Dnevni list POBJEDA 31.08.2025 by Pobjeda

NE! RATU U UKRAJINI

AKTUELNO: Sindikat prosvjete istrajava u zahtjevima da im se plate ne smanjuju, nadležnima dat rok od 15 dana da koriguju obračun zarada

Sjutra

u

Politikolog Aleksandar Musić za Pobjedu analizira ko strahuje od političkog zamaha i javnih obećanja prvog čovjeka Budve

GDJE JE CRNA GORA PET GODINA OD PROMJENE

VLASTI 2020: Politički analitičar Danilo Kalezić kaže da je naša država danas antipod onoj iz 2006.

Do demokratizacije Crne

Gore ne može se kandilom, ruskim i srpskim parama

Opozicija je oštro kritikovala stanje u koje je dovedena država pet godina nakon smjene DPS-a na izborima - da Crnom Gorom upravlja klerikalno-nacionalistička klika, da su institucije na koljenima, da je 30. avgust 2020. bio isto što i AB revolucija i januar 1989. godine. PES je poručio da su građani 30. avgusta prije pet godina srušili hibridni režim, koji je Crnu Goru držao u ekonomskoj bijedi i političkom mraku. Andrija Mandić poručuje da je 30. avgust bio dan pobjede demokratije

ALARMANTNI PODACI: Predsjednik Fondacije

Budućnost crnogorskog turizma Mihael Bader o ljetnjoj sezoni koja nije ispunila očekivanja

Njemački turisti i rezidenti odlaze iz Crne Gore

PES-u bi bilo pametno da se poveže sa Jovanovićem, ali ta partija je više puta pokazala da ne razmišlja više od 20 minuta unaprijed, a kamoli da vodi računa o političkoj strategiji, ocijenio je Musić

ZAKON NA PAPIRU, DEVASTACIJA NA TERENU: Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela Rješenje o prethodnoj zaštiti dva značajna lokaliteta u ulcinjskoj opštini

STAV: Carigradska patrijaršija je od 1879. do 1922. službeno nazivala Crkvu Srbije - Pravoslavna crkva kneževine i kraljevine Srbije

Nema laži i obmane sa

Piše: Novak ADŽIĆ

istorijskim činjenicama

UBISTVO PO ISTOJ MATRICI KAO NA CETINJU: Za zločin u Kotoru angažovani profesionalci, najvjerovatnije izvan Crne Gore

INTERVJU: Književnica i novinarka Branka Bogavac, koja živi i stvara u Parizu

Do demokratizacije Crne Gore ne se kandilom, ruskim i srpskim parama

PODGORICA – Crna Gora se danas nalazi u slijepoj ulici popločanoj četništvom, slavljenjem ratnih zločinaca, revizijom istorije. Današnja Crna Gora je antipod onoj iz 2006. i to je najveća tragedija generacija koje su obnovile nezavisnost Crne Gore – rekao je za Pobjedu Danilo Kalezić, politički analitičar, povodom pet godina od prve promjene vlasti u Crnoj Gori.

Komentarišući rezultate rada vlada od 2020, otkad je promijenjena prethodna vlast na čelu sa DPS-om na izborima, Kalezić je rekao da smo dobili sve suprotno obećanjima, te da su samo oni koji su beskrajno naivni mogli da misle „da će kandilom, tamjanom, ruskim i srpskim parama moći Crnu Goru da demokratizuju ili evropeizuju“. Kalezić je istakao da je Crnoj Gori bila potrebna demokratska smjena vlasti, odnosno dodatna demokratizacija društva koja kao svoj element, ima i to.

PREVRAT

- Međutim, 2020. se nije desila demokratska smjena vlasti jer način na koji je došlo do promjene vlasti je duboko antidemokratski, antizapadni, protivan pravilima parlamentarne demokratije jer je potpomognut, instruisan i teledirigovan spolja. Najbolji opis onoga što se desilo je pobjeda litijaške kontrarevolucije, po vrlo sličnom receptu kako je to urađeno nakon AB revolucije – kazao je Kalezić.

Istakao je da je sve što se dešavalo „upravo u interesu agende onih koji su pomogli, organizovali i finansirali taj prevrat, koji je, pokazaće se, kulturološki, civilizacijski, pa tek onda politički, i koji za svoj finalni cilj ima totalno obesmišljavanje, odnosno banalizaciju crnogorske države, što će biti uvod u ne-

ku novu reviziju njenog državo-pravnog pitanja“.

- Umjesto svega što su bila obećanja, bar formalno, dobili smo sve suprotno. Dobili smo da je paradigma na kojoj počiva današnja Crna Gora izmijenjena. Ona više ne sadrži multietničnost, više niko ne priča o demokratizaciji, o liberalnoj demokratiji, onome što su vrijednosti koje podrazumijeva moderna Evropa. Mi smo danas u jednoj slijepoj ulici koja je popločana četništvom, u slavljenju ratnih zločinaca, reviziji istorije. Današnja Crna Gora je antipod one iz 2006. i to je najveća tragedija generacija Crnogoraca koje su obnovile nezavisnost Crne Gore – rekao je Kalezić. Govoreći o evropskom putu Crne Gore u posljednjih pet

Krivokapić: Umjesto reformi građani dobili politički marketing

Bivši premijer Zdravko Krivokapić kazao je da su, pet godina nakon prve smjene vlasti na izborima, građani umjesto reformi dobili politički marketing i lažne „istorijske rezultate“. On u objavi na mreži Iks tvrdi da je u rušenju 42. vlade, koju je on predvodio, a naziva je ekspertskom, učestvovala i Srpska pravoslavna crkva. - Prije pet godina Crna Gora je ostvarila istorijski demokratski iskorak – smjenjivost vlasti! Režim je pao. Ekspertska vlada težila je dobrobiti svih građana, ali se suočila sa otporom: politički subjekti, dio međunarodne zajednice, regionalni centri moći i vrhuška SPC. Neustavna 43. vlada vratila je sve na staro. Umjesto reformi, danas dobijamo politički marketing i lažne „istorijske rezultate“. Crna Gora zaslužuje prave reforme, a ne zamjene - kazao je Krivokapić.

godina, Kalezić je rekao da su evropske integracije najbolja ilustracija svih zabluda evropskih zvaničnika i pokazatelj da je nešto ozbiljno pošlo po zlu u njihovom strateškom promišljanju problema Crne Gore.

- Kad su mislili da će 14. i 15. vijek da integriše Crnu Goru u EU, grdno su se prevarili. Zbog toga je Crna Gora danas talac jednog međuprostora, bestežinskog stanja, a da su se uradile samo tehničke, formalne stvari na evropskom planu najbolje pokazuje stanje pregovora – rekao je Kalezić, dodajući da od IBAR-a „nijesmo mrdnuli“.

Kad se nešto tiče same crnogorske vlasti, to se ne pomjera sa mrtve tačke – dodao je Kalezić. Na pitanje da li se može izdvojiti bilo što pozitivno u posljednjih pet godina, on je istakao da su „dobre stvari marginalne u

Bivši premijer Dritan Abazović (Ura) kazao je da je Crnoj Gori trebalo 115 godina da ima običnu promjenu vlasti, ali, kako je rekao, nijesmo se do kraja obračunali sa partijskom državom. U emisiji „Minula neđelja“ na A plus televiziji kazao je da je dobra strana 30. avgusta to što je građanima Crne Gore vraćen suverenitet.

- Prije toga glas im je bio bezvrijedan, ljudi nijesu vjerovali da mogu nešto da promijene. Sada vjeruju da svojim glasom mogu da utiču na društvene promjene. Od 2020. godine pro-

odnosu na ono što smo dobili“.

- Čak i ako bismo bili do te mjere cinični pa tražili nešto dobro, sve te dobre stvari su marginalne ili banalne u odnosu na ono što smo dobili. Nijesmo dobili dodatnu vrijednost u nacionalnom, državotvornom i demokratskom smislu. Naprotiv – kazao je Kalezić.

Prema njegovim riječima, samo beskrajno naivan čovjek je mogao misliti da će kandilom, tamjanom, ruskim i srpskim parama moći Crnu Goru da demokratizuje ili evropeizuje. - Ne spadam u tu grupu populista koji će, da bi se dodvorio nekom dijelu javnosti, da traži nešto pošto-poto dobro, jer u tome mraku ne možete vidjeti dobre stvari ako ih ima. Odbacujem kao sumanutu tezu da se desila „sloboda“. Sad ste slobodni da slobodno mrzite i slobodno slavite fašizam.

To spada u Karl Poperov paradoks tolerancije. To je knjiški primjer paradoksa tolerancije – kazao je Kalezić.

RAZLIČITI DOŽIVLJAJI

Parlamentarne stranke, bivši i sadašnji zvaničnici komentarisali su petogodišnjicu rada vlada nakon smjene DPS-a. Dok oni u vlasti hvale rezultate i vide državu na pravom putu, opozicija je ogorčena zbog stanja u kojem je Crna Gora. DPS je saopštio da Crnom Gorom upravlja klerikalno-nacionalistička klika koja želi da istorijskim revizionizmom od Crne Gore napravi četničku državu i uruši njene antifašističke temelje i građanski karakter.

- Državom danas upravljaju zlonamjerni, neznaveni i nezreli pojedinci koji sistemski uništavaju državu i koji su je doveli do političkog, ekonomskog i moralnog posrnuća. U ekonomskom smislu, populistički programi „Evropa sad 1 i 2“, koji su građanima nudili da rade manje a zarađuju više a kojima su se suštinski stotinama miliona državnog novca kupovali glasovi, doveli su do nezaustavljive eksplozije inflacije koja je postala alarmantna dok cijene usluga i proizvoda prevazilaze mogućnosti prosječnog građanina - ističu iz DPS-a. Navode da je gašenje Montenegro Airlinesa, uništavanje aerodroma i sistemsko rastjerivanje investitora uz potpuno uništenje investicionog ambijenta dovelo do sloma ekonomije, ugrožavanja likvidnosti privrede i ovogodišnje turističke sezone koja je najgora u posljednjih nekoliko decenija. Dodaju da je bezbjednosni sektor u potpunosti urušen konstan-

tnim promjenama i pozicioniranjem partijski lojalnih ljudi koji neznaveno i iskompleksirano pokušavaju ubijediti građane kako je stanje nikad bolje dok rat klanova svakodnevno odnosi žrtve. - Čitav sistem bezbjednosti ne može da ,,ulovi“ spomenik Pavlu Ðurišiću i oduzme ga za potrebe krivičnog postupka, ANB je postala ispostava BIA ali i drugih međunarodnih službi tako da se umjesto o državnoj bezbjednosti čelnici ove institucije staraju o tome da budu zadovoljni oni koje su sami prihvatili za svoje namjesnike. I onda, nije ni čudo što na Cetinju jedan pomahnitali ubica može satima da u svom krvavom piru odnosi živote a da u tome ne bude spriječen od strane državnog aparata. U političkom smislu Crnom Gorom danas upravlja Crkva Srbije koja je suštinski koordinator ove parlamentarne većine dok su popovi postali predsjednici mjesnih odbora koji u političkim kampanjama od vrata do vrata, uz kletve i prijetnje, ubjeđuju građane u ispravnost glasanja pojedinih političkih subjekata – nepogrešivo, onih čija agenda podrazumijeva nestanak Crne Gore. I zato danas imamo „frankenštajn vladu“ koja – nikad brojnija u sastavu i podršci koju ima u parlamentu, nikada teže usvaja ono što su njene ključne politike - saopštili su. Kako navode, Crna Gora je danas ponižena država, uništenog regionalnog i međunarodnog imidža, nepouzdan partner, koja je postala slobodan teren za razigravanje velikodržavnih nacionalizama iz regiona. Reagovao je Pokret Evropa sad, navodeći da saopštenje DPS-a

Abazović: Nijesmo se obračunali sa partijskom državom

mijenile su se tri vlade, biće toga i još, ja vjerujem. Niko nije stavio u kavez politički sistem - smatra Abazović. Naveo je da je jedna od loših strana 30. avgusta to što se „nijesmo obračunali sa karakterom koji je činio DPS sistem“.

- Nijesmo se obračunali sa partijskom državom. Ona je i dalje živa kroz druge partije, kroz manir koji je nekad gajio DPS, a sada ga gaje druge partije koje su

na vlasti. Sa tim se nijesmo obračunali - rekao je Abazović.

Prema njegovim riječina, ljudi koji imaju kompetentnost, znanje i integritet nijesu mogli doći na pozicije koje su političkog karaktera.

- Bilo je pozitivnih primjera, ali nijesmo uspjeli do kraja. Nakon 2023. godine nastala je totalna lakrdija od institucija, gdje država postaje sve manje važna, a stihija nosi procese. To građani

nijesu očekivali - kazao je Abazović. Poručio je da Crnoj Gori zapravo nikad nije došao 31. avgust.

- Ljudi su imali velika očekivanja od 30. avgusta, a 31. avgust im nikad nije došao, već je to bio diskontinuitet od svega što se očekivaloocijenio je Abazović. Dodao je da bi potpisao „i dan danas Temeljni ugovor sa SPC“, te da se ne kaje zbog toga.

Danilo Kalezić

s. vasiljević

država danas antipod onoj iz 2006.

ne može parama

još jednom potvrđuje njihovu trajnu samoobmanu i političku dezorijentisanost.

- Građani su tada srušili hibridni režim, koji je Crnu Goru držao u ekonomskoj bijedi i političkom mraku. Danas na optuženičkoj klupi za najteža krivična djela sjede dugogodišnji funkcioneri i saradnici DPS-a: direktori ključnih institucija, rukovodioci Uprave policije, specijalni državni tužilac, predsjednica Vrhovnog suda, najviši policijski zvaničnici i ministri. To je najbolja potvrda suštine njihove vladavine –spregom vlasti i kriminala zarobili su državu i pretvorili je u privatni plijen - navodi PES. Dodaju da, iako PES postoji svega tri godine, izborom 44. vlade stabilizovali su društvene prilike i postavili okvir za ispunjenje izborne volje koja je bila jasno izražena još 30. avgusta 2020. Podsjetili su koliko su iznosile plate i penzije za vrijeme DPS-a i naveli da nasljeđe te partije nije bilo samo ekonomska devastacija.

- Oni su Crnu Goru ostavili u statusu hibridnog režima, sa partijskim institucijama, zatvorenim fabrikama i zastrašenim medijima. Danas se država nalazi među demokratijama sa nedostacima, sloboda medija skočila je sa 105. na 37. mjesto, a najviši državni zvaničnici koji su personifikovali spregu sa kriminalom sada su u pritvoru. Upravo to pokazuje razliku između sistema koji su oni gradili i reformske politike koja se danas sprovodi - piše u saopštenju. Dodaju da se „organizovani kriminal - simbol DPS-ove vlasti, konačno procesuira“.

- Reforme u pravosuđu omogućile su dobijanje IBAR-a, dok je DPS za osam godina zatvorio samo tri pregovaračka poglavlja. Nasuprot tome, 44. vlada već je zatvorila četiri i stvorila uslove da sva poglavlja budu zatvorena u narednih godinu i po – navodi PES.

Predsjednik SD-a Damir Šehović ocijenio je da 30. avgust 2020. nije predstavljao početak oslobođenja, već organizovani projekat urušavanja temelja crnogorske države i društva. - Pet godina kasnije jasno je da je od tada Crna Gora suočena sa najdubljom političkom, institucionalnom i društvenom regresijom od obnove nezavisnosti - naveo je Šehović. Dodao je da je vlast koja je preuzela državu urušila demokratske standarde, politiku stavila u funkciju tuđih interesa, a bezbjednosni sistem učinila neefikasnim. Šehović je kritikovao i napade na multietnički karakter Crne Gore, revizionizam i promovisanje klerikalnih i nacionalističkih ideologija,

STAV: Carigradska patrijaršija je od 1879. do 1922. službeno nazivala Crkvu SrbijePravoslavna crkva kneževine i kraljevine Srbije

te ekonomsku improvizaciju i nedostatak strateškog razvoja.

- Sve ovo potvrđuje da je 30. avgust bio početak kontrarevolucije, a ne emancipacijeporučio je Šehović, ističući da, uprkos tome, građanska, evropska i antifašistička Crna Gora „nije nestala i postaje sve svjesnija svoje snage i značaja“. Predsjednik SDP-a Ivan Vujović naveo je da je 30. avgust 2020. bio isto što i AB revolucija i januar 1989. godine. - I te 1989. je kao i ove 2020. bila potrebna promjena. I tada i sada ona je realizovana na identičnoj ideološkoj matrici velikosrpskog nacionalizma. I tada i sada je raison d’ etre i suština procesa bila, ne neophodna demokratska tranzicija već reinkarnacija najvećeg zla i prokletstva na brdovitom Balkanu – velikodržavnog nacionalizma. To danas vide i politički slijepci ali posljedice time nijesu manje – istakao je Vujović. Prema njegovim riječima, i tada i sada su se konci vukli iz susjedstva – političkog centra ove pošasti.

Danas, ocjenjuje Vujović, raspad na svim poljima ide u relativno mirnodopskom ambijentu.

