Časopis JZ 9.2014.

javno

ZDRAVSTVO NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

godina 8 ● broj 3 ● rujan 2014. / ISSN 1846-615X/UDK: 614.2

javno

ZDRAVSTVO RIJEČ UREDNIKA Poštovani čitatelji,

proteklo ljeto u našoj zemlji obilježile su poplave, a u svijetu pojava ebola hemoragijske groznice. U oba slučaja još se jednom pokazala važnost provedbe javnozdravstvenih mjera kao i veliko značenje preventivne medicine u očuvanju zdravlja.

Mjesec rujan također je bio ispunjen raznim javnozdravstvenim događanjima, među kojima bi posebno izdvojili Europski tjedan mobilnosti i Svjetski dan srca. Okruženje u kojem živimo, radimo ili se igramo nalazi se u fokusu oba događanja kao i naši osobni izbori na koje možemo i moramo djelovati. Promicanjem zdravog stila života uz kontrolu četiriju glavnih čimbenika rizika (tjelesna neaktivnost, nezdrava prehrana, pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola) te uključivanjem što većeg broja osoba u preventivne programe smanjit će se broj prijevremenih smrti, prevenirati obolijevanja i potencijalni invaliditet, poboljšati kvaliteta života kao i povećati blagostanje pojedinca i društva.

Tako je ovaj broj časopisa većinom posvećen zdravstvenim ponašanjima i izborima na koje možemo djelovati, te donosimo teme poput poremećaja u prehrani i ADHD-a, govorimo o gluhim osobama, kardiovaskularnim rizicima i bolestima te o raku vrata maternice. U stručnom dijelu časopisa obradili smo teme u svezi problema prekomjerne konzumacije alkohola koji sve više pogađa srednjoškolce naše Županije, te osoba liječenih zbog zlouporabe psihoaktivnih tvari. Nadalje, obradili smo i temu kućnih posjeta u primarmoj zdravstvenoj zaštiti Županije, kao i važnost natrija u vodi za piće.

Ugodno se družite s našim časopisom uz ovogodišnji slogan Svjetskog dana srca „Živi. Radi. Igraj se. Pridruži se.“

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., spec. epidemiologije Mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

impressum: Glavna i odgovorna za nakladnika:

7. Branka Jurčević-Zidar, dr. med.,

mag. univ. epi., specijalist epidemiologije 8. Mr. sc. Diana Nonković, dr. med., specijalist epidemiologije 9. Mr. sc. Nenad Periš, dipl. ing.

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., specijalist epidemiologije

Izvršni urednik:

Mr. Ivana Bočina, dr. med., specijalist javnog zdravstva

Tajnica časopisa:

Uredništvo:

Katja Matešan, prof.

Redakcijski savjet:

1. Prof. dr. sc. Nives Štambuk-Giljanović, dipl. ing.

2. Prof. dr. sc. prim. Mladen Smoljanović, dr. med., specijalist epidemiologije 3. Doc. dr. sc. Zorana Klišmanić, dr. med., specijalist epidemiologije 4. Prim. dr. sc. Vanja Kaliterna, dr. med., specijalist med. mikrobiologije s parasitologijom 5. Željka Karin, dr. med., univ. mag.med., specijalist školske medicine 6. Milka Brzović, dr. med., specijalist epidemiologije

1. Doc. dr. sc. prim. Katja Ćurin, dr. med., specijalist zdravstvene ekologije 2. Doc. dr. sc. Ingrid Tripković, dr. med., specijalist epidemiologije 3. Željko Ključević, dr. med., specijalist psihijatrije 4. Ina Utrobičić, dr. med., specijalist školske medicine 5. Doc. dr. sc. prim. Anamarija JurčevSavičević, dr. med., specijalist epidemiologije 6. Dr. sc. Sanja Čulin, dipl. ing.

7. Dr. sc. Ivana Marasović-Šušnjara, dr. med., specijalist javnog zdravstva 8. Dr. sc. Zvonimir Barišić, dr. med., specijalist med. mikrobiologije s parasitologijom 9. Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., specijalist školske medicine 10. Ante Pribudić, dr. dent. med., univ. mag. sanit. publ.

Časopis Javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Vukovarska 46 • 21000 Split Tel.: 021 401 111 • e-mail: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr Lektura: Rudolf Ćurković, jezični savjetnik / Tisak: “DES“ - Split NZJZ SDŽ polaže autorska prava na fotografije.

sadržaj: 1.

Riječ urednika................................................................................................... 2 Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med. i mr. Ivana Bočina, dr. med.

2.

Zovem se ... (Moja tajna obitelj)....................................................................... 4 Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med.

3.

Hiperaktivni poremećaj – ADHD...................................................................... 5 Ina Utrobičić, dr. med.

4.

Jačanje različitosti............................................................................................. 7 Katja Matešan, prof.

5.

Kardiovaskularni rizici i bolesti....................................................................... 8 Mr. Ivana Bočina, dr.med.

6.

Rak vrata maternice ....................................................................................... 10 Branka Medvidović, dr. med.

7.

Alkohol i srednjoškolci u Splitsko-dalmatinskoj županiji .......................... 12 Roberta Matković, prof. sociol. i Branka Jurčević Zidar, dr. med., univ. mag. epi.

8.

Osobe liječene zbog zlouporabe psihoaktivnih droga u Splitsko-dalmatinskoj županiji u 2013...................................................... 21 Roberta Matković, prof. sociol.

9.

Kućni posjeti u djelatnosti opće medicine u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 2012........................................................ 31 Prof. dr. sc. prim. Mladen Smoljanović, dr. med.

10.

Natrij u vodi za piće........................................................................................ 35 Prof. dr. sc. Nives Štambuk-Giljanović, dipl. ing.

11.

INTERMODAL - Europski tjedan mobilnosti.................................................. 38 Katja Matešan, prof.

12.

„Živi. Radi. Igraj se. Pridruži se.“.................................................................... 40 Katja Matešan, prof.

13.

Kalendar zdravlja............................................................................................ 42

14.

Upute za autore............................................................................................... 43

ZOVEM SE... (MOJA TAJNA OBITELJ) 4 Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med.,

JAVNO ZDRAVSTVO

spec. školske medicine

Ako upišete ova dva lijepa ženska imena, Mia i Ana, Google pretraživač ponudit će Vam za 0,24 sekunde 56 200 000 rezultata. Ako im pridružite pojam „pro“, u samo 0,27 sekundi pretraga se sužava na 16 300 000 rezultata. Treće i posljednje ako, odnosi se na daljnje sužavanje pretrage na „mia ana pro blog“ koja nam nudi 3 920 000 rezultata. Eh da, u 0,39 sekundi! Bit je ovoga silnog nabrajanja da se redom radi o rezultatima vezanim uz poremećaje hranjenja, anoreksiju i bulimiju, a među prvim su ponuđenim rezultatima oni koji ih podržavaju i promoviraju. Ostatak obitelji čine Rex, Bill, Cat, Deb, Sue, Pat, Addie, Bella, Ben, itd. Živimo u razdoblju u kojem su mladi itekako svjesni svoga tjelesnog izgleda i tjelesne mase, stoga ulažu velik dio svog vremena i energije kako bi utjecali na njihov oblik. Često to rade uz velika odricanja, kroz vrlo restriktivne dijete i višesatna vježbanja. Tako, primjerice, istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da 50 % djevojaka i 16 % mladića provodi dijetu. Već u osnovnoj školi to čini 8 % djevojčica, a do 14 godine taj postotak raste na 29 %.

Poremećaji hranjenja možda nisu tako učestali, ali epidemiološki podatci kojima raspolažemo nepouzdani su, zbog različitih kriterija i ciljanih dobnih skupina. Procjenjuje se da je prevalencija poremećaja hranjenja u adolescentskoj populaciji oko 1 – 2 %, a o njihovoj težini pak govori podatak o smrtnosti od 4 do 18 %. Obično nastaju u ranoj adolescenciji, dakle u školskoj dobi.

Tijekom adolescencije potrebe za hranom posebno su izražene zbog ubrzanog rasta i razvoja. Zato su redovitost obroka, raznolikost, uravnoteženost i unos dovoljne količine vode osnovne smjernice pravilne prehrane djece i mladih školske dobi. Unatoč tome, mladima su mediji, poglavito internet, glavni izvor znanja.

Stoga vrlo često naiđu na neprovjerene pa i potencijalno opasne sadržaje. Postoji mnogo internetskih stranica posvećenih mršavljenju, no u tom mnoštvu često se nađu i prijedlozi dijeta koje obećavaju brz učinak, ali i prijetnju cjelokupnom zdravlju.

Kao primjer, može se navesti Tumblr, izuzetno popularna mikroblog platforma s više od 194 milijuna blogova i 83 milijarde objava (otprilike 113 milijuna dnevno). Tumblr nudi pregršt blogova o zdravoj hrani, prehrani, fitnessu, itd.

No, kako nitko ne provjerava informacije koje se objavljuju, nerijetko se nude savjeti koji nemaju poveznice s načelima zdrave prehrane, pogotovo ako se poštuju potrebe mladih ljudi. Često put mršavljenja započinje izbjegavanjem određenih namirnica - onih koje debljaju. Izbacuju se masti, šećeri, žitarice, itd. Svakidašnji unos hrane na koncu se svede na oskudan broj namirnica, s nedostatnim dnevnim unosom minerala i vitamina. Kao primjer, može se navesti vegetarijanska prehrana. Pažljivo odmjerena i kreirana vegetarijanska dijeta moćno je oružje u borbi za očuvanje zdravlja te umanjuje rizik za srčane bolesti, dijabetes, pretilost, neke vrste raka, itd. No, u rukama adolescenata, taj put u zdravlje često se izjalovi. Nemali broj istraživanja ukazuju kako su mladi vegetarijanci skloniji poremećajima hranjenja od ne-vegetarijanaca.

Mršavljenje u adolescenciji ne bi se smjelo temeljiti na uskrati namirnica koje debljaju i strogim dijetama, već na povećanju tjelesne aktivnosti. Sukladno prijedlozima nutricionista, jelovnik djece i mladih trebao bi se sastojati od triju glavnih obroka i dvaju međuobroka. Svakako se preporučuje i pripaziti s unosom slatkiša, nezdravih grickalica i sokova. Međutim, današnja mladež nema odveć vremena za uravnotežen obrok. Stoga nije nužno da se u potpunosti izbaci tzv. junk food, ali se preporučuje da pripaze na učestalost i količinu konzumacije takve hrane.

Pravilna se prehrana uči od malena, pa roditelji imaju zadatak da osobnim primjerom potaknu dijete na usvajanje zdravih navika. Poseban se naglasak stavlja na edukaciju i promicanje zdrave prehrane te redovite tjelesne aktivnosti u vrtićima i školama. Tako postoje prehrambeni standardi za planiranje prehrane djece u dječjim vrtićima, a 2013. g. Ministarstvo zdravlja RH izdalo je Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama. U njima su sadržane jasne preporuke za planiranje obroka (broj i vremenski raspored obroka, dnevni unos energije i hranjivih sastojaka, način izrade jelovnika, praćenje kvalitete, normativi, itd.). Nažalost, u korištenju prehrane u osnovnim školama postoje velike razlike u regijama te je postotak obuhvaćene djece u Splitskodalmatinskoj županiji među najnižima u RH (12,46%). Usto, uopće nema organizirane prehrane djece u srednjim školama. Ipak, uvođenje smjernica i zdravstvenog odgoja značajan je pothvat u području primarne prevencije poremećaja prehrane od kojeg se očekuju dalekosežni povoljni učinci u unaprjeđenju zdravlja djece i odraslih.

5 Ina Utrobičić, dr. med.,

spec. školske medicine

Školsko je zvono za većinu djece veselje, izazov

5. POMANJKANJE INICIJALNOG STUPORA: Nekritično odmah stupaju u kontakt s nepoznatim osobama.

JAVNO ZDRAVSTVO

i radosno druženje s vršnjacima nakon dugih ljetnih praznika. Ipak za neku djecu, uključujući i njihove roditelje, nije tako. Ta će djeca ovu školsku godinu osjetiti kao muku, roditelji i učitelji stalno će ih pokušavati dovesti u red, u razredu će upadati u konfliktne situacije s vršnjacima. Takva su djeca nemirna, imaju poremećenu pažnju i nedosljedno izvršavaju obvezu.

Sindrom poremećaja pažnje s hiperaktivnošću ili bez nje danas se shvaća kao neurobiološki poremećaj, odnosno osobitost metabolizma neurotransmitera mozga, pri čemu se uz diskretne neurološke upadnosti mogu očitovati upadnosti ponašanja, odnosno sekundarni psihički problemi i problemi socijalnog funkcioniranja. Ranije su se takva djeca svrstavala u kategoriju „minimalna cerebralna disfunkcija“, a u posljednje vrijeme u kategoriju „hiperaktivni ili hiperkinetski sindrom“, odnosno u anglosaksonskom govornom području Attention Deficit Hyperaktivity Disorder (ADHD).

U dijagnostičkom priručniku Američke psihijatrijske udruge DSM-IV, poremećaj je klasificiran kao poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj.

S obzirom na simptomatologiju koja prevladava kod ovog poremećaja danas razlikujemo tri tipa ADHD-a: 1) ADHD s kombiniranim karakteristikama hiperaktivnosti, impulzivnosti i pomanjkanja pozornosti 2) ADHD s impulzivnošću i hiperaktivnošću kao primarnim karakteristikama te 3) ADHD s pomanjkanjem pozornosti kao primarnom karakteristikom koji se često naziva i ADD. ADHD je jedan od najčešćih neurobihevioralnih poremećaja prisutan među školskom djecom, s učestalosti 3 – 5 % pa sve do 12 % zbog neprepoznatih slučajeva. Kod muške je djece 4 puta češći. U populaciji je najčešći oblik ADHD kombiniran s hiperaktivnosti, impulzivnosti i pomanjkanjem pažnje. Poremećaj je češći u gradskim nego u seoskim okolinama, a razlike postoje i ovisno o dobi ispitanika, podrijetlu, socioekonomskom statusu.

Uzroci su ADHD-a višestruki: - neurobiološki poremećaj - posljedica usporenoga neurološkog sazrijevanja - genetska determiniranost - poremećaj se zna ponavljati unutar obitelji (sinovi često imaju iste smetnje kao i očevi) - prenatalna oštećenja (konzumiranje alkohola ili droga u trudnoći) - trauma pri porodu - ozljede glave i mozga kao posljedice nesreće, meningitis, encefalitis - neurometabolički poremećaj - npr. proteinska malnutricija u kritičkim razdobljima razvoja djeteta, te kronični deficit vitamina grupe B i C - određena vrsta prehrane (aditivi, šećeri), nepovoljno djelovanje socijalne sredine, nestimulativno okruženje, zlostavljanje u djetinjstvu, psihički poremećaj (nisu uzroci, ali mogu djelovati na jačinu simptoma).

Glavni simptomi koji se manifestiraju kod ADHD poremećaja jesu: 1. Pomanjkanje POZORNOSTI: Djeca ne uspijevaju obraćati pozornost na detalje. Pozornost im je neselektirana, mogućnost koncentracije 5 - 20 minuta, ne mogu održavati pozornost ni u zadatcima koji se pred njih postavljaju (škola, kućanski poslovi) niti u igri. Ne slušaju kad im se govori i ne mogu pratiti upute.

Gube stvari vezane za školu ili igru. Nebitne stvari lako im odvlače pozornost.

2. HIPERAKTIVNOST: Ne mogu sjediti mirno gdje se od njih to očekuje. Penju se, trče, ne mogu se igrati u tišini, pretjerano pričaju.

3. IMPULZIVNOST: Odgovaraju brzopleto, prekidaju druge u razgovoru ili igri što uvjetuje poteškoće u socijalizaciji i čestu izoliranost takve djece od vršnjaka.

4. AFEKTIVNA LABILNOST: Često imaju smetnje na emocionalnom i somatskom planu, nepredvidiva su i agresivna.

JAVNO ZDRAVSTVO

6

6. DRUŠTVENA NEADAPTIRANOST: Ponašaju se infantilno, uvijek ispod očekivanog u odnosu na kronološku dob. Sklona su socijalno neprihvatljivim ispadima te se često nekritično izlažu opasnostima.

7. MOTORIČKA PERSEVERACIJA: Jednu istu radnju ili riječ ponavljaju do unedogled.

U predškolskoj dobi teško je takvu djecu diferencijalno-dijagnostički odvojiti od uobičajeno aktivne, vesele djece. Predškolsko dijete s poremećajem pažnje/hiperaktivnosti ima općenito dodatne simptome kao što su: svadljivo ponašanje, agresivno ponašanje; udaranje drugih i uzimanje tuđih stvari, neustrašivo ponašanje koje dovodi do slučajnog ozljeđivanja ili otrovanja, kao i bučnoga, burnog ponašanja.

Za takvu djecu najteži je zahtjevan kognitivni napor. Stoga stupanje u „akademsku arenu“ osnovne škole znači veliki stres. Njihova impulzivnost, hiperaktivnost i nepažnja često dovode do poteškoća u odnosu s vršnjacima. Takva djeca pokazuju česte promjene raspoloženja.

U adolescentnoj dobi povlače se motorički simptomi hiperaktivnosti, koji se više manifestiraju kao unutrašnji nemir negoli kao velika motorička aktivnost. Njihova slabost pažnje i kognitivni problemi mogu voditi loše organiziranom pristupu školi i radu, kao i lošem izvršavanju zadataka. Rizični tipovi ponašanja mogu se manifestirati nesrećama (biciklom, motorom, autom).

Problemi samopoštovanja nastaju vrlo rano.

Već u predškolskoj dobi zbog njihova izljeva bijesa i neobraćanja pozornosti na osjećaje i potrebe vršnjaka, takvu djecu često izbjegavaju, čime se već tada stječu iskustva prvoga pravoga socijalnog odbijanja.

U školskoj dobi takva su djeca još buntovnija prema svakoj vrsti stege, stvarajući opće nezadovoljstvo među članovima obitelji i vršnjacima. Neka djeca postaju još agresivnija i udružuju se u nepoželjne ulične grupe.

Adolescenti se unatoč svom buntovničkom ponašanju često osjećaju bijedno i mnogo toga od njihova agitirajućeg ponašanja znači pokušaj prikrivanja osjećaja bijede i tuge u njima. Jasno je što njihovo iskustvo čestog zakazivanja u socijalnom i školskom području rezultira veoma niskim osjećajem vlastite vrijednosti.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, simptoma koji moraju biti prisutni najmanje 6 mjeseci. Kliničar ima niz dijagnostičkih pomagala, uključujući intervju s roditeljima i djetetom, skale za procjenu ponašanja, somatski i neurološki pregled i testiranje kognitivnih sposobnosti.

Važno je psihološko testiranje, pregled od drugih stručnjaka, školskog liječnika, pedopsihijatra, neuropedijatra te stalno praćenje djeteta tijekom školovanja.

Pri postavljanju dijagnoze ADHD-a treba biti oprezan, jer djeca koja nemaju ADHD zbog dosade u školi mogu pokazivati slične simptome.

Najvažnije je rano uočiti, dijagnosticirati i pravilno pristupiti problemu. Zapušteni slučajevi dovode do pogrešnog zaključivanja o nečijem ponašanju, emocionalnim smetnjama, socijalnom disfunkcioniranju, itd.

U određenom broju slučajeva odrastanjem simptomi se ublažavaju ili čak nestaju. Djeca s kojima se tijekom školovanja i života pravilno pristupalo, naučila su minimizirati neprimjereno ponašanje. Jako je važan i pravilan izbor zanimanja.

Pokazalo se da su zanimanja vezana za putovanja ili kretanja kao menadžeri, fotografi, turistički vodiči i sl. primjerena osobama s ADHD-om. Čak 40 – 60 % djece s ADHD-om imaju slab školski uspjeh, dok 20 % djece s ADHD-om ima specifične teškoće učenja kao što su teškoće čitanja, pisanja, računanja i govora.

Ako se u ranom djetinjstvu ovakvi problemi zanemare ili krivo procijene, postoji opasnost od sekundarnih emocionalnih poremećaja, rizičnog ponašanja, ovisnosti ili napuštanja školovanja ako trpi stalne kritike i neuspjehe.

U liječenju je općeprihvaćen multimodalni pristup u kojem se primjenjuju i psihosocijalne intervencije i medikamenti. Važno je rano otkrivanje poremećaja, što podrazumijeva otkrivanje u predškolsko doba. Ranom intervencijom, pravilnim pristupom, suradnjom liječnika, odgojitelja, školskog liječnika, nastavnika, stručne službe škola, a osobito roditelja, mogu se izbjeći mnoge psihofizičke traume djeteta koje bi dovele do školskog neuspjeha i socijalne devijacije u ponašanju.

Djeca s ADHD-om traže puno ljubavi, strpljenja i pažnje. Poremećaj zahtijeva primjenu metode naučenih od stručnjaka, izbjegavanje kritike, dok je posebno važan pravilan odabir zanimanja.

Literatura 1. D Regan, Fintan J. Kako se nositi s djecom problematična ponašanja, Zagreb. Naklada Ljevak, 2008.

2. Kocijan-Hercigonja, Dubravka. Hiperaktivno dijete, Jastrebarsko. Naklada Slap 2007.

3. Phelan, Thomas W. Sve o poremećaju pomanjkanja pažnje. Lekenik. Ostvarenje, 2005.

4. Staniša Nikolić, Marijana Marangunić i suradnici. Dječja i adolescentna psihijatrija, Školska knjiga, 2004.

5. Harrison C, Sofranoff K. ADHD and parental psyhological distress: role of demographics, child behavioral characteristics, and parental cognitions. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 2002; 41: 6: 703-701.

Jačanje različitosti U povodu Međunarodnog tjedna gluhih osoba

7 Katja Matešan, prof.

JAVNO ZDRAVSTVO

Međunarodni tjedan gluhih osoba obilježava se posljednjeg tjedna u mjesecu rujnu, s kulminacijom na Međunarodni dan gluhih zadnje nedjelje u mjesecu.

Tijekom tog tjedna, Svjetska federacija gluhih osoba širom svijeta organizira različita događanja, mimohode, debate, kampanje i okupljanja kako bi se ukazalo na specifična ljudska prava koja zaslužuju pozornost mjerodavnih institucija, uključujući lokalnu i nacionalnu zakonodavnu vlast, donositelje političkih odluka, članove šire zajednice, kao i medije. Ova manifestacija ima za cilj povećati jedinstvo i solidarnost među gluhim osobama, te predstavlja poticaj za ulaganje većih napora kako bi se promicala njihova prava.

Aktivnosti u Međunarodnom tjednu gluhih osoba uključuju i sudjelovanje obitelji i prijatelja gluhih osoba, educiranih tumača kao i stručnjaka uključenih u rad s gluhim osobama, te vladinih dužnosnika.

U posljednjih nekoliko godina, Svjetska federacija gluhih osoba proglasila je godišnje teme Međunarodnog tjedna gluhih osoba: 2009. Kulturna postignuća gluhih osoba 2010. Obrazovanje gluhih osoba 2011. Pristup informacijama i komunikacijama 2012. Dvojezičnost je ljudsko pravo!

2013. Jednakost za gluhe osobe 2014. Jačanje ljudske različitosti.

Dvije dimenzije ovogodišnje teme uključuju promicanje kvalitete života gluhih osoba kao dijela globalne ljudske različitosti, ali i priznanje različitosti i bogatstva same globalne zajednice gluhih osoba.

Jačanje ljudskih različitosti povlači osnovna načela ljudskih prava i poštovanje za sve ljude i njihove različitosti, bez obzira na jezik, rasu,

etničku i spolnu pripadnost, seksualnu orijentaciju, socioekonomski status, dob, tjelesne sposobnosti, religijska i politička uvjerenja, te druge ideologije.

Ova tema ima za cilj prepoznati razlike kao mogućnosti i potencijale, a ne kao ograničenja.

Važno je spoznati kako je svaka gluha osoba jedinstvena, te ima snagu pozitivnog učinka na društvo.

Potrebno je senzibilizirati društvo kako bi se ojačala sposobnost razmatranja različitosti te poduzele potrebne promjene. Nacionalne udruge gluhih osoba mogu poduzeti konkretne mjere za podizanjem svijesti vladinih dužnosnika, ministara, te medicinskih stručnjaka, stručnjaka za obrazovanje na nacionalnoj razini u vidu obogaćivanja nasljeđa, kulture te znakovnoga jezika gluhih osoba. Sredstva za postizanje mjera koje bi ojačale svjesnost mogu varirati ovisno o ciljnoj skupini i ciljevima. To može uključivati poučavanje znakovnoga jezika na radnom mjestu, traženje sastanka s ministrom obrazovanja ili pisanje članka za nacionalne novine. Krajnji cilj odnosio bi se na priznavanje znakovnoga jezika u svim vidovima legislative i politike, pravo na obrazovanje na znakovnom jeziku i sl. Nacionalne udruge gluhih osoba također mogu organizirati seminare i okupljanja kako bi obučile svoje članove o pravima gluhih osoba kao dvojezičnih građana, na temelju konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s ograničenjima.

Očekivani je rezultat obilježavanja Međunarodnog dana gluhih osoba podizanje svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba, što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihova položaja u društvu, ali i kvalitete života svih marginaliziranih skupina, odnosno osoba s hendikepom.

Svjetska federacija gluhih procjenjuje kako je u svijetu oko 70 milijuna gluhih osoba, a njih najviše živi u zemljama u razvoju. Upravo stoga, osnovni je cilj i prioritet federacije osiguravanje prava na znakovni jezik te ostvarenje jednakih mogućnosti u svim sferama života, uključujući pristup obrazovanju i informacijama.

Diljem svijeta 133 nacionalne organizacije, među kojima je i Hrvatski savez gluhih i nagluhih, organiziraju prigodne događaje, kampanje i debate kako bi senzibilizirale lokalnu i nacionalnu vlast, medije i sveukupnu javnost.

Senzibilizacija javnosti ima za cilj upoznavanje i pronalaženje načina za rješavanje ove specifične problematike. Sve aktivnosti trebale bi rezultirati i boljom educiranošću gluhih osoba o sredstvima korisnima za njihovu bolju i jednostavniju komunikaciju, čime bi bila omogućena integracija u širu društvenu zajednicu i poboljšana kvaliteta života te populacije.

Kardiovaskularni rizici i bolesti 8

Svjetski dan srca obilježava se od 2000. godine

Mr. Ivana Bočina, dr. med.,

JAVNO ZDRAVSTVO

spec. javnog zdravstva

s ciljem da što više ljudi bude bolje upoznato s činjenicom kako su srčane bolesti i moždani udar vodeći uzroci smrti u svijetu. Zato se svakog 29. rujna obilježava druga tema koja bi trebala odražavati određena ključna pitanja vezana uz zdravlje srca. Ovogodišnja se tema Dana srca odnosi na potrebu stvaranja okruženja pogodnog za zdravlje srca (heart-healthy environment) uz slogan „Živi. Radi. Igraj se. Pridruži se“. (Live. Work.

Play. Join.) Tema i slogan odražavaju važnost okruženja u kojem živimo, radimo ili se igramo, jer nam okruženje ne bi trebalo povećavati rizik razvijanja kardiovaskularnih bolesti (KVB).

Nažalost, pojedinci često sami ne mogu odlučivati o izborima povezanim sa zdravljem srca, jer im okruženje u kojem se nalaze često to ne dopušta.

Urbanizacija, industrijalizacija, ekonomska tranzicija i globalizacija donose stil života koji pogoduje razvitku KVB-a. Jednako tako produženje očekivanog trajanja života produžuje razdoblje izloženosti određenim rizičnim faktorima, pri čemu se ne smiju zanemariti ni troškovi zdravstvene skrbi kao i gubitci u gospodarstvu uzrokovani KVB-om. Naime, kliničko zbrinjavanje KVB-a skupo je i dugotrajno te predstavlja veliko opterećenje za zdravstvene sustave. Nadalje, KVB uglavnom zahvaćaju ljude u njihovim srednjim godinama života, što uzrokuje gubitke u gospodarstvu poput gubitka produktivnosti i vrijednih ljudskih resursa, dok zahvaćeni pojedinci i njihove obitelji gube egzistencijalnu sigurnost. U razvijenim zemljama skupine nižeg socioekonomskog statusa imaju višu stopu prevalencije rizičnih faktora, kao i više stope incidencije i mortaliteta od KVB-a. U zemljama u razvoju breme KVB-a također pokazuje sve veći pomak prema skupinama nižeg socioekonomskog statusa.

Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) godišnje u svijetu od KVB-a umire gotovo 17,3 milijuna osoba, a procjenjuje se kako će do 2030. godine taj broj biti veći od 23 milijuna. Nadalje, više od 80% smrti u svijetu nastalih zbog KVB-a javlja se u srednje i slabije razvijenim zemljama. U Europskoj regiji više od 50% ukupnih smrti nastaje zbog KVB-a. Najmanje 80% prijevremenih smrti izazvanih KVB-om moglo bi se izbjeći kontroliranjem četiriju glavnih rizičnih faktora: pušenja duhana, nezdrave prehrane, tjelesne neaktivnosti i prekomjerne konzumacije alkohola. Upravo je iz tog razloga važno promicati zdravi stil života i u preventivne programe uključiti što veći broj osoba.

Globalni ciljevi učinkovite kontrole rizičnih faktora KVB-a kao i smanjivanje bremena brzorastuće epidemije KVB-a uključuju: - smanjivanje glavnih faktora rizika KVB-a te njihovih socijalnih i ekonomskih determinanti kroz integrirane programe prevencije KVB-a i drugih kroničnih nezaraznih bolesti - razvijanje standarda skrbi i učinkovitog zbrinjavanja KVB-a - globalnu akciju kojom bi se obuhvatili kapaciteti svih zemalja koje se suočavaju sa zdravstvenim potrebama povezanim s KVB - razvijanje prikladnog sustava nadzora i metoda kako bi se procijenili uzorci i trendovi kretanja rizičnih faktora za KVB u cilju monitoringa, prevencije i kontrole - razvijanje učinkovite mreže unutar svake zemlje, te na međunarodnoj i globalnoj razini kako bi se ostvarilo partnerstvo u poduzimanju globalne akcije.

Među kroničnim nezaraznim bolestima u Europskoj regiji, četiri su skupine bolesti vodeće: KVB, novotvorine, kronična opstruktivna bolest pluća i dijabetes. Prema SZO-u u Europskoj regiji gotovo 86 % smrti i 77 % ukupnog bremena bolesti uzrokovano je kroničnim nezaraznim bolestima.

Ove bolesti predstavljaju veliko opterećenje za zdravstvene sustave, ekonomski razvoj i kvalitetu života velikih dijelova populacije, osobito kod populacije starije od 50 godina. U isto vrijeme nezarazne su bolesti odgovorne za rastuće zdravstvene nejednakosti koje se već opažaju u mnogim zemljama EU, pokazujući snažan utjecaj na niže socioekonomske slojeve društva kao i na rodne razlike. Nadalje, one utječu i na stvaranje sve većeg jaza između pojedinih država članica EU, u kojima različita klasna pripadnost uvjetuje različitu distribucija faktora rizika.

U cilju što boljeg i učinkovitijeg djelovanja za Europsku regiju izrađen je Akcijski plan za implementaciju europske strategije za prevenciju i kontrolu nezaraznih bolesti 2012. -2016. (Action Plan for implementation of the European Strategy for the Prevention and Control of Noncommunicable Diseases 2012-2016).

Investiranje u prevenciju i bolju kontrolu ove široke skupine poremećaja smanjit će broj prijevremenih smrti te prevenirati obolijevanja i potencijalni invaliditet, poboljšati kvalitetu života i blagostanje pojedinca i društva, te pomoći u smanjivanju rastućih zdravstvenih nejednakosti uvjetovanih kroničnim nezaraznim bolestima, među kojima KVB imaju najveći udio.

9

Svjetski dan srca

29. rujna 2014.

ZDRAVLJE U SRCU

ra d i

živi

pridruži se

j igrae s

Na Svjetski dan srca, pridruži se svjetskom pokretu za bolje zdravlje srca, gdje god živiš, radiš i igraš se! #heartchoices Stvaranje okruženja koje potièe svijest o zdravlju srca omoguæuje ljudima da unesu pozitivne promjene koje mogu umanjiti rizik od bolesti srca i moždanog udara.

Saznajte više na: www.worldheartday.org

Y

ZD

HEALTHY C IT

VI GRAD RA

Organizatori:

www.twitter.com/worldheartfed #worldheartday

Designed by NASK.CC © World Heart Federation

SDS 2014_plakat A3.indd 1

Literatura 1. http://www.world-heart-federation.org/what-we-do/awareness/world-heart-day-2014-home/, pristup 22. 9. 2014.

2. http://www.who.int/topics/cardiovascular_diseases/en/, pristup 22. 9. 2014.

3. http://www.who.int/cardiovascular_diseases/prevention_control/en/, pristup 22. 9. 2014.

25.08.2014 12:18:22

JAVNO ZDRAVSTVO

www.facebook.com/worldheartday | www.facebook.com/HrvatskaKucaSrca

RAK VRATA MATERNICE

10 Branka Medvidović,

JAVNO ZDRAVSTVO

dr. med.

Rak vrata maternice najčešći je zloćudni tumor ženskih spolnih organa, a po učestalosti u svijetu drugi je najčešći rak u žena mlađih od 45 godina. U gotovo svim zemljama svijeta zadnjih godina bilježi se konstantan pad učestalosti raka vrata maternice, što je prije svega posljedica poboljšane rane dijagnostike predstadija raka vrata maternice kao i promjena koje im prethode. Analiza incidencije raka vrata maternice po svjetskim regijama za 2012. godinu pokazuje značajne regionalne razlike. U svijetu od raka vrata maternice godišnje obolijeva oko 527 600 žena, a umire ih oko 265 700.

Najmanje 80 % smrtnih slučajeva od raka vrata maternice javlja se u zemljama u razvoju, južnoj Aziji, velikom dijelu Afrike i dijelovima Latinske Amerike. U Europi, unatoč uspješnoj prevenciji bolesti, još godišnje od raka vrata maternice obolijeva oko 58 400 žena, a umire ih gotovo 24 400. U Hrvatskoj se rak vrata maternice nalazi među sedam vodećih malignoma u žena i drugi je najčešći dijagnosticirani malignom u žena dobi 25 - 29 godina, odmah nakon raka dojke. U razdoblju od 2001. do 2011. godine, u Hrvatskoj, od raka vrata maternice ukupno je oboljelo 3759 žena, a od toga 307 žena u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Brojni faktori dovode se u vezu s nastankom raka vrata maternice. Rizični čimbenici koji predisponiraju nastanku raka vrata maternice jesu: HPV (humani papilloma virus); rani spolni kontakt prije 17. godine; česta promjena partnera; nezaštićeni spolni odnos; spolno prenosive bolesti (klamidija, virus herpes simpleksa tipa 2); kronične upale donjeg dijela spolnog sustava; pušenje cigareta; dugotrajno uzimanje oralnih kontraceptiva; loša genitalna higijena; niži socioekonomski status; veći broj porođaja i imunosupresivna stanja.

Danas se zna da osobitu ulogu u nastanku raka vrata maternice ima humani papiloma

virus (dokazan je u 99,7 % svih karcinoma vrata maternice). Poznato je više od 200 različitih tipova HPV virusa, a više od 40 ih zahvaća spolni sustav.

Dijele se na one visokog i niskog rizika. Visokorizični tipovi povezuju se s nastankom raka vrata maternice, vanjskog spolovila, rodnice, penisa, anusa i karcinoma usne šupljine, dok niskorizični tipovi uzrokuju dobroćudne anogenitalne promjene i intraepitelne lezije vrata maternice niskog stupnja . Humani papiloma virus (HPV) najčešća je spolno prenosiva infekcija na svijetu pa je velika vjerojatnost da će većina spolno aktivnih osoba biti izložena HPV infekciji tijekom života.

U Hrvatskoj oko 60 % spolno aktivnih žena ima HPV u cervikalnom obrisku. Preko 90 % infekcija prolaznog je tijeka bolesti, a nalaz HPV-a uglavnom se negativizira u razdoblju od 8 do 24 mjeseca. S obzirom da je HPV vrlo raširen u populaciji, lako se i prenosi. Najčešći je put prijenosa spolnim odnosom i intimnim odnosom kože na kožu u genitalnoj regiji. Mogući je put prijenosa i neizravni kontakt putem kontaminiranih predmeta (ručnici i spužve).

Nastanak raka vrata maternice odvija se u oko 90 % slučajeva preko predstadija i u oko 10 % bez ikakvih predznaka. Predstadiji raka vrata maternice jesu CIN I (laka displazija), CIN II (umjerena displazija), CIN III (teška displazija) i CIS (carcinoma in situ). Displazija označava smetnje u razvitku i sazrijevanju epitela vrata maternice. Kod teške displazije poremećeni rast stanica nalazi se u više od 2/3 debljine epitela, kod CIS promjene zahvaćaju cijelu debljinu epitela, a kod raka vrata maternice zloćudne stanice prodiru kroz bazalnu membranu.

Predstadiji raka vrata maternice obično su asimptomatski i golim okom nevidljivi te se otkrivaju rutinskim citološkim obriskom po Papanicolaou (Papa-test) i kolposkopskim pregledom. Uznapredovali stadij bolesti pokazuje jasne simptome. Prvi je znak bolesti sukrvavi iscjedak, nevezan uz menstrualni ciklus. Čest je simptom povremeno, nepravilno, bezbolno krvarenje, koje se obično javlja nakon spolnog odnosa ili kupanja. Pored ovih simptoma mogu se javiti bolovi u donjem dijelu trbuha.

Opisuju se dva osnovna tipa karcinoma vrata maternice, rak pločastih stanica (carcinoma planocellulare cervicis uteri), koji čini oko 80 % i rak žljezdanih stanica (adenocarcinoma cervicis uteri) koji čini oko 15 - 20 % svih karcinoma vrata maternice.

Prevencija raka vrata maternice Postupci primarne prevencije obuhvaćaju mjere zaštite od svih rizičnih čimbenika koji dovode do nastanka raka vrata maternice. S obzirom da je rak vrata maternice uzrokovan infekcijom HPV, jedna

je od ključnih preporuka edukacija o spolnom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju, ponajprije adolescenata, ali i odraslih osoba.

Zdravstveni odgoj bitan je segment primarne prevencije, jer se na taj način educira učenike i studente o načinu prijenosa virusa i sprječavanju nastanka HPV infekcije. Primarana prevencija unatrag nekoliko godina upotpunjena je cjepivom protiv visokoonkogenih tipova HPV 16 i 18 koji dovode do nastanka raka vrata maternice i tipova HPV 6 i 11 koji dovode do nastanka genitalnih bradavica. Kod spolno aktivnih žena djelotvornost cjepiva smanjuje se, utoliko što postoji mogućnost da je već zaražena s jednim ili više tipova protiv kojih cjepivo štiti (6, 11, 16, 18). S obzirom na to, idealno bi bilo cijepiti djevojke prije stupanja u spolne odnose, jer se u tom slučaju postiže najveća korist za cijepljenu osobu. Cijepljenje je dobrovoljno i primjenjuje se intramuskularno u tri doze po shemi 0, 2, 6 mjeseci. Postojeće studije potvrdile su petogodišnje trajanje zaštite.

