Dnvni list POBJEDA 12.07.2025 by Pobjeda

Ako izgubimo

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

Jakov Milatović, predsjednik države

13. jul, izgubili smo Crnu Goru

smo Crnu Goru

Prijeko nam je potrebna nova generacija boraca za Crnu Goru – ne više partizana sa puškom, ne ,,patriota“ ogrnutih u zastave da bi se prikrila sumnja na ogromno bogatstvo stečeno korupcijom, ne kompromitovanih i potrošenih ličnosti decenijskim funkcijama i sinakurama, ne novih uhljeba i koritaša, već nova generacija mladih, čistih, poštenih, obrazovanih, nekompromitovanih ljudi, koji nemaju repove, koji ne duguju ništa bivšim ni sadašnjim strukturama, i koji mogu da osmisle i sprovedu razvoj Crne Gore u 21. vijeku. Nova energija mora doći odozdo, od građanskih aktivista, iz civilnog društva, akademske zajednice, dijaspore, biznis sektora – a ne samo iz partijskih fotelja

Ko potkopava 13. jul i antifašizam – udara u same temelje Crne

Peter Felten, ambasador SR Njemačke

Sve političke snage da se uzdrže od inicijativa koje bi mogle pogoršati političke podjele

Milan Knežević, predsjednik DNP

Snažno se protivim revizionizmu

Prof. dr Radovan Radonjić

Trinaesti jul se ne slavi, taj praznik se živi

KAKAV 13. JUL DOČEKUJEMO:

Direktorica CGO

Daliborka Uljarević i istoričar Milan Šćekić o podjelama u društvu, revizionizmu i obrazovnom sistemu

POBJEDIN VREMEPLOV

Kako su obilježavane godišnjice

Trinaestojulskog ustanka Baklje koje gore i danas

STR. 3.

PROMJENE BIL U OIL: Pojam „bezbjednosno interesantno lice“ odlazi u prošlost, uvedene nove kategorije za osobe označene u policijskim evidencijama

u vršenju prekršaja operativno interesantna lica

TOP STYLE: Stručni pogled na odjevne izbore naših javnih ličnosti – Ana Milo, stilistkinja i modna kritičarka

Aleksandar Musić, politički konsultant i politikolog

Mohamed Alabar, osnivač kompanija Emaar i Eagle Hills

Dragan Mitov Đurović, novinar i publicista

Slavenko Rakočević, slikar, vajar i bivši košarkaš

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ocijenio je u intervjuu za praznični trobroj Pobjede da ko potkopava 13. jul i antifašizam, udara u same temelje građanske i evropske Crne Gore.

- Ta poruka nije usmjerena protiv bilo koga, već predstavlja podsjetnik na ono što nas sve zajedno obavezuje, da gradimo društvo zasnovano na toleranciji, međusobnom uvažavanju i poštovanju demokratskih vrijednosti. U tom duhu, ostajem čvrsto posvećen viziji Crne Gore kao građanske, multikulturalne i sekularne države, u kojoj se prošlost ne koristi za podjele, već za zajedničko razumijevanje i jačanje društvene kohezije, ocijenio je Milatović. Govoreći o skandalu koji je pratio dodjelu Trinaestojulske nagrade, Milatović je ocijenio da je ,,nažalost i ove godine najviše državno priznanje zloupotrijebljeno u političke svrhe“. - Svjedoci smo obezvređenja značaja Trinaestojulske nagrade, kako u očima javnosti, tako i u odnosu prema onima koji su je istinski zaslužili. Takva praksa mora biti prekinuta, a nagrada odvojena od bilo kakvog partijskog odlučivanja, ocijenio je predsjednik.

POBJEDA: Što za Vas i politički i simbolički predstavlja 13. jul? Da li je to datum oko kojeg možemo graditi jedinstvo?

MILATOVIĆ: Za mene, 13. jul je mnogo više od istorijskog datuma, to je moralna i politička vertikala crnogorskog društva. Tog dana 1878. godine krunisana je vjekovna slobodarska težnja našeg naroda i borba za državnost. Godine 1941. Crna Gora je pokazala svima da sloboda nema cijenu, i da Crnogorci, kako veliki Njegoš kaže, ne ljube lance. Trinaestog jula naši preci su složno ustali protiv okupatora, vođeni idejom antifašizma, pravde i vjere u bolju budućnost. Zato ovaj praznik mora biti iznad svake dnevne politike i partijskih podjela.

To je datum oko kojeg možemo i moramo graditi jedinstvo, jer on pripada svima nama. On nas uči o slobodi, prkosu i dostojanstvu, o vrijednostima koje baštinimo zajedno, bez obzira na razlike. U biti ovaj datum nas podsjeća i uči

INTERVJU: Jakov Milatović, predsjednik države

Ko potkopava 13. jul i antifašizam – udara u same temelje Crne Gore

o najvećoj žrtvi koju su naši preci dali u borbi za državu i slobodu.

Naša je obaveza da buktinju 13. jula prenesemo novim generacijama, da Crnu Goru gradimo kao državu slobode, pravde, sigurnosti i jednakih šansi u duhu onih ideala za koje su naši preci tada ustali.

POBJEDA: Kako gledate na pokušaje istorijskog revizionizma, posebno iz djelova vlasti i SPC?

MILATOVIĆ: Od početka mog mandata dosljedno zastupam stavove utemeljene na univerzalnim vrijednostima antifašizma, jer su upravo te vrijednosti temelj savremene Crne Gore i dio šireg evropskog demokratskog nasljeđa kojem pripadamo. Antifašizam nije tema za ideološku raspravu –on je istorijska i civilizacijska činjenica koju moramo njegovati s punom odgovornošću i poštovanjem prema žrtvama koje su podnijele najveću cijenu u borbi za slobodu. Zato vjerujem da istorijski događaji moraju biti tumačeni odgovorno i u duhu provjerenih činjenica, a ne selektivno i zavisno od političkog trenutka. Ko potkopava 13. jul i antifašizam, udara u same temelje građanske i evropske Crne Gore. Ta poruka nije usmjerena protiv bilo koga, već predstavlja podsjetnik na ono što nas sve zajedno obavezuje, da gradimo društvo zasnovano na toleranciji, međusobnom uvažavanju i poštovanju demokratskih vrijednosti. U tom duhu, ostajem čvrsto posvećen viziji Crne Gore kao građanske, multikulturalne i sekularne države, u kojoj se prošlost ne koristi za podjele, već za za-

jedničko razumijevanje i jačanje društvene kohezije.

POBJEDA: Da li predsjednik ima i ulogu čuvara istorijske istine i građanskog karaktera države?

MILATOVIĆ: Uloga predsjednika, kojeg građani Crne Gore jedino biraju direktno u našem izbornom sistemu, ne podrazumijeva samo ustavne nadležnosti, već i moralnu odgovornost da čuva vrijednosti na kojima je savremena Crna Gora oblikovana.

O novom mandatu: Vjerujem da posao koji smo započeli nije samo moj lični mandat već mandat jedne generacije

POBJEDA: Kakvu ulogu planirate za ostatak mandata?

MILATOVIĆ: Svaki dan mandata koristim da usmjerim Crnu Goru tamo gdje pripada, među evropske države, sa jakom ekonomijom, poštenim institucijama i šansom za svakog čovjeka. To sam postavio kao glavni pravac svog djelovanja i od toga neću odustati. Uvjeren sam da, kada čovjek ima dobru ideju i upornost da je sprovede, rezultati ne-

će izostati. Ne tražim čuda –tražim da se Crna Gora vodi domaćinski i pošteno u EU. Za to se borim svim srcem.

POBJEDA: Planirate li kandidaturu za drugi mandat?

MILATOVIĆ: Sve što radim ima jedan cilj - da Crna Gora postane zemlja sa poštenim institucijama, zdravom ekonomijom i realnom šansom za svakog svog građanina –uspješna, uređena i evropska država. Znam da put ka Evropskoj uniji nije lak i da se promje-

ne ne dešavaju preko noći, ali sam svjestan i da građani prepoznaju razliku između politike koja olako obećava i politike koja odgovorno isporučuje. Spreman sam da se borim za Crnu Goru koja ne gubi vrijeme, koja ne odustaje i koja ide naprijed. Vjerujem da posao koji smo započeli nije samo moj lični mandat već mandat jedne generacije da konačno zatvori poglavlja prošlosti i otvori vrata evropske budućnosti.

Za mene Evropska unija nije neka daleka ideja niti apstraktan horizont. EU je rok, konkretna obaveza i strateški cilj. Zato sam preuzeo jasnu odgovornost i započeo diplomatsku kampanju da naša zemlja postane punopravna članica Evropske unije do 2028. godine i ne pristajem na čekanje. Ponosan sam što je u prve dvije godine mog mandata Crnu Goru posjetilo čak 11 lidera zemalja članica EU. To je više nego u prethodna tri mandata zajedno i to nije slučajno. To je rezultat našeg konkretnog rada, ozbiljnosti i jasne poruke koju šaljemo: da je Crna Gora partner na koga Evropa može da računa, kaže predsjednik Milatović

Ta obaveza nije stvar političkog trenutka, već dugoročne vizije države utemeljene na antifašizmu i multietničkom skladu, u kojoj svi građani imaju jednako mjesto i osjećaj pripadnosti. Očuvanje tih vrijednosti znači i očuvanje mira, stabilnosti i evropske perspektive Crne Gore. Kao predsjednik, ostajem čvrsto posvećen izgradnji države utemeljene na pravdi, slobodi i međusobnom uvažavanju.

POBJEDA: Zašto Ustavni sud još nije konstituisan? Koje igre stoje iza toga?

MILATOVIĆ: Kada je Ustav meta političkih sporenja, onda je država u opasnosti. Nažalost, već više od godinu svjedočimo politizaciji izbora sudija Ustavnog suda, što dodatno produbljuje ustavnu krizu u zemlji. To je jasan pokazatelj da politički interesi, i vlasti i opozicije, prijete da ugroze temeljne demokratske principe, prije svega nezavisnost Ustavnog suda. Podsjećam da su tri upražnjena sudijska mjesta. Već godinu nije izabran novi sudija Ustavnog suda koji treba da zamijeni penzionisanog sudiju. Takođe, jedna sudija je, po mišljenju Venecijanske komisije, neustavno razriješena. Ovakvo postupanje Skupštine i Ustavnog odbora dodatno produbljuje ustavnu krizu

jeva jasnu i funkcionalnu podjelu vlasti, bez selektivnosti i političkog upliva. Na kraju, ako institucije zakažu, druga i posljednja linija odbrane su građani i građanke Crne Gore. Vjerujem da naša zemlja ima snage da prevaziđe ovu situaciju i da se vrati putu institucionalne stabilnosti i evropskih vrijednosti.

POBJEDA: Da li konsultacije sa predsjednikom Skupštine i premijerom daju rezultate?

na koga Evropa

koja je jasno identifikovana u mišljenjiima Venecijanske i Evropske komisije. Ustavni sud, kao vrhovni čuvar ustavnosti i zakonitosti, mora da bude oslobođen političkog pritiska i kalkulisanja. Ustav ne smije biti predmet političkog nadmudrivanja i selektivne primjene zakona. Naučili smo kroz decenije da to razara povjerenje u institucije i samu državu.

Kao predsjednik, osjećam duboku odgovornost da budem glas razuma i prva linija odbrane pravnog i institucionalnog poretka u zemlji Zbog toga sam još 15. maja predložio kandidatkinju Mirjanu Vučinić i time dao puni doprinos rješavanju ove blokade. Takođe, svojim dosadašnjim postupanjima, strogo poštujući Ustavom utvrđene procedure, želim da dam primjer i drugim institucijama.

Nažalost, Skupština do danas nije odlučila o tom prijedlogu, što jasno ukazuje na izostanak političke volje da se ovaj proces konačno dovede do kraja. Podsjećam javnost i da sam raspisao Javni poziv za izbor još jednog sudije Ustavnog suda. Vidjećemo kakvom će dinamikom ići taj proces.

Institucije moraju da rade svoj posao u skladu sa Ustavom i zakonom. Vladavina prava zahti-

MILATOVIĆ: Sa predsjednicima Skupštine i Vlade imam neophodnu institucionalnu komunikaciju, ali ih ne karakterišem kao konsultacije. Činjenica je da su rezultati sporiji nego što to građani očekuju, i na to stalno ukazujem. Ne da bih bio dežurni kritičar, već da bih pogurao proces u pravom smjeru. Građane s razlogom zabrinjava osjećaj da se i danas, pet godina nakon demokratskih promjena, partijski interesi vrlo često stavljaju iznad državnih. Otklon od loših praksi prethodne vlasti nije sproveden u dovoljnoj mjeri i to je opšti utisak koji se ne dovodi u pitanje. U tom kontekstu jednako principijelno ukazujem na propuste onih koji su danas u poziciji da promijene sistem, kao što podsjećam i na odgovornost bivše vlasti za naslijeđene višedecenijske anomalije koje taj sistem čine otpornim na promjene. Ne pristajem da Crna Gora stoji. Zato, bez kalkulacija, ali istovremeno podsjećam i bivše i sadašnje nosioce vlasti: vrijeme je da institucije konačno počnu da rade za građane, a ne za partije. Pozivam sve političke aktere da pokažu odgovornost i jasno stave do znanja da Crna Gora neće više biti talac političkih igara. Kao i do sada, biću pouzdan partner u realizaciji svih inicijativa koje imaju potencijal da doprinesu razvoju Crne Gore.

POBJEDA: Vratimo se na ekonomske teme. Zašto javnost sumnja u Sporazum sa UAE?

MILATOVIĆ: Odgovor je jednostavan. Zato što je pripreman netransparentno i što je upitna njegova usaglašenost sa ustavno-pravnim poretkom Crne Gore. I to ne mislim samo ja, već veliki dio građana Crne Gore, posebno stručna javnost koja je praktično nepodijeljena po ovom pitanju. Pritom moram da istaknem, niko u Crnoj Gori nije protiv in-

12, 13. i 14. jul 2025.

vesticija, naprotiv, svi želimo razvoj. Međutim, svako ulaganje mora biti transparentno, po postojećim pravilima igre, jer u suprotnom ne možemo govoriti o vladavini prava za koju se, neki istinski, a neki, čini se, deklarativno bore.

Neprihvatljivo je da se domaći propisi obesmišljavaju ili podređuju bilo čijim interesima.

Crna Gora mora biti država vladavine prava, u kojoj zakoni važe jednako za sve.

Kada to nije slučaj, kada građani ne znaju detalje, sumnja je potpuno racionalna. Transparentnost nije opcija već obaveza. Upravo zbog toga sam, koristeći svoja ustavna ovlašćenja, vratio zakon kojim se potvrđuje ovaj sporazum Skupštini, sa jasnim obrazloženjem da u ovakvom obliku nosi pravne i političke rizike po interes države.

POBJEDA: Je li, u tom kontekstu, Vlada dobro komunicirala Sporazum sa UAE?

MILATOVIĆ: Komuniciranje aktivnosti u vezi sa pripremom i potpisivanjem Sporazuma bilo je konfuzno, kontradiktorno i neprecizno i odavalo je utisak institucionalne neozbiljnosti. Povjerenje se ne gradi saopštenjima već transparentnošću i odgovornošću.

Samo javan i jasan proces javnih nabavki garantuje tržišnu konkurenciju, vladavinu prava i fer plej. Suverenitet države se ne brani parolama, već jasnim i javnim ugovorima. Mislim da je to svakome jasno.

POBJEDA: Crna Gora je zatvorila još jedno poglavlje. Da li možemo u EU do 2028?

MILATOVIĆ: Ne samo da može, Crna Gora mora postati 28. članica EU do 2028. godine. Za mene, Evropska unija nije neka daleka ideja, niti apstraktan horizont. EU je rok, konkretna obaveza i strateški cilj. Zato sam preuzeo jasnu odgovornost i započeo diplomatsku kampanju da naša zemlja postane punopravna članica Evropske unije do 2028. godine i ne pristajem na čekanje. Ponosan sam što je u prve dvije godine mog mandata Crnu Goru posjetilo čak 11 lidera zemalja članica EU. To je više nego u prethodna tri mandata zajedno i to nije slučajno. To je rezultat našeg konkretnog rada, ozbiljnosti i jasne poruke koju šaljemo: da je Crna Gora partner na koga Evropa može da računa.

Zatvaranje još jednog poglavlja u pristupnim pregovorima predstavlja važan signal da se proces kreće u pozitivnom smjeru, ali istovremeno nas podsjeća na to koliko još izazova stoji pred nama. Crna Gora je prepoznata kao predvodnica među zemljama kan-

didatima, ali predvodnica mora da postavlja standarde, a ne da se zadovoljava minimalnim napretkom.

U proteklih šest mjeseci zatvorili smo jedno poglavlje. Znamo da Crna Gora može više. Narednih 18 mjeseci će biti ključni. Potrebno je da Vlada i parlamentarna većina pokažu jasnu političku volju, veću odlučnost u sprovođenju reformi, naročito u oblasti vladavine prava i funkcionisanja institucija. Nema više prostora za izgovore i politička nadmudrivanja, do kraja 2026. godine ne smijemo sebi dozvoliti ni jednu grešku ni dan praznog hoda. Sve zavisi od nas. Od naše posvećenosti, stručnosti i spremnosti da vodimo reformski proces. Crna Gora mora pokazati da ne čeka Evropu, već da grabi ka njoj. Cilj do 2028. je realan ako svi damo maksimum. U ovoj istorijskoj šansi, Crna Gora ima sve preduslove da bude prva naredna članica EU, ali mora da pokaže da to zaslužuje.

POBJEDA: Kakav je Vaš odnos sa premijerom Spajićem?

MILATOVIĆ: Odnos između predsjednika i premijera uvijek mora biti u funkciji države i građana, bez obzira na razlike koje mogu postojati. Sa premijerom Spajićem imam institucionalnu komunikaciju, kao što sam je imao i sa premijerom Abazovićem, i kao što ću je imati sa nekim narednim premijerom, svjestan da saradnja predsjednika i premijera mora služiti javnom interesu, a ne interesima pojedinačnih političara ili partija. Razlike same po sebi nijesu prepreka sve dok postoji zajedničko razumijevanje da prioritet moraju biti potrebe građana, institucionalna stabilnost i reformski iskoraci. Upravo zbog toga, moja pažnja je na onome što donosi korist građanima i to jasno pokazujem u svakoj inicijativi Kada insistiram na razrješenju ustavne krize, vladavini prava, kada govorim o održivom razvoju ili kada branim principe građanske države, ne vodim se partijskim interesima, već odgovornošću koju nosi funkcija predsjednika. Na kraju, ono što građani očekuju nije da se politički lideri slažu po svaku cijenu, već da se uprkos razlikama drže vrijednosnog sistema, poštuju institucije i rade konkretno na poboljšanju života u Crnoj Gori.

POBJEDA: Kakav je odnos sa Zdravkom Krivokapićem?

MILATOVIĆ: Profesor Krivokapić je prvi premijer Crne Gore nakon pada bivšeg režima i čovjek koji mi je ukazao povjerenje da vodim resor ekonomije u veoma izazovnom trenutku za našu zemlju. Mislim da smo zajedno uradili važne

Građane s razlogom zabrinjava osjećaj da se i danas, pet godina nakon demokratskih promjena, partijski interesi vrlo često stavljaju iznad državnih. Otklon od loših praksi prethodne vlasti nije sproveden u dovoljnoj mjeri i to je opšti utisak koji se ne dovodi u pitanje. U tom kontekstu jednako principijelno ukazujem na propuste onih koji su danas u poziciji da promijene sistem, kao što podsjećam i na odgovornost bivše vlasti za naslijeđene višedecenijske anomalije koje taj sistem čine otpornim na promjene

stvari u tom periodu, jačajući crnogorsku ekonomiju i standard građana. Zahvalan sam za priliku koju sam tada dobio, i mislim da sam opravdao njegovo povjerenje, što su kasnije pokazali i građani dajući mi povjerenje na predsjedničkim izborima. Danas svoju budućnost gradim samostalno i, kao i do sada, u interesu svih građana.

POBJEDA: Svjedoci smo da su dodjelu najznačajnije državne nagrade pratili skandali. Kakav je Vaš komentar povodom svih dešavanja oko Trinaestojulske nagrade?

MILATOVIĆ: Za građane Crne Gore 13. jul je temelj našeg identiteta. To je dan kada se, u dvije različite epohe, narod naše zemlje digao protiv nepravde i ugnjetavanja i izborio za pravo na slobodu, dostojanstvo i odlučivanje o sopstvenoj sudbini. Upravo zato, svaka državna nagrada dodijeljena povodom 13. jula mora biti simbol tih vrijednosti.

Nažalost, i ove godine je najviše državno priznanje zloupotrijebljeno u političke svrhe. Svjedoci smo obezvređenja značaja Trinaestojulske nagrade, kako u očima javnosti, tako i u odnosu prema onima koji su je istinski zaslužili. Takva praksa mora biti prekinuta, a nagrada odvojena od bilo kakvog partijskog odlučivanja.

POBJEDA: Može li Crna Gora prevazići podjele i identitetske afilijacije?

MILATOVIĆ: Vjerujem da može i mora. Crna Gora se neće izliječiti ako stalno kopamo rovove oko identiteta. Te rovove ne otvara život, već politika, i to često ona kojoj više odgovara podjela nego dogovor. Znam koliko su identitetska pitanja duboka i lična, ali isto tako znam da nijedno društvo ne može da ide naprijed ako stalno gleda unazad, tražeći razlike umjesto zajedničkih vrijednosti. Vrijeme je da nas povežu poštenje, rad i zajednička budućnost, a ne da nas dijele prezimena, porijeklo i zastave. Ne vjerujem u Crnu Goru u kojoj te prvo pitaju ko si i odakle si, nego u onu u kojoj te cijene po onome šta radiš, stvaraš i pošteno doprinosiš. Kao predsjednik, uvijek ću podsticati tu Crnu Goru, građansku, otvorenu, multikulturalnu i pomirenu. Naša snaga je u različitostima, ali i u svijesti da budućnost gradimo zajedno. Upravo je i svečani prijem koji sam organizovao povodom 13. jula – Dana državnosti Crne Gore bio snažan simbol onoga ka čemu težimo. Na jednom mjestu okupili su se ljudi različitih političkih uvjerenja, ideoloških pogleda i kulturnih identiteta, iz svih krajeva naše zemlje. To nije bio samo protokolarni događaj, već poruka da nas mogu spajati vrijednosti koje prevazilaze podjele – poput poštovanja prema borbi za slobodu, afirmacije antifašizma i ponosa na crnogorsku državnost. Vjerujem da upravo takvi trenuci mogu biti temelj za širi društveni dijalog – otvoren, iskren i usmjeren ka budućnosti. Moramo čuti i uvažiti jedni druge. Nenad ZEČEVIĆ

Datum 13. jul je najveći datum u istoriji Crne Gore. I onaj iz 1878. i istorijski ustanak iz 1941. godine. Nažalost, današnji djelovi većinske Crne Gore ne baštine tradiciju i tekovine 13. jula. Ne slave ih dostojanstveno. Ne uče djecu o njima, jer mladi danas imaju druge uzore i svjetonazore. Današnja većinska Crna Gora udara na 13. jul – ignorisanjem, iskrivljavanjem, kompromisima, ćutanjem. A to vodi istorijskom revizionizmu – kao političkoj agendi djelova vlasti i klera SPC. A bez 13. jula, bez tog moralnog temelja, Crna Gora postaje geografska oznaka i teritorija. Ako to dozvolimo, onda više nema smisla govoriti ni o državi, ni o slobodi, ni o pravdi. Zato, danas više nego ikad, moramo braniti ideju 13. jula. U suprotnom, nećemo izgubiti samo praznik – izgubićemo i državu. Nema dileme, 13. jul je vertikala na kojoj počiva građanska, antifašistička Crna Gora. Bez njega, nema građanske države, nema evropske orijentacije, nema državnosti. A upravo ta vertikala danas je meta sistematskog napada. Danas svjedočimo istorijskom paradoksu – da se većinska Crna Gora, jedina koja je ustala 1941, danas odriče svojih antifašističkih korijena, pod pritiskom crkvenih i političkih struktura koje nemaju ni osjećaj za istorijsku istinu, ni svijest o odgovornosti. Veličanje Pavla Đurišića, koji je komandovao trupama odgovornim za masakre i ratne zločine u Pljevljima i istočnoj Bosni, nije izolovan incident. To je dio šireg narativa koji ima za cilj da zamijeni vrijednosti 13. jula „vrijednostima“ kolaboracionizma i poraženih ideologija. I ne samo što se pokušavaju Pavlu Đurišiću podizati spomenici – već se pokušava i proglasiti ,,žrtvom“ i staviti u istu ravan sa onima koji su poginuli pod zastavom slobode. To nije revizija istorije. To je moralni zločin. Zabrinjava ćutanje ili čak otvoreno saučesništvo pojedinih političkih elita u toj strategiji ponižavanja Crne Gore. Udar na 13. jul nije napad na prošlost – već na samo postojanje Crne Gore. Poseban nivo degradacije ogleda se u narušenom integritetu Trinaestojulske nagrade, nekad najvišeg državnog priznanja. Umjesto da ta nagrada bude simbol časti, stručnosti, dugotrajnog doprinosa nauci, kulturi, društvu – danas se pretvara u instrument političkog pogodovanja. Ovogodišnji laureat književnik Bećir Vuković je pod sumnjivim okolnostima dobio to priznanje. Ne zna se ni da li u siste-

Ako izgubimo

13. jul, izgubili smo Crnu Goru

mu zvanično postoji knjiga za koju je nagrađen. Ali ono što se zna jeste da je 2021. godine u svojstvu predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade (!) javno napisao da je ,,crnogorska nacija izmišljotina Đilasa a današnja Crna Gora - ironija istorije“. Od te iste Crne Gore, koju ne priznaje, četiri godine kasnije dobio je najveću nagradu i slavu i novac. Ironija sudbine.

U ovakvom ambijentu, kad se negira sve ono na čemu smo nastali, nameće se pitanje – što je ostalo od ideje Crne Gore?

I odgovor je: ostala je ustavna obaveza da je čuvamo. Potrebno je uspostaviti crnogorski građanski identitet nešto što se prije nekoliko godina predstavljalo kao ustavni patriotizam. To je koncept odanosti državi kao pravnom okviru koji garantuje slobodu svim građanima – bez obzira na naciju ili vjeru. U vremenu kada se nacionalni identitet pokušava redefinisati po mjeri vjerskih centara moći, crnogorski građanski identitet mora postati građanska dužnost. Istoričar Živko Andrijašević je još 2013. godine napisao da nam je potrebna nova generacija boraca za Crnu Goru. Zaista je tako i tada ali i sada! Prijeko nam je potrebna nova generacija boraca za Crnu Goru – ne više partizana sa puškom, ne ,,patriota“ ogrnutih u zastave da bi se prikrila sumnja na ogromno bogatstvo stečeno korupcijom, ne kompromitovanih i potrošenih ličnosti decenijskim funkcijama i sinakurama, ne novih uhljeba i koritaša, već nova generacija mladih, čistih, poštenih, obrazovanih, nekompromitovanih ljudi, koji nemaju repove, koji ne duguju ništa bivšim ni sadašnjim struktu-

rama, i koji mogu da osmisle i sprovedu razvoj Crne Gore u 21. vijeku. Nova energija mora doći odozdo, od građanskih aktivista, iz civilnog društva, akademske zajednice, dijaspore, privatnih kompanija - a ne samo iz partijskih fotelja. Jedna šansa je propuštena nakon prve dekade ovog milenijuma, kada su stari zaslužni borci za Crnu Goru izgubili osjećaj za realnost, i stavili primat ličnom i partijskom a ne državnom interesu istovremeno potiskujući mlade kadrove. Tu cijenu sada plaćamo. Crnoj Gori treba jasan pravac razvoja: ekonomski rast, pravna država, obrazovanje, tehnologija. Umjesto vječnih identitetskih rovova, umjesto krivotvorenih istorijskih rasprava, potrebno je fokusirati se na budućnost. U tom kontekstu, pozitivan odnos prema investitorima iz svijeta pa i iz UAE ne smije biti predmet provincijskog straha i zavisti. Ti investitori dolaze iz najdinamičnijih zona svijeta, i njihovo interesovanje za Crnu Goru može biti razvojna šansa – pod uslovom da Crna Gora ima državne institucije, pravila igre i nultu toleranciju na korupciju. Paralelno s tim, Evropska unija ostaje jedini politički okvir u kojem Crna Gora može da sačuva svoj identitet, a da ne padne pod tuđe upravljanje. EU nije savršena – ali alternativa nije neutralna. Alternativa je vječni protektorat. Do 2028. godine, biće jasno: ili imamo političku elitu sposobnu da završi evropske integracije, ili postajemo još jedan slučaj neuspjeha na Balkanu. Neće nas EU čekati dovijeka. Ovo je posljednji voz. P. S. 13. jul 2008. godine i Malagu nijesmo zaboravili.

Piše: Nenad ZEČEVIĆ

Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori 1941. godine, sasvim sigurno zaslužuje izuzetno velika međunarodna priznanja, poput Sartrovog, da je „najfrapantniji i najveličanstveniji događaj svekolike evropske revolucionarne istorije XX vijeka“, te Čerčilove ocjene u Donjem domu britanskog parlamenta „da je pet nedjelja kašnjenja Hitlerovih armija u pohodu ka Istoku, izazvanih ’balkanskom simfonijom’ crnogorskih trinaestojulskih ustanika, vjerovatno odlučilo ishod bitke za Moskvu, a time i pobjednika u Drugom svjetskom ratu“.

Još jedna, za istoriju čovječanstva krucijalna implikacija tog, jedino u Crnoj Gori mogućeg događaja, dostojna je posebne pažnje i poštovanja. Riječ je o namjeri njegovih socijalnih i političkih aktera, da herojstvo i slavu pobjednika nad fašizmom materijalizuju stvaranjem svijeta kome će odista biti strana svaka nepravda, eksploatacija i dominacija. Ne angažovati se, u prvim redovima odlučnih boraca na postizanju tog velikog cilja, smatrali su oni, značilo bi ne samo nedostojno zaboraviti na obaveze preuzete potpisivanjem Atlantske povelje, kao što su to učinili veliki saveznici iz II svjetskog rata - svojnim Teheranima (1943), Jaltama (februara 1945) i Postadamima (jula i avgusta 1945), nego i kapitulantski se (po)miriti sa vječitim zlom u liku istorije koja se ponavlja tako što nakon jednog ratnog pokolja, prije ili kasnije, zakonito slijedi novi, još veći i pogubniji.

Mada i objektivno i subjektivno žestoko pogođeni tom činjenicom, sljedbenici crnogorskog trinaestojulskog logosa ni ovoga puta, kao ni u vrijeme kada su morali konstatovati „potrošenost“ administrativnog sistema, nijesu klonuli duhom, pokajnički pali na koljena s molbom za oprost zbog svog „promašenog eksperimenta“ ili došli u iskušenje da uvođenjem diktature namire izgubljeno.

Umjesto toga, i bilo kakvih drugih izgovora za zastoj u ostvarivanju velikog cilja, odgovorno su i hrabro, kao i 13. jula 1941. godine, jačemu od sebe „stali na crtu“. S tim što ovog puta nije bio u pitanju poziv na oružani otpor vojnoj sili, već se radilo o upozorenju na široko u svijetu rasprostranjenu iluziju, uvjerljivo dokazanu i konkretnim vlastitim iskustvom da je za postizanje boljeg života, pravde i slo-

POVODI

Trinaesti jul se ne slavi, taj praznik se živi

Želi li da i dalje ostane na tom kursu, jedinom koji opravdava smisao i mogućnost njenog postojanja kao društva i države, Crna Gora se prema moralnom i svakom drugom nasljeđu 13. jula 1941. godine mora odnositi na odgovarajući način, tj. vraćati mu se i obraćati ne samo kao prema „najvećem datumu“ u svojoj slavnoj istorijskoj prošlosti, već i kao trajnom izvoru nadahnuća i pregnuća, čiji dometi – ma koliko da su već iskazani kao impozantni i svjetski priznati – za nju nijesu, niti mogu biti, ni dovoljni, ni konačni

bode dovoljno samo to da se umjesto socrealističke „uravnilovke“, odnosno njene liberalno-tržišne „alternative“, uspostavi društveni sistem koji se temelji na principu da onaj ko stvara o stvorenom treba i da odlučuje.

ZAGONETKA ISTORIJE

Ustanovivši taj aksiom, tj. dokazavši da se rješenje „zagonetke istorije“, u čijoj se osnovi nalazi pitanje pravedne raspodjele (novo)stvorene vrijednosti, ne nalazi u sferi bilo kojeg do sada znanog oblika političke organizacije društva i države – pa ni demokratske, uključujući i njenu „samoupravnu“ varijantu – učinili su dvije izuzetno važne stvari. S jedne strane, otkrili su koliko će biti složen, dug i težak put do „oslobađanja rada i čovjeka“ i, s druge, dokazali da nijedan ideološko-teorijski naputak, kao ni bilo koji državno-partijski i ini demokratski dril i dil, ne može da prikrije, a kamoli da neutrališe ili eliminiše prostu činjenicu: najprije, da nijesu griješili teoretičari koji su svojevremeno tvrdili da su čovjekova prava i interesi „bezbjedni od ugrožavanja“ – spolja i od njega samog – ne onda kada je riješen da se za njih sam izbori, već onda kad raspolaže snagom da to ostvari; zatim, da čovjek (uopšte, pa i kao samoupravljač), čak i onda kada se nalazi u „čistoj“ situaciji da bez bilo kakve spoljne prinude esencijalnu i egzistencijalnu potku vlastitog bivstvovanja tvori i dijeli dogovorno i ravnopravno sa drugim ljudima, još ne raspolaže snagom o kojoj je riječ; dalje, da se osnovne pretpostavke za tu čovjekovu nemoć – evidentnu čak i pri najvišem stepenu njegove psihološko-etičke uravnoteženosti i socijalno-političke emancipovanosti – objektivno nalaze u „rivalitetu“ njegovih dviju „duša“, do kojeg dolazi u trenutku kad se istovremeno nađe u poziciji, odnosno ulozi vlastitog „poslodavca“ i vlastite „radne snage“, tj. onda kada počinje da ga „nagriza“ dilema na kojoj se od te dvije strane nalaze veće šanse da ostvari svoj interes i zbog toga joj dao prednost;

najzad, da u trenutku kada rezultate takvog „aranžmana“ treba verifikovati opštom primjenom principa ravnopravnosti i pravednosti – u smislu da niko ne uzima više nego mu pripada – čovjekova nemoć da obuzda želju za ostvarenjem svojeg cilja i interesa po cijenu i na račun zakidanja drugih, u zanemarljivo malom broju slučajeva odnosi punu prevagu nad svim poznatim mu demokratskim, etičkim, filantropskim i inim skrupulama, pri čemu ga najmanje brine hoće li „svoje“ dobiti na štetu ulaganja u razvoj ili nekom od za njega lično lukrativnih ujdurmi u sistemu raspodjele.

Razotkrivanjem, na vlastitom primjeru, tako ozbiljne „konstrukcione greške“ u čovjekovoj interesnoj strukturi i kulturi – čije postojanje Volter potencira začuđenošću „kako to da nema čovjeka koji bi se više razlikovao od drugih, nego što se u različitim vremenima razlikuje od sebe samog“ – sljedbenici crnogorskog trinaestojulskog uklona ideji pravde, slobode i jednakosti su, skupa sa svojim jugoslovenskim saborcima, prije i više od bilo koga drugog u svijetu, uvjerljivo pokazali: prvo, da samoupravna „formula“, ma koliko drugačija i bolja od svih prethodnih, čak

ni onda kada sasvim „zaživi“, ne nosi u sebi sva rješenja za sva pitanja i probleme pravde, slobode i jednakosti, niti takvom može postati prije nego se izvrši oslobađanje čovjeka od iskušenja da na štetu i po cijenu zakidanja drugih, prisvaja za sebe i ono što pripada kategoriji strasti za podmirivanjem, kako bi Smit rekao, „udobnosti koje se mogu smatrati suviškom“; drugo, da svako posezanje za oslobađanjem čovjeka od pomenutog iskušenja – što bi vjerovatno podrazumijevalo uvođenje nekog „univerzalnog i opšteg priznanja“, odnosno „opšte sreće“ – nosi u sebi opasnost od njegove demotivacije, odnosno umanjenja ili potpunog potiskivanja njegove težnje za prestižom i spremnosti da se upusti u rizik traganja

za višim i boljim, a time praktično i odricanje društva jedne nesumnjivo veoma važne „pokretačke snage čitavog istorijskog procesa“; treće, da nemati volje ili snage da se čovjekovo „fatalno iskušenje“ o kojem je riječ, određenim društvenim regulama, u pravo vrijeme, i koliko treba, dovede u razumne i za sve više-manje prihvatljive granice, znači isto što i ukloniti branu talasu regresije koji daje legitimitet samovolji i pravu jačega pod kontrolom najgorih.

EKSPERIMENT

Činjenica da sami, svojim diskursom, nijesu uspjeli da nađu izlaz iz začaranog kruga, kantovski rečeno, „nedruštvene društvenosti“, nije učinila manjim ni značaj ovih njihovih otkrića, ni potrebu čovječan-

Crna Gora je 13. julom 1941. godine, odnosno njegovim mnogobrojnim intencijama i zakonitim implikacijama, veoma snažno i uvjerljivo demonstrirala ne samo optimalnu sintezu vlastitih krucijalnih državnih i nacionalnih interesa, korespondentnih s najvišim principima i sadržajima savremene civilizacije – i time potvrdila spremnost i sposobnost da uporedno uspješno rješava interne zadatke i ispunjava sve internacionalne obaveze – već i snagu generatora mnogih progresivnih orijentacija i pozitivnih rješenja u Evropi i svijetu uopšte

stva da nastavi „eksperiment“ koji su oni započeli. Naprotiv, snažno su povećala i bitno osnažila civilizacijski interes za novim odgovorima na dva „stara“ pitanja: ono, kako „izaći na kraj“ s „ljudskom prirodom“, koja „ne samo što nije jedinstvena već je vrlo raznovrsna i nesvodiva na bilo kakav model, bez obzira da li je riječ o vladaru, duhovnoj vlasti ili moralnom konformizmu“; i ono, kako riješiti „pitanje razvitka“, koje zavisi od iznalaženja „političkog obrazovanja slobodnih ljudi koji ih izvlači iz uskog kruga lične i porodične sebičnosti, navikava na razumijevanje zajedničkih interesa i uči da djeluju iz javnih ili polujavnih motiva i da se u svojim postupcima rukovode ciljevima koji ih ujedinjuju, umjesto da ih izoluju“?

BIJEG U FATALIZAM

Priznati, pod bilo kojim izgovorom, nemoć ili nezainteresovanost za nastavak traganja za rješenjima problema koji iz ta dva izazova emaniraju, predstavljalo bi ništa drugo do puki bijeg u fatalizam, čija se priča o „kraju istorije“ temelji na supstituisanju filozofije samooslobođenja eksploatacijom i dominacijom kao jedinim pretpostavkama čovjekovog opstanka. I obrnuto, nastaviti ono što je snažno potencirano 13. jula 1941. godine u Crnoj Gori, tj. najzad pronaći način da se čovjekova duša ispuni onim nedostajućim joj elementom humanog koji bi se, u platonovskom smislu shvaćeno, najpribližnije mogao označiti kao stvarno, iznutra neusiljeno i spolja nekontrolisano osjećanje za pošteno i pravedno, značilo bi isto što i spasiti ljudsku vrstu od sebe same. Ovo, utoliko prije: što istorijska putanja kojom ogromna većina čovječanstva od iskona ide u susret makar i djelimičnoj pravdi i slobodi nikad nije bila dovoljno raskrčena od naplavina one njegove „mnogostranosti“ na koju se, kako ironično primjećuje Hegel, „lako može nadovezati sve“, odnosno od neizvjesnosti da li je u tom htjenju čovjekovo subjektivno (pred) određeno „mračnim stranama“ njegove ličnosti (zavišću, mržnjom, agresivnošću, željom za dominacijom i „krvavom bitkom za prestiž“), ili se temelji na hrabrosti, etičnosti, pravdi – pri čemu, kako upozorava Frensis Fukujama, ima više razloga za vjerovanje da će čovjek uvijek više tražiti da bude priznat kao superioran nad drugim ljudima „zbog

Piše: prof. dr Radovan RADONJIĆ

Jedinice Drugog proleterskog korpusa na Trinaestojulskoj svečanosti 1944. godine u Kolašinu

12, 13. i 14. jul 2025.

naduvane i sujetom vođene samoprocjene“, nego „zbog svoje istinske unutrašnje vrijednosti“; što istoriju civilizacije, u svekolikom njenom dosadašnjem toku, veoma uporno prati trend stalnog porasta bogatstva i moći jednih (ljudi, društvenih grupa i država) na račun povećanja siromaštva i nemoći drugih, pri čemu je broj prvih sve manji, a drugih sve veći; što je konstantnost tog trenda čak i teoretičare Volerstinovog ranga učinila toliko skeptičnim u pogledu mogućnosti njegovog zbiljskog prevladavanja, da i onda kada su sasvim sigurni da će „biti prelaza iz kapitalizma u nešto drugo“, ne mogu da kažu „da li će ‘to drugo’, kao ishod prelaza da bude etički fundamentalno drugačije od onoga što sad imamo, odnosno da li će to da bude progres“.

Mjesto i obaveze Crne Gore u takvom procesu, povijesno predestinirani njenim 13. julom 1941. godine – znani su i neupitni.

Ergo:

1. Crna Gora je 13. julom 1941. godine, odnosno njegovim mnogobrojnim intencijama i zakonitim implikacijama, veoma snažno i uvjerljivo demonstrirala ne samo optimalnu sintezu vlastitih krucijalnih državnih i nacionalnih interesa, korespondentnih s najvišim principima i sadržajima savremene civilizacije – i time potvrdila spremnost i sposobnost da uporedno uspješno rješava interne zadatke i ispunjava sve internacionalne obaveze – već i snagu generatora mnogih progresivnih orijentacija i pozitivnih rješenja u Evropi i svijetu uopšte. 2. Želi li da i dalje ostane na tom kursu, jedinom koji opravdava smisao i mogućnost njenog postojanja kao društva i države, Crna Gora se prema moralnom i svakom drugom nasljeđu 13. jula 1941. godine mora odnositi na odgovarajući način, tj. vraćati mu se i obraćati ne samo kao prema „najvećem datumu“ u svojoj slavnoj istorijskoj prošlosti, već i kao trajnom izvoru nadahnuća i pregnuća, čiji dometi – ma koliko da su već iskazani kao impozantni i svjetski priznati – za nju nijesu, niti mogu biti, ni dovoljni, ni konačni.

3. Odustane li od tog kursa – tj. ne prevlada li, brzo i uspješno, i to „o svom ruhu i kruhu“, nepodnošljiv uzmak velikih tekovina svoje antifašističke i narodnooslobodilačke borbe pred naletom tzv. antibirokratske revolucije, odnosno aktuelnim pokušajima da se „saniraju“ njene posljedice – neće biti nikakvo iznenađenje, niti „istorijska nepravda“ spravljena u eksternim „urotničkim“ krugovima, ukoliko i pored obnovljene nezavisnosti i poodmaklih evroatlantskih integracija, napravi i taj jedini korak koji je dijeli od reprize neke od varijanti Dana prije najave „glasa slobode“ sa Čeva, iz Virpazara i Mišića.

Ambasador SR Njemačke Peter Felten kaže da je završetak pregovora 2026. realan ako Crna Gora ne bude sama sebi postavljala prepreke

Sve političke snage da se uzdrže od inicijativa koje bi mogle pogoršati političke podjele

PODGORICA - Kako se približavamo završnoj etapi, sada je ključno da svi napori budu zaista usmjereni na cilj pristupanja EU i da se sve političke snage, u vlasti i opoziciji, uzdrže od inicijativa koje bi mogle pogoršati političke podjele ili potkopati društvenu koheziju. Sva istraživanja pokazuju da velika većina stanovništva ne pridaje značaj identitetsko-političkim manevrima, već jednostavno želi da Crna Gora uskoro uđe u EU - kaže u intervjuu Pobjedi ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten. Objašnjava da, u tom kontekstu, izričito pozdravljaju činjenicu da crnogorska vlada, posebno Ministarstvo vanjskih poslova, ulaže značajne i uspješne napore da popravi štetu koja je načinjena prošle godine u odnosima sa susjedom i državom članicom EU Hrvatskom, i da, kako on vidi, postoji velika spremnost sa obje strane da se postojeće razlike u mišljenjima riješe konstruktivno i u duhu dobrosusjedstva.

POBJEDA: Ekonomski, a i društveni prosperitet Crne Gore, može se ostvariti samo na osnovama funkcionalne vladavine prava. Kakvo je stanje u oblasti pravosuđa u Crnoj Gori i koliki je realni napredak u poglavljima 23 i 24?

FELTEN: Crna Gora je nesumnjivo postigla veliki napredak u oblasti vladavine prava posljednjih godina, ali još mno-

za taj cilj biti potrebna mnogo snažnija proevropska izvršna vlast?

POBJEDA: Čestitali ste Dan nezavisnosti u crnogorskoj nošnji. Taj gest je imao posebnu simboliku u zemlji u kojoj predsjednik Skupštine ne čestita i ne priznaje taj praznik. I Dan državnosti dočekujemo u vrlo komplikovanoj situaciji u društvu gdje istorijski revizionizam potire slobodarske temelje naše države. Šta ovo govori o stanju crnogorske države?

FELTEN: Crna Gora je obnovila nezavisnost tek 2006.

Peter Felten

Izričito pozdravljamo činjenicu da crnogorska vlada, posebno Ministarstvo vanjskih poslova, ulaže značajne i uspješne napore da popravi štetu koja je načinjena prošle godine u odnosima sa susjedom i državom članicom EU Hrvatskom, i da, kako vidim, postoji velika spremnost sa obje strane da se postojeće razlike u mišljenjima riješe konstruktivno i u duhu dobrosusjedstva - kaže za Pobjedu

go toga treba uraditi, kako na političkom nivou – čudno djeluje da su tri od sedam mjesta u Ustavnom sudu ponovo upražnjena – tako i u oblasti zakonodavstva i jačanja pravosudnih struktura. Što se više približava rok koji je Crna Gora sebi postavila za zatvaranje svih poglavlja u procesu pristupanja EU, to je važnije da se reforme vidljivo odražavaju u praksi sprovođenja - ovdje mislim na takozvani „track record“, tj. bilans postignutih rezultata, na primjer da se više poznatih sudskih slučajeva zapravo dovede do kraja, što znači da se presude zapravo donose. Dostizanjem IBAR-a u junu 2024. godine, Crna Go-

ra je dostigla važnu prekretnicu u oblasti vladavine prava na putu ka članstvu u EU. Istovremeno, po mom mišljenju, potpuno ispunjavanje uslova za pristupanje EU u okviru poglavlja 23 i 24, zajedno sa poglavljem 27 o životnoj sredini, ostaje najizazovniji zadatak za Crnu Goru.

POBJEDA: Pored toga što smo predvodnik u integracijama ujedno smo i država koja predugo pregovara sa EU. Vjerujete li da Crna Gora može završiti pregovore i postati naredna članica EU do 2030. godine?

FELTEN: Po mom mišljenju, ne bi trebalo da govorimo o datumima, već o koracima koje

gorske kolege u Ambasadi, željeli smo da izrazimo uvažavanje i poštovanje prema ovim odlikama crnogorskog identiteta. Nakon tri godine u Crnoj Gori, mogu reći: veoma mi se sviđa ova zemlja i ponekad joj želim da sve društvene i političke snage promovišu jedinstvo, a ne podjele, čineći tako zemlju imunom na štetne uticaje koje dolaze spolja i iznutra, a koji bi mogli da skrenu Crnu Goru sa pozitivnog puta razvoja na kojem se nesumnjivo nalazi. Građanski

godine. Međutim, po mom mišljenju, zemlja ima svoj jedinstveni identitet. Ključni elementi tog identiteta su njena snažna antifašistička tradicija, kojoj upravo mi, koji smo snosili veliku krivicu na području ovog regiona tokom Drugog svjetskog rata, posvećujemo posebnu pažnju, ali i građanski karakter i raznolikost društva kao posebno blago Crne Gore. Odijevanjem u nacionalnu crnogorsku nošnju i plesom oro na Dan nezavisnosti, mi, njemačke i crno-

Crna Gora još uvijek mora da preduzme na putu ka pridruživanju EU. Za nas je sasvim jasno: proces pristupanja EU je prvenstveno „merit based“, tj. zasnovan na zaslugama zemalja kandidata, što znači da je pristupanje moguće samo ako zemlja kandidat ispunjava uslove za pristupanje. Crna Gora je sebi postavila kraj 2026. godine kao ciljni datum za okončanje pristupnih pregovora. Po mom mišljenju, ovo jeste ambiciozno, ali realno, ukoliko se svi napori dosljedno usmjere ka postizanju zacrtanog cilja i ako Crna Gora ne bude sama sebi postavljala prepreke. Nakon što Evropska komisija i vlade zemalja članica utvrde da zemlja kandidat ispunjava sve dogovorene uslove za pristupanje, posljednji korak je da parlamenti svih 27 zemalja članica odobre pristupanje zemlje kandidata – pod određenim okolnostima, referendum može biti čak i neophodan. To znači da bi Crnoj Gori bilo dobro da što prije vodi kampanju za svoje pristupanje kod parlamentaraca i stanovništva 27 zemalja članica EU, pored toga što radi na ispunjavanju uslova za pristupanje. POBJEDA: Često se čini da heterogena crnogorska vlada napravi jednak korak ka EU, pa onda dva nazad. Da li Vlada sa bivšim Demokratskim frontom može uvesti Crnu Goru u EU ili će nam

FELTEN: Crna Gora posljednjih godina ostvaruje u kontinuitetu dobar napredak na svom putu ka članstvu u EU. To je veoma pohvalno, kao i činjenica da se važni reformski zakoni, koji su relevantni za EU, usvajaju u parlamentu i uz glasove opozicije. Kako se približavamo završnoj etapi, sada je ključno da svi napori budu zaista usmjereni na cilj pristupanja EU i da se sve političke snage, u vlasti i opoziciji, uzdrže od inicijativa koje bi mogle pogoršati političke podjele ili potkopati društvenu koheziju. Sva istraživanja pokazuju da velika većina stanovništva ne pridaje značaj identitetsko-političkim manevrima, već jednostavno želi da Crna Gora uskoro uđe u EU. U tom kontekstu, izričito pozdravljamo činjenicu da crnogorska vlada, posebno Ministarstvo vanjskih poslova, ulaže značajne i uspješne napore da popravi štetu koja je načinjena prošle godine u odnosima sa susjedom i državom članicom EU Hrvatskom, i da, kako vidim, postoji velika spremnost sa obje strane da se postojeće razlike u mišljenjima riješe konstruktivno i u duhu dobrosusjedstva.

POBJEDA: Crnogorske građane veoma zanima kada Lidl otvara prve prodavnice u Crnoj Gori i zašto se ovoliko čeka? Da li su njemački investitori zadovoljni uslovima poslovanja u Crnoj Gori?

FELTEN: Posljednjih godina smo vidjeli malo novih produktivnih njemačkih investicija u Crnoj Gori. Potencijal njemačko-crnogorskih ekonomskih odnosa nije ni približno iskorišćen. Njemačke kompanije, kako one koje već posluju u Crnoj Gori tako i one koje razmatraju mogući ulazak na tržište, redovno mi se žale da bi okvirne uslove, koje je postavila država, valjalo poboljšati, uključujući pouzdanost administrativnih mjera. Njemačke kompanije ne traže od crnogorske vlade preferencijalni tretman ili posebno zaštićeni prostor, već okruženje u kojem mogu postići tržišni uspjeh na osnovu sopstvene konkurentnosti. Drago nam je što je njemačka kompanija WPD konačno dobila Urbanističko-tehničke uslove, koji kompaniji prvi put omogućavaju da podnese konkretne prijedloge za realizaciju vjetroelektrane Brajići. Što se tiče Lidla, primjećujemo da kompanija ostvaruje veći i brži napredak pri ulasku na tržišta drugih zemalja Zapadnog Balkana, kao što su Sjeverna Makedonija, pa čak i Bosna i Hercegovina, nego u Crnoj Gori. Još više žalim zbog toga, jer mnogo puta čujem od građana Crne Gore koliko žele veću konkurenciju, a samim tim i niže cijene uz očuvanje visokog kvaliteta proizvoda u sektoru maloprodaje prehrambenih namirnica.

Marija JOVIĆEVIĆ

INTERVJU: Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera koalicije ZBCG

Snažno se protivim revizionizmu, ali crkva ima pravo na svoje viđenje događaja iz Drugog svjetskog rata

PODGORICA - Predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera koalicije ZBCG Milan Knežević ocijenio je, u intervjuu za praznični trobroj Pobjede, da se snažno protivi svakom pokušaju revizije ili relativizacije istorijskih činjenica. - Posebno nije dobro idealizovati bilo koga ko je u tim nesrećnim vremenima pucao na brata, rođaka, kuma, komšiju, prijatelja, samo zbog toga što je na kapi imao petokraku ili kokardu. U ratu je malo svetaca, a najviše žrtava, kad bi bilo obratno, možda više ne bi ni bilo ratova. Crkveni velikodostojnici imaju pravo na svoje viđenje događaja iz Drugog svjetskog rata, što ne znači da se u potpunosti slažem s njihovim stavovima, ali zbog toga niko ne treba da im prijeti procesuiranjima i sudskim procesima - kazao je Knežević.

POBJEDA: S obzirom na istorijski značaj 13. jula, ali i njegovu simboliku u savremenom političkom diskursu – kako Vi danas gledate na taj datum?Može li on biti linija istorijskog i identitetskog pomirenja, ili je ostao tačka razdora između „dvije Crne Crne Gore“?

KNEŽEVIĆ: Do nedavno sam mislio da je 13. jul jedina preostala tačka spajanja ,,dvije Crne Gore“. Nakon posljednjih dešavanja koja se odnose na dodjelu Trinaestojulske nagrade, čini mi se da smo se ponovo dugoročno udaljili jedni od drugih. I nemam nikakvu želju da izigravam filozofa i stoti put tražim razloge zašto je to tako, samo mi se nekad čini da je ona biblijska priča o Avelju i Kainu nastala po istinitom događaju u Crnoj Gori. A sve ovo što danas gledamo samo su varijacije na temu bratoubistva.

POBJEDA: U posljednje vrijeme sve su glasnije primjedbe da se dio vlasti i pojedine strukture unutar SPC u Crnoj Gori odnose sa distancom, pa i kritikom prema antifašističkom nasljeđu ulazeći u otvoreni revizionizam kao u slučaju Pavla Đurišića i drugih četničkih vođa. Kako tumačite te procese? I kako Vi, kao političar iz partizanske porodice, doživljavate tu reinterpretaciju Drugog svjetskog rata?

KNEŽEVIĆ: Moj stav je poznat, snažno se protivim svakom pokušaju revizije ili relativizacije istorijskih činjenica. Posebno nije dobro idealizovati bilo koga ko je u tim nesrećnim vremenima pucao na brata, rođaka, kuma, komšiju, prijatelja, samo zbog toga što je na kapi imao petokraku ili kokardu. U ratu je malo svetaca, a najviše žrtava, kad bi bilo obratno, možda više ne bi ni bilo ratova. Crkveni velikodo-

stojnici imaju pravo na svoje viđenje događaja iz Drugog svjetskog rata, što ne znači da se u potpunosti slažem s njihovim stavovima, ali zbog toga niko ne treba da im prijeti procesuiranjima i sudskim procesima. Ne moramo oko svega da se složimo, i vjerovatno nećemo, ali svakako bi trebalo da učinimo sve da bolne teme iz prošlosti ostavimo iza sebe i da se okrenemo budućnosti ove države.

POBJEDA: DNP često glasa suprotno od ostatka parlamentarne većine kada su u pitanju pojedine odluke koje se odnose na ekonomsku budućnost države. Kako biste danas opisali odnos Vaše partije prema parlamentarnoj većini? Da li ste i sa pozicije vlasti, kako neki tvrde, postali bitan korektiv te iste vlasti?

POBJEDA: Građani sve češće imaju utisak da Skupština funkcioniše više na osnovu ad hoc dogovora nego na osnovu jasnog koalicionog sporazuma. Koliko je, po Vama, stvarno političko jedinstvo unutar sadašnje većine? Može li se vlast održavati na osnovu kompromisa u trajanju od 24 ili 48 sati, ili je neophodna jedna vrsta novog političkog dogovora?

Vojna

i

politička

neutralnost Srbije proizvela blokadere i proteste

POBJEDA: Kako gledate na proteste opozicije i studenata u Srbiji? Dio javnosti u Crnoj Gori je šokiran nacionalističkom retorikom i porukama o srpskom integralizmu sa studentskog protesta koji su podsjetili na narativ sa početka 90ih. Vaš komentar.

KNEŽEVIĆ: Srbija je najveća i najrazvijenija država u regionu. Njena proklamovana vojna i spoljnopolitička neutralnost je i dovela do trenutne blokaderske atmosfere generisane od strane pojedinih moćnih zapadnih država. Taj blokaderski koncept je dobio podršku DPS-a i svih deklarisanih antisrpskih

elemenata u Crnoj Gori, što dovoljno govori o želji za destabilizacijom Srbije. Svako ima pravo da saopšti svoje građanske i političke stavove, ali to nikako ne podrazumijeva da ih moramo prihvatiti kao jedini apsolut i istinu. Zato bih volio da i u Srbiji i u Crnoj Gori odaberemo dijalog umjesto blokada i destrukcije.

KNEŽEVIĆ: Ne smatram da je DNP korektiv vlasti, mi smo jedan od konstituenata iste, i čini mi se da smo iskren i principijelan partner. Ako pogledate dosadašnja glasanja u Skupštini i Vladi, vidjećete da su često i neki drugi konstituenti drugačije glasali u odnosu na ostatak parlamentarne većine. Ne vidim u tome ništa problematično, niti smatram da svi u svakom trenutku moramo misliti isto. Nikad nijesmo nastupali sa ucjenjivačkih pozicija, naše stavove smo jasno saopštavali našim koalicionim partnerima, koliko god bilo neprijatno voditi javnu polemiku i često ostati u manjini, s nama su uvijek znali na čemu su.

KNEŽEVIĆ: Ne bih se složio s Vama. Nedavno završeni lokalni izbori jasno su pokazali da je percepcija građana potpuno drugačija, i da u ovoj parlamentarnoj većini prepoznaju vrijednosti koje podržavaju i glasaju. Ova većina nije napravljena da bi pravila privid harmonije. Imali smo priliku u protekle tri decenije da vidimo gdje su nas odveli takvi prividi. Mi smo svjesni da se radi o heterogenoj koaliciji, čiji konstituenti često imaju sporove oko mnogih pitanja, ali to je upravo draž istinske demokratije i osvajanja slobode na koju svako ima pravo. I oni koji za nas glasaju, i mi koji dobijamo podršku na izborima. Zato sam ubijeđen da će naša podrš-

ka od izbornog ciklusa do ciklusa samo rasti. U javnosti se

izbore 2027. godine. Koliko ima istine u tim spekulacijama? Da li postoje konkretni pritisci da se dio opozicije uključi u vlast? Vi ste pominjali i pojedine ambasadore Kvinte kao potencijalne nosioce tog procesa?

KNEŽEVIĆ: Nemam ni neposredne ni posredne informacije o prekomponovanju parlamentarne većine. Svakako nikom ne mogu zabraniti da razmišlja o tome, niti bilo koga mogu prisiliti da bude u koaliciji sa nama ako to ne želi. Što se tiče pojedinih ambasadora Kvinte, javna je tajna

ostao sam, jer Crna Gora treba da čuva svoj suverenitet na isti način na koji to čine države čiji ambasadori bi da upravljaju nama.

POBJEDA: Neki analitičari kažu da se dio opozicije ponaša kao da je na „rezervnoj klupi“, spremna da uđe u igru čim dobije signal sa strane. Da li Vi imate utisak da se u pozadini već priprema nova većina? Da li neko iz vlasti zaista pregovara sa DPS-om i SD-om?

jedini međunarodni krugovi – naročito

POBJEDA: Postoji li, po Vama, stabilna i funkcionalna većina u parlamentu?

KNEŽEVIĆ: Parlamentarna većina je stabilna, iako bih lično volio da češće djelujemo sinhronizovano i jedinstveno. Nekad mi se čini da izostaje taj izraženi koalicioni duh iz čistog straha da nečije biračko tijelo ne pomisli kako je izgubljen stranački identitet i programske smjernice zato što su se previše približili jednom ili se udaljili od drugog koalicionog partnera.

laznoj vladi, pred

da bi oni voljeli vine većine, što javnim na-

KNEŽEVIĆ: Crnogorska opozicija je jedina na svijetu koja na vlast ne želi da dođe preko izbora već prekomponovanjem aktuelne većine. To je toliko očigledno da postaje urnebesno smiješno posmatrati pojedine opozicione predstavnike kako se nude djelovima aktuelne većine, izvodeći političke kate i akrobacije ne bi li skrenuli pažnju na sebe. Ali to je njihov problem i narativ zbog koga će još dugo biti u opoziciji.

kao službenom insistiraju građani koji su se na popisu većinski izjasnili da govore ovim jezikom. Upravo je stav, da pitanje srpskog jezika treba odložiti za Kukov dan u limburgu mjesecu, antievropski sa svim elementima lingvističkog aparthejda. A mirenje s takvim stavom bila bi izdaja svih naših principa i dosadašnjeg političkog djelovanja. Nemamo pravo da odustanemo od srpskog jezika kao službenog u Ustavu, niti ćemo ikad odustati.

tički život se borim protiv takvih uticaja i na-

Na referendumu pitati građane da li će da izdvajaju za odbranu 460 miliona eura

POBJEDA: Mnogo bure donijela je odluka NATO, koji je pod pritiskom Trampa predložio svojim članicama da se izdvajanja za odbranu povećaju na čak pet odsto BDP. Predsjednik Milatović je tu odluku nazvao istorijskom. Šta Vi mislite?

KNEŽEVIĆ: Proglasiti ,,istorijskom“ odluku da Crna Gora odsad izdvaja za NATO oko 460

miliona evra ravno je gašenju požara kanisterima benzina. Država koja nema auto-puteve, bolnice, domove zdravlja, škole, vrtiće, proslavlja novih 460 miliona izdatka za NATO i još zahvaljuje što nam je učinjena čast da sve to platimo iz novih kredita. Zato smatram da bi povodom ove ,,istorijske“ odluke na referendumu trebalo konsultovati crnogorske građane da li su za

to da izdvajamo 460 miliona za NATO. Ako to mogu jedna Španija i Slovenija, valjda nijesmo ni mi gori od njih. Posebno jer po posljednjem istraživanju od prije desetak dana u koje sam imao uvid, članstvo Crne Gore u NATO podržava ispod 50% crnogorskih građana. I to osam godina nakon odluke donesene u Skupštini, dok smo mi bili lažno optuženi da smo planirali držav-

POBJEDA: EU integracije su deklarativno prioritet svih partija u vlasti, ali se često nameće teza da taj proces mora da podrazumijeva neotvaranje identitetskih pitanja. Vi se, međutim, zalažete za afirmaciju srpskog jezika kroz njegovo normiranje kao službenog. Kako pomiriti zahtjeve EU sa pitanjima nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog naroda na kojima DNP insistira?

KNEŽEVIĆ: DNP ne insistira ni na čemu što je u suprotnosti sa osnovnim postulatima Evropske unije. Na srpskom jeziku

ni udar kako bi zaustavili isto to učlanjenje. Evo, niko im dosad nije smetao da povećaju tu podršku građana, mene su odmah poslije učlanjenja zatvorili, poslije prvostepeno presudili, a septembra 2020. godine nam zabranili pristup bezbjednosnom sektoru. Nijesmo im smetali, niti sad ikome smetamo da sprovodi NATO standarde po Crnoj Gori. Zato i mislim da treba organizovati referendum i pitati građane imamo li negdje pametnije uložiti ovih 460 miliona nego što ulažemo u ovu vojnu alijansu.

POBJEDA: Dugo se govori o potrebi da Crna Gora legalizuje mogućnost dvojnog državljanstva, naročito za one koji godinama žive i rade u Crnoj Gori. Smatrate li da je politički i društveni trenutak sada sazrio za rješavanje tog pitanja? I da li biste to pitanje stavili među prioritete buduće vlade – bilo kao vlast ili opozicija? Kako gledate na tvrdnje opozicije da je riječ o izbornom inžinjeringu?

KNEŽEVIĆ: U Crnoj Gori ne možete postići konsenzus ni oko toga koji je danas dan, a ne da ga postignete po pitanju dvojnog državljanstva. Gotovo je nevjerovatno da protivnici dvojnog državljanstva nemaju problem da isto imaju svi drugi narodi osim srpskog. I još to predstavljaju kao bogatstvo različitosti. A kad treba srpski narod da ima isto pravo, onda se otvaraju mitomanske i nacional frustrirajuće teme kako će nas Srbija okupirati i da uvo crnogorsko neće ostati u Crnoj Gori. Ponavljam još jednom, mi smo ponudili kompromis preko tzv. plave karte, kojom bi se regulisalo dvojno državljanstvo, gdje bi svi koji imaju pravo, u skladu sa zakonom, dobili crnogorsko državljanstvo i s njime sva prava i obaveze, osim prava glasa. Tako bi eliminisali svaku vrstu ,,zabrinutosti“ dežurnih čuvara crnogorske nezavisnosti. Međutim, oni ne žele ni ovaj model da prihvate, jer naprosto smatraju da su jedini, autohtoni i apsolutni polagaoci prava na Crnu Goru. E moram ih razočarati, Crna Gora je malo i moja. Nenad ZEČEVIĆ

Aleksandar Musić, politički konsultant i politikolog

PODGORICA - U Crnoj Gori na djelu su politike istorije, što je jedno od najmoćnijih oružja, a sve to vješto koristi predsjednik Skupštine Andrija Mandić, ocijenio je u razgovoru za Pobjedu Aleksandar Musić, politički konsultant i politikolog.

Kako je kazao, Mandić lukavo ubrizgava istoriju u konkretne poteze, a to se ogleda u govoru koji je održao u Kamniškoj Bistrici „da bi proparazitirao na kolektivnoj traumi Srba“. Za to vrijeme, prema riječima Musića, Crna Gora nema snage u opoziciji koje mogu promijeniti društveni pravac, pa samim tim, kako kaže, trenutna njena strategija vodi u još pet godina ničega. Musić smatra da je nedostatak ozbiljne reakcije predsjednika i premijera na glorifikaciju četničkih vojvoda od strane crkvenih velikodostojnika zapravo odraz čistog straha. - Što se tiče Spajića i Milatovića, razlog zašto ćute u ovakvim neugodnim situacijama je strah. Čisti strah. Naime, lom epoha i odsudne razlike između pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića i Joanikija Mićovića duboke su, a između ostalog se ogledaju i u tome što je pokojni Radović imao autoritet u nemalom dijelu društva i ko god bi ulazio u polemiku s njim birao bi riječi, no nije bilo straha, nije bilo paralize, dok Mićović na raspolaganju ima upravo to - rašireni strah, prećutnu kulturu nezamjeranja. On to zna i vješto koristi da bi proširio svoj manevarski prostor, naveo je sagovornik Pobjede.

POBJEDA: Razgovor započinjemo u trenutku kada je aktuelna tema dodjele Trinaestojulske nagrade. Šta nam imena nagrađenih govore o današnjoj Crnoj Gori?

MUSIĆ: Radi se o ratu za simbole, zaposjedanju simboličkih tačaka crnogorske državnosti od 2006. naovamo. To je ujedno i odgovor na pitanje kako to da osoba koja prezire 13. jul uopšte želi primiti Trinaestojulsku nagradu, želi je baš zato što je prezire. Zato što je može imati. Zato što joj je očišćen put do nje. Ipak, portal Borba je dobro namirisao da zbog nebranjivih činjenica u konkretnom slučaju ovakve stvari njihovim favoritima nanose više štete nego koristi te suptilno poručio da se od svega odustane. Predsjednik Skupštine je ipak nastavio s dodjelom, čime je percepcijski proklizao – dodjeljuje nagradu kompromitovanoj osobi za upitno djelo dok građani gutaju suzavac i primaju udarce pendrecima, čime se ispod umivenog lica počelo nazirati ono izvorno, radikalsko. Slika koja će se urezati. Mandić je toga sada svjestan i kada bi mogao vratiti vrijeme unazad – drugačije bi odigrao ovu situaciju, natjerao bi Bećira Vukovića da se sam povuče. Interesantno je da groteskne elemente cijele priče nisu otkrili oni koji primaju platu za

Spajić i Milatović ćute zbog straha

Toliko se dubinskoga u crnogorskom društvu prelomilo i ocrtalo u dodjeli Trinaestojulske nagrade. Ponovo se pokazala potentnost crnogorskog civilnog društva, a impotentnost crnogorske politike. Za svaku opozicionu političku snagu s pulsom to bi bili ziceri samo takvi, ali ne i ovdje, ocijenio je sagovornik Pobjede

to, izabrani predstavnici građana, nego harfistkinja koja je istražila situaciju. Ponovo se pokazuje potentnost crnogorskog civilnog društva, a impotentnost crnogorske politike. Nagrada se daje spornoj osobi za knjigu za koju je do zadnjeg bilo nejasno postoji li, a šef žirija je danilovgradski funkcioner jedne od vladajućih stranaka (PES). Za svaku opozicionu političku snagu s pulsom to bi bili ziceri samo takvi. Ne i ovdje. Nadalje, neki članovi žirija su zabrljali, a onda se galamom vadili, a bilo je tu i prvo glasne ćutnje i pomalo zakašnjele reakcije nekih od prijašnjih vedeta te nagrade, ali i iskrene protestne terenske energije građana. Toliko se dubinskoga u crnogorskom društvu prelomilo i ocrtalo na ovom događaju.

POBJEDA: Ne tako davno crkveni velikodostojnici takođe su izazvali revolt dijela javnosti veličanjem četničkih vojvoda Pavla Đurišića i Draže Mihailovića. Jesu li reakcije najvažnijih državnih zvaničnika vrijedne pomena?

MUSIĆ: Na djelu su tzv. politike istorije. Naime, priča o tome da je istorija ono što se dogodilo – priča je za naivne. Ona je jedno od najmoćnijih oružja u politici, slika istorije koju progurate vaš je direktni saveznik u sadašnjosti. Nešto prošlo, nešto mrtvo, kroji sadašnje i živo. I tu leži razlog zašto predsjednik Skupštine radi ono što radi. Njegov govor u Kamniškoj Bistrici ogledni je primjer koliko se toga može lukavo ubrizgati u navodno puko obilježavanje stradanja –Mandić zabašurenom kvazilegalističkom pričom o „JvuO“ (namjerno ne koristeći pojam četnici) gura tu formaciju kao tobože regularnu i tragičnu stranu istorije (lukavo ignorišući činjenicu da je vrhovni vođa te vojske Petar II Karađorđević devet mjeseci prije toga istima naredio staviti se pod NOVJ), navodeći stradalnike iz „Crne Gore, Boke, Sandžaka“ po navici mrvi krovni pojam Crne Gore, uvodi sliku Donje Gradine da bi proparazitirao na kolektivnoj traumi Srba –a ignoriše da su se snage koje oplakuje povlačile sa snagama strukture odgovorne za Donju

Gradinu. Radi se o nišnoj ideološkoj materiji, ne bih isključio da tu ima i savjetovanja sa strane. Naravno, ništa od ovoga ne bi bilo moguće da je u Crnoj Gori bilo demokratskog suočavanja s događajima s kraja i po završetku Drugog svjetskog rata. Kada se nešto gura pod tepih, bez suočavanja, to prije ili poslije eksplodira i to na otrovan način. Propuštena prilika za odavanje počasti istinskim civilnim žrtvama postaje gorivo za savremenu destrukciju. To je ono što se sada zbiva. Tako ratni zločinac i saveznik ustaša Pavle Đurišić postaje tragično pala figura „bratoubilačkog rata“, a Draža Mihailović, koji se četiri godine bavio antipartizanskim, a ne antifašističkim ratom, aminovao sve što Đurišić i Đujić i rade, sarađivao s Nedićem, primao od njega i Nijemaca oružje, a potkraj rata slao emisare (Đukić, Brašić) Paveliću postaje „prvi antifašista Evrope“. Istovremeno se oni drugi, koji nisu po volji, optužuju da su „ustaše“. To su politike istorije u izvedbi. Bijelo postaje crno, noć postaje dan. Ako se zna kako to odigrati.

Što se tiče Spajića i Milatovića, razlog zašto ćute u ovakvim neugodnim situacijama je, strah. Čisti strah. Naime, lom epoha i odsudne razlike između pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića i Joanikija Mićovića duboke su, a između ostalog se ogledaju i u tome što je pokojni Radović imao autoritet u nemalom dijelu društva i ko god bi ulazio u polemiku s njim birao bi riječi, no nije bilo straha, nije bilo paralize, dok Mićović na raspolaganju ima upravo to - rašireni strah, prećutnu kulturu nezamjeranja. On to zna i vješto koristi da bi proširio svoj manevarski prostor.

Izgubljenost i nesnalaženje druge strane sve ovo cementira, ona ne shvata da zgražanjem i recitovanjem glupavih moralističkih pjesmica kojima je istekao rok trajanja nema ni promil šanse pobijediti u ovakvom sofisticiranom kulturnom, narativnom i simboličkom ratu.

POBJEDA: Aktuelne su glasine o prekompoziciji vlasti, koju navodno zagovaraju pojedine diplomatske adrese. Koliko u svemu ovo-

me ima istine i realnih mogućnosti?

MUSIĆ: Neki diplomatski krugovi lobiraju za takvu rekonfiguraciju parlamentarne većine, no ovdje možda leži zamka. Ako se pogleda pet godina unazad, uvijek neko opoziciji baci udicu, ona se na nju ulovi, od svega na kraju nema ništa, a u međuvremenu spali vrijeme koje nema - kombinacija s Abazovićem u kojoj ih je Abazović preveslao, umoljavanje Spajiću pa ljutnja nakon odbijanja, nadanje u Milatovića u Podgorici pa implozija te priče u posljednjem trenutku, pumpanje očekivanja pred nikšićke izbore pa hladni tuš i sad, najnovije, priča o „evropskoj vladi“. Bespomoćno plutanje od situacije do situacije, nada, razočaranje, robovanje događajima umjesto stvaranje događaja, a izgubljeno dragocjeno vrijeme za korjenitu regeneraciju. Naravno, nije isključeno da u nekom trenutku dođe do takve rekonfiguracije većine, no u teoriji se i sve ovo prije navedeno moglo dogoditi, a nije. I tako u krug. Čini mi se da se dugoročno upravo suprotno događa, a to je da su stranci sve indiferentniji prema Mandiću. Od priče o crvenim linijama preko sadašnje ćutnje možda idemo ka situaciji u kojoj će on biti potpuno legalizovan, ako već i nije. Ne treba zaboraviti i otkud to dolazi. S jedne strane, Mandić je kapilarna društvena snaga koju je sve teže ignorisati pa se normalizuje, a s druge strane svako zapadno popuštanje režimu u susjednoj državi i pravljenje kombinacija s njima direktno se prevodi u popuštanje Mandiću u Crnoj Gori. Sumirano, u 2025. nema milosti i poklona, vlast se mora znati uzeti, dovesti sve druge pred gotov čin.

POBJEDA: Ima li Crna Gora uopšte dostojnu i ozbiljnu opoziciju koja bi mogla uzdrmati vlast, bilo uz pomoć sa strane ili bez nje - na izborima?

MUSIĆ: Kako stvari stoje trenutno, ako ćemo iskreno, i ne baš. Naime, snaga i izgledi bilo koje opozicije za buduću pobjedu u bilo kojoj državi mjere se u tome koliko ona može uticati na atmosferu u društvu bez direktnih alata vlasti,

koliko može progurati svojih istina, svojih slika, svojih tema, svojih kriterijuma, koliko pritiska na vlast može stvoriti, koliko razdora u redove vlasti može unijeti, koliko talasa u društvu može proizvesti, koliko straha može nametnuti. Neka svako sudi vidi li šta od toga u crnogorskom slučaju. Neki kažu da se đeca vlasti bačena u opoziciju ne znaju boriti i bitnije, ne znaju pobijediti. Ima časnih ljudi, ima zdravih načela, ima individualnog talenta i pomaka poput Budve (zdrava saradnja Crnogoraca i crnogorskih Srba nasuprot DB-ovskom podvaljivanju otrova etničkih kavgi), no nema strategije i nema kreative za tektonske poduhvate. Jezik je čas agresivan čas otuđen od realiteta, ispaljuju se fraze i frazice koje novim generacijama ne znače ništa, biraju se teme koje se ne mogu ili ne znaju iznijeti i zato se napadi na Mandića i Spajića od njih odbijaju kao od teflona, barata se virtuelnim postocima koji se prevode u tačno 0% vlasti. Poređenja radi, kada se pogledaju situacije u Hrvatskoj ili Sloveniji u kojima bi snažne stranke koje su bile dugo na vlasti izgubile izbore, one bi u opoziciji grizle, profilisale bi 5-10 imena, pokrenule 4-5 medija, realizovale 50-ak terenskih akcija, povezale se s desetinama organizacija, inicijativa, ne bi dale disati vlasti, učinile bi im život nepodnošljivim, i ubrzo bi se vratile na vlast. U Crnoj Gori toga nema ni u tragovima. Pet godina izgubljeno je u nadi da će se vlast nekako dogoditi, pet godina prosutih ni u što. Naravno, može se dogoditi nešto naglo, neka brza izmjena u vlasti, no strategija koja se svodi samo na nadu u to znači još pet godina ničega.

POBJEDA: Da li je priča o isključivanju ZBCG iz vlasti logična u trenutku kada lider koalicije Andrija Mandić, čini se, vrlo dobro upravlja situacijom i na domaćem i na međunarodnom planu?

MUSIĆ: Priča o isključivanju zasad nije logična jer trenutna raspodjela troškova i koristi favorizuje trenutnu većinu. Spajić se bavi evropskim putem, investicijama i međudr-

žavnim sporazumima te ignoriše ideološko, Demokrate se bave iscrpljivanjem svojih sinekura do krajnjih granica, a Mandić uparuje dubinske sinekure i inteligentne ideološke zahvate – makroigru. Ako se tome doda benevolentni (ili nedovoljno ispriječeni) strani element – sluti da će ova većina opstati, iako neki funkcioneri PES-a pokušavaju, doduše stidljivo, napraviti otklon od Mandića. Takođe, nezavisno o događajima u susjednoj državi, valja biti oprezan pri proricanju Mandićeve budućnosti – rezultati u Nikšiću pokazali su da je specifično ideološko korijenje pušteno i ne zavisi više samo o tome hoće li režim u susjednoj državi opstati. Dugoročni rad se isplatio. Mandić je prešao put od fatalne koljenice u Kristalu i suđenja za pokušaj državnog udara do prošlomjesečne kolumne u National Interestu, američkom visokoprofilnom političkom časopisu. Jasno je da iza toga stoje finansije i lobistički napori van Crne Gore, koji su mu često i dani/spušteni bez da ga se uvijek pita. No, ne stoji samo to. Tu je i nešto njegovog iskustva, lukavstva i organizacije. Ono čega nema na onim stranama koje bi trebalo da ga pobijede.

POBJEDA: Crna Gora je nedavno zatvorila tek jedno poglavlje u pregovorima sa EU. Euforije nije manjkalo među državnim zvaničnicima, uprkos činjenici da je učinjeno daleko manje od najavljenog. Uveliko se priča o drugoj polovini 2026. kada će, kako vlast govori, biti završeni pregovori i zatvorena sva poglavlja. Koliko je, imajući u vidu sporu dinamiku države u ovom procesu, to uopšte realno?

MUSIĆ: Svjedočićemo situaciji u kojoj u drugoj polovini 2026. neće biti zatvorena sva poglavlja, no biće novih pomaka na evropskom putu. Istovremeno, ništa od ovoga neće promijeniti dva, čini se trajna obilježja crnogorskog evropskog puta, proces koji je više karijerni podijum vlasti i opozicije, pri čemu i dalje niko građanima Crne Gore, običnim ljudima, ne objašnjava benefite EU za njih, nego je sve svedeno na dosadnu, neokolonijalnu priču o poglavljima u maniru pokvarenog džuboksa, te činjenicu da bi se vrlo lako moglo dogoditi da Crna Gora dobaci do EU, ali potpuno razvaljena iznutra, zatrovanih odnosa i s veto-igračima izvan same Crne Gore. EU može dati okvir, no ne može osigurati ozdravljenje društva. Sadržaj je ključan. U trenutku kada uđe u EU, što je sadržaj Crne Gore? Kakvi su odnosi između nacija i između ljudi? Kakva je struktura ekonomije, proizvodi li se išta više dodatne vrijednosti, inovira li se? Koji je nivo povjerenja u društvu? Postoji li nada? Rađa li se više ljudi no što umire? Kakav je sastav društvene elite? Kako je najslabijima u društvu? To su ključna pitanja. Bojan ĐURIŠIĆ

Umjesto afirmacije antifašizma prekraja se istorija i slave

PODGORICA – Crna Gora dočekuje 13. jul podijeljena i društveno i politički, sa snažnim pokušajima istorijskog revizionizma, negiranjem ratnih zločina i slavljenjem ratnih zločinaca.

Dva velika događaja su nanovo udarila temelje Crnoj Gori, a da slučajnosti nema potvrđuje i da su se oba događaja dogodila na isti dan 13. jul. Dan državnosti se slavi jer je 1878. na Berlinskom kongresu Crna Gora međunarodno priznata, a 1941. je mali evropski narod zapalio iskru borbe protiv fašista i okupatora.

Trinaestojulski ustanak 1941, nakon odluke Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru o pružanju otpora okupatoru, koja je donesena u Stijeni Piperskoj, buknuo je u Crnoj Gori kao akt otpora i pobune crnogorskog naroda protiv fašizma.

Bio je to prvi masovni ustanak u porobljenoj Evropi. Slobodarskim duhom podstakao je buđenje i pokretanje otpora fašizmu na jugoslovenskim i evropskim prostorima. Znameniti francuski filozof Žan Pol Sartr ocijenio ga je veličanstvenim događajem evropske istorije 20. vijeka i kazao da je usmjerio čovječanstvo kojim putem treba da ide.

Quo vadis Montenegro

Crna Gora je možda tim opštenarodnim ustankom pokazala svijetu kako i kuda treba da ide, ali ostaje pitanje, kako ona sama opstaje na tom putu. Sagovornici Pobjede Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Cetntra za građansko obrazovanje (CGO) i istoričar Milan Šćekić odgovaraju na pitanja o tome u kakvoj atmosferi Crna Gora dočekuje ovaj 13. jul.

Od mladih se očekuje da budu nosioci promjena, a istovremeno im se uskraćuju prilike, što ih vodi u apatiju ili konzervativizam

Oba datuma za njih predstavljaju snažne simbole borbe za slobodu, dostojanstvo i identitet građana i građanki Crne Gore.

- Ovaj 13. jul Crna Gora dočekuje u atmosferi dubokih društvenih i političkih podjela, osnaženog istorijskog revizionizma zasnovanog na ideologiji koja je poražena 1945. godine, i paradoksalno – sa formalno-pravnom dominacijom političkih struktura za koje je državnost Crne Gore tek privremena kategorija,

Važno je da istoričari ne izjednačavaju četnike i partizane

- Revizionisti mogu da izjednačavaju partizane i četnike, i oni će, u to nema sumnje, i u buduće nastaviti to da čine. Ali važno je da partizanski i četnički pokret ne izjednačavaju istorijski izvori. Posebno ne arhivska dokumentacija njemačke provenijencije, koja je prevedena i dostupna čitalačkoj publici, a u kojoj ćete pronaći mnogo pohvalnih ocjena o partizanskom pokretu, posebno o disciplini i borbenom moralu partizanskih jedinica, kao i gomilu dokaza o kolaboraciji četničkog i drugih kvislinških pokreta – kazao je Šćekić

On je citirao izvod iz jednog od tih dokumenata: „Njemačka operativna komanda je uspostavila puno operativno jedinstvo taktičkog komandovanja. Tako su u zajedničkim operacijama protiv partizanarame uz rame - učestvovale njemačke snage, snage NDH i četnički odredi“. Nakon višedecenijskog jednopartijskog sistema, u kome se nije mnogo govorilo o komunističkim zločinima, Golom otoku i odnosu prema neistomišljenicima, otvorio se jedan prostor za relativizovanje zločina koji su počinili saradnici okupatora. Šćekić ističe da partizanski pokret jeste počinio

zločine u ratu i da to niko ne sporti, ali i upozorio: - Poenta je da se potenciranjem partizanskih zločina, relativizuje kolaboracija drugih kvislinških pokreta, čije ideje revizionisti nastoje neobaviještenoj javnosti da predstave kao progresivne. Danas su protiv partizanskog pokreta i socijalističke vlasti najgrlatiji oni koji su se do unazad nekoliko decenija kleli u bratstvo i jedinstvo, bili u članstvu Saveza komunista, participirali u socijalističkom sistemu vlasti, bili stipendisti Titovog fonda... – kazao je on.

Ističe da može da razumije neke jugoslovenske narode, posebno one iz bogatih krajeva Jugoslavije, što nijesu bili impresionirani komunistima, koji su im nakon rata ograničili i oduzeli imovinu. - Većina Crnogoraca te razloge nema, jer je Crna Gora u socijalističkoj Jugoslaviji doživjela nesumnjiv društveni i kulturološki preobražaj. Komunisti su obnovili crnogorsku državnost, zemlja je industrijalizovana, stvorena je brojna radnička klasa koje ranije praktično nije bilo, saobraćajno je povezana sa drugim jugoslovenskim republikama, iskorijenjena je nepismenost kod radnosposobne populacije, otvorene su brojne osnovne i srednje

škole, fakulteti, albanska nacionalna zajednica je dobila pravo da se obrazuje na maternjem jeziku, sredinom šezdesetih godina 20. vijeka otvorena je pomorska veza sa Italijom (Bar – Bari), koja tokom većeg dijela godine danas ne funkcioniše, sedamdesetih godina 20. vijeka dobili smo Univerzitet i nacionalnu akademiju... Bolnice u kojima se danas liječimo, sagrađene su u socijalističkom periodu. Treba li podsjećati što smo prije 1945. godine od toga imali? – podsjetio je Šćekić na ono što je Crna Gora osvojila i dobila nakon Drugog svjetskog rata. On naglašava da ne govori da takav sistem nije imao mana, naprotiv, ali da je činjenica da je u socijalističkom sistemu i sinu Draže Mihailovića omogućeno bilo da radi u Auto-moto savezu Srbije, kćerki Milana Nedića u Crvenom krstu, kao i brojnim drugim sinovima i kćerima čiji su očevi bili protivnici socijalističke vlasti. - Ne mogu da zamislim djecu istaknutih pripadnika partizanskog pokreta da rade u državnom sektoru, da su kojim slučajem na vlast u Jugoslaviji 1945. godine došli četnici. U socijalizmu je to bilo moguće – zaključio je on.

dok se tekovine NOB-a sistematski potiskuju i obesmišljavaju – smatra Uljarević. Ona ističe da umjesto afirmacije antifašizma, slobode i našeg identiteta, danas svjedočimo relativizaciji istorijskih činjenica, instrumentalizaciji prošlosti u dnevno-političke svrhe i porastu nacionalističkih narativa, primarno kao posljedice sprovođenja koncepta tzv. srpskog sveta. - Sve to dovodi do toga da datum koji bi trebalo da ujedini građane i građanke Crne Gore postaje grubo zloupotrijebljen od onih koji bi morali biti prvi u njegovoj zaštiti i očuvanju njegovog dostojanstva –poručila je ona. Istoričar Milan Šćekić ističe da Crna Gora dočekuje Dan državnosti 2025. godine zavađena i podijeljena više nego što je to bio slučaj 1878. godine, 1918. godine, 1941. godine, 1945. godine, 1991. godine… - Iako je kroz noviju istoriju u manjoj ili većoj mjeri crnogorsko društvo uvijek bilo podijeljeno, čini se da nikada nije bilo podijeljeno kao danas, posebno kada je u pitanju odnos prema prošlosti i identitetskim pitanjima – kazao je on.

U Crnoj Gori danas, sve više političari, aktivisti ali i Srpska pravoslavna crkva tumače istoriju revizionistički, izjednačavajući one koji su se borili sa okupatorom i protiv fašizma – do kraja, sa onima koji su u jednom trenutku prešli na „tamnu stranu“.

Na pitanje da je poznata maksima da istoriju pišu pobjednici, a da se čini da se nama događa neka nova istorija, Šćekić odgovara da - istoriju pišu istoričari.

-U zavisnosti od toga da li su objektivni i korektni prema činjenicama, istorijskim događajima i procesima, kao i koliko su kreativni i zanimljivi kao pisci, ljudi se određuju prema njihovom djelu i radu. Učestale pojave prekrajanja istorije građanstvo obično percipira kao novu istoriju, ali korektnije je te pojave nazvati pravim imenom - negativnim istorijskim revizionizmom – istakao je Šćekić.

A na pitanje kako je došlo do toga da se danas bavimo revizionizmom i da su nam 1942. i 1943. postale brane razvoja društva, istoričar odgovara da

ŠĆEKIĆ: Nevjerovatno, ali kao da je neko pripremao teren za sve što nam se danas dešava. I sada kada živimo posljedice reformi, zgražavamo se što istraživanja pokazuju da mladi vole autoritarne režime, što ne znaju mnogo o antifašizmu, i što dio njih ima afirmativan stav prema kvislinškim pokretima

nema više kontrolisanog sistema koji je imao mehanizme da nam nametne svoje svjetonazore, kao i da sankcioniše one koji mu se protive.

- Revizionisti i savremeni sljedbenici kvislinških pokreta na prostorima bivše Jugoslavije to obilato koriste. No, ne slažem se sa Vama da 1942. i 1943. godina ometaju razvoj društva. Istina, da je sreće, prema događajima iz Drugog svjetskog rata, crnogorsko društvo trebalo bi da ima jasan stav. Ali, kako to nije slučaj, ako dopustimo da se kvislinški pokreti proglase za antifašističke, zaboravimo na njihovu saradnju sa okupatorom, kao i njihove zloči-

Uljarević ističe da bi 13. jul trebalo da slavimo kao simbol hrabrosti, solidarnosti i borbe za slobodu, i to ne samo kao istorijsku činjenicu, nego i kao trajnu obavezu da te vrijednosti živimo svakodnevno i prenosimo budućim generacijama

ne, istorija će nam se na neki način vjerovatno ponoviti –rekao je Šćekić.

Ko naM Kreira realnost

Drugi svjetski rat okončan je 1945. godine, ali ni nakon 80 godina društveni i politički problemi nijesu nestali – a postavlja se pitanje da li politika kreira realnost i koliko je ta društvena realnost zapravo stvarna. Za Daliborku Uljarević izvorište naših problema je u izostanku državno odgovorne političke vizije i političkih kapaciteta, dok se društvo i dalje hrani podjelama, klijentelizmom i populizmom koji ga razaraju na raznim nivoima. - Politika uglavnom kreira „realnost“ kroz dnevne poruke i manipulacije emocijama, a stvarni problemi - ekonomska nesigurnost, urušavanje institucija, nejednakost i diskriminacija, te planski i smišlje-

antifašizma ratni zločinci

ULJAREVIĆ: Politika uglavnom kreira „realnost“ kroz dnevne poruke i manipulacije emocijama, a stvarni problemi - ekonomska nesigurnost, urušavanje institucija, nejednakost i diskriminacija, te planski i smišljeni napadi na građansko tkivo i održivost države – ostaju marginalizovani iako se, od pojedinih aktera, adresiraju

ni napadi na građansko tkivo i održivost države – ostaju marginalizovani iako se, od pojedinih aktera, adresiraju – poručila je ona.

Naglašava da ta paralelna, vještački stvorena stvarnost služi da održi na okupu krhke strukture moći i zamagli more neispunjenih obećanja.

- No, svaka obmana ima svoj kraj… - kaže Uljarević.

Direktorica CGO smatra da postoji sistemski napor aktuelne vlasti da potisne tekovine 13. jula i oslabi antifašističko nasljeđe Crne Gore, i to uz podršku vanjskih aktera čiji su interesi suprotni interesima države Crne Gore.

- Ipak, vjerujem da to već izaziva kontrareakciju, jer je antifašizam duboko ukorijenjen u identitet crnogorskog društva. Nijedna vlast, koliko god se trudila, ne može izbrisati vrijednosti koje su utkane u suštinu ovog društva – odlučna je ona.

Poručuje da zato sada vodimo „odsudnu bitku“ - možda nedovoljno glasnu, ali ne manje važnu - da ne dozvolimo svjesno mijenjanje narativa i urušavanje temeljnih vrijednosti zarad trenutnih političkih interesa.

- Na kraju krajeva, crnogorski antifašizam je preživio i veće oluje od ove – kazala je Uljarević.

RAZLOZI ZA SLAVLJE

Crna Gora ima razloga za slavlje ovog 13. jula, jer postoje i dobre stvari u ovom društvu u ovim smutnim vremenima. Sve glasniji stavovi na kršenje ljudskih prava, revizionizam istorije i bunt protiv slavljenja ratnih zločinaca, te nedozvoljavanje dobrog dijela javnosti da se izjednače borci i saradnici okupatora i fašista jasne su poruke koje se šalju, nažalost najčešće od građana, NVO i opozicije, a veoma

malo ili nemušto od onih koji su na vlasti.

- Nažalost, danas je sve to u mračnoj sjenci, zatrpano teretom revizionizma i neodgovorne, čak antidržavne, politike. Ipak i uprkos svemu tome, društvo pokazuje otpornost kroz različite izraze, počev od nepristajanja na ovu realnost koja nam se slika kao neka nova Crna Gora, što ponekad uključuje i proteste, preko različitih građanskih inicijativa kojima se brani javni interes i štite ljudska prava, do spremnosti mnogih da se, makar i tiho, suprotstave mržnji, nepravdi i osionosti – poručila je ona.

Ističe da su to žilave iskre dostojanstva koje zaslužuju pažnju, podršku i ohrabrenje.

- I 13. jul nas uči da se ne odustaje, čak ni kad se čini da su oni koji ne razumiju njegovu simboliku i sadržaj privremeno na pozicijama moći sa kojih pokušavaju da ga ponište. Slavimo upravo tu nesalomivu spremnost da budemo bolji, čak i kad okolnosti govore suprotno jer dostojanstvo i sloboda nemaju cijenu – tvrdi ona.

KOME I KAKVU CRNU

GORU OSTAVLJAMO

Milan Šćekić je na pitanje koliko je obrazovni sistem kriv zbog onoga što nam se danas događa, jer je primjetno da mladi danas ne razlikuju Dan državnosti od Dana nezavisnosti, odgovorio da mladi naraštaji rođeni početkom 21. vijeka apsolutno nijesu krivi što ne razlikuju ta dva događaja. - Odgovornost za to prevashodno snose kreatori prosvjetne politike koja je vođena u Crnoj Gori poslije 2006. godine, i pogubnih reformi obrazovanja kojima je smanjen fond časova iz istorije do te mjere da se istorija 20. vijeka u devetom razredu osnovnih škola obrađuje jedan čas sedmično. Sa tolikim fondom časova nemoguće je obraditi kompleksne procese i događaje u 20. vijeku. Pritom, kreatori ovih nakaradnih reformi su nas tada uvjeravali da učenici treba više da znaju o Elvisu Prisliju, muzici i filmu nego o ratovima u 20. vijeku – ističe Šćekić. On podjseća da su kreatori obrazovnih politika tvrdili da

Istoričar Milan Šćekić ističe da Crna Gora dočekuje Dan državnosti 2025. godine zavađena i podijeljena više nego što je to bio slučaj 1878. godine, 1918. godine, 1941. godine, 1945. godine, 1991. godine…

u srednjim stručnim školama učenici pojedinih smjerova, poput automehaničara, frizera, pekara, konobara, ne treba da uče istoriju.

- Nevjerovatno, ali kao da je neko pripremao teren za sve što nam se danas dešava. I sada kada smo počeli da živimo posljedice tih reformi, ponašamo se infantilno i zgražavamo se što istraživanja pokazuju da mladi vole autoritarne režime, što ne znaju mnogo o antifašizmu, i što dio njih ima afirmativan stav prema kvislinškim pokretima – kazao je on. Poručio je da ne zna koje smo gradivo iz istorije dobro savladali, ali da 20. vijek zasigurno nijesmo, budući da se stalno sporimo oko njega.

- Donedavno predmet sporenja su bile 1918. godina, Podgorička skupština, Božićni ustanak, a danas se uglavnom sporimo oko četnika i partizana, jer aktuelna vlast želi da četnički pokret pedstavi kao drugi antifašistički pokret. Novije generacije istoričara imaće mnogo materijala da pišu o rastrojenom i beznadežno podijeljenom crnogorskom društvu u 21. vijeku – naglasio je Šćekić.

CGO je imao niz istraživanja u kojima su ispitivani mladi i njihov odnos prema politici, crkvi, društvenim problemima... Ta istraživanja su pokazala da mladi odrastaju u društvu, najblaže rečeno, poljuljanog vrijednosnog okvira, u atmosferi koja promoviše podjele, klijentelizam, etnonacionalizam, partitokratiju i retradicionalizaciju, što značajno i neminovno oblikuje njihove stavove.

- Od njih se očekuje da budu nosioci promjena, a istovremeno im se uskraćuju prilike, što ih često vodi u apatiju ili okretanje konzervativizmu. Budućnost u velikoj mjeri zavisi od toga koliko ćemo ulagati u obrazovanje, ali ono obrazovanje koje nije zasnovano samo na reprodukciji znanja već na razvoju kritičkog mišljenja i uvažavanja različitosti – istakla je Uljarević.

Tumačeći pojedine detalje analize, Uljarević je kazala da ne vjeruje da su stariji zaista liberalniji.

- Naime, prosječni stavovi mladih odražavaju stanje u opštoj populaciji. Ali, zato što od mladih očekujemo moderniji i progresivniji duh, njihova sklonost ka konzervativizmu nam je uočljivija – pojasnila je ona. Jelena MARTINOVIĆ

Stav

Vrijeme časti i doba beščašća

Mi imamo slobodarski i partizanski 13. jul, a to je sada svaki dan u godini, jer treba antifašističku Crnu Goru odbraniti, i tako će ona ,,kao prije, kao vazda svijetu sjati“. Na prsima viteške i vječne Crne Gore ostaje da blista 13. jul – orden narodne hrabrosti u borbi za slobodu, u vremenu časti i otpora beščašću

Piše: Dragan Mitov ĐUROVIĆ

Deset slobodarskih vjekova – Tuđemili, Carev Laz, Vučji Do, Krusi, Martinići, Grahovac, Mojkovac, Belveder, baklje slobode za Trinaestojulski Virpazar, za Čevo, Košćele, Brajiće, za svekoliku Crnu Goru, za četiri ratne godine u borbi za slobodu, braneći prag, ognjište, familiju, ginući širom tadašnje zemlje od okupatora i vazda pripravnih domaćih izdajnika.

Bilo je tako na Jelinom Dubu i na Stražici, na Kupresu i Prozoru, Neretvi i Sutjesci, na Ljubinom grobu... Bilo je to vrijeme viteškog prkosa, ponosa i časti.

Trinaestog jula uvijek sa posebnim sjajem. Jer, tada je zapaljena luča koja je partizanskom borbom vrnula Crnoj Gori u krvi oteto ime, državu, slobodu.

Ustao je narod, na čelu petokraka, u prvom stroju komunisti i mladež crnogorska. To je tada prva buktinja u mrakom pokrivenoj Evropi.

Bila je to naša Trinaestojulska Crna Gora, koja je pobijedila i 21. maja 2006. godine, kada je nezaboravnom snagom i voljom naroda ponovo postala nezavisna i međunarodno priznata zemlja. Ipak, osam decenija nakon pobjede nad fašizmom 13. jul slavimo i tumačimo na različite načine.

Savez boraca NOR-a i antifašisti Crne Gore u saradnji sa Glavnim gradom Podgorica akademijom ,,Crvena zastava slobode“ pored Spomenika partizanu borcu na Gorici, zajedno sa antifašističkim organizacijama bivših jugoslovenskih republika i susjedne Albanije. U Kolašinu, ratnoj prijestonici i kolijevci obnove crnogorske državotvornosti velika svečanost, u drugim mjestima na spomenike i spomen-obilježja cvijeće, vijenci, sjećanje i poštovanje.

Na drugoj strani ,,država“ slavi Dan državnosti.

Ustanak protiv fašizma se pominje uzgred. Da se zaboravi 30.000 poginulih, da se četničke perjanice proglase za antifašiste, da im se podignu spomenici, da se državna nagrada svijetlog imena rukom četničkog vojvode uruči pjesniku bez knjige iz iste čete. I dalje, da u crkvama i hramovima koje su gradili naši preci stoluju strani sveštenici, da se podigne crkva đe se nađe zgodno mjesto, da jedino slavlje bude svetosavlje, da crnogorskog jezika, nacije i crkve nestane, da budemo tuđe katunište i kupalište.

I kada slobodoumni narod počne da ustaje, slijedi odgovor ,,vazda budnih čuvara režima“. Bibersprej u očima ,,buntovnika“, saslušanja, prijetnje. O tajnim operacijama ni riječi. To je beščašće. Podsjetimo na riječi Kemala Ataturka, koji je od carstva stvorio modernu Tursku: ,,Narod koji zaspi, nestane, ili se probudi kao rob“. Časna i čojska Crna Gora svih vjera i nacija, koja nije nikada trgovala svetim parčetom zemlje koji se zove domovina, nije nikome robovala, i neće nikada ni pred novim naletom starog talasa ,,popuznuti i nestati“. Nikada neće Crna Gora bit Ravna Gora, već slobodna zemlja od ,,timora do plavoga mora“, od Durmitora do Lovćena.

Mi imamo slobodarski i partizanski 13. jul, a to je sada svaki dan u godini, jer treba antifašističku Crnu Goru odbraniti, i tako će ona ,,kao prije, kao vazda svijetu sjati“.

Podsjetimo se i poruke crnogorskog, a svjetskog pjesnika Njegoša ,,Svak se rodi da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“.

Na prsima viteške i vječne Crne Gore ostaje da blista 13. jul – orden narodne hrabrosti u borbi za slobodu, u vremenu časti i otpora beščašću.

Vlada kao vlasnik Crnogorske plovidbe odlučila da se prodaju dva broda ove kotorske kompanije

Sindik: Za propast crnogorskog brodarstva isključivo je odgovoran ministar Radulović

PODGORICA – Odluka o prodaji brodova ,,Kotor“ i ,,21. maj“ trebalo bi da bude donijeta na vanrednoj Skupštini akcionara kotorske kompanije Crnogorska plovidba zakazanoj za iduću srijedu, 16. jula, nakon što je Vlada usvojila informaciju ministra pomorstva Filipa Radulovića da je to jedini način da se izbjegne prinudna prodaja broda ,,Kotor“.

Vlada, kao stopostotni vlasnik Crnogorske plovidbe, za predstavnika na Skupštini imenovala je državnog sekretara u Ministarstvu pomorstva Jovana Šćekića. Time se stavlja tačka na višemjesečnu priču o pokušajima spašavanja jedne od dvije brodarske kompanije u Crnoj Gori čiji su dugovi prema državi premašili 37 miliona eura, a koja je kulminirala prije nepun mjesec kada je zbog tehničke neispravnosti brod ,,Kotor“ zarobljen u američkoj luci Savana.

ObrazlOženje

Vlade

Ministar Radulović je u informaciji koju je Vlada usvojila u četvrtak naveo da je, uprkos pokušajima da spasu Crnogorsku plovidbu, nastupila situacija koju je nemoguće kontrolisati. Navodi se da je dug prema američkoj kompaniji čiji remorkeri pridržavaju brod narastao do 650.000 dolara, a da ostali troškovi premašuju 310.000 dolara i svakim danom rastu. Na brodu je teret vrijedan sedam miliona eura, a zbog kašnjenja sa isporukom robe prijete im penali što ukupno može premašiti tri miliona eura.

- Neophodno je da Vlada kao predstavnik vlasnika preduzme sve neophodne aktivnosti, kako bi se preuzela kontrola nad postupkom prodaje broda i postigla kupoprodajna cijena koja je ostvariva po tržišnim uslovima. Zato smatramo da je jedina održiva odluka da Vlada pristupi otvorenom postupku prodaje broda po tržišnim uslovima, kako bi se brod ,,Kotor“ oslobodio, namirili svi povjerioci, a ostatak ostvarene vrijednosti od prodaje bio vraćen u državni budžet – navodi se u informaciji Radulovića. Iako je do sada u više navrata iz Ministarstva pomorstva rečeno da se ne razmišlja o gašenju kompanije, ovo je donekle očekivan scenario imajući u vidu da Crnogorska plovidba

Crnogorska plovidba je od starta služila samo za politička postavljenja te nikada nije generisala profit, već značajne gubitke, saopštio je Pobjedi diplomirani inženjer pomorstva Goran Sindik. On ističe da je svakome ko je iz pomorske struke bilo jasno da je ta kompanija neodrživa i da je njena sudbina bila da potroši sopstvenu supstancu, odnosno novac građana i bude likvidirana

nema novca da izmiri dugove, a da je Vladi Zakon o kontroli državne pomoći vezao ruke u smislu daljeg ulaganja, i u ovu i u kompaniju Barska plovidba. Da država više nema pravo da plaća dugove jasno je još od 2022. godine kada je Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) utvrdila da je nezakonito izmirivala rate za kredit kineskoj Eksim banci za četiri broda obje kompanije. Kako je Pobjedi ranije kazao predsjednik Savjeta AZK Dragan Damjanović, i pored njihovih urgencija, država je i nakon ovog rješenja nastavila da plaća rate, odnosno daje nezakonitu pomoć. neOdržiVO Od starta

Da je Crnogorska plovidba od starta služila samo za politička postavljenja te da nikada nije generisala profit, već značajne gubitke, Pobjedi je kazao diplomirani inženjer pomorstva i pomorski stručnjak Goran Sindik, koji je u ovoj oblasti tri decenije.

- Kao takva, svakome ko je iz pomorske struke, bilo je jasno da je neodrživa i da je njena sudbina bila da potroši sopstvenu supstancu, odnosno novac građana i bude likvidirana – kazao je Sindik.

To je, kako je dodao, bio neizbježan slijed događaja kada je stvoren ambijent gdje nestručni ljudi, politički postav-

ljeni, upravljaju društvom koje zahtijeva znatan nivo poznavanja brodarske struke i upravljanja u skladu sa poslovnim pomorskim standardima.

- Kao krovna institucija u oblasti pomorstva, Ministarstvo pomorstva je isključivi krivac za propast brodarstva u Crnoj Gori, da li zbog očiglednog neznanja i nestručnosti ili zbog loše namjere, ali to je zaista očigledna činjenica – smatra Sindik.

Pesimizam

Nije optimističan ni kada je riječ o Barskoj plovidbi, ocjenjujući da ih, možda ne ove, ali skorih godina, čeka ista sudbina, dodajući da politički postavljeni nestručni ljudi u menadžmentu pomorska društva mogu dovesti samo do stečaja.

- Kada brodarska društva u svijetu, sa kvalitetnim kadrom, podrškom banaka i sopstvenih država imaju znatne poteškoće da opstanu u izuzetno izazovnim prilikama, šansa za naša preduzeća jednostavno ne postoji. Ponavljam, iako sam to navodio već godinama unazad, bez ispravnog i radikalnog restrukturiranja, naša brodarska društva će bankrotirati, na sve opomene i savjete naše ministarstvo je ostalo nijemo. To je vjerovatno način na koji se naša administracija bori protiv razuma, jednostavno zaćute i ponašaju se kao da ne postoje – navodi Sindik.

On je uputio ,,sve građane dobrih namjera, kako iz pomorske struke, tako i laike“, da se, kada nestane crnogorsko brodarstvo, obrate ministru Raduloviću i zatraže eksplicitnu, personalnu odgovornost ljudi koji su trebali sačuvati i razvijati pomorstvo umjesto što su ga uništili. - Pitajte gospodina ministra Radulovića - je li pohvalno biti grobar brodarstva u zemlji sa vjekovnom pomorskom tradicijom? Bez personalne odgovornosti, nijedno društvo ne može očekivati bilo kakav iskorak i napredak, u našem ministarstvu lako se prihvataju beneficija, ali odgovornost nikako da detektujemo gdje je i čija je. Zato i naglašavam da je isključiva odgovornost za propast brodarstva na ministru Raduloviću i želim mu čestitati na rezultatima u propasti brodarstva u Crnoj Gori – naveo je Sindik.

,,HaP šenje“ brOda Prema riječima ministra Radulovića, pokrenut je postupak ,,hapšenja“ broda i postoji veliki rizik da će se pokrenuti prodaja po američkim propisima, što je, kako ocjenjuje, najgori scenario koji podrazumijeva prinudnu prodaju za vrijednost akumuliranih potraživanja.

Iako je Pobjeda posljednje dvije sedmice u više navra-

ta bezuspješno pokušavala da dobije informacije iz resora Radulovića, on se juče obratio saopštenjem navodeći već godinama poznatu informaciju da ,,država više nema zakonskih mogućnosti da pomaže Crnogorskoj plovidbi“ naglašavajući da je prodaju brodova predložio Vladi da bi se spriječila prinudna prodaja.

- Brod ,,Kotor“ duže od 20 dana zarobljen je u luci Savana i nije u stanju za plovidbu zbog niza iznenadnih otkaza opreme, kvarova i grešaka posade i menadžmenta. Svakodnevno se nagomilavaju enormni troškovi koji već prijete da kroz kratak naredni period premaše vrijednost broda, a Crnogorska plovidba nema novca da izmiri trenutna dugovanja, zbog čega su advokati društva ,,Moran“ pokrenuli postupak ,,hapšenja“ broda i trenutno sprečavaju njegovo isplovljavanje iz luke Savana – saopšteno je iz Ministarstva pomorstva.

OdgOVOrnOst Sindik ukazuje da u stranim kompanijama nema sakrivanja, već svako ima benefite i odgovara svojim imenom i prezimenom.

- Ko je dozvolio da brod „Kotor“ bude u neplovnom tehničkom stanju? Ko je odgovoran imenom i prezimenom?

Pretpostavljam da u Crnoj Gori niko nije kriv ni za šta, zato i bankrotiraju brodarska društva – navodi Sindik.

Objašnjava da svaki trgovački brod, kada je u skladu sa svim standardima i ispravan, generiše znatne prihode. Isto tako, kada izađe iz

dobre prakse održavanja, rizikuje ogromne troškove. - U svakoj kompaniji esencijalno je da vodimo računa o sredstvima kojima društvo privređuje, tehničkoj ispravnosti i održavanju i da obezbijedimo rezerve u gotovini ili bankarskoj podršci u slučaju loših poslovnih trendova ili nepredviđenih situacija i troškova. Crnogorska plovidba 13 godina nije uspjela ni da plaća rate kredita, a ne da akumulira sredstva za rezervu – ukazuje Sindik. Kao dinamična oblast poslovanja, pomorske kompanije moraju imati kvalitetan upravljački kadar koji, kako dodaje, reaguje brzo i efikasno, tehnički koji zna smanjiti troškove i zadržati kvalitet održavanja, komercijalni koji će ostvariti maksimalne vrijednosti najma, te rukovodni kadar koji će stalno nadgledati sve segmente poslovanja, s posebnim akcentom na uštede. - Sve navedeno daje odgovor zašto je Crnogorska plovidba propala i zašto istu sudbinu može očekivati i Barska, posebno ako znamo da nijesu dozv oljena budžetska davanja. Razlozi propasti brodarskih društava nijesu apstraktni, oni su personalizovani, imaju ime i prezime, i kao krovna institucija i najodgovornije osobe u njoj. Treba početi od ministra pomorstva - zaključuje Sindik. Brodovi, kupljeni od kredita Eksim banke 2012. godine, Crnogorsku plovidbu, odnosno državu koštali su ukupno 68,9 miliona dolara, od čega je kamata iznosila 12,1 milion dolara. Rok otplate je bio 15 godina sa petogodišnjim grejs periodom, a država je posljednju ratu isplatila početkom ove godine. Iako je ova kompanija povremeno i uspijevala da izmiri godišnju ratu za kredit, država je u najvećem broju slučajeva na sebe preuzimala tu obavezu, pa sada od Crnogorske plovidbe potražuje više od 37 miliona eura. Kredit za izgradnju brodova ,,Bar“ i ,,Budva“ Barske plovidbe uzet je kod Eksim banke i postao je efektivan 7. marta 2013. godine. Brodovi građeni u brodogradilištu Jinling u Kini, preuzeti su u septembru i oktobru 2014. godine. Prema riječima direktora Barske plovidbe Borisa Mihailovića, čeka ih otplata još 25 miliona eura, a posljednja rata bi trebalo da bude isplaćena krajem 2032. godine. maja leKOViĆ

Brod „Kotor“

Goran Sindik

Mohamed Alabar, osnivač kompanija Emaar i Eagle Hills, najavljuje investicije u Crnoj Gori

Sigurno dolazim i napraviću nešto po čemu ćete me pamtiti

DUBAI - Crna Gora je mala

zemlja velikog potencijala – to je prva misao koju Mohamed Alabar izgovara kada govori o svojim planovima u našoj zemlji. Vizionar koji je promijenio lice Dubaija, izgradio najvišu zgradu na svijetu i osmislio neke od najambicioznijih urbanih projekata našeg doba, danas sve češće gleda ka Crnoj Gori. Njegovo interesovanje za našu zemlju nije površno –ono je duboko utemeljeno na brojkama, analizi i, što je najvažnije, ličnom doživljaju ljudi i prostora.

Alabar sigurno dolazi u Crnu Goru i najavljuje da će realizovati projekat po kojem ćemo ga pamtiti – projekat koji će, kako kaže, spojiti svjetsku viziju sa autentičnošću crnogorskog pejzaža.

Vizionar

Alabar je osnivač i predsjednik kompanije Emaar Properties i Eagle Hills, jedne od najvećih građevinskih i investicionih firmi na svijetu, koja stoji iza Burdž Kalife, Dubai Malla, Dubai Hillsa i drugih globalno prepoznatljivih projekata. Ugostio je delegaciju crnogorskih medija u Dubaiju, u sjedištu iz kojeg je lansirao urbanističke vizije koje su promijenile tok savremene arhitekture i turizma.

Alabar nam je otkrio šta ga je privuklo Crnoj Gori, kako vidi njen razvojni potencijal, ali i zašto vjeruje da naša zemlja može postati nova luksuzna destinacija Mediterana. Obećava da će uraditi nešto značajno – i, ako ga Crna Gora prihvati, ostaviti iza sebe projekat po kojem će ga pamtiti. Na pitanje da li razmatra plažu Buljarica kao potencijalnu lokaciju za ulaganje, Mohamed Alabar kaže da su mu sve opcije još otvorene: – Istražujem cijelu obalu, ali i planinska skijališta. Crna Gora ima ogroman potencijal, kako na moru, tako i u unutrašnjosti. Zaista bih volio da izgradim jedan vrhunski ljetnji rizort – onakav kakav, po mom mišljenju, ova zemlja zaslužuje. Upitan kada bismo mogli da očekujemo konkretnije vijesti, Alabar odgovara:

– Nadam se da ću u naredna tri mjeseca pronaći nešto konkretno. Ili barem doći do jasne naznake da postoji projekat koji možemo da realizujemo – izjavio je Alabar. Prisjećajući se svoje posjete Crnoj Gori, upitali smo ga šta ga je posebno podsjetilo na uspješne projekte koje je realizovao, i šta je naša najveća vrijednost.

– Crna Gora je nevjerovatno lijepa. Bilo da je riječ o planinama ili moru – priroda je zadivljujuća. Ipak, planine su me posebno očarale. Ali ono što me najviše dojmilo su ljudi. Gdje god da sam pošao, svi su me srdačno dočekali, otvoreno i iskreno. Osjetio sam da ljudi žele da radimo nešto zajedno. Ima mnogo prostora za razvojkazao je Alabar. Ističe da je za privlačenje stranih investicija najvažnije –olakšati proceduru:

– Investitorima ne treba mnogo pomoći, iskreno rečeno. Oni znaju šta rade. Potrebno je samo da ih pustite da rade svoj posao – poručuje Alabar.

U Dubaiju je realizovao najambicioznije ideje – Burdž Kalifu, Dubai Hills i Dubai Mall – pitali smo ga za Crnu Goru i njegove planove. – Kada sam pogledao vašu obalu, veličinu zemlje, broj stanovnika, BDP i udio turizma, rekao sam sebi: ovo može mnogo dalje da ide. Analizirao sam nivo plata, cijene hotela u pojedinim područji-

Volio

Istražujem cijelu obalu, ali i planinska skijališta. Crna Gora ima ogroman potencijal, kako na moru, tako i u unutrašnjosti. Zaista bih volio da izgradim vrhunski ljetnji rizort –onakav kakav, po mom mišljenju, ova zemlja zaslužuje – poručuje Alabar

ma… Recimo, 120 eura za dan na moru? Ne možete imati plažu za 120 eura – trebalo bi da bude 400. Dakle, tu ima mnogo posla, ali to nije

bih da u Crnoj Gori radim rame uz rame sa domaćim investitorima

Na pitanje da li je već imao na umu nekog konkretnog domaćeg partnera s kojim bi sarađivao u Crnoj Gori, Alabar odgovara iskreno: – Ne, ne baš. Nemam još nikoga određenog, ali vjerujem da ste primijetili – ovdje u Dubaiju u mojoj kompaniji imam oko 40.000 akcionara. U Egiptu blizu 11.000 lokalnih akcionara. Zato mislim da je ispravno, posebno kada dolazim kao stranac

u neku zemlju, da ne radim sam, već zajedno sa lokalnim stanovništvom –saopštio je Alabar. Dodaje da to nije samo poslovna, već i vrijednosna odluka. – Gdje god da pokrenem projekat, želim da pozovem lokalne biznismene da mi se pridruže. Vjerujem u zajedničko stvaranje – to daje projektu dušu i održivost - istakao je Alabar.

Od zaposlenih traži sve, jer vjeruje da posao treba da bude umjetnost

Na opasku da mnogi njegovi zaposleni kažu kako je zadovoljstvo raditi s njim i da ga opisuju kao mudrog lidera s jasnom vizijom, Alabar uz

osmijeh uzvraća iskreno: – Pa, ne znam baš da li svi vole da rade sa mnom... Nijesam lak šef. Brz sam, zahtijevam kvalitet. Zahtije-

vam dobar dizajn– zahtijevam sve – rekao je Alabar. Kaže da od svog tima očekuje posvećenost, ali i razumijevanje šire slike:

samo pitanje novca. Riječ je o društvenom napretku, o ponosu koji ljudi osjećaju kada njihova ekonomija ide naprijed – objašnjava Alabar.

Brojke

Dodaje da ga je Crna Gora, po mnogo čemu, podsjetila na Dubai iz ranih 2000-ih: – Dubai je prije 20 godina bio u sličnoj poziciji. Gledao sam vaše brojke – i vidim ogroman potencijal - kazao je Alabar. Kada govori o budućnosti svojih investicija u Crnoj Gori, ne skriva oduševljenje: – Zemlja je nevjerovatna. Netaknuta, puna prirodnih ljepota –bilo da je riječ o obali ili planinama. Ljudi su predivni. A tu je i činjenica da je to evropska zemlja. I ono što shvatam jeste da je Crna Gora potcijenjena. Ima ogroman prostor za napredak - poručio je Alabar. Na pitanje da li ga je razočarao dio javnosti koji je sumnjičavo reagovao na njegov dolazak i

– Uvijek im govorim: morate biti kao umjetnici. Kada razvijamo neki projekat, moramo znati sve – od puteva i pejzaža, do igrališta, muzike, hrane, rasvjete, hotela, kupovine, velnesa, fontana, pa čak i operskih kuća i vatrometa. Sve je dio

optužbe koje su dolazile iz dijela nevladinog sektora, Alabar odgovara smireno: – Nijesam razočaran. Ono što je zaista promijenilo moj pogled na sve to jeste susret sa običnim ljudima. Kada sam drugi ili treći put došao u Crnu Goru i šetao njenim ulicama, ljudi su me prepoznavali. Bili su nevjerovatno ljubazni. Pozdravljali su me, govorili: „Nadamo se da ćete ostati duže, da ćete nešto lijepo uraditi za ovu zemlju.“

Ja sam veoma emotivan čovjek i tada sam sebi rekao: da, uradiću nešto u ovoj zemlji –kazao je Alabar. Dodaje da ima razumijevanja za kritike, ali i da vjeruje u transparentnost: – Ljudi imaju pravo da sumnjaju, ali ako mislite da sam loš, provjerite me. Nemojte samo da govorite negativno –istražite. To je u redu. Ipak, dobra vijest je da mislim da su danas ostale možda još dvije ili tri osobe koje govore loše o meni. Većina ljudi u Crnoj Gori me je dočekala s poštovanjem i toplinom. I iskreno – nadam se da ih neću iznevjeriti. Zbog toga ozbiljno tražim prilike i siguran sam da ću nešto uraditi u Crnoj Gori – rekao je Alabar. Dodaje da interesovanje postoji i sa drugih strana, ali da ga Crna Gora posebno inspiriše:

doživljaja – navodi Alabar. Za dobar rad, kaže, ključna je emocija. – Ako volite ono što radite, sve ćete lako naučiti. Ali ako nemate tu ljubav prema poslu, onda to jednostavno ne ide. Srećom, imam sjajan tim - kaže Alabar.

– Dobijam mnogo prijedloga iz različitih gradova, od mnogih biznismena. Mislim da je vaša zemlja zaista posebna i osjećam da tu treba da radim. Želim da stvorim nešto toliko lijepo da će ljudi reći: „Vau, ovaj Mohamed iz Dubaija – bio je dobar čovjek “ – saopštio je Alabar. On otvoreno priznaje da na početku karijere nije imao samopouzdanje da sanja o velikim projektima, ali ključnu ulogu u njegovom razvoju odigrali su ljudi oko njega.

Podrška

– Kada ste okruženi dobrim ljudima – porodicom, prijateljima, saradnicima – i kada ste na pravom mjestu u pravo vrijeme, tada dolazi i hrabrost. To se desilo i meni. Imao sam viziju, ali i podršku. Njegovo Visočanstvo je bio taj koji me je pogurao ka nečemu većem – prisjeća se Alabar. Kako kaže, prvobitna ideja je bila da Burdž Kalifa ima 90 spratova. Ipak, lider koji stoji iza Dubaija imao je drugačiju ambiciju. – Rekao mi je: ne prihvatam ništa što nije veće od bilo čega na svijetu. Ako nije najveće – nemoj ni da dolaziš. I upravo ta odlučnost je ono što nas pokreće naprijed – ističe Alabar. Dodaje da uspjeh nikada nije isključivo individualan. – Moramo da pomažemo jedni drugima. Dugujemo to našim porodicama, našem društvu, našoj zemlji, našim komšijama. Naša snaga je u zajedništvu i u međusobnoj podršci –poručuje Alabar, čovjek koji je izgradio najvišu zgradu na svijetu, ali nije zaboravio šta ga je oblikovalo na tom putu. Na pitanje kakav bi savjet danas dao svom unuku, malom Mohamedu, ili bilo kojem mladom čovjeku koji tek kreće svojim putem, Alabar odgovara s dubokom promišljenošću: – Rekao bih mu, ako ga Bog podari pozitivnim i otvorenim umom, da treba da radi vrijedno i bude iskren u svemu što radi. Greške su neizbježne – svi ih pravimo – ali važno je ići naprijed. Svijet se stalno mijenja i razvija, a mi, kao pojedinci, ali i kao društvo, gradovi, nacije – imamo odgovornost da pratimo taj razvoj. U suprotnom ćemo zaostati – kazao je Alabar. Ističe da je upravo ta svijest o napretku postala osnov njegovog poslovnog pristupa: – Navikao sam da radim u skladu s vremenom i promjenama. Taj princip sam primjenjivao u brojnim gradovima i pokazao se kao uspješan. Zato uvijek ponavljam: budite pozitivni, radite naporno, budite iskreni – i, iznad svega, budite hrabri - poručio je Alabar. nada koVaČeViĆ

Alabar u razgovoru sa našom novinarkom

1946.

Na velikom mitingu pred zgradom Narodnog muzeja na Cetinju 13. jula 1946. godine proslavljena je peta godišnjica Trinaestojulskog ustanka. Predsjednik Vlade Narodne Republike Crne Gore Blažo Jovanović naglasio je da se narod digao na ustanak protiv mrskih fašističkih okupatora i domaćih izdajnika.

– Trinaesti juli je najbolji dokaz da crnogorski narod nije htio da robuje, da crnogorski narod nije bio pobijeđen iako su umarširale fašističke trupe u našu zemlju. To je dokaz da crnogorski narod bezgranično voli slobodu i nezavisnost i da mrzi osvajače i sve neprijatelje, makar kako se oni zvali. U ovoj borbi, najtežoj do sada, naš narod je iskrvario i izgubio veliki broj najboljih sinova i kćeri, a ako su se ikad isplatile u istoriji naših naroda žrtve koje smo dali, isplatile su se u ovoj borbi, u kojoj su izvojevane velike i vječne tekovine, u kojoj je ostvaren san našeg naroda i svih naroda Jugoslavije, a to je stvaranje nenarušivog bratstva i jedinstva naših naroda – rekao je Jovanović.

1951.

Svečana proslava prve decenije Trinaestojulskog ustanka organizovana je u Titogradu, na velikom mitingu govorio je jugoslovenski predsjednik Josip Broz Tito, a, kako je objavila Pobjeda na naslovnoj strani, ,,oko 40.000 lica oduševljeno je pozdravilo vođu i učitelja naših naroda“. – Crnogorski narod je u toku oslobodilačke borbe dao nebrojene žrtve, a njihovi sinovi i kćeri činili su velika herojstva. Skoro djeca, crnogorski mladići i djevojke prošli su neprekidnim borbama skoro sve djelove naše zemlje, noseći ideju bratstva i jedinstva. Ja nikada neću zaboraviti sinove crnogorskog naroda kad su zajedno s proleterskim brigadama sinova Srbije i drugih prelazili u Bosnu skoro bosi i gladni, ali sa izrazom radosti na licu i spremni na najveće žrtve. Sjećam ih se kad su ginuli na Sutjesci i kad su valovi te rijeke nosili mladiće i djevojke, pokopavajući ih u svojoj utrobi. To su bili veliki dani koje crnogorski narod ne može i ne smije nikad da zaboravi – poručio je drug Tito govoreći na veličanstvenoj proslavi pred 40.000 ljudi.

1961.

Povodom proslave dvadesetogodišnjice ustanka, u Nikšiću je održan veliki zbor kojem je prisustvovalo više od 15.000 građana. Govoreći o prvim ustaničkim akcijama u Crnoj Gori, predsjednik Narodne skupštine Crne Gore Blažo Jovanović naglasio je da su velike žrtve koje su dali naši narodi u toku NOB-a. – U toj borbi pali su najbolji sinovi i kćeri naših naroda, pa i crnogorskog naroda. Prolivena je krv najplemenitijih i najhumanijih, onih koji su duboko osjećali patnje i stradanja svoga naroda, onih koji su bi-

POBJEDIN VREMEPLOV: Kako

Baklje koje gore i

li spremni da daju i ono što je bilo najviše, da daju svoje živote, da bismo mi danas, a posebno mlađe generacije, živjeli bolje i srećnije. I to kad je mirovala cijela Evropa – istakao je Jovanović.

1971.

Veselin Đuranović govorio je u ime Centralnog komiteta SK Crne Gore i Republičkog odbora za proslavu 30-godišnjice oružanog ustanka prilikom otkrivanja spomenika na Rijeci Crnojevića.

1981.

Predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore Veljko Mila-

– Istorija Crne Gore nije počela 13. jula 1941. i oružanom revolucijom, niti se njime završava. Revolucija nije jednokratan čin, nije jedna bitka, niti bitka na samo jednom frontu. Revolucija je čitava epoha dubokih društvenih preobražaja na političkom, ekonomskom i društvenom planu. U revolucionarnom hodu ka našem cilju – pobjedi socijalizma u našoj zemlji, išli smo iz jedne etape u drugu, stalno savlađujući prepreke i teškoće, vodeći napornu borbu za svaku novu poziciju socijalizma. Borba koju danas vodimo nije laka, još manje jednostavna – rekao je Đuranović.

tović govorio je na svečanosti obilježavanja 40 godina ustanka u reprezentativnom, te godine otvorenom, zdanju Sportskog centra ,,Morača“ u Titogradu.

– Trinaestojulski ustanak je kroz prve oružane akcije do-

bio opštenarodni karakter, čime se javlja kao jedinstven primjer u jugoslovenskom ustanku i pokretima otpora u Drugom svjetskom ratu. Uprkos njegovoj masovnosti, u njemu nije prevladao uticaj stihijnosti, nego je tekao u dosljednom konceptu opšte strategije Komunističke partije Jugoslavije... Crnogorski narod je u suštini doživio istovjetnu sudbinu svih bratskih naroda i podnio sve tragične posljedice politike okupatora i zločinstva vla-

ZAŠTO NAM JE VAŽNA VUKICA

Vukosava Mićunović, savršen primjer nasljeđa 13. jula

i danas

jul 1981.

stitih izdajnika. Nedužno crnogorsko stanovništvo postalo je žrtva revanšizma, ma u kom kraju rasparčane i okupirane zemlje se našlo, a kroz kratko vrijeme i divljanja domaćih okupatorskih saradnika i izdajnika.

1991.

Centralna proslava pola vijeka ustanka održana je u Podbišću kod Mojkovca, a organizovane su svečanosti i u Risnu, Titogradu, Virpazaru, te narodni zborovi na Glavi Zete, Cetinju, Danilovgradu i Njegovuđi.

Predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore Momir Bulatović ocijenio je povodom 50 godina ustanka da se ,,moramo mislima vraćati ovakvim povodima i događajima“. – Svaka generacija ima svoj teret i svoje breme, pa i naša. Sve ćemo učiniti da se problemi riješe na miran i dostojanstven način. Vrijeme je, međutim, da prihvatimo da nas neki ne vole, da nas mrze i ne žele da budu sa nama. Bez njih će nam biti lakše i ljepše. Demokratskom voljom građana moramo se izjasniti ko voli da živi u Jugoslaviji, a ko ne – rekao je Bulatović u Podbišću, na Partizanskom groblju na Grotulji. 2001.

Pod naslovom ,,Crna Gora na pragu konačne obnove državnosti“, Pobjeda 14. jula 2001. godine donosi opširan izvještaj sa obilježavanja šest decenija od početka ustanka, organizovanog u obnovljenom spomen-parku Kruševac, kod Dvorca Petrovića u Podgorici. – Najmanje je današnjoj Crnoj Gori, podosta još i bratstveničkoj i plemenskoj, do preturanja kostiju i po kostima. Neka svi učesnici ,,revolucionarnog rata“ 1941-1945. počivaju u miru. Pomirenje je obavljeno i zemljom i istorijom. Ali –ostajući vjerna pijetetu prema svakoj tragičnosti – Crna Gora ne može i neće dozvoliti da se ispod ljudske ruke pomirenja, povampiruje istorijski odbačena prošlost i nudi za budućnost, da se kao pomi-

Crna Gora ne može i neće dozvoliti da se ispod ljudske ruke pomirenja, povampiruje istorijski odbačena prošlost i nudi za budućnost, da se kao pomirenje promiče podvala ideološke i političke rehabilitacije onih koji su u revoluciji stajali u istim redovima sa okupatorom protiv sopstvenog naroda. Ne zato da bismo prozivali mrtve, već da bismo sačuvali smisao žrtve za slobodu Crne Gore –rekao je Milo Đukanović 13. jula 2001. godine, naglašavajući da nikada Crna Gora ne smije da zaboravi predsmrtni osmijeh Ljuba Čupića pred puškom okupatorskih i domaćih fašista

renje promiče podvala ideološke i političke rehabilitacije onih koji su u revoluciji stajali u istim redovima sa okupatorom protiv sopstvenog naroda. Ne zato da bismo prozivali mrtve, već da bismo sačuvali smisao žrtve za slobodu Crne Gore – rekao je predsjednik Milo Đukanović naglašavajući da nikada Crna Gora ne smije da zaboravi predsmrtni osmijeh Ljuba Čupića pred puškom okupatorskih i domaćih fašista.

2011.

Sedam decenija crnogorskog antifašizma obilježeno je svečanom akademijom i prijemom na Cetinju. Predsjednik Filip Vujanović istakao je da je fašizam zlo u svojoj ideji i u njenom ostvarenju jer dijeli ljude po rasi, naciji i vjeri, a antifašizam je trajna vrijednost i treba da budemo ponosni što u Crnoj Gori antifašizam nikad nije bio ugrožen niti usporen. – Borba za slobodu, kroz prethodne vjekovne ratove u Crnoj Gori je uvijek, a u antifašističkoj borbi naročito, imala posebno značenje. Smrt je bila prilog pobjedi. Zato je osmijeh prezrenja smrti pred streljačkim vodom vječno živog Ljuba Čupića bila slika koja je kao simbol antifašizma obišla planetu – naglasio je Vujanović.

2021.

- Crna Gora neće skrenuti sa evropskog puta – poručio je predsjednik Milo Đukanović na prijemu povodom Dana državnosti i 80 godina od Trinaestojulskog ustanka održanom na Cetinju.

- Ovo je vrijeme novih iskušenja za Crnu Goru, koja se našla usred veoma složenih unutrašnjih, regionalnih i globalnih procesa. Uprkos svim izazovima, siguran sam da nema bojazni za njenu evropsku budućnost – poručio je Đukanović. Radmila USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

Narodna heroina na krovu Evrope

Prva Jugoslovenka ranjena u borbama protiv okupatora – i prva Crnogorka na vrhu Elbrusa, na krovu Evrope. Sve to, i mnogo više, stane u ime Vukica... Na primjer i ovo: ta Vukosava Mićunović, sa Velestova –bila je i prva crnogorska ministarka. Djevojka – bombaš nezaboravne Četvrte proleterske. Ista ona, koja je sama znala neprijateljske vojnike razoružati! Tako se jedna od najljepših ustaničkih priča Crne Gore i 13. jula tiče jedne žene. I tiče se jedne porodice, tamo sa Velestova, kod Čeva: iz iste kuće, sestra i brat, Vukica i Blagota – narodni heroji Jugoslavije. A braća im od strica – Veljko i Vukašin, velikani revolucije...

IZNAD 5.000 METARA

Ali, sada nam je bitna Vukica, kao savršen primjer nasljeđa 13. jula. Jer, šta je potrebno i kako se to desi da jedna djevojka koja sa 20 godina ode u partizane, među ustanike Velestovske čete, da kao omladinka nosi hranu borcima – a samo godinu kasnije postane bombaš? I kakav je to karakter – jedne starice, narodne heroine, za koju se godinama i decenijama pričalo da svaki cent svoje herojstvom zaslužene penzije, koji tog mjeseca ne potroši – uredno vrati državi! I to je samo jedna od fantastičnih, istinitih priča o njoj... Ili – kako može da se desi, da jedna narodna heroina iz Drugog svjetskog rata bude i prva žena iz Crne Gore koja se u planinarskoj ekspediciji popela na vrh preko 5.000 metara – na najvišu tačku Evro-

pe Elbrus (u avgustu 1956, na visinu od 5.642 metra) – a da to crnogorska javnost u decenijama za nama na pravi način ne prepozna kao fantastično dostignuće jedne žene? Zasluga je i sjajan istraživački rad, prije svih, crnogorske novinarke i pasionirane planinarke Damire Kalač – koja je u sedmicama za nama na specijalizovanom planinarskom sajtu maja.team pisala o planinarskim dostignućima Vukosave Mićunović. Pa otkrila konkretne dokumente vezane za ekspediciju jugoslovenskih planinara u Sovjetskom Savezu – među kojima je bila i Vukica, tada aktuelna i prva predsjednica Planinarskog saveza Crne Gore. Upravo u jednom od izdanja Planinarskih novina (izdavač PCCG) iz 2022. ističe se da je ,,ova slavna partizanka prva žena iz Crne Gore koja se popela na vrh iznad pet hiljada metara“... Što je i bio povod za dalje detaljno istraživanje teme. I to je dragocjeno – jer Vukosava do kraja dugog života (preminula u februaru 2016, posljednja od osam crnogorskih narodnih heroina) – svoje ratne, planinarske i profesionalne poduhvate i zasluge nije isticala. Prosto, ona je živjela svoj patriotizam i integritet isključivo djelima.

SPAŠAVANJE

RANJENIKA

Pa prvo se desi ustanička i ratna golgota. Za manje od godinu, Vukica je ostala bez dvojice braće. Ilija je 1. decembra 1941. u Pljevaljskoj bici poginuo. A Blagota herojski, na Zagaraču 27. marta 1942, kao

komandant čevskih ustanika –život izgubio... I šta je tada mogla Vukosava i kako spram žrtve rođene braće?

Vukica Mićunović kao borkinja Lovćenskog bataljona 1942. primljena je u partiju. I te iste godine bila već bombaš Četvrte proleterske, u napadu na Bugojno, u Bosni. Iz tih borbi na Vrbasu se pročulo: sama je dvojicu ustaša razoružala. I to je tek početak ratne priče o neustrašivoj Crnogorki: recimo, onda kad se u danu stravičnih gubitaka tokom opsade Kupresa dobrovoljno prijavila da učestvuje u akciji ,,izvlačenja“ boraca i grada. Već nakon toga, u zvaničnoj Titovoj pohvali, objavljenoj u Biltenu Vrhovnog štaba – o njoj se govori kao zamjenici komandira čete u Drugom bataljonu Četvrte brigade... I tek su je čekale najteže borbe. U operacijama na Neretvi, njen bataljon Četvrte proleterske držao je odstupnicu ranjenicima na Vilića Gumnu. Na kraju te golgote i tog junaštva, tog dana – među onima koji su čuvali prolaz za Centralnu bolnicu i 4.000 ranjenika – preživjelih je bilo samo desetak. I među njima Vukica...

Nakon rata: članica Predsjedništva Crne Gore. U više mandata poslanica, jednom i u federalnoj Skupštini. Prva ministarka Crne Gore – vodila resor saobraćaja. U onim godinama kad, u najmanje razvijenoj jugoslovenskoj republici, još nije bilo ni magistrala koje bi povezivale najveće gradove...

NEZABORAVAN POGLED

Ali, postojala je vizija, postojala je radna etika i vjera jedne tihe, dostojanstvene borkinje sa Velestova: da sve one vrijednosti za koje se u ratu tukla, mogu dočekati puno ostvarenje u miru. I tako do kraja: od Ordena narodnog heroja 1952, ekspedicije na Elbrusu četiri godine kasnije... Do priče o starici koja nepotrošeni dio penzije uredno vraća državi. I koja, recimo, u jednom prekomoračkom komšiluku i ispred vrtića ostavlja cvijeće pred bistom druge narodne heroine Ljubice Popović. Kad sve to znate, onda je tako lako ,,pročitati“ onaj tako upečatljiv i nezaboravan pogled Vukosave Mićunović. Pred kojim se ne možemo sakriti. I znati, zbog čega nikad nije govorila i isticala svoja dostignuća – jer su patriotizam, ljubav, integritet i sloboda za nju nešto što se osvaja na malo drugačiji način. I znate onda, zbog čega nam je ovog 13. jula važno sjećanje na Vukosavu Mićunović. Stojan STAMENIĆ

14.

13. i 14. jul 2021.

UPEČATLJIV POGLED: Vukosava - Vukica Mićunović

Završnim riječima okončano suđenje za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u BiH, presuda 21. jula

Tužilaštvo traži kaznu, odbrana

Pekovića tvrdi da je nevin

PODGORICA – Slobodan Peković (ranije se prezivao Ćurčić) juče je u završnim riječima pred Višim sudom negirao da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, koji je, prema navodima optužnice, počinjen u junu i septembru 1992. godine na području Foče u Bosni i Hercegovini. - Savjest mi je čista. Nijesam ubio. Nijesam silovao. Žao mi je tih ljudi što im se to dešavalo. To bi bilo sve – kazao je on. S druge strane, specijalna tužiteljka Tanja Čolan-Deretić zatražila je da se Peković oglasi krivim, dok je punomoćnik jedne od žrtava silovanja tražio od optuženog da na ime nematerijalne štete isplati njegovoj branjenici 100.000 eura. Presuda će biti izrečena 21. jula.

Tužiteljka Tanja Čolan-Deretić je kazala da je iskazima očevidaca, svjedoka i oštećenih potvrđeno da je Peković ubio Muja i Eminu Šabanović 8. juna 1992. u selu Hum, kao i da je u septembru iste godine silovao žrtvu A1. Navela je da je odbrana Pekovića, da se u vrijeme ubistava nalazio u Plužinama, opovrgnuta iskazima više svjedoka koji su ga prepoznali među vojnicima.

Advokat Dalibor Tomović, punomoćnik oštećene A1, naglasio je da je žrtva više puta jasno opisala Pekovića kao jednog od silovatelja, a njene navode potvrdila je i svjedokinja A2.

- Svjedokinja A1 je doživjela teško seksualno nasilje i psihičke torture. Bila je zdrava prije rata, a danas ima status žrtve rata. Odbrana pokušava da unese sumnju u njen identitetizirani iskaz, iako je on utemeljen i precizan - istakao je Tomović.

S druge strane, advokatica po službenoj dužnosti Mirjana Camović tvrdi da je dokazano da se Peković u kritično vrijeme nalazio u Plužinama i imao fizički sukob sa Obrenom Gojkovićem, što potvrđuju svjedoci i medicinska dokumentacija. Ona je navela da fizički opis osobe koju svjedoci identifikuju kao Slobodana Ćurčića – duga plava kosa, svijetle oči, visoka figura – ne odgovara izgledu njenog branjenika, što je potvrđeno i nalazom sudskog vještaka. Odbrana optuženog je poseban akcenat stavila na navodne protivrječnosti u izjavama svjedoka A1 i A2. On je podsjetila da je A1 navela da je ime „Slobodan Ćurčić“

čula u hali „Partizan“, dok A2 izričito tvrdi da nijesu mogli razgovarati tokom zatočeništva, već da je ime prenijela tek kasnije, na teritoriji pod kontrolom Armije BiH. - Svjedok A2 nije vidjela ko je silovao oštećenu A1. Njihovi opisi prostorije u kojoj je došlo do zločina se razlikuju. To otvara prostor za ozbiljnu sumnju u vjerodostojnost njihovih svjedočenja - ocijenila je Camović. Dodala je i da se ime optuženog ne pominje u izrekama presuda ni Suda BiH protiv Jaska Gazdića, ni u presudi Međunarodnog suda u predmetima protiv Dragoljuba Kunarca i drugih, čime se odbacuje svaka mogućnost postojanja formalne pravne veze s ranije osuđenim za ratne zločine

Advokatica Camović je podsjetila da prema članu 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima, svaka presuda mora biti zasnovana na dokazima koji potvrđuju krivicu „van razumne sumnje“. - Izvjesnost činjenica je uslov za osuđujuću presudu. Ako postoji bilo kakva sumnja, mora se presuditi u korist optuženog - naglasila je, citirajući prakse Evropskog suda za ljudska prava. B. RoBoviĆ

Iznošenje završnih riječi za ubistvo policijskog funkcionera prekinuto jer je pozlilo optuženom Ljubu Bigoviću

VDT traži po 30 godina

zatvora za ubice Slavoljuba Šćekića, odbrana preotvaranje postupka

PODGORICA – Tužiteljka Vrhovnog tužilaštva Maja Jovanović juče je u Apelacionom sudu zatražila da se Saša Boreta, Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović i Milan Čila Šćekić kazne na po 30 godina zatvora zbog ubistva policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića ispred njegove kuće 2005. godine. Slavica Šćekić, sestra ubijenog policijskog funkcionera, pridružila se zahtjevu tužilaštva, rekavši da pravda mora biti zadovoljena nakon dvije decenije bola i patnje koje trpi njena porodica. Sa druge strane, advokat Dragoljub Đukanović zatražio je od Apelacionog suda da se postupak ponovi, kako bi ponovo bio saslušan bivši policijski funkcioner Brajuško Brajušković koji je u medijima ustvrdio da je zaštićeni svjedok u ovom postupku bio ,,podučen“ što će da kaže. Predložio je da tužilaštvo odustane od tog dijela optužnice. Tokom izlaganja završnih riječi Ljubu Bigoviću je pozlilo zbog čega je ročište prekinuto a ovaj optuženi je hitno prebačen u Klinički centar.

Iz Vrhovnog suda je saopšteno da je nastavak ročišta zakazan za 17. jul 2025. godine, kada će se, ukoliko to zdravstveno stanje optuženih dozvoli, završiti završne riječi i eventualno donijeti odluka o prijedlogu odbrane za ponovno otvaranje postupka.

Tužiteljka Jovanović je istakla da su djela koja im se stavljaju na teret u potpunosti dokazana.

Slavica Šćekić je kazala da njena porodica od suda traži samo jedno – pravdu za njenog pokojnog brata.

– Svijet je za našu porodicu stao 30. avgusta 2005. godine. Od tada, svako suđenje je bilo kao so na živu ranu. Tražimo samo jedno – pravdu za Slavoljuba, kazala je ona.

Šćekić je odbacila optužbe da je navodno uticala na zaštićenog svjedoka dajući mu novac, tvrdeći da su takve tvrdnje iznešene iz osvete optuženog Saše Borete.

– Zar bi sestra zataškala istinu o ubistvu brata? Nikada! –rekla je ona.

Šćekić je podsjetila da je njen brat ubijen dok je savjesno obavljao dužnost i da ubistvo

PROMJENE BIL U OIL: Pojam „bezbjednosno interesantno uvedene nove kategorije za osobe označene u policijskim

I povratnici u vršenju prekršaja operativno interesantna lica

Osim terminološke promjene BIL-a u OIL, primjetno je da se u tu kategoriju sada svrstavaju i povratnici u vršenju prekršaja, naročito sa elementima nasilja, što ranije nije bio slučaj

PODGORICA – Kategorija „bezbjednosno interesantno lice“ (BIL) odlazi u prošlost i sada se isključivo koristi pojam „operativno interesantno lice“ (OIL) koji se odnosi na osobe za koje postoje podaci da su izvršile, vrše ili pripremaju izvršenje krivičnih djela – proizilazi iz odgovora Uprave policije koji su dostavljeni Pobjedi.

policajca mora biti najstrože sankcionisano.

Sa druge strane, Đukanović je ukazao da je Brajušković u jednoj televizijskoj emisiji izjavio da je zaštićeni svjedok Zoran Vlaović bio „podučen“ i da je dobijao instrukcije za svjedočenje, što baca sumnju na validnost iskaza ključnog svjedoka. – Ako je na osnovu tih izjava već pokrenut postupak protiv Veselina Veljovića pred Osnovnim državnim tužilaštvom u Podgorici, zašto sud ne bi ponovo ispitao Brajuškovićeve navode i u ovom slučaju? – upitao je Đukanović, naglasivši značaj svjedočenja Brajuškovića, s obzirom na njegovu tadašnju funkciju u policiji. Đukanović je takođe ukazao na nastupanje apsolutne zastare za krivično djelo izazivanja opšte opasnosti, koje se optuženima takođe stavlja na teret, s obzirom da je od ubistva prošlo dvadeset godina. Podsjećamo, optuženi su prvobitno osuđeni na po 30 godina zatvora za ubistvo Šćekića, koji je likvidiran u sačekuši ispred svoje kuće u podgoričkom naselju Tološi 30. avgusta 2005. godine. B. R.

Osim terminološke promjene BIL-a u OIL, primjetno je da se u tu kategoriju sada svrstavaju i povratnici u vršenju prekršaja naročito sa elementima nasilja, što ranije nije bio slučaj.

Takav primjer našao se u akciji policije na sjeveru kada je saopšteno da je kontrolisano operativno interesantno lice iz Berana, koje je u policijskim evidencijama označeno kao „višestruki povratnik u izvršenju prekršaja“, a vozio je automobil pod dejstvom marihuane i benzodijazepina. - Pojam operativno interesantnog lica, izvodi se iz podataka koji su sadržani u evidencijama koje vodi policija, a odnosi se i na lica koja su identifikovani pripadnici organizovanih kriminalnih grupa ili lica koja su sa njima povezana i pružaju im podršku u sprovođenju kriminalnih aktivnosti. Uka-

zujemo i da ne postoji kategorija „bezbjednosno interesantno lice“, pojašnjeno je Pobjedi iz policije. Kako je saopšteno našem listu, podaci o licima koja bi mogla da se svrstaju u kategoriju operativno interesantnih lica, baziraju se na podacima koji moraju biti sadržani u evidencijama koje Uprava policije vodi shodno članu 64 Zakona o unutrašnjim poslovima. - Broj ove kategorije lica je podložan promjenama u zavisnosti od prikupljenih operativnih saznanja, kao i drugih relevantnih podataka iz evidencija koje vodi policija - istakli su iz Uprave policije. Prema važećem Zakonu o unutrašnjim poslovima, policija rukovodi zbirkom ličnih podataka odnosno evidencija u kojima su sistematizovani podaci, koje su dužni da čuvaju, a naročito o krivičnim djelima i učiniocima krivičnih djela, podnesenim krivičnim prijavama, žrtvama krivičnih djela, svjedocima i oštećenimpet godina od unosa podataka.

Od rukovaoca zbirkom ličnih podataka zatražite odgovore na pitanja po kojem zakonskom osnovu i u skladu sa kojim kriterijumima se vrši predmetna obrada. Nakon dobijenog odgovora UP, ukoliko budete imali nedoumice u odnosu da li se obrada vrši u skladu sa pozitivnim propisima kojima se uređuje zaštita podataka o ličnosti, možete se obratiti Agenciji kako bi ista zauzela stav, navodi Maja Žunjić-Mitrović

Pored toga, policija u skladu sa ovim zakonom rukovodi podacima prikupljenim operativnim informacijama i to pet godina od dana obrade podatka kao i o licima prema kojima su preduzete mjere tajnog nadzora u skladu sa zakonom kojim se uređuje krivični postupak i mjerama preduzetim u skladu sa tim zakonom - pet godina od dana obrade podatka.

U skladu sa ovim zakonom, lični podaci brišu se iz evidencije za lice koje je pravosnažnom sudskom odlukom oslobođeno krivične odgovornosti za određeno krivično djelo, kao i za lice u odnosu na koje je donesena pravosnažna presuda kojom se optužba odbija ili je krivični postupak za određeno krivično djelo obustavljen.

Zakonski osnov o evidenciji oiL

S obzirom na to da informacije o operativno interesantnim licima sadrže i lične podatke poput jedinstvenog matičnog broja, broja lične karte ili pasoša i sl. Pobjedu je zanimalo da li policija ima zakonski osnov da vodi evidenciju o imenima operativno interesantnih lica i stavi ih na spisak. Tim povodom obratili smo se Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (ALZP) i pitali da li su ustanovljeni kriterijumi koji određuju ko, kada i

U našoj zemlji registrovano je aktivno djelovanje 11 visokorizičnih organizovanih

interesantno lice“ odlazi u prošlost, policijskim evidencijama

vršenju operativno

kriminalnih grupa

kako pristupa ovoj evidenciji. Iz ALZP-a uputili su nas na Upravu policije.

- Ovim putem Vas upućujemo da od rukovaoca zbirkom ličnih podataka zatražite odgovore na pitanja po kojem zakonskom osnovu i u skladu sa kojim kriterijumima se vrši predmetna obrada. Nakon dobijenog odgovora Uprave policije, ukoliko budete imali nedoumice u odnosu da li se obrada vrši u skladu sa pozitivnim propisima kojima se uređuje zaštita podataka o ličnosti, možete se obratiti Agenciji kako bi ista zauzela stav, navodi se u odgovorima ALZP koje potpisuje direktorica tog tijela Maja Žunjić-Mitrović Podaci o oKG

Uprava policije ne vodi zvaničnu evidenciju o broju članova organizovanih kriminalnih grupa (OKG) u Crnoj Gori, međutim zabrinjavajući podatak o čak 150 njih koji djeluju na Cetinju, iznio je prije dva mjeseca ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović

On je to saopštio na sjednici Skupštine, odgovarajući na poslanička pitanja. Tada je istakao da bi i „svi iz dinastije Petrović Njegoš plakali da vide sadašnji ambijent na Cetinju“. - Što danas imamo preko 150 članova OKG, gdje su se takmičili ko će biti bolji u izvršenju ubistava, i stepenu monstruoznosti u njihovom izvršenjurekao je tada Šaranović.

U akcijama policije kontrolisano više OIL

Pripadnici policije u posljednja dva mjeseca sprovode intezivne aktivnosti širom Crne Gore, u kojima je kontrolisano više od 20 operativno interesantnih lica. U jednoj od akcija na sjeveru države, kontrolisano je 400 osoba, a među njima su se našla i OIL. Prilikom ovih aktivnosti, zaplijenjeno je sedam automobila radi provjere, a oduzet jedan zamotuljak marihuane i džoint.

Takođe, u jednoj akciji u Beranama kod nekoliko operativno interesantih lica pronađeno je oružje, municija i manja količina droge. Jednom od njih policija je zaplijenila i automobil radi provjere, dok su drugom OIL iz Berana oduzeli tablete. Pored toga, polcija je nedavno podnijela krivičnu prijavu protiv Nikšićanina označenog kao OIL zbog sumnje na zelenaštvo.

Sa druge strane, prema izvještaju Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori SOCTA 2024, koji je objavila Vlada, u našoj zemlji registrovano je aktivno djelovanje 11 visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa, od kojih najveći broj ima preko 30 članova. Kako se navodi u izvještaju SOCTA, najdominantnija kriminalna aktivnost visokorizičnih OKG iz Crne Gore jeste krijumčarenje kokaina na međunarodnom nivou. - Jedan od ključnih segmenata u djelovanju visokorizičnih kriminalnih grupa predstavlja primjena najtežih oblika nasilja, manifestovana kroz bezobzirnu eliminaciju protivnika u kriminalnim aktivnostima, a sve sa ciljem ne samo preuzimanja monopolskog položaja već i sa ciljem osvete i totalnog revanšizma i potpune eliminacije pripadnika suprotstavljenih kriminalnih grupa - piše u Izvještaju.

Pored toga, istaknuto je i da je registrovano značajno prisustvo inostranih kriminalnih grupa na području Crne Gore te njihovo uvezivanje sa visokorangiranim OKG iz naše zemlje. Riječ je o kriminalnim grupama iz Turske, Gruzije, Rusije i drugih istočnoevropskih zemalja.

- Krijumčarenje i distribucija narkotika i dalje predstavlja primarnu aktivnost OKG, navodi se, između ostalog, u Izvještaju SOCTA.

Jovana RaiČEViĆ

POBJEDA SAZNAJE: Jedan od optuženih iz grupe koja je švercovala cigarete napustio pritvor uz jemstvo, a po izlasku uhapšen zbog drugog krivičnog djela

Jokić pušten na slobodu, pa uhapšen na kapiji UIKS-a

PODGORICA – Srđan Jokić, kojeg Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti da je dio kriminalne organizacije Saše Pekića, koja je švercovala cigarete, pušten je na slobodu uz jemstvo od pola miliona eura, ali je po izlasku uhapšen na kapiji Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), saznaje Pobjeda.

Kako nam je potvrđeno iz Višeg suda, prilikom napuštanja UIKS-a Jokić je priveden kod sudije za istragu koji mu je nakon saslušanja odredio pritvor do 30 dana.

Jokić je ponovo poslat u Istražni zatvor jer se sumnja da je počinio krivično djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora od najmanje 3 godine i zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela i uticaja na svjedoke. Viši sud u Podgorici prihvatio je jemstvo od 500.000 eura za okrivljenog Jokića, čime mu je bio ukinut pritvor u kojem se nalazio od decembra 2024. godine. Međutim, po izlasku iz

Istražnog zatvora, Jokića su na kapiji, čekali službenici Specijalnog policijskog odjeljenja i uhapsili ga zbog drugog krivičnog djela po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva. Prema nezvaničnim saznanjima Pobjede, Viši sud je uvažio žalbu Jokićevog branioca kojom je zatraženo ukidanje pritvora, uz određivanje jemstva u iznosu od 557.445,00, uspostavljanjem hipoteke nad nepokretnostima.

Do zaključenja ovog broja, Pobjeda nije uspjela da sazna za koje krivično djelo je Jokić sada optužen.

Podsjećamo, u akciji SDT-a krajem decembra prošle godine uhapšeni su Saša Pekić, Srđan Jokić, Goran Janketić, Nikola Glomazić i policajci Dragan Backović, Predrag Mijušković i Predrag Vučurović, nakon čega im je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva i težine krivičnog djela za koje se sumnjiče. Policija je zbog pripadništva

ovoj kriminalnoj organizaciji tragala i za braćom Petrom i Markom Cicmilom, koji su se predali 9. januara ove godine. Pekić je označen kao organizator grupe koja se bavila krijumčarenjem cigareta preko Luke Bar od 2019. do 2022. godine, dok je grupa koju su formirali braća Cicmil, cigarete krijumčarila preko sjevera Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu.

Krajem juna, SDT je predalo optužnicu protiv Pekića, Jokića, Janketića, Glomazića, Backovića, Mijuškovića, Vučurovića i braće Cicmil zbog pos tojanja osno vane sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo krijumčarenje.

Iz SDT je tada saopšteno da se optužnica odnosi na djelovanje kriminalne organizacije koju je formirao Pekić, a čiji su članovi postali Jokić, Janketić i Backović i druga nepoznata lica, ali i djelovanje kriminalne organizacije koju su formirala braća Cicmil i Backović, a čiji su članovi postali Vučurović, Mijušković i Glomazić.

Specijalni tužioci utvrdili su da su te dvije kriminalne organizacije godinama tijesno sarađivale.

Iz SDT-a je ranije saopšteno da iz dokaza prikupljenih u istrazi proizilazi i da su obje kriminalne organizacije, od kraja 2019. do marta 2021. godine krijumčarili najmanje 22.539 paketa neocarinjenih cigareta različitih marki te su tako nanijeli štetu budžetu Crne Gore u iznosu od najmanje 17.551.143 eura, na ime neplaćenih poreza, carina i ostalih dažbina.

Protiv članova ove kriminalne organizacije, SDT je uporedo pokrenuo i finansijsku istragu i privremeno blokirao veliki broj nekretnina, a sa ciljem trajnog oduzimanja imovine za koju su utvrdi da je stečena kriminalnom djelatnošću. Backović i Jokić se terete i za krivično djelo pranje novca, a okrivljenim službenicima policije Backoviću, Vučuroviću i Mijuškoviću i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Uloga policijskih službenika u poslu krijumčarenja cigareta

U Budvi pronađen automobil sa međunarodne potjernice

bila je da pripadnicima grupe javljaju gdje se nalaze policijske patrole kako bi nesmetano prevozili nedozvoljeni teret. Podsjećamo, Backović je hapšen i ranije zbog sumnje da je bio angažovan u švercu cigareta. U akciji policije tada je uhapšeno više osoba, međutim nakon pola godine optužnica je podignuta protiv šestorice iz te grupe - Milana Rogača, Radoja Rabrenovića, Milete Simanića, Mirka Mijuškovića, Milana Vukadinovića i Jovana Miletića, kojima se na teret stavlja krijumčarenje cigareta u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. U tužilačkim spisima se navodi da je uloga Backovića bila da preuzima novac od prodatih cigareta i da ga prenosi preko granice u Crnu Goru. Novac je dalje predavan nalogodavcima, koji su ga, kako sumnjaju istražitelji, stavljali u legalne tokove u Crnoj Gori. U jednoj turi, kako sumnja tužilaštvo, za nelegalne cigarete isplaćivalo se i po više stotina hiljada eura. Dio novca isplaćivan je saučesnicima, a ostatak su preuzimale vođe grupe. J. RaiČEViĆ

BUDVA - Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Budva pronašli su sakriveno vozilo sa međunarodne potjernice za koje se sumnja da je pripremano u cilju izvršenja krivičnog djela - saopšteno je iz Uprave policije. O b jašnjavaju da su, predu-

zimajući planske aktivnosti na preventivnom djelovanju, obilaskom lokacija koje su zanimljive sa aspekta boravka operativno interesantnih lica, policijski službenici pronašli vozilo „MG“ koje je bilo parkirano na nepristupačnom terenu, na kraju makadamskog puta u mjestu Crvena glavica.

„Preduzimajući dalje operativne i istražne aktivnosti u odnosu na predmetno vozilo, utvrđeno je da je za istim raspisana međunarodna potjernica od strane NCB Interpola Ljubljana, te da je vozilo na ilegalan način ušlo u Crnu Goru. Dodatnim provjerama je otkriveno da su na vozilo pri-

kačene podgoričke registarske oznake koje su otuđene sa drugog vozila na teritoriji opštine Podgorica. Sa događajem je upoznat državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, po čijem nalogu policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Budva preduzimaju dalje sveobuhvatne policijsko-tužilačke mjere i radnje na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti u odnosu na događaj“, navode oni u saopštenju. a. R.

Sa privođenja Srđana Jokića

INTERVJU: Slavenko Rakočević – između leta košarkaške lopte

Crna je ta kora hljeba

PODGORICA - Slavenko

Rakočević je ime koje nosi dvostruku težinu talenta - na košarkaškom terenu bio je prepoznatljiv po preciznom šutu i sportskoj posvećenosti, dok je na drugom, mnogo tišem planu, ostavljao tragove duše kroz boju i kompoziciju. Kao košarkaš, gradio je karijeru disciplinom i strašću, a kao slikar i vajar pokazao je da umjetnost ne poznaje granice i forme.

Njegova priča je rijedak primjer kako se dva, naizgled, udaljena svijeta mogu spojiti u jedinstven životni put. Rakočevića nazivaju „najvećim slikarom među košarkašima“ i „najvećim košarkašem među slikarima“, ali on nam skromno kaže: ,,Potrudiću se da budem dobar među slikarima i vajarima. Ovo među košarkašima je završeno“. Vođen filozofijom „biti svoj“, napustio je sport kada je osjetio da ga guši rutina i okrenuo se stvaranju koje zahtijeva više: potpunu posvećenost i nemir koji ne prestaje, čak ni u snu. Rakočevića smo posjetili u njegovom ateljeu u Podgorici, koji se nalazi nadomak kuće u kojoj živi sa porodicom. Njegove ruke, navikle na precizan šut, sada oblikuju lice vremena u glini i ulju. Nije birao između sporta i umjetnosti - prigrlio je oboje, jednako strasno i iskreno. Na štafelaju vidimo portret slikara Pera Nikčevića, okolo portrete članova porodice i prijatelja, ali i košarkaša, akademika, umjetnika… Pažnju nam privlači rad koji je tek završio - skulpturu legende jugoslovenske košarke - Ranka Žeravice. Potezi na radu su britki, svježi i prirodni, baš kao i dobar sportski potez. Zadovoljan onim

Umjetnost traži više. Neko kaže: ,,Slikam da se odmorim“. Taj koji slika da se odmori, taj nema pojma što radi. Da se odmori? Nema sekunde da ja ne mislim o ovome. I kad spavam, mislim o umjetnosti. Tu odmora nema. Notorna budalaština je kada neko kaže: ,,Ja slikam, to me opušta“. Na to imam samo jednu poruku: popij nešto, pa ćeš se opustiti. Umjetnost te neće opustiti sigurno - istakao je Rakočević

što je uradio kaže nam da će rad uskoro biti postavljen u hol Hale sportova ,,Ranko Žeravica“ u Beogradu. Po prirodi nenametljiv, ali izuzetno duhovit, u razgovoru za Pobjedu Rakočević govori o odrastanju između Mateševa i Podgorice, o raskršću između sporta i umjetnosti, obilascima muzeja širom svijeta…

OB JEDA: Vaša porodica se sedamdesetih godina prošlog vijeka preselila iz Mateševa u tadašnji Titograd. Sa suprugom i četiri sina, Vaš otac, učitelj Nikola, nastavio je život i rad u Titogradu. Pročitala sam zanimljivu anegdotu da su prijatelji i komšije imali običaj da kažu da „Nikola ima osam metara sinova“, jer su svi bili visoki. Da li je to tačno?

RAKOČEVIĆ: Tako je. To su riječi Božine Ćulafića kada je tražio da igram za ,,Budućnost“, a tada sam bio u ,,Ljuboviću“. Došao je u Mateševo i pitao: ,,Gdje je onaj učitelj što ima osam metara sinova“.

POBJEDA: Kakva Vas sjećanja vezuju za djetinjstvo?

RAKOČEVIĆ: Bio sam stalno na nekoj klackalici Mateševo - Podgorica. Svaki trenutak smo voljeli da provedemo gore. I danas u Mateševu imamo dobru družinu. Volim da idem tamo. Kad smo se preselili u Podgoricu, prvo smo živjeli u Staroj varoši, a sa 11 godina smo došli ovdje, blizu Gimnazije ,,Slobodan Škerović“. Po-

red Gimnazije je igralište na kojem smo igrali basket. Najstariji brat je bio dobar basketaš. U basketima se izboriš da igraš - u jednom periodu dugo čekaš, a poslije te ne mijenjaju. Baš na tim koševima iza Gimnazije pravila se selekcija za klubove - što se tu primijetilo da je dobro treneri su uzimali za timove. To je bila prirodna selekcija.

P OB JEDA: U šali znate da kažete da je na Vašu odluku da počnete da se bavite košarkom uticala i činjenica da u vrijeme Vašeg odrastanja nije bilo mobilnih telefona…

RAKOČEVIĆ: Često sinu i ćerki govorim: ,,Odvojite se od telefona bar 30 odsto vremena i napravićete nešto što će vas kasnije povući“. Život se mora napraviti interesantnim. Život nije nešto što treba kanalisati i praviti od njega dosadu. Traven je lijepo rekao: ,,Ako hoćeš da ne radiš ništa, radi ono što voliš“. U pravu je, jer se onda zabavljaš. Ja radim i dan i noć, ali radim ono što volim i nikad nijesam umoran.

POBJEDA: Iza Vas je uspješna košarkaška karijera. Kako ste se zapravo prvi put zainteresovali za umjetnost?

RAKOČEVIĆ: Umjetnost je uvijek bila tu. Ona je danas u prvom planu. Čovjek sa rađa sa tim ugrađenim ,,čipom“. Imao sam priliku da zađem u pećine Lasko i Altamira. Ljudi ne razmišljaju o tome kako je pećinski čovjek prije 36.000 godina crtao bizona. To je vrhunsko slikanje. Svi koji se razumiju u umjetnost znaju da su ti ljudi bili veoma pametni. Danas bi taj čovjek bio akademik. Mi mislimo da je od nas počelo sve, a u stvari sve više tonemo. Pogledajte skulpturu po Jugoslaviji, pogledajte što se postavlja po Skadarliji - to je kič.

POBJEDA: Ne znam koliko je publici poznato da ste Vi položili prijemni na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, ali ste bili na ,,klackalici“ - da li da se posvetite samo umjetnosti ili košarci. Što je presudilo da to ipak bude košarka?

RAKOČEVIĆ: Sjećam se da je na prijemnom bio Nikola Gvozdenović Gvozdo. Vjerovatno sam mu bio simpatičan, prišao mi je i upitao: ,,Jesi li jači od mene“. Odgovorio sam mu: ,,Jači jesam, ali ne znam da se tučem“. U to vrijeme sam se bavio košarkom i teško sam se sa dva-tri treninga dnevno mogao baviti umjetnošću. Kalkulisao sam - da li da prestanem da se bavim košarkom i posvetim se umjetnosti. Razmišljao samako ostavim sport, onda nijesam probao mladost na pravi način. Što ima bolje od sporta da vidiš da si bio mlad. Ne bih to tada dao ni za što. Isto kao što sada ne bih umjetnost dao ni za što. Igrao sam na dvoznak i odradio pravu stvar. Košarka mi je omogućila da mnogo putujem po svijetuneprocjenljivi su moji susreti na Kipru sa Rodenovim ,,Balzakom“, obišao sam Luvr, Prado… Koristio sam svaki slobodan trenutak da obiđem muzeje i galerije.

POBJEDA: Koji muzej je na Vas ostavio najveći utisak?

RAKOČEVIĆ: Prado, definitivno. Madrid mi je prijao, a u Parizu se čovjek osjeća kao prašina. Imao sam priliku da vidim genezu Pikasove ,,Gernike“. Za mladog čovjeka to je vrlo značajno. Pikaso je u 12. godini bio ravan Velaskezu po crtačkom znanju. Bio je umješan. Imamo umjetnost i umješnost. Umješnost je neophodna. Sad vidim da je u umjetnosti sve dozvoljeno, a to ne može baš tako. Moraš da znaš nešto - ne možeš pre-

Slikar je progonjena ličnost

POBJEDA: Vraćate li se svojim radovima?

RAKOČEVIĆ: Vraćam da ih ,,uništim“ najčešće. Kada napravim sliku i neko kaže da je ,,strašna“, ja znam da nešto tu nije dobro. Mora na skulpturi i slici da se osjeti brzina. Brzina je majstorstvo. Ako

voditi kineski ako ne znaš nijednu riječ. Ne može se čovjek baviti apstraktnom umjetnošću ako nije veliki majstor. To pokazuje Kandinski. Kvalitet ne vara. Oko samo gleda: to je ,,lopata“ - donosi do mozga informaciju i onda to mozak prerađuje. To što vidiš - vidio si mozgom.

POBJEDA: Zašto kažete da se u Parizu čovjek osjeća kao prašina?

RAKOČEVIĆ: Ljudi uvijek pričaju priču da bi fascinirali nekog. Lijepo je pričati o mukama Van Goga ili Uroša Toškovića. Ali, nije to lijepo živjeti. I to uopšte nije romantično. Nije romantično spavati pod mostom i nekom uzeti 20 franaka iz džepa da bi mogao nešto da pojedeš da ne umreš od gladi. Pariz u svakom mo-

gnjaviš, onda ne valja. Slikar je progonjena ličnost. Nema tu mira. Zato mi je praktično što mi je kuća blizu ateljea. Znam da legnem i mislim o slici, vidim da neću zaspati i kažem sebi: ,,Aj ti, Rakoče, otključaj atelje i nastavi da radiš“. Onda se iz ateljea

vratim u kuću i za sat vremena isto. Nešto te progoni.

POBJEDA: Kad ste onda zadovoljni radom?

RAKOČEVIĆ: Znaš kad?

Kad me neka nesreća nanese da je ne gledam duže. Važno je svoja djela posmatrati kao tuđa. Mora tako.

mentu napada 200.000 ljudi iz svijeta kako bi postali slikari. Ima tu i genijalaca. Velika je stvar da je čovjek primijećen. Da si primijećen u Mateševu je veliko, a ne u Parizu. Živio sam na jugu Francuske, to je podneblje slično našem i tamo sam imao zapaženu izložbu.

POBJEDA: Da li postoji neko djelo koje Vas je tokom brojnih obilazaka muzeja i galerija širom svijeta ,,razočaralo“?

RAKOČE VIĆ: Nijesam impresioniran Salvadorom Dalijem.

POBJEDA: Zašto?

RAKOČEVIĆ: To je udvaračka umjetnost, za široke narodne mase. Amerika najbolje apsorbuje kič. Čitava američka skulptura je kič. Nijesam naišao na dvije skulpture da mi se sviđaju. To je sve uglačano. Mora da sija kao šerpa.

POBJEDA: Sjećate li se svojih prvih radova?

RAKOČEVIĆ: Jedan od prvih radova je portret moje tetke Milje Radević. To je među prvim radovima u ulju. Taj rad je prikazan i na dnevniku u Francuskoj. Sjećam se da sam je zvao da joj kažem: ,,Tetka, evo te vidjela sva Francuska“, njoj je bilo milo, bila je duhovita i rekla mi je: ,,Nemoj me tamo, gdje ću ja da ‘visim’ po

Portret tetke Slavenka Rakočevića

koju čovjek ne voli

zidova“. Ona je živjela život bez udvaranja. Rad je urađen na dasci na kojoj je jedan zanimljiv čvor. Uradio sam ga uljanim bojama koje mi je iz Rusije donio brat Dragan. Ne bih je ni sada bolje nacrtao.

POBJEDA: Da li je tačno da je Vaš otac volio da rezbari u drvetu, te da je veliki uticaj na Vas imao Vaš ujak, koji je bio izvanredan akvarelista?

RAKOČEVIĆ: Umjetnost je od djetinjstva prisutna u

mom životu. Moj otac je rezbario, volio je da čita, bavio se i skulpturom. Moj ujak Vuk Radević bio je dekan Rudarskog fakulteta i odličan akvarelista. Pitao sam ga jednom prilikom: „Što ti je htjelo rudarstvo kad ti to ne voliš“. To je ono kad kažu roditelji: „Neka ga, da uzme koru hljeba“. Crna je ta kora hljeba koju čovjek ne voli. Crna je i ta kora hljeba naših što idu da rade po Danskoj. Važno je da se u

djetinjstvu probude interesovanja. Ako se u kući sluša da je neko nekog udario, poslije imate ,,dobre razbojnike“ i ,,kvalitetne zatvorenike“. U našoj kući se čitalo, do osmog razreda smo morali da pročitamo svjetske klasike. Brat Dragan je bio prvak Crne Gore u znanju kao gimnazijalac, a bio je talentovan i za slikarstvo. Drugi brat Goran ima dvije zbirke poezije za djecu, ali se uvukao u

košarkašku rutinu. Ja to nijesam sebi dozvolio. Napustio sam ,,Budućnost“ kada sam bio šef svih mlađih kategorija.

POBJEDA: Zašto baš tada?

RAKOČEVIĆ: Umjetnost traži više. Neko kaže: ,,Slikam da se odmorim“. Taj koji slika da se odmori, taj nema pojma što radi. Da se odmori? Nema sekunde da ja ne mislim o ovome. I kad spavam, mislim o umjetnosti. Tu odmora nema. Notorna budalaština je kada neko kaže: „Ja slikam, to me opušta“. Na to imam samo jednu poruku: popij nešto, pa ćeš se opustiti. Umjetnost te neće opustiti sigurno.

POBJEDA: Čini se da ste tada donijeli pravu odluku?

RAKOČEVIĆ: Jesam. Čovjek treba da prepozna sebe. Ne u smislu da je zaljubljen u sebe i da kaže: ,,Ja sam stvoren za ovo, ja sam među osam milijardi ljudi zadužen da otkrijem neki novi pravac“. Tako svi kreću - ,,od mene će početi, od mene će se zvati neki novi pravac“. I što se dobije? Ništa! Ako se nečim baviš iskreno, ti ideš svojim putem, a gdje će se on završiti, to niko ne zna. Nijedan put nema prečice do nečega važnog. To je dugo putovanje. Prečicom može da se stigne do Spuža, ali do Pariza ne može. Crna Gora je dala velika slikarska imena. Ovo je zemlja u kojoj se živi između redova.

POBJEDA: Kako između redova?

RAKOČEVIĆ: Živimo između redova - primamo 200 eura, a trošimo 2.000.

POBJEDA: Moram opet nakratko da se vratim na sport - da li je on imao uticaja na Vaše radove?

RAKOČEVIĆ: Pod koševima, na platnu i skulpturi se mora osjetiti karakter čovjeka koji radi. Ako se to ne osjeća, onda je sve promašeno. Na mojim skulpturama se osjeća kakav sam - nema tu ni glačanja, ni dodvoravanja.

POBJEDA: Da li Vam je umjetnost pomagala da se ,,odmorite“ od sportskih pritisaka?

RAKOČEVIĆ: Umjetnost je spas od zaludnosti. Svaka zaludnost i gubljenje vremena stvaraju kod čovjeka depresiju. Ako čovjek ne može sobom da vlada, onda je obično nervozan.

POBJEDA: Da li Vam se desilo da neku povredu ili težak sportski period ,,izlijete“ u umjetnost?

RAKOČE VIĆ: Ko nije doživio i loše u životu, taj nije živio.

POBJEDA: Rekli s te jednom prilikom da čovjek sve u životu treba da posmatra jednostavno. Vjerujete li da umjetnost ima spo -

U posljednje vrijeme me je povuklo vajarstvo

POBJEDA: U nekim Vašim uljanim portretima, kao što je stric Radovan, osjeća se snažni vajarski potez. Što je veća ljubav - slikarstvo ili vajarstvo?

RAKOČEVIĆ: To ulje na platnu nastalo je baš ovdje u dvorištu ispred kuće. Stric je bio staložen i markantan. Kada sam ga ugledao, rekao sam mu: ,,Stani tu i ne mrdaj“. Njemu to nije bilo teško. Mislim da sam ga radio sat vremena i nijedan potez nije ponovljen dva puta. I dan-danas ne bih promijenio ništa na tom radu. Slika je moćna, velikog formata sa širokim potezima četkice. Prvo sam se bavio slikarstvom pa vajarstvom. Evo, ovu bistu oca sam uradio prije 30 godina. I onda sam napravio

jednu dužu pauzu. Sjećam se kad mi je vajar Risto Radmilović dao nekoliko kanti gline. Jedan moj brat od strica ih je bacio. Kad sam ga upitao: ,,Đe mi je ona glina?“, on mi je rekao: ,,Ja sam vidio da je to neka zemlja i bacio je“. Bile su tri, četiri kante. U posljednje vrijeme me je povuklo vajarstvo. Možda je to i strah da neću imati mnogo vremena da uradim sve što bih želio. U septembru ću napuniti 67 godina. Skulpture ne mogu da radim sjedeći. Ako sjedim pola sata blizu rada, ništa ne vidim. Moram da se izmaknem da bih sagledao djelo. Kada vidim da se neko radu vraća kao da dolazi na posao, tako može da radi zgradu, a umjetničko djelo - ne.

sobnost da komplikovane stvari pojednostavi?

RAKOČEVIĆ: Ako umjetnik stvari posmatra komplikovano, on nikada ne može da dopre do suštine.

POBJEDA: Imate li poruku za mlade ljude koji osećaju da imaju više različitih talenata, ali ih društvo „gura“ da izaberu samo jedan put?

RAKOČEVIĆ: Društvo voli sve da kontroliše. Najlakše se glupi ljudi kontrolišu i stavljaju u torove.

POBJEDA: Kako biste opisali filozofiju života koja

Vas je vodila i kroz sport i kroz umjetnost?

RAKOČEVIĆ: Biti svoj - bez dodvoravanja, a za to je potrebno da čovjek bude spreman i na dosta lošeg. Ja sam 15 godina živio od drveta.

POBJEDA: Na što mislite?

RAKOČEVIĆ: Sjekao sam šumu da bih preživio. Izašao sam iz sporta da ne bih slušao nikoga, da se ne dodvoravam nikome.

POBJEDA: Koliko je teško danas biti svoj?

RAKOČEVIĆ: Kao i uvijek. Čovjek mora da nađe mir u sebi. Ja još nijesam vidio da je neko ,,izgubio“ mir da bih ga ja našao. Može da mu ispadne 50 eura, ali mir ne može. Čovjek kod sebe mora da izgradi mir, interesovanje, mora da nauči sebe da kontroliše, da živi u ovom trenutku i traži sreću u tome što je živ.

POBJEDA: Kada se danas osvrnete iza sebe, da li biste nešto promijenili?

RAKOČEVIĆ: Svaki čovjek koji bi nešto mijenjao u svom životu, on nije ni živio. To je moralo biti tako kako je bilo. Ljudi često kažu: ,,E, samo da je imao ovo…“ Čovjek treba da bude zadovoljan sobom. Meni kažu: ,,Da si se prije oženio, sad bi ti djeca imala 60 godina“, a ja im na to odgovaram: ,,Da sam se prije oženio, ne bi bila ova đeca. Ja ovu volim“. Adrijana ĐOROJEVIĆ Foto: Stevo VASILJEVIĆ

NIKO JOŠ NIJE „IZGUBIO“ SVOJ MIR DA BIH GA JA NAŠAO: Rakočević u ambijentu svog ateljea u Podgorici

Biste Uroša Toškovića i Dada Đurića, koje je uradio Rakočević

Bista Svetlane Kane Radević

PODGORICA – Nakon što je Pobjeda u nedjelju, 6. jula, objavila detalje izvještaja Centra za svjetsku baštinu, ICOMOS-a i ICCROM-a, u kojem je iskazana oštra kritika na račun državnih organa Crne Gore koji ne ispunjavaju obaveze u vezi sa zaštitom područja Boke Kotorske, ovih dana iz „zimskog sna“ počelo je i buđenje Savjeta za upravljanje područjem Kotora.

Istovremeno je, kako saznaje Pobjeda, počelo i naglo komešanje unutar odgovornih institucija i među donosiocima odluka, a posebno su bili uznemireni investitori kojima je prijetilo da zaustave svoje građevinske projekte za koje su već dobili sve saglasnosti i dozvole.

Pored nefunkcionalne Nacionalne komisije za UNESCO, Savjet za upravljanje područjem Kotora, naime, za godinu sastao se samo tri puta, iako im zakonska obaveza nalaže da sjednice moraju da održavaju najmanje jednom mjesečno.

Posljednji put Savjet se sastao 20. marta, kako bi članovi razgovarali o Menadžment planu, formiranju Radne grupe za reviziju tog dokumenta, ali i o posjeti Savjetodavne misije UNESCO-a krajem februara ove godine.

MIC PO MIC

Tek ovih dana, kako saznaje Pobjeda, jedni drugima preko poruka javljaju kako bi trebalo ponovo da se sastanu da vide što će sa revizijom Menadžment plana, a podstaknuti negativnim izvještajem UNESCO-a u kojem se, podsjetimo, dokumentuje hronična neefikasnost, institucionalna neusklađenost i ozbiljna prijetnja izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti (OUV) Kotora - uz zahtjev za hitan moratorijum na gradnju i korjenite zakonodavne i planske reforme. UNESCO u izvještaju, dakle, traži zabranu gradnje u Kotoru, ali i u takozvanoj bafer zoni u koju spadaju Tivat, Herceg Novi i jedan manji dio opštine Cetinje. Ako se preporuke iz ovog izvještaja ne sprovedu do 1. februara 2026. godine, kako ističu iz UNESCO-a, Kotor bi mogao biti suočen sa najtežom međunarodnom mjerom: upisom na Listu svjetske baštine u opasnosti.

Višegodišnje kašnjenje u reviziji Menadžment plana za članove Savjeta, reklo bi se, nije baš neki urgentan problem. Nakon što je Savjet formiran početkom ljeta prošle godine, uoči lokalnih izbora u Kotoru, prvu sjednicu održali su 13. avgusta, a sljedeća je bila planirana za 13. septembar, ali je odložena, kako su ranije potvrdili izvori Pobjede, zato što je predsjednik Savjeta Vladimir Jokić bio prezauzet kampanjom za lokalne izbore. Drugu sjednicu održali su 23. januara ove godine, a treću 20. marta. I dok su se u januaru tek dogovarali na koji način da rade reviziju Menadžment plana, a potom taj obiman posao pokušali da

Savjet za upravljanje područjem Kotora za godinu održao svega tri sjednice, revizija Menadžment plana skoro da nije ni počela

UNESCO ukazao na haos, u državi se „češu“ po glavi

Ako je sve samo „proces“ – kako to tumači predsjednik opštine Kotor – onda je i gubitak svjetske baštine takođe samo jedna faza. No, UNESCO ovoga puta nije ostavio prostor za opuštena tumačenja ni birokratsku zbrku: datum je precizan, zahtjevi konkretni, a posljedice vrlo stvarne

Prekomjerna gradnja, odsustvo odgovornosti, nespremnost za reforme urušavaju zaštićene vrijednosti Kotora

rade i preko mejla tako što bi jedni drugima slali ideje i prijedloge, u martu su se dogovarali o formiranju Radne grupe za reviziju.

Pariz: Potvrđen zahtjev

za obustavu gradnje na području Kotora, Tivta, Herceg Novog i Cetinja

Posljednji udarac u nastojanju opštinskih i državnih organa da opravdaju svoj nerad i nesprovođenje traženih reformi dogodio se u četvrtak po podne, na zasijedanju Komiteta za svjetsku baštinu u Parizu, kada je potvrđen zahtjev iz nacrta izvještaja UNESCO-a u kojem je tražena zabrana gradnje na području Kotora, Tivta, Herceg Novog i jednog manjeg dijela Cetinja. - Komitet za svjetsku baštinu zahtijeva od državne strane da obustavi svako dalje odobravanje novih građevinskih i razvojnih projekata unutar dobra i njegove zaštitne zone dok se zakonske, administrativne i institucionalne politike i planski okviri ne usklade i prilagode na

nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou, kako bi se obezbijedila efikasna zaštita Izuzetne univerzalne vrijednosti (OUV) dobra i njegovo proaktivno i djelotvorno upravljanje – navodi se u zaključku izvještaja. Zbog lobiranja Turske, Komitet je uklonio zahtjev da se zaustave svi projekti koji su odobreni od 2023. godine, uključujući i one za koje je UNESCO odobrio HIA studije (procjena uticaja na kulturnu baštinu). Umjesto toga, Komitet od države traži da sprovede procjenu kumulativnog uticaja svih pojedinačnih projekata koji su od 2023. godine ocijenjeni putem zasebnih HIA, sa ciljem identifikovanja odgovara-

DA SAČEKAMO

dra Ivanović, Sofija Hajrizaj i Milka Pasković. Nijesu se mnogo obazirali na to da, shodno zakonu, članovi Savjeta za upravljanje područjem Kotora treba samo da koordiniraju reviziju Menadžment plana, a ne da budu i u Radnoj grupi, što je potvrdila i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, pa će ovako dio članova istovremeno raditi na reviziji i koordinisati taj posao.

U Rješenju o formiranju Radne grupe naveli su da imaju šest mjeseci da završe reviziju Menadžment plana Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Kako tada, tako danas. Izvori Pobjede tvrde da se nije mrdnulo sa početne tačke, te da se tek ovih dana članovi Savjeta dogovaraju da se ponovo sastanu i vide kako dalje da rade.

Posljednjoj sjednici prisustvovali su predsjednik Savjeta Vladimir Jokić i članovi dr Ilija Lalošević , mr Dobrila V lahović , M iloš Petričević, Marija Novaković i Stevan Kordić, kao i sekretarka Sekretarijata za urbanizam, stanovanje i uređenje prostora Jelena Franović i predstavnica Sekretarijata za zaštitu prirodne i kulturne baštine Milka Pasković Najviše su, sudeći prema zapisniku u koji je Pobjeda imala uvid, raspravljali o posjeti Savjetodavne misije UNESCO-a, koja je u Kotoru boravila od 26. do 28. februara, ali i o nekoliko lokacija koje je Savjetodavna misija obišla i na koje, zbog ugroženosti, treba posebno obratiti pažnju. Jokić je kazao da „može da da nezvaničnu informaciju o tome da će izvještaj Savjetodavne misije biti relativno pozitivan i da će se preporuke većinom odnositi na završetak Menadžment plana, izmjenu određenih zakonskih rješenja i modele kako da se broj HIA koje se sad šalju prema Centru za svjetsku baštinu u Parizu smanji“. Dobrila Vlahović se takođe osvrnula na pomenutu posjetu UNESCO-a i objasnila da je „posjeta bila veoma dinamična, uspješna i korisna za Crnu Goru, i da se zvanični izvještaj očekuje za 6-8 nedjelja“. Na sjednici je konstatovano da Menadžment plan „treba biti primjenljiv operativni dokument koji će biti osnova za dalje dejstvo Savjeta i razvoj grada“. Odlučeno je da će koordinator biti Ilija Lalošević, a dogovorili su se i o formalnostima o formiranju Radne grupe za reviziju.

jućih mjera ublažavanja za eventualne negativne uticaje na Izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) dobra. Država ovu procjenu treba da dostavi Centru za svjetsku baštinu na razmatranje. Tokom rasprave o ovim tačkama, nakon što su predstavnici Turske najviše zbog sopstvenih interesa u području Boke Kotorske prilično nevješto lobirali protiv zaustavljanja gradnje u Kotoru, jedan od stručnjaka ICOMOS-a u podužem izlaganju obrušio se na crnogorske državne organe. Još eksplicitnijim jezikom ukazao je na sve manjkavosti u odnosu Crne Gore prema zaštićenoj baštini na području Kotora, podsjećajući na činjenicu da je prethodni moratorijum na gradnju, uveden 2017. godine, trebalo da rezultira reformana i završavanjem obaveza. Međutim, kako je rekao, to se nije dogodilo.

Radnu grupu za reviziju Menadžment plana, umjesto Minitarstva kulture, fomirala je Opština Kotor tek početkom

maja, a čine je dr Ilija Lalošević, dr Stevan Kordić, mr Dobrila Vlahović, mr Miloš Petričević, mr Marija Novaković, mr Aleksandra Kapetanović, Jelena Saulačić, Teodora Ostojić, Marija Proročić, Milica Manojlović, Marijana Davidović , A leksan -

U međuvremenu sat otkucava, rok za završetak Menadžment plana i obimnih reformi je 1. februar naredne godine, a ovih dana trebalo bi da bude objavljen i izvještaj Savjetodavne misije UNESCO-a. Na sve to, predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić gleda kao na „jedan proces“. Gostujući na TV Vijesti, Jokić je početkom ove sedmice kazao da je nacrt odluke UNESCO-a diskutabilan u mnogim stvarima jer se traži blokada projekata koje je grad odobrio od 2023. godine. - Da sačekamo da se to usvoji, da sačekamo komunikaciju sa UNESCO-om, da sačekamo ovaj izvještaj, ove misije koja je bila u Kotoru prije nekoliko mjeseci, pa da onda vidimo što ćemo sa tim i kako ćemo. Nije to nešto što je danas stupilo na snagu. Dakle, to će sada biti jedan proces – kazao je Jokić. Na njegovu žalost, nacrt je usvojen, sa malim izmjenama. Gradnja mora da se zabrani, a ako je sve samo „proces“ – kako to tumači predsjednik opštine Kotor – onda je i gubitak svjetske baštine takođe samo jedna faza. No, UNESCO ovoga puta nije ostavio prostor za opuštena tumačenja ni birokratsku zbrku: datum je precizan, zahtjevi konkretni, a posljedice vrlo stvarne. Ako se za sedam mjeseci ne obezbijedi funkcionalan menadžment, ne obustave sporni projekti i ne usklade svi zakoni i planovi – Kotor neće biti žrtva međunarodnih kriterijuma, već domaće nebrige. A kad se izgubi povjerenje UNESCO-a, nijedna radna grupa i nijedna kasna sjednica više neće pomoći. Jovan NIKITOVIĆ

PODGORICA – Cijelih trideset godina je prošlo od genocida u Srebrenici, a sva tijela 8.372 ubijenih i dalje nijesu nađena, i dalje traže mir.

Najmlađa žrtva tog užasnog zločina bila je beba, rođena tog dana, ekshumirana iz masovne grobnice kod Srebrenice 2012. godine.

U Srebrenici je juče sahranjeno još sedam žrtava vojnika Ratka Mladića i Radovana Karadžića - ubijenih jer su bili drugačije vjere i nacije.

To je bio najmasovniji zločin počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Crna Gora je usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici 2021. godine, ali 11. jul još uvijek nije proglašen Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, uprkos prošlogodišnjoj rezoluciji Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) za koju je Crna Gora glasala. Na ovo su Crnu Goru upozoravale, ali i prekjuče u konačnom podsjetile 103 crnogorske NVO.

Navodi se da Vlada premijera Milojka Spajića i Skupština, kojom predsjedava Andrija Mandić, ništa nijesu učinili da se to i sprovede. - Što je još gore, nije nam poznato da su ijedan član ili članica Vlade ili poslanik ili poslanica Skupštine i podnijeli takvu inicijativu – piše u saopštenju.

Milatović: Tišina nevino ubijenih govori više od bilo koje izjave

nije pojave negiranja zločina i na veličanje ratnih zločinacaocijenio je Đukanović.

pošta odata U

podgorici

U Podgorici su juče brojne delegacije položile vijence i odale počast žrtvama genocida u Spomen-parku civilnim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine.

Matica crnogorska, građanski aktivisti i pojedine političke partije su obilježile ovaj dan. Prigodni program pod nazivom „Srebrenica – Dan sjećanja“ organizovalo je Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori u saradnji sa CGO i HRA. Organizovanim sjećanjam na žrtve genocida brani se ljudskost od poraza u Srebrenici uprkos nespremnosti dijela političkih struktura da priznaju pravosudno i naučno dokazanu istinu, poručio je predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća (BV) Mirsad Rastoder.

Rastoder je rekao da građanska, antifašistička i proevropska Crna Gora iskreno saosjeća sa žrtvama i pridružuje se regionalnoj i međunarodnoj zajednici u obilježavanju 30. godišnjice genocida u Srebranici.

dicije čojstva i junaštva – rekao je on.

Događaju su prisus tv ovali ministarka evropskih poslova Maida Gorčević, ministar pravde Bojan Božović, glavni pregovarač Crne Gore sa Evropskom unijom Predrag Zenović, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država Džudi Rajzing Rajnke, ombudsman Siniša Bjeković, predstavnici političkih partija i civilnog sektora.

Bijelo polje skida tamnU mrljU sa imena

Na komemoraciji povodom tri decenije od genocida, juče je u Memorijalnom centru Potočari - Srebrenica održana komemoracija, kojoj su prisustvovali brojni međunarodni predstavnici, diplomate, predsjednici, istaknute ličnosti... Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je prisustvovao komemoraciji. Mediji u Bosni i Hercegovni prenose da on nije dao izjavu novinarima, već je iz njegovog kabineta poručeno da je Milatović došao u Srebrenicu kako bi „u tišini odao poštu srebreničkim žrtvama, uz iskreno i duboko saosjećanje prema njihovim porodicama“. - Tišina nevino ubijenih govori više od bilo čije izjave –kazali su za „Avaz“ iz kabineta predsjednika Milatovića. Delegaciju Vlade Crne Gore predvodio je potpredsjednik Ervin Ibrahimović, a činile su je ministarke Naida Nišić, Majda Adžović, zatim ministri Maraš Dukaj, Admir Šahmanović, Damir Gutić, Mirsad Azemović, Fatmir Đeka i Milutin Butorović Prisustvovali su i državni sekretari Naim Đokaj, Dino Tutundžić i Mirsad Ćatović Učesnici Marša mira, zajedno s porodicama žrtava, iznijeli su preksinoć tabute s posmrtnim ostacima do musale u Potočarima. Put kojim su došli dug je 100 kilometararuta smrti kojom je prije 30 godina hiljade Srebreničana bježalo kroz šumu, nadajući se spasu, prenose BiH mediji. Ukopana su dvojica mladića,

Avdić Senajid i Mujić Hariz, koji su imali svega 19 godina kada su ubijeni. Uz njih, u mezarju će biti položeni i Bektić Fata (1928), Omerović Hasib (1961), Alić Sejdalija (1961), Gabeljić Rifet (1964) i Mujčić Amir (1964). Više od 150.000 ljudi je prisustvovalo godišnjici stravičnog genocida koji se dogodio u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija.

Do sada su 54 osobe osuđene na ukupno 781 godinu zatvora, uključujući pet doživotnih kazni. Među osuđenima su najviši vojni i politički lideri Republike Srpske i vojske bosanskih Srba, Ratko Mladić, komandant VRS (doživotna kazna zatvora), Radovan Karadžić, predsjednik RS (doživotna kazna zatvora), Vujadin Popović, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa (doživotna kazna zatvora), Ljubiša Beara, šef bezbjednosti Glavnog štaba VRS (doživotna kazna zatvora), Drago Nikolić, oficir za bezbjednost (35 godina zatvora)...

Uporno negiranje Ni trideset godina od tog jula 1995. godine, nijesu svi spremni da priznaju da se u Sreberenici dogodio genocid. Političari u Crnoj Gori, koji pripadaju korpusu nekadašnjeg Demokratskog fronta, smatraju da se dogodio zločin, a ne genocid, relativizujući dešavanja rata devedesetih godina.

mnogo prisutnija kampanja slavljenja ratnih zločinaca i negiranja genocida u Srebrenici, iako je on neopozivo priznat kao takav, uključujući i pred Međunarodnim sudom pravde.

Bramerc je za austrijski dnevnik Štandard, u intervjuu povodom 30. godišnjice od masakra više od 8.000 Bošnjaka u okolini Srebrenice, rekao da strahuje da u atmosferi kakva danas postoji, osuđeni ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić ne bi bili uhapšeni i osuđeni za ratne zločine pred Haškim tribunalom. Poredeći situaciju oko zločina u BiH s onom u Ruandi, za koju je kao glavni tužilac rezidualnog mehanizma takođe nadležan, Bramerc je rekao da je u Ruandi došlo do utvrđiva-

nja odgovornosti za zločine i do suočavanja sa prošlošću, a da na Balkanu svi tumače situaciju veoma različito. Povodom godišnjice obilježavanja genocida, bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je ukazao da ignorisanje pravde, istine i nepoštovanje međunarodnog prava nosi opasnost od ponavljanja tragičnih događanja. On je poručio da srebrenička tragedija nije samo bosanska, niti balkanska - nego i duboka rana Evrope.

- Zabrinjava odsustvo političke volje da se sankcionišu vinovnici, i nespremnost za suočavanje sa prošlošću. Takvom ponašanju doprinosi i indolentnost međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, u odnosu na sve izraže-

On je kazao da, zahvaljujući izuzetnim pojedincima, nevladinim organizacijama i zajednicama, Dan sjećanja na civilne žrtve ima tradiciju od 20 godina u Podgorici i drugim crnogorskim gradovima.

Rastoder je rekao da prema žrtvama genocida, kao i svim civilnim žrtvama agresije od 1991. do 2001. godine, iz duše iskazuju pijetet, a njihovim porodicama upućuju iskrene izraze saučešća.

On je poručio da neće prestati da se pitaju kako to da nijedna vlast nije uspjela da donese uredbu o proglašenju Međunarodnog dana sjećanja i time uspostavi oficijelnu obavezu obilježavanja. Rastoder je naglasio da Crna Gora ne smije stajati na pola puta.

- Krajnje je vrijeme za odlučno i dosljedno sprovođenje odluka, rezolucija, međunarodnih dokumenata i sopstvene tra-

I u Bijelom Polju je obilježeno 30 godina od genocida u Srebrenici kod spomen-obilježja „Sat života“. Vijence su položili delegacija Opštine Bijelo Polje, ministar Regionalnog razvoja i saradnje sa NVO Ernad Suljević, i predstavnici političkih partija - Demokratske partije socijalista, Bošnjačke stranke, Pokreta Evropa sad, Evropskog saveza, Stranke evropskog progresa i Građanskog pokreta URA. Predsjednica SO Bijelo Polje Selma Omerović kazala je da se navršava 30 godina od jednog od najmračnijih trenutaka savremene evropske istorije. - Godine bola, patnje, sjećanja, ali i borbe da se istina ne zaboravi, i da pravda, iako često spora, na kraju bude zadovoljena. Saosjećanje sa žrtvama genocida i njihovim porodicama je izraz pijeteta prema svakoj nevino stradaloj žrtvi, ali i obaveza koja proizilazi iz međunarodnih konvencija i Rezolucije o Srebrenici koju je Skupština Crne Gore izglasala 2021. godine – poručila je ona. Ona je kazala da je u vremenu kada se granice često prevazilaze riječima, mržnjom i neznanjem, dužnost da budemo oni koji će te granice prevazilaziti dijalogom, empatijom i istinom.

- Srebrenica nas obavezuje da ne ćutimo pred nepravdom, da ne skrećemo glavu pred patnjom, da ne zaboravimo prošlost, ali i da učimo mlade generacije o važnosti poštovanja ljudskih vrijednosti –rekla je ona.

Podsjetila je da su SO Bijelo Polje dostavljene inicijative kojima se traži oduzimanje književne nagrade ,,Risto Ratković“ Radovanu Karadžiću, dodijeljene 1993. godine. - Dodjeljivanjem ove nagrade nanijeta je trajna mrlja na naš grad koji je poznat po suživotu, multikulturalnosti i harmoniji između pripadnika različitih vjera i nacija. Ova inicijativa naći će se na dnevnom redu prve naredne redovne sjednice lokalnog parlamenta, a poznavajući odbornike i sastav u ovom sazivu Skupštine, ne sumnjam da će ova inicijativa biti usvojena, jer smatram da je takva odluka najpravednija i civilizacijski ispravna za cijelo društvo – poručila je Omerović. jelena martinoViĆ Trideset godina od zločina u Srebrenici,

Glavni haški tužilac Serž Bramerc izjavio je da je danas na prostoru bivše Jugoslavije

Spomenik žrtvama čija se tijela sahranjuju i nakon 30 godina

Jakov Milatović odao poštu nevinim žrtvama genocida u Potočarima

Izvršni direktor Rudnika uglja ,,Pljevlja“ Nemanja Laković kaže da se jedan od najvažnijih projekata u državi realizuje

Iskopano novo korito rijeke Ćehotine dugo 2,3 kilometra

Radovi su počeli u aprilu, a rok za završetak posla skraćen je sa 18 na sedam mjeseci i mora biti završen paralelno sa ekološkom rekonstrukcijom TE „Pljevlja“, tokom tekuće građevinske sezone. Radovi su izazovni, svojom mehanizacijom iskopali smo novo korito koje je duboko pet metara. Problema ima, uglavnom se odnose na nedostatke u tehničkoj dokumentaciji, koje rješavamo u hodu. Radnici su izvođenjem grubih radova uštedjeli kompaniji gotovo četiri miliona eura – kaže Laković za Pobjedu

PLJEVLJA – Projekat izmještanja korita rijeke Ćehotine ušao je u završnu fazu građevinske regulacije toka. S obzirom na to da je ovaj projekat od vitalnog značaja za cjelokupan elektroenergetski sistem Crne Gore, a rok za njegov završetak skraćen sa 18 na svega sedam mjeseci, svi raspoloživi i neophodni ljudski resursi su angažovani na njegovoj realizaciji – saopštio je Pobjedi izvršni direktor Rudnika uglja „Pljevlja“ Nemanja Laković.

Za realizaciju projekta vrijednog 16 miliona bez PDV-a, Tenderska komisija Rudnika uglja, u skladu sa tenderskim pravilima, izabrala je izvođača sa dugogodišnjim iskustvom u uređenju vodotoka –Konzorcijum HSV Preduzeće za hidrogradnju, niskogradnju i visokogradnju DOO Vlasotince, Privredno društvo Opticus ing doo Beograd – Rakovica i Privredno društvo za projektovanje inženjering i izvođenje radova Kolubara doo Mionica.

Izvođač je u posao uveden 25. aprila ove godine.

ENERGETSKA STABILNOST

Izmještanje rijeke Ćehotine je nužno radi širenja rudokopa rudnika jer front radova napreduje prema postojećem koritu, pa od projekta direktno

Izmještanje rijeke Ćehotine je nužno radi širenja rudokopa rudnika jer front radova napreduje prema postojećem koritu, pa od projekta direktno zavisi dalji rad Rudnika uglja i Termoelektrane. Vlada je u julu prošle godine taj posao proglasila projektom od javnog interesa

zavisi dalji rad Rudnika uglja i Termoelektrane ,,Pljevlja“. Vlade je u julu prošle godine taj posao proglasila projektom od javnog interesa. Projekat se realizuje u tri faze. – Rudnik uglja ,,Pljevlja“ je, u periodu prije i tokom tenderskih procedura za ovaj projekat, svojom mehanizacijom iskopao novo korito, dužine 2.300 metara, koje je duboko pet metara. Uklonjen je višak mase sa desne i lijeve strane obale, čime je obezbijeđena stabilna podloga za dalje građevinske radove. Takođe, u planiranom roku završeni su i bušačko-minerski radovi, te je obezbijeđeno da izvođač radova neometano završi svoj dio posla. Radovi na projektu realizuju se prema dinamičkom planu. U skladu s tim, do sada je završeno skoro 18 odsto radova na kompletnom projektu. U prvoj fazi, od brane Durutovići do MHE izvođač je završio pripremne radove i počeli su armirano-betonskim radovima. U ovom djelu ugrađeno je 300 metara kubnih betona. U drugoj fazi na samoj trasi korita u dužini od 200 metara počelo je postavljanje geokompozita i geotekstila te pripreme za ugradnju geofolije. Kompletno korito rijeke biće obloženo betonskom oplatom, a zatim slijedi postavljanje geokompozita, geomembrane, kamenog nabačaja i na kraju geofolije. Na trećoj fazi projekta građevinske radove izvodi Rudnik. Završeno je oko 65 odsto armirano-betonskih radova i potpornih zidova na riječnom koritu – kaže Laković. Kada je o roku riječ, kaže da projekat mora biti završen paralelno sa projektom ekološke rekonstrukcije TE „Pljevlja“ do kraja građevinske sezone ove godine.

– U cilju brže realizacije i obezbjeđivanja stabilnog rada elektroenergetskog sistema Crne Gore, radovi se izvode i u trećoj smjeni. Trenutno radimo i na dodatnom usklađivanju aktivnosti, s ciljem da, gdje god je to moguće, skrati-

mo rokove izvođenja radova, pri čemu se neće praviti kompromisi u pogledu kvaliteta i standarda izvedenih radova –kaže Laković.

On dodaje da su radnici Rudnika uglja, izvođenjem grubih radova uštedjeli kompaniji gotovo četiri miliona eura, uz visok nivo stručnosti, odgovornosti i savjesnosti.

Na pitanje koliko ih je na projektu angažovano, odgovara da se u zavisnosti od dinamike dnevnih i sedmičnih aktivnosti broj radnika mijenja.

– U svakom slučaju, angažovan je dovoljan broj radnika koji rade u tri smjene kako bi se ispoštovao rok za završetak projekta – kazao je Laković. Sagovornik Pobjede ističe da izmještanje korita Ćehotine predstavlja projekat od najvećeg državnog značaja, jer obezbjeđuje stabilnost kompletnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

– Naime, bez stabilnog rada Rudnika uglja i TE ,,Pljevlja“ nema ni energetske stabilnosti Crne Gore, zato ova dva projekta moraju biti paralelno završena. Dalji napredak radova podrazumijeva izmještanje korita Ćehotine radi omogućavanja nesmetane eksploatacije uglja za TE „Pljevlja“ na ležištima „Potrlica“ i Kalušići“. Povlačenjem površinskog kopa iz centra grada i izmještanjem korita rijeke Ćehotine stvara se nova urbana zona

u kojoj je u planu razvoj poslovno – turističkog centra, za koji su već u toku razgovori s potencijalnim investitorima. Naglašavamo da je realizacija projekta izmještanja korita rijeke Ćehotine od suštinskog značaja kako za bezbjedan nastavak rada naših ljudi tako i stabilnost snabdijevanja električnom energijom države – kaže Laković. Da je izmještanje korita rijeke Ćehotine neophodno godinama je upozoravano, ali je realizacija projekta počela tek ove.

Laković podsjeća da su radovi kasnili zbog dobijanja urbanističko-tehničkih uslova 2019. godine, po kojima projekat nije mogao biti realizovan. – U trenutku preuzimanje kompanije u aprilu 2024. godine zatekli smo situaciju da nemamo dozvolu za rad na projektu i validne uslove po kojima možemo raspisati bilo kakvu nabavku za izvođenje projekta. Odmah smo krenuli u pregovore i sa tadašnjim ministarstvom energetike i Vladom. Po hitnom zaključku Vlade, dobili smo dozvolu za izvođenje radova i stvorili uslove za početak realizacije projekta. Paralelno sa radovima na iskopu uglja i otkrivci, po dobijanju dozvole, novi menadžment je krenuo sa radovima na iskopu novog korita Ćehotine. Za samo godinu odblokirali smo najvažniji projekat u državi, savladali administrativne prepreke, sproveli tender do kraja i završili ključne pripremne radove i obezbijedili izvođaču da nesmetano završi svoj dio posla. S obzirom na činjenicu da je rok za izvođenje radova skraćen sa 18 na sedam mjeseci, tj. tokom tekuće građevinske sezone u

realizaciji radova na projektu izmještanja korita rijeke Ćehotine, povremeno se suočavamo sa djelimičnim nedostacima u tehničkoj dokumentaciji, koje rješavamo u hodu, uz stalne konsultacije sa nadzornim organom. Dakle, zbog kratkog roka u realizaciji projekta ovo predstavlja poseban izazov, koji riješavamo na adekvatan način – kaže Laković.

NAJVAŽNIJA

JE BEZBJEDNOST

Nedavno se desio na rudniku desio incident - nakon pokretanja klizišta u PK ,,Potrlica“ umalo jedan radnik nije povrijeđen.

– Eksploatacija na površinskom kopu „Potrlica“ izvodi se u istočnom djelu kopa, otežanim i prostorno ograničenim uslovima, jer Ćehotina nije izmještena na vrijeme. Radovi na otkrivci izvode se u zoni visokog rizika, zbog neprosredne blizine postojećeg korita rijeke Ćehotine. U skladu s tim, uradićemo analizu tehničkog rješenja rasterećenja i sanacije u djelu kopa gdje se desilo klizište i definisati radove koji će nam omogućiti da radimo po tri

ZAVRŠENA SKORO PETINA PROJEKTA: Sa gradilišta

RU ,,Pljevlja“

Nemanja Laković

realizuje prema planu

rijeke kilometra

KOLAŠIN – Škola je Maši Medenici glavna obaveza, ali ima još izazova u kojima želi da se provjeri i dokaže. Nakon što je „Lučom“ stečenom u OŠ ,,Risto Manojlović“ otvorila vrata Gimnazije, odlučila je i da bude Zlatna savjetnica ombudsmana i djece Crne Gore.

Nedavno je tim povodom boravila u Zagrebu, kao učesnica ENYA foruma – mreže mladih Evrope koji je okupio mlade iz 12 evropskih država. – Tema ovoga foruma je bilo fizičko zdravlje i zdravstvena zaštita djece. Organizator je bio ENOC – mreža savjetnika ombudsmana Evrope, a cilj foruma je bio da zajedno osmislimo preporuke za jačanje važnosti fizičkog zdravlja i da ih predstavimo na sljedećem sastanku koji će se održati 17. septembra u Bukureštu –objašnjava Maša Medenica. Priznaje da je bila i te kako obradovana kada ih je koordinatorika Zlatnih savjetnika ombudsmana, Duška Šljivančanin, obavijestila da su dobili šansu da učestvuju na ovako važnom događaju. – Imali smo brojne sastanke na kojima smo raspravljali o temi koju obrađuje forum u Zagrebu. Posjetili smo i važne ustanove koje se fizičkim zdravljem i zdravstvenom zaštitom djece. Na kraju se glasalo za dječaka i djevojčicu koji će nas predstavljati u Zagrebu i izabrani smo Jovan Vukićević iz Bijelog Polja i ja. Doži-

KOl AŠIN: Maša Medenica, Zlatna savjetnica ombudsmana i djece Crne Gore

Voli da je u timu koji pomaže

Na forumu u Zagrebu je, sa Jovanom Vukićevićem iz Bijelog Polja, predstavljala Crnu Goru. Učestvovali su u stvaranju platforme o fizičkom zdravlju djece sa kojom će se nastupiti na narednom okupljanju koje će se održati u Bukureštu u septembru

vjeli smo to kao veliku čast da budemo oni čiji će se glas čuti, sposobni da napravimo pozitivne promjene – priča Maša Medenica.

Kaže da se opredijelila da bude Zlatni savjetnik ombudsmana i djece Crne Gore jer je uvijek voljela da bude dio tima koji pomaže nekome. Bilo da se radi o volontiranju ili sastancima o dječjim pravima. Ističe da je privlači osjećanje važnosti koje imaju oni koji pričaju za one koji to ne mogu i nijesu u situaciji. Tako problemi koji su nekada i nevidljivi, dolaze na površinu, dolaze u javnost. Drago joj je

U prvoj fazi, izvođač je završio pripremne radove i počeli su armirano-betonskim radovima. U drugoj na trasi korita u dužini od 200 metara počelo je postavljanje geokompozita i geotekstila te pripreme za ugradnju geofolije. Na trećoj fazi projekta građevinske radove izvodi Rudnik

prioriteta: na prvom mjestu bezbjedan rad zaposlenih, zatim završetak projekta Ćehotine u skladu sa dinamičkim planom i sigurna isporuka uglja za TE „Pljevlja“. Naglašavamo da je realizacija projekta izmještanja rijeke Ćehotine od suštinskog značaja kako za bezbjednost naših ljudi tako i stabilnost snabdijevanja električnom energijom Crne Gore – rekao je izvršni direktor Rudnika uglja ,,Pljevlja“ Nemanja Laković. D. ŠAKOVIĆ

što je upoznala dječake i djevojčice koje dolaze iz različitih djelova Crne Gore, ali koji su pravi tim kroz zvanje Zlatnih zavjetnika ombudsmana i djece Crne Gore. – U Zagrebu sam upoznala dosta onih koji imaju slična razmišljanja kao što su moja. S njima se bilo lako dogovoriti oko svakog detalja koji nam je bio potreban. I djeca i koordinatori i organizatori su učinili da se osjećamo saslušano i da pronađemo najbolje preporuke sa kojima ćemo ići u septembru u Rumuniju. Mislimo da sa timom kojeg smo stvorili, možemo doći do promjena koje znače i koje će pozitivno uticati na mlade – smatra Maša Medenica. Forum u Zagrebu je Maši donio dodatno samopouzdanje da kaže ono što misli. Da kroz kreativne radionice predstavi svoje ideje. Druženje i radno upoznavanje sa vršnjacima iz 12 evropskih država je bilo i iskustvo i temelj za nova napredovanja i ponovno okupljanje malih ombudsmana koje je zakazano za septembar u Bukureštu.

D. DRAŠKOVIĆ

HERCEG NOVI: Skupština opštine usvojila odluku kojom su uvećana primanja predstavnika građana

Odbornički dodatak 450 eura mjesečno

HERCEG NOVI - Hercegnovski odbornici će ubuduće primati mjesečnu naknadu u iznosu od 450 eura, što je 180 eura više u odnosu na sadašnja primanja.

To je omogućeno odlukom o naknadama za rad i drugim primanjima odbornika i članovima stalnih radnih tijela koju je usvojila Skupština opštine Herceg Novi na sjednici održanoj u srijedu. Prema prethodnoj odluci visina odborničkog dodatka se utvrđuje tako što se vrijednost koeficijenta koji je utvrdila Vlada (90) pomnoži sa tri.

NAKNADE

Odluka se odnosi na – naknadu za obavljanje odborničke funkcije (odbornički dodatak), dnevnice za prisustvovanje sjednici Skupštine, sjednicama stalnog ili povremenog radnog tijela Skupštine i Kolegijuma predsjednika Skupštine i naknadu za prisustvovanje zaključenju braka i životnog partnerstva lica istog pola.

Za prisustvovanje sjednici Skupštine i sjednici stalnog i povremenog radnog tijela Skupštine u svojstvu člana, odbornicima pripada naknada u visini od 10 odsto odbor-

Član Odbora direktora privrednog društva čiji je osnivač Skupština opštine ima pravo na naknadu u iznosu od 250 eura mjesečno, a predsjednik Odbora 300 eura.

Član Savjeta i Upravnog odbora primaće 200 eura, a predsjednik Savjeta/Odbora 250 eura

ničkog dodatka, a predsjednicima stalnih i povremenih radnih tijela Skupštine 15 odsto odborničkog dodatka.

Prema odluci za učešće u radu Kolegijuma predsjednika Skupštine član Kolegijuma, odnosno lice koje ga mijenja, ima pravo na naknadu u visini od 15 odsto odborničkog dodatka po održanoj sjednici tog tijela.

Visina naknade za odbornike koji prisustvuju zaključenju braka ili životnog partnerstva lica istog pola u službenim prostorijama iznosi 35 eura i isplaćuje se po danu prisustva. Ako se brak ili životno partnerstvo zaključuje izvan službenih prostorija, naknada iznosi 70 eura.

Član Odbora direktora privrednog društva čiji je osnivač

Skupština opštine ima prava na naknadu za rad u Odboru u iznosu od 250 eura (180 eura) na mjesečnom nivou, a predsjednik Odbora 300 eura (225 eura). Član Savjeta i Upravnog odbora javne službe – ustanove ima pravo na naknadu za rad u Savjetu, odnosno Upravnom odboru u iznosu 200 eura (135 eura) mjesečno, a predsjednik Sa-

vjeta/Odbora u iznosu od 250 eura (180 eura).

Član Skupštine Turističke organizacije primaće naknadu za rad u iznosu od 100 eura ( 45 eura).

OBRAZLOŽENJE

Aktuelni saziv skupštine Herceg Novi ima 35 odbornika. – Razlozi za povećanje naknada u odnosu na važeću odluku sadržani su u potrebi usklađivanja naknada za rad odbornika i drugih lica koje bira i imenuje Skupština opštine Herceg Novi sa zaradama, naknadama zarade i drugim primanjima zaposlenih u javnom sektoru, sa propisima koji regulišu minimalnu zaradu u Crnoj Gori i način oporezivanja odborničkog dodatka. Uvećanje naknada je predloženo imajući u vidu uporedne podatke i praksu u lokalnim samoupravama na teritoriji Crne Gore – navedeno je u obrazloženju za donošenje odluke.

Konstatuje se da su za sprovođenje Odluke potrebna dodatna finansijska sredstva koja će biti obezbijeđena iz budžeta

Opštine za 2025. godinu. Nije navedeno o kojem je iznosu riječ.

U budžetu Opštine za naknade odbornicima planirano je 130 000 eura. D. Š.

Maša Medenica

Maša i Jovan Vukićević

Sa sjednice Skupštine opštine Herceg Novi

Građanima Crne Gore

Čestitamo 13. jul

Građankama i građanima

Crne Gore čestitamo

Dan državnosti

Ministarstvo pravde

Svim građankama i građanima Crne Gore, srećan 13. jul, Dan državnosti

želi Ministarstvo pravde

OPŠTINA BIJELO POLJE

Svim građankama i građanima, Opština Bijelo Polje čestita

13. jul - Dan D ržavnosti Crne Gore

Svim penzionerima i građanima Crne Gore čestitamo 13. jul - Dan državnosti

Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore

SVEČANA AKADEMIJA POVODOM 13. JULA, DANA USTANKA, DANA DRŽAVNOSTI I DANA SUBNORA CRNE GORE

Spomenik

CRVENA ZASTAVA SLOBODE

Građanima Crne Gore

čestitamo

DAN DRŽAVNOSTI

Građanima Crne Gore

čestitamo 13. jul

DAN DRŽAVNOSTI

Srećan 13. jul

Dan državnosti

želi vam preduzeće

7. AVGUST d.o.o. Podgorica

AGENCIJA ZA ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE I POŠTANSKU DJELATNOST

Građankama i građanima Crne Gore čestitamo

TOP STYLE: Stručni pogled na odjevne izbore naših javnih ličnosti – Ana Milo, stilistkinja i

modna kritičarka

Svetlana Vuksanović pokazala stil, svježinu, nježnost i vedrinu

Moda nikada nije bila samo pitanje odjeće. Ona je izraz ličnosti, stav, govor bez riječi. Rubrika TOP STYLE prati upravo te trenutke – kada stil postaje alat komunikacije, a odjevna kombinacija suptilno (ili vrlo glasno) govori o profesiji, karakteru i društvenom izrazu. Ana Milo, stilistkinja i modna kritičarka, donosi stručni osvrt, analizirajući odnos prema formi, simbolici, estetici, ali i ličnoj autentičnosti. U fokusu su krojevi, boje, materijali, držanje, ali i kontekst – jer stil ne postoji u vakuumu. Bez zadrške, uz stručan pogled i osjećaj za mjeru, donosimo odgovore – jer ponekad ono što nosimo govori više od onoga što izgovaramo

SVETLANA VUKSANOVIĆ

Svježina u nečijoj pojavi i nonšalantnosti najviše potiče od vedrine same osobe, ali i njenog modnog odabira materijala.

Haljina A forme sa presjekom ispod grudi, vrlo rijetkog dezena cvijeća, koji je idealno raspoređen po površini, doveo je ovaj look do ljepote.

Torba koja je od trandy materijala i koja se preklapa nježno sa drugim nijansama boja izabrana je na pravi način.

Jedina zamjerka je u dizajnerskom smislu i V izrezu. Zbog toga što romantičan stil haljine traži i oblije ivice, ali u ovoj formalnoj prilici možda čak i nešto što nije za zamjeriti.

Jedan simple make up look kao i fashion look koji nije savršen, ali plijeni kao da jeste.

U ovom modnom izdanju svakom odjevnom komadu sam morala prići izbliza.

Ne djeluje kao da ova modna pojava ima puno grešaka, jer je fokus na kombinaciji dvije moćne i zagasite boje, ali ako se zagledamo malo više, dolazimo do saznanja o modnoj kombinaciji sa previše različitih materijala.

Gospodin Burić de nitivno ima stila, jer ako ne posmatramo cjelokupan stajling i odjevne komade ponaosob, vrlo dobar i kvalitetan odabir.

Da je stilski išlo ka ljetnjim materijalima i nonšalantnosti, ove dvije boje bi i više došle do izražaja, a sa njima i sami odjevni komadi.

Izabran ton sportskog odijela je vrlo prihvatljiv i lijep za oko u ljetnjim danima. Kao takav donosi čistinu i mirnoću u pojavi, koja se upravo ovdje i desila. Pantalone u ovom modnom izdanju trebalo je da budu u fokusu jer je njihov model trandy sa učkurom koji se zbog košulje, koja je preko patalona, nažalost ne vidi.

Patike je trebalo da budu manje upadljive, zbog balansa u sportskoj eleganciji, ali je ovo jedan modni muški look, koji uvijek može biti bolji, ali je sasvim dovoljan i korektan.

Prevelika impresija odjevnim komadom koji nije stilski uklopljen sa aksesoarom dovodi do dramatičnog i grubog looka. Haljina ove forme i materijala sinonim je i elegancije i ekstravagancije i moći. Njen odabir apsolutno zaslužuje sve pohvale, ali nažalost ovakvim komadom sloboda u igranju sa dodatnim aksesoarom i bojama nije dozvoljena. Torba koja je uz ovo izabrana stilski iziskuje salonku ili čak i čizmu. Da bismo dobili balans u težini materijala.

Sandale koje nijesu trendy model, a i u pink boji, takođe kao vrlo loš odabir. Uz ovakvu haljinu, sandala u boji kože, pa čak i od transparentih nitni, idealno bi se uklopila. Aksesoar koji je izabran je takođe akcentovan. Nažalost, odličan glavni odjevni komad, koji jednostavno nije dobro stilizovan.

Klasično muško izdanje koje ima svoje kvalitetne momente, ali i one vrlo nepažljive koji dovode do nezainteresovanosti za modu i samu modnu pojavu.

Odabir sakoa je rijedak, lijep za oko, odličnog dezena. Uklopljen je vrlo loše uz ton pantalona i cipela. Da je preovladala paleta sive nijanse koja se kroz pantalone i cipele prelama bez jakih presjeka, i sam sako bi došao više do izražaja.

Nažalost, nije se vodilo računa o stilskoj povezanosti, pa je i sama modna pojava jednostavna i nemarna. Za oko nije previše pogrešna koliko je nepotpuna.

Ana Milo

Radno vrijeme dežurnih ustanova i službi za Dan državnosti (13, 14. i 15. jula)

DOM ZDRAVLJA

- Izabrani doktor za odrasle - Blok pet od 7 do 21 sat;

- Tuzi i Zeta – od 7 do 15 sati;

- Izabrani doktor za djecu – Blok pet od 7 do 21 sat:

- Centar za laboratorijsku dijagnostiku u Bloku pet – od 7 do 21 sat;

- Jedinica za patronažu radiće po ustaljenom rasporedu – nalozi će se primati u zdravstvenom objektu Blok pet – od 7 do 19 sati.

- Terapija u stanu pacijenata po nalogu izabranog doktora – svakog dana od 7 do 19.

APOTEKE

Montefarm

„Kruševac“ - Svetog Petra Cetinjskog br. 45/a (24 sata) 067/148-331 „Podgorica“ - Slobode br. 24 (od 7 do 22 sata) 067/148-471

Benu

Autobuska stanica 8 - 16

Blok pet 8 - 20

Pejton 8 - 16

Sahat-kula 8 - 16

Vasa Raičkovića 8 - 20 ,,Galenika“ 8 – 20

Moskovska 24 sata (sva tri dana)

POŠTA CG

13, 14. i 15. jul – neradni dani

BANKE

Univerzal kapital banka

13, 14. i 15. jul – ne radi

NLB

13, 14. i 15. jul – ne radi

Prva banka

13, 14. i 15. jul – ne radi

Hipotekarna banka

13, 14. i 15. jul – ne radi

CKB

13, 14. i 15. jul – ne radi

PIJACE I TRGOVINE

Zelene pijace: od 6 do 15 sati

Mješovite pijace: od 8 do 15 sati

Kamionska pijaca: uobičajeno radno vrijeme 24 sata

Stočna pijaca: poneđeljak od 6 do 13 sati

Pijaca upotrebljavane robe: od 6 do 14 sati

TC Voli

13, 14. i 15. jul – ne radi

TC Big Fashion

13, 14. i 15. jul – ne radi

AUTOBUSKA STANICA

Uobičajeno radno vrijeme i red vožnje

ŽELJEZNIČKA STANICA

Ubičajeno radno vrijeme i red vožnje

PARKING SERVIS

Besplatno parkiranje

Besplatan parking u zoniranim dijelovima grada i parkiralištima 13, 14. i 15. jula osim:

- U Ulici Miljana Vukova (iza TC ,,Ražnatović“)

- U Ulici Vaka Đurovića (kod Fonda PIO)

CEDIS

Cjelodnevna dežurstva Nijesu predviđena planska isključenja električne energije. Eventualne prekide napajanja ili kvar na distributivnoj mreži za vrijeme praznika građani mogu prijaviti na brojeve telefona: 020/633-979; 020/622-773; Kol centar – 19100.

AGENCIJA ZA STANOVANJE

Dežurne službe pružaće usluge od 8 do 16 sati

Kontakt telefoni: 020/623-493 Mob. 067/266-663

VODOVOD - Dežurne službe pružaće usluge 24 časa Kontakt telefon 020/440-388

ČISTOĆA

- Ekipe će redovno čistiti javne površine i prazniti kontejnere u gradskim i prigradskim naseljima.

Reciklažna dvorišta (u Ulici Ive Vizina na Zabjelu i na Bulevaru

Mihaila Lalića) radiće od 7 do 21 sat.

JAVNI PREVOZ

Linijski prevoz putnika odvijaće se po neđeljnom redu vožnje. H. P.

DOO Vodovod i kanalizacija, uz podršku Eko-fonda, nabavilo vozilo za efikasnije uklanjanje biljnog otpada

Modernizacija u službi građana i prirode

Gradsko preduzeće Vodovod i kanalizacija, u saradnji sa Eko-fondom, uspješno je realizovalo projekat nabavke komunalne opreme koja će unaprijediti kapacitet preduzeća u oblasti zaštite životne sredine i očuvanja vodnih resursa.

- Zahvaljujući bespovratnim sredstvima Eko-fonda u iznosu od 38.880 evra, kao i učešću Glavnog grada, nabavljen je novi mini hidraulični rovokopač na gusjenicama, ukupne vrijednosti 58.806 eura. Ova investicija ima za cilj efikasnije i brže uklanjanje biljnog otpada na postrojenjima, posebno u okolini rijeka, vodoizvorišta i bunara. Na ovaj način biće omogućeno trajno uklanjanje otpada koji se taloži na ključnim lokacijama, čime se direktno doprinosi

smanjenju zamućenja vodotokova, očuvanju kvaliteta vode i zaštiti zemljišta od komunalnog zagađenja – saopšteno je iz ViK-a.

Naglasili su i da Eko-fond, kao ključni partner u ovom i sličnim projektima, ima izuzetno važnu ulogu u podsticanju ulaganja u ekološku in-

U neđelju zakazano svečano otvaranje Bulevara Veljka Vlahovića

Ko čeka - dočeka

Bulevar Veljka Vlahović biće otvoren u neđelju 13. jula. Na ovoj vitalno važnoj saobraćajnici za Stari aerodrom, ali i za cijeli grad, juče su bili u toku posljednji radovi na obilježavanju horizontalne signalizacije. Dužina budućeg bulevara je 1,9 kilometara, imaće šest saobraćajnih traka, po tri u svakom smjeru razdvojene razdjelnim ostrvom. Na pojedinim mjestima bulevar će imati poprečni profil kao na auto-putu (više od 45 metara). Duž cijelog Bulevara Veljka Vlahovića biće izgrađena obostrana biciklistička staza, širine jedan metar.

Izgradnja ovog bulevara realizovana je u saradnji Glavnog grada i Uprave za kapitalne projekte. Početak izgradnje ozvaničen je 30. oktobra 2020.

godine, a bulevar je trebalo da bude završen u roku od 30 mjeseci, odnosno u aprilu 2023. godine. Usljed brojnih kašnjenja zbog kojih građani Podgorice na završetak izgradnje Bulevara Veljka Vlahovića čekaju skoro dvije i po godine duže od planiranog ro-

ka (skoro isto onoliko koliko je bio predviđeno za realizaciju ovog projekta), ovaj posao će koštati oko milion i po eura više u odnosu na cijenu koja je ugovorena 2020. godine – oko šest miliona eura, u odnosu na predviđenih 4,6 miliona. H. P.

Ekipe gradskog preduzeća Putevi priveli su kraju izgradnju novog parkinga u Bloku pet, na prostoru između ulica Blaža Jovanovića i Dalmatinske, u blizini TC ,,Bazar“. Na početku radova, 3. juna, saopšteno je da će parking imati 213 parking mjesta i šest mjesta za vozila osoba s invaliditetom. Procijenjena vrijednost radova bila je oko 230.000 eura (plus PDV).

H. P.

frastrukturu i održivi razvoj, čime aktivno doprinosi očuvanju prirode i unapređenju kvaliteta života građana u Crnoj Gori. H. P.

U okviru projekta „Mikro 020“ uređen prostor na uglu ulica Kralja Nikole i Bracana Bracanovića

Gradsko preduzeće Zelenilo okončalo je radove na pejzažnom uređenju urbanog džepa na uglu ulica Kralja Nikole i Bracana Bracanovića, na Pobrežju. Pejzažno uređenje je urađeno je u sklopu projekta „Mikro 020“ čiji je nosilac Služba glavne gradske arhitektice. - U prethodnim mjesecima odradili smo pripremu terena, zemljane radove, sadnju drveća, žbunja, ukrasne trave, puzavica i žive ograde, formirali travnjak... Odradili smo i prateći mobilijar, ali i hidrosistem kako bi biljni fond imao dovoljne količine vode tokom cijele godine – saopšteno je iz Zelenila.

Projekat „Mikro 020“ pokrenut je 2019. godine, s namjerom da se zapuštene, manje gradske površine revitalizuju i pretvore u zelene, multifunkcionalne prostore za odmor, rekreaciju i druženje na otvorenom. H. P.

Posljednji radovi na Bulevaru Veljka Vlahovića

Novi kutak za predah u hladovini

Sead Salković Dadamann 13. jula objavljuje antiratnu pjesmu „Tajna kontrola“

Ljudi se tretiraju kao obični brojevi

PODGORICA - Baš kao

što je i obećao početkom prošlog mjeseca, kada smo razgovarali o njegovim muzičkim počecima, uzorima, nastanku pjesama i crnogorskoj alternativnoj muzičkoj sceni, rokenrol muzičar Sead Salković Dadamann iz Bijelog Polja objavio je novu pjesmu „Tajna kontrola“.

Ovaj singl, otkrio je on u razgovoru za Pobjedu, nastao je krajem prošle godine kao njegov odgovor na „sveprisutnu agresiju, podlost, dvoličnost i ratove ‘moćnika’, svuda po svijetu, protiv potlačenih naroda“.

- Pjesma nije lokalni, nego širi, opšti(ji) i, rekao bih, ljudski osvrt na globalnu situaciju koja se trenutno dešava - pojašnjava Salković.

IDEJA VODILJA

Snimljena je u maju ove godine u studiju Vilya Salmanova. Inspirisali su ga, kako je kazao, „milioni ljudi koji, svuda po svijetu, šetaju gradovima u kojima žive protestujući zbog svega lošeg što se dešava u drugim zemljama, hiljadama kilometara daleko od njih“.

- Inspirišu me svi ti pametni ljudi od integiteta, obrazovani i sa stavom. Ne pričam ovdje o njihovim nacijama i/ili religijama, boji kože... Većina današnjih, da tako kažem, običnih ljudi, muškaraca i žena, odlično zna što se dešava širom svijeta, te kakve su namjere i ciljevi „moćnika“. To

Alternativni

muzičar iz Bijelog

Polja Sead Salković

Dadamann, kao

što je i najavio u intervjuu za Pobjedu prošlog mjeseca, 13. jula objaviće novi singl u kojem daje širi i opšti(ji) osvrt na globalnu situaciju

mi je fascinantno - rekao je on. Prema njegovim riječima, društvene mreže i platforme su „učinile svoje“, a to je da im građani danas više vjeruju nego svojim vladama.

DRUŠTVENE MREŽE

- Jedna informacija, fotografija ili video-zapis postaju viralni za samo nekoliko minuta, što pokreće ljude na reakciju i iskazivanje stavova, mišljenja i emocija - primjećuje Salković. On napominje da ga na stvaranje muzike motiviše i nepravda, ma gdje i prema kome god da je usmjerena.

- Kako da se čovjek osjeća kada gotovo svaki dan pročita ili čuje: danas je poginulo toliko Palestinaca, ovoliko Rusa, onoliko Ukrajinaca?! Zar to nije porazno, nehumano i frustrirajuće za sve. Ljudi se tretiraju kao obični brojevi, a ne kao izgubljeni životi i sudbine. Vje-

rujte da uopšte ne razumijem današnji svijet. Ako to nije okidač za sve da kažemo: dosta je, onda stvarno ne znam što jeste - ukazuje Salković. Ovaj muzičar smatra da je najgore što se ljudi danas na sve vrlo lako navikavaju.

- Što nam preostaje drugo nego da ukazujemo na sve stvari koje nijesu dobre?! To nam je dužnost! Svaka generacija mora jasno i glasno da izrazi svoje mišljenje. Moj skroman doprinos je satkan kroz ovu pjesmu - iskren je on.

ŠIRA SLIKA

Rad na ovoj numeri je, ne krije, bio dosta zanimljiv.

- Iskoristio sam jednu vrstu lične frustracije svakodnev-

nim dešavanjima kod nas i u svijetu da bih kroz „jače“ drajv gitare i brži ritam ukazao na to što se događa. Cilj je bio da izazovem neku vrstu katarze kod slušaoca - priča Salković. Podsjeća i da svi mi na „mikro nivou“ imamo svoje nemire i strahove.

- Svaka promjena mora ići iznutra, od samog čovjeka. Ono što sam pokušao, kada je u pitanju ova pjesma, jeste da probudim samosvijest i unutrašnju slobodu kod onog ko je bude slušao. Kroz neke nemile scene ratova, koji bukvalno haraju svijetom kao epidemija, htio sam da skrenem pažnju na ono što se „nekom tamo“ trenutno dešava, ali i da mir i sloboda nemaju cije-

Novi singl multitalentovane crnogorske muzičarke i kantautorke Marije Božović

PODGORICA – Crnogorska pjevačica i kantautorka Marija Božović objaviće, u subotu 12. jula, na svom Jutjub kanalu novu pjesmu „Sanjam“. Ova numera, kako je saopštila, nosi lični emotivni pečat. Nastala je u saradnji sa njenim bratom Nikolom Božovićem. Njih dvoje zajedno su radili muziku, ona tekst, dok Nikola potpisuje aranžman i audio produkciju.

- „Sanjam“ je pjesma o tišini između dvoje ljudi, prisutnosti koja ostaje i kada odnos ne-

stane, čežnji, ali i nadi – navodi Božović. Video-spot, iza kojeg stoji „Atomic Production and Rental“, donosi vizuelno snažan, simboličan izraz koji prati emotivne slojeve pjesme.

nu! Treba da cijenimo te stvari - jasan je on. Tajna kontrola je, ponavlja on, „sinonim za manjinu koja već zna što će biti sjutra bez obzira na mišljenje običnih ljudi“.

- Pričam o tome kao globalnom fenomenu. Gledam širu sliku, a ne malu fotografiju. Prepustili smo živote ljudima koji, pored tako očiglednih stvari, upravljaju nama, našim sudbinama i budućnošću, pritom stalno donoseći pogrešne odluke - kategoričan je Salković.

BUNT

Njegove pjesme, osim pažljivo sviranih melodija i harmonija, karakteriše i bunt koji je, kako navodi naš sagovornik,

prisutan „samo u mjeri u kojoj je dovoljno da se u nekom probudi emocija“.

- Agresija mi nikad nije (bila) opcija. Ne služim se njom kao načinom i sredstvom muzičkog izražavanja, jer se tu lako ode u krajnost. Izuzetno mi je bitna atmosfera i melodija kada želim da ukažem na neke anomalije, kako u odnosu između dvije osobe, tako i o problemima u društvu i/ili svijetu - precizirao je Salković.

On naglašava da njegove pjesme „gađaju u čelo“, te da tu „nema previše filosofije“. - Društvena odgovornost podrazumijeva brigu za društvenu zajednicu. Isto kao što se, recimo, trudim da kao roditelj budem odgovoran za svoje dijete, tako i kroz muziku nastojim biti odgovoran za širu društvenu zajednicu tako što ću ukazati na teme, pitanja ili fenomene koje smatram važnim. Umjetnost, konkretno muzika, samo je manifestacija mog angažmana i namjere - rekao je Salković.

NAMJERA

Do samosvijesti i samopouzdanja, stava je on, dolazi se spoznajom i slušanjem svojih i misli, kao i znanja svih onih koji nas okružuju.

- Takvi ljudi su uvijek na udaru onih koji žele da ih kontrolišu. To je jasna poruka ove pjesme. Ako sam uspio da doprem do nekoliko ljudi, cijenim da sam uradio dovoljno, jer sam poslao dobru poruku što je, u osnovi, suština muzike koju stvaram - dodaje on. Ističe i da mu je namjera da u narednom periodu takođe pravi dobru muziku i pjesme. - Nijesam pretenciozan, niti preambiciozan. Znam gdje se nalazim. Ne letim i ne žurim. Pažljivo biram pjesme i melodije. Bio bih zadovoljan kada bih ljude naveo na razmišljanje i stvaranje sopstvenog utiska i muzičkog ukusa - zaključio je, u razgovoru za Pobjedu, Salković. Milovan MARKOVIĆ

- Umjetnost, estetika i pomjeranje granica su sastavni dio mog muzičkog identiteta. Ovaj spot nije ilustracija pjesme, to je prostor u kojem ona diše – zaključila je Božović. R.Z.

AGRESIJA MU NIKAD NIJE (BILA) OPCIJA: Sead Salković Dadamann

PJESMA NOSI LIČNI EMOTIVNI PEČAT: Marija Božović

O LESENDRU I VRANJINI U PROŠLOSTI

Nepoznanice oko mjesta na kojem počiva Ilarion

Ktitorski natpis na crkvi sv. Nikole na Vranjini (iz 1886.) poručuje da je podignuta baš na mjestu nekadašnje crkve. Ali, oko toga ima više nedoumica. Prije četiri decenije pojavila se dilema oko prvobitne lokacije Vranjinskog manastira. Naime, Risto V. Radunović je pisao da „stari manastir Vranjina nije mogao postojati na mjestu turske tvrđavice sa topovima o kojoj govori Nićifor Dučić, ne samo stoga što tu nema, niti je kada primijećeno bilo kakvih tragova staroga Manastira, već i stoga što je mjesto gdje je podignuta tvrđavica vrlo nepovoljno za podizanje jednog manastira za koji se svojevremeno mogla birati najpovoljnija lokacija“ („Gdje su se nalazili srednjovjekovni „Obolon“ (Oblun) i manastir Vranjina u Zeti“, Zbornik „Skadarsko jezero“, CANU, Titograd, 1983, 621).

REZON

Radunović je držao da je manastir koji je smatran velikom lavrom i postojao preko 600 godina – sve do 1843. - morao u neposrednoj okolini imati više pomoćnih objekata koji ne bi mogli brzo iščeznuti ne ostavivši nikakvog traga (isto). Takođe je pisao da je prostor na kome se nalazi današnji Vranjinski manastir suviše mali da bi se na njemu mogao održati skup kakav je bio opštezetski zbor iz 1455. godine, na kojem je bilo preko pedeset ljudi. Radunović je na koncu ukazao na prostor Gornjeg (Malog) blata kao na alternativnu (prvobitnu) lokaciju Vranjinskog manastira. Ovo, međutim, stoji na tankim nogama. Jer, ko god je vidio očima Vranjinski manastir zna da je riječ o povećem platou na jugoistočnoj strani ostrva, na kojem pored postojećih objekata komotno može stati trista, pa i više osoba. Radunoviću ne ide u prilog ni narodna tradicija. Protiv njegove pretpostavke najsnažnije govori svjedočanstvo koje je ostavio crnogorski mitropolit

Arheolog Predrag Malbaša piše da se „u podu crkve sv. Nikole nalazilo više grobnih ploča sa natpisima koji su bili nečitljivi“, te da je „posebno mjesto u priprati, uz sjeverni zid, zauzimao grob, u vidu sarkofaga, uzdignut od zemlje, na kojem se nalazio natpis: „Ovdje se predstavi rab Božiji Ilarion episkop zetski osnivač ovog svetog mjesta“

TRI CRKVE

Vranjinski iguman Petar Dragojlović je pisao da je prvobitni Vranjinski manastir imao tri crkve - Svetog Nikole, Svetog Save i Uspenija Presvete Bogorodice

Ilarion Roganović. Upravo je on posvjedočio da je u crkvi sv. Nikole na Vranjini vidio kamenu grobnicu prvog zetskog episkopa Ilariona Šišojevića – kojoj se u međuvremenu izgubio svaki trag. Doskorašnji vranjinski iguman Petar (Dragojlović) je u svojoj knjizi o Vranjinskom manastiru zapisao da neki misle da je Ilarionov grob još uvijek negdje (skriven) na Vranjini, dok drugi smatraju da se njegovi zemni ostaci nalaze u tajnim katakombama dajbapskog manastira.

OPIS ILARIONOVE GROBNICE

Nauka nema dilema oko lokacije Vranjinskog manastira. Arheolog Predrag Malbaša u feljtonu „Prevlaka“ objavljenom 2007. godine u „Vijestima“ piše da se „u podu crkve sv. Nikole nalazilo više grobnih ploča sa natpisima koji su bili nečitljivi“, te da je „posebno mjesto u priprati, uz sjeverni zid, zauzimao grob, u vidu sarkofaga, uzdignut od zemlje, na kojem se nalazio natpis: „Ovdje se predstavi rab Božiji Ilarion episkop zetski osnivač ovog svetog mjesta“. „Dio natpisa sa godinom bio je uništen“, kaže Malbaša, dodajući da se „preko drugih istorijskih izvora, vezanih za pomen Ilariona, kao i paleografskom

analizom, natpis datira između 1235. i 1242. godine.“

Iste podatke objavio je i istoričar umjetnosti Aleksandar Člikov: „...za datiranje osnivanja svetilišta (na Vranjini) krajnje zanimljivim se čini opis ktitorske grobnice sa natpisom, koji u modernoj transkripciji glasi: „Ovđe se predstavi rab božji Ilarion, episkop zetski, osnivač ovog svetog mjesta“. „U literaturi citirani grobni natpis se datira – što potvrđuje i paleografska analiza – u

doba između 1235. i 1242. godine“ („Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera, CANU, Podgorica, 2012, 81).

PODATAK VLADIKE

VASILIJA

Vranjinski iguman Petar je 2010. godine najavio da će biti sprovedena „arheološka istraživanja čitavog ovog pojasa“. Dodao je da će se „tačno ustanoviti gdje su temelji prve crkve, a trebalo bi da nađemo grobno mjesto episkopa Ilariona, jer se episkopski grob sigurno razlikovao od ostalih“ (intervju „Srpskim novinama“, elektronsko izdanje, 7. april 2010).

Ovim je posredno ukazano na dileme o lokacijama nekadašnjih vranjinskih crkava. U na-

Rekli smo da je Vranjinski manastir porušen 1843. godine i da su Turci tada na mjestu crkve sv. Nikole podigli „panduricu“. Međutim, vranjinski iguman Petar (Dragojlović) pisao je da su Turci 1862. godine „ponovo porušili manastir“ - što povlači pitanje stepena turskog razaranja iz 1843. godine. O tome govori i Aleksandar Čilikov. Kaže da je „tokom perioda turske vladavine Skadarskim basenom, manastir više puta rušen i paljen“, da je „1843. godine služio i kao kasarna, da bi 1862. godine od strane Turaka bio potpuno razoren“ („Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera, 81). Međutim, ni iguman Petar, ni Čilikov ne pominju zagonetan podatak iz pisma koje je arhimandrit Vasilije Petrović 15. juna 1745. godine uputio ruskom rezidentu u Carigradu Alekseju Vešnjakovu U namjeri da ga upozna sa velikim pritiskom koji su Turci tih godina činili na Crnu Goru, Vasilije navodi „da su mnoge crkve opustošene, a manastiri Sinjac, Goričani, Kom i Vranjina razrušeni“ (Radoslav M. Raspopović, „Diplomatija Crne Gore 1711-1818”, Podgorica-Beograd, 1996, 49). Turci su zauzeli ove manastire i crkvene posjede tri godine ranije, što je i bio jedan od razloga da mitropolit Sava Petrović iste godine otputuje za Rusiju. Dakle, postoji i mogućnost da je Vranjina rušena 1742. godine.

Risto V. Radunović je pisao da je prostor na kome se nalazi Vranjinski manastir suviše mali da bi se na njemu mogao održati skup kakav je bio opštezetski zbor iz 1455. godine, na kojem je bilo preko 50 ljudi. Ali, ko god je vidio očima Vranjinski manastir zna da je riječ o povećem platou na jugoistočnoj strani ostrva, na kojem komotno može stati trista, pa i više osoba

stavku intervjua pominje se još nekoliko intrigantnih detalja. Kaže se da je prvobitni Vranjinski manastir „imao tri crkve - Svetog Nikole, Svetog Save i Uspenija Presvete Bogorodice“. Za crkvu Svetog Nikole se navodi da je ponovo izgrađena u doba knjaza Nikole Petrovića 1886. godine. Za crkvu sv. Save se kaže da je „po nekim izvorima ta mala crkva bila stotinak metara zapadno od crkve sv. Nikole, veličine 8 x 3 metra“ - pri čemu nije naveden izvor za taj podatak. U vezi lokacije na kojoj se nalazila crkva sv. Save, autor članka u „Srpskim novinama“ dalje kaže: „I zaista na visu iznad sadašnjeg konaka, između starih košćela, naišli smo na kamene tragove nekadašnje crkve, koji i proporcijama odgovaraju starom opisu (ne kaže se kojem, S.Č.) pa je sasvim izvjesno i prije najavljenih arheoloških istraživanja da je na ovom mjestu bila pomenuta crkva“. Na kraju se navodi da se prema narodnom predanju treća crkva Uspenija Presvete Bogorodice nalazila najvjerovatnije u podnožju uzvišenja na kojem stoji crkva sv. Nikole, na mjestu gdje se danas nalazi jedan stoljetni brijest.

Autor ovih redova je u saznanju da je prije desetak godina, tokom iskopavanja na bočnim stranama pomenutog uzvišenja, otkriveno mnoštvo skeleta, koji su potom pohranjeni u zajedničku grobnicu. Vrijedi pomenuti i da se iza sadašnjeg konaka, na putu prema brijegu sa starim košćelama, nalazi prastari ubao (bunar). (Nastavlja se)

Autor: Slobodan ČUKIĆ

Pogled sa Vranjine na jezero

Dio ikonostasa u Crkvi Sv. Nikole na Vranjini

Mjesto gdje se po vjerovanju nalazila Crkva Uspenija Presvete Bogorodice

Narodni heroji – za

i Budućnosti i Sutjeske

PODGORICA - Koliko puta ste u izvještajima derbija domaće lige, u godinama za nama, svjedočili o navijačkim sukobima koji su pratili duele Budućnosti i Sutjeske? Za promjenu i zato što je praznik, 13. jul – priča o onima koji naše najveće klubove vežu junaštvom. O četvorici narodnih heroja, koji su igrali i za nikšićki i podgorički klub. Budućnost se ponosi imenima devet igrača i članova rukovodstva koji su u ratu i revoluciji zaslužili Orden narodnog heroja: Radovan Vukanović, Vlado Božović, Špiro Mugoša, Radule Ruso Radulović, Gojko Radović, Veljko Janković, Radoje Jovanović, Veljko Zeković i Đorđije Premović A osmorica igrača nikšićkog kluba (tridesetih nosio ime Hercegovac) proglašeni su narodnim herojima: Muharem Asović, Vlado Božović, Ratko Vujović – Čoče, Veljko Zeković, Petar Jovanović, Đorđije Premović, Lazar Radojević i Radule - Ruso Radulović.

RUSOV PRKOS

Dakle, ratni heroji, narodni heroji Jugoslavije Veljko Zeković, Đorđije Premović, Vlado Božović i Radule – Ruso Radulović dijelili su sudbinu oba predratna radnička kluba, i u Nikšiću i u Podgorici. Ratna sudbina svakog od njih je savršen primjer vrijednosti Trinaestojulskog ustanka. Ali i njihovi predratni izbori – da se tokom tridesetih vežu za klubove koji su više puta bili zabranjivani, kojima su mijenjana imena, koji su bili meta čestih racija i prepoznati kao stjecišta ljevičara i komunista...

Najkraća i najtužnija – ona o Rusu Raduloviću. Radule je u ratu stradao na ljeto 1942. godine; imao je svega 22 godine. Mladić i ustanik iz Komana –prije rata i u tinejdžerskim danima fudbaler dostojan mjesta prvotimca (krajem tridesetih Budućnost zabranjivana – pa ponovo osnivana pod imenom Crna Gora)... I radnik u štampariji ,,Zeta“, Joza Vukčevića u Podgorici. U prvoj ratnoj godini bio je učesnik Pljevaljske bitke; već tu svjedočio o strašnoj partizanskoj golgoti... Na ljeto 1942, opkoljen od neprijatelja, to dijete sa 22 godine odlučuje –da im živ u ruke neće pasti. U

Fudbaleri Budućnosti 1931. godine

Veljko Zeković, Đorđije Premović, Vlado Božović i Radule Ruso Radulović dijelili su sudbinu oba radnička kluba, i u Nikšiću i u Podgorici. Ratna sudbina svakog od njih je savršen primjer vrijednosti Trinaestojulskog ustanka

smrt odlazi aktivirajući bombu; pamte se i junačke riječi prkosa mladića u tom trenutku. Sada jedna ulica u Gornjoj Gorici nosi njegovo ime – koje je bilo zapisano i među onima na spomen-ploči, koja je dugo bilo izložena u holu ,,Pobjedine“ stare zgrade...

VELJKOV PUT

Ime Veljka Zekovića je najskorije bilo aktuelno u javnosti: viješću od prije tri godine, da je u Nikšiću oskrnavljen i oštećen kamen-temeljac Doma revolucije, koji je 1977. on postavio. Razbijena ploča u strogom centru grada je potom sanirana; izvjesno, vandali koji su to učinili, kao i velika većina onih koji su o tome u medijima čitali – nikad nijesu čuli za Veljka. U Budućnosti, kao i Đorđije Premović, Veljko je igrao dvije sezone od 1932. do 1934. godine. Do tada se već potpuno afirmisao kao jedan od najboljih igrača Hercegovca, buduće Sutjeske. Bio je gimnazijalac, potom se školovao na Pravnom fakultetu u Beogradu... U radnički Hercegovac (prvo ime Hajduk, potom ekspresno zabranjen, pa obnovljen krajem dvadesetih) Veljko, spram ličnih ubjeđenja, stiže iz

prvog kluba u gradu Obilića. I tokom tridesetih postaje jedna od ključnih figura u klubu koji je u Nikšiću čuvao ideje ljevice. Ostaje upamćena i anegdota da je na jednom meču u Nikšiću spašavao - Peka Dapčevića lično! Jer je budući slavni partizanski komandant, Cetinjanin Peko, jedno vrijeme bio i fudbalski sudija... Pa su zbog jednog dosuđenog penala protiv Hercegovca brojni navijači upali na teren – da se sa sudijom Pekom razračunaju. Veljko je u toj situaciji sve riješio jednim: ,,Drugovi, on je naš“. I sasvim ustanički: pred 13. jul 1941, na Đapi, pored obale Zete, Veljko Zeković se u okupiranom gradu obratio pred više od 150 prisutnih revolucionara i ustanika. I tu je 6. jula pročitan proglas CK KPJ o napadu nacista na Sovjetski savez. Istog dana izbjegli su iz grada, obaviješteni o raciji na komuniste...

Istog jula 1941. imenovan za člana Komiteta KPJ za Nikšić; angažovan na stvaranju Durmitorskog i Nikšićkog odreda. Od aprila 1942. zamjenik političkog komesara Nikšićkog odreda. Od povlačenja glavnine partizanskih jedinica za Bosnu – od juna 1942. u Nikšić-

kom okrugu radi kao ilegalac. Od 1944. član Izvršnog odbora, a zatim sekretar Crnogorske antifašističke skupštine narodnog oslobođenja. Nakon rata; prvi ministar trgovine u prvoj Vladi NR Crne Gore! Šezdesetih i potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća, član Savjeta federacije... Preminuo u Beogradu u septembru 1985; narodni heroj sahranjen u Aleji zaslužnih građana.

KOMANDIR ĐORĐIJE Fudbalski put Đorđija Premovića se poklapa sa Zekovićevim; u istom periodu u Budućnosti, kao i u Hercegovcu u njihovom Nikšiću. Đorđije, gimnazijalac iz siromašne porodice sa Bogetića; 1928. i u 18. godini isključen iz nikšićke gimnazije zbog revolta protiv režima. Bez prava na nastavak školovanja!

Radnik pivare ,,Trebjesa“, početkom tridesetih dobija šansu u Hercegovcu. Na primjer, i on i Zeković igrali su za nikšićki tim na međunarodnim mečevima u Albaniji 1934; tada je Đorđije bio i strijelac gola. Od 1933. (tada član Budućnosti) član KPJ; progonjen, jednom prije rata i u lancima sproveden u rodne Bogetiće...

Šest mjeseci, zbog partijske aktivnosti, zatvoren u istražnom zatvoru 1936. godine. Njegova kuća bila je i sabiralište dobrovoljaca za Španiju tokom Španskog građanskog rata. I sam u martu 1937. kreće za Španiju kao dobrovoljac – da bi bio uhapšen prilikom otkrivanja broda ,,La Korse“ već u Boki... Pred rat zaposlen u zeničkoj Željezari, od maja 1941. ponovo u već okupiranoj Crnoj Gori. U Trinaestojulskom ustanku: među onima koji su izvršili akciju razoružavanja žandarmerijske stanice na Bogetićima. Potom i u nizu gerilskih akcija tog ljeta u napadima na kolone italijanskih vojnika na putu Danilovgrad – Nikšić... Od juna 1942 – komandir čete Drugog bataljona čuvene Pete proleterske brigade! Tada proslavljen u borbama kod Prozora i Gornjeg Vakufa, zvanično pohvaljen i od komandanta Save Kovačevića... Tokom 1943. kao zamjenik komandanta Prvog bataljona istaknut u borbama oko Jablanice i u dolini Neretve. U borbama kod sela Plana, kod Bileće, teško ranjen i zarobljen 17. aprila 1943; neprijatelji su ranjenog junaka istog dana

strijeljali, imao je 33 godine... Deceniju kasnije – proglašen za narodnog heroja.

PREDSJEDNIK VLADO

Konačno – Vlado Božović, onaj koji je nakon rata okupljao fudbalere, preživjele drugove, u tek oslobođenoj, razrušenoj Podgorici. Prvi predsjednik poslijeratne Budućnosti u bombama izranjavanom gradu – a njen predratni prvotimac. Tridesetih, na primjer, bio je i jedan od trojice osnivača RSK Crna Gora u Podgorici – nakon zabrane Budućnosti. I u tom periodu upravo je nastupao i za nikšićki Hercegovac. Što svjedoči o tome, u kojoj mjeri su ljevičarski klubovi Nikšića i Podgorice tada bili bliski. Iz tog vremena i sjećanje iz Nikšića da se na jednom od njihovih mečeva skandiralo: ,,Crveni, crveni...“ – kao podrška i za jedne i za druge. Vlado, dijete iz ratne 1915, gimnazijalac koji je nakon očeve smrti morao prekinuti školovanje – pa raditi u ,,Singeru“ i kao trgovački putnik. Već od 19. godine član partije, od oktobra 1934.

A već 1936. Vlado Božović bio je i jedan od organizatora belvederskih demonstracija na Cetinju! Pa ilegalac, proganjan i hapšen na Cetinju, u Nikšiću, u Mostaru, svojoj Podgorici. Jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka, ko-

ponos Sutjeske

mesar Prvog rogamskog odreda, junak borbi na Trijepču i Doljanskoj glavici, pa politički komesar Omladinskog bataljona. Pa komesar Trećeg bataljona Bajo Sekulić Četvrte proleterske...

O ratnom junaštvu: tri puta ranjavan. Prvi put teško, na Kupresu u avgustu 1942. godine. Pa rukovodilac Politodijela Četvrte kordunaške, pa Sedme banijske udarne divizije. Do kraja rata u borbama; tako se postajalo narodni heroj. I taj Vlado, nakon rata i u porušenom gradu, inicijator da se odmah krene u izgradnju stadiona, gdje i sada nastupa

Budućnost. U dubokoj starosti u svojoj Podgorici preminuo 2010; ispraćen uz vojne počasti.

Put, primjer, junaštvo, stradanje ili trijumf ove četvorice narodnih heroja, koje dijele i Budućnost i Sutjeska – savršena je sportska konekcija sa praznikom. Imena njih četvorice su i primjer i putokaz kakve sportske konekcije naši najveći klubovi su dužni da grade. Ako žele da budu dosljedni onim vrijednostima, zbog kojih su Vlado, Đorđije, Veljko i Ruso, u tim timovima trasirali svoj, dostojanstven i herojski životni put. Stojan STAMENIĆ

Radovan Vukanović

Radule Ruso Radulović

Radoje Jovanović

Muharem Asović

Ratko Vujović - Čoče

Petar Jovanović

Lazar Radojević

Vlado Božović

Gojko Radović

Veljko Zeković

Špiro Mugoša

Veljko Janković

Đorđije Premović

Tim Hercegovca (buduće Sutjeske) iz 1931. godine

Od poneđeljka prodaja ulaznica za revanš meč kvalifikacija za Ligu šampiona

Na Nou za pet eura

PODGORICA - Ulaznice za revanš utakmicu prvog kola kvalifikacija za Ligu šampiona između Budućnosti i jermenskog prvaka Noe prodavaće se u poneđeljak i utorak , 14. i 15. jula, u dva termina - od devet do 12 sati i od 19 do 21 sat, saopšteno je iz podgoričkog kluba. Utakmica se igra 15. jula u 21 sat. Noa je u prvom meču pobijedila s 1:0. Cijena ulaznice za zapadnu tribinu iznosi pet eura, a karte će biti dostupne na biletarnici

na zapadnoj tribini stadiona. - Svi navijači koji posjeduju važeću člansku kartu FK Budućnost ostvaruju pravo na popust od 50 odsto na cijenu ulaznice. Prilikom kupovine, potrebno je priložiti člansku kartu i identifikacioni dokument (lična karta ili pasoš). Pozivamo sve navijače da dođu u što većem broju i podrže naš klub u borbi za plasman u narednu rundu kvalifikacija za Ligu šampiona - saopšteno je iz Fudbalskog kluba Budućnost. R. A.

Crnogorski fudbaler ide u Kazahstan

Camaj potpisao

za Astanu

PODGORICA - Crnogorski reprezentativac Driton

Camaj novi je fudbaler Astane.

Dvadesetosmogodišnji krilni igrač potpisao je ugovor na 18 mjeseci. Sa ,,žuto-plavima“ igraće u drugom kolu kvalifikacija za Ligu konferencija, gdje će rival biti moldavski Zimbru. Astana je osnovana prije 16 godina, a posljednju od sedam titula prvaka Kazahstana osvojila je 2022. godine. Trenutno

je nakon 16 kola prva na tabeli domaćeg šampionata, s bodom više od Kairata, a pet od Aktobea.

Camaj je poslije pet godina napustio Mađarsku, gdje je igrao za Kišvardu i Kečkemet. Prethodno je nastupao za Budućnost, Inter Zaprešić, Dečić, Lovćen i Iskru. Ne. K.

Selektor Radovan Kavaja objavio spisak

PODGORICA - Selektor kadetske reprezentacije

Crne Gore Radovan Kavaja objavio je spisak igrača za pripreme koje će se održati na Zlatiboru.

Kavaja je pozvao 29 igrača - golmani: Strahinja Terzić (Podgorica), Simon Sošić (Budućnost), Bogdan Borilović (Lovćen); odbrana: Ognjen Radević, Lazar Popović, Aleksa Đurišić (Budućnost), Andrej Krunić (Kom), Blagoje Uzunovski (Igalo), Eldin Pjetrović (Metropolitan, SAD), Stefan Nedić, Luka Marković (Stari aerodrom), Aleksa Peković (Žoinvij, Francuska); vezni red: Matija Rakčević, Petar Vujović, Vuk Jovović, Petar

Rešetar (Budućnost), Mateja Sekulić (Rudar), Andrej Bulatović, Nemanja Ajković, Mihailo Marković (Stari aerodrom), Adnan Hajdarpašić (Jedinstvo Franca), Pavle Pejović (Podgorica), Mark Đokaj (Dečić), Matija Knežević (OFK Titograd), Petar Vukmirović (Junionvil Miliken, Kanada), Blažo Đukić (Sutjeska); napad: Luka Vušurović, Miloš Šekularac (Stari aerodrom), Bogdan Bjelić (Budućnost). ,,Sokolići“ će na Zlatiboru boraviti od 14. do 28. jula. Za to vrijeme odigraće i nekoliko prijateljskih mečeva, među kojima i sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (22. jul) i Jordan (27. jul). R. P.

Dečić na dobrom

PODGORICA – Istorijsku noć u Tuzima, u kojoj je prvi put na evropskoj sceni bio domaćin na svom terenu, Dečić je uljepšao pobjedom nad Sileksom od 2:0.

Tim Nebojše Jandrića dobio je što je želio – prednost pred revanš narednog četvrtka u Skoplju, u kojem treba da potvrdi da zaslužuje prolaz u drugo kolo kvalifikacija za Ligu konferencija.

- Kad se sve sabere i oduzme, zaslužena pobjeda. Ko god prati fudbal zna da je prvi meč u sezoni uvijek težak jer nosi određenu dozu pritiska, posebno kada je evropski i istorijski meč. Osjetila se kod igrača u prvom poluvremenu doza nesigurnosti dok sve nije došlo na svoje – kazao je Jandrić. Dečić je poveo u 39. minutu kada je Andrej Bajović krunisao lijepu akciju, a konačan rezultat postavio je Ibrahima Endiaje u 71.

- Postigli smo gol u idealnom trenutku prvog poluvremena, pred sam kraj. Kasnije smo imali i igrača više i možda je šteta što to nije bilo krunisano još nekim golom. Imao je protivnik šansu da smanji rezultat, pa moramo biti zadovoljni. Sada smo okrenuti revanšu, u kojem treba da pobijedimo i plasiramo se u naredno kolonaveo je Jandrić, koji je ekipu preuzeo samo pet dana prije duela sa Sileksom, nakon odlaska Nenada Brnovića

- Rekao sam u najavi da oni imaju jasno definisan stil igre

dili protivnika jer su oni sigurno gledali prethodne utakmice - dodao je srpski stručnjak, koji nije mogao da računa na povrijeđene Kajevića i Božovića Revanš se igra narednog četvrtka u Skoplju, u trening cenZadovoljstvo u

sa trenerom koji dugo vodi ekipu. Imali smo dobru analizu i pripremu, neutralisali smo te njihove ofanzivne kvalitete. Oslonili smo se na sve ono što su igrači radili do sada, velike zasluge za ovu pobjedu

Juniorsko prvenstvo Evrope u boksu

Mrdak

obezbijedio medalju

PODGORICA – Crnogorski bokser Strahinja Mrdak plasirao se u polufinale i obezbijedio bronzanu medalju na juniorskom prvenstvu Evrope u Novom Pazaru, koje je okupilo 164 takmičara iz 19 država. Mrdak je u četvrtfinalnom meču kategorije do 50 kilograma savladao reprezentativca Srbije Jovana Dimitrijevića, a do pobjede i polufinala član BK Budva došao je jednoglasnom odlukom sudija. - Pokazao je izuzetnu zrelost u ringu. Njegova pobjeda nije samo njegov lični uspjeh, već i rezultat timskog rada, discipline i predanosti. Veliki podstrek za sve ostale naše boksere i dolazi kao potvrda da Crna Gora ima potencijal da se ravnopravno nosi sa najboljim evropskim bokserskim nacijama - rekao je trener reprezentacije Boško Drašković. U polufinalu, u poneđeljak, bo-

riće se protiv Tigrana Kiragosjana iz Jermenine. Drugi crnogorski predstavnik Matija Roganović nije uspio da se dokopa četvrtfinala kategorije do 80 kilograma. Nepremostiva prepreka za člana BK Nikšić bio je Španac Efosa Igbinovia Igberese, koji je slavio odlukom sudija 4:1. Danas (subota) na ring će i Nikola Raičević, a rival u četvrtfinalu kategorije do 48 kilograma biće mu Azerbejdžanac Ali Alijev, koji je u osmini eliminisao Petra Trajčevskog iz Sjeverne Makedonije. Sa crnogorskim takmičarima u Novom Pazaru, osim Draškovića, prisutni su i treneri Slavko Mrdak i Sergej Kudravcev. R. P.

idu i Nenadu Brnoviću koji je odradio pripreme, dobar dio skautinga i na kraju nam pomogao sa nekim informacijama. U nekim segmentima igre smo pokušali da dodamo nešto novo kako bismo iznena-

Balkansko prvenstvo za odbojkaše

Grčka 0

Crna Gora 3

BANJALUKA – Dvorana: ,,Borik“. Rezultat po setovima: 17:25, 15:25, 8:25. GRČKA : K osmidis, Seremetis, Telios (libero), Andr eadis 1, Covaras 3, Musogijan, Misailidis 2, Dijamantis 3, Spiropojlos (libero), Trapezunditis 1, Jorgucos 1, Perdikeas 8, Jotikas 1, Cakos 2. CRNA GORA: Mujović (libero), A. Radić 1, Milošević 5, Konatar 6, F. Milosavljević 12, Poleksić, Kovačević, P. Milosavljević (libero), Stanojević 9, Gavrilović, Grupković 1, Lojić 15, F. Radić, Čelebić 5. Muška kadetska odbojkaška reprezentacija Crne Go-

re upisala je drugu pobjedu u tri meča na Balkanskom prvenstvu u Banjaluci, ali to nije dovoljno za polufinale. Izabranicima Dejana Radića je ubjedljiva pobjeda protiv Grčke donijela tek treće mjesto u grupi B, jer je Bugarska u posljednjem meču savladala Srbiju 3:1 i zauzela drugo mjesto, sa istim brojem pobjeda kao Crna Gora, ali sa bodom više (6-5). Našoj selekciji je za polufinale bila potrebna pobjeda Srbije, koja je dobila prvi set, a mogla je i do vođstva od 2:0 protiv Bugarske. Srbija je prva u grupi sa istim skorom i brojem bodova (21), ali boljim set količnikom u odnosu na Bugare. Crna Gora će, tako, nastaviti borbu za plasman od 5. do 8. mjesta. S. J.

Tuzani

S. VASILJEVIĆ

dobrom putu

Tuzani slave veliku pobjedu nad Makedoncima

tru Fudbalskog saveza Sjeverne Makedonije. Biće to zapravo neutralni teren jer Sileks svoje mečeve inače igra u Kratovu. - Što se nas tiče, to nam nije bitno, ali vjerovatno da protivnik nema osjećaj domaćeg terena

BAJOVIĆ:

Lijep osjećaj, nagrađen sam istorijskim pogotkom

Andrej Bajović postao je dio istorije Dečića kada je postigao prvi evropski gol Tuzana na svom stadionu.

- Lijep osjećaj. Vrijedno sam radio, trudio se i dao maksimum, a bog me je nagradio istorijskim golom. Tuzani zaslužuju ovu pobjedu – kazao je Bajović.

Mladi vezista kaže da je odrađeno samo pola posla.

- Ekipa Sileksa nije loša, stoga ništa još nije završeno. Ovo je tek prvo poluvrijeme. Spremamo se za revanš meč u Sjevernoj Makedoniji. Radićemo vrijedno i opet analizirati rivala. Igraćemo kao da je 0:0 – naveo je Bajović.

kao što smo mi imali u Tuzima. Publika je bila fenomenalna i posebno želim da im se zahvalim. Posebno mi je drago što smo postigli dva gola i priredili im ovakvu pobjedu - istakao je Jandrić. N. KOSTIĆ

VIMBLDON: Siner deklasirao Đokovića, Alkaras ide po treći trofej

Nova era tenisa

PODGORICA - Nova era tenisa je stigla, Novak Đoković kao posljednji član nekadašnje ,,velike trojke“ dobio je konkurenciju koju sve manje može da prati – srpski as poražen je od Janika Sinera u polufinalu Vimbldona sa 3:0 u setovima (6:3, 6:3, 6:4).

Italijan će prvi put igrati u finalu najvećeg turnira na svijetu, a tamo ga čeka dvostruki uzastopni osvajač Karlos Alkaras, koji je eliminisao Tejlora Frica sa 3:1 (6:4, 5:7, 6:3, 7 (8):6 (6)).

Prvi teniser svijeta je prvi brejk napravio u trećem gemu, pa to ponovio u devetom i osvojio prvi set. U drugom je Đoković izgubio svoj prvi servis i nije bilo povratka – Siner je i taj dio meča dobio sa 6:3. Legendarni Beograđanin je tada zatražio medicinski tajmaut i potom odlično počeo treći set. Odbranio je svoj, pa uzeo servis rivalu, onda poveo i 3:0. Činilo se da je na putu povratka u meč, ali ovakav Siner nije

Vidi se napredak, pojačanja ostavila dobar utisak

X/WIMBLEDON

Siner tek drugi igrač od 2018. koji je pobijedio Đokovića na Vimbldonu

to dozvolio. Poveo je 5:3, pa u devetom gemu prokockao dvije meč lopte, ali bilo je jasno da finale ne može da mu izmakne. Alkaras je protiv Frica već u prvom gemu meča napravio brejk i potom stigao do vođstva, da bi Amerikanac u drugom setu pokazao da može da parira Alkarasu – došao je do brejka u 12. gemu, u kojem Španac nije osvojio nijedan poen. Alkaras se brzo vratio na željeni kolosijek i poveo 2:1, da bi četvrti set bio odlučen u taj-brejku gdje je Fric prokockao 4:1. Ne. K.

PODGORICA – Fudbaleri Sutjeske, konačno, nakon šest godina dočekali su da odigraju evropski meč kraj Bistrice, ali protiv Dinamo Bresta nijesu uspjeli da prekinu loš niz, s obzirom na to da pobjedu na svom terenu u evropskim takmičenjima čekaju još od 9. jula 2015. godine, kada su na startu kvalifikacija za Ligu Evrope savladali Debrecin – 2:0. Sada je Sutjeska, pod vođstvom nove uprave, nakon vrlo kratkih priprema i brojnih promjena u timu, vjerovala da može ostvariti aktivan rezultat protiv Dinama uoči revanša 17. jula u Zalaegersegu. Dijelile su Nikšićane sekunde, a onda je Medo Juković na debiju u petom minutu nadoknade nesmotreno loptu skrenuo u svoju mrežu. Definitivno nesrećan poraz, koji Sutjeska nije zaslužila… - Činjenica je da nijesmo imali sreće. Po svemu prikazanom mislim da smo bili ravnopravan, na momente i bolji rival, tako da nijesmo zaslužili poraz. U drugom poluvremenu je bio primijetan nedostatak takmičarskog ritma, da još jače pritisnemo rivala, iako smo napravili pritisak i bili blizu gola. Stigli smo do izjednačanja, a potom primili nespretan gol. Ali poslije utakmice možemo biti zadovoljni igrom, kako je ekipa izgledala i kako se predstavila publici - kazao je Milija Savović, trener Sutjeske.

Sutjeska je imala šanse, pravila pritisak, posebno sredinom drugog poluvremena, pa i u samom finišu. Ali često nije bilo završnice, pa ni igrača koji bi ispratio akciju i bio konkretna opasnost.

Gardašević tim menadžer

Sutjeska je, nakon brojnih promjena u toku posljednjeg mjeseca, juče dobila i tim menadžera. Na novoj funkciji imenovan je Radovan Gardašević, nekadašnji igrač nikšićkog kluba.

- Bilo je situacija, neke šanse su mogle da budu stopostotne da su bolje reakcije bile, ali nažalost nijesmo imali završnicu. Tek smo sastavili ekipu, mislim da će to izgledati bolje - dodao je Savović. Sutjeska je ostavila pozitivan utisak, ali je prvi meč u novoj sezoni pokazao da su Nikšićani dobili dobra pojačanja, ali da su im potrebne novajlije u veznom redu i napadu i da generalno Savović ima vrlo mali roster, a samim tim i ne velike mogućnosti za neke rokade. - Potrebna su nam pojačanja, imali smo neke opcije, ali dosta stvari koje su se dešavale oko organizacije su nas usporile. Sigurno je da nećemo da dovodimo igrača, koji ne može da zadovolji naše kriterijume. Tražimo prava rješenja. Što se tiče pojačanja vidjelo se da su to kvalitetni igrači, koji će donijeti napredak u ekipi u odnosu na ono što smo imali prošle godine. Nemam šta da im zamjerim, pohvalio sam ih - priznao je Savović. Sada slijedi par dana dodatnog spremanja, a onda i revanš u Zalaegersegu, gdje će Sutjeska juriti pobjedu, kako ne bi

Kalezić: Sjajna podrška

Vasko Kalezić, strijelac prvog gola za Sutjesku u novoj sezoni, i pored poraza, prilično je optimističan. - Mnogo nam je žao, jer nijesmo se dugo radovali tom izjednačujućem pogotku. U svim segmentima smo bili dobri. Mislim da smo kvalitetniji rival i da nam samo treba malo više mirnoće u završnici. Ne vidim razlog zašto ne bismo mogli slaviti u revanš susretu, pogotovo što se igra na neutralnom terenu. Vjerujem da ćemo proći dalje. Atmosfera je bila odlična, mnogo znači kada imamo ovakvu podršku sa tribina i mislim da će Sutjeska ove sezone biti neuporedivo bolja nego prošle – kazao je Kalezić.

Bivši igrači u loži

Sutjeska je dočekala da najzad igra evropske utakmice na svom stadionu. Veliki broj navijača uljepšao je veče kraj Bistrice, a pozitivan utisak ostavila je činjenica da su u VIP loži bili brojni nekadašnji fudbaleri. Od starih igrača među prisutnima su bili Brajan Nenezić, Mićo Bakrač, Dragan Boš Bošković, Zoran Međedović, Nikola Rakojević, Mojaš Radonjić, Petar Ađanski, Saša Medin, Ljubomir Muśo Petrović, Milan Šule Delić, Mićo Marušić, Rajo Vujadinović, Vladimir Čkale Kontić…

već na prvoj stepenicu završila evropski put. - Jasno je da će biti teško, ali na neutralnom terenu nije nemoguće. Moramo ići na pobjedu. Imamo dodatni period da se još bolje spremimo, a s obzirom na to da nijesmo imali sreće u prvoj utakmici, nadam se da će u revanšu biti na našoj strani - naglasio je trener Nikšićana. Odmah nakon primljenog gola u 25. minutu sa obje tribine horski se pjevalo: ,,Milija, odlazi“. U finišu, nakon brojnih uvreda na račun šefa stručnog štaba i sa istoka i sa zapada, navijači su pokazali nezadovolj-

stvo trenerom već u prvoj utakmici nove sezone i samim tim pokazali da će biti turbulentan period. - Igrali smo dobro i to je publika mogla da vidi, a ostalo ne bih komentarisao. Moje je da radim maksimalno korektno i donosim rezultate, kao što sam i donio do sada, kada sam bio trener u ova dva navrata. Mislim da smo igrom zaslužili aplauz i poslali poruku da ćemo izgledati bolje nego prošle sezone. Moje je da radim i da postižem rezultate, a ima ko da odlučuje šta i kako dalje - podvukao je Savović. R. PEROVIĆ

Fudbaleri Sutjeske poraženi na evropskoj premijeri, trener Milija Savović jasan

Mladi na premijeri bolji od Estonije

JEREVAN - Dvorana: ,,Mika sport kompleks“. Gledalaca: 50. Sudije: Colbakis (Grčka), Edis (Turska), Begenišić (Švedska). Rezultat po četvrtinama: 22:24, 16:17, 23:20, 16:18.

ESTONIJA: Av 9 (5-4), Vendla 17 (3-1), Lindberg, Savi, Kik 8 (6-5), Tam 20 (2-1), Magi, Anus, Mae 12, Herter 4 (2-1), Pas, Suvi 7 (2-1).

CRNA GORA: Mirović 7 (21), Brajović 13 (9-3), Ivančević 2, Radunović 18 (9-7), Joksimović, Perović 4 (4-

2), Radonjić, Strugar, Čarapić, Pinter, Drašković 8 (2-1), Đurović 27 (8-6). Mlada muška košarkaška reprezentacija Crne Gore pobjedom je otvorila nastup na Evropskom prvenstvu B divizije koje se održava u Jermeniji – izabranici Dušana Dubljevića su pobijedili Estoniju 79:77, u prvom kolu grupe B, u meču u kojem su ,,crveni“ vodili tokom najvećeg dijela meča. Nakon bacanja Marka Radunovića , Crna Gora je u 6. minutu povela 16:11, ali je Estonija početkom drugog kvartala preokrenula i povela 25:24. Međutim, od koša Aljoše Draškovića naša selekcija nije ispuštala prednost do kraja poluvremena. U 18. minutu je Crna Gora povela 39:32, ali je na odmoru imala samo posjed prednosti (41:38). Estonija je preokrenula početkom drugog poluvremena, povela je 49:43 u 24. minutu, ali je Crna Gora vratila prednost u 27. minutu (54:53). Nakon treće četvrtine nijedan tim nije imao prednost (61:61), ali se činilo da je Crna Gora prelomila meč kada je poenima Luke Đurovića u 36. minutu prvi put stekla dvocifrenu prednost (71:61). Ipak, Estonija je uspjela da dođe do neizvjesne završnice, na 26 sekundi do kraja je prišla na poen minusa (73:74), ali je Lazar Mirotić odgovorio sa dva penala za 77:73, da bi Đurović, takođe, sa linije bacanja zapečatio sudbinu Estonije (79:74)...

Najefikasniji u redovima Crne Gore bio je Luka Đurović sa 27 poena, uz četiri skoka i tri asistencije, a dabl-dabl imao je Marko Radunović sa 18 poena i 11 skokova, dok je Milorad Brajović dodao 13 poena i osam skokova. Mlada reprezentacija danas igra protiv protiv domaćina šampionata, selekcije Jermenije, sa početkom u 18 časova. S. JONČIĆ Počelo Evropsko prvenstvo B divizije u Jerevanu

Devetim mjestom na Evropskom prvenstvu, ženska pionirska reprezentacija ostvarila najbolji rezultat na velikim takmičenjima u istoriji crnogorske odbojke

PODGORICA – Tri pobjede u sedam mečeva grupne faze, dva poraza u pet setova. Na kraju deveto mjesto u Evropi, što je najbolji rezultat bilo koje naše selekcije. Na ponos ljubitelja ovog sporta u našoj zemlji, pionirska reprezentacija je u Prištini ispisala istoriju crnogorske ženske odbojke. Osim što su bile prve koje su kroz kvalifikacije izborile plasman na Evropsko prvenstvo (jedine bez izgubljenog seta u drugoj rundi), naše pionirke su postale i prva crnogorska ženska selekcija koja je uspjela da zabilježi neku pobjedu na velikom takmičenju. Naime, kadetkinje 2013. godine u Baru, te juniorke 2020. u Podgorici, koje su učestvovale na EP zahvaljujući domaćinstvu, nijesu uspjele da upišu nijedan trijumf. Kadetinje su u pet mečeva uzele tri seta, a juniorke, na istom broju utakmica, set manje.

A nije mnogo falilo da izabranice Petra Kokovića na debitantskom učešću na EP prirede pravu senzaciju, jer su do pretposljednjeg kola bile u igri za treće mjesto u grupi (prva dva mjesta i polufinale su, realno, bili nedostižni), koje bi donijelo vizu za Svjetsko prvenstvo… - Jači mi je taj neki osjećaj žala. Ali sa druge strane nemamo za čim da žalimo, jer je sve ovo proces. Za prvi nastup na Evropskom prvenstvu mislim da je deveto mjesto dobar rezultat, ali smo pokazali da možemo sa svima da se nosimo, sa svima igramo u egalu, čak i da pobjeđujemo one najbolje selekcije. U sedam utakmica u

Koković: Najbitnije je da

stanemo na ovome

devet dana moraju da postoje oscilacije, pogotovo kod najmlađih uzrasta. Ovo je sve bilo novo i korisno iskustvo za nas – kaže za Pobjedu Petar Koković, selektor pionirki.

DA JE MAĐARSKA PALA…

Crna Gora je na EP pobijedila Kosovo (3:0), Hrvatsku (3:2) i posebno Tursku (3:2), vicešampiona Evrope sa prethodnog EP. U pet setova je izgubila mečeve sa Mađarskom i Slovenijom, dok je maksimalnim rezultatom poražena od Grčke i Češke. Vezani porazi od Mađarske i Grčke, u drugom i trećem kolu, udaljili su našu selekciju od mogućnosti da se bori za polufinale, a posebno za treće mjesto u grupi i vizu za Svjetsko prvenstvo. - Da smo Mađarsku prelomili u drugom meču, mislim da bi tok prvenstva bio totalno

drugačiji i bolji po nas. Najviše žalim zbog te utakmice, jer smo imali sve u svojim rukama, ali nijesmo uspjeli taj četvrti set da prelomimo. Zbog toga smo malo emotivno pali, pa je protiv Grčke u narednom meču bio taj maksimalan poraz. Da smo dobili Mađarsku, vjerujem da bismo izgledali mnogo bolje protiv Grčke, i sa više energije bismo odigrali posljednji meč sa Slovenijom, što bi nam bilo dovoljno za plasman na Svjetsko prvenstvo. Ali šta je, tu je. To je sport i prije svega proces.

Od tri pobjede, najznačajnija je bila pobjeda protiv Turske.

- To je, sigurno, najveća pobjeda ove generacije i dokaz koliko ta djeca vrijede i mogu, a imaju još dosta rezervi i prostora za naredak. Moj stručni štab i ja, kao i svi ljudi iz Saveza, i te kako vjerujemo u ovu generaciju. Pred nama je ve-

liki rad i želimo da maksimalno iskoristimo kapacitete koje ova ekipa ima.

BORBENOST I KARAKTER

Iako su se neke pionirke individualno izdvojile, Koković nije želio da posebno izdvaja nijednu igračicu.

- Odbojka je timski sport. Mi smo, možda, jedina reprezentacija na Evropskom prvenstvu u kojoj je svih 14 igračica dalo doprinos. I djevojke sa klupe su pokazale da mogu i te kako da pomognu. Protiv Slovenije je, recimo, igrala potpuno drugačija primačka dijagonala u odnosu na prethodne mečeve, srednji blokeri su, takođe, učestvovali kako treba. To je dobro za crnogorsku odbojku što imamo toliko djece koja mogu da igraju na ovom nivou. Koković je još jednom ponovio koje su to vrijednosti koje karakterišu njegovu ekipu.

Klara Đukić i Sofija Duletić prve poenterke i blokerke

Korektorka Klara Đukić odbojkašica Budućnost voleja, bila je treća poenterka takmičenja po grupama na Evropskom prvenstvu, sa 119 poena, odnosno 4,4 u prosjeku po setu. Više poena su imale samo Španjolka Alba Visente Stepančikova (127) i Italijanka Maura Gaje (120). Međutim, ako se računaju i kvalifikacije (obje runde), Klara je najbolja

poenterka u Evropi sa 231 poenom, dva više od Visente Stepančikove. Đukić je bila treća u konkurenciji najboljih smečera, sa 105 poena iz napada i kontranapada. Sofija Duletić je bila treća blokerka grupne faze na EP, sa 21 poenom iz bloka, a najbolja ako se računaju i kvalifikacije (37). Bila je 11. u konkurenciji najboljih servera, sa 14 as poena.

Dobri uslovi tokom priprema

Selektor Petar Koković je na kraju izrazio zahvalnost Odbojkaškom savezu Crne Gore. - Savez nam je omogućio veoma lijepe, mogu slobodno da kažem seniorske uslove tokom više od mjesec dana priprema – kazao je Koković.

- To su borbenost na terenu i karakter koji imaju. Protiv Hrvatske smo gubili 1:0 i 24:21 u drugom setu, ali smo uspjeli to da preokrenemo i pobijedimo. Protiv Turske smo imali veliki minus u petom setu, i to smo, takođe, okrenuli u našu korist. Te djevojke ne gledaju ko je prekoputa, žele da pruže maksimum i nikad se ne predaju. Da nije bilo poraza od Mađarske ili Grčke, Crna Gora je mogla na tabeli da završi i ispred Hrvatske (Slovenija je svakako bila iza naše selekcije), pa bi mogla da bude najbolja selekcija sa eks-Ju prostora, pošto se Srbija nije ni kvalifikovala za EP. - Mi smo dobili tu Hrvatsku i pokazali da možemo da igramo sa

njima. Moje mišljenje je da je Turska u ovom uzrastu fizički najdominatnija i u top tri reprezentacije u Evropi, a mi smo ih dobili. I samo je bilo pitanje kada će se to desiti jer na svakoj Balkanijadi, na svakim kvalifikacijama, mi smo im bili sve bliži. Na pitanje kako vidi dalji razvoj ove talentovane generacije, Koković je odgovorio: - Najbitnije je da nastavimo da radimo, da ne stanemo na ovome. Da igračice dobro rade, od čega će koristi imati one, ali i reprezentacija. Rad u klubovima je ključan. Kapacitet imaju, ali to treba nadograditi radom – zaključio je Koković. S. JONČIĆ

Estonija 77 Crna Gora 79

Luka Đurović u akciji

Jubilarni meč može

da nagovijesti domete

PODGORICA – Jubilarnu, 500. utakmicu odigraće danas (13.10 sati) vaterpolo reprezentacija Crne Gore – protivnik je Grčka i taj meč mogao bi da nagovijesti koliko su ,,ajkule“ spremne da idu daleko na Svjetskom prvenstvu koje se igra u Singapuru. Naš nacionalni tim dugo čeka na medalju sa planetarnih šampionata, zapravo od jedine osvojene do sada - srebrne iz Barselone 2013. Nije se, dakle, ni najjača generacija ,,ajkula“ona zlatna s Evropskog prvenstva u Malagi 2008 - proslavila na svjetskoj pozornici, a daleko su od medalje bile i generacije koje su uslijedile.

Crna Gora na mundijalima

Rim 2009: 9. mjesto

Šangaj 2011: 7. mjesto

Barselona 2013: 2. mjesto

Kazanj 2015: 5. mjesto

Budimpešta 2017: 5. mjesto

Kvandžu 2019: 10. mjesto

Budimpešta 2022: 8. mjesto

Fukuoka 2023: 8. mjesto

Doha 2024: 8. mjesto

četak Svjetskog prvenstva. Radili smo zajedno dva mjeseca i vjerujem da se stvorio novi tim koji je uz rame najboljim selekcijama, ali to moramo da pokažemo u bazenu - rekao je Đuro Radović

Utakmica s Helenima igra se danas od 13.10 sati, a rivali ekipi Dejana Savića, koji debituje na klupi Crne Gore na velikim takmičenjima, u grupi D su još Hrvatska i Kina.

Crnoj Gori ne leže dueli sa grčkom selekcijom, koja je vezala šest pobjeda u međusobnim okršajima.

panastasiu ima problema s povredom.

I pored drastičnog pada kvaliteta, očekivanja su uvijek bila (pre)velika. Uvijek je tako kada ,,ajkule“ igraju na završnim smotrama, nema mnogo razlike ni sada iako Petar Tešanović i drugovi nijesu među favoritima.

- Poslije dugih i napornih priprema došao je momenat za po-

- Grupa je teška, vjerovatno najteža na šampionatu. Ako mene pitate, možda je i bolje što je tako jaka grupa jer u nokaut rundi može da nam se otvori lakši put ili ako ništa drugo da odmah osjetimo čvrstinu duela i jakih utakmica - istakao je Radović, jedan od iskusnijih u crnogorskoj reprezentaciji.

- Već smo s njima odigrali dvije, tri utakmice po novim pravilima. Rezultatski nije to prošlo dobro, ali smo i mi i oni bili u kombinovanim sastavima. Sve to je, ipak, nešto drugo, ovo je nova priča i mislim da smo imali dovoljno vremena da se pripremimo za njih. Dobro smo ih analizirali, sigurno smo spremni, zdravi, bez povreda i možemo da pariramo Grčkoj – poručio je Radović. Selektor Grčke Teodoros Vlahos u Singapur nije poveo tri do sada standardna igrača - golman EmanuilCerdevas nije se izborio za mjesto u timu, 37-godišnji JanisFudulis nije ni bio u konkurenciji, dok Aleksandros Pa-

To, međutim, ne mijenja činjenicu da su Heleni favoriti. Ali ne i nepobjedivi.

- Najbitnije je da na agresivnost odgovorimo na isti način, da spriječimo kontranapade. Najveći adut Grčke je tandem centara koji joj drži dubinu u napadu i ako to zaustavimo onda možemo da se nadamo pozitivnom rezultatu - zaključio je Đuro Radović.

Plasman u četvrtfinale Mundijala izboriće pobjednik grupe, dok će drugoplasirani i trećeplasirani igrati osminu finala protiv selekcija koje osvoje drugo i treće mjesto u grupi C, u kojoj su Sjedinjene Američke Države, Brazil, Kanada i Singapur. N. KOSTIĆ

Petar TEŠANOVIĆ - kapiten

Jovan VUJOVIĆ Balša VUČKOVIĆ

Lazar ANDRIĆ

Dušan BANIĆEVIĆ

Savo ĆETKOVIĆ

Dimitrije OBRADOVIĆ

Strahinja GOJKOVIĆ

Dmitrij HOLOD

Filip GARDAŠEVIĆ

Dejan SAVIĆ - selektor

Vasilije RADOVIĆ

Miroslav PERKOVIĆ

Dušan MATKOVIĆ

Aljoša MAČIĆ

Đuro RADOVIĆ

,,Ajkule“ imaju samo jednu medalju na mundijalima

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARIJA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtIN OVIĆ društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ

hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ

feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MI JAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJED E Urednik

BOJAN đURIšIĆ

Zamjenica urednika

ANA PO POVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkci jA

020/409-536 MArketiNg

020/202-4 55 ogLAsN o

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom

odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import

„Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura

„Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings

sjedište „Media Nea“: Ul. 19. d ecembra br. 5,

PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Pomorski fakultet Kotor Univerziteta Crne Gore daje sljedeće

O B A V J E Š T E NJ E

Obavještava se javnost da će mr Dalibor Pelević javno braniti svoju doktorsku disertaciju pod nazivom »Aktivnosti u zaleđu morske luke koje determinišu njenu konkurentnost u intermodalnom transportu sa osvrtom na jugoistočnu Evropu«, pred Komisijom za odbranu u sastavu:

- Dr Nikša Grgurević, vanredni profesor Univerziteta za poslovni inžinjering i menadžment Banja Luka, - Doc.dr Ranka Krivokapić, Pomorski fakultet Kotor Univerziteta Crne Gore, - Dr Mimo Drašković, redovni profesor Pomorskog fakulteta Kotor Univerziteta Crne Gore, mentor. Javna odbrana će se održati dana 18. jula 2025. godine, petak, sa početkom u 11.00 časova u amfiteatru Pomorskog fakulteta Kotor.

Pomorski fakultet Kotor Doktorske studije

Iv.br.681/19 Javni izvršitelj Dušan Nišavić, sa službenim sjedištem u Beranama, ul. M. Zečevića br. 30, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca “Crnogorska komercijalna banka” AD Podgorica, sa sjedištem na asresi Bulevar Revolucije br 17, protiv izvršnog dužnika Mića Đurišića iz Berana, Polica - Babino bb, radi naplate novčanog potraživanja, shodno čl. 45 ZIO-a, dana 11.07.2025 godine,

Da je kod ovog javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Mića Đurišića, sa zadnje poznatom adresom Polica - Babino bb, Berane. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje rješenja o dopuni sredstva izvršenja Iv.br.681/19 od 25.12.2024. godine, neposredno izvršnom dužniku, kao i rješenje o troškovima od 10.07.2025. godine. S tim u vezi potrebno je da se izvršni dužnik u roku od tri dana obrati ovom javnom izvršitelju radi preuzimanja pismena, u suprotnom dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na ogasnoj tabli suda, s obzirom da je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju. Ovakav način dostavljanja smatra se urednom dostavom negativne posledice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik.

13. i 14. jul 2025.

Broj: 02-119/1

Budva, 11.07.2025.godine

Na osnovu člana 134 stav 2, 135 i 136 Zakona o privrednim društvima ( Službeni list Crne Gore", broj 065/20 od 03.07.2020), člana 34 stav 2 i člana 38 stav 1 tačka 10 Statuta ,,Sveti Stefan hoteli a.d. Budva Odluke Odbora direktora broj: 02-117/1 od 11.07.2025 godine, saziva se VI (šesta) ponovljena redovna elektronska

SKUPŠTINA AKCIONARA ,,SVETI STEFAN HOTELI“ A.D. BUDVA

Za dan 29.07.2025.godine (utorak), koja će se održati elektronskim putem, sa početkom u 11.00 časova, sa sledećim

DNEVNIM REDOM

1. Predlog Odluke o usvajanju Godišnjih finansijskih iskaza i Izvještaja menadžmenta za 2024.godinu;

2. Upoznavanje sa Izvještajem revizora Društva za 2024. godinu;

3. Predlog Odluke o raspodjeli dobiti Društva za 2024.godinu;

4. Predlog Odluke o prestanku mandata članova Odbora direktora; 5. Predlog Odluke o izboru članova Odbora direktora; 6. Predlog Odluke o utvrđivanju visine naknade članovima i predsjedniku Odbora direktora; 7. Predlog Odluke o imenovanju revizora Društva za 2025.godinu Kvorum Skupštine akcionara čine akcionari koji posjeduju najmanje 33% od ukupnog broja akcija sa pravom glasa, a koji su dostavili punomoćje u naznačenom roku i glasali putem glasačkih listića. Odluke po svim tačkama dnevnog reda donose se većinom glasova vlasnika akcija koji su prisutni ili zastupani putem punomoćnika, ili prijavljeni elektronskim putem, osim tačke 5. koja se donosi kumulativnim glasanjem.

Samo oni akcionari koji su na spisku akcionara iz CKDD na dan pribavljanja spiska akcionara (najranije dva dana prije održavanja Skupštine) mogu učestvovati na Skupštini i ostvariti prava akcionara. Skupština akcionara će se održati elektronskim putem.

Akcionari Društva, da bi učestvovali u radu VI (šeste) ponovljene redovne sjednice Skupštine akcionara, dužni su dostaviti skeniranu ličnu kartu i skenirano punomoćje ovjereno u skladu sa Zakonom na mail adresu svetistefanhoteli.sasas@gmail.com.

Punomoćje iz prethodnog stava može se dostaviti elektronskim putem i mora biti potpisano elektronskim potpisom, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis. Dostavljanje navedenih dokumenata smatra se i prijavom za učešće na elektronskoj Skupštini akcionara.

Akcionari i punomoćnici akcionara se obavezuju da naknadno dostave original punomoćja fotokopiju lične karte putem pošte, osim akcionara koji su dostavili punomoćje sa elektronskim potpisom u skladu sa Zakonom. Potrebnu dokumentaciju elektronskim putem, akcionar ili punomoćnik akcionara, dužan je dostaviti najkasnije do 28.07.2025.godine , radi evidentiranja akcionara koji će prisustvovati sjednici. Akcionari ili punomoćnici akcionara su dužni dostaviti mail adresu i broj mobilnog telefona radi dobijanja povratnih informacija. Prisutni akcionari, za svrhu održavanja Skupštine akcionara elektronskim putem, smatraće se samo akcionari koji su dostavili tražena dokumenta iz ovog Obavještenja.

Akcionar, odnosno akcionari, koji zajedno imaju najmanje 5% osnovnog kapitala i koji imaju pravo predlaganja kandidata za članove Odbora direktora, odnosno njihovi punomoćnici, dužni su da dostave predloge i biografije kandidata za članove Odbora direktora najkasnije do ponedjeljka 28.07.2025.godine

Pravo na postavljanje pitanja Odboru direktora, a koja se odnose na tačke dnevnog reda zakazane Skupštine akcionara, ima akcionar ili punomoćnik akcionara putem meil: svetistefanhoteli.sasas@gmail.com najkasnije do 25.07.2025.godine. Odgovori na postavljena pitanja akcionara ili punomoćnika akcionara od strane Odbora direktora će biti dostavljeni elektronskim putem najkasnije do 27.07.2025.godine, na mail adresu koju je akcionar ili punomoćnik akcionara dostavio.

Glasanje elektronskim putem akcionara ili punomoćnika akcionara može se obaviti na dan održavanja elektronske sjednice Skupštine akcionara, u terminu od 11:00 do 12:00 časova na mail: svetistefanhoteli.sasas@gmail.com pojedinačno za svaku predloženu Odluku. Glasanje se vrši na glasačkim listićima koji će se nakon prijave dostaviti akcionaru na mejl adresu koju je akcionar prethodno dostavio. Glasački listići koji pristignu nakon perioda održavanja elektronske sjednice smatraće se nevažećim.

Obavještenje o održavanju VI (šeste) ponovljene redovne elektronske sjednice Skupštine akcionara, obrazac punomoćja i glasački listići dostupni su na internet stranici Društva: _www.svetistefanhoteliad.me /Skupština akcionara/ dok će material za sjednicu Skupštine akcionara biti dostupan na istoj internet stranici. Sve dodatne informacije u vezi Skupštine akcionara mogu se dobiti na telefon 00382 67 332 511 Nakon održavanja VI (šeste) ponovljene redovne Skupštine akcionara elektronskim putem, obavještenje o broju prisutnih akcionara usvojenim odlukama biće objavljeno na već navedenoj internet stranici Društva.

ODBOR DIREKTORA Predsjednica Odbora direktora Milica Kažanegra

Kompaktna industrijska mašina za prikupljanje praškastih materijala

TREASURE2025-03

Na zvaničnoj internet stranici „Luke Bar“ AD (www.lukabar.me) je 11.07.2025.g. objavljen javni poziv za nabavku kompaktne industrijske mašine za prikupljanje praškastih materijala Nabavka se realizuje uz finansijsku pomoć Interreg Euro-MED programa. Tenderski dosije je dostupan na sajtu www.lukabar.me (odjeljak tenderi). Rok za podnošenje ponuda je 12.08.2025 do 13 časova. Eventualne dodatne informacije ili pojašnjenja biće objavljeni na sajtu www.lukabar.me

„LUKA BAR“AD BAR, Obala 13. Jula br.2, objavljuje J A V N I P O Z I V Z A

PRIKUPLJANJE PONUDA ZA IZBOR NAJPOVOLJNIJEG PONUĐAČA ZA DAVANJE U ZAKUP NEPOKRETNOSTI

1.PREDMET ZAKUPA I POČETNA CIJENA

Poslovni prostor u vanprivredi u zgradi „Vektra“ u Podgorici, označen kao PD 24, l.n. 1147, kat. par. br. 1330/8, pov. 83,00 m/2, KO Podgorica I, u svojini „Luka Bar“AD Bar.

Početna cijena zakupa poslovnog prostora na mjesečnom nivou iznosi 800,00 € + PDV, s tim da će se vršiti korigovanje iznosa zakupnine u skladu sa godišnjom stopom inﬂacije u Crnoj Gori.

Prostor je moguće zakupiti na period od najmanje pet godina sa mogućnošću produženja.

Razgledanje prostora može se izvršiti svakim radnim danom počev od 16.07.2025. godine, a zaključno sa 18.07.2025. godine, u periodu 11,00-14,00h, uz prethodnu najavu Komisiji za zakup 24h unaprijed.

2.MJESTO, VRIJEME I NAČIN PODNOŠENJA PONUDE

Ponude mogu dostaviti sva pravna i ﬁzička lica. Ponude se dostavljaju na crnogorskom jeziku i drugom jeziku koji je u službenoj upotrebi u Crnoj Gori, u skladu sa Ustavom i zakonom. Ponude se predaju radnim danima od 8,00h-15,00h, počev od 16.07.2025. godine, a zaključno sa 18.07.2025. godine, u zatvorenoj formi, sa naznakom „Javni poziv za zakup nepokretnosti“.

Ponude se mogu predati: -neposrednom predajom na arhivi „Luka Bar“AD, na adresu: Obala 13. Jula br.2, Bar -preporučenom pošiljkom sa povratnicom, na adresu: „Luka Bar“AD, Obala 13. Jula br.2, Bar. Ponuda treba da sadrži: -izvod iz registra, naziv i sjedište pravnog lica, odnosno lične podatke za ﬁzička lica -ponuđenu cijenu -izjavu o prihvatanju uslova oglasa -uplatu depozita u iznosu od jedne mjesečne zakupnine.

Depozit se uplaćuje do i uključujući sa 21.07.2025. godine, do 12h, na žiro-račun „Luka Bar“AD Bar, kod „Addiko Bank“AD Podgorica, br.555-2886-54, sa naznakom „depozit za učešće na javnom pozivu“. Kriterijum za vrednovanje ponuda je: -najviša ponuđena cijena.

Javno otvaranje ponuda, kojem mogu prisustvovati ovlašćeni predstavnici ponuđača sa priloženim punomoćjem, potpisanim od strane ovlašćenog lica, odnosno ﬁzička lica sa identiﬁkacionim dokumentom, održaće se se dana 21.07.2025. godine, sa početkom u 13,00h, u prostorijama Upravne zgrade „Luka Bar“AD Bar, na adresi Obala 13. Jula br.2. Ponude dostavljene poslije navedenog roka (neblagovremene), kao i one koje nisu zatvorene ili su nepotpune, neće se razmatrati.

3.OSTALI USLOVI Zakupac je dužan da sa „Luka Bar“AD Bar zaključi Ugovor o zakupu, u roku od 5 dana od dana izbora najpovoljnijeg ponuđača.

Svim učesnicima, čija ponuda nije najpovoljnija, će se uplaćeni depozit vratiti u roku od sedam (7) dana od dana izbora najpovoljnijeg ponuđača, dok se depozit izabranog ponuđača zadržava i uračunava u mjesečni iznos zakupnine. Predmetni oglas će biti objavljen i na internet sajtu „Luka Bar“AD Bar-www.lukabar.me. Sve dodatne informacije u vezi sa Javnim pozivom, moguće je dobiti posredstvom e-mail adrese: dino.ramic@lukabar.me, mob.tel. 067/898-134, i e-mail adrese nikola.nikezic@lukabar.me, mob. tel.067/213-322.

AD “Higijena” Podgorica, prikuplja ponude za usluge revizije ﬁnansijskih iskaza i izbor revizora Društva za 2025. godinu. Ponude dostaviti zaključno sa 25.07.2025. godine. e-mail: higijena@t-com.me

Na osnovu Odluke Odbora direktora Akcionarskog društva „MONTECARGO“ Podgorica broj 4676/12 od 02. jula 2025.godine, raspisuje se

JAVNO NADMETANJE

1. Za prodaju kao staro željezo, putem javnog nadmetanja, i to: - Istrošene kočione papuče ukupne težine cca 6.000 kg – mjesto odlaganja stanica Nikšić i - Istrošene kočione papuče ukupne težine cca 2.000 kg – mjesto odlaganja stanica Bijelo Polje.

2. Staro željezo iz tačke 1 ovog Javnog nadmetanja prodaje se po početnoj cijeni od 210,00 eur-a po toni bez PDV-a.

3. Staro željezo iz tačke 1 ovog Javnog poziva pod alinejom 1 - istrošene kočione papuče ukupne težine cca 6.000 kg nalaze se u stanici Nikšić, a pod alinejom 2 istrošene kočione papuče ukupne težine cca 2.000 kg nalaze se u stanici Bijelo Polje.

4. Pravo učešća na Javnom nadmetanju imaju pravna i fizička lica koja prije početka nadmetanja uplate depozit od 10% od početne cijene za ukupnu količinu robe, na žiro – račun Akcionarskog društva „MONTECARGO“ Podgorica broj 520-35609-45 Hipotekarna banka AD Podgorica

5. Stvarna težina će se utvrditi nakon vaganja materijala u vozilo kupca nakon čega će se potpisati ugovor i ispostaviti faktura sa rokom plaćanja od 10 dana.

6. Poreze, troškove mjerenja, utovara, istovara i transporta snosi kupac.

7. Javno nadmetanje će se održati 23 07.2025.godine u 9,00 časova u prostorijama Akcionarskog društva „MONTECARGO“Podgorica, Trg Golootočkih žrtava broj 13.

8. Učesnik Javnog nadmetanja koji ne uspije prilikom nadmetanja ima pravo na povraćaj depozita u roku od 3 (tri) dana od dana održavanja javnog nadmetanja.

9. Kontakt osoba Rakočević Vukojica 068/ 829- 321

IZVRŠNI DIREKTOR

Dragojević Dušanka

Cjenovnik čitulja

OGLASNO (do 21h)

tel: 020 202 455 viber: 068 034 555 e-mail: oglasno@pobjeda.me

REDAKCIJA (poslije 21h)

tel: 020 409 520 e-mail: desk@pobjeda.me

(3 slike)

do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

Dana 10. jula 2025, u 79. godini, iznenada je preminula naša draga

VINKA Slobodana DOBRKOVIĆ rođena AŠANIN

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 11. jula od 10 do 16 časova i 12. jula od 10 do 15 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 16 časova na groblju Sveti Jovan Vladimir – Dobra Voda.

OŽALOŠĆENI:

suprug SLOBODAN, sin ŽELJKO, ćerka MARTINA, brat DEJAN, sestre ZORICA i MILUŠA, zet, snaha, unučad i ostala rodbina DOBRKOVIĆ i AŠANIN

Draga sestro

STOJANKA – TOKI

Počivaj u miru. Živjećeš u našim srcima i mislima. Tvoji: sestra ZORICA sa djecom LIDIJOM, DUBRAVKOM, MIRKOM i njihovim porodicama

S velikom tugom opraštamo se od naše drage komšinice

SLAVKE RAKOVIĆ

Ljubav i dobrota koju si nesebično pružala našoj porodici nema zaborava.

Zauvijek si u našim srcima.

Tvoja sestra GAGA, sestrična ANA i sestrić MILJAN sa porodicama i zet BORO IVANOVIĆ

tihe, dobre duše našeg ulaza. Njena prisutnost, osmijeh i lijepa riječ nedostajaće svima nama. Porodici izražavamo saučešće.

KOMŠIJE IZ ULAZA IX

Posljednji pozdrav dragom prijatelju

Pamtićemo ga kao čovjeka od riječi i vjernog prijatelja. Počivaj u miru!

Dana 6. jula 2025. godine iznenada je preminuo u Njemačkoj

ACO Blagote NIKOLIĆ

Posmrtni ostaci stižu 11. jula 2025. godine. Saučešće primamo u kapeli Straševina 11. jula od 12 30 do 16 časova i 12. jula od 11 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana na mjesnom groblju u Straševini. Cvijeće se ne prilaže.

OŽALOŠĆENI:

sestre VESNA, ANA i MIRJANA sa porodicama i ostala mnogobrojna rodbina NIKOLIĆ i ujčevina NIKČEVIĆ

DANIJELA pok. LJUBA RADULOVIĆ

Posljednji pozdrav voljenoj sestri i tetki

STOJANKI – TOKI POPOVIĆ

Tvoja plemenitost, nježnost i dobrota zauvijek će ostati u srcima nas koji smo te voljeli.

MILODARKA, MIHAILO i IVANA sa porodicom

MILANU – MIŠKU NIKOLIĆU

Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Tvoje sestre od tetke

DRAGICA - GARA i MIKICA sa porodicama

Napustila nas je sestra, tetka, draga i voljena

VITA

Posljednji pozdrav dragom drugu i prijatelju

ACU NIKOLIĆU

Bila je čast i privilegija biti tvoj drug! Nadam se da si sad na nekom boljem mjestu, đe je sve lakše i bolje.

Počivaj u miru, plemeniti i dobri čovječe.

VESELIN i MIĆKO ŽIŽIĆ sa porodicom

S tugom i poštovanjem opraštamo se od našeg dragog

Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u miru.

ŽARO, RANKA, MILENA i MILOŠ sa porodicama

Sjećanje i ponos za nezaboravnog druga 12. 7. 2018–12. 7. 2025.

SINIŠA Vladov SEKULIĆ

Imao je veliko i plemenito srce, toplu ljudsku dušu i istinski osjećaj za drugarstvo i prijateljstvo. U domu njegovih časnih i čestitih roditelja, Vlada i Zorice, uvijek sam dočekivan sa puno pažnje i uvažavanja, a kasnije i u njegovom domu.

Moj dobri druže, živiš u sjećanju na četiri i po decenije nezaboravnog druženja koje sa ponosom nosim i čuvam duboko u srcu.

Često ga pominje i rado se sjeća MIKI 475

Posljednji pozdrav našem

ACU B. NIKOLIĆU NEDOSTAJEŠ nam… Aco Živjećeš u našim srcima.

Tvoji: MIRKO, LJILJA, ŠĆEPAN, DIJANA, BORKO NIKČEVIĆ

489

Posljednji pozdrav voljenom bratu

NIKOLIĆU

DRAGAN i RADA NIKČEVIĆ

471

Posljednji pozdrav mom velikom bratu i nikad zaboravljanom

od porodice ČEDA VUČETIĆA 480

ACU NIKOLIĆU

od porodice GAVRILA LAKIĆA

Posljednji pozdrav kumu i komšiji

SJEĆANJE

RATKA MILORAD USKOKOVIĆ USKOKOVIĆ rođena CEROVIĆ 13. 7. 2011–13. 7. 2025. 30. 5. 2015–13. 7. 2025.

Vrijeme prolazi, porodična ljubav je za sva vremena. Nedostajete nam, pamtimo tople roditeljske riječi.

472

Posljednji pozdrav mom velikom bratu i nikad zaboravljenom ACU NIKOLIĆU

ACO NIKOLIĆ

Ostaješ u sjećanju svih nas. Počivaj u miru.

BELI MANDIĆ sa porodicom

Trideset četiri godine je od smrti našeg voljenog

453

DRAGANA – DRAGA ĐURIČKOVIĆA

Uvijek si u našim srcima, mislima i lijepim sjećanjima.

Tvoji NAJMILIJI

Zauvijek ću te nositi u sebiponosan što sam bio tvoj unuk, onaj najljepši, kako si uvijek govorila. Nedostaješ... Tvoj unuk NIKOLA sa porodicom 474

Majci i babi ĐINI

Tužni su dani bez tvog osmijeha, dobrote i prisustva koje nas je grijalo. U našim srcima živiš. S ljubavlju i tugom, ali i zahvalnošću što smo te takvu imali. Ćerka SUZANA i unuk MARKO

458

459 Dana 13. jula 2025. navršava se 40 dana od smrti naše ĐINE MARKOVIĆ

Otišla si na neki drugi, za tebe bolji svijet... Bol je ista, tuga ne prolazi, a praznina ostaje vječna. Počivaj... Tvoji sin IVAN i ćerka SUZANA sa porodicama 460 Baba

457

Dana 13. jula 2025. godine, navršava se 40 tužnih dana od smrti naše voljene majke, babe i svekrve

ĐINE MARKOVIĆ

Tvoj odlazak ostavlja neizbrisiv trag tuge, vrijeme će prolaziti, a ljubav, uspomene i sjećanje na tebe, trajaće zauvijek. Ponosni smo što smo te takvu imali. Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju.

Tvoji najmiliji: sin IVAN, unuke ANĐELA i NIKOLETA i snaha NOVKA

ĐINA

ACU

PORODICA

TUŽNO SJEĆANJE na naše roditelje

PRLJA

STANKA BOGIĆ

povodom prve povodom 23 godine godišnjice od smrti

Godina bez tvoje ruke, Dvadeset tri bez tvoje riječi, tvoje snage, tvoje tišine, tvojih koraka, tvog pogleda Majko… Tata…

Vrijeme prolazi, ali praznina ostaje. Nosimo vas u sebi – u svakoj uspomeni, u svakom danu, u svakom uzdahu. Počivajte u miru, zajedno – kao što ste kroz život išli, zajedno i u vječnost.

Vječno vas vole i pamte ćerke LIDIJA, SONJA, SVETLANA i ANA

Navršava se godina od smrti

461

RACO KEKOVIĆ

Bio si mjera ljudskosti i poštenja. Počivaj u miru, dobri moj Katunjaninu.

477 otac LAKIĆ 1983. majka VJERA 2020. JOVANOVIĆ

VELIMIR i ZLATA MRĐENOVIĆ

Uspomene na vas su naša snaga i utjeha.

NIKOLA, MILOŠ, IVANA, LEA i MIA

481

Godina dana od smrti našeg dragog

RADULA - RACA KEKOVIĆA

U našim srcima ćeš ostati vječno voljen, nikada zaboravljen.

Sestra MILKA zet DRAGAN sa porodicom

JELENA KRCUN 1937–2024. 1934–1990.

ĐUKANOVIĆ

Lenče nije sa nama godinu, a Krle više od 35 godina Beskrajni su prostori ljubavi, ljepote, dobrote i plemenitosti koji su na naš ponos ostali za vječnost. Pośetom vječnog počivališta u neđelju u 9 ura odajemo zahvalnost njihovim djelima.

NATAŠA, NEBOJŠA, SANJA i đeca

12. 7. 2020–12. 7. 2025.

Pet godina bez tvog osmijeha i milog lica. Nema te da me pitaš kako sam, a ja se sve nadam, ali pusta nada moj Aco. Neka ti naše svakodnevne suze ne remete mir.

Roditelji PERO i BRANKA

Pet godina od prerane smrti našeg

ACIKE

Zauvijek sa nama u mislima, u sjećanjima. Vole te tvoji IVAN, ALEKSANDRA, VUKSAN i LUKA

Navršava se pet godina od smrti našeg voljenog supruga i oca ALEKSE

479

VIKTOR Danilov POPOVIĆ 2002–2025.

Otišao je prerano, a sa njim i dio nas koji se nikada nije vratio. I dalje živimo sa njegovim glasom, osmijehom, pogledom, u bolnoj tišini koju nam je ostavio. Čekamo dan kada ćemo se opet sresti, tamo gdje bol ne postoji, a ljubav traje zauvijek.

Tvoji: MAJKA, LUKA i DANILO

Sve što bismo rekli premalo je za ono što osjećamo, jer bol je u srcu, a tuga u duši. Volimo te! Nedostaješ.

Tvoje: NINA, DUNJA i NAĐA

Godina dana od smrti dragog brata

RADULA - RACA KEKOVIĆA

Godina prođe, a tuga i sjećanje na tebe nikada. Sestra DRAGICA

487

482

490

Pet godina je od smrti našeg dragog ACIKE

Boli me svaki dan ovih dugih pet godina bez tebe, boli me tvoja prazna stolica za svaki praznik i rođendan, svaki mi je dan težak bez tvoga poziva, boli me svaki zagrljaj koji nam je otet, svaka godina je teška i tužna kao i prvog dana kad si mi ti otišao, Aco moj.

Tvoji: BOŽIDAR, DRAGANA, DAVID i DARJA

497

Dana 12. jula 2025. godine navršava se šest mjeseci od smrti našeg voljenog

DRAGANA M. ĐURIČKOVIĆA

Tiho si otišao, ali si ostao u mislima u svakom našem danu.

Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav jača od vremena i zaborava.

U subotu 12. jula 2025. godine porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću.

Tvoji: supruga BORKA, sin MILOŠ, kćerka SNEŽANA, snaha MAJA i unučad LANA, DUNJA, NIKOLA i MINA

Šest mjeseci od kako nije sa nama moj brat

DRAGAN ĐURIČKOVIĆ

MARGITA ĆERANIĆ 2015 - 2025.

Godine prolaze sjećanja i uspomena ne blijede. Živiš u našim mislima, u sjećanjima na srećne dane provedene sa nama. S ljubavlju čuvaćemo te u našim srcima.

Tvoji: RADA, MILORAD, FILIP, MILENA i STEFAN

MARGITA ĆERANIĆ 2015–2025. Vrijeme prolazi, sjećanje na tvoju ljubav i dobrotu ostaje u našim srcima.

Tvoji: NADA i MILOŠ

Dragi Majo, velika je želja samo još jednom da te vidim i čujem tvoj glas. Počivaj u miru, a mi dok živimo mislićemo na tebe. Sestra LILA sa porodicom

Dragi tata

RADOMAN TVRDIŠIĆ

Prolazi i druga godina od kada si nas napustio. Vrijeme ide, ali ti postojiš u našim sjećanjima, tvojim dnevnicima, mojim mislima. Nedostaješ mi. Fale mi naši dugi razgovori. Nedostaje mi tvoje mišljenje, tvoje bodrenje, pažnja i podrška. Dobri moj tata, počivaj u miru pored onih koje si bezuslovno volio, a mi ćemo te s ponosom čuvati od zaborava.

Tvoja SENKA sa BRANKOM, IVOM i ANJOM

Deset godina bez tebe

469

Ali ni jedan dan bez pomisli. Fališ nam u svakom dahu, u svakoj odluci i osmijehu.

Tvoji: VLATKO, SNEŽANA i TIJANA

28. 6. 1941 – 15. 7. 2017.

MIRJANA Slobodana PAVLIČIĆ rođena VUJOVIĆ

Osam godina je od kada sa nama nije naša voljena i plemenita mama. Nedostaje nam, i njene tople riječi i bezrezervna podrška i neizmjerna majčinska ljubav.

Vole te i čuvaju od zaborava, PREDRAG, NATALIJA i TAMARA

462

Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog TODOR VUČKOVIĆ

Tata, voljećemo te zauvijek i čuvaćemo te od zaborava. Tvoji: KAĆA, BOJAN, PETAR, DAMJAN i DANILO

U tišini sjećanja, u ljubavi koja ne prolazi nedostaješ...

Dragom

LJUBU VUČINIĆU

RAJKA sa đecom

13. 7. 1990 – 13. 7. 2025.

GOJKO RAČIĆ

S ljubavlju koju smrt ne prekida.

PORODICA

Navršava se pola godine od smrti naše voljene

VESNE RADUNOVIĆ

Dana 1. jula 2025. godine tiho i dostojanstveno napustio nas je naš ujak

PERICA PAJOVIĆ

Zahvalni za toplinu, ljubav i nesebičnu brigu ostaješ zauvijek u našim i srcima naše djece.

RADE i VESNA sa porodicama

Vrijeme prolazi, a bol i tuga ostaju. Sjećanje na tvoj osmijeh, dobrotu i ljubav koju si nesebično dijelila, zauvijek će živjeti u našim srcima.

Pola godine je prošlo moja

VEKE

Navršava se pola godine od smrti naše voljene kćerke, sestre, tetke i zaove

Vrijeme ne ublažava bol za tobom. Život mnogo teže bez tebe teče. Nikada te nećemo prežaliti. Čuvaćemo te od zaborava, uvijek ćeš biti sa nama.

Mojoj

Majka VELIKA, brat BAĆKO, bratanac VUK, snahe OLIVERA i ISIDORA

Znaš ti sve... Čuvaću od zaborava svaki tvoj osmijeh, svaki naš razgovor i svaki naš zagrljaj. Fališ mi... Tvoja MARE 485

Suprug DEJAN, sinovi VLADAN i MILOŠ sa svojim porodicama 464

Navršava se pola godine od smrti naše voljene sestre i tetke

VESNE

Prolaze dani, ali nijedan bez sjećanja na tebe. Zauvijek ćeš biti nešto najvažnije u našim životima, jer ti živiš vječno.

RAJKA, SANDRA, BOJANA i ANGELINA

LELA sa porodicom 452

KUMI

Zaborav ne postoji, samo vječno poštovanje i sjećanje.

Voli te tvoj kum ĐURAN sa porodicom 484

Pola godine je od smrti

VESNE RADUNOVIĆ

Vrijeme prolazi, a ti fališ mi sve više.

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“ TELEFON ZA INFORMACIJE 020/202-455 020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

VESNE