- Ipak, da Crna Gora nije uhvatila posljednji voz za NATO, danas bismo vjerovatno imali Crnu Goru kao „malu Ukrajinu“, kako je to s neskrivenom egzaltacijom u proročkoj aspiraciji izrekao jedan od vjerskih vođa ove „demokratske promjene“ - kaže Vujović.

LITIJE

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić (NSD) saopštio je da je 30. avgust dan novog oslobođenja i pomirenja Crne Gore. Nova srpska demokratija medijima je dostavila autorski tekst Mandića za Borbu, u kojem je naveo, između ostalog, da je 30. avgust dan pobjede demokratije. - To je i dan pobjede demokratije – one slobodne i nezavisne, oslobođene demokratije koja je decenijama bila zatočena u nesmjenjivosti vlasti i tiraniji zabluda pojedinaca iznad društva i države. To je pobjeda ideje da demokratija nije samo puko glasanje na izborima. Ona je, prije svega, kako je Havel rekao nakon njene pobjede u Češkoj – stalna briga za slobodu onoga drugoga, za onoga s kojim se ne moraš slagati, ali s kojim živiš i dijeliš istu odgovornost za dobro svoje zemlje. Ta 2020. , ostaće zapisana zlatnim slovima u knjigama istorije Crne Gore. Društveno-duhovni fenomen litija ozdravio je dušu naše zemlje i bio prvi korak ka zatrpavanju i prevazilaženju rovova koje je gotovo 30 godina stvarao bivši režim. Tih dana, svi smo disali i koračali kao jedno - naveo je Mandić. Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić (DCG) napisao je na Fejsbuku da je 30. avgust jedan od najvećih dana u istoriji Crne Gore, dan slobode, hrabrosti, nade i pravde, dan kada je prekinut završni čin mafijaške okupacije Crne Gore. Ivana KOPRIVICA

Nema laži i obmane sa istorijskim činjenicama

Namjesnički Ustav Knjaževstva Srbije iz 1869. godine, pošto tada Srbija nije bila priznata kao nezavisna država, niti je bila priznata, uz to, jer nije ni postojala njena samostalna Pravoslavna Crkva (od 1831. imala je izvjesnu autonomiju, podložna Osmanskom Carstvu), već je ona bila pod vrhovnom kanonskom upravom Carigradske patrijaršije, u članu 31 niđe se ne pominje ni Srpska crkva niti Pravoslavna crkva u Knjaževini Srbiji. Razlog je jasan. Zato što tada ona nije postojala kao nezavisna, autokefalna Crkva, jer Kneževina Srbija nije bila stekla priznatu međunarodnu državnu samostalnost, nezavisnost. Tek će Pravoslavna Crkva u Kneževini Srbiji postati nezavisna, biti uspostavljena, zapravo de jure osnovana, kao autokefalna 8/20. oktobra 1879. g. (više od godinu dana poslije Berlinskog kongresa i međunarodnog priznanja Srbije kao nezavisne države). To će Crkva Srbije steći odlukom (tomosom) Vaseljenske patrijaršije iz Carigrada. Važno je reći da je Tomosom vaseljenskog (carigradskog) patrijarha Joakima III i Vaseljenske patrijaršije od 8/20. oktobra 1879. ustanovljena (ne obnovljena, već osnovana, jer kontinuiteta nema) autokefalnost PRAVOSLAVNE CRKVE KNEŽEVINE SRBIJE, kako se i navodi u tomosu, a ne autokefalnost SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, kako se često podmeće. I manipuliše. Poglavar crkve u Srbiji od tada se službeno titulisao Arhiepiskop beogradski i Mitropolit Srbije (odnosno, Pravoslavne crkve u Srbiji -Kneževine, a od 1882. Kraljevine) i to je oficijelno važilo sve do 1920. godine, a sa stanovišta kanonskog prava do Tomosa Vaseljenske patrijaršije 19. februara 1922. U namjesničkom Ustavu Knjaževstva Srbije 1869, u članu 31 bilo je normirano: „Vladajuća je vjera u Srbiji istočno-pravoslavna. A slobodna je svaka druga priznata vje-

Nema prostora za ideološko-politička podmetanja i krivotvorine. Koristiti izraz Crkva Srbije ili Pravoslavna crkva u Srbiji je ispravno i u istorijskom kontekstu, a nadasve i u aktuelnom, jer je to autokefalna crkva države Srbije, koja je u Crnu Goru uvezena nakon 1918. godine i od tada djeluje do danas uzurpatorski. Neka se ljute koliko god hoće a pozivam manipulatore da to medijski javno raspravimo

ra, i stoji pod zaštitom zakona u izvršenju svojih obreda. No niko ne može, pozivajući se na propise svoje vjere, osloboditi se svojih građanskih dužnosti. Zabranjuje se svaka radnja, koja bi mogla biti ubitačna za pravoslavnu vjeru (prozelitizam)“.

Dakle, nema prostora za ideološko-politička podmetanja i krivotvorine. Koristiti izraz Crkva Srbije ili Pravoslavna crkva u Srbiji je ispravno i u istorijskom kontekstu, a nadasve i u aktuelnom, jer je to autokefalna crkva države Srbije, koja je u Crnoj Gori uvezena nakon 1918. godine i od tada djeluje do danas uzurpatorski. Neka se ljute koliko god hoće a pozivam manipulatore da to medijski javno raspravimo. Nema laži i obmane sa istorijskim činjenicama. Naravno, ako želimo uvažiti a potrebno je službenu terminologiju Vaseljenske patrijaršije koja je u Tomosu 1879.

godine naziva PRAVOSLAVNA CRKVA KNEŽEVINE SRBIJE, a ne SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA. Knjaževina Srbija, od 1878. godine nezavisna država, međunarodno priznata, proglašena je Kraljevinom 1882. pod vladavinom dinastije Obrenović. Ona je decembra 1888. godine obnarodovala i proglasila Ustav Kraljevine Srbije. Član 3 tog Ustava normira: „Državna je vera u Srbiji istočno -pravoslavna. Srpska je crkva avtokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ali održava jedinstvo u dogmama sa Istočnom Vaseljenskom crkvom“.

Vaseljenska (Carigradska, Konstantinopoljska patrijaršija, koja je dala autokefalnost Crkvi Kneževine Srbije 1879, koristila je u službenoj komunikaciji, shodno kanonskom poretku, sa Crkvom u Srbiji zvaničnu terminologiju iz tomosa iz 1879, prilagođenju obliku vladavine

u Srbiji (državna vlast je u smislu oblika vladavine bila uzdignuta sa stupnja Kneževine na rang Kraljevine). Termin oficijelni njen bio je: Pravoslavna crkva Kraljevine Srbije. Ustav Srbije uz 1888. suspendovao je i pravno ukinuo namjesnički Ustav iz 1869. i kao novi vrhovni državno-politički akt bio je na snazi do 1901, kada je Kraljevina Srbija usvojila novi Ustav, u kome je, između ostalog, promijenila i odredbe koje se tiču zvanične vjere i crkve, odnosno, njenog naziva i donijela novi Ustav 1901, u kome se ranija odrednica Srpska crkva mijenja odrednicom Pravoslavna crkva Kraljevine. Zapravo, u Ustavu Kraljevine Srbije iz 1901. u članu 3 piše: DRŽAVNA JE VERA U SRBIJI ISTOČNO PRAVOSLAVNA. PRAVOSLAVNA CRKVA KRALJEVINE, PO DOGMATIMA JEDNAKA SA ISTOČNOM VASELJENAKOM CRKVOM, NEZAVISNA JE I AVTOKEFALNA. Elem, Ustav Kraljevine Srbije iz 1901. izbacio je odredbu iz ranijeg Ustava iz 1888. i umjesto zvaničnog ranijeg civilnog, državnog, ustavnog termina (ne i crkvenog) „Srpska crkva“ uveo termin „Pravoslavna crkva Kraljevine“ (Srbije-napomena. N. A). Međutim, 1903. godine Srbija je donijela novi Ustav (koji je važio do donošenja Vidovdanskog Ustava Kraljevine SHS 1921), kojim je (riječ je o Ustavu Srbije iz 1903) njena zakonodavna vlast zamijenila Ustav iz 1901. ili ga ukinula. U pogledu crkve i državne vjere u Ustavu Kraljevine Srbije od 7. juna 1903. u članu 3 piše: „Državna je vera u Srbiji istočno- pravoslavna. Srpska je crkva avtokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane crkve: ali održava jedinstvo u dogmana sa Istočmom Vaseljenskom Crkvom“. Zaključak: Član 3 Ustava Kraljevine Srbije iz 1903. kaže da je Srpska crkva autokefalna, kao što član 40 Ustava Knjaževine Crne Gore 1905. normira da je Crnogorska crkva autokefalna. U nezavisnoj državi je autokefalna crkva. Nama je silom oteta država 1918. i oteta Crnogorska crkva 1920.

Piše: Novak ADŽIĆ

Ustav Knjaževine Srbije

Jovana

NESAVREMENA RAZMATRANJA

Aktivista kao samozvani

društveni arbitar

Piše: Boro ŠUPUT

Dodatni paradoks leži u činjenici da moralna pozicija aktiviste omogućava retoričku prednost –svaka kritika se lako može odbaciti kao napad na pravdu, prava i slobodu. Na taj način se ne samo suzbija kritička javna rasprava, već se i dodatno cementira ideološka hegemonija koja koristi aktivizam kao sredstvo prikrivene moći. Iako hoće da se predstavi, pa i samom sebi da izgleda kao emancipatorski, aktivizam je samo novi oblik kulturne potrošnje – angažovan u formi, a prazan u sadržaju. I često paravan za subverziju

Aktivista je nova figura društvene moći, koja sve češće funkcioniše kao profesija – i to uprkos činjenici da ne podrazumijeva jasno definisanu djelatnost, provjerljive kompetencije ili institucionalno priznatu stručnost. Aktivizam se etablirao kao specifičan oblik „javnog angažmana“ koji ne počiva ni na zanatu ni na znanju, već na moralnoj poziciji, afektivnom izrazu i često, algoritamski podržanoj vidljivosti. U tom smislu, aktivista postaje hibrid dvije društvene figure: „angažovanog intelektualca“ i „influensera“. Za razliku od klasičnog intelektualca, koji je govorio iz pozicije znanja i odgovornosti, i influensera, koji gradi uticaj kroz vidljivost i tržišnu logiku, savremeni aktivista operiše u simboličkom prostoru gdje se uvjerenje predstavlja kao istina, a moralna ubijeđenost kao stručnost. On nastupa kao samozvani društveni arbitar, često bez rizika, odgovornosti i refleksije o sopstvenoj ulozi u širem sistemu. Ova uloga se najefektnije igra u koži umjetnika, koji je ,,po svom biću slobodan“ i time „pozvan“ da se sudari sa neslobodom, gdje god da kroči. Upravo ovih dana kineski ,,umjetnik i aktivista“ Aj Vejvej, poznat po performansu i fotografiji, na kojima razbija vrijednu antičku kinesku vazu, ,,dovodeći u pitanje odnos prema tradiciji i modernosti“, snima film u Ukrajini o tome ,,kako umjetnost i dalje živi u ratu“ (prema švajcarskom listu NZZ). Logično bi bilo pretpostaviti da će u okviru tog ,,istraživanja“ spaliti bar jednu Puškinovu pjesmu, kao performans koji ,,problematizuje odnos umjetnosti prema prema ruskoj agresiji“. Ili bi njegov aktivizam ostao geografski ograničen samo na artefakte istočnih despotija, tako da nemamo bojazni da će upriličiti performans skladištenja municije u Partenonu ili, ne daj bože, ispod Trijumfalne ili Brandenburške kapije.

Ovakav model aktivizma prosto poziva na instrumentalizaciju. Budući da nije zasnovan na specifičnoj vrijednosti rada, već na izražavanju stava, on može biti vrlo efikasno upregnut u interese različitih političkih, ekonomskih i ideoloških centara moći. Aktivista tada, često nesvjesno, postaje produžena ruka agende koju ne razumije u potpunosti, uvjeren da djeluje ,,odozdo“, iako se kreće tačno po linijama koje su iscrtane ,,odozgo“.

Dodatni paradoks leži u činjenici da moralna pozicija aktiviste omogućava retoričku prednost – svaka kritika se lako može odbaciti kao napad na pravdu, prava i slobodu. Na taj način se ne samo suzbija kritička javna rasprava, već se i dodatno cementira ideološka hegemonija koja koristi aktivizam kao sredstvo prikrivene moći. Iako hoće da se predstavi, pa i samom sebi da izgleda kao emancipatorski, aktivizam je samo novi oblik kulturne potrošnje – angažovan u formi, a prazan u sadržaju. I često paravan za subverziju. Ko god želi da ovu matricu prepozna u aktuelnim događajima, slobodan je da to učini. (Autor je jugoslovenski diplomata)

Politikolog Aleksandar Musić za Pobjedu analizira ko strahuje od političkog prvog čovjeka Budve

Jovanović je prijetnja ugrožava monopol nad crnogorskim

PODGORICA - Predsjednik opštine Budva Nikola Jovanović po više osnova predstavlja opasnost za pojedine strukture jer je simbol dogovora zdravorazumnih Crnogoraca i zdravorazumnih Srba, a sve to van SNS i BIA matrice, ocijenio je u razgovoru za Pobjedu politikolog i politički analitičar iz Zagreba Aleksandar Musić.

Jovanović je uoči, ali i nakon formiranja lokalne vlasti, uz podršku opozicionog DPS-a, a bez koalicije „Za budućnost Budve“ bio meta prijetnji i verbalnih napada, a situacija je kulminirala sredinom jula, kada je pretučen u Budvi. Jedan od osumnjičenih je član budvanskog odbora Nove srpske demokratije.

Osim toga, prvi čovjek Budve nedavno je izjavio kako je NSD poslala maskiranu osobu u dvorište njegove kuće sa jasnim ciljem. Musić ističe kako je jasno da se Jovanović ne da zastrašiti, te da na napade odgovara još većom odlučnošću.

- Radi se o osobi koja je došla iz manje u veću sredinu, nametnula se, poremetila stara uhodana pravila i odnose moći. Napraviti to u Budvi nije mala stvar, dosta govori o profilu osobe. Drugo – Jovanović se ne da zastrašiti, nego na (fizičke) napade i (verbalne) prijetnje porodici i sebi - odgovara većom odlučnošću. Treće i najbitnije – stvar je ovdje dublja od same osobe u pitanju, on je najopasniji kao simbol – simbol mogućnosti da se zdravorazumski Crnogorci i zdravorazumski Srbi mogu o nečemu dogovoriti – u nezavisnoj Crnoj Gori, izvan crnorukaške SNS/BIA matrice - navodi sagovornik Pobjede.

Kako je kazao, Jovanović „ili neki novi Jovanovići prirodom su stvari najopasniji za poodmakli proces SNS-izacije crnogorskih Srba“.

- To je projekat koji ima za cilj da ih se istrgne iz Crne Gore, SAO-izira i uvuče u kolektivnu psihozu i permanentno vanredno stanje kakvo je nametnuto u entitetu RS u BiH i u Republici Srbiji. To je opak naum likvidiranja svakog in-

dividualiteta crnogorskih Srba, predstavljanje Crne Gore kao neprijateljske i neprirodne za crnogorske Srbe, korišćenje naših sugrađana kao topovsko meso za (neo)imperijalne projekte nedostojnih „lidera“. Poseban detalj u svemu ovome činjenica je da je Jovanović izjahao na megdan budvanskom ZBCG-u. A ko god zna finese crnogorske politike, zna da je čak i nacionalni ZBCG „mala beba“ za onaj budvanski, koji je doslovno amalgam svega najgoreg u Crnoj Gori - ističe Musić. Obrisi prelOmne tačke

Govoreći o zamahu politike koju personifikuje Jovanović, ali i njegovim obećanjima o razvlašćivanju Andrije Mandića i koalicije ZBCG na svim nivoima, Musić ističe da vrlo vjerovatno svjedočimo

prvim obrisima potencijalne prelomne tačke u rasporedu odnosa u Crnoj Gori.

- Naime, donedavno su ključne podjele bile one po etničkim linijama, sa snažnim uticajem izvana. Najnoviji procesi otvaraju mogućnost da ojačaju istinske vrijednosne i programske podjele, a podjele su zdrave kad su na snazi oko pravih pitanja. Tu će u jednom trenutku postati manje bitno ko je Crnogorac, a ko Srbin ili Albanac, Bošnjak, Musliman, Hrvat, a bitnije –što konkretna osoba donosi lokalnoj zajednici, je li sposobna, uključiva i zdravorazumna, ostvaruje li re -

zultate, kako se nosi s neoimperijalnim i neokolonijalnim pritiskom od vani, je li obilježena ponosom i samostalnošću ili sluganstvom i poltronstvom - kazao je Musić. Važno će, dodaje, biti i da li neko zna da prepozna kada mu se pod duhovnošću i crkvenošću prodaju parapolitička i obavještajna kukavičja jaja. - Ovaj proces je tek u zametku, no svakako je zdravi pomak. Hoće li biti realizovan u okviru postojećih imena i prezimena ili u okviru svježih, crnogorsko ustavno-patriotskih, istinski građanskih platformi koje bi sadržajem i tonom u definiciji privlačile građane različi-

Jovanović se ne da zastrašiti

Aleksandar Musić

političkog zamaha i javnih obećanja

prijetnja jer monopol SNS-a

Srbima

tih nacionalnih pripadnosti –ostaje da vidimo - ocijenio je Musić za Pobjedu.

Procrnogorskim

snagama treba

dogovor sa srbima Govoreći o crnogorskoj opoziciji, Musić ističe da, osim profilisanja osoba koje mogu osvajati glasove zdravim temama, inteligentnim tonom i terenskim radom, suverenističke partije „treba da traže dogovor sa zdravorazumnim crnogorskim Srbima“.

- Oni moraju shvatiti da im je to potrebno u svrhu očuvanja i razvijanja države. Ovdje dolazimo do važnog momentataj dogovor, za razliku od onih starih (LS i NS) ne treba biti usmjeren protiv nekog trećeg, pogonjen sujetama, jer savezi formirani „protiv“ nekog nezdravi su i brzo se raspadaju. Dakle, treba biti usmjeren na politike, na projekte, na razvoj koji koristi svima. Zdravije je dogovoriti se oko pet ključnih stvari za građane, nego istjerivati pravdu po 100 njih i ne napraviti ništa, a to ništa sve na korist onih koji ne žele dobro Crnoj Gori, koji ne žele dobro ijednom njenom građaninunavodi on.

Kako dodaje, pitanje je mogu li ovaj plan iznijeti postojeća imena i prezimena, ili će to učiniti neka nova. - Bilo da je riječ o približava-

PODGORICA - Vladimir Joković reizabran je treći put za predsjednika Socijalističke narodne partije na jučerašnjem stranačkom jubilarnom, desetom partijskom kongresu. Bio je jedini kandidat za tu poziciju, jer je Dragoslav Šćekić prije dva dana i zvanično povukao svoju kandidaturu. Poručio je da će SNP ostati na putu koji je trasirao 30. avgust.

Za Jokovića je glasalo 339 od ukupno 434 delegata, protiv je bilo njih 19. Joković je istakao da rezultati glasanja govore mnogo.

NOVI-STARI LIDER: Na jučerašnjem Kongresu reizabran predsjednik Socijalističke narodne partije

Joković: SNP ostaje na putu koji je trasirao 30. avgust

nju postojećeg ili izgradnji iz korijena - mora biti autentično, vođeno od strane ljudi s ugledom, s jasnim ciljem i jasnim pravilima. U suprotnom će propaganda odraditi svoje – proglasiće one sa strane crnogorskih Srba izdajnicima, sekulama, savićima, „prodali veru za večeru“ itd. Osobe su ključ uspjeha. Ako do takvog dogovora ili zasnivanja dođe, označiće rekonfiguraciju terena na kojem se utakmica igra i tektonsku promjenu na crnogorskoj političkoj sceni, po intenzitetu i dalekosežnosti u rangu s onima viđenima 1997, 2006, 2020 - smatra Musić.

Pe s-u bi bilo

Pametno da se drži

Jovanovića

Odgovarajući na pitanje da li bi, ukoliko lider liste „Budva naš grad“ ojača na državnom nivou on mogao biti interesantan za saradnju partijama trenutne vlasti, Musić kaže da bi konkretno PES-u premijera Milojka Spajića „bilo dugoročno pametno povezati se s Jovanovićem“.

- Ipak, PES je dosad nebrojeno puta pokazao da ne razmišlja više od 20 minuta unaprijed, a kamoli da vodi računa o strategiji ili političkoj higijeni - ističe Musić.

Kako dodaje, glavna računica u PES-u jeste da ne riskiraju uspostavljene benefite vlasti. - Naročito paf-paf kombinacije, čak i ako to znači dalje Mandićevo bušenje crnogorskog temelja ili terminalni javašluk Demokrata. Prisutan je i ogromni strah od tabloidne mašinerije u susjednoj državi – Spajić zna da bi u roku od pet minuta ponovo bio proglašen ustašom kao onomad kad se nije znalo ko će ući u izvršnu vlast - ističe sagovornik Pobjede. Musić smatra da bi u slučaju približavanja PES-a i Jovanovića, od Mandića čak agresivnije bile Demokrate. - Jer su godinama lažno jahali na priči o prevladavanju podjela, crnogorsko- srpskom pomirenju i snažnom kretanju naprijed, a onda u praksi bili sve suprotno - kombinovali jezivu nesposobnost i otužno klečanje pred usnatim kabadahijom iz susjedne države uvijek i svugdje - zaključuje Musić. bojan ĐuriŠić

- Zah valjujem onima koji su bili za, i onima koji su bili protiv. Oni koji su protiv su opomena da se ponešto nije dobro radilo. Bilo je zadovoljstvo slušati sve partije u Crnoj Gori kakvo mišljenje imaju o SNP-u. Ponikli smo u narodu i nema brige za budućnost SNP-a. Svu pažnju ćemo posvetiti budućnosti partijeistakao je Joković.

Joković je kazao da SNP ostaje na putu koji je trasirao 30. avgust.

- Vjerujemo u evropsku budućnost Crne Gore - rekao je Joković.

Poručio je da SNP nije partijski eksperiment, već politička konstanta u Crnoj Gori.

- Velika mi je čast i obaveza da kažem da će SNP da bude konstanta kao i do sada. Mi smo ponikli iz naroda i ostajemo uz narod - kazao je Joković i najavio da će u narednom periodu svu pažnju posvetiti jačanju SNP-a Šef crnogorskog parlamenta i predsjednik NSD Andrija Mandić saopštio je kako je SNP pod vođstvom Jokovića doživjela preporod. On je kazao da borba koju je SNP vodio „nije bila samo za vlast,

već za pravdu, slobodu, istinu, očuvanje duhovnog identiteta“.

Lider Ure i bivši premijer Dritan Abazović ocijenio je da bi Socijalistička narodna partija trebala da promijeni ime u „časni SNP“ te da je jučerašnji kongres, osim Ure, jedini kojim bi prisustvovao.

- SNP je stranka iz koje su se izrodile skoro sve stranke u Crnoj Gori. Pripala mi je čast da SNP prvi put bude u Vladi kad sam ja njom predsjeda-

vao - podsjetio je Abazović. Predsjednik opštine Ulcijn i lider Force Genci Nimanbegu istakao je da je SNP pomogao u borbi za Valdanos i Solanu.

- Ali imate i glasanje koje vam neću oprostiti - glasanje za Ujedinjene Arapske Emirate. Naša društva moraju malo stati. U ovom vremenu gdje smo sada, u mnoštvu političkih partija, u mnoštvu politika, moramo naći što je zajedničko. Idemo u pravcu koji

nije dobar. Albanska nacionalna zajednica će sa ponosom zastupati svoje interese, a vama u zaštiti vaših biti tusaopštio je Nimanbegu. Na jučerašnjem kongresu, prisustvovali su predstavnici parlamentarne većine, dio opozicije ali i ministar kulture Srbije Nikola Selaković, ambasador Srbije u Crnoj Gori Nebojša Rodić te predstavnici partije srpskog ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića J. raiČević

PROVOKACIJA U PLJEVLJIMA: Na tablama predstavljena kilometraža do Beograda, Banjaluke, Knina i Prizrena

Vraneš: Svi ovi gradovi su nam bliži od Brisela

PLJEVLJA- Na šetalištu u Pljevljima juče ujutro postavljen je novi putokaz. Kako je objavio predsjednik te opštine Dario Vraneš, na putokazu se nalazi razdaljina u odnosu na četiri grada.

Uz predstavljenu razdaljinu u kilometrima, na putokazu se nalaze imena gradova u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu: Beograd, Banjaluka, Knin i Prizren. Nije poznato kojim je povodom postavljen putokaz, niti ko je to učinio, prenosi portal Analitika.

Vraneš je sam uputio poruku kojom je, po svoj prilici, želio pojasniti kontekst.

- Beograd nam je bliži od Brisela, i Prizren i Banjaluka i Knin su bliži od Brisela - dodao je on.

Podsjetimo, u lokalnoj vlasti u Pljevljima participiraju koalicija „Za budućnost Crne Gore“, Evropa sad i Demokratska Crna Gora. Pljevaljski odbor Pokreta Evropa sad očekuje od predsjednika opštine Darija Vraneša da slijedi dinamiku svog proevropskog rukovodstva na putu ubrzanog članstva u Evropskoj uniji (EU).

- Ukoliko mu je lakše, može koristiti i putokaz koji je instalirao, jer je na njemu i grad koji je već u Evropskoj uniji -

smatraju u pljevaljskom odboru Pokreta Evropa sad (PES). Podsjećaju da su upravo prije par dana iz koalicije „Za budućnost Crne Gore“ zaključili kako je nedavna poruka šefa njemačke diplomatije Johana Vadefula dala crveni karton domaćim i inostranim protivnicima i kočničarima evropske budućnosti Crne Gore. - Koalicija ZBCG koja je predložila Vraneša za predsjednika opštine Pljevlja takođe je istakla kako je parlamentarna većina odradila odličan posao na ubrzanom putu ka punopravnom članstvu u EU - rekli su iz pljevaljskog PES-a.

Zato je važno, smatraju oni, da predsjednik opštine Vraneš slijedi dinamiku ka Briselu, „kako ne bi dobio crveni karton od proevropskog rukovodstva“.

- Takođe, vjerujemo da će upravo rukovodstvo ZBCG koje snažno podržava evropski put, dodatno osvijetliti putokaz Vranešu, kako predsjednik opštine Pljevlja ne bi zalutao u društvo kočničarastoji u saopštenju. r. P.

Joković juče govori na Kongresu snp

Sporni putokaz u Pljevljima

Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma Mihael Bader o ljetnjoj sezoni koja nije ispunila očekivanja

PODGORICA - Umjesto da bilježi rast i stabilno tržište gostiju sa Zapada, Crna Gora se suočava sa ozbiljnim padom interesovanja Njemaca – i kao turista i kao stranaca koji žele duže da borave i ulažu u našu zemlju. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u zemlji trenutno boravi svega 1.168 Njemaca, dok je broj njemačkih turista u prvoj polovini ove godine manji za čak 13 odsto u odnosu na lani.

Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma Mihael Bader upozorava da je trend zabrinjavajući: dok Albanija i Grčka bilježe porast, Crna Gora postaje tranzitna destinacija, zemlja kroz koju se samo prolazi.

- Problem nije u Njemcima –oni putuju, ali ne više kod nas - upozorava Bader, dodajući da kombinacija previsokih cijena, lošeg odnosa cijene i kvaliteta, saobraćajnog kolapsa i novih restriktivnih zakona tjera strance da se okrenu konkurenciji.

StatiStika

- U Crnoj Gori trenutno boravi samo 1.168 Njemaca. Od toga ih je oko 464 u Baru, a 138 u Ulcinju. Uporedimo li sa 2023. godinom, kada ih je bilo oko 900, vidi se blagi rast, ali to nije značajno. Međutim, kada pogledamo broj gostiju iz Turske – kojih ima blizu 13.000, tačnije 12.912 – razlika je ogromna. Većina njih je na prvom privremenom boravku, dakle to su novi dolasci. To znači da je u posljednjih godinu dana došlo 13.000 novih stanovnika iz Turske - tvrdi Bader dodajući da je ranijih godina broj Njemaca u Crnoj Gori rastao po stopi od 20 odsto godišnje. - Sada je rast svega jedan do dva odsto, što je posljedica na-

Njemački turisti i rezidenti odlaze iz Crne Gore

Broj njemačkih gostiju u prvoj polovini 2025. godine smanjio se za 13 odsto u odnosu na isti period 2024. Siguran sam da će takav trend ostati i u drugoj polovini godine – jer već sada vidimo prazne hotele i apartmane. Njemačke registarske tablice, koje se mogu vidjeti, uglavnom su tranzitne – ljudi idu dalje, najviše za Albaniju, koja bilježi veliki rast interesovanja. Mislim da je manji broj posjeta njemačkih turista zabilježen i u avgustu – kaže Bader

še komplikovane birokratije i loših zakona. Umjesto da im olakšamo, mi im otežavamo život - tvrdi Bader. Što se turista tiče, tu su takođe podaci zabrinjavajući jer se broj njemačkih gostiju u prvoj polovini 2025. godine smanjio za 13 odsto u odnosu na isti period 2024.

- Siguran sam da će takav trend ostati i u drugoj polovini godine – jer već sada vidimo prazne hotele i apartmane. Njemačke registarske tablice, koje se mogu vidjeti, uglavnom su tranzitne – ljudi idu dalje, najviše za Albaniju, koja bilježi veliki rast. Mislim da je manji broj po-

sjeta njemačkih turista zabilježen i u avgustu. To jasno pokazuje da nijesmo riješili nijedan problem – naprotiv, pojavili su se novi. Odnos cijene i kvaliteta je i dalje loš: Koka-kola na plaži košta 3,80 eura, a usluga je loša. Njemci se i dalje žale na otpad, pse lutalice, gužve i infrastrukturu – iste probleme kao i prije pet godina - navodi Bader. Poseban problem je i dalje saobraćaj i avio-povezanost.

- Od jeseni Rajaner prekida liniju za Berlin. Nemamo više direktne letove, dok iz Tirane avioni za Berlin lete više puta dnevno. To je katastrofa za turizam na Crnogorskom

primorju - ističe Bader. Evidentno je, kako naglašava, da nam špic sezone postaje sve kraći.

- Ove godine špic je trajao svega tri nedjelje avgusta. Inače u tom mjesecu je bio potpuni haos: gužve na granicama, višesatna čekanja, kolone od Igala do Budve. Van špica, turisti ne dolaze u dovoljnom broju. Glavni problem, dakle, nije samo u cijenama, već u lošem odnosu cijene i kvaliteta. Turisti su spremni da plate i vi-

še, ali žele red, čistoću, uslugu i infrastrukturu. Ako toga nema, onda i cijena od četiri eura za piće postaje velika - poručuje Bader dodajući da nije tačno da Njemci manje putuju. – Sve je jasno, problem je u Crnoj Gori. Nije da Njemci više ne putuju – putuju, ali ne u Crnu Goru. Oni sada idu na druga mjesta - kaže Bader. On ponavlja riječi ministarke turizma koja zadnjih dana ponavlja: „Pogledajte kako su plaže pune“.

Problem i Zakon o strancima

Bader ističe da se u Zakonu o strancima predviđa da kompanija koja želi da produži boravak direktoru mora imati tri zaposlena na puno radno vrijeme, od kojih jedan mora biti crnogorski državljanin. - To je nelogično, jer kako će digitalni nomadi ili mali preduzetnici to ispuniti? Na taj način tjeraćemo strance iz Crne Gore, umjesto da ih privlačimo - smatra

- To može biti tačno u špicu sezone, u avgustu, ali taj mjesec nikada nije bio problem. Problem su ostali mjeseci, kada nema dovoljno gostiju. Evo, pročitao sam da je u julu ostvareno 100.000 noćenja manje nego prošle godine. To se i vidi na terenu - kaže Bader dodajući da se pod hitno moraju riješiti problemi koje imamo zadnjih godina. novi udarac

- Ako to ne uradimo, bojim se da će sljedeća godina biti još gora. A ništa se ne radi – samo se gomilaju problemi - poručuje Bader. Sada imamo i novi udarac –Zakon o legalizaciji. Njemci koji žive u Baru i Ulcinju sada su posebno uznemireni zbog ovog nedovoljno jasno zakonskog rješenja.

- Nedavno je stiglo tumačenje da se objekti bez građevinske dozvole, iako postoje decenijama, više ne mogu prodavati niti izdavati u turističke svrhe dok se ne legalizuju. To znači da notar ne može ovjeriti ugovor, a katastar neće promijeniti vlasnika. Ljudi su jako nervozni, jer time gube pravo raspolaganja svojom imovinom, a turizam u Baru i Ulcinju uglavnom zavisi od privatnog smještaja. Ako ti objekti ne mogu legalno da se izdaju, onda sve prelazi u sivu zonu. To nije rješenje, nego pogoršanje - smatra Bader. Podsjećamo da je Notarska komora Crne Gore u petak tražila od nadležnog resora da precizira odredbu Zakona o legalizaciji koja se odnosi na zabranu prometa bespravnih objekata, uz zahtjev da se konkretizuje da li se ta zabrana odnosi samo na nepokretnosti izgrađene nakon donošenja ovog zakona ili na sve objekte (dakle i na onima koji su izgrađeni prije stupanja na snagu predmetnog akta). Na to im je iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine odgovorno da se zabrana otuđenja, odnosno prometa nepokretnosti odnosi i na objekte bez građevinske dozvole koji se izgrade nakon stupanja na snagu Zakona o legalizaciji bespravnih objekata, kao i na objekte izgrađene prije stupanja na snagu ovog zakona. n.kovaČEviĆ

Bader.

Mihael Bader

Najviše kompanija iz Turske, a najmanje iz Holandije

Veliki pad broja gostiju iz Njemačke

Neđelja, 31. avgust 2025.

PODGORICA – U skoro

svim školama u Crnoj Gori danas će se održati štrajk upozorenja zbog toga što je centralizovanim obračunom zarada nastavnicima umanjena plata do 50 eura, a nekima i više, rekao je za Pobjedu predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Pobjedi nijesu odgovorili na pitanja koja se tiču ove teme.

Božović kaže da na ovaj način žele da upozore vlasti da moraju da poštuju propise i da im je plata umanjena mimo akata. Štrajk upozorenja, prema njegovim riječima, organizovaće se na način da neće ometati odvijanje nastave. To znači da će profesori u vremenu mimo časova održati skup na kom će razgovarati o aktuelnom problemu. Sindikalci su poručili da će nakon toga nadležnima dati rok od 15 dana da koriguju obračun zarada na način da nikome ne bude plata smanjena. Ako ne dođe do kompromisa, slijedi sjednica Glavnog odbora na kojoj je najavljeno da će se razmatrati modeli dalje radikalizacije – obustava nastave, masovni protest ili, kako su poručivali, nešto treće.

Bez dijaloga

Radnička organizacija kritikuje donosioce odluka što dva mjeseca ne odgovaraju na njihove dopise da sjednu za sto, razgovaraju i donesu zajedničko rješenje. Ministarka prosvjete nauke i inovacija

Anđela Jakšić-Stojanović oglasila se prošle sedmice saopštenjem u kom je navela da je zatražila od premijera Milojka Spajića da se kroz izmjene Granskog kolektivnog ugovora uvećaju određeni dodaci za prosvjetare – dodatak za razredno starješinstvo da se poveća sa deset na 12 odsto, a dodaci za viša zvanja za po 0,2 odsto. Ministarka je poručila da podržava centralizovani obračun zarada i da nema pregovora o primjeni zakona. Sindikalci su pozdravili izjavu Jakšić-Stojanović, ali su kritikovali ministarku što im sedmicama ne odgovara na dopise. Oni su kazali da su ranije Ministarstvu dostavili prijedlog da se kroz izmjene GKU uvećaju određeni dodaci kako bi se anuliralo umanjenje koje je uslijedilo od 1. jula kada je krenuo novi obračun zarada u osnovnim školama. Iz radničke organizacije su poručili da je ministarka dostavila premijeru nešto što su u suštini oni inicirali, ali da Jakšić-Stojanović ne razgovara sa njima. Nijesu još dobili nikakav poziv od nadležnih za sastanak zbog čega je krajem prošle sedmice iz Sindikata prosvjete ponovljeno da neće odustati od štrajka upozorenja, ali ni od dalje radikalizacije ukoliko ne bude socijalnog dijaloga sa nadležnima.

Oni su krajem sedmice organizovali okrugli sto sa kojeg je

AKTUELNO: Sindikat prosvjete istrajava u zahtjevima da im se plate ne smanjuju, u narednih 15 dana protest neće ugroziti nastavu

Božović: Sjutra štrajk upozorenja u skoro svim školama, ali mimo časova

Profesori će mimo časova održati skup na kom će razgovarati o aktuelnom problemu. Sindikalci su poručili da će nakon toga nadležnima dati rok od 15 dana da koriguju obračun zarada na način da nikome ne bude smanjena plata. Ako ne dođe do kompromisa, slijedi sjednica Glavnog odbora na kojoj će se kako je najavljeno, razmatrati modeli dalje radikalizacije – obustava nastave, masovni protest ili, kako su poručivali, nešto treće

poručeno da Granski kolektivni ugovor ima veću pravnu snagu od zakona, i kada su određene odredbe u interesu za zaposlene. Objašnjavali su da se određeni dodaci, poput razrednog starješinstva, mentorstva, obračunavaju kroz koeficijente kroz Granski kolektivni ugovor i da oni ne mogu da se obračunavaju po Zakonu o javnim zaradama. Pojedini pravnici su tada kritikovali nadležne što izostaje dijalog i poručili su da ne treba profesori da štrajkuju, već da sjednu svi zajedno za sto i dođu do dogovora u interesu svih strana. Međutim, do tog sastanka još nije došlo.

Pre P ucavanje

Predstavnici vlasti i radničke organizacije, u međuvremenu, nastavili su da razmjenjuju argumentaciju o spornom obračunu zarada preko medija. Tako je iz Ministarstva finansija krajem prošle nedjelje saopšteno da je tamošnja budžetska inspekcija kontrolisala obračun zarada u četiri osnovne škole i da su pronašli određene nepravilnosti. Naveli su da se nepravilnosti odnose na nepostojanje jasnih pravila za obračun časova preko norme i zamjene, na pogrešan obračun dodatka za odjeljensko starješinstvo, nezakonito vrednovanje minulog rada, isplatu sindikalnog dodatka bez pravnog osnova i nepravilne naknade

za bolovanje. Zaključeno je da sve to ukazuje na potrebu i opravdanost uvođenja centralizovanog obračuna zarada. Na te saopštene informacije ponovo je reagovao Sindikat prosvjete, navodeći da pomenuta inspekcija nije nadležna da presuđuje i tumači Granski kolektivni ugovor, te da, pored ostalog, nije sporan sindikalni dodatak, jer se isplaćivao na osnovu odluke određene komisije, na osnovu dogovora sa tadašnjom vladom. Rekli su da su direktori obračunavali zarade na osnovu propisa. Iz Sindikata su kazali da je budžetska

inspekcija direktno podređena ministru finansija Novici Vukoviću, te da je sve određeno po principu ,,kadija te tuži, kadija ti sudu“. Sindikat prosvjete je zbog spornog obračuna zarada ispred Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nedavno organizovao protest, nakon čega su vlasti podnijele inicijativu Ustavnom sudu da se ocijeni zakonitost šest članova Granskog kolektivnog ugovora, od kojih je najvažniji član 22 koji propisuje određene dodatke za nastavnike. Radnička organizacija je kritikovala potez nadležnih, ističući da žele da dokažu da je sve do sada u prosvjeti bilo nezakonito, ali i da disciplinuju nastavnike. Oni su izjavljivali da Granski kolektivni ugovor nije donio sam Sindikat prosvjete, već da je ranije potpisan zajedno sa tadašnjom vladom, odnosno resornim ministarstvom. Ukazivali su da sve što prosvjetari dobijaju proizilazi iz propisa koje nijesu sami donosili. Sindikat je najavio da neće sjedjeti skrštenih ruku i da će se boriti za prava zaposlenih.

oB u stava nastave

Iako su nadležnima dali rok od 15 dana za dogovor, te na-

javili potencijalni generalni štrajk, prema propisima, nastavnici na njega nemaju pravo, jer još nije usvojen akt o minimumu procesa rada. Sindikalci su i zbog toga kritikovali resorno ministarstvo, navodeći da deset godina traže da se donese taj akt, ali da ne mrdaju sa mjesta, jer ,,nekome odgovara da se onemogući pravo nastavnika na radikalizaciju“. Prosvjetari su 2023. godine, takođe, nezadovoljni svojim položajem, organizovali u školama štrajk upozorenja u trajanju do jedan sat. Nakon toga, do većeg mimoilaženja sa nadležnima došlo je početkom 2024. godine kada je Vlada odbila po Granskom kolektivnom ugovoru da im isplati uvećanu zaradu od deset odsto. Sindikalci su i tada pozivali nadležne na dijalog i dogovor, ali sedmicama ove dvije strane nijesu dolazile do kompromisa. Kako ni tada nije postojao akt o minimumu procesa rada, radnička organizacija pozivala je resorno ministarstvo da ga donesu, ali im je iz tog resora odgovarano da po propisima moraju da drže nastavu u trajanju od 45 minuta. U februaru te godine sindikalci su sami donijeli akt o minimum procesa rada na način što su odre-

dili da nastavnici mogu da ne drže nastavu, već da dolaze u školu i da četiri sata obavljaju administrativne poslove. Veliki broj nastavnika se odazvao pozivu na štrajk koji je trajao - tri dana. Uslijedio je brzo dogovor sa predstavnicima vlasti i potpisan je sporazum o uvećanju zarada. Iako je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija obećano da neće preduzimati nikakve mjere zbog, kako su do tada isticali, nezakonitog štrajka – to se nije desilo. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, odnosno zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore pokrenuo je sudski postupak protiv Sinikata prosvjete zbog nezakonitog štrajka. Dobili su pravosnažnu presudu da je štrajkački odbor Sindikata prosvjete organizovao štrajk mimo propisa. Međutim, zbog toga niko od nastavnika nije snosio posljedice. Nije bilo otpuštanja ili eventualno nekih drugih sankcija.

t už B e

Sindikat prosvjete, bez obzira na taj sudski epilog, ne odustaje od eventualne ponovne organizacije generalnog štrajka. Iz te radničke organizacije nedavno je rečeno Pobjedi da nastavnici imaju pravo na bunt. Poručivali su da vlasti u slučaju obustave nastave ne mogu da otpušte sve nastavnike, jer, kako su rekli, neće imati ko da izvodi nastavu u učionicama. Navodili su primjere škola gdje su prošle godine svi, uključujući i direktore, stupili u obustavu izvođenja nastave. Sporni centralizovani obračun zarada od 1. jula primijenjen je samo u osnovnim školama, dok će u vrtićima i srednjim školama, prema informacijama sindikalaca, početi da se realizuje od januara sljedeće godine. Prosvjetari su kritikovali i taj potez nadležnih jer, dok poručuju da se nezakonito primala zarada do 1. jula, dozvoljavaju da takozvano bezakonje nastavi da postoji u vrtićima i srednjim školama sve do sljedeće godine. Pravnici su na nedavnom okruglom stolu prosvjetara komentarisali da nastavnici mogu da pokrenu tužbe zbog diskriminacije, ali i kršenja Granskog kolektivnog ugovora, što bi, kako su navodili, državi nanijelo veliku štetu. n. ĐurĐevac

NAsTAvA ćE sE OdvijATi NEsmETANO: OŠ „Milorad Musa Burzan“

Radomir Božović

Intervju: Književnica i novinarka Branka Bogavac, koja živi i stvara u Parizu

Ispunila sam Dadov amanet - da ne obrukam Crnu Goru

PODGORICA - Dolazila sam svake godine dva puta u domovinu i zavičaj, pijem tursku kafu svih ovih šest decenija, navika koju sam ponijela iz moje Crne Gore. Ima mnogo onih koji jedva čekaju da se „utope“ u nešto „veće“, „jače“, „svjetlije“, to mene nije interesovalo. Ne mislim da za to imam neku posebnu zaslugu, otpor „prilagođavanju“ poklonila mi je gorštačka priroda rođenjem. Naravno da mi je Francuska mnogo pružila, volim njenu kulturu i mnogo toga još, voljela sam i volim Pariz, koji mi je u neku ruku „dao“ i te moje knjige, ali taj dio sebe nijesam željelja da mijenjam, ni izgubim - kaže u razgovoru za Pobjedu književnica i novinarka Branka Bogavac, koja živi i stvara u Parizu

Književnica koja je svojim djelima pravila most između različitih kultura i država jedan je od najboljih promotera Crne Gore, njene ljepote i slavne prošlosti. Crnogorka rođena u Virpazaru, dio djetinjstva provela je u selu Bor na sjeveru Crne Gore, a životni put je odveo do Pariza, gdje je decenijama stvarala i pisala. Želja joj je bila, kako je kazala – da vrati dug Crnoj Gori!

POBJEDA: Može li kultura biti čvrsti most ako samo pojedinci rade na zbližavanju nacija i naroda?

BOGAVAC: Kultura po definiciji ne može biti nešto čvrsto, u smislu vojnih, ekonomskih ili tehničkih sila koje dominiraju današnjim svijetom. Samim tim, ni mostovi koji se pomoću nje grade nijesu niti mogu da budu nešto jako i otporno na sve udare koji se danas moraju trpjeti u tom ionako nestabilnom prostoru ljudskog djelovanja. Putem umjetnosti, odnosno svih vrsta stvaralaštva, pojedinci su, a ne političke partije, narodi ili nacije, ostavljali neprocjenjiv trag, ne samo o sopstvenom postojanju, već o tom svijetu, svjedočanstvo o epohi i stanju čovječanstva u njoj. Vaše pitanje odnosilo se više na ideološku, političku dimenziju našeg svijeta, ali je danas svima jasno da je mogućnost otpora tom svijetu utvrđenih odnosa znatno skučena, posebno zbog zastrašujuće moći novih tehnolo -

Crnu Goru prije svega vidim kao građansku državu. Ako bi je bilo kome pripajali, na silu mijenjali, ona ne bi bila to što jeste, dragocjeni biser Evrope i Mediterana. Ona samo tako može, svoja, vjerna sebi i svojoj tradiciji, postojati i ostati autentična, poručila je Branka Bogavac u intervjuu za Pobjedu

gija. Ipak, u mojim knjigama mnogo je primjera kako se iz sjemena nečijeg usamljeničkog revolta rodilo nešto što je budilo svijest o tome što se dešava u svijetu organizovanog privida. Ima toliko važnih misli, vizija, pouka i poruka mojih sagovornika, da možemo da zadržimo vjeru da će se i dalje rađati. Veliki autori koji će znati da grade te tajanstvene mostove, koji se grade pomoću muzike, stihova, na neki čudnovat i nestvaran način. To su nevidljivi mostovi koji se mogu osjetiti samo putem duha i duševnosti. Riječ most je za mene oduvijek imala neko izvanredno značenje, jer u njoj ima neke obaveze, kao u riječi sloboda. Rijetke su takve riječi i plašim se da ljudi danas nijesu svjesni opasnosti koja vreba ako se ne nastavi to teško, ali veličanstveno i uporno građenje mostova, u smislu zbližavanja kultura, nasuprot tolikim procesima njihovog cijepanja i razdvajanja, putem ratova, ekonomskih i kulturnih blokada…

POBJEDA: Radili ste intervjue sa nobelovcima, postoji li neka zajednička karakterna crta za sve njih?

BOGAVAC: Nobelovci su svi osobeni i to ih povezuje na neki poseban način. Svi su morali puno da izdrže, često s nadljudskim naporima. Posjedovali su upravo tu svijest koju imaju samo izuzetni stvaraoci, da to što rade jeste i ostaje izvan

nečega sto je tržišno priznato i ovjereno. Nobelovci ne liče jedni na druge, ali su zajedno jedna vrsta magičnog prisustva u svijetu zastrašujuće konkretnih potreba i ponašanja. Oni su dio vrha duhovne piramide, ili kako stoji u predgovoru moje knjige Deset nobelovaca: „Nekad je to oreol hrabrosti, nekad tragedije, patnje, dostojanstva, ali uvijek izuzetne sudbine, što im je omogućilo da izdrže neke od najmračnijih događaja prošlog vijeka“. I da o tome pruže rijetka svjedočanstva, što podstiče razumijevanje svijeta u kome živimo, ali i ljudske prirode. Zašto u današnjem, u suštini bogatom svijetu, ima toliko bijede, gladi, sukoba i ratova? Sve nas to vraća na pitanje o onim mostovima, koje nikada ne bismo smjeli da prestanemo da gradimo, makar u mislima. Knjiga „Deset nobelovaca“ mi je bila dokaz da se u mojim razgovorima krije neprestan dijalog

Riječ most je za mene oduvijek imala neko izvanredno značenje, jer u njoj ima neke obaveze, kao u riječi sloboda. Rijetke su takve riječi i plašim se da ljudi danas nijesu svjesni opasnosti koja vreba ako se ne nastavi to teško, ali veličanstveno i uporno građenje mostova, u smislu zbližavanja kultura, nasuprot tolikim procesima njihovog cijepanja i razdvajanja, putem ratova, ekonomskih i kulturnih blokada…

pisaca koji oni vode sa svojom epohom i među sobom. A to je stalna misao o ljepoti života, o značaju rijeci, o sudbonosnoj važnosti svjedočenja i ostavljanju traga iz koga se budućnost iznova rađa. Nekada su njihove misli strahovita upozorenja što može da se dogodi cijelom čovječanstvu, a nekad velika vjera u čovjeka i bolju budućnost. Umjetnost se uvijek stvara u slavu postojanja. A ljepota života uvijek izbije iz velikih stvaralaca zato što je život veći i tajanstveniji od sile mraka.

POBJEDA: Imali ste priliku da razgovarate sa najslavnijim ljudima svijeta. Koji intervju vam je ostao u pamćenju, ko Vas je najviše oduševio?

BOGAVAC: Postoje ljudi u koje sam prosto zaljubljena zbog ljepote njihovih misli i kojih se sjećam sa zadovoljstvom. Horhe Luis Borhes: „Svaki put kada sam pisao, osjetio sam neko uzbuđenje, uzbuđenje pred životom. I mislim da se ne može pisati bez uzbuđenja, bez strasti, bez patnje i osjećanja. Nesreća je bogatija od sreće, a poraz od pobjede, zato nesreća treba da se pretvori u nešto drugo, u umjetničko djelo. Poezija

je nešto što mi fizički osjećamo, shvatamo i predajemo našim čulima. U „Odiseji“ se kaže da su bogovi dali nesreću ljudima da bi imali što da pjevaju. Alen Boske: „Jedan život je zanimljiv ako je pretvoren u umjetničko djelo. Pravi pjesnik ima sva prava: on je kao Bog. Ja tako pišem. Ja čekam trenutak i ako ne moram da pišem, ja ne znam da pišem. Bavljenje poezijom je najizoštrenija forma individualne slobode“. Gao Singdjian: „Literatura je istorija čovjeka i njegove duše. Pisanje je čudo koje povezuje ljude. Literatura je za mene sredstvo da se podnese život. Pisac je svjedok čovječanstva. Ako se smatra ponosom da se bude čovjek, to je zahvaljujući literaturi. Ispod pera pisca ostaje trag. Pisanje je uzaludna borba protiv smrti. Ako želimo da pišemo, to je zato što posjedujemo radoznalost za život. Tako se nalazi jedan drugi pogled na život i samog sebe. I magija pisanja je upravo u hvatanju onog što nije rečeno. Pisati znači osjetiti bliže stvarnost čak i ako je neobjašnjiva. Piščev kritički smisao u društvu je neophodan. Zašto bih se odrekao moje moći da

kritikujem? To je takođe uloga pisca u društvu“. Adonis: „Čovjek je po definiciji stvaralac. Čovjek bez stvaranja nije ništa. Stvarati znači posmatrati svijet. Stvarati znači nadati se, stvarati znači –promijeniti se, znači prevazići ono što je pred nama. Poezija stvara jedno drugo društvo. Pjesnik je oličenje savjesti. Poezija i umjetnost produžavaju egzistenciju. Čovjek stvara svoj identitet kroz ono što stvara u životu“.

Klod Simon: „Pisati znaci činiti, pisati ne znači izražavati se, nego stvarati smisao, graditi ljepotu samo riječima“. Mario Vargas Ljosa: „Interesovalo me je što se nalazi iza transformacije stvarnosti u priču. Za umjetnika čin pisanja je početak svega. Stvarati znači boriti se protiv konfuzije koju umjetnik osjeća ne samo kao nešto spolja, nego naročito kao unutrašnju realnost. Proces rađanja fikcije je dug, težak, fascinantan. Apetit za ljepotom je jedan od simptoma umjetničkog duha“. Ežen Jonesko: „Pisati jeste izmisliti, jeste zamisliti, to jest, izmisliti i konstruisati, a to je mašta, ali zamisliti to je ponovo naći, ponovo otkriti, ponovo stvoriti ono što je bilo, jer ono što je bilo, biće i jeste. Pisati jeste otkrivati. Umjetnost je, u odsustvu molitve, jedina stvar koja nas čini sličnim Bogu, jer je Bog tvorac, a umjetnost je stvaranje“. Nadin Gordimer: „Kad ne bih mogla da pišem, mislim da bi to bio kraj mog života. To je najvažnija stvar za mene. Ali moj život pisca je stvarna osnova svemu, to je najvažnije. Sjetite se samo Njemačke, i danas rane iz tog rata bole“. Jurij Termikanov, slavni ruski dirigent, traži materijalnu pomoć od Putina 2005. godine za muzičare s bijednim platama: „…Nas je svijet uvijek poštovao ne zato što imamo mnogo naoružanja, i što znamo da pravimo podmornice, već zato što imamo Puškina, Čajkovskog, Šostakoviča, Prokofjeva, Dostojevskog, Tolstoja… Sada svi imaju oružje, to više nije prednost, ako izgubimo našu kulturu, nećemo imati što da poštujemo“. Sergej Paradžanov se obraća mladim režiserima (Umjetnici svijeta): „Ne žurite se da postanete režiseri trenutno, nego to postanite zauvijek, ovladavši velikom snagom i sakupljačkom energijom. Gledajte narod, posmatrajte pažljivo ljude, životinje, nebo, gledajte kako pada kiša, gledajte nepogodu, gledajte kako cvijet raste, kako jabuka zri, kako pada na zemlju da bi opet postala drvo. To je filo-

Želja joj je bIla da vratI dug Crnoj gorI: Branka Bogavac

Moja djeca i svi unuci rođeni su u Francuskoj i svi govore naš jezik, kao i moj muž

POBJEDA: Što je ono iz Crne Gore što ste prenijeli na vašu djecu?

BOGAVAC: Moj muž često kaže za naš stan: „Ovo je Crna Gora!“ Nije to samo zbog slika crnogorskih slikara, tu su i oni veliki iz Srbije, nego je takva opšta atmosfera, nešto sa Balkana. Moja djeca i svi unuci rođeni su u Francuskoj i svi govore naš jezik, kao i moj muž. Na to sam izuzetno ponosna, jer nije lako zadržati maternji jezik u stranoj zemlji. S obzirom na moja uvjerenja, nijesam ih okivala u nešto što su možda mogli da dožive kao nametanje, bili su slobodni da biraju ono što najviše vole iz obje kulture. Jezik je bio najvažniji, pošto se upravo preko njega prenose sve vrijednosti jedne kulture. Danas mi je moja unuka Elena rekla da sam i na njih prenijela moj karakter, što doživljavam kao pohvalu, iako znam, to jest slutim, da im je to možda i prejako nasljeđe. Jer, osim našeg čuvenog depresivnog optimizma, i snaga našeg karaktera može da ispadne i kao potencijalna ranjivost. Ne mislim da za to imam neku posebnu zaslugu, otpor „prilagođavanju“ poklonila mi je gorštačka priroda rođenjem... Naravno da mi je Francuska mnogo pružila, volim njenu kulturu i mnogo toga još, voljela sam i volim Pariz, koji mi je u neku ruku „dao“ i te moje knjige, ali taj dio mene nijesam željela da mijenjam, ni da izgubim

zofija, filozofija života. Čitajte Bibliju. Biblija je prvi potresni detektivski roman. Mi mislimo da su Jevanđelja po Mateju ili Jovanu narodna, narod je izmislio legendu o Hristu i povjerovao u nju. I vi izmislite svog junaka i učinite ga takvim da ga zavolimo. Prinudite nas da zavolimo pejzaž, majku, ženu, dijete, kolijevku i kolica u kojima provodimo djetinjstvo. Volite pticu koja leti, zavolite krst naš režiserski, krst koji nosimo na Golgotu. On se sastoji iz filmskih traka. A taj krst koji mi nosimo na Golgotu stvaranja, na festivalima dobija nagrade. Taj krst nije od drveta, on je od filmskih kutija koje mi nosimo na Golgotu“. Svi citati su iz mojih knjiga.

POBJEDA: Pratite li aktuelna dešavanja u Crnoj Gori?

BOGAVAC: Svakako da pratim. Kad se voli zemlja to je sastavni dio te ljubavi. Zabrinjavajuće je što su pretenzije na nju mnogobrojne. Ona je sada pod pritiskom i unutra i spolja. Ubijeđena sam da će sama naći rješenje kako da se oslobodi toga tereta. Bilo kakva nacionalna opredjeljenja mogla bi nanijeti štetu Crnoj Gori, ubijati njenu suštinu. Ovdje mislim na onu vječnu Crnu Goru, zemlju veličanstvene istorije, a građanski koncept će je činiti vječnom, izdvajati među državama u svijetu, pošto je ona po mnogo čemu već izdvojena i osobena. Doživljavam je kao moju i svačiju, širom otvorenu prema svijetu, u mnogo pravaca, a ne u jednom, niti ka samo jednima. U razgovoru sa Dadom Đurićem (objavljenom u knjizi „Razgovori sa Dadom“) pitala sam ga što mu je najvažnije u životu, on je odgovorio: „Da ne osramotim Crnu Goru!“ Vjerujem da sam svim onim što sam uradila u životu, u zemlji i daleko od nje, ispunila i ovaj svojevrsni Dadov amanet.

POBJEDA: Dugo živite u Francuskoj. Može li se reći da ste danas Francuskinja?

BOGAVAC: Nijesam postala ni Francuskinja, niti mi je bilo potrebno da balansiram. Moji bliski prijatelji znaju da je ta-

me se uporno i bez uzmaka –vraća. Jezik koji uspijeva da se izbori za najtajnovitije finese, čak i na pariskoj vjetrometini, u sredini koja je iznjedrila toliko sjajnih umova i primamila mnoga značajna imena gotovo iz svih nacionalnih literatura... Ima ona neku tajnu moć zbog koje joj pisci pričaju, zbog koje je puštaju da ih vodi...“

POBJEDA: Kako ste počeli i da li postoji nešto što bi se moglo nazvati životna filozofija Branke Bogavac?

UBISTVO PO ISTOJ MATRICI KAO NA CETINJU: Za zločin u Kotoru angažovani profesionalci, najvjerovatnije izvan Crne Gore

Egzekutor u Krivokapića pucao sa 30 metara razdaljine

ko, a najviše je to osjetio moj muž, a poslije i moja djeca. Dolazila sam svake godine dva puta u domovinu i zavičaj, pijem tursku kafu svih ovih šest decenija… Ima mnogo onih koji jedva čekaju da se „utope“ u nešto „veće“, „jače“, „svjetlije“, to mene nije interesovalo… Ne mislim da za to imam neku posebnu zaslugu, otpor „prilagođavanju“ poklonila mi je gorštačka priroda rođenjem... Naravno da mi je Francuska mnogo pružila, volim njenu kulturu i mnogo toga još, voljela sam i volim Pariz, koji mi je u neku ruku „dao“ i te moje knjige, ali taj dio mene nijesam željela da mijenjam, ni da izgubim. To ne govorim da bih se dopala nekome u Crnoj Gori, već je to prosto jedna istina moga života. Čini mi se da sve ovo najbolje potvrđuje misao Sretena Perovića, našeg velikog crnogorskog pjesnika, umjetnika, akademika i mog dragog i dugogodišnjeg prijatelja, koji je nedavno preminuo i na ovaj način mu odajem dužnu pocast. „Prateći sve ono što Branka Bogavac objavljuje u listovima i časopisima, kao da je tek na početku života, pažljivi čitalac bi mogao zaključiti da je upravo jezik, izvornost i poetičnost crnogorskog idioma, ono što je kao stvaraoca najčvršće veže za tlo iz kojeg je potekla i ko-

BOGAVAC: Počela sam u Parizu, koji je veliko čudo, osnažena sa dva fakulteta i velikim snovima. Ima u njemu toliko kulturnih događaja, pa ako je čovjek raspoložen može po cio dan nešto da prati, sluša, posjećuje muzeje ili neka kulturna i naučna dešavanja. Najprije sam, kao i većina onih koji se u njemu nađu, pratila sve to s ogromnim interesovanjem i divljenjem. Nijesam mislila da ću ikada direktno sretati neke od najvećih stvaralaca moga doba. I onda, kako sam oduvijek vjerovala u magične slučajeve i isto takve susrete, desilo se da za Književnu reč iz Beograda uradim intervju sa Žanom Kasuom (tada predsjednikom Francusko-jugoslovenskog društva), pjesnikom, romansijerom, važnim članom Pokreta otpora. Tekst je objavljen na prvoj i zadnjoj stranici! Počelo je slučajno, ali je od tada sve krenulo kao na filmu. Nekada se dese neke stvari jer ih gura neka unutrašnja želja koja otkrije ono što je oduvijek bilo u nama. Uvijek sam, po prirodi, bila optimista i okrenuta prema pozitivnim stvarima, ili nečem novom. Nijesam od onih koji muče svoju svijest stalnim preispitavanjima prošlosti ili onim što ih može ometati da napreduju. Naučila sam još kao dijete da moram da idem naprijed s povjerenjem u sebe, što mi je u vrlo konkretnim situacijama pomoglo. U mojoj knjizi sjećanja „Susret je najveci dar“ opisujem kako sam ostvarila razgovore s Borhesom, Paredžanovim, Margerit Diras, Umbertom Ekom i mnogim drugima. Nekome se čini da ti ljudi prosto jedva čekaju da im neko zatraži razgovor. Sioran je izbjegavao medije, a do nekih je, u trenutku njihove najveće slave, bilo nemoguce doći. Ja sam, zahvaljujući svojoj vjeri u sebe koju sam umnogome ponijela iz zavičaja, uspijevala da dođem do njih i ne obavim samo jedan običan, mali razgovor, već nešto što, po rijecima mnogih znalaca, ostaje vrijedno svjedočanstvo njihovog rada, ali i našeg vremena. S ponosom bih navela riječi dragog prijatelja prof. dr Draška Došljaka, iz jednog njegovog objavljenog teksta: „Napisala si kapitalne knjige o drugima i jednu nježnu o SEBI, znamo da počinje vrijeme kada će se o tebi sve više pisati. „U tom smislu doživljavam i Vaše interesovanje za moj rad i istinski Vam se zahvaljujem na toj velikoj pažnji koju mi ukazujete. Hristina JANKOVIĆ

Kako nam je nezvanično saopšteno, postoji sumnja da je Krivokapić znao da mu se sprema likvidacija, jer otkako je stigao iz inostranstva, nije izlazio iz kuće. Međutim, očito nije očekivao da će ubice doći na prag od kuće i presuditi mu. Upravo ta činjenica istražitelje je podsjetila na slučaj ubistva Vaska Lješkovića na Cetinju krajem septembra prošle godine, koji je takođe iz snajpera ubijen u dvorištu porodične kuće. I Lješković se, kao i Krivokapić, u bezbjednosnim službama vodio kao član škaljarskog klana

PODGORICA – Na Radovana Krivokapića (44) pucano je iz snajpera sa 30-ak metara razdaljine, utvrdio je tim istražitelja koji intenzivno pokušava da prikupi materijalne dokaze koji bi doveli do rasvjetljavanja novog zločina u ratu dva zavađena kotorska klana.

To je Pobjedi saopšteno iz više izvora koji ispituju sve osobe koje su bile u kontaktu sa Krivokapićem.

Kako nam je nezvanično saopšteno, postoji sumnja da je Krivokapić znao da mu se sprema likvidacija, jer otkako je stigao iz inostranstva, nije izlazio iz kuće.

Međutim, očito nije očekivao da će ubice doći na prag od kuće i presuditi mu.

Upravo ta činjenica istražitelje je podsjetila na slučaj ubistva Vaska Lješkovića na Cetinju krajem septembra prošle godine, koji je takođe iz snajpera ubijen u dvorištu porodične kuće. I Lješković se, kao i Krivokapić, u bezbjednosnim službama vodio kao član škaljarskog klana.

Krivokapića je ubica osmatrao dok se nalazio na terasi kuće u naselju Zlatne njive, u blizini Tržnog centra „Kamelija“ i pucao iz neposredne blizine. Iz policije su u petak saopštili da je oko 19.40 časova, u naselju Zlatne njive, došlo do upotrebe vatrenog oružja i da je Krivokapić usljed zadobijenih povreda preminuo u Opštoj bolnici u Kotoru. - Policijski službenici Uprave policije – Regionalnog centra bezbjednosti „Jug“, u saradnji sa Sektorom za borbu protiv kriminala i u koordinaciji sa nadležnim državnim tužiocem u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, preduzimaju hitne mjere i radnje radi utvrđivanja svih okolnosti i rasvjetljavanja ovog krivičnog djela – kazali su iz policije. Inspektori prikupljaju informacije o Krivokapićevim poslovima, nadajući se da će doći do osumnjičenih. Za sada, kako navode, znaju da je riječ o profesionalnoj likvidaciji, koja je najvjerovatnije planirana mjesecima, što podrazumijeva i angažovanje lica sa strane, ali i logistiku u Kotoru. Prije devet godina ime Krivokapića se našlo na stupcima hronika, kada je zajedno sa još nekoliko pripadnika škaljarskog kriminalnog klana privođen u svojstvu građanina na okolnosti podmetanja požara u kotorskoj diskoteci „Maxi-

mus“, tada u vlasništvu Pljevljaka Darka Šarića, optuženog narko šefa.

Ubistvo Krivokapića je uslijedilo isti dan kada su iz Uprave policije saopštili da su spriječili izvršenje teškog krivičnog djela u Podgorici i uhapsili srpskog državljana koji je, kada je vidio policajce, odbacio pištolj i kriptovani telefon. Ipak, to su očito operativna saznanja policije, koja nijesu potkrijepljena dokazima, što potvrđuje da je Nemanja Stojanović zadržan po nalogu osnovnog državnog tužioca zbog nedozvoljenog držanja oružja.

Iz policije su naveli da su od početka godine spriječili izvršenje sedam teških krivičnih djela, ali ne i koliko osoba je procesuirano zbog planiranja likvidacije. Nekoliko sati prije zločina u Kotoru, član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore Boris Bogdanović, osvrnuvši se na hapšenje srpskog državljanina kod kojeg su pronađeni pištolj i kriptovani telefon, kazao je da Uprava policije nikada nije imala ovako dobre rezultate. Čestitao je Lazaru Šćepanoviću i svim službenicima koji su, kako je kazao, svojim radom pokazali da Crna Gora ima policiju koja štiti građane, a ne kriminalce. -Zamislite da se, ne daj bože, ovo ubistvo desilo. Dvadeset dežurnih kritičara bi već organizovalo javne napade na Upravu policije i bezbjednosni sektor. Na naslovnicama bi vrištali tekstovi o nesposobnosti, a prednjačili bi upravo oni suspendovani policajci koji su godinama izvršavali prljave zadatke za kriminalne klanove - istakao je Bogdanović u saopštenju koje je dostavila Demokratska Crna Gora. Nakon ovoga, Bogdanović se nije oglašavao. Podsjećamo, krvavi obračun dvije suprotstavljene kriminalne grupe intenzivirao se nakon što je u Barseloni ubijen pri-

padnik kavačkog kriminalnog klana Filip Knežević, u okrugu Ešample, i to usred bijela dana. U nastavku obračuna kriminalnih klanova ubijeni su i Podgoričani Igor Nedović i Ivan Milačić Knežević je, inače, označen kao direktni izvršilac ubistva Alana Kožara i Damira Hodžića na Krfu 2020. godine. Nedović je stradao od projektila koje je ispalio Arijan Rečković, koji je i prije dva mjeseca pokušao da ga ubije. Rečković je i dalje u bjekstvu. Sa druge strane, za ubistvo Milačića osumnjičen je Nikola Petrović, koji je uhapšen i nalazi se u pritvoru. Nakon toga, nekadašnji vođa kriminalne grupe „Pink Panter“, specijalizovane za pljačke luksuznih zlatara, srpski državljanin crnogorskog porijekla blizak škaljarskom klanu Predrag Vujošević, ranjen je u centru Barselone.

Prema ranijim saznanjima Pobjede, Vujošević, sada pripadnik škaljarskog kriminalnog klana, navodno je izašao „na vikend“ iz zatvora, gdje služi kaznu pokušaja šverca više od 400 kilograma kokaina na Kanarskim ostrvima, a nepoznati napadač ispalio je više hitaca u njega.

I španski istražitelji sumnjaju da je riječ o nastavku krvavog obračuna dvije crnogorske kriminalne grupe koji se sada „preselio“ na ulice Barselone. Državljanin Sjeverne Makedonije, osamnaestogodišnji Andrej Tanaskovski, ranio je 7. avgusta pripadnika budvanskog ogranka škaljarskog klana Marka Ljubišu Kana (56), na bazenu Hotela „Maestral“ u Budvi, ispalivši u njega dva hica. Tanaskovski se sa lažnom ličnom kartom Republike Srbije i pod imenom J. G. prijavio kao gost hotela kako bi sproveo kriminalni plan i imao je logistiku i pomagače u pripremanju likvidacije. A. RAIČKOVIĆ

Sa mjesta pucnjave

Ako bi rusku političku pšenicu valjalo da sejemo u Crnoj Gori i Srbiji po savetu Igora Pšeničnikova, autora iz ruskog armijskog nedeljnika ,,Zvezda“, onda bi kod nas kuljao korov i na zvezde bi pao mrak. Ne smeta kada se ovaj autor pridružuje raznim opisima đavolskih vladalačkih osobina predsednika Srbije u ruskoj štampi - ali nam je zapalo za oko da mu te osobine ne bi povredile etiku ukoliko bi Vučić još više vodio politiku po ukusu imperijalne Moskve. A tamo je u Kremlju isti onakav kralj kakav je i vladalac u Beogradu. Pšeničnikov pati što Beograd nije dovoljno moskovski grad. Putina ne dira.

Da ova ličnost ne piše za ,,Zvezdu“, gotovo za Ministarstvo odbrane Rusije, ne bismo mnogo hajali za njegove stavove. Ali kada se piše za ministarstvo atomske sile, koja je pritom i u ratu - sada u Ukrajini, i koja je zbog agresorske politike pod evro-američkom kaznenom izolacijom, onda to ne smemo propustiti.

OVDJE SU RUSI U PRAVU I NIJESU U PRAVU

Crnogorci se verovatno još uvek sećaju Pšeničnikova kada je u novembru 2016. godine, tada u svojstvu savetnika direktora moskovskog Instituta za strateška istraživanja, kazao da je ,,ulazak Crne Gore u NATO deo scenarija Alijanse da se ova zemlja iskoristi kao teritorija za instaliranje sredstava za napad na Rusiju“. Sledeće godine je Crna Gora ušla u NATO, ali iz nje još niko nije napao Moskvu, ali je Moskva podržavala velikosrpski napad Beograda na Crnu Goru podrškom srpskoj iredenti u Crnoj Gori i provokacijama nezavisnosti Crne Gore koju do danas sprovodi Srpska pravoslavna crkva. Zašto? Zato da bi se Rusija preko invazije Beograda na Crnu Goru domogla Jadrana. To zna svaki Crnogorac i nije mu neophodan nijedan analitičar da ga u to ubeđuje. Po Pšeničnikovu, Srbi su možda i Rusi. Ubrzo ćemo i to obrazložiti.

Nijednog trenutka se ne kolebamo kada tvrdimo da su neki ruski autori, zajedno sa Pšeničnikovim, potpuno u pravu kada tvrde da u Beogradu ni-

POGLED SA STRANE: Uticaj Rusije je nepobitan i u Crnoj Gori u kojoj su ruski turisti drugi

Jedino u čemu se izgleda svi slažemo jeste to da ne znamo kako da sa Vučićem izađemo na kraj. Svi bi da ga smijene, a malo kome je to u interesu. Nije u interesu Evrope, Amerike i matuške Rusije, naravno i Kine, kao što ni beogradska opozicija ne zna što bi trebalo da bude njen program poslije promjene vlasti. A njena riječ bi morala biti presudna. Mi, ipak, navijamo za studente i narod: idemo na izborni prevrat pa što potom bude. Ako smo genetski slatki pravoslavni hrišćani i srpske dobričine, onda će sve biti dobro. Ma ne, znate da je ovo samo šala

je u toku nikakva ukrajinska ,,Majdan obojena revolucija“, u stvari, uvezena intervencija iz zapadnog sveta, niti da je tu u pitanju studentski ustanakveć da je u pitanju pobuna naroda protiv trule korumpirane vlasti i bezakonja. I ne suprotstavljamo mu se kada tvrdi da bi Vučić nakon svoje ostavke završio na sudu naroda zajedno sa svojom kamarilom. Mada, to ne mora biti izvesno, jer se vladari od srdžbe naroda često sklanjaju u druge zemlje. A kamarilu prepuštaju da izdrži bes umesto njih. Međutim, Pšeničnikov i njegov generalski zvezdani nedeljnik moskovskog ministarstva odbrane silno greši kada misli da zna za uzrok srdžbe naroda u Srbiji i za nezadovoljstva mnogih Crnogoraca svojom vladom u Podgorici. Po ,,Zvezdi“, narod u Crnoj Gori i u Srbiji je srdit zbog proevropske i proatlantske politike njihovih vlada, a on to ne želi, već želi pakt pod Rusijom i da se otrese Evrope. Mi, narod u Crnoj Gori i Srbiji, navodno patimo zbog svoje evropske zablude i podle obmane Zapada, misli on. Jer, mi, u stvari, hoćemo jedinstvo sa narodima do Urala i sa kozacima sa Kavkaza.To je srž njegovog znanja o strukturi političkog raspoloženja u našim državama i interesnim ciljevima Podgorice i Beograda. I sa tog stanovišta on čak napada i ,,neaktivnu“ rusku ambasadu u Beogradu iako je ona do sada kod nas proizvela dovoljno zla za ceo ovaj vek organizujući neviđenu špijunsku mrežu u našim krajevima, političke sabotaže i propagandu protiv jedinstva naših naroda sa narodima ujedinjene Evrope. Uticaj Rusije je nepobitan i u Crnoj Gori u kojoj su njihovi turisti drugi po brojnosti iza srpskih. Njihova ulaganja u nekretnine, koje su od 2012. do 2019. godine otišle na preko 20 odsto od ukupnih u zemlji, nažalost su doprinele i ruiniranju obala Budve, Tivta, Bara

i Kotora. A njihov investicioni kapital u industrijske kapacitete u smislu Deripaskinih metoda je izazvao krah bankarskih i državnih garancija i naterao državni budžet da pokriva ruske i vladine gubitke. Veliku odgovornost za to snosi elita pre izbora 2020. godine. Na svu sreću nije Deripaska na arbitražama dobio sve što je zahtevao. A u budžet Crne Gore blizu šest hiljada ruskih firmi ne ubacuje više od malo vidljivih 4,9 miliona evra godišnje. Većina njihovih firmi nema više od jednog zaposlenog.

RAZLIKA IZMEĐU NAS I RUSA

Znate, mi u Jugoslaviji smo se odavno uverili u skromno politikološko znanje Rusa u SSSR-u. Oni nisu imali političke nauke. Oni su tek posle Gorbačova počeli da ulaze u obimnu filozofsku i politikološku biblioteku svetske istorije misli, i biće im potrebno još vremena da steknu neophodnu istraživačku snagu za

Kod Rusa je obrnuto. Oni ne mogu u Beogradu da pronađu još goreg od Vučića koji će da odbaci u Srbiji cijelu Evropu i Ameriku i postane njen doživotni genetski satrap. Njihova želja je skroz nerealna i luđa je od Vučićeve politike u Srbiji. Vučić ih vara jer prodaje oružje Ukrajini i Izraelu radi briselskih novih obećanih 1,7 milijardi eura nove donacije do 2027. godine. Tako ćuti i jevrejski klan u Americi. A to što Srbija neće da raspiše sankcije Rusiji - to Moskvu ne ushićuje, jer od Srbije ni u čemu ne zavisi. Više bi osjetila da joj ljigavi puž pređe preko stopala

činjenične nalaze. Oni misle mišićima. Oni misle da ako imaju A-bombu mogu da rade šta hoće. Teško da to mogu, jer ne smeju da je upotrebe, pašće i na njih. I otuda druge narode najbolje razumeju kada im se suprotstave istom mišićavom merom. A svoje napredne umove, humaniste, umetnike i novinare, zatiru do grobalja. Setimo se opozicionara Navaljnog i novinara Levina-Utkina autora o stvarnoj biografiji Putina, i brojnih drugih. Koliko je njihova politička analiza situacije u Srbiji korisna vidi se iz toga što oni zaista misle da Vučić i njegov dvor hoće u Evropsku uniju i NATO. Vučić to ne da neće, već to ni ne sme, jer bi se atlantska pravna država obračunala sa njegovom diktaturom i kriminalom vlade. Rusi ne pominju da se i Crna Gora posle 2020. godine zaglavila u petogodišnje levitiranje u puževoj kućici, na bespuću ka Brislu. Crna Gora je često više na Ostrogu, u pećini manastira, nego u Šengenu. Rusi se toga ne boje, jer što si bliži Bogu to si dalji od svoje zemlje. I bliži njima.Tragedija Srbije nije samo u tome što ima neiskrenu i reakcionalnu vlast, već i u tome što se u opoziciji i među studentima još nije podigao oproštaj od zaveta Kosovu, prava Srbije na Vojvodinu

i prava Beograda na sve ,,srpske zemlje“. I Srbija liči na kolonijalnu državu - u patriotskim reklamama beogradske televizije na novosadskom Petrovaradinu igraju Srbijanci u šumadijskim nošnjama, a ne Vojvođani u svojim. Pokoreni su.

RIJEČ O RUSKOJ HIMNI

Da li ste razumeli reči imperijalne ruske himne do 1917. godine? Počujte ih, horska muzika je divna, ženski glasovi su nenadmašni. Ali libreto… on beskrajno ponavlja da je ruski car silan pravoslavac - što su njihovi carevi vrlo malo bili jer su pravoslavlje potiskivali od ukidanja patrijarhata pod Petrom Velikim. Malo kome su doneli svoju crkvu, sem malim narodima preko Urala. Bili su silni osvajači, ne zbog hrišćanstva, već zbog gramzivosti. I teško bi iko kazao da je Katarina Velika ispovedala svoje državne tajne popovima. Pretvorila je Crkvu u državnu imovinu što Srbija i Crna Gora nisu. Obmana je suština njihove kolonijalne himne od 1833. godine dvorskog pesnika Alekseja Ljvova. Zbog nje slušalac želi da Moskva bude Treći Rim. Za Ruse ni Ostrog nije stvarna Crna Gora, jer hrišćanstvo - pa to je Moskva! Ujedinimo se slepi narode pod njom.

Jadrana

Moskva se preko invazije na Crnu Goru domogla

NI MI NIJESMO DALEKOVIDI

Doduše, ni nama nije politikologija pomogla da se ne raspadnemo. I raspali smo se gore od SSSR-a, tukli smo se do krvi da bi na kraju svi ostali na postojećim republičkim granicama. I kod nas su stradavali hrabri novinari - i gotovo niko nije osuđen zbog tih zločina. Ali se mi ne zavaravamo oko toga šta je bio i ostao uzrok naših ratova. To je bio nacionalistički šovinizam kod Srba, Hrvata i Muslimana. I to je bila beogradska velikosrpska ideologija osvajanja drugih republika - ali i opravdana želja svih jugoslovenskih država da preko nezavisnosti pronađu bolji put razvoja od onog kog su trpeli pod centralizmom Beograda. Beg od lažne ,,Savezne skupštine“ plaćen je ratom. Jedina teritorija koja nije uspela da pobegne od Beograda je Vojvodina. I za razliku od Rusa mi smo sigurni da nam demokratski politički sistem može osigurati napredak i doneti bezbednost u zajednici evropskih zemalja. Ruse, sadašnju Moskvu, to ne zanima. Moskvu zanima jedino osvajanje. Zanima je obnova moći nad odbeglim državama iz SSSR-a, gde ovaj imperijalni san prati java neviđene korupcije državnog vrha i njegovog despotizma nad utišanim narodom. Ponekad ćemo vam ponavaljati da je Marks 1856. godine kazao da Rusija nikada neće biti demokratska zemlja. Ako je igde bio u pravu, onda tu jeste.

RIJEČI PŠENIČNIKOVA U pravu je Pšeničnikov kada govori da iza studentske pobune i istupa naroda u Srbiji ne stoji ,,zloglasni“ američki milijarder Džordž Soroš. Ustanak je autohton i nije mogao milijarder da ga stvori, jer se narod digao iz svog srca, a ne iz novčanika Amerike. Kaže Pšeničnikov da je oholi Vučić ,,pretvorio Srbiju u banana republiku“ sličnu diktatoru iz romana O. Henrija ,,Kupus i kraljevi“ iz 1904. godine u kojoj je opisao politički sistem Ančurije, izmišljene države u Srednjoj Americi pod okupacijon trgovačkog kartela banana (mislio je na Honduras). Nije loše za Pšeničnikova. Ponegde je pogodio i kada je kazao da Srbi protestuju

dr Dragan VESELINOV

Ni Putin nije više zadovoljan Vučićem

drugi po brojnosti iza srpskih

Beograda Jadrana

protiv potčinjavanja zemlje interesima transnacionalnih korporacija, zatim interesima Amerike (pretpostavljamo - Trampove i drugih porodica) i interesima Evropske unije oko kopanja minerala u Srbiji. To je istina. Ali je onda odmah otkrio i zašto misli da Srbi uopšte ni ne žele demokratiju i Evropsku uniju - oni su sa 80 odsto rusofili i hoće na Crveni trg. I kod njega je reč ,,Raška“ za staru državu Nemanjića ruskog porekla, jer je ona derivat reči ,,Rusija“. Tu se izgleda suviše prepustio mašti - to je izazov za lingviste.

A ako su Srbi Rusi, kako onda Rusi nisu Srbi?

Da smo mnogi među nama rusofili - to jesmo, ali mi nismo ruska vojska na njenom moskovskom defileu. Ipak je Pšeničnikov uporan i tvrdi da su Srbi ,,genetski rusofili“. Možda on iz politikologije još nije savladao pojam biheviorizma. Ni Pšeničnikov nikako nije od ,,pšenjice“ uprkos imenu.

I pošto je srpsko rusofilstvo urođene genetske prirode, a Srbi i Rusi su urođeni pravoslavci, onda je razumljivo što Srbi neće na ,,bezbožni“ Zapad već hoće u pravoslavnu rusku rodinu. Tako je Pšeničnikov postao bihevioristički ,,teoretičar“ urođenih srpsko-ruskih pravoslavaca kao glavnog razloga da žive zajedno. Kao istovrsna jata riba. Ne stoga što smo mi belci, Sloveni, kičmenjaci, sisari, Evropljani, dobri šahisti i drugo. Jedino što nam je presudno od Boga socijalno urođeno je jevrejska otpadnička vera iako nismo Jevreji. A pošto se prirodi ne možeš odupreti, onda je težnja Srba ka Evropi protivprirodni blud, jednak onom u koji bi zapao jelen kada bi se odrekao da se uz septembarsku riku pari sa košutom. Tu ipak ima jedna praznina: Rusi i Srbi nisu oduvek bili pravoslavni, čak su to postali vrlo kasno da bi im to postalo genom njihovog bića. A i Grci, Rumuni, Bugari, Gruzijci i drugi su takođe pravoslavni - a neće u jato na Crvenom trgu. Izgleda li onda da pravoslavlje baš i nema toliko jaku lepljivu snagu? Nije to tako, kaže Pšeničnikov, rešenje je ipak jednostavno, on tvrdi ovo: ,,Ostavite Srbiju u krilu pravoslavlja i sa Rusijom - i sve će se na ulici srpskih gradova smiriti kao magija“. Prosto, kako se toga nismo i mi dosetili? Naši popovi jesu.

RUSKA DILEMA

Pšeničnikov je ustanovio da Vučić ,,čim zine laže“. On laže jer tvrdi da u ,,Rusiji ima prijatelje“. Nema ih, niko ga ne podržava u Moskvi, tako govori

Pšeničnikov u julu ove godine. Trpe ga. A zašto ga trpe? Zato što u Beogradu od njega nema još goreg koji bi njima godio. Nema iskrenog rusofila, koji će konačno da utera Srbiju i Crnu Goru u rusku gubernijsku federaciju. I stoga se boje da demonstracije ne obore Vučića pre vremena - radi odlaska Beograda u Brisel. Rusi jesu za novog diktatora, ali su za svog, pravoslavnog hazjajina, i težeg od svih dosadašnjih. Muka Evrope i Rusije sa Vučićem je u tome što nijedna strana nema interesa da ga smeni, svaka iz suprotnih razloga. Evropska unija još uvek ne može u Beogradu da pronađe boljeg saradnika od Vučića koji će istovremeno da javno otpiše Kosovo umesto tajne Vučićeve kapitulacije iz Briselskog sporazuma 2013. godine, koji će blokovski da bude za demokratiju, za EU, za NATO i ekologiju - a da istovremeno bude i za rovarenje po Srbiji radi litijuma i drugih elemenata. Ovo poslednje možda ima i sve manje značaja, jer izgleda da je potraga za litijumom u svetu na granici uzdržavanja. I to je tačno, jer malo ko od nas može reći da se iz postojećeg narodnog ustanka protiv zločina i korupcije Vučićevog dvora izdvojila ličnost i struja epohalnog prevrata. Kod Rusa je obrnuto. Oni ne mogu da u Beogradu pronađu još goreg od Vučića koji će da odbaci u Srbiji celu Evropu i Ameriku i postane njen doživotni genetski satrap. Njhova želja je skroz nerealna i luđa je od Vučićeve politike u Srbiji. Vučić ih vara jer prodaje oružje Ukrajini i Izraelu radi briselskih novih obećanih 1,7 milijardi eura nove donacije do 2027. godine. Tako ćuti i jevrejski klan u Americi. A to što Srbija neće da raspiše sankcije Rusiji - to Moskvu ne ushićuje, jer od Srbije ni u čemu ne zavisi. Više bi osetila da joj ljigavi puž pređe preko stopala.

ŠTO JE ZAKLJUČAK

Jedino u čemu se izgleda svi slažemo jeste to da ne znamo kako sa Vučićem da izađemo na kraj. Svi bi da ga smene, a malo kome je to u interesu. Nije u interesu Evrope, Amerike i matuške Rusije, naravno i Kine, kao što ni beogradska opozicija ne zna šta bi trebalo da bude njen program posle promene vlasti. A njena reč bi morala biti presudna. Mi, ipak, navijamo za studente i narod: idemo na izborni prevrat pa šta potom bude. Ako smo genetski slatki pravoslavni hrišćani i srpske dobričine, onda će sve biti dobro. Ma ne, znate da je ovo samo šala. •

GRAHOVO - Na obroncima Grahova, koje danas broji jedva osamdesetak stanovnika, rađaju se ideje koje mu mogu vratiti stari sjaj. Nekada je ovo mjesto imalo bolnicu, zubarsku ordinaciju, prepune trgovine i bogat društveni život. Danas, tišinu kamenih ulica prekida tek glas povratnika – onih koji, i pored života u velikim gradovima, srce nikada nijesu ispisali iz ovog pejzaža.

Grahovo, osim bogate istorije, ima i prirodne dragulje koji osvajaju ljepotom. U njegovom srcu nalazi se prelijepo jezero, okruženo četinarima, pravi raj za odmor i rekreaciju. Ovo mjesto sve češće privlači turiste, a neki od njih odlučili su i da ovdje stvore svoj dom. Rusi, Holanđani i Švajcarci već su kupili kuće i zemlju da tu žive.

POTEncIJAL

Jedan od onih koji vjeruje u budućnost zavičaja je dr Novak Milović, svjetski priznati stručnjak za transplantaciju jetre i bubrega. Rođen u Grahovu, karijeru je gradio na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu, ali svaki slobodan trenutak posvećivao je imanju svojih predaka. - Posebno za zdravstveni turizam, jer klima ovdje pomaže kod oboljenja štitne žlijezde i brojnih drugih stanja. Već je započeta izgradnja banje 2024. godine, a završetak se očekuje 2027. To nije samo arhitektonski projekat – to je povratak života u naš kraj. Zamislite banju u kojoj se liječi tijelo, a oči odmaraju na zelenilu koje grli Bijela gora. Ovaj projekat vidim kao temelj razvoja Grahova, priliku da postane centar medicinskog i zdravstvenog turizma, prepoznat i izvan granica Crne Gore. Ali da bi se to ostvarilo, važno je jedno – da prestanemo trošiti energiju na političke podjele i ujedinimo se oko ideje kako da Grahovo postane atraktivna destinacija - poručuje dr Milović. Njegov sin, dr Draško Milović, specijalista urologije, odlučno nastavlja očevim putem – ne samo u medicini, već i u ljubavi prema rodnom kraju. - Od malih nogu šetam ovim dolinama i nijedno svjetsko putovanje nije mi nadomjestilo mir koji ovdje osjećam. Svi mi koji živimo u velikim gradovima sanjamo trenutke provedene u prirodi. Grahovo je blagoslovljeno klimom

G R A hOvO: Od zaboravljenog sela do centra medicinskog turizma

Mjesto s bogatom prošlošću i tihom sadašnjošću

Grahovo je mjesto koje nosi snagu prirode, istorije i ljudi koji ga vole. Banja koja je u izgradnji, jezero koje privlači turiste i razvoj zdravstvenog turizma mogu donijeti novu energiju i zaustaviti gašenje ovog kraja. Ali uspjeh zavisi od zajedništva – od spremnosti da se vizije pretvore u djela

gdje se sudaraju tri geografske zone – to je zlato za zdravlje. Zato moramo razvijati medicinski turizam i prateću infrastrukturu. Moj prijedlog je da uredimo pješačku stazu sa rasvjetom do Bijele gore, planine koja grli naše Grahovo. Tamo gdje raste ljekovito bilje, gdje svaka šetnja postaje terapijaističe on.

PRObLEMI

Svoj pogled na Grahovo daje i Milorad Milović, moreplovac koji je obišao svijet, a na kraju se vratio kući. - Vidite, bio sam na svim morima, uplovljavao u najljepše luke svijeta. Ipak, nijedna luka nije kao ova tišina, miris trave poslije kiše i pogled na Bijelu goru. Neko bi rekao – ovdje nema prodavnice, nema ulja ni šećera. Tačno, nema ništa, a opet ima sve što srce traži. Zato se vraćam svake godine. Jer ono što nas veže za zavičaj ne može se izmjeriti ni

zlatom, ni okeanima. Ali ima i problema. Recimo, vodosnabdijevanje je veliki izazov. Voda dolazi do kuća, ali pritisak je veći od devet bara, a trebalo bi da bude najviše četiri. Ljudi se plaše da uvedu vodu jer bi ih poplavilo. Treba postaviti regulacione ventile. Ne tražim da nam daju vodu besplatno – neka naplate, neka kubik košta dva centa, ali da taj novac ide za održavanje sistema

i jezera. Tako bi sve bilo riješeno - ističe Milodrad Milović. Grahovo je mjesto koje nosi snagu prirode, istorije i ljudi koji ga vole. Banja koja je u izgradnji, jezero koje privlači turiste i razvoj zdravstvenog turizma mogu donijeti novu energiju i zaustaviti gašenje ovog kraja. Ali uspjeh zavisi od zajedništva – od spremnosti da se vizije pretvore u djela. Foto i tekst: S. MILOvIć

Dom zdravlja u Grahovu

Prva stomatoloska ambulanta u Grahovu

Spomenik posvećen Savi Kovačeviću na Grahovu

Putokaz

PODGORICA – Dok svjedočimo sve većoj prijetnji nelegalne gradnje i urbanizacije, Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos, jedan od najvrednijih kulturnih pejzaža na crnogorskoj obali, konačno su dobili pravnu zaštitu. Na osnovu nedavnog izvještaja stručnog tima Uprave za zaštitu kulturnih dobara, donijeto je Rješenje o uspostavljanju prethodne zaštite ovog prostora, u trajanju od godinu dana.

To podrazumijeva, prije svega, uvođenje moratorijuma (zabrane gradnje) na svaki oblik graditeljskih aktivnosti koji nijesu u svrhu očuvanja i unapređenja kulturno-istorijskih vrijednosti ova dva lokaliteta. Uprava za zaštitu kulturnih dobara, nakon donošenja Rješenja, imaće godinu dana da utvrdi kulturnu vrijednost ove dvije lokacije, sačini elaborat i donese rješenje o proglašenju Maslinade i Valdanosa kulturnim dobrom, tj. stavi ih pod zaštitu zakona i države. Ova njihova odluka dolazi samo mjesec nakon što je Bošnjačka stranka u izmjene i dopune Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju uvrstila amandman koji dozvoljava gradnju među maslinjacima, na porodičnim imanjima.

OŠTEĆENJA

Iako je ovaj korak dobrodošao, postavlja se pitanje: koliko će biti efikasan u zaustavljanju destruktivnih aktivnosti koje već godinama prijete uništenju ovog kulturnog blaga? Na terenu, gdje maslinjaci stariji od dva milenijuma još čuvaju tajne prošlih vremena, već je došlo do nepopravljivih oštećenja. Ograđivanje maslinjaka, izgradnja stambenih objekata i infrastrukturnih projekata, kao i betonizacija starih suvozida i puteva, ne samo da ugrožavaju autentičnost ovog prostora, već i mijenjaju njegovu suštinsku vrijednost. Uprkos tome što je Maslinada prepoznata kao jedinstven kulturni pejzaž sa očuvanim etnološkim i arhitektonskim elementima, rijetki su oni koji su do sada reagovali na devastaciju koja se neprestano širi.

Sa druge strane, u Rješenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u koje je Pobjeda

Neđelja, 31. avgust 2025.

ZAKON NA PAPIRU, DEVASTACIJA NA TERENU: Uprava za zaštitu kulturnih dobara Rješenje o prethodnoj zaštiti dva značajna lokaliteta u ulcinjskoj opštini

Godina zabrane gradnje u Maslinadi i Valdanosu

Ovo Rješenje, iako nužno, ne smije biti tek administrativni korak na papiru. Ono mora biti snažan signal da se prestane s devastacijom i neodgovornim urbanističkim projektima. S obzirom na to da je ovo područje već duže vrijeme pod prijetnjom nelegalnih građevinskih aktivnosti, ključno je pitanje: hoće li ovo biti dovoljno da se zaustavi dalja degradacija ili je potrebno mnogo odlučnije djelovanje, koje podrazumijeva i drastičnije sankcije za odgovorne?

imala uvid, navodi se kako je stručni tim UZKD utvrdio da je Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos materijalno dobro, prostor sa karakterističnim interakcijama čovjeka i prirode, djelimično izgrađeno, dovoljno osobeno i homogeno da se može topografski definisati.

- Navedeni prostor ima sve atribute kulturnog pejzaža sa izraženim svojstvima integriteta, autentičnosti, jedinstvenosti i rijetkosti u okviru vrste kao i izražene pejzažne, ambijentalne, etnografske, arhitektonske, arheološke, tehničke, sociološke, društvene, ekonomske, dokumentarne i druge osobenosti i značaje –navodi se u Rješenju. Pored toga što donošenje Rješenja znači uvođenje moratorijuma na svaki oblik graditeljskih aktivnosti, iz Uprave traže i preispitivanje važeće planske dokumentacije nižeg reda u obuhvatu prostora Maslinade i uvale Valdanos: DUP Liman 1, DUP Liman 2, LSL Oliva park, LSL Liman II,

DUP Meterizi 3, LSL Bašbuljuk. To je zatraženo jer planovi predviđaju intenzivnu i neadekvatnu urbanizaciju i izgradnju turističkih sadržaja u zonama Maslinade, naročito njenog južnog dijela. UZKD insistira i na preispitivanju prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj kojim je predviđeno uklanjanje ostataka nekadašnjeg Vojnog odmarališta i izgradnja zone sporta i rekreacije.

- Graditeljsko nasljeđe Maslinade (podzidi, stari putevi, kaldrma, česme, vodni kanali, vodni prolazi...) potrebno je dodatno dokumentovati. Spriječiti nelegalne ronilačke aktivnosti (zbog vađenja arheoloških nalaza), tako i nelegalni ribolov korišćenjem eksplozivnih sredstava, poznat kao „dinamitašenje“. Nastaviti svaki oblik istraživanja i prikupljanja relevantnih podataka, izraditi elaborat o utvrđivanju kulturnih vrijednosti dobra Maslinada i uvala Valdanos i donijeti rješenje u odnosu na zaključke tog elabo-

rata – navodi se u Rješenju Uprave.

U cilju čuvanja, održavanja i korišćenja dobra, kako se ističe u Rješenju, za vrijeme trajanja prethodne zaštite potrebno je redovno komunalno održavanje svih djelova dobra. - Nije dozvoljeno vršiti bilo kakve intervencije kojima bi bile umanjene zatečene vrijednosti predmetnog dobra – izričiti su u UZKD.

Ovi zahtjevi proizašli su nakon uvida u izgled i stanje dobara kada je utvrđeno da Maslinadi i uvali Valdanos prijeti značajna i ubrzana degradacija naslijeđenih i prepoznatih kulturno-istorijskih vrijednosti. Ograđivanjem pojedinih zasada maslinjaka, grad-

njom stambeno-ekonomskih objekata, parkinga, puteva, zidanjem međa, prolaza i pristupa u malteru i drugih objekata stranim prostoru Ulcinjske maslinade na Valdanosu, kako navodi UZKD, ruše se i uklanjaju autentične naslijeđene strukture i mijenja očuvani i tradicionalni izgled maslinjaka uključujući karakteristični pejzaž i ambijent.

- U tom procesu prostor Maslinade i uvale Valdanos poprima izgled i svojstva prostora i nasljeđa namijenjenog dominantno turističkom privređivanju – navode iz UZKD.

INICIJATIVE

Inicijativu za uspostavljanje zaštite dobra Ulcinjska

maslinada i uvala Valdanos 2024. godine podnijela je Zenepa Lika, izvršna direktorica „MSJA – Dr Martin Schneider-Jacoby Association“ iz Ulcinja. U okviru ovog Rješenja o uspostavljanju prethodne zaštite tretirane su i incijative za zaštitu tri česme u Ulcinju, koju je podnio Sami Flamuri 2020. godine, kao i inicijativa Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore za zaštitu značajnih arheoloških lokaliteta crnogorskog podmorja.

- Od vremena prihvatanja inicijativa načinjen je uvid u dostupne i relevantne izvore i dokumentaciju. Obilaskom predmetne lokacije 14. avgusta 2025. godine, napravljen

Primjer nelegalne gradnje u Ulcinjskoj maslinadi

Radovi u toku u Ulcinjskoj maslinadi

Ograđivanje zasada maslina

Višespratni objekti (izgrađeni i neizgrađeni) u

gradnje Valdanosu

je uvid u sadašnji izgled i stanje dobra i utvrđeno da prepoznate kulturno-istorijske vrijednosti već ugrožava evidentirana novogradnja – navodi se u Rješenju uprave. Ulcinjska maslinada (Ullishta e Ulqinit) je maslinjak, maslinik ili maslinova šuma koja se pruža sjeverozapadno od Ulcinja, do uvale ili zaliva Valdanos. Valdanos je uska, duboka uvala na čijem dnu se nalazi šljunkovita plaža od krupnijih oblutaka. Vjeruje se da u Valdanosu ima više od 70.000 stabala maslina, od kojih su brojna stabla stara po nekoliko vjekova, a jedan njihov broj i do dvije hiljade godina. Terasasti pejzaž Maslinade i uvale Valdanos predstavlja

Za Bošnjačku stranku poželjna je kontrolisana gradnja

Brojnim vrijednostima i značajima dobra Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos, koje je utvrdila Uprava za zaštitu kulturnih dobara, prijeti rizik od oštećenja i uništenja. Prepoznate prijetnje i rizici za kulturnu baštinu i kulturni pejzaž ovog područja su u nelegalnoj i neadekvatnoj gradnji, jer urbanizacija mijenja izvornu i planiranu namjenu, karakter i vrijednost kulturnog pejzaža.

- Budući da je veći dio novih objekata podignut u posljednjoj deceniji, a da u tom periodu nije postojao planski dokument koji bi omogućio izgradnju, bez sumnje se može zaključiti da je najveći dio, ako ne i svi izgrađeni objekti, nelegalnog karaktera – navodi se u zaključcima Uprave. Naporima da se zabrani gradnja u Valdanosu i Maslinadi u posljednje vrijeme protivila se Bošnjačka stranka, koja je uspjela da u izmjene i dopune Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju nedavno „progura“ amandman koji omogućava rekonstrukciju postojećih objekata i izgradnju porodičnih stambenih objekata koji bi se mogli turistički valorizovati. Predviđena je gradnja na posjedu koji je veći od 0,1 hektara (hiljadu kvadrata), uz obavezan nalaz i mišljenje nadležnih organa. Usvajanje ovog amandmana sa oduševljenjem su dočekala i neka društva maslinara, dok se ovoj odluci protivi Opština Ulcinj.

karakterističan primjer poljoprivrednog/agrikulturnog pejzaža. Tome svjedoče znatna starost i kontinuitet korišćenja Ulcinjske maslinade i uvale Valdanos što potvrđuje prirodna luka i pristaništa u Valdanosu, od antičkog perioda sve do XIX vijeka. Starost Maslinade potvrđuje nedavno urađena dendrološka analiza stabala koja pojedina stabla maslina na Valdanosu datuje u 2. ili 3. vijek. Takođe navedeni podaci svjedoče o kontinuitetu korišćena toga prostora za istu namjenu. Izuzetno su, između ostalog, značajne arhitektonske i ambijentalne vrijednosti 11 česama koje se nalaze u Maslinadi. Prepoznate su kao arhitektonska dobra za vodosnabdijevanje (za ljude i stoku koja se napasala u Maslinadi ili prolazila njenim putevima i prolazima). Sa druge strane, podvodna kulturna baština svjedoči o značajnim istorijskim dešavanjima u uvali Valdanos, u kontekstu trgovačkih, ali i gusarskih i ratnih aktivnosti.

- Arheološki nalazi iz podmorja upućuju na korišćenje uvale u manjoj mjeri od perioda antike, dok se njeno najintenzivnije korišćenje vezuje za period XIV do XIX vijeka. Istorijski značajan, pa

Gran pri Filmskog festivala u Herceg Novom pripao filmu „DJ Ahmet“ reditelja Georgija Unkovskog

PODGORICA – Gran pri 38. Filmskog festivala u Herceg Novom pripao je filmu „DJ Ahmet“ makedonskog reditelja Georgija Unkovskog zbog, kako je saopšteno na svečanom zatvaranju festivala na Kanli kuli, njegove sposobnosti da unese novu vitalnost i emociju u narativ o odrastanju, te iskrenog istraživanja prve ljubavi i tereta tradicije.

Nova emocija u narativu o odrastanju

samim tim i dokumentovan, bio je pomorski sukob, odnosno potapanje gusarske flote na sidru 1760. godine od strane skadarskog vezira Mehmeta Bušatlije – navodi se u Rješenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

ODLUČNOST

Na terenu, gdje je devastacija već učinila nepopravljivu štetu, postavlja se pitanje – koliko će još vremena proći prije nego što se kulturna baština ovog prostora potpuno izgubi pod težinom nelegalne gradnje i nekontrolisane urbanizacije? Uprava za zaštitu kulturnih dobara, umjesto da bude samo birokratska instanca, mora pokazati odlučnost i konkretne akcije. To, dakako, ne može da uradi sama i potrebna je odlučna reakcija svih institucionalnih i inspekcijskih organa. Ova zaštita, dakle, ne može biti samo na papiru – potrebna su hitna i drastična ograničenja koja će zaustaviti dalji razvoj na ovim prostorima. Samo se na taj način može sačuvati jedinstveni pejzaž, koji je i kulturno i prirodno bogatstvo ne samo za Ulcinj, već za cijelu Crnu Goru. Ako se ne prepozna ozbiljnost situacije, Maslinada i uvala Valdanos mogli bi postati još jedan u nizu primjera u kojima se kulturna baština žrtvuje na oltaru neodgovorne gradnje i kratkoročnih interesa. Jovan NIKITOVIĆ

- Georgi M. Unkovski donosi priču koja je duboko usađena u kulturu, a istovremeno univerzalno odzvanja. Glavni junak (15-godišnji Ahmet) ulaže napore da pomiri tradiciju i moderno, da ispuni očeve, ali i sopstvene snove – donoseći nam duboko lični diskurs o pronalaženju vlastitog glasa u svijetu koji ga pokušava utišati. Ovaj film nagrađujemo zbog njegove sposobnosti da unese novu vitalnost i emociju u narativ o odrastanju – navedeno je u odluci žirija, koju je pročitala jedna od članica Nataša Ninković

Predsjednik žirija bio je Predrag Perišić a, osim Ninković, članovi žirija bili su Esra Demirkiran, Maja Bogojević i Gorčin Stojanović. Nagradu je reditelju Georgiju M. Unkovskom uručio Stevan Koprivica, umjetnički direktor FFHN. Unkovski je u svom obraćanju bio vrlo kratak, kazavši da je ovo njegov prvi film, a nada se ne i posljednji. - Nastavićemo da pravimo filmove čak i kada se to čini nemoguće – rekao je on.

REŽIJA I GLUMA

Zlatna mimoza za najbolju režiju dodijeljena je reditelju Nikoli Ležaiću za režiju filma „Kako je ovdje tako zeleno?“. U odluci žirija je konstatovano da svaka scena filma vjerno odražava lična iskustva reditelja. Ležaić nije bio u mogućnosti da prisustvuje dodjeli, a u svom obraćanju putem video-poruke saopštio je da nagradu za režiju uvijek shvata kao nagradu cijelom kolektivu, a ne jednoj osobi. Nakon nagrade ,,Srce Sarajeva“ za najbolju mušku ulogu za ulogu u filmu „Yugo Flori-

da“, srpskom glumcu Andriji Kuzmanoviću pripala je i Zlatna mimoza Filmskog festivala u Herceg Novom.

- Njegova interpretacija sina koji se suočava sa porodičnim izazovima i ličnim rastom čini film duboko potresnim - navela je Nataša Ninković čitajući obrazloženje žirija. Kuzmanović je nakon što je primio nagradu rekao da je odrastao u Boki i da je u pitanju nagrada koju je želio čitavog života, a posvetio je Nikoli Pejakoviću i Vladimiru Tagiću Zlatna mimoza za najbolju žensku ulogu dodijeljena je ravnopravno Anici Dobroj i Lei Cok, za uloge Dade i Bronje u filmu „Belo se pere na 90“. Anica Dobra takođe nije bila u mogućnosti da prisustvuje dodjeli, a u video-poruci bila je izuzetno emotivna, nazvavši hercegnovsku publiku najboljom na svijetu. Cok je zahvalila žiriju koji je prepoznao njenu glumu i istakla da joj je velika čast što ovu nagradu dijeli sa Anicom.

POEMA

Zlatna mimoza za najbolji scenario dodijeljena je crnogorskom književniku, dramaturgu i scenaristi Stefanu Boškovi-

Nagrada za djecu Gaze uz riječi: ,,Živjela zlatna sloboda“

Nagrada Zlatna mimoza za najbolji dokumentarni film 38. Filmskog festivala Herceg Novi dodijeljena je filmu „Vibracije iz Gaze“, koji pruža potresan uvid u svakodnevni život gluvonijeme djece iz Palestine, rođene i odrasle pod opsadom Izraela, preispitujući da li je njihovo oštećenje sluha posljedica upotrebe zvučnog oružja. Nazal je uputila video-poruku u kojoj je zahvalila žiriju na časti da dobije ovu nagradu.

- Ovo je nagrada za djecu iz Gaze, za svu djecu iz Palestine koja doživljavaju nezapamćen genocid u posljednja 22 mjeseca. Vrijeme je za sve nas – umjetnike, filmmejkere – da djelujemo. Pozivam vas da ne budete tihi, ustanite prije nego što bude kasno –rekla je Nazal. Božidar Kalezić, predsjednik žirija, uručio je nagradu ambasadoru Palestine u Crnoj Gori Rabii Alhantouliju uz riječi: „Živjela zlatna sloboda“, nakon čega mu je Alhantouli oko vrata stavio šal Palestine. Članovi žirija bili su: Barbara Orlič-Sčipula, Marija Ivanović-Nikičević, Ajzak Najt Vošborn, Raco Nikolić i Valentina Jusuphodžaeva U ovoj selekciji dodijeljene su i dvije specijalne nagrade – prva za film „Ljupki duet“, a druga za film „Autobiografija mog dijabetesa“.

ću za film „Vidra“ zbog, kako je saopšteno, nježnog i inteligentnog prikaza Haninog puta odrastanja. Specijalno priznanje žirija dodijeljeno je filmu „15 i po“, u režiji Miša Obradovića, zbog, kako je saopšteno, kreativnog i introspektivnog pristupa pripovijedanju. Nagrada „Živko Nikolić“ – za specijalni doprinos filmskom izrazu dodijeljena je reditelju Ivanu Salatiću za film „Otapanje vladara“. - Filozofsko-vizuelnoj poemi koja prikazuje najviše estetske kvalitete, podsjećajući na filmski izraz Živka Nikolića – saopštila je Ninković, u ime žirija. Plaketa „Zoran Živković“ – za najbolju produkciju dodijeljena je filmu „Obraz“ reditelja Nikole Vukčevića zbog izuzetnog kvaliteta produkcije i izvanredne filmske kreacije. Nagrada FEDEORA žirija u sastavu: Stefan Dobriou, Natascha Drubek-Meyer i Stojan Stamenić dodijeljena je filmu „Dobre djevojke / Little Trouble Girls“. Zlatna mimoza za najbolji studentski film dodijeljena je ostvarenju „Sretno, Saro“ Akademije scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu. Žiri Takmičarskog programa studentskog filma radio je u sastavu Maja Volk – predsjednica i članovi Aleksandar Radunović i Hazim Begagić. Oni su odlučili da dodijele i dvije specijalne nagrade koje su pripale filmovima „Carpe diem“ i „Sve zbog jednog bika“. Serije koje su bile prikazane u okviru TV Niša nadmetale su se za nagrade Radio-televizije Crne Gore i Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festival. Žiri je radio u sastavu trojice reditelja: Pjer Žalica, Ivan Marinović i Senad Šahmanović. Posebno priznanje žirija ide projektu „Četvrto popodne“ Sare Đurović. Druga nagrada ide projektu „Estavela“ reditelja Matije Jovanovića i Mila Vučetića. Ravnopravno su podijeljene nagrade projektima „Momci“ Stefana Boškovića i Ivana Đurovića i projektu „Savršeni“ Maje Todorović. A. RADOVIĆ

Sa dodjele nagrada na festivalu u Herceg Novom

KALENDAR: Prošlo je 110 godina od rođenja i 43 od smrti Ingrid Bergman

Galaksija od saspensa i

Londonska ponoć 29. avgusta i zora 67. rođendana koja joj neće svanuti. Koji sat ranije, bivši muž Lars Šmit i troje prijatelja tu će za nju podići posljednju zdravicu. Kraj postelje na ormariću ostao je „Mali princ“, otvoren na jednoj od posljednjih strana. Oktobarski orkestar svirao je „As Time Goes By“. Malo pustinjskog vjetra iz noći Kazablanke za njih 1.200 na komemoraciji u Crkvi Sent Martin na Trafalgaru. U prvom redu njena djeca, Roselinijevi, rođaci iz Švedske, pa neki veliki glumci, Liv Ulman, ser Džon Gilgud. Čitali su Šekspira a stihove je sjekla paljba od stotina fotografskih bliceva.

Džastin Dejli, njen unuk, sjećao se kako se gomila fotografa stiskala tu, hvatala što bolju poziciju i kadar; jedan ga je objektivom po glavi zakačio… „I onda me je to tresnulo po glavi: znao sam da se tu nije radilo samo o mojoj babi. Pripadala je i svima ostalima. Ingrid Bergman pripadala je cijelom svijetu“.

Ingmar Bergman govorio je da se na snimanjima uglavnom raspravljao s Ingrid. Kažu da je na filmskom setu bila prijeka i tvrdoglava. Obožavala je da preispituje režisere. Onda bi joj ideje onih najinovativnijih među njima postajale pasija i opsesija. Zbog jednog takvog postala je najveći filmski skandal i neprijateljica pristojne Amerike. Znate već to – i sve o Robertu Roseliniju i Ingrid. Nekad je bio dovoljan samo mali pogled. Drhtaj i pokret i sjaj u oku, da film okrene naglavačke. Da jedra filmske priče usmjeri niz drugu pučinu, niz talase saspensa i mistike. Ingrid Bergman imala je cijeli taj kosmos od karakterne raskoši, a u samom centru galaksiju od pogleda namijenjenih muškarcima. Nije to bio jednostavan način da se utone u nečije oči; bilo je to i upozorenje, i predavanje, i

držanje na snajperskom nišanu, i forenzičko skeniranje duše. Kao armija ispod zastava. A da je sve, ipak, u

redu - samo dok ne skrene ili ne spusti pogled. Kao u Kjukorovom „Gaslight“ (1944), kao u Hičkokovom „Spellbound“ (1945) i „Notorious“ (1946), kao u Kertizovom klasiku „Casablanca“ (1942). Oči spuštene ka podu, pa vraćene tako da ogole i otkriju cijeli svijet.

Gari Kuper tvrdio je da ga niko nije volio kao Ingrid Bergman. Naravno, na snimanju filma „For Whom the Bell Tolls“ (1943) Sema Vuda. „To je trajalo do dana kada se snimanje završilo. Onda više nijesam mogao da je dobijem ni preko telefona“. Supruga Viktora Fleminga govorila je da Ingrid nikad nije prebolio; Entoni Kvin pisao je o nekoj aferi u autobiografiji; Hauard Hjuz za-

trpavao ju je bezobrazno skupim poklonima, a Gregori Pek stidljivo priznao jednu kratku vezu… * *

A Ingrid? U autobiografiji otkrila je ono za šta niko nije znao: vezu sa Robertom Kapom, najvećim od svih ratnih fotografa. U junu 1945. sreli su se u noći oslobođenog Pariza. Pa dva mjeseca kasnije u razrušenom Berlinu. On je fotografisao, ona ga voljela u gradu koji je već slutio na nove svjetske visoke zidove i gvozdene zavjese. I kaže da je, tu i tada, prvi put poželjela da ostavi muža Pitera Lindstrema Njen suprug, po zanimanju zubar i neurohirurg, godinama je znao za sve te silne

afere. Godinama gospodar i skretničar njenog života. Uvrijeđeni i hladni tatica. Onda ga je za razvod godinama preklinjala… On? Govorio je da je film učinio punom taštine. Strogo je kontrolisao svaki dolar i cent njene karijere. Usred afere sa Roselinijem, preklinjala ga je i za kontakt sa kćerkom Piom; i to je odbijao. „Zašto joj nijesam tražio razvod? Naravno, zbog svih tih para“ - u brk je, godinama kasnije, rekao svom biografu.

Hičkok je Ingrid učio i stalno joj ponavljao: „Manje je više“. Govorio joj je da bude što prigušenija i da ne brine; da će kamera uhvatiti taj mikroples na njenom licu.

To već nije mogla sakriti. Ona je razlog zbog kojeg je „Ca-

Samo lice, sjenka, svjetlo - i ništa više. Dovoljno da publika, u njena dva kadra, već zna da je novac za bioskop dobro potrošen. Dovoljno da zna da to nije samo ljepota, nego neka istina o životu i smrti

sablanca“ 80 godina i kusur film sa najljepšim close-up kadrovima. Samo lice, sjenka, svjetlo - i ništa više. Dovoljno da publika, u njena dva kadra, već zna da je novac za bioskopsku kartu dobro potrošen. Dovoljno da z na da to nije samo ljepota, nego neka istina o životu i smrti.

N jen sin Renato Roberto Ranaldo Đusto Đuzepe Roselini rođen je u grijehu. Lindstremova posljednja osveta; kao zakucan ekser u kovčeg pale i grešne „svetice Ingrid“. Kako je samo Amerika mrzjela Ingrid zbog Roberta Roselinija. A sedmicu nakon sinovog rođenja, u februaru 1950, dobila je razvod u Meksiku.

Za Roselinija se udala na proljeće; u februaru 1952. rodila kćerke Izabelu i Izotu Ingrid. Sa kćerkom Piom će se, u Rimu, tek 1957. susresti. I to u danima nakon razvoda od Roberta; maestro neorealizma bio je teški posesivac koji je želio samo u svojim filmovima. I sve to mu je ćutala i gutala - dok je, na jednom snimanju u Indiji, nije prevario.

Prijatelji?

Keri Grant bio je jedan od rijetkih koji joj je, usred najvećeg skandala, pružio javnu podršku. I Ernest Hemingvej, od svih pisaca, da. Za Granta bila je životno važna; za Ingrid je osjećao i znao, da joj nije bitna ni njena ljepota, ni njen izgled, ni odjeća, ni baš ništa… Osim filma i umjetnosti. Mama joj je bila Njemica; ime je dobila po švedskoj princezi. Odrastanje u Švedskoj i ljeta u Njemačkoj. Bila je jedino dijete i imala samo dvije i po godine kad joj je mama umrla. Kaže da je, kao dijete, imala gomilu imaginarnih prijatelja. I bila je, isto je govorila Ingrid - dijete koje su najviše fotografisali u cijeloj Skandinaviji. Tako je želio tata; Justus Bergman bio je pasionirani fotograf. I želio je da ona

Piše: Stojan Stamenić

INgRID BERgmAN: Nije marila za ljepotu, popularnost i novac, već samo za filmsku umjetnost

Sa Garijem Kuperom u filmu „For Whom the Bell Tolls“

Neđelja, 31. avgust

mistike

postane operska diva, dok je planeta tek otkrivala veličinu filma. Obožavala je da stoji pred njegovim objektivima. A onda je, kada je Ingrid imala 14 godina, i tata umro od kancera.

Potom se dogodio film. Bila je statistkinja u švedskoj drami „Landskamp“ (1932), zapamćenoj samo po tome što je to bila prva uloga Ingrid Bergman. „Bilo je to kao stupanje na svetu zemlju“, govo-

od Ingrid i za njenu karijeru prije nego što je kročila u Holivud. