskoj, u periodu od posljednjih 15 godina. Sanja Mišović-Kalanj, prof. psih. ispred Centra za socijalnu skrb Opatija upoznala je prisutne s problematikom nasilja u obitelji, zakonskim okvirima (Obiteljski zakon iz 2003. i 2014. g., Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji) koji Centrima omogućava različite mjere i postupke u suzbijanju obiteljskog nasilja. Mr.sc. Tamara Žakula Desnica, prof. psih. naglasak je stavila na djecu koja su doživjela višestruko nasilje. Općenito se smatra da su posljedice višestrukog zlostavljanja ozbiljnije i manje reverzibilne jer se višestruki stresovi akumuliraju, pa su i posljedice složene, višestruke a postoji rizik da žrtve i same postanu zlostavljači.

U radu „Prikaz suradnje policije i organizacija civilnog društva vezano za nasilje u obitelji“ prikazana je važnost suradnje policije i organizacija civilnog društva vezano uz problematiku nasilja u obitelji na području Primorsko-goranske županije, s ciljem pravovremene zaštite žrtava i postupanja. Dražen Magdić, dipl. ing. imao je priliku prikazati sveukupne aktivnosti i prikupljene podatke djelatnika

policije PU Koprivničko-križevačke, koji su u sklopu pilot-projekta provodili aktivnosti kroz predavanja i radionice za nastavno osoblje, roditelje i djecu osnovnih škola usmjerene na sprečavanje nasilja putem računala i mobilnih telefona.

Osim usmenih izlaganja za sudionike Simpozija, održana je i postera prezentacija s 36 postera, na kojoj je s tri postera aktivno sudjelovao i Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Poster „Nasilje nije OK!“ - prevencija nasilja u praksi“, ujedno nagrađen na ovom simpoziju, autorica mr. Ivane Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva i mr. sc. Josipe Glavaš, dr. med., spec. škol. med. (slika 1.), predstavio je ishode projekta koji se provodi od 2011. g. na području Splitsko-dalmatinske županije. Cilj projekta bio je kreiranjem kulture prevencije nasilja preuzeti aktivnu ulogu u zaštiti djece, kroz edukacije pružiti djeci što više korisnih informacija o mogućnostima zaštite od nasilja te ih upoznati s njihovim pravima kroz edukativne i kreativne radionice. Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., spec.škol. med. i Roberta Matković, prof. sociologije autorice su rada i poster prezentacije „Bullyng u Splitsko-dalmatinskoj županiji - istraživanje u 16 gradova“ (slika 2.). Cilj prikazanog istraživanja bio je utvrditi prevalenciju i modalitete međuvršnjačkog nasilja. Roberta Matković, prof. sociologije i mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., spec. škol. med. poster prezentacijom „Voli me - ne voli me“ – prevalencija nasilja u vezama mladih u Splitsko-dalmatinskoj županiji predstavile su rezultate presječnog istraživanja o rizičnim i spolnim ponašanjima mladih u Splitsko-dalmatinskoj županiji (slika 3.), koji se između ostalog odnose i na prevalenciju i modalitete nasilja u mladenačkim vezama.

39

JAVNO ZDRAVSTVO

Predavanja unutar treće sekcije „Mediji“ dotakle su dvojnu ulogu medija - kao jedan od načina prevecije nasilja ili kao jedan od protagonista nasilja. Izv. prof. dr. sc. Gordan Vilović problematizira odnos između starih i novih medija i njihove uloge u sprječavanju nasilja, naglašavajući kako se bitno promijenio način uporabe digitalnih medija, a pritom nisu pronađeni djelotvorni načini zaštite djece i mladih od starih medija, a kamoli od novih vrsta. Branko Mijić prof. i novinar ukazuje na ulogu medija u službi prevencije. Smatra kako bi uloga medija trebala biti otkrivanje nasilja u njegovom začetku i poziv na javnu akciju kada se ono pokušava prikriti. Ističe kako medijske kuće nemaju razrađene kodekse ponašanja novinara, profit tjera priče da budu što „sočnije“, a ne razmišlja se o djeci kojoj nasilnici tako postaju uzor i model za poistovjećivanje i oponašanje. Biserka Belić, prof. kao novinarka „Radio Rijeke“ prikazala je što sve jedan takav radio može učiniti u borbi protiv nasilja, kroz informiranje, osvješćivanje, kontakt emisije, te suradnju s institucijama koje skrbe o žrtvama nasilja. Ivana Paradžiković, voditeljica i novinarka Nove TV prikazala je rad novinara konkretno u realizaciji emisije „Provjereno“. Iako mediji imaju ogroman utjecaj na djecu, a sadržaj na televizijskom programu je nasilan i neprimjeren, primjerom poštivanja etičkog kodeksa zaštite maloljetnika u konkretnoj emisiji, ukazuje kako televizija može prevenirati nasilje i spriječiti njegovo poticanje. Stjepka Popović, univ. spec. pol. u svom izlaganju prikazala je primjere dobre i loše prakse prilikom izvješćivanja o nasilju nad/među djecom i mladima te ukazala na smjernice za zaštitu žrtava nasilja i maloljetnih počinitelja kaznenih djela u medijima. Doc. dr.sc. Daniela Šincek, prof. psih. istaknula je važnost povezivanja znanosti koja izučava nasilje preko interneta i prakse koja ga nastoji prevenirati. Pritom je iznijela navažnije spoznaje proistekle iz istraživanja, koje su potom uklopljene u preventivni rad u suradnji s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka, Filozofskim fakultetom u Osijeku i osnovnim i srednjim školama iz Osijeka, Vukovara i Vinkovaca.

Ana Mijanović prof. prikazala je kazalište kao jedinstveni i nezamjenjivi medij jer uspostavlja direktan kontakt s publikom bez posrednika, ne daje gotove odgovore, već stalno postavlja i otvara nova pitanja te kazalište tako stvara prostor slobodnog razmišljanja i propitivanja o važnim životnim temama, ističe prave ljudske vrijednosti, vrijednosti samopoštovanja i poštivanja drugih ljudi.

Četvrta i posljednja sekcija „Civilno društvo“ bila je između ostalog posvećena rodno uvjetovanim razlikama po pitanju nasilja i primjerima dobre prakse u rješavanju i konačno smanjivanju nasilja (izlaganja Johna Crownovera, MSC Youth Development i Natka Gereša, dr. med). Prevenciju nasilja u adolescentskim vezama predstavila je mr.sc. Nataša Bijelić, prof. kroz rezultate istraživanja i rada Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI). Nataša Jelenić Herega, univ.spec.psih. sav. prikazala je kognitivno-bihevioralni tretman kazneno prijavljenog maloljetnika sklonog nasilnim oblicima ponašanja, kroz analizu problemskog ponašanja, korištenih terapijskih postupaka te rezultate tretmana. Prisutni su upoznati s metodologijom i rezultatima istraživanja nazvanog „Snaga tolerancije“ provedenog 2014. god u 10 gradova Republike Hrvatske, s ciljem ispitivanja percepcije učenika o pojavnosti nasilja u tijeku bavljenja sportskim aktivnostima. Sanja Škorić uprav.- prav. tajnica ispred Društva „Naša djeca“ iz Opatije prikazala je kako različitim organiziranjem slobodnog dječjeg vremena djecu uče o svojim pravima i obvezama poštujući i promičući odredbe Konvencije UN-a o pravima djece.

Skup „Zaustavimo nasilje!“

40 Mr. Ivana Bočina, dr. med.,

spec. javnog zdravstva

JAVNO ZDRAVSTVO

Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

“Bijaći” organizirao skup “Zaustavimo nasilje!” dana 25.11.2014. O temi nasilja i mogućnostima prevencije govorili su: Jadranka Šošić, prof., ravnateljica OŠ Bijaći, zatim mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva, mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., spec. šk. med. i Roberta Matković, prof. iz NZJZ SDŽ-a, Vjera Malbaša iz Odjela maloljetničke delikvencije PU SD te Mirko Matković iz Odjela za prevnciju PU SD, kao i Doris Jerak, mag. soc. rada iz Centra za socijalnu skrb Split – podružnica Kaštela.

Zlostavljanje i nasilje nad djecom ozbiljni su i rašireni javnozdravstveni problemi današnjice, a unatoč činjenici da se nasilje može spriječiti, njegovoj prevenciji posvećuje se premalo pozornosti.

Prepoznavajući društvenu važnost rane prevencije zlostavljanja i nasilja nad djecom, Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (Odjel za promicanje zdravlja i prevenciju bolesti Službe za javno zdravstvo, Odsjek za suradnju s prosvjetom i športom Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti uz suradnju Službe za školsku i sveučilišnu medicinu) već četvrtu godinu zaredom provodi projekt „Nasilje nije OK!“. Cilj je projekta aktivno sudjelovanje u stvaranju kulture prevencije nasilja kao i preuzimanje aktivne uloge u zaštiti djece od bilo kakvog oblika nasilja i zlostavljanja, čime ovaj projekt postaje praktični primjer kako se može

U sklopu obilježavanja ovogodišnjeg Svjetskog dana prevencije zlostavljanja i nasilja nad djecom te Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, NZJZ SDŽ je u suradnji s OŠ

Povodom obilježavanja predstavljena je brošura o dječjim pravima na čakavici “Jeman pravo na rič!” učenika 4. d razreda OŠ Bijaći. Izdavanje ove brošure dokaz je kako je i mali korak u prevenciji nasilja bitan za promjenu društvene svijesti i stvaranje boljeg svijeta – svijeta bez nasilja.

JAVNO ZDRAVSTVO

utjecati na promjenu društvene svijesti u kojem je svako nasilje društveno poptpuno neprihvatljiva pojava, a njegova prevencija jedan od glavnih društvenih prioriteta.

41

KALENDAR ZDRAVLJA RUJAN 2014. - OŽUJAK 2015.

Rujan 2014.

10.09. Svjetski dan prevencije samoubojstava 13.09. Svjetski dan prve pomoći 16.09. Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača 21.09. Svjetski dan Alzheimerove bolesti 22.09. Svjetski dan bez automobila 22.09. - 28.09. Međunarodni tjedan gluhih osoba 28.09. Svjetski dan borbe protiv bjesnoće 29.09. Svjetski dan srca Listopad 2014.

Mjesec borbe protiv raka dojke (Dan ružičaste vrpce-prva subota u listopadu) 01.10. Međunarodni dan starijih osoba 09.10. Svjetski dan vida 10.10. Svjetski dan mentalnog zdravlja 11.10. Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi 16.10. Svjetski dan hrane 20.10. Svjetski dan osteoporoze 24.10. Svjetski dan borbe protiv dječje paralize 29.10. Svjetski dan moždanog udara Studeni 2014.

14.11. Svjetski dan šećerne bolesti 16.11. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometnih nesreća

19.11. Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece i nasilja nad djecom 19.11. Svjetski dan kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB) 25.11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama Prosinac 2014.

01.12. Svjetski dan AIDS-a 03.12. Međunarodni dan osoba s invaliditetom Siječanj 2015.

18.01. Nacionalni dan borbe protiv raka vrata maternice 25.01-31.01. Europski tjedan prevencije raka vrata maternice Veljača 2015.

04.02. Svjetski dan prevencije raka 11.02. Svjetski dan bolesnika 12.02. Svjetski dan spolne i reproduktivne svijesti 15.02. Nacionalni dan djeteta oboljelog od maligne bolesti 26.02. Hrvatski dan liječnika 28.02. Međunarodni dan rijetkih bolesti Ožujak 2015.

20.03. Svjetski dan oralnog zdravlja 22.03. Međunarodni dan borbe protiv raka dojke 22.03. Svjetski dan voda 24.03. Svjetski dan tuberkuloze 26.03. Svjetski dan oboljelih od epilepsije

ČASOPIS "JAVNO ZDRAVSTVO" Časopis "Javno zdravstvo" je stručno-popularni zdravstveni časopis koji svojim sadržajem pokriva široko područje javnog zdravstva, epidemiologije zaraznih bolesti, epidemiologije kroničnih nezaraznih bolesti, zdravstvene ekologije, medicinske mikrobiologije, socijalne medicine, školske medicine, mentalnog zdravlja i prevencije bolesti ovisnosti, te ostala srodna područja međusobno povezana u sustav javnog zdravstva. Namijenjen je svima zainteresiranima za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, pojedincima i zajednici, odgovornima za zdravlje i organizaciju sustava zdravstva na svim razinama društva, zdravstvenim i društvenim institucijama, kao i svim zdravstvenim stručnjacima, poglavito liječnicima i specijalistima na svim razinama zdravstvene zaštite. Časopis je rezultat sustavnog rada Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije na području promicanja zdravlja i preventivne medicine, kao i povećanog angažmana u brizi za zdravlje pojedinca i zajednice.

Teme časopisa u svezi promicanja zdravlja i zdravog stila života, zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, odnosno zdravstvene kulture općenito, biti će prikazane na zanimljiv i pristupačan način od autora, visokostručnih kadrova različitih profila.

Stručno-znanstveni dio časopisa svojom će kvalitetom i osiguravanjem stimulativnog okruženja poslužiti liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima za daljnji stručni razvoj i usavršavanje. Časopis objavljuje uvodnike, stručne i znanstvene članke, prikaze slučaja, pisma uredništvu, osvrte, novosti i druge priloge vezane uz široko područje javno zdravstvene djelatnosti. Časopis "Javno zdravstvo" izdaje Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u Splitu. Časopis izlazi četiri puta godišnje u tiskanom obliku, a također se objavljuje u elektroničkom obliku na web stranici NZJZ SDŽ.

Autori zadržavaju autorska prava na članke objavljene u časopisu Javno zdravstvo, a svojim pristankom na objavljivanje daju časopisu pravo prvog objavljivanja u tiskanom i/ili elektroničkom obliku. Članci i/ili dijelovi članaka objavljeni u časopisu smiju se dalje koristiti isključivo uz pristanak autora te navođenje izvora. Članci objavljeni u časopisu Javno zdravstvo izražavaju mišljenje autora koje se ne mora podudarati sa stavom uredništva.

Upute za autore Članak napisati u programu Word na hrvatskom jeziku.

Koristiti font Times New Roman, veličina slova 12, dvostruki prored, prvu riječ odlomka uvući, iza interpunkcijskih znakova (točka, zarez, …) ostaviti samo jedno mjesto. Koristiti lijevo poravnanje teksta. Članak može biti ilustriran slikama i/ili tablicama (ukupno do 10 slika i/ili tablica). Članke dostaviti u uredništvo u elektroničkom obliku na prijenosnom mediju (CD) ili na e-mail tehničkog urednika: ante.pribudic@st.t-com.hr Uobičajene su slijedeće sastavnice stručno-znanstvenog članka: naslovna stranica, sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na engleskom jeziku, uvod, materijal i metode, rezultati, rasprava i zaključak. Svaki dio stručnoznanstvenog članka treba započeti na novoj stranici.

Naslovna stranica Naslovna stranica treba sadržavati naslov članka, ime i prezime te titulu prvog autora, ustanovu, kontakt adresu i telefon, te e-mail. Također treba sadržavati puno ime i prezime te titule svih koautora, kao i ustanova u kojima rade.

Autor treba navesti vrstu članka (izvorni znanstveni članak, znanstveno priopćenje, stručni članak, pregledni članak, prikaz slučaja, osvrt, …).

Sažetak Sažetak za znanstvene i stručne članke (do 250 riječi) treba biti napisan na hrvatskom i engleskom jeziku.

Uz engleski sažetak potrebno je navesti i naslov članka na engleskom jeziku.

Ispod sažetka valja navesti dvije do pet ključnih riječi.

Tablice Tablice se izrađuju u programima Word ili Excel na kraju članka, na zasebnim stranicama, a ne u tekstu.

Svaka tablica mora imati redni broj koji ju povezuje s tekstom.

Naslovi tablica ispisuju se na posebnoj stranici.

Slike

Literatura Literatura se označava arapskim brojevima, na posebnom papiru, redoslijedom kako se pojavila i citirala u radu, a navodi se prema preporukama Međunarodnog odbora urednika medicinskih časopisa (International Commitee of Medical Journal Editors – Vancouver Group;

43

Članak u časopisu (navedite sve autore ako ih je šest ili manje; ako ih je sedam ili više, navedite prva tri i dodajte: i sur.): Štambuk-Giljanović N. The quality of water in the Busko Blato reservoir. Environ Monit Assess. 2001;71:279-96.

Bez autora Anonimno. Current world literature. Sexually transmitted diseases and urinary tract infections [Bibliography]. Curr Opin Infect Dis 2006; 19:72-124.

Suplement časopisa Carev M, Tandara D, Rizvan P, Barišić Z, Šiško Kraljević K, Borzić E. An outbreak of gastroenteritis due to Aeromonas hydrophila. Clin Microbiol Infect 2005; 11 (suppl. 2):420.

Knjige i monografije, autor(i) pojedinci Witten, I. H.; Frank, E. Data mining: practical machine learning tools and techniques with java implementations.

San Francisco, CA, USA: Morgan Kaufmann, 1999: 525.

Urednik Murray PR, Baron EJ, Jorgensen JH, Pfaller MA, Yolken RH, ur. Manual of clinical microbiology. Washington DC: American Society for Microbiology; 2003. p.636-53.

Poglavlje u knjizi Aksoy DY, Tanriover MD, Unal S. Antimicrobial resistance: Preventable or inevitable? Problem of the era from two perspectives. U: Gould IM, van der Meer JWM, ur. Antibiotic policies: Fighting resistance. New York: Springer Science, 2007: 113-134.

Zbornik radova Borzić E, Barišić Z, Babić-Erceg A, Zoranić V, Kaliterna V, Carev M. Ispitivanje imunološkog statusa na CMV i T. gondii u zdravih trudnica. U: Program i knjiga sažetaka 6. hrvatskog kongresa kliničke mikrobiologije i infektologije, Zagreb. Zagreb: Hrvatsko društvo za medicinsku mikrobiologiju i parasitologiju Hrvatskog liječničkog zbora, 2002: 146-147.

Disertacija ili magisterij Cullingham KJG. A rapid method for detecting single nucleotide polimorphisms using antimicrobial resistance in Neisseria gonorrrhoeae as a model. Winnipeg: Faculty of Medicine, University of Manitoba, Winnipeg, Manitoba, Canada, 2004. Disertacija.

Popratno pismo Uz članak poslan uredništvu treba priložiti popratno pismo. U popratnom pismu prvi autor potvrđuje da su rukopis vidjeli i odobrili svi autori, te da isti tekst već nije objavljen ili prihvaćen za tisak u drugom časopisu ili knjizi.

JAVNO ZDRAVSTVO

Slike dostaviti posebno, nikako uključene u Word dokumente. Slikama se smatraju fotografije, rendgenske snimke, grafikoni, sheme, prikazi i sl.

Svaka slika mora imati redni broj prema redoslijedu u tekstu te opis (naslov). Fotografije i rendgenske snimke dostaviti u formatu *.jpeg, *eps ili *.tif.

Reproduciranje i/ili preuzimanje slika nije dopušteno, osim u slučaju pristanka autora. Za reprodukciju slika i tablica iz drugih časopisa ili knjiga treba imati dopuštenje izdavača i autora. Naslovi slika ispisuju se na posebnoj stranici.

www.ICMJE.org.). Kratice naslova časopisa navode se prema Medline/PubMed. Literatura se citira na slijedeći način:

javno ZDRAVSTVO Časopis Javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (dostupno na www.nzjz-split.hr i www.higijenski.hr) Vukovarska 46, 21000 Split, Tel.: 021 401 111 e-mail: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr