Časopis JZ 6. 2013.

javno

ZDRAVSTVO NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

godina 7 ● broj 2 1 ● lipanj ožujak2013.

2013./ ISSN / ISSN1846-615X/UDK: 1846-615X/UDK:614.2 614.2

javno

ZDRAVSTVO RIJEČ UREDNIKA Poštovani čitatelji,

upravo počinje sezona godišnjih odmora, opuštanja i ljetnih radosti, a savjete o tome kako očuvati zdravlje i u potpunosti uživati u ljetu donosimo vam u lipanjskom broju našeg časopisa.

Valovi vrućina koje očekujemo tijekom ljetnih mjeseci navode nas na pojačani oprez, a savjete i preporuke Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za stanovništvo i zdravstvene djelatnike možete pogledati na našim stranicama.

U stručnom dijelu časopisa govorimo o prevalenciji pušenja u adolescenata Splitsko-dalmatinske županije te o bjesnoći, još iznimno aktualnoj bolesti. Također donosimo i zanimljiv članak o provođenju programa „Izgradnje hrvatskog strukovnog nazivlja“ u koji se mogu uključiti svi zainteresirani.

Nadamo se da ćete biti zadovoljni i nizom raznovrsnih članaka u kojima govorimo o astmi, štetnim učincima pušenja, rizicima nedovoljne tjelesne aktivnosti, utjecaju buke na zdravlje, Parkinsonovoj bolesti, virusnim hepatitisima, darivanju krvi, nakapnicama i ljetnim opasnostima.

U prethodnom razdoblju, izuzetno ispunjenog kalendara zdravlja, prigodno smo različitim događanjima obilježili niz značajnih datuma poput Svjetskog dana tjelesne aktivnosti, zdravlja i nepušenja te Europskog tjedana promicanja cijepljenja, o čemu vas informiramo.

Naš časopis i dalje možete prolistati na mrežnim stranicama NZJZ SDŽ-a: www.higijenski.hr ili www.nzjz-split.hr, ali i na našem novootvorenom facebook profilu: https://www.facebook.com/NzjzSdz Želimo vam ugodno ljeto uz naš časopis!

impressum:

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., spec. epidemiologije Mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

Glavna i odgovorna za nakladnika:

7. Branka Jurčević-Zidar, dr. med., specijalist epidemiologije 8. Mr. sc. Diana Nonković, dr. med., specijalist epidemiologije 9. Mr. sc. Nenad Periš, dipl. ing.

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med., specijalist epidemiologije

Izvršni urednik:

Mr. Ivana Bočina, dr. med., specijalist javnog zdravstva

Tehnički urednik:

Ante Pribudić, dr. dent. med.

Tajnica časopisa:

Uredništvo:

Katja Matešan, prof.

Redakcijski savjet:

1. Prof. dr. sc. Nives ŠtambukGiljanović, dipl. ing.

2. Prim. doc. dr. sc. Mladen Smoljanović. dr. med., specijalist epidemiologije 3. Doc. dr. sc. Zorana Klišmanić, dr. med., specijalist epidemiologije 4. Prim. mr. sc. Vanja Kaliterna, dr. med., specijalist mikrobiologije s parasitologijom 5. Željka Karin, dr. med., univ. mag. med., specijalist školske medicine 6. Milka Brzović, dr. med., specijalist epidemiologije

1. Prim. doc. dr. sc. Katja Ćurin, dr. med., specijalist zdravstvene ekologije 2. Doc. dr. sc. Ingrid Tripković, dr. med., specijalist epidemiologije 3. Željko Ključević, dr. med., specijalist psihijatrije 4. Ina Utrobičić, dr. med., specijalist školske medicine 5. Prim. dr. sc. Anamarija JurčevSavičević, dr. med., specijalist epidemiologije 6. Dr. sc. Sanja Čulin, dipl. ing.

7. Dr. sc. Ivana Marasović-Šušnjara, dr. med., specijalist javnog zdravstva 8. Dr. sc. Zvonimir Barišić, dr. med., specijalist mikrobiologije s parasitologijom 9. Mr. sc. Josipa Glavaš, dr. med., specijalist školske medicine

Časopis Javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Vukovarska 46 • 21000 Split Tel.: 021 401 111 • e-mail: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr Lektura: Rudolf Ćurković, jezični savjetnik / Tisak: “DES“ - Split NZJZ SDŽ polaže autorska prava na fotografije.

sadržaj: 1.

Riječ urednika .........................................................................................................................................................2

Mr. sc. Jasna Ninčević, dr. med. i mr. Ivana Bočina, dr. med.

2. Sadržaj......................................................................................................................................................................3 3.

Tjelesna aktivnost odrednica zdravlja ...............................................................................................................................................4

Mr. Ivana Bočina, dr. med.

4.

Štetni učinci pušenja ................................................................................................................................................................................... 6

Katja Matešan, prof.

5.

Parkinsonova bolest ...............................................................................................................................................9

Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara, dr. med.

6.

Utjecaj buke na zdravlje i radnu sposobnost .....................................................................................................12

Doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr.med.

7. Astma .....................................................................................................................................................................15

Ines Utrobičić, dr. med.

8.

Krv - dar života ............................................................................................................................................................................................ 17

Tena Vukušić, mag. pol.

9.

Virusni hepatitisi ........................................................................................................................................................................................ 19

Branka Jurčević Zidar, dr. med.

10.

Ljetne opasnosti ...................................................................................................................................................22

Mr. Ivana Bočina, dr. med.

11. Nakapnice ..............................................................................................................................................................26

prof. dr. sc. Nives Štambuk-Giljanović, dipl. ing.

12.

Anatomija i fiziologija na hrvatskom jeziku .......................................................................................................27

Doc. dr. sc. Marin Vodanović, dr. dent. med.

13.

Simpozij "Program obveznog cijepljenja - 2013"...............................................................................................28

Milka Brzović, dr. med

14.

Prevalencija pušenja među adolescentima u Splitsko - dalmatinskoj županiji ...............................................31

mr. sc. Josipa Glavaš dr. med. i Roberta Matković, prof. sociologije

15.

Bjesnoća s epidemiološkog stajališta ............................................................................................................................................. 35

prim. dr. sc. Anamarija Jurčev Savičević, dr. med.

16.

10. gerontološka tribina “Promjene kože u starijoj dobi i antiaging tretmani”..............................................41

Inga Vučica, dr. med., univ. mag. sanit. publ.

17.

Simpozij „Tjelesna aktivnost bez prepreka“.......................................................................................................43

Mr. Ivana Bočina, dr. med.

18.

„Hipertenzija – Javnozdravstveni izazov“...........................................................................................................44

Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara, dr. med.

19.

Život bez dima godi svima!...................................................................................................................................45

Katja Matešan, prof.

20.

Protokol o postupanju i preporuke za zaštitu od vrućine..................................................................................46

Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske

21.

Kalendar zdravlja...................................................................................................................................................50

22.

Upute za autore.....................................................................................................................................................51

TJELESNA AKTIVNOST ODREDNICA ZDRAVLJA

4

Svjetski dan tjelesne aktivnosti 2013.

Mr. Ivana Bočina, dr. med.,

JAVNO ZDRAVSTVO

spec. javnog zdravstva

Tjelesna je aktivnost svako pokretanje tijela nastalo djelovanjem mišića uz potrošnju energije.

Iako postoji uvriježeno mišljenje kako je tjelesna aktivnost istoznačna vježbanju, vježbanje je samo jedna od kategorija tjelesne aktivnosti, koja je planirana, strukturirana i ponavljajuća, a čija je svrha održavanje jedne ili više komponenti tjelesne kondicije. Tjelesna aktivnost uključuje ne samo vježbanje, već i rad, igru, rekreacijske aktivnosti, kućne poslove, vrtlarstvo, šetanje, te aktivan transport (hodanje, vožnja bicilom).

S javnozdravstvenog gledišta tjelesna je aktivnost bitna odrednica zdravlja. Tjelesna aktivnost kao oblik zdravstvenog ponašanja može direktno i indirektno utjecati na zdravlje populacije.

Neosporne su psihološke, društvene, ekonomske i ekološke dobrobiti tjelesne aktivnosti. Naime, tjelesna aktivnost reducira stres, podiže razinu endorfina („hormona sreće“) koji ublažava simptome anksioznosti i kliničke depresije, potiče i poboljšava moždane funkcije odnosno pozitivno utječe na mentalno zdravlje, učenje, odlučivanje i razmišljanje, kao i na podizanje samopouzdanja i stvaranja pozitivne slike o sebi.

Nadalje, tjelesna aktivnost utječe na prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti, smanjuje mortalitet od kardiovaskularnih bolesti kod zdravih odraslih osoba kao i kod osoba s već prisutnim rizičnim čimbenicima poput hipertenzije, dislipidemije, dijabetesa tipa II i pretilosti. Tjelesna aktivnost, individualno prilagođene duljine, učestalosti i intenziteta, danas je i nužan dio rehabilitacije osoba s kardiovaskularnim bolestima.

Promicanje tjelesne aktivnosti neizostavan je dio strategija unapređenja zdravlja populacije, o čemu svjedoče brojna do danas provedena istraživanja poput Behavioral Risk Factor Surveillance System (od 1992. godine, SAD), Youth Risk Behaviour Surveillence System (od 1991. godine, SAD), Eurobarometer (od 2002. godine, EU), te Health Behavior in School-aged Children (od 2002. godine, EU). Dokazano je kako tjelesno

BIRAM ZDRAVLJE

aktivne osobe imaju nižu stopu obolijevanja od koronarne bolesti srca, hipertenzije, moždanog udara, dijabetesa, raka debelog crijeva i dojke, te depresije, kao i da imaju manji rizik padova i prijeloma kuka i kralježnice. Nadalje, tjelesno aktivne osobe bolje održavaju tjelesnu masu, a povezanost i međuovisnost uravnotežene prehrane i tjelesne aktivnosti predstavlja ključni čimbenik smanjivanja mortaliteta i morbiditeta od nezaraznih kroničnih bolesti.

Preporuke o provođenju tjelesne aktivnosti vrijede za sve i mogu se prilagoditi svim osobama, neovisno o dobi ili zdravstvenom stanju pri čemu je potrebno prilagoditi duljinu, učestalost i intenzitet tjelesne aktivnosti svakom potencijalnom ograničenju te se savjetovati s liječnikom.

Tjelesna neaktivnost (nedostatna, nedovoljna ili odsutna tjelesna aktivnost) predstavlja rizičan čimbenik za zdravlje, te se smatra glavnim uzrokom nastanka niza kroničnih bolesti poput ishemijske bolesti srca (u 30% slučajeva), dijabetesa (u 27% slučajeva) te raka dojke i debelog crijeva (21-25%). Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) tjelesnoj neaktivnosti moglo se pripisati približno 3,2 milijuna svih smrti u svijetu, odnosno 6% smrti na globalnoj razini tijekom 2008. godine, kad je zabilježeno da je tjelesno neaktivno bilo čak 31% svjetskog stanovništva starijeg od 15 godina. Viša prevalencija tjelesne neaktivnosti u svijetu bilježi se kod žena, u starijim dobnim skupinama, te kod osoba s nižim stupnjem edukacije i s nižim ekonomskim prihodima.

Osobitu pozornost u promicanju tjelesne aktivnosti trebalo bi posvetiti djeci i mladima, jer u današnje vrijeme tzv. sjedilački način života (gledanje televizije, sjedenje za računalom ili tijekom učenja) uz prekomjerno konzumiranje hrane (posebice „fast food“) doprinosi razvoju kroničnih nezaraznih bolesti u starijoj dobi.

Nacionalna istraživanja ukazala su na sve veći broj pretile djece, tako da je 2010. godine u Hrvatskoj čak 12% djece imalo prekomjernu tjelesnu masu, dok ih je 5% bilo pretilo. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je pri upisu u prvi razred osnovne škole u gradu Zagrebu iste godine preuhranjeno bilo gotovo svako deseto dijete (10,5% dječaka i 9,6% djevojčica). Iako na tjelesnu masu utječe i genetsko nasljeđe, važnije je shvatiti da zdrave navike i stil života (uravnotežena

5

prehrana te redovita i dostatna tjelesna aktivnost) treba usvojiti u što ranijoj dobi, čime se povećava vjerojatnost da tjelesno aktivno dijete postane i tjelesno aktivna odrasla osoba.

Istraživanja prevalencije nedovoljne tjelesne aktivnosti u odraslih osoba provedena 2005. godine pokazala su kako se čak 59% hrvatske populacije ne uključuje ni u kakav oblik sportskorekreacijskih aktivnosti, dok je prevalencija nedovoljno tjelesno aktivnih osoba prema Hrvatskoj kohortnoj skupini kardiovaskularnih rizika iz 2008. godine iznosila 38,1% kod žena i 36,8% kod muškaraca.

Sjedilački način života Pravi uzrok smanjene tjelesne aktivnosti u populaciji možemo tražiti u činjenici da suvremena tehnologija čini naš život sve lakšim i ugodnijim.

To bi značilo da se umjesto hodanja uglavnom koristimo javnim prijevozom ili vozimo automobile, kućne poslove obavljaju nam strojevi, većina današnjih zanimanja ne uključuje nikakav oblik manualnog rada, a tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme uglavnom se svodi na gledanje TV-a, rad s računalom i kupovanje po shopping-centrima. Činjenica je i da se ljudi sve manje kreću i troše manje energije no što bi trebali, a dokazano je kako odrasle osobe sjede najmanje sedam sati dnevno, pri čemu su osobe starije od 65 godina skupina koja sjedi ili leži više od 10 sati dnevno.

Sjedilački način života postaje tako „tihi ubojica“, jer je poznato da sjedenje ili ležanje tijekom duljeg razdoblja djeluje vrlo loše na zdravlje.

Literatura 1. Jurakic, D., Heimer, S. Prevalencija nedovoljne tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj i u svijetu: Pregled istraživanja. Arh Hig Rada Toksikol 2012.; 63 (Supplemet3):3-12.

2. http://www.who.int/dietphysicalactivity/pa/en/index.html 3 . h t t p : / / w w w. w h o. i n t / g h o / n c d / r i s k _ f a c t o r s / physicalactivity_text/en/index.htlm

JAVNO ZDRAVSTVO

Što uraditi?

Umjerena aerobna tjelesna aktivnost, koja se preporučuje za većinu osoba, znači takav oblik aktivnosti koji će dovesti do ubrzanja rada srca i znojenja. Primjeri su takve aktivnosti brzo hodanje, vodeni aerobik, vožnja bicikla na ravnoj podlozi, igranje tenisa u parovima ili rad s kosilicom za travu.

Preporučene su razine tjelesne aktivnosti: • 150 minuta tjelesne aktivnosti svaki dan za djecu ispod 5 godina • 60 minuta tjelesne aktivnosti dnevno za djecu i mlade u dobi 5-18 godina • 150 minuta tjelesne aktivnosti svaki tjedan za odrasle u dobi 19-64 godine • 150 minuta tjelesne aktivnosti tjedno za osobe starije od 64 godine.

Iako su rezultati provedenih istraživanja o tjelesnoj aktivnost poražavajući za suvremenu populaciju, ostaje činjenica kako za provođenje tjelesne aktivnosti zapravo ne treba ništa, osim malo dobre volje i upornosti.

Svatko od nas trebao bi razmisliti o tome koji

oblik tjelesne aktivnosti pristaje našem stilu života i kako ga najlakše uklopiti u svakidašnjicu.

Biti tjelesno aktivan jedna je od najvažnijih stvari koje možemo učiniti za sebe i svoje zdravlje, stoga nije naodmet još se jednom podsjetiti svih dobrobiti koje nam pruža redovita tjelesna aktivnost: - bolja kontrola tjelesne mase - smanjen rizik kardiovaskularnih bolesti (do 35% niži rizik od koronarne srčane bolesti i moždanog udara) - smanjen rizik (do 50%) od dijabetesa tipa II i metaboličkog sindroma - smanjen rizik nastanka određenih zloćudnih bolesti (do 50% niži rizik od raka debelog crijeva, do 20% niži rizik od raka dojke) - jačanje mišića i kostiju (do 83% niži rizik od osteoartritisa, do 68% niži rizik od prijeloma kuka) - unapređenje mentalnog zdravlja (do 30% niži rizik nastanka demencije) - poboljšanje kondicije i sposobnosti da odradite dnevne aktivnosti bez većih napora - prevencija padova - čak i ako niste starija osoba (do 30% niži rizik od padova) - povećanje vjerojatnosti da ćete živjeti duže (do 30% niži rizik od nastanka prijevremene smrti) i zdravije.

ŠTETNI UČINCI PUŠENJA

6 Katja Matešan,

JAVNO ZDRAVSTVO

prof.

Procjenjuje se da u svijetu puši tri milijarde i tri stotine milijuna ljudi. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije od posljedica pušenja u svijetu umire oko 6 milijuna ljudi svake godine.

Zbog posljedica štetnog djelovanja duhana svakih 8 sekunda u svijetu umire jedan čovjek.

U Hrvatskoj je svaka treća odrasla osoba pušač, a procjenjuje se da od bolesti vezanih uz pušenje godišnje umire čak 12 000 do 14 000 ljudi.

Od donošenja duhana u Europu stavovi prema konzumaciji duhana bili su različiti – od toga da ga se smatralo lijekom za brojne bolesti do toga da se pušenje kažnjavalo, a u prvim desetljećima 20. stoljeća postalo je društveno prihvatljivom navikom.

Sredinom 20. stoljeća započinju istraživanja radi utvrđivanja utjecaja pušenja na zdravlje. Dokazana je uzročna povezanost između pušenja i karcinoma bronha i pluća, te infarkta miokarda i kronične opstruktivne plućne bolesti. Naime, utvrđeno je da pušenje cigareta, ali i izloženost duhanskom dimu tzv. pasivno pušenje, znatno pridonosi obolijevanju i prijevremenom umiranju od niza bolesti.

Glavni je sastojak duhana nikotin, koji stvara osjećaj ugode i smirenja, a time i ovisnost. U malim količinama, nikotin sam za sebe nije opasan za organizam i čak predstavlja stimulans za mozak.

U velikim dozama, nikotin postaje otrovan. Prava opasnost leži u duhanskom dimu koji sadržava 4 000 kemijskih sastojaka, od kojih je oko 400 otrovnih i 43 kancerogenih (među najpoznatijima je katran).

Udisanjem duhanskog dima u plućima se talože svi ti sastojci, te ulaze u krvotok i krvotokom se šire po tijelu. Imunološki sustav ljudskog organizma bori se protiv sastojaka duhanskog dima. Međutim, problem je što se na taj način iscrpljuje imunitet, te organizam postaje ranjiviji na različite bolesti.

Pušenje znatno povećava rizik od nastanka bolesti srca i krvnih žila, osobito srčanog i moždanog udara te bolesti periferne cirkulacije. Štetnost pušenja za srce uglavnom uzrokuju nikotin i ugljični monoksid zbog svoje prisutnosti u dimu cigarete.

Nikotin povećava potrebu srca za kisikom i hranjivim tvarima, dok ugljični monoksid smanjuje sposobnost krvi da osigura srcu potrebnu količinu kisika. Rizik od raka pluća povećava se s brojem popušenih cigareta, udisanjem dima, ranim početkom pušenja, uvlačenjem dima iste cigarete nekoliko puta te ponovnim paljenjem polupopušene cigarete.

Nikotin izaziva upale perifernih živaca i trajan grč na arterijama očne mrežnice. Vid naglo slabi, teško se raspoznaju boje i javlja se nikotinska slabovidnost.

Nikotin ubrzava demineralizaciju kostiju. Pušenje izaziva spolnu nemoć i neplodnost, pospješuje starost (bore oko očiju, suho i blijedo lice) i smanjuje radnu sposobnost.

Pušenje gotovo uvijek dovodi do raka bronha i pluća, grkljana, ždrijela, usne šupljine, jednjaka, bubrega, mokraćnog mjehura, gušterače ili vrata maternice, te do nekih oblika leukemije.

Kod dojenčadi i male djece, izloženost duhanu može uzrokovati učestaliji bronhitis, upalu pluća, astmu, kao i akutnu i kroničnu upalu srednjeg uha, a može dovesti i do sindroma iznenadne dojenačke smrti.

Pušenje kod trudnica uzrokuje spontani pobačaj ili prijevremeni porođaj. Zbog pušenja, dim pun štetnih tvari koji trudnica udiše dolazi do krvotoka koji je jedini bebin izvor kisika i hranjivih tvari, što negativno utječe na njezin rast i razvoj.

Pušenje ostavlja kod pušača žute, ružne mrlje na zubima, neugodan okus u ustima i izaziva gingivits, rani gubitak zubi, rak usta i grla.

Poznate su sljedeće činjenice: - Smrtnost je u pušača cigareta 30-80% veća nego u nepušača.

- Smrtnost raste s povećanjem potrošnje cigareta.

- Izuzetno visoka smrtnost češća je u onih osoba koje počinju s pušenjem u mlađim godinama, nego u onih koji počinju kasnije.

- Smrtnost pušača cigareta razmjerno je najveća u dobi od 45. do 54. godine.

- Smrtnost je veća u pušača koji udišu dim nego u onih koji ga ne udišu.

- Smrtnost je niža u pušača koji su prestali pušiti, nego u onih koji su i dalje pušili.

Zašto ljudi puše?

- Za neke pojedince, pušenje je samo navika koje se ne mogu riješiti, unatoč spoznaji o štetnim učincima.

- Uglavnom, mladi ljudi puše kako bi izrazili pobunu te izgledali ‘’odraslije’’.

- Kod mladih se još navodi pritisak vršnjaka kako bi se osjetili dijelom grupe ili imitiranje odraslih.

- Neki ljudi navode osjećaj odbačenosti, usamljenosti, depresije, problema u obitelji, ali i dosade.

- Okorjeli pušač tješi se tvrdnjom da mu cigareta koristi, da ga umiruje, da mu podiže radnu sposobnost i raspoloženje.

- Prema nekim istraživanjima, žene puše kako bi bolje podnijele stres ili bolje kontrolirale tjelesnu masu.

Fizička i psihička ovisnost Postoji tvrdnja kako pušenje izaziva fizičku i psihičku ovisnost. Nikotin djeluje na vegetativni živčani sustav te se ugrađuje u metabolizam, pa se fiziološke reakcije određenih sustava mijenjaju

7

pokazuju kako je pasivno pušenje jednako opasno kao i aktivno. Pušenje, dakle, nije privatna stvar pušača, nego problem čitavog društva pa ono postaje poremećaj ponašanja socijalnomedicinskog karaktera.

Pušenje mladih Statistike pokazuju da se s pušenjem počinje u školskoj dobi te se postavlja pitanje zašto mladi puše. Oni najčešće počinju pušiti oponašajući starije i odrasle, a odrasli su ti koji bi trebali biti primjer svome potomstvu.

U jednom istraživanju provedenom među dječacima u dobi od 11 do 15 godina starosti, u 60 škola zaključeno je da je u svakoj školi bilo oko 30% dječaka koji su bili u nekoj fazi privikavanja na pušenje. Usprkos kampanji protiv pušenja ono je po prevalenciji postalo prilično konstantno.

U školama u kojima učitelji nisu pušili i onima u kojima je ravnatelj držao nastavu protiv pušenja, pušenje je bilo najrjeđe. Većina djece (95%) znala je za vezu raka pluća s pušenjem. Većina je vjerovala da pušenje i inače škodi zdravlju. Pušenje je obično bilo povezano sa slabijim napretkom u školi.

U životu mladih jako bitnu ulogu imaju roditelji kao njihovi odgojitelji ili barem iskusni ljudi upoznati s kušnjama koje nam pruža današnje društvo. Potrebno je da roditelj pomogne djetetu razviti samopouzdanje i osjećaj osobne vrijednosti i sampoštovanja kako bi se dijete znalo oduprijeti pritisku vršnjaka. Roditelji bi trebali: - Odgajati mlade za samostalno odlučivanje u prihvaćanju postupaka koji koriste njihovu zdravlju, odnosno odbijanju postupaka koji narušavaju zdravlje.

- Naučiti mlade da žive s ograničenjima, tj. da nije potrebno imati sve i da se ne mora sve doživjeti.

- Razviti osjećaj povjerenja i sigurnosti u roditelje, kako bi roditeljima povjerili sve svoje doživljaje i poteškoće, kao i povjerenje roditelja u djecu.

- Poticati razvitak ‘’hobija’’ i uključivanje djece u različite korisne aktivnosti.

- Razviti naviku da roditelji razgovaraju s djecom.

JAVNO ZDRAVSTVO

i prilagođuju njegvoj nazočnosti. Oduzme li se pušaču duhan, fiziološke reakcije spomenutih sustava moraju se ponovno prilagoditi metabolizmu bez nikotina što je praćeno nizom nuspojava (padom tlaka, vrtoglavicom, nemirom, probavnim smetnjama i sl.).

Psihološku bi ovisnost trebalo shvatiti kao nemogućnost prekidanja određene navike, odnosno tipa ponašanja. Ovisnost o duhanu ne mora biti samo izraz potrebe da se svaka životna poteškoća ukloni uz cigaretu, već je i izraz psihičkog stanja koje nastupa nakon pušenja duhana, a moglo bi se nazvati ugodnim i poželjnim. Svaka i najmanja poteškoća, psihička, fizička, društvena, lako će zbog toga dovesti do povratka na cigaretu. Pušač će u pokušaju racionalizacije vlastitog ponašanja često naći brojne isprike za svoje ponašanje i recidivu.

Posljedice pušenja duhana za zdravlje jasno pokazuju da je pušenje bolest koju treba prevenirati i liječiti kao i druge bolesti ovisnosti. Iako pušenje ne predstavlja tešku ovisnost kao što je ovisnost o alkoholu ili drogama, ipak ima ‘’posebno’’ mjesto među drugim ovisnostima: 1. Riječ je o obliku ponašanja koje je široko društveno prihvaćeno.

2. Iako oštećuje zdravlje, pušenje ne izaziva neposredne moždane poremećaje, kao što je slučaj kod alkoholizma.

3. Pušenje nije uzrok asocijalnih i antisocijalnih oblika ponašanja, ako se onečišćenje okoline dimom ne smatra takvim ponašanjem.

4. Pušenje načelno ne dovodi do teških društvenih i gospodarskih poremećaja pojedinca, obitelji i društva.

Iako pušenje ne uzrokuje teške poremećaje psihičkih stanja, ono ipak dovodi do veoma karakterističnog ‘’ovisničkog’’ tipa ponašanja. Pušač će poduzeti sve moguće da bi došao do cigareta ako ih ponestane. On, također, ne razmišlja o nazočnima za vrijeme svojih ‘’obreda’’. Time ugrožava zdravlje osoba koje se nalaze u neposrednoj pušačevoj blizini, ali i vlastito zdravlje. Neka proučavanja

JAVNO ZDRAVSTVO

8

Reklamiranjem cigareta u medijima, vrlo je teško mladoj osobi stvoriti i održati stav prema pušenju kao neprihvatljivom, opasnom, za zdravlje štetnom visokorizičnom ponašanju. U takvim reklamnim kampanjama cigareta je najčešće povezana s ugodom, radošću, zrelošću, pustolovinom...U zemljama gdje je uvedena zakonska zabrana reklamiranja cigareta (Finska, Nizozemska, Norveška, SAD, Island) znatno se smanjuje broj mladih koji puše. U većini razvijenih i visoko civiliziranih zemalja zabranjeno je djeci prodavati cigarete, kao i alkoholna pića.

Preventivne mjere protiv pušenja i liječenje pušača Bolesti povezane s pušenjem ozbiljan su uzrok radne nesposobnosti i prerane smrti pa bi se suzbijanjem pušenja moglo učiniti više u pravcu poboljšanja zdravstvenog stanja i produljenja ljudskog života, nego bilo kojom drugom akcijom na polju preventivne medicine. Stoga, sprječavanje pušenja treba biti osnova svakoga preventivnoga medicinskog programa.

Prema SZO, najvažniji su načini za borbu protiv opasnosti po zdravlje od pušenja: - Poučavanje mladih da ne prihvate pušenje.

- Pridobivanje zdravstvenih radnika za suradnju u utjecaju na javnost.

- Suzbijanje pušenja cigareta među odraslima obraćanjem većim grupama.

- Suzbijanje pušenja cigareta u javnosti masovnim pristupom.

- Ograničavanje oglašavanja i reklamiranja cigareta.

- Pronalaženje načina da se pušenje učini manje opasnim.

U svrhu preventivnih mjera protiv pušenja, Ministarstvo zdravlja RH, u skladu s planiranim aktivnostima koje se temelje na preporukama Vijeća Europe o okolišu bez duhanskog dima, a koje bi između ostalih trebali provoditi i Županijski zavodi za javno zdravstvo donijelo je sljedeće smjernice: 1. informiranje, educiranje, buđenje svijesti javnosti o nepušenju kao kvalitetnijem načinu života i štetnim posljedicama pušenja 2. poticanje odvikavanja od pušenja uz osiguranje stručne i druge pomoći osobama koje žele prestati pušiti 3. smanjenje izloženosti duhanskom dimu/ zaštita od pasivnog pušenja 4. smanjenje dostupnosti duhanskih proizvoda 5. smanjenje izloženosti javnosti porukama koje potiču pušenje 6. nadzor nad duhanskim proizvodima, informiranje potrošača i zdravstvena upozorenja

7. porezna politika i politika cijena 8. jačanje kapaciteta za nadzor nad duhanom 9. monitoring, evaluacija i izvješčivanje 10. međunarodna suradnja u sprječavanju i suzbijanju pušenja.

Kao što se navika pušenja stječe postupno, tako je i odvikavanje od pušenja proces u kojem pušač postupno stekne nove navike i uči opstati kao nepušač. Što se tiče odluke o prestanku pušenja, ona mora biti čvrsta, dobro utemeljena, a u procesu odvikavanja uz određene programe veliku pomoć pušaču mogu pružiti obitelj, prijatelji ili kolege. Pušač koji želi prekinuti pušenje obično to pokušava učiniti na jedan od sljedećih triju načina: Pušenjem većeg broja cigareta uzastopno, kako bi se razvilo gađenje prema pušenju (može biti opasno čak i za pušače koji se osjećaju zdravima. Može uzrokovati zastoj rada srca i disanja, te poslije takve kure odvikavanja počinje se pušiti još veći broj cigareta nego prije).

Postupnim smanjivanjem broja cigareta na dan (ne baš djelotvorno jer se tijekom dugog razdoblja smanjivanjem broja cigareta samo produžuje agonija pušača).

1. Napuštanjem pušenja odjednom (obično je najdjelotvorniji postupak).

2. Onima koji se nikako ne mogu odreći pušenja preporučuje se sljedeće: 3. Smanjiti broj popušenih cigareta.

4. Manje uvlačiti duhanski dim.

5. Odbaciti bar trećinu cigarete.

6. Izvaditi cigaretu iz usta između dvaju dimova.

7. Pušiti cigarete s manjim sadržajem nikotina i katrana.

Međutim, treba istaknuti da ne postoje ‘’zdrave cigarete’’, niti neopasno pušenje i da prestanak pušenja donosi niz zdravstvenih, emocionalnih, društvenih, financijskih i drugih prednosti.

Literatura 1. http://www.moravek.org/ovisnosti/nepusac.htm 2. http://vitamelmelem.com/html/o_pusenju.html 3. http://www.zzjzpgz.hr/nzl/49/pusi.html 4. https://sites.google.com/site/recitenenarusavanjuzdravlja/ cigarete/odvi.

5. http://www.duhos.org 6. http://reci-da-nepusenju.blogspot.com

PARKINSONOVA BOLEST Parkinsonova

je bolest kronični, progresivni, neurodegenerativni poremećaj podmuklog nastanka, predominantno karakteriziran motoričkom simptomatologijom kao što je usporenost kretnji (bradikinezija), drhtanje u mirovanju (tremor), ukočenost (rigiditet) i gubitak mehanizama koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja (posturalni poremećaj). Bolesti su pridruženi i drugi ne-motorički simptomi, koji zajedno s motoričkim koji se javljaju u kasnim stadijima kao što su padovi pri promjeni položaja tijela (posturalna diskinezija), motorički blokovi (freezing fenomen - privremena nesposobnost izvršenja nekoga voljnog pokreta), smetnje govora i gutanja predstavljaju jedan od najtežih izazova liječnicima pri liječenju ove bolesti.

Neki od ne-motoričkih simptoma (poremećaj spavanja, depresivnost, parestezije, poremećaji osobnosti i demencija) mogu biti prisutni prije i biti dominantniji od motoričkih smetnji. Urinarne smetnje, ortostatska hipotenzija i neropsihijatrijski poremećaji (demencija, halucinacije i delirij) postaju očiti i stvaraju poteškoće nakon nekoliko godina. Demencija je kasna komplikacija koja najčešće pogađa starije bolesnike dugotrajnijeg tijeka bolesti.

Etiologija i rizični čimbenici Prema sadašnjim znanstvenim saznanjima Parkinsonova je bolest multietiološki poremećaj, rezultat genetske predispozicije i interakcije okolišnih čimbenika. U etiologiji je do sada dokazano 11 gena, a najčešći okolišni čimbenici koji bi mogli biti povezani s tom bolesti i razmatraju se u brojnim epidemiološkim studijama jesu spol, dob, prehrambene navike, infekcije, neki otrovi i trauma.

Tijek i ishod Parkinsonove bolesti Parkinsonova bolest ima kronični, polako progresivan tijek, koji je izuzetno varijabilan u odnosu na određenog pacijenta. Na samom početku bolesti motorni deficit ne mora biti značajan, a raste kako bolest napreduje te utječe na kvalitetu svakidašnjeg življenja kojemu znatno doprinose diskinezije i motoričke slabosti kao posljedica dugotrajnog liječenja levodopom.

Smetnje kretanja, pogotovo posturalna nestabilnost i zamrznuti pokreti dovode do čestih padova, s povećanim rizikom od prijeloma.

Dizatrija i hipofonija dovode do poteškoća u komunikaciji, a smetnje gutanja povećavaju rizik od aspiracijske pneumonije. U kasnijim fazama bolesti, bolesnik obično treba pomoć za većinu aktivnosti svagdanjeg življenja (hranjenje, osobna higijena, podizanje iz sjedećeg položaja i hodanje, i sl.).

Smrtnost od ove bolesti veća je u odnosu na opću populaciju. Uzrok povećane smrtnosti pripisuje se komplikacijama osnovne bolesti (nepokretnost, smetnje gutanja, padovi i sl).

Značajno smanjenje zabilježeno je nakon uvođenja levodope u liječenje koji je ne samo produžio životni vijek nego i kvalitetu življenja tih bolesnika.

Dr. sc.

Ivana Marasović Šušnjara, dr. med.,

spec. javnog zdrvastva

JAVNO ZDRAVSTVO

Epidemiološki podatci Parkinsonova bolest univerzalan je poremećaj, prisutan svuda u svijetu, s grubom stopom incidencije od 4,5 do 19 bolesnika na 100 000 stanovnika godišnje. Velike razlike u učestalosti vjerojatno su posljedica različite metodologije u utvrđivanju ovog poremećaja kao i dobne raspodjele određenog stanovništva. Stope prevalencije također su varijabilne, od najnižih od 18 na 100 000 stanovnika u Šangaju u Kini, do najviših od 328 na 100 000 stanovnika u populaciji Parsi u Bombaju, Indija. Iako se Parkinsonova bolest obično javlja u kasnim pedesetim i ranim šezdesetim godinama, rjeđi se oblici mogu razviti i prije četrdesete godine, tako da se bolest klasificira: juvenilni parkinsonizam – znaci bolesti počinju prije 20. godine Parkinsonova bolest s ranim početkom – znaci se pojavljuju između 21. i 40. godine

9 klasični bolesnici – svi bolesnici s početkom bolesti nakon 40. godine života.

I incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu s povećanjem starosti, a što se tiče spolne razdiobe, istraživanja pokazuju da bolest češće pogađa muškarce nego žene, u odnosu 2:1.

10

Breme bolesti Breme Parkinsonove bolesti značajno je za oboljelog, obitelj i društvo u cijelosti, bilo da se radi o fizičkim, psihičkim i/ili materijalnim komponentama. U idealnim okolnostima, društvena odgovornost može biti učinkovita na mnogim područjima. Teret može biti raspodijeljen od privatnog sektora, nevladinih organizacija i

vladinih institucija ako ulažu potrebna sredstva i napore kako bi stvorili okruženje u kojem oboljeli mogu lakše živjeti (npr. uklanjanje arhitektonskih barijera, javni prijevoz prilagođen osobama s posebnim potrebama, postojanje ustanova i programa koje pružaju cjelovitu skrb za pacijente i obitelji, dostupnost liječenja i sl.).

Napredovanje Parkinsonove bolesti – zahtjevi prema zdravstvenom sustavu Rani stadij Povremene medicinske kontrole Ambulanto liječenje – obiteljski liječnik Jednostavni zahtjevi u liječenju

Očuvana samostalnost i neovisnost Može zadržati posao Među stadij

Potreban češći liječnički nadzor Specijalističko liječenje Složeniji terapeutski zahtjevi (fizikalna i govorna terapija, u nekim slučajevima operacija)

Motorički deficit i invalidnost postaju sve očitiji Motoričke komplikacije (fluktuacije i diskinezije) Uznapredovali stadij

Potreba za hospitalizacijom i sudjelovanjem drugih medicinskih specijalnosti (urolog, gastroenterolog, ortoped, psihijatar, specijalizirane medicinske sestre, socijalni radnici) Kirurško liječenje

Izraženije motoričke i druge komplikacije (urinarne, autonomne, kognitivna oštećenja, padovi) Poremećaji gutanja

JAVNO ZDRAVSTVO

Terminalni stadij

Institucionalizacija kao posljednji izbor

Veliki stupanj invaliditeta, pacijent može postati nepokretan i trebati intenzivnu skrb

Tablica 1. Algoritam zahtjeva prema zdravstvenom sustavu s obzirom na napredovanje Parkinsonove bolesti

11

Dijagnoza Parkinsonove bolesti Dijagnoza Parkinsonove bolesti postavlja se korištenjem kliničkih kriterija, a temelji se na postojanju barem 2 od 3 glavna simptoma (tremor, rigor i bradikinezija) u kliničkoj slici. Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu bolest (Hoen and Yahr Stating PD; Unified parkinson Disease Rating Scale). Pozitivan odgovor na terapiju levodopom služi za potvrdu dijagnoze bolesti.

Dodatne dijagnostičke metode poput kompjutorizirane tomografije mozga ili magnetske rezonancije mogu pomoći u isključivanju nekih neuroloških ili vaskularnih poremećaja sa sličnim simptomima, ali ne i u dokazivanju bolesti.

Prema nekim istraživanjima provedenim u Kanadi i Velikoj Britaniji kliničke dijagnoze netočne su u 25% slučajeva. Danas postoje na raspolaganju novi dijagnostički alati (FDOPA-PET i DAT-SPECT) koji se koriste kako bi potvrdili kliničku dijagnozu Parkinsonove bolesti dokazom dopaminergičke denervacije u području striatuma. Spomenute metode koriste se još samo u istraživačke svrhe i nisu dio rutinske dijagnostike Parkinsonove bolesti. bitno baviti se i pitanjima koja se odnose na trošak bolesti za pacijenta, obitelj i društvo. Činjenica da ova bolest ima progresivan tijek, a oboljeli prolaze kroz različite stadije bolesti s promjenjivim potrebama svakog od njih, zdarvstvena skrb oboljelih iziskuje specifičnu infrastrukturu i uključivanje ljudskih resursa u skladu s tim (Tablica 1).

Prevencija Parkinsonove bolesti Trenutno ne postoje učinkoviti dokazani postupci za prevenciju Parkinsonove bolesti. Iako postoje dokazi o postojanju rizičnih i zaštitnih čimbenika, njihov utjecaj nije toliki da bi se opravdale specifične mjere kako bi se smanjio rizik ili unaprijedili zaštitni mehanizmi u nastanku ove bolesti. Stoga se danas jako polaže u istraživanja kako bi se rasvijetlila patogeneza Parkinsonove bolesti, posebice mehanizama uključenih u smrt stanice. Istovremeno, razvoj neuroprotektivnih i neurorestorativnih lijekova, ako i kada postanu dostupni, omogućit će ranom otkrivanju bolesti najveću bitnost.

Literatura 1. WHO. Neurological disorders: public health challenges. WHO, Geneva, 2006.

JAVNO ZDRAVSTVO

Liječenje Parkinsonove bolesti Od otkrića da je za Parkinsonovu bolest karakterističan manjak dopamina u strijatumu te uvođenja levodope, a kasnije agonista dopamina, nastala je velika prekretnica u racionalnom farmakoterapijskom pristupu u liječenju ove bolesti.

S izuzetkom antikolinergika i amantadina, svi drugi naknadno razvijeni lijekovi (inhibitori dopadekarboksilaze, inhibitori monoaminooksidaze, inhibitori katehol-O-metiltransferaze) djeluju posredno putem dopaminergičkog sustava.

Razvojem suvremenih tehnologija koje omogućuju preciznu vizualizaciju prikaza središnjeg živčanog sustava, kirurško tretiranje u terapiji Parkinsonove bolesti, nedavno je postalo bitan izbor.

Osim osnovnih lijekova koji se koriste za simptomatsko liječenje specifičnih motoričkih simptoma Parkinsonove bolesti koriste se i komplementarni lijekovi za liječenje raznolikih nemotoričkih simptoma (konstipacija, inkontinencija mokraće, seksualna disfunkcija, ortostatska hipotenzija, poremećaji spavanja, psihijatrijski simptomi, kao što su depresija, psihoza, poremećaji u ponašanju, kognitivni poremećaji) koji utječu značajno na život oboljelih od Parkinsonove bolesti u uznapredovanom stadiju. Sveobuhvatni pristup bolesti zahtijeva sudjelovanje brojnih drugih medicinskih disciplina i zdravstvenih profesionalaca, uključujući fizioterapeuta, specijalizirane medicinske sestre, radnog terapeuta za poremećaje govora i gutanja, psihologa, psihijatara, urologa i gastroenterologa. Također je

UTJECAJ BUKE NA ZDRAVLJE I RADNU SPOSOBNOST

12 Doc. dr. sc. Marisa Klančnik, dr. med.,

spec. otorinolaringologije, audiolog, KBC Split

Iako zvuči nevjerojatno, buka je jedan od najvećih zagađivača okoliša. Smatra se da oko 80 milijuna Europljana živi u područjima gdje razina buke prelazi preporučene vrijednosti.

Buka je svaki neželjeni zvuk koji višestruko ugrožava ljudsko zdravlje i sluh. Radi se o svakom zvuku koji prekoračuje najviše dopuštene razine s obzirom na vrijeme i mjesto nastanka u sredini u kojoj ljudi rade i borave - Zakon o zaštiti od buke (NN 20/03) .

Buka kojoj su ljudi svakodnevno izloženi, okolinska, buka boravišnih prostora i radnih prostora, jedan je od najvećih problema ljudskog okoliša, posebno u gradskim područjima.

JAVNO ZDRAVSTVO

Izvori buke Glavni su izvori buke u vanjskom prostoru promet, industrija, građevinski i javni radovi, sport i zabava, a u zatvorenom prostoru servisni uređaji, uređaji za emitiranje glazbe i govora, kućanski aparati. Buku može stvarati i priroda (udar groma, slapovi, jaki udari valova) te ljudi i životinje. Promet je jedan od najvažnijih uzroka buke, 80% stvaranja buke u gradovima uzrokuju automobili, a na frekventnim prometnim križanjima razina buke može doseći i do 90 dB. Osjetljivost na buku Osjetljivost na buku ovisi o karakteristikama buke (jakost, ritam, sadržaj), individualnim karakteristikama izložene osobe (stanje organa sluha, životna dob, individualna osjetljivost na buku) te o duljini i vrsti izloženosti.

Prva faza oštećenja sluha naziva se i faza početne akustičke traume, a javlja se u frekvencijskom području od 4 000 Hz. Uho se još ponaša kao zdravo i osoba ne mora biti svjesna svog problema. Ako se u ovoj fazi ne prepozna poremećaj i osoba bude i dalje izložena buci, oštećenje prelazi u drugu fazu, fazu trajne nagluhosti gdje se više ne može postići kompletan oporavak sluha. Ljudi se razlikuju u osjetljivosti na buku. Postoje osobe kod kojih nagluhost nastaje brzo, a u drugih i nakon niza godina izloženosti prekomjernoj buci sluh bude razmjerno malo oštećen. Utjecaj je buke to štetniji što je ona jača, isprekidanija, a dugoročna izloženost intenzivnoj buci, dovodi do smanjenja slušne osjetljivosti osobe odnosno lagane nagluhosti ili čak potpune gluhoće. Do gubitka sluha, zbog izloženosti buci, najčešće dolazi postupno i progresivno, a uzrokuje ga degeneracija slušnih stanica. Prema Međunarodnoj organizaciji za standarde (ISO) opasni su intenziteti buke iznad 90 dB. Tablica

1 pokazuje najviše dopuštene razine buke u okolini u kojoj ljudi borave i rade (NN 145/04).

Utjecaj buke na zdravlje može biti izravan i imati za posljedicu oštećenje organa za sluh i ravnotežu, a može biti neizravan i imati utjecaja na živčani, krvožilni, probavni i endokrini sustav.

Izravne i neizravne posljedice po zdravlje Pod izravnim posljedicama na zdravlje podrazumijevamo nagluhost, gluhoću, šumove u uhu, razne poremećaje vezane za razumijevanje govora i probleme u komunikaciji do smetnji ravnoteže, nesigurnosti u hodu, zanošenja. Od neizravnih posljedica za zdravlje bitne su neurovegetativne reakcije kao što su hipertenzija, endokrinološki poremećaji i drugi poremećaji metabolizma. Druge su neizravne posljedice umor i psihičke reakcije (razdražljivost) te smanjenje radne sposobnosti.

Buka jako utječe na ciklus spavanja te dovodi do objektivnog poremećaja sna- skraćena REM faza nakon izlaganja buci. Stariji su ljudi osjetljiviji, dok djeci najmanje smeta buka za vrijeme spavanja. Izloženost buci za vrijeme spavanja povećava krvni tlak, puls te povećava broj pokreta tijela u snu.

Buka izaziva poremećaj svakidašnjih aktivnosti, a naročito u izvođenju složenih mentalnih aktivnosti.

Inducira osjećaj bespomoćnosti, sličan onome kod depresivnih pacijenata. Dovodi do povećanja svagdanjih pogrješaka kod uobičajenih dnevnih radnji.

Buka dovodi i do poremećaja u ponašanju zbog otežane komunikacije, povećava agresiju i uzrokuje neželjene promjene ponašanja što može dovesti do društvene izolacije. Utječe na sposobnost procjenjivanja i integriranja informacija te stvaranja nerealnih procjena.

Buka utječe na razvoj kardiovaskularnih bolesti, dolazi do promjena krvnog tlaka, frekvencije pulsa i disanja, povećava se razina serumskog kolesterola, povećava se lučenje adrenalnih hormona te stvara povišen rizik za infarkt miokarda. Prag iznad kojeg se javlja viši rizik za infarkt iznosi 60 dB. Endokrini odgovor na buku dovodi do porasta adrenalina i noradrenalina, kortizola i gonadotropina.

Utjecaj kronične izloženosti buci na kognitivne sposobnosti očituje se u smanjenoj pažnji, poteškoćama koncentracije, slabije razumljivosti govora, smanjenoj motivaciji, slabijem pamćenju kompleksnih podataka te slabijem rezultatu u školi.

Izloženost buci može uzrokovati psihičke

13

promjene te povećati broj hospitalizacija i korištenja zdravstvenih usluga. Psihički problemi dodatno povećavaju osjetljivost na buku.

Agresivno ponašanje javlja se tek kod buke iznad 80 dB. Združeno djelovanje buke i drugih faktora kao što su zagađenje zraka, loši životni uvjeti, nezaposlenost, socijalna izolacija, znatno je veće nego zbroj njihovih pojedinačnih djelovanja.

Djelovanje buke na radni učinak očituje se u povećanom osjećaju sigurnosti što dovodi do većeg broja propusta, smanjenoj pozornosti i propuštanju bitnih informacija te propusta u izvršavanju radnih zadataka.

Prevencija i mjere zaštite od buke Prevencija oštećenja sluha radnoaktivnog stanovništva uključuje redovite ORL preglede i audiometrijska ispitivanja kojima se otkrivaju osobe s početnim oštećenjima sluha te sprečavaju daljnja oštećenja sluha. Mjere zaštite sluha ponajprije se odnose na smanjenje buke i skraćenju vremena izlaganja buci te upotrebi zaštitnih sredstava.

Bitna su mjerenja razine buke u radnom prostoru koji može biti otvorenog i zatvorenog tipa.

JAVNO ZDRAVSTVO

Kontrola razine buke Zato je vrlo bitna kontrola buke na radnom mjestu te zaštita od buke, a od mjera zaštite od buke treba istaknuti tzv. karte buke (prikazi postojećih i predviđenih razina imisija buke na svim mjestima unutar promatranog područja).

Dopuštena razina buke u uredima, stambenim područjima i zonama rekreacije kreće se između 50 i 55 dB.

Zabrinjavajuće je izlaganje mladih ljudi premjernoj glazbi putem slušalica elektroakustičkih uređaja (npr. MP3 player).

Istraživanja pokazuju da je tri četvrtine mladih koji redovito slušaju prejaku glazbu u opasnosti od trajnog oštećenja sluha, oko 15% ih već ima oštećen sluh. Na koncertima i u diskotekama buka doseže i do 120 dB, a maksimalno je dopušteno izlaganje takvoj buci pola sata u tjedan dana.

14

Primjeri vrste zvuka i razine jakosti zvuka izražene u decibelima: ZVUK

RAZINA JAKOSTI ZVUKA (dB)

Prag čujnosti Govor TV Prometna ulica Električna pila Glasna glazba Prag bola Polijetanje i slijetanje aviona

0-25 40 55 70 100 110 130-140 140

Zaključak Sve više pacijenata koji su izloženi dugotrajnoj buci na radnom mjestu, ali i u prostorima stanovanja i boravka imaju jake šumove i oštećenja sluha koja su uglavnom ireverzibilna i ne mogu se liječiti te je stoga jako bitno takva oštećenja otkriti u početnoj fazi i naglasiti nošenje zaštitnih sredstava kako ne bi došlo do daljnjih pogoršanja i ozbiljnih zdravstvenih tegoba.

