Dnevni list Pobjeda 21.05.2024.

Predsjednik Crne Gore povodom godinu dana od stupanja na dužnost

Milatović: Potrebno

prepoznati važnost aktuelnog trenutka

PODGORICA - Dalji razvoj demokratije, unapređenje stanja vladavine prava i održiv ekonomski razvoj paralelni su procesi koji zahtijevaju potrebu najvećeg angažovanja svih društvenih činilaca, ocijenio je predsjednik Jakov Milatović povodom godinu dana od stupanja na dužnost.

Rekao je da je vizija razvoja građanske i evropske Crne Gore, kakvu je predstavio na početku mandata, oblikovala njegovo djelovanje i presudno uticala na odluke u prethodnih godinu. Naglasio je da je težio da kao faktor pomirenja i zajedništva, a na korist društva u cjelini, posvećeno radi na usmjeravanju društvenih procesa ka daljoj demokratizaciji Crne Gore. U prethodnoj godini, naglašava Milatović, napravljeni su značajni koraci ka ispunjavanju mjerila koji će Crnu Goru približiti članstvu u EU i na taj način poslije godina zastoja napravljen je značajan pomak na evropskom putu.

– U danima kada proslavljamo punoljetstvo obnove nezavisnosti, nalazimo se u važnoj istorijskoj etapi od čijeg će uspješnog okončanja zavisiti kvalitet života naše, ali i generacija koje dolaze – poručio je Milatović.

U tom smislu, kako je naveo, dalji razvoj demokratije, unapređenje stanja vladavine prava i održiv ekonomski razvoj tri su

paralelna procesa koji zahtijevaju potrebu najvećeg angažovanja svih društvenih činilaca, jer EU nije sama po sebi cilj, već vrijednosno opredjeljenje kojem Crna Gora pripada. Milatović je istakao da je kroz intenzivnu diplomatsku aktivnost ojačan međunarodni ugled zemlje, potvrđeno strateško partnerstvo sa SAD i ključnim evropskim državama i unaprijeđena kredibilnost NATO članstva i iskazana posvećenost regionalnoj saradnji. – Na unutrašnjem planu u fokus su vraćene temeljne vrijednosti kao što su obrazovanje, nauka i kultura, na taj način stvarajući uslove za izgradnju društva jednakih šansi – smatra Milatović.

On je rekao i da je brojnim aktivnostima ukazao na značaj njegovanja međuvjerskog i međunacionalnog sklada, sagledavajući različitosti kao dio bogate kulturne riznice crnogorskog građanskog društva. Podsjetio je da je suočavanje sa prošlošću bila obaveza i dug prema onima koji su, zbog drugačijeg nacionalnog, vjerskog ili političkog opredjeljenja, podnijeli žrtvu koja je decenijama ignorisana od države.

Uvjeren je, kako je rekao, da je Crna Gora kao društvo uspjela da prepozna važnost aktuelnog trenutka, kako bismo svi zajedno nastavili da gradimo prosperitetniju budućnost naše zemlje. R. P.

Iz Vlade niko ne putuje u Njujork MVP: Zasijedanje o rezoluciji o Srebrenici pratiće diplomate iz Stalne misije

PODGORICA - Sjednicu

Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, koja je zakazana za 23. maj, na čijem dnevnom redu je prijedlog rezolucije „Međunarodni dan sjećanja i pomena na genocid u Srebrenici 1995“, kao što je uobičajeno, pratiće diplomate iz Stalne misije Crne Gore pri UN sa sjedištem u Njujorku, sa-

Politički analitičar dr Zlatko VUJOVIĆ ističe da Crna Gora ne treba da

Usvajanje rezolucije može ugroziti put

Čini se da je zvanični Beograd procijenio da je naje kasniji način da spriječi članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, po ubrzanoj proceduri, da se Hrvatska dovoljno isprovocira da uloži veto na određene faze procesa pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji – kazao je Zlatko Vujović

PODGORICA – Eventualno usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu moglo bi ugroziti put Crne Gore ka Evropskoj uniji, sužavajući manevarski prostor onim snagama u Crnoj Gori koje, pod plaštom borbe za ljudska prava ili jednakog tretmana zločina, pokušavaju da ispune agendu zvaničnog Beograda, koja podrazumijeva zaustavljanje ubrzanog članstva Crne Gore u EU – ocijenio je za Pobjedu Zlatko Vujović, politički analitičar i predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring. Vujović je, komentarišući predlaganje rezolucije o genocidu u Jasenovcu, rekao da je veoma dobro što je Hrvatska na to brzo i jasno odgovorila, te da Crna Gora ne treba da provocira sukobe sa svojim susjedima zbog interesa zvaničnog Beograda.

Istakao je da zvanični Beograd ne smije dozvoliti Crnoj Gori da uđe u Evropsku uniju prije nego što Srbija postane članica.

NIŠTA NOVO OD ZVANIČNOG BEOGRADA

- Svaki scenario u kojem Crna Gora ulazi u Evropsku uniju prije Srbije mora biti zaustavljen. Stoga je bilo za očekivati da će, kako se budemo približavali eventualnom pozitivnom ishodu, zvanični Beograd pojačati napore da izazove krizu koja bi spriječila takav scenario. Međutim, čak i ukoliko dobijemo pozitivan ishod, to ne znači da će prestati napori zvaničnog Beograda da spriječi okončanje pregovora Crne Gore sa Evropskom uni-

jom. Mislim da će ti napori biti sve intenzivniji – istakao je Vujović.

Prema njegovim riječima, čini se da je zvanični Beograd procijenio da je najefikasniji način da spriječi članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji po ubrzanoj proceduri da se Hrvatska dovoljno isprovocira da uloži veto na određene faze procesa pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji. - Stoga ne čude provokacije poput pokušaja uklanjanja spomen-ploče u Morinju, zatim izjava članova Vlade vezanih za vlasništvo nad vojnim brodom ,,Jadran“, a sada i pitanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Pitanje je da li Crna Gora treba da ulazi u sukobe sa zvaničnim Zagrebom, rizikujući svoje interese da bi ispunjavala agendu zvaničnog Beograda. Ukoliko bi se tako nešto desilo, siguran sam da bi Hrvatska u nekom trenutku aktivirala druga pitanja ili uložila veto tokom neke faza u procesu pregovaranja – kazao je Vujović. Poručio je da je jasno da Crna Gora ne treba da provocira sukobe sa svojim susjedima zbog interesa zvaničnog Beograda, koji su u totalnom sukobu

sa interesima zvanične Podgorice.

- Stoga je dobro što je na vrijeme uočen taj scenario, i što je reakcija Hrvatske bila pravovremena. Bez obzira na to koliko se trudile prosrpske i proruske partije u Crnoj Gori, teško se može očekivati da Vlada Crne Gore uđe u konfrontaciju ne samo sa Hrvatskom, nego i sa Evropskom unijom i ugrozi šansu za dobijanje pozitivnog ishoda prego-

opšteno je iz Ministarstva vanjskih poslova MVP u odgovoru na pitanje da li će i ko iz Vlade Crne Gore prisustvovati toj sjednici. - Praćenje zasijedanja GS UN-a, na kojima se usvajaju rezolucije, sastavni su dio redovnih aktivnosti Stalne misije Crne Gore pri UN-u - saopštili su CdM-u iz MVP-a. R.P

Kako je Vujović kazao

Pobjedi, predstavnik Cemija posjetio je 15. maja bivšeg Specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića u Istražnom zatvoru Pod-

Prema njegovim riječima, važno je naglasiti da je velika razlika između šanse koju je propustila vlada Dritana Abazovića i ove sadašnje šanse koju ima vlada Milojka Spajića - Kada se to dešavalo tokom potpisivanja Temeljnog ugovora, građani Crne Gore nijesu vjerovali da je takvo očekivanje realno, poučeni iskustvom dugotrajnih pregovora sa Evropskom unijom. Međutim, sada je jasno ogromnoj većini u Crnoj Gori da Crna Gora ima realne šanse da okonča pregovore do sredine 2026. godine i da postane članica 2028. godine. Osim u slučaju da vlasti ne urade nešto što bi uništilo taj projekat. Puna odgovornost za eventualno propuštanje ove šanse nalazi se na vladajućoj koaliciji – kazao je Vujović. Istakao je da su ohrabrujući i ispravni stavovi najveće opozicione partije, DPS-a, da će učiniti sve što može da se proces integracija ne bi ugrozio, što znači, kako je kazao, da vladajuća koalicija može računati na podršku opozicije, što je rijedak slučaj u tranzicionim zemljama, a posebno na Zapadnom Balkanu. - Ukoliko bi se desilo da zbog nečije neodgovornosti ili nelojalnosti državi Crnoj Gori dođe do ugrožava-

gorica.

Posjeta je realizovana u skladu sa pravom koje proizilazi iz čl. 183 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku, kojim se propisuje da ,,pri-

tvoreno lice mogu posjećivati predstavnici domaćih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava“. Prvi pokušaj da predstavnik Cemija obiđe Katnića u

pritvorskoj jedinici spriječila je uprava Istražnog zatvora koja nije htjela da postupi po odluci Višeg suda. - CEMI je nakon posjete uputio dopise predsjedniku Višeg suda i vrhovnom državnom tužiocu. Dopisi sadrže nalaze nakon sprovedenog uvida u uslove pritvora u kojima se nalazi Milivoje Katnić, kao i preporuke u kom smjeru treba da postupaju nadležni organi.

Jakov Milatović

Zlatko Vujović

provocira sukobe sa susjedima zbog interesa zvaničnog Beograda

o Jasenovcu

Crne Gore ka EU

nja procesa pridruživanja, odgovornost će biti ne samo na premijeru Spajiću, nego i na svima koji čine vladajuću koaliciju. Građani Crne Gore ne smiju dozvoliti da vlasti propuste ovu šansu. Ako sada ne iskoristimo priliku, ko zna kada ćemo dobiti sličnu. Proces evropskih integracija za Crnu Goru, ako bismo propustili ovu šansu, toliko bi se prolongirao da bi se izgubio njegov smisao. Svi sada moraju dati svoj doprinos kako bi Crna Gora iskoristila ovu šansu i postala članica Evropske unije do 2028. godine – kazao je Vujović.

MOTIVI SPAJIĆEVE VLADE

Komentarišući amandmane Vlade na rezoluciju o genocidu u Srebrenici i zašto ih je Vlada podnijela, Vujović je kazao da je Vladi osnovna motivacija bila da se smanji pritisak kojem je bila izložena od zvaničnog Beograda i njegovih saveznika u Crnoj Gori, a u isto vrijeme i koalicionih partnera. - Međutim, ono što se kasnije desilo jeste da je Vlada Crne Gore, kroz amandmansko djelovanje, preuzela mnogo veću odgovornost za tekst rezolucije nego da se zadržala na samom glasanju za njeno usvajanje. U komunikaciji sa zapadnim partnerima, crnogorski predstavnici su jasno isticali da u rezoluciji nema ništa sporno, osim što je potrebno pojasniti da nijedan narod ne može biti kolektivno odgovoran za genocid. Moj je utisak da se u pokušaju da se pobjegne od odgovornosti i umanji značaj samog čina podrške ovoj inicijativi otišlo u drugu krajnost. Od podržavaoca postali smo aktivni kreator rezolucije i njen promoter – istakao je Vujović. Kazao je da je ovim potezom Crna Gora dala doprinos promovisanju rezolucije kod onih država članica UN koje su imale bojazan od njenog usvajanja.

- Amandmanskim djelovanjem, crnogorska vlada je ušla u debatu sa srpskom vladom i izbila im ključne argumente u kritici rezolucije. Stoga ne čudi da je efekat ove diplomatske aktivnosti umjesto smirivanja zvaničnog Beograda izazvao histeriju srpskog predsjednika, čije ispade prate režimski mediji u Srbiji. Ne ulazeći u motivaciju Vlade za pokretanje ovog procesa, smatram da će njegovi krajnji rezultati biti dobri za Crnu Goru, te predstavljaju otklon u odno-

Da li će Crna Gora moći da odgovori zahtjevima EU i nakon pozitivnog IBAR-a?

Zlatko Vujović je, komentarišući poruke evropskog komesara Olivera Varheljija da ima još posla do IBAR-a, dok glavni pregovarač Predrag Zenović vodi izbornu listu PES-a u Budvi i kaže da je to gotova stvar, rekao da ga više brine „da li ćemo moći da odgovorimo zahtjevima EU nakon dobijanja pozitivnog izvještaja“. - Kada govorimo o dobijanju pozitivnog IBAR-a, važno je naglasiti da će taj izvještaj u velikoj mjeri zavisiti od rezultata koje je Crna Gora postigla 2020. godine, ali i od postojanja jasne političke volje Evropske unije da Crna Gora postane njena članica 2028. godine. Rezultati sadašnje vladajuće koalicije su, prije svega, u domenu političke ravni, odnosno izbora sudija Ustavnog suda i izbora vrhovnog državnog tužioca. Na taj način su stvoreni preduslovi za dobijanje pozitivnog izvještaja. Međutim, nakon dobijanja pozitivnog izvještaja, otvara se jasna evropska perspektiva za Crnu Goru – kazao je Vujović. Istakao je da ono što ne znamo u ovom trenutku je da li će EU i dalje biti fleksibilna prema Crnoj Gori ili će biti stroga kao do 2012. godine.

- Gospodin Varhelji je u

su na stavove zvaničnog Beograda – kazao je Vujović. Prema njegovim riječima, Vlada je ovim potezom dovela u tešku poziciju partije nekadašnjeg DF-a, koje, kako je kazao, iako njihova vlada teško konfrontira sa njihovim mentorima u Beogradu, ne razmišljaju o napuštanju vladajuće koalicije.

Na pitanje kakve reakcije očekuje nakon eventualnog glasanja za rezoluciju, ako su već u najavi podrške stigle neprimjerene kritike zvaničnog Beograda i entiteta Republika Srpska, Vujović je kazao da ne očekuje da će burne reakcije zvaničnika iz Republike Srbije i Republike Srpske imati neki veći uticaj na političke odnose u Crnoj Gori.

- Jasno je da će to biti njihov veliki javni poraz i demon-

pravu kada kaže da Crna Gora u naredne dvije godine ima izuzetno puno zadataka koje treba da ostvari. Aktuelna administracija i državni organi nemaju kapacitet da taj proces dovedu do kraja zbog loše kadrovske politike, uklanjanja stručnih ljudi i tretiranja državnih institucija kao plijena koji treba podijeliti između podržavajućih partija, umjesto da se na važna mjesta postave stručni i profesionalni kadrovi –kazao je Vujović. Prema njegovim riječima, imenovanje Zenovića za glavnog pregovarača bio je dobar signal da se možda do sada prisutni pristup mijenja u sadašnjoj vlasti. - On predstavlja dobar izbor za glavnog pregovarača, iako lično vjerujem da je dobar izbor i za nosioca jedne od kandidatskih lista. Međutim, čin izbora Zenovića za nosioca liste PES-a u Budvi, dok je paralelno glavni pregovarač, poslao je lošu poruku partnerima u EU, a to je da su za tu partiju, koja vodi proces evropskih integracija, važniji izbori u jednoj opštini, makar to bila Budva, druga po bogatstvu u Crnoj Gori, nego sam proces evropskih integracija – kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima,

stracija nemoći srpskog predsjednika u Crnoj Gori – kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima, Vučić nema puno opcija na raspolaganju.

- Najveći problem za Vučića i njegove napore da primora Spajića na odustajanje jeste nedostatak podrške nekadašnjih partija DF-a da idu do kraja, odnosno do obaranja Vlade. Njihove reakcije više liče na blef, nego na ozbiljan otpor. NSD i DNP nijesu spremne, makar ne povodom ovog pitanja i ne u ovom trenutku, da napuste vlast. Stoga ne čudi da Mandić ima potrebu da u prisustvu Vučića i Dodika javno opravda odluku da neće napustiti vladajuću koaliciju ni po koju cijenu, pa ni cijenu da njihova vlada glasa da se u Srebrenici desio genoci-

proces evropskih integracija je u ovom trenutku najvažniji projekat za Crnu Goru.

- Članstvo u EU donijeće ogromne benefite za Crnu Goru u infrastrukturi, ekonomskom, finansijskom i socijalnom aspektu. Na čelu tog procesa morala je biti politički neutralna osoba, ekspert sa dovoljno integriteta koji bi mogao da vodi proces bez obzira na promjene vlade. Imamo odličan primjer u Hrvatskoj sa čovjekom porijeklom iz Crne Gore, koji je promijenio tri vlade, ali je i dalje vodio proces evropskih integracija. Ono što mene brine više jeste da li ćemo moći da odgovorimo zahtjevima Evropske unije nakon dobijanja pozitivnog izvještaja. Ako sve bude išlo u dobrom smjeru, Crna Gora bi trebalo da dobije očekivani datum ulaska u EU, da bi se institucije EU pripremile za novu članicu. Ne smijemo ugroziti ovu priliku, a to možemo uraditi samo ako mobilizujemo sve stručne resurse kojima država raspolaže. Ne možemo pristupiti tom procesu na način kako to čini trenutna vladajuća koalicija, dijeleći plijen bez obzira na stručnost onih koji su na čelu institucija. Ako se nešto ne promijeni u pristupu vladajuće koalicije, propustićemo ovu šansu i nećemo moći ispuniti očekivanja koja od nas ima EU, ali i sami crnogorski građani – poručio je Vujović.

de – kazao je Vujović. On je, na pitanje je li očekivao da Mandić neće uskratiti podršku Vladi koja glasa za rezoluciju o genocidu u Srebrenici, podsjetio da je nekadašnji DF dobio ogroman dio „kolača“ vlasti.

- Oni upravljaju ogromnim novčanim fondovima i preko njih je zaposlen veliki broj birača, te ne žele da rizikuju da ishitrenim potezom sve to izgube. Kao u slučaju svake vladajuće partije, nakon dolaska na vlast, programska veza sa biračima sve više blijedi, a klijentelistička sve više jača. U DF-u su svjesni da odlaskom iz vlasti rizikuju da ostanu dugo van nje. Stoga su spremni na mnoge ustupke kako ne bi bili dovedeni u situaciju da se nađu van vlasti – kazao je Vujović. Ivana KOPRIVICA

Komentar Dan zavisnosti

Piše: Draško ĐURANOVIĆ

Bilo je baš onako kako je jedino i moglo biti – još jedno ponižavanje. Ne samo vlasti Milojka Spajića, nego i ponižavanje države Crne Gore.

Na dan kada je organizovao svečani prijem u Vili ,,Gorica“ povodom Dana nezavisnosti, premijer Spajić skrušeno je – nakon samo jednog Vučićevog poziva iz Beograda i samo jednog razgovora sa javnim izvršiteljima volje srpskog vožda, Kneževićem i Mandićem – pozvao sve poslanike iz PES-a da se potpišu ispod teksta rezolucije o Jasenovcu.

Koji tekst prije toga nijesu ni čitali, a kamoli pisali! I koju je rezoluciju svojevremeno čak i Srbija odbila da u srpskom parlamentu usvoji?! I niko da javno i glasno uzvikne, ili da se makar, među sobom, PES-ovci šapatom zapitaju: ako Srbija nije željela o Jasenovcu 2021, zašto bi Crna Gora morala 2024?

Ništa, muk, sve živo iz PES-a počiva. Eto, baš tako, jer –moraju. Te su večeri Milojko i ostali milojkovci, baš kao i Bečić-Bogdanovićeve demokratske junoše, jednobrazno i pokorno priznali ono što neki ovdje odavno vide: da vlast u Podgorici u potpunosti zavisi od volje Beograda, kojem bespogovorno služe, kao dresirani kućni ljubimci, pa makar ih Vučić i javno psovao i politički šikanirao... Pokazalo se da će Milojkova vlada, treća od pobjede litijaške kontrarevolucije iz avgusta 2020. godine, nastaviti sluganstvo Vučićevoj Srbiji i Putinovoj Rusiji, obećavajući da neće skrenuti s puta kojim su decembra 2020. krenuli bogobojažljivi Zdravko Krivokapić i aprila 2021. godine nezajažljivi Dritan Abazović Ravno do dna – samoponižavanja i nepoštovanja Crne Gore.

Čak je i koktel u čast Dana nezavisnosti pretvoren u bizarni politički igrokaz zavisnosti od politike Beograda. Spajić i njegovi politički prijatelji ovaj 21. maj obilježili su, ne kao dan kada je Crna Gora obnovila nezavisnost, već kao da su zvanično priznali da su bili i ostali kmetovi Beograda. Tako ponižavajuće. I tako realno. Premijer je u petak u Vili ,,Gorica“, sve držeći ruku na srcu dok se intonirala himna, obilježio dan zavisnosti vlasti Crne Gore od vlasti u Srbiji i Rusiji!

Priča o Jasenovcu, baš kao i priča o crnogorskim amandmanima na rezoluciju o Srebrenici, samo su dio dokaza koji potvrđuju crnogorsku sivu realnost. Da, bilo je baš onako kako je, na žalost Crne Gore, jedino i moglo biti.

Jer, ne treba zaboraviti: kao pridruženi član srpskog velikodržavnog, klerikalnog SALC-a, Milojko Spajić je sredinom 2020. godine u Crnu Goru došao – ne da bi se potrudio da ona bude ,,savršena da bi bila vječna“, kako izusti prije neki dan – već da bi se, kao vjerni sluga državne Crkve Srbije i tadašnjeg mitropolita Amfilohija izborio protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

U realnom životu, Spajić i njegovi su se, kao i većina litijaša, borili protiv crnogorskog prava na građenje sopstvenog puta, sopstvene istorije.

A priče o Crnoj Gori kao Singapuru na Balkanu, bajke o lakoj zaradi i nezarađenoj penziji, o projektu ,,Evropa sad 1“ – koji nije Milojka Spajića, nego bez carine uvezeni projekat profesora Gorana Radosavljevića iz Beograda – sve su to sitno-šibicarski trikovi, smokvin list da bi se ukrila suština i istina.

Mučna istina po Crnu Goru: kao što je gotovo nemoguće očekivati da će se Andrija Mandić i Milan Knežević ikada moći otrgnuti iz kandži njihovih političkih stvoritelja iz Beograda i Moskve, tako nije realno pomišljati da bi Milojko Spajić, doveden kao litijaš i utamničen imperijalnom politikom Beograda, mogao tek tako da se otrgne i odigra neku samostalnu, crnogorsku igru.

Istini za volju, prije četvrt vijeka pojedini sposobni političari, od nekada ,,mladih, lijepih i pametnih“ koji su došli na vlast u Crnoj Gori podržavajući nacionalističku, ratnohuškačku politiku Slobodana Miloševića – poput, pogađate, Mila Đukanovića, ,,oca crnogorske obnove nezavisnosti“ – smogli su kuraži, političke i lične, da se usprave i odu putem gradnje bolje, nezavisne Crne Gore.

Je li moguće ponavljanje te stranice crnogorske istorije?

Iako ne izgleda da ima takvu petlju, moralni i politički kapacitet, možda mlađanog Spajića ne treba otpisivati prije vremena ili za sva vremena. Samo, za takav politički put treba imati nešto više od ritualnog ispuštanja magle pričom o skorom ekonomskom blagostanju u Crnoj Gori. Te realnosti nema na vidiku...

Jedino što je zasigurno uočljivo i što su svi mogli da svjedoče kod Spajića i njegovih kamarada iz vlade, ovih dana dok se obilježava 18 godina od 21. maja i „punoljetstvo“ od obnove nezavisne Crne Gore, bila je – nezrela, maloljetnička petparačka politička priča.

Razgovarala:

Tamara NIKČEVIĆ

POGORICA - Prije osamnaest godina, građani Crne Gore su na referendumu odlučili da izađu iz državne zajednice sa Srbijom i da obnove nezavisnost svoje zemlje.

U kakvim političkim i društvenim okolnostima Crna Gora danas proslavlja 21. maj? Što je ostalo od države koja je, prije samo četiri godine, bila primjer skladnog multietničkog, građanskog društva i lider u evropskim integracijama na Balkanu? Jesu li crnogorski građani zaslužili vlast kakvu imaju?

- Dan nezavisnosti Crne Gore najvažniji je crnogorski praznik i jedan od najznačajnijih datuma u našoj hiljadugodišnjoj istoriji. Uz 13. jul – i onaj 1878. i ustanički 1941. godine - 21. maj temelj je moderne, multietničke i građanske Crne Gore - kaže za Pobjedu akademik CANU i DANU, istaknuti crnogorski botaničar dr Vukić Pulević

- Naravno, pitanje je kako će aktuelni režim u Crnoj Gori obilježiti Dan nezavisnosti; posebno ako znamo da su se, prije osamnaest godina, lideri svih stranaka vlasti protivili crnogorskoj državnoj nezavisnosti. Ipak, danas će, htjeli - ne htjeli, morati da proslave taj najvažniji državni praznik. Baš kao što će u Ujedinjenim nacijama morati da podrže rezoluciju o genocidu u Srebrenici ili članstvo Kosova u Savjetu Evrope. Sve su to crnogorski istorijski paradoksi - kaže Pulević.

POBJEDA: Što je danas ostalo od Crne Gore iz 21. maja 2006. godine?

PULEVIĆ: Često čitam analize i ocjene crnogorskih intelektualaca i meni bliskih ljudi, koji kažu da je od nekadašnje države ostao samo okvir, koji je, tokom posljednje tri-četiri godine, ispražnjen od značenja i suštine. Nijesam saglasan sa takvim ocjenama.

POBJEDA: Zašto?

PULEVIĆ: Mislim da su preoštre. Naravno, režim predano radi na tome da obesmisli postojanje države Crne Gore, ali mu to do kraja ne polazi za rukom. Žilava je Crna Gora, ne da se. Mislim da su protekle tri godine pomogle crnogorskom društvu da sebe upozna bolje nego ikada, da realno sagleda svoje intelektualne domete i kapacitete. Društvo je preplavljeno populizmom, srpskim nacionalizmom, velikodržavnim idejama, koje su, vjerovali smo, poražene u ratovima devedesetih godina 20. vijeka. Viđeli smo da nijesu. Ipak, tim nasrtajima na Crnu Goru - i od strane vlasti i od strane onih iz inostranstva koji vladajuću strukturu drže tu đe je - suprotstavljaju se slobodni mediji, novinari, intelektualci, neke institucije, Fakultet

INTERVJU: dr Vukić PULEVIĆ, akademik CANU i DANU

Ako Vučićeva ideja Balkan će ponovo

za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja. Njihov glas je jasan i direktan. Oporavak crnogorskog društva ići će sporo, sporo će se Crna Gora vraćati sebi, ali će se vratiti.

POBJEDA: Može li se nova generacija crnogorskih političara, i u vlasti i u opoziciji, nositi sa problemima o kojima govorite?

PULEVIĆ: Ne bih rekao da se mlađa generacija političara, i onih na vlasti i onih opozicionih, najbolje snalazi u ulogama koje su dobili. Tim prije što su naslijedili ličnosti i lidere koji su dugo dominirali crnogorskom političkom scenom i koji su za sobom nesumnjivo ostavile dubok trag – i pozitivan i negativan.

Vlast Demokratske partije socijalista i Mila Đukanovića donijela je veoma važne odluke za budućnost Crne Gore – obnovila je državnu nezavisnost, uvela našu zemlju u NATO, dovela je do pred vrata EU. Ta se vlast u međuvremenu umorila, dijelom deformisala i bilo je očekivano da jednom padne. Došli su novi, mlađi političari, čiji su stil, jezik i način javnog ophođenje veoma različiti od onoga na koji smo decenijama navikli. Većini je ovo i prvi ozbiljan posao. Sve to ne bi nužno moralo da podrazumijeva negativan predznak. Ali vrijeme je teško, suviše političkih i društvenih lomova, komešanja, ekonomskih problema, opšteg nezadovoljstva.

POBJEDA: Vidite li među mladim političarima potencijal za novog crnogorskog lidera?

PULEVIĆ: Iskreno, čini mi se da među akterima društvenog života koji su izvan politike ima mnogo više potencijala, nego unutar talasa novih političara, bez obzira na politiku koju zastupaju u tom smislu. Stasala je generacija ozbiljnih intelektualaca, umjetnika, pisaca, novinara, kadrih da se argumentovano i bez kompleksa uhvate u koštac ne samo sa kolegama u regionu, nego i u Evropi.

Devedesetih godina prošloga vijeka sarađivao sam sa Slavkom Perovićem, predsjednikom Liberalnog saveza Crne Gore, stranke čiji sam bio jedan od osnivača. Takođe, 1993. imenovan sam za mini-

U Srbiji ima vrhunskih intelektualaca, slobodnih ljudi, naših prijatelja koji se ne plaše Vučićevog terora. Ne vjerujem da bi Srbi poslušali Vučića i krenuli na Crnu Goru. Zaorali su jednom u tu brazdu, nema povratka. Ako Vučić krene na Bosnu i Hercegovinu, napravila bi se gužva, pokušao bi da ponovi 1918. godinu, da umaršira u Crnu Goru, što bi išlo dosta teško. Ipak su se promijenile i unutrašnje i međunarodne okolnosti, pitanje je ko bi ga u tome podržao. Dosta toga zavisi od ishoda ruske agresije na Ukrajinu, od toga ko će u novembru biti izabran na predsjedničkim izborima u SAD... Mnogo je pitanja, a malo konačnih i jasnih odgovora. Iako on u to duboko vjeruje, nije sve u Vučićevim rukama. Uostalom, umiri se čim mu jači podvikne

stra ekologije u prvoj višestranačkoj vladi, koju je vodio tada mladi crnogorski premijer Milo Đukanović. U crnogorskom društvu, i Perović i Đukanović imali su status nespornih lidera. Ako ih uporedim sa političkom generacijom koja ih je naslijedila, prednost dajem ,,staroj gardi“.

POBJEDA: Zašto?

U Crnoj Gori je okupiran Univerzitet, institucije, uništena je kultura, ekonomski, finansijski sistem. Litije državne crkve Srbije, koje su eufemizam za četništvo, za kontrarevoluciju, ostavile su iza sebe zgarišta. Nije lako to gledati, sa tim se pomiriti. Ali otpor tome u društvu postoji. Usudio bih se da kažem da je čak i jači nego ikad, ali nema organizacije tog otpora

PULEVIĆ: Ne zato što sam u to vrijeme bio akter, pa ulazim u opasnost da ne sudim objektivno, ne; nego zato što je riječ o različitim političkim i profilima i formatima. Neke važne događaje sam tih godina posmatrao izbliza: iako ljuti politički protivnici, prethodna crnogorska politička garnitura znala je da razgovara, da napravi savez za dobrobit Crne Gore. Ako se sjetimo ne samo dvojice lidera koje sam pomenuo, nego i socijaldemokrata Žarka Rakčevića , zatim Novaka Kilibarde , Dragana Šoća , Predraga Popovića – o nekadašnjim liberalima da ne govorim, posebno o Miodragu Vlahoviću – i uporedimo ih sa ovima danas, lako ćemo se saglasiti oko toga ko je ko. Bi-

li su to ozbiljni ljudi, ozbiljno su razmišljali i razgovarali o krupnim problemima crnogorskog društva, na kraju se zajedno suprotstavili moćnom Slobodanu Miloševiću i – pobijedili. To je bila snaga. Sa druge strane, ako ni Evropa odavno nema ozbiljnu, autoritativnu političku ličnost, teško je očekivati da je ima malena Crna Gora. Zapad nema lidera nalik De Golu, Čerčilu, Titu Trenutno ga nema ni region. Aleksandar Vučić nije lider.

SPORO ĆE SE CRNA GORA VRAĆATI SEBI, ALI ĆE SE VRATITI: Vukić Pulević

ideja uspije, gorjeti

POBJEDA: Što je?

PULEVIĆ: Vučić je okupator. Njegovo tobožnje liderstvo nije liderstvo za progres, nego za opštu regresiju i propast. Ako Vučićeva ideja uspije, Balkan će ponovo gorjeti. Kad već upoređujemo ,,ona“ vremena sa današnjim, sjetimo se i da je crnogorski parlament dugo važio za najugledniji u regionu. Svjedok sam vremena, pamtim govornike u crnogorskoj skupštini, čije smo vrhunske političke, društvene, istorijske analize s pažnjom slušali. Poslanici i ministri su se jedni drugima obraćali sa uvažavanjem i poštovanjem. Postojala je kultura dijaloga.

Danas režim čine mahom rđavo vaspitani ljudi, agresivni, neuki; na vlast su došli praktično s gole ledine; bez statusa, bez zanimanja, gladni svega, najviše moći i vlasti. Umjesto za resore prosvjete i kulture, tuku za policiju i tajne službe. To je banalno. Pored toga,

i to kao dio „domaćeg zadatka“ koji je aktuelni režim dobio od nekih ,,jačih strana“. POBJEDA: Od kojih?

PULEVIĆ: Od onih koji su ih doveli na vlast i koji ih tu drže. Vladajuća struktura nije autonomna, odluke se ne donose u Podgorici, nego u Beogradu. Ovo je marionetska vlada, marionetska vlast, koja očito nema nikakav osjećaj prema Crnoj Gori. Uostalom, zbog toga su na vlasti.

POBJEDA: Zbog čega?

neprihvatljivi su osvetništvo i revanšizam koji sprovode nad bivšom vlašću i nad onima koji su je podržavali, a čija im je politika omogućila da danas budu tu đe su. Osveta i hajka svojstvene su Crnogorcima, ali ovo što radi režim je sramota -hapse, prijete… Osionost i bahatost nikada nijesu dobri saveznici, posebno u podijeljenom društvu kakvo je crnogorsko. Je li riječ o neznanju, o nesnalaženju ili o pukom revanšizmu…

POBJEDA: Što Vi mislite?

PULEVIĆ: Ne znam! Bilo je hapšenja i progona Crnogoraca i 1918. i 1919. godine, što se moglo objasniti istorijskim okolnostima: Crnogorci su pružali otpor okupatoru, koji im je uzvraćao terorom i zatvaranjima. Slično je bilo 1948, kad je Jugoslavija pružila otpor Staljinovoj namjeri da okupira zemlju tek izašlu iz rata. I tada je bilo i izdajnika i terora. Zašto nova vlast danas to radi? Teror koji sprovodi samo potvrđuje da je Crna Gora ponovo pod okupacijom. Kada je oktobra 2016. osujećen pokušaj državnog udara, sa slobode su se branila obojica osumnjičenih – Andrija Mandić i Milan Knežević Mandić je danas predsjednik Skupštine, Knežević poslanik i predsjednik vladajuće stranke. Obojica su, sjećamo se, tokom sudskog procesa u kojem su prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma u režiji Moskve, javno prijetili tužiocima Milivoju Katniću i Saši Čađenoviću, kao i sutkinji Suzani Mugoši. Što danas gledamo? Obojica optuženih proruskih političara u tom procesu su vlast, njihovi tužioci u zatvoru. Novi tužioci muče i zlostavljaju bivšeg specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, dok javnost mirno posmatra kako joj pred očima čovjek umire. „Što, pogani od ljudi, činite/ Što junački ljude ne smaknete/Što im takve muke udarate?“, kaže Njegoš. Sramota je to velika. Bojim se da je u pozadini ogromna i decenijama kumulirana mržnja.

POBJEDA: Kakva mržnja?

PULEVIĆ: Crna Gora je 1942. godine bila i pod stranim okupatorom i pod četnicima. Da ne ulazimo u to kako je do toga došlo, daleko bi nas odvelo. Ipak, čini mi se da je godina koju živimo teža od te ’42. A govorimo, ne zaboravite, o trećoj deceniji 21. vijeka. Na djelu je vulgarni revanšizam,

Enciklopedija CANU kapitalni je projekat crnogorske kulture

POBJEDA: Kako vidite ulogu CANU?

PULEVIĆ: Da razore državu i društvo, školu i obrazovanje, da razore kulturu, da hapšenjima i terorom ubiju crnogorsku ideju. Gledamo kardinalne slike, koje će nekad biti izučavane. Gospođu Jelenu Perović uhapsili su naoružani do zuba, sa maskama na licu, kapama; stavili su joj lisice na ruke, izveli je kao posljednjeg kriminalca, maltretirali joj maloljetno dijete. Sramota! Čemu to?! Zašto to radite?! Proći će i ovo, sve je prošlo. Živjeće se i poslije ove vlasti. Sa Milivojem Katnićem je još drastičnije: cilj im je da ga ponize, a onda da ga ubiju. Nikad ovo Crna Gora nije imala. Ili barem ja ne pamtim. Strpati tako čovjeka u zatvor, nemati milosti, ne dati mu šansu da preživi, iživljavati se… Ne smije se tako postupati! Crnogorci su vazda bili slobodni, nikada se nijesu dali nijednom okupatoru.

POBJEDA: Gdje su ti Crnogorci, znate li? Umjesto takvih, gledamo one koji se besramno ulizuju predsjedniku susjedne države, koji se diče lojalnošću tuđoj zemlji.

PULEVIĆ: Bilo je i izdaje i udvorištva u vrijeme svih okupacija. Kao što je bilo i Crnogoraca koji su sarađivali sa okupatorom. Nije to novo. Međutim, ovoga čuda, ovako krvoločnog režima odavno nije bivalo. Neke su traume, neki duhovi izašli iz boce, ta se frustracija taložila decenijama. Velikosrpski nacionalizam je

PULEVIĆ: CANU je specifična institucija, koja je, do referenduma 2006. godine, često organizovala seminare i naučne skupove na kojima je osporavala državnost i identitet Crne Gore. Danas se ipak to ne događa. Naprotiv:

prije nekoliko godina, CANU je objavila veoma ozbiljnu i relevantnu studiju o crkvi. Pored toga, radi se na Enciklopediji Crne Gore, u kojoj će, vjerujem, na vjerodostojan način biti obrađena istorija naše crkve, Cetinjska štamparija, crnogorski jezik, Miroslavljevo

jevanđelje, Ljetopis popa Dukljanina… To su korintski stubovi crnogorske kulture i identiteta. Ako CANU uspije da završi taj važan projekat, koji je započela, žestoko će se zamjeriti velikosrpskoj ideji, ali će učiniti kapitalnu stvar za Crnu Goru.

Kada je oktobra 2016. osujećen pokušaj državnog udara, sa slobode su se branila obojica osumnjičenih – Andrija Mandić i Milan Knežević. Mandić je danas predsjednik Skupštine, Knežević poslanik i predsjednik vladajuće stranke. Obojica su, sjećamo se, tokom sudskog procesa u kojem su prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma u režiji Moskve, javno prijetili tužiocima Milivoju Katniću i Saši Čađenoviću, kao i sutkinji Suzani Mugoši. Što danas gledamo? Obojica optuženih proruskih političara u tom procesu su vlast, njihovi tužioci u zatvoru. Novi tužioci muče i zlostavljaju bivšeg specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, dok javnost mirno posmatra kako joj pred očima čovjek umire. „Što, pogani od ljudi, činite/ Što junački ljude ne smaknete/Što im takve muke udarate?“, kaže Njegoš. Eh, sramota je to velika

dva vijeka činio sve da pokori, da slomi Crnu Goru; možda su svi njihovi neuspjesi sada došli na naplatu. Možda vjeruju da konačno imaju šansu da završe posao, da osvoje i pokore svoju vjekovnu opsesiju. Neviđen je pritisak iz Srbije i Rusije da se slomi Crna Gora. Beograd i Moskva imaju saradnike u Crnoj Gori koji im u tome pomažu. Istovremeno, ima i otpora.

POBJEDA: Gdje?

PULEVIĆ: Otpora ima mnogo više nego što se to čini. Građane nesumnjivo iritira surovost, bestijalnost režima. Istina je –većina ćuti, ali se bojim da će tiho nezadovoljstvo u jednom momentu eksplodirati, što će biti teško kontrolisati. U Crnoj Gori je okupiran Univerzitet, institucije, uništena je kultura, ekonomski, finansijski sistem. Litije državne crkve Srbije, koje su eufemizam

Nijesam bio pozvan na proslavu Dana nezavisnosti

POBJEDA: Jeste li bili pozvani na proslavu Dana nezavisnosti, koju je, u ime Vlade Crne Gore, priredio premijer Milojko Spajić?

PULEVIĆ: Nijesam. Dobitnik sam Trinaestojulske nagrade, akademik sam i CANU i DANU, ali ne, organizatori me nijesu pozvali. Osamnaesta je godina kako bez njih proslavljam Dan nezavisnosti. Parade ništa ne znače.

Devedesetih godina prošloga vijeka sarađivao sam sa Slavkom Perovićem, predsjednikom Liberalnog saveza Crne Gore, stranke čiji sam bio jedan od osnivača. Takođe, 1993. imenovan sam za ministra ekologije u prvoj višestranačkoj vladi, koju je vodio tada mladi crnogorski premijer Milo Đukanović. U crnogorskom društvu, i Perović i Đukanović imali su status nespornih lidera. Ako ih uporedim sa političkom generacijom koja ih je naslijedila, prednost dajem ,,staroj gardi“

za četništvo, za kontrarevoluciju, ostavile su iza sebe zgarišta. Nije lako to gledati, sa tim se pomiriti. Ali otpor tome u društvu postoji. Usudio bih se da kažem da je čak i jači nego ikad.

POBJEDA: Zašto je tako nevidljiv, to Vas pitam?

PULEVIĆ: Zato što nema organizacije. Slušam opozicione prvake koji kažu da je neophodan tihi otpor, bez velikih skupova i manifestacija.

POBJEDA: Je li?

PULEVIĆ: Nije. Sjetićete se da su građani, uprkos ratu koji je vođen u okruženju, devedesetih godina prošloga vijeka pružali snažan otpor vlasti koja je ponižavala Crnu Goru. Te proteste su organizovali i predvodili Liberalni savez, slobodni intelektualci. Ogromna crnogorska energija, koja je još od 1918. bila kontrolisana i zatrpana, devedesetih je provalila kao vulkan. Danas oni koji su 2020. godine okupirali Crnu Goru imaju iskustvo iz devedesetih: proučavali otpor koji su Crnogorci pružili velikosrpskom nacionalizmu Slobodana Miloševića, pa su Crnu Goru ponovo pokušali da slome 2015. i 2016. godine. Nijesu uspjeli. Ali jesu 2020. Devedesetih je Crna Gora imala političke lidere, elitu, ozbiljnu, organizovanu, hrabru opoziciju. Osnovane su važne crnogorske institucije – Matica crnogorska, PEN centar, nezavisno društvo pisaca, nezavisno udruženje novinara, nezavisni mediji. Danas nema ništa od toga. Prignječeni smo, pridavljeni, izgleda kao da Crne Gore nema. A ima je. Mora je biti. Uslijediće reanimacija. Crna Gora ima mnogo pametnih mladih ljudi...

POBJEDA: Ako pogledate dosadašnje antivladine proteste, vidjećete da je na njima najmanje mladih, koji su danas većinom pod uticajem

državne crkve Srbije. PULEVIĆ: Ima mladih i na crnogorskoj strani. Ali znate li koga ima najviše? Žena. Crnogorke su nosioci otpora okupaciji i teroru. Pokazale su se mnogo hrabrije od muškaraca. Na posljednjem protestu protiv utamničenja Milivoja Katnića, samo su žene govorile. Ne smijemo padati u očajanje, mora se raditi. Teško je bilo 1935/36, pa se dogodio Belveder.

Ovaj napad na Crnu Goru je organizovan, crnogorsko društvo je pretrpjelo veliki udar. Potrebno je vrijeme da se ljudi osvijeste.

POBJEDA: U regionu se ponovo zvecka oružjem, Srbija se naoružava, zapadni instituti upozoravaju na mogući novi sukob na Balkanu, prije svega u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Plašite li se da bi se ti sukobi mogli preliti u Crnu Goru?

PULEVIĆ: Srbija čeka sukob, priželjkuje ga, ali mislim da neće moći da naudi Crnoj Gori. U Srbiji ima vrhunskih intelektualaca, slobodnih ljudi, naših prijatelja koji se ne plaše Vučićevog terora. Ne vjerujem da bi Srbi poslušali Vučića i krenuli na Crnu Goru. Zaorali su jednom u tu brazdu, nema povratka. Ako Vučić krene na Bosnu i Hercegovinu, napravila bi se gužva, pokušao bi da ponovi 1918. godinu, da umaršira u Crnu Goru, što bi išlo dosta teško. Ipak su se promijenile i unutrašnje i međunarodne okolnosti, pitanje je ko bi ga u tome podržao. Dosta toga zavisi od ishoda ruske agresije na Ukrajinu, od toga ko će u novembru biti izabran na predsjedničkim izborima u SAD... Mnogo je pitanja, a malo konačnih i jasnih odgovora. Iako on u to doboko vjeruje, nije sve u Vučićevim rukama. Uostalom, umiri se čim mu jači podvikne •

Nakon Podgorice, nastavljen trend nepoštovanja crnogorskog jezika kao službenog i u opštini na sjeveru države, direktorka pljevaljskog preduzeća i supruga Milana Lekića na kamione stavila natpis na ekavici

I pljevaljska Čistoća u službi „srpskog sveta“

PODGORICA - Izvršna direktorka DOO Čistoća iz Pljevalja Gordana Lekić nastavila je, poput svojih podgoričkih kolega, trend nepoštovanja ustavne kategorije – crnogorskog jezika kao službenog. Naime, Lekić je promijenila natpise na kamionima pljevaljske Čistoće na kojima je dodala natpis na ekavici. Na fotografiji kamiona Čistoće koju je poslao čitalac Pobjede iz Pljevalja vidi se vozilo opštinskog preduzeća za natpisom na ćirilici na srpskom jeziku: „Za lepšu i čistiju opštinu“.

Izvori Pobjede iz Opštine Pljevlja kazali su da je korišćenje ekavskog izgovora srpskog jezika postalo uobičajeno na sjednicama lokalnog parlamenta od strane odbornika vladajuće koalicije. Primjetno je i da predsjednik Opštine i drugi funkcioneri u javnim nastupima, pogotovo kad su u Srbiji, koriste ekavicu. Očigledno je to dio političke agende „srpskog sveta“, kažu izvori Pobjede

NATPIS

Prvobitni jedini natpis na kamionima bio je „Volim Pljevlja“.

- Lekić je dodala natpis na kamionima prije nekoliko nedjelja. Cilj je bio da se derogira natpis prošlog menadžmenta ali i istakne srpski jezik ekavskog izgovora, odnosno da su

Pljevlja srpski grad - tvrde izvori Pobjede. Po Ustavu Crne Gore crnogorski jezik je službeni jezik i obavezno je njegovo korišćenje u svim opštinama.

Lekić je supruga predsjednika opštinskog odbora Nove Srpske demokratije Milana Lekića, koji je i predsjednik Od-

bora direktora Rudnika uglja Pljevlja. Ona je na čelu opštinskog javnog preduzeća imenovana krajem 2023. godine i bila je jedini kandidat.

- Cijeneći kvalitet rada i poslovne pokazatelje rada Društva za vrijeme za koje je kandidat obavljao funkciju v.d. izvršnog direktora, Odbor je

jednoglasno za izvršnog direktora izabrao Gordanu Lekić - navodi se obrazloženju odluke, koju je potpisao predsjednik Odbora direktora Vladeta Kankaraš Izvori Pobjede iz Opštine Pljevlja kazali su da je korišćenje ekavskog izgovora srpskog jezika postalo uobičajeno na sjednicama lokalnog parlamenta od strane odbornika vladajuće koalicije.

- Primjetno je i da predsjednik opštine i drugi funkcioneri u javnim nastupima, pogotovo kad su u Srbiji koriste ekavicu. Očigledno je to dio političke agende „srpskog sveta“ - tvrde izvori Pobjede.

SAOIZACIJA

Postupkom Gordane Lekić nastavljen je trend saoizacije Pljevalja i pokušaja njegovog mekog stavljanja pod suverenitet Srbije.

Tako je Dario Vraneš postao prvi predsjednik opštine Pljevlja koji nije položio vijence na Stražici 13. jula za Dan državnosti i Dan ustanka protiv fašizma. Proslavu Dana nezavisnosti Crne Gore dva puta je uporedio sa cirku-

skom predstavom, a svim direktorima opštinskih javnih ustanova i preduzeća uputio je zahtjev da na zgradama istaknu trobojke. ODT Pljevlja je i tada konstatovalo da Vraneš nije počinio krivično djelo, odnosno da nije izložio poruzi državu i njene simbole. Takođe, Vraneš je prošle godine inicirao i izmjene Statuta Opštine kojim bi se Dan Pljevalja, umjesto 20. novembra, slavio 27. oktobra na dan Svete Petke.

Iako je sa brojnih adresa stiglo upozorenje da je ova promjena ozbiljan atak na civilizacijske vrijednosti istorijsko nasljeđe ovog grada i Crne Gore, Skupština opštine je 28. septembra dala podršku prijedlogu glasovima odbornika Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Pokreta za Pljevlja, Ujedinjene Crne Gore, SNP-a i tri odbornika Demokrata. Nedavno je uskratio svoj grad promocije na Međunarodnom sajmu turizma i sporta u Prištini koji se već 20 godina organizuje pod sertifikatom najviše svjetske organizacije UFI (Globalno udruženje izložbene industrije) iz Pariza. Crnogorske institucije nijesu reagovale ni na ovaj događaj, ali ni na nedavni kada je na fasadi zgrade Borova u strogom centru grada osvanuo mural sa stihovima pjesme koji slave „srpsku slobodu“ i jedinstvo „dvije kraljevine srpske“. Opština Pljevlja se na zvaničnoj Fejsbuk stranici pohvalila ispisivanjem pjesme „Pljevlja moja, vesel’te se“, autora Dimitrija Jevtovića Polimca, u srcu multietničke i multivjerske sredine. Ovaj postupak izazvao je negodovanje dijela javnosti, posebno pripadnika bošnjačkog naroda. Nenad ZEČEVIĆ

REAGOVANJE: U Upravi za statistiku tvrde da se postupak nadzora AZLP odnosi na istraživanje o statistici sklopljenih brakova

PODGORICA - Iz Uprave za statistiku (Monstat) reagovali su na tekst Pobjede od 18. maja poručujući da odbacuju tvrdnje da je Agencija za zaštitu ličnih podataka pokrenula postupak nadzora Monstata i Sekretarijata za lokalnu samoupravu zbog sumnje u neovlašćeno izuzimanje podataka prikupljenih tokom popisa zbog sumnje da su popisnice na fleškama iznošene iz Glavnog grada.

- Navedene tvrdnje u tekstu su neistinite i pokušaj spinovanja. U okviru teksta, osim netačnog izvora informacija, uključeno je nekoliko nezavisnih aktivnosti Uprave za statistiku, odnosno koje nema-

ju veze sa popisom, i Glavnog grada, pominjući u netačnom kontekstu Agenciju za zaštitu podataka o ličnosti, te pokušavajući da se dovede javnost u zabludu, na štetu Uprave za statistiku i pokušaja diskreditacije uspješno i zakonito sprovedene aktivnosti popisa stanovništva - kazali su u Monstatu.

Tvrde da se postupak nadzora, koji se pominje u tekstu, ne odnosi na popisne aktivnosti, već na potpuno drugo statističko istraživanje o sklopljenim brakovima, o čemu su, kažu, informisani od nadležnog sekretarijata Glavnog grada. - Dakle, iz samog naslova, kao i cjelokupnog teksta, građani Crne Gore mogu sami, a na osnovu činjenica u nastavku, da zaključe da se radi o netač-

nim informacijama iz više razloga: Upitnici za popis su bili u papirnoj formi i iz tog razloga njihovo „iznošenje“ na fleškama je bilo nemoguće, jer da bi se nešto prenijelo na flešku mora biti u elektronskoj formi. Popisni materijal je bio u prostorijama Glavnog grada za vrijeme terenskog rada prikupljanja podataka. U tom periodu pristup popisnim upitnicima imala su isključivo za to ovlašćena lica, popisivači, instruktori i državni instruktori, koji su obavljajući svoje funkcije u popisu, vršili i primopredaju istih i to shodno metodologiji, pravilima i instrukcijama propisanim od Uprave za statistiku - naveli su u reagovanju.

U Monstatu kažu da su sve jedinice lokalne samoupra-

ve obezbijedile, shodno metodologiji, prostorije predviđene za čuvanje popisnog materijala, koje su bile vidljivo označene na propisan način i koje su imale definisane načine zaštite. - Dodatno, Agencija za zaštitu podataka o ličnosti je neposredno prije popisa izvršila provjere procedura po pitanju obezbjeđenja prostorija i zaštite popisnih upitnika, kako u Upravi za statistiku tako i u određenom broju opština, i po tom pitanju dostavila preporuke koje su u potpunosti ispoštovane kroz izmjene Metodologije o sprovođenju i pripremi popisa, koja je dostupna na internet stranici Uprave za statistiku. Navedenim argumentima odbacujemo bilo kakvu mogućnost da

su se podaci popisa mogli na fleškama iznositi iz Glavnog grada - istakli su u reagovanju. Dodaju da se postupak nadzora, koji se pominje u tekstu, ne odnosi na popisne aktivnosti već na potpuno drugo statističko istraživanje o statistici sklopljenih brakova. - Zahtjev za dobijanje mišljenja Agencije za zaštitu podataka o ličnosti, o postupanju u vezi sa dostavljanjem podataka o sklopljenim brakovima, uputio je Glavni grad - Sekretarijat za lokalnu samoupravu. Da li je došlo do kršenja procedura u vezi sa zaštitom podataka o ličnosti, kada je u pitanju preuzimanje podataka za statistiku sklopljenih brakova, utvrdiće nadležni organ tokom nadzora - dodali su u saopštenju.

U vezi sa tim, Uprava za statistiku ističe da u radu sa podacima o ličnosti ima dugogodišnje iskustvo i da je, uz odgovarajuće pravilnike, razvila procedure kojima se garantuju sve potrebne mjere zaštite podataka o ličnosti. - S obzirom na to da je poštovanje principa povjerljivosti i tretiranja ličnih podataka jedan od ključnih principa zvanične statistike na kojem počiva naš rad, Uprava za statistiku spremna očekuje posjetu Agencije za zaštitu podataka o ličnosti u vezi sa pitanjem koje nema veze sa popisom stanovništva - zaključili su u reagovanju Monstata. (Odgovor naše novinarke u narednom izdanju Pobjede, 24. maja 2024)

Predsjednik Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG Ranko Jovović

Siva ekonomija guši turizam

PODGORICA - Siva ekonomija je ozbiljan problem, jer stvara nelojalnu konkurenciju i ugrožava održivost turističkog sektora, ocijenio je predsjednik Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG Ranko Jovović, dodajući da je potrebno standardizovati i legalizovati privatni smještaj. Iako su najave za sezonu dobre, pozvao je na pojednostavljenje procedura za dobijanje dozvola za rad i boravak sezonskih radnika.

NegativNi efekti - Prioritet je suzbijanje sive ekonomije. Ta pojava negativno utiče na javne finansije i fiskalnu stabilnost, ali i na poslovni ambijent, konkurentnost i održivost realnog sektora, jer djeluje kao nelojalna konkurencija preduzećima koja uredno izmiruju obaveze. Prisutna je u skoro svim segmentima turističke privrede – neregistrovano obavljanje djelatnosti, neprijavljeni radnici, nepravilan obračun zarada, neregistrovanje prihoda... Privatni smještaj je dobar potencijal koji treba registrovati, standardizovati i objedinjeno ponuditi tržištu. Zato bi trebalo sagledati mogućnost pojednostavljenja procedura i paušalno plaćanje obaveza za izdavaoce do 15 kreveta - kazao je Jovović i ukazao na mogućnost pojave novog vida sive zone zbog različitih stopa PDV-a u restoranima i hote-

Siva ekonomija negativno utiče na javne finansije i fiskalnu stabilnost, ali i na poslovni ambijent, konkurentnost i održivost realnog sektora, jer djeluje kao nelojalna konkurencija. Prisutna je u skoro svim segmentima turističke privrede – neregistrovano obavljanje djelatnosti, neprijavljeni radnici, nepravilan obračun zarada, neregistrovanje prihoda... - navodi Jovović i dodaje da bi trebalo sagledati mogućnost pojednostavljenja procedura i paušalno plaćanje obaveza za izdavaoce do 15 kreveta

lima. Zato predlaže srednju stopu PDV-a, koja će biti jedinstvena za sve kategorije i usluge u ugostiteljstvu.

- Sektor turizma, iako definisan kao strateški, opterećuju brojni izazovi. Turistički po-

slenici ukazuju da na uspješnost sezone naročito utiču buka, nedostatak stručne radne snage i zapošljavanje stranaca, komunalna i saobraćajna infrastruktura, građevinski radovi tokom sezone, zadr-

žavanje turista na graničnim prelazima... Potrebno je da sve opštine, u saradnji sa komunalnim preduzećima, pripreme plan aktivnosti uklanjanje smeća u periodu pripreme i u sezoni, a JP za upravljanje morskim dobrom da sedmično izvještava o čistoći i stanju na plažama. Treba sagledati mogućnost nastavka projekta ,,Neka bude čisto“ - poručuje Jovović i ukazuje da treba dinamiku saobraćajnih projekata prilagoditi turističkoj sezoni.

- Putni pravac iz Srbije prema Beranama i Rožajama mora se što prije staviti u funkciju. Goste čak i u glavnoj sezoni dočekuju građevinske mašine na putevima, u gradovima, čak i na plažama. Apelujemo na Opštinu Budva da se ubrza rekonstrukcija Mediteranske ulice, jer su turisti već stigli i ne mogu doći do hotela. Potrebno je formirati međuresornu komisiju koja bi se bavila praćenjem dinamike realizacije infrastrukturnih projekata u turističkim centrima - poručio je Jovović. Predlaže da se na granicama uvedu mobilni čitači putnih isprava i postigne dogovor sa Dubrovačko-neretvanskom županijom oko preu-

Pojednostaviti registraciju sezonskih radnika

Ranko Jovović ističe da su apelovali na MUP da se smanje gužve, dugo čekanje, probijanje rokova za

Tržište naftnih derivata

Jeftinije sve vrste goriva

PODGORICA - Sve vrste goriva pojeftinile su tri do pet centi. Eurosuper 95 i 98 pojeftiniće po pet centi i u narednih 15 dana će koštati 1,57, odnosno 1,61euro za litar.

Cijena eurodizela i lož ulja biće niža za tri centa i iznosiće 1,41, odnosno 1,38 eura. Posljednje promjene cijena bile su 8. maja, kada su sve vrste goriva pojeftinile dva do četiri centa. Naredni obračun je 3. juna. r.e.

dobijanje dozvola i omogući elektronsko zaprimanje prijava sa svim podacima sezonskog radnika, osim

biometrijskih, obradu podataka i izdavanje dozvola, što bi olakšalo zapošljavanje stranaca u sezoni.

- Privredna komora je inicirala uvođenje kategorije ,,stalni sezonski radnik“. Tako bi motivisali nezapo-

smjeravanja tranzitnih putnika preko prelaza Ilino Brdo i Vraćenovići, pojednostaviti komunikaciju između regionalnih aerodroma i u saradnji sa Ministarstvom saobraćaja provjeriti zakonska rješenja i praksu u pogledu prevoza hotelskih gostiju do aerodroma u Tirani i Dubrovniku. Ističe da je od velikog značaja valorizacija aerodroma Podgorica i Tivat, odnosno konačnog opredjeljenja Vlade po pitanju koncesija. - Aerodromi Tivat i Podgorica moraju povećati kapacitete i broj linija prema ključnim emitivnim tržištima tokom cijele godine, a u Tivtu omogućiti noćno letjenje. Upućujemo inicijativu JP za upravljanje morskim dobrom za uređenje vodenog terminala na aerodromu Tivat i adekvatno uređenje prilaza do početka glavne sezone. Na poboljšanje avio-povezanosti Crne Gore sa Evropom treba snažno da utiče Air Montenegro, koji mora biti partner turističkoj privredi - naglasio je Jovović. kratka sezoNa Objašnjava da je jedan od najkritičnijih aspekata našeg turizma kratka sezona.

- Cjelovita turistička ponuda

slene da se prekvalifikuju i imaju stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa iskustvima zemalja EUporučio je Jovović.

Konsultacije u Monteputu o nastavku izgradnje auto-puta Bar - Boljare

PODGORICA - Za nastavak auto-puta Bar - Boljare postoji veliko inte-

resovanje međunarodnih kompanija, što potvrđuje da se kvalitet implemen-

tacije može osigurati uz stvaranje novih radnih mjesta u Crnoj Gori i transfer znanja i tehnologija, saopšteno je iz Monteputa. Poziv svim zainteresovanim kompanijama otvoren je do 23. juna, a u njegovom okviru je održan sastanak pojašnjenja u prostorijama Monteputa, kojem su prisustvovali predstavnici devet međunarodnih kompanija - kazali su iz Monteputa i podsjetili da su Vlada i Evropska komisija (EK) postigle načelni dogovor o podršci izgradnji dionice MateševoAndrijevica iz EU fondova, kredita EBRD i državnog budžeta.

podrazumijeva produženje sezone uz istovremeno pružanje razvojnog impulsa sjeveru. Izgradnjom skijališta Kolašin 1600 sve veća pažnja se posvećuje razvoju planinskog turizma i potrebno je ulagati u Žarski, Cmiljaču, Štedim, Hajlu i Bogićevicu, te dodatnu valorizovati durmitorsko skijalište. Prva izgrađena dionica auto-puta kvalitetnije povezuje sjever i jug zemlje, što je rezultiralo značajnijim interesovanjem investitora - kazao je Jovović dodajući da se izazovi koji opterećuju poslovanje u turizmu mogu riješiti samo strateški, partnerskom saradnjom i sinhronizovanim djelovanjem privrede i državnih institucija. On podsjećanja da je Odbor, kojim rukovodi, apelovao na Opštinu Kotor da odloži primjenu odluke o naknadama, Ministarstvu saobraćaja za status izvođenja radova na pojedinim saobraćajnicama, Ministarstvu vanjskih poslova za donošenje odluke za uvođenje bezviznog režima za određene zemlje, Ministarstvu unutrašnjih poslova apel za podršku u unapređenju postupka zapošljavanja stranih sezonskih radnika uvođenjem elektronskog podnošenja zahtjeva za izdavanje radne dozvole, Ministarstvu finansija u vezi s ponovnim pokretanjem pitanja akciza na gorivo za jahte, a Ministarstvu turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, sugestije na Prijedlog zakona o turizmu i ugostiteljstvu. N. kovaČeviĆ

Tender za idejno rješenje brze ceste Danilovgrad – Nikšić

Monteput je raspisao javni poziv za izradu idejnog rješenja brze ceste Danilovgrad – Nikšić, dužine 31 kilometar. Ta bi cesta trebalo da obezbijedi kvalitetnu saobraćajnu vezu između Danilovgrada i Nikšića, a u konačnom poboljša saobraćajnu povezanost Crne Gore i BiH, te omogući bolje povezivanje sa auto-putem Bar - Boljare i Jadransko-jonskom cestom.

U skladu s tim dogovorom, pokrenute su procedure za izbor najpovoljnijeg izvođača radova

prema takozvanoj Žutoj FIDIC knjizi, uz poštovanje EBRD procedura nabavki. r. e.

Ranko Jovović

Sa sastanka u Monteputu

PODGORICA - Predsjednik Privrednog suda Mladen Grdinić se i nakon više od godinu, koliko je na toj funkciji, i dalje suočava sa nedovoljnim brojem sudija i velikim brojem neriješenih predmeta, ali je u intervjuu Pobjedi ipak kazao da je prošla godina bila uspješna. Privredni sud je posljednji put u punom sastavu bio prije tri godine, nakon čega je nastupio period kontinuiranog odliva sudija, a u jednom dijelu 2022. godine operativno ih je bilo svega četvoro. Godinama najveću pažnju javnosti ovaj sud privlači zbog brojnih stečajeva, a stiče se utisak da povjerenje građana u taj segment djelovanja nije na visokom nivou.

POBJEDA: Što je razlog nedovoljnog povjerenja javnosti u rad suda, kada je riječ o stečajevima?

GRDINIĆ: Cilj stečajnog postupka je kolektivno namirenje povjerilaca stečajnog dužnika. Najveći broj takvih postupaka se okonča bankrotstvom, odnosno namirenjem povjerilaca, prodajom imovine stečajnog dužnika i prodajom stečajnog dužnika kao pravnog lica, a u manjem broju predmeta se sprovodi reorganizacija. Nažalost, priroda stečajnog postupka je takva da prodajom imovine stečajnog dužnika često nije moguće namiriti potraživanja svih povjerilaca, pa nekad ni potraživanja radnika i države. Činjenica da neko nije u mogućnosti da naplati svoje nesporno potraživanje mora dovesti do nezadovoljstva, što je preduslov za stvaranje nepovjerenja. S druge strane, analiza postupanja u stečajnim postupcima koji najduže traju je pokazala da postupak prodaje imovine dugo traje, a da često na tu okolnost utiče to što je ta imovina predmet spora u drugim postupcima, na čije se okončanje mora čekati da bi se uopšte moglo pristupiti prodaji. Činjenica da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio presude kojima je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku za veliki broj radnika ,,Radoja Dakića“ nameće obavezu da se u saradnji sa partnerima pristupi analizi, kako Zakona o stečaju, tako i same prakse vođenja stečajeva, kako bi se utvrdilo da li postoji mogućnost da se kroz eventualne izmjene zakonskih rješenja, te edukacije sudija i stečajnih upravnika, cjelokupan postupak stečaja unaprijedi.

POBJEDA: Da li planirate

INTERVJU: Predsjednik Privrednog suda Crne Gore Mladen GRDINIĆ

Stečajevi predugo traju jer je najčešće sporno vlasništvo nad imovinom

Treba analizirati kako zakon, tako i stečajnu praksu kako bi se utvrdilo da li postoji mogućnost da se kroz eventualne izmjene, te edukacije sudija i stečajnih upravnika, cjelokupan postupak unaprijedi. Jedan od mojih ličnih prioriteta je učiniti taj postupak transparentnijim i akte objavljivati i na internet stranici suda

neke promjene koje bi ove procese mogle učiniti transparentnijim?

GRDINIĆ: Jedan od mojih ličnih prioriteta kao predsjednika suda je da se postupak stečaja učini transparentnijim, na način da se veliki broj akata iz stečajnog postupka, koji su do sada objavljivani samo na oglasnoj tabli suda, istovremeno objavljuje i na internet stranici suda.

Tek u maju ove godine je izabran jedan sudija, dok se izbor još troje sudija očekuje u junu. Dosadašnja praksa pokazala je da od momenta raspisivanja oglasa za popunjavanje slobodnog sudijskog mjesta do momentu izbora sudije prođe i godina, što je nedopustivo mnogo. Zbog toga mi je teško da preciziram dan kada će Privredni sud biti konačno kompletan, ali želim da vjerujem da će to biti na početku sljedeće godine

Na taj način bi široki krug lica, koja imaju interes da budu obaviješteni o određenom stečaju, lakše mogao doći do informacija. U tom pravcu su već preduzeti značajni koraci i vjerujem da će to konačno biti realizovano ove godine. Takođe, sud je započeo sa praksom redovnog informisanja o broju zaduženih i riješenih predmeta stečajnih upravnika, sa željom da javnost bude na adekvatan način informisana da li se postupak slučajnog zaduženja stečajnih upravnika vrši u skladu sa propisima.

POBJEDA: Kakav stav je Privredni sud zauzeo prema zahtjevima zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da se obustavi prodaja imovine Vektre Montenegro u stečaju, zbog neriješenih imovinskih pitanja?

GRDINIĆ: Uvažavajući činjenicu da se u postupku odlučuje o pravima u pogledu kojih je od strane zaštitnika prepoznata potreba zaštite javnog interesa, u cilju transparentnosti rada suda, predstavićemo javnosti osnovne informacije u pogledu dosadašnjeg toka postupka, konkretno prodaje zemljišta u Budvi na kojem se nalazi zgrada nekadašnjeg Jugoslovenskog riječnog brodarstva. U ovom trenutku predočeno zemljište nije predmet prodaje. Stečajni postupak se sprovodi bankrotstvom i prodajom imovine stečajnog dužnika, a o svakoj namjeri prodaje imovine, pa i eventualnoj prodaji zemljišta o kojem je bilo riječi, stečajni upravnik je dužan da obavijesti stečajnog sudiju, dužnika, sve povjerioce ako je moguće, kao i sva lica koja imaju zalogu, pra-

vo vlasništva ili interes u vezi sa predmetnom imovinom ili drugo pravo. Pritom, protiv predložene prodaje može se podnijeti prigovor, o kojem odlučuje stečajni sudija, u čijoj je nadležnosti i da odluči da li prigovor zadržava prodaju. Kad se prodaja vrši javnim nadmetanjem ili javnim prikupljanjem ponuda, stečajni upravnik je dužan da oglasi prodaju u najmanje dva visokotiražna dnevna štampana medija koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Crne Gore i to najmanje 20 dana prije dana određenog za javno nadmetanje ili dostavljanje ponuda. Dakle, Zakonom o stečaju su propisani pravni mehanizmi koji prodaju imovine stečajnog dužnika čine transparentnom i jednako dostupnom svim zainteresovanim licima, što uz dozvoljenost pravnih

ljekova u postupku prodaje garantuje kontrolu zakonitosti rada stečajnog upravnika i zaštitu pravnih učesnika u postupku i svih lica koja smatraju da imaju određena prava u pogledu imovine koja je predmet prodaje.

POBJEDA: U praksi se već dešavalo da se kod privatizovanih kompanija, koje odu u stečaj, naknadno utvrdi da je zemljište u vlasništvu države. Zašto do toga dolazi i kako se to može riješiti?

GRDINIĆ: Odgovor na ovo pitanje, bez prethodnog sagledavanja svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja, nužno se mora svesti na mjeru adekvatnog predočavanja osnovnih pravnih principa i imperativnih zakonskih normi koje regulišu pitanje pretvaranje prava iz društvene svojine. Naime, Zakon o svojinsko pravnim odnosima propisuje da pravo upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu u društvenoj, sada državnoj svojini postaje, stupanjem na snagu ovog zakona, pravo svojine dotadašnjeg imaoca prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno ili zainteresovano lice dokaže da je prije stupanja na snagu ovog zakona steklo pravo svojine na određenom zemljištu. Međutim, zemljište za koje u postupku privatizacije ili stečaja nije plaćena tržišna naknada ostaje u svojini države na kome vlasnici objekta imaju pravo preče kupovine ili prečeg zakupa. Sagledavajući pitanje u kontekstu citirane norme, uzrok spornih imovinsko pravnih odnosa svakako može biti i pitanje da li je plaćena tržišna naknada, o čemu mišljenje daje organ nadležan za poslove privatizacije, odnosno Privredni sud u toku stečaja. Navedeno mišljenje se dostavlja prilikom podnošenje zahtjeva za upis prava svojine u katastru nepokret-

Mladen Grdinić

traju sporno imovinom

nosti, a nerijetko dugo trajanje upravnih postupaka, povodom zahtjeva za upis prava svojine, nužno utiče i na trajanje stečajnog postupka.

P

OBJEDA: Prošla je godina otkada ste došli na čelo

Privrednog suda, kada Vas je sačekao ozbiljan manjak sudija i veliki broj neriješenih predmeta. Kakva je situacija danas?

GRDINIĆ: Situacija je takva da istovremeno možemo reći da se Privredni sud i dalje suočava sa problemima manjka sudija i neriješenih predmeta, ali i da je iza nas ipak uspješna godina u kojoj smo ostvarili planirane rezultate. Naime, kao što Vam je poznato, Privredni sud je posljednji put radio u punom sastavu prije tri godine, u ljeto 2021. godine. Nakon toga je nastupio period kontinuiranog odliva sudija, tako da je u jednom periodu 2022. godine sud radio sa svega sedam sudija, od kojih je troje bilo na bolovanju. Neminovno je bilo da će ovaj problem dovesti do zaostat-

Nijesu riješili još 451 stari predmet

POBJEDA: Koliko je preostalo starih neriješenih predmeta? Koliko predmeta je primljeno 2023. godine, a koliko u prva četiri mjeseca 2024?

GRDINIĆ: Na kraju 2023. godine imali smo 451 neriješen stari predmet, a ukupno smo riješili 236 takvih predmeta. To nije mali broj. Međutim, treba znati da samo kontinuiran rad na predmetu garantuje njegovo okončanje. Zbog problema o kojima sam prethodno govorio, mi smo izgubili taj kontinuitet u značajnom broju ovih predmeta, jer su sudije koje u njima postupale napustile sud, zbog toga su ti predmeti čekali određeno vrijeme da ih preuzmu nove sudije, a zatim su postupci morali početi iznova. Najčešće se radi o veoma složenim predmetima, a treba imati u vidu da su pojedine sudije preuzele u rad i preko 60 takvih, starih predmeta, pri čemu ukupno u radu imaju preko 200 predmeta. To je izuzetno složena situacija za rad svakog sudije, koja zahtijeva ogroman rad, svakodnevno i van radnog vremena. Prošle godine smo primili u rad 2.904 predmeta, a riješili smo ukupno 3.237 predmeta. Za prva četiri mjeseca ove godine primili smo 1.057 novih predmeta, a poredeći isti period prošle godine, svjedočimo smanjenju priliva za nekih 270 predmeta. Još uvijek je rano da govorimo o tendenciji smanjenja priliva predmeta, ali ako bi se sa takvim trendom nastavilo, ta okolnost uz očekivano popunjavanje sudijskih mjesta bi svakako pogodovala bržem rješavanju zaostalih predmeta.

ka u broju riješenih predmeta, tako da je sud sa 1.298 neriješenih predmeta na kraju 2020. godine došao u situaciju da je na kraju 2022. godine imao ukupno 2.946 neriješenih predmeta. Ipak, iako nam je i 2023. godine uvijek nedostajalo četiri do pet sudija, možemo reći da se radilo o godini stabilizacije, ali i više od toga. Naime, na kraju prošle godine smo bili sud sa najvećim stepenom ažurnosti od 111,47 posto, što znači da smo riješili više predmeta nego što smo zadužili, te smo broj neriješenih predmeta smanjili za 12,75 odsto na 2.613 predmeta. Da li je to dovoljno? Svakako ne. Biće potrebno vrijeme i pomoć

kroz popunjavanje slobodnih sudijskih mjesta, ali vjerujem da ostvareni rezultati u prošloj godini, sa kojima smo nastavili i u ovoj, bude optimizam da u naredne dvije do tri godine možemo postići ažurnost koju mi želimo, ali što je bitnije, koja je neophodna našim građanima kao garancija da mogu ostvariti zaštitu svojih prava u razumnom roku.

POBJEDA: Nakon izbora ste najavili da bi sud mogao biti kompletiran polovinom ove godine, međutim u međuvremenu se više sudija penzionisalo, a jedan je prešao u Apelacioni sud. Kada se može očekivati da sud bude kompletiran?

Zemljište za koje u postupku privatizacije ili stečaja nije plaćena tržišna naknada ostaje u svojini države na kome vlasnici objekta imaju pravo preče kupovine ili prečeg zakupa. Sagledavajući pitanje u kontekstu citirane norme, uzrok spornih imovinsko-pravnih odnosa svakako može biti i pitanje da li je plaćena tržišna naknada, o čemu mišljenje daje organ nadležan za poslove privatizacije, odnosno Privredni sud u toku stečaja. Navedeno mišljenje se dostavlja prilikom podnošenje zahtjeva za upis prava svojine u katastru nepokretnosti, a nerijetko dugo trajanje upravnih postupaka, povodom zahtjeva za upis prava svojine, nužno utiče i na trajanje stečajnog postupka

GRDINIĆ: Nakon mog dolaska u sud, napustilo nas je još troje sudija, a tek u maju ove godine je izabran jedan sudija, dok se izbor još troje sudija očekuje u junu. Ovog mjeseca je izabrana jedna kandidatkinja za sudiju, a u toku je izbor još jednog kandidata. Međutim, prije izbora za sudiju, ta dva kandidata u skladu sa zakonom moraju proći šestomjesečnu obuku. Moram reći da je dosadašnja praksa pokazala da od momenta raspisivanja oglasa za popunjavanje slobodnog sudijskog mjesta u našem sudu, do momentu izbora sudije prođe i godinu. Mislim da je to nedopustivo mnogo, jer svaki dan u kojem nam nedostaju sve sudije znači da stotine predmeta neće biti u radu, da će stotine i hiljade građana duže čekati na rješenje problema. Zbog toga mi je teško da preciziram dan kada će Privredni sud biti konačno kompletan, ali želim da vjerujem da će to biti na početku sljedeće godine. Tada bi, nakon gotovo četiri godine, trebalo konačno da se steknu preduslovi da sud radi punim kapacitetom.

POBJEDA: Evidentno je da su prostorije suda nedovoljno uslovne za rad, da li se u međuvremenu pronašlo neko rješenje?

GRDINIĆ: Raduju najave da će država konačno preduzeti neophodne korake ka izgradnji palate pravde u glavnom gradu, čime će se trajno i kvalitetno riješiti i pitanje radnih prostorija Privrednog suda. Svjesni smo da najveći broj pravosudnih institucija ima problema sa prostornim kapacitetima, kao i da postupak preseljenja Specijalnog državnog tužilaštva traje već duže. Kako Privredni sud nije vlasnik zgrada u kojoj se nalazi, javnost je bila upoznata sa namjerom izvršne vlasti da nas preseli u drugu poslovnu zgradu, na šta nijesmo željeli da pristanemo, jer nije bilo garancija da se radi o unapređenju uslova rada. Da li trenutno uopšte postoji takva poslovna zgrada u glavnom gradu? O tome sam razgovarao sa odgovornim predstavnicima izvršne vlasti u čijoj je nadležnosti državna imovina i teško je naći odgovarajuće rješenje, jer treba imati u vidu prirodu djelatnosti suda, odnosno da je neophodno imati dovoljan broj velikih prostorija u kojima bi se održavala suđenja, zatim pisarnice i arhiva suda. Unapređenje postojećih prostorija takođe zavisi od odobrenih budžetskih sredstava. Tokom 2023. godine uloženi su napori da se poboljšaju uslovi rada u zgradi Privrednog suda, te su renovirani toaleti koji ranije nijesu bili uslovni za korišćenje, obnovljen je namještaj u većem broju kancelarija, u potpunosti su zamijenjene klupe u holovima. Konačno je obezbijeđeno da stranke kopiranje spisa predmeta mogu vršiti u prostorijama suda. U toku ove godine ćemo dodatno zamijeniti namještaj u kancelarijama, a prioritet je da se licima sa invaliditetom obezbijedi nesmetan pristup zgradi. Maja LEković

Proizvodi kompanije Naše voće na Novosadskom sajmu

Džem od maline šampion kvaliteta

PODGORICA - Nikšićka kompanija Naše voće, vlasništvo Milana i Miloša Golubovića, dobila je pehar Novosadskog sajma za proizvode od voća. Njihov džem od malina je šampion kvaliteta, veliku zlatnu medalju su dobili za sokove od jabuke, cvekle i jabuke i za džemove od šipuraka, malina, šljiva, a zlatnu medalju za sokove od breskve i jabuke, cve-

kle, šargarepe i jabuke, te šargarepe i jabuke. Za dizajn su sa dvije srebrne medalje nagrađeni cijeđeni sok od jabuka sa plantaže u Župi i ekstra džem od malina. Novosadski poljoprivredni sajam okupio je 1.500 izlagača iz 40 država, koji predstavljaju ponudu na ukupno 60.000 kvadrata izložbenog prostora. Očekuje se 150.000 posjetilaca. R.E.

Sjednica Savjeta za finansijsku stabilnost Ukupni krediti

4,3 milijarde eura

PODGORICA - Sistemski rizik po finansijsku stabilnost je umjeren, stoga je potrebno i dalje pažljivo pratiti prisutne rizike, posebno u kontekstu i dalje prisutne neizvjesnosti na tržištu, ocijenjeno je na sjednici Savjeta za finansijsku stabilnost.

Sjednicom je predsjedavala guvernerka Irena Radović, a prisustvovali su i članovi Savjeta, ministar finansija Novica Vuković, predsjednik Komisije za tržište kapitala Željko Drinčić i predsjednik Savjeta Agencije za nadzor osiguranja Marko Ivanović. Na poziv guvernerke prisustvovao je i direktor Fonda za zaštitu depozita Vojin Vlahović Članovi Savjeta su razmatrali informaciju o finansijskoj stabilnosti za prvi kvartal ove godine.

- U prvom kvartalu, bankarski sektor karakteriše visoka likvidnost i dobra kapitalizovanost. Aktiva banaka na agregatnom nivou na kraju marta ove godine iznosila je 6,6 milijardi eura, što je, na godišnjem

nivou, rast od 3,7 odsto - precizira se u saopštenju. Dodaje se da su ukupni krediti na kraju prvog kvartala ove godine iznosili 4,3 milijarde eura, što je rast od 11 odsto na godišnjem nivou.

- Kreditna aktivnost banaka tokom prva tri mjeseca ove godine, posmatrana kroz nivo novoodobrenih kredita, bila je veća 33 odsto u odnosu na isti prošlogodišnji period – kaže se u saopštenju.

Na sjednici je razmatran izvještaj o radu Savjeta za finansijsku stabilnost u prošloj godini. - U ovom dokumentu je istaknuto da je finansijska stabilnost tokom prethodne godine bila očuvana, uprkos rizicima umjerenog karaktera koji su bili prisutni kao posljedica izazova iz međunarodnog okruženja - navodi se u saopštenju. Navedeno je da je Radović informisala članove Savjeta da je CBCG, u saradnji sa nadležnim ministarstvima, pripremila i Evropskoj komisiji (EK) poslala na mišljenje Nacrt aplikacije za proširenje geografskog područja SEPA na Crnu Goru. S. P.

INTERVJU: Prof. dr Veselin I VanoVIć govorio i o autonomiji i dignitetu Univerziteta Crne Gore i ukazao da su uniženi srozavanjem kriterijuma i promocijom u naučna zvanja kadrova mimo svih pravila

PODGORICA - Kao jedan od rijetkih predstavnika crnogorske naučne zajednice čija oštrica kritike nije otupila za vrijeme „one“ ni „ove“ vlasti, prof. dr Veselin Ivanović sa Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici nedavno je na Cetinjskom forumu ukazao da su autonomija i dignitet Univerziteta Crne Gore dodatno uniženi srozavanjem kriterijuma i promocijom u naučna zvanja kadrova kontra zvaničnim mjerilima, mimo svih pisanih i nepisanih pravila.

Mjesec kasnije javnost se zgražava zbog seksističkih i mizoginih ispada docenta na Filozofskom fakultetu od kojeg se ograđuje isti Univerzitet Crne Gore iako mu je prethodno upravo omogućio da neprihvatljivo zauzme poziciju sa koje danas kontaminira javni prostor, rame uz rame sa istomišljenicima iste političke svijesti. Onih koji su promovisani u naučna zvanja na pragu sedme decenije života na temelju radova publikovanih u ruskim časopisima bez adekvatnih referenci. Usput emituju stavove koji su sve samo ne potpora građanskom, sekularnom i slobodoumnom konceptu društva.

Na konstataciju „da je to nama naša borba dala“, Ivanović upozorava da smo u uslovima slabih i nezavisnih institucija u zemlji dobili dvije krajnosti: kadrove koji autonomiju Univerziteta, poziva i zvanja doživljavaju kao nemiješanje u odbranu temelja društva, ili one koji otvoreno rastaču te postamente.

Između te dvije krajnosti su pojedinci kojima su principi uvijek bili preči, a kritika i nemirenje sa anomalijama i obesmišljavanjem znanja i zvanja – imperativ. Uz njih, Ivanović ipak nadu vidi u mlađim generacijama, jer smatra da će nas nužno integrisanje u savremenu Evropu dovesti do pozicije, prihvaćene ili nametnute, da se ipak cijene znanje i rad.

POBJEDA: Zašto akademska zajednica većinski ćuti na nimalo „ružičaste“ trendove u društvu - da li takvo stanje proističe iz, kako je nedavno primijetio jedan strani univerzitetski profesor, osjećaja komocije u benefitima i statusu, ko god bio na vlasti?

IVANOVIĆ: Rad u visokom obrazovanju i na univerzitetima jedno je od najprestižnijih i najpoželjnijih zanimanja, prvenstveno zbog statusa i beneficija. I to je tako svuda na svijetu. A, možete zamisliti koliko onda to dolazi do izražaja u društvima nižeg, ili je možda bolje reći, ne visokog standarda, kakva su društva na Zapadnom Balkanu. Samim tim, zona komfora koju u našim društvima uživaju univerzitetski profesori značajno je šira, u relativnom odnosu, i vjerovatno ju je teže napuštiti. Međutim, po mom mišlje-

Etika ne trpi zonu komfora

U Crnoj Gori, nažalost, institucije nijesu kreirane da budu snažne, nezavisne i autonomne. Naše institucije funkcionišu pod snažnom kontrolom vlasti (kako se voli reći, osnivača). Crna Gora je država u kojoj se u samo dvije godine dva puta mijenjaju ili nastoje promijeniti zakoni kako bi (po vladajućoj oligarhiji) nepodobni pojedinac ranije otišao u penziju ili kako bi se neki ili više sudija Ustavnog suda još jednu ili dvije godine duže zadržao na poslu. Ova praksa nije imanentna civilizovanim društvima i nije je pošteđen ni UCG. To je, naravno, nasljeđe iz vremena osnivanja institucija i, nažalost, vodi njihovom potpunom pasiviziranju

nju, nenapuštanje zone komfora nije i, rekao bih, ne smije biti manir intelektualaca i univerzitetskih profesora. I, dodao bih, ni na koji način im ne služi na čast. Što je onda sa njihovom društvenom odgovornošću? A, ne zaboravimo, Univerzitet se finansira iz budžeta, dakle primamo svoje plate od društva, kome, ne izlazeći iz zone komfora, ne želimo da pomognemo kad to društvo pati. Kad se stvari posmatraju na ovaj način, postavlja se pitanje da li je etički nenapuštanje zone komfora, praktikovano od ogromne većine (gotovo cjelokupne) aka-

demske zajednice? A, duboko vjerujem da bi intelektualcu, univerzitetskom profesoru, uopšte prosvjetnom radniku ETIKA morala biti na počasnom (prvom) mjestu.

P OBJEDA: Smatrate li da pozicija „kaste“ koja uživa beneficije ima dobre plate, dobija i stanove od države, a pritom kalkuliše i postavlja se oportuno u odnosu na političke vjetrove, zapravo dugoročno anestezira kulturu otpora i daje loš primjer mlađim generacijama i studentima?

IVANOVIĆ: Kalkulisanje i oportuno ponašanje u odno-

su na bilo kakvo duštveno pitanje ili pojavu, a posebno u odnosu na politička dešavanja ne bi smjelo biti, po prirodi stvari, imanentno akademskoj zajednici. Zašto kažem po prirodi stvari? Pa, zar akademska zajednica ne uživa visok status u društvu bez obzira na politički sistem ili politička dešavanja? Shodno tome, kalkulisanjem i oportunizmom u odnosu na politiku i politička dešavanja daje se loš primjer zajednici, a posebno mladim ljudima. Isti stav sam zastupao za vrijeme prethodne vlasti, a stav, naravno, ne mijenjam ni danas. Ipak, dodao bih, po

tome, aktuelna vlast mora biti produkt tog nasljeđa. Slažem se sa Vama da ni pogled u budućnost u ovom trenutku ne izgleda ružičasto. Međutim, Crna Gora se ipak kreće naprijed. Već izvjesno vrijeme se nastoji, makar na riječima, uhvatiti korak sa razvijenim zapadnim demokratijama. Iako ne uvijek brz, taj proces je, čini mi se ili, možda bolje reći, nadam se, nezaustavljiv. Paralelno će se shvatiti da moramo ući, ili ćemo biti pritisnuti da uđemo, najprije u redizajniranje institucija u zaista nezavisne i autonomne, a potom u potpunu objektivizaciju vrednovanja znanja i kvaliteta, kao i vrednovanja kriterijuma za napredovanje (sa aspekta Univerziteta, napredovanje u viša akademska i naučna zvanja). U tome vidim prostor za nastavak i znam da mladi ljudi moraju biti nosilac ovog procesa.

s. vasiljević

Prave vrijednosti vode do pravih kriterijuma

POBJEDA: Vidite li način, prostor i snage na Univerzitetu kadre da stvari mijenjaju na bolje?

IVANOVIĆ: Vidim, i to u mladim ljudima, naravno. Nadam se da će proces približavanja Crne Gore Evropskoj uniji i prihvatanja vrijednosti zapadnih društava, koji mi se čini nepovratnim, doprinijeti objektivizaciji kriterijuma za napredovanja, izbore u zvanja i zapošljavanje. Tada će se shvatiti da pojedinac svoj uspjeh duguje samo svom radu i da njegovo napredovanje zavisi isključivo od rezultata tog rada, te da će ista situacija biti i sa njegovim kolegama, prijateljima, đecom... Siguran sam da će se nakon toga ljudi lakše odlučivati da podignu svoj glas, uoče i mapiraju anomalije u društvu i pokušaju da daju svoj doprinos u njihovom prevazilaženju.

mom mišljenju, nije primarno riječ o anesteziranju kulture otpora, već prije svega o nedostatku samopoštovanja. Anesteziranje kulture otpora je posljedica nedostatka samopoštovanja.

POBJEDA: Aktuelna „mlada vlast“ produkt je upravo perioda „akademskog mrtvila“ koje su remetili izuzeci. Kakve će tek biti naredne generacije ako se ova vrsta anestezije o kojoj govorimo nastavi? Ima li uopšte prostora za drugačiji put?

IVANOVIĆ: Kao što rekoh u odgovoru na prethodno pitanje, kalkulisanje i oportunizam u odnosu na politička dešavanja je, nažalost, naše decenijsko nasljeđe. Shodno

POBJEDA: Tokom izlaganja na Cetinjskom forumu ste ukazali na vektore meke moći koja rastače autonomiju Univerziteta i može se reći, snagu i integritet akademskih zvanja. Od čega je onda u takvom miljeu Univerzitet autonoman?

IVANOVIĆ: U Crnoj Gori, nažalost, intitucije nijesu kreirane da budu snažne, nezavisne i autonomne. Naše institucije funkcionišu pod snažnom kontrolom vlasti (kako se voli reći, osnivača). Crna Gora je država u kojoj se u samo dvije godine dva puta mijenjaju ili nastoje promijeniti zakoni kako bi (po vladajućoj oligarhiji) nepodobni pojedinac ranije otišao u penziju ili kako bi se neki ili više sudija Ustavnog suda još jednu ili dvije godine duže zadržao na poslu. Ova praksa nije imanentna civilizovanim društvima i nije je pošteđen ni UCG. To je, naravno, nasljeđe iz vremena osnivanja institucija i, nažalost, vodi njihovom potpunom pasiviziranju. Autonomija UCG je više puta grubo narušena. U posljednjih sedam godina, na insistiranje 41. i 42. Vlade CG, smijenjena su dva rektora (treba dodati –nezakonito, što je dobilo i svoj sudski epilog), a prije dvije godine javnost je ostala u uvjerenju da se i Sud svojom presudom umiješao Univerzitetu u izbor u zvanje. Na koncu, sama procedura izvora rektora i organa upravljanja UCG grubo narušava njegovu autonomiju (pa, zar 42. Vlada CG nije pokušala da u UO UCG delegira crkveno lice?!).

Ipak, najviše zabrinjava gotovo zanemariva reakcija akademske zajednice. Prilikom prve smjene rektora, izvjestan, mada, ispostaviće se na kraju, manji dio akademske zajednice, kome sam veoma aktivno pripadao, pružio je otpor, pozivajući se na autonomiju Univerziteta i stajući u njenu zaštitu. Već u slučaju druge smjene rektora, otpor je bio zanemariv. U trećem slučaju, ostao je utisak da

Veselin n. Ivanović

Stvarne autonomije nema na UCG dok god se rektor postavlja, a ne bira

POBJEDA: Kako objašnjavate situaciju da se najavljeni koncept izbora rektora u Crnoj Gori nije promijenio na pozitivan način, i da je aktuelni rukovodilac, kada je sjeo u fotelju, odustao od promocije demokratičnosti izbora?

IVANOVIĆ: Da, očigledno se odustalo, bar za neko vrijeme, od demokratizacije procedure za izbora rektora. Lično sam očekivao ovakav rasplet događaja. Način na koji se bira rektor, sam po sebi, podriva autonomiju UCG. U suštini, rektor se ne bira. On se postavlja. U suštini, od strane Vlade, odnosno one većine koja je u tom trenutku aktuelna i koja dominira UO UCG. Više puta sam javno skretao pažnju na ovaj problem i dizao svoj glas protiv. I za vrijeme bivše vlasti i danas. Čak, jednom prilikom sam rekao da stvarne autonomije UCG neće biti dok vladini činovnici ne samo dominiraju, već uopšte bivaju birani u njegove organe upravljanja. Da, Država finansira Univerzitet i mislim da treba da ima strogu kontrolu trošenja tih sredstava. Ali, zar taj posao ne mogu obaviti finansijske inspekcije ili prethodno angažovane kuće i agencije koje se bave tim poslovima? Zar akademska zajednica nije sposobna sama upravljati Univerzitetom? Bar onoliko sposobna koliko je to CANU, koja nema organ upravljanja delegiran od strane Države? Dakle, jedino akademska zajednica može na demokratski način izabrati rektora i to na neposrednim izborima. Jedan vid izbora rektora koji se mogao protumačiti prilično demokratskim je bio na snazi do unazad petnaestak godina. Tada su se sve univerzitetske jedinice neposrednim glasanjem izjašnjavale o kandidatima za rektora. Kasnije je Senat, odnosno Naučno-nastavno Vijeće konačno biralo između kandidata koju su prethodno zavrijedili podršku akademske zajedinice. Zašto je to prešlo u nadležnost UO, nažalost, ne mogu dati odgovor. Aktuelni rektor je, za vrijeme svog kratkotrajnog VD mandata (prije svog prvog izbora), obećavao demokratizaciju procedure za izbora rektora. Naknadno je, vjerujem, shvatio da bi time izašao iz zone komfornog (da ne kažem sigurnog) imenovanja, odnosno radio u korist svoje štete, i, naravno, odustao od svog (očigledno ishitreno datog) obećanja. Ali, istini za volju, nije odustao samo on. Odustali su i mnogi drugi koji su u tom trenutku podržali njegovo obećanje. Vjerujem da će ovaj naš osvrt biti rijetki glas (možda, jedino uz glas CGO) koji se u ovom trenutku javno protivi aktuelnoj proceduri izbora rektora UCG.

su organi UCG jedva dočekali presudu da bi kandidata mogli izabrati u zvanje. Naime, umjesto da organi UCG podśete nadležni sud, kako sam rekao na Cetinjskom forumu, da „tumačenje ispunjenosti mjerila nije u nadležnosti Suda i grubo narušava autonomiju Univerziteta“, te da na ovaj način otpišu Sudu, ukoliko se zaista u svojoj presudi bavio procjenom ispunjenosti uslova za izbor u zvanje, javno je u suštini izvršen pritisak na Senat u smislu da je neki raniji saziv Senata oštetio kandidata neizborom u više akademsko zvanje. Nakon toga, kandidat je lakonski izabran, a ispunjenost kriterijuma, odnosno mjerila za izbor u to zvanje je gotovo pala u drugi plan. Dakle, akademska zajednica se u svim ovim kritičnim slučajevima pokazala veoma ranjivom kategorijom društva. A, ona to nikako ne bi smjela da bude, ni po svom kapacitetu, a posebno ne po statusu koji u društvu uživa. Bojim se i da bi se mogla dovesti u vezu sa zonom komfora koju smo prokomentarisali u jednom od prethodnih pitanja. Mislim da se ovim šalje jedna ružna poruka društvu u cjelini, a posebno mlađim generacijama.

P OBJEDA: Smatrate li da dodatno doprinosi ispoljena bizarna nesposobnost da se, primjera radi, provjeri osnovanost sumnji u po-

Bivši generalni inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost tvrdi da bivši operativac „priča ljudima“ kako je on dostavio podatke za skandaloznu mapu novinarki koncerna Vijesti Jeleni Jovanović

Kurti tvrdi da u ANB-u nije vidio podatke o targetiranim građanima u BIRN-ovoj mapi

Artan Kurti je, gostujući u petak veče u emisiji „Minula neđelja“, kazao da je Ivanović „taj koji ljudima priča da sam ja gospođi Jovanović dao nekakve podatke tamo iz Agencije za ovaj BIRN“, na što je Jovanović konstatovala: „Dobro je, to znači da ti podaci postoje u Agenciji“. – Mogu samo da kažem da ih ja nikada nijesam vidio da postoje – odgovorio je Kurti na što je Jovanović kazala: „Viđeće ih taj što je rekao da ste mi ih vi dali“, nakon čega je Kurti kazao: „Evo neka kažu, ja ih nikada nijesam vidio…“

stojanje plagijata u naučnim radovima?

IVANOVIĆ: Možda je jedan od ilustrativnijih primjera inertnosti organa UCG nedavno odbijanje Etičkog odbora UCG da izvrši provjeru plagijarizma zahtijevanu od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO). Podśećam da je odgovor Etičkog odbora bio da ne mogu izvršiti provjeru jer je dostavljeni materijal pisan ćirilicom. Pa, zamislite što je institucija rekla o sebi proglašavajući se nesposobnom da izvrši konverziju iz ćiriličnog u latinično pismo (zamislite, 2024. godine!!) da bi se izvršila provjera. Postavlja se pitanje koja bi to onda crnogorska ustanova ili institucija bila sposobna da izvrši ovaj zadatak? Ipak, lično vjerujem da nije riječ o nesposobnosti, već o nespremnosti da se potencijalni plagijarizam provjeri. Ne želim ni da pomislim što bi moglo biti u pozadini. Umjesto toga, skrenuću pažnju na činjenicu da se ovakvim ponašanjem najveća šteta nanosi ljudima iz akademske zajednice koji su po najvišim standardima zadovoljili kriterijume za svoje napredovanje i izbore u zvanja. Zar ne postoji bojazan da se i ovi ljudi od strane javnosti mogli posmatrati kroz prizmu u čijoj su osnovi pojedinci koji se ovakvim ponašanjem organa UCG nastoje zaštititi.

Igor PERIĆ

PODGORICA - Bivši generalni inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost Artan Kurti optužio je u petak u emisiji „Minula neđelja“ televizije „A+“, u dijalogu sa novinarkom koncerna „Vijesti“ Jelenom Jovanović, dugogodišnjeg operativca ANB-a Radovana Raša Ivanovića kako izmišlja priču da joj je on dostavio informacije za skandaloznu mapu ekstremista čija je autorka i zbog koje je protiv nje pred Osnovnim sudom u Podgorici pokrenuto pet tužbi za povredu časti i ugleda. Jovanović je na ovu njegovu tvrdnju konstatovala da to znači da ti podaci ipak postoje u ANB-u, što je Kurti negirao, a na njeno insistiranje da saopšti ko su ekstremisti u Crnoj Gori, izbjegao je da odgovori. Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti, uz podršku urednice Balkaninsighta Dušice Tomović i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona. Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta. Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra prošle godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija i ribrendirao cijeli projekat. Tako je u oktobru prošle godine, na istoj web adresi,

osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desničari na Balkanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.

BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama“, iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.

No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nema nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvanom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.

Tako, u nepotpisanom tekstu – što je upravo karakteristika tabloidnog, neprofesionalnog i neetičnog medijskog djelovanja – pod naslovom „Kontekst“ BIRN zapravo hrani narativ koji godinama plasira koncern Vijesti i pokušava opravdati raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta. Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insinuira kako su

svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom – ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.

Kurti je, gostujući u petak veče u emisiji „Minula neđelja“ kazao da je Ivanović „taj koji ljudima priča da sam ja gospođi Jovanović dao nekakve podatke tamo iz Agencije za ovaj BIRN“, na što je Jovanović konstatovala: „Dobro je, to znači da ti podaci postoje u Agenciji“.

– Ja mogu samo da kažem da ih ja nikada nijesam vidio da postoje – odgovorio je Kurti na što je Jovanović kazala: „Viđeće ih taj što je rekao da ste mi ih vi dali“, nakon čega je Kurti kazao: „Evo neka kažu, ja ih nikada nijesam vidio…“.

– Sigurno će na sudu morati… - uzvratila je Jovanović.

U drugom dijelu emisije Kurti je kazao kako ,,Agencija ima svoj dio koji se bavi ekstremizmom, pojavama radikalnih islamista i da ne nabrajam sad...“ – Molim vas nabrajajte, jer je vrlo važno da znamo koje sve radikalne grupe postoje u Crnoj Gori – kazala je autorka BIRN- ovog izvještaja na što joj je Kurti odgovorio kako ne može sad da nabraja tajne podatke.

– Kako možete da nabrajate samo islamiste, nabrojte sve ekstreme. Ko su svi ekstremi

– pitala je Jovanović na što je Kurti, uz smijeh, kazao kako „kažu i za mene i za vas da smo ekstremi“.

– Nemam problem sa tim – zaključila je Jovanović. Protiv nje i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici podnijele novinarke Pobjede Tanja Pavićević i Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović i Maja Miličković

Najmanje četvoro od devetoro targetiranih podnijeli su na osnovu Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost zahtjeve za obavještenje da li je ANB preduzimao mjere prikupljanja podataka o njima, te da li Agencija vodi evidenciju njihovih ličnih podataka i svi su obaviješteni da takve radnje prema njima nijesu preduzimane. Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi. Ovo je proizvod istraživačkog novinarstva“, danas besramno targetiranje novinarki Pobjede i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavaju predstaviti kao vrijednosni sud. Duška MIHAILOVIĆ

Kurti na insistiranje Jovanović odgovorio da ne može da odaje tajne podatke

Saslušano 40 učenika zbog bakljade koja je zapalila krov podgoričke OŠ „Vlado Milić“, ODT za petoro utvrđuje postojanje krivičnog djela izazivanja opšte opasnosti

Na zabranu odgovorili bacanjem baklji i dimnih bombi na školu

PODGORICA - Policija i tužilaštvo rasvjetljavaju bakljadu koju su organizovali polumaturanti tokom koje je zapaljen krov OŠ „Vlado Milić“ u Podgorici, a direktorica te ustanove Ivana Milić je odlučila da neće biti polumaturske večeri za đake.

Milić je rekla da je tender za sanaciju krova raspisan juče, te da su iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) kazali da će sanirati štetu. Vrijednost popravki biće oko 33.000 eura.

- Javili su se i pojedini roditelji koji su ponudili pomoć - kazala je direktorica.

Po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva dosad je saslušano oko 40 lica, saopšteno je Pobjedi iz ODT-a.

- Prikupljanje obavještenja je još u toku. Po izjavama, učenici su bacali baklje i dimne bombe u pravcu škole. Do sada, identifikovano je pet maloljetnih lica za koja se utvrđuje postojanje elemenata bića krivičnog djela izazivanje opšte opasnostikazali su iz ODT-a.

Iz Uprave policije su Pobjedi kazali da u saradnji s Osnovnim državnim tužilaštvom u Podgorici preduzimaju opsežne mjere i radnje iz svoje nadležnosti u cilju rasvjetljavanja svih okolnosti pod kojima je došlo do požara, te da će javnost biti blagovremeno obaviještena o ishodu.

Zabrana beZ efekta

Direktorica Ivana Milić, koja dvije godine rukovodi ovom

- Prikupljanje obavještenja je još u toku. Po izjavama, učenici su bacali baklje i dimne bombe u pravcu škole. Do sada, identifikovano je pet maloljetnih lica za koja se utvrđuje postojanje elemenata bića krivičnog djela izazivanje opšte opasnosti - kazali su iz Osnovnog državnog tužilaštva

školom, Pobjedi je kazala da je oko 40-ak učenika u petak imalo baklje, a da je jedna završila na krovu i izazvala požar.

Ona je istakla da je ove, kao i prošle godine zabranila bakljadu kojom polumaturanti obilježavaju kraj školske godine i to jasno kazala u razgovoru sa roditeljima koji je održan prilikom dogovora o proslavi polumature.

Milić je naglasila da su prošle godine, i pored zabrane, ro -

ditelji došli s djecom, te da je i tada jedna baklja završila na krovu, ali da nije bilo požara.

Da bakljade u toj školi nijesu bezopasne, svjedoči činjenica da je i 2018. zbog baklje izbio požar.

Milić je ispričala da je u četvrtak poslala obavještenje učenicima devetog razreda da nastave za njih u petak neće biti.

U petak se dogodio incident. - Oprostila sam se lijepim riječima od učenika. Ništa tog jutra nije ukazivalo na događaje

koji su slijedili. Oko 10 sati čula sam buku u školskom dvorištu. Izašla sam ispred škole i vidjela učenike sa bakljama... čule su se i petarde. Tada sam pozvala policiju i zamolila ih da pozovu i vatrogasce jer gore i gume na školskom terenuispričala je Milić Pobjedi. Kazala je da je tada vidjela dim i evakuisala školu.

Direktorica Milić je naglasila da je imala sastanak sa roditeljima i da ih je zamolila da se bakljada ne održava u školskom dvorištu te da porazgovaraju sa djecom.

- Ja kao škola ne mogu da stojim iza takve vrste proslave. Ta djeca su na kraju ipak uzela baklje i došla u dvorište iako im to nijesam dozvolilakazala je Milić.

konfuZne poruke

Psihološkinja Anđa Backović je u komentaru za Pobjedu kazala da je pokušala više puta da pažljivo čuje i razumije poruke uprave, zapravo direktorke škole.

- Za mene, poruke su prilično konfuzne, a donekle i kontradiktorne. I znali su, a i nijesu znali za bakljadu, i očekivali su je, a i bili zatečeni, i dogovarali se s djecom, a i „otelo se kontroli“ itd. Ako su i polumaturanti slušali sve ove dvostruke poruke, onda njihov postupak ne treba mnogo da nas čudi, iako ga ne opravdavamo. Očigledna je i potreba da se odgovornost odraslih što više podijeli, od rukovoditeljke, pomoćnika, stručne službe, pa do prodavača piro-

Škola ne stoji iza proslave polumature

Direktorica škole Ivana Milić je zbog incidenta odlučila da otkaže proslavu polumature, a Pobjedi je rekla da je u subotu o tome razgovarala sa roditeljima. - Nije mi moralno da nam je škola bez krova, a da treba da slavimo - kazala je Milić. Direktorica je pojasnila da škola neće stati iza proslave polumature, ali da roditelji i učenici mogu da je organizuju. Kazala je da nakon ovog incidenta škola ne može da garantuje da će proslava proteći kako treba.

tehničkih sredstava. Svi pomalo odgovorni, a svi učenici kažnjeni - bez razlike - naglasila je Backović. Psihološkinja sa višedecenijskim iskustvom u prosvjeti je prokomentarisala odluku uprave škole da otkaže proslavu polumaturske večeri. - Svi koji smo iskusili rastanak od generacije i nastavnika, pred ulazak u novu fazu školovanja i života, znamo koliko je u tome snažnih, lijepih, a često i konfuznih osjećanja. Pa, koliko je očekivanja od sebe i samog događaja, te nemalog pritiska na porodicu (i njen budžet). I, naravno – potrebe da ih i vršnjaci i nastavnici vide u nekom novom „izdanju“, što često zna da nosi i dozu svjesnog ili nesvjesnog rizika - kaže Backović.

p sihološki pečat Ona je istakla da su nastavnicima dobro poznati pritisci i stresovi u ovo doba školske godine.

- Istovremeno, potrebno im je puno strpljenja, pažljivog slušanja i empatije, kao posljednji vjetar u leđa generaciji koja odlazi. Ako su im i do tada bili uzori, zdravi i realni autoriteti, biće im to i u ovom završnom činu. S učenicima treba pričati o svemu tome, i u školi i u porodici, dati im priliku da razmijene i razumiju sva ta snažna osjećanja i zadrže koliku-toliku kontrolu nad sobom i situacijom. Adolescenti to mogu i umiju, posebno kad im pokažemo da smo iskreni i da im vjerujemo - kazala je Backović.

Ona ističe da opraštanje od škole i generacije okuplja sve i daje svojevrstan „psihološki pečat“ pripadnosti – mi smo generacija.

- Odluka direktorke je da nema svečanosti u školi koja je bez krova. Jednostrana i prebrza odluka, najblaže rečeno. Mislim da je najviše proizvod potrebe da se uspostavi autoritet uprave, koji je očigledno poljuljan, moguće i ne samo ovim događajem - kazala je Backović.

kolektivna kaZna

Ona je naglasila da kolektivna kazna otkazivanja polumature cilja na to da oni koji su odgovorni za neprihvatljivo ponašanje osjete pritisak preostalih u grupi, a koji nijesu krivi, da promijene buduće ponašanje. Ističe da je ponekad moguć kratkoročni efekat toga, ali upozorava da to ne važi u svim slučajevima.

- Kolektivna kazna će prije razoriti grupu vršnjaka i međusobno povjerenje nego što će podstaći zajedništvo ili osjećanje pripadnosti grupi. Razumljivo je da će većina polumaturanata pomenute škole biti gorko razočarana, biće ljuti, neshvaćeni, osjetiće teret nepravde. I što je najgore – budući da napuštaju školu – neće imati priliku ni da govore, niti da ovaj nemili događaj i njegove motive razumiju i nauče na ovim greškama. Posebno o odgovornosti, iskrenosti i kreativnosti - kazala je Backović. J.MartinoviĆ

Anđa Backović

Vatrogasci ugasili požar na krovu OŠ „Vlado Milić“

Ivana Milić

PODGORICA - Pritvoreni

bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić uputio je juče niz pitanja na adresu aktuelnog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, navodeći činjenice koje ukazuju da Specijalno državno tužilaštvo i postupajući tužilac Miloš Šoškić u kontinuitetu krše njegova ljudska prava otežući saslušavanje svjedoka da bi se produžio pritvor.

Milivoje Katnić navodi niz detalja o tužilačkim zloupotrebama i vođenju finansijske istrage u okviru krivične, bez naloga glavnog specijalnog tužioca, što je višestruko kršenje Zakona o krivičnom postupku. Bivši glavni specijalni tužilac ističe da mu je Vanraspravno vijeće Višeg suda produžilo pritvor na 60 dana i naložilo da se u tom periodu saslušaju svi svjedoci. No, tužilaštvo je počelo da saslušava druge svjedoke – dvojicu policajaca iz specijalnog tima koja su prisustvovala pretresu, te kumove porodice Katnić Milana Mrvaljevića i Zorana Borozana, što, kako ističe Katnić, nema veze sa predmetom krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret. Katnić štrajkuje glađu od 14. aprila, a od 6. maja je prestao da uzima vodu, iz protesta što mu se krše ljudska prava.

Stoga je Katnić uputio petnaestak pitanja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću:

-Zašto se vrši zloupotreba da se vodi finansijska istraga u okviru krivične?

-Zašto je glavni specijalni tužilac dozvolio da me sedam sati saslušavaju u krivičnoj istrazi i to van krivičnih djela koja mi se stavljaju na teret?

Katnić pita Novovića: Zašto mi uskraćuju osnovna ljudska prava i pokušavaju da me ponize?

-Zašto je glavni specijalni tužilac dozvolio da me saslušavaju u vezi s gradnjom kuće iz 2010. godine, a za krivična djela koja mi se stavljaju na teret iz 2020. godine?

-Zašto je glavni specijalni tužilac dozvolio da tužilac Miloš Šoškić donese naredbu o tri vještačenja, koja nemaju veze sa krivičnim djelima koja mi se stavljaju na teret, a potom me vucaraju po Bajramovici i Novom Selu u stanju kada više neđelja štrajkujem glađu?

Uz ovo pitanje, Katnić napominje da se finansijska istraga može voditi kada se donese naredba o finansijskoj istrazi i formira finansijski tim.

-Zašto sam spriječen da iznesem efikasnu i kredibilnu odbranu na obilježje krivičnih djela koja mi se stavljaju na teret, a ne u vezi sa djelima koja nemaju veze sa kriminalnim djelima koja mi se stavljaju na teret?

-Zašto su me saslušavali na okolnosti ko je gradio puteve

po Katunskoj nahiji; da li da bi se spriječilo da se istraga završi za 15 dana, za koliko je moglo ako se željelo i tako da mi se onemogući efikasna odbrana?

-Zašto me je tužilac Šoškić udaljio kao divlju zvijer sa mjesta gdje se saslušavaju svjedoci i stavio u drugu prostoriju? Da li to realizuje namjeru da me proglase homicidnim? Ako sam remetio procesnu disciplinu, zašto me nije udaljio do kraja istrage?

Zašto mi uskraćuju osnovna

ljudska prava i pokušavaju da me ponize?

-Zašto za više od mjesec dana, a više puta sam tražio, putem međunarodne pravne pomoći, ne obezbijede izjavu turskog državljanina sa kojim sam zaključio kupoprodajni ugovor?

-Zašto mi ne omogućavaju da utvrđujem činjenice koje idu u moju korist i zašto mi ne dostavljaju dokaze koji se nalaze u Specijalnom tužilaštvu kako bih mogao da iznesem efikasnu odbranu?

Na kraju pisma-upita Vladimiru Novoviću, bivši glavni specijalni tužilac se čudi zbog čega nije saslušana tužiteljka Sanja Jovićević, koja je vodila i zaključila istragu o ulasku Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u Crnu Goru. Katnić takođe pita Novovića zbog čega nije SDT objavilo ekspertizu o finansijskoj istrazi, povodom sumnji o pranju veće sume novca, u slučaju Dragana Krapovića Od 14. aprila Milivoje Katnić je u pritvorskoj jedinici u Spužu, a u prvobitnoj naredbi o sprovođenju istrage koju je otvorio tužilac Miloš Šoškić je osumnjičio bivšeg glavnog specijalnog tužioca za zloupotrebu položaja i članstvo u kriminalnoj organizaciji koju je formirao Zoran Lazović, nekadaš-

Viši sud utvrdio da su validni dokazi protiv bivšeg direktora Uprave policije za zloupotrebu položaja

nji visoki policijski funkcioner. U žalbi je Milivoje Katnić pravnim razlozima pobio optužbe koje mu se stavljaju na teret, navodeći da je tužilac Šoškić povrijedio Krivični zakonik tvrdeći da postoji kriminalna organizacija koja broji samo dva člana, suprotno članu 401 KZ-a. Međutim, u naredbi za proširenje istrage tužilac Šoškić je skrenuo tok na – provjeru Katnićeve imovine, pa je za tu svrhu angažovao i stručnjake, agronome i građevinske inženjere koji je trebalo da procijene vrijednost Katnićeve imovine u Grbama, u Novom Selu, nadomak Danilovgrada. Umjesto da dođe do promjene tretmana, tužilac Šoškić je, očito uz odobrenje glavnog specijalnog tužioca Novovića, počeo da saslušava niz svjedoka, preduzimača, molera, najamnih radnika, kako bi se povećao broj mogućih svjedoka. Zanimljivo, Katniću je određen pritvor zbog dva razloga – mogućnosti bjekstva i zbog uticaje na svjedoke. Koliko su opravdani razlozi zadržavanja u pritvoru svjedoči i činjenica da Milivoje Katnić učestvuje već dvadeset dana u saslušavanju svjedoka na koje, kako piše u odluci Višeg suda, može da utiče?! D. ĐURANOVIĆ

Požar u nikšićkom naselju Humci

PODGORICA – Viši sud potvrdio je optužnicu Specijalnog tužilaštva protiv bivšeg direktora Uprave policije Crne Gore Slavka Stojanovića za zloupotrebu službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

-Vijeće Višeg suda je utvrdilo da ne postoje greške niti nedostaci u optužnici i da ona sadrži sve elemente koje mora da sadrži po zakonu. Utvrđeno je i da ne postoje razlozi za obustavu postupka po osnovu kontrole optužnice i za odbacivanje optužnice, već da iz dokaza prikupljenih u istrazi proizilazi da je okrivljeni osnovano sumnjiv da je izvršio krivična djela koja mu se stavljaju na teret – pojasnio je specijalni tužilac Vukas Radonjić Stojanović na ročištu za kontrolu optužnice prije nedjelju

dana nije želio da komentariše dokaze SDT-a pojašnjavajući da ostaje pri stavu branioca, advokata Miroslava Adžića, da vanraspravnom vijeću Višeg suda ostavlja na ocjenu da li će u konkretnom slučaju potvrditi optužnicu ili obustaviti krivični postupak. Iz SDT-a su ranije saopštili da iz dokaza prikupljenih u izviđaju i istrazi proizilazi osnovana sumnja da je Stojanović 31. marta 2018. godine, kao službeno lice i javni funkcioner, protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja i ovlašćenja pribavio drugom imovinsku korist i drugom nanio štetu, a vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od trideset hiljada eura. Stojanović je, kako su kazali iz SDT-a, izdao naređenje da policija pusti vozača kamiona njegovog prijatelja, a u kome su se nalazile cigarete bez potrebne dokumentacije.

-S. S. je u svojstvu direktora Uprave policije u namjeri da spriječi da policija prikuplja obavještenja od vozača kamiona, privremeno od njega oduzme kamion i cigarete, kako bi se obezbijedili predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz i podnese krivičnu prijavu državnom tužiocu, izdao naređenje da policija vozača pusti da kamionom sa cigaretama nastavi kretanje –precizirali su iz Specijalnog tužilaštva.

Stojanović je na taj način, kako su kazali, svom prijatelju i vozaču kamiona pribavio imovinsku korist u visini vrijednosti cigareta, u iznosu od 126.000 eura.

-A budžetu Crne Gore nanio je štetu u visini neplaćenih dažbina od 112.504 eura, jer su cigarete morale biti oduzetepojasnio je tužilac Radonjić. Iz prikupljenih dokaza, naveo je on, proizilazi osnova-

na sumnja i da je Stojanović, u novembru prošle godine, bez odgovarajuće isprave o oružju, u porodičnoj kući, u Podgorici, držao pištolj, koji je policija pronašla pretresanjem. Iz Specijalnog tužilaštva ističu da je Stojanović prilikom iznošenja odbrane u bitnom priznao krivična djela za koja je optužen. Konačno, u optužnici je predloženo i da se okrivljenom izrekne mjera bezbjednosti

oduzimanje predmeta krivičnog djela, ali i produži mjera nadzora zabrana napuštanja stana, u cilju obezbjeđenja njegovog prisustva u postupku, koja mu je izrečena nakon što je pušten iz pritvora. Bivši direktor Uprave policije Slavko Stojanović uhapšen je 18. novembra prošle godine, a nakon skoro mjesec i po pušten iz pritvora na prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva. B.R.

Povrijeđene dvije osobe

NIKŠIĆ - Nikšićanin Ljubomir Kekić (47) i pripadnik Službe zaštite i spašavanja povrijeđeni su preksinoć prilikom požara na objektu u nikšićkom naselju Humci. Kako su portalu RTNK saopštili iz Službe zaštite i spašavanja Nikšić, Kekić je sa vidnim opekotinama predat ekipi policije, koja ga je transportovala do bolnice, dok je vatrogasac zadobio opekotine lakše prirode. Dojavu da gori stambeni prizemni objekat, kako navode, dobili su u 2.37 sati. - Na intervenciju su poslata dva vozila sa osam vatrogasaca. Utvrđeno je da gori dio kuće – potkrovlje. Prilikom gašenja evakuisan je Ljubomir Kekić (1977). Čovjek je sa vidnim opekotinama predat ekipi policije, koja ga je transportovala do bolnice - kazali su iz Službe zaštite i spašavanja Nikšić. Požar je lokalizovan u 2.45 sati, a u potpunosti ugašen u 3.15. C. H.

Slavko Stojanović

Bivši direktor Uprave policije, osumnjičen za zloupotrebu, hitno prevezen u Klinički centar Veljovićevo zdravstveno

PODGORICA – Bivši

direktor Uprave policije

Veselin Veljović juče je hitno prebačen iz Istražnog zatvora u Klinički centar

Crne Gore zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, koje mu je posljednjih nekoliko dana ozbiljno narušeno.

To je za Pobjedu potvrdio njegov branilac, advokat Mihailo Volkov.

- Veljović je oko 14.30 sati prebačen u Klinički centar gdje je zadržan na liječenju zbog pogoršanog zdravstvenog stanja. Na njegovo stanje smo ukazivali mjesecima unazad i upozoravali na mogućnost pogoršanja, što se i dogodilo, ali nažalost, izgleda da u

ovoj zemlji nikoga nije briga za pritvorena lica u Istražnom zatvoru, kazao je za Pobjedu Volkov. Bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović uhapšen je 24. jula prošle godine zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u korist kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta. Specijalno državno tužilaštvo predalo je 23. januara Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv Veljovića, koga tereti da je povjerljivim informacijama pomagao, kako tvrde, šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Uhapšen je i Mujo Nikočević, koji se

tereti da je imao zadatak da primjenjuje nasilje i zastrašivanje po nalogu organizatora kriminalne organizacije, da nabavlja vatreno oružje i da ga po nalogu organizatora predaje drugim licima, kao i da preduzima druge radnje po uputstvima i naredbama organizatora.

Osim njih dvojice, u pritvoru je i Nikola Mrkić dok je organizator, Aleksandar Mrkić nedostupan crnogorskim istražiteljima.

Prema stavu Specijalnog državnog tužilaštva, sumnja da je bivši direktor policije posredstvom ,,Skaj“ aplikacije 22. decembra 2020. godine obavijestio biznismena Aleksandra Mrkića da se sprema pretres jednog magacina gdje su skladištene nelegalne cigarete i tako zloupotrijebio službeni položaj.

Veljović je osumnjičen da je po nalogu organizatora kriminalne organizacije preduzimao i po potrebi nije preduzimao policijske aktivnosti, kao i da je obavještavao organizatora kriminalne organizacije o planiranim aktivnostima Uprave policije Crne Gore. On je ponudio jemstvo od milion eura u nekretninama, ali je ono odbijeno. A. R.

Potvrđena optužnica protiv Petričevića i njegove grupe

Optuženi za trgovinu ljudima uskoro pred sudom

PODGORICA - Vijeće Višeg suda u Podgorici potvrdilo je optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv Bojana Petričevića i njegove petočlane kriminalne organizacije zbog trgovine ljudima, saopštio je portparol i specijalni tužilac SDT Vukas Radonjić. Pored Petričevića na optužnici su Filip Perić, Igor Novaković, Periša Pavićević, Milorad Živaljević i Meliha Dacić

U saopštenju Specijalnog tužilaštva se navodi da se ovi optuženi terete za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo trgovina ljudima u odnosu na veći broj državljana Turske.

Pobjedi je ranije rečeno da su pripadnici ove kriminalne organizacije prokrijumčarili u Crnu Goru oko 200 ljudi radi radne eksploatacije.

Petričević , Perić, Novaković, Pavićević, Živaljević i Dacić

su uhapšeni 4. septembra, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, zbog sumnje da su počinili krivično djelo - stvaranje kriminalne organizacije i trgovina ljudima.

Bojan Petričević je jedan od vlasnika firmi „A Cop“ i „PS gradnja“, a do sada se našao na još dvije optužnice Specijalnog tužilaštva kao pripadnik kriminalnih organizacija koje su se bavile utajom poreza i doprinosa i pranjem novca.

Bojan Petričević hapšen je u oktobru 2020. godine zbog sumnje da se sa bratom Dejanom bavio rudarenjem bitkoina, odnosno da su se umjesto na brojač kačili na konzolu i tako krali struju. Hapšeni su i u policijskoj akciji „Klap“. B.R.

Presuda Suda za prekršaje Albanskom državljaninu 15 dana zatvora za prijetnje policajcu

PODGORICA – Albanski

državljanin Z. L. (43) u petak je oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana zbog prijetnji policijskom službeniku kojem je odbio da se legitimiše. Presudu je izrekla sutkinja Suda za prekršaje Budva Anka Kekić

Z. L. je, kako su kazali iz Suda za prekršaje, 16. maja oko 21 sat u ugostiteljskom objektu u Ulici Majke Tereze u Ulcinju ometao policijskog službenika OB Ulcinj Lj. H. u vršenju službene radnje kontrola provjere boravka i rada stranaca. -Z. L. je najprije odbio da se

legitimiše, da bi nakon toga uputio više ozbiljnih prijetnji policijskom službeniku –precizirano je u saopštenju. Sutkinja Kekić je odlučila da se okrivljeni prije pravosnažnosti odluke uputi u UIKS Spuž na izdržavanje zatvorske kazne. B.R.

ANALIZA: Specijalno državno tužilaštvo, kao odred

Rusko-srpski

„odstrijel“ i lične

Očigledno se čekalo da izvršnu i zakonodavnu vlast preuzmu oni koji su Vladimiru Novoviću i dali povjerenje. I da na čelo tužilačke organizacije stane onaj od kojeg ima garancije da mu neće stajati na putu – lični prijatelj, Milorad Marković. Za vrhovnog državnog tužioca izabran je krajem januara ove godine. I hajka je mogla da krene. Oni koji su bili osuđeni za pokušaj državnog udara i pripremanje likvidacije Đukanovića i njihovi saradnici dobili su sada sve poluge vlasti i instrumente za odmazdu

Piše: Kaćuša KRSMANOVIĆ

PODGORICA – Već 30. avgusta 2020. godine, nakon proglašenja izborne pobjede rusko-srpskih društveno-političkih struktura u našoj zemlji znali smo da slijedi odmazda. To, uostalom, nikada nijesu ni krili. Znatno ranije ispostavili su spisak ko će biti uhapšen, ko preko njihove medijske posluge kompromitovan, koje kompanije će se naći na udaru...

I, naravno, ultimatum: da osuđujuća presuda za pokušaj državnog udara u izbornoj noći 16. oktobra 2016. godine i planiranje ubistva tadašnjeg premijera Mila Đukanovića – mora biti oborena. Ne zbog toga što su držvni udar planirali ruski agenti, a finansirao Kremlj, već zato što je tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, sa svojim timom, razotkrio mrežu njihovih ovdašnjih političkih saradnika. Nepunih osam godina kasnije, Đukanović je i dalje glavna meta. Ali sada ga žele živog. I hoće politički spektakl – njegovo utamničenje pred kamerama. Žele ga sa „lisicama“ na rukama i pognute glave da se puk raduje dok ga sprovode u

SDT. Maskirani i naoružani dugim cijevima.

To bi bio, nadaju se, konačan slom ideje nezavisne Crne Gore i ubrzo potom i formalno vraćanje pod skute „srpskog svijeta“.

KATNIĆ KAO SMETNJA

Mjesec kasnije izabrali su svog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. I sve je bilo spremno za tužilački odstrijel ljudi i kompanija sa njihovog spiska.

BEZ ŽURBE

Prva Novovićeva „glava“ bila je bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica Do danas niko nije pozvan na odgovornost zbog zloupotrebe poruka iz njenog mobilnog telefona koje medijska posluga vlasti i danas po potrebi koristi za obračune sa neistomišljenicima i nepoželjnima.

Prvih mjeseci vladavine bili su nestrpljivi, žedni osvete, htjeli su odmah sve glave sa spiska. Smetnja im je bio glavni specijalni tužilac Katnić i insistirano je na njegovoj smjeni. Zapadni savjetodavci su ih uvjerili da osvetu, ipak, moraju institucionalizovati. To je duži put, ali siguran način da se Brisel i Vašington ne bune. I dok je pripreman plan za razrješenje Katnića, za to vrijeme njihova medijska mašinerija i ključna NVO MANS pripremale su javnost za sve što potom slijedi. Transkripti „Skaj“ komunikacija poslužili su za prljave igre bez granica. Prezumpcija nevinosti ne važi za ljude sa njihovog spiska: bjesomučnom medijskom progonu izložene su čitave porodice. Prvi su na red došli Zoran Lazović, nekadašnji visoki funkcioner službi bezbjednosti i njegova familija. Njegov sin Petar, koji je bio službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost i, kako tvrdi, na tajnom zadatku u jednom mafijaškom klanu, poslužio je, „Skaj“ prepiskama koje je vodio sa mafijom, za brutalnu kompromitaciju svoga oca, svojih kolega, ali i Milivoja Katnića. Medijska posluga je, naravno, uvrzla i Mila Đukanovića. Na „stub srama“ stavljena je i kompanija „Bemaks“ i njen vlasnik Ranko Ubović, te nekadašnji suvlasnik Aleksandar Mijajlović U februaru 2022. godine smijenili su Katnića. Iako su, da bi ga se riješili, izmijenili zakone - smijenjen je protivzakonito. Ali, ko ovđe više brine za zakone.

Vladimir Novović i Milorad Marković

Veljović sa privođenja

za odmazde, agilno sprovodi zadatu agendu političkih elita na vlasti

spisak za lične osvete

Petar Lazović bio je sljedeće Novovićevo veliko hapšenje, a tadašnji premijer Dritan Abazović tražio je odmah da se uhapse i Lazovićev otac, Katnić, Ubović, Mijajlović... I Đukanović, naravno. Njegovi pritisci ostali su uzaludni. I ona predstava, godinu kasnije, sa pretresima poslovne zgrade „Bemaksa“ i Hotela „Podgorica“, kada ih je policija dva dana opsijedala i pretresala, maltretirajući svakoga na koga naiđu... Kada su baklje i tri „topovska udara“ pokušali da predstave kao opasno oružje, a majice sa crnogorskim grbom kao opasno oruđe... Novović je ignorisao Abazovićevu „ruku pravde“. Za rezultate zadane agende nije bio odgovoran njemu i njegove akcije ga nijesu zanimale. Očigledno se čekalo da izvršnu i zakonodavnu vlast preuzmu oni koji su Novoviću dali povjerenje. I da na čelo tužilačke organizacije stane onaj od kojeg ima garancije da mu neće stajati na putu. Lični prijatelj - Milorad Marković Za vrhovnog državnog tužioca izabran je krajem januara ove godine. I hajka je mogla da krene. Oni koji su bili osuđeni za pokušaj državnog udara i pripremanje likvidacije Đukanovića i njihovi saradnici dobili su sve poluge vlasti.

BEZOBZIRNA

HAPŠENJA

Pred svojim osmogodišnjim đetetom i njegovim drugovima i drugaricama, ispred osnovne škole u kojoj uči, i naočigled drugog đeteta od četiri godine koje je bilo u automobilu, Novovićevo Specijalno policijsko odjeljenje, predvođeno Predragom Šu-

kovićem, uhapsilo je u februaru Aleksandra Mijajlovića. Nijesu to uradili u kancelariji, ili kafani, iako su ga čitavo jutro pratili, nijesu sačekali da đecu dovede doma. Ne. Trebalo ga je poniziti pred rođenom i drugom đecom. I usaditi njegovoj đeci osjećaj straha i stida. Tek poslije hapšenja uslijedila je potraga i za dokazima. Ali, koga je briga za dokaze. Odmazda je krenula. Poslije dva mjeseca, u aprilu je pušten da se brani sa slobode.

A u aprilu je red stigao i na najljućeg neprijatelja aktuelnih vlasti – Milivoja Katnića, čijeg su prvog saradnika, specijalnog tužioca Sašu Čađenovića, s kojim je radio na slučaju pokušaja državnog udara, utamničili još u decembru 2022. Katnić je uhapšen zajedno sa Zoranom Lazovićem pod sumnjom da su bili dio kriminalne organizacije koja je radila za interese kavačkog mafijaškog klana i njihovog vođe Radoja Zvicera. Protiv njih je otvorena i finansijska istraga. Glavni specijalni tužilac Novović medijima je dostavio video snimke njihovih porodičnih imanja i kuća...

TUŽILAC ŠOŠKIĆ

Predmet vodi specijalni tužilac Miloš Šoškić. Tužilac čijem se angažmanu u Specijalnom tužilaštvu protivio Katnić dok je bio glavni specijalni tužilac. I bilo bi logično, i prije svega etički, da on ne postupa u ovom slučaju. Ali, koga je briga za to – etika, principi i slično... Jer, baš će Šoškić biti najagilniji. Blizak je prijatelj čovjeka koji stoji iza portala koji godinama bijedno pljuje po Katniću. Ali ni to Novoviću nije bio

SPO bez naloga pretresao prostorije Bemaksa i Master inženjeringa?!

Pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja ušli su juče ujutru u kompanije Bemaks i Master inženjering, navodno da bi pregledali dokumentaciju koja se odnosi na njihovo poslovanje sa beogradskim arhitektom Aleksandrom Petrovićem.

Ispostavilo se, međutim, da pripadnici SPO nijesu imali nalog za upad u prostorije privatnih kompanija?!

Advokatu Marku Miloševiću, zastupniku kompanije Bemaks, pripadnici SPO su kazali da pretresaju po usmenom nalogu specijalnog tužioca Miloša Šoškića. Ipak, kako je Pobjedi saopštio advokat Zoran Piperović - Šoškić je sve to negirao u telefonskom razgovoru.

– Rekli su da pretresaju po usmenom nalogu Šoškića: da se izuzmu papiri za poslovanje Bemaksa i Master inženjeringa sa

dovoljan razlog da ga ne angažuje u ovom predmetu. Nije ga izuzeo ni nakon njegovog nezakonitog postupanja kada je Katniću dodijelio advokata po službenoj dužnosti koji je otvoreni podržavalac nekadašnjeg Demokratskog fronta čiji lideri su nepravosnažno osuđeni po Katnićevoj optužnici...

Ni poslije Katnićevih teških optužbi na njegov račun, tokom saslušanja. Kada ga je podsjetio da je u toku suđenja odustao od krivičnog gonjenja ukrajinskih državljana u slučaju Zirat banke...

Za Novovića ništa ne znače ni Katnićeve krivične prijave koje je u međuvremenu podnio protiv Šoškića – zbog Šoškićevog samovlašća, odnosno „privatnog hapšenja“ italijanskog državljanina kojeg je puštio na slobodu tek pošto je ovaj jednom ovdašnjem biznismenu prebacio novac...

beogradskim arhitektom Aleksandrom Petrovićem. No, tužilac Šoškić mi je rekao da on nikakve usmene ni pismene naloge nije davao – ispričao je Piperović Pobjedi.

Prema njegovim riječima, advokat Milošević je ponovio konstataciju da su mu pripadnici SPO kazali da im je Šoškić dao usmeni nalog - na što su oni odgovorili da to nijesu rekli prilikom ulaska u prostorije.

– Rekli su da to rade protiv trećeg lica, ali nijesu precizirali kojeg i zbog čega – dodao je Piperović. Pobjeda je ovim povodom kontaktirala tužioca Šoškića, ali nam je rekao da ,,nema vremena za razgovor“.

Kako je objavio M portal, pripadnici SPO su prije pet dana, bez ikakvog naloga, na aerodromu Podgorica prije leta za Beograd, praktično lišili slobode pozna-

Drugu krivičnu prijavu Katnić je podnio zbog Šoškićevog nepostupanja u slučaju sadašnjeg ministra odbrane Dragana Krapovića za kojeg se sumnjalo da je „oprao“ oko dva miliona eura... Čuvar Novovićevih odluka, njegov prijatelj i vrhovni državni tužilac Milorad Marković, kojem su bila „puna usta“ o potrebi profesionalizacije tužilačke organizacije, ne progovara. Ćuti na niz nezakonitosti prema pritvoreniku Katniću, „osuđenom na smrt“.

Da poštuju zakone, Novović i Marković bi morali da izuzmu iz postupka tužioca Šoškića dok se ne provjere navodi iz Katnićevih krivičnih prijava. Ali, spisak je iznad zakona.

OTPOR PROGONU

Milivoje Katnić u pritvoru u Spužu štrajkuje glađu i žeđu zbog političkog progona kojem je izložen. Traži da se brani sa slobode. Glavni specijalni tužilac Novović ćuti. Vrhovni državni tužilac Marković ne stoji mu na putu, na primjer da obavezujućim uputstvom naloži da se Katnić brani sa slobode. Kakvo je ranije izdao nekadašnji vrhovni tužilac Ivica Stanković upravo za lidere Demokratskog fronta u slučaju „državni udar“.

– ...Imajući u vidu pretpostavku nevinosti i pretpostavku u korist slobode, u konkretnom slučaju ne treba predlagati određivanje pritvora protiv navedenih lica, kao izuzetnu mjeru za obezbjeđenje njihovog prisustva, kako bi se bez postojanja razloga za određivanje pritvora izbjegla neodgovarajuća primjena mjera pritvora – bio je jasan Stanko-

tog beogradskog arhitektu Aleksandra Petrovića zbog ispitivanja u Specijalnom državnom tužilaštvu. Njega su saslušavali tužioci Miloš Šoškić i Miroslav Turković - prvi u okviru istrage protiv bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, a drugi u okviru istrage koja se vodi protiv biznismena Aleksandra Mijajlovića. Piperović je Pobjedi rekao da pripadnici SPO bez naredbe tužilaštva nemaju pravo da izuzimaju dokumentaciju u odnosu na Zorana Lazovića i Aleksandra Mijajlovića. – Oni imaju pravo u izviđaju da izuzmu dokumentaciju - ali bez naredbe tužilaštva nemaju u odnosu i na Lazovića i na Mijajlovića – istakao je on.

M portal je ranije objavio da je pripadnike Specijalnog policijskog odjeljenja zanimalo, u razgovoru sa

vić u februaru 2017, dok su sadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i član parlamentarne većine Milan Knežević sakriveni u parlamentu čekali hapšenje, ali imali i „plan B“, kako su rekli, za slučaj da su se inspektori pojavili.

Milorad Marković, onaj što nas je ubjeđivao da mu je namjera da profesionalizuje tužilaštvo, međutim, nema „u vidu pretpostavku nevinosti i pretpostavku u korist slobode“.

Moguće i iz nekih ličnih razloga zbog kojih je kivan nosiocima ranijih pravosudnih vlasti u Crnoj Gori, među kojima je i Katnić.

LIČNE OSVETE

A koliko je lično iznad profesionalnog kod aktuelnog tužilačkog aparata potvrđuje i hapšenje direktorice Agencije za sprečavanje korupcije

Jelene Perović koja je privedena, spektakularno, takođe u aprilu, i koja, kako je Pobjeda objelodanila, ima istoriju odnosa sa porodicom Novović... Zbog čega je, očito, morala platiti cijenu. Ne samo spektaklom tokom hapšenja, već se Novovićevo Specijalno policijsko odjeljenje iživljavalo i nad njenim đetetom...

Kao što se od hapšenja Petra Lazovića svako malo iživljavaju nad njegovom suprugom i malom đecom, upadajući im u stan... I tražeći nešto... Da nemaju straha od zakona, pokazalo je i sprovođenje poznatog beogradskog arhitekte za uređenje enterijera Aleksandra Petrovića, kojeg su inspektori Novovićevog SPO, bez ikakvog „papira“ ili naloga, prije nekoliko dana, „skinuli“ sa leta na po-

arhitektom Petrovićem, jesu li ga za uređenje enterijera angažovali Lazović, Mijajlović i kompanija Bemaks. Nakon što im je odgovorio da Bemaks jeste, ali ne i Mijajlović i Lazović, te da mu je najveći klijent u Crnoj Gori vlasnik kompanije „Voli“ Dragan Bokan, službenici su mu odgovorili da ih to ne zanima.

Njih je takođe zanimalo da li Petrović poznaje bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i kako ga je upoznao, na što im je odgovorio da ga je sa Đukanovićem davno upoznao njegov pokojni otac, takođe poznati arhitekta Zoran Petrović. Istražitelji su se interesovali i za to da li arhitekta zna ko je vlasnik jednog stambenog objekta u Podgorici, a na arhitektin odgovor da je to, koliko je njemu poznato, biznismen Vlado Ivanović, što je istražitelje vjerovatno najviše iznerviralo, pa su Petroviću odgovorili – ironičnim smijehom?! A. IVANOVIĆ

dgoričkom aerodromu i satima ga maltretirali. Oduzeli su mu i telefon i laptop. Isto bez ikakvog „papira“. Arhitektu su propitivali – da li su ga angažovali Zoran Lazović, Mijajlović i kompanija „Bemaks“, da li poznaje bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i kako ga je upoznao, da li zna ko je vlasnik stambenog objekta u Podgorici, kuće na Gorici koju godinama pokušavaju da pripišu Đukanoviću... Kako je prenio M portal, odgovori im se nijesu dopali i kada su ga puštili i službenim vozilom vratili do hotela, jedan od inspektora SPO mu je kazao: „Evo ti ih pajtosi“, misleći na biznismene Ubovića, Mijajlovića, Vlada Ivanovića i advokata Zorana Piperovića, koje je primijetio ispred hotela.

Novović i njegovo policijsko odjeljenje toliko su osilili da više ne prezaju od zakonskih ograničenja, koja ih obavezuju na profesionalno postupanje i ne dozvoljavaju ponižavanje onih koje hapse, iživljavanje nad njihovom đecom, hapšenje bez naloga, „jezik ulice“ u komunikaciji sa privedenom osobom... M portal javio je 20. maja da je Novovićev SPO upao bez naloga i u poslovne prostorije kompanija „Bemaks“ i „Master inženjering“, vlasništvo Ubovića i Mijajlovića. Navodno istražuju poslovne odnose arhitekte Petrovića sa njima... Toliko o profesionalizaciji tužilačke organizacije u mandatu vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića koji je, očigledno, samo još jedna poluga prorusko-prosrpskih vlasti za progon i odmazdu i siguran čuvar njihovog spiska.

Crkva Svetog Nikole u Bogutima jedno je od kulturnih dobara Crne Gore koje svjedoči o

PODGORICA – Za mnoga kulturna dobra Crne Gore vrijeme je odavno prohujalo, za neka još ima vremena, dok je Crkva Svetog Nikole u ljubotinjskom zaseoku Boguti ostala zaglavljena u prostoru i vremenu, zapuštena i napuštena od ljudi, vjerskih zajednica i državnih „zaštitnika“ baštine. Ovaj vjerski objekat, koji je izrastao na temeljima crkvice što je 1480. godine podigao predak Ljubotinjana Božina Sarap, danas je samo tužan podsjetnik na naše gotovo potpuno odsustvo svijesti da čuvamo i održavamo ono što su nam preci s mukom sagradili i ostavili.

Spolja, ne razlikuje se ova crkva značajno od ostalih seoskih crkava u čijim dvorištima postoje aktivna ili neaktivna groblja. Patina na zidovima, vidni tragovi od ranijih restauratorskih i konzervatorskih radova, krov na kojem je crijep (kanalica) na nekoliko mjesta polomljen, što dovodi do prodora vode i vlage po unutrašnjim zidovima. Međutim, kada pritisnete kvaku drvenih vrata i začujete prvo škripu šarki, a potom se na vas sruči jato uplašenih lasta, ubrzo ćete shvatiti da ulazite u prostor u kojem je čovjek već decenijama jako rijetka pojava.

MEMLA

Kroz polomljene prozore crkve, sunčevi zraci probijaju se kroz naslage memle i prljavštine, osvjetljavajući sablasnu unutrašnjost ovog starog zdanja. Nekadašnji duhovni centar sela sada je prepušten zaboravu, dok se ptice selice jedine usuđuju nastaniti među raspalim, rasušenim ili natrulim predmetima. Laste su svile gnijezda u pukotinama zidova i ispod svodova, a njihovo prisustvo ironično simbolizuje posljednji znak života u ovom svetilištu.

Pod je prekriven slojevima ptičjeg i mišjeg izmeta, koji se širi i preko nekada raskošnog ikonostasa. Već više od dvije decenije razmontiran i djelimično truo, ikonostas leži zaboravljen ispod prozora, kao mučan podsjetnik na nekadašnju duhovnu i umjetničku vrijednost ovog prostora. Na podu smo zatekli sitni, metalni novac, koji su rijetki građani ostavljali tokom posjete ovoj crkvi, kao neku vrstu priloga ovom vjerskom objektu u kojem niko ne služi već dugi niz godina. Ovi mali znakovi pobožnosti i dalje svjedoče o povremenom prisustvu vjernika ili slučajnih turista, koji uprkos zapuštenosti, osjećaju potrebu da na neki način doprinesu očuvanju svetinje. Uz oltar, prislonjen dio ikonostasa, tačnije krst sa predstavom Hrista čiji je lik do glave prekriven ptičjim izmetom. Ovaj tužni prizor dodatno ističe koliko je ova svetinja zapuštena i ostavljena na milost i nemilost prirodnim pojavama.

,,Isus Hrist“ u đubretu

Da o ovoj crkvi ne vode računa ni malobrojni mještani, a kamoli naši konzervatori, restauratori, arhitekte i stručnjaci raznih profila zaposleni da štite našu baštinu, najbjelodanije svjedoči stari drveni sanduk ostavljen pored razmontiranog ikonostasa. Otključan, sa zarđalom metalnom bravom, čuva propale i trule crkvene knjige, koje se sada raspadaju pod uticajem vlage i vremena

Da o ovoj crkvi ne vode računa ni malobrojni mještani, sveštena lica, a kamoli naši konzervatori, restauratori, arhitekte i stručnjaci raznih profila zaposleni da štite našu baštinu, najbjelodanije svjedoči stari, drveni sanduk ostavljen pored razmontiranog ikonostasa. Otključan, sa zarđalom metalnom bravom, čuva propale i trule crkvene knjige, koje se sada raspadaju pod uticajem vlage i vremena,

vjerovatno stare i nekoliko desetina godina. Kada ga otvorite, dočeka vas tužan i ružan prizor uništene baštine, tj. listova koji se raspadaju, paučine, te kožnih i drvenih korica koje su nekad čuvale vjerska predanja, bogoslužbene tekstove i poruke. Pored sanduka, sa desne strane, jedna od knjiga odbačena na podu, pa tako iz ptičjeg i mišjeg izmeta, paučine i prašine svjedoči o nekadašnjem životu i važnosti

Sarap došao iz Bosne i sagradio crkvu 1480.

Crkva Svetog Nikole, prema podacima iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u sadašnjem obliku datira iz 19. vijeka i podignuta je na mjestu nekadašnje crkvice koju je 1480. godine sagradio predak Ljubotinjana Božina Sarap, zbog čega je u narodu poznata kao „Sarapova crkva“. Tokom vremena, i posebno u zemljotresu iz 1979. godine, crkva je ošteće-

na, a konstruktivno je sanirana 1985. Uz samu ogradu crkve 1965. godine podignut je spomenik Božini Sarapu, na kojem se navodi da je Sarap napustio rodno ognjište u Bosni 1465. godine i naselio se u „ovo slobodarsko mjesto i od njega se razviše Banovići Vujanovići, Vukićevići, Vučkovići Đuraševići Kaluđerovići, Karadaglići, Laličići i Markišići“.

ovog mjesta koje se sada može podičiti samo tišinom i okolnom prirodom.

KOSIDBA

I dok razgledamo ove prizore naše nebrige, u tišini koju povremeno prekidaju jedino uznemirene laste, odjednom kroz polomljene prozore čujemo zvuk neke mašine.

Izlazimo i pred crkvom zatičemo Milutina Vukićevića, koji kosilicom kosi livade oko asfaltnog puta i ovog vjerskog objekta. Dvorište crkve već je bilo pokošeno, trava pokupljena. Prilazimo mu i pitamo šta zna o ovoj crkvi. - Crkva je decenijama zapuštena. To je crkva Sarapa, Vukićevića, Banovića, Vučko-

vića, Laličića, Karadaglića, Kaluđerovića, Đuraševića Skoro da niko u nju ne ulazi. Nema popa. Oko nje je ranije kosio moj stric, a sada ja, moj brat od strica i rođak Nikola kad dođe iz Kanade - govori nam Milutin Vukićević. Njega, kaže, ne interesuje politika, ne interesuje ga ko je čiji pop.

Sanduk sa raspadnutim i trulim crkvenim knjigama

Razmontirani ikonstas i drugi predmeti u unutrašnjosti zapuštene Crkve Svetog Nikole u Bogutima

za duhovno nasljeđe

đubretu do guše

- Ne zanima me je li Srbin, Crnogorac, Albanac... ja bih crkvu dao bilo kome, samo da oživi. Boli me briga, to je crkva Sarapa, naša crkva, niko je ne može odavde ponijeti. Dajte je Mitropoliji, dajte je Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, kome god ‘oćete. Volio bih da dođe neko da je održava. Sad da je daš crnogorskoj crkvi, došlo bi dosta ljudi iz plemena da se buni. Da je daš srpskoj crkvi, došao bi podjednak broj ljudi da se buni što je dadosmo njima. Greota je što nema niko da okosi, sredi, očisti... Ljudi su poluđeli, vrijeme je suludno i avetno – kaže Vukićević. Malo je ljudi u selu. Njegova majka i još desetak ljudi srednje i starije generacije. - Ja povremeno dođem i bavim se nekim svojim poslovima. Nema u selu ni desetak stanovnika. Evo nedavno su Rusi kupili plac preko puta crkve i prave kuću. Ovu ruševinu iza kupio je jedan Englez, sa namjerom da nešto pravi, ali nikada ništa nije započeo... Nema niko da dođe da to okosi, a ne tiglu da namjesti. Samo Vukićevići je kose, drugi niko – priča Milutin Vukićević. Kod crkve se, kaže, niko ne okuplja ni kad su vjerski praznici. Crkva je stalno otključana, niko ne zna gdje je ključ. - Piši o crkvi, radi šta ‘oćeš. No vidi, ako budeš u tekstu naglasio da ima nekih para da se daje, javiće ti se mnogi. Ako budeš rekao da nema ko da je okosi, da je očisti, sredi... neće niko doći. Kaži slobodno da ste zatekli jednu avetinju koja kosi... - govori nam ironično i uz osmijeh Vukićević, te ponovo startuje svoju kosilicu i nastavlja da obara preraslu travu.

No, njegovu kosidbu prekida Duško Mirović, iz Zete, koji je svojim automobilom naišao seoskim putem i zaustavio se da napuni flašu vodom sa česme ispred crkve.

- U ovim krajevima imam vikendicu, ali i familiju, pa sam često kao dijete boravio u ovim selima – veli Mirović.

Govorimo mu da nas zanima zapuštena crkva, on se okreće prema njoj i kaže: „Greote,

ima toga koliko hoćeš po Crnoj Gori“.

- Ima u Šabana jedna crkvica. I tamo niko glavu ne okreće –govori Mirović, obraćajući se Vukićeviću.

Milutin prilazi i odgovara: „A, okle, podijele nas na partizane, četnike, Srbe, Crnogorce, komite...“

- Ponavljam ti da bih ja dao ovu crkvu bilo kome, bilo kojem popu - govori Vukićević, smijući se. Razgovor završava kratko: „Katastrofa, moj brate“. I vraća se kosilici.

PIŠI I ZABORAVI

Katastrofa. Bolje riječi nema da opiše sve ono što se vidi u unutrašnjosti crkve. Da stvarnost bude poraznija, doku -

mentacija iz 2004. i 2013. godine pokazuje da je ova crkva napuštena i zaboravljena dugi niz godina. Na fotografijama iz 2004. godine, koje su napravili odgovorni za zaštitu naše baštine, sličan prizor kao i ovih dana. Takođe se vidi razmontiran ikonostas i zatvoren sanduk sa knjigama. U tom trenutku crkva je bila „redovno održavana“, tačnije nije bilo ptičjeg izmeta i drugog đubreta jer su prozori bili funkcionalni. Skoro identično stanje zatekla je i ekipa

neslavnog projekta revalorizacije 2013. godine. Ni jedni ni drugi, dakle 2004. i 2013. godine, ne pominju drveni sanduk sa knjigama, pa se postavlja pitanje da li su ga uopšte otvorili. Odgovor se, bar prema dosadašnjim iskustvima u zaštiti naše baštine, sam nameće. Naravno, naši stručnjaci navode da bi kroz režim zaštite ovog kulturnog dobra trebalo uraditi anastilozu, restauraciju i konzervaciju ikonostasa, rekonstrukciju kućišta lociranih u okviru zaštićene okoline kulturnog dobra, čišćenje i uređenje zelenila porte i grobova unutar nje, postavljanje zvona na zvoniku crkve, konzervaciju i restauraciju nadgrobnih spomenika. To rekoše, zapisaše i na crkvu zaboraviše. Doduše, zakon kaže da je vlasnik/držalac dužan da se stara o kulturnom dobru, tj. da predloži najurgentnije mjere zaštite i uz odobrenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara i ostale procedure izvrši sve neophodne radove. No, list nepokretnosti još prije deceniju pokazao je

Vukićević: Normalno da će sve propasti kad niko ne vodi računa

Jedan od najstarijih Ljubotinjana Mirko Vukićević, na koga nas je uputio njegov sinovac Zoran, u telefonskom razgovoru za Pobjedu kazao je da je crkva odavno zapuštena.

- Ikonostas je jedno vrijeme bio sklonjen u donju crkvu, u Ljubotinju, ali iskreno da vam kažem da crkva nikad nije održavana kako treba – kazao je Vukićević. On pamti da je poslije Drugog svjetskog rata u Crkvi

Svetog Nikole jedno kratko vrijeme služio pop Miro Gazivoda. Prije njega, kako je rekao, bio je pop Dušan Kostić. Stanovali su u blizini crkve.

- Ja sam jedno vrijeme pokušavao da se dogovorim sa ljudima da se crkva sačuva, obnovi, ali nijesam imao podršku, niti novca. Ljudi jednostavno nijesu htjeli time da se bave – kazao je Vukićević.

Sjetio se da je ranije ostalo sačuvano jedno parče ikonostasa od stare, Sarapove crkve.

- To parče se dugo nalazilo u donjoj crkvi u Ljubotinju. Ne znam šta je bilo sa tim. Onaj ikonostas koji ste zatekli u crkvi ugrađen je, koliko mi se čini, tridesetih godina prošlog vijeka, moguće i ranije. Jako je vrijedan - kazao je Vukićević.

U literaturi je našao podatak da je crkva rekonstruisana nedugo poslije Prvog svjetskog rata.

- Normalno da će sve propasti kad niko ne vodi računa. U tom selu ranije je bilo 170 stanovnika, a sad ima dvije babe – rekao je Mirko Vukićević.

da je vlasnik Crkve Svetog Nikole - Crkva Svetog Nikole. Dakle, crkva je vlasnica same sebe, te se svakako ne može starati o sebi, što je utiranje puta Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve da ustvrdi kako je to „crkva u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj“, pa samim tim i njeno vlasništvo. Da je to krajnja namjera, pokazuje i aktuelni list nepokretnosti u kojem se navodi da pred Upravnim sudom Mitropolija sada vodi bitku za crkvu i hiljade kvadrata zemljišta. Ukoliko joj i formalno-pravno pripadne, zna se šta čeka ovo kulturno dobro Crne Gore - „sređivanje“ i „šminkanje“, tj. mermerni pod ili laminat, radijatori, klima uređaji, živopis sa Nemanjićima i ruskim svecima, te potpuni ispis iz crnogorskog istorijskog i duhovnog konteksta. Neće to dati Ljubotinjani?! Oni koji nemaju potrebu da pokose ili očiste crkvu od ptičjeg izmeta, đubreta, prašine i paučine?!

Da zaštite ikonostas, crkvene knjige i predmete?! Ne, neće to dati ni naši savjesni čuvari kul-

turnog nasljeđa koji u kancelarijama stoluju na Cetinju. Od masivnih stolova i nezavršenih predmeta se i ne vide.

TUŽNA ILUSTRACIJA

Slika propadajuće Crkve Svetog Nikole, dakle, nije samo priča o zaboravljenom svetilištu, ona je i tužna ilustracija šireg problema - nebrige države za kulturnu baštinu. U zemlji bogatoj istorijskim i kulturnim nasljeđem, ovakvi primjeri odavno su i na mapi naše turističke ponude, jer prirodne ljepote zovu, turisti obilaze, a onda se uvale u draču, blato, izmet, trulež i paučinu. Divna dopuna našeg mentaliteta i prosvijećenosti. Nedostatak sredstava, neadekvatno održavanje i potpuni izostanak svijesti o važnosti očuvanja kulturnih dobara doveli su do toga da se mnoga od njih nalaze na ivici nestanka. Napuštena Crkva Svetog Nikole u Bogutima trebalo bi da bude alarm za nadležne institucije i društvo u cjelini. Potrebno je hitno djelovati i preduzeti mjere za očuvanje ovakvih dragocjenosti prije nego što one zauvijek nestanu sa lica zemlje. Ili im se u potpunosti preoblikuje arhitektura i istorija. Održavanje kulturne baštine nije samo pitanje identiteta i istorije, već i moralna obaveza prema budućim generacijama koje zaslužuju da poznaju i cijene nasljeđe svojih predaka. Da li to znaju zaposleni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstvu kulture i medija? Da li to znaju zaposleni u crnogorskim muzejima koji decenijama doprinose urušavanju ili nestanku naše pokretne baštine? I kada ste posljednji put vidjeli ili čuli da neko od njih javno govori o ovim problemima i predlaže mjere za njihovo rješavanje? Nema ih. Nema nas. Jovan NIKITOVIĆ Foto: Stevo VASILJEVIĆ

Metalni novčići koje su po podu ostavili rijetki vjernici

Crkva Svetog Nikole u Bogutima i mještani sa kojima je razgovarala Pobjeda

Jedna od crkvenih knjiga, odbačena kraj sanduka

Dio ikonostasa sa predstavom Isusa Hrista na krstu, prekriven ptičjim izmetom

U sedam opština Dan nezavisnosti biće obilježen nastupima poznatih muzičara

Jadranka i Severina na Cetinju, Džiboni u Baru

PODGORICA – Koncerti i zabavni program povodom proslave Dana nezavisnosti najavljeni su na Cetinju, u Baru, Kolašinu, Kotoru, Nikšiću, Podgorici i Šavniku.

U B aru će večeras ispred Sportske dvorane ,,Topolica“ nastupiti Zlatan Stipišić Džiboni, a ulaz će biti slobodan. – Uvod u koncert će napraviti crnogorska grupa ,,Perper“, a za „after parti“ biće zadužen DJ MR Jools. Džiboni će nastupiti u proširenom sastavu, pa će pored njega na bini biti Damir Urban, Maya Azucena, Nikša Bratoš i duvačka sekcija – saopštili su iz Opštine, kao organizatori proslave.

Povodom Dana nezavisnosti, Prijestonica Cetinje, Turistička organizacija i Centar za

kulturu organizovali su manifestaciju „Maj u hiljadu boja“, a na Dvorskom trgu noćas na-

stupaju Jadranka Barjaktarović i Severina Vučković Turistička organizacija Ko -

Bijelo Polje: Sa skupa o zagađenju vazduha poručeno da je potrebno sistemsko rješenje tog problema

Zdravlje građana da je prioritet, a ne profit

BIJELO POLJE – Stanje kvaliteta vazduha u Bijelom Polju je alarmantno. Potreban je hitan i sveobuhvatan pristup rješavanju ovog problema koji će nekima uskratiti profit, ali zdravlje građana mora biti na prvom mjestu – poručeno je sa okruglog stola „Kreiranje mehanizama za poboljšanje kvaliteta vazduha“.

U Bijelom Polju postoji detektovanih 13.086 individualnih i 63 kolektivna zagađivača vazduha. Statistika pokazuje da se broj dana sa prekoračenjima koncentracije PM 10 čestica u vazduhu povećava iz godine u godinu, naročito tokom sezone grijanja. Izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar Zdravko Janjušević kazao je da je 2020. godine broj dana sa srednjim dnevnim prekoračenjem PM čestica u Bi-

NaKoN SeZoNe GRijaNja MaNje aeRoZaGaĐeNje: Bijelo Polje

jelom Polju iznosio 112 dana. – Tokom sezone grijanja od 15. oktobra do aprila, imamo vrlo česta prekoračenja dozvoljenih srednjih vrijednosti PM 10 i PM 2,5 čestica, to bi trebalo da predstavlja alarm da se preduzmu odgovarajuće aktivnosti – poručio je Janjušević.

On je podsjetio da je Bijelo Polje više puta krajem 2023. godine i početkom ove bilo najzagađenija sredina u Crnoj Gori. – Treba da slijedimo primjere koji se već uvode u regionu, a to su novi sistemi grijanja kao što su toplotne pumpe koje zagađivanje vazduha svode

U aprilu isti kvalitet vazduha u Pljevljima, Bijelom Polju i Podgorici

U izvještaju Agencije za životnu sredinu navodi se da je u aprilu u odnosu na praćene parametre registrovan značajno bolj kvalitet vazduha u poređenju sa prethodnim mjesecima, na

svim mjernim mjestima. - Prekoračenja granične vrijednosti srednje dnevne koncentracije za PM10 čestica registrovana su po jedan dan u Pljevljima, Bijelom Polju i Pod-

gorici (Zabjelo i V) – navedeno je u in formaciji. Kvalitet vazduha se mjeri na devet stacionarnih-mjernih stanica. Podatke analizira Centar za ekotoksikološka ispitivanja.

lašin, u saradnji sa Opštinom Kolašin pripremila je dječiji i zabavni program.

– U 11 sati počinje program za najmlađe, koji će voditi animatori. Program će trajati dva sa-

na nulti nivo, a pritom štede energiju – poručio je Janjušević.

Vlada je za planirala 8,8 miliona eura za program energetske efikasnosti. Pljevljima je namijenjeno 2,8 miliona, Bijelom Polju 100.000 eura.

- U drugoj polovini juna će biti raspisan konkurs na koji će građani moći da apliciraju za jednu od mjera subvencija koje daje država za smanjenje aerozagađenja – kupovina klima uređaja, toplotnih pumpi, peleta i briketa – najavio je Janjušević.

Članica Savjeta za zaštitu životne sredine Mevlida Ćatović saopštila je da je to tijelo organizovao sastanke na kojima su razmatrana moguća rješenja, koja su prosljeđivali Skupštini.

– To je veliki pomak budući da se Savjet u prethodnom sazivu Skupštine nije sastao nijednom, a smatramo da je ovaj problem i te kako svima poznat. Problem je kompleksan, nije ga lako riješiti, apelujem da mi kao građani sami sebe podstaknemo da pomognemo našem gradu – poručila je Ćatović.

Sekretar Sekretarijata za ruralni i održivi razvoj Armin Sijarić podsjetio je na projekte koje je realizovala opština. -Ugrađeni su prečišćivači vazduha na postrojenju za toplifikaciju Centra za kulturu, u prostorijama Osnovnog i Višeg suda i za zgradu Opštine. Urađen je i katastar individualnih i kolektivnih zagađivača vazduha – kazao je Sijarić. Okrugli sto održan je u okviru projekta ,,Mehanizmi primjene energetske efikasnosti u Bijelom Polju – Put ka Evropi“. B. Č.

ta, a uključuje mini-glumačku tačku, ulazak klovnova, plesove, pitalice/mozgalice, a tu će biti i maskote i razni drugi sadržaji. Od 13 do 15 sati trajaće koncert Bjelopoljskih tamburaša i Saške Rakonjac – najavili su organizatori.

Direktor TO Kotor Jovan Ristić najavio je da će posjetioce 21. maja na Trgu od oružja zabavljati kotorska grupa Who See i Petar Grašo Crnogorska kulturna mreža (CKM) je na Trgu slobode u Nikšiću organizovala koncert sarajevske grupe Valentino.

– Pored grupe Valentino biće upriličen bogat kulturno-umjetnički program u kojem će nastupiti folklorni ansambli, guslari, glumci, pjevači i legende crnogorske pjesme Branka Šćepanović i Zdravko Đuranović – poručili su iz te NVO.

U Podgorici će, u okviru Proljećnog pazara, na Trgu nezavisnosti, nastupati Vis Tetra (u 19 sati), Edo Abdović (u 21 sat) i Željko Samardžić (od 22 sata).

U Šavniku su program povodom Dana nezavisnosti organizovali Turistička agencija i Centar za kulturu, pa je danas organizovano prvenstvo Crne Gore u ubrzanom i brzopoteznom šahu. I. R.

TivaT: Gradske službe o problemima u susret požarnoj sezoni

Parkirani automobili sprečavaju prolaz vatrogasnih vozila

TIVAT – Služba zaštite i spašavanja aktivno se priprema za požarnu sezonu. Poseban izazov za nas su i dalje saobraćajne gužve i trenutna lokacija Službe zaštite i spašavanja. Veliki oslonac su nam naši punktovi u Porto Montenegru i u Radovićima, koji omogućavaju da u slučaju potrebe u određenim djelovima grada reagujemo brže i efikasnije – rekao je komandir Milorad Giljača na sastanku operativnog tima zaštite i spašavanja kojim rukovodi Željko Komnenović. Giljača je kao dodatni izazov naveo rapidan rast broja stanovnika u Tivtu, sve veći broj automobila na ulicama i pojavu parkiranja automobila na saobraćajnicama, što neke ulice čini neprohodnima za vatrogasna vozila.

Predjsednik Opštine ocijenio je dobrom odluku da se finansijski i kadrovski ojača DVD ,,Krtoli“. Komnenović je naveo da će vrlo brzo biti objavljen javni konkurs za izradu idejnog rješenja za objekat policijske i vatrogasne stanice u Tivtu, te da je u ove svrhe budžetom Opštine izdvojeno 150.000 eura. Komunalno preduzeće, po riječima direktora Vučete Stanišića, evakuacione staze u zaleđu redovno kosi i drži prohodnim, uprkos brojnim izazovima u odnosu na kadrovske kapacitete, potrebe održavanja užeg gradskog jezgra, otežanom radu na magistralnom pravcu kod Aerodroma, održavanju grobalja, pravaca do posjećenih turističkih lokacija… Ove je godine po prvi put vatrogasnim vozilima dostupna dionica Gornaj Lastva – Kavač. C. G.

Jadranka Barjaktarović

Severina Vučković

Zlatan Stipišić Džiboni

SPoRo Do oDReDiŠTa: Vatrogasno vozilo tokom intervencije

PRIMJERI: Profesorica muzičkog u OŠ ,,Božidar Vuković Podgoričanin“ Suzana Leković pokazuje kako je ljubav prema djeci pokretač svakog dobrog predavača

Na časove kod profesorice Suzane đaci dolaze pjevajući

Muzičko mi je omiljeni predmet, jer se naša nastavnica Suzana trudi da nam na poseban način dočara lekcije koje učimo. Bilo bi divno kada bi svi nastavnici bili posvećeni kao ona, onda bismo sve predmete voljeli puno više – poručila je učenica sedmog razreda Emilija Džuver

Uprkos godinama koje prolaze, svima nama koji smo nekad bili đaci ostanu u sjećanju časovi na koje smo odlazili bezvoljno, pod pritiskom ili tremom, ali posebno oni na kojima smo uživali i zbog kojih smo voljeli i školske dane kada smo ih imali.

To da li smo neki predmet voljeli ili nismo dosta je zavisilo od profesora koji ga predaje. Da je to i danas tako dokaz je ugledna profesorica muzičke kulture u Osnovnoj školi ,,Božidar Vuković Podgoričanin“ Suzana Leković, na čije časove, a naročito sekcije pjevanja i glume, djeca idu pjevajući. Iako joj je ostalo svega dvije godine do penzije, entuzijazma za rad ima kao i prije 33 godine kada je započela radni vijek u ovoj školi. Ljubav prema djeci, želja da ih edukuje na najbolji način i proširi njihove vidike pokreću je sve ove godine. Kada su djeca srećna, onda je i ona srećna, a to što se školskom zvonu za kraj časa niko od njih ne raduje vjerovatno najbolje svjedoči o tome kako Suzana Leković opravdava zvanje prosvjetnog radnika, koje bi trebalo da bude među najpoštovanijima u svakom naprednom društvu.

POSVEĆENOST

Prethodne sedmice prisustvovali smo času muzičkog u odjeljenju VII-2, gdje je bilo i nekoliko njihovih starijih drugara koji pohađaju sekciju glume kod profesorice Leković. Specijalno za ovu priliku horski su izveli nekoliko pjesama i dio iz predstave ,,Naši

snovi“, koje su ove godine priredili za Dan škole. – Ljeti razmišljam o ideji za predstavu, koju na početku školske godine prezentujem djeci. Uvijek saslušam i njihove ideje, pa promijenimo ono što zajednički odlučimo da treba. To je bio slučaj i ove godine, djeca su mi sugerisala koji dio u predstavi treba izmijeniti. Nije im se dopala pjesma, pa smo je mijenjali bukvalno pred sam nastup – kazala je Leković, iskazujući zadovoljstvo što je nova verzija bila svima po volji. Na njenim probama zastupljeni su muzika i gluma, a uprkos tome što joj je ostalo svega dvije godine do penzije. – Nema veze to što sam pred penzijom, osjećam se kao da sam na početku karijere. Ne znam, to je valjda ljubav prema djeci i onome što radim. Čini mi se da se na tim sekcijama intenzivnije družimo, trudim se da im otvaram vidike. Ponekad poslijepodne budem umorna, pred probu. Međutim, kad dođem među djecu, kao magija, prestaje sav umor. I oni ponekad dođu umorni, ali kada završimo probu, svi budemo lijepo raspoloženi – kaže Leković, koja je prije nekoliko godina sa svojim učenicima na Državnom festivalu pozorišta za osnovne škole u Baru osvojila prve dvije nagrade (za kostimografiju i režiju) za mjuzikl ,,Staze našeg djetinjstva“, inače prvi koji je uradila neka od škola u Crnoj Gori.

Iskazuje ogromno zadovoljstvo zbog odlične saradnje koju ima sa nastavnicom likovne kulture Ivanom Babić, kao i

koleginicama koje predaju crnogorski jezik. Trudi se da djeci na času ne bude dosadno i naporno i da nemaju tremu tokom nastave. – Nije ni meni baš svaki dan najbolji, bude onih dana kada vam nije do nastave. Ali, čim uđem u učionicu, gledam kako da prvo meni bude interesantan čas, a kada je meni interesantan, onda sam sigurna da će biti i djeci. Ponavljam, ljubav prema djeci je glavni pokretač, kao i ta želja da ih edukujem i malo im proširim vidike – kaže profesorica muzičkog, koja je za predstavu koristila klasične kompozicije koje su djeca kroz igru vrlo lako zapamtila. Smatra da se predavač mora truditi da na zanimljiv i najbolji mogući način približi materiju koju predaje, te da se u tom smislu mora oblikovati. – Kad su djeca srećna, onda smo i mi. Ali, ako nema ljubavi, tu čovjek ne može mnogo da postigne, to je onda samo figuriranje za katedrom i

upisivanje ocjena. Meni je najveće zadovoljstvo upravo rad sa djecom, odnosno, onaj dio prije nego što treba da ih ocijenim. Bude tu veoma zanimljivih razgovora, čas nam nekad prođe tako brzo da nam zvono za kraj svima zasmeta – poručuje naša sagovornica. Iskazuje zadovoljstvo zbog toga što je u školi ,,Božidar Vuković Podgoričanin“ veliki broj talentovane djece. – Među njima ima i stidljivih, koje na času pokušavam malo da oslobodim. Evo na primjer Sara, djelovalo je kao da riječ ne bi progovorila, a kamoli glumila u predstavi. A znate kako se oslobodila i koliko je dobra u predstavi, to smatram našim zajedničkim uspjehom. Sa druge strane, Dini nije trebalo ništa govoriti kako bi se oslobodila. Ona već godinama glumi i poznata je u našoj školi – zaključuje ugledna profesorica Suzana Leković, naglašavajući kako je ponosna na sve vrijedne i

Zahvaljujući nastavnici muzičkog zavolio glumu

U trenutku kada smo sa nastavnicom muzičkog Suzanom Leković prolazili pored kabineta njemačkog jezika, sa puno uvažavanja jedan od učenika pozdravio je riječima: ,,Dobar dan, najbolja nastavnice“. Zastali smo i zatražili od njega da nam objasni zbog čega je

nastavnica Leković za njega najbolja. – Nastavnica Suzana je najzabavnija u školi, na njenom času možemo da učimo i da nam bude zabavno. Zbog toga mi je muzičko omiljeni predmet – kazao je Danis Bašović, učenik odjeljenja IX-3.

Njegovo mišljenje dijeli i drug iz odjeljenja Dženan

Rastoder – Učestvovao sam kao glumac u nekoliko priredbi koje je nastavnica Suzana organizovala povodom Dana škole. To uvijek bude prelijepa priredba, kao što je bilo i ove godine. Ona je

najbolja nastavnica u školi, časovi su kod nje uvijek zanimljivi, najljepše je to što kroz zabavu učimo. Na časove muzičkog idem potpuno opušten, znajući da će mi biti lijepo – kazao je Dženan, uz napomenu da je zahvaljujući nastavnici muzičkog zavolio glumu.

kreativne učenike i učenice koji pohađaju njene sekcije.

UŽIVANJE

Učenica sedmog razreda Dina Rastoder kaže da časove muzičkog najviše voli zbog nastavnice Suzane.

– Trudi se da nam bude zabavno u učionici. Uživam na njenim sekcijama glume i hora, izabrala sam i dramsku sekciju, kako bih unaprijedila glumu – kazala je Dina, iskazujući ponos zbog toga što već nekoliko godina učestvuje na priredbama koje povodom Dana škole organizuje profesorica Leković.

Zilha Ciriković kaže da joj je na svakom času muzičkog veoma zanimljivo.

– Ne bi bilo tako da nam nastavnica Suzana nije toliko posvećena. Pohađam i sekciju hora, uživamo, pjevamo, slušamo klasičnu muziku, lijepo se družimo – kazala je Zilha.

Njena drugarica Adelila Bektešević iskrena je da na sekciji hora bude ponekad i pomalo treme.

– Ali, kada počnemo da pjevamo, trema nestane i ja tada baš uživam – naglašava Adelila. Njihova muzička pratnja na klaviru Emilija Džuver, koja pohađa i nižu muzičku školu, ističe da joj je muzičko omiljeni predmet, jer se nastavnica Suzana trudi da im na poseban način dočara lekcije koje uče. – Bilo bi divno kada bi svi nastavnici bili posvećeni kao naša nastavnica Suzana, onda bi-

smo sve predmete voljeli puno više – poručila je Emilija. Damir Popara jedan je od učenika koji uživa u saradnji s profesoricom Leković. – Učestvovao sam kao glumac u priredbi za Dan škole. Lijepo sarađujem sa nastavnicom Suzanom. Ona je u meni probudila želju za glumom. Rado ću se opet odazvati, jer je predivno raditi sa njom – kazao je Damir, uz napomenu da obožava časove muzičkog, ali da mu gluma ide bolje od pjevanja. Njegov školski drug i član glumačke sekcije Bajram Krasnići iskazao je veliko zadovoljstvo i ponos zbog toga što mu je nastavnica Suzana ukazala povjerenje da na školskoj priredbi glumi dirigenta i čuvenog kompozitora Betovena – To je prvi put da glumim, baš mi se svidjelo. Dobro sam se snašao u ulozi dirigenta. Volio bih da opet učestvujem u priredbama, da predstavljam svoju školu na najbolji način i da se ponose mnome i mojim drugovima – poručio je Bajram. Mišljenje učenika dijeli i asistent u nastavi Nikola Šundić, koji je bivši učenik profesorice Leković. – Suzana je moja bivša nastavnica, imali smo odličnu saradnju i tada i sad. Veoma mi se sviđa njen način rada, uvijek je odlična atmosfera u učionici, baš kao što je bilo i onda kada sam ja bio đak – zaključuje Šundić, koji dvije godine radi kao asistent u nastavi.

Igor MITROVIĆ

Detalj sa časa muzičkog kod profesorice Suzane Leković

Piše:

mr Vojislav MIĆUNOVIĆ, bivši ministar pomorstva i saobraćaja Crne Gore

Crna Gora je referendumom održanim 21. maja 2006. godine postala nezavisna država, a, u veoma kratkom roku, 28. juna 2006. postala je članica Ujedinjenih nacija. Prema propisima Povelje Ujedinjenih nacija, prilikom prijema države u UN, država potpisuje Izjavu o prijemu, koju obično potpisuje predsjednik države. Potpisivanjem izjave, Crna Gora je stekla pravo i postala je nezavisna i suverena država crnogorskog naroda i članica Ujedinjenih nacija, te je tako trebalo da glasi član 1, stav 1 Ustava Crne Gore, iz koje su izostavili riječi ,,crnogorskog naroda“. Siguran sam da u Ustavu Srbije stoji da je Srbija država srpskog naroda ili u Ustavu Hrvatske da je Hrvatska država hrvatskog naroda. Potpisivanjem navedene Izjave o prijemu u Ujedinjene nacije Crna Gora je stekla pravo da tekstove iz Povelje UN i Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora primjenjuje u Ustavu i zakonima za primjenu tri državne funkcije, a to je suverena teritorija, suverenost i jurisdikcija Crne Gore. Primjenom propisa kroz navedene tri državne funkcije, Crna Gora treba da štiti i koristi suverenost na kopnu, moru i vazdušnom prostoru države Crne Gore.

Crna Gora treba da štiti i koristi suverenost na kopnu, moru i vazduhu

Suverenost države Crne Gore kao članice Ujedinjenih nacija propisana je poveljom UN, koja je međunarodno javno pravo, da je ostvarila tri kriterijuma suverenosti, a to je da ima: vrhovnu državnu vlast na čitavoj suverenoj teritoriji, neograničenu državnu vlast i potpunu državnu nezavisnost na čitavoj suverenoj teritoriji. Pravni status suverenosti teritorijalnog mora propisan je članom 2 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora. Suverenost pomorske države Crne Gore proteže se preko njene kopnene teritorije, unutrašnjih morskih voda, teritorijalnog mora, vazdušnog prostora iznad njega, na dno teritorijalnog mora i na podzemlje tog mora Crne Gore. Jurisdikcija države članice Ujedinjenih nacija je samostalnost države Crne Gore, u oblasti pravde, prava, pravosuđa i sudstva, pravo suđenja,

Suverenost na kopnu Crna Gora utvrđuje Zakonom o državnoj svojini u kojem je u državnoj svojini dio zemljišta na kontinentalnom prostoru Crne Gore morsko dno i podzemlje mora, unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora u dužini do 12 morskih milja od polazne linije za određivanje širine mora u pravcu otvorenog mora

nadležnost suda na čitavoj suverenoj teritoriji države. Suverenost na kopnu Crna Gora utvrđuje Zakonom o državnoj svojini, u kojem je u državnoj svojini dio zemljišta na kontinentalnom prostoru Crne Gore morsko dno i podzemlje mora, unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora u dužini do 12 morskih milja od polazne linije za određivanje širine mora u pravcu otvorenog mora. Zemljište u državnoj svojini je suverena teritorija Crne Gore koja je neotuđiva, što je utvrđeno članom 3 Ustava. Vlasni-

Crna Gora ima pravo da zakonom utvrdi način i visinu plaćanja nadoknada od stranih aviona za korišćenje posebnih usluga i prelet kroz suverenu vazdušnu teritoriju države Crne Gore. Potrebno je da Crna Gora obezbijedi bezbjedni vazdušni saobraćaj kroz njenu suverenu vazdušnu teritoriju, a to je da ima izgrađene uređaje, tornjeve za radarsku kontrolu, opremu i stručan kadar državnog organa za kontrolu leta za bezbjedno praćenje preleta stranih aviona suverenim vazdušnim prostorom Crne Gore na visini do 10.000 metara

ci zemljišta u državnoj svojini mogu biti samo država u državnom vlasništvu i privatno vlasništvo zemljišta fizičkih lica - državljana Crne Gore. Navedeno zemljište u državnoj svojini je suverena teritorija Crne Gore i strana pravna i fizička lica ne mogu biti vlasnici zemljišta suverene teritorije, već samo korisnici uz plaćanje ugovorene naknade sa državom Crnom Gorom o korišćenju zemljišta. Crna Gora je nezavisna i suverena država, članica Ujedinjenih nacija i ostvarila je pravo da primijeni propise člana 15 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora i saglasno sa državama sa kojima je njena obala suprotna ili se dodiruje, a to je Hrvatska i Albanija, utvrdi unutrašnje morske vode i odredi širinu teritorijalnog mora Crne Gore (koju sam grafički prikazao), razgraničenje suverenosti mora na geografskoj karti Crne Gore u dijelu mora. Navedeno saglasno razgraničenje suverenosti mora Crne Gore, pomorske države Hrvatska i Albanija službeno priznaju razgraničenje suverenosti mora Crne Gore i tada Crna Gora stiče pravo da donese Zakon o razgraničenju suverenosti mora. Zakon o moru Crne Gore, koji je donijet 2007. godine, nije usaglašen sa propisima Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora, koji nije donijet saglasno sa navedenim pomorskih država Hrvatskom i Albanijom, koje ga zbog toga službeno ne priznaju. Zakonom o moru Crne Gore u članu 14, Crna Gora je odredila širinu teritorijalnog mora Crne Gore, a prema članu 89 i 15 Konvencije Ujedinje-

nih nacija o pravu mora, propisano je da nijedna država ne može podvrgnuti bilo koji dio otvorenog mora u svoju suverenost. Nekadašnja država SFRJ, sporazumno sa Italijom, odredila je spoljnu liniju epikontinentalnog pojasa u moru u širini od polazne linije za određivanje širine mora, 70 morskih milja mora, na osnovu kojeg je 1972. godine donijela Zakon o epikontinentalnom pojasu u moru SFRJ-a. Crna Gora treba da se pozove na navedeni sporazum i saglasno s Italijom osnuje isključivu privrednu zonu mora u epikontinentalnom pojasu u moru Crne Gore, sa kojim stiče pravo da privredno iskorišćava od polazne linije za određivanje širine mora u pravcu otvorenog mora 70 morskih milja mora ili oko 130 km širine mora. Crna Gora je donijela odluku da ne naplaćuje posebne usluge kontrole leta stranim avionima kroz suverenu vazdušnu teritoriju Crne Gore sa konstatacijom da je slobodno nebo i vazdušni koridori iznad Crne Gore, kao u Evropskoj uniji, što je nepoznavanje međunarodnih propisa o vazdušnom saobraćaju, tzv. ,,kabotažni prevoz“, kojim se zabranjuje avio-kompanijama država koje nijesu članice Evropske unije da obavljaju vazdušni saobraćaj između gradova svih država članica EU. Evropska unija je osnovala Agenciju za kontrolu leta (,,Euro-control“), koja plaća posebne usluge kontrole leta kroz suverenu vazdušnu teritoriju država koje nijesu članice Evropske unije za avio-kompanije država članica EU. Siguran sam da to pravo koriste države Srbija i Albanija.

Crna Gora je nezavisna i suverena država, članica Ujedinjenih nacija i ostvarila je pravo da primijeni propise člana 15 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora i saglasno sa državama sa kojima je njena obala suprotna ili se dodiruje, a to je Hrvatska i Albanija, utvrdi unutrašnje morske vode i odredi širinu teritorijalnog mora Crne Gore, razgraničenje suverenosti mora na geografskoj karti Crne Gore u dijelu mora Crne Gore može ostvariti prihod od oko 40 miliona eura

Mr Vojislav Mićunović je autor dvije knjige u izdanju štamparije „Obod“ DOO Cetinje, u oblasti međunarodnog pomorstva u kojim tretira tekstove Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora, koja je međunarodno javno pravo. Prva knjiga ima naslov „Međunarodno pomorstvo“, za koju je recenzent doktor Časlav Pejović, profesor na pravnom fakultetu u Japanu. Ministarstvo prosvjete i nauke Republike Crne Gore svojim aktom 05-1/3-1595 od 10. 10. 2003. godine donijelo je mišljenje da je publikacija navedene knjige „Međunarodno pomorstvo“ od posebnog interesa za nauku i ostvarila uslove za oslobađanje plaćanja poreza za dodatnu vrijednost po osnovu usluga izdavanja i prodaje naučnih publikacija. Druga knjiga je teorija iz knjige „Međunarodno pomorstvo“, koju primjenjuje u praksi na Crnu Goru, što ukazuje i sami naslov „Primjena propisa Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora na razgraničenje suverenosti mora i razvoj pomorstva Crne Gore“. O autoru

Crna Gora ima pravo da zakonom utvrdi način i visinu plaćanja nadoknada od stranih aviona za korišćenje posebnih usluga i prelet kroz suverenu vazdušnu teritoriju države Crne Gore. Potrebno je da Crna Gora obezbijedi bezbjedni vazdušni saobraćaj kroz njenu suverenu vazdušnu teritoriju, a to je da ima izgrađene uređaje, tornjeve za radarsku kontrolu, opremu i stručan kadar državnog organa za kontrolu leta za bezbjedno praćenje preleta stranih aviona suverenim vazdušnim prostorom Crne Gore na visini do 10.000 metara. Crna Gora ima veoma povoljan geografski položaj sa puno vazdušnih koridora u njenom suverenom vazdušnom prostoru, pa se vjerovatno u sporazumom sa Evropskom agencijom za kontrolu leta od naplate posebnih usluga kontrole leta, godišnje u budžetu.

Gra čki prikaz razgraničenja suverenosti mora Crne Gore

Srećan

DAN NEZAVISNOSTI

Danas, dok Crna Gora slavi svoju nezavisnost, mi u srcu osjećamo duboku zahvalnost i ponos što smo dio ove predivne zemlje. Neka ova svijetla godišnjica bude poput svjetionika koji nas vodi kroz vjekove, podsjećajući nas na hrabrost, odlučnost i ljubav prema našoj dragocjenoj domovini.

U ovom danu sjećanja i zahvalnosti, neka nam srca budu ispunjena ponosom zbog svega što smo postigli i nadom u sve što ćemo tek ostvariti. Neka se ove godine slavlja pamte po dubini naših emocija i snazi našeg zajedništva. Neka svaki trenutak bude ispunjen ljubavlju prema našoj Crnoj Gori i poštovanjem prema onima koji su je branili i stvarali.

U ime svih nas u „Barjaktaru“, svim građanima Crne Gore šaljemo iskrene želje za sreću, zdravlje i bogastvo.

Neka ljubav prema našoj zemlji uvijek bude naša vodilja, a zajedništvo neka nas uvijek čini jačima i ujedinjenima.

BARJAKTAR TIM

www.barjaktar.me

Srećan

21. maj - Dan nezavisnosti

Crne Gore

OPŠTINA BIJELO POLJE

Svim građankama i građanima, Opština Bijelo Polje čestita

21. maj - Dan nezavisnosti Crne Gore

Građankama

CRNOGORSKA PLOVIDBA

A.D. KOTOR

primalac

pošiljalac

Građanke i građani Crne Gore

Pošta Crne Gore

tekst telegrama

Srećan

datum

maj

Srećan 21. maj

Dan nezavisnosti

želi vam preduzeće

7. AVGUST d.o.o. Podgorica

Građanima Crne Gore čestitamo 21. maj - Dan nezavisnosti

BIOHEMIJSKA I MIKROBIOLOŠKA LABORATORIJA

InVitro

Građanima Crne Gore čestitamo

DAN NEZAVISNOSTI

Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti

21. MAJ

DAN NEZAVISNOSTI

PODGORICA – Volim i vjerujem u Crnu Goru jer je njena dugogodišnja borba bila borba između ljubavi i mržnje, između dobra i zla. Dobro uvijek pobijedi zlo pa je neminovno da pobijedi i u ovom vremenu. Za ovo što se događa posljednjih nekoliko godina nadam se da su neuspjeli inserti nadobudnih i željnih vlasti, koji ne cijene ni sebe ni svoje.

Te riječi su jedna od poruka Ljubomira Ljuba Vulovića (77), penzionisanog pravnika koji živi u Podgorici. Vulovići su Njeguši, iz zaseoka Žanjev

Do, a uoči ovog Dana nezavisnosti imaju razlog više za ponos jer je njihov originalni porodični projekat ,,Crna Gora u srcu, srce u Crnoj Gori“ postao punoljetan!

Poruke iskonske privrženosti Crnoj Gori oduvijek su živjele u kući Vulovića. Ljubov otac Ilija, hrabri i ponosni ratnik, znao je da kaže – dva brata u dva ognjišta – svako se svojim vratima zatvara. Naš sa-

Ljubomir Vulović je prije 18 godina odštampao letke u 200.000 primjeraka kojima je podržao nezavisnost Crne Gore

Porodični projekat postao punoljetan

Nazirao se referendum, a ja sam sebi postavio pitanje što mogu da doprinesem da Crna Gora bude moja i svih onih ljudi koji je vole i doživljavaju svojom.

Dobio sam ideju da to bude ključ od kuće uzet u svoje ruke, pa sam to likovno obradio da bude zlatni ključ. Da bude trajni ključ za trajnu bravu – kaže Vulović

govornik sjeća se perioda prije referenduma i naglašava da je atmosfera bila uzburkana i brižna sa pitanjem o sudbini Crne Gore.

-Nazirao se referendum, a ja sam sebi postavio pitanje što mogu da doprinesem da Cr-

na Gora bude moja i svih onih ljudi koji je vole i doživljavaju svojom. Dobio sam ideju da to bude ključ od kuće uzet u svoje ruke, pa sam ga likovno obradio da bude zlatni ključ. Da bude trajni ključ za trajnu bravu – kaže Vulović.

Poruke o čojstvu, dostojanstvu, patriotizmu i poštenju, koje je ponio sa familijarnog ognjišta i uz njih stasavao, pretočio je, u dogovoru sa porodicom, u projekat ,,Crna Gora u srcu, srce u Crnoj Gori“. -Odštampao sam 200.000 le-

Ljubova majka Ljubica (1911-2014), rodom Vujaš sa Mirca u Njegušima, ostala je siroče sa tri godine i sa još šest ženskih čeljadi u kući, jer joj je otac ostao na Bregalnici.

Tokom porodičnih ,,savjetovanja“ i planova za doprinos referendumu, Ljubica je znala da kaže da ima 95 godina, ostavlja punu kuću i neće joj biti žao da umre. Ali, imala je jednu neispunjenu želju. -Žao bi mi bilo samo da ne dočekam nezavisnu Crnu Goru! Noćima ne spavam, izgorjeh za njom, taman ka i tvoj otac Ilija. On je iza sebe ostavio kuće i baštine, dako iza mene ostane nezavisna Crna Gora. To mi je posljednja želja – govorila je Ljubica u maju 2006. godine. Zaklela se tada Crnogorka

Crnogorska roba, crvene ruže i patišpanj majke Ljubice

Ljubica da će kad država postane nezavisna, obući crnogorsku robu i ubrati cvijeće da ,,sretne svoju Crnu Goru“. - Śutri dan po referendumu, majka je obukla crnogorsku robu, ubrala veliki buket crvenih ruža iz bašte u Bijeloj, ispekla patišpanj i zvala komšinice na čast. Srce joj je bilo puno – priča Ljubomir. Kaže da je stalno đeci govorila koliko je siročadi ostalo iza Crnogoraca da bi se imalo ovo što danas imamo. -Ona je znala cijenu Crne Gore, kao što sam je ja saznao, nažalost u poznijem dobu, posljednjih 30-40 godina. Ili mi je bila skrivana ili ja nijesam umio doći do nje.

taka i uoči referenduma, uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi pilota Ivančevića i Grubača, iz sportskih aviona razasuo ih na veličanstvenim skupovima suverenista poviše Nikšića (40.000) i iznad Podgorice (80.000), a ostalo u drugim krajevima Crne Gore – s ponosom se sjeća sagovornik Pobjede. Na lecima, ili kako se to sad popularno kaže flajerima, nalazilo se više poruka.

- Jedna je bila poruka moja, a druga moje majke Ljubice. Moja poruka je glasila ,,Za moju, za tvoju, za našu kuću, za danas, za sjutra, zanavijek“, a majčina ,,Glasam Da, e izgoreh za njom“. Na poleđini oba letka pisalo je ,,Ključ u svoje ruke – 21. maj 2006“, jer nam je u osnovi projekta bilo da građani Crne Gore treba da uzmu u svoje ruke ključeve od svoje kuće – kazao je Vulović, podsjećajući da su u likovnom rješenju dominirale ljepote i visine Durmitora i Lovćena i poruke koje će ih zauvijek povezivati.

Naš sagovornik ovih dana nije ravnodušan na brojne i raznovrsne udarce u temelje antifašističke Crne Gore.

Meni je Crna Gora u srcu, a mnogi prevarno i mudro kažu da im je pri srcu, ostavljajući mjesto za neke druge da im bude u srcu. A takvijema poručujem – jedna je majka i jedna je domovina

- Meni je Crna Gora u srcu, a mnogi prevarno i mudro kažu da im je pri srcu, ostavljajući mjesto za neke druge da im bude u srcu. A takvijema poručujem – jedna je majka i jedna je domovina. I dalje mi je Crna Gora na gornjoj polici u srcu, zajedno sa porodicom i slobodom. I dalje je neizmjerno volim i borim se za nju koliko mogu, kad stignem i đe stignem – poručio je Ljubomir Ljubo Vulović.

R.USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

Jedna je bila poruka moja, a druga moje majke Ljubice. Moja poruka je glasila ,,Za moju, za tvoju, za našu kuću, za danas, za sjutra, zanavijek“, a majčina ,,Glasam Da, e izgoreh za njom“. Na poleđini oba letka pisalo je ,,Ključ u svoje ruke – 21. maj 2006“, jer nam je u osnovi projekta bilo da građani Crne Gore treba da uzmu u svoje ruke ključeve od svoje kuće – kazao je Vulović, podsjećajući da su u likovnom rješenju dominirale ljepote i visine Durmitora i Lovćena i poruke koje će ih zauvijek povezivati

Ljubica Vulović

Crna Gora u srCu, srCe u Crnoj Gori: Ljubomir Vulović

Draško Brguljan će 23. maja odlučiti da li dolazi na pripreme „ajkula“ za Olimpijske igre u Parizu, sa legendom smo za praznični broj „surfovali“ po prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Draško je potreban Crnoj Gori

PODGORICA – Draško Brguljan priključiće se vaterpolo reprezentaciji na pripremama za Olimpijske igre u Parizu!

Kako bi ova vijest obradovala i selektora Vladimira Gojkovića, a nema dileme i sve reprezentativce, konkurentne za zlatni spisak od 13 koji će Crnu Goru predstavljati na najvećoj sportskoj smotri. Brguljan još vaga. Želja nije upitna, ali može li glava da izdrži napore koji čekaju „ajkule“ u pripremnom periodu i u Francuskoj?

– Pravo da ti kažem, ne znam više ni ja. Ne mogu te naučiti šta da napišeš. Do 23. maja treba da javim da li dolazim na pripreme. Želja nije problem, ali ne znam da li glava može da izdrži napore. Dileme su mi to velike – istakao je Brguljan koji će, ako ode na Olimpijske igre u Parizu, biti prvi crnogorski sportista sa pet nastupa na najvećoj sportskoj smotri. Primamljivo je biti dio najelitnije smotre, zna to Draško dobro. Fali mu olimpijska medalja, a mogao bi da postane rekorder - nijesu samo i jedini razlozi koji utiču na konačnu odluku. Draško je pošten – zna da može da zauzme mjesto mlađem, ali dobro je poznato kakva bi njegova uloga bila u timu. Legenda može još, potvrdio je nastupima u kapici Primorca i na posljednja dva velika takmičenja za nacionalni tim. Razgovarao je u neđelju sa Gojkovićem. Crna Gora želi Draška u ekipi.

Pošten odnos

Da li je teško ostati u okvirima skromnosti?

– Kada prihvatite da su pobjede i porazi sastavni dio sporta i života, onda nije teško. Poslije svakog poraza treba, a nije lako uvijek čestitati rivalu, jer ste nekada nervozni zbog mnogo stvari, a nekada ste ljuti na sebe. Ali, kada čestitate, znaćete da slavite svaki uspjeh. Tu je negdje i pošten odnos prema sportu.

AMBIJENT I ATMOSFERA SU PRESUDNI

Sa legendom svjetskog vaterpola „surfovali“ smo malo po prošlosti i budućnosti, a sadašnjost je posebno lijepa jer je svom Kotoru, sa saigračima, poklonio šampionski trofej. Majstor u bazenu je i ponosan i srećan što su ambijent i atmosfera među igračima direktno uticali da ekipa sa 3:0 u pobjedama završi finalnu seriju sa Jadranom. Naravno, nije nužno da se igrači van bazena privatno druže, uvažavaju, dijele „koru hljeba“ na jednake časti, ali za Draška je to presudno i u ekipi i reprezentaciji. – Ambijent je najvažniji, a atmosfera presudna u ključnim utakmicama. I stvarno je tako. Najsvježiji primjer je naša titula. Vrlo malo ekipa je imalo atmosferu kao što smo mi imali. Godinu smo bili zajedno, svjesni da igrački na papiru nismo najbolji, ali smo se držali jedni drugih. Napravili smo dobar plan i strategiju igre i na kraju je to dalo rezultat. Kada se napravi dobar ambijent u ekipi, kada su igrači povezani, obično dolaze rezultati. I apsolutno sam pri-

stalica, ma ko bio trener, da, ipak, igrači stvaraju atmosferu i to nešto između sebe – jasan je Brguljan. Ima li u reprezentaciji Crne Gore takve, udarne atmosfere? – Za posljednjih nekoliko godina, osim za dva posljednja takmičenja, nisam baš kompetentan da pričam. Obično sam gledao sa strane. Do 2021, Olimpijskih igara u Tokiju, uglavnom je bilo i boljih i lošijih momenata što se ambijenta tiče. Ali, uglavnom je bilo dobro, kao pred medalju 2020. na EP u Budimpešti. Zbog fenomenalnog ambijenta smo osvojili bronzu. Ali, definitivno, u ekipama bez atmosfere nema ni rezultata. Potreban je apsolutno dobar paket u kojem je sve posloženo da se obezbijedi preduslov kako bi se došlo do nečega. – Tako je, mora dosta toga da se pogodi kada pričamo o velikim takmičenjima. Prije svega, forma velike većine. Ne možete da napravite da 13 igrača bude u top formi. To je rijetkost. Poenta je da što više igrača, u ključnim utakmicama, bude u dobroj formi, uz, naravno, taktičku pripremljenost. To je najvažnije uz dobar

Pamte se trofeji sa Primorcem i Vašašom, posebno je draga bronza sa Evropskog 2020.

Koji su ti trofej ili medalja pali kao ,,kec na desetku“?

– Titula sa Primorcem za prvaka Evrope. Draga mi je bronzana medalja sa EP iz Budimpešte,

jer smo imali specifičnu ekipu, koja na papiru nije bila ni među petšest najboljih. Došli smo do bronze uz sjajnu atmosferu i u gradu u kojem sam dugo živio.

Praktično na mom terenu. Poseban je i trofej LEN kupa sa Vašašom osvojen prošle godine. Vašaš je 21 godinu čekao na evropski trofej.

Volio sam fudbal, moji su me nagovorili da probam vaterpolo i ostadoh 30 godina

Šta bi savjetovao dječaku koji ima dilemu da li da se bavi vaterpolom?

– Ima dosta sportova boljih od vaterpola. Ali treba probati bilo koji sport. I ja sam počeo više na nagovor mojih nego što sam htio da idem. Želio sam

ambijent.

U zahuktalom razgovoru sa Draškom, prisjetili smo se fotografije iz Londona – na ivici bazena, u polusjedećem položaju, sa pogledom u daljinu i nakrivljenom kapicom… Crna Gora nikad nije bila bliža medalji kao 2012. Tada je propuštena šansa generacije. Moć kakvu su imali naši igrači nije se iskoristila.

– Nastupali smo sa najboljom ekipom koja je ikada igrala. Na primjer, među 13 nijesu prošli Vukčević, Tičić i Klikovac Kada takve igrače imate, a nisu među 13, onda je sve jasno. Žao mi je zbog te generacije. Taj momenat je bio težak. Nadali smo se medalji i vjerovali, eto, nije se dalo. Tako to ide u sportu. Poslije se vratilo negdje gdje nijesmo imali dobru ekipu. Hoće to tako. Možda se u Parizu izbriše London, možda „ajkule“ isprave sve ono što su od Pekinga propustile.

– A, možda, možda. Nikad se ne zna.

BITI POŠTEN, TO JE SVE Vidljiva je tačka pucanja u sportu. I pojedinačno i ekipno. Ne može se sakriti. A da li je naš reprezentativac nekada pomislio: „nikad više u bazen“?

– Bilo je teških momenata, ali ne i takvih da mi dođe da ne

da treniram fudbal, a onda su mi rekli: „Hajde, probaj, pa ćeš da vidiš kako će ti ići“. Probao sam i ostadoh 30 godina u vaterpolu. Ne treba sputavati djecu. Danas je sve manje djece na sportskim terenima.

uskočim u bazen. Kao što su bili na OI koje se održavaju jednom u četiri godine. Pa i na SP poraz u finalu od Mađara, a prije toga smo u četvrtfinalu i polufinalu izbacili dvije objektivno, u tom momentu, bolje reprezentacije. Mogli smo da kažemo da smo bili favoriti, a izgubili smo. Ali, dobro, takav je sport. Ide to tako i u životu sa usponima i padovima. Sport je za to dobar, što postoji nešto dalje, počinju nova takmičenja, a dokazivanja su konstantna. I kada napravite nešto veliko, brzo dolaze nove obaveze. Nije lako izdržati i podnijeti sve to, ali bitno je da se voli to što se radi i to je poenta.

Jesi li sebi najbolji psiholog?

– Neđe i jesam, mada sam u godinama, sa iskustvom, kada neke stvari mogu bolje da primijenim. Sigurno da mi je bilo teže dok sam bio mlađi, jer nisam znao kako da se nosim sa određenim situacijama. Sada je već druga priča – iskustvo je odradilo svoje. Ponekad savjetujem i pomažem mlađe da se ne zalete. Ko je tebe savjetovao?

– Naučio sam puno od starijih igrača. Naročito sam imao sreće na početku karijere kada sam prvih godina u Budvi, na pozajmici, radio sa Zokijem Nikčevićem, Vasom Subotićem… To si bi-

lo sjajni igrači. Kao Nebojša Milić, Neno Vukanić, Veljo Uskoković, Nikola Janović Uvijek su imali dobre savjete i razumijevanja za nas mlađe. Trudim se sada da budem to što su oni bili. Jesi li planirao i može li se planirati ovako duga karijera u jednom od najzahtjevnijih sportova?

– Nisam. Kažem nisam, a evo me i dalje igram. Inače me zezaju kako posljednjih pet godina govorim još ovu, još ovu sezonu, a evo još igram i igraću sljedeću. U principu, dosta je do posvećenosti, a iskren da budem, dosta je i do kvaliteta mlađih koji dolaze, odnosno, generalno malog broja. Zato mnogi stariji još igraju jer su najbolji i dalje na svijetu. Kada pogledate tu su Prlainovć, Filipović, Ivović, Perone, Deneš Varga, Maro Joković, Vrlić… U poznijim su igračkim godinama, a najbolji su u svojim zemljama. Što govori da je kvalitet mladih, nažalost, takav kakav jeste. A i to govori o iskusnijim igračima koliko su dali vaterpolu, kako su posvećeni i koliko žive vaterpolo. Mada, mislim da će naići talas mlađih igrača. Jesi li uspio u sportu? – Ne znam jesam li uspio, jer ne znam gdje je granica uspjeha ili neuspjeha. Valj-

22. i 23. maj 2024.

da ću biti svjestan kada završim, ali sam zadovoljan.

Da je moglo i bolje, posebno sa reprezentacijom, sigurno da je moglo. Mala smo zemlja i moramo da budemo zadovoljni svakom medaljom, a tek će se u budućnosti pokazati koliko će se teško osvajati. Što se klubova tiče, osvojio sam sa dva moja kluba, Primorcem i Vašašom, po evropski trofej i nemam se tu što žaliti.

Uživaš li na isti način u sportu kao u početku kada je manjeviše sve bilo bez stega, pritiska, a ulaskom u profesionalne vode se sve promijenilo?

– I dalje uživam u ovome što radim jer mi je zadovoljstvo. Isto tako je i sa treningom –iako mi je u nekom dijelu postalo teško i naporno, a i ne mogu neke stvari da uradim koje sam mogao prije deset godina. Ali, kada su taktički treninzi u pitanju i to što je baš pravi vaterpolo, onda uživam u svakom momentu.

Draško traje i traje, genetika je na putu ostanka važna, ali i san, ispravna ishrana, kontinuitet rada… Apsolutno sve da bi se održao kvalitet.

– Sve to mora da se ima, a mora i da se vodi računa o svom tijelu, o treningu, ishrani, o snu, o svim tim stvarima. Ima i genetike, jer su se tata i stric bavili sportom.

Da li je potrebna posebna motivacija kada nijesi spreman za trening, utakmicu, onda kada bi radije ostao kod kuće, gledao neki drugi sport, možda film, slušao muziku, hodao bez cilja…?

– Za velike utakmice, u principu, ne treba posebna motivacija. Meni, barem, nije trebala. Recimo, kroz mađarsku ligu su bile neke lakše utakmice, iako ne volim to da kažem, gdje poneku odradite, ali kada si profesionalac, nema podjela. Srećom, nisam ih imao puno takvih u karijeri.

Kakav je život u Kotoru?

– I dalje, poslije 12 godine, nije lako, počeo sam da učim jezik, da se prilagodim lokalnom stanovništvu… Šalim se. Sve je odlično. Volim da sam ovdje u Kotoru gdje su mi roditelji, brat i većina prijatelja. Fali li Mađarska?

– Fali mi Budimpešta koja je divna za život, naročito u proljeće. Nekome sam skoro pričao da za 12 godina, gdje je bilo boljih i lošijih rezultata, nikada mi niko sa tribina, a ni saigračima, nije dobacio ružnu riječ.

Znači da nijesi bio stranac u tuđoj državi?

– Meni je bilo prelijepo u Budimpešti gdje sam proveo 12 godina, po šest u Vašašu i OSC-u. Vašaš je kao dom. Uživao sam, stekao puno prijatelja – za cio život. Osjetio sam poštovanje. Savjetujem mlađe igrače da u inostranstvu ne predstavljamo samo sebe i porodicu već svoju zemlju. To je jako bitno. U svijetu sporta se tako gleda. Ako se neko ne pokaže dobro, onda klubovi izbjegavaju da zovu igače iz te zemlje – kazao je Brguljan.

Ana MARKOVIĆ

„Plavi“ pobijedili SC Derbi u prvom meču nala plej-ofa Prve A crnogorske lige

Budućnost Voli ubjedljivo do vođstva na startu serije

Budućnost Voli je sigurnom pobjedom (91:75) protiv SC Derbija na najbolji način počela odbranu titule u domaćem prvenstvu. Iako dodatno oslabljen bez povrijeđenog kapitena Petra Popovića, tim Andreja Žakelja je od prvog do posljednjeg minuta kontrolisao igru i rezultat i zasluženo poveo u seriji do tri pobjede, protiv tima od koga su „plavi“ ove sezone gubili tri puta.

– Malo sam se bojao ove utakmice, jer smo imali samo šest igrača, ali mislim da su igrači prikazali baš dobar pristup, energiju i karakter. Mislim da je to najbitnije u ovakvim susretima. Cijelu utakmicu smo bili bolji, zasluženo smo pobijedili, ali to je samo prva utakmica, igra se do tri pobjede. Moramo da se regenerišemo, drugi meč će, sigurno, biti mnogo teži – rekao je Žakelj.

SC Derbi je u prvoj četvrtini samo jednom vodio, 11:10, nakon trojke Borne Kapuste, dok je prednost Budućnosti, koju je u ovoj dionici predvodio Mekinli Rajt sa 10 poena, u dva navrata dostizala šest poena, prvo u 6. minutu (18:12), a onda na kraju četvrtine (26:20). Nakon trojke Matea Drežnjaka, SC Derbi je u drugom kvar-

Sudije: Koljenšić, Vuković

(26:20, 20:17, 25:18, 20:20)

(20-17)

talu imao najmanji minus od pet poena (28:23), nakon čega je pogodio prvo Aleksa Ilić, a onda i trojku Jogi Ferel za prvu dvocifrenu prednost Budućnosti (33:23). Ferel je sa dvije uzastopne trojke, u dvadesetak sekundi, donio „plavima“ maksimalnih 14 razlike (39:25), ali je SC Derbi na odmor otišao sa jednocifrenim minusom (46:37), uz trojku Luke Bogavca uz zvuk sirene. „Plavi“ su do poluvremena preuzeli dominaciju u skoku, jer su na poluvremenu imali 11 uhvaćenih lopti više (22-11), a ta razlika je bila drastičnija u ofanzivnim skokovima (10-1), što se, međutim, nije previše osjetilo u poenima iz drugog napada (6-2).

U trećoj četvrtini se protiv biv-

Određen spisak atletičara koji će predstavljati

Crnu Goru na prvenstvu Balkana

Povratak Marije Vuković

PODGORICA – Marija Vuković 25. avgusta nastupila je na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, čime je i završila sezonu. Međutim, kada je trebalo da krene s pripremama za dvoransku sezonu, doživjela je povredu, jer joj je pukla peta metatarzalna kost. Sve to uslovilo je da naša najbolja atletičarka bude van trenažnog procesa, a zatim je u Beogradu obavila i operaciju. Vuković je zbog toga propustila dvoransku sezonu, nije nastupila ni na državnom prvenstvu Crne Gore, ali će sada u malom intervalu nastojati da na nekoliko takmičenja ostvari što bolje rezultate i sačuva mjesto među 36 najboljih skakačica svijeta, kako bi uspjela da se nađe na Olimpijskim igrama. Prvi nastup nakon

operacija Vuković će imati za vikend u Izmiru, gdje se održava prvenstvo Balkana. Selektor atletske reprezentacije

Crne Gore Osman Erović odredio je konačan spisak od deset reprezentativaca, po pet u obje konkurencije. U muškoj konkurenciji

Crnu Goru će predstavljati: Darko i Dragan Pešić (višeboj), Danijel Furtula (disk), Tomaš Đurović (kugla) i Amir Papazi (koplje), a u ženskoj: Marija Vuković (vis), Kristina Rakočević (disk), Anđela Drobnjak (višeboj), Vesna Kljajević(kugla) i Marija Bogavac (koplje). Vođa ekspedicije je tim lider Danilo Ristić.

-Naša ekspedicija kreće u petak avionom iz Tivta za Izmir, a povratak je planiran u ponedjeljakrekao je Milan Madžgalj, generalni sekretar ASCG. R.P.

7 Mirković 7

šeg kluba raspucao Flečer Megi (12 poena, dvije trojke), a Budućnost je u ovom kvartalu i riješila pitanje pobjednika. SC Derbi nije iskoristio napad na 50:43 da dodatno smanji minus, pa je Budućnost sredinom četvrtine vratila 14 poena prednosti (61:47), a onda je serijom 10:0 stigla i do maksimalnih i nedostižnih 18 razlike (71:53), na 78 sekundi prije kraja dionice. U posljednjoj četvrtini razlika nije padala ispod dvocifrene (75:65), pa je Budućnost rutinski privela meča kraju... – Čestitam Budućnosti na pobjedi. Ima više razloga za poraz. Jedan je da smo mi, možda, čak previše željeli, a kad se previše želi, onda ispadne totalno kao bez energije. Jer, ne vjerujem da smo lagano ušli u

meč, da mislimo da smo favoriti. Neki misle da jesmo, a mi nemamo igrača koji je igrao u NBA ligi. Kad loptu uzmu Ferel ili Rajt, tu nema odbrane više. Tu smo imali dosta problema. Kad te oni probijaju „jedan na jedan“, nema šansi da dobiješ utakmicu, sve da su imali još dva mladića u sastavu. Imamo

neku ideju kako ćemo da igramo sljedeću utakmicu, ali će fokus morati da bude drugačiji, i nadam se da će da bude bolji meč za nas – rekao je Dejan Jakara, trener SC Derbija. Drugi meč igra se u četvrtak u „Morači“, sa početkom u 18 časova, a treći bi trebalo da bude odigran u neđelju. S. JONČIĆ

Kraj sezone za NBA šampiona, ,,vukovi“ režirali veliki preokret u gostima

Minesota u

PODGORICA – NBA će imati novog šampiona, Minesota Timbervulvsi izbacili su aktuelnog prvaka Denver Nagitse u polufinalu Zapadne konferencije, pobjedom 98:90 u gostima, u majstorici plej-of serije. Potpuno zasluženo, ,,vukovi“ idu u finale Zapada – pokazalo se da njihova vrhunska odbrana može da zaustavi favorita. Denver je ispustio čak 20 poena prednosti sa starta drugog poluvremena 58:38, a platio je cijenu neinspirisanih opcija u rotaciji. Sa druge strane, Minesota je računala na mnogo više raspoloženih igrača, igrala dominantno timski, energetski djelovala za koplje ispred – i dočekala veliki uspjeh. U izuzetnom timskom izdanju, mlado krilo Makdanijels i centar Tauns ubacili su po 23 poena, bek i prva šuterska opcija Edvards dodao je 16, proslavljeni francuski centar Gober 13, veteran i bek Konli deset, a izuzetni atleta i borac Rid 11 poena. Kakav kontrast u odnosu na igru Denvera – koji je računao samo na raspoložene glavne igrače, zvanično najboljeg igrača u NBA Nikolu Jokića

i beka Mareja. Somborac Jokić duel je završio sa 34 poena, 19 skokova i sedam asistencija – ali i loš šut iz igre 28-13. Kanađanin Marej upisao je 35 poena.

– Sjajno je pobijediti takav, nevjerovatan i šampionski tim, sa najboljim igračem svijeta Jokićem. Osjećaj je mnogo dobar, ali ne stajemo tu, želimo još više – rekao je Francuz Gober, zvanično najbolji defanzivac lige. Ostali su podbacili u Denveru – krilni centar Gordon postigao je samo četiri, krilo Porter sedam, a bek Koldvel-Poup pet poena. Kako je odbrana Minesote bila efikasna, najbolje svjedoči to da je Jokić u dru-

gom poluvremenu imao samo dvije asistencije. Do kraja treće dionice ,,vukovi“ su uspjeli da potpuno ,,istope“ prednost od 20 poena Denvera – već na kraju četvrtine bilo je 67:66. Sa druge strane, aktuelni prvak igrao je sve nervoznije, očigledno opterećen pritiskom uloge favorita pred svojim navijačima – ali i djelovao sve umornije. Jasno je, da ekipi fale igrači zadatka u rotaciji, prije svega za bolju igru u odbrani.

Minesota će u finalu Zapada imati prednost domaćeg terena protiv Dalasa i biti favorit u seriji, koja kreće u noći između srijede i četvrtka, od 2.30 sata po našem vremenu. S. S.

i Dragojević.

Dvorana: „Morača“ Gledalaca: 200.

Sa sinoćne utakmice u SC „Morača“

Cetinjani Miloš Ražnatović i Ivan Pavićević prvi rukometni sudijski par iz

Crne Gore koji će suditi na Olimpijskim igrama

Pariz je naš srećan grad

Sudije u rukometu i vaterpolu, za razliku od drugih sportova, imaju pravo na slobodno sudijsko ubjeđenje. Za razliku od npr. košarke, u rukometu je dozvoljena prednost, odnosno, ona je i najbitnija, kao i slobodna sudijska procjena prilikom dosuđivanja prekršaja. Komentara i prigovora će uvijek biti, a ko gubi ima pravo i da se ljuti – govore naši najbolji arbitri u intervjuu za Pobjedu

PODGORICA – Crnogorske rukometne sudije Ivan Pavićević i MilošRažnatović nije iznenadila vijest koja je stigla krajem aprila da će biti jedan od 16 parova koji će dijeliti pravdu na Olimpijskim igrama u Parizu. Povjerenje koje su dobili od Svjetske rukometne federacije (IHF) predstavlja očekivan slijed događaja jer su Cetinjani odavno visoko kotirani – sudili su pet svjetskih, četiri evropska i jedno azijsko prvenstvo, važne mečeve Lige šampiona... – Kao Cetinjani smo posebno ponosni što smo postali mali dio istorije crnogorskog sporta i rukometa, a koju ispisujemo duži niz godina – govore Pavićević i Ražnatović za Pobjedu. – Dovoljno je napomenuti da smo prvi crnogorski sudijski par koji je izašao na evropsku scenu, počevši od davne 2001. godine na ,,Pertile kupu“ u Švedskoj, pa 2002. godine i Čelendž trofeja u Azerbejdžanu... Takođe, prvi smo sudijski par iz Crne Gore koji je sudio na seniorskim, muškim i ženskim, evropskim i svjetskim prvenstvima. Sudili smo ukupno 10 seniorskih muških i ženskih šampionata, a od 2017. smo dio elitne liste IHF-a. Poslije velikog broja nominacija od strane EHF-a i IHF-a, očekivano je bilo da se nađemo na listi sudija za Olimpijske igre. Pariz je za nas srećan grad jer prvo seniorsko Svjetsko prvenstvo koje smo sudili održano je u Francuskoj 2017. i evo sada i naše prve Olimpijske igre sudimo u Parizu – navodi najbolji crnogorski sudijski tandem.

Kod mladih nedovoljno interesovanje za

Interesovanje za sudijski poziv u rukometu, navode naši sagovornici, u Crnoj Gori ne nailazi na velik odziv kod mladih ljudi. – Najveći problem u današnjem vremenu je finansijskog tipa. Mladi ljudi ne žele da se odriču komfora i lagodnog života

NIJE NAJBOLJI ONAJ KO NAJMANJE GRIJEŠI

Na pitanje da li će priprema za OI biti drugačija u odnosu na ostala velika takmičenja, uzvraćaju rečenicom najboljeg sprintera svih vremena. – Najbolji odgovor na ovo pitanje je dao UseinBolt rečenicom: ,,Četiri godine sam trenirao da bih istrčao devet sekundi“, a neki sportisti odustaju ako ne vide rezultate poslije dva mjeseca – podsjećaju Pavićević i Ražnatović.

– Pripreme za Olimpijske igre su samo nastavak svakodnevnih obaveza i priprema, što fizičkih, tako i teoretskih. Od strane Svjetske i Evropske kuće rukometa sačinjen je tim ljudi (,,fit good pro team“) koji je zadužen za naše fizičke i pishičke pripreme. Tim je sastavljen od fitnes trenera, fizioterapeuta, nutricioniste i psihologa. Svaki sudijski par je svakodnevno praćen putem polar satova, koji bilježe naše fizičko stanje i automatski se prenosi na platformu IHF-a, i u svakom trenutku

suđenje

za neke minimalne nadoknade. Koliko smo Miloš i ja bili posvećeni ovom pozivu, pokazuje to da u srednjoj školi nijesmo pošli na matursku ekskurziju u Grčku jer se u tom periodu održavalo polaganje za zvanje saveznog rukometnog sudije – objašnjava

treneri imaju sliku o našem kondicionom stanju – govore arbitri koji su na posljednjem EP sudili meč za bronzu, koji je odlučivao i o putniku na OI. Pritisak ih nije ni tada nije poremetio.

– Najznačajnija razlika između sudije početnika i sudije koji se nalazi na IHF elitnoj listi je u načinu na koji mogu da se izbore sa pritiskom na važnim utakmicama. Ima sudija koje svoj maksimum nikad nijesu dostigle upravo zbog činjenice da su podlegle pritisku i važnosti meča, i to nijesu uspjeli da prevaziđu. Zamislite samo koji smo pritisak imali kada smo sudili tu utakmicu za bronzu između Njemačke i Švedske pred 20.000 domaćih navijača koja je odlučivala i o direktnom plasmanu na Igre – nadovezao se Ražnatović.

– Sve sudije koje dođu na međunarodnu listu morale bi biti svjesne grešaka koje naprave na utakmici. Jedna od razlika između nas je kako se nosimo sa tim greškama i način na koji ih prevazilazimo. Najbolji sudi-

Pavićević. Osnovna poruka mladim kolegama glasi: – Dobar sudija je onaj koji ima jednak pristup za sve učesnike i igrače tokom utakmice. Odlikuju ga pravičnost i znanje, pristup utakmici, ali ne samo utakmici nego uvažavanje svih aktera meča, počev od čovjeka koji vas dočeka na ulazu u dvoranu, pa do igrača na terenu i trenera.

ja nije onaj koji najmanje griješi, već onaj koji iz prve svoje greške ne „srlja“ i ne nastavlja sa dosuđivanjem pogrešnih odluka. NA CETINJU JE NAJTEŽE Rukomet se znatno ubrzao posljednjih godina, mijenjana su pravila, ali je ostalo dominantno mišljenje kako nigdje kao u tom sportu i vaterpolu sudije mogu da utiču na rezultat.

– Sudije u rukometu i vaterpolu, za razliku od drugih sportova, imaju pravo na slobodno sudijsko ubjeđenje. Za razliku od košarke, u rukometu je dozvoljena prednost, odnosno, ona je i najbitnija, kao i slobodna sudijska procjena prilikom dosuđivanja prekršaja. Komentara i prigovora će uvijek biti, i pored upotrebe tehnologije i pomoći koju imamo prilikom spornih situacija. Uvijek će važiti ona stara izreka – ko gubi ima pravo i da se ljuti – navodi Ivan Pavićević. Iako su sudili na velikim takmičenjima, u mnogim velikim dvoranama i u vatrenim atmosfe-

Tunel ispod Lovćena od rada i učenja

Najveća lekcija koju su naučili tokom karijere je da treba biti strpljiv i samokritičan, poručuje cetinjski sudijski par. – Najbolje se uči iz sopstvenih grešaka, ali ako čovjek nije samokritičan i ne želi da uvidi sopstvene greške i propuste, nalazi se u velikom problemu. Pametne sudije danas imaju luksuz da mogu da uče na tuđim greškama. Strpljenje je druga bitna stvar u ovom poslu. Da su nas prije 20 godina pitali da li možemo da sudimo finale Lige šampiona, odmah bismo prihvatili. Međutim, sa današnje tačke gledišta svjesni smo da bismo u toj utakmici izgubili karijeru jer niti smo tada imali znanja, a još manje iskustva i autoriteta za vođenje utakmice toga tipa i važnosti – kaže IvanPavićević – Prije nekoliko dana na treningu, sumirajući utiske nakon nominacije za OI, Miloš mi je rekao: „Ako nam je suđeno nešto, ono će doći, pa makar bilo sakriveno ispod planine kao Lovćen“, na što sam mu odgovorio da smo svojim radom, zalaganjem, treningom i učenjem iskopali veliki tunel ispod Lovćena kako bismo došli do ovoga.. što smo danas.

ratma, nemaju dilemu da je najteže kod kuće.

– Najteže je bilo i biće da se sudi na Cetinju, pred sugrađanima i poznatim rukometnim radnicima i sportistima. Nakon 27 godina suđenja, ne bismo mogli da izdvojimo samo jednu utakmicu koja je bila teška. Svaka utakmica ima svoju čar. Sticajem okolnosti pripale su nam čast i obaveza da dugi niz godina sudimo utakmice koje odlučuju prvaka Crne Gore, kao i pobjednika Kupa Crne Gore –navodi Miloš.

– Takođe, svaka utakmica u Ligi šampiona je priča za sebe jer se igraju pred punim dvoranama širom Evrope, sa najboljim igračima i timovima. Imali smo priliku da, osim u Evropi, sudimo i utakmice koje su odlučivale prvaka Katara, Saudijske Arabije, Egipta, Južne Koreje, sudili smo finale afričke Lige šampiona u Tunisu, finale prvenstva Azije za muškarce, i još veliki broj utakmica van evropskog kontinenta – podsjetili su Ražnatović i Pavićević. N. KOSTIĆ

Drago godina na meni

PODGORICA – To što je tokom gotovo svih godina provedenih u crnogorskoj rukometnoj reprezentaciji bio njen najstandardniji i najpouzdaniji igrač nije dovoljno da opiše sve kvalitete i doprinos Nemanje Grbovića. Nije pravedno to što se od dresa „lavova“ oprostio debaklom selekcije u dvomeču s Italijom u baražu za Svjetsko prvenstvo. Njegova krivica je, ako je i ima, minimalna.

Da je sve bilo kako je trebalo i moralo, vjerovatno bi i ovaj osvrt na deceniju i po provedenu u nacionalnom timu počeo pričom o savršenom oproštaju. Nažalost, nije se desio, ali dovoljno je lijepih uspomena Grbović ostavio u „nasljeđe“ da bi ova priča bila obojena tugom. Popularni Grbo je i kao igrač i kao čovjek odavno zaslužio najljepše riječi. – Skoro pola života sam proveo u reprezentaciji. Uvijek sam dolazio na okupljanja zato što sam to volio i nikad nijesam razmišljao o drugim stvarima. Bilo mi je mnogo drago da budem sa saigračima i čini mi se da za 15 godina nije ostala nijedna mrlja na meni kao čovjeku. Sa svima sam bio dobar, stekao sam mnogo drugova i prijatelja sa kojima ću i dalje biti u kontaktu – govori Grbović za Pobjedu. Reprezentacija će teško bez Grbovića, kako će on bez nje? – I dalje mi je čudan osjećaj, ne znam kako ću se osjećati kada na jesen počnu kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Stalno dobijam poruke, a još, vjerovatno, nijesam sasvim svjestan da više neću biti tu nakon što sam toliko godina proveo u reprezentaciji – navodi 34-godišnji Pljevljak.

Nemanja Grbović za Pobjedu

D. MIJATOVIĆ

Ražnatović i Pavićević

Grbović dobio ovacije uoči meča s Italijom na oproštaju od „lavova“

Pobjedu nakon oproštaja od rukometne reprezentacije Crne Gore

Drago mi je ako za 15

godina nije ostala mrlja meni kao čovjeku

Bez iznenađenja u polu nalu kupa za rukometaše

Budvanska rivijera protiv Lovćena brani trofej

Nadam se da nas neodlazak na SP neće „pokopati“

Nemanja Grbović će do kraja života pamtiti veličanstvene ambijente u kojima je igrala reprezentacija.

– Atmosfera je bila sjajna i protiv Švedske, i protiv Danske, Grčke, sada protiv Italije... – rekao je sjajni

MOGAO SAM JOŠ, ALI BOLJE DA IGRAJU MLAĐI

Odluka o povlačenju iz nacionalnog tima iznenadila je javnost, ali nije donijeta „preko noći“.

– Razmišljao sam o tome posljednju godinu samo iz razloga što želim da uvedemo mlađe igrače u reprezentaciju zbog njene budućnosti. Mogao sam još da pomognem onoliko koliko se tražilo od mene, ali htio sam da mlađi što ranije uđu u tim, kao što sam ja svojevremeno ušao, da i oni idu korak po korak. I ja sam sjedio na klupi dok nije došlo moje vrijeme – podsjeća Grbović.

– Neka moje mjesto zauzme neko na koga će reprezentacija moći da se osloni ubuduće. Ne, možda, ove godine, ali već sljedeće i potom na duže staze. Možda bih mogao da igram za reprezentaciju još pet godina, ali to ne bi bilo to.

Iskusni pivot dostojnog nasljednika vidi u još jednom Pljevljaku, momku drugačijih fizičkih karakteristika.

– Svima sam rekao da je to MiodragĆorsović. Ima dva metra, igra dobro u klubu i odbranu i napad, pratio sam ga i odavno govorim koliko može. Treba još da radi, mlad je, ali samo mu treba dati više slobode da bi postao

Pljevljak i dodao: – Bilo je svega u reprezentaciji, dobrih i manje dobrih stvari, uspona i padova. Krivo mi je zbog dvomeča s Italijom jer smo bili došli na nivo gdje igrački i pripadamo, do toga da nas se sve

jedan od nosilaca u reprezentaciji – kazao je 184 centimetra visoki kružni napadač rumunske Steaue.

ASISTENCIJA VAŽNIJA OD GOLA

Grbović je atipičan pivot za današnji rukomet, ali duže od decenije „suvo zlato“ crnogorske reprezentacije. Oduvijek je najsigurnija opcija u napadu bila „spustiti“ mu loptu jer se sjajno kretao na liniji, a kada dođe u poziciju za šut uglavnom nije promašivao. Mnogo je blistavih izdanja imao u najdražem dresu – na primjer, Njemačkoj je u kvalifikacijama za EHF Euro 2014. dao sedam golova u „Morači“ i ostavio je bez velikog takmičenja.

– Tada sam bio među mlađima, prijalo mi je da postignem sedam golova, ali nikad nijesam volio da to stavljam u prvi plan jer sigurno ne bih mogao da ih postignem sam. Jesam šutnuo loptu u gol, ali je sve bilo odrađeno timski. Rukomet je ekipni sport, a uvijek iskoči neki pojedinac. Ako imaš u timu nekog ko samo želi da daje golove, taj tim neće biti uspješan, od toga nema ništa. Uvijek je tako bilo i ostaće – govori Grbović.

– Ukoliko neki bek šutne 25 lopti i postigne 12 golova, a ekipa iz-

reprezentacije plaše i da znaju da protiv nas neće biti lako. Plašim se da nas eliminacija od Italije ne „pokopa“, da ne napravimo mnogo koraka unazad. Nadam se, ipak, da neće biti tako – kazao je Nemanja Grbović.

gubi – što je time uradio? Na kraju se samo gleda jesi li pobijedio ili nijesi. Uvijek sam više poštovao asistenciju nego pogodak. Učio sam od starih trenera da je dobra asistencija pola gola – kaže Nemanja.

Ipak, valja podsjetiti – sedam pogodaka protiv Danske na EP 2016, 13 od 14 realizovanih šuteva u tri meča na Euru 2020. Bilo je još sličnih izdanja, pogodaka kad se „lomilo“, najsvježiji blistavi trenutak je gol za pobjedu nad Srbijom nekoliko stotinki prije kraja u preliminarnoj rundi EP 2024.

Taj gol donio je lakši žrijeb baraža za SP, ali i to je, nažalost, „lavovima“ bilo uzalud.

– Postizao sam bitne golove, a VaskoŠevaljević se često sjeti čuvene utakmice sa Švedskom u Podgorici 2012. Tad smo obojica bili mladi. Dao sam pretposljednji, a on posljednji gol u revanšu. Vasko je uvijek govorio da nije on odveo reprezentaciju na Mundijal, već ja, zato što su njega pustili u posljednjem napadu da ako promaši probaju da daju gol za prolaz – ispričao je Grbović.

REPREZENTACIJA JE

IZNAD SVIH

Reprezentacija je u Grbovićevoj eri prošla kroz mnoge turbulencije, padala pa ustajala, prečesto

mijenjala selektore...

– Bilo je dosta teških poraza, a čini mi se da mi je najteže pao posljednji od Italije. Želio sam da pomognem reprezentaciji da se kvalifikuje na Svjetsko prvenstvo. Znao sam da će biti teško u Italiji, javnost nije baš bila upućena u njihov tim – imaju dosta dobrih igrača, gledali smo njihove mečeve i vidjeli da su taktički spremni i dobro odgovaraju zadacima. Pretpostavio sam da će biti komplikovano u Konversanu, ali sam mislio da ćemo u revanšu pred punim tribinama da prođemo na Mundijal. Možda sam još „vruć“, ali ova eliminacija mi se čini kao najteži momenat u reprezentaciji. Cijela javnost je bila sigurna da ćemo proći, to bi mi uljepšalo oproštaj – navodi Grbović. Uoči revanša s „azurima“ na poklon je dobio uramljen dres i ovacije saigrača i navijača. Pouzdan igrač, odan saigrač, veliki čovjek – ništa manje nije ni zaslužio. – Poruka mladim igračima je da ne gledaju samo sebe već da sve podrede kolektivu i uspjehu reprezentacije. Da se odnose prema njoj kako dolikuje, koliko god da igraju, a to će im se sigurno vratiti. Tako je i u životu: dobro radi, dobro će ti se i vratiti – poručio je Nemanja Grbović. Neđeljko KOSTIĆ

Rukometaši Budvanske rivijere Budva trofej Kupa Crne Gore braniće protiv prvaka države, Lovćena. U polufinalnim duelima nije bilo iznenađenja - Budvani su u reprizi prošlogodišnjeg finala savladali Rudar (24:18), dok je cetinjski sastav pobijedio Budućnost Podgoricu (33:24). Finale je danas (utorak) od 18 sati u ,,Bemaks areni“. Od 15.30 igraće se finale kod rukometašica između Budućnost Bemaksa i Rudara

Rudar 18 B. rivijera 24

PODGORICA – Dvorana ,,Bemaks arena“. Gledalaca: 220. Sudije: N. Mitrović (Podgorica) i M Vešović (Berane). Sedmerci: Rudar 2 (1), B. rivijera 4 (4). Isključenja: Rudar 12, B. rivijera 8 minuta. Crveni karton: Đorđo Peruničić (B. rivijera) u 20. minutu.

RUDAR: Čolović (11 odbrana), Anđelić, Gazdić 1, Radovanović 4, N. Vuković 2, Potpara, Matović 5, Helić, S. Vuković 1, Jokić 2, Stojanović, Ćuzović, Racković 3, Vukas, Knežević.

BUDVANSKA RIVIJERA

BUDVA: Pešić (devet odbrana), Vukajlović (jedna odbrana), Peruničić 1, Brnović 2, Šekarić 3, Bajčeta 2, Lakić 1, Bulajić 3, Vukajlović, Račić 4, Đođić 7, Martin, Rovčanin, Zindović, Vučić, Rafailović 1. Rudar je 20 minuta parirao Budvanima, koji su do poluvremena stigli do tri gola prednosti (11:8), a vodili su i četiri, da bi u nastavku rutinski završili posao.

Uoči jučerašnjeg meča rukometašima Lovćena predsjednik Rukometnog saveza Petar Kapisoda uručio je pehar za šampiona Crne Gore.

Lovćen 33 Budućnost 24

PODGORICA – Dvorana ,,Bemaks arena“. Gledalaca: 250. Sudije: B. Kaluđerović i I. Vujačić (Cetinje). Sedmerci: Lovćen 5 (4), Budućnost 7 (5). Isključenja: Lovćen 6, Budućnost 6 minuta. LOVĆEN: Lutovac (pet odbrana), Borozan (pet odbrana), Đurović, Laličić, Stanojević, Perišić 1, Krivokapić 4, Pajović 2, Bakić 6, Radović 3, Šćekić, Božović, Vujović 5, Petričević 4, Perišić 7, Mrvaljević 1. BUDUĆNOST PODGORICA: Vukić (četiri odbrane), Vujović (dvije odbrane), Miljenović, Abdelvaheb 1, Đulović 7, Nišavić, Šofranac 1, Bulatović 3, Lekić 4, Radoičić, Grujičić, Mrvaljević, Đurković 2, Selma 6, Abramović, Knežević Lovćen je protiv Budućnost Podgorice u 15. minutu poveo 7:4 i od tada tim Draška Mrvaljevića nije više imao šansi protiv mnogo iskusnijeg rivala.

Na poluvremenu je bilo 17:11, potom su Cetinjani mogli da razmišljaju samo o derbiju u finalu.

Uoči jučerašnjeg meča uručen im je pehar za šampiona Crne Gore. Hoće li iz Podgorice otići sa duplom krunom?

Norm Bulajić, velika NFL zvijezda

sedamdesetih, nepoznat crnogorskoj javnosti

Grahovski šampion Super Bola

PODGORICA - Norman Bulajić (Bulaich), Amerikanac našeg porijekla, bio je NFL šampion i pobjednik Super Bola, najvećeg spektakla američkog sporta, 1971. godine. Tada i jedna od najvećih zvijezda šampionskog tima Baltimor Koltsa. Crna Gora o njemu ne zna skoro ništa.

Pisali smo u februaru o Miltu Popoviću, Crnogorcu čiji je otac iz Brajića, koji je u NFL ligi američkog fudbala igrao prije skoro 90 godina. Prvi igrač američkog fudbala našeg porijekla koji je odabran na NFL draftu –i izvjesno i prvi Crnogorac u ligi najpopularnijeg profesionalnog sporta u SAD. E, Bulajić je u odnosu na Popovića bio veća zvijezda na nacionalnom američkom nivou – koji je sedamdesetih dočekao i da mu fotografija osvane na naslovnici čuvenog ,,Sports ilustrejtid“ magazina. I dio je jedne teksaške zajednice Crnogoraca i Bokelja, o kojoj ne znamo dovoljno, ili je nedovoljno pominjemo.

VELIKA KARIJERA

Bulajić je naš NFL šampion – a sedamdesetih je bio prava zvijezda američkog fudbala. Teksaški sportski heroj, igrač na poziciji raning beka – koji je u NFL igrao čak deset sezona (izuzetan skor u sportu u kom su teške povrede česte, a karijere kratke) od 1970. do 1979. godine. Ukupno, u timovima Baltimor Rejvens, Filadelfija Igls i Majami Dolfins – odigrao je 124 utakmice, od čega 69 kao starter. Postigao 32 tačdauna, osvojio 1.785 jardi – zbirno u mečevima regularnog dijela lige i plej-ofa. Slavu je dočekao upravo u prvoj NFL sezoni karijere, na jesen 1970. i u januaru 1971. godine. Izabran je prethodno kao 18. pik na draftu – i potpuno zaslužio status instant-zvijezde u Baltimor Koltsima (danas Indijanapolis Koltsi, u Indijanapolisu klub igra od 1984. godine). Klub je petostruki NFL šampion, dva puta je pobjeđivao u tim najvećim Super Bol utakmicama (za rijetke neupućene, finala za NFL titulu) – u toj Normovoj 1971. godini, pa u februaru 2007. godine. Koltsi su za Amerikance veliki, ako ne jedan u najužem krugu najvećih klubova američkog fudbala. Norman Baton Bulajić je u septembru 1971. osvojio trčanjem

Naše žrtve uragana

Galveston, sada jedan od najljepših američkih rizorta na Meksičkom zalivu, u septembru 1900. je pogodio stravičan uragan – samo četiri godine nakon izgradnje one crkve koju su gradili Bokelji, Crnogorci i Hercegovci. Tada je od 38.000 stanovnika stradalo čak između šest i 12.000... Od čega, na zvaničnim spiskovima, i 24 pravoslavna parohijana. Među stradalnicima bili su i Mihailo Porobić sa suprugom Sofijom i djecom Sofijom, Milicom, Ilijom i Aleksandrom, Vasilije Porobić, Jovan

Porobić sa suprugom Jovankom i djecom Angelinom Dušanom i Danilom, Tripko Bašić, Vasilije Mošić, Ana Ćuk sa kćerkom Sofijom

čak 219 jardi u meču sa Njujork Džetsima – što je bila vijest koja je odjeknula sportskom Amerikom... I klupski rekord koji je trajao čak 29 godina. U tom čuvenom Super Bol trijumfu 1971. (pobjeda Koltsa nad slavnim Dalas Kaubojsima 16:13 na slavnom ,,Orandž Bol“ stadionu u Majamiju, 17. januara 1971) trčanjem je osvojio 28 jardi. Te sezone u plej-ofu imao dva tačdauna. U brojnim intervjuima iz tog perioda, Norm je insistirao ,,da nije ni poljskog, ni mađarskog, nego jugoslovenskog porijekla“... Pa objašnjavao da ,,možete, eto, prezime izgovarati tako da se rimuje sa gulaš“. Pa ga tako i dan-danas najčešće oslovljavaju sa ,,Bulaš“, u čestim televizijskim gostovanjima vezanim za nastupe i mečeve u NFL ligi. Norm se nakon karijere posvetio biznisu, a živi u Harstu (nedaleko od Dalasa) u Teksasu, gdje je dugo radio kao čelnik kanadske kompanije ,,IESI-BFC“, giganta u biznisu skladštenja i razvrstavanja otpada. Ukratko – jedna slika izuzetno ostvarenog i uspješnog Amerikanca.

PRIČA 19. VIJEKA

Nego, odakle ti Bulajići, a svi u Crnoj Gori potiču ili sa Grahova ili iz obližnjih Vilusa... Odgovor valja tražiti u Normovom rodnom Galvestonu, u Teksasu. A Galveston, to je luka i rizort na Meksičkom zalivu, na mnogim listama i grad među najkomotnijim za život u Americi. Koji ima brojnu crnogorsku i bokešku dijasporu!

Galveston je luka za koju se vežu imena naših iseljenika još u jako ranom periodu 19. vijeka. Na primjer, direktor luke još 1830. bio je Đorđe Šagić – jedan od prvih, a u mnogim hronikama i prvi iseljenik sa jugoslovenskih prostora koji je dobio američko državljanstvo. I on je zaslužan što su brojni iseljenici tražili budućnost upravo tu, na jugu Teksasa, na obali Meksičkog zaliva. Krajem 19. vijeka, u osmoj, devetoj i desetoj deceniji 19. vijeka, pa i kasnije sve do Prvog svjetskog rata – jugoslovenski iseljenici u Galvestonu bili su uglavnom Bokelji, ljudi iz Krivošija, sa Grahova, i Hercegovci sa prostora oko Trebinja i Bileće. Važan dokument na koji smo na-

išli, na primjer, jeste vjenčanje jedne Normove rođake – za jednog Kovačevića (plemenika sa Grahova), u lokalnim medijima šezdesetih. A najvažniji je dokument o osnivanju Slovenskog pravoslavnog društva 1895, koje je potom radilo na izgradnji pravoslavne crkve, hrama Sv. Konstantina i Jelene, 1896. godine. Iseljenici sa ovih prostora bili su uglavnom Bokelji – a nije nimalo čudno to što su uz njih to najviše bili ljudi iz Krivošija i sa Grahova, jer se radi o crnogorskim krajevima i plemenima koji su i najviše ,,naslonjeni“ na Boku.

BOKEŠKI DOBROTVOR Uglavnom, među tih 14 iseljenika koji su osnovali to Slovensko pravoslavno društvo, bili su dvojica Porobića, dvojica Kovačevića, pa po jedan Kaluđerović, Vučetić, Ćuk, Vučetić, dvojica Vukanovića... Sve sami Bokelji i Crnogorci. U svemu tome, jako je interesantno to što je inicijator za osnivanje tog pravoslavnog društva, pa glavni finansijer izgradnje hrama – bio jedan bokeški katolik,

Dečić kolo prije kraja

Za pet do šampionske

PODGORICA – Prije tačno pet godina, Dečić je pobjedom u Beranama proslavio opstanak u Drugoj ligi. Tog dana tim iz Tuzi spriječio je ispadanje u regiju i izborio opstanak kluba, koji da je otišao u najniži rang, pitanje je da li bi danas uopšte i postojao. Međutim, danas pet godina kasnije, a samo dvije godine pred veliki jubilej (100 godina postojanja), Dečić je postao šampion Crne Gore. Tuzani su uspjeli da preskoče Budućnost i Sutjesku, pa su u sezoni gdje su cijele godine igrali van svog stadiona, došli do istorijskog podviga.

Budućnost je dugo bila lider, Dečić je dugo oprezno pratio, zatim se vodila mrtva trka i iz kola u kolo dva tima bila su izjednačena, a onda su Tuzani kada je bilo najpotrebnije bili pravi, za razliku od Budućnosti. Tako je Dečić za pet godina napravio meteorski uspon i od totalnog ambisa stigao do šampionske krune... – Veliki uspjeh za klub. Naravno da smo se svi potajno nadali i vjerovali da se može napraviti ovakav rezultat, ali, zaista, nije bilo lako. Lijep je osjećaj biti šampion, ispisati istoriju i sigurno da to u Tuzima svima mnogo znači, a siguran sam da će ovo biti samo početak rasta Dečića – kazao je ofanzivac Darko Zorić Dečić je imao sjajne pojedin-

Završeno 70. Pojedinačno

Andrija Đ. Ercegović, iz Jošice kod Bijele. Već 3. juna 1896. sagrađeni hram bio je posvećen i dan-danas je aktivan i važno stecište pravoslavnih vjernika u Teksasu. O toj crkvi u Galvestonu i iseljenicima sa prostora naše zemlje koji su je gradili pisao je i cetinjski ,,Glas Crnogorca“, krajem maja 1896. godine... Pa se i pominje zahvalnost pravoslavnih članova društva njihovom katoličkom bratu Ercegoviću ,,na svoj onoj rodoljubivoj brigi i požrtvovanju“...

Norm Bulajić će 25. decembra proslaviti 78. rođendan. U godinama za nama, u brojnim lokalnim medijima u Galvestonu, pominje se kao sportski šampion koji je učestvovao u brojnim procesijama na sahranama i u brojnim akcijama njegove braće iseljenika, vezanim za Crkvu sv. Kostantina i Jelene u njegovom rodnom gradu. Norm odlično zna odakle su njegovi Bulajići – i red je i da Bulajići u Crnoj Gori i regionu znaju kakvu američku sportsku zvijezdu imaju. Stojan STAMENIĆ

BAR – Nakon dva uzbudljiva dana završeno je 70. Pojedinačno seniorsko atletsko prvenstvo Crne Gore na kojem je dominirao Atletski klub Mornar, čiji su takmičari tokom dva dana osvojili ukupno 25 medalja. Drugog takmičarskog dana, atletičarka Tare Vesna Kljajević potvrdila je normu za učešće na prvenstvu svijeta za juniorke koje se krajem avgusta održava u Limi. Nakon dva zlata prvog dana, Slađana Pejović osvojila je i titulu u trci na 3.000 metara, dok je članica AK ,,Sanja“ Anđela Đuranović šampiona u visu i dalju, a nakon dvije titule prvog dana Anđela Drobnjak nastupila je u još tri discipline i osvojila tri druga mjesta (vis, dalj i bacanje kugle)... Rezultati po disciplinama: SENIORI: 200 m: 1. Ognjen Marsenić (Rudar) 22,27, 2. Uroš Leković (Mornar) 24,22, 3. Momir Matović (Dionis) 25,47; 800 m: 1. Mihailo Roćenović (Mornar) 2:03,58, 2. Nemanja Đurišić (Rudar) 2:04,06 , 3. Boban

Norm Bulajić u opremi Baltimor Koltsa

Na naslovnici magazina ,,Sports ilustrejtid“

U programu prenosa NFL meča 2015. godine

godina od ambisa šampionske krune

Tomašević

i Denković na listi želja

Novi šampion Crne Gore, Dečić, prije početka priprema i izlaska na evroscenu, dobiće nekoliko pojačanja. Crnogorski šampion, tradicionalno, Evropu dočekuje slabiji nego što je bio u borbi za državni trofej zbog transfera najboljih igrača, međutim, Dečić je odlučan da napravi drugačiji posao.

Kotorani nakon šest sezona igranja u Drugoj ligi na pragu povratka u elitni rang

Bokelj sprema feštu

PODGORICA – Fudbaleri

ce, ali niko se nije posebno izdvojio – napadački trio – Šarkić, Matić i Božović, postigao je ukupno 27 golova, ali i najbolju odbranu u ligi (najmanje primljenih golova -26). – Pokazalo se da smo, zaista, imali odličan spoj. Kako je sezona odmicala, bili smo sve bolji i baš u derbijima pokazala se naša snaga. Osim toga, za razliku od Budućnosti, koja je imala dosta kikseva u gostima,

mi smo baš u gostima igrali dobro, nijesmo dozvoljavali nikome da nas nadigra. I, kada se sagleda sve, mislim da smo zaista zasluženo prvi – objasnio je Zorić. Pobjedom u Nikšiću, Dečić je omogućio sebi da posljednje kolo bude samo formalnost, jer je šampionska kruna već osigurana. Ipak, nakon što su prošle sezone ostali bez Evrope u posljednjem kolu, sada će Tu-

seniorsko atletsko prvenstvo Crne Gore

zani imati nikad manji odmor, jer ih čeka premijerni izlazak na evropsku scenu. – Ispunili smo cilj, uspjeli smo da ispišemo istoriju i svakako da imamo razloga za zadovoljstvo. Nakon utakmice protiv Arsenala slijedi mini-pauza, a onda vrlo brzo kreću pripreme za novu sezonu, odnosno, nastup u Ligi šampiona. Vjerujem da će sve ovo i nevjerovatna euforija koja vlada u

Dominacija Mornara

Madžgalj (Orion) 2:11,97; 5.000 m: 1. Miljan Kukuličić (Mornar) 16:16,80, 2. Branislav Baltić (Dionis) 17:45,88, 3. Aleksa Maliković (Nikšić) 19:24,11; 400 m prepone: 1. Stefan Joksimović (Rudar) 1:06,02, 2. Balša Milatović (Mornar) 1.11,00, 3. Dejan Marković (Lovćen) 1:12,79; 4x400 m: 1. Rudar (Pljevlja) 3:41,26, 2. Mornar I (Bar) 4:28,26, 3. Mornar II (Bar) 4:52,94; troskok: 1. Stefan Joksimo-

vić (Rudar) 11,72, 2. Dejan Marković (Lovćen) 11,55, 3. Balša Milatović (Mornar) 10,76; bacanje kladiva (7,260 kg): 1. Petar Tomić (Mornar) 42,49, 2. Dušan Đurnić (Sanja) 38,19, 3. Marko Šofranac (Mornar) 11,23; SENIORKE: 200 m: 1. Anabela Mujovi (Sanja) 26,50, 2. Maša Bubanja (Rudar) 27,20, 3. Ljiljana Matović (Dionis) 27,75; 800 m: 1. Sara Vučetić (Nikšić) 2:28,16, 2. Lidija Todorović (Spar-

ta) 2:34,48, 3. Vesna Pavlićević (Milenijum) 2:38,54; 3.000 m: 1.Slađana Pejović (Nikšić) 11:20,08, 2. Rada Miladinović (Milenijum) 12:13,81, 3. Jovana Vučetić (Nikšić) 15:03,19; 400 m prepone: 1. Mia Šofranac (Mornar) 1:15,09, 2. AnđelaStanišić (Sanja) 1:22,93; 4x400 m: 1. Sanja I (Bar) 4:43,78, 2. Sanja II (Bar) 5:04,96; skok uvis: 1. Anđela Đuranović (Sanja) 155, 2. Anđela Drobnjak (Jedinstvo) i Ana Bošković (Tara) 150; skok udalj: 1. Anđela Đuranović (Sanja) 5,46, 2. Anđela Drobnjak (Jedinstvo) 5,42, 3. Ljiljana Matović (Dionis) 5,35; bacanje kugle (4 kg): 1. Vesna Kljajević (Tara) 14,53, 2. Anđela Drobnjak (Jedinstvo) 11,44, 3. Mare Martinović (Sparta) 11,23; bacanje koplja (600 g): 1. Marija Bogavac (Podgorica) 48,44, 2. Ana Bošković (Tara) 37,57, 3. Antonela Gazivoda (Orion) 36,07. R. P.

Naime, kako Pobjeda saznaje, čelnici Dečića odlučni su da se pojačaju prije evropskih mečeva, a već se znaju i prva imena koja su na listi želja. U pitanju su Žarko Tomašević, iskusni štoper, koji nakon odlaska iz Astane od januara nema klub zbog čega ga ove godine nije bilo u sastavu reprezentacije, i Stefan Denković, koji je već igrao za Dečić, ali je nakon toga potpisao za Igman iz Konjica, a u Crnoj Gori je ostao upamćen po sjajnim igrama u dresu Bokelja i Sutjeske.

Tuzima biti dodatni motiv da budemo na što većem nivou, kako bismo na što bolji način predstavili crnogorski fudbal – objasnio je Zorić. R. PEROVIĆ crnogorskog

PODGORICA – Još niko ove sezone nije pobijedio Bajer iz Leverkuzena. Ekipa Ćabija Alonsa vezala je čak 51 utakmicu bez poraza, dominirala je u Bundesligi i na pragu je savršene sezone – da osvoji tripl-krunu bez ijednog negativnog rezultata!

Ostala su još dva koraka –finale Lige Evrope i finale njemačkog Kupa. Prvi naredni zadatak je okršaj za drugi kontinentalni trofej u klupskoj istoriji. ,,Farmaceuti“ sjutra (srijeda) od 21 sat u Dablinu igraju s Atalantom.

– Sezona bez poraza? To bi bilo istorijski. Ispisano zlatnim slovima ne samo u istoriji našeg kluba već evropskog fudbala. Nadam se da ćemo uspjeti u tome – rekao je trener Ćabi Alonso.

– Protiv Atalante nas čeka dinamičan meč, zahtjevan su rival, s jasnom idejom i trenerom koji je dugo u klubu. Odlično se poznaju.

Bokelja su pred vratima elite. Kotorani su šest sezona igrali Drugu ligu, 2020. godine nijesu imali sreće kada su u baražu na penale eliminisani od Titograda, ali je sada Bokelj konačno pred vratima raja. Bokelj će u posljednjem kolu dočekati Internacional koji je već u nižem rangu i bez obzira na rezultat Otranta, pobjedom će imati priliku da proslavi veliki uspjeh.

– Bila je ovo izazovna sezona. Već nekoliko godina sam u Drugoj ligi, ali nikad se nije dogodilo da ovoliko bodova ne garantuje plasman u Prvu ligu. Međutim, jako smo blizu uspjeha i nadam se da ćemo za vikend uspjeti da zasluženo proslavimo veliki uspjeh. Niije bilo lako, pokazalo se da je pored nas Otrant zaista dobar sa dosta kvalitetnih igrača, koji su dugo igrali Prvu ligu i samim tim konkurencija je bila, zaista, paklena. Ali, pobjedom u derbiju protiv Otranta mislim da smo dokazali da smo najbolji i da treba da budemo prvi – kazao je ofanzivac Bokelja Igor Poček

Kotorani su imali nevjerovatnu seriju, a onda je uslijedio veliki pad – tri vezana poraza (Igalo, Kom i Iskra), pa se činilo da će u ključnom momen-

u Dablinu

tu Bokelj zastati i samim tim opet ostati bez elite. – Nijesmo imali sreće u tim mečevima. Došao je poraz od Koma, koji nas je definitivno poremetio i onda je krenuo loš niz. Sigurno je da su mnogi pomislili da smo odustali i da će nas serija poraza definitivno odvojiti od šanse da budemo prvoligaši. Međutim, baš tada smo se izdigli i pokazali kvalitet – dodao je Poček. Kotor je nedavno dočekao da Primorac bude šampion u vaterpolu, a ,,beštije“ se nadaju da će i Bokelj najzad biti prvoligaš. – Cijeli grad je uz nas. Želimo da obradujemo navijače i nakon šest godina vratimo Bokelj gdje mu je mjesto. Nastojaćemo protiv Internacionala da krunišemo sjajnu sezonu i zasluženo proslavimo veliki uspjeh, a nadam se da će onda sve to prepoznati ljudi i da ćemo uz još veću podršku učiniti da Bokelj bude stabilan prvoligaš – naglasio je Poček, koji nakon što je sa Mornarom proslavio ulazak u Prvu ligu, sada ima priliku da i Kotorane uvede u elitni rang... R. P.

Nema tajni, detalji će odlučiti – poručio je Alonso, čiji je klub 1988. osvojio Kup UEFA, preteču Lige Evrope. Španac je mlad, perspektivan trener, naspram njega će biti 66-godišnji Đan-

pjero Gasperini, koji je od Atalante napravio ekipu koju voli da gleda cijeli kontinent.

Što će vidjeti u prvom evropskom finalu i za ,,boginju“ i za njenog trenera? – Ovo je veliko dostignuće, cijeli tim je imao vrlo dobru sezonu. Da li je ovo najviša tačka moje karijere? Da, u smislu rezultata i prestiža, apsolutno. Što se tiče zadovoljstva, srećom, imao sam ih dosta, iako možda ne na istom nivou – naveo je Gasperini. – Što se tiče Bajera, njihovi rezultati govore sve. Nijesu poraženi ove sezone, napravili su nešto izuzetno u Bundesligi. Snažan su tim, teško je osvojiti prostor protiv njih. Ali vjerujem da imamo važne adute i nadam se da im možemo stvoriti probleme i uzeti trofej – dodao je Gasperini. Ne. K.

Fudbaleri Dečića slave titulu prvaka Crne Gore

FSCG

Igor Poček

Finale Lige Evrope u srijedu (21 h)

NIKOLA LEKIĆ – GORANIN (1909 – 1941), ZABORAVLJENI BORAC ZA USPRAVNIJU CRNU GORU

Treba samo doći u naručje planine i osjetiti njen dah

Piše: Nenad LEKIĆ

ZAGREBAČKO

SVEUČILIŠTE

„Jedan od crnogorskih studenata na Ekonomsko - komercijalnoj visokoj školi Zagrebačkog sveučilišta (koja je bila u rangu fakulteta), u periodu od 1928. do 1933. godine bio je i Nikola Lekić. I tada, kao student, kako priča Živko Nikčević, bio je talentovani organizator i inicijator demonstracija i protesta, izrazito odlučan i hrabar. Nije se ustručavao ni od fizičkog sukoba, a imao je toliko hrabrosti da se nađe na svakom teškom mjestu. On je često izvodio gimnastičke vježbe u sobi gdje je stanovao ili u učionama škole. Kada bi ga drugovi pitali –šta to radi, što se toliko zamara fizičkim naporima, Nikola bi odgovorio: Spremam se za borbu! …

Na Zagrebačkom sveučilištu je u tom periodu osnovan „Jugoslovenski akademski klub”, koji je okupljao privrženike režimske politike i nastojao da se nametne cjelokupnoj studentskoj omladini u Zagrebu. Ovaj klub su podržavale i štitile režimske vlasti i rektorat Sveučilišta. Klub je imao i svoju čitaonicu u kojoj su vođene političke debate. Jedne večeri, na inicijativu Nikolinu, pričao je Živko Nikčević, nas deset – dvanaest studenata, na čelu sa Nikolom i Ristom Lekićem, upali smo u tu čitaonicu. Našli smo tamo oko 30 članova Jugoslovenskog akademskog kluba, izazvali žestoku tuču i sve ih razjurili. Ispremetali smo namještaj, pokidali telefonsku liniju i „povukli se sa bojišta”. Nikola je i to veče hrabro ulijetao u tuče, a mi ostali pokušavali smo da ga zaštiti-

Planinarenje je bilo Nikolin hobi, priča Lako Martinović. Još dok smo bili studenti, svakog ljeta kada bi došli na ferije, danima smo pješačili – na Lovćen, do Budve, prema Ulcinju, do Grahova ili Čeva, peli se na vrhove planina. Bio je oduševljen prirodnim ljepotama Crne Gore i govorio da će turizam biti njena najatraktivnija privredna grana

PLANINARENJE

Ekonomsko–komercijalne visoke škole, položio diplomski ispit 4. marta 1933. godine. Deset dana kasnije, Nikola i Risto Lekić odjavili su se u zagrebačkoj policiji i otputovali u Crnu Goru.

Nikola Lekić je u Novom Sadu radio samo nekoliko mjeseci, do druge polovine maja 1934. godine, kada je prešao u cetinjsku filijalu Državne hipotekarne banke, jer se zamijenio sa jednim činovnikom, koji se preselio u Novi Sad. U personalnim dokumentima je zapisano da je Lekić bio primjeran činovnik

mo, smatrajući da je on nježne fizičke konstrukcije i slabog vida. Ništa to njemu nije smetalo da nasrne i na trojicu protivnika. Mislim da ta čitaonica više nije otvarana.”

„ODLIČAN“ ČINOVNIK

Nikola je, prema sačuvanom Indeksu, izdatom u Zagrebu 27. februara 1930. godine, kada je upisao treći semestar

Nije se na Cetinju zaposlio, vjerovatno zbog svojih aktivnosti koje su bile pod prismotrom policije. No, u decembru te godine, uz pomoć bivših školskih drugova i prijatelja, posao je dobio u novosadskoj filijali Državne hipotekarne banke, kao činovnik – pripravnik s fakultetskim stručnim obrazovanjem. U Novom Sadu je radio samo nekoliko mjeseci, do druge polovine maja 1934. godine, kada je prešao u cetinjsku filijalu Državne hipotekarne banke, jer se zamijenio sa jednim činovnikom, koji se preselio u Novi Sad. U personalnim dokumentima je zapisano da je Lekić bio primjeran činovnik u novosadskoj filijali banke. U ocjeni njegovog rada kaže se – „marljiv i pouzdan“, „odličan“, a u „starješinskom izvještaju“ od 22. januara 1934. godine da je vrijedan i bistar, da radi sa voljom i da „obećava da će biti dobar činovnik. Uspjeh zadovoljavajući. Predlaže se za ocjenu odličan“.

U ljeto 1932. godine, prema zapisanom sjećanju njegovog rođaka i savremenika Danila Lekića, Nikola je boravio na Cetinju i u crmničkim selima. Na Cetinju je, sem revolucionarnih aktivnosti, prenosio svoje oduševljenje za planinarenje i planine na omladinu, srednjoškolce i studente. Organizovao je grupe planinara da subotom i neđeljom odlaze u prirodu – na Ivanova korita, Jezerski vrh i Štirovnik, a ponekad do Budve ili Njeguša. Bio je oduševljen Lovćenom i njegovim šumama.

„Planinarenje je bilo Nikolin hobi, priča Lako Martinović Još dok smo bili studenti, svakog ljeta kada bi došli na ferije, danima smo pješačili – na Lovćen, do Budve, prema Ulcinju, do Grahova ili Čeva, peli se na vrhove planina. Pisao je i članke o planinarstvu i tvrdio da je planinarstvo preteča turizma. Bio je oduševljen prirodnim ljepotama Crne Gore i govorio da će turizam biti njena najatraktivnija privredna grana.”

U bilješkama koje je Nikola pisao na „licu mjesta” i koje su vrijedno svjedočanstvo njegove širine interesovanja i kritičke misli, između ostalog opisuje i svoju ljubav prema planini i prirodi upijajući sve njene zvuke, mirise i slike, pa zapisuje:

u gradu, nego

On nije

PLANINA IMA SVOJ ŽIVOT

To veče smo se popeli visoko u planinu, među strme litice i velike bukve. Prenoćili smo na maloj livadici, obrasloj papratom, skriveni širokim bukovim granama. Ujutro nas je sunce osušilo od rose i donijelo planini dan, vedar i svjež. Iako umorni od prošlih dana, okrijepili smo se ovdje odmah. Osjetili smo vazduh, svježinu, snagu i sunce planinsko. Planina visoka, kamena zidina što podupire nebo. Planina kamena sa visokim liticama, strmim kosama i bukovim alugama. Kada se gleda iz našeg grada ili iz Primorja izgleda siva, kamena pustinja. Ali nije tako. Ona ima svoj život – složen i raznovrstan, ona ima svoju snagu, treba doći samo u njeno naručje i osjetiti njen dah, njeno kameno srce kako kuca. Ni njen kamen nije mrtav. On se širi pod žegom sunca, a steže na noćnoj hladnoći. On se rastvara i nebeska voda ga spira i nosi u dolinu njegovu živu materiju, praveći male i velike dolove, oko kojih se savijaju se-

ljačke ruke. A planinska bukva sa svojim korijenom cijepa kamen i svojim gustim granama vječno ćarlija pod udarcima svježeg maestrala, koji donosi miris mora u visoko carstvo bukava i krša. Ljudi iz sela ovdje izdignu sa stokom i napune kolibe i počne čaktar i cingara da zveči brdima. A sjekira drvosječe kad tupo odjekne u kaluzi, i mazge i konji što vrče pod teretima, noseći bremena, što se slažu u dugačke drvljenike, pored džade. Planina ima svoj život i tvrdi kamen, savitljive bukve, i meku paprat, mirisni pelin i drugo drveće i bilje, ptice što pijukom prošišaju vazduh, i orla što kruži visoko; plašljivu guštericu i vrijedne mrave, dobro kamuflirane dubigore, što šušte kroz gusto bukovo šušnje; sva ta „mrtva i živa priroda” ima svoje životno kretanje. Ali taj život još više upotpuni čovjek – goranin, naš stočar što ljeti izdiže na katune. Ljudi, ovce, koze, goveda, magarad, konji, veliki torski psi –postaju stanovnici planine. U planini život vri. Vri i teče na planinski način. On nije skoncentrisan i bučan kao u gradu, nego prostran, rastegnut, snažan. Sjetih se anarhiste Reklija, koji je, bježeći od zlih ljudi, došao u planinu i tu napisao onu veliku monografiju o njoj. Sjetih se naših gorana koji su bili uzeli pušku u ruke da se dočepaju slobode. Kako im sada teško pada ovo privremeno povlačenje kad njihove nade nisu mogle biti ostvarene. Zaokupljen snagom planine i omamljen njenom svježinom, pod bukovim granama u gustom šušnju zaspah tako tvrdo, kako se može samo pod bukvom zaspati.”

(Nastavlja se)

Ivanova korita prije jednog stoljeća

Nikola Lekić kao srednjoškolac u Novom Sadu, učenik II razreda Trgovačke akademije

Maturanti Trgovačke akademije u Novom Sadu 1928. godine. Nikola je u sredini s naočarima i crnogorskom kapom

Danica Lekić sa bratom Nikolom, 1929. godina

Planina ima svoj život i tvrdi kamen, savitljive bukve, i meku paprat, mirisni pelin i drugo drveće i bilje. U planini život vri. Vri i teče na planinski način.

skoncentrisan i bučan kao

prostran, rastegnut, snažan

OBAVJEŠTENJE

Poštovanim čitaocima i korisnicima oglasnog prostora dnevnog lista Pobjeda

Praznični trobroj našeg lista izaći će 21 maja 2024. godine.

Šalter Službe oglasa primaće materijal zaključno sa 20 majem 2024

Za naredni broj ,,Pobjede“, 24 maja 2024. godine, šalter Službe oglasa u Podgorici biće otvoren od 23 maja 2023. godine

Kontakt telefon: 020-202-455

VIBER: 068-034-555

EMAIL: oglasno@pobjeda.me

OGLASNO ODJELJENJE NOVA POBJEDA D.O.O.

Broj: 917

Danilovgrad: 20.05.2024.godine

Na osnovu člana 26 stav 1 Zakona o predškolskom vaspitanju obrazovanju ( „Sl. list RCG“, br. 64/02, 49/07 „Sl. list RCG“, br. 80/10, 47/17), kao i člana 22 stav 1 tačka 27 Statuta JPU „Irena Radović“ Danilovgrad, direktorica Ustanove raspisuje

KONKURS

Za upis djece za školsku 2024/25. godinu

Upis elektronskim putem počinje 23.05.2024. godine i trajaće do 15.06.2024.godine.

Roditelji djece koja se po prvi put upisuju ili su bila ispisana iz predškolske ustanove tokom školske 2023/24. godine će elektronskim putem podnositi prijavu za upis na web adresu www.upisi.edu.me. Portal će biti dostupan od 23 maja 2024. godine u bilo koje doba dana i noći. Procedura upisa je krajnje jednostavna, unošenjem matičnog broja djeteta, povlači se veliki broj podataka. Tako da neće biti potrebe za izvodom iz matične knjige rođenih, kao ni potvrdom centara za socijalni rad. Djeca koja su prethodne 2023/24. godine pohađala programe predškolskog vaspitanja i obrazovanja smatraće se upisanim od 01. septembra 2024. godine. Ugovori o boravku i ishrani djece će se sklapati nakon završetka konkursa, od 16.06. do 30.06.2024.godine u periodu od 07:00h-13:00h. Ukoliko roditelj ili staratelj nije u mogućnosti da dijete upiše elektronski, svakao postoji mogućnost upisa u Ustanovi. direktorica mr Dragica Tvrdišić

Poslovni broj: Iv 1282/24 Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO “MD MONT” BAR, UL. VUKA KARADŽIĆA BB., SUTOMORE, Bar, PIB: 02375222, koga zastupa punomoćnik MILONJA RAIČEVIĆ, BULEVAR REVOLUCIJE C-6, Bar, protiv izvršnog dužnika DOO “VASKIĆ COMPANY” BAR, MAKEDONSKA A-1, Bar, PIB: 03468526, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 116,85 eura, dana 15.04.2024. godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik DOO “VASKIĆ COMPANY” BAR, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br. 1282/24 od 21.03.2024. godine i rješenje o troškovima od 15.04.2024. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati.

Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO.

JAVNI IZVRŠITELJ

Ana Nikić Petričević, s.r

BAR – BJELIŠI placevi 300 i 400 m2 uz put, uknjiženi, povoljno. Tel. 069-332-332 1

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“

TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455

020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“

TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455 020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Preselio je

REŠAD Sadrijin RASTODER 1960 - 2024.

Hatar se prima u petnjičkoj gasulhani

Ponedjeljak, 20. maj 2024: od 12 00 do 21 00 Utorak, 21. maj 2024: od 10 00 do 14 30

Dženaza će se klanjati ispred petnjičke gasulhane, a ukop na mezarju u Radmancima u 15 00.

Obavještavamo rodbinu i prijatelje da je naša draga

TATJANA Miloševa KNEŽEVIĆ

Preminula dana 11. maja 2024. u 74. godini. Sahrana je obavljena u najužem krugu 13. maja na gradskom groblju Čepurci.

Ožalošćena sestra MIROSLAVA

Ožalošćeni: supruga NEDŽIDA, ćerka MERSIHA, sinovi KENAN i AMER, snahe, zet i unučad, sestre: AJKA, HATIDŽA, REFIKA i BEHIJA, braća: RIZVO, MIRSAD, IBRO i ENVER i ostala rodbina

D.O.O. KOMUNALNO KOTOR

POGREBNE USLUGE

• Prodaja pogrebne opreme i cvijetnih aranžmana

• Iznajmljivanje rashladnog uređaja Prevoz pokojnika na teritoriji Crne Gore i inostranstvu

• Štampanje i postavljanje osmrtnica Objavljivanje čitulja u dnevnim novinama

e-mail: kapela@t-com.me

tel: 067 257 979

POGREBNEUSLUGE

DOO PODGORICA

• Prodaja pogrebne opreme i garderobe;

• Sahranjivanje i prevoz pokojnika;

• Ekshumacije;

• Pranje grobnog mjesta;

• Oglašavanje u dnevnim novinama;

• Postavljanje cvijeća i bilja, čišćenje vaza, šljunka, anđela i svijećnjaka;

• Uklanjanje uvelog cvijeća, korova i orezivanje sadnica oko groba, i

• Iznošenje prevoz vijenaca/cvijeća i/ili pokojnika od kapele do mjesta ukopa.

„Pogrebne usluge“- Podgorica • Prodaja pogrebne opreme i garderobe; • Sahranjivanje i prevoz pokojnika; • Ekshumacije; • Pranje grobnog mjesta; • Oglašavanje u dnevnim novinama; • Postavljanje cvijeća i bilja, i čišćenje vaza, šljunka, anđela i svijećnjaka; • Uklanjanje uvelog cvijeća, korova i orezivanje sadnica oko groba, i • Iznošenje i prevoz vijenaca/cvijeća i/ili pokojnika od kapele do mjesta ukopa. +382 67 045 751 / email: prodavnicapogrebno@gmail.com (Svakim danom od 0-24h) Sve ostale usluge i informacije možete pronaći na www.pogrebnopg.me

Dana 19. maja 2024 napustio nas je naš voljeni

PETAR Jokov BAROVIĆ

Po njegovoj izričitoj želji, sahrana je obavljena 20. maja u krugu najuže porodice

Kuća žalosti: Meše Selimovićа 16, Podgorica

OŽALOŠĆENA PORODICA

Opraštamo se od našeg

SRĐE ŽIVKOVIĆA

Posljednji i tužan pozdrav

SRĐI V. ŽIVKOVIĆU

Mom iskrenom drugu, velikom čovjeku i kumu. VOJO VRBICA

Dragi kume

MAŠAN KANKARAŠ

Fala ti za sva dobročinjenja dok si bio sa nama meni i mojoj porodici. Laka ti ova crnogorska zemlja. Kumovi BOŽO i NOVKA MIĆUNOVIĆ sa porodicom

Sjećanja na Tebe i lijepa druženja ostaju vječna. Počivaj u miru, dragi druže. BALŠA, ZORICA i RAJO

Posljednji pozdrav našoj dragoj

IRENI

Teško je povjerovati da više nijesi sa nama i da nećemo moći podijeliti zajedničke radosti.

Ostaćeš vječno u našim srcima voljena i poštovana.

BUDO, OSEJA, MILOŠ i MITAR NIKOLIĆ sa porodicom

Tužni pozdrav dragom zetu

DRAGOJU BULATOVIĆU

U trajnom sjećanju će ostati tvoja dobrota i poštovanje prema našoj porodici Počivaj u miru

DEJAN i MIJUŠKO AGRAMOVIĆ sa porodicama

REŠAD RASTODER

Posljednji pozdrav prijatelju

ŠUĆO i BELKIZA REDŽIĆ

RISTO Tasov JOVANOVIĆ

Posljednji pozdrav našem tati

PETAR Joka BAROVIĆ

S ljubavlju i poštovanjem, Tvoja đeca, MLADEN, SVETLANA i JULIJANA

PERO BAROVIĆ

Posljednji pozdrav našem Peki. S ljubavlju i poštovanjem.

DESA JOŠANOVIĆ s porodicom

ANĐELKO VUKOTIĆ sa porodicom 539

Posljednji pozdrav dragom kumu

PETRU BAROVIĆU

Bilo je lijepo živjeti sa tobom, hvala ti za sve. Živjećeš vječno u našim srcima i nikad te nećemo zaboraviti. Počivaj u miru

REŠAD RASTODER

Zauvijek ćeš živjeti u našem sjećanju.

Zet ADNAN, kćerka MERSIHA, unučad SELIN i KAN

Posljednji pozdrav našem dragom

Posljednji pozdrav dragom

PERU BAROVIĆU SLAVKO i TANJA ĐURIŠIĆ s porodicom

Sa tobom nam je otišla još jedna roditeljska ljubav. S poštovanjem ćemo te čuvati od zaborava. Počivaj u miru.

RISTU Zauvijek ćeš biti dio kluba. FUDBALSKI KLUB ,,LOVĆEN“ 537

534

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“

TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455 020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

551

Posljednji pozdrav dragom prijatelju

PETRU BAROVIĆU

ANDRIJANA Vojova VUJOVIĆ

Andrijana, ljubavi,

Teško je buditi se iz snova u kojima te grlimo.

Teško je kad se želja poigra okom i pomislimo da te vidimo, a onda shvatimo da to nijesu te ruke, taj hod, taj osmijeh.

Fališ, neizmjerno, i za sve lijepe trenutke, Žajo.

A prođe već pet godina...

Grlimo te najsnažnije, pa makar u snovima i volimo puno.

Ponosni što smo te imali i beskrajno tužni što si tako prerano otišla.

Navršavaju se dvije godine od kada nije sa nama naša voljena

BRANKA SIMOVIĆ

Dani prolaze, a nijedan bez sjećanja na tebe. Nedostaješ u svakom osmijehu, suzi, riječi, tišini, u svemu.

Bila si i ostaćeš naš najveći uzor, oslonac i podrška.

Sa ponosom te pominjemo i čuvamo od zaborava.

Trudićemo se da živimo tako da te budemo dostojni dok postojimo.

STANISLAVA ŠKURIĆ sa porodicom

Tvoji

TATA, MAMA, TAKI, NADA, MARKO i ANA

540 Dragom prijatelju i komšiji

PETRU BAROVIĆU

Tvoju vedrinu i plemeniti lik sačuvaćemo u sjećanju. A ti, ljudska gromado, putuj s anđelima.

Tvoji: OBREN, VESNA, MARIJA, JELENA, NIKOLA, JANA i TEODORA

MAGOVČEVIĆI

525

JADRANKA

Dvadeset sedam godina je od smrti mog voljenog brata

ŽELJKA BOJANIĆA

Prošlo je jednako vremena koliko si bio sa nama, a tuga i želja su isti kao i kad si otišao.

Sestra ŽELJKA sa porodicom

Godinа dana je od smrti Četiri godine su od smrti

RACA DUNJE

Vrijeme koje prolazi ne umanjuje nam tugu i prazninu koju osjećamo... Nedostajete nam beskrajno. Čuvamo vas u srcima ponosni na to kakve smo roditelje imali.

Trinaest godina je od smrti mog dragog oca

BUDIMIRA PEJOVIĆA

Prolaze godine ali sjećanja ne blijede. Čuvamo te od zaborava. Sin VESKO sa porodicom

526

Vaši FILIP i IVA

Krasila te je vedrina, dobrota i plemenitost, pa je sigurno da takva duša nađe mir.

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

DRAŠKO ĐURANOVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenica glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

NENAD ZEČEVIĆ politika

JADRANKA RABRENOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ društvo

MARIJA JOVIĆEVIĆ nedjeljno izdanje

Urednici

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

MARIJA ŽIŽIĆ

crna hronika

DRAGICA ŠAKOVIĆ crnom gorom

NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ feljton i arhiv

MARKO MILOŠEVIĆ

dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE

Urednica

JOVANA ĐURIŠIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

KULt

Urednica

tANJA PAVIĆEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg

020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura

„Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,

PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Crna Gora

Javna predskolska ustanova “Radmila Nedic” Broj 02-633/23-426 Berane 20.5.2024.godine

DNEVNI LIST POBJEDA- MARKETING

Postovani:

Molimo Vas da objavite konkurs za upis djece u JPU “Radmila Nedic”u Beranama, sledece sadrzine: Na osnovu clana 26 stav 2 Zakona o predskolskom vaspitanju i obrazovanju (“Sl. List RCG“ br.64/02 i 49/07 i „Sl. List CG“, br.80/10, 40/16 i 47/17)kao I clana 22 stav 1 Statuta JPU “Radmila Nedic” u Beranama, v.d. direktorice Ustanove raspisuje

KONKURS Za upis djece za skolsku 2024/25. godinu

Upis elektronskim putem pocinje 23. maja do 15. Juna 2024 godine preko portala www.upisi.edu.me. Djeca koja su prethodne 2023/2024. godine pohadjala programe predskolskog vaspitanja I obrazovanja smatrace se upisanim od 1. Septembra 2024.godine. Ukoliko neki roditelj ili staratelj nije u mogucnosti da dijete upise elektronski , to moze uciniti neposredno u Ustanovi. Ugovori o boravku I ishrani djece ce se sklapati pocetkom nove skolske godine. Napomena : Molimo Vas da konkurs objavite 21.maja 2023.godine UPRAVA USTANOVE

„Javna ustanova Osnovna škola “Mataruge“-Mataruge, Pljevlja na osnovu člana 30 Zakona o državnoj imovini („Službeni list CG“, br 21/09, 40/11) kao i Izvještaja sudskog vještaka broj 02-633/24-377/2 od 07.05.2024. godine raspisuje

OGLAS za prodaju školskog kombija

marke GAZ-GAZELA, registarskih oznaka PV CG 018, tip 32213-408, godina proizvidnje 2011. Procijenjena vrijednost sa uračunatim PDV-om iznosi 555,00€. Vozilo se prodaje u viđenom stanju, bez reklamacije. Troškove prenosa vlasništva snosi kupac. Pismene ponude se dostavljaju na adresu JU OŠ „Mataruge“-Mataruge broj 99, 84214 Vrulja, do 30.05.2024. godine, do 10:00 časova. Javno otvaranje ponuda izvršiće se dana 30.05.2024. godine u 11:00 časova u prostorijama JU Osnovna škola „Mataruge“. Kontakt telefon za sve informacije 068/820-895.“

Takođe napomnjemo da sadržaj teksta mogu modifkovati Vaši moderatori do nivoa, da suština oglasa ostane nepromjenjena. Troškove usluga Vaše redakcije u vidu fakture možete dostaviti putem pošte na navedenu adresu Škole i putem maila skola@os-mataruge.edu.me

TEHNIČKOM GREŠKOM JAVNO OBAVJEŠTENJE O USLOVIMA PONUDE AKCIONARIMA DRUŠTVA ZA UPRAVLJANJE INVESTICIONIM FONDOVIMA WVP FUND MANAGEMENT AD PODGORICA O EMISIJI AKCIJA ZA PRODAJU POSTOJEĆIM AKCIONARIMA PO OSNOVU PRAVA PREČE KUPOVINE JE OBJAVLJENO 18.05.2024. GODINE, A ISPRAVAN DATUM OBJAVE JE 20.05.2024. GODINE.

Na osnovu člana 26 Zakona o predškolskom obrazovanju i vaspitanju (“SIlist RCG”, br. 064/02, 049/07, Sl. list CG”, br. 080/10, 040/11, 040/16, 047/17) JPU „Bosko Buha” Rožaje raspisuje

KONKURS

za upis djece za školsku 2024/2025.godinu

Elektronski upis u JPU „Bosko Buha” Rožaje za školsku 2024/25. godinu počinje 23. maja 2024.godine trajaće do 15. juna 2024.godine. Roditelji djece koja se prvi put upisuju u ustanovu ili su bila ispisana tokom školske 2023/2024.godine će podnositi prijavu za upis elektronskim putem, a web adresa je www.upisi.edu.me. E-upis u vrtiće obavlja se na istoj adresi kao i upis u osnovne škole i roditelji će to moći da obave bez čekanja u redovima i dolaska u ustanovu. Portal će biti dostupan do 15. juna 2024.godine, 24 sata dnevno. Procedura upisa je jednostavna, unošenjem matičnog broja djeteta, povlači se veliki broj podataka. Tako da neće biti potrebe za izvodom iz matične knjige rođenih, ali ni potvrdom Centra za socijalni rad.

Djeca koja su prethodne 2023/24.godine pohađala program predškolskog vaspitanja i obrazovanja smatraće se upisanim od 01.septembra 2024.godine. Ugovori o boravku ishrani djece će se sklapati početkom nove školske godine, kada će biti potrebno dostaviti ljekarsko uvjerenje za dijete. Ukoliko roditelj ili staratelj nije u mogućnosti da dijete upiše elektronski, to mže uraditi neposredno u Ustanovi u toku trajanja Konkursa za upis djece.

Kontakt: 068606525 DIREKTORICA Muamera Dacić, Rožaje, 17.05.2024.godine

Na osnovu člana 26 stav 1 Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju (» Sl. List RCG br. 64/02, 49/07 i »Sl. list CG br. 80/10 ), a shodno članu 2 Pravilnika o bližem načinu, postupku i kriterijumima upisa djece u Ustanovu koja realizuje predškolsko vaspitanje i obrazovanje (»Sl. list Crne Gore, br.21/12) člana 22 stav 1tačka 27 Statuta JPU „Dragan Kovačević“ u Nikšiću r a s p i s u j e :

KONKURS

Za upis djece za školsku 2024/25. godinu

Upis elektronskim putem počinje 23.05.2024. godine i trajaće do 15.06.2024. godine. Roditelji djece koja se po prvi put upisuju ili su bila ispisana iz predškolske ustanove tokom školske 2023/2024. godine mogu elektronskim putem podnositi prijavu za upis na web adresi www.upisi.edu.me. Djeca koja su pohađala programe predškolskog vaspitanja obrazovanja 2023/2024. godine smatraće se upisanim od 1. septembra 2024. godine. Djeca koja žele da promijene vaspitnu jedinicu u kojoj su do sada boravila i ona djeca koja žele da pohađaju trosatni program treba da podnesu novi zahtjev za upis, ili online ili kod upisne komisije u vrtiću „Radost“. Ugovori o boravku i ishrani djece će se sklapati početkom nove školske godine. Molimo roditelje čija su djeca već upisana u JPU “Dragan Kovačević” Nikšić da ne upisuju djecu elektronskim putem kako ne bi došlo do dupliranja podataka. Roditelji koji nijesu u mogućnosti da obave upis elektronskim putem to mogu učiniti u vaspitnoj jedinici “Radost” svakog radnog dana od 8h do 13h od 27.05.2024. do 14.06.2024. godine kod upisne Komisije. Nikšić, 20.05.2024. godine DIREKTOR Snežana Zogović

NAGRADNA IGRA

Vrijeme je za penzionere

POSTANI MTEL KORISNIK, UZ GRATIS UREĐAJ I 24 MJESECA PRETPLATE! SAKUPI 5 KUPONA I OSVOJI NAGRADU

TELEVIZOR

TELEFON

Samsung A15 + pretplata za Urban Neo 3

TELEFON

Huawei nova Y90 + pretplata za Urban Neo 3

TELEFON 2x 4x

TV JVC LT-50VA3300 + pretplata za Box 3.1

Pravila nagradne igre

Xiaomi POCO C40 + pretplata za Senior Extra

RUTER

Huawei Mobile WiFi + pretplata za Surf L

TELEFON

Huawei nova 10 SE + pretplata za Urban Neo 3

Nagradna igra se organizuje tako što će se u dnevnom listu „Pobjeda“ objavljivati kuponi svakodnevno, počev od srijede, 24. aprila (kupon broj 1), završno sa utorkom, 28. majem (broj 30). Biće objavljeno 30 (trideset) kupona (obilježenih sa 1, 2, 3, 4, 5..., ..., 27, 28, 29 i 30.). Učesnik je dužan da sakupi pet kupona u nizu, po rednim brojevima, bez obzira kojim će brojem kupona započeti niz (npr. 1, 2, 3, 4 i 5 ili 4, 5, 6,7 i 8 … ili ..., 26, 27, 28, 29 i 30)... U slučaju da propuste jedan kupon, učesnici mogu da ga zamijene bilo kojim duplim brojem iz istog niza, samo jedanput. Na kuponu treba ispisati lične podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu). Komplet od pet (5) kupona treba dostaviti u zatvorenoj, jednobojnoj koverti, na kojoj je strogo zabranjeno navoditi ime i bilo koje lične podatke. Kovertu u kojoj su kuponi učesnik treba da pošalje na adresu: Nova Pobjeda d.o.o. 19. decembra br. 5, Podgorica, ili da koverat sa kuponima ubaci u za tu svrhu obilježeno sanduče, u holu Pobjede (Ul. 19. decembra 5južna tribiona stadiona - IV sprat, kao i u sanduče na adresi Bulevar revolucije 15, Podgorica). Kupone u koverti dostavljaju se zaključno do 12 h, na dan izvlačenja. Organizuju se dva (2) izvlačenja imena dobitnika (gdje u svakom od njih dobitnici dobijaju po 10 nagrada, tj. ukupno 20, i to 2 televizora + 2 pretplate; 14 telefona + 14 pretplata; 4 WiFi Router + 4 pretplate. Imena prvih deset dobitnika izvučena su 13. maja, a imena drugih deset dobitnika biće izvučena 1. juna 2024. godine u 13 h. Nakon svakog izvlačenja, svi neizvučeni kuponi učestvuju i za sva preostala izvlačenja. Pravo učešča imaju penzioneri i članovi njihovih užih porodica. Status penzionera dobitnici dokazuju čekom od penzije, ili izvodom iz banke, ili nekim drugim dokumentom iz FOND-a PIO.

A cappella

Legenda

Nakon duže borbe sa teškom bolešću, otišao je Dejvid Sanborn. Šestostruki dobitnik Gremi nagrade, jedan od najpoznatijih alt saksofonista svih vremena, u srcu iskreni džez muzičar - prelazio je granice žanrova tokom cijele karijere, stvorio 25 albuma i ostvario nemjerljiv uticaj na pop, džez i r’n’b muziku.

Kao dječak od 11 godina, Dejvid Sanborn borio se sa respiratornim problemima, pa je tako, prateći sugestije doktora, u želji da ojača pluća i disajne organe, počeo da svira saksofon. Vjerovali ili ne, već sa 14 godina, dijelio je binu s imenima kao što su Albert King i Little Milton.

Nakon početka studija na Northwestern univerzitetu, nastavio je školovanje na Univerzitetu Ajova, gdje je imao privilegiju da sarađuje sa velikim saksofonistom J. R. Monterouzom. Na preporuku prijatelja, otišao je u Kaliforniju i pridružio se Butterfield Blues bendu, sa kojim je i nastupio na Vudstoku. Nakon toga, otvorila su mu se mnoga vrata. I, odjednom, našao se u društvu Stivija Vondera, Rolingstonsa i Dejvida Bouvija, sa kojima je zasvirao na turnejama. Jedan od njegovih najpoznatijih soloa na saksofonu bio je upravo kod Bouvija, na pjesmi „Young Americans“. Istovremeno, Sanborn je bio na turnejama i sa velikim Žil Evansom, jedva uspijevajući da pohvata sve datume i obaveze. Nakon preseljenja u Njujork i rada sa Džordžom Kolmanom, započeo je solo karijeru, kasnije sarađujući i sa Polom Sajmonom i Džejmsom Tejlorom. Sanbornov prvi album „Taking Off“ (1975) i dalje se smatra klasikom njegove karijere. Nakon toga, privukao je pažnju šire javnosti, pa je na narednim pločama ugostio imena kao što su: Džek Dižonet, Bil Frizel, Čarli Hejden, Valas Runi, Keni Beron, Kristijan Mekbrajd i Erik Klepton

Bio je vrlo zanimljiv lik, talentovan i za medijske prezentacije, pa je imao i svoju televizijsku emisiju za promociju vrhunskog muzičkog kvaliteta. U „Night Music“, ugostio je, između ostalih, Telonijusa Monka, Dejva Brubeka, pa čak i Bili Holidej. U toj emisiji dogodili su se

Piše: Vladimir MARAŠ

Teme, solo dionice, improvizacije s albuma „Double Vision“ Dejvida Sanborna, i dandanas vrzmaju mi se po glavi. Ta ploča postala je dio mene. I ne samo mene... Te 1986. godine, provela je 63 sedmice na Bilbordovoj listi

neki nevjerovatni muzički momenti koje su kreirali Soni Rolins, Majls Dejvis, Faroa Sanders, Džo Sempl i mnogi drugi muzički velikani.

Uz to, Dejvid je bio domaćin i legendarne emisije „After New Years Eve“, jedne od najgledanijih na američkoj televiziji ABC. Nije ga zaobišao ni radio, pa je tokom osamdesetih i devedesetih, sa velikim uspjehom vodio „The Jazz Show with David Sanborn“. U trenutku smrti, imao je autorsku radijsku emisiju „As We Speak“ na poznatom njujorškom WBGO radiju. Dakle, u svojoj šest decenija dugoj karijeri, Sanborn je potvrdio da je jedna od

najuticajnijih muzičkih figura novije muzičke istorije. Jedan od najpopularnijih džez podžanrova, smooth jazz, vjerovatno je njegovog uma proizvod. Iako je njegovo ukupno stvaralaštvo najviše vezano za njega, hrabro je gazio i u druge džez vode. Cool jazz ili free jazz takođe mu nijesu bili strani. Uz sva navedena imena, o njegovom značaju govore i još neka: Žako Pastorius, Brecker Brothers, Majkl Frenks, Keni Logins, Brus Springstin, Bob Džejms, Al Žero, Keni Dži, Džordž Benson, Elton Džon, Bili Džoel, Stili Den, Markus Miler, Toto... I mnogi, mnogi, mnogi drugi. U suštini, kada biste okupili sve alt saksofoniste (ama, i druge) na jedno mjesto i upitali ih za ime Dejvida Sanborna, ne bi se tu našao nijedan koji ne bi znao o kome se radi.

Nekoga „takne“ ovaj ili onaj Sanbornov album, a moj prvi kontakt sa njegovom muzikom dogodio se 1986, kada mi je sticajem okolnosti u ruke dopala kaseta „Double Vision“, njegovo Gremijem nagrađeno izdanje iz iste godine. Na tom albumu, otkrio sam i maestralnog Boba Džejmsa, pa tako mogu reći da je „Double Vision“ jedan od onih albuma koji su značajno oblikovali moj budući muzički ukus.

Teme, solo dionice, improvizacije sa tog izdanja, i dan-danas vrzmaju mi se po glavi. Jednostavno, taj album je postao dio mene. I ne samo mene... Ploča „Double Vision“ provela je 63 sedmice na Bilbordovoj listi, bila je 16. na zahtjevnoj r’n’b listi hit izdanja, pa se čak našla i u 50 Top Pop albuma te godine. Za jedan instrumentalni album (sa jednom vokalnom numerom koju je izveo Al Žero), neočekivano dobar rezultat. Ali poslušajte ga sada, 40 godina kasnije, i shvatićete zašto.

* * *

Sanborn je bio jedan od najvećih. To ne kažem samo ja, to kaže i relevantna muzička istorija. Njegovim odlaskom izgubila je svjetska muzička kultura, izgubio je džez, izgubili smo svi, čak i oni koji ga nijesu slušali. Jer, Sanbornovo stvaralaštvo, njegov prepoznatljivi svirački stav, jedan je od zaštitnih znakova razvoja istorije muzike.

u fokusu

Ni sav kokain polizan sa golih, gazelastovlaknastih ženskih nogu, aukcija vestalki u areni, trke četvoroprega, seks, klabing, intrige, pa ni gađanje pozadine Šaje Labafa zlatnim strijelama - ne čine ovaj cirkus dovoljno interesantnim

Iz Kana: Marina D. RichteR

Kao

što kaže stara poslovica, mnogo hteo, mnogo započeo. Jeste jako lepo kada ostvariš dugogodišnji san, u ovom slučaju četvorodecenijski, ali je to manje slučaj ako te stigne Ezop sa svojim: „Pazi što želiš, možda ti se i ostvari.“ „Megalopolis“ Frensisa Forda Kopole, prikazan u glavnom takmičarskom programu Filmskog festivala u Kanu, kletva je koja nije njega direktno pukla (mada jeste po novčaniku, i to za 120 miliona dolara), nego publiku koja je naterana da pluta u moru njegovih ambicija da prepeva Šekspira i pretvori Njujork u Novo Rimsko carstvo kroz ekscesivno korišćenje specijalnih efekata, metafora, političkih komentara, filozofiranja o snazi umetničkog izražavanja i referenci na sve i svašta.

Pupak svijeta

Ne treba biti nepravičan pa tvrditi da se tu isključivo radi o ego-manijačkom tripu Njujorčana da je njihova metropola pupak sveta. Niko zaista neće pasti u nesvest zbog toga što je, eto, baš tu Novi Rim u kome se bahanališu carevi finansija i njihovo obesno potomstvo, jer – ako ćemo da plitkarimo po temi svetske vladavine – to jeste mesto na kome se obrću najveće pare.

Megalomanska ambicija urušila Kopolin

Pad filmskog

Takođe, nije Kopola prvi došao na ideju da ga kruniše centrom univerzuma. Na kraju krajeva, Njujork je mesto u kome su se plaštom ogrnuli svi mogući superheroji, te tako postoje i turističke ture kroz lokacije na Menhetnu na kojima je Spajdermen opandrčio protivnike. Ta metafora je Kopoli negde i uspela, naročito zato što ju je osmislio u prošlom, a ne u ovom veku.

„Megalopolis“, posvećen režiserovoj supruzi Elenor, koja je preminula u aprilu, odiše nostalgijom osamdesetih, duhom vremena iz kojeg je potekla njegova ideja, ali i onim mnogo pre nje. U futurističkom svetu, fotografi slikaju gradske face starim kamerama sa sijalicama koje pucaju i pršte po podu ko kokice u industrijskim mašinama sadašnjih sinepleksa.

- Naša američka republika nije drugačija od Starog Rimapompezno najavljuje narator, uz uvodnu scenu u kojoj nobelovac i arhitekta Cezar Katilina ( Adam Drajver ) razmišlja da li da skoči sa vrha Krajslera, centra novog carstva, ili ne. I dok iskoračuje u ponor, uz pucketanje prstima izgovara magične reči: „Vreme, stani!“ Slika se zamrzne u

nolanovskom stilu i Cezar se vraća svojim megalomanskim planovima za totalnu rekonstrukciju grada sa novim građevinskim materijalom koji je sam izumeo; koji ga je krunisao Nobelom, a koji će zauvek promeniti kvalitet života građana.

Iskreno rečeno, početak filma obećava, a optimizam da će Kopola isporučiti još jedno remek-delo drži još nekih dvadesetak minuta. Međutim, bogata produkcija, izvanredan scenski dizajn i kostimografija, i naravno kasting, satkan od sve samih zvezda, ne pomažu

Od mnogih citata i slogana, kojima je prožet Kopolin „Megalopolis“, jedan posebno ide uz režisera. „Kada skočimo u nepoznato, dokazujemo da smo stvarno slobodni“. U intervjuu za AP nakon kanske premijere, Kopola je kazao: „Da, to sam ja. Zvuči kao ja kada sam radio ovaj film.“

Adam Drajver kao izmučeni naučni genije Cezar Katilina

Frensis Ford Kopola na svjetskoj premijeri u Kanu

Kopolin

pretrpani strastveni projekat „Megalopolis“

filmskog carstva

gu, aukcija vestalki u areni, trke četvoroprega, seks, klabing, intrige, šou Grejs Averi Vanderval, pa ni gađanje pozadine Šaje Labafa zlatnim strelama - ne čine ovaj maraton loših dijaloga, koji traje dva sata i 18 minuta, dovoljno interesantnim da se čovek počesto ne uhvati za sat.

Toliko kiča se na jednom mestu ne može čak videti ni u jednoj od epizoda „Pravih domaćica sa Beverli Hilsa“ koje, sa druge strane, ne zahtevaju od gledaoca ni poznavanje klasika svetske književnosti, ni konzumaciju opijata da se neko zatrese od smeha. Njihovo ludilo je iskrenije. „Megalopolis“ nudi kilav humor, kozmetiku kao nadoknadu za kvalitet i nekrofiliju nad, između ostalih, Šekspirom, Žan-Žak Rusoom , Ralfom Valdom Emersonom i Petrarkom.

Napaćeni genije

ne štampe ekscesivnim noćnim provodima. Cicero je zadrti Cezarov protivnik, ali nije jedini. Dok gradom divljaju protesti protiv demoliranja čitavih četvrti, kuju se planovi za rušenje uticaja preterano harizmatičnog arhitekte, pred čije noge padaju sve uticajne žene u gradu. Između ostalih, i TV novinarka Vau Platinum, na koju je protraćena Obri Plaza. Arlauk.

Adam Drajver kao napaćeni genije izgleda ko da su ga oteli sa seta „Ratova zvezda“ („Star Wars“) sa sve crnim plašt-mantilom, a u jednom trenutku, baš kada raspečenih nogu u stilu tupog Kralja Džordža iz „Crnog Guje“ („Blackadder“) krene da izgovara čuvenu repliku iz „Hamleta“ („Biti ili ne biti...“), počinje da kajlorenovski mlati cevkom izazivajući svoje moćne neprijatelje.

da se njegov prvi saj-faj film izdigne iznad puke ambicije da postane blistavo završno poglavlje jedne plodonosne profesionalne karijere koja nam je podarila nezaboravna remek-dela poput „Apokalipse danas“ („Apocalypse Now“, 1979), prva dva dela trilogije „Kum“ („The Godfather“, 1972/ 1974), „Prisluškivanja“ („The Conversation“, 1974) ili „Štemera“ („Rumble Fish“, 1983).

Cijela Kopolina karijera praktično je satkana od skokova u nepoznato. Finansirao je i „Apocalypse Now“, o čijem je paklenom snimanju njegova supruga Elenor snimila dokumentarac „Hearts of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse“ (1991). No, dok smo tu kao rezultat dobili remek djelo i ratni film za sva vremena, Kopolin naredni samofinasirajući rizik „One from the Heart: Reprise“ (1981) ne da se nije isplatio, nego ga je doveo do bankrota. Svi filmovi koje je režirao do „The Rainma-

Najveći ubica Kopolinog novog filma je natrpanost. Ni sav kokain polizan sa golih, gazelasto-vlaknastih ženskih no -

ker“ (1997) napravljeni su za izvlačenje iz dugova. Ipak, čini se da Kopola ne žali ni zbog čega, te da bi nastavio da radi isto, kad bi mu vrijeme to dozvolilo.

- Svim tim velikim facama iz studija dokazao sam jedno. Ja sam slobodan, oni nijesu. I to zato što se ne usuđuju da, kao ja, skoče u nepoznato. A to je jedini način da dokažeš da si slobodan – kazao je Kopola za AP, dodajući, uz kiselkast izraz lica, da to ipak nikome ne bi preporučio.

A šta se dešava u futurističkom Njujorku? Gradske kase su skoro prazne zbog loše vođene politike gradonačelnika Cicera (izvanredan Đankarlo Espozito), čija ćerka Julija ( Natali Emanuel iz „Game of Thrones“) dodatno puni naslovne stranice dnev-

Kopola možda ima 85 godina, ali očigledno ne planira da stane. O tome je govorio i na pres-konferenciji u Kanu.

- Moram da vidim svoju kćerku Sofiju kako dobija Oskara, moram da nastavim da pravim vino, moram da snimim sve filmove koje želim da snimim. I toliko ću da budem zauzet razmišljanjem o svemu što moram da uradim, da neću ni primijetiti kada umrem – rekao je Kopola. Istinski jedan od posljednjih od svoje vrste. M. I.-N.

Kao glumac, Drajver je na početku karijere pravio mnogo bolje glumačke izbore, ali se u međuvremenu našao u svakom mogućem visokobudžetnom projektu bez mesa oko kostiju. Ako tako i nastavi, uskoro će, u stilu Aleksandra Vučića, početi da nam iskače iz frižidera.

Uz Drajvera, tu su Lorens Fišburn kao narator i Cezarov vozač, Labaf kao njegov rođak Klaudije, te Džon Vojt i Dastin Hofman, koji se ujedinjuju na ekranu prvi put nakon Šlezingerovog „Ponoćnog kauboja“ („Midnight Cowboy“, 1969). Nažalost, u slabačko izgrađenim ulogama dva moćnika iz samog vrha elite Novog Rima. Vojtov Hamilton Kras Treći (vrlo direktna referenca na rimskog vojskovođu i političara Marka Licinija Krasa) je direktor banke koja drži cijelo državno blago u svojim sefovima, dok njego-

va desna ruka, Hofmanov Neš „Fikser“ Berman, čini sve mogućim.

Sudeći prema pisanju američkih listova, Hofman je tražio od svog agenta da se iskobelja iz filma što pre, pa je njegov lik, navodno, baš zbog toga mnogo pre svih ostalih dočekao kraj na filmskom platnu, elegantno i bez suvišne prezentnosti. Blago njemu.

Stara slava

I neka to, nego se Kopola nije zadovoljio svim pomenutim, pa je u igru morala da se ubaci i Rusija sa satelitom koji se izgubio sa radara. To je samo jedan od konfuznih podzapleta od kojih glava preti da eksplodira, a tu je i Elvisov imitator (zašto ne i Njegoš i Pera Ložač?)... Otprilike, fale samo Oleg Popov i Kingov Penivajz da film postane potpuni cirkus.

Ogromni novac uložen u produkciju „Megalopolisa“, zbog čijeg je finansiranja morao da proda dio svoje vinske imperije, Kopola je komotno mogao da baci niz Nijagarine vodopade... Bila bi to mnogo spektakularnija zaostavština od onoga što je napravio sa svojim filmom sa kojim je ušao u trku za Zlatnu palmu prvi put nakon 1979, kada je pokorio festival s „Apokalipsom sada“. Ali eto, još jednom se pokazalo, kada su u pitanju festivali, da biti u poziciji nekoga, čije ime odjekuje starom slavom, uopšte nije loše. Baci kučetu kosku i zamahaće repom, prosto rečeno. A tu kosku je uhvatio direktor Kanskog festivala Tjeri Fremo, jer je to, jednostavno, mogao i želeo.

Lorens Fišburn tvrdi da je Kopola pričao o „Megalopolisu“ još tokom snimanja „Apokalipse sada“. Prvu verziju scenarija, pak, napisao je početkom osamdesetih godina, ali ostavljena je po strani, da čeka bolje vrijeme zbog njegovih finansijskih dugova. Pretprodukcija je počela tek 2001, s ulogom Cezara koja je stavljena na sto i ispred Kopolinog nećaka Nikolasa Kejdža, i ispred Rasela Kroua. No, onda se dogodio 11. septembar i projekat je napušten. Navodno, zbog scene opisane na

Uostalom, Kanski filmski festival je i građen na principu velikih faca svetske filmske scene, koja se kulantno šetaju po crvenom tepihu u skupocenim odorama pod sponzorstvom najboljih dizajnera.

Samo bi valjalo da od svega ostane i poneki film vredan pamćenja... „Megalopolis“ to, nažalost, nije. A s obzirom na to da Kopola ima 85 godina i da možda neće uspeti da snimi za sada neimenovani projekat za koji upravo piše scenario, ako ovo bude njegov poslednji film, pamtiće se samo kao... jedno - tužan oproštaj od jedne od najvećih legendi američke kinematografije.

Ocjena: 2/5

Haotična istorija snimanja

stranici 166. u scenariju, koja „predviđa“ napad na njujorške kule bliznakinje. Godine 2007. počelo je da se šuška o oživljavanju projekta, ovog puta sa Leonardom Dikaprijom u glavnoj ulozi, ali Kopola ponovo nije mogao da nađe producenta. Priča je nastavljena 2019, ali ni od verzije u kojoj je trebalo da igra Džud Lo nije bilo ništa zbog pandemije. Na koncu, „Megalopolis“ je dočekao novu šansu 2022. godine. Cezar je ponuđen Kri-

stijanu Bejlu koji je, pak, odbio projekat zbog drugih obaveza.

Uloga je na kraju pripala Drajveru, koji tvrdi da je snimanje sa Kopolom najbolje filmsko iskustvo koje je imao. Ta izjava kosi se sa slikom koju su mediji, većinom američki, pravili o Kopoli dok je snimanje „Megalopolisa“ još bilo u toku. Pisalo se još tada o prešišavanju budžeta, novim finansijskim poteškoćama, haotičnim snimajućim danima, odlascima ili otpuštanjima kreativaca

uključenih u projekat, pa i o režiserovim uznemirujućim zahtjevima prema glumicama, o kojima je Gardijan podrobnije pisao uoči kanske premijere. Bilo kako bilo, Kopola ništa od navedenog nije komentarisao ni prije, ni nakon premijere. A šetnju po crvenom tepihu u Kanu iskoristio je da potcrta koliko mu je važno da se mi, kao ljudi, držimo zajedno. Da uvijek težimo da budemo bolji. I da vjerujemo, da se nadamo, da nikad ne odustajemo. Baš kao što ni on nije odustao od svog „Megalopolisa“. M. I.-N.

Đankarlo Espozito, Obri Plaza i Džon Vojt u preambicioznom epu legendarnog režisera

Jasno nam je kakva je država Iran. U pitanju je izuzetno autoritarna teokratija u kojoj je forma javnog morala stavljena na pijedestal, dok su individualne slobode redom pogažene.

To je zemlja u kojoj je moguće repera osuditi na smrt zbog javne podrške protestima žena zbog ubistva kurdske devojke, koju je „moralna policija“ tako „kaznila“ za nenošenje hidžaba na javnom mestu. I zemlja u kojoj režiseri bivaju osuđeni na zatvor i bičevanje zbog kršenja prethodno nametnute zabrane rada jer su se, eto, usudili da snime nešto što se ne uklapa u sliku koju režim želi da ima o sebi.

Sveže odbegli Mohamad Rasulof, čiji se film „The Seed of the Sacred Fig“ upravo prikazuje u Kanu, a za koji je država vršila pritisak da se povuče iz programa, pa onda i osudila režisera koji je potom pobegao iz zemlje – najsvežiji je primer te uhodane prakse.

Slična sudbina još preti i Aliju Ahmadzadeu. I on je svoj treći film „Critical Zone“ snimao u tajnosti, izbegavajući vlasti i cenzore, budući da je snimao iranski „andergraund“ koji režim ne želi da javnost vidi. I na njega je vršen pritisak da film povuče sa filmskog festivala u Lokarnu, gde je imao premijeru i gde je „ubrao“ prvu od mnogih nagrada, i u tu svrhu mu je onemogućen izlazak iz zemlje kako bi film predstavljao.

Film je kod nas u regionu već igrao na Festivalu autorskog filma u Beogradu, a sada se ispostavio kao najbolji izbor za otvaranje zagrebačkog Subversive festivala.

U pitanju je urbani „roud muvi“, čija se radnja odvija u toku jedne noći u i oko Teherana. Naš antijunak Amir (Amir Poosti), solidno situirani narko-diler sa filantropskom i čak filozofskom žicom, kruži autom po gradu i donosi „spasenje“ onima koje je potrebno. Jedino stalno društvo „pravi“ mu ženski glas sa navigacionog uređaja, dok se „klijenti“ smenjuju, otkrivajući nam da su u Iranu, a naročito po mračnim ćoškovima njegove inače

Critical Zone

Ali Ahmadzade otkriva nam da su u Iranu, naročito po mračnim ćoškovima pomno nadzirane prestonice, i te kako prisutni umor, bijes i žeđ za slobodom, koji se manifestuju kroz razne primjere onoga što bi režim mogao nazvati devijacijom

pomno nadzirane prestonice, i te kako prisutni umor, bes i žeđ za slobodom, koji se manifestuju kroz razne primere onoga što bi režim mogao prokazati kao devijaciju.

Vidimo da u Iranu i te kako postoji narkomanija. Da ima i korupcije i šverca. Da je kod onih srećnijih koji su u prilici da putuju prisutan osećaj sramote. Da ima homoseksualnosti i transrodnosti. Da su prostitucija i seks van braka učestale pojave. Da je ljudima često potreban beg, pa makar i u imaginarni svet i da simbolički gestovi otpora ipak nešto znače. Kao i brojni drugi iranski filmovi, i Ahmazadehov uradak situiran je uglavnom u unutrašnjost automobila u pokretu i, u manjoj meri, u stambene prostore epizodista. Nije to bez razloga, budući da su upravo ti prostori jedini ostali kao privatni, u kojima se čovek može ispoljiti, odnosno u kojima je donedavno mogao, budući da su ulice Teherana sada pokrivene kamerama i radarima. Međutim, neće nam prva asocijacija biti ni Abas Kiarosta-

mi, ni Džafar Panahi koji su takođe imali običaj da smeste dobar deo radnje svojih filmova u kola, već pre braća Safdi, Gaspar Noe i Martin Skorseze , i to u dve kontradiktorne varijante. „Critical Zone“ možda kao „After Hours“ (1985) niže naizgled neverovatne događaje u jednoj noći, ali je mrak koji oni nose sa sobom možda još i opipljiviji nego u filmu „Taxi Driver“ (1976) zbog specifičnog pristupa i nepostojanja ikakvog ironijskog odmaka ili ograde.

Iako je „Critical Zone“ sasvim jasno igrani film, dokumentaristička crta jako je vidljiva. Film je snimljen gerilski, bez dozvole, ponekad uz pomoć mita, ponekad skrivenom kamerom. I Amir Poosti u glavnoj ulozi i ostali glumci dolaze iz redova amatera zainteresovanih pre da kriknu protiv režima nego da zapravo glume. Takav pristup često je rizičan za celinu, a i sam po sebi podrazumeva neujednačenost. Srećom „peglanje“ sirovog materijala u montaži (potpisuju je režiser i Aškan Mehri) i postprodukciji u kojoj pulsi-

REŽIJA: Ali Ahmadzade

ULOGE: Amir Posti, Saba Bageri, Mina Hasanloo

TRAJANJE: 99 min

rajuće muzika Milada Movahedija komplementira i oblikuje zvučni pejzaž haotičnog grada - rade svoj posao, ponekad čak i iznenađujuće dobro. Nešto nesavršenosti i neujednačenosti je, međutim, ostalo, ali i to se mora istrpeti za jednu ovakvu panoramsku vožnju kroz predvorje pakla. M. STOJILJKOVIĆ

Ocjena: 4.4/5

Panoramska vožnja kroz predvorje paklenog Irana

festivali

„Emilia Perez“ Žak Odijara - jedan

Kana: Marina D. RichteR

Lepo je i osvežavajuće videti da su dva žanrovska filma, „Emilija Perez“ („Emilia Perez“) Žak Odijara i uvrnuti bodi horor „Supstanca“ („The Substance“) Korali Faržeovogodišnji favoriti za Zlatnu palmu.

Postoje stvari koje čovek ne može ni da sanja, recimo, to da bi 72-godišnji scenarista i režiser Žak Odijar mogao da prevaziđe sebe, da zaboravi na svoje arthaus filmove i drame i da se baci na žanr sa takvom strašću da se iz nje izrodi takva genijalština kao što je to „Emilija Perez“, adrenalinski mjuzikl sa meksičkim narko-kartelom, u kome glavne uloge tumače Zoi Saldana, Selena Gomez i španska transrodna zvezda Karla Sofija Gaskon

Prisetimo se da je Odijar počeo da pokazuje znake zamora od nazovi ozbiljnih tema sa vestern-komedijom „Braća Sisters“ („The Sisters Brothers“, 2017) sa Džonom Si Rajlijem i Hoakinom Finiksom, svojim prvim igranim filmom na engleskom jeziku. Sada je uspeo da probije četvrti zid sa mjuziklom na španskom jeziku i sa dve američke superzvezde. Ostaje nada da će nastaviti

Adrenalinski sa narko-kartelom

ovu tradiciju, jer su mu izleti na strane teritorije izvanredno uspešni. Ne zaboravimo krimi-triler „Dipan“ („Dheepan“) koji mu je 2015. doneo Zlatnu palmu.

Modni gigant

Odijar bi mogao da održi workshop starijim kolegama režiserima (nećemo nikoga imenovati, postoji čitav tekst o tome) o tome kako da puste mašti na volju a da ne ukaljaju svoje inače plodonosne karijere.

U mjuziklu „Emilija Perez“ sve funkcioniše, ne postoji tu ništa oko čega čovek stvarno može da zakera. Naravno, ukoliko je otvoren za eksploziju boja, repovanje, pevanje, operaciju pola i ostale do sada nikada sklopljive kockice jednog kompleksnog, vrlo pametnog filmskog mozaika.

Ovo je film kojem je zagarantovana široka publika. Sinefili će ga dočekati kao studiju vrlo uspjelog artističkog eksperimenta, a druge će u bioskope privući Zoi Saldana i Selena Gomez koje emituju toliko energije i samopouzdanja, da je to milina

Film je toliko tehnički uspeo, da se uopšte ne oseća da je snimljen u studiju. Pa još ako tome dodamo da je „Emilija Perez“ jedan od tri filma koje je producirala modna kuća „San Loran“, suvišno je razglabati o raskošnosti i besprekornosti kostimografije. Ovaj modni gigant nam je više puta to dokazao, o čemu smo prošle godine pisali u kanskoj recenziji Almodovarovog kratkog filma „Čudan način života“ („Strange Way of Life“ s Itanom

Hokom i Pedrom Paskalom „Emilija Perez“ je film kojem je zagarantovana široka publika: za sinefile postaće studija jednog uspelog artističkog eksperimenta, a druge će u bioskope privući Saldana i Gomez koje pevaju i igraju kroz film sa toliko energije i samopouzdanja, da je to milina. Poseban naklon ide za Saldanu, koja je dobila mnogo veće glumačko parče „kolača“ kao Rita – advokatica koja šefu kartela Manitasu del Monteu

Iz

Selena Gomez, savršen izbor za rolu Džesi

Zoi Saldana, izuzetna kao frustrirana advokatica Rita

od najjačih favorita za Zlatnu palmu

mjuzikl narko-kartelom

(Karla Sofija Gaskon) pomaže da promeni identitet i život iz korena. Ona je uložila sav svoj talenat da ponese „Emiliju Perez“ do velikog uspeha. Saldana osvaja ekran što moćnim glasom, što jakom prezentnošću i šarmom. Šapo!

Strah i trepet

Film otvara upravo Saldana, odnosno mali uvod u kojem se objašnjava ko je njena Rita i čime se bavi. Kao državna braniteljka, ona često mora da spašava ljude koje bi najrađe bacila u tamnicu. U početnih desetak minuta pratimo je dok radi svoj posao i ubeđuje porotu da femicid proglasi samoubistvom. Potom svoju duboku frustraciju „peva“ otvoreno samo svojoj majci.

Kao zvezda meksičkog suda, Rita privlači pažnju Manitasa, koji joj nudi kreditnu karti-

cu sa neograničenim limitom u zamenu za vrlo neobičnu uslugu. Objektivno gledano, to je dil koji je mnogo manje amoralan od njenog dnevnog posla branjenja ubica, silovatelja i nasilnika. To naravno, nije ni u jednom trenutku glasno izgovoreno, ali je scenario, koji je Odijar napisao sa To -

masom Bidegjanom i Leom Maesjus toliko dobar, da nikome ne treba ništa objašnjavati. U „Emiliji Perez“ je sve jasno. Ispostavlja se da Manitas, strah i trepet cele zemlje, ima mekanu stranu koju krije čitavog života – i da ne želi više da živi u koži koju ne oseća svojom. Iako se čini da je u skladnom braku sa Džesi (Gomez) i da je očigledno jako vezan za dva maloletna sina, bira potpunu transformaciju koja će ga zauvek otuđiti od familije.

Mužjak i žena

Odijar nije mogao da napravi bolji kasting, a odabravši Gaskon inkorporirao je njenu životnu priču u onu filmsku. Sama ideja inspirisana je romanom „Slušaj“ Borisa Razona , urednika Le Monda, ali samo ovlašno. Zapra -

vo, knjiga i film nemaju nekih dodirnih tačaka osim pitanja rodnog identiteta i transformacije, i pitanja šta se dobije kada se jedan primerak pravog alfa-mužjaka pretvori u ženu? Kod Mantasa je ova transformacija potpuna; on postaje drugi čovek, pardon, žena. „Emilija Perez“ satkana je od priča u priči, ili tačnije, od pesama u jednoj pop operi koju potpisuje bračni par, Klemen Dikol (kompozitor) i šansonjerka Kamil (stihovanje). Ne bi nas iznenadilo da se neka od numera iz filma završi kao kandidat za Oskara, jer je posao koji su odradili fantastičan.

Transfigurativna dinamika pevanog i govornog dijaloga je skladna i pitoma; toliko su ti prelazi dobro razrađeni, da gledalac često ne shvati smesta da se dijalog pretvorio u pevanje. Fascinantno je kako se neke potpuno neočekivane stvari daju otpevati, od vremenske prognoze, preko prodaje starog gvožđa, do medicinskih procedura.

Stoga, najveći muzički hit iz „Emilije Perez“ sigurno neće postati „Vaginoplastika“, ali Selenina divlja numera, u kojoj se spavaća soba pretvara u kulisu muzičkog videa sa sve kompletnom plesačkom trupom, možda hoće.

Ocjena: 5/5

Karla Sofija Gaskon u ulozi šefa kartela koji želi da postane žena imdb.com

Dio filmske ekipe na Kroazeti

Festival de Cannes/ Vittorio Zunino

Celotto/ Getty Images

festivali Andrea Arnold donosi još jednu slojevitu

Prelijepo istkana

Glavni takmičarski program

ove godine doveo je u Kan krem de la krem filmskog sveta, među njima i britansku režiserku Andreu Arnold, kojoj je na otvaranju „Kenzen de Realizater“ programa sveča-

no uručena Zlatna kočija francuske asocijacije režisera za vanredan doprinos arthaus kinematografiji. Primajući nagradu, zahvaljujući se u suzama, govorila je o svom slučajnom putu do profesije koja joj je promenila život. - Milje koji opisujem u svojim filmovima je onaj u kome sam odrastala. Moja majka je sa 24

Glumački tim je, kao i u prethodnim ostvarenjima

Andree Arnold, sastavljen od profesionalaca i naturščika, što je od neprocjenjivog značaja za prikaz pravog, neskriptovanog

života radničke klase

godine bila samohrana majka četvoro dece. Obavljala sam sve moguće poslove, od kelnerice do mehaničarke, dok me nisu angažovali da glumim u jednoj televizijskoj seriji. Bila sam očajna glumica, ali sam tu naučila kako se snima i kako funkcioniše rad sa kamerom –rekla je.

Čudni stranac

Ove godine Arnold nije u Kanu samo zbog te jedne nagrade, jer se može desiti da će joj još jedna doći u naručje. Njen šesti dugometražni film, socijalna drama sa žanrovskim elementima „Ptica“ („Bird“), u trci je za Zlatnu palmu. Da se podsetimo, čak tri od pet filmova Andree Arnold odneli su nagrade žirija u Kanu: „Crvena ulica“ („Red Road“, 2006), „Akvarijum“ („Fish Tank“, 2009) i „Američka draga“ („American Honey“, 2016). „Ptica“ je fino istkana priča o dvanaestogodišnjoj Bejli (Nikija Adams) koja s ocem Bagom ( Bari Kiogan ) i polubratom Hanterom (Džejson Buda) živi u stanu nepodobnom za život, u okviru jedne od okupiranih kuća u radničkoj četvrti Grejvzenda (Kent). Njena sredina je sve samo ne funkcionalna, ali kada njen in-

fantilni i vetropirasti otac saopšti kako se za sedam dana ženi sa nekim sa kim je tek nekoliko meseci u vezi, Bejli počinje da provodi sve više vremena van kuće, što sa lokalnim mangupima iz kraja koji se prema njoj zaštitnički ponašaju, što sama, u divljoj prirodi, na puškomet od kuće. Kao i u svim filmovima Arnold (ne uključujući „Kravu“ („Cow“), 2021), život radničke klase i mlađe generacije koja pruža otpor generacijskom nasleđu loših navika (sa nikada vidljivim finalnim ishodom) stoji u fokusu. Ono što je u „Ptici“ drugačije jeste ta interesantna primesa fantastike koja dolazi sa pojavljivanjem mističnog, i malčice čudnog stranca (Franc Rogovski) koji se Bejli predstavlja kao Ptica. Rogovski, izmršavljen do neprepoznatljivosti, uskače u jednu od najzanimljivijih uloga karijere kao kreatura koja okolo skakuće sa lakoćom perca i koja se često može videti kako sasvim nepomično stoji na vrhu jedne od rogobatnih socijalnih zgrada. Sa njim, u film Andree Arnold konačno je doletela neka vrsta božanske intervencije koja stvari, iako ne sasvim, ali makar malčice dovodi u red.

Iz Kana: Marina D. RichteR

Nikija Adams u moćnoj drami začinjenoj elementima fantastike

theposterdb.com

Andrea Arnold prima Zlatnu kočiju za doprinos

slojevitu

o radničkoj klasi u „Bird“ sa Barijem Kioganom

socijalna drama

Možda se fantastika pojavila, ali toliko toga je i dalje Arnold, da se njen omiljeni motiv –bekstvo prirodi i kontakt sa životinjama - neminovno javlja i pritom vrši funkciju vidanja rana njene junakinje. Bejli je u stanju da uspostavi posebnu vrstu neverbalne komunikacije sa pticama i konjima, pa Arnold ponovo pokazuje neverovatan talenat da životinje sačeka dok joj nešto ne „odglume“ direktno u kameru. Tu je, takođe ponovo, i njena šetnja sa glavnom junakinjom uz dugu ogradu koja deli urbanu sredinu od zelenila, snimljena srednjim i srednje krupnim planom. Ovo je odavno postao standard u njenim igranim filmovima.

Luzer iz kraja

Glumački tim je, kao i u prethodnim ostvarenjima Andree Arnold, sastavljen od profesionalaca i naturščika, što je od neprocenjivog šarma za prikaz pravog, neskriptovanog života radničke klase. Otvaraju se vrata skučenih vrtova ograđenih crvenom ciglom iza kojih se deca brčkaju po malim plastičnim bazenima, i takva iza kojih sredovečni likovi cirkaju pivo. Lokalci se dovikuju po ulicama, žene razmenjuju informacije.

Ta dokumentaristička strana je moćna, efektna i prepliće se skladno sa fikcijom. Kiogan postaje sve bolji i bolji iz filma u film. Ovoga puta briljira kao ko Stripoteka istetoviran čovek-dete, koji u svom divljem stanu stalno okuplja ekipu da pevaju karaoke, piju i puše. Njegov lik nije iskarikiran, ni pretvoren u divljaka koji zlostavlja svoju decu, niti delu-

je kao siledžija koji upada u tuče. On je, takoreći, luzer iz kraja koji umesto da nađe, što bi se reklo „dnevni posao“, kombinuje i presipa ideje. Svoje venčanje, na primer, finansira prodajom žaba koje luče halucinogene supstance od kojih se pravi popularna droga, pa im je cena na crnom tržištu dobra. Scenaristička čarolija je u tome što radnička klasa nije prikaza-

na kako to mi na Balkanu volimo da radimo – kao prljava, ružna, masna i nepismena. Ona je u „Ptici“ mikro-univerzum čovečanstva, sa svim gotivnim i negotivnim stranama, i isto tako gotivnim i negotivnim ljudima. Upravo ta sposobnost da se stvari ne prave crno-belim je osobujna za filmove poznate britanske režiserke, koja uvek servira raznoliku paletu karaktera. Kućno nasilje jeste jedna od tema „Ptice“, a prikazano je u kući Bejline majke u kojoj nju i njeno troje maloletne dece teroriše nasilnik sa kojim je u vezi. Ta druga strana samodestruktivne prirode nekoga ko je u poziciji finansijske inferiornosti i ostavljen je na milost i nemilost siledžije – prikazana je beskompromisno brutalno, i kulminira u dugoj sceni direktnog fizičkog nasrtaja. Život nema hepi end, pa srećnog kraja nema ni u „Ptici“. A kraj kao kraj je odličan. Otvoren je za mnoge interpretacije i to je sasvim u redu, jer drugačije ne bi dobro funkcionisao. Ocjena: 4.4/5

Bari Kiogan briljira kao vjetropirasti čovjek-dijete Bag

Režiserka sa glavnim glumcima na francuskoj rivijeri

Festival de Cannes/ Jean-Louis Hupe/ FDC

doprinos arthaus filmu

Marina D. Richter

zerkalo

Piše: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Neki su filmski svjetovi toliko slatki i simpatični, da vam prosto bude krivo što nijesu mnogo, mnogo bolji. Tim prije ako vidite da se ekipa ispred i iza kamere ludo zabavljala gradeći ih... E, tu se tačno osjetite kao loša osoba; savjest počne da vas ždere zbog toga što vam sve to nije mnogo, mnogo bolji trip. I što tu radost samo vidite i svjedočite joj u mraku kino-sale, umjesto da je osjetite u srcu, pod kožom, u kostima.

Jedan od takvih filmova upravo igra u „Sinepleksu“. Zove se „IF“ i naizgled ima sve što je potrebno za bioskopski užitak za čitavu porodicu - od režisera, scenariste i glumca Džona Krasinskog , preko urnebesno-potentne teme, do zvjezdanog ansambla koji obuhvata, između ostalih, Rajana Rejnoldsa, Stiva Karela, Bredlija Kupera, Sema Rokvela, Blejk Lajvli

Nažalost, iako „IF“ na papiru ima naizgled sve, malo što stvarno funkcioniše u praksi. Kada ostavimo po strani nekoliko simpatičnih momenata i gorko-slatki ukus jedne zaista lijepe priče o imaginarnim prijateljima i značenju koje imaju za djecu, rezultat je zašećerena porodična saga koja ostavlja prilično neujednačen utisak na publiku „od sedam do 107“. I nikako „Piksarov igrani film“, kako ga je Krasinski u startu zamislio i o njemu, kao takvom, oduševljeno govorio uoči premijere.

Pokvareno srce

Glavna junakinja je Elizabet, poznatija kao Bi ( Kejli Fleming, mlada Rej u „Star Wars: The Force Awakens, Džej Džej Abrams , 2015; Džudit u „The Walking Dead“; mlada Silvi u mini-seriji „Loki“).

O našoj tankoćutnoj djevojčici, prije nego što je upoznamo u sadašnjosti, sa 12 godina, saznajemo iz prologa, koji je i mali istorijat njene porodice, i ljubavno pisamce pričanju priča. Kroz njega upozna-

Sladak, ali neprodubljen pogled na

Dječja mašta ne može svašta

jemo njene roditelje i dom u kojem je mašta oduvijek sjedjela na pijedestalu... i tu je nastavila da caruje, čak i nakon što je mama preminula. Jer, njen otac (Krasinski) nije dozvolio da ta „sitnica“ njegovoj djevojčici ukrade djetinjstvo.

nje nakon što Bi stigne u Njujork kod bake (Fiona Šo), debelo zabrinuta za oca koji je u bolnici i čeka operaciju. Ta-

crnih misli, jedne noći događa joj se totalno bizarna stvar. Sticajem okolnosti, Bi odjednom počinje da vidi crtane li-

tina bolest unosi nemir u Bi, vraća je u prošlost, tjera da konstantno razmišlja o mami i scenariju u kojem ostaje potpuno sama. I, usred tih kove oko sebe. I među njima, ljudsko biće koje brine da ne naprave neku glupost dok se uvlače po sobama usnule djece.

U sadašnjosti, pak, „ona koja uzima bez ruku“ ponovo se bliži. Priča poči-

Taj „ljud“ zove se Kal (Rejnolds), a šunjanje po sobama dio je misije pronalaska dječaka i djevojčica kojima su možda potrebni imaginarni

Razdragana družina kojoj ipak nećete poželjeti da se vratite

imaginarne prijatelje u porodičnom filmu „IF“

mašta svašta

prijatelji. Kal je uzeo pod zaštitu čitavu četu imaginaraca, i debelo je iznenađen činjenicom da ih i Bi vidi. Jer, nakon što odrastu i prebrode životnu krizu zbog koje ih i prizovu u svoj život, sva djeca na njih zaborave. I imaginarci ostanu tamo negdje pozadi, kao prerasle igračke na tavanu.

Stelarna ekipa

Zašto Bi može da ih vidi; ko je bio Kal prije nego što ju je upoznao; po kojim pravilima funkcioniše cijeli taj imaginarijum u koji upadamo naglavačke, susrećući se sa totalno ludim kreacijama iz dječjih glava –biće objašnjeno do kraja filma, ali samo donekle. Recimo da je Krasinski u svoj svijet nasuo sasvim dovoljno logike da ga djeca ne preispituju, te mnogo, mnogo srca, zbog kojeg ni odrasli neće željeti da postavljaju previše pitanja, iako će im štošta škripati.

Za sve te aljkavosti i stvari koje želi da uzmete zdravo za gotovo, Krasinski pokušava da se iskupi emocijama. Odatle i onaj heavy soundtrack, sa muzikom Majkla Đakina (uzeo

Nevidljivo spadalo

Breda Pita

Rejnolds ne bi bio Rejnolds kad ne bi, čak i u film namijenjen prvenstveno djeci i roditeljima, uvalio barem jednu „Deadpool“ referencu. „Deadpool 2“ (Dejvid Lič, 2018) ima scenu koja traje milisekundu, ali dovolj-

Oskara za Piksarovo remek djelo „Up“, Pit Dokter, 2009) koja natrljava slatkoću na nos i gura vas u naručje imaginaraca, u svakom kadru. A odatle i cijela paleta zaboravljenih dječjih prijatelja, u koje Krasinski želi da se zaljubite i zavolite ih baš onoliko koliko se vidi da ih i sam voli, u svakom od 104 minuta filma.

Ima tu fenomenalnih njuškica, ispred i iza kamere, sa stelarnom ekipom koja im pozajmljuje glasove. Za džinovskog ljubičastog plišanca koji nosi ime Blu (Plavko) i sklon je kijavici kada se unervozi – zaduženje je dobio Stiv Karel. Za britansku damicu Blossom, koja djeluje kao dijete cvijeta i Beti Bup, uletjela je Fleabag glavom i bradom, Fibi Voler-Bridž

Stidljivi jednorog (jednorogica?) – Emili Blant. Mjehurić Bubble – Avkvafina . Banana sa znojnikom na čelu – Bil Hejder. Spaceman – Džordž Kluni. Čaša vode sa kockicom leda koji priča – Bredli Kuper. Zeleni ljigavac Slime – Kigan-Majkl Kej . Rescue

Dog, neka vrsta psećeg superheroja, Sem Rokvel. Suncokretni čovjek (ili čovjekoliki suncokret?) Flower – Met Dejmon. Aligator, najglavatiji i najmekši rozi krokodil na planeti, Maja Rudolf . Džinovski gumeni medvjedić –Ejmi Šumer

Za duha, tu je Metju Rajs ; za miša mađioničara - Sebastjan Maniskalko; za Octopuss stvora koji je slađi od ičega na što možete pomisliti kada čujete riječ „mačkopod“, uskočila je Rejnoldsova supru-

no da postane kultna. To je smrt nevidljivog Vanishera, kojeg prvi i posljednji put vidimo samo u toj sceni u kojoj ga treska struja. Njega igra Bred Pit, a internet zajednica upisala ga je u istoriju kreirajući stotine i stotine mimova na račun te jedne-jedine milisekunde tokom koje mu se vidi lice. I koja je lako mogla da vam promakne da ste trepnuli baš u tom trenutku.

Šteta je što je „IF“ ostao na nivou „what if...?“, što mu fali mašte i magije, što je lako zamisliti ga kao mnogo bolji i kompletniji lm

ga Blejk Lajvli. Nažalost, vrlo kratko, jedva na nekoliko sekundi, što je i glavni problem sa većinom imaginaraca. Blu i Blossom jedini su koji dobijaju značajniji prostor. Ostali se većinom pretrčavaju ili služe samo za momente komičnog olakšanja kao Cosmo, interesantni i totalno otkačeni špijun zbog kojeg se Kristofer Meloni ponovo vratio u svijet imaginarnih prijatelja nakon bizarnog bombona od serije „Happy!“.

Nije u filmu „IF“ problem samo pretrčavanje likova i samog koncepta imaginarnih prijatelja, bez dubljeg unošenja u to zbog čega bi, za ime božje, ijedno dijete odabralo čašu vode sa kockom leda da bi se izborilo sa traumom, tremom, jakim emocijama, sa bilo kojom situacijom sa kojom ima problem da izađe na kraj i za koju mu još fali „odraslosti“, veće emocionalne zrelosti. Mnogo veći problemi su manjak mašte, humora i magije koji bi, valjda, trebalo da budu ključni začini jednog ovakvog svijeta.

Većina elemenata koje Krasinski nudi već je poznata iz mno-

Na kraju dugačkog spiska glumaca u „IF“, kao Kit –potpisan je upravo Bred Pit. Nevidljivo spadalo, koje se sve vrijeme bavi isključivo spoticanjem ljudi, ne izgovori niti jednu-jedini riječ za 104 minuta. Stoga, Bred mu tehnički i nije dao glas, niti je time zaslužio da se nađe na odjavnoj špici, ali ispala je dobra fora i konekcija sa Vanisherom.

go boljih Piksarovih filmova: od „Toy Story“, preko „Monsters Inc.“, do „Inside Out“ sa nezaboravnom imaginarnom drugarčinom Bing Bongom. Ima tu zanimljivih momenata i ideja, ali većinom ostaju nerazrađeni. I, kao krajnji rezultat, dobijamo film koji je mnogo više sladak i tužan nego što je uzbudljiv, smiješan, zabavan.

Uhapšeni humor

Negdje se očekivalo, što zbog Deadpool persone, što zbog stalnog „podbadanja“ sa Blejk na društvenim mrežama, da će Rejnolds biti ubjedljivo najvickastiji filmski element. Nažalost, Rajan većinu vremena djeluje „uhapšeno“, kao da se konstantno suzdržava i hoće da pukne od jeda što ne smije da baci masnu, not child friendly foru u filmu koji je prvenstveno namijenjen klincima i roditeljima.

Da je film ocijenjen sa „R“, budite sigurni da biste i sebi, a kamoli klincima – više puta pokrili i oči i uši. Ovako, od Rajana nijesmo dobili skoro ništa, a onako ravan i skučen u sopstvenoj koži, nikako nije mogao da izgradi ni lijepu hemiju sa mladom koleginicom. No, za razliku od njega, barem je Krasinski uspio da zasija kao otac male Bi. Do te mjere, da biste čak i nakon manjkavog „IF“, vrlo rado pogledali jedan spin-of koji prati njegovo djetinjstvo i dogodovštine sa njegovim imaginarnim drugarom, čiji se identitet otkriva u samom finišu – i mnogo je dobra fora. Ali baš!

Šteta je što ništa ni iole slično ne poželite u vezi s ostalim likovima. Šteta je što je „IF“ ostao na nivou „what if...?“, što je lako zamisliti ga kao bolji i kompletniji film. A posebna je šteta što u njemu nema dovoljno čudesa za nastavak, pa čak ni za povratak na „mjesto zločina“... Šteta je što je „IF“ film koji nam govori i pokazuje magiju koje se sjećamo iz djetinjstva, umjesto da je rekreira. I stvarno dokaže da dječja mašta može svašta praveći vrhunsku priču od neizrecivog. Ocjena: 5.5/10

celuloid Gaj Riči ne nudi ništa uzbudljivo u ratnoj

Ovog puta režiser nas navodi da zamislimo svijet u kojem bi „Inglorious Basterds“ Kventina Tarantina mogao da posluži kao „prikvel“ za knjige i filmove o Džejmsu Bondu

Nešto nam je Gaj Riči hiperaktivan u poslednje vreme, evo ga već sa trećim filmom za godinu i po, a izbacio je i seriju „The Gentlemen“ na Netfliksu. Mada, nije on zapravo nikada ni sedeo skrštenih ruku, imao je i uspona i padova, i uspešnih i neuspešnih pokušaja „vađevine“. Poslednjih desetak godina, pak, kao da su mu opsesija špijunski filmovi smešteni u različite periode. Prvo smo imali ultrazabavno čitanje klasičnih Bond-filmova kroz hladnoratovski „The Men from U.N.C.L.E.“ (2015), pa onda i onih modernih kroz prošlogodišnji „Operation Fortune: Ruse de Guerre“. Sada je na red došao „The Ministry of Ungentlemantly Warfare“, kojim Riči podseća na svoju reputaciju „britanskog Tarantina“ i ponovo ističe kandidaturu za režiju makar nekog filma o Bondu, koristeći „nove“, deklasifikovane arhivske materijale iz Drugog svetskog rata, prethodno proterane kroz knjigu Dejmijana Luisa, čiji bi nam naslov oduzeo suviše novinskog prostora.

Diverzantska operacija S ovim filmom Riči nas navodi da zamislimo svet u kojem bi Tarantinov „Inglorious Basterds“ (2009) poslužio kao „prikvel“ za knjige i filmove o Bondu, a sve kroz prizmu žestoke fikcionalizacije prve britanske operacije prljavog, diverzantskog ratovanja protiv nacista kodnog imena Postmaster.

Kreativan samo đe ne treba

Ekipa koja tamani Njemce kao neka sadistička verzija Bate Živojinovića

ratnoj akciji „The Ministry of Ungentlemanly Warfare“

Priča počinje početkom 1942. godine, sa nemačkom mornaričkom patrolom koja u Gvinejskom Zalivu presreće švedski ribarski brod. Na njemu se, navodno, skrivaju britanski diverzanti.

Nakon napomene „25 dana ranije“, otkriva se i kontekst: britanski ratni napori ugroženi su manjkom materijala koje im šalju Amerikanci što se još nisu aktivno uključili u evropski deo rata, a čije transportne brodove potapaju nemačke podmornice na Atlantiku. Zbog toga su brigadir Gubins zvani „M“ (Keri Juls) i njegov administrativac Ian Fleming ( Fredi Foks ) smislili diverzantsku akciju koju premijer Vinston Čerčil (premršavi Rori Kinir u relativno zabavnoj imitaciji) podržava nezvanično, ali ne sme zvanično zbog osvetoljubivih kukavica u svom kabinetu.

Sledi najzabavniji deo filmaokupljanje tima. Predvodnik je tipični „ričijevski“ junak sklon sukobu s autoritetima, Gas Marč-Filips (Henri Kavil). Tu su i irski mornar Henri Hejz ( Hiro Fajns Tifin ), stručnjak za eksplozive Fredi Alvarez ( Henri Golding ) i danska mašina za ubijanje hladnim oružjem Anders Lar-

Rori Kiner, relativno zabavan kao Vinston Čerčil

sen (Alan Ričson), a na putu do odredišta moraju da iz nacističkog zarobljeništva spasu i planera Džefrija Epljarda (Aleks Petifajer).

Druga ekipa putuje vozom kroz Afriku, a čine je glumica i zavodnica Mardžori Stjuart (Eiza Gonzales) i Heron (Babs Olusanmokun), vezista i vlasnik kazina u kojem se okupljaju nacistički oficiri. Njiho-

Još malo britanske aristokratije

Gaj Riči očigledno planira da nastavi istim hiperproduktivnim tempom, s obzirom na to da trenutno ima još tri filma u različitim fazama produkcije. Misterija „Fountain of Youth“, s Eizom Gonzales, Natali Portman i Džonom Krasinskim koji igraju troje otuđenih članova porodice što tragaju za legendarnom Fontanom mladosti, gotova je i čeka datum premijere.

Akcija „In the Grey“, trenutno u fazi postprodukcije, planirana je za 2025. godinu. Riječ je o još jednom filmu s Eizom Gonzales, u kojem je Riči angažovao još starih saradnika, Kavila i Džejka Džilenhola, sa kojim je radio „The Covenant“ (2023). Ovog puta uposlio ih je da dočaraju tenzičnu priču o dvojici vojnika specijalizovanih za „izvlačenje“ pregovarača s opasnih lokacija.

Detalji u vezi sa Ričijevim trećim novim filmom „Wife and Dog“, čije snimanje počinje u oktobru, još nijesu poznati. Sve što za sada znamo jeste da je režiser u pregovorima sa velikim holivudskim imenima, te da će film, kako piše Variety, označiti njegov povratak u vibrantni, izdajnički svijet britanske aristokratije, koji je istraživao u filmu i seriji „The Gentlemen“. M. I.-N.

va glavna meta je organizator transporta, Hajnrih Lur (Til Švajger). Slede nadmudrivanje, peripetije i obračun...

Stripovsko nasilje

Odnos Ričija i tima njegovih koscenarista prema istorijskim činjenicama vrlo je „kreativan“, što je zapravo i najmanji problem. Kao i u „Inglorious Basterds“, i ovde se to opravdava jakim antifašističkim sentimentom i podvlači stripovskim nasiljem gde Nemci ginu kao da ih tamani sadistička psiho-verzija Bate Živojinovića. Naći će se tu odjeka i filma „Casablanca“, istih onih koje smo mi već imali sa „Balkan ekspresom“, kao i tipičnih „ričijevskih“ momenata verbalnog bockanja i nadmudrivanja među ratnim drugovima. Naravno, asocijacije na najpoznatiji lik Iana Fleminga su očite, a i dodatno podvučene karticama teksta koje prate fotografije stvarnih aktera događaja uoči odjavne špice. Glumačke izvedbe variraju od jedva prolaznih do dobrih, ali zavise uglavnom od količine scenarističkog „mesa“ i inicijative glumaca da to „sažvaću“, ne toliko od režiserskog vođenja. Riči se, pak, trudi da održi tempo akcije i verbalnog ping-ponga na visokom nivou sve vreme, što mu uglavnom i uspeva, sve do predviđene

REŽIJA: Gaj Riči

ULOGE: Henri Kavil, Alan Ričson, Aleks Petifajer, Eiza Gonzales

TRAJANJE: 120 min

kulminacije koju, u saradnji sa direktorom fotografije Edom Vajldom, uspeva da zezne u nedostatku osvetljenja i preglednosti. Muzička podloga, kombinacija Morikoneovog „špageti vestern“ opusa i „vudialenovskog“ džeza interesantna je na početku, ali brzo postaje naporna.

Ako nekako i podnesemo manjak originalnosti, problem ostaje u tome što „The Ministry of Ungentlemanly Warfare“ zaista ne nudi ništa što ostavlja trajni utisak. Konačni rezultat je film za jedno neobavezno gledanje.

Marko STOJILJKOVIĆ

Ocjena: 2.9/5

SERIJE Hacks

Džin Smart i Hana Ajnbajnder kidaju i u trećoj sezoni HBO Max dramedije

Komičarke koje rastu pred očima

Ovo je serija o dvije potpuno drugačije, ali jednako pametne i duhovite žene koje jedna drugu čine još pametnijim i duhovitijim. Srećom, njeni autori to nijesu izgubili iz vida

Mogli bismo reći da je prva sezona jedne serije uvijek nezgodna. Pisci pred sobom imaju prazan papir, jasno, ali i veliku odgovornost da autorsku viziju pretoče u nešto smisleno, da pokažu zašto njihovi likovi treba da nam budu bitni i da dočaraju gledaocima potencijal nečega što u većini projekata tokom te prve sezone mogu tek da zagrebu. Međutim, tu nije kraj njihovim mukama: ni druga sezona nije ništa lakša. Štoviše, vrlo je zeznuta i uvijek predstavlja neku vrstu testa dosljednosti narativa. Ako se prva sezona dopala gledaocima, ako je ulovila njihovu pažnju, ako ih je navela da se zaljube u likove i požele još, tim gore. Sad treba sve to opravdati i ne samo zadržati nivo sa početka, već podići letvicu visoko.

I onda, zavisno od toga kako prođe „dvojka“, ide najveća muka. Jer, treća sezona dokazuje dugovječnost serije. Ako taj test prođe i dokaže da biste sa njenim likovima visili i da se ništa ne događa u kadru, budućnost je zagarantovana. Kuda god pisci okrenuli priču, kad obožavate da se družite sa njihovim junacima, teško da može poći da ne valja.

Okej, ali da li sve ovo važi i za seriju, čiji su autori napravili pauzu od dvije godine (što je posebno rizično za komediju), nakon što su drugu sezonu završili tako da se to finale moglo smatrati i svojevrsnim

krajem? Dodajmo na to i štrajk scenarista i glumaca u Holivudu, kao i zdravstvene probleme glavne glumice... i dobijamo listu sasvim solidnih opravdanja da treća sezona ne bude dovoljno dobra i da zbog toga, mi koji je obožavamo, odlučimo da joj progledamo kroz prste. No, kada je u pitanju HBO Max dramedija „Hacks“, ovakve misli i brige uopšte nijesu bile potrebne.

Širenje krila

Prva sezona bila je sjajna, a vrlo solidna druga zaokružena je epizodom koja ne samo da je mogla da prođe kao finale „dvojke“, već i da ostane upamćena kao zaista upečatljiva završnica cijele serije, baš po mjeri jedne od najboljih TV komedija u poslednjih desetak godina.

U tom finišu, legendarna komičarka iz Las Vegasa, Debora Vens (fantastična Džin Smart), nakon što je neko vrijeme tapkala u mjestu, uspješno je spakovala sve traume iz prošlosti u jedan introspektivni komičarski specijal na osnovu kog se i proslavila, dok je njena dvadeset-nešto-godišnja partnerka Ejva Danijels ( Hana Ajnbajnder ) uspjela da povrati uspjeh u tom procesu. Postojao je čak i sjajan trenutak katarze (objektivno najbitniji momenat finala), kada Debora oslobađa Ejvu (okej, tehnički je otpušta), da bi mogla da nastavi da radi na većim projektima i unaprijedi sopstvenu karijeru (takozvano „širenje krila“).

Ako ste „Hacks“ gledali kao što većina nas jeste, a to je kao priču o tome kako dvije veoma

različite žene u komediji, u različitim životnim dobima, uče jedna od druge i mijenjaju se, ovim se potezom ta priča učinila nekako potpunom. I jedna i druga su na neki način evoluirale i sada je bilo vrijeme za „sljedeću baš veliku stvar“.

Brutalan odnos

Uporedo, dok su razvijali i širili krila soptvenim junakinjama, kreatori Lusija Anjelo , Pol V. Dauns i Džen Statski podigli su i karijere obje glumice na novi nivo. Džin je, naravno, dobila veći dio lovorika; sedamdeset dvogodišnja veteranka ovim projektom osvojila je dvije Emi nagrade, privukla pažnju i za druge jake TV prijekte i čvrsto zacementirala status holivudske legende. No, i Hana je zasijala kao kometa u krugovima koji su industrijski bitni. Zbog svega navedenog, ne samo da nijesmo očekivali da će treće sezone biti, već smo se, nakon što je snimanje potvrđeno, pomalo čak i smorili. Nijesmo željeli da nam tu iko išta kvari, a znajući da je Džin u međuvremenu imala operaciju srca, te da pauze između sezona nekako najviše pogađaju komedije - pomirili smo se makar sa tim da humor neće moći da ostane na istom nivou. O, kako smo samo pogriješili... Radnja treće sezone počinje godinu nakon događaja iz finala prethodne. Debora je na vrhuncu slave, doživljava profesionalnu renesansu, a Ejva je konačno uspjela i na profesionalnom i na ličnom planu. Radi kao scenaristkinja na pre-

Kristina Hendriks u kratkoj, ali efektnoj kameo ulozi

kidaju

dramedije

koje očima

stižnom TV projektu kakav je oduvijek željela, a uz to živi sa ženom koju voli. Tako da, iako njih dvije nijesu u kontaktu (što saznajemo odmah na početku epizode), čini se da im ide više nego dobro. Naravno, već do kraja prve epizode dolazi do susreta i tu postaje jasno – serija i humor, kojeg smo se najviše i plašili, ipak su ostali na vrhuncu, baš kao i karijere Debore i Ejve. I tu, naravno, najveće zasluge idu njima i njihovom neobičnom, pomalo toksičnom, ali brutalno iskrenom (i nama pred malim ekranima prezanimljivom) odnosu.

Kako je piscima ovo pošlo za rukom, nijesmo sasvim sigurni, ali nakon prikazanih šest od ukupno devet polučasovnih epizoda možemo reći da je treća sezona jednako dobra kao prva, ako ne i bolja.

Smart i Ajnbsjnder su na vrhuncu, sporedni igrači poput Deborinog savjetnika Markusa (Karl Klemons-Hopkins), agenta Džimija (Dauns) i kćerke Di-Džej (Kejtlin Olson) - i dalje su urnebesni, a našlo se tu i zanimljivih momenata za kameo pojavljivanja velikih zvijezda. Recimo, Helen Hant i Kristina Hendriks pokidale su u tom pogledu, obje s ulogama jakih i ne tako često viđenih ženskih figura na malim ekranima.

Kao i Deboru, i „Hacks“ u trećoj sezoni muči pitanje što raditi s uspjehom kada ga konačno ostvarite. I, baš kao i Debora, kreatori serije dolaze do zaključka da postoji još mnogo zanimljivih stvari za istražiti u tom pogledu.

U prethodne dvije sezone gledali smo jedinstveno iskustvo jedne žene u filmskoj industriji dok stari van svog navodnog „okvira poželjnosti“. Međutim, u trećoj sezoni idemo još dublje; dotičemo i to što se događa nakon starenja i što uopšte može da znači za nečiju karijeru nešto tako izvjesno kao što je smrt, odnosno da bi naredne vašeg života mogle biti i poslednje.

Položen test

Debora jeste na vrhuncu uspjeha, ali i dalje je toliko toga što nije stigla da uradi i isproba. Ironično, čini joj se da nije izgubila ni dio mladalačkog poleta, a sat otkucava. „Sve što želim da uradim, moram da uradim sada, ili ga nikada neću uraditi. To je najgori dio starenja“, kaže Debora u jednom trenutku. U tom tre-

nutku, i pored sve okrutnosti, raznih nijansi narcisoidnosti i nedostatka empatije koje ne prestaje da pokazuje, za nju bez razmišljanja navijamo. I tu je jasno, Džin Smart bila je savršen odabir za Deboru. U drugim rukama, izgledala bi potpuno drugačije. I to sigurno ne bi bilo to. No, nešto slično važi i za Hanu Ajnbajnder, koja je i u prethodnim sezonama pokazala da je rođena za ovu ulogu, potvrdivši to mišljenje i Emi nominacijom, te ulaskom na Variety listu top deset najboljih mladih komičara u usponu. U trećoj instalaciji, pak, njena Ejva posebna je priča – nikada nije bila simpatičnija i duhovitija, ali ni ranjivija. Pravo je uživanje gledati je kako vam, ruku pod ruku sa Džin Smart, raste pred očima na ekranu. Na koncu, „Hacks“ je serija o

dvije potpuno drugačije, ali jednako pametne i duhovite žene koje jedna drugu čine još pametnijim i duhovitijim. Tim koji radi na seriji ovo ni u jednom trenutku nije izgubio iz vida i zbog toga, iako smo bili sumnjičavi iščekujući sezonu, sada ne možemo da dočekamo da vidimo kako će se završiti. U tri preostale epizode zasigurno nas čeka još mnogo vrhunskih fora, komičarskih peckalica i dragocjenih momenata katarze, ali i uzbudljivih cameo pojavljivanja (hint: „Back to the Future“). Tako da, malo je reći da očekujemo kraj kojim će „Hacks“ opravdati treću sezonu, proći taj famozni „test dugovječnosti“ i ostaviti vrata otvorena za makar još jedan povratak na mjesto zločina s Ejvom i Deborom Vens. Biljana MARTINIĆ

Ocjena: 4.4/5

Džin Smart i Hana Ajnbajnder, veliko pulsirajuće srce vrsnog stend-apa

theposterdb.com

PREPORUKA

ZGRABI

FILM

Đulija Perišić, reperka

Principijelni muškarci i moćne toalete

Jak utisak na mene ostavio je „The Room“ (Kristijan Volkman, 2019), film o ženi koja je kidnapovana i koja u tom zatočeništvu dobija dijete. Izuzetno je težak bez obzira na to što nema mnogo eksplicitnih scena. Kupio me je realan način na koji autor predstavlja kako funkcionišu traume. Dok se one dešavaju osobi, ona uz adrenalin i instinkt preživljavanja funkcioniše inteligentno; sa militantnom krotkošću orijentiše se na rješenja, zato što ne može priuštiti paniku i iskazivanje jakih emocija. Međutim, kada napokon završi na bezbjednom, kada svi očekuju da je sve prebrodila i da je sada mirna i zadovoljna, trauma izbija na površinu na opasan način.

TV

Serije koje ću navesti bindžovala sam s apetitom. „Bridgerton“ je jedan od onih naslova koji neodoljivo odgovaraju fantazijama ženskog srca. Seriju baš zbog toga i preporučujem, jer se često na sve što je povezano sa ženskim svijetom, kada se radi o laganoj zabavi, gleda snishodljivo. „Bridgerton“ odgovara baš tim djevojačkim snovima. Principijelni muškarci i moćne toalete - idealno.

„Black Mirror“ je serija koja predskazuje kako razvijanje vještačke inteligencije i miješanje tehnologija u prirodu ljudskog života mogu dovesti do propasti, iako na prvu loptu mogu djelovati kao ekstra rješenja za neki nedostatak. To je stav sa kojim se srčano slažem. A ono što ovu seriju čini poseb-

jednu

no zgodnom jeste format antologije. Nema jednu priču, već je svaka epizoda ustvari potpuno jedinstven film.

stavljala svakog umjetnika,

napade i nervne slomove i nude se kao zabavni sadržaj sa kojim gledaoci treba da se slade ili identifikuju... to je isčašeno i

od kompilacije „Domaća rabota“, koja predstavlja presjek

Vašim čitaocima preporučujem da poklone pažnju našoj muzičkoj sceni u Crnoj Gori koja upravo doživljava razvoj. Da ne bih pojedinačno predstavljala svakog umjetnika, možete pregledati većinu tih djela na Jutjub kanalu studija KNOWHERE2RUN. Mnogo je tu smjelog eksperimentisanja, ali i kohezije vajba. Može se početi crnogorske rep scene.

Od strane muzike preporučujem Majli Sajrus, koja je daleko od tipične komercijalne pop zvijezde. Volim cijelu njenu dis-

Necu izdvajati imena, ali ne podržavam izrazito mizogine tekstopisce. Naravno, od repa se ne očekuje potpuna politička korektnost. Svarljivi su neki elementi kao što je seksualizacija u službi erotike, iskazan bijes prema nekoj ženskoj osobi iz ličnih razloga... Osjeti se uvijek razlika između repera koji kritikuje nešto iskreno, i onog koji godinama kroz pjesme sije duboko ukorijenjeni jed prema ženskom rodu. Recimo, grupe Krankšvester ili Bekfleš, imaju stvarno „masne“ tekstove u kojima se, između ostalog, govori i o ženama, ali nisu u korijenu seksistički, već se radi o specifičnom humoru,

su pojave protiv

treba

kografiju, koja ima i primjese power rock balada.

Sigurna sam da ste ovaj odgovor već imali, ali nije zgoreg naglasiti - rijalitiji. Nije problem što je to plitak sadržaj, već sam se dotakla stava da sam protiv snobizma. Ali, to što ti programi sadrže uvrede, javno degradiranje, fizičke napade i nervne sloštetno. To kojih se treba sistemski boriti, a ne razonoda.

stvarno „masne“ tekstomakar prema mom mišljenju. Za razliku imaju takve tekstove da uopšte ne bih voljela da budući

od njih, neki reperi naraštaji „narati-

čuju te njihove ve“.

i njima sličnih filmova. Za po kom mogu da

mene su predvidljivi i lišeni slojevitosti. To je nešto što me uvijek odbije, kad film ima neki već viđeni šablon predvidim dešavanja, pa nema one stimulacije i žudnje za otkri-

vanjem detalja. Ali, vidim da

ih mnogi širom svjeta vole i prate, što poštujem, jer je sve u ličnom ukusu i oni tu vide nešto što ja ne vidim.

Jutjub kanal studija KNOWHERE2RUN

Želi da čekirate

Nešvilski kauboji, zalutali u rok preriji, na novom albumu tražili su stari zvuk. Onu iskru sa logorske vatre pionira američkog Zapada, zbog koje ih je muzički svijet i zavolio, tamo početkom vijeka.

Dobra stvar je što, nakon gomile nekih klimavih albuma, konačno - ne komplikuju. I to što je novi producent, Kit Harpun, vrlo precizan u markiranju onoga, što može biti „Kings of Leon zvuk“.

Nema tu mnogo filozofije: Kejleb Folovil ponovo dokazuje da je jedan od ključnih i najpotentnijih glasova modernog roka, dok gitarska distorzije i frenetičan bubanj marširaju frontalno kroz 12 pjesama, bez uzmicanja. Nakon četvrt vijeka karijere,

Kings of Leon

Can We Please Have Fun

Kejleb i ekipa demonstriraju da i dalje znaju kako da serviraju pristojnu radijsku pjesmu. „Nothing To Do“ i „Mustang“ su momenti uz koje ćete poželjeti širok i prazan drum, pa da spustite i prozor, i nogu sa gasa, i... A za takvo putovanje sasvim je prikladno i da se provozate kroz cijeli album; pjesme se nadovezuju i promišljeno fino klize jedna niz drugu, a duge instrumentalizacije nijesu puko popunjavanje prostora.

Zbog toga je ironija i velika šteta, što muzički ovako zreo, utemeljen i prekaljen bend, klizi u živo blato tekstova koji su u najmanju ruku isprazni. A za one koji ne vare eufemizme –totalni nonsens. Sva ta žvaka postapokalipse završiće vjerovatno u nekoj od budućih „The Last of Us“ ili „Fallout“ sezona, ali je suštinski klasičan plićak. Knap u skladu sa crnjakom od frazetine u naslovu albuma, ko li je izmisli;

Beth Gibbons

Lives Outgrown

Kao

cvjetanje u miholjsku

jesen, pred prvi mraz; tako zvuči „Lives Outgrown“, solo debi velike Bet Gibons, čak 16 godina od njenog posljednjeg albuma „Third“ sa bendom Portishead.

Prošlo je lijepih 11 godina od kada je ploča uopšte i najavljena, a nakon nekoliko minuta, bićete već ubijeđeni da je sve to vrijeme bilo i potrebno, da Bet pronađe ovaj zvuk. Jednostavno, u kanonu njenog

Nema te pjesme na albumu

„Hit Me Hard and Soft“, za koju nećete pomisliti kako li će tek zvučati sa festivalske bine, u vrtlogu noći koncertne euforije. Bili Ajliš rijetka je zvjerka, koja u ruhu suptilne mekote umije da spakuje takvu ekstazu i katarzu. Da ne povjerujete, da je jedna od tema i lična dilema –da li je, sa 22 godine, njen zenit karijere već prošao. Jer eto, prethodni, drugi album, manje se prodavao od prvog, pa... Makar za to Bili nema potrebe da brine. Ploča je poput iznenadnog večernjeg susreta kojem ste se odavno nadali – da bi se tu najednom desilo i neko

autorstva, u hronikama slave velikog bristolskog trip-hop benda i neponovljive britanske muzičarke – ova muzika je kao svijet za sebe, nije ni produžetak ni razrada. Na albumu „Lives Outgrown“ Bet je tražila potpuno novu sebe, kako bi otresla teret i talog iskustva, na albumu koji se dobrim dijelom bavi prolaznošću i starenjem. Samo da čujete taj bit u „Beyond the Sun“, tu slutnju o životu i

sedam milijardi života koji, u krajnjoj liniji, nijesu ni više ni manje od ritualne žrtve... I to je sasvim u redu, kada vam o tome šapuće Bet Gibons. Ovo je ploča sa kojom se na mahove nije lako rvati, koja će vas tjerati i da zebete, i hvatati vam prve ranojutarnje trnce u očima onda kad im vrijeme nije... Ali, sve to je sjaj, i to su boje jedne životne jeseni, o kojoj Bet ima mnogo toga važnog da vam kaže. Pa vam i dječji hor, koji propovijeda „we’re all going to nowhere“ tu ne zvuči forsira-

Billie Eilish

Hit Me Hard and Soft

čudo od savršenih zajedničkih sati, ili do zore, ili... Bili vas na početku „Skinny“ uzima za ruku i pakuje sve lične dileme i trvenja tako melemno, da ćete samo poželjeti da otkrivate nove slojeve i boje ovih pjesama.

Što god Bili Ajliš pričala, ovo je album i blistavih radosti, od kojih najjače sijaju „Lunch“, čudo od balade „Wildflower“ i

„Chihiro“, koja je najbliže singlu što ploča ima (a objavljena je bez singla!)...

Ovo je i njen najodlučniji iskorak u klasični pop svijet, ali i koncept o jednoj ptici zatočenoj u kavezu sopstvenog tijela, koji se nakon uvodne „Skinny“ na potpuno drugačiji način ponavlja u finalnoj „Blue“. Smjelo, slojevito i savršeno lako; Bili Ajliš možda ne zna kome i kako pripada,

da ne povjerujte, da je to ovaj isti, talentovan i majstorski vješt bend. S. S. Ocjena: 69/100

no, a jedno „come through my heart when you can“ („Whispering Love“) čak i uzvišeno. Jer, Bet svu tu istoriju sebe i svoje muzike nosi kao najdivniji viteški oklop trip-hop Orleanke. S. S.

Ocjena: 83/100

hoće li pobijediti u klinču depresije i pod teretom slave... Ali, u ovim pjesmama, u samo nekoliko poteza zna i uspijeva da se izgubi, da zaboravi sebe, da zaboravimo sebe. S. S.

Ocjena: 88/100

Film koji Vas čini srećnim?

- To su uglavnom filmovi koje pamtim iz djetinjstva, kad sam morao strašno da gnjavim da bi mi roditelji dozvolili da gledam sa njima noćni film na televiziji. Na primjer, „Playtime“ Žak Tatija . Ili filmove Mikelanđela Antonionija, i Žan-Lik Godara, i Federika Felinija

Vito Taufer, reditelj 33 OBRTAJA Hendriksova Koltrejnov

vima žive i prežive filmari. Tada sam ponovo zavolio teatar. Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

Kao klinac možda nisam mnogo toga razumio, ali su utisci bili mnogo snažni. Kasnije sam te filmove ponovo otkrio sjedeći u kinoteci za vrijeme studija. Razumio sam mnogo toga drukčije, ali osjećaji su ostali iz djetinjstva.

A najsretniji sam bio kad sam radio svoj film. Jedini... Uživao sam ko malo dijete. Ali sam opet odrastao prije nego što je film konačno, nakon četiri godine, ušao u kina. Stvarno ne znam kako kod nas u tim uslo-

- Mnogo ih je, ali sada se ne sjećam baš nijednog. To brzo izbrišem. Osim toga, ako mi se film ne sviđa, brzo se pokupim iz kina.

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

- „Komediju človeškega tkiva“ Vitomila Zupana. Omiljeni filmski rivali?

- Klint Istvud i Li Van Klif u vesternu „The Good, the Bad and the Ugly“ (Serđo Leone, 1966).

Slovenački reditelj Vito Taufer jedan je od najznačajnijih pozorišnih autora s eks-Ju prostora, pa nije ni čudo što je predstava „Ja sam ona koja nisam“, koju je režirao po tekstu Mata Stanišića, dočekana kao događaj. Storija o tri žene, koje su prihvatile da igraju uloge koje se od njih očekuju, jedna je od produkcija Crnogorskog narodnog pozorišta o kojima se najviše priča ove godine, a zašto je to tako možete da provjerite već u petak, 24. maja, u 20 sati, kada će biti izvedena na Velikoj sceni CNP-a. Nadamo se da nećemo dugo čekati Vitov naredni projekat u našim teatrima, jer, sudeći po reakcijama, biće ovo dugovječna predstava. Taufer je oduvijek pomjerao granice pozorišta, ostajući jedan od najuzbudljivijih reditelja iz regiona. Bavio se antikom; proučavao Šekspira, Molijera i Joneska; ili se hvatao ukoštac sa Tarantinom, nikada nije priznavao klasične pozorišne obrasce, što se ogleda i kroz scenografiju, kostime i muziku koje često sam osmišlja. Čuvene su i njegove opere, između ostalih, „Seviljski berberin“, „Turčin u Italiji“, „Tako čine sve“, „Šišmiš“... a kako se jedan pozorišni reditelj razmišlja u „pokretnim slikama“ pokazao nam je režirajući igrani film „Lajf“.

Iz Tauferovih komada može se naslutiti koji su filmovi oblikovali njegov ukus, pa negdje nijesmo ni sumnjali da će u odgovorima na naše „Obrtaje“ pomenuti režisere poput Felinija, Antonionija i Tatija. Ali, štošta nam je tu zanimljivo još otkrio... Tako da, hajde da saznamo, između ostalog, kako se Vito još kao dječak zaljubio u prelijepu Melinu Merkuri

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

- „The Birds“ (Alfred Hičkok, 1963).

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- Pa, mnogo toga kao klinac nisam skapirao, a zapravo mi u toj fascinaciji filmom, koliko se sjećam, to uopšte nije smetalo.

Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- „Si ti tud noter padu?“ („I ti si pao unutra?“) iz partizanskog filma „Ne joči, Peter!“ („Ne plači, Petre!“, France Štiglic, 1964).

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

- Žao mi je, ali ne razumijem riječ „štetočina“. Na netu sam našao nekakve žohare, pojma nemam... Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- „Never on Sunday“ (Žil Dasen , 1960). Imao sam četiri godine. Odmah sam se zaljubio u Melinu Merkuri . Ne znam kako da opišem to iskustvo, bio je nekakav jak osjećaj. Tek mnogo kasnije mi je postalo jasnije, nakon što sam shvatio da Melina igra prostitutku. Sjećam se i da sam dugo bio zaljubljen u Sofiju Loren . Ne znam zbog kojeg filma...

Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- Šta ja znam, ova pjesma iz

„Never on Sunday“ bila bi sasvim okej. Ili muzika za ples Grka Zorbe.

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- Ovo postaje dosadno, ali

stvarno mi opet prva pada na pamet Grčka iz „Never on Sunday“... a jednog dana želim da vidim Vilu Malaparte na Kapriju iz Godarovog filma „Le Mepris“ (1963).

Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod.U koju kafanu i na koje piće?

- Felinija, Tatija i Akija Kaurismakija. Odveo bih ih u kafanu gdje nije zabranjeno pušenje. A piće bilo koje. Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

- Dobra je ta ideja, da Tarantino napravi film o Balkanu.

Hendriksova sloboda i hedonizam

Koltrejn sa Džonijem Hartmanom. Ali, to nisu himne...

k a

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- Uf, ne znam... Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- Pa, to su malo različite stvari. O slobodi mi, na primjer, govori muzika Džimija Hendriksa , a za hedonizam je Džon

Možda nešto iz mjuzikla „Hair“ (Miloš Forman, 1979). Pjesma „Aquarius“ ili „Ain’t Got No (I Got Life)“, eto.

Jedna od najljepših pjesama s imenom u nazivu?

- „Für Elise“, Betoven. Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- Hm, pa ne mogu realno zamisliti da bih za vrijeme smaka svijeta baš puštao neku muziku.

Vaša pjesma za karaoke?

- „(I Can’t Get No) Satisfaction“, The Rolling Stones. Ili „What’s Going On“, Rori Galager

Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

- Džona Lenona. Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- Ne znam takvu.

Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- Tako dugo nijednog, ali ako baš moram samo Baha

Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Pojma nemam. Poster koje muzičke zvijezde ste držali na zidu u srednjoj školi?

- Samo Hendriksa.

Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- U svakom slučaju.

Serija idealna za kišni vikend?

- „Only Fools and Horses“. Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- „The Saint“ sa Rodžerom Murom. I „Pozorište u kući“. Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- Ne znam, ne gledam više serije.

Serija koju nikada nijeste završili?

- Serija koju sam najduže gledao a opet nisam uspio da je završim je „Peaky Blinders“. Nakon toga mislim da nisam pratio više nijednu. Stvarno ne razumijem kako to ljudi uspiju. Ne mogu zamislit više da sjedim kroz čitavu jednu seriju. Tokom kovida opet sam otkrio čitanje priča. Tako da sada u „slobodno vrijeme“ uglavnom ne buljim u laptop ili u tablicu, nego u „kindle“ i gledam serije u svojoj glavi.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

- Kao što rekoh gore... Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- Auto iz „The Saint“. Najdraži par iz serije?

- Stanlio i Olio. Pa njihovi filmovi su nekakva serija. Šarmirali su me smislom za humor, naravno, a možda malo i saznanjem o velikoj ljudskoj različitosti.

Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

- Brod, tim i posao kao onaj u seriji „Bratovščina Sinjega Galeba“ („Družina Sinjega galeba“).

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

- Pa kako kad. Ali više za Džerija. M. ČAVIĆ

Vito Taufer: Volio bi da vidi Vilu Malaparte iz Godarovog filma „Le Mepris“

CNP / Duško Miljanić

kalendar Lice

Znali

su da će tu nešto, nekako, da izađe iz Hartovih grudi ili stomaka; a niko im nije pominjao krv. Krv, pod pritiskom, u eksploziji, u svim pravcima, u krupnim kapima, u ugrušcima... I pravo po licu Veronike Ketrajt. Taj vrisak, taj udar histerije koji se prosuo pravo iz pleksusa i džigerica... To se nije moglo odgumiti. Bilo je tu nešto više od straha; bilo je to kao poniženje. Tek onda su i njoj i svim glumcima rekli da je to, naravno, vještačka krv. A Ridli Skot se već zorio i veljao; znao je da je za „Osmog putnika“ („Alien“) dobio savršenu scenu.

Stvarna prijetnja

U početku bješe lopta za odbojku na pjesku. Ozbiljno, na to je ličio jedan jedini, potpuno bezazlen i komičan, a od ljudi opet izmučen, vanzemaljac u filmu „Dark Star“ (1974), filmskom debiju Džona Karpentera. Taj scenario pisao je, uz Džona, Den O’Brajan , a nakon tog njihovog studentskog sajfaj rada, koji je stigao do bioskopa a potom i do kultnog statusa kod svakog filmofila koji drži do sebe - Den je želio nešto drugačije. Konkretno, da u njegovom narednom scenariju to ponovo bude svemirski brod, sa jednim vanzemaljcem, koji će ovog puta izgledati mnogo stvarnije. I mnogo čovjekolikije, a to automatski znači – i mnogo opasnije. Stvarna prijetnja. U krajnjoj liniji, „Osmi putnik“ je film o svim onim stvarima koje vrebaju iz mraka i prijete da vas ubiju. „Samo“ to; taj prokleti vanzemaljac je iz iste branše i od iste fele, kao one ajkule iz Spilbergovog „Jaws“ ili, štatijaznam, Majkl Majers. Ali ozbiljno, „samo“ prijetnja iz mraka. Ako kaže-

Sigurni Viver na fantastično riješenom plakatu Mihalja Krasnopolskog

„Alien“, znakoviti

Četvrtak, 23. maj 2024.

i nezaboravni saj-faj horor Ridlija Skota, slavi 45. rođendan

i naličje užasa

Svega ovdje ima, a film se tiče, opet, vrlo očiglednih stvari: straha muškaraca od penetracije, od toga da budu natjerani na oralni seks ili, čak, i trudni. Ili, još gore, straha da im se to „oduzimanje muškosti“ dopadne. Kako su samo scenaristi zakoračili u mušku podsvijest!

te to nekom muškarcu, neće se ni namrštiti. Recite to, pak, nekoj ženi, i čućete ono što je realnost koja proživljava svaka, kad ostane na minut sama u klubu ili kada se vraća iz grada. Ženama „Osmog putnika“ ne treba objašnjavati.

Zato je ovo suštinski film o silovanju i poniženju; a Den O’Brajan i Ridli Skot, koji je dobio priliku da režira nakon uspješnog autorskog debija –željeli su, bilo im je bitno, da taj užas, strah i strijepnju osjete muškarci.

- Želim da svako od tih kršnih momaka i junačina u publici do pola filma već skupi ili prekrsti noge - govorio je O’Brajan.

Muška podsvijest

A film kreće sasvim banalno, skoro kao prvi iz franšize „Star Wars“. „Tamo negdje u dalekoj galaksiji“... I jedna ekipa svemirskog broda hvata, tokom povratka na Zemlju, neobičan

signal s obližnjeg mjeseca. Nešto što bi „moglo ukazivati na poruku inteligentnog bića“. A šta ih sve kukavce čeka tamo, kakav jad od poniženja... Konkretno, njih sedmoro čeka jedno kolektivno silovanje, po scenariju nečeg nepoznatog i stanog, amorfnog, androginog, čovjekolikog a opet vanzemaljskog... Čeka ih onakav užas, kakav proživljava žrtva nedobrovoljnog seksa. Žrtva silovanja.

I zato je onaj vanzemaljac koji izlazi iz stomaka ili grubi tog kukalog Harta onako, ni manje ni više, nego falusni simbol. I zato je sva ta priča o vanzemaljskom čudovištu, nečemu nepoznatom i „drugom“, koje bukvalno kroz usta žrtava polaže jaja – onako očigledno seksualno obojena. Na način da bi se Sigmundu Frojdu sigurno smijao brk.

Svašta tu ima, kada su užasni koncepti poniženja u pitanju, koje bilo koji muškarac može uopšte i zamisliti. A tiču se, opet, vrlo očiglednih stvari: straha muškaraca od penetracije, od toga da budu natjerani na oralni seks – ili, čak, i trudni. Ili, još gore, straha da im se to „oduzimanje muškosti“ dopadne. Kako je samo O’Brajan zakoračio u mušku podsvijest!

Bejkonova slika

„Osmi putnik“, već sad vam je jasno, bio je prototip raskošno režiranog akcionog heroja, od te premijere 25. maja prije 45 godina. Ali, još više, bio je akcioni horor sa pametnim i promišljenim podtekstom. Film s ozbiljnom poentom. Kako su ga samo, godinama kasnije, tokom osamdesetih pogotovo, kopirali ili pokušali da publiku odrade na sličnu caku... Ali, nijesu uspijevali, jer su ti silni mejnstrim autori i producenti, nabacujući gomile horora i akcije, pa još horora

i akcije, zaboravili ono ključno. Koliko je bitna poenta, u svemu tome.

A za poentu i ključni udar u završnici, bila je potrebna jedna sasvim posebna žena. Sigurni Viver bila je glumica sa Brodveja sasvim nepoznata u svijetu filma; i Skota i O’Brajana impresionirala je na audiciji. Bila je i posljednja koja je izabrana nakon dugog procesa kastinga, od Njujorka do Londona; i bila je to njena prva glavna uloga.

Za razliku od ostalih trilera ili horora tog doba, film je bio sasvim atipičan; umjesto tinejdžera koji bi bježali ili se suprotstavljali nekakvoj znanoj ili neznanoj prijetnji, ovdje se radilo o zrelim osobama. Još posadi jednog svemirskog broda. Sve to je pružalo filmu teksturu ozbiljnosti; ovo nijesu ni zgubidani ni nekakvi avanturisti ni hazarderi, nego ozbiljni radnici koji znaju što da očekuju svakog dana svojih života. Ili, znaju. dok im se ne desi Osmi putnik.

Ono prokleto čudovište koje izlazi, koje se izleže iz stomaka jednog umirućeg muškarca... Postojala je i postoji jasna inspiracija za to. Istoričari i kritičari umjetnosti otprilike kažu, da se britansko slikarstvo dijeli na period prije i poslije slike „Three Studies at the Base of Crusifixion“ (1944) Frensisa Bejkona. Gdje su figure, obično predstavljane kao oni koji žale i guše i kidaju od krivice ljudskog roda pred razapetim Hristom, ovog puta transformisane u nešto strašno. U lice i naličje užasa.

A sam Osmi putnik? Zaboravite i prošlogodišnji ep „Napoleon“ i to kakve sve filmove, već godinama, snima Ridli Skot. Tada, prije 45 godina, bio je žestoko promišljen autor. I odlično je znao, što za njegov horor znači saspens. A to, to

ključno iščekivanje, ticalo se lica i lika tog strašnog vanzemaljca.

E, tokom većeg dijela filma on izmiče, djeluje iz sjenke, samo se nazire, pa mijenja oblike, pa... Ukratko, to je slika i prilika svega nepoznatog što prijeti iz mraka. A za nešto takvo je uvijek potreban i onaj momenat ljudske uobrazilje, pa da bude totalni strah. I totalni užas.

Ogoljeni instinkt

Na kraju se, eto, ta Sigurni Viver suoči oči u oči sa svojim vanzemaljcem... I samo ona, žena, koja je vjekovima i milenijumima pod teretom i traumom i gravitacijom priča o silovanju, realnog straha od silovanja –na kraju mu može doskočiti. I to je kraj kakav su za film birali producenti, ali ne i sam Ridli Skot. Ridli je tada želio nešto drugačije; da vanzemaljac bukvalno pojede glavu Sigurni Viver, ili da se nastani u njenoj glavi – pa da se njenim glasom javi operatorima na Zemlji sa jednim: „Sve je u redu. Dolazim“. Kao neka velika osvetnica, koja će planeti da podnese sve račune za ljudske grijehove...

Jer, tu neđe je i suština O’Brajanovog saj-faj teksta: koliko god ljudski rod bio pokvaren, moralno dekadentan; koliko god bio sposoban i spreman za tako nešto užasno kao silovanje... Opet, nema odgovor niti se može odbraniti od Osmog putnika. Jer, taj vanzemaljac je do kraja ogoljeni instinkt, goli impuls za preživljavanjem, pa razmnožavanjem, pa opet preživljavanjem, pa... I ništa više. Ukratko i u konačnom, „Alien“ je potpuno ogoljena priroda, onakva kakva je kada se naljuti na čovjeka. Pa samo probajte da je do kraja iskušavate... To je poenta velikog saj-faj klasika i tog Osmog putnika, pred kojim su u bioskopu noge skupljale i najžešće muškarčine. S. STAMENIĆ

kalendar

Album „Private Dancer“ Tine Tarner objavljen prije četiri decenije

Sila što zacjeljuje ožiljke

Nije bilo dovoljno da Tina samo ostavi Ajka, muža koji joj je stvorio karijeru, da bi je potom i godinama tukao. Bilo je potrebno da ostavi i njegovu muziku; da joj se desi Mark Nofler. I jedna pjesma koja je dugo izmicala pločama njegovog benda Dire Straits. Imala je 44 godine, mučan razvod za leđima i to da više niko nije vjerovao da Tini Tarner pripada uzbudljiva, emotivno moćna, seksi muzika. Niko - osim Nofler i Džon Karter

E, oni su vjerovali u jedan glas koji je topio vinil; u dert žene i ploče, sa čijeg su omota izazivali jedno crno mače i jedna crna haljina... Uz najsitniji, stidljivi natpis: „Private Dancer“.

Zvijezda padalica

Taj Džon bio je tip koji se, prije četiri decenije, izborio sa mišljenjem, potpuno racionalnim – da albumu Tine Tarner nije i ne može biti mjesto u produkcijskoj kući „Capitol“. Ta logika bila je prosta i jasna: Tina, bez Ajka Tarnera, sa 44 godine, nije muzika (čitaj: roba) koja se može prodati. A Karter je, eto, osjećao da je njoj, takvoj, nešto dužan. Još kad je čuo ono, što će prije četiri decenije, u maju 1984. sletjeti na vinil kao „Private Dancer“... Što su čak četiri produkcijska tima (što su mnogi unaprijed žigosali kao „očajnički potez“, kakav kiks) radila sa Tinom, uglavnom u Londonu? Uspjeli su da ublaže i fino ispoliraju stroge, okomite ivice tog hrapavog, neprskanog južnjačkog soula koji je Tina pjevala i plesala s Ajkom, a koji je dio i njenog odrastanja, nasljeđa... I da tako dugo izranjavanu ženu i sve njene ožiljke ušuškaju u mek, lagan i baladni pop soul. Stvarno, niko nije mislio da se takva ploča može prodati: Tina sa muzikom nekih bledunjavih i bezdupih engleskih tipova, ma dajte molim vas... A onda su čuli „Private Dancer“. Instrumentale je Nofler, naj-

Imala je 44 godine i mučan razvod za leđima. Niko više nije vjerovao da Tini Tarner pripada uzbudljiva, emotivno moćna, seksi muzika. Niko osim Mark Nofler i Džon Karter

veći gitarista engleskog sjevera, spakovao za Dire Straits album „Love over Gold“ još 1982. godine. Onda se povukao: nešto ga je iz podsvijesti kočilo i govorilo mu, da tu pjesmu „Private Dancer“ ipak ne treba da otpjeva muškarac. Više od godinu kasnije, Markov agent imao je jedan slučajan susret sa Tininim, a pjesma je onako kao usput predložena... Tinu su već tokom snimanja u Engleskoj čekale osude i nevjerne Tome. „Što će ti od svih Noflerovih baš ta pjesma, koju je napisao o kurvi. Znaš bre da je to... Jesi ti kurva, šta?“. Ozbiljno, to su je pitali, oni koji su

već smatrali da sebi mogu to da dozvole i da imaju pravo na to; jer tad, početkom osamdesetih, Tina Tarner posmatrana je kao zvijezda padalica, na zalasku karijere.

Na kraju, to čudo od pjesme nije postalo ni najveći hit s albuma. To je ipak ispao singl, jedan od ključnih momenata te muzičke 1984, „What’s Love Got to Do With It“. I ta je pjesma lutala i nećkala se britanskim bendovima, nuđena je Klifu Ričardu i snimljena pa neobjavljena u totale različitom i veselkasto-bljutavom stilu za bend Bucks Fizz.

Grmljavina glasa

Onda je tu uletjela Tina, kroz nju kao tajfun: tri minuta i 48 sekundi pop perfekcije, taj bojni marš i grmljavina od njenog glasa koju mrkim oblacima lagano nosi neki paperjasto mek synth. Koliko je samo tu cinizma sakriveno, sačuvano, od intime i iskustva jedne izranjavane žene. I koliko karaktera... Odatle su se samo nizale: „Better Be Good to Me“, „Let’s Stay Together“ i „1984“, poklon pjesma od Dejvida Bouvija i odjek cijele tjeskobe distopijske knjige Džordža Orvela. Pa jedna molba „Let’s Stay Together“, prije nego što u finalu sleti „Private Dancer“. Na kraju je ispalo tako, da je onu orvelovsku atmosferu mogla iznijeti samo jedna žena, koja traga i za soničnim iskupljenjem i ostvarenjem –i ličnim oslobađanjem. Da bi propovijedala jednu ljekovitu mekotu koju smo, prije četiri decenije, počeli da prepoznajemo kao pop soul. I iznova svjedočili: kakva je sila prirode, do posljednjeg daha, bila Tina Tarner. S. S.

Mačkasti omot ploče objavljene 1984. godine

Tina Tarner – sila prirode, do posljednjeg daha

Jubilej Springstinove ploče

„Born in the U.S.A.“

U slavu izgubljene nevinosti

Samo sedmicu prije Eni Libovic , na početku jeseni 1949, rođen je Brus Springstin , a Vijetnam je razlog zbog kog su se sreli. Zbog tog Vijetnama, Springstin je postao muzički superstar. Zbog Vijetnama je i ona radila fotografiju s omota albuma koji će ga učiniti megazvijezdom. O ploči „Born in the U.S.A.“ svaki pristojan rok sladokusac zna skoro sve: da je na velikoj „The River“ turneji 1980. i 1981. Brus čitao „Born on the Fourth of July“, autobiografiju jednog američkog veterana hrvatskog porijekla Rona Kovića, koji je u Vijetnamskom ratu bio ranjen i ostao paralizovan. Da je zbog toga skockao pjesmu „Vietnam“, o vojniku koji se nakon rata i poraza vraća kući - i tamo ostaje dočekan kao niko i ničiji. Pa da mu je, zbog rada na toj pjesmi i interesovanja za temu, veliki režiser Pol Šreder tražio da skocka soundtrack za film „Born in the U.S.A.“ koji na kraju nije snimljen... Da se sve ticalo i priče o fabričkom radniku u industrijskom Klivlendu koji noću svira gitaru sa bendom u jednom malom, užeglom baru.

Da su sve te priče na kraju stale u mozaik ploče „Born in the U.S.A.“, ali i na album „Nebraska“ o tipu koji je sa curom za osam dana pobio 11 ljudi, tamo krajem pedesetih. Ili u „Atlantic City“, o bjekstvu jednog mladog para od filadelfijskih mafijaša, pravo u grad kazina na okeanskoj obali u Džersiju, ali i o prvom suočavanju sa smrtnošću. Pa...

„Born in the U.S.A.“ je rijedak primjer albuma čija je svaka od 12 pjesama mitologija sama za sebe; recimo, da je „Cover Me“ pisana prvo za Donu Samer, ali je oboje na početku nijesu voljeli, pa... Ili, da je „I’m on Fire“ priča o gospođi koja mašta o aferi sa mehaničarem, kojem redovno dovozi svoj stari „ford thunderbird“ na servis. Ili, da je „No Surrender“, koja otvara B stranu, upala na album samo zbog insistiranja njegovog gitariste Stivena Van Zanta – istog onog lika koji glumi urnebesnog mafiozu Silvija Dantea u seriji „The Sopranos“. Da je „Dancing

in the Dark“ Brus napisao samo za noć i samo zato što ga je jedan veliki muzički kritičar, potom producent, ubjeđivao da je ploči potreban singl... Ali, sve je to nebitno spram priče o Brusu i Eni. A ona, najslavnija buntovnica među fotografima; žena koja je u njujorški stan Džona Lenona i Joko Ono banula sa zahtjevom da ih slika gole – a Joko to odbila, pa je nastala čuvena fotografija sa Joko i Džonom na podu samo nekoliko sati prije njegovog ubistva... E, ta Eni Libovic bila je kćer generala, starog njujorškog Jevreja, sa zadatkom u Vijetnamskom ratu. Jasno vam je što je mislila i o ratu, i o vojsci i Americi... Kad je 4. juna 1984. objavljen album „Born in the U.S.A.“ samo se pričalo o toj fotki i tom omotu: mili bože, da li se to Brus Springstin tu po američkoj zastavi pomokrio?! Sve je, naravno, demantovano; zastava nije bila ni planirana za originalni foto-set.

U suštini, Springstin je već mjesecima bio u teretani, a Eni „samo“ željela da mu fotka zategnuto dupe, u džinsu, sa zgužvanom bejzbol kapicom u zadnjem džepu. Kao portret i slavu izgubljene nevinosti. Onda je na sve legao naslov ploče, pa Brus tražio da zbog svega toga ispred ide i dio američke zastave.

Gubitak američke nevinosti? Ovako je Brus Springstin objašnjavao svima taj omot: „Desilo se da imam mnogo ljepše dupe od lica, pa je prikladnije da ono ide na tu sliku“. Ni manje, niti više. Ali, suština je uhvaćena, i omota i albuma: da je to bila era u kojoj je famozni predsjednik Ronald Regan promovisao američku globalnu supremaciju u nepogrešivo muškom okviru. Pa se našao Springstin, veća faca i muškarčina i od samog Regana, da mu kaže: „Druže, to ti je sve spolja gladac a unutra jadac“. E, zbog toga je svima njima reganovcima Brus Springston pokazao dupe umjesto obraza... Na jednoj ploči, gdje će dočekati sudbinu, pjesnika jednog naciklog svijeta, što okreće glavu od svojih starih heroja. S. S.

Omot ploče, nezaboravni rad Eni Libovic

Italijanka sa Karuča v PODGORICARENJE

Jedna od najvećih faca italijanske televizije i RAI produkcije ovog proljeća; zvijezda triler-misterije koju iz epizode u epizodu prate milioni Italijana – našeg je porijekla. I taman je vrijeme, da glas o Laviniji Longi stigne i do Crne Gore.

Djevojčica, potom djevojka koja je ljeta provodila na Skadarskom jezeru, potom velika zvijezda u usponu, o čijem je filmskom poljupcu, ni manje ni više nego sa Monikom Beluči (!) brujala Italija... Glumica sa diplomom istorije i konzervacije filmskog i teatarskog nasljeđa; predavačica na filmskoj školi u Milanu, majka dvoje djece. Sve to i mnogo više je Lavinija – glumica koja već mjesecima ističe, da je njen dvostruki identitet, italijanski i crnogorski, bio idealan za rolu u „Il Clandestino“. Za mini-seriju, koja je ovog proljeća postala omiljena TV zanimacija Italijana, sa sve udarnim terminom na Rai Uno. Serija u 12 epizoda ide otprili-

ke ovako: Luka Travalja (Edoardo Leo, znamo ga odlično iz „To Rome with Love“ (2012) Vudija Alena) je inspektor za antiterorističke slučajeve; a Kadija (Lavinija) je Libijka i žena koju je zavolio. Ona gine u eksploziji u libijskoj ambasadi (to je tek početak retrospekcije i priče o njih dvije), a Luka napušta posao... Sve više svjestan, da je Kadija, jedna od žrtava terorističkog napada – možda, ali samo možda – među počiniocima. Da je i sama možda bila terorista. Naravno da se serija bavi komplikovanim odnosom povjerenja Italijana prema imigrantima; pri tome, ne plaši se da načne neke teške teme. Zato je Lavinija bila idealna za ovu rolu, jer u sebi jednako nosi dva identiteta. I sa tom sviješću i osjećajem je odrastala.

Lavinijina mama je Crnogorka; glumica to u svakom intervjuu ističe. Na primjer, u aprilu, kada je serija već stekla veliku popularnost, govo-

Zaglavi se

rila je o godinama raspada Jugoslavije i kako ih je proživljavala. O godinama kada je kao tinejdžerka sa roditeljima putovala u ratnim godinama kolima i 30 sati, preko Austrije, Mađarske, Srbije – do Crne Gore. O ljetnjim mjesecima na jezeru, o nemaštini u našoj zemlji devedesetih, stidu i osjećaju krivice što ima neko bezbriženije i imućnije odrastanje od crnogorskih rođaka...

Odrasla je u Brianci; to je regija koja odvaja Milano na jugu i Komo na sjeveru. I daleko od toga da je bila privilegovana.

Na primjer, dugo je radila prekovremeno kao šankerica, samo da bi plaćala i časove glume. I uporedo studirala, pa dočekala teatarsku, pa filmsku šansu.

Ta velika rola stigla je 2008. u filmu „Sanguepazzo“ Marka Tulija Đordane, pored

Monike Beluči... I pažnja koju je zavrijedila tada, na Kanskom festivalu, otvarala joj je vrata evropskih produkcija.

Na primjer, za „Immaturi – Il viaggio“ (2012) slavnog

Paola Đenovezea; pa za film „Signora Erica“ (2010) Alija Ilhana, uz veliku Klaudiju Kardinale

I što se desilo sa filmskom karijerom? Lavinija je jednostavno odlučila, da želi da postane majka i posveti se djeci; a da joj je za to mnogo komotnije da radi na televiziji, nego na filmu. „Il Clandestino“ je kruna tog televizijskog uspona, i serija koja je zaslužila pažnju krimi-sladokusaca i van Italije.

A gdje je tu Crna Gora? Lavinija perfektno govori naš jezik. Na njenom Instagram profilu naći ćete i jednu objavu od prošlog ljeta, iz avgusta, o danima provedenim sa djecom i suprugom na Karuču... I poruku na našem: „Pozdrav za moju milu zemlju“ (www. instagram.com/p/CwKaFYFtNeR/).

Dovoljno da makar pogledate onaj njen kanski film sa Monikom Beluči... I nađete vrijeme za seriju „Il Clandestino“, koja zaslužuje u Crnoj Gori onoliko pažnje, koliko ju je zavrijedila u Italiji. Stojan STAMENIĆ

Crta: Srđan Ivanović

Sa Monikom Beluči u lmu „Sanguepazzo“

laprovinciadicomo.it

Vorteksni crteži

Nene Kalu nijesu ništa manje intenzivni od njenih instalacija. Vrtlozi spiralnih tragova, koji se iznova vrte i vraćaju na mjesto početka, podsjećaju na prijeteći uragan spreman da počisti sve pred sobom

Kada instalacije progovore london calling

Nena Kalu iz Glazgova jedna je od rijetkih multimedijalnih umjetnica koje izvlače maksimum iz kombinacije recikliranih materijala, ali i širokih prostora, već nekoliko decenija kreirajući radove koji su svojevrstan prikaz estetske meditacije. To dokazuje i njena posljednja izložba u Galeriji „Arkadija Misa“, gdje su Londonci mogli da pogledaju njene maestralne instalacije i crteže.

Najvažniji segment opusa Nene Kalu jeste ljubav prema repeticiji kroz ambiciozno istra-

urednik

Urednica

Marija Ivanović-Nikičević

Zamjenik urednice

Stojan Stamenić

živanje prostora, teksture i velikih razmjera. Njeni radovi rezultat su memorije metodičkog procesa pakovanja, umotavanja i vezivanja materijala, što je odmah vidljivo pri ulasku u galeriju. Počevši od čvrsto spojenog šarenog tekstila sa papirima i celofanom, Kalu je izgradila nove forme umotavajući ih dodatno u recikliranu plastiku sa kanapom i VHS trakom.

Kao umjetnica koja se često vraća svojim ranijim radovima, tako što ih ponovo reformiše i tako oživljava, njene instalacije, koje uobičajeno vise sa plafona, lebde kao napeti objekti koji su spremni da puknu. Njeni vorteksni crteži, kreirani performativnim ritkom koji je dokumentovan kružnim slojevima pera, olovke i mastila, nijesu ništa manje intenzivni. Vrtlozi spiralnih tragova, koji se iznova vrte i vraćaju na mjesto početka, podsjećaju na prijeteći uragan spreman da počisti sve pred sobom.

No, interesovanje koje bude radovi Nene Kalu nije prisutno samo zbog toga što objekti ili crteži predstavljaju, već zato što njen opus „verbalno“ komunicira nove ideje. Dok zauzimaju prostor u kojem su izloženi, predmeti koje koristi na svojevrstan način predstavljaju i vid vizuelne komunikacije sa kojim poruka ne postaje predmet interpretacije. Kalu precizno koristi tu direktnost koju pružaju njeni evoluirajući oblici.

Leila MURSELJEVIĆ

Direktor i glavni i odgovorni

Draško Đuranović

Saradnici Vladimir Maraš, Srđan Ivanović, Milena Čavić, Svetlana Višnjić, Dragana Erjavšek, Miloš Milačić, Leila Murseljević, Anja Drobnjak-Vukašinović, Biljana Martinić, Marko Stojiljković, Davor Pavlović i Marina D. Richter

Detalj s izložbe u Galeriji „Arkadija Misa“

„Skulptura broj osam“

„Crtež broj 74“