Neđelja, 29. jun 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21390 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro
NE! RATU U UKRAJINI
Bivši potpredsjednik Vlade Srbije Žarko Korać za Pobjedu
komentariše to što je predsjednik Srbije odlikovao lidera
Skupštine Crne Gore
NO! TO THE WAR IN UKRAINE
INTERVJU: VUK DRAŠKOVIĆ, pisac
Vlast u Crnoj Gori, ona koja već pet godina pravi mit od 20. avgusta 2020, umjesto što po Šešeljevom i UDB-inom modelu fantazira i laže, mogla bi konačno da uhapsi Mila Đukanovića i osudi ga za dva nesumnjiva zločina: obnovu državne nezavisnosti Crne Gore i ulazak Crne Gore u NATO
Odakle god dolazila kritika, ona je više nego zabrinjavajuća za ovakvog Vučića koji je u panici. Otuda i protjerivanje crnogorskog reditelja Danila Marunovića. Nije samo Marunović trn u oku ovom režimu, već svi oni koji se bore za slobodnu
Poznati beogradski advokat kaže da Vučićev režim u svakome ko pređe granicu, a nije državljanin Srbije, vidi neprijatelja
Srbiju, a sve je veći broj takvih
svi oni koji se borekazao je
ljudi i u zemlji i regionu kazao je Korać
Iz Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada kažu da su vatrogasci spremni da se uhvate ukoštac i sa najvećim stihijama, ali ukazuju i na hitnost rješavanja problema kako bi se rasteretili kapaciteti u Podgorici
POGLED SA STRANE
Požari su juče buktali u okolini Podgorice, a gašenje vatre otežavao je jak vjetar. Najteže je bilo u okolini Tuza, gdje su izgorjela dva auta, a dvjema osobama ukazana je hitna pomoć jer su se nagutale dima. Vatra je zahvatila veliku površinu između Tuza, Milješa i Karabuškog polja
Studentski miting na Vidovdan okupio desetine hiljada građana
Građani sa Kruševog ždrijela poručili da izmjene Zakona mogu zabraniti ulicu, ali ne i njihov glas
U svojstvu direktora Srpske pravoslavne crkve Por rije je objavio da je njegova crkva izvan društva
Piše: dr Dragan VESELINOV
Uvijek naprijed ide srpska crkva, ali za njom dolazi vojska. Nadajmo se da toga više neće biti. Prizivajmo pravedni ishod - da će se Srpska pravoslavna crkva uvjeriti još jedanput da suprotno od njene arogancije i hvalisave tvrdnje da ,,pored i iznad nje nema nikakvog autoriteta koji bi njoj sudio“, i te kako ima autoriteta kome će pružiti ruku pomirenja. Na Crnogorcima je da joj to dokažu
Predsjednik kotorske opštine kaže da će nakon izbora sudije Ustavnog suda biti formirana koaliciona vlast u tom gradu
KOTOR - Predsjednik opštine Vladimir Jokić kaže da će nakon izbora sudije Ustavnog suda biti formirana koaliciona vlast u tom gradu, koja je već dogovorena i koja će nastaviti da upravlja Kotorom naredne četiri godine, te da ne postoji nikakav razlog, način ili mogućnost da se taj dogovor dovede u pitanje.
- U Kotoru ne postoji kriza vlasti, nema političke krize, Kotor nije u blokadi, naprotiv Kotor funkcioniše vrlo uredno i redovno. Ono što jeste problem je što smo tek 6. marta imali sjednicu na kojoj je izabran predsjednik opštine, a onda u maju i sjednicu na kojoj je usvojen budžet, nakon čega je Kotor „odblokiran“, pa iz tog razloga imamo ta kašnjenja. Što se tiče samog funkcionisanja lokalne uprave, tu ne postoji nikakav problem, niti ima bilo koje vrste ozbiljnih nesuglasica, niti problema koji bi na bilo koji
način paralizovali bilo koji segment funkcionisanja gradakaže Jokić za Pobjedu. Na lokalnim izborima održanim 29. septembra prošle godine, Jokić je bio nosilac liste koalicije koju su činile Demokrate i Pokret Evropa sad. Prema preliminarnim rezultatima izbora, DPS i koalicija PES -Demokrate osvojili su po deset mandata, savez „Za budućnost Kotora“, Grbljanska lista i Demokratska
alternativa po tri, Evropski savez dva, a Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret po mandat. Izborni proces nije okončan jer se čeka izbor sedmog sudije Ustavnog suda pred kojim se nalaze žalbe na izborni proces u Kotoru. Stari saziv kotorskog parlamenta, 6. marta izabrao je Jokića za predsjednika opštine. - Što se tiče budućeg stanja, potpuno odgovorno tvrdim da će nakon izbora sudije Ustavnog suda, ko god to bio i proglašenja konačnih rezultata izbora, odluka Ustavnog suda biti takva da nema ponavljanja izbora na dva biračka mjesta, Prčanj i Mirac. Nakon što se konačno proglase rezultati izbora, biće formirana koaliciona vlast koja je već dogovorena i ne postoji nikakav razlog, način ili mogućnost da se taj dogovor dovede u pitanje - kategoričan je Jokić. Ono što postoji, kaže Jokić, jeste politička kriza u Podgorici, na državnom nivou zbog ko-
Politička improvizacija upakovana u floskule o brizi za grad
Predsjednik opštinskog odbora DPS Kotor Neđeljko Moškov za Pobjedu kaže da je ono što se trenutno dešava u Kotoru politička improvizacija upakovana u floskule o brizi za grad. - Pod plaštom tobožnje odgovornosti, aktuelna vlast je izvela klasičnu političku gimnastiku, izigravajući volju građana i prevarivši ih kroz zakulisne dogovore i manipulacije. Umjesto da se izborni proces završi na transparentan i zakonit način, kako je i sam predsjednik opštine Jokić izjavio u oktobru 2024, da će se izbori ponoviti na Prčanju i Mircu, što bi bila jedina demokratska i legitimna odluka, vlast je izvela potpuno suprotan manevar. Povukli su se iz dogovorenog, povukli žalbe, ali ne i svoje ambicije da ostanu na vlasti po svaku cijenu, makar i političkom trgovinom i zloupotrebom zakonskih nedorečenosti. Takvo ponašanje predstavlja duboko nepoštovanje demokratskih procesa i građana Kotora - kaže Moškov.
Prema ocjeni Moškova, ono što imamo u Kotoru prevazilazi klasičnu krizu vlasti, to je institucionalna blokada i
politički apsurd neviđenih razmjera.
- Izvršnu vlast čine ljudi koji su dobili legitimitet na izborima koji nijesu završeni, dok su zakonodavna vlast odbornici i dalje iz prethodnog saziva. Predsjednika opštine izabrali su ljudi koji uopšte nijesu ni prešli cenzus, a vlast vrše oni koji izbjegavaju završetak izbornog procesa jer znaju da se većinska volja građana ne uklapa u njihove planove. Posebno zabrinjava činjenica da se Skupština opštine Kotor, iako još u starom sazivu, sastaje neredovno i da je u potpunosti izgubila svoju temeljnu funkciju, da vrši nadzor nad radom izvršne vlasti. Umjesto da štiti interese građana i obezbijedi institucionalnu ravnotežu, Skupština danas funkcioniše isključivo po principu političke ponude i potražnje.
Ovakvo stanje je duboko antidemokratsko, neodrživo i ponižavajuće za sve građane Kotora koji zaslužuju funkcionalnu i legitimnu vlast - poručuje Moškov.
On ne očekuje da će se ova situacija riješiti brzo jer, kako kaže, trenutna vlast, i lokalna i državna, pokazuje da joj ovakvo stanje i te kako odgovara.
- Dok god nemamo kompletiran Ustavni sud sa svih sedam sudija, a to je očigledno van dometa trenutne skupštinske većine, ovaj institucionalni vakuum će se vještački održavati. Sve se svodi na pokušaj relativizacije, normalizacije političkih manipulacija i obesmišljavanja izborne volje građana. Jedini realan izlaz iz ove situacije jeste u donošenju zakona kojim bi se omogućilo da svi izbori u Crnoj Gori, lokalni, parlamentarni i predsjednički budu održani u istom danu, što je i preporuka EU. A kad taj trenutak dođe, uvjeren sam da će građani Kotora dati jasan odgovor i da više neće dozvoliti da se njihova volja brutalno izokreće kao u proteklom perioduzaključio je Moškov.
Bivši potpredsjednik Vlade Srbije Žarko to što je predsjednik Srbije odlikovao
je nije izabran sudija Ustavnog suda. - Kada se izabere sudija Ustavnog suda, tog momenta će u Kotoru biti formiran novi skupštinski saziv i biće formirana nova većina koja će nastaviti da upravlja ovim gradom naredne četiri godine. I to je početak i kraj. Dovoljno sam ozbiljan da mogu da poručim danas sa ovog mjesta cjelokupnoj crnogorskoj javnosti da me drži za ove riječi koje sam izrekao - kazao je Jokić. Na sjednici kotorskog parlamenta 6. marta, Jokić je kazao da su okolnosti, u kojima je takva odluka donesena, po mnogo čemu specifične i drugačije u odnosu na uobičajeno stanje stvari u demokratskim sistemima, te da je takva odluka donijeta kako bi preduprijedili sve štetne posljedice koje nezavršetkom izbornog procesa nastaju po Kotor njegove stanovnike i imovinu. On je tada rekao da preuzima odgovornost za zajedničku odluku da grad odblokiraju uprkos različitim povicima i tumačenjima, te da paralele koje su vuku između Šavnika i Kotora u mnogome ne stoje. - Posljednji izbori u Šavniku su održani 2018. godine, a mi u Kotoru imamo preliminarne rezultate izbora od prije nekoliko mjeseci. Nemam apsolutno nikakve sumnje da ćemo nakon proglašenja konačnih rezultata formirati skupštinsku većinu i gradsku upravu koju ću ponovo imati čast da predvodim. Ipak, bez oklijevanja, sa ovog mjesta, u ovom času kažem, ukoliko dođe do nekog kopernikanskog političkog preokreta, pozicija na koju sam danas izabran i ja lično, tome nećemo biti smetnja niti brana. Današnji izbor i naša zajednička odluka nije pitanje borbe za funkciju. Slušao sam mnoge koji u javnosti objašnjavaju da je današnje postupanje nepravilno i nepotrebno, nego još ne čuh nikoga da je ponudio rješenje ovog pravnog galimatijasa. Zbog toga stojim na ovom mjestu, zaglušenom kakofonijom glasovima svih onih koji teoretišu i mudruju o ispravnostima i krivnjama, utvrđen u vjerovanju da smo zajedno odlučili i uradili stvar koja je u interesu ovog grada i života koji ovaj grad vjekovima nosi. Pred nama je mnogo posla. Pozivam sve vas ovdje, kao i one političke subjekte koji nijesu tu danas, da u narednim danima date svoje prijedloge i doprinos kako bismo zaustavljeni grad pokrenuli i omogućili mu nesmetano funkcionisanje - kazao je tada Jokić. I. KomnenIć
Odakle god dolazila kritika, ona je više nego zabrinjavajuća za ovakvog Vučića koji je u panici. Otuda i protjerivanje crnogorskog reditelja Danila Marunovića. Nije samo Marunović trn u oku ovom režimu, već svi oni koji se bore za slobodnu Srbiju, a sve je veći broj takvih ljudi i u zemlji i regionu - kazao je Korać
PODGORICA - Počasno priznanje predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću od srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji trenutno gubi konce, predstavlja urušavanje ionako sumnjivog evropskog imidža koji gaji prvi čovjek crnogorskog
parlamenta, ocijenio je za Pobjedu nekadašnji potpredsjednik Vlade Srbije i univerzitetski profesor Žarko Korać komentarišući nagradu koju je Mandić dobio od srpskog lidera. andić je juče od Vučića dobio zahvalnicu za doprinos jačanju odnosa između Srbije i Crne
DPS: Nagrada za poslušnost i sluganstvo
- Andrija Mandić je, dan nakon što je Crna Gora zatvorila samo jedno pregovaračko poglavlje i nakon što je zbog kolumne koju je napisao, iz Srbije protjeran ugledni crnogorski reditelj Danilo Marunović, primio nagradu od Aleksandra Vučića - izjavila je portparolka DPS-a i poslanica Sonja Popović - Jasno je da ovo nije slučajnost, već SNS nagrada za poslušnost i sluganstvo, odnosno SNS priznanje za izvršenje poslova koji predstavljaju interes zvanične politike Beograda, koji u prvom redu znače opstrukcije na evropskom putu Crne Gore. Tim smo
opstrukcijama svjedočili mnogo puta u proteklom periodu, od kada je vladajući PES na čelu sa Spajićem omogućio četničkom vojvodi da zaposjedne fotelju prvog čovjeka Skupštine Crne Gore i pristao da bude marioneta u Mandićevim rukama - rekla je Popović u saopštenju. Prema njenim riječima, ništa što Mandić radi nije koincidencija, pa ni to što Crnu Goru uporno svađa sa susjedima, zbog čega dobijamo protestne note, zbog čega nam je Hrvatska udarila blokadu za zatvaranje pregovaračkog poglavlja, a njega, uz Kneževića i Bečića, proglasila perso-
Žarko Korać za Pobjedu komentariše odlikovao lidera Skupštine Crne Gore
Gore, što je, kako je naveo lider koalicije „Za budućnost Crne Gore“, potvrda rezultata njegove politike koja je usmjerena ka pomirenju dvije zemlje.
- Za tu politiku se zalažem ne samo u Crnoj Gori. Želim da nastavimo da gradimo mostove saradnje Crne Gore i Srbije jer spoljnopolitički ciljevi ove dvije stare države su usmjereni ka zajedničkoj evropskoj budućnosti - rekao je Mandić nakon što je u Beogradu primio zahvalnicu od Vučića. Uprkos stalnoj proevropskoj retorici, Korać smatra da je priča o Mandiću kao evropejcu besmislena.
- Ako je neko imao dilemu oko toga, sada je svakako jasnijenavodi sagovornik Pobjede. Korać ističe da svi znaju gdje leže Mandićevi uzori.
nom non grata.
- To je slika i prilika nazadne, retrogradne, antievropske politike čiji je aktuelni predsjednik parlamenta simbol, a koju sve ovo vrijeme poslušnički odobrava Milojko Spajić, zbog koje, vidimo na konkretnim primjerima, posljedice trpi samo i isključivo Crna Gora - rekla je Popović. Zaključno, dodaje ona, matrica je poznata, dok su Mandiću i njegovoj sviti puna usta priče o Evropskoj uniji, čine sve da Crna Gora ne postane sljedeća članica. - Jer kad god naša država napravi korak ka EU, Andrija Mandić preduzme nešto da bi je vratio bar dva unazad - zaključila je Popović. Predsjednik SDP i jedan od lidera Evropskog saveza
- Njegovo prirodno okruženje su, pored ovakve Srbije, i Rusija i njen lider Vladimir Putin Jednostavno, zna se gdje leže uzori Mandićeve politike, to svakako nije Brisel već Beograd i Moskva - kaže Korać, napominjući da ipak niko nije olako previdio ove činjenice. - Ne bih potcijenio zdrav razum ljudi u Evropskoj uniji i generalno ljudi iz međunarodne zajednice. Isto tako, ljudi u Crnoj Gori, ali i Srbiji dobro znaju ko je Mandić i što je njegov politički pravac - kazao je Korać.
Mandićeva podrška vrednija od kneževićeve
Odgovarajući na pitanje da li je priznanje Mandiću za doprinose odnosima sa Srbijom zapravo priznanje da je on ipak Vučićev čovjek broj jedan u Crnoj Gori, Korać navodi da lider SNS-a zapravo ne pravi razliku između Milana Kneževića i Andrije Mandića. - On ne razlikuje njih dvojicu i njihova podrška i lojalnost su podjednake. Ipak, u ovako delikatnom momentu, kada vidi da bi vrlo lako mogao doći kraj njegovoj vladavini, Vučić bira da pošalje poruku da uz sebe ima jednog od najvažnijih ljudi u državi koja je najozbiljniji kandidat za članstvo u EUkazao je Korać. Kako dodaje, Vučić je vrlo svjestan težine Mandićeve funkcije, stoga trenutno u prvi plan istura njega, a ne Kneževića. Korać napominje da je sve očiglednije da Vučiću i njegovom SNS-u vlast polako klizi iz ruku. - Imajući sve to u vidu, Mandić bi trebalo dobro da se zamisli
Ivan Vujović napisao je na mreži Iks da, u danu kada se Srbija budi, diktator odlikuje svog vjernog slugu. - Ponizni sluga, dan nakon što je diktator uhapsio i izmaltretirao umjetnika, građanina države čiju Skupštinu vodi, zahvaljuje i ljubi ruku gazdi. Između redova, sluga poručuje: izvinite, šefe, što su BIA operativci morali rano da ustaju i upadaju u hotelske sobe po Beogradu. Sad kad „očistimo bezbjednosni sektor“ upadaće u sobe i domove naši bezbjednjaci, čim se pojavi neki tekst koji vas ruži. „Rešićemo“ mi to, šefe. A što se tiče odlikovanja - kad je Kaligula mogao konja za senatora, može i Vučić Mandića za imaoca ordena - zaključio je Vujović.
Poznati beogradski advokat kaže da Vučićev režim u svakome ko pređe granicu, a nije državljanin Srbije, vidi neprijatelja
koliko mu koriste priznanja koja dobija od lidera čija moć polako nestaje - kaže sagovornik Pobjede.
Kako dodaje, ipak nema ništa nelogično i začuđujuće u svemu tome.
- Začuđujuće bi jedino bilo da Mandića odlikuje neko poput Zorana Đinđića, ovako ne znam koga ovo čudi - kaže Korać.
nova Srbija neće protjerivati
Marunovića
Korać je više nego optimističan da će na talasu energije studentskih protesta Srbija dobiti novu vlast, koja neće ići putem režima SNS-a, što će, kako kaže, za ishod imati odluke suprotne onima poput protjerivanja onih koji imaju kritičku misao.
- Odakle god dolazila kritika, ona je više nego zabrinjavajuća za ovakvog Vučića koji je u panici. Otuda i protjerivanje crnogorskog reditelja Danila Marunovića. Nije samo Marunović trn u oku ovom režimu, već svi oni koji se bore za slobodnu Srbiju, a sve je veći broj takvih ljudi i u zemlji i regionu - kazao je Korać.
On ističe kako će neka nova i srećnija Srbija raširenih ruku dočekati ljude poput Marunovića, dok neće biti prostora da se nagrađuju osobe poput Andrije Mandića.
- Trenutno, vidimo da se odlikuju samo lojalni. Vučić priznanja dijeli samo sljedbenicima njegove politike i njegovog puta. On se trudi da uz sebe drži lojalne ljude poput Milorada Dodika - kaže Korać. Kako kaže, odakle god da stigne kritika, ona plaši SNS i njegovog šefa.
- Bilo da je to od novinara, intelektualaca, bilo iz Srbije ili Crne Gore. Nasuprot tome, sve su jači glasovi onih koji ukazuju na sve ono što predstavlja Vučić i ono što je Srbiju urušilo. Sve to ipak ostavlja prostor za ujedinjenje onih koji Vučića hvale i čuvaju mu leđa - navodi sagovornik Pobjede. Korać napominje da je priznanje koje srpski lider uručuje Mandiću još jedan u nizu pokazatelja da Srbija podržava samo onu Crnu Goru koju personifikuje Mandić, tj. Crnu Goru koja nije nezavisna i suverena.
- Dokle god je u poziciji da odlikuje, Vučić će to činiti samo u slučaju ljudi koji predstavljaju sve ono što ne predstavlja recimo jedan Marunović. Nagrađeno će biti samo ono što je antievropsko - zaključuje bivši potpredsjednik Vlade Srbije. b. Đurišić
PODGORICA - Već postaje uobičajeno da Vučićev režim u svima vidi neprijatelja i za svakog ko pređe granicu, a nije državljanin Srbije, smatraju da se udružio s nekim da bi srušio njegov režim, a to sve pod parolom da je to napad na ustavno uređenje. To je nova sramota režima u Srbiji i nas građane je sramota od takvih činova prema ljudima iz kulture i borcima za ljudska prava - kazao je u izjavi Pobjedi poznati beogradski advokat Borivoje Borović komentarišući privođenje crnogorskog reditelja Danila Marunovića u petak u Beogradu.
Da podsjetimo, Danilo Marunović je priveden u petak ujutro oko 9 sati na informativni razgovor u Bezbednosno-informativnu agenciju u Beogradu. Agenti BIA su upali u Marunovićevu sobu u hotelu „Opera“ u Beogradu, gdje on boravio povodom gostovanja njegove predstave „Gospoda Glembajevi“ (produkcija CNP) u tamošnjem Narodnom pozorištu. Borović je uvjeren da se ovakve stvari više neće dešavati u Srbiji.
- Mislim da Vučićevom režimu dolazi kraj i da se stvari rješavaju zahvaljujući studentima i da ćemo tu bruku brzo ispraviti - kaže Borović. Reditelj je juče za portal Analitika podijelio prve utiske nakon deportovanja iz Srbije, gdje je boravio povodom gostovanja njegove predstave „Gospoda Glembajevi“ u produkciji CNP-a koja je sinoć izvedena na sceni Narod-
nog pozorišta u Beogradu. Kako je poručio, prekjučerašnje isljeđivanje i protjerivanje iz te države od strane Bezbednosno-informativne agencije (BIA) bila javna operacija tajne službe s jasnom političkom porukom i ciljem zastrašivanja.
Marunović ističe da je cijela procedura njegovog privođenja bila dramatična - od filmskog upada agenata u njegovu hotelsku sobu, do tiradnog sprovođenja do granice sa više automobila i naoružanim licima.
- Posebno me iznenadilo što su agenti bili detaljno upoznati, ne samo sa mojim profesionalnim angažmanima, već i sa cijelom prograđanskom aktivističkom scenom u Crnoj Gori - navodi Marunović.
On je ocijenio da to pokazuje visok nivo obavještajne obrade i interesovanja srpske službe za crnogorsku političku i medijsku scenu.
- Tu je bilo jasno koliko im je Crna Gora važna i koliko je snažan uticaj te službe na formiranje narativa u našem društvu. Na svaki moj stav o crnogorskoj zbilji, oni su imali svoju kontraverziju „istine“ - naglasio je sagovornik Analitike.
Kako je pojasnio, agenti BIA rekli su mu da je povod za cijeli slučaj privođenja bila njegova posljednja kolumna Analitici, ali i sve ostale.
- U mom tekstu pod nazivom „Vidovdanom protiv Vučića“, smatrali su za nacionalnu uvredu tezu da je Vidovdan patološki kult poraza - ističe Marunović.
Ipak, kaže da je stekao utisak da je cijela jučerašnja pred-
stava konstruisana kao poruka javnosti u Crnoj Gori, ali i u Srbiji.
- Poruka da ta služba ima neograničene resurse i odriješene ruke za obračun sa neistomišljenicima - izričit je Marunović.
Navodi i da je kod agenata primijetio svijest o tome koliko je delikatan postupak hapšenja i protjerivanja reditelja pred izvođenje predstave i na, kako dodaje, refleksiju cijelog događaja u odnosu na imidž Srbije u kontekstu poštovanja osnovnih načela demokratije i ljudskih prava.
- Ipak, nemam dilemu, uradili bi opet isto. U pitanju je javna operacija - tajne službe - napominje Marunović. Osvrćući se na brojne reakcije koje su uslijedile nakon njegovog protjerivanja od, kako kaže, tabloidnih konstrukcija pa do reakcija iz svoje države, Marunović navodi da su u njemu ostala dva snažna osjećanja.
- Prvo, dirnula me reakcija mojih glumaca koji su sinoć u Narodnom igrali briljantno prkosno i nadahnuto naše „Glembajeve“. Drugo, prilično sam razočaran reakcijama dijela crnogorskih institucija koje su, umjesto da zauzmu stav kada se on mora zauzeti, izabrale da govore opštim mjestima - naglasio je Marunović.
Poručio je i da je ova operacija srpske tajne službe pokazala svima da je naša borba za slobodno društvo i te kako vitalna, važna i uticajna.
- Ovaj događaj nam sugeriše da smo na pravom putu - zaključio je Marunović za Analitiku. Mr. j.
INTERVJU: Vuk Drašković, pisac
PODGORICA - Novi roman
Vuka Draškovića „Suđenje“ skener je današnje Srbije, kažu kritičari. Ljiljana Šop dodaje da su snovi i u prethodnim Draškovićevim romanima „posedovali inicijanu snagu“, ali da u ,,Suđenju“ oni postaju „svekoliki pokretač radnje, neočekivanih obrta, značenja, conditio sine qua non“. „Mog glavnog junaka, profesora Beogradskog univerziteta, kidnapovala je UDB-a, a onda mu, zbog sna koji je sanjao, u svom podrumu organizovala tajno suđenje. Ali zar cela Srbija danas ne sanja isti morbidni san? Zar ne živi nepostojeću stvarnost?“, kaže za Pobjedu Vuk Drašković.
POBJEDA: Kreiraju li i sami građani taj morbidni san?
DRAŠKOVIĆ: Kreiraju. Posle ubistva Jugoslavije, posle 200.000 mrtvih i nekoliko miliona raseljenih, Slobodana Miloševića je na izborima podržalo više od dva miliona građana Srbije. Taj rajetinski mentalitet da se vlast mora podržati po svaku cenu duboko je ukorenjen. A i kapa je ovde svakom zlu ista: UDB-a, Srpska pravoslavna crkva, SANU i srpska duhovna elita, za koje su Evropa i Amerika jeretički svet i koji neće bilo šta sa bilo kim ukoliko nije vere pravoslavne i ukoliko mu Rusija nije majka. Oni su Jugoslaviju proglasili grobnicom srpskog naroda, pokušavajući da, u krvi i zločinu, stvore veliku Srbiju. Kao da ne razumeju da je Jugoslavija bila i ostala najveća Srbija: jedina država pod čijim su krovom živeli svi Srbi, svi Hrvati, svi Bosanci, Makedonci, Crnogorci… I tada i danas, to je smetalo ,,šešeljizmu“.
P
OBJEDA: Što je ,,šešeljizam“?
Vučić iz 2012, 2013. i 2014. nije današnji Vučić. To je drugi čovjek. Da, povjerovao sam da želi preokret, naročito nakon što je u listu Danas objavio autorski tekst, u kome je priznao da je devedesetih vođena naknadna, slepa politika i da tadašnje rukovodstvo Srbije, uključujući njega i partiju kojoj je pripadao, nijesu razumjeli tektonske promjene u Evropi nakon pada Berlinskog zida. Mislim da se preokret dogodio 2014. godine: Ajatolah se vratio iz Haga, a Putin ušao u Ukrajinu i okupirao djelove Donbasa
DRAŠKOVIĆ: Promovisanje vrhovnog zla kao nacionalnog dobra; promovisanje mržnje prema svima, osim prema Rusiji, Severnoj Koreji i Kini. Devedesetih, ,,šešeljizam“ je značio rušiti Jugoslaviju, pa na njenim ruševinama stvarati nekakvu nakaznu, ludačku Srbiju do Karlovca, Karlobaga, Ogulina i Virovitice. Takvom je politikom ta nakazna tvorevina svedena na svoju meru.
POBJEDA: Kao ministar vanjskih poslova Srbije, imali ste priliku da razgovarate sa izraelskim zvaničnicima. Sa kim sve?
DRAŠKOVIĆ: Imao sam privilegiju da tri sata razgovaram ili da u Jerusalimu slušam jednog od najmudrijih državnika sveta, Šimona Peresa. Ceo jevrejski narod u Izraelu, kazao mi je, živi u strahu da će nestati zbog toga što more arapskog sveta - Iran pre svega, koji
i nije arapska zemlja - želi da Izraela nema i da Jevreji nestanu.
„Više od 85 procenata biblijske jevrejske zemlje već je ustupljeno zbog mira sa Palestincima i zbog potrebe da se Palestincima da država. Bićemo prinuđeni na nove teritorijalne ustupke i odricanja. No, ni to neće biti dovoljno: nad nama će i dalje visiti mač straha da nas neće biti. Plašim se da ćemo jednoga dana živeti u svome
POBJEDA: Na koju?
DRAŠKOVIĆ: Na Ćacilend. Ceo prostor između Andrićevog venca i Skupštine Srbije ograđen je šatorima, čeličnom ogradom i desetinama toaleta, a brane ga Crvene be-
sjećanju“, rekao mi je Šimon Peres.
Kad je 1948. Izrael proglašen za državu, bio je koliko i Katunska nahija. Izrael je danas manji od Slovenije. Jevreji žive u strahu da to malo parče zemlje, i bez atomske bombe, balističkim raketama i bombardovanjem, može biti zbrisano sa lica zemlje.
POBJEDA: Hoćete da kažete da je „preventivno bombardovanje“ Irana opravdano?
DRAŠKOVIĆ: U Povelji UN, u poglavlju 7, kaže se da ako postoji osnovani strah
retke, nekakvi lojalisti, zavetnici, nesreće, mafijaši i nekoliko Udbinih studenata. To ruglo je srce Srbije. Ovakvu sramotu Beogradu nikada nije priredio nijedan okupator.
da će na neku državu biti bačena atomska bomba, da će nestati, dozvoljena je upotreba međunarodne vojne sile. Izrael i narod jevrejski osnovano strahuju da će se to dogoditi ako Iran napravi atomsku bombu. Gledajući ovih dana šta se dešava, setio sam se da je početkom sedamdesetih godina prošloga veka u Teheranu Frenk Sinatra održao koncert. Iran je bio civilizovana država, Persijanci stari narod velike kulture. Dolaskom ajatolaha, Iran je 1979. vraćen u srednji vek. Persijanci i Jevreji dva su istorijska prijatelja i iako bi
Dve sile podržavaju to ludilo: UDB-a, kao filijala ruskog KGB-a i vrh Srpske pravoslavne crkve, koja je filijala ruske antizapadne crkve. U Srbiji je gotovo bez komentara prošlo dodvorničko i sramotno držanje onoga što se predstavlja kao patrijarh srpske crkve i njegovog episkopa pred ruskim patrijarhom i predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, od kojih su tražili da „srpski svet“ postane deo „ruskog sveta“.
P
OBJEDA: Ali kako?
DRAŠKOVIĆ: Možda da Srbi okrilate i odlete u Rusiju. Ili da soldateska koja sprovodi Armagedon nad Ukrajinom prodre na Balkan. U prilog im
uskoro svanulo u Teheranu, ako bi se oslobodili postojećeg režima, mislim da bi se mnogo šta u tom dijelu sveta normalizovalo. Jer nije reč samo o Iranu, nego o svim njegovim proksijima – Huti, Hamas i Hesbolah – čiji je strateški cilj nestanak Izraela. Zanimljivo, na Savetu bezbednost UN čuli smo žestoku reakciju Rusije povodom američkog bombardovanja iranskih nuklearnih postrojenja. Ruski ambasador rekao je ono što je ponovio Putin: oružani napad na međunarodno priznatu zemlju grubo je kršenje Povelje UN.
ide i to što je pod Donaldom Trampom Kip slobode počeo da puca. Strašna je bila Trampova rečenica da Rusi u Ukrajini „imaju jake karte“. Kao da se tamo igra poker, a ne vodi bitka na život i smrt. Milion mrtvih i ranjenih Ukrajinaca i Rusa, petina ukrajinske teritorije okupirana, zemlja razorena; više od 10 miliona Ukrajinaca izbeglo iz Ukrajine, a Donald Tramp to naziva „jakim kartama“?! Vodeća sila sveta, država koja je decenijama bila brana povratku civilizaciije na nivo džungle, našla se u ulozi britanskog ministra spoljnih poslova i šefa francuske diplomatije, koji su 1938. godine pali na kolena pred Hi-
POBJEDA: Ruski crni humor?
DRAŠKOVIĆ: Ukrajina nikoga nije ugrozila, posebno ne Rusiju, a napadnuta je sa strateškim ciljem da nestane. Rusija, koja je krenula u agresiju ponavljajući da su Ukrajina i Ukrajinci istorijska greška, sada kritikuje SAD zbog napada na baze u Iranu?! Stvarnost je, kaže Dostojevski, često fantastičnija od same fikcije. A ovde su, Tamara, svaka fikcija, svaki falsifikat odavno proglašeni originalima: ,,srpski svet“ falsifikat je ,,ruskog sveta“, a ,,ruski svet“ falsifikat
POBJEDA: Na velikom protestu održanom 15. marta u Beogradu jedva je izbjegnuta tragedija. Plašite li ste da bi stvari mogle izmaći kontroli?
DRAŠKOVIĆ: Ne plašim se. Verujem da će biti raspisani vanredni parlamentarni izbori, što je jedini demokratski način izlaska iz krize. Sa druge strane, imam blagi utisak da, kada govorite o 15. martu, ne verujete ruskom FSB-u, koga je naš predsednik pozvao da ispita da li je 15. marta protiv demonstranata upotrebljeno sonično oružje.
POBJEDA: Vjerujem,
tlerom i, uz obrazloženje da je to zalog miru, predali mu Austriju i Sudete. Zašto? Zato što Hitler ima jake karte. Ponavljanje 1938. godine i tragedija je i farsa. Bojim se da će to rešiti nova eksplozija zla.
POBJEDA: U snu Vašeg glavnog junaka Hitler o Njemačkoj govori srpskim jezikom. Zašto?
DRAŠKOVIĆ: U mom romanu, Zastavnik isto pitanje postavlja američkom generalu. „Hoćemo li da se lažemo?“, odgovara mu general. „Sve ti znaš, razumeš ti zašto“.
POBJEDA: Zastavnik je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?
DRAŠ KOVIĆ: Glavni junak mog romana, profesor Arhimed, ne priznaje realnost, ne priznaje predsednika Srbije i sebe proglašava šefom države koju naziva Viktorija. Stvarnog predsednika Srbije naziva Zastavnikom zato što se na sednici Generalne skupštine UN on ogrnuo državnom zastavom i, negirajući srebrenički genocid, kazao da se Srbija brani od laži. Sa druge strane, uoči sednice UN, moj junak piše pismo Generalnom sekretaru UN, kome, kao predsednik nepostojeće zemlje, poručuje da bi Srbija morala biti kosponzor Rezolucije o genocidu u Srebrenici, jer narod koji je preživeo genocid hrvatskih nacista i ustaša najbolje zna koliko je ta rana duboka i koliko boli. Klanjajući se žrtvama srebreničkog genocida, srpski narod se,
germanskog, Hitlerovog sveta.
POBJEDA: Vaš junak, baš kao i Vi, oštro kritikuje današnju Rusiju. Ipak, i dalje je „nepopravljiv rusofil“. Je li Vas prošlo?
DRAŠKOVIĆ: Nije. Protivnik sam ove Rusije, koju je podivljali KGB gurnuo u čeljusti tri zla: staljinizma, nacizma i zilotskog pravoslavlja. Rusija nema većeg neprijatelja. Obnavljaju se gulazi. Tokom poslednjih pet godina, u Rusiji je podignuto blizu 200 spomenika Staljinu. U Moskvi je nedavno otvoren hram, crkva
kako ne bih vjerovala.
DRAŠKOVIĆ: Nalaz FSB-a je maestralan, istorijski! Nikakvo sonično oružje, kažu, nije upotrebljeno, jer je FSB izvršio eksperimente na psima. Kao da su 15. marta na ulicama Beograda demonstrirali psi. Onih pola miliona nisu bili ljudi, nego psi, kaže FSB.
POBJEDA: Bulgakov bi se postidio.
DRAŠKOVIĆ: Zaista, ni Bulgakov se ne bi mogao dosetiti… Sve je to isti rukopis.
POBJEDA: Što?
DRAŠKOVIĆ: Uoči jučerašnjeg protesta, UDB-a je najavljivala da u Beograd
kaže moj junak, ponovo klanja žrtvama ustaškoga genocida u Jasenovcu, u Jadovnom i drugim grobnicama nakazne nacističke NDH.
POBJEDA: Citirajući Koču Popovića iz 1989, nedavno ste rekli da su „bašibozuk, bagra i brabonjci“ danas gospodari Srbije. Ko su gospodari Srbije?
DRAŠKOVIĆ: Ponovo su se pomamili zli dusi devedesetih. Preživeli imaju status heroja, branitelja nacije; njihov podmladak vaspitan je i školovan na istim „vrednostima“; priča o velikoj Srbiji zamenjena je „srpskim svetom“, a istina o devedesetim lažima koje nazivaju postistinom. Brda su pala, uzdigle se doline. Nažalost, Srbija ništa nije naučila iz devedesetih. Smrt i zločini bili su naša stvarnost. Doduše, stvarnost su bili i gromko protivljenje zločinima i zločincima, kao i nada da će pad Miloševićevog zločinačkog režima biti početak vidanja rana koje je taj režim proizveo. Verovali smo, najzad, da će jednom za svagda biti sahranjena Miloševićeva i Šešeljeva Srbija, to strašilo među balkanskim narodima. Uslov oporavka bio je momentalno otvaranje tajnih dosjea UDB-e.
POBJEDA: To ponavlja i Vaš junak. Zašto nijesu otvoreni?
DRAŠKOVIĆ: Nikada ta knjiga smrti i zločina nije otvorena; nije izvršena lustracija, niti su pravdi privedeni oni koji
oružanih snaga, na čijim je freskama i Staljinov lik. Voleti Rusiju, a ne biti protiv ovoga je nezamislivo.
POBJEDA: Voljeti Njemačku, a ne biti protiv Hitlera je nezamislivo, govorio je Tomas Man.
DRAŠKOVIĆ: Da, nezamislivo je. Devedesetih, pa i prvih godina Putinove vlasti, ushićen sam odlazio u Moskvu kao u svoju duhovnu Meku. Gledao sam kako se Rusi raduju slobodi, kako je piju strastvenije nego votku. To je moja Rusija! Zločin nad Ukrajinom zločin je i nad tom Rusijom.
stižu snajperisti iz Ukrajine i Gruzije, koji će pucati na naše studente. Time su se, s jedne strane, građani zastrašivali kako ne bi došli na protest; s druge, u slučaju nesreće, UDB-a bi sve automatski pripisala Ukrajincima i Gruzijcima. Kada smo 1992. obeležavali prvu godišnjicu devetomartovskih demonstracija, Šešelj i UDB-a danima su ponavljali da su hrvatske ustaše stigle u Beograd, da nose desetine hiljada upaljača i hemijskih olovaka napunjenih eksplozivom, koje će tokom mitinga razbacati okolo kako bi pobile što više Srba. To je UDB-in model.
su zločine naređivali i počinili. Otvaranje UDB-inih dosjea bio je jedan od ključnih programskih zahteva koalicije DOS, koju sam osnovao ovde gde danas Vi i ja razgovaramo. Posle budvanskog pokušaja atentata na mene, Srpski pokret odnove (SPO) izbačen je iz DOS-a, kome ni na kraj pameti nije bilo da otvara tajne dosjee UDB-e, da lustrira zločince i privodi ih pravdi.
POBJEDA: Zašto?
DRAŠKOVIĆ: Zato što su ušli u koaliciju sa temeljima Miloševićevog terorističkog režima. Zajedno sa UDB-inim promoterima zla, srušili su Miloševića i preuzeli vlast.
POBJEDA: Jesu li imali izbora?
D RAŠKOVIĆ: Jesu. Po povratku iz Crne Gore, početkom oktobra 2000. godine, u Beogradu me je dočekala poražavajuća slika: Legija i zemunski klan postali su junaci, heroji, oslobodioci Srbije. Do ubistva Zorana Đinđića 2003. godine, Legija je bio stvarni gospodar Srbije, kome na pamet nije padalo da otvara knjigu smrti, čiji su glavni junaci on i njegovi. Ubrzo su tajni dosjei proglašeni državnom tajnom.
Kada se, posle Đinđićevog ubistva, SPO na izborima vratio u parlament, napisali smo zakon o otvaranju tajnih dosjea, svesni da je to jedini način da se Srbija izleči. Nažalost, zakon se nikada nije pojavio pred poslanicima. Demokratsku stranku koja je tada vladala i Srpsku naprednu stranku koja vlada danas valjalo bi pitati zašto. Demokratska stranka je 2010. pokazala interesovanje da zakon uđe u skupštinsku proceduru. Pozvali su me i predložili kompromis.
POBJEDA: Agenti BIA u Crnoj Gori tvrde da su upravo oni koji su štitili srpsku opoziciju i Zorana Đinđića od Miloševićevih ubica ubili premijera Srbije i četvoricu Vaših prijatelja na Ibarskoj magistrali, dok su na Vas pokušali atentat.
DRAŠKOVIĆ: To je Šešeljev rukopis, rukopis UDB-e. Vlast u Crnoj Gori, ona koja već pet godina pravi mit od 20. avgusta 2020, umesto što po Šešeljevom i UDBinom modelu fantazira i laže, mogla bi konačno da uhapsi Mila Đukanovića i osudi ga za dva nesumnjiva zločina: obnovu državne nezavisnosti Crne Gore i ulazak Crne Gore u NATO.
P
OBJEDA: Kakav?
DRAŠKOVIĆ: Da se tajni dosjei o zločinima i zločincima otvore, ali da imena naredbodavaca svih zločina i imena njihovih izvršitelja iz UDBinog aparata budu zacrnjena i nečitljiva do 2067. U Bugarskoj su tajni dosjei odavno otvoreni i pokazali su, pored ostalog, da je od 15 vladika Bugarske pravoslavne crkve njih 12 sarađivalo sa ruskim KGB-om. Ako bi se otvorili srpski dosjei, broj saradnika UDB-e i KGB-a iz reda vladika i sveštenika SPC bio bi mnogo veći.
POBJEDA: Zašto ste 2012. godine podržali Aleksandra Vučića? Jeste li, kao mnogi, zaista povjerovali da će u tom smislu nešto promijeniti i da želi evropsku Srbiju?
DRAŠKOVIĆ: Vučić iz 2012, 2013. i 2014. nije današnji Vučić. To je drugi čovek. Da, poverovao sam da želi preokret, naročito nakon što je u listu Danas objavio autorski tekst, u kome je priznao da je devedesetih vođena naknadna, slepa politika i da tadašnje rukovodstvo Srbije, uključujući njega i partiju kojoj je pripadao, nisu razumeli tektonske promene u Evropi nakon pada Berlinskog zida. Podržao sam njegovo zalaganje za hitnu evropeizaciju zemlje, za evroatlantske integracije, čak i članstvo u NATO; za normalizaciju odnosa sa Kosovom, što je potvrdio potpisivanjem Briselskog sporazuma 2013. godine. Nažalost, umesto da ga podrži, srpska opozicija ga je kamenovala, dok su trojica vladika SPC-a držali opelo živim potpisnicima Briselskog sporazuma. Mislim da se preokret dogodio 2014. godine: Ajatolah se vratio iz Haga, a Putin ušao
Nažalost, Srbija ništa nije naučila iz devedesetih. Smrt i zločini bili su naša stvarnost. Doduše, stvarnost su bili i gromko protivljenje zločinima i zločincima, kao i nada da će pad Miloševićevog zločinačkog režima biti početak vidanja rana koje je taj režim proizveo. Vjerovali smo, najzad, da će jednom za svagda biti sahranjena Miloševićeva i Šešeljeva Srbija, to strašilo među balkanskim narodima. Uslov oporavka bio je momentalno otvaranje tajnih dosjea UDB-e
Promovisanje vrhovnog zla kao nacionalnog dobra; promovisanje mržnje prema svima, osim prema Rusiji, Severnoj Koreji i Kini. Devedesetih, ,,šešeljizam“ je značio rušiti Jugoslaviju, pa na njenim ruševinama stvarati nekakvu nakaznu, ludačku Srbiju do Karlovca, Karlobaga, Ogulina i Virovitice. Takvom je politikom ta nakazna tvorevina svedena na svoju meru
u Ukrajinu i okupirao delove Donbasa.
P OBJEDA: Ajatolah je Vojislav Šešelj?
DRAŠKOVIĆ: Tako ga naziva moj glavni junak. Umesto obećane evropeizacije, krenulo se u ,,putinizaciju“ i ,,šešeljizaciju“ Srbije. I tu smo gde smo. Strašno je na nacionalnim televizijama ponovo slušati tog promotera zla. Svakoga dana, a već narednog svedočiti da ono što Ajatolah govori postaje politika vlasti. Spiskovi srpskih „izdajnika“ koje bi trebalo pohapsiti i pobiti opet su aktuelni. Šešelj je lansirao monstruoznu laž da nijedan zločin režima Slobodana Miloševića nije počinio Milošević, nego Amerikanci, Đinđić, Zapad... Milošević i njegova UDB-a su, kaže Ajatolah, nevini. Nema krvi na njihovim rukama. Šešelj pravi spiskove profesora univerziteta koji idu u zatvore i spiskove onih koji moraju biti pušten iz zatvora. Od Legije do Radeta Markovića. Osuđeni zločinci heroji su današnje Srbije.
POBJEDA: Ako predsjednik Srbije ima apsolutnu vlast, zar se tvrdnjom da je Šešelj Ajatolah on ne abolira od odgovornosti?
DRAŠKOVIĆ: Ne, ne... Nikoga ne aboliram! Samo kažem kada sam ga i zašto podržao. Šešeljevsko-putinovsku politiku ne da ne podržavam, nego je odbacujem.
POBJEDA: Da li bi putinovsko-šešeljevska politika bila moguća bez saglasnosti predsjednika Vučića?
DRAŠKOVIĆ: Ne bi bila moguća bez UDB-e, bez SPC, bez zločinaca koji su rehabilitovani, koji su se uzdigli i koji i dalje čine zlo.
POBJEDA: A bez predsjednika Vučića?
DR AŠKOVIĆ: U Vučićevoj partiji vlada pustoš: nema nikoga ko bi mogao da bude alternativa. Nije mi jasno da, čak i sa despotskim ambicijama, on koji je obrazovan ne preuzme nešto od onih koje naziva svojim prijateljima. Od Erdogana ili Viktora Orbana, na primjer. Turci Erdogana nazivaju sultanom; on je despot, u čijoj su despotiji svi veliki gradovi, uključujući Istanbul, pod kontrolom koalicionih vlada.
Slično je u Mađarskoj – od Budimpešte do…
POBJEDA: Pitala sam Vas da li bi šešeljevsko-putinovska politika bila moguća bez saglasnosti predsjednika Vučića.
DRAŠKOVIĆ: Šešelj ne traži saglasnost, nego trasira put i za to biva nagrađen. Naravno da bez saglasnosti vrha koji je ,,šešeljizovan“, bez UDB-e i SPC, bez mnogih u SANU i gavranova u medijima Šešelj ne bi mogao biti Ajatolah. U tom smislu, prelomni i ponižavajući događaj je onaj iz 2014. godine, kada je Vladimir Putin, došavši u Beograd, 14. oktobar proglasio 20. oktobrom. Prvi put u istoriji, Dan oslobođenja Beograda je, umesto 20. oktobra, proslavljen 14. oktobra. Državni vrh Srbije utrkivao se ko će više puta poljubiti Putina. Nekoliko godina kasnije, u Hramu Svetog Save u Beogradu, Putin se, u tajnoj organizaciji SPC, trajno zagrlio sa Vojislavom Šešeljem.
P OBJEDA: Ako Vam je to bilo jasno te 2014. godine, zašto politiku predsjednika Srbije nijeste javno kritikovali?
DRAŠKOVIĆ: Razgovaramo o mom novom romanu.
P OBJEDA: Razgovaramo, ali pitam i ovo.
DRAŠKOVIĆ: Ako biste uzeli moju knjigu ,,Ožiljci života“, bilo bi Vam jasno da sam, od 2014. do danas, po mnogo čemu bio i ostao jedina Vučićeva opozicija. Ja sam, a ne opozicija, tražio da se Kosovo primi u Savet Evrope i Interpol; zalagao se za Srbiju u NATO, za dobrosusedsku politiku. Istovremeno, tobožnja antivučićevska opozicija podržavala je ono što se nije smelo podržati, što se moralo osuditi. Ne stoji, dakle, Vaša ocena da nisam kritikovao. Jesam, i te kako. Čak sam ga upozorio na to da bude oprezan kada govori o izgrađenim putevima, bolnicama, školama… Time se, govorio sam, zavodi narod. I da nije sve u tome. Podsetio sam ga da je đavo u pustinji od Hrista tražio da kamenje pretvori u hleb, jer će ga tada prihvatiti kao mesiju. Isus je to mogao, ali je odbio, rekavši da se ne živi samo o hlebu; živi se i o duhu. Nikada duh, moral i zdrav razum u Srbiji nisu bili sahranjeni kao danas. I to je najveći pad Srbije. Naš je jezik ugrožen, kulture nema, posebno ako vi svake večeri - od šefa država pa nadalje – slušate da su građani koji se bune ustaše, nacisti, ološ, šljam, banda, strani špijuni, agenti obojene revolucije.
POBJEDA: Nedavno je, tokom panela na jednoj međunarodnoj konferenciji, moderatorka predsjednika Vučića upozorila zbog rasističkog stava koji je imao prema Crnoj Gori i Albaniji. Kad već govorite o jeziku…
DRAŠKOVIĆ: Mogu li biti nekoliko decenija mlađi, pa da, kao naši studenti, izaberem da ne slušam šta on priča? To se više ne može ni slušati, ni komentarisati. Tamara Nikčević
BISER CRNOGORSKE OBALE: Gosti obožavaju Hladnu uvalu koju još nije pokorio masovni turizam
BAR - Na krajnjem jugu Crnogorskog primorja, između Bara i Ulcinja, skrivena od pogleda i turističke buke, leži Hladna uvala – očaravajući zaliv u kojem kamen, more i tišina stvaraju savršen prizor Mediterana kakav polako nestaje. U toj ljepoti posluju i dva hotela – ,,El Mar“ i ,,Viktorija“ – koji, uprkos brojnim infrastrukturnim izazovima, uspijevaju da gostima ponude smještaj na visokom nivou.
Turisti, koje smo tamo zatekli, imaju samo riječi hvale: „Ovdje imate sve što vam treba za pravi odmor – mir, čistoću, gostoprimstvo, netaknutu prirodu. Ovo je luksuz u najljepšem smislu te riječi.“ A taj utisak nije slučajan – iza njega stoje vlasnici koji, bez podrške države, sami pronalaze goste, sami rješavaju probleme sa vodom, internetom i otpadom, i iz dana u dan održavaju standard koji nijesu stvorili sistem ni institucije, već entuzijazam i lična odgovornost.
Oduševljeni
prirOdOm
- Gosti nam dolaze iz raznih zemalja i svi su oduševljeni prirodom. Ne znaju koliko se borimo da sve izgleda savršeno – od vode do signala - kaže Katarina Lukić, ispred hotela ,,El Mar“ i ,,Viktorija“. Bez vodovoda i stabilne struje, uz lošu internet konekciju i bez organizovanog odvoza smeća – ovi hoteli uspijevaju da održe visok nivo usluge, skrivajući muke svakodnevice od svojih gostiju. Sezona, kako kaže, traje kratko – jer za razliku od razvijenih turističkih destinacija, ovdje nema strategije, planiranja, ni organizovanog produženja sezone. Bez vodovoda, stabilne struje i turističke infrastrukture, Hladna uvala ostaje prostor neiskorišćenog potencijala, prepušten onima koji ne odustaju.
Uprkos svemu, pojedinci poput Boža Stevovića, koji ovdje živi duže od 15 godina, kao i vlasnici hotela ,,Viktorija“ i ,,El Mar“, ne odustaju. Njihova svakodnevna borba da održe dostojan nivo usluge da gosti ne bi osjetili probleme koji ih okružuju primjer su posvećenosti, entuzijazma i vjere u potencijal ove zaboravljene obale. - Nalazimo se na jednom od najljepših vidikovaca južne obale Crne Gore, sa pogledom
na ostrvo Stari Ulcinj. Ovo mjesto, poznato kao Hladna uvala, nalazi se na samoj granici opština Bar i Ulcinj. Posljednje je naselje barske opštine kada krenete iz pravca Bara prema Ulcinju. Mnogi prolaze, a i ne znaju da ovdje postoji ovakav prirodni biser – sklonjen, skriven, a čudesan - objašnjava je Stevović. Došao je 2005. godine. Bio je očaran – pogled, more, ostrvo… sanjao je da izgradi malu vikendicu i ostane. I ostao je. Živi u ovom mjestu već 15 godina. - Ovo je raj božji. Kad god sam išao negdje drugo, želja mi je bila da se što prije vratim - kaže Stevović. Mjesto se zove Hladna uvala, kako objašnjava, zato što iz brojnih podzemnih izvora, koje i danas možete osjetiti dok plivate, izbija ledena voda. To je dokumentovano još u vojnim kartama prije Prvog svjetskog rata. Na svakih dvadesetak metara presječe vas hladan mlaz – i po tome je uvala dobila ime.
- Ostrvo Stari Ulcinj samo po sebi je posebna priča. Nekada je bilo spojeno s kopnom, a ispod njega se, kako kažu, nalazi potopljeni dio starog grada. Danas je atrakcija za ronioce. Nažalost, plaža je zapuštena, a o turističkom potencijalu niko ozbiljno ne vodi računa. Ima ostataka starih zidina, čak i temelja nekadašnje crkve. Sve to propada. Ljudi me mole da ih čamcem prevezem do ostrva. Ima interesovanja, ali niko da to uredi - kaže Stevović.
U ovom naselju danas ima više od 850 objekata.
- Kada sam došao, bilo ih je dvadesetak. Tada smo sami napravili trafostanicu. Ista ta trafostanica danas opslužuje stotine kuća i više od 20 hotela – i naravno da ne može da izdrži - kaže Stevović.
Od stalnih stanovnika ovdje su samo četiri porodice, a, kako kaže naš sagovornik, potencijal je veliki.
- Mi smo kao porodica pokušali da pokrenemo posao – mali
hotel, restoran, spa, bazeni… Ali bez puta, vode i stabilnog napona – to je bila promašena investicija. I zato danas govorim – ne zato što želim da se žalim, već zato što vjerujem da ovo mjesto zaslužuje pažnju. Ne tražimo mnogo – samo da nas neko vidi. Da nas ne guše nebrigom - zaključuje Božo Stevović. Posjetili smo i hotele ,,Viktorija“ i ,,El Mar“ - dva objekta koja, uprkos brojnim infrastrukturnim izazovima, uspijevaju da funkcionišu na zavidnom nivou. Nedostatak osnovnih komunalnih usluga, poput stabilnog snabdijevanja vodom i električnom energijom, kao i slab kvalitet internet konekcije, predstavljaju svakodnevnu prepreku za domaćine ovih hotela. Ipak, uprkos svemu, osoblje i vlasnici ulažu ogroman trud kako bi gosti osjetili samo udobnost i mir ljeta na moru, a ne poteškoće lokalne sredine. Ono što posebno imponuje jeste činjenica da se problemi ne prebacuju na turiste – naprotiv, posjetioci ovih hotela dobijaju kompletnu uslugu, čist smještaj, pažnju i atmosferu koja pokazuje pravo crnogorsko gostoprimstvo. Uprkos otežanim uslovima, hoteli ,,Viktorija“ i ,,El Mar“ ostaju primjer predanosti turizmu u jednom zapostavljenom dijelu obale, ali sa izuzetnim potencijalom. - Nedostataka ima mnogo, od vode pa nadalje. Meni lično –prvo što primijetim jeste internet. Koliko god da pojačavaju signal, jednostavno – ne funkcioniše. Dođete u stan i nemate interneta. Voda i kanalizacija
ZoRAn MARković:
čista voda, mir i tišina jeste ono zbog čega se vraćamo svake godine - Tu smo, stigli smo, već osmi put zaredom. Što nas ovdje privlači? Prije svega – mir i čista voda. To je ono zbog čega se uvijek vraćamo. Ostajemo deset dana, a dolazimo dva puta godišnje – to nam je postalo tradicija. Ovdje je sve lijepo, tiho, bez buke. Bukvalno ništa ne smeta. Idealno mjesto za odmor. Obično uveče odemo do Sutomora, Bara ili Ulcinja – prošetamo, malo promijenimo ambijent, ali se uvijek vraćamo ovdje. Dolazimo svake godine u junu, već tradicionalno – jer ovdje nalazimo ono što nam treba - mir, prirodu i pravo more.
ERnEst AjAnović: u Crnoj Gori se konačno osjećam živim - Imam 27 godina. Od 19. godine sam živio u Americi. Vratio sam se prije šest mjeseci i planiram da ostanem. Život ovdje je opušteniji, mirniji – u Americi je sve brzo, stresno.
su posebna priča. To je, iskreno, van svake pameti. Svakodnevna borba sa cistijernama, to je mučenje. Gosti ne mogu da vjeruju da im vodu donosimo u cistijernama. Takođe i odnošenje smeća – ogroman je problem - kaže Katarina Lukić. Ističe da su u hotelima primorani da koriste ,,tehničku“ vodu za sobe, a vodu za piće isključivo iz cistijerni.
Bez Buke - pravi
OdmOr
- I opet se trudimo da gosti ne osjete tu muku. Jedino što primijete jeste miris sa brda i loš internet. A ni on nije svuda isti – zavisi gdje se nalazite, nekada interneta nema uopšte. Skoro su dolazili iz kompanije, pojačavali signal – ali još je gore nego prije – ističe Lukić. Bez obzira na sve to, kada gosti dođu – oduševe se prirodom.
Naravno, postoje problemi –najviše mi smeta smeće i nedostatak brige o okolini. Tamo se zakon poštuje, sve je organizovanije. Ipak, ovdje su ljudi topliji, hrana je bolja i sve je blizu. U Hladnoj uvali sam prvi put. Prelijepo je, mirno, čisto. Ako se ovako nastavi, mogu sebe da zamislim ovdje dugoročno – sa povremenim posjetama Americi.
ZoRAn ĐuRić: kupila me je ljepota ovog mjesta – i dolazim svake godine - Toliko volim ovo mjesto. Vežu me emocije i potpuno razumijem svakoga ko kaže da ga ovo mjesto dira. U pravu je. Imam ovdje svoj objekat, već 50 godina posmatram ovu uvalu i dolazim da, na neki način, i sam budem domaćin i doprinesem. Volim da se osjećam korisno i da budem dobar domaćin ljudima koji dolaze. Što me je kupilo? Priroda, ljepota, mir. Predivni hoteli, dobra usluga, kvalitetna hrana – to je ono zbog čega se uvijek vraćam. Dolazim dvaput godišnje, po mjesec – u junu i septembru. Ne volim gužve u julu i avgustu, tada izbjegavam. Volim kada je mirno, kada čovjek može da diše. Naravno, ima problema. Najviše bi trebalo poraditi na kanalizaciji i putevima – to bi trebalo malo srediti. Što se tiče ljudi i usluge – tu je sve za čistu desetku. I zato kažem – dokle god mogu da hodam, dolaziću ovdje.
Voda je čista, tirkizna, bez pijeska, odmah duboka. Vide se ribe, kamenje po dnu – kao sa razglednice. Mirno je, bez buke, idealno za pravi odmor. - Imamo muziku svako veče, od pola devet do pola dvanaest, laganu, tek toliko da osjetite da ste na moru. Sezona nam je kratka – pravi špic je od sredine jula do sredine avgusta. Ove godine otvorili smo sredinom juna, ali to je već kasno. Mogla bi sezona da traje duže – penzioneri, recimo, mogu da dolaze i u septembru. Ipak, realno gledano, poslije 15. septembra nema više gužve, sve staje - kaže Lukić. Gosti će ove godine dolaziti iz raznih krajeva – Srbije, Mađarske, Njemačke, pa čak i iz Ukrajine i Rusije. Biće, kaže naša sagovornica, i grupa iz sindikalnih organizacija Crne Gore. n. kOvačević
Građani okupljeni na Kruševom ždrijelu poručili da izmjene Zakona mogu zabraniti ulicu, ali ne i njihov glas
Svaki poslanik koji digne ruku za izmjene Zakona o javnim okupljanjima mora se zapitati kome služi i koga predstavlja
CETINJE - U trenutku
kada Crna Gora prolazi kroz možda najteže dane u svojoj novijoj istoriji, vlast se odlučila da ne rješava uzroke problema, već da kazni posljedice svog nerada. Predložene izmjene Zakona o javnim okupljanjima nijesu ništa drugo do pokušaj da se uguši glas naroda, da se zabrani pravo na protest, na bunt, na slobodno iskazivanje nezadovoljstva - poručili su građani okupljeni na blokadi na Kruševom ždrijelu gdje već pet mjeseci protestuju zbog nereagovanja nadležnih nakon dva masakra, u kojima je živote izgubilo 23 ljudi, među kojima i četvoro djece. - Dok društvo njeguje sjećanje na 23 izgubljena života, među kojima je četvoro đece, nakon dvije stravične tragedije koje su potresle ne samo Cetinje, već cijelu Crnu Goru, umjesto odgovora, umjesto odgovornosti, vlast nudi – kazne. Umjesto ostavki, nude zabra-
ne. Umjesto rješenja, prijete. Niko od nadležnih nije imao minimum lične i profesionalne odgovornosti da kaže: „Krivi smo. Pogriješili smo. Nijesmo uradili dovoljno.“ Umjesto toga, brutalno su vrijeđali građane koji su na ulicama tražili pravdu, omalovažavali bol i patnju, nazivajući ih najpogrdnijim imenima. I sada, kao krunu tog odnosa prema naro-
Ministarka kulture Tamara Vujović brani poslanika Demokrata
Bogdanović nije targetirao slobodne medije i novinare, već iznio stav
PODGORICA - Nakon uvida u transkript izlaganja poslanika Bogdanovića, i nakon razgovora s njim, važno je istaći činjenicu, da poslanik Boris Bogdanović nije, ni u jednom trenutku, rekao da su Televizija E, M portal i Portal Analitika kao mediji na platnom spisku kriminalnih klanova, ocijenila je ministarka kulture i medija Tamara Vujović. Kako kaže, „on je u svom izlaganju govorio o pojedincima koji imaju veze sa kriminalnim klanovima, koji vrše nedozvoljen uticaj na medije, da brane korumpirane policajce i uz to naglasio da se ne radi ni o novinarima, ni o urednicima.“ - Takve izjave, bez obzira da li se s njima slažemo ili ne, rečene u političkom debatnom tonu, u slobodnoj govornoj formi, bez navođenja konkretnih imena, spadaju u okvir parlamentarne rasprave i u političku borbu, a ne u ograničavanje slobode medija, i targetiranja novinara. Dakle, poslanik Bogdanović nije targetirao slobodne i nezavisne medije, niti novi-
nare kao profesiju, već je iznio politički stav i sumnje koje se odnose na političko-medijske centre moći, uključujući i moguće veze između određenih struktura koji imaju uticaj na medije i organizovanog kriminala - tvrdi Vujović. Medijima je uputila poruku. - Pozivam medije da djeluju u skladu sa granicama Ustava, zakona i Kodeksa novinara, koji obavezuju na istinito, provjereno i pravovremeno izvještavanje javnosti, a javne funkcionere pozivam da budu što precizniji i jasniji u izražavanju. Tako ćemo zajedno braniti i njegovati slobodno nezavisno novinarstvo - navela je ona. Sloboda medija, ističe, temelj je demokratije i jedan od najvažniji principa koji Vlada dosljedno brani, što prepoznaju i međunarodne adrese u svojim izvještajima.
- Zaštita slobode medija ne podrazumijeva pravo bilo koga da bude izuzet od javne i političke kritike, pogotovo kada se ista odnosi na pojave koje mogu spriječiti štetne posljedice po društvo - saopštila je ministarka. R. P.
du, nude zakon kojim će se kaznama do 10.000 eura pokušati ućutkati oni koji se usuđuju da stanu na ulicu i kažu „Dosta je!“ - poručili su građani okupljeni na Kruševom ždrijelu. Kako su naglasili, ovaj zakon nije napisan da zaštiti građane. Nije napisan da donese red. Nije napisan da Crnu Goru učini boljim i sigurnijim mjestom za život. Nije, jer kada bi to bio cilj,
ne bi danas blokade bile jedini način da se ukaže na nepravdu. Ovaj zakon je isključivo i jedino pokušaj da se vlast zaštiti od sopstvenog naroda. - Svaki poslanik koji digne ruku za ovaj zakon mora se zapitati: Kome služi i koga predstavlja?
Da li ste predstavnici građana ili čuvari privilegija moći? Da li služite onima koji su vas birali ili onima koji se plaše glasa
naroda? - pitaju građani. Oni naglašavaju da ovaj zakon nije zakon protiv saobraćajnih gužvi. Poručili su da je ovo zakon protiv Cetinja. Protiv svake majke koja plače za izgubljenim đetetom. Protiv svakog čovjeka koji plače za izgubljenim članom porodice, za izgubljenim drugom, drugaricom, sugrađaninom. Protiv svakog građanina koji se usu-
dio da kaže: „Neću da ćutim.“ - Ako danas kaznite njih, sjutra ćete pokušati kazniti svakoga ko se pobuni. Danas je Cetinje, sjutra će biti bilo koji grad, bilo koja ulica, bilo koje ime. Ali neka znaju – nema tog zakona, nema te kazne, nema te sile koja može ućutkati ono što gori u srcima svih nas - kazali su građani okupljeni na Kruševom ždrijelu. Oni dalje poručuju da zakon može da zabrani ulicu, ali ne može da zabrani glas onih koji ne pristaju da ubijanje postane normalnost.
- Ovo je borba za dostojanstvo. Ovo je borba za pravo da budemo ljudi. Ne pristajemo. Ne povlačimo se. Nećemo ćutati - poručili su građani na Kruševom ždrijelu. J. Đ.-P.
Nevladine organizacije i građanski aktivisti pozivaju JU „Ratkovićeve večeri poezije“ da do 11. jula, Dana sjećanja na žrtve Srebrenice, donesu odluku o povlačenju nagrade ratnom zločincu osuđenom za genocid
PODGORICA - Oduzimanje nagrade „Risto Ratković“ bivšem predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta i vrhovnom komandantu Vojske Republike Srpske Radovanu Karadžiću koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, bio bi važan korak ka simboličkoj i moralnoj distanci od zločina, ali i poruka da Crna Gora ne zaboravlja i da bira stranu pravde.
To su poručili građanski aktivisti i nevladine organizacije koje su prije dva dana uputile ovu inicijativu Javnoj ustanovi „Ratkovićeve večeri poezije“.
Iza te inicijative stoje: Centar za građansko obrazovanje (CGO), Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Udruženje „Štrpci protiv zaborava“ i Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava, kao i građanske aktivistkinje i aktivisti Dina Bajramspahić,
Književnost ne može biti utočište za zločin
Na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Cetinje i u Crnogorskom PEN centru izrazili su punu podršku inicijativi nevladinih organizacija i građanskih aktivistkinja i aktivista za povlačenje nagrade „Risto Ratković“ 1993. godine dodijeljene bivšem predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta i vrhovnom komandantu Vojske Republike Srpske Radovanu Karadžiću koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja.
Nasljeđe Rista Ratkovića zaslužuje, podvlače na FCJK i u PEN Centru, da bude oslobođeno ove mrlje.
- A Bijelom Polju i Crnoj Gori je potrebna kultura pamćenja utemeljena na istinskim vrijednostima - na saośećanju, odgovornosti i pravdi. Učinjeni zločini ne mogu biti izbrisani, ali se odgovornost prema njima mora stalno potvrđivati - zaključili su u saopštenju.
Jovana Marović i Edin Smailović, a već idućeg dana je i Bošnjačka stranka Skupštini opštine Bijelo Polje podnijela gotovo identičnu inicijativu. U NVO sektoru, kako su saopštili, to vide kao potvrdu značaja njihovog postupka. U NVO sektoru su juče, u godini kada se obilježava 30 godina od genocida u Srebrenici, pozvali JU „Ratkovićeve
večeri poezije“ da donese odluku o povlačenju nagrade Radovanu Karadžiću najkasnije do 11. jula - Dana sjećanja na žrtve Srebrenice. - Pozivamo sve društvene aktere - institucije, akademsku zajednicu, organizacije civilnog društva, političke partije, umjetnike i građane - da podrže ovu inicijativu kao čin elementarne ljudskosti, is -
tinske evropske orijentacije i odgovornog suočavanja sa prošlošću - dodali su oni. Decidni su da bi time Crna Gora postavila primjer odgovornog suočavanja s prošlošću za cijeli region, ali još više i prema budućnosti. - Nagrada „Risto Ratković“ je 1993. godine u Bijelom Polju dodijeljena Radovanu Karadžiću. Tadašnje crnogorsko državno rukovodstvo dočekalo je Karadžića tokom njegove posjete rodnoj Crnoj Gori 1993. godine, čime mu je faktički pružilo političku legitimaciju za ulogu koju je imao u ratu u Bosni i Hercegovini. Te iste godine su iz voza koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar oteti i ubijeni putnici, civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti i jedno neidentifikovano lice u stanici Štrpci, koja je tada bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Od 20 otetih i ubijenih putnika, samo su četiri identifikovana i pronađena. U ovom ratnom zločinu, među ubijenima je bilo i građana Bijelog Polja, a u Bijelom Polju je 2016. godine otkriven spomenik žrtvama - ukazali su u NVO sektoru. R. P.
Iz Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada kažu da su vatrogasci spremni da se uhvate ukoštac i sa najvećim stihijama, ali ukazuju i na hitnost rješavanja problema kako bi se rasteretili kapaciteti u Podgorici
Angažovanje dodatnog broja vatrogasaca, uključivanje mladih pripravnika i stručno usavršavanje kadra predstavljaju ključne mjere za spremno dočekivanje vrhunca požarne sezone – ističe Nikola Bojanović, ali i ukazuje da preventivno djelovanje u praksi ne daje rezultate, jer su kazne za fizička lica koja podmeću požare od 30 do 1.000 eura
PODGORICA – Opštine
Tuzi i Zeta još nijesu formirale sopstvene službe zaštite i spašavanja. Zato vatrogasne ekipe iz Podgorice intervenišu i na ovim područjima. Po podacima za 2024. godinu, ukupno je bilo 1.936 intervencija, a značajan broj se upravo odnosio na Tuzi i Zetu. Povećan broj izlazaka na teren dodatno opterećuje podgoričke kapacitete, te se kao prioritet nameće potreba za formiranjem samostalnih službi u tim opštinama, što bi rasteretilo Glavni grad i omogućilo bržu reakciju na licu mjestakazao je za Pobjedu Nikola Bojanović, v. d. komandira Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada.
Bojanović je apelovao na građane da ne pale na otvorenom, ali i poručio da su vatrogasci spremni da se uhvate ukoštac i sa najvećim stihijama. Kazao je da, s obzirom na sve češće klimatske ekstreme i sve učestalije požare tokom ljetnjih mjeseci, Služba zaštite i spašavanja Glavnog grada Podgorice ulaže velike napore u jačanje svojih kapaciteta, kako tehničkih tako i kadrovskih.
- Nedavno je u vozni park službe stiglo novo kombinovano vatrogasno vozilo, opremljeno za gašenje požara pomoću vode, pjene i praha, čime je nastavljen proces modernizacije opreme, ključan za bezbjedno i efikasno reagovanje na terenu. Sva vozila u službi redovno se održavaju, tehnički su ispravna i registrovana, te su u svakom trenutku spremna da odgovore
na najteže izazove. Ipak, kada se broj požara znatno poveća a njihov intenzitet raste zbog visokih temperatura i dugotrajne suše, sama oprema, koliko god bila savremena, nije dovoljna - objasnio je Bojanović. Istakao je da je, po preuzimanju funkcije, zatekao stanje koje je zahtijevalo hitne promjene i dodao da je poseban akcenat stavio na unapređe-
Požari juče buktali u okolini Podgorice, najteže bilo u Tuzima
Vatrogasci branili kuće, posao im otežavao jak vjetar
PODGORICA – Požari su juče buktali u okolini Podgorice, a gašenje vatre otežavao je jak vjetar. Najteže je bilo u okolini Tuza, gdje su izgorjela dva automobila, a dvjema osobama ukazana je hitna pomoć jer su se nagutale dima. Vatra je zahvatila veliku površinu između Tuza, Milješa i Karabuškog polja.
Vatrena stihija u Donjim Kokotima zahvatila je ogromnu površinu polja, a potom se vatra proširila ka domaćinstvima. Tamo
je bilo i prekida u snabdijevanju električnom energijom usljed intervencije vatrogasaca. Gorjelo je i Ćemovsko polje, nedaleko od Starog aerodroma. Vatrogasci su intervenisali i u Ljajkovićima u Zeti, gdje se takođe vatra bila primakla kućama. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović ističe da su blagovremenom reakcijom Službe zaštite i spasavanja Glavnog grada svi požari stavljeni pod kontrolu.
- U gašenju požara učestvovali su i vatrogasci iz opština Nikšić i Bar, kojima ovim putem zahvaljujemo na brzom odzivu. Takođe, zahvalnost dugujemo i Direktoratu za zaštitu i spašavanje MUP-a. Molim građane da se suzdrže od svih aktivnosti koje mogu doprinijeti stvaranju i širenju požara kao i da prijave namjerno podmetanje koje rade neodgovorni pojedinci - poručio je Mujović na Fejsbuku. Zbog izrazito visokih
Grci za izazivanje požara plaćaju kazne do 50.000 eura. U toj zemlji nakon velikih požara 2022. godine uveli su nove zakonske mjere za one koji podmeću požare – deset puta veće kazne od onih koje su bile nakon izazivanja većih požara širom države. Radi se o novčanim kaznama do 50.000 eura i kazni zatvora do deset godina.
nje međuljudskih odnosa i profesionalne komunikacije unutar kolektiva. - Vatrogasna služba funkcioniše bez zamjenika i ključnih rukovodilaca. Iako prethodno rukovodstvo nije raspisalo oglas za angažovanje sezonskih radnika, što je bila njihova zakonska obaveza, pronašao sam zakonski osnov za prevazilaženje tog propusta. Znate koliko je potrebno sezonskih radnika u našoj službi tokom sezone. Kada se dese požari na većim lokacijama kao i na manjim, presudan je uticaj kadra u našoj službi. Naši vatrogasci su spremni da se uhvate ukoštac i sa najvećim stihijama i jasno je da nam treba dovoljno ljudskog faktora - istakao je Bojanović. Pojasnio je da Služba raspolaže sa 24 vatrogasna vozila, ali da ljetnja sezona uvijek zahtijeva dodatno angažovanje kako ljudstva, tako i dodatnih resursa.
- Upravo se zato posebna pažnja posvećuje sezonskom zapošljavanju, saradnji sa drugim institucijama, kao i razmjeni podataka i resursa sa lokalnim samoupravama. Angažovanje dodatnog bro-
U Hrvatskoj za izazivanje požara novčane kazne iznose od 1.990 do 19.900 eura, a kazna zatvora do 60 dana. U slučaju nemara kazne su od 260 do 1.990 eura. Uz kazne predviđene Zakonom o zaštiti od požara, odredbe Kaznenog zakona predviđaju i kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina za dovođenje u opasnost života i imovine uzrokovane požarom. Ukoliko su ova djela učinjena iz nemara kazne su do tri godine zatvora.
Na osnovu zakona član 317 Krivičnog zakona BiH, kazna je od 100 do 1.000 KM. Za izazivanje šumskog požara predviđene su zatvorske kazne koje su
ja vatrogasaca, uključivanje mladih pripravnika i stručno usavršavanje postojećeg kadra predstavljaju ključne mjere za spremno dočekivanje vrhunca požarne sezoneporučio je Bojanović. Rekao je da će sezonski pripadnici i ove godine biti angažovani u najkritičnijem dijelu protivpožarne sezone, u skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju, tačnije članom 46, za koji je Direktorat za vanredne situacije dao pozitivno mišljenje.
- Ovaj korak još jednom potvrđuje spremnost Službe da
temperatura i sušnog perioda koji je zahvatio naš region, policija apeluje na sve građane da pokažu maksimalnu odgovornost i oprez kako bi se spriječilo izbijanje požara na otvorenom prostoru.
- Podsjećamo da i najmanji nemar, poput odbacivanja opuška od cigarete ili staklene ambalaže, može izazvati velike požare koji ugrožavaju živote ljudi, imovinu i prirodnu sredinu – navode oni. R. P.
jedinstvene u cijeloj Bosni i Hercegovini. Za krčenje i paljenje neophodno je obavijestiti vatrogasnu službu. Praksa pokazuje da se to ne poštuje u velikoj mjeri. Kazna je od 100 do 1.000 KM. Za izazivanje šumskog požara predviđene su zatvorske kazne koje su jedinstvene u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ko izazove šumski požar usljed kojeg nastupi šteta velikih razmjera, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina. Ako je požar izazvan u zaštićenom području kao što je šuma, nacionalni park ili voćnjak, kazna može biti od dvije do 12 godina zatvora. U Srbiji su kazne niske. Zakonom o zaštiti od požara zabranjeno je spaljivanje biljnih ostataka, otpadaka od usjeva i smeća na otvorenom prostoru kao i paljenja vatre u šumi i na rubu šume od 200 metara, za čije nepoštovanje su novčane kazne i to od 10.000 do 50.000 dinara za fizička i od 300.000 do 1.000.000 dinara za pravna lica.
bez obzira na zatečene izazove i vremenski pritisak, ispuni sve obaveze prema građanima i obezbijedi maksimalnu operativnu spremnost u periodu povećanih rizika od požaranaglasio je Bojanović. Poseban izazov za Službu, kako nam je rekao Bojanović, predstavlja činjenica da opštine Tuzi i Zeta još nijesu formirale sopstvene službe zaštite i spašavanja, iako se o tome godinama govori.
- Kao rezultat toga, vatrogasne ekipe iz Podgorice intervenišu i na ovim područjima, koja zbog svoje konfiguracije terena i velikih površina pod vegetacijom, predstavljaju izuzetno rizične zone u ljetnjem periodu. Po podacima za 2024. godinu, ukupno je zabilježeno 1.936 intervencija, značajan broj se upravo odnosio na teritorije Tuzi i Zete. Povećan broj izlazaka na teren dodatno opterećuje podgoričke kapacitete, te se kao prioritet nameće potreba za formiranjem samostalnih službi u tim opštinama, što bi rasteretilo Glavni grad i omogućilo bržu reakciju na licu mjesta. Kako je zahtjevnost terena tu posebna kao i broj stanovnika, služba u narednom periodu planira intenzivirati obuke i specijalizacije za postojeći kadar, kao i osigurati kontinuirano tehničko usavršavanje, kako bi se odgovorilo na sve bezbjednosne izazove - poručio je Bojanović. Ukazao je da, uprkos jasnim zakonskim odredbama i predviđenim sankcijama za iza-
zivanje požara, preventivno djelovanje u praksi i dalje ne daje željene rezultate. Kazne za one koji podmeću požare, po riječima Bojanovića, male su - za fizička lica kreću se od 30 do 1.000 eura. - Najmanja kazna je 30 eura, a ukoliko sud utvrdi da je prestupnik više puta palio, tada je kazna 1.000 eura. Za preduzeća predviđene su novčane kazne od 150 do 3.000 eura dok za pravna lica iznose 10.000 eura. U praksi se pokazalo da ove kaznene mjere nijesu dovoljan mehanizam odvraćanja. U najvećem broju slučajeva požari nastaju kao posljedica ljudske nepažnje, nesavjesnog spaljivanja biljnog otpada, paljenja vatre na otvorenom bez nadzora, čak i namjernog izazivanja požara. Ovakve učestale situacije mogu izazvati uništavanje privatne imovine i ugroziti ljudske živote, kao i devastirati prirodnu sredinu.e. Smatramo da bi trebalo razmotriti izmjene zakonskog okvira i uvođenje strožih kaznenih mjera za one koji izazovu požar, naročito u slučaju namjere ili grubog nemara - naveo je Bojanović.
Objasnio je i da njihova Služba blisko sarađuje sa Upravom policije i Ministarstvom unutrašnjih poslova, naročito, kako je rekao, kada je riječ o otkrivanju uzroka požara i identifikaciji počinilaca.
- Ipak, proces dokazivanja odgovornosti je često otežan zbog nedostatka konkretnih dokaza na terenu. Zbog toga je jedan od pravaca djelovanja sve češća upotreba savremenih tehnologija: nadzornih kamera, dronova, GPS uređaja i softverskih alata za analizu podataka. Ovi alati omogućavaju preciznije praćenje sumnjivih aktivnosti i bližu reakciju nadležnih organa. Osim toga, u planu je uvođenje dodatnih sistema ranog upozoravanja i geolokacijskih alata koji bi mogli pomoći u predikciji potencijalno rizičnih područja, naročito nakon ekstremno sušnih dana. Iako Služba zaštite i spašavanja Glavnog grada Podgorice funkcioniše stabilno i odgovorno, trenutni izazovi ukazuju na potrebu za dodatnim ulaganjima, bolju međuinstitucionalnu koordinaciju i jačanje zakonodavnog okvira - pojasnio je Bojanović. Ukazao je da, uz formiranje službi u Tuzima i Zeti, kao i dodatno zapošljavanje obučenog kadra, modernizaciju opreme, strože kazne i jače preventivne kampanje, može se doprinijeti smanjenju broja požara i zaštiti života, imovine i prirode. Bojanović takođe očekuje da se, uz podršku lokalne zajednice i građana i zajedničkog rada svih nadležnih institucija, može stvoriti bezbjedan ambijent tokom ljetnje sezone, ali i za dugoročno unapređenje sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.
H. JANKOVIĆ
Studentski miting na Vidovdan okupio hiljade građana
BEOGRAD - Na protestu koji su organizovali studenti u blokadi pod nazivom „Vidimo se na Vidovdan“ bile su zastupljene sve političke opcije: nacionalistički govori podsjećali su na izdaju Kosova neustavnim sporazumima i značaju veza sa Srbima u regionu. Navijačkim poklicima ismijavan je Vučić čija je vlast proglašena nelegitimnom, rektorove poruke ukazale su na značaj jedinstva univerziteta i borbu za različitost, a govori aktivista podsjetili su na borbu protiv iskopavanja litijuma i rasprodaje prirodnih resursa Srbije. Svi govornici imali su jedinstvenu poruku da se borba mora nastaviti dok se ne raspišu izbori.
Međutim, dva osnovna zahtjeva protesta nijesu ispunjena: raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora i uklanjanje kampa iz Pionirskog parka u kojem borave „studenti koji žele da uče“- iako je vlasti bio rok da to uradi do 21 sat u subotu uveče. Zbog toga su građani pozvani da i dalje ostanu na Slaviji.
REKTOR
Najglasniji pozdrav uz povike „pumpaj, pumpaj“ okupljeni su uputili rektoru beogradskog univerziteta Vladanu Đokiću
Navodeći da su sedmomjesečni protesti studenata postigli tri stvari: „jedinstvo nije iluzija već snaga koja pobjeđuje i manipulacije. Znanje, dostojanstvo i istina imaju uvijek prednost nad lažima i ucjenama i povjerenje u univerzitet je vraćeno i nećemo ga prepustiti onima koji bi da ga ponize“, rektor je konstatovao da „građani u univerzitet imaju najviše povjerenja“. Podsjetio je okupljene da su došli da potvrde jedinstvo u odbrani osnovnih demokratskih i univerzitetskih vrijednosti koje država odbacuje i sve dublje tone. Ocijenio je da su studenti povezali društvo u zajedničku misiju - „da sačuvamo pravo na različitost i pravdu i da istrajemo“, kao i da su promjenu pokrenuli studenti uz koje su stali pobunjeni građani. Podsjetio je na uvrede i laži kojima su građani i akademska zajednica izloženi od početka protesta i konstatovao da će „mirna i nenasilna borba donijeti trajnu promjenu u društvu“.
Iako je MUP procijenio da je broj okupljenih 36.000 i naveo da je tri puta manje prisutnih nego 15. marta - sve okolne ulice oko Trga Slavija bile zakrčene.
Navijačkim poklicima ismijavan je Vučić čija je vlast proglašena nelegitimnom, rektorove poruke ukazale su na značaj jedinstva univerziteta i borbu za različitost, a govori aktivista podsjetili su na borbu protiv iskopavanja litijuma i rasprodaje prirodnih resursa Srbije. Svi govornici imali su jedinstvenu poruku da se borba mora nastaviti dok se ne raspišu izbori
Poruke: „Vučiću pederu“ orilo se pred početak mitinga na Slaviji, nizali su se povici „ko ne skače taj je ćaci“ propraćeno skakanjem prisutnih. Uslijedilo je 16 minuta tišine za poginule u padu nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra prošle godine - za što niko nije odgovarao jer još nije podignuta optužnica. Zatim je razvijena zastava Srbije preko cijelog Trga Slavija. Aludirajući na predsjednika Srbije jedan od studenata je sa govornice poručio: „Kukavica se sakrila iza ucijenjenih i preti svima nama, ne rušimo, ne tražimo milost već pravdu, mi smo tu da sabiramo a ne da dijelimo, studentski pokret je pokret sloge“.
Dva osnovna zahtjeva protesta nijesu ispunjena: raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora i uklanjanje kampa iz Pionirskog parka u kojem borave „studenti koji žele da uče“- iako je vlasti bio rok da to uradi do 21 sat u subotu uveče. Zbog toga su građani pozvani da i dalje ostanu na Slaviji
„U Ustavu Srbije Kosovo i Metohija je neotuđivi dio Srbije“ naveo je profesor Milo Lompar uz poruku da je važno da se građani Srbije bore za srpski integralizam - „odbranu suverenosti Republike Srpske i bore za prava Srba u Crnoj Gori“.
Momčilo Trajković je u ime Srpskog nacionalnog vijeća
sa KiM uručio studentima nagradu - Vidovdanski crveni kosovski božur, za sve ono što su uradili do sada da se riješe politički i društveni konflikti. Ocijenio je da će pobjeda novih snaga doprinijeti da se Srbi sa Kosova više ne zloupotrebljavaju radi očuvanja vlasti i ličnih interesa.
Košarkaš Dejan Bodiroga ukazao je da vlast „djecu naziva teroristima a štiti kriminalce“ i da na to okupljeni ne pristaju, dok je akademik Slobodan Vukosavić vlast nazvao „dahijama koje su stvorile imperiju laži da nas uspavaju“.
KONTRAMITING
Policija je juče ispalila suzavac na demonstrante koji su se okupili ispred kordona postavljenog u Ulici kneza Miloša, u blizini Predsjedništva. Kordon je potisnuo okupljene niže niz ulicu, ka rasrsnici sa Ulicom kralja Milana. Kako javlja reporterka RSE, grupe maskiranih muškaraca sukobile su se sa policijom kod Crkve Svetog Marka. Gađali su policiju flašama i bakljama, a bačeno je i nekoliko topovskih udara.
Policija je intervenisala, a reporterka RSE je vidjela privođenje najmanje jednog demonstranta. Na ovom potezu su stotine policajaca u opremi za razbijanje demonstracija, kao i odredi Žandarmerije sa oklopnim vozilima. U Ulici kneza Miloša, u blizini Ambasade Turske, policijska brigada je na kratko reagovala i potisnula dio demonstranata koji su se okupili na tom mjestu. Kako javlja
reporter N1, u jednom trenutku je bačeno nekoliko topovskih udara i petardi. Pripadnici Žandarmerije sukobili su se sa pojedinim demonstrantima u centru Beograda, objavio je N1. Do sukoba je došlo u Bulevaru kralja Aleksandra nakon što su studenti u blokadi objavili kraj protesta. Reporteri RSE su prethodno objavili da jake policijske snage obezbjeđuju prostor između dva protesta.
Sa druge strane u Pionirskom parku gdje je Vučić organizovao kontramiting orila se narodna muzika sa kosovskom tematikom i transparent: „Blokaderi zapamtite, Srbija nije genocidna država“. Skup pod imenom „Književno veče“ osmislio je Dragoslav Bokan poznat po paravojnim formacijama 90-ih godina. Među nekoliko hiljada ljudi koji su tokom dana dovoženi autobusima iz unutrašnjosti bili su i oni sa problematičnim biografijama: Vladimir Mandić , Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP-a koja je dovođena u vezu sa kriminalnim klanovima, bivši komandant žandarmerije Goran Radosavljević Guri I glavni student ovog kampa Miloš Pavlović koji je rekao da su „pobijedili i da se vraćaju na nastavu od ponedjeljka“. Međutim, to ne znači da će se rasformirati i šatorsko naselje koje se od marta nalazi u Pionirskom parku. Violeta CVEJIĆ
Piše: dr Dragan VESELINOV
Da li je patrijarh Perić postao zilot? U poslednje vreme njegove ,,bulovićevske“ tirade zvuče kao da je prešao u malu nekanonsku istinski Srpsku pravoslavnu crkvu? Možda niste znali da takva crkva zaista postoji. Mi je nismo naveli radi dosetljive fikcije. Ona ima hramove i manastire. Vodi je episkop Akakije Stanković sa crnom zastavom na kojoj se ističu ljudska lobanja i ukrštene kosti umesto Hristovog krsta na kojoj se uočava slogan ,,pravoslavlje ili smrt“.
Ova crkva, slično Beogradskoj patrijaršiji, odbija ekumenizam kao jeres, odbija gregorijanski kalendar u korist julijanskog, kao i svaku saradnju sa progresivnom levicom - a sa komunistima posebno. Za nju postoji samo jedna nepogrešiva ideologija na svetu, to je njihova teologija pravog hrišćanstva. Tu teologiju najsrčanije čuva Manastir Esfigmen na Svetoj Gori kome se pridružio hilandarski monah Akakije 1995. godine protestujući zbog saradnje vaseljenskog patrijarha Vartolomeja sa papom Vojtilom
KRIPTO-TEOLOGIJA
U svojstvu direktora Srpske pravoslavne crkve patrijarh Perić je objavio da je njegova crkva izvan društva. Slično zilotima. To je lansirao iz podzemne kripte u Hramu Svetog Save 22. juna 2025. godine, slučajno na datum invazije Nemačke na SSSR 1941. godine. On kaže: ,,…Nema iznad i izvan Crkve autentične reči, reči koja može biti autoritet Crkvi i za Crkvu, niti postoji niko od nas koji može suditi Crkvi“. Tako su govorili i nacisti za sebe u odnosu na sve druge ideologije i hrišćansku crkvu. Perić je zakasnio. Da je to govorio u 11. veku pridružio bi se papi Grguru Sedmom koji je u svojoj enciklici Dictatus papae iz 1075. godine u 27 stavova istakao: da je rimska crkva bezgrešna, da Crkva ima pravo da donosi zakone za narod, da papi ne može niko da sudi, papa ima pravo da smenjuje careve, njegove presude ne može niko da opozove osim njega, da su pape sveci, da papa ima pravo da nosi carske oznake, da mu prinčevi moraju poljubiti stopala , da je njegovo ime jedino ime na svetu i niko ga novom detetu ne sme dati dok je on živ, da laici nemaju pravo službe u liturgiji i druge odredbe. Na svu sreću ova enciklika nije nikada puštena u javnost, već je primenjivana diskretno, u skladu sa izgledima na uspeh.
Ali je Rimska crkva odabrala da se sa njome rve sa carskom svetovnom vlašću pogotovo onda kada je Grgur opozvao cara Hajnriha za Svetog rim-
POGLED SA STRANE: U svojstvu direktora Srpske pravoslavne crkve Por rije je objavio
Uvijek naprijed ide srpska crkva, ali za njom dolazi vojska. Nadajmo se da toga više neće biti. Prizivajmo pravedni ishod - da će se Srpska pravoslavna crkva uvjeriti još jedanput da suprotno od njene arogancije i hvalisave tvrdnje da ,,pored i iznad nje nema nikakvog autoriteta koji bi njoj sudio“, i te kako ima autoriteta kome će pružiti ruku pomirenja. Na Crnogorcima je da joj to dokažu
skog cara. To je platio smrću u izgnastvu, kada ga je Hajnrih najzad pobedio uprkos tome što je prethodno po zimi puzao do Grgura na Kanosi. Doduše, kod Grgura je bilo dobro to što je raščinjavao kardinale zbog seksualnih prestupa, što u Beogradskoj patrijaršiji nije popularno. I teško da bismo pretpostavili da bi patrijarh Perić istakao da je Grgur 1078. godine okrunio dukljanskog vladara Mihaila Vojisavljevića rimskom titulom ,,kralja Slovena“, i nazivao ga Michaeli Sclavorum regi. Nije bio ,,srpski“ kralj kako ga titulišu nacionalistički istorici. Bio je Dukljanin. Uzgred, mi smo do juče naivno mislili da pravoslavci drže za bezgrešne doktrine jedino one donete od IV do VIII veka na sedam ekumenskih koncila i da su samo one u rangu svetih biblijskih tvrdnji. To su neoperativne društvene ,,teološke“ tvrdnje. Pogrešili smo, kir Perić je dodao novu svetu ,,pravoslavnu doktrinu“, koja je društveno operativna, gde Crkvi i njegovim stavovima nema niko pravo da sudi makakvu nevolju ona pričinjavala. On je tu nadmašio i savremene pape na Angelusu sredom na Trgu Svetog Petra u Rimu gde se papine reči iznete ex cathedra smatraju bezgrešnim - ali samo te, i nijedne druge. I pape nisu iznad zakona. Tužna sudbina Grgura Sedmog opominje.
NUDIMO REPERTOAR
Ako je možda stalo prelatu Periću da proveri društvenu prihvatljivost popovskih odluka o državi i narodu, neka nam ne zameri što u tome želimo da mu pomognemo. Brže ćemo preći na druge. Govori papa Pije Šesti 1791. godine u svojoj enciklici Quod aliquantum i naknadnim Charitasom da država nema prava da nacionalizuje crkvenu imovinu - ovo je izgleda dokazano u svetu u poslednje vre-
Nije nam patrijarh tako arogantno zvučao na početku direktorske karijere u Patrijaršiji
me samo u Crnoj Gori sa Temeljnim ugovorom o imovini Srpske pravoslavne crkve; da sekularna država nema pravo da donosi zakone o religiji (hrišćanstvo je iznad države); da ona ne može da ukida monaške redove - što su mnoge države činile - poput carske Rusije , protestantske Nemačke, katoličke Austrije i građanske Francuske; da država ne može da podigne prirodna ljudska prava iznad Božjih; da ona ne može da dozvoli slobodu onih mišljenja koja opovrgavaju religiju; da ona ne može da dozvoli jednaka prava za sve ljude jer time napada prirodni feudalni poredak; da Crkva ne može da dozvoli da verni narod bira svoje sveštenike - ovo sigurno podu-
Sve su patrijarhove riječi dosadne fraze dokle god patrijarh Perić ne kaže da li su Vučićev poredak i red - raj te da li su autokratizam, ubistva i pljačka njegove elite usklađeni anđeoski višeglasni hor i zašto je nastup studenata, univerziteta, prosvjete i nezadovoljnog naroda ,,obojena revolucija“ na koju je dobro potužiti se kod harmoničnog ruskog baćuške Putina. I kako će da objasni da su studenti Bogoslovije napustili njegov red i poredak u školi i usprotivili se Sinodu. A da li je tačno da se za upis, navodno, u prvom roku na ovaj ,,fakultet“ za školsku 2025/26. godinu javilo manje od 10 kandidata?
pire beogradska antisaborna patrijaršija. I, papa tvrdi da plaćeni sveštenici državnim novcem nisu dužni da polože zakletvu vernosti Ustavu; i da državni zvaničnici ne mogu govoriti kao Robespjer da će duše otići u Raj ako građanin poštuje Ustav, a ne Crkvu. Šta je bilo sa papom Pijem Šestim? Napoleon ga je uhapsio i umro je u sužanjstvu 13 meseci od zatvaranja 1799. godine.
OVA PONUDA JE
JOŠ BOLJA
Papa Pije Deveti je bolje prošao od Šestog. Ovaj je, između ostalih, napisao 1846. godine encikliku Qui pluribus gde je sa pravom kazao ,,da je vera iznad razuma“ osporavajući racionalizam metafizike i istraživačku empiriju nauke; da izvan katoličanstva nema opštečovečanske ljubavi; da nema idealne države na zemlji i da Platon nije bio u pravu što je tragao za njom (u stvari, za sada niko nije ni pronašao idealnu državu pa tako ni Sv. Avgustin sa Božjom državom). Potom on 1849. godine piše encikliku Nostis et Nobiscum gde razjaren zbog političkih uspeha masonerije i narastajućeg liberalizma i socijalističkog pokreta kaže ,,da su socijalizam i komuni-
zam rezultat najporočnije zavere protiv ljudskog roda“. On je možda na Mocartovu masonsku operu ,,Čarobna frula“ koja najavljuje novo doba stavljao krpe u uši. Ali on je sa enciklikom Quanta Cura iz 1864. godine nadmašio sve pape po svom ustanku protiv celokupnog tadašnjeg političkog društvenog sistema u Evropi i njene moderne misli. Nabrojao je u pratećem Syllabusu 80 ustaničkih teza od kojih ističemo samo neke. Papa tvrdi da su sve filozofije koje se opiru hrišćanstvu proklete i da moraju biti podvrgnute autoritetu Crkve; da religiju u školama ne mogu objašnjavati civilni učitelji; da nije tačno da je civilni zakon jači od crkvenog; da nije tačno da školski programi moraju biti oslobođeni verske interpretacije; da nije tačno da Država i Crkva moraju biti razdvojenesekularizam; da se ne može dozvoliti pobuna protiv vlasti prinčeva (papa čuva feudalni sistem); da nije tačno da je ljubav prema domovini jača od pokornosti postojećoj vlasti (opet papa čuva vlast aristokratije); da nije tačno da je brak razdvojiv i da on nije sveta tajna; da nije tačno da samo država može da reguliše status braka i da nije tačno da
je dobro što neke države dozvoljavaju uporedno postojanje raznih religija u odnosu na katoličku. Na kraju, možda kod patrijarha Perića ne bi neprimetno prošao stav pape ,,da Rimski Pontif ne može, i ne bi trebalo da se pomiri i susretne sa uslovima progresa, liberalizma i moderne civilizacije“.
Apsolutna narcisoidnost beogradskog patrijarha je ipak iznenađenje za nas. On ne priznaje nijednog autoriteta iznad sebe. On zna više od svakog. Osmotrite fotografiju prestone sale vladičanskog Sinoda u kripti katakombe Hrama Svetog Save i zar nećete zadrhtati nad ledenim prizorom pred očima. Vi vidite dvoranu nadzemaljskih bogova sa usamljenim patrijaršijskim bogom koji sedi na uzvišenom antičkom prestolu odvojenim od svojih episkopskih podbogova, koji sede na bezbednoj daljini od njega na antičkim pločastim sedištima u velikom krugu ispunjenom imitacionom patetikom okruglog stola Arturovih vitezova. Bez pokreta su episkopi, poziraju bez živog lica, sa ispeglanim su naborima na haljinama. Cela sala je zajedno sa njima ruski kič. Boje jesu moskovske, ali tu nema intime, već samo haotičnog odjeka u studenom hangaru taštine. Patrijarh je optužio ljudski rod da je odstupio u svojoj istoriji od zadatog Božjeg poretka - ali da to nije dokaz da je taj poredak grešan. On je i dalje prirodan i autentičan je - jedino je, hm, odbačen. Šta će nam onda Crkva? Nemojte se namrgoditi na sledeću rečenicu koju ćemo učeno egzistencijalistički da kažemo - ali zar nije naša neautentičnost u odnosu na Božju, takođe autentična? Mi smo ljudski autentični, a nešto je izgleda pogrešno kod autentičara u Patrijaršiji.
Nije nam patrijarh tako arogantno zvučao na početku direktorske karijere u Patrijaršiji. Ponekad bi nas zavarao i njegov primljeni bački naglasak. Topao je. Pomislili bismo da je nežne i skromne prirode. Sada smo uznemireni, jer kako vreme odmiče sve više smo svedoci da on nije voljan da izgovori reč poput stid, iako ta reč nije van apostolske terminologije, posebno Pavlove. Stid je moralno kajanje za počinjenu grešku i samoljubivost, pun je povučenog kaznenog govora tela i stresnih emocija sa molbom za oproštaj. Toga nema kod zaleđene sinodske dvorane, ona je jeka drskog i uobraženog nasilja na prividu hrišćanske vladavine sveta. Zato nas ne čudi što pa-
objavio da je njegova crkva izvan društva
Nije nam patrijarh tako arogantno zvučao na početku direktorske karijere u Patrijaršiji. Ponekad bi nas zavarao i njegov primljeni bački naglasak. Topao je. Pomislili bismo da je nježne i skromne prirode. Sada smo uznemireni, jer kako vrijeme odmiče sve više smo svjedoci da on nije voljan da izgovori riječ poput stid, iako ta riječ nije van apostolske terminologije, posebno Pavlove. Stid je moralno kajanje za počinjenu grešku i samoljubivost, pun je povučenog kaznenog govora tijela i stresnih emocija sa molbom za oproštaj
trijarh šizmatički nalazi da je u svakog van Crkve ,,umesto reda i poretka zacario haos“, a ,,haos je pakao“. A šta je onda kod njega Raj? To je kod njega red i poredak Crkve, i taj red je pronađeni sklad idealne države i Božja je harmonija . To je prava simfonija, harmonija blaženstva. Jedino što njena muzika nigde ne može da se ukoreni već više od dve hiljade godina. Sve su patrijarhove reči dosadne fraze dokle god patrijarh Perić ne kaže da li su Vučićev poredak i red raj, i da li su autokratizam, ubistva i pljačka njegove elite usklađeni anđeoski višeglasni hor i zašto je nastup studenata, Univerziteta, prosvete i nezadovoljnog naroda ,,obojena revolucija“ na koju je dobro potužiti se kod harmoničnog ruskog baćuške Putina. I kako će da objasni da su studenti Bogoslovije napustili njegov red i poredak u školi i usprotivili se Sinodu. A da li je tačno da se za upis navodno u prvom roku na ovaj ,,fakultet“ za školsku 2025/26. godinu javilo manje od 10 kandidata?
crkVa je ipak gre ŠNa
Vaseljenski patrijarh Vartolomej je 2022. godine priznao da je njegov prethodnik od pre 103 godine, patrijarh Melentije pogrešio kada je u fomulaciji tomosa Beogradskoj patrijaršiji 1922. godine rekao da je Kraljevina Srbija posle Balkanskih ratova i ,,velikog doskorašnjeg rata proširena i uvećana u jedno ujedinjeno Kraljevstvo SHS“. Tada je Fanara shvatala Kraljevinu SHS kao uvećanu Srbiju, isto kao i Karađorđevići. Tada je po beogradskom predlogu Melentije u tomosu nazvao neka-
Inicijativa da se spomenik Draži Mihailoviću podigne u parku Ušće u Beogradu propala zbog političkih, a ne ideoloških razloga
nonski stvorenu beogradsku patrijaršiju kao ,,Autokefalna Ujedinjena Pravoslavna Crkva Kraljevstva SHS“. Srbijanskim prelatima pod Karađorđevićima to nije smetalo i nisu prigovarali što Carigrad tretira prisvojene eparhije iz Makedonije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore kao srpske. Vaseljenski patrijarh Vartolomej posle sto godina od tomosa u korist SPC sada ne dozvoljava ,,Veliku Srbiju“, i njegova kancelarija u maju 2022. godine izdaje povodom prihvatanja autokeflnosti makedonske crkve saopštenje o svojoj prethodnoj grešci i kaže za Makedonsku crkvu: ,,Mi prihvatamo u euharistijsko opštenje jerarhiju, klir i narod ove Crkve pod arhiepiskopom Stefanom, zaceljujući ranu raskola i prolivši ‘vinom i uljem’ rane naše pomjesne pravoslavne braće“. Glavni pravoslavni patrijarh je prihvatio da Crkva može da pogreši. A to je učinila i Srpska pravoslavna crkva 2022. godine i sa tim priznanjem crkveni deo srpskih šovinista više ne naziva Makedonce zalutalim Srbima. gre ŠaN je bio i Tomos
Time je osporena i formulacija iz vaseljenskog tomosa iz 1922. godine da je Kraljevstvo SHS proširena Srbija. Najzad ! To je sa priznavanjem Makedonske pravoslavne crkve - Ohridske arhiepiskopije, učinila ne samo Vaseljenska patrijaršija, već i Srpska pravoslavna crkva. To, uostalom, više nije bilo ni naročito teško, jer je Srbija u jugoslovenskim ratovima izgubila sve srpske teritorije u Hrvatskoj, izgubila je deo teritorija u Bosni i Hercegovini, i izgubila je Kosovo. A status Republike Srpske se ljulja zbog šovinističke politike Dodika u Banjaluci i njegovog ulizičkog rusofilstva i ne odaje utisak da će kao zrela kruška pasti Beogradu u šake. Srpska pravoslavna crkva je izgubila imovinu u Makedoniji, ali se teši akvizicijom imovine bivše autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve zbog kapitulanstva vlade Dritana Abazovića. Međutim,Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom je pokušaj dovršetka akvizicije i cele države Crne Gore pod zastavu Srbije. Uvek napred ide srpska crkva, ali za njom dolazi vojska. Nadajmo se da toga više neće biti. Prizivajmo pravedni ishod - da će se Srpska pravoslavna crkva uveriti još jedanput da suprotno od njene arogancije i suprotno od njene hvalisave tvrdnje da ,,pored i iznad nje nema nikakvog autoriteta koji bi njoj sudio“, i te kako ima autoriteta kome će pružiti ruku pomirenja. Na Crnogorcima je da joj to dokažu.
BEOGRAD - Komisija za spomenike i nazive ulica Skupštine grada odbila je prijedlog gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića da se u glavnom gradu Srbije podigne spomenik vođi četničkog pokreta Draži Mihailoviću, ali ne zato što su se naprednjaci odrekli četničke ideologije, već zato što Šapić nema podršku u svojoj stranci. Paradoks je i što nakon te odluke doskorašnji visoki funkcioner socijalista Igor Braunović najavljuje tužbe protiv onih koji iznose „neistine i lažne činjenice“ o Mihailoviću koji je bio komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO). Šapić ćuti, kao i nakon propale ideje da Tita iz Kuće cvijeća preseli u Kumrovec.
StARi nES p ORAzumi Ova tema ponovo je pokrenula priču o reviziji istorije i pitanje - da li su se istoričari usaglasili o ulozi Mihailovića u istoriji ili je to samo uradio sud koji se ne bavi istorijom, a rehabilitovao ga je. - Mi, istoričari, koji smo se bavili Drugim svjetskim ratom u okupiranoj Jugoslaviji adekvatno smo ocijenili ulogu generala Mihailovića. Ne samo istoričari u Srbiji, nego i oni koji se bave tom temom i u Sloveniji, a oni koji uglavnom u medijima interpretiraju istorijske činjenice ostaju na pozicijama stare komunističke istoriografije – kaže za Pobjedu Bojan Dimitrijević, istoričar iz Instituta za savremenu istoriju. Ističe da su mnogi od onih koji su se bavili Mihailovićem, ravnogorskim pokretom i Drugim svjetskim ratom bili uključeni u proces njegove rehabilitacije, što kao svjedoci, što kao eksperti, u procesu gdje je on sudski rehabilitovan 2015. godine. Na pitanje - zašto se onda tema u vezi sa podizanjem spomenika Mihailoviću povremeno aktivira i unosi li razdor u srpsko društvo svaki put kada se pomene, Dimitrijević odgovara da ovo pitanje nikako ne unosi razdor u naše društvo, jer ono postoji niz decenija i to nije problem. - Problem je što se spomenik generalu Mihailoviću stavlja u dnevno politički kontekst ljudi koji čine gradski parlament, komisiju koja odlučuje o nazivima imena ulica i tako dalje. I zato što se stvar gleda kroz to ko pripada opoziciji, a ko aktuelnoj vlasti, odnosno činjenici da aktuelni gradonačel-
nik, iako ima naklonost prema generalu Mihailoviću, nema podršku u svojoj partiji za takve poduhvate i onda to dovodi do ovakve situacije - objašnjava Dimitrijević. Zaključuje da je ovo stvar koja prevazilazi partijske podjele i ne treba je stavljati u dnevno politički kontekst.
- S obzirom na to da živimo u drastično podijeljenom društvu sada se ocjenjuje uloga generala Mihailovića u Drugom svjetskom ratu, kao i potreba da se mu se izgradi spomenik. Njegovih spomenika ima i u Srbiji i u Republici Srpskoj i to nije ništa posebno novo, a ni dramatično - kaže Dimitrijević.
NasilNici režima
Na dramatičnost postavljanja spomenika ukazali su poslanici Zeleno–lijevog fronta (ZLF) koji su čak pokrenuli i peticiju protiv toga. Ali njihova politička snaga i peticija nemaju veze sa odbacivanjem ove ideje, Šapićev prijedlog je propao jer odbornici SNS-a nijesu došli na sjednicu komisije.
- Spomenik Draži Mihailoviću bio bi uvreda za sve žrtve zločina koje su sprovodili četnici pod njegovom komandom - oglasio se ZLF na mreži Iks i ocijenio: „Šapić je najgori gradonačelnik u istoriji Beograda“.
- Svaki nasilnik naprednjačkog režima, koji se domogao vlasti u Beogradu, na ovom mjestu na Ušću je htio da izgradi neki bizaran trag svoje vlasti – Siniša Mali je htio jarbol, Vesić pokušao neku
gondolu, a Šapić spomenik saradniku fašističkog okupatora - poručuju oni. Na istorijski revizionizam u slučaju postavljanja spomenika ukazao je Zoran Erić, istoričar umjetnosti iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju.
- Priča o spomeniku je zapravo istorijski revizionizam. U pozadini i dalje postoji ideologija četničkog vojvode Vojislava Šešelja i njegovih pulena koji su sada na vlasti i ideja mogućeg revizionizma ljudi koji su potpuno van istorijskih tokova antifašističke borbe. Ne mogu sada oni da se na taj način rehabilituju i da se postavljaju njihovi spomenici - kaže Erić.
Tužbe zbog spomeNika
Iako nema veze sa istorijom, već sa ekologijom, Igor Braunović je najavio žalbu zbog odluke Komisije za spomenike i nazive ulica i tužbe protiv organizacija koje se protive spomeniku. Braunović, diplomirani menadžer, poslanik je Srpske monarhističke stranke, ali je donedavno bio visoki funkcioner SPS-a i dugogodišnji direktor Javnog preduzeća ,,Srbijašume“. Socijalisti su ga na prijedlog naprednjaka ,,skrajnuli“ jer se javno protivi iskopavanju litijuma. Javnosti i, kako je napisao, „poštovanim antifašistima“ obratio se saopštenjem u kojem tvrdi da protivnici postavljanja spomenika Mihailoviću nemaju pravo da zabrane dijelu srpskog naroda da baštini sjećanje na pokrete i vojsku. - Pokret Draže Mihailovića i
nije bio pokret, nego regularna vojska sa zadatkom da brani zemlju od okupatora. Taj pokret nije bio isključiv i nije imao ništa protiv socijalizma ili komunizma, imao je obavezu očuvanja ustavnog uređenja zemlje. To ustavno uređenje je predstavljalo pravo svojine, održavanje slobodnih izbora i mnoge druge tekovine koje su nama u Jugoslaviji postale nepoznate pobjedom partizanskog pokreta - tvrdi Braunović. On podsjeća da su prvi slobodni izbori održani 45 godina nakon završetka rata.
- Do tada su nas Tito i njegovi antifašisti uspješno branili od te „antinarodne“ prakse. Razgrabljena je tuđa svojina nakon rata pod maskom klasne borbe i zato se partizanski pokret zalagao protiv Jugoslovenske vojske u otadžbini koju je predvodio Mihailović - piše Braunović i navodi da mu je zanimljivo da su među „ljevičarima“ protivnicima očuvanja sjećanja na Mihailovića i JVuO uglavnom neke fantomske organizacije i grupe novinara određenih listova, a ne bilo koja registrovana partija ljevičarskog opredjeljenja, ni ozbiljni istoričari ili državnici sadašnje ili bivše vlasti. Od oktobra 2023. godine Mihailović ima i svoj muzej u Beogradu, u kojem se nalazi i spomenik – figura Mihailovića u prirodnoj veličini, a sve na mjestu gdje se nalazila kuće u kojoj je živio od 1931. godine pa do početka Drugog svjetskog rata. Violeta cVejić
INTERVJU: Crnogorski slikar Nikica Raičević govori za Pobjedu povodom velike retrospektivne izložbe
PODGORICA - Umjetnost nije samo djelo, ni potez četkicom - ona je pogled, sjećanje, disanje. U slučaju Nikice Raičevića, crnogorskog slikara čiji se život i rad neraskidivo prepliću sa crnogorskim pejzažima, posebno sa kanjonima Morače i Cijevne, umjetnost je odraz unutrašnjeg svijeta i sazrijevanja. Rođen u maju, mjesecu kad je svjetlost jaka i sjene dugačke, Raičević nikada nije prestao da traga - za bojom, za svjetlom, za sobom.
Uoči osamdesete godine života, ovaj neumorni stvaralac još ne traži odgovor, već pitanje koje ga vodi dalje. Na imanju u Gornjoj Gorici, među čempresima i suncem koje mu boji sjenke, Raičević i dalje slika - jednako predano kao u djetinjstvu, kada je prvi put nacrtao ljubičicu mastiljavom olovkom i uvjerio učiteljicu da je to njegovo djelo.
U velikom dvorištu okruženi smo različitim cvijećem, drvećem, voćem i povrćem, mačkama i psima…, ali nam posebnu pažnju privlače veliki čempresi posađeni iza kuće. Raičević kaže da je nedavno spasio jednu švraku koja je ispala iz gnijezda na jednom od tih čempresa. Čuva je u kući u maloj kutiji. Redovno je hrani. Ne zna kako će je zvati, za sada je to ,,Ćićo“. Našem fotoreporteru pozira upravo sa njom.
Na štafelaju vidimo veliko platno na kome radi. Drugačije je od onoga što smo do sada navikli od njega. Zašto? Zato što su sada na njemu ljudske figure. Najavljuje nam veliku retrospketivnu izložbu koju planira za sljedeću godinu u Podgorici. Za sada ne želi da otkrije više detalja. - Spremam čudo neviđeno! To je dovoljno tako reći. Ne smijem vam otkriti što će to biti, ali biće iznenađenje. Na radovima se neću potpisati Nikica Raičević, nego Daco. Pošto sam rođen u znaku blizanaca - jedan je Daco, a jedan Nikica Raičević. E, sad ćete na toj izložbi imati mogućnost da vidite Daca - kaže Raičević kome se prijatelji, inače, odavno već obraćaju upravo nadimkom – Daco.
Pitamo ga: ,,Znači, Daco je donio ljudske figure, kojih do sada nije bilo na platnima?“. Kratko nam odgovara: „Tačno, ljude koji se kreću“. Nikica i dalje stvara, ne iz navike, već iz potrebe. Njegove slike nijesu gotove dok ga
Ova priča nije samo o slikaru. Ovo je priča o čovjeku koji gleda u čempres i vidi put duše. Ovaj razgovor vodi nas kroz Nikičin život i umjetnost, kroz djetinjstvo u Titogradu, godine usavršavanja u Parizu i vječnu inspiraciju crnogorskim pejzažima
ne ,,pobijede“, dok iz njih ne izroni nešto što nije ni on sam znao da nosi. Umjetnost mu je život, a život pejzaž iz kojeg vadi boje. Ova priča nije samo o slikaru. Ovo je priča o čovjeku koji gleda u čempres i vidi put duše. Ovaj razgovor vodi nas kroz njegov život i umjetnost, kroz djetinjstvo u Titogradu, godine usavršavanja u Parizu i vječnu inspiraciju crnogorskim pejzažima.
POBJEDA: Rođeni ste u Titogradu, danas Podgorici i veći dio života proveli ste ovdje. Koliko je taj prostor oblikovao Vaš umjetnički senzibilitet?
RAIČEVIĆ: Područje Podgorice, odnosno ondašnjeg Titograda, veoma je uticalo na mene. Ne treba zaboraviti da sam rođen u maju 1946. godine. To je period kada ima puno svjetlosti i sjenki. Čega se sjećam iz tog perioda? Sjećam se kada se radio Karađorđev park. Mi smo 1948. godine živjeli u zgradi koja je bila blizu tog parka i majka me je kao dijete stalno odvodila tamo da se igram. Što sam bivao stariji imao sam sve veću i veću potrebu da otkrivam tajne prirode.
POBJEDA: Što znači biti slikar danas u Crnoj Gori? RAIČEVIĆ: To je teško pitanje. Biti slikar danas u Crnoj Gori znači biti Don Kihot. Samo umjesto koplja on drži kist. Danas možeš biti popularan, da ti se čini da si uspio, a već sjutra sve to može da padne u vodu. To je borba sa vjetrenjačama. Nije lako, ali treba vjerovati u ono što Vam je Bog dao, a to je talenat. Ne slikam za drugog, uvijek slikam za sebe.
P OBJEDA: Kad već pominjete djetinjstvo, sjećate li se prvih crteža?
RAIČEVIĆ: Sjećam se jednog interesantnog događaja iz škole. Trebalo je da nacrtamo nešto iz prirode. U to vrijeme smo živjeli na Cetinju. U školu sam išao pješke, a upravo tog dana kada je trebalo to da nacrtamo, kasnio sam i to baš na čas likovnog. Pored školske ograde vidio sam ljubičice, nabrao dvije-tri i ušao na čas. Pošto sa sobom nijesam ponio ni blok, ni bojice, tražio sam od druga da mi pozajmi list i mastiljavu olovku. Toliko sam realno nacrtao te ljubičice da me je učiteljica pita-
la: ,,Ko ti ovo crta?“. Kada sam joj rekao da sam to ja nacrtao, ona mi nije vjerovala. Kako bih joj dokazao da sam to uradio ja morao sam da isplazim jezik kako bi ona vidjela da sam tu mastiljavu olovku vlažio jezikom da bi to moglo da izgleda kao neka vrsta akvarela. Taj crtež je kasnije išao na nekoliko izložbi. Vjerovatno je to pokrenulo moje interesovanje za slikarstvo i to je iz dana u dan napredovalo.
POBJEDA: Što Vas je inicijalno privuklo slikarstvu i kada ste osjetili da je to Vaš životni poziv?
RAIČEVIĆ: Čini mi se da je to bila prva zajednička
izložba radova kada sam imao 12 godina. I danas imam katalog sa te izložbe. To je bila republička izložba svih osnovnih škola koja se održavala u Umjetničkom paviljonu u Podgorici. Taj katalog čuvam kao oči u glavi.
Bio sam veoma ponosan - kada sam već ušao u tu selekciju crnogorskih osnovaca umjetnika - rekao sam sebi: ,,Ovo je izgleda moj pravi poziv i bez ovoga neću moći da budem srećan“. Tako je i bilo do današnjeg dana.
POBJEDA: Završili ste studije u Beogradu, a zatim se usavršavali u legendarnoj školi Beaux-Arts u Parizu. Kako su Vas ta iskustva oblikovala kao umjetnika?
RAIČEVIĆ: Poslije postdiplomskih studija dobio sam stipendiju francuske vlade na godinu dana za Akademiju lijepih umjetnosti u Parizu. Imao sam priliku da kao studenti obiđem Luvr i ostale muzeje i galerije. Ono što pamtim je prvi dan kad sam ušao u Luvr i vidio moja ,,sanjana“ remek-djela. Poslije dva sata gledanja bio sam potpuno iscrpljen čovjek, skoro na ivici da li ću ostati živ.
POBJEDA: Zašto to kažete?
RAIČEVIĆ: Potrošio sam ogromnu energiju gledajući ta djela da nijesam mogao da dišem. Kada gledate umjetničko djelo koje vas fascinira ono na vas ostavlja strahovit uticaj. Možete zamisliti koliko vas to ,,bombarduje“ energijom. Ta energija i to umjeće starih majstora koje sam vidio u Luvru ostavilo je na mene jak utisak.
POBJEDA: Studijski ste boravili u Italiji, Španiji, Francuskoj, Holandiji, Švajcarskoj, Grčkoj, Engleskoj, ali ste svoj umjetnički put ipak nastavili da gradite u Crnoj Gori… RAIČEVIĆ: Crna Gore jeste i uvijek će biti zemlja bogom dana za umjetnost i umjetnike. Ali, čini mi se da će današnja generacija likovnih umjetnika sigurno imati velike probleme kako da opstane na kulturnoj sceni Crne Gore. Zbog toga mnogi idu vani dok su mladi, dok imaju energije i dok mogu još u pravom smislu da pokažu svoja djela. U kontaktu sam sa dosta mladih umjetnika i uvijek im govorim: „Ako idete prebrzo ima uvijek neki lakat krivine iz koje ćete da iskočite. Nađite mjeru i gledajte što se u svijetu radi“. Oni mi na to odgovore da džabe gledaju što se dešava u svijetu kada kod kuće nemaju podršku kulturnih ustanova. Ali, ipak vjerujem da će Crna Gora uvijek biti zemlja slikara. U Crnoj Gori mi nikada nije falilo inspiracije. Da živim negdje drugo, ne znam da li bi to bilo tako.
POBJEDA: Jeste li ikada pomišljali da odustanete od umjetnosti?
RAIČEVIĆ: Ne, nikad. Kada se zasitim crtanja, pređem na slikanje, pa kad se zasitim i crtanja i slikanja pređem na grafiku, pa čak imam i neke radove koji su vezani za skulpturu. Crna Gora je jedno čudo - od priča, legendi, preko prirode do vremenskih uslova. Što bi jedan moj prijatelj rekao: ,,Kad zagrmi svi se probude. I međed iz onog zimskog sna osjeti kad je i gdje je grom udario, a ne mi ljudi“. Otac i majka su mi ostavili najveće bogatstvo što može nekom čovjeku da se ostavi. Ostavili su mi obraz, a to je bogatstvo - da ti brat bude brat, da ti sestra bude sestra, drug da ti bude drug i da voliš sve ljude. Niko nije rođen da bude krvnik, sredina ga pravi takvim. Svijet je kao izlazak i zalazak sunca - u podne je najkraća sjenka, a ujutro i naveče najduža. Pa sad, nekome jutro donese sjenku uspjeha ili neuspjeha, a nekome zalazak sunca.
POBJEDA: Iduće godine punite 80 godina. Kada se osvrnete unazad da li biste nešto promijenili što se tiče stvaralačkog puta?
RAIČEVIĆ: Promijenio bih možda jednu stvar. Moj san je bio da moje slike ne budu toliko statične i strogo kontrolisane sa svim akademskim postulatima i pravilima, nego da ih malo ,,pokrenem“.
POBJEDA: Na koji način?
RAIČEVIĆ: Želio bih da moja slika, od kad počnete da je gledate do završetka vašeg pogleda, proleti kao jedan film: od prvog poteza četkicom do potpisa i stavljanja datuma. Da sve te faze budu u jednom ritmu. To sam postigao kroz animirani film.
POBJEDA: Što Vas je sprečavalo da to postignete u slikarstvu?
RAIČEVIĆ: Ne toliko tehnika, koliko to što se pitam koliko će ljudi to da razumiju. Razmišljam da, ako to ne mogu da realizujem u obliku koji sam zamislio, mogu da napravim video projekciju kako se stvara slika - kako živi i umire.
POBJEDA: Kako slika umire?
RAIČEVIĆ: Slika umire onda kad je ne potpišeš.
POBJEDA: U Vašem stvaralaštvu značajno mjesto zauzima čempres. Zbog čega?
RAIČEVIĆ: Čempres je drvo koje raste visoko, ne širi se i ne lakta se. Zašto se čempres sadi na grobljima: da bi duša pokojnika preko čempresa otišla na nebo. Kada su anđeli silazili na zemlju oni su to činili upravo preko čempresa. Kad gledaš četkicu za slikanje ona ima formu čempresa. Vjetrovi polomiše sve živo, ali ne i čempres.
POBJEDA: Je li Vam drago kada Vaša slika živi kod nekog drugog?
RAIČEVIĆ: Dok sam bio mlad mnoge su slike otišle od mene, a sada bih sigurno dao mnogo sredstava da pojedine slike vratim jer sam u mnogima od njih sigurno otkrio nešto što je moglo da mi promijeni i ritam života, a možda i stil slikanja - da bude jači i iskreniji.
POBJEDA: Imate li običaj da se vraćate slikama koje ste ranije uradili?
RAIČEVIĆ: Imam nekoliko slika koje sam počeo prije 15 godina.
POBJEDA: Kažete - počeo. To zvuči kao da još nijesu završene?
RAIČEVIĆ: U mom stanu na zidu stoje te tri nezavršene slike. Nijesam tada mogao da nađem svjetlosno rješenje koje danas imam. Tada mi se činilo da ću to lako i brzo riješiti. Međutim, nema ništa lako i brzo. Sve to što je na prvi pogled lako i brzo ostavlja posljedice za kasnije. Često mislim da ću ovdje u Gornjoj Gorici naći rješenja za te slike. Znate kad ću biti siguran? Kad dođe vrijeme nara. Ovdje na imanju imam nekoliko sadnica nara i kad taj veliki nar ,,pukne“, valjda ću i ja ,,puknuti“ i završiti te slike. Čekaćemo u svakom slučaju. Samo da ne padne gradon će to sve riješiti.
POBJEDA: U Vašem stvaralaštvu osjeća se spoj imaginacije i stvarnosti. Koliko svjesno balansirate ta dva svijeta?
RAIČEVIĆ: Uvijek me pitaju kako ja, kao jedan figurativac naturalista koji slika pejzaže, odjednom nađem put u nadrealistički svijet. Čovjek mora stalno da traga - kako u sebi, tako i oko sebe. Sa podjednakom energijom, likovnim znanjem i tehnikom radim i jedno i drugo. Često sam se pitao kako se kod mene probudi taj nadrealni momenat. Jedan kolega mi je kazao: ,,Što se čudiš? Ti si rođen u znaku blizanaca - jedan od vas dvojice mora da bude oportunista. Ako ti navijaš za jednog, ovaj drugi će kontra. Pazi kad ustaješ, da li ustaješ na lijevu ili desnu nogu“.
POBJEDA: Vaš rad duboko je ukorijenjen u crnogorski pejzaž, posebno u kanjone Morače i Cijevne. Što je učinilo da upravo taj dio crnogorskog reljefa zauzme tako značajno mjesto u Vašem radu?
RAIČEVIĆ: Još kao student gledao sam slike kanjona Morače Vuka Radovića i vidio sam da je on našao jedno fantastično područje. Po sredini je pukotina, imamo lijevu i desnu stranu. Protiče smaragdno zelena Morača. Njegova igra na liticama kanjona me je jednog dana odvela do Kolašina. Sjećam se, bio je ljetni dan, ali je odjednom udario pljusak. Litice su bile mokre, a onda je jedan sunčev zrak prošao kroz oblake i osvijetlio ih. To je bio vatromet duginih boja od kapljica koje su se slivale. I Vuko Radović i Nikola Vujošević su kanjon gledali iz iste perspektive - nekih stotinak metara izviše nivoa vode. Ja taj isti kanjon gledam sa površine vode, znači iz vode - to je sasvim drugačija vizura. Više taj kanjon nije siv nego dobija neku svoju likovnu dimenziju. Sjećam se prvih akvarela - ,,noge u Moraču“, štafelaj ispred mene. Bio sam vrlo zadovoljan tim radovima. Kada sam došao kući shvatio sam da je to za mene izazovno. Išao sam stalno u kanjon da otkrivam nešto novo. Kasnije sam išao sam u kanjon, ali nijesam nosio štafelaj sa sobom, već sam sve te senzacije i ljepotu nosio sa sobom kući i onda ih prenosio na platno. Napunim se scena i utisaka i to mi je bila glavna inspiracija.
POBJEDA: Kako uspijevate da u jednom motivu tokom skoro pola vijeka tražite i iznova nalazite vrelo inspiracije, a da pritom ne dođe do zasićenja?
RAIČEVIĆ: Nijesam ,,ukopao“ štafelaj na jedno mjesto i slikao 20 godina isti motiv. Meni je uvijek bio izazov da vidim kako doživljavam taj kanjon u različitim vremenskim uslovima.
POBJEDA: Kada Vam je najinteresantniji?
RAIČEVIĆ: Najinteresantnije mi je tokom jeseni. To je nevjerovatno godišnji doba. Jesen donosi boju koja je za mene fantastična. Dok dođete na određeni lokalitet ,,bombarduju“ vas nevjerovatne boje.
POBJEDA: Ima li neko djelo koje biste izdvojili kao prelomno u karijeri ili neko za koje ste posebno vezani?
RAIČEVIĆ: Imam nekoliko pejzaža. Te slike sam davno mogao da prodam i to po paprenoj cijeni. Ali, one ipak ostaju u okviru porodice.
POBJEDA: Kad ne slikate gdje i kako pronalazite mir?
RAIČEVIĆ: Da li je moguće da ja ne slikam!?
POBJEDA: Slikate li i danas istim tempom kao kada ste bili mlađi?
RAIČEVIĆ: Ne, nego još jače zbog toga što imam ogromno iskustvo i nema velikih lutanja. Kada me pitate gdje pronalazim svoj mir, to je ovdje u Gornjoj Gorici, u vinogradu, voćnjaku, bašti. Gledajući biljke i svijet oko sebe, čini mi se da i tu nalazim likovnost i onda mi, normalno, ne fali inspiracije. Adrijana ĐOROJEVIĆ
Počeo festival „Made in New York jazz Montenegro“, prvi koncert održan u Tivtu
PODGORICA – U Tivtu je u petak veče svečano otvoren deseti, jubilarni „Made in New York Jazz Festival Montenegro“, čime je počeo muzički spektakl svjetskog kalibra, koji od 26. do 29. juna donosi najviši nivo džez umjetnosti u region.
U saradnji sa strateškim partnerom Adriatic Marinas (Porto Montenegro), i u produkciji crnogorske kuće „Rabbit Records“, festival je i ove godine okupio neka od najvećih imena džez scene, potvrđujući da Crna Gora s pravom nosi epitet nove regionalne džez destinacije. Festival je svečano otvoren u Porto Montenegru, na sceni „Sinhro“, uz impozantan nastup džez velikana, a publiku je na početku pozdravio direktor festivala i pijanista Vladimir Maraš On je kazao a se „nalazimo na posebnom mjestu u posebnom trenutku, jer pred nama nije samo još jedno festivalsko veče, pred nama je jubilej, a ove godine se proslavlja deset godina otkako je Jazz festival prvi put stigao u Crnu Goru“.
- I to ne kao još jedan festival u nizu drugih, već kao ideja koja povezuje kontinente, umjetnike i publiku kroz univerzalni jezik džeza. Festival je od 2022. godine ponosni vlasnik prestižnog statusa koji je dobio od Ministarstva kulture i medija, proglašen je festivalom od posebnog značaja za kulturu Crne Gore. Od tada do danas, kroz deset festivalskih izdanja u Crnoj Gori su nastupili mnogobrojni dobitnici Gremi nagrada. Legende džeza, mladi virtuozi, muzičari iz Evrope, Amerike, Balkana. Od Podgorice do Tivta, a od ove godine i preko Cetinja, festival
nije samo koncertni događaj, već kulturni pokret koji promoviše otvorenosti i razmjenu, a provocira kreativnost i dijalog - rekao je Maraš, prenosi agencija CGnews. On je istakao da je prije tačno deset godina, ideja o povezivanju njujorške džez scene sa crnogorskim prostorom izgledala kao zanesenjački eksperiment.
- Danas je ta ideja postala stvarnost. S jedne strane, pred vama stameno stoji tradicionalni internacionalni džez festival koji okuplja vrhunske umjetnike sa svih strana svijeta. A s druge strane pred nama se nalazite vi - publika koja zna da prepozna i nagradi istinsku umjetnost - poručio je Maraš. Listu izvođača na premijernom koncertu u Tivtu činio je veliki broj legendarnih džez majstora kao što su Rendi Breker, Piter Erskin, Riči Guds, Hejli Reinhart, Džoj Braun, Otmaro Ruiz, Jakov Mejman, uz regionalne i domaće goste - Lenu Kovačević, Vasila Hadžimanova, Ivana Aleksijevića, Mirona Hausera, Šula Jovovića, Vladimira Maraša i druge. Festival je nastavljen sinoć na Cetinju, kada je na Ljetnjoj sceni pod Orlovim kršom održan koncert „Jazz under the stars“. Nastupio je Big bend RTS-a kojim je rukovodio dirigent i trombonista Jazz orkestra HRT-a Miron Hauser, sa specijalnim gostima – Lenom Kovačević, Jakovom Mejmanom, Vladimirom Marašem, Šulem Jovovićem, Nikolom Radunovićem i Tinom Džankić. Večeras, takođe u 21 sat, na platou Muzičkog centra Crne Gore u Podgorici biće održan završni koncert festivala. R. K.
Podgoričko-cetinjski rep dvojac Story i Strašilo juče lansirali novi singl koji je opet modernijeg zvuka
CETINJE – Crnogorski reperi Story (Petar Radulović) i Strašilo (Miroslav Kopitović) objavili su juče novi singl „Finte“. Njihova pjesma i spot izašli su u izdanju izdavačke kuće „Monopol“.
Ovaj podgoričko-cetinjski dvojac iza sebe ima više uspješnih muzičkih projekata, od čega se svakako izdvajaju njihova dva zajednička albuma, „Davanje po turinu“ i „Predrag“. Osim toga, Radulović je u maju 2016. objavio svoj solo LP „Bez natege“, a brojni su i singlovi koji su mu donijeli impozantne preglede na Jutjubu, među kojima su: „Taj tren“, „Maraton“, „Tamara“, „Biram“ i duet sa Matijom Blagojevićem „Panamera“.
PJESMA I SPOT
Pjesma „Finte“, ispričao je Radulović za Pobjedu, snimljena je u februaru ove godine, nakon čega su on i njegov kolega Strašilo odlučili da baš ona treba biti ekranizovana. Tekstove su, kao i svi reperi, pisali sami, instrumental je radio Radulović koji, osim što repuje, producira i snima spotove, dok se za miks i master pobrinuo Mihailo Radonjić - Spot je snimljen na Cetinju. Ovim putem želim da zahvalim svima koji su nam izašli u susret i pomogli pri samoj realizaciji, a to su Kraljevsko pozorište „Zetski dom“, Bilijar klub „Biljarda“, teretana „Herkul“, prodaja automobila „M”, apartmani „Aurora“, ali i ostalima koji su uzeli učešća na druge načine – kazao je Radulović
Ova numera, pojašnjava on, opisuje „snalaženje u svakodnevnom životu, dešavanja u sredini u kojoj živimo, te sami mentalitet našeg naroda“. Ne krije da su zadovoljni i pjesmom i spotom čije snimanje i montažu potpisuje upravo on.
Neočekivano otkriće slavnog glumca
Švarceneger najviše zaradio od „Blizanaca“, a ne od „Terminatora“
Arnold Švarceneger nedavno je šokirao cjelokupnu svjetsku javnost. Gostujući u emisiji „Watch What Happens Live“ kod Endija Koena otkrio je da je najviše zaradio od filma „Blizanci“ iz 1988. Iako je „Terminator“ imao najveću zaradu na blagajnama, „Blizanci“, u kojima je igrao glavnu ulogu sa Denijem De Vitom, Švarcenegeru su donijeli ček na više od 40 miliona dolara. Ovaj film je na kraju zaradio 216 miliona dolara širom svijeta u bioskopima, a zatim je još više profitirao na kućnim video zapisima. Uprkos ogromnim zaradama filma, Švarceneger nikada nije stigao da snimi nastavak te kultne komedije. R. Z.
- S obzirom da smo sve radili temeljno i detaljno, prezadovoljni smo finalnim proizvodom, a posebno ljudima, našim prijateljima i prijateljicama koji su, kao cjelina, doprinijeli da dođemo do ovog rezultata – naglašava on.
MODERNI ZVUK
Radulović, koji je svoju karijeru započeo kao alternativni reper, da bi se tek kasnije okrenuo onome što nazivamo moderniji zvuk, ističe da komercijalnije ne znači „pliće, već dostupnije i direktnije“.
- Ako jedna pjesma može da se vrti na radiju ili televiziji i tako nekom uljepša dan, to je za nas uspjeh. Mi smo ljubitelji modernije muzike i, samim tim, stvaramo zvuk koji je moderniji. Smatram da nas od ostatka scene razlikuje naglasak i drugačiji pristup koji je prirodniji, a ne samo mehanički. Pošto smo i na našem prvom zajedničkom albumu imali par pjesama modernijeg zvuka, to vam sigurno dovoljno govori o tome koliki smo ljubitelji novog talasa. Ovo je naš pravac i polje interesovanja – rekao je Radulović.
Precizirao je i da instrumentali koje pravi za svoje pjesme imaju elemente oldskula, folka, trepa i hausa.
- Spajajući sv e te elemente gradim zvuk koji nije konkretno neki određeni pravac.
Ne težim da se držim bilo kakvih obrazaca i pravila, već samo da budem svoj – dodaje reper.
AUDIO I VIDEO
PRODUKCIJA
Zahvaljujući Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju (FLU) koji je završio, na odsjeku za grafiku, video produkcija je nešto što mu je bilo veoma poznato i dostupno. Zato je pored repa, kojim je počeo da se bavi sa 12 godina, te pravljenja instrumentala za sebe i druge, spontano po-
čeo snimati kadrove i montirati spotove za svoje pjesme, od kojih je među prvima bila „Fora“ objavljena 2018. - Umjetnost posmatram kao jednu cjelinu, zato kada bih morao da biram između pravljenja muzike i video produkcije - jako teško bih se odlučio što bi prevagnulo. Ono u čemu uživam jeste sami taj proces stvaranja – iskren je on. Napominje da kod njega sve kreće od instrumentala. – Slušajući instrumental dođem do teme i onda krećem da pišem tekst. Dakle, bit je taj koji me prvo inspiriše i pokrene – jasan je on.
PLANOVI
Trenutno je najviše fokusiran na video-produkciju. - „Monte sky“ je platforma koju sam pokrenuo. Tu se može vidjeti raznolik sadržaj koji nije baziran isključivo na muzičkim spotovima, već obuhvata širok spektar raznog materijala. Danas su najtraženiji kratkometražni video snimci u vidu reklama – zaključio je, u razgovoru za Pobjedu, reper, producent i grafičar Petar Radulović Story.
U planu su, najavio je on, mnogi projekti, ali za sada nije želio konkretno da otkriva o čemu se zapravo radi, uz obećanje da ćemo o svemu biti blagovremeno obaviješteni.
Milovan MARKOVIĆ
Vratio se zvuku koji najviše voli
Hrvatski pjevač Boris Novković predstavio je u Zagrebu svoj novi studijski album „Zbog nas“. Ovaj album je, kako je kazao, poput njegove lične karte. - Nastajao je s puno srca, iskrenosti i želje da se vratim onom zvuku koji najviše volim, a oduvijek sam bio inspirisan Bitlsima. U tekstovima mi je dosta pomogla i Mirova supruga Sonja Buljan – kazao je on. Novković je prekjuče objavio i treći spot za pjesmu „Ko te ljubi ove noći“, a prve reakcije publike pokazale su da ponovo ima hit. R. Z.
Crna Gora ubjedljivo poražena od Mađarske na vaterpolo turniru u Budimpešti
PODGORICA - Crnogorska vaterpolo selekcija poražena je od Mađarske 15:8 (4:3, 2:3, 7:2, 2:0) u drugom kolu turnira u Budimpešti. U meču u kojem je naš tim bio ravnopravan do finiša treće četvrtine, došlo je do pada prvo u odbrani, a zatim i u napa-
du, pa je domaćin na kraju stigao do ubjedljive pobjede. Mađarska je na krcatom bazenu ,,Alfred Hajoš“ ušla odlično u meč, vodila je 3:0, pa 4:1, ali „ajkule“ su brzo reagovale i do kraja prve četvrtine smanjili prednost 4:3. U drugoj dionici naš tim je stigao do izjed-
načenja - 6:6. Nakon odmora domaćin je imao prednost, ali se igrači selektora Dejana Savića nijesu predavali. Na dva minuta i 30 sekundi prije kraja Crna Gora se približila rivalu na gol zaostatka - 9:8 i to nakon efektne akcije - asistenta Strahinje Gojkovića i
strijelca Miroslava Perkovića A onda je stala igra našeg tima. Domaćin se razigrao, iskoristio je sve slabosti ,,ajkula“ i serijom 4:0, uoči posljednjih osam minuta, imao je nedostižnih 13:8...
Mađari su dominaciju nastavili i u četvrtoj četvrtini, dok se
Juniorke ubjedljive u posljednjem testu uoči nastupa na Evropskom prvenstvu
PODGORICA – Ženska juniorska košarkaška reprezentacija Crne Gore savladala je Hrvatsku 64:47.
brojne greške sa obje strane, tako da je viđen samo jedan koš, ali je naša reprezentacija do poluvremena smanjila zaostatak – 29:22. U samom finišu treće dionice, nakon trojke Maše Praščević, crnogorska selekcija stigla je do preokreta (41:39), a u posljednjem periodu sve je u bilo u znaku izabranica Petra Stojanovića (23:6), koje su samim tim na kraju stigle do ubjedljivog trijumfa.
Crna Gora je četvrtu četvrtinu otvorila serijom 17:1 (58:42) za pet minuta, čime je bilo jasno da će naš tim slaviti u generalnoj provjeri.
naš sastav mučio u realizaciji. „Ajkule“ nijesu postigle gol više od deset minuta.
Po dva pogotka upisali su Miroslav Perković i Dušan Matković, a po jedan Strahinja Gojković, Filip Gardašević, Vasilije Radović i Dmitri Holod U mađarskoj selekciji nezadrživ je bio Kristijan Manherc sa pet golova. Crna Gora je juče u prvom meču savladala Srbiju 12:11, a turnir zatvara sjutrašnjim duelom protiv Španije koja je na startu savladala Mađarsku 21:17, a danas izgubila od Srbije 12:11. A. MARKOVIĆ
Crnogorski košarkaški reprezentativac slobodan u izboru nove sredine
Naše juniorke nakon što su savladale dan ranije istog rivala u drugom meču bile su još ubjedljivije, čime su na najbolji način zaključile seriju kontrolnih utakmica u okviru priprema za Evropsko prvenstvo, koje se održava u španskoj La Palmi od 5. do 13. jula.
Teniski turnir u Bad Homburgu
Pegula u finalu bolja od Švjontek
PODGORICA - Džesika Pegula savladala je Igu Švjontek (6:4, 7:5) i osvojila je WTA turnir u Bad Homburgu nakon sat i 46 minuta igre. Američka teniserka stigla je do treće titule u sezoni, ukupno
Za naše juniorke ovo je bio šesti kontrolni meč – prije dvo-
devete u karijeri i to protiv Poljakinje koja je posljednji put finale igrala prošle godine u Parizu, na Rolan Garosu. Treća teniserka svijeta je, osim novčane nagrade (oko 143.000 eura), dobila 500 bodova R. A.
meča u Crikvenici dva puta su savladale Sjevernu Makedoniju i doživjele dva poraza od Slovenije.
,,Crvene“ su loše ušle u meč –nakon prve dionice bilo je 23:8 za Hrvatsku. Prvih pet minuta druge dionice donijele su
Teniski turnir na travi Fric najbolji u Istbornu
PODGORICA - Amerikanac Tejlor osvojio je titulu na turniru u Istbornu. Peti teniser svijeta je savladao sunarodnika Džensona Bruksbija 7:5, 6:1. Fric je poslije dva sata i 28 minuta igre slavio protiv 149. igrača na ATP listi i osvojio 10. titulu u karijeri, a drugu ove sezone.
Najefikasnija bila je Katarina Radulović sa 15 poena, uz pet skokova i četiri asistencije, MarijaSekulović dodala je 13 (imala i šest skokova), Maša Praščević dodala je devet, Ljube Andrić osam (imala i devet uhvaćenih lopti), Milena Vujović sedam, Janja Dragišić i Anđela Rakočević po četiri, Anastasija Kasalica i Anđela Rondović po dvije.
Crna Gora na Evropskom prvenstvu igraće u grupi A, gdje su još aktuelni prvak Evropeselekcija Francuske, te Srbija i Izrael, koji su prošle godine bili treći, odnosno četvrti na šampionatu Evrope. R. P.
Turnir u Istbornu igrao se na travi za nagradni fond od 757.000 eura. R.A.
PODGORICA – Ako u međuvremenu ne stigne neko novi iz naše zemlje, Bahčešehir naredne sezone neće imati Crnogoraca u timu – nakon trenera Dejana Radonjića, sa kojim nije produžena saradnja (na njegovo mjesto je stigao srpski trener Marko Barać), tim je, kako je saopštio turski klub, napustio i naš reprezentativac Marko Simonović, i sada je slobodan u izboru nove sredine. „Prekinuli smo saradnju sa Markom Simonovićem, koji se pridružio našem timu u sezoni 2024/25. Zahvaljujemo Marku na svim njegovim igrama i želimo mu uspjeh u daljoj karijeri“, saopšteno je iz Bahčešehira.
Prije Bahčešehira, 25-godišnji Kolašinac je u Turskoj nosio i dres Bešiktaša, kao pozajmljen igrač Crvene zvezde, i sa oba tima je stizao do polufinala Evrokupa.
Sa Bešiktašom je eliminisan od francuskog Burga, a u protekloj sezoni je od Bahčešehira bila bolja španska Gran Ka-
narija. I u turskom prvenstvu je Bahčešehir stigao do polufinala, gdje je bolji bio novi šampion Evrope, Fenerbahče, i to su najbolji rezulzati Bahčešehira u klupskoj istoriji u jednoj sezoni. Simonović je u Evrokupu prosječno postizao 8,3 poena, uz 3,8 skokova, dok je u turskoj Superligi prosječno bilježio 8,3 poena i 4,7 skokova. Simonović je profesionalnu karijeru gradio od italijanske Sijene, ljubljanske Cedevita Olimpije i beogradske Mege, preko NBA iskustva sa Čikagom, gdje je najviše vremena proveo u razvojnoj ekipi Vind Siti.
Po povratku iz Sjedinjenih Američkih Država, 2023. godine, potpisao je za Crvenu zvezdu, ali je na polusezonu otišao na pozajmicu u Bahčešehir i u Turskoj ostao godinu i po… Simonovića ovog ljeta očekuju i obaveze sa reprezentacijom Crne Gore, koja krajem avgusta počinje nastup na Evropskom prvenstvu. S. J.
FORMULA1: Na VN Austrije mala pomjeranja
PODGORICA - Lando Noris startovaće sa pol pozicije na Velikoj nagradi Austrije. U 10. trci sezone Formule 1 Britanac je na stazi „Red Bul ring“ stigao do trećeg trijumfa
u kvalifikacijama, a 12. u karijeri. Vozač Meklarena je krugom od 1:03.971, ostavio iza sebe Šarla Leklera u Ferariju i kolegu Oskara Pjastrija u drugom Meklarenu.
Aktuelni šampion i najbolji prošlih sezona na ovoj stazi, Maks Ferstapen, bio je tek sedmi. Prva tri vozača bila su baš dominantna, ostali daleko od vrha, čak i Luis Hamilton koji je osvojio četvrto mjesto. Iza vozača Ferarija završili su Džordž Rasel u Mercedesu, zatim vozač Rejsing Bulsa - Lijam Loson, a top 10 kompletirali su vozač Zaubera Gabrijel Bortoleto, Kimi Antoneli iz Mercedesa i Gasli.
Velika nagrada Austrije na programu je danas od 14 sati. A. M.
Njemac je priznao da bi jednog dana mogao da se vrati u Formulu 1
se vraća u Red Bul?
PODGORICA – Sebastijan
Fetel, nekadašnji vozač Formule 1, mogao bi da se vrati u ekipu Red Bula.
On je najuspješniji dio svoje karijere imao u Red Bulu, timu kojem je donio prve četiri titule u konkurenciji vozača i konstruktora tokom dominantne ere od 2010. do 2013. godine. Nakon što je napustio Red Bul krajem 2014. godine, Njemac je vozio za Ferari i Aston Martin, prije nego što se povukao iz Formule 1 na kraju sezone 2022. U karijeri je zabilježio ukupno 53 pobjede, 122 podijuma i 57 pol-pozicija. Sada je Fetel priznao da bi jednog dana mogao da se vrati u Formulu 1 i to u drugačijoj ulozi. Otkrio je da je vodio preliminarne razgovore sa Helmutom Markom o mogućnosti da ga naslijedi kada se 82-godišnji savjetnik Red Bula odluči na penziju.
„Bilo je nedavno nekoliko naslova u medijima. I dalje imam odličan odnos sa Helmutom, u kontaktu smo po tom pitanju.
Razgovori još nijesu toliko intenzivni ili detaljni, to je možda nešto što bi jednog dana mo-
glo da ima ulogu. U kom obliku, ostaje da se vidi“. Ovim riječima Sebastijan Fetel je ublažio špekulacije o mogućem preuzimanju uloge Helmuta Marka u Red Bulu, naglašavajući da ne postoji stvarna zamjena za legendarnog austrijskog savjetnika.
– On je nezamjenjiv. Ostavićemo to tako. Već sam njegov karakter…, a pritom je dao ogroman, ogroman doprinos svemu što je tim postigao tokom svih ovih godina, još od 2005. I možda cilj i ne bi trebalo da bude da
Četrdeset sedmogodišnji Nenad Lalatović
PODGORICA - Prvi put u svojstvu trenera Budućnosti javnosti se obratio Nenad Lalatović
Četrdeset sedmogodišnji Beograđanin potpisao je ugovor u Podgorici, a potom se zaputio u Sloveniju, gdje je u Moravskim Toplicama preuzeo vođenje ,,plavih“. Kontroverzni kormilar radio je u velikom broju klubova, ali je na početku novog mandata poručio da ovaj angažman doživljava sa posebnom profesionalnom i ličnom težinom. Posao u Crnoj Gori za Lalatovića je negdje bio i obaveza prema ocu koji je iz Nikšića. - Budućnost za mene predstavlja nešto veliko. Budućnost je veliki klub, ne samo u Crnoj Gori, već u regionu. Svima je sigurno čast i privilegi-
ja raditi u tako velikom klubu. Uvijek sam se negdje potajno nadao da ću doći. Moj otac je iz Nikšića i uvijek je govorio: Volio bih, dok sam živ, barem jednom da radiš u Crnoj Gori. Baš smo pričali prije dvije noći i rekao sam mu da će mu se konačno ispuniti želja. Bio je jako srećan. Posljednje tri godine često su me spominjali, ali nije uspjelo da se realizuje da dođem na ovu klupu – kaže Lalatović. Želja Budućnosti je bila da nakon skoro 20 godina vrati Miodraga Božovića Grofa Pregovori su propali i rukovodstvo se okrenulo Lalatoviću. Posao je brzo sklopljen. - Nijesam se puno dvoumio kada sam dobio ponudu. Što se tiče uslova, nijesam tražio ništa posebno. Došao sam za iste uslove koje sam imao u
Mladosti iz Lučana. Znam da klub nije u situaciji da daje ogromne plate i ugovore. Htio sam da izađem u susret klubu, a i nijesam ovdje došao zbog novca. Da su bile pare u pitanju, ne bih došao. Prihvatio sam poziv i zbog toga što sam bio velika želja navijača – ,,varvara“. Oni su jako željeli da dođem u posljednje tri godine. Bukvalno sam za pet minuta sve dogovorio i potpisao ugovor. Nadam se da će biti uspješna zajednička saradnja – ističe novi šef stručnog štaba crnogorskog šampiona. - Svima znači puno kada te traže navijači. ,,Varvari“ su moćna navijačka grupa. Kada te žele ljudi koji toliko vole Budućnost - to je nešto nevjerovatno. Jedva čekam da odigramo prvu utakmicu pod Goricom i osjetim to navijanje – kako
VN HOLANDIJE: Braća Markes dominiraju sprintom
ga neko zamijeni. Rekao je više puta da će se povući, ali i dalje je tu. Nadam se da će ostati s nama još dugo. Ali, naravno, u nekom trenutku stvari će morati da krenu dalje – i on to zna.
On je brutalni realista i odlično umije da procijeni situaciju. Osjetiće kada dođe pravi trenutak. Moram da priznam da nijesam bio toliko blizu timu posljednjih godina, ali mislim da znam šta on radi. I šta god da se desi, od njega još može mnogo da se nauči – zaključio je Sebastijan Fetel. R. A.
PODGORICA - Ništa novo u Moto GP šampionatu, ponovo su braća Markes dominirala u sprintu.
U Asenu je stariji Mark upisao devetu pobjedu, pratio ga je Aleks, a na podijumu je završio i Marko Beceki na Apriliji, sa skoro sekundu iza braće Markes.
Osvajač pol pozicije - Fabio Kvartararo izletio je sa staze i to u trenutku kada je bio če-
tvrti, dok je drugi vozač Dukatija - Frančesko Banjaja, kao neko ko je dominirao u Asenu, bio tek peti iza Fabija di Đanantonija iz VR46 tima.
Tragičar sprinta je bio Kvartararo, na četiri kruga prije kraja trke izletio je sa staze, mada to što je startovao prvi nije pretjerano uticalo na braću Markes, posebno na starijeg koji je do kraja prvog kruga bez problema izbio na čelo kolone. Osmostruki šampion
lagano je odbijao nalete mlađeg brata, a Beceki je daleko bio iza njih iako je pokušavao da im parira. Maverik Vinjales završio je kao šesti, sedmi je bio Fermin Aldeger, pratio ga je Pedro Akosta... Mark Markes ima 43 boda više od mlađeg brata, prati ih Banjaja sa 117 bodova manje od vodećeg... Velika nagrada Holandije startuje danas u 14 sati. A. M.
PODGORICA – Japanski
bokser Đin Sasaki doživio je najteži nokaut u karijeri proteklog vikenda tokom
borbe za WBO titulu prvaka svijeta u velter kategoriji. U petoj rundi meča, Sasaki je
primio snažan lijevi kroše u glavu od protivnika Brajana Normana Džuniora, koji ga je odmah onesvijestio. Prilikom pada, Sasaki je udario glavom o pod ringa što je izazvalo ozbiljne zdravstvene probleme.
Predsjednik Sasakijevog kluba
Isei Nakaja je za britanski „San“ rekao da je Japanac odmah izgubio pamćenje nakon meča. – Ne samo da se ne sjeća same borbe nego se ne sjeća ni da je borba uopšte dogovorena. Izgu-
bio je pamćenje za posljednjih šest nedjelja – otkrio je Nakaja. Nakon meča, Sasaki je prebačen u bolnicu gdje je obavljen CT pregled. Na sreću, nije bilo znakova unutrašnjeg krvarenja, ali zbog snažnog udara glavom, trenutno pati od amnezije. Fizičke povrede nijesu zabilježene, ali ostaje pod stalnim ljekarskim nadzorom, a uskoro ga očekuje novi pregled. Brajan Norman Džunior sada ima skor od 26 pobjeda, dok je Sasaki na učinku od 19 pobjeda, dva poraza i remija. R. A.
se bodri i voli Budućnost. Za sada smo kliknuli, ali da ta ljubav potraje potrebni su rezultati. Svjestan sam toga. Lalatović je preuzeo ekipu od Ivana Brnovića koji je dominantno osvojio titulu na domaćoj sceni.
Debitovaće na klupi u evropskom dvomeču sa jermenskom Noom, u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Prvi meč igra se 8. juna u Abovjanu, a revanš je sedam dana kasnije na novom terenu pod Goricom.
- Tek sam došao, tek upoznajem tim pa nijesam dovoljno upućen u kvalitet sastava. Žao mi je što nijesam došao ranije. Želio bih i da zahvalim i čestitam bivšem kolegi koji je odradio sjajan posao, osvojio titulu i ostavio mi kvalitetan tim. Javno želim da mu zahvalim
na svemu jer se sigurno radilo o sjajnom treneru. Na mene je red da nastavim njegovim stopama i da Budućnost ponovo bude šampion Crne Gore, a potencijalno osvoji i duplu krunu. Da se ne ljute ostali klubovi iz Crne Gore što ovako pričam, ali svakom treneru Budućnosti je to zadatak. Gdje god da radim, moji ciljevi su visoki i želim da ostvarim što bolje rezultate. Da li ću uspjeti u tome ili ne, pokazaće vrijeme. Nadam se da hoću - smatra Lalatović. Kao fudbaler nastupao je za Crvenu zvezdu, Šahtjor iz Donjecka i njemački Volfsburg. Zanimljivo je da je za ,,crveno-bijele“ debitovao upravo protiv Budućnosti.
- To je bilo davno kada sam ja igrao. Sjećam se najviše utakmice na Marakani kada smo
pobijedili 3:1. Tada sam namjestio dva gola i bio igrač utakmice. To je bila moja prva utakmica u Crvenoj zvezdi. Nijesam igrao prva dva kola. Bio sam ljut, otišao sam kod Džajića i rekao: Daj mi papire, vidim da ne računate na mene. Ostoja je tada dobio otkaz i Džajić mi je rekao - stavljam te u prvu postavu protiv Budućnosti – prisjeća se Lalatović. Pamti teška gostovanja u Crnoj Gori.
- Uvijek je bilo teško igrati u Crnoj Gori. Da li je to u Nikšiću, odakle je moj otac ili u Golubovcima nije važno, uvijek je bilo teško. Sigurno je bilo najteže igrati pod Goricom jer je Budućnost veliki klub i nadam se da će biti tako teško i drugim klubovima koji dolaze na naš stadion dok sam ja trener - zaključio je Lalatović. D. KAŽIĆ
Proslavljeni vezista odradio suspenziju zbog dopinga
PODGORICA - Pol Pogba se vraća fudbalu - trideset dvogodišnji Francuz potpisao je dvogodišnji ugovor s Monakom nakon što mu je istekla suspenzija zbog dopinga.
Bivši vezista Mančester junajteda i Juventusa privremeno je suspendovan nakon što je nasumično testiran nakon prve utakmice Juventusa u sezoni 2023/24 protiv Udinezea.
Kasnije je dobio četvorogodišnju zabranu koja je u oktobru skraćena na 18 mjeseci nakon žalbe.
U novembru je pristao na sporazumni raskid ugovora s Juventusom i od marta je u mogućnosti da nastavi karijeru kao slobodan igrač.
To će Pogbi, osvajaču Svjetskog prvenstva sa ,,trikolorima“, igra u francuskoj Ligi 1.
U konačnoj presudi Suda za sportsku arbitražu (CAS) potvrđeno je da je Pogba nena-
„Nebo-plavi“ nastavili sa pojačanjima
PODGORICA – Dragan
Stoisavljević novi je fudbaler Petrovca. Pouzdani napadač stiže iz redova OFK Beograda, a u timu pod Malim brdom vjeruju da će biti dobra opcija u navali Petrovca.
Tokom karijere je nastupao još za Zemun, Voždovac i Radnički Novi Beograd. Zanimljivo je da je Stoisavljević već osmo pojačanje Petrovca za narednu sezonu. Petrovčani su prethodnih dana već promovisali sedam igrača - Viktor Živojinović, koji pokriva poziciju lijevog krila, štoper Marko Merdović, napadač Neđeljko Kovinić, desni bek Nikola Vuković, desno krilo Alija Krnić, vezista Dragan Miranović, te golman Suad Ličina.
Crnogorski vicešampion očigledno će i naredne sezone imati velike planove… R. P.
mjerno uzeo dehidroepiandrosteron (DHEA), supstancu koja povećava testosteron i nalazi se na listi zabranjenih supstanci Svjetske antidoping
Pogba, koji ima 91 nastup za Francusku, bio je jedan od ključnih igrača u pohodu Francuske na mundijalsko zlato 2018. godine u Rusiji.
Međutim, ključno je da na žene, navodi BBC. Pogba je seniorsku karijeru počeo u Mančester junajtedu prije ne-
Postigao je gol u finalu u pobjedi nad Hrvatskom od 4:2. igrač.
PODGORICA - Jirgen
Klop je veliki protivnik FIFA Svjetskog klupskog prvenstva, koje se od ove godine igra u formatu sa čak 32 ekipe.
dvije duple krune.
traford“ za rekordnih 89 miliona funti 2016. godine
FA kup.
- Svjetsko klupsko prvenstvo je najlošija ideja ikad sprovedena u fudbalu. Ljudi koji nikada nijesu imali nikakve veze sa svakodnevnim poslovima smišljaju ideje. Razumijem one koji kažu: ,,Ali postoje ogromne svote novca za učestvovanje“. Ali to ne vrijedi za sve klubove - poručio je Klop za njemačke medije. Legendarni trener Majnca, Borusije iz Dortmunda i Liverpula naveo je primjer NBA lige. - Prošle godine smo imali Kopa Ameriku i Evropsko prvenstvo, ove godine Svjetsko klupsko
prvenstvo, a sljedeće godine Svjetsko prvenstvo. To znači da nema pravog oporavka za igrače, ni fizički ni psihički. Naravno, svi oni zarađuju mnogo novca. Ali ostavimo to na trenutak po strani. Igrač u NBA koji takođe zarađuje mnogo novca ima četiri mjeseca odmora svake godine. Virdžil van Dajk nije imao to u cijeloj svojoj karijeri. Turniri poput Svjetskog klupskog prvenstva ne mogu se igrati preko leđa igrača. Ne želim to nikome, ali imam ozbiljan strah –naveo je Klop. Njemac je nastavio oštrim tonom.
- Možda još nijesu svi prepoznali pravi problem - da će sljedeće sezone igrači patiti od
povreda kakve nikada nijesu imali. Ako ne ove sezone, onda će se to dogoditi na Svjetskom prvenstvu ili poslije. Stalno im govorimo da u svaku utakmicu ulaze kao da im je posljednja. To im govorimo 70 ili 75 puta godišnje. Ovako ne može ićidodao je Klop. Harizmatični stručnjak je na strani igrača.
- Moramo im osigurati pauzu jer ako je ne dobiju dugoročno neće moći pružati vrhunske partije - a ako to više ne mogu, cijeli proizvod gubi vrijednost. Jednom sam imao dvije i po sedmice priprema u kojoj su mi svi igrači bili dostupni. Dvije i po sedmice, a onda smo igrali praktično svaka tri dana. To je brutalno – naveo je Klop. Ne. K.
Za manje od mjesec, muška košarkaška reprezentacija Crne Gore počeće pripreme za Evropsko prvenstvo, ponovo u nekompletnom sastavu
PODGORICA – Pripreme muške košarkaške reprezentacije Crne Gore za predstojeći Eurobasket počeće 24. jula, u Baru. To znači da će igrači iz Budućnost Volija i SC Derbija najmanje odmarati od svih reprezentativaca, tek mjesec, pošto su posljednji završili sezonu (23. juna).
To, međutim, neće biti najveći problem, jer selektor „crvenih“ Boško Radović ni za ovo takmičenje kao, praktično, za svako prethodno, računajući i kvalifikacione ciklus, neće moći da računa na sve najbolje igrače iz, kako kaže Radović, raznih objektivnih razloga.
Radović će spisak za pripreme objaviti između 5. i 10. jula, a ovoga puta to neće prvo da bude širi, već odmah spisak od 14-15 igrača koji će i početi pripreme uz Baru. - Nije još 100 odsto, ali imamo nekih najavljenih otkaza, iz objektivnih razloga. Nećemo, dakle, biti u najboljem sastavu, a do objavljivanja spiska ćemo tačno da znamo ko će da fali, a faliće neki sigurno. Međutim, neće biti prvi put da se suočavamo s otkazima - kaže za Pobjedu Boško Radović, selektor crnogorskih košarkaša.
VUČEVIĆ DOLAZI, RADOVIĆ NE
Na spisku će sigurno da bude naš najbolji igrač, NBA as iz ekipe Čikaga – Nikola Vučević, koji je u više navrata tokom i na kraju sezone potvrdio spremnost da igra na Evropskom prvenstvu...
- Nikola je rekao da će da dođe, biće sa nama. Već je počeo da trenira, u Baru ima individualne treninge. On će i ovoga puta biti naša najveća zvijezda –dodaje Radović.
U ovoj akciji, međutim, neće biti jednog od najstandarnijih, krilnog centra Nemanje Radovića, koji je prije dvije sedmice, neočekivano, odlučio da na kraju sezone, nakon devet godina u dva mandata, napusti špansku Mursiju, čiji je bio i kapiten, jer je dobio unosnu ponudu kluba iz Tajvana.
- On neće biti sigurno sa nama, jer mora da bude na Tajvanu. Neka je specifična situacija s njegovim ugovorom i početkom priprema te ekipe.
VJEROVATNO BEZ
NCAA IGRAČA
Ono što je vjerovatno sigurno jeste izostanak trojice mladih igrača iz SC Derbija, na kojima je trebalo da počiva budućnost naše reprezentacije,
Košarkaški savez Crne Gore je od kraja aprila u v.d. stanju nakon što je Jelena Dubljević podnijela ostavku na mjesto predsjednika. Prva izborna skupština, koja je bila zakazana za 23. jun, nije održana jer nije bilo kvoruma. Ostaje da se vidi da li će Košarkaški savez dobiti novog predsjednika do početka priprema seni-
a koji će od naredne sezone da igraju u NCAA ligi – Luke Bogavca, Davida Mirkovića i Andrije Grbovića. - Svi ti momci su pod znakom pitanja. U kontaktu sam sa njima, i ako sve bude u redu, oni će u tom periodu biti u Americi i neće moći da budu sa reprezentacijom. Međutim, sad se pojavio novi momenat, gdje su Sjedinjene Američke Države stopirale vize za međunarodne studente. Ako to potraje, može se desiti i da oni budu sa nama, ako ne, onda 99,9 odsto nećemo moći da računamo na momke koji su baš trebali da budu kandidati za odlazak na Evropsko prvenstvo i imaju neke značajne minutaže.
IVANOVIĆ UPITAN
Pitanje je da li će ovo ljeto sa reprezentacijom da bude i Nikola Ivanović, koji je imao odličnu sezonu sa italijanskom Brešom, sa kojom je igrao polufinale plej-ofa i izgubio ga
ora (24. jul) ili će, pak, biti produbljena kriza u ovoj sportskoj organizaciji. Na pitanje da li sve to može da remeti pripreme i nastup seniora na Eurobasketu, selektor Boško Radović kaže: - Pred odlazak na Mundobasket 2023. godine, Savez je, takođe, bio u izbornom procesu. Sad smo opet u nekom v.d. stanju. Mi u
od novog šampiona Virtusa, koji vodi naš Duško Ivanović. U posljednjem „prozoru“ kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, Ivanović je igrao samo drugi meč, u gostima protiv Švedske, dok je preskočio prvi, sa Njemačkom u Podgorici. Ivanović nije želio da nastupa pred domaćom publikom, zbog uvreda pojedinih navijača koje je doživljavao na nekim prethodnim mečevima, zbog odlaska iz Budućnosti u Crvenu zvezdu 2021. godine. Pojedini navijači mu nijesu „oprostili“ taj transfer, zbog čega je prekrečen mural sa njegovim likom na zgradi („Šargarepi“), u kojoj je Nikola odrastao, i gdje je napravio prve košarkaške korake, a koji je napravljen u njegovu čast u aprilu 2018. godine, kada je Budućnost osvojila titulu ABA lige, savladavši u dramatičnom finalu upravo ljutog rivala Crvenu zvezdu.
stručnom štabu i igrači smo posljednjih godina navikli na takva stanja. Međutim, mi se bavimo terenom, i ko kod da bude na čelu Saveza, bilo da je u pitanju v.d. stanje ili novi predsjednik, mislim da će se sve učiniti da reprezentacija ima najbolje moguće uslove za rad i pripreme. Nije prvi put, ali mi se u reprezentaciji ne obazi-
remo puno na sva ta dešavanja. Uostalom, nije naša stvar da mislimo o tome, već treba da budemo koncentrisani na teren, da se svi spremimo za Evropsko prvenstvo i da odigramo još jedno veliko takmičenje, najbolje što budemo mogli –kaže Radović, kome ugovor sa KSCG ističe po završetku Evropskog prvenstva.
Košarkaši Crne Gore će tokom pripremnog perioda da odigraju četiri kontrolna meča, sa Francuskom, Bosnom i Hercegovinom i Turskom u gostima, te sa Izraelom kod kuće
- Za Nikolu još ne znam hoće li biti na spisku, on je pod znakom pitanja – ističe selektor Crne Gore.
OLMEN JEDINI STRANAC
Na pitanje da li će na pripremema biti obojica naturalizovanih stranaca, Radović je odgovorio da će doći samo novi Amerikanac, Kajl Olmen iz Bešiktaša, dok ovoga puta neće dolaziti Džona Radebo - Mogli smo da zovemo i Radeboa, ali on igra na poziciji (dva) koja je pokrivena, a nama u ovom trenutku treba igrač na poziciji plejmejkera. Nakon tri i po godine nema Kendrija Perija. On i Nikola Ivanović su kao dva osnovna plejmejkera proteklih godina dobro povezali našu igru, i možda ćemo na
ovom Evropskom prvenstvu da imamo novu plejmejkersku liniju. Olmenu će trebati vrijeme da se uklopi, što se prije uklopi, biće bolje za nas. Mislim da je dobar igrač, ima kvalitet u oba pravca, odbrani i napadu, tako da ne bi trebalo da bude problem da se brzo uklopi u naš sistem igre – kaže Radović.
ZAHTJEVNA GRUPA
Na pitanje kako je zadovoljan učinkom i minutažom reprezentativaca u protekloj sezoni, Radović je odgovorio: - Momci koji su bili i trebalo da budu kao dio našeg najboljeg sastava, imali su dobre uloge i minutaže u svojim klubovima, imali su prilično dobre sezone. Oni koji budu na pripremama, dakle, za sobom imaju sezone u
U Baru nam je sve kako treba
Kao pred dva prethodna velika takmičenja, košarkaši Crne Gore će se pripremati u Baru, u dvorani „Topolica“. - Tamo imamo adekvatne uslove za pripreme. Odgovorni ljudi iz Opštine, hotela „Princess“ i dvorane „Topolica“ su nam uvijek na raspolaganju, za sve nam izlaze u susret, tako da nam je u Baru sve kako treba –kaže Boško Radović
kojima su imali značajne uloge u svojim klubovima. Crna Gora će na predstojećem Evropskom prvenstvu, od 27. avgusta do 14. septembra, da igra u grupi u finskom Tampereu, sa domaćinom, Njemačkom, Litvanijom, Velikom Britanijom i Švedskom. Četiri prvoplasirane selekcije izboriće plasman u osminu finala. - Imamo veoma zahtjevnu grupu, na čelu sa Njemačkom i Litvanijom, a ostala četiri tima, zajedno sa nama, boriće se za dva dva mjesta koja vode u osminu finala. Bez iole lažne skromnosti, bio bi veliki uspjeh da prođemo grupu. Gledaćemo da se dobro spremimo i da dobijemo utakmice u našem rangu i izborimo prolaz dalje – zaključio je Boško Radović. S. JONČIĆ
Priredio: Slobodan ČUKIĆ
Naoružanje je bilo dosta slabo: u početku se sastojalo od starih pušaka kremenjača; postepeno su iz Dalmacije stizali karabini tipa Minije, remingtonke i nekoliko iglenjača tipa Šaspo. Ustanici su negdje u oktobru (1875) imali tri topa, a kasnije je jedan od njih, Francuz, dobio zaduženje da ode u Austriju po bateriju brdskih topova izrađenu u okolini Beča, koju je ustanku poklonila jedna strankinja. Od samog početka, oruđa različitog kalibra koja je Ljubibratić uspio da nabavi više su mu štetila nego što su mu koristila, s obzirom na vrstu rata koji je vodio protiv Turaka: 22. oktobra, u bici na Zupcima, bojište je bilo takvo da je bilo nemoguće manevrisati sa dva oruđa od 70 milimetara koja su ustanici vukli sa sobom i, pošto su uništeni lafeti i točkovi, ona su zakopana da ne bi pala neprijatelju u ruke.
Ratište je poznato, plan ustanika je lako pogoditi: oni pomno izbjegavaju svaki ozbiljan okršaj i prilike gdje se treba boriti na otvorenom prostoru,
Od prvog dana kada su se njih dvojica sreli u redovima ustanka, najotvoreniji predstavnik crnogorske stranke glavar Peko Pavlović suprotstavljao se idejama Miće Ljubibratića, koji, kao protivnik ruske politike, nije htio da ustanak koristi kneževini Crnoj Gori
djeluju samo iz zasjede i, pravo da kažemo, postavljanjem klopki. Pošto se moraju hraniti na licu mjesta a nemaju intendanture, njihova je prva briga otimanje neprijateljskih transporta; kada im to pode za rukom, umjesto da sa svim odredima jednoga područja dijele dobit do koje su došli, oni često čak i ne misle na stvaranje zaliha za budućnost ili na raspodjelu plijena, oni ga unovčuju, idu prodavati na granici ovce, goveda i tovarnu stoku, dok će im sutradan na nekom usiljenom maršu ponestati stoke za prenos opreme i neće imati dovoljno opskrbe za vojsku. To je bilo uobičajeno ponašanje Peka Pavlovića Nepovezanost je potpuna u trenutku kada prestane borba s neprijateljem; jer, poput Kabila, koji žure tamo gdje je progovorio barut, vođa koji krene u bitku sa svega sto pedeset ljudi, nađe se sa preko
Ustanici djeluju samo iz zasjede i, pravo da kažemo, postavljanjem klopki. Pošto se moraju hraniti na licu mjesta a nemaju intendanture, njihova je prva briga otimanje neprijateljskih transporta
hiljadu njih što su se okupili sa svih strana pod njegovom zastavom jedino da bi ratovali protiv Turčina. Takav je slučaj sa Ljubibratićem, koji se u dva navrata morao povući u Austriju samo sa šačicom ljudi, dvadeset dobrovoljaca, većinom Italijana ili Rusa. Medu ustaničkim vođama neki su stekli izviesnu slavu svojom ratničkom vještinom i odlučnošću u komandovanju; njihova će imena ostati čuvena u ljetopisu ovog ustanka. U ovoj klasičnoj zemlji gusala, gdje srpski rapsodi improvizuju narodne pjesme koje od jednog kraja do drugog prenose putujući guslari, imena popa Žarka, Ljubibratića, Luke Petkovića, Peka, Trifka Vukalovića, Lazara Sočice, igumana Melentija, popa Mila i drugih već se ponavljaju od kolibe do kolibe kao i imena srpskih vođa koje su pale na Kosovu i srpskog Sida Marka Kraljevića. Međutim, iako je ustanak našao sebi kapetane, nije našao generala; Ljubibratić, najozbiljniji među njima, imao je ide-
suviše uzvišen; svi koji ga znaju bili su iznenađeni njegovim držanjem, koje je odudaralo od držanja svih onih
i, mada planovi velikih sia državnici što drže kon-
koji su ga okruživali. Rodom iz donje Hercegovine, veoma dostojanstven i naočit i doista privlačan, trideset šestogodišnji Ljubibratić je uz to uživao i veliki autoritet; on je već odavno sanjao o oslobođenju ove pokrajine, a u komandovanje je unio gospodstveno ponašanje i civilizovane postupke, što je na njegove drugove manje uticalo nego grubost nekih drugih voda. Jednostavan, skroman, obrazovan, govorio je s lakoćom nekoliko jezika, bio je možda pomalo sanjar, zalutali humanitarac među suviše praktičnim ustanicima za koje je poštovanje prava bilo prilično neodređen pojam; kao vojskovođa, od početka je imao opštu koncepciju, a kao političar — plan koji treba ostvariti; ne samo da nije uspio i pored svih svojih napora, već se može reći i da je bio žrtva svojih ideja. Onoga dana kada ga je austrijska vojska otela na području Vinjana, austrougarska vlada je uklonila političku ličnost koja je mogla dati ustanku pravac suprotan pogledima bečkog kabineta la ostaju za nas skriveni ce ove divovske spletke nas do sjutra i da prije idu za ustankom nego što da će nam
njime upravljaju, mož-
to Ljubibratićevo hapšenje pomoći da prozremo njihovu igru. Od prvog dana kada su se njih dvojica sreli u redovima ustanka, najotvoreniji predstavnik crnogorske stranke glavar Peko (Pavlović) suprotstavljao se idejama Ljubibratića, koji, kao protivnik ruske politike, nije htio da ustanak koristi kneževini (o ovome smo govorili u uvodnom dijelu, prim. prir.). U decembru, nakon prve kampanje, kada je ađutant ustaničkog vođe Italijan Cereti poslan u Rim Garibaldiju da bi generala privolio da djeluje na javno mnjenje u korist Hercegovaca i da im pribavi oružja, ovaj je, prevaren od Popovića, Galija i Vitaldija Paskve (bivšeg Garibaldijevog višeg oficira, koji je postao vojvoda Vitaldi, a čije se ime moglo čitati u depešama kad mu je generalni namjesnik za Dalmaciju uskratio ulazak preko granice), odgovorio iz Rima pismom od 30. januara, koje je objavljeno, da je u interesu svih da se sporazumiju s knezom Nikolom i da što prije dignu na ustanak Bugarsku, Makedoniju, Tesaliju, Epir i Albaniju. Garibaldiju treba prepustiti odgovornost za ovo saučesništvo između kneza i kondotjera; zamisao se rodila u glavi onoga koji je ostvario planove što su svakako izgledali nestvarniji; ali je istina i to da je Ljubibratić osuđen na propast u trenutku kada se pomislilo da je on agent autonomije i možda pristalica kneza Milana. Oni koji hoće da sude o stvarima samo na osnovu vanjskog izgleda još uvijek se pitaju kako su austrijske vlasti, nakon onolike uviđavnosti prema ustanicima koji su svakodnevno dolazili da se snabdijevaju u Dalmaciji, odjednom postale tako savjesne u pogledu neutralnosti i toliko požurile da je se pridržavaju,
da se nisu potrudile ni da pogledaju na karti da li Vinjani, to selo gdje je bivakovao Ljubibratić na dan hapšenja, pripadaju teritoriji Dalmacije ili su sastavni dio Otomanske Carevine. Peko Pavlović, koji je postao veoma značajan kao voda, je Crnogorac; okupio je oko sebe gorštake koji su, bez ikakve druge misli osim o borbi protiv Turčina, prešli preko Crne Gore da bi se svrstali pod zastave ustanka. To je sabran i odbojan čovjek bez ikakvog obrazovanja; udaljili su ga iz vijeća jer ne zna ni čitati ni pisati, a i bojali su se da neko u njemu ne vidi specijalnog agenta Crne Gore, dok je on tu, u stvari, bez ovlaštenja a za svoj račun. Neobično hrabar, on ipak ruši ugled ustaničke stranke zbog svoje surovosti i postupaka prema svojim jednovjercima. Zamjeraju mu se veoma brojne otimačine, paljevine hrišćanskih sela i sramni sporazumi s neprijateljem, kome je više puta omogućio za novac da snabdije neki utvrđeni grad, kao, na primjer, Nikšić. Nije imao nikakvog pojma o disciplini; kada je sjedinio svoju vojsku s Ljubibratićevom, uvijek se opirao njegovom komandovanju, a kod Duži je nestao na čitavih dvadeset sati, napustivši svoje ljude da bi se bavio tajanstvenim poslovima koji su, vjerovatno, samo njemu koristili. U jednoj važnoj prilici, kod Hutova, Peko je započeo borbu protiv vojvodine volje i, zahvaljujući njemu, došlo je do poraza i povlačenja od Hutova prema Dubrovniku. Tvrdi se da je uzrok tog neuspjeha to što se jedan dio njegovih ljudi, i pored tolikih naređenja, zadržao da siječe glave i noseve Turaka koji su ubijeni na početku te akcije, da bi donio u logor svoje krvave trofeje. (Nastavlja se)
JANUSOVA LICA NOVCA
Nestabilnost valuta, autarkičnost carina, problem dampinga, robnih viškova, posljedica
Velike depresije… bili su najvažniji ekonomski problemi o kojima se raspravljalo na znamenitoj konferenciji održanoj maja 1933. godine u ,,finansijskoj prijestonici Starog svijeta“.
Londonska konferencija bila je uz Postdamsku konferenciju iz 1945. godine, jedna od najbizarnijih međunarodnih konferencija XX vijeka. Učestvovalo je 66 zemalja, a nad učesnicima konferencije, kao ,,Damoklov mač“, nadvilo se pitanje zlatnog standarda. Tačnije, Fransuska, Italija, Švajcarska, Belgija, Holandija, Poljska i Sjedinjene Države - zemlje koje su tada bile na zlatnom standardu, dobile su priliku da ,,nagovore“ one zemlje koje su odbacile zlatni standard, na stabilizovanje valute.
Proces postizanja te stabilizacije bio je jasan. Trebalo je samo da ,,monetarni disidenti“ učine svoje zlato dostupnim za isplatu kad god se dogodi da kurs njihove valute padne ispod određenog kursa razmjene za valute sa zlatnom podlogom; nakon toga, računalo se da vrijednost njihove valute neće dalje padati. Ako se tako ne bude postupalo, zemlje koje su napustile zlatni standard i čije se valute mogu kupovati po povoljnom kursu imaće prednost u prodaji svojih roba nad zemljama koje su zadržale zlatni standard… Ove posljednje gubiće svoje zlato mijenjajući ga za jeftine valute, pa će prije ili kasnije morati same napustiti zlatni standard. Za zemlje koje su veliku energiju uložile u stabilizaciju samih valuta bila je to nepoželjna perspektiva.
Predvodnica ,,zlatnog bloka“ bila je Francuska, zemlja koja je vodila tešku borbu za stabilizaciju franka, ali njen najjači saveznik, pa i mentor, bile su –Sjedinjene Države.
U vrijeme Londonske konferencije, Sjedinjene Države stajale su čvrsto uz zlatni standard, posjedovale više nego obilne rezerve zlata, a vodili su je ljudi čija odanost zlatu nikad nije bila dovedena u pitanje. Ali do početka konferencije, Sjedinjene Države napustile su zlatni standard, pa zato učesnicima konferencije nije bilo jasno kakav će stav zauzeti američka delegacija. Hoće li ostati vjerna svojoj (privremeno) odbačenoj vjeri ili će dozvoliti da američki dolar ,,padne“ što bi Sjedinjenim Državama nesumnjivo koristilo u prodaji američkih proizvoda, pogotovo poljoprivrednih na svjetskom tržištu. Evropski državnici koji su tih dana posjetili Ruzvelta stekli su utisak da Ruzvelt ,,naginje“ očuvanju zlatnog standarda i stabilizaciji dolara. Ipak, američka delegacija otplovila je u Evropu bez utvrđenog stava –
nije željela da gubi vrijeme na takve ,,sitnice“. Samu delegaciju predvodio je Horder Kul. Bila je sastavljena od ljudi sa različitim gledištima o stabilizaciju dolara, a ravnotežu su uspostavljali ,,neutralci“ koji o tom pitanju nijesu imali određeni stav. Njima je pripadao i Ralf W. Morisson iz Teksasa, koji je u posljednji trenutak uvršten u delegaciju i tako bio nagrađen za finansijsku podršku demokratama u izbornoj kampanji. Drugog jednog delegata, senatora Keja Pitmana zanimalo je, uz remonitizaciju srebra, bjekstvo od tegoba američke prohibicije, koja je tada, na Pitmanovu sreću, brojala posljednje dane.
Dostojnu konkurenciju američkoj delegaciji – u pogledu smušenosti – činila je britanska delegacija. Ni njoj nije bilo jasno brani li zlatni standard ili se zalaže za nekonvertibilnu valutu sa takvim kursom razmjene koji ne bi bio štetan za britanski izvoz. Britansku smušenost pospješilo je i američko političko javno mnjenje, koje je sve energičnije zahtije-
U vrijeme Londonske konferencije, Sjedinjene Države stajale su čvrsto uz zlatni standard, posjedovale više nego obilne rezerve zlata, a vodili su je ljudi čija odanost zlatu nikad nije bila dovedena u pitanje. Ali do početka konferencije, Sjedinjene Države napustile su zlatni standard, pa zato učesnicima konferencije nije bilo jasno kakav će stav zauzeti američka delegacija. Hoće li ostati vjerna svojoj (privremeno) odbačenoj vjeri ili će dozvoliti da američki dolar ,,padne“ što bi Sjedinjenim Državama nesumnjivo koristilo u prodaji američkih proizvoda, pogotovo poljoprivrednih na svjetskom tržištu. Evropski državnici koji su tih dana posjetili Ruzvelta stekli su utisak da Ruzvelt ,,naginje“ očuvanju zlatnog standarda i stabilizaciji dolara. Ipak, američka delegacija otplovila je u Evropu bez utvrđenog stava –nije željela da gubi vrijeme na takve ,,sitnice“
valo da Britanija, Francuska i manje savezničke zemlje plate Sjedinjenim Državama svoje ratne dugove, ali su ove isto tako energično odbijale, uvidjevši da su propale nade u mogućnost prethodnog utvrđivanja reparacije od poražane Njemačke. Već nakon početka konferencije, Francuska je zatražila da se ukloni preliminarna pogodba o stabilizaciji valutnih kurseva. Tako se stabilizacija po zlatnom standardu nametnula kao ključni problem već na samom početku Londonske konferencije. Sjedinjene Države zauzele su, kako se i očekivalo, kritičan stav prema francuskom zahtjevu. Ruzveltovi najbliži saradnici bili su mahom za stabilizaciju, a takav je bio i stav Džemsa Wartburga, koji se nalazio u Londonu sa američkom delegacijom. Što se tiče Ruzvelta, pretpostavljalo se da ima rezerve prema stabilizaciji, ali u to niko nije mogao biti sasvim siguran, jer je u to vrijeme bio na proputovanju jahtom, uz obale Nove Engleske. Istina, Ruzvelta je na jahti posjetio Rejmonde Molej, njegov bliski saradnik i pomoćnik ministra spoljnih poslova, ali ni on nije uspio da sazna za Ruzveltov stav. Molejev dolazak na Londonsku konferenciju isčekivan je sa nestrpljenjem. Nakon hitno obavljene serije konsultacija i sastanaka sa drugim delegacijama, Molej je došao do zaključka da Francuzi ipak imaju pravo i da je njihova ideja o
privremenom dogovoru o stabilizaciji razumna. Kurs britanske funte tada je iznosio 4,4 dolara za jednu funtu. Molej je smatrao da će to za Ruzvelta biti prihvatljivo, pa je zatražio da se dolar stabilizuje na tom kursu prema funti. Ruzveltovi saradnici i savjetnici su tada, makar i nehotično, napravili jednu, ali značajnu grešku. Dopustili su mu da ode iz Vašingtona, da na miru razmišlja i pročita jednu knjigu koja se zalagala za neostabilizaciju ili za ideju robnog dolara. Tek, 1. marta, dok su delegati konferencije bili na prijemu u Klivedenu, u kući lorda Astora, u dolini Temze, stigla je vijest da je Ruzvelt protiv stabilizacije. To je praktično značilo da Amerikanci neće prodavati zlato kad god dolar bude pao ispod svog tekućeg kursa razmjene za funtu ili franak, tj. da se na takav način neće zaustaviti njegov pad. Ruzvelt je svoj stav učinio ,,okrutno“ jasnim: ,,Smatrao bih katastrofom ravnom tragediji svjetskih razmjera ako bi ova najveća konferencija nacija, sazvana radi stvaranja realnije i trajnije finansijske stabilnosti i većeg blagostanja za mase svih zemalja, dopustila – ne učinivši prije toga nikakav ozbiljniji pokušaj da se razmotre ti širi i dalekosežniji problemi – da je skrene sa tog puta prijedlog o sprovođenju jednog, zapravo čisto artificijelnog i sasvim privremenog eksperimenta, koji bi se ticao monetarne razmjene samo nekoliko nacija. Stare fetiše međunarodnog bankarstva zamjenjuju sada pokušaji da se planiraju nacionalne valute; cilj je tih nastojanja da se tim valutama da stalna kupovna moć koja se ne bi mnogo mijenjala uporedo sa promjenama ponude roba i potrebama moderne civilizacije.
,,Dopus tite mi da budem iskren. Sjedinjene Države žele stvoriti takav dolar kojim će i za života i naredne generacije imati jednaku kupovnu moć i jednaku moć da otplaćuju dugove, kao dolar koji ćemo, nadam se stvoriti u skorijoj budućnosti. Ostvarenje toga cilja donijeće drugim nacijama više koristi nego što bi donijelo uvođenje fiksnog kursa dolara u odnosu na funtu ili franak
koji bi vrijedio samo jedan ili dva mjeseca.“
Drugim riječima, Ruzveltov stav se promijenio, pa je tako glavna svrha konferencije –sklapanje sporazuma o stabilizaciji valutnih kurseva – bila potisnuta u drugi plan. Dalje posljedice Ruzveltove izjave bile su ostavke glavnih zagovornika čvrste valute –Daglasa, Ačesona i Wartburga. Bilo je i suprotnih primjera. Vjeran svom životnom načelu, Bernard Baruh ,,hrabro“ je ,,pretrčao“ u tabor pobjednika. ,,Da bi se uopšte moglo govoriti o stabilizaciji“ rekao je Wartburg Ruzveltu, ,,svaka nacija mora prije toga napraviti red u vlastitoj kući i to istim takvim herkulovskim naporima kakve vi ulažete.“ Sličan stav iznio je i Vinston Čerčil. Ne želeći da dva puta napravi istu grešku, a vjerujući da je svijet zaboravio njegovu izjavu ,,o brodovima usidrenim na zlatnoj plimi“ Čerčil je sada izjavio da bi bilo pogrešno vezati monetarnu politiku na ,,oskudici ili izobilju bilo kakve robe pa ni zlata“ i da bi bilo ,, za ljudski mozak neshvatljivo ako bi se to uradilo za ljubav Francuske.“ Podrška Ruzveltu stigla je i ,,sa drugih adresa“. Ministar spoljnih poslova Njemačke Konstantin von Nojrat spomenuo je u svojoj izjavi Ruzveltovu ,,neustrašivost“, a Hjalmar Šaht uzdigao ga je na još veći pijedestal, izjavivši da je primijenio filozofiju Hitlera i Musolinija. I Volter Lipman, pažljivi posmatrač društvenih zbivanja tih godina, takođe je odobrio Ruzveltovu politiku, a istaknuti eknomista između dva svjetska rata, Irvin Fišer, profesor političke ekonomije na Univerzitetu Jejl, napisao je za Njujork tajms, specijalni članak u kojem je pohvalio Ruzveltovu akciju. Još odlučnije riječi odobravanja stigle su od najuglednijeg ekonomiste međuratnog perioda, Džona M. Kejnsa Pišuću za Dejli mejl, Kejns je oduševljeno čestitao Ruzveltu. Njegov članak bio je objavljen pod naslovom ,,Predsjednik Ruzvelt ima veličanstveno pravo“. Bio je to i najcitiraniji članak tih godina u anglosaksonskom svijetu. •
Neđelja, 29. jun 2025.
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora:
MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ
politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ
hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,
PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Na osnovu člana 135 Zakona o privrednim društvima („Sl.list CG“ br.65/2020), članova 50, 51, 52, 53, 54, 56, 57 Statuta AD „HIGIJENA“ Podgorica Odluke Odbora direktora od 27.06.2025. godine, sazivam
REDOVNU SKUPŠTINU AKCIONARA AD „HIGIJENA“ Podgorica
Skupština će se održati 31.07.2025 .godine (četvrtak) u restoranu »Mayka« ul. Moskovska 63 u
Podgorici, sa početkom u 14.00 časova.
Za Skupštinu se predlaže sljedeći
D N E V N I R E D 1.Otvaranje Skupštine, izbor predsjedavajućeg, zapisničara i ovjerivača zapisnika
2.Razmatranje i usvajanje:
a)Izvještaj menadžmenta o poslovanju Društva za 2024.godinu
b)Finansijskih iskaza Društva za 2024.godinu, sa Izvještajem nezavisnog Revizora,
3.Donošenje odluke o:
a)razrješenju članova Odbora direktora
b)imenovanju članova Odbora direktora,
4.Donošenje Odluke o imenovanju nezavisnog revizora za 2025.godinu,
5.Predlog Odluke o raspolaganju imovinom Društva – Odluka o zajedničkoj gradnji poslovno stambenog objekta na urbanističkoj parceli 45 u okviru Dup-a Nova Varoš Ko Podgorica II.
6.Predlog Odluke o investicionim aktivnostima, 7.Donošenje Odluke o kupovini sopstvenih akcija. Materijal za Skupštinu sa predlozima Odluka staviće se na raspolaganje akcionarima najkasnije 20 (dvadeset) dana prije održavanja Skupštine to svakog radnog dana u vremenu od 12.00 do 15.00 časova u poslovnim prostorijama Društva u Podgorici, ul.Vaka Đurovića broj 112 na sajtu Društva www.higijena.me. Kontakt tel. 069/830-330.
PREDSJEDNIK ODBORA DIREKTORA,
Potrebni vozači B i C kategorije, radno iskustvo 2 godine.
069/032-380
OGLASNO (do 21h)
tel: 020 202 455
viber: 068 034 555
e-mail: oglasno@pobjeda.me
REDAKCIJA (poslije 21h) tel: 020 409 520
desk@pobjeda.me
јетрве РАДОЈКА и РАТОМИРКА, синовци, братанићи,
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
Neđelja, 29. jun 2025.
Дана 28. јуна 2025. у 83. години
Posljednji pozdrav dragom
VASILIJU M. GVOZDENOVIĆU
Počivaj u miru, prijatelju dragi.
Tvoji drugari MILORAD JOKOVIĆ, MALIŠA MILOVIĆ, BAĆA RADONJIĆ i LJUBIŠA NOVAKOVIĆ
Dragi moj voljeni
GVOZDENOVIĆ
Саучешће примамо на градском гробљу Чепурци 28. јуна од 14 до 16 часова и 29. јуна од 10 до 13 часова.
Сахрана ће се обавити истога дана у 14 часова на гробљу Задоље - Стијена
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
15 часова, када ће се и обавити сахрана у породичној гробници на Чепурцима. ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга РУЖИЦА, синови МИРОСЛАВ и МИШКО, ћерка МАРИНА, снахе ТАЊА и ВИОЛЕТА, зет СЛОБО, унучад ТАМАРА,
Posljednji pozdrav našoj dragoj
Bio si gromada od čovjeka i čast je bilo poznavati te, a kamoli biti dio tvoje porodice. Od tebe sam učio kako se ponaša dobar i pošten čovjek, kako se ljudima prašta i kako se ljudi vole. Mojoj djeci si bio obožavani deda i uzor. Uvijek ćeš biti u našim mislima i srcu.
Tvoj zet GORAN LAKIĆ
NATAŠA, NIKOLA i BOJAN STAMATOVIĆ
Umrla je naša plemenita, posebno hrabra ujna
RADMILA Bata VUKČEVIĆ
ZORAN i GORAN VUKAŠEVIĆ sa porodicama
Posljednji pozdrav dragom stricu
MIŠKO NIKIĆ
Dobrom i iskrenom komšiji
NIKOLI BOŽOVIĆU Za
Posljednji pozdrav dragom bratu od strica
Ostaćeš u našim najljepšim sjećanjima. Neka tvoja plemenita duša počiva u miru. ACO i VLATKO NIKIĆ sa porodicama
Posljednji pozdrav voljenoj sestri i tetki SANJI
Čuvaćemo te od zaborava.
Porodica FRLJUČKIĆ
Posljednji pozdrav našoj dragoj i voljenoj sestri i tetki SANJI
Počivaj u miru, nedostajaćeš nam.
Posljednji pozdrav dragom
Teško je naći riječi koje mogu opisati bol koju osjećamo. Nakon gubitka oca ostala je praznina koju ništa nije moglo ispuniti. Sada, kada smo izgubili tebe, dragi naš striko, ta praznina je još veća i bolnija.
Tješi nas jedino pomisao da ste vas dvojica sada ponovo zajedno – negdje na boljem mjestu gdje nema boli ni patnje.
Vjerujemo da ćete nas čuvati odozgo kao što ste nas voljeli i čuvali za života. Počivaj u miru, dragi naš striko.
Tvoji: JOVANA, JELENA i DANILO
Zauvijek će ostati u našem sjećanju. Počivaj u miru
BRACO, GORAN i KAĆA
Od kumova ANJE i MIODRAGA ĆIROVIĆ
1163
S tugom i zahvalnošću opraštam se od mog đeda GOJKA
Ostavio je trag koji se ne briše. Pamtiću ga po strogom pogledu, a istovremeno toplini koja se krila iza svake izgovorene riječi. Zauvijek ću biti zahvalan što sam ga imao. Unuk VASO ĐUROVIĆ
Posljednji pozdrav voljenom bratu od strica
Dragi brate, teško mi je zbog nemogućnosti da prisustvujem tvojoj sahrani. Zauvijek ću čuvati uspomenu na tebe i tvoju dobrotu.
Od sestre ANKE sa porodicom
Posljednji pozdrav mom tati
S bolom i tugom se opraštamo od oca, svekra i đeda
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima kao oslonac, snaga i sjećanje na ono što znači biti čovjek.
NOVO, DRAGANA, LUKA, TAMARA i LANA
Poslјednji pozdrav mom najboljem ĐEDU
Otišao si, a sa tobom i dio mene.
Bio si moja snaga, moj oslonac, moj ponos. Hvala ti za djetinjstvo, za priče, za ruke koje su uvijek bile tu. Tvoj odlazak boli, ali ljubav prema tebi ostaje vječna. Počivaj u miru, đedo moj.
Tvoj unuk FILIP
je ovaj pozdrav upućen tebi đede
GOJKO
Učio si nas pravim vrijednostima i naučio. Hvala ti na tome!
Unuka KRISTINA ĐUROVIĆ
Posljednji pozdrav voljenom prijatelju
Od tebe sam imala požrtvovanost, veliku ljubav i doživotni oslonac. Bio si čvrst kao stijena, dosljedan u svemu što si radio i samim tim ostavio neizbrisiv trag u mom životu i životu moje djece.
Tvoja riječ je za nas bila zakon. Učio si nas da kroz život gazimo pošteno i dostojanstveno.
Ćerka NATAŠA, unuk VASO - VANJA i unuka KRISTINA
Sa neizmjernom tugom opraštamo se od voljenog oca, đeda i tasta
Bio si srce naše porodice. Najbolji otac, đed i tast. Topao, pravedan, tih, uvijek brižan i pun ljubavi.
Ostavio si nas ponosne na tvoj časni i pošteni život. Kujava više neće biti ista bez tebe. Ti si joj davao dušu.
Nosićemo tvoje ime i tvoju dobrotu u srcu svaki dan i čuvati od zaborava. Volimo te.
Tvoja ćerka ZORICA, unuk FILIP, unuka IVANA, zet RAJKO
Moj najbolji ĐEDE
GOJKO JOVANOVIĆ
Ne znam kako da napišem ove riječi jer nijedna ne može opisati koliko te volim i koliko boli što te više nema.
Tvoja unuka IVANA 1224
GOJKU JOVANOVIĆU
DRAGICA BURIĆ sa porodicom
Bio si najbolji đed na svijetu - moj uzor, moja snaga, moje djetinjstvo.
Zauvijek će mi u srcu odzvanjati tvoje riječi, tvoj ponos i osmijeh kada bi rekao da sam tvoja unuka.
Ne postoji dan da te neću poželjeti, ni uspjeh koji neću posvetiti tebi. Beskrajno te volim i nikada te neću zaboraviti.
32 godine tuge od kada nije sa nama naš dragi
RASIM – RASKO HADŽIAHMETOVIĆ 29. 6.1993 – 29. 6. 2025.
Sa tugom u srcu, kao da je juče bilo!
Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog
Tvoja ljubav, snaga i toplina zauvijek će ostati dio nas. Nijesi više sa nama, ali si u svemu što radimo i jesmo. U neđelju 29. juna porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću.
Porodica HADŽIAHMETOVIĆ
Dana 1. jula 2025. navršavaju se četiri godine od kada nije sa nama naša voljena majka
Ni poslije četiri godine bol i tuga zbog tvog odlaska ne prolaze.
Bila si nam oslonac, podrška i snaga u svim trenucima naših života.
Još uvijek si dio svakog našeg dana i tako će biti dok postojimo jer tvoj odlazak našu ljubav prema tebi ne može da umanji.
Tvoji: GAVRO, SLOBODANKA, ĐINA i BILJANA
VASA Vukova STANKU Vasovu MARTINOVIĆ MARTINOVIĆ
29.6.2005–29.6.2025. 6.2.2012–29.6.2025.
Dragi naši, Neka vaše časne duše počivaju u vječnom miru pod pokrovom naše ljubavi.
Dana 30. juna 2025. godine navršavaju se 32 godine od smrti našeg oca
Ne postoji vrijeme koje može izbrisati uspomene i sjećanje na tebe.
Tvoji: SVETLANA, NIKOLA i BOBAN sa porodicama
Posljednji pozdrav našoj dragoj
RADOJKI ČELEBIĆ
Sa bolom u srcu,
Тvoje sestre VJERA, MILIJANA i STANKA
Vaša familija LUKA, DRAGICA i JOVAN
OŽALOŠĆENA PORODICA
IN MEMORIAM 29.6.2010-29.6.2025.
ĐINA VUJOŠEVIĆ rođena GOJNIĆ profesorica književnosti
Petnaest godina nam nedostaje tvoja brižnost, osmijeh, savjet. Sjećanje na tebe čuvamo sad i zauvijek.
IN MEMORIAM
Četvrt vijeka nije sa nama naš
MILUTIN – MIŠO GLUŠČEVIĆ 29. 6. 2000–29. 6. 2025.
Požrtvovan suprug i nježan otac. Bio je i ostao naš ponos, oslonac i vječni uzor.
S poštovanjem i zahvalnošću, Supruga MIRA, ćerke BOJANA BAJIĆ i MIRELA PAVIĆEVIĆ sa porodicama
MILICA i MILENA PEJOVIĆ 1229
Draga tetka RADOJKA
Zauvijek ćeš ostati u našem srcu, sa osmijehom koji je grijao, riječima koje su tješile i ljubavlju koju si nesebično davala. Hvala na svemu. Počivaj u miru.
1206
Navršava se četrdeset tužnih dana od smrti našeg dragog sina, supruga, oca i đeda
VESELINA DRAŠKOVIĆA
Tužni što smo te izgubili i ponosni što smo te imali. Čuvaćemo uspomenu na tvoj časni i plemeniti život. Tvoja PORODICA
Navršava se pola godine
Neđelja, 29. jun 2025.
Na svemu ti hvala, iskreni naš prijatelju.
Svastike: SANJA, SEKA, TINA, MARIJANA i MILICA sa porodicama
Dana 28. juna 2025. navršava se sedam godina od kako si nas napustio dragi naš
Nedostaješ nam svakog dana sve više, tvoje meko srce, tvoja podrška i veliki oslonac za sve nas.
Tvoji: VESNA, SANJA, SANDRA i VLADAN
1202
1168
Dana 29 juna 2025. godine navršilo se 40 dana od smrti našeg voljenog supruga, oca i djeda
dr VUKAJLA-MIŠA GLUŠČEVIĆA
višeg naučnog saradnika na Univerzitetu Crne Gore
Ovim putem javno se zahvaljujemo na brojnim izjavama saučešća i podršci u ovim teškim trenucima.
Bio si čovjek čije je prisustvo liječilo, čiji je osmijeh razoružavao tugu, a šala raspršivala oblake svakodnevice. Za porodicu si bio stub, za prijatelje luka u oluji, a za svakog od nas ogledalo koje je reflektovalo najbolje što u sebi nosimo.
Dok polako prihvatamo neminovnost, ostaje nam tvoja posljednja pouka da najveće nasljeđe nije ono što ostavljamo iza sebe, već ono što u drugima budimo.
U tišini naših srca, živjećeš vječno.
Supruga NEVENKA i kćerka SANJA sa porodicom
1178
Navršava se pola godine od smrti naše drage
DRAGICE Veljka ZEČEVIĆ rođene CICMIL
Vrijeme prolazi, a bol i tuga ostaju zauvijek. Živjećeš vječno u našim srcima.
Tvoji: suprug VELJKO, sin RATKO, ćerka RADMILA i snaha DANICA 1179
Našem ocu
VELJKU
Četrdeset je dana od kada si otišao. Ponosni što smo tvoji. Zahvalni dok postojimo!
VLADAN i MIRKO
Prošlo je 40 dana od tvog odlaska, voljeni
BOŠKO
je 40 dana otkako nas je napuštio naš voljeni
BOŠKO DRAGNIĆ
Ni dani ni noći nijesu ublažili bol… Tvoje prisustvo i dalje osjećamo u svakom kutku doma. Nedostaješ u svakoj riječi, u svakom osmijehu koji više nije isti.
Bio si oslonac, snaga, sigurnost i podrška. Zauvijek ćemo čuvati uspomenu na tebe.
Supruga VERA, sin DRAGAN, snaha VESNA i unučad DAVID i UNA
Prošlo je četrdeset dana od smrti našeg dragog zeta i nadasve časnog čovjeka
BOŠKA Novovog DRAGNIĆA
Zaslužio si naše trajno sjećanje i poštovanje. Nedostajaće nam tvoji savjeti i ljudski dočeci i ispraćaji koji se ne zaboravljaju.
Počivaj u miru našeg i tvojeg Morakova. S poštovanjem od ČEČA i GARA sa porodicama
Dok ja živim živjećeš i ti u mom srcu i mojim mislima.
Ćerka IVANA VARAGIĆ 1220
S ljubavlju i tugom,
Navršava se 40 dana otkako nas je napustio naš voljeni
BOŠKO
Zahvalni smo na svakom trenutku provedenom sa tobom. Počivaj u miru, vječno ćemo te voljeti, pamtiti i nositi u mislima i molitvama.
Kćerka ANA sa porodicom
Navršava se 40 dana otkako nas je napustio naš voljeni
BOŠKO
Dragi tata, otišao si na onaj svijet i ostavio prazninu u našim srcima, sa ljubavlju ćemo te pominjati, po dobru pamtiti i u srcima nositi zauvijek.
Kćerka SNEŽANA sa porodicom
Dvije godine od smrti naše drage
Ljubav i sjećanje ne umiru.
SJEĆANJE devet godina šesnaest godina
MILKA–MIŠA DRAGOLJUB–GAJO
JOVANOVIĆ
Samo vrijeme prolazi, a sjećanja ostaju. Nema vas, ali su oko nas vaši tragovi, nevidljivi i nečujni. Čuvaćemo vas od zaborava,
sin ŽELJKO – ŽIKA, snaha ANA, unučad MARIJA i MARKO sa porodicama
Deset godina je od smrti mog dragog oca
ŠPIRA BOJANIĆA
Sjećanja ne umanjuju tugu, a svakoga dana nedostaješ sve više.
Ćerka ŽELJKA sa porodicom
1209
Deset je godina od smrti dragog supruga i oca
ŠPIRA BOJANIĆA
Sa ponosom i poštovanjem čuvamo tvoj lik od zaborava. Vrijeme koje prolazi ne može umanjiti tugu i bol zbog tvog odlaska.
Supruga RADMILA, sin ŽARKO i snaha VANJA
Četrdeset je dana od smrti našeg dragog
Navršava se 40 dana od kada nije sa nama naša draga
Teško je brojati dane budućnosti tvog nepovratka. Ti si svuda oko nas, ali nedodirljiva, nevidljiva, a mi te tražimo i očekujemo, a ono, samo sjećanje na tvoj vedri lik koji si duboko urezala u nama. Volimo te, naše sunce i čuvaćemo te od zaborava.
Tvoji roditelji DUŠKO i GORDANA
29. jun 2025.
Navršava se 40 dana od kada nas je napustila naša voljena
1184
Draga sestro, teško je prihvatiti da te više nema među nama. Ostavila si nam uspomene, ali i lekciju kako se treba boriti do kraja, hrabro i sa osmijehom. Nosiću te u srcu, u svakom danu, u svakoj tišini.
S ljubavlju i tugom, tvoj brat MILAN sa porodicom
U neđelju, 29. juna 2025. u 10 časova uža rodbina posjetiće tvoju vječnu kuću.
OŽALOŠĆENI: tvoji NAMILIJI
Četrdeset dana je od smrti našeg voljenog
Istina je teška, bola previše, riječi malo da kažemo koliko nam nedostaješ. Počivaj u miru.
Tvoji: sestra ZORKA, zet PAVIĆ, sestrić NIKOLA, sestrična SANDRA sa porodicama
Mom voljenom bratu od strica
1189
Četrdeset je dana od smrti našeg dragog strica
Sa ljubavlju i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tebe.
JELENA i ANA sa porodicama
Četrdeset je dana od smrti našeg dragog
Tvoj čestiti život, beskrajna dobrota i plemenito srce ostaće vječno u našim srcima.
Tvoja dobrota, osmijeh i plemenito srce ostaće zauvijek u našim sjećanjima Počivaj u miru među anđelima.
Sestra RUŽA BIGOVIĆ sa porodicom 1190
Prođe četrdeset dana, proći će i godine, ali dok postojimo mi, živjećeš u našim srcima.
Brat od strica RAJKO i snaha
STANKA i MILAN ROGANOVIĆ sa porodicom
Prošlo je 40 tužnih dana od kada nisi sa nama. Ne postoji vrijeme koje će izbrisati sjećanje na tebe.
STANKO i ZORICA
Posljednji pozdrav dragom
BRANKU
Puno je uspomena da te pamtimo i pominjemo, da o tebi sa ponosom govorimo i da te nikad ne zaboravimo.
SLOBO i SVETLANA sa porodicom
U neđelju, 29. juna 2025. navršava se 40 dana otkako nije sa nama naš voljeni brat, stric, đever i đed
1185
BRANKO Steva ROGANOVIĆ
Zakoračio si u vječnost, a nama ostavio tišinu što govori glasnije od svakog zvuka.
Zahvalni smo za svaki tvoj osmijeh, svaki trenutak sa tobom.
Koliko god da boli što te više nema ponosni smo što si bio naš.
OŽALOŠĆENI:
brat GOJKO, sestra MILOJKA, sinovci DEJAN i DARKO, snahe ZORICA, ZLATANA i NAĐA, unučad ANDREA i ANDRIJA
godine od kada nijeste sa nama
MARTINOVIĆ
Sa ponosom i poštovanjem čuvamo uspomenu na vas u našim srcima.
Porodica KOSTIĆ
Sa neizmjernom tugom sjećamo se naše
koja nas je prerano napustila u tragediji 1. januara na Cetinju.
Tvoja dobrota i pažnja ostaće zauvijek u našim srcima.
Četrdeset dana je od smrti moga brata od strica
BRANKA ROGANOVIĆA
Moj Bano, tvoje boli prestaše, a moja bol za tobom nikad neće. Uspomene ne donose zaborav samo bolna sjećanja na lijepo vrijeme provedeno sa tobom.
DARINKA STEVOVIĆ sa porodicom
Navršava se tužnih pola godine
Kažu proći će... manje boljet će... ali ne prolazi... Prolaze dani, prolazi život, ali ne bol. Ne postoji vrijeme koje boli sklanja... Mnogo nam nedostajete i mnogo tugujemo za vama.
Vaši: TANJA, SAŠA, VUK, ANDREA i PAVLE
1188
1170
S ljubavlju i tugom sjećamo se naše voljene supruge i majke
DRAGANE DRAŠKOVIĆ
koja je tragično izgubila život 1. januara na Cetinju. Njena dobrota toplina i osmijeh zauvijek će živjeti u našim srcima. Neka tvoja duša nađe mir, a uspomena na tebe vječno će trajati.
Mom voljenom bratu
BRANKO ROGANOVIĆ
Bano brate, što me ostavi, kako da živim bez tebe. Bio si mi oslonac u životu, sunce moje, željo moja. Tvoja neutješna sestra MILOJKA
Pola godine od vaše iznenadne i tragične smrti
Tuge moje, tužna sam za vama. Nade moje, ali nade nema. Bio je vaš kućni prijatelj, kum i posta krvnik.
SLOBO, VIDE i SLAVKO VUKOVIĆ sa porodicom
Voljenim kumovima
JOVANU i VUKANU
Postoje tragovi koji se ne brišu, sjećanja koja ne blijede, rane koje ne zarastaju i tuga koju vrijeme ne liječi. Bol nije u riječima i suzama već u srcu i duši gdje ćete zauvijek ostati. Uspomene na vaš vedar lik zauvijek ćemo nositi u svojim srcima.
1187
Svekar RADE i đever DUŠKO
Tvoji: MIĆO, NIKOLA i NAĐA
S poštovanjem, Porodica pokojnog DEJANA KOKOTOVIĆA
Pola godine je bez vas, đeco moja
Pola godine je od kako vam nasilno uzeše život. Stradaste mi nedužni, čisti, nevini. Vi ste mi bili život, smisao, sve. A neko odluči da to prekine. Ali nije uspio, jer ljubav prema vama ne umire. Ona raste svaki dan, svakim otkucajem mog srca ranjenog. Jovane, moj ponose, moja snago, moja radosti... Vukane, moje milo, moje srce tiho i nježno... Zajedno ste rasli, igrali, voljeli i zajedno ste mi oteti. Ali nijeste izgubljeni jer ja vas čuvam u svakom otkucaju srca. Vi ste moje nebo, moja vječnost, moja nepobjedljiva ljubav. A ljubav ne zna za smrt!
Voli vas beskrajno vaša neutješna majka DRAGANA
Pola godine je bez ljubavi naše, bola i neprebola
Prošlo je šest mjeseci od kada vas nema, kao da je juče bilo. Kažu da vrijeme liječi rane, ali to nije istina. Svakog dana, svakog trenutka mislim na vas, čekam da se pojavite. Da mi dođeš, Jovane, sa osmijehom i loptom u ruci.
Da me Vukan tiho i nježno zagrli i kaže - tetka. Nema vas, a ja vas svuda vidim, u snu, u ćutanju. Srce vas traži svakog dana, svakog časa i nikad neće prestati da vas voli i da vas se sjeća.
Voli vas i vječno čuva i nosi u srcu vaša tetka RAJKA
Pola godine bez vas
Dragi naši
Pola godine je prošlo, a mi i dalje ne vjerujemo.
Srce nas prevari pa se ponadamo da ćete nam doći nasmijani kao nekad.
Ne postoji dan ni noć da vas ne spomenemo, da ne zaplačemo.
Zauvijek naši unuci, naš ponos, naša rana.
1204
Kumu MIRKU Živjećeš u našim mislima, sjećanjima i uspomenama.
Od porodice pokojnog DEJANA KOKOTOVIĆA
OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“
TELEFON ZA INFORMACIJE
020/202-455 020/202-456
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Prošlo je pola godine od smrti
Od kada nema naših anđela, svaki dan je rana, svaki dan je molitva i sjećanje
Bili ste djeca posebne topline – osjećajni, nježni, pažljivi.
Vaša ljubav se osjećala u svakom pogledu, u svakoj riječi.
Svijet je bio ljepše mjesto dok ste bili u njemu. Nedostajete svakim dahom, svakim jutrom i svakom tišinom.
Zauvijek vas vole ujak MIROSLAV, ujna MIRJANA i sestra VIKTORIJA
Suze ne prestaju, srećni dani sa vama nedostaju. MIHAILO, MARINA i DEJAN
Počivajte u miru, nevino ugašeni životi. NENO MIJANOVIĆ sa porodicom
1216
Mirčeta mili brate, Ne mogu da ti opišem koliko mi nedostaješ, koliko si mi značio i koliko sam te volio. Toliko toga smo prošli zajedno i dobroga i lošeg, a opet je sve to premalo koliko smo trebali. Kako tek od vas da se oprostim, da pokušam da se pomirim sa tim da vas više nema.
Tek ste trebali da proživite najljepše dječje godine kad je sve stalo u trenutku.
Uzalud pokušavam da nastavim sa ovim, kako ga drugi zovu, životom.
Ali ne mogu, sve je umrlo i otišlo onog dana kada ste otišli i vi.
Žao mi je i ne mogu preboljeti to što nijesam bio tu da vas zaštitim kad sam vam najviše trebao.
Dok se opet ne sretnemo.
Volim vas i mnogo mi nedostajete.
VAŠ SAŠA
Prošlo je pola godine od kada više nijesu sa
MIRKO JOVAN i VUKAN
1195
Mirko moj, bio si sve što jedan sestrić može i treba da bude. Temelj, oslonac. Bio si uvijek tu u lijepim i onim manje lijepim trenucima.
I kako sad da nastavim da živim bez takve podrške? Jovane, Vukane, nijesam ni stigla da vas izljubim i izgrlim koliko sam htjela i trebala.
A već sam se morala oprostiti od vas. Srce više ne kuca, nego krvari od tuge i živih rana za vama. Držite se zajedno gore na nebu, gledajte i pazite na nas, kada mi nijesmo mogli vas.
Tetka RAJKA VUKIĆEVIĆ sa porodicom
Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore!
Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića , koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve
Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.
Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme.
NAGRADA ZA IZDAVAČKI
PODUHVAT na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja
Ova knjiga je sufinansirana od strane Ministarstva kulture i medija, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara Ministarstvo kulture i medija