Potrebne su redovite kontrole razine buke po danu i po noći, u radnom i stambenom prostoru, kako ne bi došlo do posljedica koje ugrožavaju zdravlje i radnu sposobnost.

Tablica 1.

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura 1. Davies HW, Vlaanderen JJ, Henderson SB, Brauer M. Correlation between co-exposures to noise and air pollution form traffic sources. Occup Environ Med 2009;66:347-350.

2. Clark C, Stansfeld SA. The effect of transportation noise on health and cognitive development: A review of recent evidence. Int J Comp Psychol 2007;20:145-158.

3. Stansfeld S, Haines M, Brown B. Noise and health in the urban enviroment. Rev Environ Health 2000;15:43-82.

4. Hardoy MC, Carta MG, Marci AT, et al. Exposure to aircraft noise and risk of psychiatric disorders: The Elmas survey. Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology 2005;40:24-26.

5. Clark C, Martin R, Van Kempen E, et al. Exposure-effect relations between aircraft and road traffic noise exposure at school and reading comprehension: the RANCH project. Am J Epidemiol 2006;163:27-37.

6. Griefahn B. Sleep disturbances related to environmental noise. Noise Health 2002;4:57-60.

7. Carter N, Henderson R, Lal S, et al. Cardiovascular and autonomic response to environmental noise during sleep in night shift workers. Sleep 2002,25:457-464.

8. Muzet A. Environmental noise, sleep and health. Sleep Medicine Reviews 2007;11:135-142.

ASTMA Astma je kronična upalna bolest bronha koja

LIJEKOVI (antiastmatici) mogu se podijeliti na: 1) LIJEKOVE ZA UBLAŽAVANJE I OTKLANJANJE SIMPTOMA: - beta agonisti koji relaksiraju glatke mišiće bronha i predstavljaju lijek izbora kod akutne bronhoopstrukcije i bronhospazma zbog fizičkog napora - teofilin (relaksira glatke mišiće bronha i ima umjereni protuupalni učinak) -antikolinergični lijekovi 2) LIJEKOVI ZA DUGOTRAJNU KONTROLU BOLESTI: - kortikosteroidi (protuupalni lijekovi) - teofilin - leukotrijenski modifikatori.

Ina Utrobičić, dr. med.,

spec. škol. med.

Izbjegavanjem uzročnika koji izazivaju astmatske napade može se prorijediti njihov broj, a time smanjiti i potreba za lijekovima.

Praktični savjeti za kontrolu astme: - ukloniti zavjese ili tapete, naročito iz spavaće sobe - izbjegavati tapecirani namještaj - često prati plišane igračke - posteljinu prati na 65 stupnjeva, sušiti je na suncu ili u sušilici - infekcije prevenirati cijepljenjem - ukloniti kućne ljubimce iz okoliša astmatičara - ne pušiti u kući, izbjegavati zadimljene prostore - izbjegavati boravak u prirodi ako je visoka koncentracija peluda - smanjiti tjelesnu aktivnost pri nepovoljnim vremenskim uvjetima(hladnoća, vjetar) - naučiti dijete koje je bolesno što učiniti u slučaju astmatskog napada - naučiti sve o terapiji i nuspojavama - izbjegavati uzimanje nekih lijekova (betablokatori, aspirin, nesteroidni antireumatici) jer mogu pogoršati bolest - danju obavljati aktivnosti, noću se dovoljno odmarati (djeci je potrebno najmanje devet sati sna) - uzimati dovoljno tekućine (do tri litre dnevno) koja je potrebna za hidraciju i razrjeđivanje sluzi - pravilno se hraniti i održavati primjerenu tjelesnu masu - preporučuje se boravak na nadmorskoj visini iznad 1000 m, jer tamo nema zagađenja ni cvatnje; klimoterapija je poželjna svake godine u trajanju od najmanje 4-6 tjedana svake godine - svakodnevno je potrebno izvoditi vježbe disanja (3 puta dnevno po 15-30 min), na taj način

JAVNO ZDRAVSTVO

uzrokuje probleme pri disanju. Karakteriziraju je neprimjereno jak imunološki odgovor i kronična upala traheobronhalnog stabla. Obilježena je napadajima reverzibilne bronhoopstrukcije.

Bolest se javlja u epizodama, tj. akutna pogoršanja bolesti izmjenjuju se s periodima u kojima nema simptoma astme.

Do napadaja dolazi obično pri pogoršanju upale, jer je u neposrednoj okolini prisutan neki iritirajući čimbenik ili provokativni faktor astme.

Disanje se očituje bronhoopstrukcijom, jače u izdahu nego u udahu. Javlja se produljeni izdah popraćen visokofrekventnim, muzikalnim auskultacijskim fenomenima piskanja, zviždanja i sipnje (engl. weezing) koji nastaju u suženim bronhima.

Astma je primjer bolesti s višestrukim uzrocima i jedna od najčešćih kroničnih bolesti u školskoj dobi. To znači da će za kliničko očitovanje bolesti u određene osobe djelovati više pojedinačnih uzroka, faktora rizika i neposrednih okidača (eng. trigger).

Nasljeđuje se sklonost prema bolesti, pri čemu se pridružuju i rizični faktori kao što su: alergijski rinitis(peludna groznica) i atopijski dermatitis (ekcem).

U velike većine djece astma je alergijska bolest, pri čemu ulogu alergena imaju pelud, ekskreti grinja i žohara u kućnoj prašini, plijesni te prhut i dlake kućnih životinja. Uloga nutritivnih alergena koji se unose hranom daleko zaostaje za inhalacijskim alergenima.

U ponekog se djeteta iznimno ne može dokazati alergijska priroda astme, nego je riječ o endogenoj ili nealergijskoj astmi. Tu su okidači za pojavu napada okolinska, kemijska i fizička opterećenja dišnih putova: dimovi, pare, mirisi, ali i hladni zrak, fizički napor, neki lijekovi kao aspirin, nesteroidni antireumatici, emocionalni stresovi, menstruacija itd.

Pušenje trudnice, rano izlaganje dojenčeta nutritivnim alergenima, nedojenje, onečišćenja zraka, mogu pridonijeti nastanku bolesti.

Virusne i bakterijske infekcije kod već senzibilizirane djece često su okidač za pokretanje napada i podržavaju kroničnu upalu.

Iako hladni zrak i fizički napori mogu uzrokovati napadaj, školski liječnik i nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture moraju iznaći sve mogućnosti bavljenja tjelesnom aktivnosti, što je naročito bitno u godinama intenzivnog rasta i razvoja.

Zanimljivo je da će klinička slika biti teža u zagađenim gradovima iako je na selu koncentracija peluda veća. Čestice prašine i dima služe kao

15

nosači alergena i pojačavaju imunološku reakciju.

16

JAVNO ZDRAVSTVO

se aktiviraju cijela pluća, troši manje mišićne snage i uspješno uklanja osjećaj gušenja.

U trudnoći se kod trećine pacijentica s astmom stanje pogorša, kod trećine poboljša, kod trećine nema promjene.

Loše kontrolirana astma ugrožava plod: veći je broj prijevremenih poroda, više je novorođenčadi niske porođajne mase, a time je povećana i smrtnost novorođenčadi.

Za plod je najštetnija neliječena astma. U trudnoći i nakon poroda, za vrijeme dojenja astmu treba liječiti lijekovima u obliku inhalacije, jer su nuspojave minimalne.

Uz dobar plan liječenja, u većine astmatičara bolest se može tako dobro stabilizirati, da pacijent može bez ograničenja sudjelovati u svim sportskim aktivnostima.

Ako se pri obavljanju sportskih aktivnosti javi otežano disanje, ono se može prevenirati inhalacijom beta 2-agonistima kratkog ili dugog djelovanja kao i kromoglikatom prije fizičkog napora.

BITNO JE UPAMTITI: Astma je kronična upalna bolest koja se ne može izliječiti, ali se može uspješno kontrolirati.

Literatura 1. Mardešić i suradnici. Pedijatrija, Školska knjiga, 2000.

2. PLIVA zdravlje, internet stranice 3. Mićović, V., Janković, S., Astma, NZJZ Primorsko-goranske županije.

KRV -DAR ŽIVOTA

17

Povodom Svjetskog dana darivatelja krvi 14. lipnja 2013. godine u svim zemljama zalihe krvi budu osigurane putem besplatnoga dobrovoljnog darivanja do 2020. godine.

Darivanje krvi iz humanosti, a ne radi novčane koristi, najsigurniji je i najučinkovitiji oblik osiguravanja krvnih zaliha. Naime, dokazano je da kod plaćenih davatelja krvi postoji 10 puta veća učestalost prisutnosti uzročnika krvlju prenosivih zaraznih bolesti poput hepatitisa B i C, AIDS-a i sifilisa. Osobe koje svojom krvlju „trguju“, odnosno one osobe koje se na davanje krvi odlučuju radi novčane naknade, sklonije su davanju lažnih odgovora prilikom razgovora s liječnikom koji prethodi darivanju krvi. Osim toga, samo plaćenim darivanjem krvi nije moguće motivirati dovoljan broj donatora te osigurati potrebno transfuzijsko liječenje za sve bolesnike.

Organizaciju dobrovoljnog darivanja krvi u većini europskih zemalja provode humanitarne organizacije, klubovi dobrovoljnih darivatelja krvi te transfuzijska služba. U Hrvatskoj akcije dobrovoljnog darivanja krvi zajednički organiziraju i provode Hrvatski Crveni križ i Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu. Redovite akcije darivanja krvi provode se u svim većim radnim organizacijama, školama, mjesnim zajednicama i sličnim institucijama. Također, krv je moguće darivati i svakodnevno u transfuzijskoj ustanovi.

Prema definiciji koju su odredili Međunarodna udruga transfuziologa, Međunarodni Crveni križ, Svjetska zdravstvena organizacija i Europsko vijeće, dobrovoljni je darivatelj krvi osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove krvi prema svojoj slobodnoj volji i ne prima za to ni novčanu ni bilo koju drugu naknadu koja se može smatrati nadomjestkom novca. Ova definicija prihvaćena je u svim zemljama svijeta. Skroman dar u obliku uspomene na plemenitu gestu i lagan obrok nakon darivanja prihvatljivi su kao „nagrada“ za dobrovoljno darivanje krvi.

Najsigurniji su darivatelji krvi dobrovoljni, neplaćeni darivatelji iz niskorizičnih skupina stanovništva. Krv može darivati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja u dobi od 18 do 65 godina, mase iznad 55 kilograma, proporcionalne visini. U Hrvatskoj muškarci krv smiju dati do 4 puta godišnje, s razmakom od 3 mjeseca između dvaju darivanja. Žene darivatelji krv smiju dati 3 puta godišnje, s razmakom od 4 mjeseca. Procjenjuje se da krv može dati oko 60% muškaraca i 50% žena u ukupnom pučanstvu. Naravno, stvarni postotak ljudi koji se odlučuju na darivanje krvi daleko je manji. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, u Hrvatskoj krv daruje 3,8% stanovništva, što je ispod europskog prosjeka od 5%, odnosno 50 doza darovane krvi na 1 000 stanovnika.

U Hrvatskom registru darivatelja krvi evidentirano je oko 100 000 darivatelja koji godišnje daju oko 160 000 doza krvi. To je dostatno za pokrivanje uobičajenih

Tena Vukušić, mag. pol.

JAVNO ZDRAVSTVO

„Svaka donacija krvi je dar života!“, poruka je to ovogodišnjeg Svjetskog dana darivatelja krvi.

Taj bitan dan obilježava se svake godine s ciljem promicanja dobrovoljnoga besplatnog darivanja krvi diljem svijeta. Na 58. skupštini Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u svibnju 2004. godine ministri zdravstva iz cijelog svijeta donijeli su rezoluciju kojom se 14. lipnja proglašava Svjetskim danom darivatelja krvi. Na taj datum 1868. godine rođen je austrijski imunolog Karl Landsteiner koji se smatra ocem transfuzijske medicine. Landsteiner je zaslužan za otkriće ABO sustava krvnih grupa te, u suradnji s Alexanderom S. Wienerom, otkriće Rh faktora.

Odabirom jednoga posebnog dana u godini za isticanje značaja dobrovoljnih darivatelja krvi željelo se potaknuti novu generaciju darivatelja da slijedi njihov primjer, posebno mlade ljude koji nikad prije nisu darivali krv. Cilj je u svim zemljama osigurati dostatne zalihe krvi sigurne za upotrebu kojom se mogu spasiti brojni životi. Osiguranje sigurne i primjerene krvi za sve pacijente trebao bi biti sastavni dio zdravstvene politike i infrastrukture svake zemlje.

Zemlja je domaćin ovogodišnjeg Svjetskog dana darivatelja krvi Francuska. Putem svoje nacionalne službe za transfuzijsku medicinu, Etablissement Français du Sang (EFS), Francuska promiče dobrovoljno besplatno darivanje krvi još od 50-ih godina prošlog stoljeća. Globalna proslava održat će se u Parizu 14. lipnja 2013. godine.

Unatoč brojnim znanstvenim istraživanjima, krv nije moguće proizvesti na umjetan način te je zasad jedini izvor te dragocjene tekućine čovjek – darivatelj krvi. Osamdeset posto pučanstva u nekom trenutku svog života treba transfuziju krvi ili krvnog pripravka.

Transfuzije se najčešće primjenjuju u slučajevima anemije, krvarenja, operacija, opeklina te pri liječenju malignih bolesti. Transfuzijom krvi i krvnih pripravaka svake se godine diljem svijeta spasi više milijuna života. Također, transfuzijska medicina ima značajnu, životno bitnu ulogu u porodništvu i perinatalnoj skrbi.

Dostatne zalihe krvi moguće je osigurati jedino putem redovitih besplatnih i dobrovoljnih donacija. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se u svijetu prikupi oko 92 milijuna donacija krvi. Gotovo polovica svih donacija odnosi se na razvijene zemlje, u kojima živi samo 15% svjetske populacije. Danas se u samo 62 zemlje nacionalne zalihe krvi osiguravaju putem besplatnoga dobrovoljnog darivanja, dok je 40 zemalja svijeta još ovisno o direktnim donacijama članova obitelji bolesnika ili čak o plaćenim donorima.

Srećom, Hrvatska spada u prvu skupinu te su u nas osnovni principi darivanja krvi dobrovoljnost, anonimnost, besplatnost i solidarnost. Cilj je SZO-a da

JAVNO ZDRAVSTVO

18

potreba za krvnim pripravcima u svim hrvatskim bolnicama, no potrebe u pojedinim regijama rastu za vrijeme turističke sezone. Također, kao osiguranje u slučaju nepredviđenih situacija poput velikih nesreća, potrebno je što više ljudi potaknuti na darivanje krvi.

Darivanje je u Hrvatskoj različito regionalno zastupljeno, a najrazvijenije je u sjeverozapadnom području. Oko 85% svih hrvatskih darivatelja višestruki su darivatelji krvi koji se na taj čin odlučuju 3 do 5 puta u životu. Darivatelji su pretežito muškarci u tridesetim godinama, osobe u braku koje imaju jedno ili više djece, a najčešće pripadaju srednjem društvenoekonomskom sloju.

Prije svakog darivanja krvi potrebno je obaviti pregled zdravstvenog stanja darivatelja. Pregled uključuje provjeru razine željeza u krvi, provjeru krvnog tlaka i rada srca te razgovor s liječnikom.

Zdravstveni pregled ima dvostruku svrhu: zaštitu zdravlja davatelja od mogućih posljedica darivanja krvi te zaštitu bolesnika od prijenosa zaraznih bolesti preko darovane krvi. Stoga je nužno da darivatelj potpuno iskreno odgovori na postavljena liječnička pitanja. Svi podatci dobiveni tijekom pregleda, kao i rezultati testiranja, liječnička su tajna. Oni darivatelji za koje se sumnja da bi svojom krvlju mogli naštetiti bolesniku izdvajaju se tijekom pregleda i ne smiju dati krv. Također, krv ne smiju darovati ni osobe koje bi time oštetile svoje zdravlje poput osoba koje boluju od kroničnih nezaraznih bolesti, neispavanih osoba i osoba na dugotrajnoj dijeti. Oko 10% darivatelja tijekom pregleda odbije se. Te osobe mogi biti privremeno ili trajno odbijene. Trajno se odbijaju osobe koje su bolovale ili još boluju od teških kroničnih bolesti dišnog i probavnog sustava, kao i osobe koje boluju od bolesti srca i krvnih žila, bolesti jetara, zloćudnih bolesti, AIDS-a, šećerne bolesti te živčanih i duševnih bolesti. Trajno se odbijaju i osobe tzv. „rizičnog ponašanja“, odnosno osobe koje su zbog svojih aktivnosti izložene većem riziku dobivanja krvlju prenosivih zaraznih bolesti. Prema propisima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, u tu skupinu spadaju ovisnici o alkoholu ili drogama, muškarci koji su imali spolne odnose s muškarcima, promiskuitetne osobe, osobe liječene od spolnoprenosivih bolesti te seksualni partneri navedenih osoba. Darivatelju koji je odbijen iscrpno se objasne razlozi zbog kojih je do odbijanja došlo te zašto njegova krv ne može biti korištena.

Naravno, neki darivatelji mogu biti zaraženi, a da za to ne znaju. Njih se otkriva laboratorijskim ispitivanjem darovane doze krvi na prisutnost biljega krvlju prenosivih bolesti (hepatitis B, hepatitis C, HIV i sifilis). Samo potvrđeno nezaražene doze mogu biti korištene za transfuzijsko liječenje bolesnika.

Samo darivanje krvi traje između 8 i 12 minuta, nakon čega slijedi kratak odmor uz osvježenje i lagani obrok. Najčešći je način darivanja davanje jedne doze

„pune“ krvi. U plastičnu vrećicu za uzimanje krvi izvadi se 450 ml krvi u kojoj se nalaze svi njezini sastojci: krvna plazma, leukociti, trombociti i eritrociti. Budući da većina primatelja putem transfuzije treba primiti samo određeni sastojak krvi, fizikalnim postupcima doza pune krvi razdvaja se na krvne pripravke: koncentrat leukocita, koncentrat trombocita i koncentrat eritrocita te dozu krvne plazme. Drugi je način davanja uzimanje samo jednog ili više krvnih sastojaka pomoću staničnog separatora.

Većina komponenata krvi koji se koriste za transfuziju ima kratak rok trajanja izvan ljudskog organizma pa je stoga nužno konstantno osiguravati nove zalihe krvnih pripravaka.

Darivanje krvi ne šteti zdravlju ako je provedeno prema svim propisanim postupcima, od pregleda darivatelja do samog uzimanja uzorka krvi.

Odrasla osoba mase iznad 55 kilograma ima više od 4,5 l krvi u svom organizmu. Darivanjem 450 ml krvi gubi se manje od 10% ukupne količine krvi.

Zdrav organizam darivatelja vrlo brzo nadoknađuje izgubljenu količinu i sve sastavne dijelove krvi pa tako već unutar 24 sata organizam nadoknadi tekući dio krvi. Eritrociti se nadoknade unutar 4 do 6 tjedana.

Darivanje krvi najviše utječe na željezo, koje darivatelj izgubi oko 200 mg. Izgubljenu količinu željeza organizam nadoknadi apsorpcijom iz hrane unutar 1 do 2 mjeseca. Prije svakog uzimanja krvi obvezno se provjerava razina željeza u krvi darivatelja i samo zdrave osobe osobe s dovoljnom količinom željeza mogu dati krv.

Darivanjem krvi kod zdravih osoba ne nastaju nikakve štetne posljedice za organizam, dapače, pojedine se osobe čak bolje osjećaju nakon darivanja krvi i zato se na taj čin odlučuju više puta godišnje.

Ta je pojava ponajprije uočena kod osoba s blago povišenim krvnim tlakom. Kod takvih osoba darivanje krvi može ublažiti simptome uzrokovane blagim povišenjem krvnog tlaka, no to nije način liječenja povišenog tlaka općenito.

Darivanje krvi human je čin koji samog darivatelja gotovo ništa ne košta, a donosi mnogo. Najbolja je potvrda za to činjenica da ljudi koji se jednom odluče na darivanje krvi to najčešće ponavljaju nekoliko puta tijekom svog života.

Literatura 1. http://www.who.int/campaigns/ world-blood-donor-day/2013/en/index.html 2. http://www.hztm.hr/hr/content/2/ darivanje-krvi/14/o-darivanju/ 3. http://www.edqm.eu/en/WorldBlood-Donor-Day-1381.html 4. http://www.blood.co.uk/index.asp

VIRUSNI HEPATITISI

19

Svake godine u svijetu se hepatitisom zarazi

preko 500 milijuna ljudi. Svaka 12. osoba ima kronični hepatitis B ili C, a svaka 3. osoba bila je u kontaktu s jednim ili obama virusima. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) broj osoba, zaraženih hepatitisom B, u svijetu je 350 milijuna, a hepatitisom C 170 milijuna, stoga je ova bolest globalni javnozdravstveni problem. Za usporedbu, od AIDS-a boluje 40 milijuna osoba. Zbog komplikacija hepatitisa B ili C godišnje umire 1,5 milijuna ljudi u svijetu.

Prema zadnjoj globalnoj SZO studiji za područje Europe iz 2012. godine s podatcima za 41 državu: kronični HBV ima 14 milijuna osoba, a kronični HCV 9 milijuna osoba.

Podatci iz Hrvatske govore o prevalenciji od 1 – 1,3%, što čini oko 40 000 – 60 000 osoba s kroničnim hepatitisom B i isto toliko nositelja hepatitisa C. Svjetska zdravstvena organizacija već šestu godinu za redom organizira Svjetski dan hepatitisa, koji se i ove godine obilježava 28. srpnja 2013. kako bi se povećala svijest o toj bolesti i ukazalo na bitnost pravovremenog otkrivanja i liječenja hepatitisa. Tako je slogan ove godine „Ovo je hepatitis. Saznaj. Suoči se!” i poster u obliku priče o tri mudra majmuna, pod naslovom “Ne vidi zlo, ne čuj zlo, ne govori zlo!”, jer se smatra da se o problemu hepatitisa ne govori dosta. Bitno je što više ljudi educirati o prevenciji, putovima širenja, testiranju, dijagnozi i liječenju.

Hepatitis je ozbiljna upalna bolest jetara, čiji uzroci mogu biti različiti (kao alkohol i nezdrava prehrana), a najčešće su to virusi. Bitno ga je spriječiti ili na vrijeme otkriti, te liječiti u što ranijoj fazi bolesti, kako bi se izbjegle komplikacije poput ciroze jetre, kroničnog zatajivanja jetre i hepatocelularnog karcinoma. Pacijenti često nemaju simptome ili su oni sasvim blagi i tako da često ne budu prepoznati.

Postoji nekoliko virusa koji izazivaju virusni hepatitis, pa tako imamo virus A, B, C, D, E, G i neke koji se još istražuju. Virusi se razlikuju po svojoj građi, putovima prijenosa, napredovanju i liječenju. Virusni hepatitis može izazvati akutno, ako traje kraće ili kronično virusno oboljenje jetara, ako traje duže od 6 mjeseci.

dr.med.,

spec. epidemiologije

zagađene fekalijama glavni su izvori infekcije, i zaražene osobe ga mogu prenijeti na druge ako ne provode stroge higijenske mjere. Jedenje školjki iz vode zagađene kanalizacijom čest je način zaraze. Simptomi hepatitisa A obično su blagi, posebno kod djece. Oni se obično pojavljuju 2 do 6 tjedana nakon izlaganja virusu.

Kod odraslih bolesnika vjerojatnija je pojava povišene temperature, žutice i svrbeža koji mogu trajati od jednog do nekoliko mjeseci.

Hepatitis D prenosi se putem zaražene krvi i tjelesnim tekućinama, ali ne može opstati kao samostalan virus nego samo u koinfekciji s virusom hepatitisa B. Virus hepatitisa B širi se direktnim kontaktom zaraženom krvi kao i većinom tjelesnih tekućina uključujući krv, spermu, znoj, suze i majčino mlijeko.

Virus hepatitisa C prenosi se direktnim kontaktom sa zaraženom krvi. Vrlo rijetko se može prenijeti putem ostalih tjelesnih tekućina.

Većina osoba zaraženih hepatitisom B ili C nema baš nikakvih simptoma, što ne znači da ne mogu virusom zaraziti druge ljude.

Najčešći su putovi zaraze: - krv i krvni pripravci koji nisu testirani na viruse - medicinski ili stomatološki zahvati, ako

JAVNO ZDRAVSTVO

Hepatitis A i E prenose se zaraženom vodom i hranom, prljavim rukama, te se najčešće spontano izliječe putem obrambenog sustava organizma. Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, uvijek je akutan i nikad ne postaje kroničan. Ljudi se s njim najčešće susreću prilikom putovanja u strane zemlje. Voda i hrana

Branka Jurčević Zidar,

20

oprema nije adekvatno sterilizirana - prijenos s majke na dijete tijekom poroda - spolnim putem (hepatitis B) - zajednička uporaba opreme za ubrizgavanje droga - zajednička uporaba slamki i sličnog pribora za ušmrkavanje - zajednička uporaba britvica za brijanje, četkica za zube i ostalih predmeta u kućanstvu - tetoviranje i piercing ako se izvode nesterilnom opremom.

JAVNO ZDRAVSTVO

Hepatitis B Infekcija hepatitisom B upalna je bolest jetara uzrokovana virusom hepatitisa B. Kod 90% oboljelih dolazi do samoizlječenja nakon akutne faze bolesti, a u 10% slučajeva može prijeći u kronični oblik bolesti. Virus hepatitisa B visoko je infektivan, čak 50-100 puta infektivniji od HIV-a.

Kod mlađih osoba zaraženih hepatitisom B vjerojatnije je da će virus prijeći u kroničnu fazu. Kronični (dugotrajni) hepatitis B trajna je infekcija jetara koja se razvije ako se akutna infekcija sama ne izliječi u prvih šest mjeseci.

Kod trećine se oboljelih može razviti ciroza jetara ili rak jetara.

Razdoblje inkubacije, nakon ulaska virusa u tijelo i pojave simptoma bolesti kod hepatitisa B može biti od mjesec dana do šest mjeseci.

U ovom stadiju kod nekih se osoba razviju ozbiljni simptomi, dok ostali imaju tek blage ili nikakve simptome čak i kad bolest uznapreduje u kroničnu fazu. Simptomi kod osoba s akutnim i kroničnim hepatitisom B mogu uključivati probadanje i bol pod desnim rebrenim lukom, ekstremni umor, povišenu tjelesnu temperaturu, mučninu i žutilo kože i bjeloočnica. Osobe koje nemaju simptoma i dalje mogu prenijeti virus na druge ljude.

Hepatitis B dijagnosticira se jednostavnim testom krvi koji otkriva protein virusa poznatiji kao površinski antigen. Daljnji testovi potvrđuju stanje infekcije kao i stupanj upale jetara i

oštećenja jetara. Krvne pretrage obuhvaćaju testove jetrene funkcije te markere hepatitisa.

Osnovni testovi određivanja jetrene funkcije mogu se odrediti bilo u kojem biokemijskom laboratoriju: alanin-aminotransferaza (ALT), aspartat-aminotransferaza (AST), bilirubin, albumin i protrombinsko vrijeme (PV). Normalni nalazi ne isključuju postojanje bolesti. Vrijednosti ALT-a i AST-a uobičajeno su blago povišene te su odraz trajno prisutne upalne aktivnosti. Izrazito visoke vrijednosti (oko 1000 IU/L) uglavnom se viđaju u bolesnika s akutnom infekcijom.

Tijekom kronične bolesti vrijednosti enzima variraju od normalnih do povišenih. Bilirubin se metabolizira u jetrima, a njegovo određivanje indirektno određuje stupanj oštećenja jetara.

Povišeni bilirubin daje žutu boju kože i sluznica.

Albumin i protrombinsko vrijeme odražavaju sintetsku funkciju jetara. Patološki nalazi viđaju se u bolesnika s težim stupnjem oštećenja kod akutnog ili kronično hepatitisa.

Liječenje hepatitisa B Većina osoba s akutnim hepatitisom B ne treba liječenje zbog toga što ne razviju dugotrajnu bolest i oštećenje jetara. U slučaju kroniciteta i potrebe za liječenjem, koriste se antivirusni lijekovi kako bi spriječili razmnožavanje virusa i još veća oštećenja jetara. Kod malog broja slučajeva infekcija sama nestane.

Cijepljenje protiv hepatitisa B Cijepljenje je najbolji način sprječavanja infekcije hepatitisom B. Više od milijarde ljudi širom svijeta cijepljeno je od kada je 1982. razvijeno cjepivo, koje je efikasno kod 95% slučajeva ako je imunizacija napravljena kod novorođenčadi, djece i adolescenata.

Hepatitis C Hepatitis C ozbiljna je virusna infekcija jetara prouzročena virusom hepatitisa C (HCV). Taj virus još nazivaju i „tihi ubojica“ jer ljudi mogu

.

Antigeni

Antitijela

.

HBsAg

Anti-HBs

Serološka dijagnostika

HBcAg

Anti-HBc

.

.

IgM anti-HBc

.

HBeAg

Anti-HBe

Molekularna dijagnostika

HBV DNA

HBV DNA

Tablica 1. Markeri hepatitisa B

živjeti s virusom dugi niz godina a da ne znaju da su zaraženi te prenositi virus na druge osobe.

U 80% oboljelih hepatitis C nakon akutne faze prelazi u kroničnu infekciju. Nakon inkubacije od 15 do 50 dana osoba koja je bila u kontaktu s virusom hepatitisa C može osjećati samo blage simptome, poput gripe, no najčešće ne osjeća nikakve simptome.

Simptomi su uobičajeno neodređeni i nespecifični kod 20-30% osoba koje ih razviju.

Za osobe kod kojih se razvije kronična bolest, simptomi mogu uključivati umor, depresiju, probleme s kratkotrajnom memorijom, promjene raspoloženja, glavobolje, bol u trbuhu (u epigastriju) i simptome slične gripi. Iako, ljudi mogu živjeti s virusom dugi niz godina bez saznanja da su inficirani.

Hepatitis C dijagnosticira se jednostavnim testom krvi koji otkriva antitijela na virus hepatitisa C u periodu od 6 do 9 tjedana nakon infekcije. Antitijelo za hepatitis C ne mora se pojaviti 3 do 6 mjeseci nakon početka bolesti, tako da nepostojanje antitijela ne isključuje zarazu. Pozitivan nalaz tog testa pokazuje da je osoba bila u kontaktu s virusom hepatitisa C. Kako tim nalazom nije moguće razlikovati akutni i kronični oblik hepatitisa C, potrebno je napraviti HCV RNA test, kojim se određuje postojanje virusa u krvi, njegova količina i genotip virusa. Za procjenu funkcije jetara potrebno je napraviti alanin-aminotransferaza (ALT), aspartat-aminotransferaza (AST), bilirubin, albumin i protrombinsko vrijeme (PV), kao i kod hepatitisa B. Od invazivnih se pretraga radi biopsija jetara, da bi se odredio stupanj fibroze (tj. promjene na tkivu jetara).

Liječenje kroničnog hepatitisa C kontinuirano se poboljšava što se tiče efikasnosti i trenutno se može izliječiti više od polovice onih koji se liječe. Liječenje obično traje od šest do dvanaest mjeseci.

21

Zbog same građe virusa hepatitisa C koji je vrlo promjenjiv, znanstvenici još nisu uspjeli izumiti cjepivo protiv hepatitisa C. Hepatitis C se NE PRENOSI: 1. KIHANJEM 2. GRLJENJEM 3. KAŠLJANJEM 4. DOJENJEM 5. VODOM ILI HRANOM 6. ZAJEDNIČKOM UPORABOM ČAŠA I PRIBORA ZA JELO 7. SLUČAJNIM DODIROM 8. RUKOVANJEM

1. http://www.cdc.gov/hepatitis/b/ 2. http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs204/en/ 3. http://www.worldhepatitisalliance.org/WorldHepatitisDay/WHD2013.aspx 4. WHO, Prevention & Control of Viral Hepatitis Infection: Framework for Global Action, WHO 2012

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura

LJETNE OPASNOSTI

22 Mr. Ivana Bočina, dr. med.,

spec. javnog zdravstva

Ljeto i dugoočekivani godišnji odmori tijekom kojih se opustimo i više boravimo na zraku, u prirodi ili na moru, smanjuju oprez kod svih, tako da često zaboravimo na činjenice o „ljetnim aktivnostima“ insekata, gmazova, ali i mnogih morskih životinja.

Stoga je dobro podsjetiti se korisnih savjeta i postupaka za slučaj da im budemo izloženi.

JAVNO ZDRAVSTVO

UGRIZ CRNE UDOVICE Crna udovica (lat. latrodectus tredecimguttatus) najotrovniji je pauk u Europi. Unatoč tome što njezin otrov nije smrtonosan i što grize isključivo u samoobrani, sam spomen njezina imena izaziva nelagodu i strah. U našim krajevima (Istra, Dalmacija, primorje, otoci) nalazimo je u prirodi od sredine lipnja do rane jeseni. Kad zahladi, ugiba, ali prije toga ostavlja brojna jajašca na zaklonjenim mjestima tzv. kokone iz kojih izlaze mladi pauci, najčešće koncem svibnja, ovisno o meteorološkim prilikama i vlazi. Ženke su veće i narastu 1-2 cm, dok su mužjaci manji, 3-5 mm. Pauci su prepoznatljivi po okruglom smeđe-crnom tijelu s pjegama (obično ih ima 13) čija boja varira od žutonarančaste do crvene (ovisno o zrelosti pauka). Pauk ima dvije otrovne žlijezde, koje se stisnu pri ugrizu i izluče otrov u izvodne kanale. Količina otrova u crne udovice iznosi samo 0.3-0.5 mg, ali je vrlo toksičan.

Toksin je crne udovice neurotropan (ά-latrotoksin), a potiče otpuštanje različitih neuroprijenosnika s posljedičnom prekomjernom stimulacijom neuromišićnih spojnica.

Ugriz tog pauka uglavnom je bezbolan i prođe gotovo neprimjetno, tako da većina osoba misli kako su se pri boravku u prirodi ili tijekom rada u polju uboli na trn ili neku travu. Na mjestu ugriza, nakon početnog crvenila, javlja se blijedi areal površine do 5 cm, samo katkad može se pojaviti lokalizirani ili generalizirani osip. Desetak minuta

nakon ugriza počinje bol u regionalnim limfnim čvorovima, a potom se bol širi u križa, trbuh, leđa, bedra i potkoljenice. Bol postaje sve jači, javljaju se grčevi mišića, koža postaje znojna i preosjetljiva na dodir, javljaju se napadi razdražljivosti i bolesnik počinje osjećati smrtni strah. Većina bolesnika nije u stanju stajati na nogama, pa obično nemirno leže, a oni koji su na nogama drhte cijelim tijelom. Lice ima specifičan izgled koje karakterizira zacrvenjeno i znojem orošeno lice s iskrivljenom bolnom grimasom, uz proširene ili sužene zjenice (ovisno o tome prevladava li simpatički ili parasimpatički podražaj), vjeđe su otečene, a javljaju se slinjenje i suzenje. Tipičan je i nagli porast krvnog tlaka, osobito dijastoličkog, zatim ubrzano, površno i nepravilno disanje, kao i ubrzan rad srca. Većina bolesnika ima mučninu i/ili povraća, te osjeća pritisak u prsnom košu. Psihički simptomi variraju, mogu se javiti različite vizualne smetnje, zatim delirij, halucinacije, anksioznost i nesanica. Neki bolesnici mogu pokazivati simptome prave psihoze. Simptomi traju uglavnom 48-72 sata, nakon čega se povlače, dok je za potpun oporavak od ugriza katkad potrebno i više tjedana.

Smrtnost je manja od 3%, veći rizik od razvijanja komplikacija imaju mala djeca i starije osobe, te srčani bolesnici.

Prve pomoći zapravo nema, potrebno je odmah zatražiti liječničku pomoć. Mjesto se ugriza lokalno zbrine te je potrebno provjeriti cijepljenje protiv tetanusa. U liječenju se primjenjuju lijekovi protiv bolova i protiv grčenja mišića, te kalcijev glukonat. O primjeni specifičnoga antilatrodektičkog seruma odlučuje liječnik, ovisno o mogućim kontraindikacijama.

Preventivno bi trebalo izbjegavati mjesta na kojima prebiva crna udovica, o čemu se možemo informirati kod domicilnog stanovništva.

- ne hodati bosonog; - izbjegavati odjeću jarkih boja i jake parfeme (jer privlače insekte); - izbjegavati brze pokrete poput mahanja rukama u blizini insekata (potiču agresivnost insekata); - ne jesti na otvorenom hranu jakog mirisa (slatko voće, salama i sl.); - pripaziti dok se piju sokovi intenzivnog mirisa ili boje (insekti često upadnu u čašu); - držati zatvorenima kante za smeće; - na prozore staviti mreže kako bismo spriječili ulazak insekata, te prilikom boravka u prirodi koristiti se repelentima (sredstava koja odbijaju insekte).

UGRIZ ZMIJE U našim su krajevima otrovne dvije vrste zmija: poskok (lat. Vipera ammodytes) i riđovka (lat.

Vipera berus). Obje zmije karakterizira trokutasti oblik glave, uske eliptične oči, tijelo koje je kraće i zdepastije u odnosu na neotrovne zmije, kao i tamna vijugava linija koja se proteže od glave sve do vrha repa (tzv. Kainov znak). Međutim, poskok ima još i karakterističan roščić na vrhu nosa, te se specifično kreće.

Na mjestu ugriza obično se primjećuju dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, udaljene 6-8 mm, iako katkad može biti i samo jedna ranica ili pak ogrebotina. Unutar nekoliko minuta, a u nekim slučajevima i nakon nekoliko sati na mjestu ugriza javljaju se oteklina, bol (oštri, sijevajući), potkožna krvarenja ili čak mjehurići ispunjeni krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza kod ugrizenih se javljaju i opći simptomi: glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina i povraćanje, a nakon nekog vremena oteknu i regionalni limfni čvorovi. U slučajevima šoka (koji je najčešće i glavni uzrok smrti) dolazi do pada krvnog tlaka, ubrzanog rada srca, koža je orošena znojem, hladna i blijeda, te može nastupiti zatajenje disanja.

Neovisno o tome je li riječ o ugrizu neotrovne ili otrovne zmije potrebno je zatražiti liječničku pomoć. Ako ste sigurni da je zmija neotrovna, isperite ranu vodom, stavite sterilnu gazu i zavoj, te se javite liječniku koji će provjeriti ugriz i prepisati cijepljenje protiv tetanusa. Ako se radi o ugrizu otrovnice, ugrizeni treba strogo mirovati, ugrizeni dio tijela treba imobilizirati, ranu je potrebno prekriti sterilnom gazom. Iznad ugrizne rane (5-10 cm) treba podvezati ekstremitet, najbolje elastičnim zavojem, stiskom koji bi trebao spriječiti venski i limfni protok (kako bi se spriječilo širenje otrova), međutim ne i arterijski. Ne preporučuje se isisavanje otrova ili bilo kakvi drugi postupci poput stavljanja leda, trava ili masti, zarezivanja ili paljenja rane i sl. Ugrizenog je što prije potrebno

23

JAVNO ZDRAVSTVO

UBOD INSEKTA Unatoč tome što postoji više od milijun vrsta insekata, alergijske reakcije na ubod insekta u našim se krajevima najčešće javljaju nakon uboda pčela, bumbara, osa, stršljena i mrava. Kod uboda pčele u ranici ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka, koji je potrebno što prije ukloniti. Za razliku od pčela i bumbara koji napadaju samo kad su uznemireni, stršljeni i ose izrazito su agresivni insekti, ne ostavljaju žalac i mogu ubosti nekoliko puta. Otrov stršljena i osa toksičniji je i alergijske reakcije na njihov ubod obično su teže i ozbiljnije naravi. Alergijske reakcije na ubod mrava znatno su rjeđe.

U kliničkoj slici na mjestu uboda u početku dominira crvenilo, oteklina i bol, koji nastaju kao rezultat djelovanja otrova. U određenom broju slučajeva javlja se sustavna alergijska reakcija koja se u prvom stupnju očituje kao urtikarija (koprivnjača). U drugom stupnju slijedi je pojava općih simptoma poput glavobolje, mučnine, povraćanja, proljeva i/ili nesvjestice. Treći stupanj karakteriziraju teži simptomi kao što su problemi s disanjem, bol u prsima, otežano gutanje i poremećaji svijesti. Četvrti, ujedno i najteži stupanj, očituje se potpunim kolabiranjem, uz gubitak svijesti, pad krvnog tlaka, modru boju kože i sluznica te nemogućnost zadržavanja mokraće i stolice. Bitno je znati kako se alergijske reakcije mogu javiti odmah nakon prvog uboda, međutim, češće su u osoba koje su već prije doživjele 2-3 uboda (npr. kod pčelara).

Ako je reakcija na ubod insekta lokalizirana, potrebno je staviti hladni oblog na mjesto uboda, ali ako se oteklina i crvenilo nastave povećavati, potrebno je zatražiti pomoć liječnika koji najčešće propisuje kortikosteroidnu kremu i/ili antihistaminske lijekove.

U slučaju sustavne alergijske reakcije (anafilaktičkog šoka) potrebno je što hitnije zatražiti liječničku pomoć. Osim primjene adrenalina, antihistaminskih i kortikosterodinih lijekova, osobe s anafilaktičkom reakcijom potrebno je hospitalizirati, jednako kao i sve osobe koje su prethodno doživjele sustavnu alergijsku reakciju na ubod insekta, angioedem (oteklina mekih tkiva, osobito usnica, vjeđa ili sluznice usne šupljine) ili bronhospazam (otežano disanje).

Sve osobe koje su već doživjele anafilaktičku reakciju na ubod insekta sa sobom trebaju nositi pribor za samopomoć (adrenalin koji se primjenjuje autoinjektorom, tablete antishistaminika i eventualno kortikosteroida), te što prije potražiti liječničku pomoć.

U cilju prevencije uboda potrebno je provesti neke opće mjere:

JAVNO ZDRAVSTVO

24

transportirati u zdravstvenu ustanovu. Protuotrov se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama, jer je njegovo davanje rizično.

Prevencija ugriza: - ako primijetite zmiju, ne približavajte joj se i ne dirajte je, čak ni ako je mrtva; - nosite prikladnu obuću; - hodajte uhodanim stazama; - budite posebno oprezni ako hodate po stijenama i kamenjaru.

UBOD MEDUZE Meduze spadaju u red žarnjaka, a u Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih meduza od kojih su napoznatiji uhati klobuk (lat. Aurelia aurita), morska mjesečina (lat. Pelagia noctiluca) i morsko pluće (lat. Rhizostoma pulmo). Meduze su želatinozna stvorenja, građena uglavnom od vode, koja nemaju dobru kontrolu vlastitog kretanja, pa uglavnom plutaju nošena morskim strujama. Meduze imaju duge lovke („krakove“) sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj.

Dodirnu li se, dolazi do izbacivanja žarne niti (poput harpuna) koja ubada tkivo koje ju je dodirnulo i prenosi otrov. Većina uboda događa se slučajnim kontaktom s meduzama tijekom plivanja. Otrov iz lovki meduza kod čovjeka izaziva prodoran bol sličan bolu opekline, zatim crvenilo/ osip kože, oteklinu i pojavu mjehurića. Osip je obično ograničen na područje kože koje je bilo u kontaktu s meduzom. Ubod je vidljiv od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a mogu se razviti i sekundarne infekcije ozljede kao i promjene poput ekcema praćene jakim svrbežom, te krasta i promjena boje kože (smanjena ili pojačana pigmentacija). Nakon uboda bitno je ostati miran (koliko i ako je to moguće) te ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrlja u tkivo.

Mjesto uboda treba isprati morskom vodom (nikako slatkom jer pojačava osjet bola!), a lovke se mogu pokušati odstraniti pincetom (ne prstima!).

Mjesto je uboda dobro isprati octom ili alkoholom (blokiraju „neeksplodirane“ žarnice). Postoje lijekovi, kreme i masti koji smanjuju upalu i svrbež (kortikosteroidni i antihistaminski preparati).

Međutim, njima se nije dopušteno koristiti bez liječničke upute i nadzora. Ako je zahvaćena ruka ili noga, treba je imobilizirati.

Ubodi na području očiju, lica, usta ili genitalija zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.

Ubod na području očiju (lokalna upala, crvenilo, oteklina i suzenje) može biti jako opasan jer može uzrokovati trajno oštećenje vida. Ubodi oka moraju se temeljito isprati tekućom vodom (ne morskom) i što prije treba potražiti liječničku pomoć.

Ubod na području usta može uzrokovati velike teškoće s disanjem i gutanjem, pa je nužno što

prije doći do najbliže zdravstvene ustanove.

U vrlo rijetkim slučajevima može nastati stanje opće alergijske reakcije i šoka koje se manifestira poteškoćama u disanju, općom slabosti, glavoboljom, povraćanjem, grčenjem mišića i promjenama tjelesne temperature i svijesti. Tada je zbog ozbiljnosti stanja nužno unesrećenog što prije dovesti do najbliže zdravstvene ustanove, a u međuvremenu, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja.

Potrebno je upozoriti da i mrtva meduza može opeći, pa ako je nađete na obali, nemojte je dirati golim rukama!

UBOD VLASULJE Vlasulje nalikuje morskom bilju, međutim spadaju u red žarnjaka. One borave pričvršćene na morsko dno. U Jadranu su česte smeđa vlasulja (lat. Anemonia sulcata) i crvena vlasulja (lat. Actinia equina), dok je vrlo otrovna zelena vlasulja (lat.

Actinia cari) rijetka. Vlasulje na svojim lovkama („krakovima“) sadržavaju žarnice ispunjene otrovom. Pri dodiru s vlasuljom osjeti se ubod poput žalca (bol ne mora biti jak). Nakon nekoliko minuta pojave se na koži crveni krugovi/osip koji obično nestanu tijekom jednog dana. Katkad se mogu javiti i mjehurići na koži, a zbog svrbeža nije rijetka ni sekundarna infekcija kože. Liječenje je simptomatsko, odnosno ubod se treba isprati morskom vodom i kućnim vinskim octom (može i alkoholom), a liječnici u slučaju jačih simptoma propisuju antihistaminske i kortikosteroidne preparate. U težim slučajevima, ako je zahvaćena veća površina kože (najčešće kod djece), može se javiti mišićni bol, povišena temperatura, povraćanje, gubitak svijesti. Tada je nužno zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

UBOD MORSKOG JEŽINCA Morski ježinci spadaju u razred bodljikaša, morskih beskralježnjaka. Imaju okruglo tijelo, izvana pokriveno oštrim bodljama. Kako borave na dnu, neoprezni ih kupači često ugaze, pri čemu dođe do mehaničkog lomljenja bodlji, koje prodiru duboko u tkivo, gdje mogu zaostati i uzrokovati dodatne komplikacije (gnojenje, stalan bol i sl.).

U rani se obično vide polomljeni djelići bodlji, a na mjestu uboda crvenilo i oteklina. Mjesto uboda potrebno je dezinficirati (alkohol, antiseptik) te ako ste spretni, sterilnom iglom (može se kupiti u ljekarni) izvaditi bodlje. Nakon toga je potrebno zaštititi mjesto uboda (sterilna gaza, flaster), te mirovati (ako postoji puno uboda u petu/stopalo i sl.). Ako niste sigurni u svoje „kirurške“ sposobnosti, a osobito ako je došlo do gnojenja rane ili uopće ne vidite bodlju (znak prodora duboko u tkivo), najbolje se javiti liječniku. Djecu i sve ostale

25

nedovoljno oprezne kupače dobro je prije odlaska na more opskrbiti plastičnim papučama/ sandalama koje sprječavaju ubode.

KONTAKT S OTROVNIM RIBAMA U Jadranskom moru prebivaju otrovne ribe, a za turiste, kupače, ronioce i ribolovce najvažnije su ribe koje imaju otrovne bodlje u perajama, repu ili na škržnim poklopcima, te ribe otrovnog ugriza.

U prvu skupinu riba spadaju ribe paukovke (pauk žutac, crnac, bijelac i mrkulj) koje najčešće borave na pjeskovitom dnu, zatim škarpinke (škarpina, škrpun, crvena škrpinica, itd.) i ražolike ribe (golub kosir, raža žutulja, itd.). Njihov je otrov vrlo jak (osobito najmanjeg, ali najotrovnijeg pauka žutca), a po djelovanju je sličan zmijskom otrovu. Bol koji se javlja žestok je, pulsirajući, širi se od mjesta uboda koje oteče i mijenja boju tkiva (od sasvim bijele preko crvene do tamnomodre), a mogu se pojaviti i mjehurići. Ranu treba isprati, a ostatke otrovnih bodlji treba odmah izvaditi.

Kako je otrov termolabilan, odnosno osjetljiv na povišenu temperaturu, ubodeni dio tijela treba uroniti u vruću vodu (koliko možete izdržati, a

da se ne opečete, jer prag bola iznosi oko 46 °C) u vremenu 30 min –1 sat. Kod teških slučajeva uboda ribe pauka može se pojaviti opća reakcija organizma na otrov u smislu vrtoglavice, opće slabosti, znojenja, povišene tjelesne temperature, nesvjestice, te problema s disanjem i radom srca.

Unesrećenog je potrebno što hitnije dopremiti u najbližu zdravstvenu ustanovu, te ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja. Ako su rane kod uboda veće (npr. laceracija – razderotina), nužno ih je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi. U slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane, potrebno se što prije javiti liječniku.

U drugoj skupini riba, najznačajnija je murina, vrlo agresivna riba otrovnog ugriza (napada ronioce ako je uznemire). Na mjestu otrovnog ugriza javlja se crvenilo, oteklina, jaki bolovi, grčevi i otežano disanje. Kako je i ovaj otrov termolabilan, mjesto ugriza potrebno je uroniti u toplu vodu. Ranu je poslije potrebno dezinficirati i prekriti sterilnom gazom (ako nemate, ostavite je otvorenu). Ugriz murine nužno je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi, te dalje postupiti po uputama liječnika.

1. Z. Maretić. Crna udovica ipak nije bauk. Stvarnost, 1988.

2. http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=12908.

3. http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/16168/alergije-na-ubod-insekata.html 4. I. Bočina. Bliski susreti sa stanovnicima mora. Javno zdravstvo. NZJZ SDŽ, Split, 2010.

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura

NAKAPNICE

26 prof. dr. sc.

Nives ŠtambukGiljanović, dipl. ing.

U Dalmaciji ima dovoljno oborina, ali one nisu najbolje raspoređene. Kiša obično pada od studenoga do travnja, kada se nakapnice pune. Veličina nakapnica zavisi od naplavne površine. Ona se određuje prema broju potrošača i prosječnoj godišnjoj količini oborina. Drži se da u Dalmaciji godišnje prosječno padne od 600 do 700 l/m2 oborina.

Budući da na dalmatinskomu seoskom području nema tvornica, zrak je razmjerno čist, pa voda, koja se skuplja u nakapnicu, zadovoljavajuće je zdravstveno kakvotna, što se tiče bakterijskoga zagađenja i otrovnih tvari, koje potječu iz tvorničkih dimnjaka. Za nakapnice je svojstveno da imaju samo jedan predfiltar, koji se sastoji od šljunka i pijeska, a nalazi se između naplavnih površina i nakapnice.

JAVNO ZDRAVSTVO

Filtarski se prostor s pijeskom u nakapnici ne ugrađuje, pa predfiltar služi kao filtar. Taj se predfiltar veoma rijetko kada čisti, odnosno šljunak i pijesak u njima se veoma rijetko mijenjaju. Nakapnice se veoma rijetko prazne.

Voda se u njima ne mijenja ni nekoliko godina, nego se ona samo prirodno mijenja kako kiša dotječe. Za vrijeme dulje suše, ako nova voda možebitno zagađena, ne dotječe u nakapnicu, ona se, stojeći u nakapnicama, samopročišćuje.

Za vodu u nakapnicama svojstveno je da je ona malo tvrda (3-4onj) i da ima razmjerno malo kisika. Ako je nakapnica propisno sagrađena, a filtar se redovito čisti, voda bi u nakapnici, nakon povremenoga kloriranja, trebala biti zdravstveno ispravna. Vodu se najčešće zagađuje vađenjem iz nakapnice. Voda se u nakapnicama dezinficira ubacivanjem klornoga pripravka. U nakapničinu se vodu najčešće ubacuje oko 0,2 l otopine NaOCl (3-5%) na vagon vode. NaOCl treba razmutiti u posudi s vodom i potom ga uliti u nakapnicu s posudom.

Filtri u nakapnicama Slika 1. prikazuje filtar koji se koristi u nakapnicama. To je uglavnom takozvani pješčani filtar, koji omogućuje filtraciju, adsorpciju, biološku razgradnju organskih tvari i drugo. Njime se iz vode izdvajaju sitne raspršene tvari i neke otopljene organske tvari i bakterije. Na površini se zadržavaju sve veće raspršene tvari, a filtarske ispune zadržavaju sitne raspršene i koloidne tvari.

Osim toga, na površini se i, na potpovršinskomu sloju, razgrađuju organske tvari. Umjesto jednoslojnoga filtra može se oblikovati višeslojni

Slika 1. Spori pješčani filtar za nakapnice filtar s ispunama, koje poboljšavaju fizikalnokemijsko i bakteriološko pročišćivanje vodâ.

Filtarska se ispuna odabire prema očekivanoj kakvoći vode i traženim učincima pročišćivanja.

Za dobar rad filtra najvažnije je njegovo propisno održavanje i redovita zamjena ispune. Ako se u vodi očekuje znatna količina sitnih čestica anorganskih tvari, tada, prije filtra, treba staviti taložnik, da bi ga se zaštitilo od brzoga zamuljenja.

Očekuju li se u vodi plivajuće tvari i masnoće, tada se, prije filtra, mora staviti mastolov, koji se može sagraditi zajednički s taložnikom.

Voda, koja se čuva u nakapnici, može se onečistiti, ako se ne troši. Uzrok su toga žive tvari, kojih u vodi uvijek ima i koje se tijekom vremena razgrade. Učinkovita se razgradnja događa gdje neznatno kruži voda. Da bi se spriječilo onečišćenje vode, ona se treba prirodno prozračiti.

Iznad razine vode, treba ostaviti dovoljno mjesta (najmanje 0,5 m), da bi se ona mogla prozračiti.

Za prirodno prozračivanje, treba veća površina vode u nakapnici (do 3 m2). Kakvoća se vode u nakapnici može uspješno održavati, ali i bitno poboljšati, ako se voda prozračuje čistim zrakom.

Drugi načini za održavanje kakvoće vode u nakapnicama jesu: održavati temperaturu na oko 15 °C, spriječiti da ulaze kukci i drugi organizmi, a nakapnica treba biti zamračena.

Anatomija i fiziologija na hrvatskom jeziku

27

U

školama zdravstvenih usmjerenja i na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj nastava iz anatomije i fiziologije za hrvatske učenike odnosno studente izvodi se na hrvatskom jeziku. Iako je to točno, neprijeporna je činjenica da se prilikom tumačenja gradiva tih predmeta koriste brojni nazivi koji potječu iz latinskoga, grčkoga, engleskog ili nekoga drugoga stranog jezika. Ti nazivi stranog podrijetla najčešće bivaju nekritički i neopaženo uključeni u hrvatski strukovni jezik, bez određene jezične prilagodbe i usklađivanja sa standardima hrvatskog jezika. Naravno, učenici i studenti trebaju znati kako se određeni naziv kaže na stranom jeziku, jer im to olakšava komunikaciju s kolegama na međunarodnoj razini, međutim veliki komunikacijski problem nastaje kada se susretnu s pacijentima koji razumiju samo hrvatski jezik. Strane nazive tada nekako treba pretvoriti u razumljive hrvatske nazive.

Rezultati su te „pretvorbe“ nerijetko smiješni, ružni i čak još manje razumljivi, te i sami njihovi tvorci katkad izbjegavaju njihovu uporabu. Da je to zaista tako, vjerojatno su se imali priliku uvjeriti brojni hrvatski autori, urednici odnosno prevoditelji knjiga i udžbenika s područja anatomije i fiziologije.

Kako bi se hrvatski jezik, uključujući i njegovo strukovno nazivlje očuvao i izgradio, pogotovo u svjetlu skorašnjeg ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, kada hrvatski jezik postaje njezin 24. službeni jezik, Hrvatska je zaklada za znanost 2007. godine u suradnji s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokrenula program „Izgradnja hrvatskog strukovnog nazivlja“. Cilj je programa uspostava sustava koordinacije terminoloških djelatnosti u svim strukama u Hrvatskoj i izgradnje nazivlja pojedinih struka. U sklopu programa provode se pojedinačni projekti kojima se izgrađuje nazivlje pojedinih struka. Do sada su završeni takvi projekti iz područja antropologije, brodostrojarstva, fizike, građevinarstva, kartografije i geoinformatike, kemije, korozije i zaštite materijala, polimera, pomorstva, prava Europske unije, stomatologije, strojnih elemenata i zrakoplovstva. Nazive koji su obrađeni u sklopu tih projekata moguće je besplatno pretraživati na adresi: http://struna.ihjj.hr gdje se mogu pronaći definicije naziva, prijevodi na strane jezike, te njihova kategorizacija na preporučene i

doc. dr. sc.

Marin Vodanović, dr. dent. med.,

dopuštene nazive, što umnogome olakšava odluku koji naziv upotrijebiti u govoru i pismu.

Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kao jedna od hrvatskih visokoškolskih institucija čiji studenti imaju nastavu iz predmeta anatomija odnosno fiziologija čovjeka prepoznao je bitnost tog programa i u suradnji s nastavnicima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, te Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, i suradnicima s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokrenuo jednogodišnji projekt „Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje – HRANAFINA“ koji financira Hrvatska zaklada za znanost.

Projekt „Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje – HRANAFINA“ uz projekt „Hrvatsko stomatološko nazivlje – HRSTON“ prvi je projekt gdje se pod okriljem Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao Nacionalnog koordinatora za izgradnju strukovnog nazivlja, a unutar programa Izgradnja hrvatskog strukovnog nazivlja, provodi na terminološkim načelima zasnovana sustavna izgradnja medicinskog nazivlja. Projekt ima za osnovne ciljeve sustavno izgraditi hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje u suradnji s relevantnim stručnjacima pojedinih područja, te popularizirati uporabu hrvatskoga anatomskog i fiziološkog nazivlja u govoru i pismu uz istovremenu izobrazbu među zdravstvenim djelatnicima i ostalim zainteresiranima o bitnosti izgrađivanja i očuvanja hrvatskoga strukovnog jezika.

Kako bi se ostvarili ciljevi projekta, projektni je tim otvoren za suradnju i s relevantnim stručnjacima s ostalih hrvatskih sveučilišta. Svi koji su zainteresirani za suradnju na tom projektu mogu se javiti na hranafina@sfzg.hr, a više informacija o projektu moguće je pronaći na adresi: http:// hranafina.sfzg.hr/.

Zavod za dentalnu antropologiju, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

JAVNO ZDRAVSTVO

Simpozij

"Program obveznog cijepljenja – 2013."

28

ODBIJANJE CIJEPLJENJA Milka Brzović, dr. med.,

spec. epidemiologije,

Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitskodalmatinske županije, tradicionalno je, po osmi put, organizirao simpozij na temu Programa obveznog cijepljenja. Stručnjaci iz Hrvatskog i Županijskog zavoda za javno zdravstvo, Klinike za pedijatriju

Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ SDŽ

Slu

KBC-a Split, te iz pedijatrijske ordinacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, govorili su o ovoj problematici s različitih aspekata, u svrhu zaustavljanja negativnih trendova i poboljšanja cijepljenja u našoj Županiji i cijeloj Hrvatskoj.

Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti

Organizira stručni skup na temu

„Program obveznog cijepljenja“ Predavanja će se održati u biblioteci Zavoda, dana 18. 05. 2013. u 12,30 sati sa sljedećim temama: 1. Osobitosti cijepnih obuhvata na području Splitsko-dalmatinske županije Milka Brzović, dr. med.

2. Program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj. Nuspojave cijepljenja Prim. dr. sc. Bernard Kaić, dr. med.

3. Cijepljenje i autizam Doc. dr. sc. Radenka Kuzmanić Šamija, dr. med.

4. Informiranje roditelja o dobrobiti cijepljenja – iskustva iz pedijatrijske ordinacije Prim. dr. sc. Irena Bralić, dr. med.

5. Imuni odgovor nakon primjene cjepiva Marija Šonjić, dr. med.

Skup će biti bodovan prema pravilima HLK i bodovi upisani elektronskim putem.

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 1.

U sklopu obilježavanja Europskog tjedna promicanja cijepljenja, EIW (Europian Immunization Week), a čiji je cilj definiran porukom: „Prevent. Protect.

Immunize“, tj. spriječimo bolest, zaštitimo zdravlje, cijepimo potrebne, Europski ured za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC), pokrenuo je niz aktivnosti u svrhu podrške provedbi Nacionalnih programa

imunizacije. Održana su predavanja i drugi oblici edukacije namijenjeni zdravstvenim djelatnicima, podijeljeni informativni materijali, održane radionice i tiskovne konferencije. Na svojim mrežnim stranicama (http://ecdc.europa.eu/) Europski ured dao je sheme cijepljenja („Vaccine Scheduler“) za zemlje EU, u svrhu usporedbe i potpore nacionalnim programima. Zbog

Naš je Zavod uobičajeno doprinio u promicanju i unapređenju ovako bitne javnozdravstvene aktivnosti. Imunizacija ili cijepljenje svakog djeteta od vitalne je bitnosti u sprječavanju bolesti i zaštiti zdravlja pojedinca,

i cjelokupne populacije. S obzirom na nove izazove u ovom području – odbijanje i odgađanje cijepljenja, cilj nam je bio informirati i angažirati liječnike uključene u provedbu Programa, osobito pedijatre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i rodilištu, te liječnike školske medicine, u svrhu lakšega, bržega i efikasnijegrazumijevanja i rješavanja aktualnih poteškoća.

Europski trendovi u odbijanju cijepljenja tzv.

Antivakcinalni pokret proširio se na vrlo specifičan način i na naše prostore, osobito u zadnjih nekoliko godina. Vakcinalne medijske kampanje prisutne su u našim medijima već desetak i više godina. Različiti su mediji vrlo senzacionalistički pisali i pišu o cjepivima, osobito nekima, kao i o teškim nuspojavama. Dnevni i ostali tisak, televizijske emisije, različiti internetski portali (forumi, društvene mreže), elektronička pošta, priče prijatelja i poznanika, obiluju netočnim i nepotpunim informacijama o ovoj bitnoj preventivnoj mjeri. Također su i poneki stručnjaci svojim izjavama pridonijeli zbunjivanju javnosti ili su ih mediji prikazali i koristili na svoj način Zbog neispravnih medijskih nastupa i natpisa, cijepljenje se percipiralo kao štetno i nepotrebno.

Medijska prezentiranja teških nuspojava, kao autizma, Guillain-Barreova sindroma i drugih neuroloških poremećaja, a koja su najčešće vremenski povezana s primjenom nekog cjepiva, stvorile se strah kod većeg broja ljudi . Najveću poteškoću kod primjene MRP-cjepiva, kako roditeljima, a onda i liječnicima, uzrokovalo je mišljenje i strah kod roditelja da ovo cjepivo može uzrokovati autizam. Značajni porast toga pervazivnoga razvojnog poremećaja kod male djece u svijetu i nedovoljno poznavanje njegove etiologije, navelo je prije dvadesetak godina neke autore na povezivanje tog cjepiva i autizma.

Brojne znanstvene studije napravljene u zadnjih desetak godina u svijetu, nisu pronašle povezanost između MRP-cjepiva i autizma. Sve novije studije i rezultati znanstvenih istraživanja neosporno su odbacili povezanost autizma i cjepiva, kao i tiomersala (ethylmercury - konzervans u pojedinim cjepivima) i nastanka autizma.

Za posljedicu tih događanja, nije čudno da imamo jedan broj roditelja koji odbijaju ili odgađaju cijepljenje za svoje dijete, jer su u neznanju od prave stručne istine. Jedan je broj građana u strahu i nepovjerenju, zaziru od cijepljenja, prozivaju interesne lobije farmaceutske industrije, pozivaju se na neke liječnike i njihove stavove.

Sve navedeno utjecalo je da su cjepni obuhvati nešto lošiji među najosjetljivijom populacijom, (dojenčad i mala djeca), u 2012. godini u SDŽ, osobito prva revakcinacija za DTPa-

29

JAVNO ZDRAVSTVO

strategije eliminacije morbila, a pojavnosti bolesti i epidemija u posljednjim godinama u velikoj većini europskih zemalja, prikazana je distribucija bolesti („Measles Atlas“) u 2012. godini, kao i stope morbiditeta prema dobnim skupinama.

Također su vidljivi i cijepni obuhvati MRP-om za primovakcinaciju i revakcinaciju u zemljama EU. Paket smjernica za zdravstvene djelatnike koji najčešće i najviše dolaze u kontakt s roditeljima, daje upute o učinkovitom razgovaranju s roditeljima o cijepljenju njihove djece („Let’s talk about protection“), što zahtijeva znanje, iskustvo i vrijeme. Pitanja i odgovori u opuštenoj atmosferi u ordinaciji izabranog liječnika, u međusobnom razumijevanju i povjerenju, bitan je dio potpore svakom roditelju/skrbniku.

Analizirajući nezaštićenu i nepotpuno zaštićenu populaciju, stručnjaci ECDC-a uočili su osnovne značajke populacije koja ima odmak od cijepljenja. Radi se o četiri skupine građana: prvi su zabrinuti ili neodlučni (krivo informirani), jer nemaju dovoljno ispravnih informacija i znanja o sigurnosti cjepiva, kao i o bitnosti zaštite cijepljenjem; drugu skupinu čine nezainteresirani koji su nedovoljno ili slabo informirani, pa smatraju da bolesti koje su predviđene zaštiti, ne predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje njihove djece; treću skupinu čine oni građani kojima je zdravstvena zaštita manje dostupna bilo iz kojih razloga (udaljenost liječnika, učestale promjene boravka, neke socijalne skupine); četvrtu skupinu čine stvarni protivnici cijepljenja (antivakcinalisti), koji su isključivi bilo iz kulturoloških, vjerskih ili političkih uvjerenja.

Bitne preporuke za učinkovito komuniciranje s roditeljima (prema ECDC-u): razgovarati na razini višoj od obostrane izmjene informacija: pozorno saslušati roditelje, posebno obratiti pozornost na razloge njihova straha i zabrinutost, te ih ciljano informirati i vraćati im poljuljano povjerenje; - razgovor usredotočiti na prednostima i dobrobitima koje je donijela masovna imunizacija za pojedince i za cjelokupnu društvenu zajednicu, (eliminacija teških zaraznih bolesti - velike boginje, difterija, tetanus, dječja paraliza, ospice,), teških komplikacija i nerijetkih smrtnih ishoda; omogućiti svakom pojedincu što kvalitetniju dostupnost za primjenu cjepiva i zaštitu od bolesti (podsjećati i pozivati roditelje na sljedeću dozu u predviđenom terminu).

30

Slika 2.

IPV-Hib, dok je DTPa druga revakcinacija uvijek bila niža, sada također. Procijepljenost MRP-om, primovakcinacija, značajno je niža od predviđene.

Kod školske djece nije došlo do značajnog pada procijepljenosti, osim što se bilježi učestalije pozivanje od dosadašnjih i veći broj maturanata koji je propustio dT (petu) revakcinaciju. Školska medicina u javnom zdravstvu primarno je posvećena preventivi, te ima više vremena i lakše se nosi s ovim poteškoćama. Djeca su do upisa u osnovnu školu prošla veći dio cijepljenja, roditelji imaju dovoljno spoznanja i iskustava s cijepljenjem vlastitog djeteta, te im je lakše u školskoj dobi. I obiteljski liječnici imaju primjedbe na zastrašujuće novinske naslove i podnaslove, što im značajno otežava ionako slabiju provedbu cijepljenja protiv tetanusa i gripe kod starije populacije.

U zaključku simpozija: - Epidemije morbila i drugih bolesti obveznih cijepljenju u europskim zemljama i po svijetu, mogu se brzo i lako prenijeti na necijepljenu i neimunu djecu u našoj populaciji.

- Poštovati Kalendar cijepljenja i djecu cijepiti u predviđenoj dobi.

- Nema razloga odgađati primjenu MRP cijepljenja, osim ako postoje propisane kontraindikacije.

- Pozvati roditelje i provesti dopunsko cijepljenje protiv morbila, rubele i parotitisa (MRP - primovakcinaciju do 95%) za djecu koja nisu cijepljena.

- Informirati i educirati roditelje, školsku djecu i odraslu populaciju, o svim dobrobitima cijepljenja i o rizicima za nastanak nuspojave, ulažući još više rada, truda i vremena, a koristeći sva medicinska znanja (EBM) i iskustva. Bitno je objasniti moguće rizike za određene nuspojave, te vremensku povezanost (koincidenciju) cijepljenja i različitih zdravstvenih događaja.

- Pratiti odgovarajuću medicinsku literaturu, stalno se stručno i znanstveno usavršavati, da bismo mogli pružiti točne informacije roditeljima i pacijentima, o bitnosti i vrijednosti čuvanja zdravlja i sprječavanja bolesti.

- Puno znanja, iskustva, napora i vremena, predano uloženih u rad s roditeljima i pacijentima, sigurno će umanjiti i otkloniti postojeće strahove i nepoznanice ili nepovjerenja i dati bolje rezultate u zaštiti djece i populacije od bolesti koje se mogu prevenirati cijepljenjem.

- Pozivati i dalje medije na kvalitetniju suradnju, u svrhu što točnijeg informiranja i educiranja javnosti jer je korist od cijepljenja uvijek veća od rizika za nastanak nuspojave.

PREVALENCIJA PUŠENJA MEĐU ADOLESCENTIMA U SPLITSKO - DALMATINSKOJ ŽUPANIJI

Sažetak Uvod: Pušenje je jedan od važnijih preventabilnih uzroka smrti te je stoga pušenje među mladima u središtu pozornosti mnogih zemalja. Metode: Presječno je istraživanje provedeno u populaciji učenika srednjih škola u Splitsko – dalmatinskoj županiji, u dobi od 15 i 16 godina (n=1925). Korištena je standardizirana metodologija prilikom određivanja uzorka, anketiranja i obrade podataka. Rezultati: ukupno 41,1% ispitanika pušilo je u posljednjih 30 dana. Djevojčice su u eksperimentiranju dostigle dječake, iako su oni redovitiji pušači. Zaključak: Izražena je pojavnost pušenja među mladima u Splitsko – dalmatinskoj županiji. Postoji potreba za učinkovitijim preventivnim programima u školama.

Ključne riječi: pušenje, adolescenti, Splitsko – dalmatinska županija

SMOKING PREVALENCE AMONG ADOLESCENTS IN SPLIT – DALMATIA COUNTY Introduction: Smoking is one of the most important preventable cause of death, therefore smoking among youth is in the centre of attention in most of the countries. Methods: Cross-sectional study was conducted in population of 15 and 16 year old high school students in Split – dalmatia county (n=1925). Standardised methodology was used for sampling, questionnaire use and data management.

Results: Total of 41,1% of participants smoked in the past 30 days. Girls experiment with cigarettes more then boys but regular smoking is still more prevalent in boys. Conclusions: The prevalence of smoking is high among youth in Split – dalmatia county. There is need for introducing more effective smoking prevention programmes in schools.

Key words: smoking, adolescents, Split – Dalmatia county

31

mr. sc.

Josipa Glavaš, dr. med.,

spec. školske medicine

Roberta Matković, prof. sociologije,

Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti NZJZ SDŽ

Slika 1.

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 2.

32

Uvod Pušenje je duhana već odavno preraslo u globalnu epidemiju i jednu od najvećih prijetnji zdravlju, odgovornu za približno šest milijuna umrlih svake godine.1 Prema procjeni Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj puši svaka treća odrasla osoba, a od bolesti vezanih uz pušenje umre gotovo svaka peta umrla osoba.2 Rezultati istraživanja provedenog 2003. godine u Hrvatskoj (Hrvatska zdravstvena anketa) pokazuju da 27,4% osoba u dobi od 18 i više godina

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 3.

Slika 4.

svakodnevno puši. Svjetsko istraživanje o uporabi duhana u mladih (GYTS), provedeno u Hrvatskoj 2006. godine, među školskom djecom u dobi 13 - 15 godina, pokazalo je da je 67,1% učenika probalo pušiti, a svakidašnju uporabu navelo je njih 24,8%.3 Jedno od najrelevantnijih istraživanja rizičnih ponašanja adolescenata, ESPAD istraživanje, ukazuje da je pušenje u hrvatskih adolescenata u stagnaciji, ali je i dalje iznad prosjeka europskih zemalja.4

U ovom će se radu prikazati rezultati istraživanja provedenog 2011. godine, među učenicima prvog i drugog razreda srednjih škola, glede proširenosti i značajki pušenja mladih u Splitsko – dalmatinskoj županiji.

Metode Presječnim istraživanjem obuhvaćeni su učenici prvog i drugog razreda srednjih škola, na području Splitsko – dalmatinske županije, u razdoblju od 1. do 20. travnja 2011. godine. U stratificiranom uzorku bilo je 2.000 učenika. Prilikom anketiranja korišten je standardizirani ESPAD upitnik. Anketa je provedena anonimno i dobrovoljno uz poštovanje potpune privatnosti učenika te informirani pristanak roditelja i/ili učenika.

Rezultati Istraživanje je obuhvatilo 96,5% (n=1931) ispitanika iz uzorka. Tijekom različitih faza istraživanja isključeno je njih 6 (nepotpuno ispunjeni upitnici). Prosječna dob ispitanika bila je 15 godina.

S obzirom na spol, među ispitanicima je bilo 45,3% (n=872) dječaka i 54,7% (n=1053) djevojčica (slika 1).

Glede dostupnosti duhanskih proizvoda maloljetnim osobama, 72,8% učenika 1. razreda i 79,6% učenika drugog razreda procjenjuje da bi lako (prilično lako/vrlo lako) moglo nabaviti cigarete ako bi to poželjelo (slika 2).

Da nikad u životu nisu pušili, izjavilo je 32,2% dječaka i 32,8% djevojčica 1. razreda i 27,5% dječaka i 24,4% djevojčica 2. razreda.

33

JAVNO ZDRAVSTVO

Slika 5.

U posljednjih 30 dana pušilo je 34,1% dječaka i 37,3% djevojčica 1. razreda te 46,3% dječaka i 47,6% djevojčica 2. razreda. Povremeno puši 8,7% dječaka i 12,3% djevojčica 1. razreda te 7,9% dječaka i 12,9% djevojčica 2. razreda. Svakodnevno (redovito – najmanje jednu cigaretu dnevno) u posljednjih 30 dana pušilo je 25,3% dječaka i 24,9% djevojčica u 1. razredu te 38,3% dječaka i 34,6% djevojčica u 2. razredu srednjih škola u Splitsko – dalmatinskoj županiji (slika 3).

S 13 godina ili ranije svakodnevno je pušilo 3,22% učenika i 2,13% učenica prvog te 2,81% učenika i 1,92% učenica drugog razreda (slika 4).

U posljednjih 30 dana 34,7% učenika svoj je džeparac utrošilo na cigarete. Prosječni je utrošak iznosio 284 kune, s tim da su dječaci trošili više nego djevojčice, 305 prema 264 kune.

Povremeno pušenje smatra vrlo rizičnim 12,2% dječaka i 13,1% djevojčica 1. razreda te 12,6% dječaka i 13,2% djevojčica 2. razreda. No pušenje kutije cigareta dnevno smatra vrlo rizičnim 53,4% dječaka i 59,4% djevojčica 1. razreda te 51,1% dječaka i 63,5% djevojčica 2. razreda.

Na pitanje bi li im roditelji dopustili pušenje 29,5% učenika 1. razreda i 41,0% učenika 2. razreda izjavilo je da misli kako bi im dopustili pušenje te 19,5% učenica 1. razreda i 33,6% učenica 2. razreda.

Na pitanje puši li netko od tvoje starije braće ili sestara, potvrdno je odgovorilo 44,7% onih koji imaju stariju braću ili sestre.

U 1. razredu 63,4% dječaka i 64,9% djevojčica procjenjuje da većina ili svi njihovi prijatelji puše, a u 2. razredu 67,8% dječaka i 74,1% djevojčica (slika 6).

34

Rasprava Ovo istraživanje potvrđuje rezultate dosadašnjih istraživanja o pojavnosti pušenja među mladima u Hrvatskoj. Naime, prema svim ESPAD istraživanjima adolescenti u Hrvatskoj pušili su više od prosjeka ESPAD zemalja. I 2011. godine bilo je tako, iako se trendovi pušenja stabiliziraju.4 Unatoč Zakonu o zabrani pušenja koji člankom 11 zabranjuje prodaju duhanskih proizvoda mlađim od osamnaest godina, rezultati ovog istraživanja ukazuju kako su mladima ti proizvodi itekako dostupni. Štoviše, 10,0% (n=194) ispitanika izjavilo je kako je svakodnevno započelo pušiti s 13 godina i ranije. Sukladno navedenom zakonu, prodavač od osobe za koju smatra da je mlađa od 18 godina može zatražiti da odgovarajućom ispravom dokaže punoljetnost te uskratiti prodaju traženoga duhanskog proizvoda u slučaju da osoba to odbije.5 Pretpostavka je da se tu radi o svjesnom kršenju zakonskih odredbi s obzirom da je lako procijeniti kako osoba od 13 godina nije punoljetna, a s obzirom da su svi ispitanici ovog istraživanja maloljetni, jasno je da prodavači ne traže od mladih kupaca dokaz punoljetnosti odgovarajućom ispravom. S napomenom je da je prema važećim zakonima Republike Hrvatske svaka osoba u dobi od 16 godina dužna izraditi osobnu iskaznicu.

U posljednjih 30 dana pušilo je 41,1% ispitanika u SDŽ, a ti se rezultati podudaraju s rezultatima na razini Hrvatske.4 Nažalost, naši su rezultati daleko iznad prosjeka ESPAD zemalja (28%).

Vrlo je vjerojatno da tome osim nepoštovanja zakonskih propisa koji ograničavaju dostupnost cigareta mladima, doprinose i donekle tolerantni stavovi javnosti prema pušenju. Tako, primjerice, izrazit postotak ispitanika smatra da njhovi roditelji odobravaju njihovo pušenje. Također, dječaci toleranciju roditelja procjenjuju višom u

oba razreda, što ukazuje na to da su u Hrvatskoj još prisutni neki primjeri patrijarhalne okoline te su odrasli tolerantniji prema neprihvatljivom ponašanju u dječaka nego u djevojčica. Ipak nakon uvođenja zabrane pušenja na javnim mjestima u velikom broju razvijenih zemalja, pušenje se s javnozdravstvenog stajališta smatra neprihvatljivim ponašanjem te je slijedom takvih stavova i pušenje u mladih u relativnoj stagnaciji, što potvrđuju i trendovi u RH.6 Pokazalo se da su djevojčice u eksperimentiranju prestigle svoje muške vršnjake u dobi od 16 godina, iako je redovitije pušenje ipak nešto više zastupljeno u dječaka, s tim da je udio redovitih pušača veći u drugom razredu. Rezultati su sukladni podatcima ESPAD istraživanja.4

Iako preko 50% ispitanika smatra da je pušenje 20 i više cigareta dnevno vrlo rizično, pušenje je u mladih u SDŽ izražena pojava. Osim što je pušenje samo po sebi zdravstveni rizik, pušači su u adolescenciji također pod većim rizikom za uporabu drugih psihoaktivnih sredstava od nepušača.7 Zaključak Rezultati istraživanja o pojavnosti pušenja mladih u Splitsko – dalmatinskoj županiji ukazali su na sljedeće: • Djevojčice su po eksperimentiranju prestigle svoje muške vršnjake.

• Redovitije je pušenje zastupljenije među dječacima.

• Izražena dostupnost duhanskih proizvoda maloljetnim osobama i pojavnosti pušenja među mladima ukazuju na manjkavosti represivnog sustava, ali i preventivnih programa.

• Postoji potreba za osmišljavanjem i ostvarenjem djelotvornijeg preventivnog programa.

JAVNO ZDRAVSTVO

Literatura 1. World Health Organization. Tobacco. Dostupno na: http://www.who.int/mediacentre/ factsheets/fs339/en/index.html (datum pristupa 8.4.2013.)

2. Dostupno na: http://www.hzjz.hr/epidemiologija/kron_mas/pusenje.htm 3. Kuzman M, Mayer D. Uporaba duhana u mladih u Hrvatskoj. Hrvatski časopis za javno zdravstvo 2007.;3. Dostupno na: http://www.hcjz.hr/old/clanak.php?id=13466 4. Hibell B., Guttormsson U, Ahlström S i sur. The 2011 ESPAD report. Substance use among students in 36 european countries. Stockholm: Swedish Council for Information on Alcohol and Other Drugs, 2012.

5. Hrvatski sabor. Zakon o zabrani pušenja. Narodne novine 125/08.

6. Kuzman, M., Pejnović-Franelić, I. Eksperimentiranje adolescenata sa sredstvima ovisnosti.

Paediatr Croat 2010.; 54(Supl 1):94-101.

7. Kuzman M., Pejnović-Franelić, I., Pavić Šimetin, I. Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi 2005/2006. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo; 2008.

BJESNOĆA S EPIDEMIOLOŠKOG STAJALIŠTA Bjesnoća je akutna zarazna bolest središnjeg živčanog sustava od koje obolijevaju ponajprije životinje. Čovjek može oboljeti od ove zoonoze ako ga ugrize ili ogrebe bijesna životinja ili na neki drugi način dođe u kontakt sa slinom bijesne životnije. Uzročnik je bolesti Rabies virus, koji pripada rodu Lyssavirus porodice Rhabdoviridae. U rodu Lyssavirus nalazi se još šest virusa koji rijetko uzrokuju bolest u ljudi.

naročito u 19. stoljeću u čemu je prednjačio Louis Pasteur sa svojim suradnicima koji su se posvetili razvoju cjepiva koje je napravljeno 1885.godine.

Bolest se dugo vremena dijagnosticirala samo na osnovi kliničke slike dok 1903. godine Adelchi Negri nije opisao tipična citoplazmatska tjelešca u ganglijskim stanicama mozga koja se nazivaju njegovim imenom.

Globalna pojavnost bjesnoće

Povijesne zanimljivosti o bjesnoći Bjesnoća je bolest poznata od davnina i oduvijek se povezivala s ludilom (bijesom), najupadljivijim znakom bolesti što je i dovelo do imena bolesti, budući da na latinskom „rabere“ znači bijes. Grčki izraz „lyssa“, koji također znači ludilo (bijes), odredio je ime roda uzročnika.

Stalna opasnost koju je bjesnoća predstavljala ljudskom rodu, intenzivirala je istraživanja bjesnoće,

Bjesnoća je bolest raširena po cijelom svijetu osim na Antarktiku (okvir 1). Mnogi toplokrvni sisavci sudjeluju u lancu održavanja i transmisije bjesnoće u prirodi, među njima i domaće životinje.

Inficirane divlje životnje, uključujući šišmiše, mogu prenijeti bolest na ljude, ali je broj takvih slučajeva daleko manji nego onih nastalih ugrizom psa, naročito u Aziji i Africi gdje se i bilježi najveći broj smrtnih slučajeva (95%).

35

prim. dr. sc.

Anamarija Jurčev, dr. med.,

spec. epidemiologije Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ SDŽ

Okvir 1. Globalna epidemiološka pojavnost bjesnoće • • • • •

Zabilježena u više od 150 zemalja; Godišnje više od 55 000 ljudi umire od bjesnoće; 40% ugriženih od životinja sumnjivih na bjesnoću djeca su mlađa od 15 godina; 99% umrlih ljudi ozlijedio je bijesni pas; Svake godine više od 15 milijuna ljudi primi postekspozicijsku antirabičnu zaštitu.

Osobitosti bjesnoće u ljudi Klasična slika bjesnoće, „pjena na ustima“, nastaje kombinacijom pojačane salivacije i otežanog gutanja. Nakon nekoliko dana, osoba umire zbog kardiorespiratornog aresta.

Paralitički oblik bolesti razvija se u oko 30% oboljelih, a sama je klinička slika manje dramatična i tijek dugotrajniji pa nerijetko prođe i neispravno dijagnosticirana. Nakon paralize mišića, koja se razvija počevši od mjesta ozljede, dolazi do komatoznog stanja i smrti. Ovaj se oblik bolesti češće javlja kod ljudi ugrizenih od šišmiša-vampira.

Dijagnostika bolesti zasniva se na kliničkoj slici te stoga zna biti teška ako nisu prisutni klasični simptomi poput hidro- ili aerofobije. Nakon smrti, bolest se dijagnosticira detekcijom virusnih antigena u moždanom tkivu standardnim fluorescentnim testovima.

Kad se razviju simptomi bolesti, bjesnoća je skoro uvijek smrtonosna jer uzročne terapije nema te je liječenje bolesti isključivo simptomatsko.

JAVNO ZDRAVSTVO

Inkubacija je bjesnoće obično 3-8 tjedana, ali može značajno varirati, od nekoliko dana do nekoliko godina. Inkubacija ovisi o količini i o mjestu ulaska virusa. Kraća je inkubacija ako do ugriza dođe u blizini glave jer je put što ga virus mora proći do mozga vrlo kratak. Nakon što je virus ušao u organizam, širi se putem živaca u središnji živčani sustav (mozak), a zatim se opet vraća putem živaca u žlijezde slinovnice.

Početni su simptomi bjesnoće temperatura, bolovi ili parestezije na mjestu rane. Kako se virus širi kroz centralni živčani sustav, razvija se progresivna upala mozga i leđne moždine. Furiozni je oblik bolesti češći, obilježen dezorijentiranošću, konfuzijom, agresivnim ponašanjem, halucinacijama te epileptičkim napadima. Upadljivi su simptomi bolesti hidrofobija pri pokušaju pijenja vode, a kasnije i kod samog slušanja kako voda teče te aerofobija, fotofobija i hiperakuzija.

36 Okvir 2. Zadnji smrtni slučaj od bjesnoće u Splitsko-dalmatinskoj županiji (importiran) Bolesnik, 22 godine, iz BiH primljen je na Zarazni odjel KB Firule Split u siječnju 1996. godine pod dijagnozom febrilnog stanja i glavobolje. Bolesnik je bio uznemiren, nesigurnog hoda, smetala mu je svjetlost i buka. Ubrzo se posumnjalo na bjesnoću. Doznalo se da je sredinom listopada prethodne godine u njegovo dvorište dolutala lisica koju je oboljeli utamanio. Nakon toga je golim rukama na kojima je bilo ozljeda, derao lisicu, kidao i kuhao njenu glavu. U tome su mu pomagali i članovi obitelji.

Bolesnik je prebačen na Kliniku za infektivne bolesti u Zagrebu, gdje je ubrzo i preminuo, a bolničko osoblje u Splitu i članovi obitelji oboljelog primili su antirabičnu zaštitu. Nije bilo sekundarnog slučaja bolesti.

U Okviru 2. kratko je prikazan zadnji slučaj bjesnoće osobe liječene u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja je rezultirala smrću oboljelog.

JAVNO ZDRAVSTVO

Osobitosti bjesnoće u životinja Postoje dvije vrste bjesnoće među životinjama, urbana i silvatična. Osnovni je domaćin urbane bjesnoće pas te se infekcija širi među psima i održava u populaciji pasa. Takvog oblika bjesnoće više nema, jer je populacija pasa relativno dobro procijepljena već desetljećima. Povremena pojava bjesnoće u pasa najverojatnije je vezana uz područje silvatične bjesnoće.

Silvatična je bjesnoća tzv. divlja, šumska bjesnoća ponajprije vezana uz lisice u Europi, odnosno za neke druge životinje u drugim zemljama ili kontinentima. Bjesnoća je bolest od koje obolijevaju sisavci te različite divlje i domaće životinje s kojima čovjek dolazi u kontakt, mogu oboljeti od bjesnoće i tako biti potencijalno opasne za čovjeka. Inkubacija je bolesti u životinja 2-8 tjedana. Prvi znakovi bolesti najčešće su vezani uz promjenu ponašanja životinje. Psi oboljeli od bjesnoće od mirnih i poslušnih ljubimaca postaju potištene i uplašene životinje, odbijaju uobičajenu hranu, gutaju strane predmete te promuklo laju. Znaju odlutati daleko od kuće. Smrt obično nastupa 5-8 dana od prvih znakova bolesti.

Mačke zaražene bjesnoćom postaju agresivne, grebu i grizu svakoga tko im se približi, najčešće skaču ravno u lice, čak i svome vlasniku. Promuklo mjauču, teško gutaju i iz usta im se cijedi slina. Smrt obično nastupa nakon 3-6 dana od prvih znakova bolesti. Kad životinja ne bi imala nagon da grize, infekcijski lanac rabijesa prekinuo bi se .

Sve oboljele divlje životinje gube strah od čovjeka i postaju pitome. Često glođu različite predmete uz izraženo slinjenje, odbijanje hrane i vode. Lisice, primjerice, često ulaze u naselja i dvorišta. Dok psi, suprotno od svog karaktera, postaju ili mirni ili razdražljivi, lisice gube strah od čovjeka te postaju umiljate.

Životinja je zarazna 3-10 dana prije pojave simptoma bolesti i čitavo vrijeme trajanja bolesti.

Bolest je u životinja općenito kratkog tijeka (do 7 dana) te se na tome i zasniva vrijeme nadzora životinja od veterinara u slučajevima kad je takav nadzor moguć.

Način prijenosa bolesti Virus bjesnoće najprije se razmnožava u mišićnom tkivu rane odakle nakon više sati, a katkada i dana, zahvati živčane završetke. Tako napreduje do mozga gdje se razvija encefalitis.

Od mozga se zatim širi prema periferiji i dospijeva do žlijezda koje luče slinu te se u posebno velikoj količini nalazi u slini oboljelih životinja. Bolest se najčešće prenosi ugrizom ili ogrebom bijesne životinje, premda je moguće zaražavanje kad inficirani materijal, obično slina, dođe u kontakt sa sluznicom ili svježim ranama na koži. Interhumana transmisija ugrizom teoretski je moguća, ali do sada nije potvrđena. Bjesnoća se katkad može prenijeti i inhalacijom aerosola koji sadrži virus (špilje šišmiša, laboratoriji prilikom liofilizacije virusa), a zabilježeni su i slučajevi prijenosa transplantacijom organa inficirane osobe. Konzumacija sirovog mesa inificirane životinje nije put prijenosa bolesti.

Kratak prikaz antirabične aktivnosti u Hrvatskoj Nakon osnutka Pasteurova zavoda 1918. godine u Zagrebu, u kojem je pripremljeno prvo antirabično cjepivo u Hrvatskoj, 1929. godine osniva se prva Antirabična stanica u Splitu istodobno kad i u drugim gradovima pri tadašnjim higijenskim zavodima gdje i danas djeluju.

Referentni centar za bjesnoću u Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreba utemeljen je 9.10.2001.

kao ključna institucija u Hrvatskoj koju sve Antirabične stanice u ZZJZ-ima redovito izvješćuju o obavljenim antirabičnim aktivnostima.

Suzbijanje i sprječavanje širenja bjesnoće Za čovjeka je najvažnije spriječiti širenje bjesnoće među psima i mačkama jer su ozljede od tih životinja najčešće. To se postiže njihovim cijepljenjem te zbrinjavanjem životinja-lutalica.

Cijepljenjem i mikročipiranjem pasa ne štiti se samo čovjek nego i druge domaće životinje koje može ugristi bijesan pas. Zakonska je obveza da se svi psi stariji od 3 mjeseca cijepe jednom godišnje protiv bjesnoće. Za mačke ne postoji obveza cijepljenja, ali je dobra praksa cijepiti i te životinje

koju poštuju savjesniji vlasnici. Od divljih životinja, posebna se pozornost pridaje smanjivanju pojavnosti bjesnoće među lisicama. Od 1978. godine primjenjuje se oralna imunizacija lisica u Europi te od tada ova bolest opada. U Hrvatskoj se polažu vakcinalni mamci od 1995. godine. U nadležnosti je lovačkih društava odstjel divljih životinja sumnjiva ponašanja.

37

Pre- i post-ekpozicijska zaštita protiv bjesnoće Osnove samopomoći i prve pomoći kod ozljede nanesene od životinje prikazane su u Okvirima 3 i 4.

Okvir 3. Što pacijent treba napraviti kod ugriza, ogreba ili kontakta sa životinjom?

• Ostati pribran; • ranu čim prije obilno i pozorno isprati vodom i sapunom, vodom i detergentom, alkoholom ili barem samom vodom; • ako je poznat vlasnik životinje, treba uzeti njegove osobne podatke (ime i prezime, adresu stanovanja, telefon/mobitel) i podatke o procijepljenosti životinje; • ako je životinja ubijena, ne smije se bacati lešina radi veterinarske analize (mozak životinje); s lešinom postupati u rukavicama; • hitno otići izabranom liječniku ili na Hitnu medicinsku pomoć zbog obrade rane; • javiti se u Službu za epidemiologiju zaraznih bolesti radi procjene antirabične zaštite i uspostave veterinarskog nadzora nad životinjom poznatog vlasnika.

Okvir 4. Što liječnik treba napraviti s pacijentom kojega je ugrizla ili ogrebla životinja?

• Ranu očistiti od ugriza; detaljno isprati dezinficijensom (70% alkohol, tinktura joda…); • ako je prethodno korišten sapun, treba ga potpuno ukloniti intenzivnim ispiranjem vodom; • ne šivati ranu; pokriti sterilnom gazom i zavojem; • uputiti kod kirurga po potrebi; • antibiotsku zaštitu propisati kod ugriza miša, ugriza ili ogreba mačke, te velikih i inficiranih rana; • provjeriti antitetanusnu zaštitu i po potrebi je započeti; • pacijenta uputiti u Službu za epidemiologiju zaraznih bolesti NZZJZ-a SDŽ zbog antirabične zaštite.

• Vikendom i praznicima nazvati dežurnog epidemiologa radi dogovora o postupanju na broj 091 15 12 003.

• prisustva odnosno odsustva bjesnoće na području s kojeg životinja potječe; • cjepnog statusa životinje; • lokalizacije, veličine i dubine rane te načina izlaganja infekciji (Okvir 6); • okolnosti pod kojima je ozljeda nastala (provociran ili neprovociran ugriz).

JAVNO ZDRAVSTVO

Pre- i post-ekspozicijska zaštita protiv bjesnoće obavlja se isključivo u Službama za epidemiologiju ZZJZ-a. Epidemiolozi procjenjuju potrebu i način obavljanja antirabične zaštite. Pri tome uzimaju u obzir okolnosti u kojima je nastala ozljeda poput: • zdravstvenog stanja životinje koja je nanijela ozljedu (Okvir 5); • vrste životinje;

38 Okvir 5. Zdravstveno stanje životinje koja je nanijela ozljedu Skupina A - životinje u kojih je bjesnoća utvrđena laboratorijskim pregledom (Negrijeva tjelešca, tehnika fluorescentih antitijela, biološki pokus).

Skupina B - životinje u kojih je na osnovi anamnestičkih podataka i veterinarskog nalaza postavljena sumnja na bjesnoću.

Skupina C - nepoznate, odlutale, uginule, ubijene kao i sve divlje životinje.

Skupina D - životinje koje se u vrijeme ugriza izgledale zdrave i ostale zdrave nakon 10-dnevnog promatranja (pas i mačka).

Okvir 6. Vrsta ekspozicije UGRIZ - prodor zubima kroz kožu. Ugrizi za lice i vrat nose najveći rizik.

BEZ UGRIZA - ogrebotine, razderotine, otvorene rane ili sluznice kontaminirane slinom ili drugim potencijalno zaraznim materijalom (tkivo mozga) od bijesne životinje.

Ako je moguće provesti nadzor nad životinjom koja je nanijela ozljedu, epidemiolozi odmah telefonski i pismeno obavještavaju veterinarsku službu (obično se nadziru pas i mačka dok se divlje životinje eutanaziraju te mozak životinje pregledava na bjesnoću). Veterinari nakon obavljenoga desetodnevnog nadzora nad životinjom pismeno potvrđuju da je životinja zdrava. Ako se tijekom nadzora sumnja na bjesnoću, epidemiolog se odmah obavještava kako bi pozvao pacijenta kod kojega je odgođeno cijepljenje do rezultata nadzora te se odmah daje antirabično cjepivo i humani antirabični imunoglobulin.

JAVNO ZDRAVSTVO

Cijepljenje i zaštita imunoglobulinom protiv bjesnoće Prema Programu obvezne imunizacije, seroprofilakse i kemprofilakse za posebne skupine stanovništva i pojedince pod povećanim rizikom od tuberkuloze, hepatitisa A i B, bjesnoće, žute groznice, kolere, trbušnog tifusa, tetanusa, malarije, streptokokne bolesti, haemophilus influenzae-invazivne bolesti i meningokokne bolesti u 2013. godini, imunizaciji protiv bjesnoće

obvezno podliježu sve osobe izložene zarazi virusom bjesnoće i to: 1. osoba koju je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna i na bjesnoću sumnjiva divlja ili domaća životinja; 2. osoba koju je ugrizao pas ili mačka nepoznata vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti desetodnevnoj veterinarskoj kontroli; 3. osoba koju je ugrizao pas ili mačka koji u roku 10 dana od ozljede pokažu znakove bjesnoće, uginu, budu ubijeni ili odlutaju; 4. osoba koja se mogla zaraziti virusom bjesnoće preko sluzince ili oštećene kože; 5. osoba ozlijeđena pri radu s materijalom kontaminiranim virusom bjesnoće.

Imunizacija protiv bjesnoće obavlja se davanjem cjepiva protiv bjesnoće s kulture stanica i to: 1. s pet doza cjepiva odmah nakon utvrđivanja indikacije (0., 3., 7., 14. i 30. dan - Essenska shema) ili 2. s četiri doze cjepiva odmah nakon utvrđivanja indikacije (0-ti dan dvije doze, 7. i 21. dan po jedna doza - Zagrebačka shema).

Osobama koje su imunizirane protiv bjesnoće u slučaju ponovne ozljede daju se tri doze cjepiva protiv bjesnoće (0., 3. i 7. dan) ako je od ozljede prošlo manje od tri godine, uz primjenu seroprofilakse po indikaciji. Ako je prošlo više od tri godine od prethodne ozljede, mora se obaviti potpuna imunizacija uz seroprofilaksu.

anterolateralnu regiju bedra u male djece.

Seroprofilaksa protiv bjesnoće obavlja se istovremeno uz davanje prve doze cjepiva protiv bjesnoće davanjem humanoga anitrabičnog imunglobulina u dozi od 20 i.j./ kg tjelesne mase intramuskularno u glutealni mišić te u ranu i oko rane.

Preekspozicijska imunizacija protiv bjesnoće obvezna je također za osobe koje su po naravi svog posla ugrožene sa zarazom virusom bjesnoće kao što se: studenti i djelatnici klinika Veterinarskog fakulteta, laboratorijski djelatnici, veterinari, lovni čuvari i preparatori. Cijepljenje se vrši po shemi 0., 7., 21. dan, a docjepljuje održavajućom dozom svake treće godine. Često se preekspozicijski cijepe i osobe koje putuju u endemska područja.

Aktivnost Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ SDŽ u prevenciji bjesnoće

u

Cjepivo se daje intramuskularnom injekcijom deltoidni mišić kod odraslih, odnosno

Skupina A B C D Ukupno

Pas 151 39 720 2898 3808

Mačka 7 15 336 358 716

Svinja 0 1 1 2 4

Preživači 29 0 1 5 35

39

U prevenciji bjesnoće u Splitsko-dalmatinskoj županiji sudjeluju svi epidemiolozi Službe kroz rad u epidemiološkoj ambulanti u Splitu i svim Ispostavama Zavoda..

U proteklom je petnaestogodišnjem razdoblju ukupno pregledano 4904 osoba najviše zbog ozljede nanesene od psa ili mačke, a nakon toga drugih divljih i domaćih životinja (Tablica 1).

Kopitari 1 0 2 13 16

Lisica 61 13 5 1 80

Glodavci 1 10 130 36 177

Ostale 16 7 28 13 64

Ukupno 266 85 1224 3329 4904

Tablica 1. Broj ozlijeđenih osoba po vrsti i skupinama životinja, 1998.-2012.

Najviše se ozlijeđenih nalazi u najranijoj životnoj dobi (Slika 1). Skoro četvrtina ozlijeđenih jesu djeca mlađa od 10 godina, a nakon njih osobe od 11 do 20 godina. To upućuje na potrebu edukacije djece da ne diraju nepoznate i divlje životinje, te da s oprezom i pod nadzorom roditelja kontaktiraju i s poznatim životnjima, a posebno da ne diraju životinje dok jedu, spavaju ili imaju mlade te da ne trče ili viču u njihovoj blizini.

Ozljede životinja uvijek mogu djelovati izuzetno traumatično, a posebno u najmlađoj

životnoj dobi. Epidemiolozi po potrebi odlaze i u bolnicu, najčešće na odjele dječje, plastične ili druge kirurške odjele kako bi pružili antirabičnu zaštitu osobama hospitaliziranim zbog ozljede koju je nanijela životinja.

U promatranom petnaestogodišnjem razdoblju najviše je osoba pregledano zbog ozljede životinja iz skupine D (68%) (Tablica 1), dok je najviše osoba tretirano (neki oblik antirabične zaštite) zbog ozljeda životinja iz skupine C (60,6%) (Tablica 2).

Skupina životinja

Ukupno pregledanih osoba

A

266

220

41

261

B

85

54

8

62

C

1224

875

101

977

D

3329

202

46

248

Ukupno

4904

1351

196

1548

Cjepivo

Cjepivo + Humani imunoglobulin protiv bjesnoće

JAVNO ZDRAVSTVO

Tablica 2. Broj tretiranih osoba i vrsta tretmana po skupinama životinja, 1998.-2012.

Ukupno tretiranih osoba

40

Slika 1. Raspodjela ozljeđenih po dobnim skupinama, 19982012. godine

ozljede je najčešće došlo u području noge Slika 2. MjestaDo ozljede, 1998-2012. godine

25

(39%) te šaka i prstiju (24%) (Slika 2.).

20 15

Na više mjesta 6%

% ozljeđenih 10

Trup 4%

5 0 0-10

11 20

21-30

31-40

41-50

51-60

Kontakt Glava/vrat 5% 6% Šaka/prsti 23%

61 i više

Dobne skupine (godine)

Slika 1. Raspodjela ozljeđenih po dobnim skupinama, 1998. - 2012. godine

JAVNO ZDRAVSTVO

Ozlijeđeni su najčešće primili antirabičnu zaštitu zbog ozljede nanesene od psa (60%) ili mačke (21%), premda su i različite druge domaće i divlje životinje bile razlogom cijepljenja i/ili davanja HRIG-a. (Tablica 3).

Vrsta životinje koja je nanijela ozljedu / kontakt Pas Mačka Lisica Štakor Kućni miš Krava Divlja svinja Nepoznata životinja Vjeverica Kuna Koza Lasica Magarac Šišmiš Miš Zec Mula Svinja Majmun Ostale životinje Ukupno

Broj tretiranih osoba 981 331 78 75 41 23 15 14 12 7 6 3 3 3 3 2 1 1 1 11 1548

Tablica 3. Broj tretiranih osoba zbog ugriza/kontakta po vrstama životinja, 1998.-2012.

Noga 39%

Ruka 17%

Slika 2. Mjesta ozljede 1998. - 2012. godine Uspješno provođene anitrabične aktivnosti na razini Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatske rezultirale su povoljnom epidemiološkom situacijom koja se mora očuvati i unapređivati.

Literatura 1. Baklaić, Ž., Bjesnoća. U: Ropac, D., ur.

Epidemiologija zaraznih bolesti. Zagreb: Medicinska naklada, 2003.

2. Hemachuda, T., Meslin, F., Rupprecht, C., Wilde, H., Meslin, F. Rabies. U: Heyman, L. David, ur. Control of Communicable Diseases Manual. 19th ed.Washington: American Public Health Administration, 2008.

3. Bleck PT, Rupprecht CE. Rhabdoviruses.

U: Mandell GL, Bennett JE, Dolin R, ur.

Douglas, and Bennet’s Principles of Infectious Diseases. Philadelphia: Elsevier, 2005.

4. Cvetnić, S., Bjesnoća. Zagreb: JUMENA, 1989.

5.

Svjetska zdravstvena organizacija.

Rabies. Dostupno na: http://www.who.int/ topics/rabies/en/

10. gerontološka tribina “Promjene kože u starijoj dobi i antiaging tretmani” U organizaciji Odjela/Centra za gerontologiju

41 Inga Vučica, dr. med.,

univ. mag. sanit. publ., specijalist javnog zdravstva Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

JAVNO ZDRAVSTVO

Službe za javno zdravstvo NZZJZ SDŽ 28. ožujka 2013. u Zavodu za pomorsku medicinu održana je 10. gerontološka tribina na temu “Promjene kože u starijoj dobi i antiaging tretmani”.

O koži kao najvećem organu našeg tijela, velikom ogrtaču koji štiti sve dijelove našeg tijela od štetnih utjecaja vanjskih faktora, govorila je prof. dr. sc. Neira Puizina-Ivić, spec. dermatovenerolog s Klinike za kožne i spolne bolesti KBC-a Split, te je iznijela najnovije znanstvene spoznaje i podijelila bogato kliničko iskustvo o mogućnostima preventivnih i terapijskih utjecaja na promjene kože koje se događaju sa starenjem. Činjenica je da populacija u razvijenim zemljama postupno stari. Svi se sjećamo iz udžbenika da je razdioba populacije po dobnim skupinama imala oblik pravilne piramide. Danas se procjenjuje da će ta piramida u 2050-oj godini imati obratan izgled i da će oko 1/3 populacije biti starija od 50 godina. Dakako, to se odnosi na ekonomski razvijene zemlje u kojima je razvitak tehnologije, medicine i zdravstvene njege omogućio dulji životni vijek. Odatle i postupni porast zanimanja za medicinske probleme starije dobi kao i istraživanje usporavanja starenja kako bi se osobama u kasnijoj životnoj dobi omogućilo kvalitetno starenje i produženje radnih i životnih sposobnosti te s tim u vezi i kvalitetniji život.

Stoga pojam “antiaging” koliko god zvučao pomodarski, ipak to u svojoj osnovi i nije. Naime, i kozmetičke firme osluškujući znanstvena kretanja, putem medija naglašeno reklamiraju pripravke protiv starenja što može katkada dovesti i do krive percepcije problema. U posljednje vrijeme upotrebljava se često i pojam “reverse aging” odnosno poništavanje starenja što je nemoguće.

Starenje je nepovratni i prirodni proces koji je pravedan prema svemu i svima na Zemlji. Ne može se kupiti nikakvim kapitalom, jer je nemoguće vratiti naš biološki sat unatrag.

Svi organi stare, ali se na niti jednome to starenje ne vidi kao što je to slučaj s kožom. Ona je idealni model proučavanja starenja i za druge organe. Činitelji koji doprinose starenju naslijeđeni su kao i oni iz okoliša. Ti procesi odvijaju se istovremeno.

Naslijeđeni činitelji (unutrašnje starenje) doprinose u “staračkom izgledu” s oko 25%. Ono je posljedica nasljeđa, postupnog smanjivanja razine hormona te je nepovratno i jednostavno je rezultat protoka vremena. Unutrašnje starenje ima i svoju karakterističnu pojavnost na koži u vidu nastanka glatke, suhe i tanke kože koja je bez značajnijih promjena pigmentacije uz izraženiji kožni crtež.

Koža stari u tri dimenzije, a ne samo površni slojevi. Naime, stare i potkožno masno tkivo i kosti koje postaju sve manjeg volumena. Stoga dolazi do

preraspodjele masnoga tkiva na koži lica. Masno se tkivo nakuplja na vanjskim djelovima lica i bora kod usta, dok istovremeno nestaje na središnjim dijelovima lica i oko očiju. U isto vrijeme postupno se rastežu tkiva u kojima se nalaze mišići i tetive lica zbog čega nastaje prepoznatljiva pojava obješenosti kože i pojave vrećica pod očima, na obrazima i na rubovima lica. Činitelji iz okoliša (vanjsko starenje) sudjeluje sa 75% u “staračkom izgledu”. Najveći udio (80%) ima djelovanje sunčeva svjetla, a zatim pušenje, uživanje alkohola, loša prehrana i stres. Ovo se starenje vidi u obliku pojave bora, staračkih pjega, keratoza te u konačnici karcinoma i melanoma.

U kolikoj će se mjeri sunčano oštećenje manifestirati na koži, ovisi o našoj mogućnosti tamnjenja koja je genetski zadana i ne može se mijenjati. Sa starenjem, svakim desetljećem gubimo oko 8-20% melanocita, tako da je razložno preporučiti u starijoj dobi adekvatnu zaštitu od UV, premda je fotooštećenje kože učinjeno unatrag 20-ak godina.

Pušenje je jedan od bitnih činitelja starenja, jer duhanski dim i njegovi sastojci povećavaju proizvodnju enzima koji razaraju kolagena i elastična vlakna. Stoga strastveni pušači uvijek izgledaju starije od osoba svoje dobi koje nisu nikada pušile. Duhanski dim dovodi do stezanja kapilara te slabije opskrbljenosti kože kisikom što rezultira žućkasto - pepeljastim tonom, a oko usta se pojavljuju karakteristične tzv.pušačke bore.

Alkohol, stres i hrana bogata zasićenim masnim kiselinama koje se nalaze u brzo pripremljenoj hrani također su bitni činitelji u razvoju pogubnih slobodnih radikala koji oštećuju najosjetljivije dijelove stanice. Stoga se savjetuje izbjegavati konzumiranje u osoba starije dobi.

Za što zdravije starenje, danas se preporučuju tzv. protuupalne dijete koje sadržavaju velike količine antioksidansa. Njih najviše sadržavaju bobičasto voće, lisnato povrće, agrumi i narančasto obojeno voće, ananas, losos i rajčice.

Također se preporučuje hrana koja ne izaziva nagli skok inzulina u krv, odnosno ima nizak glikemijski indeks, a to su: šparoge, grah, brokula, borovnice, kupus, agrumi, kivi, lisnato povrće, breskve, kruške, šljive i špinat. Hranu s visokim glikemijskim indeksom valja izbjegavati, a to su: banane, bijeli kruh i pecivo, mrkva, kukuruz, voćni sokovi (jesti čitavo voće), palačinke, tjestenina, krumpir, riža, šećer i keksi. Danas se naglašava također uzimanje hrane bogate vitaminima, te dijeta s malo masnoća i danas popularni napitak u Aziji – zeleni čaj zbog polifenolske frakcije koja je vrlo jak antioksidans.

Kada se govori o antioksidansima, obično

42

se kao dodatak prehrani ili kao sastavni dio prehrane i dodatak kremama, spominje tzv. mreža antioksidansa. Naime, uvijek se preporučuje uzimanje nekoliko antioksidansa zajedno, jer oni jedan drugoga „recikliraju“.

Antioksidansi se dijele na one koji su topivi u vodi (vitamin C, glutation), one topljive u mastima (vitamin E, koencim Q10 ) te one koji su topljivi i u vodi i mastima (α-lipoična kiselina).

Pored ovih antioksidansa, vrlo se često spominju i u vidu dodataka hrani ekstrakti zelenoga čaja, malatonin i selen. Uzeti uz jelo pojačavaju djelovanje jedan drugoga. Ipak se preporučuje uzimati prirodne proizvode, a ne u obliku farmaceutskih pripravaka. No, ako zbog bolesti postoje potrebe posebne nadoknade, preporučuje se doziranje pojedinih tvari ili prehrane obogaćene antioksidansima u granicama vrijednosti koje su propisane određenim farmaceutskim granicama.

Kao opća preporuka vrijedi izbjegavanje solarija odnosno dodatno izlaganje UV, zaštita očiju, kože i kose naočalama, šeširima i kremama sa zaštitnim faktorima.

Kao vrlo jaka obrana u borbi protiv oštećenja kože danas se spominje A vitamin i njegovi derivati u obliku krema. Njihov je učink višestruk te dokazano smanjuju oštećenost stanica kože, slabe nakupljanje pigmenta pa stoga izbljeđuju tamne staračke mrlje. Oni izazivaju ljuštenje, stvaranje kolagena te pojačavaju prokrvljenost

kože. Tretman kremama koje sadržavaju derivate A vitamina prije izlaganja suncu (tijekom zime i proljeća, ali isključivo noću) dovodi do izrazitog smanjenja štetnog učinka sunčeva svjetla na kožu. Stoga se danas smatra najboljim prirodnim antiaging proizvodom koji dokazano pomlađuje kožu. Preporučuje se primjena u vidu krema i gelova tijekom noći i to na suho lice. Preporuka je da se tijekom dvaju tjedana koriste, svaku treću noć, a sljedeća dva tjedna svaku drugu noć te potom svaku noć tijekom 4-6 mjeseci. Ljeti se nastoji izbjeći primjena zbog preosjetljivosti kože koja nastaje njegovom upotrebom. Kao dodaci kremama još su djelotvorni koencim Q10 i C vitamin, premda je zbog njegove osjetljivosti na svjetlo upitna djelotvornost.

Suvremeni način života i ubrzan tempo kod mnogih ljudi stvaraju osjećaj kroničnog umora.

Uz simptome iscrpljenosti, bezvoljnosti, nesanice i tromosti koje prate kronični umor, javljaju se i promjene na koži. Loše životne navike (pušenje, alkohol, hrana bogata zasićenim masnim kiselinama, stres) povećavaju količinu slobodnih radikala, pa tako i razinu oksidativnog stresa koji je kao i u brojnim drugim poremećajima i u podlozi preuranjenog starenja. Zbog toga je bitno od djetinjstva usvajati zdrave životne navike i njih se što je moguće više pridržavati da bismio i u starijoj dobi bili u dobroj fizičkoj i psihičkoj kondiciji, a tada će i naša koža kao ogledalo cijelog stanja organizma izgledati očuvano.

JAVNO ZDRAVSTVO

Zdravim životnim navikama do zdrave kože • Izbjegavati pretjerano izlaganje suncu (zaštita naočalama, šeširima i kremama sa zaštitnim faktorom) • 0 cigareta/dan • Izbjegavati alkohol, zaslađene gazirane napitke • Izbjegavati hranu bogatu zasićenim masnim kiselinama, suhomesnate, konzervirane proizvode i rafinirane ugljikohidrate • Dobra hidratacija organizma (dovoljan unos vode) • Tzv. “protuupalna dijeta” bogata antioksidansima, vitaminima - posebno C i E, mineralima, selenom i cinkom (održavanje kolagena i elastina) • Redovita tjelesna aktivnost (poboljšava prokrvljenost kože) • Primjena kvalitetnih kozmetičkih preparata namijenjenih ublažavanju znakova starenja kože

SIMPOZIJ „TJELESNA AKTIVNOST BEZ PREPREKA“ Uz Svjetski dan tjelesne aktivnosti

43 Mr. Ivana Bočina, dr. med.,

Povodom obilježavanja Svjetskog dana tjelesne aktivnosti u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije održan je 8. travnja 2013. godine stručni simpozij „Tjelesna aktivnost bez prepreka“.

U uvodom je predavanju, mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva naglasila kako je tjelesna aktivnost s javnozdravstvenog gledišta bitna odrednica zdravlja. Tjelesnoj neaktivnosti moglo se pripisati približno 3,2 milijuna svih smrti u svijetu, odnosno 6% smrti na globalnoj razini tijekom 2008. godine. Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije iste je godine tjelesno neaktivno bilo čak 31% svjetskog stanovništva starijeg od 15 godina, pri čemu je viša prevalencija tjelesne neaktivnosti zabilježena kod žena, u starijim dobnim skupinama, te kod osoba s nižim stupnjem edukacije i s nižim ekonomskim prihodima. Neosporno je kako u današnje vrijeme tjelesna neaktivnost predstavlja rizično zdravstveno ponašanje koje izravno i neizravno utječe na zdravlje populacije, a visoka prevalencija tjelesne nektivnosti hrvatske populacije navodi na potrebu razvijanja nacionalne strategije za unapređenje tjelesne aktivnosti, pri čemu se osobita pozornost treba posvetiti djeci i adolescentima.

O kardiovaskularnim rizicima i tjelesnoj aktivnosti predavala je Anita Jukić, dr. med., spec. interne medicine, koja je istaknula kako tjelesna aktivnost, neovisno o životnoj dobi, smanjuje mortalitet od kardiovaskularnih bolesti kod zdravih odraslih osoba kao i kod osoba s već prisutnim

rizičnim čimbenicima poput hipertenzije, dislipidemije, dijabetesa tipa II i pretilosti. Tjelesna aktivnost, individualno prilagođene duljine, učestalosti i intenziteta, danas je neizostavni dio rehabilitacije osoba s kardiovaskularnim bolestima.

Na bitnost tjelesne aktivnosti u prevenciji debljine kod djece i mladih usredotočila se u svom predavanju Nada Stipić, dr. med., spec. školske medicine, koja se osvrnula na činjenicu kako sjedilački način života (gledanje televizije, sjedenje za računalom, sjedenje tijekom učenja, itd.) uz prekomjernu konzumaciju hrane doprinosi razvoju kroničnih nezaraznih bolesti u starijoj dobi.

Promicanje tjelesne aktivnosti kod djece i mladih društveni je imperativ, jer usvajanje tjelesne aktivnosti kao zdrave navike u toj dobi daje veću vjerojatnost da će tjelesno aktivno dijete postati i tjelesno aktivna odrasla osoba.

Ana Kokot Živalj, dr. med., spec. epidemiologije, u svom je predavanju istaknula kako redovita i adekvatna razina tjelesne aktivnosti smanjuje rizik nastanka niza kroničnih nezaraznih bolesti (hipertenzije, dijabetesa, koronarne srčane bolesti, moždanog udara, raka dojke i debelog crijeva, depresije) kao i rizik padova, poboljšava zdravlje kostiju i funkcionalno zdravlje, te predstavlja preduvjet postizanja općeg zdravlja.

Stoga rad u Savjetovalištu Službe za epidemiologiju kroničnih masovnih bolesti pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo SDŽ-a obuhvaća, između ostalog, i promicanje tjelesne aktivnosti u cilju prevencije kroničnih nezaraznih bolesti.

spec. javnog zdravstva Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

JAVNO ZDRAVSTVO

„HIPERTENZIJA – javnozdravstveni izazov“ 44 Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara, dr. med.,

spec. javnog zdravstva, Služba za javno zdravstvo NZJZ SDŽ

U okviru Nacionalnog programa stručnih skupova posvećenih prevenciji, u knjižnici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko – dalmatinske županije u Splitu, održan je stručni skup „HIPERTENZIJA – javnozdravstveni izazov“ 11. travnja 2013. godine u organizaciji Hrvatskog društva za javno zdravstvo Hrvatskoga liječničkog zbora i NZJZ SDŽ-a.

Povišeni krvni tlak ozbiljni je zdravstveni poremećaj koji značajno povisuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i bubrežnog zatajenja.

Procjenjuje se da jedna od tri odrasle osobe u svijetu ima povišeni krvni tlak. Od hipertenzije boluje milijarda svjetskog stanovništva starijeg od 20 godina, a projekcije za 2025. godinu predviđaju porast na 1.56 milijardi. Prema istraživanjima u Hrvatskoj hipertenzija je zabilježena u 45.6% muškaraca i 43% žena odrasle dobi, slično kao i u drugim razvijenim zemljama svijeta. Danas postoje učinkoviti lijekovi za liječenje hipertenzije, a poznati su i tzv. hipertenziogeni čimbenici koji su povezani s povišenim krvnim tlakom, a mnogi od njih mogu se spriječiti (debljina, povećan unos soli, sedentarni način života i visok unos alkohola).

Povišeni krvni tlak bio je ne samo tema ovog skupa nego i središnja tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zdravlja (7. travnja).

Skupu je nazočio predsjednik Hrvatskog društva za javno zdravstvo HLZ dr. sc. Aleksandar Džakula koji je ujedno i jedan od inicijatora i organizatora Tjedna/Dana preventive.

JAVNO ZDRAVSTVO

Rješavanju ovoga bitnoga javnozdravstvenog problema treba pristupiti sveobuhvatno na

svim razinama zdravstvene zaštite o čemu su posvjedočila i predavanja s ovog skupa.

Tema „Hipertenzija“ pokazana je na razini primarne zdravstvene zaštite, kroz predavanje „Prevencija kardiovaskularnih bolesti u obiteljskoj medicini“ dr. sc. Davorke Vrdoljak, dr. med. spec. obiteljske medicine. Još jedan bitan rad na razini primarne zaštite, pogotovo u preventivnom smislu, rad patronažnih sestara prikazan je u predavanju patronažne sestre Mire Talaja, bacc. sestrinstva.

Najnovije kliničke smjernice i bitnost ovog entiteta u bolničkom okruženju prezentirao je prof. dr. sc. Jugoslav Bagatin, dr.med., spec. interne medicine.

U bloku javno zdravstvenih izlaganja o javnozdravstvenom značenju hipertenzije u svijetu kao i primjerima dobre prakse govorila ja dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara dr. med., spec. javnog zdravstva. Koliko je javnozdravstveno značenje hipertenzije u Splitsko-dalmatinskoj županiji izlagala je prim. mr. sc. Ankica Smoljanović, dr. med., spec. soc. med. i org. zdr. zaštite. S „Epidemiološkim osobitostima smrtnosti od hipertenzivne bolesti (I10-I15, MKB-10) u Splitsko-dalmatinskoj županiji“ upoznao nas je prim. doc. dr. sc. Mladen Smoljanović, dr. med., spec. epidemiolog, a o primarnoj prevenciji hipertenzije Inga Vučica, univ. mag. sanit. pub., dr. med., spec. javnog zdravstva.

Skupu je nazočio velik broj zdravstvenih djelatnika raznih profila čim je još jednom potvrđeno značenje i aktualnost ovoga bitnoga javnozdravstvenog problema.

ŽIVOT BEZ DIMA GODI SVIMA! Slogan Svjetske zdravstvene organizacije za ovogodišnji Svjetski dan nepušenja glasi: “Zabranite oglašavanje, promidžbu i sponzoriranje duhana.“ Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitskodalmatinske županije proveo je nagradni natječaj za učenike viših razreda osnovnih škola (5.-8. razreda) na području SDŽ-a kojim su dodijeljene tri vrijedne nagrade (1. mjesto – tablet računalo, 2. i 3. mjesto – mobitel) učenicima koji su predložili najbolji slogan za Svjetski dan nepušenja 2013. godine. Kriteriji za odabir slogana bili su kreativnost, prenošenje zdravstvene poruke o bitnosti nepušenja, inovativnost, razrađenost ideje te zanimljivost slogana. Natječaj se provodio u razdoblju od 29.4.-10.5.2013. godine, a slogane je bilo potrebno poslati u elektroničkom obliku na e-mail adresu: promicanje.zdravlja@nzjz-split.hr Uvjeti nagradnog natječaja bili su objavljeni na mrežnim stranicama NZJZ SDŽ-a www.higijenski. hr ili www.nzjz-split.hr, te na novootvorenom facebook profilu: https://www.facebook.com/ NzjzSdz Stručna komisija odabrala je slogan: ‘’Život bez dima godi svima!’’ Ivone Grbeša iz OŠ Filip Lukas, Kaštel Stari. Drugo mjesto osvojio je Marko Brigić iz OŠ Tučepi sa sloganom: ‘’Život štima i bez dima!“. Antonija Caktaš iz OŠ Dugopolje osvojila je treće mjesto sa sloganom: ‘’Do bolesti dođeš bez muke, kad cigaretu uzmeš u ruke!“

Prema posljednjim podatcima istraživanja ESPAD (European School Survey Project on Alcohol and other Drugs) provedenog 2011. godine, na području SDŽ-a čak je 77% mladih u dobi od 15 do 16 godina izjavilo kako im je duhan (cigarete) jako i prilično lako dostupan, dok je u zadnjih 30 dana pušilo 40% dječaka i 42% djevojčica (prosječno 41%). U SDŽ počinje redovito pušiti (najmanje 1 cigaretu dnevno) približno 13% ispitanika u dobi od 13-14 godina, uglavnom podjednako dječaci i djevojčice.

Nagradni natječaj provodio se u skladu s Akcijskim planom za jačanje nadzora nad duhanom za razdoblje 2013.-2016. godine, donesenim od Ministarstva zdravlja RH, u kojem se navodi nužnost informiranja o štetnosti uporabe duhanskih proizvoda na zdravlje, osobito među mladima, te se promiče nepušenje kao odrednica zdravog života.

U sklopu obilježavanja Svjetskog dana nepušenja 2013. održana je dana 29. svibnja javnozdravstvena akcija u Marmontovoj ulici u Splitu, a također i u Ispostavi Sinj NZJZ SDŽ-a, u kojoj su djelatnici NZJZ SDŽ-a i studenti medicine splitskog ogranka udruge CroMSIC dijelili besplatni promidžbeno-informativni materijal o bitnosti nepušenja te mjerili tlak zainteresiranim građanima. Nekoliko stotina građana odazvalo se našoj akciji koja je bila iznimno medijski popraćena.

45 Katja Matešan, prof.

Služba za javno zdravstvo SDŽ

JAVNO ZDRAVSTVO

PROTOKOL O POSTUPANJU I PREPORUKE ZA ZAŠTITU OD VRUĆINE MINISTARSTVO ZDRAVLJA REPUBLIKE HRVATSKE

46

Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske za razdoblje od 16. svibnja do 15. rujna 2013. godine propisalo je provođenje preventivnih mjera u skladu s Protokolom o postupanju i preporukama za zaštitu od vrućine, kako bi se pravovremeno i učinkovito djelovalo na očuvanje zdravlja i spriječile moguće posljedice visokih temperatura na zdravlje populacije.

Uočen trend povećanja zdravstvenih rizika kao i povećanja stope smrtnosti tijekom ljetnih

toplinskih valova, navodi na nužnost provedbe preventivnih mjera kako bi se ublažile moguće negativne posljedice po zdravlje, te smanjio broj umrlih zbog vrućina. U Protokol su uključene preporuke za smanjenje rizika kako za pojedince, tako i u institucionalnim uvjetima. Protokolom se utvrđuju obveze pojedinih sudionika nakon prognoze toplinskog vala te se savjetuje i preporučuje kako reagirati i ponašati se tijekom vala velikih vrućina.

ČIMBENICI RIZIKA ZA BOLESTI IZAZVANE VELIKIM VRUĆINAMA I MORTALITET OD TIH BOLESTI INDIVIDUALNI

SOCIOEKONOMSKI

Starije i vrlo stare osobe

Niski ekonomski status

Žene – starije i vrlo stare

Niski stupanj obrazovanja

Samci – stariji i vrlo stari

Beskućnici

Djeca

Socijalno izolirani Nedostatak klimatizacije stanova Veća udaljenost od zdravstvenih ustanova

ZDRAVSTVENI

UTJECAJ OKOLINE

Akutna zdravstvena stanja

Zagađenost zraka

Kronična zdravstvena stanja

Slabi uvjeti stanovanja

Lijekovi

Radno mjesto

Nepokretnost

Život u gradovima

JAVNO ZDRAVSTVO

Izvor: http://www.euro.who.int/ Mnoga kronična stanja zahtijevaju liječenje lijekovima koji mogu povećati štetni utjecaj vrućine na zdravlje. Umjesto prilagođavanja osnovnih lijekova, preporučuje se osigurati takvim pacijentima pristup rashlađenim prostorijama i smanjiti izloženost vrućini. Lijekove treba čuvati i transportirati na temperaturi nižoj od 25 °C ili u hladnjaku, ako je tako naznačeno. Visoke temperature mogu smanjiti njihovu djelotvornost budući da je većina lijekova licencirana za čuvanje na temperaturi nižoj od 25 °C. To je posebno bitno za lijekove koji se koristi u hitnim slučajevima, uključujući i antibiotike, adrenergičke lijekove, inzulin, analgetike i sedative.

Nužno je hlađenje – tuširanje i kupanje u hladnoj vodi. Druga je mogućnost zamatanje u

hladne mokre ručnike / plahte, hlađenje mokrom spužvom, hladne kupke za noge, itd.

Antipiretici nisu djelotvorni u skidanju temperature koja je nastala zbog visokih vrućina.

Oni smanjuju temperaturu tijela samo kada je termoregulacija poremećena zbog djelovanja pirogenih supstancija. Njihovo uzimanje može biti štetno u liječenju bolesti koja nastaje zbog vrućine s obzirom na nuspojave koje imaju na bubrege i jetra.

Mnogi lijekovi mogu imati kao nuspojavu proljeve i povraćanje i time mogu povećati rizik dehidracije u vrijeme velikih vrućina.

Izvor: http://www.euro.who.int/ www.zdravlje.hr; www.cezih.hr;

NUSPOJAVE LIJEKOVA U VRIJEME VRUĆINA – TABLICA ZA ZDRAVSTVENE DJELATNIKE

47

Lijekovi Mehanizam

Antikolinergici mogu djelovati na centralnu termoregulaciju, smanjiti kognitivne sposobnosti, smanjiti ili spriječiti znojenje Antipsihotici

mogu spriječiti znojenje i smanjiti sistolički krvni tlak, centralnu termoregulaciju, kognitivne sposobnosti i vazodilataciju

Antihistaminici

mogu spriječiti znojenje i smanjiti sistolički krvni tlak

Antiparkinsonici

mogu spriječiti znojenje, smanjiti sistolički krvni tlak, dovesti do vrtoglavice i zbunjenosti

Antidepresivi

smanjuju znojenje, neki mogu poremetiti centralnu termoregulaciju i kognitivne sposobnosti

Anksiolitici i miorelaksansi

smanjuju znojenje, i povećavaju vrtoglavicu, smanjuju srčani minutni volumen i time smanjuju hlađenje vazodilatacijom i pogoršavaju respiratorne simptome

Antiadrenergici i betablokatori

mogu onemogućiti dilataciju krvnih žila u koži, smanjujući oslobađanje topline konvekcijom

Simpatikomimetici

vazodilatatori, uključujući nitrate i antagoniste kalcija, mogu pogoršati hipotenziju u vulnerabilnih pacijenata

Antihipertenzivi i diuretici

mogu dovesti do dehidracije i smanjiti krvni tlak, uobičajena je nuspojava hiponatrijemija i može se pogoršati ekscesivnim unosom tekućine

Antiepileptici

mogu smanjiti kognitivne sposobnosti i povećati vrtoglavicu

Ostali lijekovi kao što su: isto imaju antikolinergičko djelovanje antiemetici, antivertiginozni lijekovi, gastrointestinalni lijekovi i lijekovi za urinarnu inkontinenciju

PODSJETNIK ZA LIJEČNIKE OPĆE/ OBITELJSKE MEDICINE I ZDRAVSTVENE ZAŠTITE PREDŠKOLSKE DJECE Savjeti koliko piti za vrijeme velikih vrućina i toplinskih udara

Izvor: http://www.euro.who.int/ www.zdravlje.hr; www.cezih.hr;

JAVNO ZDRAVSTVO

• Piti „puno tekućine“ znači nadomjestiti tekućinu koja je izgubljena (mokrenjem, znojenjem) za oko 150%.

• Za vrijeme vrućina i toplinskih udara ljudi moraju piti, čak i ako ne osjećaju žeđ, posebno stariji koji imaju slabiji osjet žeđi.

• Ekscesivno pijenje obične vode može dovesti do ozbiljne hiponatrijemije, koja potencijalno može dovesti do komplikacija kao što su moždani udar i smrt. Dodavanje natrijeva klorida

i sličnih tvar u napitke (20-50 mmol/L) smanjuje gubitak tekućine mokrenjem i uspostavlja ravnotežu elektrolita.

• Svaka starija osoba ili pacijent mora dobiti savjet o količini tekućine koju treba unijeti ovisno o svojem zdravstvenom stanju. Razlikujemo: • SIMPTOMI SUNČANICE: suha koža uz osjetno povišenu tjelesnu temperaturu. Osoba se žali na glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost.

Vidljivo je crvenilo lica.

• Blagi su ili umjereni simptomi: crvenilo, edemi, sinkopa, grčevi, iscrpljenost. Osobe koje zanemare ove simptome, ubrzo će osjetiti zujanje u ušima, probleme s vidom i malaksalost - a u teškim slučajevima osoba je omamljena, raširenih zjenica.

48

ZDRAVSTVENA STANJA KOJA PREDSTAVLJAJU VISOKI RIZIK U SLUČAJU IZLOŽENOSTI VELIKIM VRUĆINAMA Zdravstvena stanja Šifra (MKB – 10) Diabetes mellitus ostali endokrini poremećaji E10 – E14

Organski mentalni poremećaji, demencija, Alzheimer F00 – F09 Ovisnosti Shizofrenija, poremećaj osobnosti i percepcije

F10 – F19 F20 – F29

Neurološke bolesti G20 – G26 (Parkinsonova bolest i bolesnici sa smanjenom kognitivnom sposobnošću) Kardiovaskularne bolesti (uključujući hipertenziju, koronarnu i cerebralnu trombozu, poremećaji sprovodnog sustava)

I00 – I99

Bolesti respiratornog sustava

J00 – J99

Bolesti bubrega, zatajenje bubrega, bubrežni kamenci

N00 – N39

JAVNO ZDRAVSTVO

Pretilost E65 – E68 Ostale kronične bolesti primjeri: nedostatak žlijezda znojnica u osoba sa sklerodermijom, visoki gubitak elektrolita zbog znojenja u osoba s cističnom fibrozom itd.

BILJEŽI SE VODEĆA DIJAGNOZA KOJA NAJVIŠE UGROŽAVA BOLESNIKA S OBZIROM NA TOPLINSKI VAL. UZ DG TREBA NAVESTI DOB I SPOL. Kronični pacijenti ili osobe koje o njima skrbe trebaju se prije ljeta obratiti obiteljskom liječniku da bi dobili upute kako se ponašati za vrijeme velikih vrućina.

Obiteljski liječnik treba dati upute rizičnim skupinama bolesnika, koje mu se obrate prije ljeta, kako da se ponašaju za vrijeme velikih vrućina.

Mnoga kronična stanja zahtijevaju liječenje lijekovima koji mogu povećati štetni utjecaj vrućine na zdravlje. Umjesto prilagođavanja osnovnih lijekova, preporučuje se osigurati takvim pacijentima pristup rashlađenim prostorijama i smanjiti izloženost vrućini.

Izvor: http://www.euro.who.int/ www.zdravlje.hr; www.cezih.hr;

ZAŠTITA OD VELIKIH VRUĆINA - PREPORUKE ZA JAVNOST

Cijelo vrijeme dok traju velike vrućine pridržavajte se preporuka lokalnih zdravstvenih ustanova • Rashladite svoj dom • Nastojte rashladiti prostor u kojem živite.

Mjerite sobnu temperaturu između 8.00 i 10.00 sati, u 13.00 sati i noću nakon 22.00 sata. Idealno bi bilo sobnu temperaturu držati ispod 32 °C danju i ispod 24 °C noću. To je posebno bitno za djecu ili ako ste osoba starija od 60 godina ili ako imate kronične zdravstvene probleme.

• Koristite se hladnijim noćnim zrakom da rashladite svoj dom. Otvorite sve prozore ili rolete tijekom noći i ranih jutarnjih sati kada je vanjska temperatura niža (ako je to moguće).

• Smanjite količinu vrućeg zraka unutar stana ili kuće. Danju zatvorite prozore i rolete (ako ih imate), naročito one koji su okrenuti prema suncu. Zatvorite sva umjetna svjetla i što je više moguće električnih uređaja.

• Stavite zaslone, draperije, tende na prozore koji dobivaju jutarnje ili popodnevno sunce.

• Objesite mokre ručnike kako bi rashladili zrak u prostoriji. No, nemojte zaboraviti da se time povećava vlažnost.

Ako imate uređaj za rashlađivanje (airconditioning), zatvorite vrata i prozore kako ne biste trošili više energije nego što je potrebno.

• Električni ventilatori mogu pružiti olakšanje i osvježenje, ali ako je temperatura iznad 35 ˚C, neće spriječiti bolesti vezane uz velike vrućine.

Bitno je piti dovoljno tekućine.

• Klonite se vrućine • Sklonite se u najhladniju prostoriju svog stana/kuće, posebno noću.

• Ako Vaš stan/kuću ne možete držati hladnim, provedite 2-3 sata dnevno u hladnom prostoru (npr. javna zgrada koja je hlađena).

• Izbjegavajte izlazak u najtoplijem dijelu dana.

• Izbjegavajte naporan fizički rad. Ako morate naporno raditi, činite to u najhladnije doba dana, što je obično ujutro između 4.00 i 7.00 sati.

• Potražite sjenu.

• Ne ostavljajte djecu ili životinje u parkiranom vozilu.

• Rashladite tijelo i pijte dovoljno tekućine • Tuširajte se ili kupajte u mlakoj vodi. Druga je mogućnost zamatanje u hladne mokre ručnike, hladiti se mokrom spužvom, kupke za noge, itd.

• Nosite laganu široku svijetlu odjeću od prirodnih materijala. Ako idete van, stavite šešir širokog oboda ili kapu i sunčane naočale.

• Koristite se laganom posteljinom, plahtama, po mogućnosti, bez jastuka kako biste izbjegli akumulaciju topline.

• Pijte redovito i izbjegavajte alkohol i napitke s previše kofeina i šećera.

• Jedite češće male obroke. Izbjegavajte hranu bogatu bjelančevinama.

• Pomognite drugima • Posjetite obitelj, prijatelje i susjede koji većinu vremena provode sami. Osjetljive osobe mogle bi zatrebati pomoć tijekom vrućih dana.

• Razgovarajte o toplinskom udaru sa svojom obitelji. S obzirom na svoje zdravstveno stanje i aktivnosti svaki član obitelji treba znati koje mjere zaštite mora poduzeti.

• Ako je netko koga poznajete izložen riziku, pomognite mu podrškom i savjetom. Starije osobe i bolesnike koji žive sami treba posjetiti barem jednom dnevno.

• Ako uzimaju lijekove, provjerite s liječnikom koji ih liječi kakav utjecaj ti lijekovi mogu imati na termoregulaciju i ravnotežu tekućine u tijelu.

Položite tečaj prve pomoći kako biste naučili što poduzeti u slučaju toplinskog udara i ostalih hitnih stanja. Svatko mora znati kako reagirati.

• Ako se Vi ili drugi oko Vas osjećaju loše

49

• Tražite pomoć ako imate vrtoglavicu, slabost, nemoć, tjeskobu ili ste izrazito žedni i imate jaku glavobolju; što prije otiđite u hladniji prostor i mjerite temperaturu.

• Popijte vodu ili voćni sok da nadoknadite tekućinu.

• Smirite se i legnite u rashlađenu prostoriju ako imate bolne grčeve, najčešće u nogama, rukama ili trbuhu, često nakon provedenog rada ili vježbe u vrlo vrućem vremenu, pijte tekućinu koja sadržava elektrolite, a u slučaju da grčevi ostanu prisutni duže od jednog sata, potrebna je medicinska pomoć.

• Savjetujte se s liječnikom u slučaju drugih tegoba ili ako opisane tegobe duže traju. Δ Ako neki član Vaše obitelji ili osobe kojima pomažete imaju vruću suhu kožu ili delirij (nerazumno razgovaraju i nemirni su), grčeve i/ili su bez svijesti, odmah zovite liječnika/ hitnu pomoć.

Dok čekate na liječnika/hitnu pomoć, smjestite njega/nju u hladnu prostoriju u vodoravan položa,j podignute mu/joj noge i kukove, odstranite odjeću i počnite s vanjskim hlađenjem, kao što su hladni oblozi na vrat, pazuha i prepone uz ventilator i špricanje kože vodom temperature 25–30 °C. Mjerite temperaturu tijela. Nemojte dati acetilsalicilnu kiselinu ili paracetamol. Osobe bez svijesti postavite u bočni ležeći položaj.

Izvor: http://www.euro.who.int/

Bitni brojevi: Hitna pomoć – 194 (za cijelu Hrvatsku) Centar 112 djeluje kao jedinstveni komunikacijski centar za sve vrste hitnih situacija.

• Ako imate zdravstvene probleme

• Tražite savjet liječnika, ako imate neku kroničnu bolest ili uzimate više lijekova.

Vidi: www.zdravlje.hr; www.hzjz.hr; www.srcana.hr; www.cezih.hr.

JAVNO ZDRAVSTVO

• Držite lijekove na temperaturi ispod 25 ˚C ili u hladnjaku (pročitajte upute o skladištenju lijeka u uputi o lijeku).

KALENDAR ZDRAVLJA Lipanj 05. 06. Svjetski dan zaštite okoliša 08. 06. Svjetski dan oceana 14. 06. Svjetski dan darivatelja krvi 26. 06. Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama Srpanj 11. 07. Svjetski dan stanovništva 28. 07. Svjetski dan hepatitisa Kolovoz 01. - 07. 08. Svjetski tjedan dojenja Rujan 08. 09. Svjetski dan prve pomoći 10. 09. Svjetski dan prevencije samoubojstva 12. 09. Svjetski dan oralnog zdravlja 16. 09. Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača 21. 09. Svjetski dan Alzheimerove bolesti 22. 09. Svjetski dan bez automobila 29. 09. Svjetski dan srca

Listopad 01. 10. Međunarodni dan starijih ljudi 10. 10. Svjetski dan mentalnog zdravlja 11. 10. Svjetski dan vida 13. 10. Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi 16.10. Svjetski dan hrane 20. 10. Svjetski dan osteoporoze 29. 10. Svjetski dan moždanog udara Studeni 14. 11. Svjetski dan šećerne bolesti Svjetski dan kronične opstruktivne bolesti pluća (KOPB) 18. 11. Svjetski dan sjećanja na žrtve prometnih nesreća 19. 11. Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece 25. 11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama Prosinac 01. 12. Svjetski dan AIDS-a 03. 12. Međunarodni dan osoba s invaliditetom

ČASOPIS "JAVNO ZDRAVSTVO" Časopis "Javno zdravstvo" je stručno-popularni zdravstveni časopis koji svojim sadržajem pokriva široko područje javnog zdravstva, epidemiologije zaraznih bolesti, epidemiologije kroničnih nezaraznih bolesti, zdravstvene ekologije, medicinske mikrobiologije, socijalne medicine, školske medicine, mentalnog zdravlja i prevencije bolesti ovisnosti, te ostala srodna područja međusobno povezana u sustav javnog zdravstva. Namijenjen je svima zainteresiranima za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, pojedincima i zajednici, odgovornima za zdravlje i organizaciju sustava zdravstva na svim razinama društva, zdravstvenim i društvenim institucijama, kao i svim zdravstvenim stručnjacima, poglavito liječnicima i specijalistima na svim razinama zdravstvene zaštite. Časopis je rezultat sustavnog rada Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije na području promicanja zdravlja i preventivne medicine, kao i povećanog angažmana u brizi za zdravlje pojedinca i zajednice.

Teme časopisa u svezi promicanja zdravlja i zdravog stila života, zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, odnosno zdravstvene kulture općenito, biti će prikazane na zanimljiv i pristupačan način od autora, visokostručnih kadrova različitih profila.

Stručno-znanstveni dio časopisa svojom će kvalitetom i osiguravanjem stimulativnog okruženja poslužiti liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima za daljnji stručni razvoj i usavršavanje. Časopis objavljuje uvodnike, stručne i znanstvene članke, prikaze slučaja, pisma uredništvu, osvrte, novosti i druge priloge vezane uz široko područje javno zdravstvene djelatnosti. Časopis "Javno zdravstvo" izdaje Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u Splitu. Časopis izlazi četiri puta godišnje u tiskanom obliku, a također se objavljuje u elektroničkom obliku na web stranici NZJZ SDŽ.

Autori zadržavaju autorska prava na članke objavljene u časopisu Javno zdravstvo, a svojim pristankom na objavljivanje daju časopisu pravo prvog objavljivanja u tiskanom i/ili elektroničkom obliku. Članci i/ili dijelovi članaka objavljeni u časopisu smiju se dalje koristiti isključivo uz pristanak autora te navođenje izvora. Članci objavljeni u časopisu Javno zdravstvo izražavaju mišljenje autora koje se ne mora podudarati sa stavom uredništva.

Upute za autore Članak napisati u programu Word na hrvatskom jeziku.

Koristiti font Times New Roman, veličina slova 12, dvostruki prored, prvu riječ odlomka uvući, iza interpunkcijskih znakova (točka, zarez, …) ostaviti samo jedno mjesto. Koristiti lijevo poravnanje teksta. Članak može biti ilustriran slikama i/ili tablicama (ukupno do 10 slika i/ili tablica). Članke dostaviti u uredništvo u elektroničkom obliku na prijenosnom mediju (CD) ili na e-mail tehničkog urednika: ante.pribudic@st.t-com.hr Uobičajene su slijedeće sastavnice stručno-znanstvenog članka: naslovna stranica, sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na engleskom jeziku, uvod, materijal i metode, rezultati, rasprava i zaključak. Svaki dio stručnoznanstvenog članka treba započeti na novoj stranici.

Naslovna stranica Naslovna stranica treba sadržavati naslov članka, ime i prezime te titulu prvog autora, ustanovu, kontakt adresu i telefon, te e-mail. Također treba sadržavati puno ime i prezime te titule svih koautora, kao i ustanova u kojima rade.

Autor treba navesti vrstu članka (izvorni znanstveni članak, znanstveno priopćenje, stručni članak, pregledni članak, prikaz slučaja, osvrt, …).

Sažetak Sažetak za znanstvene i stručne članke (do 250 riječi) treba biti napisan na hrvatskom i engleskom jeziku.

Uz engleski sažetak potrebno je navesti i naslov članka na engleskom jeziku.

Ispod sažetka valja navesti dvije do pet ključnih riječi.

Tablice Tablice se izrađuju u programima Word ili Excel na kraju članka, na zasebnim stranicama, a ne u tekstu.

Svaka tablica mora imati redni broj koji ju povezuje s tekstom.

Naslovi tablica ispisuju se na posebnoj stranici.

Slike

Literatura Literatura se označava arapskim brojevima, na posebnom papiru, redoslijedom kako se pojavila i citirala u radu, a navodi se prema preporukama Međunarodnog odbora urednika medicinskih časopisa (International Commitee of Medical Journal Editors – Vancouver Group;

51

Članak u časopisu (navedite sve autore ako ih je šest ili manje; ako ih je sedam ili više, navedite prva tri i dodajte: i sur.): Štambuk-Giljanović N. The quality of water in the Busko Blato reservoir. Environ Monit Assess. 2001;71:279-96.

Bez autora Anonimno. Current world literature. Sexually transmitted diseases and urinary tract infections [Bibliography]. Curr Opin Infect Dis 2006; 19:72-124.

Suplement časopisa Carev M, Tandara D, Rizvan P, Barišić Z, Šiško Kraljević K, Borzić E. An outbreak of gastroenteritis due to Aeromonas hydrophila. Clin Microbiol Infect 2005; 11 (suppl. 2):420.

Knjige i monografije, autor(i) pojedinci Witten, I. H.; Frank, E. Data mining: practical machine learning tools and techniques with java implementations.

San Francisco, CA, USA: Morgan Kaufmann, 1999: 525.

Urednik Murray PR, Baron EJ, Jorgensen JH, Pfaller MA, Yolken RH, ur. Manual of clinical microbiology. Washington DC: American Society for Microbiology; 2003. p.636-53.

Poglavlje u knjizi Aksoy DY, Tanriover MD, Unal S. Antimicrobial resistance: Preventable or inevitable? Problem of the era from two perspectives. U: Gould IM, van der Meer JWM, ur. Antibiotic policies: Fighting resistance. New York: Springer Science, 2007: 113-134.

Zbornik radova Borzić E, Barišić Z, Babić-Erceg A, Zoranić V, Kaliterna V, Carev M. Ispitivanje imunološkog statusa na CMV i T. gondii u zdravih trudnica. U: Program i knjiga sažetaka 6. hrvatskog kongresa kliničke mikrobiologije i infektologije, Zagreb. Zagreb: Hrvatsko društvo za medicinsku mikrobiologiju i parasitologiju Hrvatskog liječničkog zbora, 2002: 146-147.

Disertacija ili magisterij Cullingham KJG. A rapid method for detecting single nucleotide polimorphisms using antimicrobial resistance in Neisseria gonorrrhoeae as a model. Winnipeg: Faculty of Medicine, University of Manitoba, Winnipeg, Manitoba, Canada, 2004. Disertacija.

Popratno pismo Uz članak poslan uredništvu treba priložiti popratno pismo. U popratnom pismu prvi autor potvrđuje da su rukopis vidjeli i odobrili svi autori, te da isti tekst već nije objavljen ili prihvaćen za tisak u drugom časopisu ili knjizi.

JAVNO ZDRAVSTVO

Slike dostaviti posebno, nikako uključene u Word dokumente. Slikama se smatraju fotografije, rendgenske snimke, grafikoni, sheme, prikazi i sl.

Svaka slika mora imati redni broj prema redoslijedu u tekstu te opis (naslov). Fotografije i rendgenske snimke dostaviti u formatu *.jpeg, *eps ili *.tif.

Reproduciranje i/ili preuzimanje slika nije dopušteno, osim u slučaju pristanka autora. Za reprodukciju slika i tablica iz drugih časopisa ili knjiga treba imati dopuštenje izdavača i autora. Naslovi slika ispisuju se na posebnoj stranici.

www.ICMJE.org.). Kratice naslova časopisa navode se prema Medline/PubMed. Literatura se citira na slijedeći način:

31. 05. 2013, Svjetski dan nepušenja

ŽIVOT BEZ DIMA GODI SVIMA!

Odjel za promicanje zdravlja i prevenciju bolesti Služba za javno zdravstvo Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije

Grad Split