Cilj je sekundarne prevencije otkrivanje raka u najranijim fazama, po mogućnosti čak u preinvazivnom stadiju, kada još nema nikakvih simptoma. Na taj način može se znatno sniziti stopa smrtnosti, odnosno omogućiti duže preživljenje bolesnica radi većih mogućnosti liječenja u ranim fazama bolesti. Jedna od najučinkovitijih metoda ranog otkrivanja raka vrata maternice jest citološki obrisak po Papanicolaou. Cervikalni razmaz uveden je u razvijenim zemljama ranih 1940-ih godina, a u širim razmjerima počeo se primjenjivati kasnih 1950-ih ili 1960-ih godina.

Ranim otkrivanjem abnormalnosti omogućeno je rano započinjanje liječenja, koje u ranim fazama bolesti može značiti i potpuno izliječenje. Papatest kao metoda probira ranog otkrivanja raka vrata maternice pokazala se vrlo učinkovitom metodom. Ovisno o citološkom nalazu pacijentice se dalje prate redovitim ginekološkim kontrolama

Literatura 1. Karelović D i sur. Infekcija humanim papilomavirusima. Infekcije u ginekologiji i perinatologiji 2012; 40:461-478 2. Znaor A, Strnad M. Incidencija i mortalitet od raka vrata maternice u Hrvatskoj i mogućnosti prevencije Medix br 72/73 2007.68-70 3. Ćorušić A, Škrgatić L, Karadža M, Planinić P, Lovrić Gršić H. Infekcija humanim papilomavirusom i genitalni karcinom u žena. Medix br 104/105 2013. 187-192 4. Karelović D i sur. Onkološki potencijal humanih papilomavirusa. Infekcije u ginekologiji i perinatologiji 2012; 41:479-485 5. Ćorušić A, Babić D, Šamija M, Šobat H. Epidemiologija ginekološkog raka. Ginekološka onkologija 2005; 1:3-8 6. Ćorušić A, Babić D, Šamija M, Šobat H. Rak vrata maternice. Ginekološka onkologija 2005; 17:149-18 7. Šimunić V i sur. Rak vrata maternice. Ginekologija 2001; 432-436 8. Ho GY, Bierman R, Beardsley L. Natural history of cervicovaginal papillomavirus infection in young women. N Engl J Med 1998;341:633.

9. Munoz N, Franceschi S, Bosetti C i sur. Role of parity and human papillomavirus in cervical cancer: the IARC multicentric case-contol study.

Lancet 2002;359:1085-92.

10. http://www.poliklinika-harni.hr/rak-vrata-maternice.aspx, pristup 11. 9. 2014.

11. Parazzini F, La Vecchia C, Negri E. Risk factors for cervical intraepithelial neoplasia. Cancer 1992;19:259-63.

12. http://hlpr.hr/rak/vijest/rak-vrata-maternice, pristup 11. 9. 2014.

13. http://screening.iarc.fr/doc/HPV%20supplement%20-%20chapter%2006.pdf, pristup 11. 9. 2014.

11

JAVNO ZDRAVSTVO

ili se pak upućuju na daljnju obradu (kolposkopija, HPV tipizacija i patohistološka obrada materijala), a sve u cilju pravovremenog postavljanja dijagnoze i ciljanog što učinkovitijeg liječenja. Svaka žena koja je postala seksualno aktivna ili navršila 18 godina trebala bi obaviti Papa-test jednom godišnje, poslije triju ili više urednih nalaza test se može ponoviti u većim vremenskim razmacima (ne više od tri godine). Papa-test potpuno je bezbolan, neinvazivan test.

Prvi organizirani program probira za rak vrata maternice u Europi počeo je u Finskoj 1962. godine.

Države s organiziranim programima probira bilježe značajno smanjenje pojavnosti te bolesti, jer bolest bude na vrijeme otkrivena. Tada je liječenje jednostavnije i učinkovitije.

Do studenog 2012. godine u Hrvatskoj se Papa-test provodio oportunistički, nakon čega se započelo s Nacionalnim programom ranog otkrivanjem raka vrata maternice pozivanjem prvih 100 000 žena koje po evidenciji HZZO-a nisu u posljednje tri godine napravile kontrolni pregled Papa-testom. Ciljna su skupina žene između 25. i 64. godine starosti. Interval je probira svake tri godine, što znači da je godišnje obuhvaćeno 400 000 žena. Test probira konvencionalni je Papatest koji se provodi prema zadanim smjernicama ginekoloških i citoloških društava, koji je u skladu s EU smjernicama. Nositelj je programa Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske.

Iako pomaci na bolje postoje, pojavnost raka vrata maternice u odnosu na protekle godine smanjuje se, ne možemo biti potpuno zadovoljni.

Cilj svih onih koji brinu o zdravlju i kvaliteti života žena, jest edukacijom i prevencijom osvijestiti sve veći broj žena da brinu o svom zdravlju, jer uz poznate faktore rizika te bolesti i dobre metode dijagnosticiranja te Papa obrisak, ta se bolest može spriječiti i nedopustivo je da žene i dalje obolijevaju od raka vrata maternice.

ALKOHOL I SREDNJOŠKOLCI U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI

12

Roberta Matković, prof. sociologije,

Branka Jurčević Zidar, dr. med.,

uni. mag. med., spec. epidemiologije,

JAVNO ZDRAVSTVO

Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti NZJZ SDŽ

Sažetak Uvod: Pijenje alkohola sve je rašireniji problem među mladima. Metode: Presječno istraživanje provedeno na populaciji učenika srednjih škola Splitsko-dalmatinske županije, u dobi od 15 i 16 godina (n = 1931). Korištena je standardizirana metodologija prilikom određivanja uzorka, anketiranja i obrade podataka. Rezultati: Alkohol je konzumiralo barem jednom u životu 88 % učenika prvih razreda i 92 % učenika drugih razreda, što u prosjeku iznosi 90 % ispitanika. Najmanje jednom u životu opilo se 48 % učenika u ukupnom uzorku, a od toga 25 % učenika i 23 % učenica obaju razreda.

Zaključak: Izražena je pojavnost pijenja alkohola među mladima u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Uočavaju se spolne razlike, i značajan porast prijelazom iz prvog u drugi razred srednje škole.

Dječaci su skloniji učestalom i problematičnom pijenju alkohola u odnosu na djevojčice. Alkoholna su pića vrlo dostupna. Učenici u većoj mjeri imaju pozitivna očekivanja od pijenja alkohola. Postoji potreba za učinkovitijim preventivnim programima u osnovnim školama.

Ključne riječi: pijenje alkohola, adolescenti, Splitsko-dalmatinska županija Summary ALKOHOL AND ADOLESCENTS IN SPLIT – DALMATIAN COUNTY Introduction: Drinking alcohol is a more widespread problem among young people.

Methods: Cross-sectional study was conducted in population of 15 and 16 year old high school students in Split – Dalmatia County (n = 1931). Standardised methodology was used for sampling, questionnaire use and data management. Results: Alcohol was consumed at least once in a lifetime 88 % first-grade students and 92 % of students of second grades, which averaged 90 % of respondents. At least once in life be drunk 48 % of students in the total sample, of which 25 % males and 23 % of female students in both classes. Conclusions: Estimated the prevalence of alcohol consumption among adolescents in Split - Dalmatian County. There is a noticeable gender differences, and a significant increase in the transition from the first to the second year of high school.

Boys are more prone to frequent and problematic drinking alcohol than girls. Alcoholic beverages are very accessible. Students have a high positive expectations of alcohol. There is need for introducing more effective prevention programmes in primary schools.

Key words: alcohol consumption, adolescents, Split – Dalmatian County

Uvod Alkohol je kao legalno sredstvo za opuštanje i relaksaciju vrlo prisutan u svakidašnjem životu ljudi u većini zemalja. Nazivamo ga i najstarijom drogom čovječanstva. Društveni stav prema alkoholu različit je u različitim zemljama, od širokog odobravanja preko ograničavanja mjesta prodaje i pijenja, do potpune zabrane u islamskim zemljama.

Potrošnja alkohola po glavi stanovnika povećala se u gotovo svim zemljama svijeta, a posljedično se povećao i broj osoba koje pate od bolesti koje nastaju kao posljedica zlouporabe. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije ljudi u europskoj regiji najviše konzumiraju alkohol po glavi stanovnika u svijetu. U Europskoj uniji alkoholu se pripisuje oko 120 000 prijevremenih smrti na godinu: 1 od 7 u muškaraca i 1 od 13 u žena. ¹ Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj ima 6 % ovisnika o alkoholu, što izraženo u apsolutnim brojkama iznosi oko 250000 osoba. Kako alkoholizam ne zahvaća samo pojedinca nego i cijelu obitelj, tako se broj osoba koje imaju problema s alkoholizmom bliži milijunu stanovnika. Godišnje se u RH hospitalizira oko 8500 muškaraca i oko 1200 žena zbog problema s alkoholom. Također se godišnje zbrine i više od 250 maloljetnika zbog akutnoga opitog stanja, što ukazuje na sve prisutniji problem mladih koji konzumiraju alkohol. 2 Prema rezultatima istraživanja rizičnih ponašanja adolescenata, ESPAD 1999. (The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) hrvatski srednjoškolci bili su znatno ispod prosjeka ostalih ESPAD zemalja (Hrvatska 73%, ESPAD 83 %), dok se trend porasta počeo bilježiti od 2003. godine, kada je 83 % mladih u Hrvatskoj pilo alkohol u zadnjih godinu dana, a ESPAD prosjek bio je 85 %. 2007. godine situacija je bila sljedeća: 84 % srednjoškolaca u Hrvatskoj je pilo alkohol u zadnjih godinu dana, a ESPAD prosjek iznosio je 82 %. 2011.godine taj postotak mladih za Hrvatsku iznosio je 85 %, a ESPAD prosjek pao je na 79 %. ³ Prema rezultatima zadnjeg ESPAD istraživanja iz 2011. godine Republika Hrvatska po opijanju srednjoškolaca u posljednjih 30 dana (21 % HR, 17% ESPAD) na 7. je mjestu od ukupno 36 zemalja koje su sudjelovale u istraživanju, a na 3. mjestu u kategoriji 5 ili više pića zaredom u posljednjih 30 dana (54 % HR, 39 % ESPAD). Razvidno je da postoji trend povećanja osobito rizičnog pijenja,

definiranog kao pijenje 40 i više puta u životu, te ekscesivnog pijenja. Svaki drugi dječak i svaka četvrta djevojčica pili su alkohol 40 i više puta u životu do dobi od 15 godina. 4 U svim pokazateljima pijenja alkohola hrvatski su učenici iznad europskog prosjeka.

Alkohol narušava zdravlje mladih ljudi i sprječava njihov normalan tjelesni i psihički razvoj. Mozak mladih još se razvija, a rizik za razvoj poremećaja uzrokovanog konzumiranjem alkohola veći je što je osoba mlađa. Mladi koji počinju piti s 14 ili manje godina imaju četiri puta veću vjerojatnost za razvoj alkoholizma od onih koji počinju piti kao odrasli.

U ovom radu prikazat će se rezultati istraživanja koje je provedeno 2011. godine, među učenicima prvih i drugih razreda srednjih škola u Splitskodalmatinskoj županiji, glede proširenosti konzumacije alkohola istraživane populacije učenika.

Metode Presječnim istraživanjem obuhvaćeni su učenici prvih i drugih razreda srednjih škola, na području Splitsko-dalmatinske županije, u razdoblju od 1. do 20. travnja 2011. godine. U stratificiranom uzorku bilo je 2000 učenika. Prilikom anketiranja korišten je standardizirani ESPAD upitnik. Anketa je provedena anonimno i dobrovoljno uz poštovanje potpune privatnosti učenika te informirani pristanak roditelja i/ili učenika.

Rezultati

13

JAVNO ZDRAVSTVO

Istraživanje je obuhvatilo 96,6 % (n = 1931) ispitanika iz uzorka. Tijekom različitih faza istraživanja isključeno je njih 6 (nepotpuno ispunjeni upitnici). Prosječna dob ispitanika bila je 15 godina. S obzirom na spol, među ispitanicima je bilo 45,3 % (n = 872) dječaka i 54,7 % (n = 1053) djevojčica.

Alkohol je konzumiralo, barem jednom u životu 90 % (n = 413) dječaka i 86,5 % (n = 450) djevojčica prvih razreda, te 93,1 % (n = 363) dječaka i 90,4 % (n= 472) djevojčica drugih razreda (slika 1).

Barem jednom u posljednjih 12 mjeseci pilo je 79,4 % (n = 370) dječaka i 73,3 % (n = 376) djevojčica prvih razreda te 89,1 % (n = 350) dječaka i 83,7 % (n= 436) djevojčica drugih razreda.

Alkoholna pića u posljednjih 30 dana bar jednom je pilo 60 % (n = 279) dječaka i 44,3 % (n= 229) djevojčica prvih razreda i 75,3 % (n = 298) dječaka i 59,3 % (n = 308) djevojčica drugih razreda (slika 2). Razmjeri rizičnog i problematičnog ponašanja kod mladih leže u učestalosti pijenja i opijanja. Učestalije pijenje smatra se ono od 6 i više konzumacija u proteklih 30 dana. Takvo iskustvo imalo je 23 % (n = 107) dječaka i 9,1 % (n = 47) djevojčica prvih razreda te 35,9 % (n = 142) dječaka

i 12,5 % (n = 65) djevojčica drugih razreda (slika 2). Alkoholna pića 10 i više puta, u posljednjih 30 dana pilo je 13,3 % (n = 62) dječaka i 6,2 % (n = 32) djevojčica prvih razreda te 21,7 % (n = 86) dječaka i 5,4 % (n = 28) djevojčica drugih razreda.

Najmanje jednom u životu opilo se 47,6 % (n= 222) dječaka i 34,7 % (n = 182) djevojčica prvih razreda,te 65,7 % (n = 261) dječaka i 48,7 % (n = 256) djevojčica drugih razreda (slika 3). Posljednjih 12 mjeseci bar jednom opilo se 37,5 % (n = 172) dječaka i 27,8 % (n = 143) djevojčice prvih razreda te 55 % (n = 213) dječaka i 39,5 % (n = 204) djevojčica drugih razreda. Posljednjih 30 dana osjećaj opijenosti imalo je 17,5 % (n = 80) dječaka i 10,7 % (n = 55) djevojčica prvih razreda te 28,1 % (n = 108) dječaka i 12,6 % (n = 65) djevojčica drugih razreda.

Osjećaj opijenosti 10 ili više puta u životu iskusilo je 10,5 % (n = 49) dječaka i 3,4 % (n = 18) djevojčica prvih razreda te 19,1 % (n = 76) dječaka i 4,9 % (n = 26) djevojčica drugih razreda.

Opijanje 10 i više puta u posljednjih 12 mjeseci zabilježeno je kod 6,3 % (n = 29) dječaka i 1,9 % (n = 10) djevojčica prvih razreda te kod 10,3 % (n = 40) dječaka i 1,7 % (n = 9) djevojčica drugih razreda (slika 3). U posljednjih 30 dana 10 i više puta opijeno je bilo 1,8 % (n = 8) dječaka i 1 % (n = 5) djevojčica prvih razreda te 4,2 % (n = 16) dječaka i 0,4 % (n = 2) djevojčice drugih razreda.

U tzv. „binge drinking“ koji podrazumijeva pijenje 5 ili više pića u jednoj prilici upustilo se u posljednjih 30 dana 47,5 % (n = 223) dječaka i 38% (n = 200) djevojčica prvih razreda te 60,8 % (n= 243) dječaka i 47,6 % (n = 249) djevojčica drugih razreda (slika 4).

Iskustvo opijanja s 13 godina ili ranije izjavilo je 15,9 % (n = 74) dječaka i 5,5 % (n = 29) djevojčica prvih razreda te 15,1 % (n = 60) dječaka i 4,4 % (n = 23) djevojčica drugih razreda (slika 5). Što se vrste pića tiče, u posljednjih 30 dana pivo je konzumiralo 57,9 % (n = 271) dječaka i 36,1 % (n= 190) djevojčica prvih razreda te 68,7 % (n = 274) dječaka i 35 % (n = 183) djevojčica drugih razreda. Žestoka i miješana alkoholna pića u posljednjih 30 dana pilo je 48,9 % (n = 227) dječaka i 42,3 % (n= 221) djevojčica prvih razreda te 58,8 % (n = 235) dječaka i 55 % (n = 289) djevojčica drugih razreda.

Vino je konzumiralo 42,9 % (n = 200) dječaka i 24,8% (n = 130) djevojčica prvih razreda te 50,6% (n = 199) dječaka i 32,5 % (n = 170) djevojčica drugih razreda, dok je gotova miješana pića s alkoholom pilo 28,4 % (n = 132) dječaka i 19,2 % (n = 101) djevojčica prvih razreda te 35,8 % (n = 142) dječaka i 26,4 % (n = 137) djevojčica drugih razreda (slika 6).

Učestalost pijenja pojedinih vrsta pića pokazuje sljedeće: 10 i više puta u posljednjih 30 dana pivo

JAVNO ZDRAVSTVO

14

se pilo kod 12,8 % (n = 60) učenika i 3,4 % (n = 18) učenica prvih razreda, te 21,1 % (n = 84) učenika i 3,1 % (n = 16) učenica drugih razreda. Pod istim okolnostima žestoka miješana pića pila su se kod 10,6 % (n = 49) učenika i 4,2 % (n = 22) učenica prvih razreda, te 14,3 % (n = 57) učenika i 6,9 % (n = 36) učenica drugih razreda. U posljednjih 30 dana 10 i više puta vino je pilo 9,9 % (n = 46) dječaka i 2,3 % (n = 12) djevojčica prvih razreda, te 13,2 % (n = 52) dječaka i 2,3 % (n = 12) djevojčica drugih razreda (slika 7).

Učenici su imali priliku procijeniti dostupnost pojedinih alkoholnih pića (slika 8). Pivo je prilično lako i vrlo lako dostupno za 83,1 % (n = 389) dječaka i 71,8 % (n = 376) djevojčica prvih razreda, te za 87,2% (n = 348) dječaka i 83,3 % (n = 435) djevojčica drugih razreda. Gotova miješana pića s alkoholom vrlo lako / prilično lako dostupna su za 59,4 % (n = 276) dječaka i 50,5 % (n = 263) djevojčica prvih razreda, te za 71 % (n = 282) dječaka i 66,2 % (n = 343) djevojčica drugih razreda. Vino je prilično lako / vrlo lako dostupno za 75,9 % (n = 350) dječaka i 68,8 % (n = 358) djevojčica prvih razreda, te za 83,9% (n = 333) dječaka i 81,4 % (n = 421) djevojčica drugih razreda. Žestoka miješana pića su vrlo lako / prilično lako dostupna za 67,2 % (n = 312) dječaka i 60,1 % (n = 315) djevojčica prvih razreda, te za 78% (n = 312) dječaka i 78,4 % (n = 409) djevojčica drugih razreda (slika 7).

Pivo je kupilo, barem jednom za osobne potrebe 37,1 % (n = 174) dječaka i 14,6 % (n = 76) djevojčica prvih razreda te 42,7 % (n = 169) dječaka i 14,7 % (n = 77) djevojčica drugih razreda. Barem jednom vino je kupilo 18,3 % (n = 85) dječaka i 9 % (n = 47) djevojčica prvih razreda, te 28,8 % (n = 113) dječaka i 10,1 % (n = 52) djevojčica drugih razreda. Gotova miješana pića kupilo je 18,2 % (n = 84) dječaka i 8,1% (n = 42) djevojčica prvih razreda i 20,5 % (n = 80) dječaka i 7 % (n = 36) djevojčica drugih razreda, dok je žestoka i miješana pića kupilo 25 % (n = 116) dječaka i 16,4 % (n = 86) djevojčica prvih razreda, te 33 % (n = 130) dječaka i 19,8 % (n = 103) djevojčica drugih razreda.

Ispitanici su procjenjivali reakciju roditelja na svoje opijanje. Da im otac ne bi dopustio opijanje, izjavilo je 48,8 % (n = 227) dječaka i 67,2 % (n = 349) djevojčica prvih razreda i 39,3 % (n = 154) dječaka i 58,6 % (n = 302) djevojčica drugih razreda. Majka ne bi dopustila opijanje za 48,7 % (n = 227) dječaka i 58,1 % (n = 304) djevojčica prvih razreda, te za 37,8% (n = 150) dječaka i 50,5 % (n = 261) djevojčica drugih razreda.­­ Jedno ili dva popijena alkoholna pića svaki dan rizično u svakom pogledu smatra 27,3 % (n = 127) dječaka i 34,2 % (n = 179) djevojčica prvih razreda i 25,6 % (n = 101) dječaka i 40 % (n = 207) djevojčica drugih razreda (slika 8). Veoma rizično za zdravlje

ispijanje 4 ili 5 pića skoro svaki dan smatra 54,9% (n = 256) dječaka i 65,4 % (n = 342) djevojčica prvih razreda, te 52,5 % (n = 208) dječaka i 70,1 % (n = 361) djevojčica drugih razreda. Popijenih 5 ili više pića svaki vikend rizičnim smatra 36,5 % (n = 169) dječaka i 43 % (n = 225) djevojčica prvih razreda, te 35,7 % (n = 139) dječaka i 38,9 % (n = 199) djevojčica drugih razreda.

Učenici su imali priliku procjenjivati vjerojatnost posljedica pijenja alkoholnih pića. Najviše njih, 66,5 % (n = 309) dječaka i 60 % (n = 314) djevojčica prvih razreda i 74,2 % (n = 290) dječaka i 67,8 % (n = 352) djevojčica drugih razreda vjeruje da će se dobro zabaviti. Gotovo identičan udio izražava vjerojatnost da će se osjećati slobodnije i otvorenije prema drugima, ali i da mogu naškoditi svome zdravlju prilikom konzumacije alkohola. Gotovo svaki drugi ispitanik navodi da je vrlo vjerojatno da će se pod utjecajem alkohola osjećati opušteno, moguće doživjeti neugodnosti s policijom, postati mamuran/na, bit će im zlo, zaboravit će svoje probleme, osjećat će se sretnim/om, učinit ću nešto što bi kasnije požalio/la. Najmanje njih, svaki četvrti ispitanik, ističe da postoji vjerojatnost da neće moći prestati piti (tablica 1).

Najviše ispitanika, 16,6 % (n = 77) dječaka i 9,9% (n = 52) djevojčica prvih razreda, te 20,6 % (n = 81) dječaka i 12,8 % (n = 67) djevojčica drugih razreda iskusilo je nesreću ili ozljedu u posljednjih 12 mjeseci. U istom tom razdoblju svaki osmi učenik pod utjecajem alkohola iskusio je tučnjavu, ozbiljne probleme s prijateljima i neprilike s policijom.

Svaki deveti učenik imao je ozbiljne probleme s roditeljima i upustio se u spolni odnos zbog kojeg je požalio sljedeći dan. Najmanje njih, 6 % (n = 28) dječaka i 2,1 % (n = 11) djevojčica prvih razreda i 6,9 % (n = 27) dječaka i 3,1 % (n = 16) djevojčica drugih razreda u posljednjih 12 mjeseci primljeno je u Hitnu ili na bolničko liječenje zbog utjecaja alkohola (tablica 2).

Da većina ili svi prijatelji piju, procjenjuje 62% (n = 291) dječaka i 58,6 % (n = 308) djevojčica prvih razreda, te 78,5 % (n = 311) dječaka i 79,3 % (n = 409) djevojčica drugih razreda. Da se većina ili svi prijatelji opijaju, procjenjuje 32,8 % (n = 153) dječaka i 29,1 % (n = 153) djevojčica prvih razreda, te 47 % (n = 185) dječaka i 41,3 % (n = 213) djevojčica drugih razreda.

Među ispitanicima koji su izjavili da imaju brata ili sestru, 44,8 % (n = 172) dječaka i 47,3 % (n = 201) djevojčica prvih razreda, te 54,4 % (n = 173) dječaka i 58,5 % (n = 247) djevojčica drugih razreda smatra da njihov brat ili njihova sestra pije alkohol.

Da se njihov/a brat ili sestra opija, smatra 21,3 % (n = 82) dječaka i 23,8 % (n = 101) djevojčica prvih razreda, te 27,7 % (n = 88) dječaka i 28,3 % (n = 119) djevojčica drugih razreda.

pitanje je koliko su puta pili 5 ili više pića s točno navedenim količinama pojedinih vrsta pića.

Opijanje hrvatskih srednjoškolaca u sva tri vremenska određenja (ikad u životu, posljednjih 12 mjeseci, posljednjih 30 dana) više je od europskog prosjeka, s izraženijom razlikom po spolu. Opijanje najmanje jednom u životu iskusilo je 57 % (62 % dječaka i 52 % djevojčica) Hrvata za razliku od 47 % njihovih europskih vršnjaka. Opijanje posljednjih 12 mjeseci iskusilo je 42 % hrvatskih ispitanika, a opijanje posljednjih 30 dana iskusilo je 21 % ispitanika, što Hrvatsku pozicionira na visoko 7. mjesto, za razliku od europskog prosjeka od 17% koji je time zauzeo 20. mjesto od 36 zemalja sudionica istraživanja.

Drugi aspekt opijanja, tzv „binge drinking“ koji podrazumijeva 5 ili više popijenih pića prilikom jedne konzumacije, upućuje na alarmantno stanje među hrvatskim srednjoškolcima. Takvo iskustvo u posljednjih 30 dana imalo je čak 54 % (59 % dječaka i 48 % djevojčica) što Hrvatsku rangira na visoko 3. mjesto, za razliku od europskog prosjeka od 39 % (43 % dječaka i 35 % djevojčica) čime zauzima 17. mjesto. Pojavnost takvog načina pijenja i konačno opijanja u našoj županiji od 49 % manja je nego u ostatku Hrvatske.

Osim opijanja, u istraživanju rizičnog ponašanja posebnu pozornost treba obratiti na rizično ponašanje u ranoj dobi, jer što je dob niža, to su potencijalna oštećenja veća. Zabrinjava podatak da je u Hrvatskoj pilo pivo s 13 godina ili ranije 55 %, vino 48 %, žestoka pića 26 %, te gotova miješana pića 23 % ispitanika. I po tome su hrvatski srednjoškolci iznad prosjeka svojih vršnjaka u našoj županiji te iznad europskog prosjeka. S 13 godina ili ranije opilo se 15 % (20 % dječaka i 9 % djevojčica) petnaestogodišnjaka u Hrvatskoj, njih 12 % (15 % dječaka i 10 % djevojčica) čine europski prosjek, a 10 % opijanja s 13 g. ili ranije bilježimo u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Što se vrste popijenog pića tiče, u Hrvatskoj u proteklih 30 dana, najčešće se pilo vino u 56 % slučajeva, pivo u 55 %, a žestoka pića u 50 % slučajeva. Postoji razlika u spolu, djevojke su najčešće pile vino, a dječaci pivo.

Petnaestogodišnjaci u europskom uzorku najčešće su pili pivo i to u 47 % slučajeva, žestoka pića u 38%, a vino u 37 % slučajeva. U europskom uzorku dječaci su najviše pili pivo, a djevojčice podjednako i pivo (38 %), i vino (38 %), i žestoka pića (36 %). U našoj županiji podjednako ispitanika pilo je vino i žestoka pića (njih 50 %), a vino je pilo 38 % ispitanika u posljednjih 30 dana. Odgovori ukazuju na razliku po spolu, dječaci (64 %) najčešće biraju pivo, a djevojčice (49 %) žestoka pića. Razlike u odabiru

15

JAVNO ZDRAVSTVO

Rasprava Prema podatcima ESPAD istraživanja5 provedenog u 2011. godini Hrvatska zauzima visoko 7. mjesto s 93 % mladih koji su bar jednom u životu pili alkoholna pića i to bez razlike u spolu (94% dječaka i 93 % djevojčica). Trend pijenja bez razlike po spolu bilježimo od 2007. godine. Prosječno 87 % petnaestogodišnjaka među 36 zemalja koje su sudjelovale u istraživanju konzumiralo je alkohol, bar jednom u životu. Petnaestogodišnjaci Splitsko-dalmatinske županije po navikama pijenja jesu iznad europskog prosjeka, ali ispod prosjeka pijenja vršnjaka u Hrvatskoj, kako u vezi s pitanjem bar jedne konzumacije alkohola u životu, tako i u vezi s konzumacijom alkohola proteklih 12 mjeseci i proteklih 30 dana.

Posljednjih 12 mjeseci 85 % ispitanika pilo je, što Hrvatsku svrstava na 12. mjesto u odnosu na europski prosjek od 79 %. Dok u europskom prosjeku ne postoji razlika po spolu, u odgovorima hrvatskih ispitanika (dječaci 87 % i djevojčice 84%) i ispitanika naše županije razlika po spolu statistički je značajna.

Pijenje alkoholnih pića u posljednjih 30 dana potvrdilo je 66 % hrvatskih srednjoškolaca te Hrvatska po toj varijabli zauzima 10. mjesto među sudionicama istraživanja. Europski je prosjek bar jednog popijenog pića posljednjih 30 dana 57%.

Ponovno istaknuta značajna razlika po spolu i u Hrvatskoj (71 % dječaka i 61 % djevojčica) i u Splitsko-dalmatinskoj županiji ( 68 % dječaka i 52% djevojčica). Trendovi pijenja za Hrvatsku ukazuju na stagnaciju pojavnosti pijenja u posljednjih 30 dana i u posljednjih 12 mjeseci s obzirom na rezultate iz 2007. godine ( pa čak i na rezultate iz 2003.).

Jedna konzumacija alkohola ne upućuje na rizično i problematično ponašanje. Razmjeri problema opisuju se učestalom konzumacijom.

U slučaju petnaestogodišnjaka učestalije znači 6 i više konzumacija alkoholnih pića u posljednjih 30 dana, jer opisuje pijenje svaki vikend. Usporedbom tih podataka dolazimo do saznanja da 24 % hrvatskih petnaestogodišnjaka pije svaki vikend s naglašenom razlikom po spolu (30 % dječaka i 18 % djevojčica). Razlika po spolu izražena je i u europskom prosjeku, a najizraženija u našoj županiji gdje svaki treći petnaestogodišnjak pije svaki vikend ( 30 % dječaka i 11 % djevojčica).

Osim pijenja, važno je i iskustvo opijanja da bi stekli sliku o razmjeru problema alkoholizma među maloljetnicima. Iskustvo opijanja mjerili smo na dva načina. Prvi, subjektivni gdje su ispitanici odgovarali koliko su puta u životu, zadnjih 12 mjeseci ili zadnjih 30 dana imali simptome nesigurnog hoda, nepravilnog govora, povraćanja ili da se ne sjećaju što se dogodilo, a sve pod utjecajem alkohola. Druga, objektivnija varijabla

JAVNO ZDRAVSTVO

16

pića uvjetovane su kulturološkim navikama pijenja pojedinih naroda.

Kad se gleda čestina pijenja, pojedine vrste pića, npr. 10 i više puta u posljednjih 30 dana, pivo je pilo 10 % ispitanika naše županije i to sa značajnom razlikom po spolu, 17 % dječaka i 3 % djevojčica. Žestoka pića i vino pilo je po 9 % srednjoškolaca Splitsko-dalmatinske županije s razlikom po spolu.

Ovaj podatak potvrđuje zaključak da dječaci piju češće i veće količine alkohola prilikom konzumacije.

Procjena dostupnosti kroz „vrlo lako“ i „prilično lako“ dostupne pojedine vrste pića upućuje na sljedeće: u Hrvatskoj 83 % učenika (85 % dječaka i 80 % djevojčica) procjenjuje da su najdostupniji pivo i vino, potom za 69 % učenika dostupna su žestoka pića, a gotova miješana pića lako su dostupna za 59 % ispitanika. U europskom prosjeku pivo je najdostupnije, za 73 % (74 % dječaka i 72% djevojčica), ali daleko manje dostupno nego u Hrvatskoj. Vino je dostupno za 66 % europskih ispitanika, nešto manje gotova miješana pića te žestoka pića za 58 % ispitanika. Možemo zaključiti da je dostupnost manja u europskim zemljama nego u Hrvatskoj ili u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Dostupnost našim učenicima nešto je niža od hrvatskog prosjeka, ali dosta viša od europskog prosjeka dostupnosti pojedinih vrsta alkoholnih pića.

Potpuniju sliku o dostupnosti dobivamo odgovorom koliko je ispitanika kupilo alkohol za osobne potrebe u trgovini ili na kiosku i sl.

Podsjećam da u Hrvatskoj vrijedi Zakon o zabrani prodaje alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina6 te da su naši ispitanici petnaestogodišnjaci.

Imajući to na umu, porazan je podatak kako je svaki treći petnaestogodišnjak u Hrvatskoj kupio pivo, svaki četvrti vino, svaki peti neko žestoko piće. Dječaci dvostruko više od djevojčica kupuju pivo i gotova miješana pića, a kupovina vina i žestokog alkohol izraženija je kod dječaka za 30 %.

Prosječno 25 % učenika kupilo je pivo u okvirima europskog uzorka s naglašenom razlikom po spolu (34 % dječaka i 17 % djevojčica). Gotova miješana i žestoka pića kupilo je 17 % ispitanika, a vino 13 % ispitanika.

U našoj županiji više nego igdje je izražena razlika po spolu, što se tiče kupovine pića za osobne potrebe. Tako je pivo kupilo 40 % dječaka i 15 % djevojčica, gotova miješana pića 19 % dječaka i 8% djevojčica, a vino 24 % dječaka i 10 % djevojčica.

Iz rezultata je evidentno da se radi o više nego dvostruko češćoj kupovini navedenih vrsta pića među dječacima. Iako žestoka pića češće kupuju dječaci (29 % dječaci i 18 % djevojčice), razlika udjela po spolu nije toliko izražena kao kod drugih vrsta alkoholnih pića, zato što su djevojčice naše

županije kroz čitav upitnik prikazale žestoka pića kao svoj izbor pijenja.

Ispitanici Splitsko-dalmatinske županije imali su priliku procijeniti reakcije svojih roditelja (posebno oca, posebno majke) vezano za konzumaciju alkohola. Zabrinjavajući je podatak da 47 % ispitanika nije dobilo jasnu poruku od oca da ne dopušta opijanje. Majka takvu jasnu poruku nije poslala za 51 % ispitanika. Roditelji su nešto stroži prema kćerima, dok sinovima više toleriraju konzumaciju alkohola, što je posljedica patrijarhalnog odgoja.

Rezultati ukazuju da su djevojčice svjesnije rizika konzumacije alkoholnih pića. Učenici Splitskodalmatinske županije, njih 61 % procjenjuje da je najrizičnije ispijanje 4 ili 5 pića svaki dan, 39 % procjenjuje kako je „binge drinking“ rizičan, dok svaki treći učenik smatra da je pijenje 1 ili 2 pića svaki dan rizično. Takvim stavom opravdavaju vlastitu konzumaciju alkohola, tj. procjena rizika u skladu je s navikama.

Očekivane posljedice konzumacije alkohola podijeljene su na pozitivne i negativne posljedice.

Rezultati ukazuju da učenici u većoj mjeri očekuju pozitivne posljedice, njih 60 % naše županije i Hrvatske, dok među europskim vršnjacima njih 54% vjeruje u ishod pozitivnih posljedica. Hrvatski i splitsko-dalmatinski srednjoškolci očekuju u velikoj mjeri i negativne posljedice, njih 54 % dok 32 % europskih vršnjaka procjenjuje da je vjerojatno kako će se dogoditi neka negativna posljedica.

Zaključujemo da zastrašivanje posljedicama pijanstva ne znači apstinenciju od alkohola.

Iskustva kao posljedice opijanja ili pijenja kategorizirali smo na osobne, odnosne, spolne i problematične.

Ispitanici u Hrvatskoj najčešće su pod utjecajem alkohola iskusili probleme u odnosima (prosječno 13 %), od toga kao poteškoće u odnosu s prijateljima (12 %) i poteškoće u odnosu s roditeljima (14 %).

Osobne probleme zbog alkohola iskusilo je 11 % ispitanika i to najčešće slabiji uspjeh u školi (15%), nesreću ili ozljedu (14 %), a na Hitnom prijmu je bilo njih 3 %. Društveno neprihvatljivo ponašalo se 9 % ispitanika (tučnjava 13 %, problemi sa policijom 11%, žrtva krađe 3 %). Njih 10 % upustilo se u spolne odnose bez zaštite, a 6 % je požalilo zbog toga.

Podatci ESPAD istraživanja upućuju na malo drugačija iskustva europskih ispitanika. Tako je najviše njih (12 %) imalo problema u odnosima s prijateljima i roditeljima, osobne poteškoće iskusilo je 9 % ispitanika (slabiji uspjeh u školi 13 %, nesreću ili ozljedu 11 %, Hitni prijam 3 %), njih 8 % upustilo se u spolni odnos bez zaštite, a društveno neprihvatljivo ponašalo se 7 % (tučnjava

11 %, problemi s policijom 6 %, žrtva krađe 3 %) ispitanika.

Među ispitanicima Splitsko-dalmatinske županije 11 % je iskusilo probleme u odnosima, kao i osobne probleme, od toga najčešće njih 15% nesreću ili ozljedu, 11 % slabiji uspjeh u školi, a 12 % probleme s roditeljima. Njih 11 % upustilo se u spolni odnos bez zaštite, a 13 % sudjelovalo je u tučnjavi pod utjecajem alkohola. Iz ovoga se zaključuje da alkohol utječe na ponašanje mladih i da je količina pijenja i opijanja u veza s njihovim iskustvima, ponajviše u odnosima s prijateljima i roditeljima, zatim da štete svome zdravlju i uspjehu u školi, ali i da se ponašaju izvan društveno prihvatljivih normi. Primjećujemo u odgovorima razliku po dobi i po spolu. Rizična ponašanja po svim varijablama bila su učestalija među učenicima drugih razreda a uspoređujući ispitanike po spolu, rizična ponašanja pod utjecajem alkohola učestalija su među dječacima. Tako su dječaci češće od djevojčica iskusili tučnjavu, neprilike s policijom i spolni odnos bez kondoma.

17

Percepcija da piju svi ili bar većina prijatelja, te da piju braća i sestre, ako ih imaju, opravdanje je za njihovo vlastito pijenje i opijanje. Tako 71 % dječaka i 69 % djevojčica procjenjuju da većina/ svi njihovi prijatelji piju, dok 50 % dječaka i 53 % djevojčica procjenjuje da piju njihova braća ili sestre. Da se većina / svi prijatelji opijaju, smatra 40 % dječaka i 35 % djevojčica, a da se njihova braća / sestre opijaju, smatra 25 % dječaka i 26 % djevojčica Splitsko-dalmatinske županije.

Zaključci Rezultati istraživanja o pojavnosti konzumiranja alkoholnih pića u Splitsko-dalmatinskoj županiji ukazuje na sljedeće:  dječaci piju i opijaju se češće, količinski više popiju prilikom jedne konzumacije te u doticaj s alkoholom dolaze ranije od djevojčica;  učenici drugih razreda srednje škole piju više od učenika prvih razreda;  izražena je dostupnost alkoholnih pića prema izjavama ispitanika, što ukazuje na neprovođenje postojećeg zakona, nedostatak kritične svijesti društva te manjkavosti represivnog sustava.

Slika 1. Barem jedna konzumacija alkohola adolescenata u Splitsko-dalmatinskoj županiji

Slika 2. Pijenje u posljednjih 30 dana

JAVNO ZDRAVSTVO

18

Slika 3. Opijanje adolescenata SDŽ, barem jednom

70 60 50 40

muški

30

ženski

20 10 0

prvi razred

drugi razred

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 4. „Binge drinking“

Slika 5. Pijenje i opijanje s 13 godina ili ranije

19

Slika 6. Vrsta pića koju su pili bar jednom u posljednjih 30 dana

Slika 7. Procjena dostupnosti pojedinih alkoholnih pića

Slika 8. Samoprocjena rizika pijenja alkohola srednjoškolaca SDŽ-a, po dobi i spolu

JAVNO ZDRAVSTVO

20

Tablica 1. Vrlo vjerojatno da će se dogoditi nešto od navedenog kao posljedica konzumacije alkohola prvi razred

drugi razred

muški

ženski

muški

ženski

% (n)

% (n)

% (n)

% (n)

Osjećat ću se opušteno

61,7 (285)

61,9 (325)

68,4 (268)

71,1 (369)

Mogu imati neugodnosti s policijom

61,7 (285)

61,9 (325)

68,4 (268)

71,1 (369)

Mogu naškoditi svojem zdravlju

68,3 (315)

70,1 366)

58,7 (229)

70,9 (368)

Osjećat ću se sretnim/om

46,6 (216)

46,1 (241)

55,9 (219)

49,6 (255)

Zaboravit ću svoje probleme

51,7 (239)

49,4 (257)

54,2 (211)

48,1 (249)

Neću moći prestati piti

29,2 (135)

23,8 (124)

26,6 (104)

22,4 (116)

Postat ću mamuran/na

54,6 (251)

61,8 (319)

58,8 (228)

62,3 (317)

Osjećat ću se slobodniji i otvoreniji prema drugima

67,2 (310)

63,2 (331)

68,9 (270)

68,4 (353)

Učinit ću nešto što bih kasnije požalio/la

52,7 (244)

53,1 (276)

44,2 (172)

45,4 (236)

Dobro ću se zabaviti

66,5 (309)

60,0 (314)

74,2 (290)

67,8 (352)

Bit će mi zlo

54,7 (254)

68,2 (358)

44,3 (174)

60,0 (312)

Tablica 2. Iskustva adolescenata SDŽ-a pod utjecajem alkohola

JAVNO ZDRAVSTVO

prvi razred

drugi razred

muški

Ženski

muški

ženski

% (n)

% (n)

% (n)

% (n)

Tučnjava

15,8 (74)

7,0 (37)

23,0(91)

4,8 (25)

Nesreća ili ozljeda

16,6 (77)

9,9 (52)

20,6 (81)

12,8 (67)

Ozbiljni problemi s roditeljima

12,9 (60)

8,8 (46)

17,0 (67)

8,8 (46)

Ozbiljni problemi s prijateljima

9,4 (44)

7,2 (38)

12,8 (50)

8,6 (45)

Slabiji uspjeh u školi

12,0 (56)

9,7 (51)

15,6 (61)

11,3 (59)

Bio/la žrtvom razbojstva ili krađe

6,0 (28)

2,7 (14)

5,8 (23)

2,5 (13)

Neprilike s policijom

13,3 (62)

4,8 (25)

22,1 (87)

5,2 (27)

Morao/la ići na bolničko liječenje ili primljen/na u Hitnu

6,0 (28)

2,1 (11)

6,9 (27)

3,1 (16)

Upustio/la se u spolni odnos bez kondoma

12,8 (60)

2,7 (14)

21,6 (85)

5,2 (27)

Upustio/la se u spolni odnos što si požalio/ la sljedeći dan

7,3 (34)

1,5 (8)

11,5 (45)

3,1 (16)

Literatura 1. World Health Organization. Dostupno na: http://www.euro.who.int/en/publications/abstracts/status-report-on-alcohol-and-health in-35-european-countries-2013 2. Hrvatski akcijski plan o alkoholu 2012. - 2020.

3. Sažetak rezultata ESPAD istraživanja 2007., Dostupno na: http://www.uredzadroge.hr/wp-content/uploads/2009/03/Sazetak_ ESPAD_2007.pdf 4. Hibell B., Guttormsson U, Ahlström S i sur. The 2011 ESPAD report. Substance use among students in 36 european countries.

Stockholm: Swedish Council for Information on Alcohol and Other Drugs, 2012.

5. UNODC. World drug report 2013. United Nations publication, New York 2013. Dostupno na: http://www.unodc.org/unodc/secured/ wdr/wdr2013/World_Drug_Report_2013.pdf 6. Hrvatski sabor. Zakon o trgovini. Narodne novine 87/08 (čl.11), Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti NN 138/06 (čl. 12., čl.39), Obiteljski

zakon NN 162/98 i 116/03 (čl.114).

OSOBE LIJEČENE ZBOG ZLOUPORABE PSIHOAKTIVNIH DROGA U SPLITSKODALMATINSKOJ ŽUPANIJI U 2013. GODINI Sažetak Uvod: Zlouporaba droga predstavlja jedan od vodećih problema suvremenog društva.

Metode: Podatci Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko – dalmatinske županije.

Rezultati: U 2013. godini bilježimo 1063 liječena ovisnika. Među liječenim zbog zlouporabe droga većinom su muškarci, u dobnoj skupini od 35 do 39 godina, koji žive u primarnoj obitelji koja uglavnom doznaje za problem ovisnosti nakon 3-4 godine, dok se na liječenje većinom javljaju samoinicijativno.

Uglavnom je riječ o nezaposlenim osoba sa završenom srednjom školom.

Zaključak: Iz analize podataka vidljivi su pozitivni učinci što dužeg zadržavanja ovisnika u tretmanu liječenja.

Ključne riječi: zlouporaba droga, ovisnost, registar Summary Introduction: Drug abuse is increasingly becoming a worldwide trend and is now regarded as one of the major public health problems.

Methods: Data is obtained from Department for mental health, prevention and out-hospital treatment of addiction, Public Health Institute of Split-dalmatia County.

Results: In 2013. Department registered 1063 drug addicts. Among them there were mostly men, at age 30 to 39, who lived with their primary family.

Family members usually find out about the problem of drug abuse after 3 to 4 years and most of the registered patients seeked treatment by themselves.

Majority of them were unemployed, with finished high school.

Conclusion: Data analysis showed that registered addicts are staying envolved with the maintenance treatment programme longer then before.

Key word: drug abuse, addiction, regis Uvod

Roberta Matković, prof. sociologije,

Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti NZJZ SDŽ

Metode U radu su korišteni podatci izvješća o osobama liječenim zbog zlouporabe droga Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i podatci Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (u daljnjem tekstu Služba).

JAVNO ZDRAVSTVO

Zlouporaba droga predstavlja jedan od vodećih problema suvremenog društva. Ona implicira brojne društvene, ekonomske i zdravstvene posljedice kako za pojedinca i njegovu obitelj, tako i za društvo u njegovoj užoj i široj dimenziji.

Problem uporabe i ovisnosti o drogama predstavlja jedan od dvadeset najznačajnijih

čimbenika rizika za obolijevanje na globalnoj razini, odnosno, jedan je od deset vodećih čimbenika rizika u razvijenim zemljama.¹ Zbog toga u multidisciplinarnom pristupu javno zdravsto ima veliku ulogu. Zlouporaba psihoaktivnih droga često je povezana s drugim rizičnim ponašanjima poput alkoholizama, kockanja te s nizom psiholoških i medicinskih problema, Osobito intravenski ovisnici koji su izloženi povećanom riziku obolijevanja od zaraznih bolesti poput HIV-a i hepatitisa.

Zlouporaba droga i ovisnost o drogama stanja su koja se mogu i trebaju sprečavati odnosno liječiti.

Prema izvještaju UNODC-a (United Nations Office on Drugs and Crime), 5 % odrasle svjetske populacije, ili 230 milijuna ljudi konzumiralo je neku vrstu droge, dok je 27 milijuna osoba bilo i ovisno o njima.2 Iako je uporaba droga u europskom okruženju visoka prema povijesnim standardima, vidljive su pozitivne promjene koje su povezane s pružanjem usluge liječenja.3 Sustav liječenja u Republici Hrvatskoj temelji se prema važećoj Nacionalnoj strategiji suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2012. - 2017. i Nacionalnom akcijskom planu suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2012. - 2014.

U Hrvatskoj se od 1978. g. godine prati broja liječenih ovisnika u okviru Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Podatci za HZJZ prikupljaju se u županijskim zavodima za javno zdravstvo. Od 1995. godine, u Splitu se vodi zasebna evidencija osoba liječenih od zlouporabe droga u Splitskodalmatinskoj županiji. Podatci za Registar osoba liječenih zbog zlouporabe psihoaktivnih droga upisuju se u Pompidou obrazac, prvi put kada osoba dođe u Službu za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, u tekućoj godini.

U ovom će se radu prikazati podatci o osobama liječenim zbog zlouporabe opojnih droga u Splitsko-dalmatinskoj županiji za 2013. godinu.

21

JAVNO ZDRAVSTVO

22

Rezultati Opći podatci U 2013. godini, prema podatcima Službe registrirano je 1063 liječena ovisnika. Od toga, njih 135 prvi se put javljaju na liječenje.

Prema spolu, među liječenim osobama većinu čine muškarci. Od ukupno 1063 liječene osobe, 85,7 % (n = 911) čine muškarci, a 14,3 % (n = 152) čine žene. Odnos među novoprijavljenim osobama u sustav liječenja, od ukupno 135 osoba, 75,6 % (n= 102) čine muškarci, a 24,4 % (n = 33) žene.

Od ukupnog broja liječenih u Službi njih 89,7 % (n = 956) ima prebivalište u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od toga njih 56,3 % (n = 539) živi u Splitu a ostali u okolici.

Prema županiji prebivališta i broju ukupno liječenih na 100 000 stanovnika u dobi 15 - 64 stopa iznosi 342,4 ovisnika na 100 000 stanovnika Splitsko-dalmatinske županije.3 Praćenje stope od 2007. godine ukazuje na kontinuirani rast, bilježeći nagli porast 2009. godine (slika 1).

U 87,5 % (n = 930) slučajeva od ukupnog broja ovisnika radilo se o opijatskim ovisnicima. Među ovisnicima koji se prvi put javljaju na liječenje u 2013. godini ima nešto više neopijatskih ovisnika, 52,6 % (n = 71) (slika 2).

Sustavno praćenje broja liječenih ovisnika u Splitsko-dalmatinskoj županiji ukazuje na stagniranje ukupnog broja liječenih ovisnika od 2009. g. ( 2009. g. n = 1031; 2010. g. n = 1038; 2011. g. n = 986; 2012. g. n = 1026; 2013.g. n = 1063), kao i broja opijatskih ovisnika. Broj osoba koje se prvi put prijave u sustav liječenja bitno se razlikuje od broja ukupno liječenih. On je kontinuirano nizak, a bilježi se i kontinuirani pad broja opijatskih ovisnika koji se prvi put javljaju na liječenje (slika 3).

Prema dobnim skupinama, najviše liječenih ovisnika bilo je u dobnoj skupini od 35 do 39 godina, što čini 27,2 % (n = 289) svih liječenih u 2013. g. (slika 4). Po vrsti sredstva čak 98 % (n = 283) te skupine čine opijatski ovisnici.

Izdvojimo li ovisnike koji se tijekom 2013. g. prvi put javljaju na liječenje imamo bitno drugačiju distribuciju podataka (slika 5). Najviše ovisnika njih 28,9 % (n = 39) unutar je dobne skupine od 15 do 19 godine, a prema vrsti sredstva svi su neopijatski (n = 39).

Socioekonomska obilježja Prema stupnju obrazovanja, najveći udio liječenih osoba, 69,9 % (n = 743) ima završenu srednju školu. Osnovnu školu završilo je 23,8 % (n = 253). Završenu višu školu ili fakultet ima 2,9 % (n = 31) osoba od ukupnog broja liječenih tijekom 2013. g. Uočavamo razliku po spolu, gdje imamo 1 % (n = 9) muškaraca i 6,6 % (n = 10) žena sa završenim fakultetom.

Najveći broj liječenih ovisnika, 42 % (n = 446), živi s primarnom obitelji. Njih 16,4 % (n = 174) izjavilo je da žive sami, dok 1,5 % (n = 16) žive sami s djetetom. S partnerom/icom živi 7,3 % (n = 78), a s partnerom i djetetom 17 % (n = 181).

Na pitanje žive li s drugim ovisnicima, 89,7 % (n = 953) to je negiralo.

Od ukupnog broja liječenih u 2013. godini 52,5 % (n = 558) bilo je nezaposleno. U stalnom radnom odnosu je 12,8 % (n = 136), a povremeno ili honorarno radi još 15,6 % (n = 166). Invalidskih umirovljenika ima 11,2 % (n = 119), a na školovanju je 58 osoba (5,4 %).

Po raspodjeli podataka o bračnom stanju, najveći je broj liječenih ovisnika neoženjeno/ neudano, 53,9 % (n = 573). U nekom je obliku zajednice 307 osoba, i to u prvom je braku 18,9 % (n = 201), u drugom braku 2,3 % (n = 24), u izvanbračnoj zajednici 7,7 % (n = 82), dok je razvedenih 15,1 % (n = 160) osoba.

Od ukupnog broja liječenih 39,2 % osoba ima djecu (n = 417).

Podatci o zlouporabi droga i liječenju Prvi su uočili/saznali za problem ovisnosti članovi obitelji u 40,9 % (n = 435) ispitanika.

Prijatelji su prvi saznali za ovisnost kod njih 33,7 % (n = 358) te policija u 14 % (n = 149) slučajeva.

Na pitanje koliko je trebalo vremena roditeljima da otkriju što njihovo dijete ima problem sa sredstvima ovisnosti, većina ovisnika, 35,2 % (n = 374) izjavljuje da su roditelji saznali nakon 2-3 godine, a kod 32,4 % (n = 344) ovisnika nakon 4 godine i više (slika 6). Tek u slučaju 11,7 % (n = 124) ovisnika, roditelji su znali unutar prve godine dana a za 4,6 % (n = 49) ovisnika roditelji još ne znaju za ovisnost.

Kao povod početka eksperimentiranja s drogama, među devet ponuđenih kategorija svaki je upitani mogao odabrati tri kategorije.

Kao prvi odgovor, a time i glavni povod početka eksperimentiranja većina, 23,8 % (n = 253) navela je probleme u obitelji. Znatiželju kao povod navelo je 22 % (n = 234), utjecaj vršnjaka ili partnera 20,8 % (n = 221), psihološke razloge 14,3 % (n= 152), a zabavu 8 % (n = 85) liječenih ovisnika.

Kod ovisnika koji se tijekom 2013. g. prvi put javljaju na liječenje najčešće povod početka eksperimentiranja također su problemi u obitelji, kod njih 24,4 % (n = 33), a zatim znatiželja za 20,8 % (n = 28) novoliječenih ovisnika.

S obzirom na glavno sredstvo ovisnosti 85,5 % (n = 909) čine heroinski ovisnici (slika 7), a eksperimentatori s kanabinoidima 10 % (n = 106).

Za većinu ukupno liječenih, 87,2 % (n = 927) kanabinoidi su bili prvo sredstvo ovisnosti (slika 8), heroin za 6,6 % (n = 70), a hlapljiva otapala za 1,5 % (n = 16) ovisnika.

Prilikom prvog javljanja na liječenje u 2013. g. 20,7 % (n = 220) ovisnika imalo je zakonskih problema u vezi sa sredstvima ovisnosti i još 5 % (n = 53) čiji zakonski problemi nisu u vezi sa sredstvima ovisnosti.

Prema vrsti sadašnjih zakonskih problema, ako uzmemo u obzir samo one koji ih imaju, najčešće je u tijeku sudski proces za 33,3 % (n = 84) osoba, uvjetna kazna za 29,8 % (n = 75) osoba, izvršenje kazne očekuje 11,9 % (n = 30) osoba, dok se 9 % (n = 23) osoba nalazi u zatvoru.

Prema podatcima razvidno je da samo 25,7 % (n = 273) liječenih ovisnika nikad nije imalo problema sa zakonom. Za njih 18 % (n = 191) raniji zakonski problemi nisu bili u vezi sa sredstvima ovisnosti, ali za 56,1 % (n = 596) liječenih zakonski problemi bili su povezani sa sredstvima ovisnosti.

Na pitanje o vrsti ranijih zakonskih problema, ako uzmemo u obzir samo osobe koje su ih imale, najčešće, 33,5 % (n = 265) bilo je kažnjavano zatvorskom kaznom, a u zatvoru više puta bilo je još 12,9 % (n = 102) liječenih ovisnika. Njih 25,4 % (n = 201) bilo je kažnjavano prekršajno, a 20,6 % (n = 163) uvjetnom kaznom.

Rasprava Tijekom 2013. g., u Hrvatskoj se liječilo 7857 osoba zbog zlouporabe psihoaktivnih droga u zdravstvenom sustavu. Splitsko - dalmatinska županija s 1063 liječena ovisnika treća je po redu županija čiji liječeni ovisnici čine udio od 13,5 % u Registru liječenih ovisnika Hrvatske.

Podatci o broju liječenih ovisnika na razini Hrvatske ukazuju na kontinuirani porast, izuzevši podatke za 2010. g. Na području Splitskodalmatinske županije bilježimo stagnaciju broja liječenih ovisnika od 2008. g. Broj novoprijavljenih ovisnika na razini države i na razini naše županije bilježe jednak trend, odnosno, na godišnjoj razini broj je sve manji.

Udio liječenih ovisnika u Splitsko-dalmatinskoj županiji po spolu neznatno se razlikuje od udijela na razini Hrvatske, gdje bilježimo 82 % muškaraca i 18 % žena.

Na razini Hrvatske, stopa broja liječenih zbog zlouporabe je 272,1/100 000 stanovnika dobi od 15. do 64. godine.3 Splitsko-dalmatinska županija, sa stopom od 342,4 na sedmom je mjestu, kao što je bila i 2012. g. Osim naše županije, još šest županija sa svojim stopama liječenih na 100 000 stanovnika premašuje stopu Hrvatske. Prikazom broja liječenih u odnosu na broj stanovnika ukazuje na područja opterećena problemom ovisnosti. S obzirom da su dostupni samo podatci iz zdravstvenog sektora i dijelom iz terapijskih zajednica, za pravu procjenu proširenosti konzumacije droga i ovisnosti o drogama trebalo bi uzeti u obzir i podatke iz

23

JAVNO ZDRAVSTVO

Prema izjavama liječenih ovisnika, prosječna je dob prvog uzimanja bilo kojeg sredstva ovisnosti 15,9 godina. Prosječna je dob prvog uzimanja glavnog sredstva je 19,8 godina. Prosječna je dob u kojoj su liječeni ovisnici prvi put intravenozno primjenili sredstvo ovisnosti 20,7 godina, a s prosječno 21,9 godina postali su ovisni o glavnom sredstvu ovisnosti (slika 9).

Prema načinu uzimanja glavnog sredstva, najviše imamo intravenoznih ovisnika, njih 66,5 % (n = 707) od ukupnog broja liječenih. Glavno sredstvo pušilo je 17,8 % (n = 189) osoba, a ušmrkavalo 12,2 % (n = 130) osoba.

Izdvojimo li ovisnike kojima je glavno sredstvo heroin, primjećujemo da je 77,3 % (n = 703) uzimalo intravenozno, a 13,6 % (n = 124) heroin je ušmrkavalo. Drugim riječima, od ukupnog broja intravenoznih ovisnika (n = 707) 99,4 % (n = 703) heroinski su ovisnici.

Na pitanje jesu li ikad u životu uzimali droge intravenozno, bar jednom, bez obzira radilo se o zlouporabi glavnog sredstva ili sporednog, 73,8 % (n = 785) odgovorilo je potvrdno. Postoji razlika u broju osoba koje su uzimale intravenozno droge u nekom razdoblju života te onih koje su to činile u posljednjih mjesec dana. Protekli mjesec intravenozno je droge uzimalo 4,7 % (n = 50) osoba. Od ukupnog broja liječenih, 57,2 % (n = 608) ovisnika bar se jednom u životu koristilo zajedničkim priborom, a u posljednjih mjesec dana 1 % (n = 10).

Prema izjavama liječenih ovisnika, 15,2% (n = 162) predoziralo se jednom, a 17,4 % (n = 185) ovisnika više puta. Zbog predoziranja u zdravstvenoj ustanovi završilo je 16,1 % (n = 171) ovisnika.

Prema načinu liječenja, najviše je ovisnika na održavanju, 66,5 % (n = 707), na sporoj detoksikaciji 8,7 % (n = 92) osobe, a bez medikacije 16 % (n = 170) osoba. Čak 64,4 % (n = 685) ovisnika samoinicijativno se prijavio u sustav liječenja (tablica 1). Od pravosudnih tijela (sud, državno odvjetništvo, policija) upućeno je 9,4 % (n = 100), dok je 13,1 % (n = 139) došlo na liječenje na neki drugi način (npr. terapijska zajednica).

Kada izdvojimo osobe koje su se u 2013. g. prvi put javile na liječenje, 22,2 % (n = 30) uputila je policija, suda ili državno odvjetništvo.

Samoinicijativno se javilo 17,8 % (n = 24), a 34,1 % (n = 46) na druge načine koji nisu navedeni u upitniku (tablica 1).

Među ukupno liječenim, pozitivno je na hepatitis C 50,5 % (n = 537) osoba, na hepatitis B 11,3 % (n = 120) osoba, a na virus HIV-a 1 % (n = 11) osoba.

JAVNO ZDRAVSTVO

24

Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva pravosuđa o osobama zatečenim u posjedovanju droga te osobama koje su počinile kazneno djelo u vezi s drogama. Na temelju takve analize podataka iz više izvora mogla bi se dobiti potpunija slika problematike povezane sa zlouporabom droga.¹ U usporedbi dostupnih podataka, pokazalo se da je raspodjela ukupno liječenih na opijatske i neopijatske ovisnike nešto viša na razini Splitskodalmatinske županije u korist opijatskih ovisnika jer je na razini Hrvatske evidentirano 80,4 % od ukupnog broja liječenih u 2013 godini. No u slučaju novoprijavljenih u sustav liječenja, na razini države opijatskih ovisnika bilo je 24 %, a u županiji 47,4 %. Tako visok udio opijatskih ovisnika koji prvi put ulaze u sustav evidentiranja u najvećoj mjeri posljedica je suradnje naše Službe s terapijskim zajednicama na području Splitsko-dalmatinske županije.

U usporedbi podataka o uvjetima života prema dobi i spolu, razvidno je da se na razini države većina ovisnika, mahom muškog spola, nalazi u dobnoj skupini od 30 do 34 godine te žive s primarnom obitelji. U Splitsko-dalmatinskoj županiji liječeni ovisnici također su većinom muškarci, koji žive u primarnoj obitelji, ali najviše je njih u dobnoj skupini od 35 do 39 godina. Nema promjena u odnosu na 2012. g.

Prosječna je dob liječenih ovisnika u Republici Hrvatskoj 33,8 godina, dok je na razini županije nešto viša i iznosi 36,4 godine. U posljednih 5 godina bilježi se nagli porast u prosječnoj dobi liječenih ovisnika, na razini države i županije. Ako usporedimo samo 2012.g. s 2013. g. prosječna dob liječenih ovisnika povećala se za jednu godinu i na razini Hrvatske i na razini Splitsko-dalmatinske županije. Moguće je pretpostaviti da je to zbog toga što se ovisnici sve duže zadržavaju u tretmanu te da je njihov broj prevagnuo u odnosu na sve manji broj novoprijavljenih ovisnika, koji su većinom mlađe životne dobi.

Prosječan ovisnik u Hrvatskoj nezaposlen je i taj udio nezaposlenih ne razlikuje se mnogo od udjela nezaposlenih u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Prema podatcima za Hrvatsku, nezaposlenih je 51 % čime bilježimo porast nezaposlenosti u odnosu na 2012. g. kada ih je bilo 43 %. Stalno zaposlenih je 19,2 %, a povremeno radi 11,7 % liječenih, manje nego 1012. g. kada je povremeno radilo 17,8 % liječenih ovisnika. Također nema razlike prema udjelima ovisnika na razini županije i razini Hrvatske po stupnju obrazovanja.

Na razini Hrvatske 33,1 % liječenih ovisnika ima djecu, a 47 osoba izjavilo je da su im oduzeta roditeljska prava. U našoj županij viši je udio roditelja među liječenim ovisnicima, a njih 9 izjavilo je da su im oduzeta roditeljska prava. Sama

činjenica da su oba ili samo jedan roditelj ovisnici ne uvjetuje ograničavanje roditeljskih prava, ali zahtijeva učinkovit nadzor sustava socijalne skrbi.3 Prema pitanju tko je prvi otkrio problem ovisnosti, za prosječnog ovisnika u Hrvatskoj to je bila obitelj (50,3 %), potom policija (15,2 %), a na trećem mjestu prijatelj (14,3 %). U našoj županiji djelomično je drugačija situacija. Roditelji također prvi otkrivaju problem ovisnosti, ali u nešto manjoj mjeri (41 %), na drugom mjestu su prijatelji i poznanici, u 33,7 % slučajeva a policija na trećem mjestu (15,2 %).

Obitelj uglavnom doznaje za problem ovisnosti nakon 2 - 3 godine. Na razini Hrvatske samo 15,2 % ovisnika, a na razini županije 11,7 % ovisnika izjavljuje da su roditelji saznali za problem ovisnosti unutar prve godine. Podrška obitelji i okoline bitna je stavka u procesu liječenja, a njezin izostanak zbog primjerice neznanja roditelja o problemu ovisnosti može otežati ionako nezavidan položaj pacijenata u procesu liječenja i rehabilitacije. Ako uzmemo u obzir dob početka s eksperimentiranjem i subjektivnu procjenu ovisnika o dobi kada se javila ovisnost, prosječno protekne od 4 do 6 godina. Otvara se prostor za djelovanje i liječenje, ali preduvjet pozitivnom ishodu pravovaljano je reagiranje najprije od roditelja i obitelji, ali i ostalih razina društvene odgovornosti za problem ovisnosti. Prema Izvještaju o liječenim ovisnicima Hrvatske prođe više od 10 godina između prvog konzumiranja bilo kojeg sredstva do javljanja na liječenje, što predstavlja problem u zdravstvenom, ekonomskom, sociokulturnom smislu, ali i u krajnjem smislu ishoda samog tretmana liječenja.

Povod eksperimentiranja temelji se na subjektivnoj procjeni ispitanika. Ovisnici u Hrvatskoj navode da su presudni utjecaj na njih imali vršnjaci ili partneri, zatim znatiželja, zabava i psihološki problemi. Probleme u obitelji navelo je 9,6 % ovisnika čime je taj povod na šestom mjestu, a ne kao u Splitsko-dalmatinskoj županiji na prvom mjestu.

Prema podatcima o glavnom sredstvu ovisnosti vidljiv je najveći udio osoba koje na liječenje dolaze zbog heroina. U sustavu liječenja na razini županije ima više heroinskih ovisnika nego na razini države, gdje je evidentirano njih 80 %. Zbog prirode problema razumljivo je zašto je heroinskim ovisnicima potrebno liječenje. Heroin vrlo brzo razvija psihičku i fizičku ovisnost, ali i toleranciju na sredstvo pa ovisnici dolaze na supstitucijsku terapiju.

Kanabinoidi su uglavnom bili prvo sredstvo kojim su ovisnici započeli s eksperimentiranjem uglavnom za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja.

To je podatak koji sve relevantne stručne osobe mora usmjeriti k pojačanoj i sustavnoj prevenciji

U vezi s pitanjem sadašnjih sudskih problema 27 % liječenih ovisnika u Hrvatskoj ima neki sudski problem. Najčešće su pod uvjetnom kaznom (45,3 %) ili je u tijeku sudski proces (25,2 %) za razliku od liječenih ovisnika u našoj županiji, gdje je raspodjelom podataka najčešće u tijeku sudski proces. Dok se na razini Hrvatske 6,2 % ovisnika nalazi u zatvoru, u Splitsko-dalmatinskoj županiji imamo 9,1 % ovisnika u tretmanu liječenja koji se nalaze u zatvoru, što je posljedica dobre institucijske suradnje.

Podatci Registra ovisnika Službe u nekim stavkama odudaraju od podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Razlozi su ovih odstupanja organizacijske i tehničke prirode.

Zahvaljujući dobroj suradnji, godinama sustavno usklađujemo bazu podataka na lokalnoj i državnoj razini. Na primjer, u Izvješću o osobama liječenim zbog zlouporabe psihokativnih droga u Hrvatskoj u 2013. godini za Splitsko-dalmatinsku županiju navedeno je 1062 ukupno liječena ovisnika, a analizom baze podataka u našoj Službi riječ je o 1063 liječena ovisnika. Nadalje, u spomenutom Izvješću nabrojane su ispostave izvanbolničkog liječenja koje djeluju unutar Službe, pa tako osim Sinja, Makarske, Vrgorca, Imotskog, Visa i Hvara navedena je Ispostava Omiš koje već nekoliko godina ne djeluje.

Zaključak: Analiza podataka o registriranim ovisnicima u Splitsko-dalmatinskoj županiji pokazala je sljedeće:  Registriranje ovisnika potrebno je ne samo da bi se stvorila lokalna baza podataka, već i kako bi se unaprijedio način praćenja tretmana. Obrađeni podatci ukazuju na područja na kojima se treba pojačati djelovanje.  Registriranje ovisnika ukazuje na područja opterećena problemom ovisnosti.  Sustavno praćenje ukazalo je na određene prednosti duljeg zadržavanja u tretmanu.  Potrebno je informirati, educirati i senzibilizirati stručnjake i širu javnost na problem eksperimentiranja s marihuanom kod adolescenata, kao jednim od putova k sigurnoj ovisnosti.  Potrebno je skratiti vrijeme od početka eksperimentiranja do javljanja na liječenje.  Uočene su manjkavosti u programu registracije koje je potrebno ispraviti u svrhu unapređenja i pojednostavljenja vođenja evidencije registriranih ovisnika.

25

JAVNO ZDRAVSTVO

rizičnih oblika ponašanja među adolescentima.

Njima je pušenje marihuane jedan od načina zabave. Opasnost je veća zbog toga što je marihuana današnjeg doba uzgojena vrsta koja sadržava i nekoliko puta veći udio aktivne tvari od marihuane iz ranijeg doba.3 Intravenozni način uzimanja glavnog sredstva i dalje je dominantni način što je određeno upravo najvišim udjelom heroinskih ovisnika. Heroin se osim intravenozno konzumira u manjoj mjeri ušmrkavanjem. Učestalost uzimanja glavnog sredstva najbolje nam opisuje pozitivne učinke zadržavanja ovisnika u tretmanu liječenja. Tako ¾ od ukupnog broja ovisnika u Hrvatskoj koji dolaze na liječenje nije konzumiralo glavno sredstvo u proteklih mjesec dana. Još pozitivniji ishod imamo za liječene u Splitsko-dalmatinskoj županiji, njih 78,5 %.

Još jedan pozitivan pokazatelj zadržavanja ovisnika što dulje na tretmanu liječenja rezultat je koji ukazuje da je 73,8 % ovisnika Splitskodalmatinske županije nekad u životu uzimalo droge intravenoznim putem, dok ih je u posljednjih mjesec dana to činilo tek 4,7 % . Što se korištenja zajedničkog pribora tiče, u životu ih je to činilo 57,2 % , a tek 1 % u zadnjih mjesec dana. Postoji vjerojatnost da je za takve rezultate odgovorna i edukacija liječenih ovisnika o rizicima intravenozne primjene te sve dulje zadržavanje liječenih ovisnika u tretmanu Službe.

Udio oboljelih od hepatitisa B, hepatitisa C i virusa HIV-a viši je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, nego u Hrvatskoj.

Ako uzmemo u obzir da je u najvećem broju slučajeva za problem ovisnosti saznao netko od članova obitelji, da roditelji u najvećem broju slučajeva saznaju nakon 2 - 3 godine a da se ovisnost po prosječnoj samoprocjeni razvije nakon 4 ili više godina, onda je poražavajuća činjenica da se najveći broj ovisnika na liječenje javio samoinicijativno i to prosječno 10 godina nakon eksperimentiranja s prvim sredstvom ovisniosti.

Trećina liječenih ovisnika u Hrvatskoj nije imalo ranijih sudskih problema. Od njih 63 % koji su imali, podjednako su kažnjavani prekršajno (28,2 %), uvjetnom kaznom(25,8 %) ili zatvorskom (24,1 %).

U zatvoru više puta je bilo 10,7 % liječenih osoba.

Liječeni ovisnici u našoj županiji skloniji su sudskim problemima u usporedbi s ukupnim brojem ovisnika u Hrvatskoj, te su češće bili kažnjavani zatvorskom kaznom.

26

Slika 1. Osobe liječene zbog zlouporabe psihoaktivnih droga, stope na 100 000 stanovnika u dobi 15 - 64 godine

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 2. Raspodjela liječenih ovisnika s obzirom na sredstvo zlouporabe u SDŽ-u u 2013.

27

Slika 3. Kretanje broja osoba liječenih zbog zlouporabe psihoaktivnih droga u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 2002. do 2013.

Slika 4. Raspodjela liječenih ovisnika zbog zlouporabe droga u 2013. prema dobi

JAVNO ZDRAVSTVO

28

Slika 5. Raspodjela novoliječenih zbog zlouporabe droga u 2013. prema dobi

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 6. Spoznaja roditelja o problemu ovisnosti liječenih u 2013.

29

Slika 7. Glavno sredstvo ovisnosti liječenih 2013.

Slika 8. Prvo sredstvo ovisnosti liječenih 2013.

JAVNO ZDRAVSTVO

30

Slika 9. Prikaz prosječne dobi pojedinih faza u životu ovisnika liječenih 2013.

Tablica 1. Raspodjela liječenih ovisnika u SDŽ prema načinu upućivanja na liječenje

Način upućivanja na liječenje

Ukupno liječeni n

(%)

Novoliječeni n

(%)

Osobno

685

64,4

24

17,8

Sud/ODO/policija

100

9,4

30

22,2

Obitelj

36

3,4

16

11,9

Druge med. ustanove

14

1,3

0

0,0

CZZS

26

2,4

10

7,4

Prijatelji

10

0,9

4

3,0

Liječnik primarne zaštite

51

4,8

5

3,7

Druge službe za izvanbolničko liječenje

2

0,2

0

0,0

Drugo

139

13,1

46

34,1

UKUPNO

1063

100,0

135

100,0

Literatura

JAVNO ZDRAVSTVO

1. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Izvješće o osobama liječenim zbog zlouporabe psihokativnih droga u Hrvatskoj u 2012. godini.

Dostupno na: http://www.hzjz.hr/publikacije/ovisnici2012.pdf 2. UNODC. World Drug Report 2012. United Nations publication, Sales No. E.12.XI.1 3. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Izvješće o osobama liječenim zbog zlouporabe psihokativnih droga u Hrvatskoj u 2013. godini.

Dostupno na: http://hzjz.hr/wp-content/uploads/2014/05/DROGE_2013_Izvjesce_radno-DK-gotovo.pdf 4. Državni statistički zavod http://www.dzs.hr/ 5. Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga Republike Hrvatske 2012-2017.

6. Registar ovisnika Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, Splitsko-dalmatinske županije, 2012.

7. Registar ovisnika Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, Splitsko-dalmatinske županije, 2013.

KUĆNI POSJETI U DJELATNOSTI OPĆE MEDICINE U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI, 2012.

Primarni je cilj ove analize utvrditi opterećenost timova obiteljske medicine (OM) posjetima u kući (kućnim posjetima, KP) na području Splitskodalmatinske županije (SDŽ-a) u 2012. godini.

Izvor je podataka za analizu 241 izvješće nositelja timova OM SDŽ-a za 2012. godinu dostavljena u NZJZ-a SDŽ-a. Do punog broja izvješća od 266 ugovorenih timova OM u SDŽ-u nedostaje 25 (9,4 %) izvješća.

Od 266 timova OM SDŽ-a koji su imali ugovorenu zdravstvenu zaštitu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO), njih 241 (90,6 %) dostavilo je izvješće o radu i utvrđenom pobolu Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitskodalmatinske županije (NZJZ SDŽ) za 2012. godinu.

Prema podatcima izvješća, nekom se od mjera zdravstvene zaštite u djelatnosti OM koristilo ukupno 329 838 osiguranika svih dobi. Za ovaj ukupan broj korisnika registrirano je ukupno 33 647 KP, što daje prosjek od 0,10 KP po 1 korisniku

djelatnosti OM SDŽ-a u 2012. godini. Kako iz izvješća nije poznato koliko je zastupljeno višekratno korištenje KP od 1 korisnika tijekom promatrane kalendarske godine, može se razmatrati samo opći prosjek po 1 korisniku, a ne stvarni broj po 1 korisniku KP. Tako prosjek da se svaki 10. korisnik 2012. godine u SDŽ-u koristio KP-om maksimalni je mogući broj, dok je stvarni broj veći od 10.

Pod istim uvjetima jednokratnog korištenja KP, za osiguranike-korisnike u dobi iznad 65 godina proizlazi da se svaki 3. koristio KP-om, dok se svaki 20. radno sposoban korisnik koristio uslugom KP. Kućni posjeti u odnosu na broj posjeta u ordinaciji djelatnosti OM zastupljeni su sa svega 1 % udjela. Najčešći su korisnici KP osiguranici najstarije dobne skupine 65 i više godina (70,6 %).

Radno sposobno stanovništvo dobi 20 - 64 godine, koristio se manje od 1/3 svih KP (27,8 %), dok su najmlađe dobne skupine do 20 godina simbolično koristile KP-om (< 2 %)(tablica 1.).

31

Prof. dr. sc. prim.

Mladen Smoljanović, dr. med.,

spec. epidemiologije, Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

Tablica 1. Posjeti u kući (KP) i posjeti u ordinaciji u djelatnosti obiteljske medicine u SDŽ-u, 2012.

Dob

Osiguranici u skrbi

0-6 7 - 19

2309 50 288

Koristili su se mjerama ZZ 1846 40 046

20 - 64

281 809

213 830

65+

85 591

74 754

SVE DOBI

419 997

329 838

Posjeti u ordinaciji

Posjeti u kući (KP)

KP / 1 korisniku

% KP / posjeti ordinaciji

52 465

0,03 0,01

0,2 1,4

1 903 636

9367

0,04

27,8

1 195 223

23 763

0,31

70,6

3 323 381

33 647

0,10

100,0

11 125 213 397

osiguranika. Svaki 6. njihov korisnik imao je mogućnost KP. Prema registriranom broju KP, najviše timova OM SDŽ-a u skupini je s manje od 1 KP tjedno - 82 tima OM (34 %). Iz te skupine s 1/3 svih korisnika u SDŽ-u, maksimalno je svaki 50. korisnik imao KP. Timovi do 2 KP tjedno ukupno su skrbili za više od polovicu korisnika – 194 780 (59,05 %). U toj skupini prosjek KP po 1 korisniku je 0,03 KP, što znači da je maksimalno svaki 33. korisnik imao KP. Zaključak je da se KP kao vid zdravstvene usluge koristi kod vrlo malog broja korisnika primarne zdravstvene zaštite (tablica 2.).

JAVNO ZDRAVSTVO

Ukupno 241 izvješće djelatnosti OM SDŽ-a za 2012. godinu ukazuju da je 32 tima OM imalo 5 i više KP tjedno, tj. svakim radnim danom 1 i više kućnih posjeta. Od njih 32, 7 timova OM imalo je više od 10 KP tjedno. To su po 3 tima iz Splita i Kaštela i 1 tim iz Općine Marine. Neočekivano je veliki broj KP za Marinu, koja se ovim izdvaja od svih područja SDŽ-a. Naime, tim OM iz Marine izvijestio je o izvršenih 1526 KP u 2012. godini, što je rekord za SDŽ-a s prosječno više od 6 KP svakim radnim danom.

U 2012. godini, 35 timova OM SDŽ-a s prosječno 3-5 KP tjedno, imali su u skrbi 45 604 korisnika-

32

Tablica 2. Tjedni broj KP po 1 timu OM i KP po 1 korisniku djelatnosti obiteljske medicine SDŽ-a, 2012.

Broj osiguranika svih dobi koji su se koristili OM

%

Prosjek KP / 1 korisniku svih dobi

Koristili su se KPom / ukupno korisnika OM

Tjedni broj KP / 1 timu OM SDŽ

Broj timova OM

Svega

241

329 838

100,00

33 647

0,10

svaki 10.

>10

7

10 012

3,04

7079

0,71

2 od 3 korisnika

od 5 do 10

25

37 669

11,42

9158

0,24

svaki 4.

od 3 do 5

35

45 604

13,83

7111

0,16

svaki 6.

od 2 do 3

35

41 773

12,66

4184

0,10

svaki 10.

od 1 do 2

53

70 282

21,31

3970

0,05

svaki 20.

<1

82

118 124

35,81

2145

0,02

svaki 50.

0

4

6374

1,93

0

0,00

korisnika KP

S obzirom na prostorno-vremensku udaljenost mjesta stanovanja korisnika Grada Splita, prosječno najviše KP u 2012. godini po 1 timu OM bilo je na udaljenosti 20 - 59 minuta (175,8 KP), a prosječno najmanje KP po 1 timu OM bilo je na gradskom području do 20 minuta udaljenosti do KBC Split

Ukupan broj KP

(108,6 KP). Na udaljenosti više od 60 minuta i na udaljenosti više od 120 minuta bilo je prosječno jednako KP po timu 1 OM (145 KP). Međutim iznenađuje da između različitih udaljenosti nema statističke značajnosti razlika u prosječnom broju KP po 1 timu OM (p > 0,18;) (tablica 3.).

Tablica 3. Kućni posjeti timova OM u SDŽ u odnosu na udaljenost timova od Splita, 2012. godina Udaljenost

Broj Timova

Broj KP / 1 timu

SD

Min.

Max.

medijan

95 % CI

<20 minuta

95

10 313

108,6

174,6

0

1234

52

72,9 - 144,2

20 - 59 minuta

70

12 306

175,8

266,7

0

1526

85

112,2 - 239,5

60 - 119 minuta

40

5811

145,3

110,3

0

421

134

110,0 - 180,6

> 120 minuta

20

2918

145,9

111,0

34

454

112

93,9 - 197,8

31 348

139,3

SDŽ

JAVNO ZDRAVSTVO

Ukupan broj KP

225

Zbog izostanka očekivane statističke značajnosti razlika u broju KP u 2012. godini, napravljena je analiza učestalosti KP kod istih timova u 2005. godini, a koja je određena metodom slučajnog odabira gdje je jedini uvjet bio razdoblje od najmanje pet godina razlike od 2012. godine. Od pristiglih izvješća u NZJZ usporedba o provedenim KP za 2012. godinu u odnosu na 2005. godinu mogla se obraditi za 225 timova OM SDŽ-a.

196,7

0

1526

82

113,6 - 165,0

Kod istovjetnih timova OM u 2005. godini ekstremno statistički značajno veći je prosječan broj KP po 1 timu OM u SDŽ-u između svih udaljenosti u odnosu na udaljenost < 20 minuta, osim između udaljenosti < 20 minuta i 20 - 59 minuta, te između udaljenosti 60 - 119 minuta u odnosu na udaljenost > 120 minuta (tablica 4.).

Tablica 4. Kućni posjeti timova OM u SDŽ-u u odnosu na udaljenost timova od Splita, 2005. godina Broj Ukupan timova broj KP OM

Udaljenost

Broj KP/ 1 timu OM

SD

Min.

Max.

medijan

95 % CI

<20 minuta

95

6968

73,3

93,3

1

594

50

54,3 - 92,4

20 - 59 minuta

70

8634

123,3

167,9

0

890

80

83,2 - 163,4

60 - 119 minuta

40

7720

193,0

132,1

0

618

181

150,7 - 235,3

> 120 minuta

20

5663

283,2

218,3

19

816

253

181,0 - 385,3

SDŽ

225

28 985

128,8

153,6

0

890

80

108,8 - 148,9

Usporedba KP iz 2005. godine s 2012. godinom pokazuje da ukupno za SDŽ nema značajnosti razlika prosječnog broja KP, premda je prosječan broj KP po 1 timu OM povećan sa 128,8 na 139,3 KP Na udaljenosti manjoj od 60 minuta broj KP u 2012. godini u odnosu na 2005. godinu, statistički je značajno veći (137,1 po timu OM vs. 94,6 po timu

33

OM). Na udaljenosti većoj od 60 minuta broj KP u 2012. godine statistički je značajno manji nego 2005. godine (145,5 vs. 223,1). Timovi OM SDŽ-a na udaljenosti većoj od 60 minuta unatoč smanjenju KP još imaju statistički značajno više KP nego timovi OM na udaljenosti do 60 minuta (145,5 vs.

137,1) (tablica 5., slika 1.).

Tablica 5. Kućni posjeti (KP) timova OM u SDŽ-u u odnosu na udaljenost timova od Grada Splita 2005.

Broj Ukupno KP / 1 Udaljenost timova KP timu OM OM < 60 minuta

165

15 602

> 60 minuta

60

13 383

SDŽ

95% CI

KP / 1 Ukupno timu KP OM

94,6 74,4 - 114,7 22 619 223,1 179,3 - 266,8

8729

73,3; <0,001

χ² -test; P

225

28 985

Razlika 2005. 2012.

2012.

95% CI

t-test

P

137,1 103,5 - 170,7

2,127 0,0342 S

145,5 117,2 - 173,8

2,977 0,0035 S

78,9; <0,001

128,8 108,8 - 148,9 31 348

139,3 113,6 - 165,0 0,6312 0,5283 NS

NS - nema značajnosti; S - razlika statistički značajna

KOMENTAR Od ranije je poznato da se KP u djelatnosti OM češće koriste na područjima veće udaljenosti od

središta u kojima se nalaze sadržaji sekundarne razine bolničko-konzilijarne zaštite kao i službe hitne medicinske pomoći. Tako u 2012. godini prosjek KP po 1 korisniku u Hrvatskoj iznosio je 0,10 KP; u Gradu Zagrebu 0,07 KP; u Gradu Splitu 0,08 KP; u Ličko-senjskoj županiji 0,14 KP; u Splitsko-dalmatinskoj županiji 0,10 KP. Iste godine prosječan broj KP po 1 timu OM za Hrvatsku bio je 143,8 KP; Grad Zagreb 102,8 KP; Grad Split 101,7

JAVNO ZDRAVSTVO

Najveće je smanjenje KP kod timova OM na udaljenosti većoj od 120 minuta (283,2 2005. godine vs. 145,9 2012. godine). Smanjenje je skoro dvostruko. U 2005. godini tjedno po 1 timu OM SDŽ-a provedeno je 5,4 KP, a u 2012. godini provedene su manje od 3 KP tjedno (2,8 KP).

34

Slika 1. Prosjek kućnih posjeta (KP) po 1 timu OM u SDŽ-u 2005. i 2012. godine u odnosu na vremensku udaljenost od Grada Splita

JAVNO ZDRAVSTVO

KP; Ličko-senjsku županiju 157,3 KP; Splitskodalmatinsku županiju 139,6 KP. Premda nema značajno veće razlike u broju KP u 2012. godini u odnosu na 2005. godinu, ipak zamjetan je statistički značajni porast broja KP u dijelovima SDŽ-a koji su na udaljenosti do 60 minuta od županijskog središta i statistički značajan pad broja KP na udaljenosti većoj od 60 minuta. Ovakvim trendom gube se razlike između udaljenih područja i područja bližih središtu na štetu udaljenih područja. Bilo bi nužno utvrditi koji su to razlozi utjecali na ovakav trend.

Unatoč ukupnom porastu broja KP, oni i dalje predstavljaju mali udio ukupnih zdravstvenih usluga u djelatnosti OM. Postoji veliki nerazmjer između timova OM u obavljenim KP.

S tri i više KP tjedno svega je 67 timova OM SDŽ-a (28 %), dok je broj timova OM SDŽ-a koji imaju manje od jednog KP tjedno 82 (34 %). Trećina timova OM u SDŽ-u s ukupno 124 498 korisnika zdravstvene zaštite (37,7 % od svih korisnika) ne obavlja ili izuzetno rijetko obavlja KP. Više od 1/3 svih korisnika u SDŽ-u tijekom 2012. godine nije se koristilo KP-om od izabranih liječnika OM. Možda su druge djelatnosti javnozdravstvene službe nadomjestile taj nedostatak, ali u svakom slučaju ta činjenica zahtijeva detaljnu analizu.

Također je bitno utvrditi koji čimbenici utječu na pojavnost da dobar dio timova OM SDŽ-a uopće ne obavlja ili izuzetno rijetko obavlja KP, a s druge strane 32 tima OM SDŽ-a (13 % svih timova OM) imaju pet i više KP tjedno.

Literatura 1. Smoljanović A, ur. Prikaz zdravstvenog stanja stanovništva i zdravstvene djelatnosti u 2012. godini.

Svezak II. Split: Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, 2013.

Natrij u vodi za piće Fiziološko i patološko djelovanje natrija

Natrij u prirodi, posebice u pitkim vodama Natrij je najčešći od alkalijskih elemenata i čini 2,6 % Zemljine kore. Spojevi natrija veoma su rasprostranjeni u prirodi. Osobito su njime bogate eruptivne stijene i morska voda.

Procjena kvalitete vode i njezin utjecaj na zdravlje Mnoge vode koje služe za vodoopskrbu povremeno imaju koncentraciju natrija višu od 20 mg/L. Npr. u Massachusettsu više od 50 % voda iz općinskih vodovoda ima više od 20 mg/L Na. U nekim je područjima koncentracija natrija viša od 100 mg/L. Da bi dobili podatke koji bi mogli pomoći državi da donese odlike o nadzoru natrija

Prof. dr. sc.

Nives Štambuk -Giljanović, dipl. ing.

JAVNO ZDRAVSTVO

Natrij je najčešći kation u izvanstaničnoj tekućini u ljudskom organizmu. Sudjeluje u formiranju tzv. osmolarnosti izvanstanične tekućine, održavanju kiselo-bazne ravnoteže, sudjeluje u provođenju živčanih impulsa i u mišićnoj kontrakciji.

Ravnoteža vode i elektrolita održava se unosom natrija iz hrane i vode te gubitkom mokraće, stolicom, znojenjem, izdisanjem, preko aktivne filtracije bubrega i mehanizma apsorpcije iona.

Prosječni odrasli muškarac, težak 70 kg, ima oko 69 g metabolički aktivnog natrija (27,6 g u kostima, 3,5 g u stanicama svih organa i 37,9 g u plazmi i drugim tekućinama koje su stanice organa) i 45 L vode. Normalno se na dan gubi 1,5 do 2 L vode i 2,3 g natrija mokraćom; oko 100 mL vode i 350 mg natrija izluči se na dan stolicom. Normalni gubitak vode i elektrolita, znojenjem i izdisanjem, oko 900 mL smatra se nevažnim za homeostazu vode i elektrolita, jer je malen u usporedbi s gubitcima preko bubrega i crijeva. Nekontrolirani gubitci mogu postati važni, ali u slučajevima velikog manjka unosa natrija.

Budući da tijelo ima vrlo učinkovite metode za kontroliranje razine natrija, on nije akutno toksičan element u normalnom rasponu svojih koncentracija u hrani i vodi. Sve namirnice sadržavaju natrij. Čovjek prima natrij najviše iz kuhinjske soli. Usoljena hrana, kao što su pršut (10 % NaCl), usoljena riba (20 % NaCl), slani sirevi (3 % NaCl) i šunka (3% NaCl) sadržavaju povećane koncentracije natrija koje mogu uzrokovati tumore u gastrointestinalnom traktu.

Postoji jedna studija o smrti šestoro od 14-ero djece koja su pogrješkom dobila natrijev klorid u koncentraciji od 21 g/L u svojoj prehrani bočicom.

Jedan gram soli po kilogramu tjelesne mase može biti smrtonosan za malu djecu. Smrtonosna doza natrijeva klorida za odraslog je čovjeka 1-3 g/kg tjelesne mase. Toksični simptomi trovanja natrijem uključuju opće djelovanje središnjeg živčanog sustava s povećanjem osjetljivosti, titranje mišića, grčeve s cerebralnim ili pulmonalnim edemom i ukočenošću (mrtvilo, tupost).

Prirodno se nalazi u svim vrstama hrane.

Prirodne razine znatno variraju za različite vrste hrane, a i prerađivanje hrane može znatno utjecati na te razine. Neprerađeno sirovo povrće ima 33 mg natrija u 100 g povrća, a prerađeno povrće ima 227 mg natrija u 100 g povrća. Neprerađeni proizvodi žitarica imaju 3 mg natrija na 100 g, a prerađene žitarice 386 mg natrija u 100 g žitarica.

Spojevi natrija koji se rabe za pročišćavanje vode za potrebe vodoopskrbe i u domaćinstvima za procese omekšavanja vode, mogu biti važni izvori natrija u pitkoj vodi.

Proces pročišćavanja vode vapnom može znatno povećati koncentraciju natrija ako se mora ukloniti velika nekarbonatna tvrdoća.

Drugi spojevi natrija također se rabe u preradi vode: natrijev fluorid (NaF) za fluoriranje, natrijev hidroksid (NaOH), natrijev karbonat (Na2CO3) i natrijev bikarbonat (NaHCO3) za kontroliranje korozije; otopina natrijeva hipoklorita (NaOCl) za dezinfekciju vode. U omekšavanju vode u domaćinstvima, s pomoću smola za izmjenu iona, za svakih 40 mg kalcija po litri, koncentracija natrija u pročišćenoj vodi podiže se za 46 mg/L .

Većina tipova tla ima natrij u rasponu od 0,1 do 1 posto, uglavnom kao silikatne minerale kao što su amfibol i ortoklas (feldšpat). Neka su tla pod utjecajem soli pa sadržavaju topljivi i izmjenjivi natrij. Natrij u tlu povećava koncentraciju natrija u podzemnoj vodi i zaslanjenost površinskih vodotokova.

Procjenjuje se da 25 do 50 % soli koja se rabi na cestama za sprječavanje zaleđenosti ulazi u podzemne vode i može povećati razine natrija u pitkoj vodi.

Izvori natrija u pitkoj vodi višebrojni su i uključuju otplavljivanje naslaga natrijevih soli, otapanje soli u pitkoj vodi i izmjenu iona u postupcima omekšivanja vode, prodiranje morske vode i slaganje aerosolnih kapi na obalnim područjima.

35

36

u pitkoj vodi, Tuthill i Calabrese sa Sveučilišta države Massachusetts u Amherstu, istraživali su krvni tlak sveučilištaraca u dvama susjednim vodocrpnim područjima gdje su svi prirodni uvjeti osim koncentracije natrija u pitkoj vodi bili približno jednaki. Sveučilištarci u vodocrpnom području sa 105 mg/L Na imali su znatno viši tlak od sveučilištaraca u vodocrpnom području s 5 mg/L Na. Ta istraživanja upućuju na potrebu longitudinalnih istraživanja natrija zajedno s povećanjem zdravstvenih podataka Pretpostavljajući utjecaj koncentracije natrija u krvi na povišenje krvnog tlaka, odlučila sam prema istom principu natrijevih razina u pitkoj vodi, vode podijeliti na hipotenzivne (<10 mg/L Na), normotenzivne (od 11 do 20 mg/L Na) i hipertenzivne (>20 mg/L Na).

Odnos između unosa natrija i hipertenzije nije posve jasan. Brojne su studije pokazale da smanjenje unosa natrija snižava krvni tlak kod hipertenzije, ali to konačno ne znači da povećane koncentracije natrija uzrokuju hipertenziju.

Epidemiološki su podatci koji se odnose na unos soli i krvni tlak kontroverzni. Postoje studije koje pokazuju pozitivnu korelaciju između uzimanja natrija i hipertenzije, a druge ne upućuju na tu korelaciju.

Postoje velike varijacije u razinama natrija među pojedincima, a i kod svakog pojedinca od jednog dana do drugog. U zapadnoj se Europi i Sjevernoj Americi sadašnja potrošnja natrijeva klorida procjenjuje na 5 do 20 g/dan, s prosjekom od približno 10 g na dan (što je 4 g natrija na dan).

Minimalna je dnevna potreba natrija približno 50 mg za prosječnoga odraslog čovjeka. Prosječne dnevne potrebe natrija za odrasle variraju od 2 do 5 g. Dopuštene razine natrija iz hrane i vode procjenjuju se za različite skupine odraslih i djece.

Svjetska zdravstvena organizacija pretpostavlja da odrasli troše oko 5 g natrija na dan; oni koji troše razmjerno malo, uzimaju 2 g na dan; a oni koji imaju ograničenu dijetu, 500 mg na dan. Svjetska zdravstvena organizacija smatra da se dodatnih 40 mg natrija unosi iz vode, ako pretpostavimo

da je ukupna količina za pojedinca 2 L vode koja sadržava 20 mg/L Na. I kod odraslih, s ograničenim natrijem u hrani, takva pitka voda pridonijet će samo oko 7 % sveukupnog unosa. Ako voda sadržava 200 mg/ L Na ( razine koje su zabilježene u nekim vodoopskrbnim sustavima), tada će se 44 % ukupnog natrija primati vodom kod onih koji imaju prehranu s ograničenim unosom natrija.

Dijete koje se doji prima na dan od 23 do 31 mg natrija/kg tjelesne mase. Djeca od 1 do 5 godina dobivaju prosječno na dan 2 g natrija iz hrane, s koncentracijama od 20 i 200 mg/L natrija u pitkoj vodi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, dijete mlađe od dva mjeseca, koje se hrani samo preko bočice trošit će 250 mg natrija na dan, iz praha za pripremu bočice, a drugih 20 mg iz vode, ako pretpostavimo da je koncentracija natrija u vodi koja se rabi za pripremu mlijeka 20 mg/L i ako djeca piju 1 L mlijeka na dan, tada se 7 % svega unosa natrija dobiva iz vode. Međutim, ako pitka voda sadržava 200 mg/ L natrija, tada će 44 % sveukupnog unosa natrija potjecati iz pitke vode.

Za održavanje razine od 500 mg na dan treba postići ograničenje koncentracije natrija u vodi.

Ako pretpostavimo da natrij iz vode čini samo 10 % ukupne količine natrija kod osoba koje su na prehrani ograničenoj natrijem, tada koncentracije u vodi trebaju biti 20 mg/L ili manje, ako pretpostavimo dnevnu potrošnju vode od 1,5 L. Da bi se održala tako niska razina u javnoj vodoopskrbi, treba se koristiti modernom tehnologijom, što zahtijeva znatne troškove. Prevelika koncentracija natrija lako se otkriva okusom. Kod otopina pri sobnoj temperaturi prag okusa za natrij nazočan u solima kao natrijev klorid i natrijev sulfat približno je 130 do 140 mg/L. Općenito, okus je loš pri koncentraciji od < 200 mg/L Na ( bez obzira na to je li klorid ili sulfat); međutim, osjetljivi pojedinci mogu otkriti da je okus loš i pri koncentracijama između 175 i 185 mg/L Na. Stoga postoji ugrađena restrikcija za dopuštene razine natrija u pitkoj vodi.

Prag se okusa natrija u vodi može mijenjati i ovisi o povezanom anionu, o temperaturi otopine i o navikama pojedinca za uzimanje soli.

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura 1. Ontario Ministry of the Environment.Outlines of analytical methods:a guide to the occurrence, significance, sampling and analysis of chemical and microbiological parameters in water sediment, soil,vegetation and air. Coordinated by Water Quality Section Laboratory Services Branch, Toronto 1981.

2. Kaić-Rak A, Antonić K. Tablice o sastavu namirnica i pića. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Republike Hrvatske, 1990.

3. Finberg L, Kiley J, Luttrel CN. Mass accidental poisoning in infancy, J Am Med Assoc 1963; 184:187.

4. Weast RC.Sodium. U: Handbook of chemistry and physics. 52 nd edition.Cleveland, CRS Press,str.1971 - 1972.

5. Shab BG, Giroux A, Belonje B. Sodium and potassium content in the Canadian diet. Nutr Res 1982; 2:669.

6. Bowser WE, Milne RA, Cairns RR. Characteristics of the major soil groups in an area dominated by solonetzic soil. Can J Soil Sci 1962; 42:165.

37 7. McConnel HH, Lewis J. Add salt to taste, Environment 1972; 14:38.

8. Tuthill RW,Calbrese EJ. Elevates Sodium Levels in the Public Drinking Water as a Contributor to Elevated Blood Pressure Levels in the

Community Arch Environ Health 1979; 34:197 - 202.

9 EPA (U. S. Environmental Protection Agency). Drinking water Regulations and Health Advisories. Washington. Environmental

Protection Agency; 1996.

10. Hofman A. Blood pressure and sodium intake:evidence from two Dutch Studies. U: Advances in modern environmental toxicology.

Inorganics in drinking water and cardiovascular disease. Princeton, Princeton Sci Publ. Co; 1985, str. 4.

11. Calabrese EJ, Tuthill RW.The Massachusetts blood pressure study. Part 3. Experimental reduction of sodium in drinking water:effects

on blood pressure. U:Advances in modern environmental toxicology. Inorganics in drinking water and cardiovascular disease.

Princeton. Princeton Sci Publ Co; 1985; 9:19.

12. Margetts BM, Armstrong BK. Water sodium, blood pressure and cardiovascular mortality in western Australia. U: Advances in

modern environmental toxicology. Inorganics in drinking water and cardiovascular disease. Princeton: Princeton Sci Publ Co, 1985, 9:69.

13. Tuthill RW. Calabrese EJ. The Massachusetts blood pressure study. Part 4. Modest sodium supplementation and blood pressure

change in boarding School student. U: Advances in modern environmental toxicology. Inorganics in drinking water and

cardiovascular disease. Princeton:Princeton Sci Publ. Co; 1985; 9:69.

14. Bauber TR. Stamber J.,Stamber R., Pullman TN ( ur.).U: Environmental factors in hypertension. Grune and Stratto; New York,1967.

15. World Health Organization. Sodium, chlorides and conductivity drinking water. EURO Reports and Studies No.2. Regional office for

Copenhagen, Europe.1979.

16. Aljtovski ME. Hidrogeološki priručnik, Beograd, Građevinska knjiga, 1973,190-7.

17. Larson TS, Scold RW. Laboratory studies relating mineral quality of water to corrosion of steel and cast iron. Corrosion 1958; 16:285.

18. Štambuk-Giljanović N, Matoković B. Information subsystem of the chemical coefficients K1 –K2 as the base for the study of the

ecological factors that influence human health. J Med Syst 1999; 23 (2): 159 - 69.

19. Štambuk-Giljanović N. Vode Dalmacije (drugo dopunjeno i prošireno izdanje), Split. Nastavni zavod za javno zdravstvo Županije

splitsko-dalmatinske, 2006.

JAVNO ZDRAVSTVO

INTERMODAL – Obilježen Europski tjedan mobilnosti

38 Katja Matešan, prof.,

JAVNO ZDRAVSTVO

Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

Europski tjedan kretanja održava se svake godine od 16. do 22. rujna s ciljem podizanja svijesti javnosti o poboljšanju kvalitete života stanovnika europskih gradova, potrebi smanjenja zagađenja u urbanim sredinama, promicanju prava na zdrav život te edukaciji građana o važnosti tjelesne aktivnosti. Slogan tjedna mobilnosti za 2014. godinu je “Naše ulice, naš izbor!” s naglaskom na mogućnost, ali i obvezu utjecaja građana na oblikovanje javnih prostora.

Cilj projekta INTERMODAL je razviti mrežu intermodalnih sustava povezivanja projektnih područja u svrhu povećanja mobilnosti stanovništva.

Intermodalni promet znači povezivanje više oblika transporta na jednoj ruti, u cilju rasterećenja cestovnog, a u korist pomorskog i željezničkog prometa.

Europski tjedan mobilnosti prigodno je obilježen u organizaciji Splitsko-dalmatinske županije, koja je u suradnji s MUP-om, županijskom Turističkom zajednicom, HAK-om, Biciklističkim savezom SDŽ-a i NZJZ SDŽ-om organizirala niz

događanja u cilju promicanja alternativnih modela kretanja i prijevoza u gradovima uz povećanje korištenja sredstava javnog prijevoza kako bi se smanjilo zagađenje okoliša i unaprijedila kvaliteta života građana.

Akcija je održana 27. rujna 2014. kraj stadiona Poljud, a započela je popularnom Marjanskom biciklijadom, koja je kulminirala uzbudljivim izvlačenjem lutrije, budući da je nagrada bila vrijedni bicikl. Djelatnici NZJZ SDŽ-a tijekom akcije dijelili su promidžbeno-informativne materijale kao i letke sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije o važnosti tjelesne aktivnosti, a zainteresiranim građanima i sudionicima biciklijade mjerili su krvni tlak, te određivali indeks tjelesne mase.

Akciji su se odazvali građani svih dobnih skupina, a posebno djeca, čime je još jednom potvrđena važnost promicanja tjelesne aktivnosti od najranije dobi, kako bi se usvojile zdrave navike i ostvarila dobrobit zdravlja za cijeli život.

39

JAVNO ZDRAVSTVO

Živi. Radi. Igraj se.

Pridruži se.

40 Katja Matešan, prof.,

JAVNO ZDRAVSTVO

Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ-a

U

povodu obilježavanja Svjetskog dana srca, 29.09.2014. godine na splitskoj Rivi Služba za epidemiologiju kroničnih masovnih bolesti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ-a organizirala je javnozdravstvenu akciju kojom se promiče važnost zdravlja srca i zdravog stila života, uz ovogodišnji slogan „Živi. Radi. Igraj se. Pridruži se.“.

Akciji su se pridružili Sportski plesni klub Amber iz Splita, čiji su članovi pokazali važnost tjelesne aktivnosti u djece i mladih, zatim Hrvatska udruga kardioloških medicinskih sestara, te Dječji vrtić „Brat Sunce“ iz Podstrane s izložbom likovnih radova djece na temu srca.

Djelatnici NZJZ SDŽ-a brojnim su zainteresiranim građanima dijelili besplatne

edukativne materijale, mjerili krvni tlak, određivali indeks tjelesne mase i razinu šećera u krvi, te davali zdravstvene savjete. Izniman odaziv građana još je jednom dokazao kako ljudi vode računa o svome zdravlju, osobito zdravlju srca, što ukazuje na važnost kontinuiranog provođenja ovakvih akcija u smislu prevencije kardiovaskularnih bolesti, te obogaćivanju kvalitete života.

Kao još jedan doprinos obilježavanju Svjetskog dana srca, istog dana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića održana je javna tribina „Rizični čimbenici za bolesti srca i krvnih žila“ za građanstvo, dok je sljedećeg dana u knjižnici NZJZ SDŽ-a održan stručni simpozij „Javnozdravstveni aspekt kardiovaskularnih bolesti“.

41

JAVNO ZDRAVSTVO

KALENDAR ZDRAVLJA RUJAN 2014. - OŽUJAK 2015.

Rujan 2014.

10.09. Svjetski dan prevencije samoubojstava 13.09. Svjetski dan prve pomoći 16.09. Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača 21.09. Svjetski dan Alzheimerove bolesti 22.09. Svjetski dan bez automobila 22.09. - 28.09. Međunarodni tjedan gluhih osoba 28.09. Svjetski dan borbe protiv bjesnoće 29.09. Svjetski dan srca

19.11. Svjetski dan kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB) 25.11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Listopad 2014.

01.10. Međunarodni dan starijih osoba 09.10. Svjetski dan vida 10.10. Svjetski dan mentalnog zdravlja 11.10. Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi 16.10. Svjetski dan hrane 20.10. Svjetski dan osteoporoze 24.10. Svjetski dan borbe protiv dječje paralize 29.10. Svjetski dan moždanog udara

Veljača 2015.

04.02. Svjetski dan prevencije raka 11.02. Svjetski dan bolesnika 12.02. Svjetski dan spolne i reproduktivne svijesti 15.02. Nacionalni dan djeteta oboljelog od maligne bolesti 26.02. Hrvatski dan liječnika 28.02. Međunarodni dan rijetkih bolesti

Studeni 2014.

14.11. Svjetski dan šećerne bolesti 16.11. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometnih nesreća 19.11. Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece i

nasilja nad djecom

Prosinac 2014.

01.12. Svjetski dan AIDS-a 03.12. Međunarodni dan osoba s invaliditetom Siječanj 2015.

25.-31.01. Europski tjedan prevencije raka maternice

Ožujak 2015.

20.03. Svjetski dan oralnog zdravlja 22.03. Svjetski dan voda 24.03. Svjetski dan tuberkuloze 26.03. Svjetski dan oboljelih od epilepsije

ČASOPIS "JAVNO ZDRAVSTVO" Časopis "Javno zdravstvo" je stručno-popularni zdravstveni časopis koji svojim sadržajem pokriva široko područje javnog zdravstva, epidemiologije zaraznih bolesti, epidemiologije kroničnih nezaraznih bolesti, zdravstvene ekologije, medicinske mikrobiologije, socijalne medicine, školske medicine, mentalnog zdravlja i prevencije bolesti ovisnosti, te ostala srodna područja međusobno povezana u sustav javnog zdravstva. Namijenjen je svima zainteresiranima za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, pojedincima i zajednici, odgovornima za zdravlje i organizaciju sustava zdravstva na svim razinama društva, zdravstvenim i društvenim institucijama, kao i svim zdravstvenim stručnjacima, poglavito liječnicima i specijalistima na svim razinama zdravstvene zaštite. Časopis je rezultat sustavnog rada Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije na području promicanja zdravlja i preventivne medicine, kao i povećanog angažmana u brizi za zdravlje pojedinca i zajednice.

Teme časopisa u svezi promicanja zdravlja i zdravog stila života, zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, odnosno zdravstvene kulture općenito, biti će prikazane na zanimljiv i pristupačan način od autora, visokostručnih kadrova različitih profila.

Stručno-znanstveni dio časopisa svojom će kvalitetom i osiguravanjem stimulativnog okruženja poslužiti liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima za daljnji stručni razvoj i usavršavanje. Časopis objavljuje uvodnike, stručne i znanstvene članke, prikaze slučaja, pisma uredništvu, osvrte, novosti i druge priloge vezane uz široko područje javno zdravstvene djelatnosti. Časopis "Javno zdravstvo" izdaje Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u Splitu. Časopis izlazi četiri puta godišnje u tiskanom obliku, a također se objavljuje u elektroničkom obliku na web stranici NZJZ SDŽ.

Autori zadržavaju autorska prava na članke objavljene u časopisu Javno zdravstvo, a svojim pristankom na objavljivanje daju časopisu pravo prvog objavljivanja u tiskanom i/ili elektroničkom obliku. Članci i/ili dijelovi članaka objavljeni u časopisu smiju se dalje koristiti isključivo uz pristanak autora te navođenje izvora. Članci objavljeni u časopisu Javno zdravstvo izražavaju mišljenje autora koje se ne mora podudarati sa stavom uredništva.

Upute za autore Članak napisati u programu Word na hrvatskom jeziku.

Koristiti font Times New Roman, veličina slova 12, dvostruki prored, prvu riječ odlomka uvući, iza interpunkcijskih znakova (točka, zarez, …) ostaviti samo jedno mjesto. Koristiti lijevo poravnanje teksta. Članak može biti ilustriran slikama i/ili tablicama (ukupno do 10 slika i/ili tablica). Članke dostaviti u uredništvo u elektroničkom obliku na prijenosnom mediju (CD) ili na e-mail tehničkog urednika: ante.pribudic@st.t-com.hr Uobičajene su slijedeće sastavnice stručno-znanstvenog članka: naslovna stranica, sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na engleskom jeziku, uvod, materijal i metode, rezultati, rasprava i zaključak. Svaki dio stručnoznanstvenog članka treba započeti na novoj stranici.

Naslovna stranica Naslovna stranica treba sadržavati naslov članka, ime i prezime te titulu prvog autora, ustanovu, kontakt adresu i telefon, te e-mail. Također treba sadržavati puno ime i prezime te titule svih koautora, kao i ustanova u kojima rade.

Autor treba navesti vrstu članka (izvorni znanstveni članak, znanstveno priopćenje, stručni članak, pregledni članak, prikaz slučaja, osvrt, …).

Sažetak Sažetak za znanstvene i stručne članke (do 250 riječi) treba biti napisan na hrvatskom i engleskom jeziku.

Uz engleski sažetak potrebno je navesti i naslov članka na engleskom jeziku.

Ispod sažetka valja navesti dvije do pet ključnih riječi.

Tablice Tablice se izrađuju u programima Word ili Excel na kraju članka, na zasebnim stranicama, a ne u tekstu.

Svaka tablica mora imati redni broj koji ju povezuje s tekstom.

Naslovi tablica ispisuju se na posebnoj stranici.

Slike

Literatura Literatura se označava arapskim brojevima, na posebnom papiru, redoslijedom kako se pojavila i citirala u radu, a navodi se prema preporukama Međunarodnog odbora urednika medicinskih časopisa (International Commitee of Medical Journal Editors – Vancouver Group;

43

Članak u časopisu (navedite sve autore ako ih je šest ili manje; ako ih je sedam ili više, navedite prva tri i dodajte: i sur.): Štambuk-Giljanović N. The quality of water in the Busko Blato reservoir. Environ Monit Assess. 2001;71:279-96.

Bez autora Anonimno. Current world literature. Sexually transmitted diseases and urinary tract infections [Bibliography]. Curr Opin Infect Dis 2006; 19:72-124.

Suplement časopisa Carev M, Tandara D, Rizvan P, Barišić Z, Šiško Kraljević K, Borzić E. An outbreak of gastroenteritis due to Aeromonas hydrophila. Clin Microbiol Infect 2005; 11 (suppl. 2):420.

Knjige i monografije, autor(i) pojedinci Witten, I. H.; Frank, E. Data mining: practical machine learning tools and techniques with java implementations.

San Francisco, CA, USA: Morgan Kaufmann, 1999: 525.

Urednik Murray PR, Baron EJ, Jorgensen JH, Pfaller MA, Yolken RH, ur. Manual of clinical microbiology. Washington DC: American Society for Microbiology; 2003. p.636-53.

Poglavlje u knjizi Aksoy DY, Tanriover MD, Unal S. Antimicrobial resistance: Preventable or inevitable? Problem of the era from two perspectives. U: Gould IM, van der Meer JWM, ur. Antibiotic policies: Fighting resistance. New York: Springer Science, 2007: 113-134.

Zbornik radova Borzić E, Barišić Z, Babić-Erceg A, Zoranić V, Kaliterna V, Carev M. Ispitivanje imunološkog statusa na CMV i T. gondii u zdravih trudnica. U: Program i knjiga sažetaka 6. hrvatskog kongresa kliničke mikrobiologije i infektologije, Zagreb. Zagreb: Hrvatsko društvo za medicinsku mikrobiologiju i parasitologiju Hrvatskog liječničkog zbora, 2002: 146-147.

Disertacija ili magisterij Cullingham KJG. A rapid method for detecting single nucleotide polimorphisms using antimicrobial resistance in Neisseria gonorrrhoeae as a model. Winnipeg: Faculty of Medicine, University of Manitoba, Winnipeg, Manitoba, Canada, 2004. Disertacija.

Popratno pismo Uz članak poslan uredništvu treba priložiti popratno pismo. U popratnom pismu prvi autor potvrđuje da su rukopis vidjeli i odobrili svi autori, te da isti tekst već nije objavljen ili prihvaćen za tisak u drugom časopisu ili knjizi.

JAVNO ZDRAVSTVO

Slike dostaviti posebno, nikako uključene u Word dokumente. Slikama se smatraju fotografije, rendgenske snimke, grafikoni, sheme, prikazi i sl.

Svaka slika mora imati redni broj prema redoslijedu u tekstu te opis (naslov). Fotografije i rendgenske snimke dostaviti u formatu *.jpeg, *eps ili *.tif.

Reproduciranje i/ili preuzimanje slika nije dopušteno, osim u slučaju pristanka autora. Za reprodukciju slika i tablica iz drugih časopisa ili knjiga treba imati dopuštenje izdavača i autora. Naslovi slika ispisuju se na posebnoj stranici.

www.ICMJE.org.). Kratice naslova časopisa navode se prema Medline/PubMed. Literatura se citira na slijedeći način:

javno ZDRAVSTVO Časopis Javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (dostupno na www.nzjz-split.hr i www.higijenski.hr) Vukovarska 46, 21000 Split, Tel.: 021 401 111 e-mail: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr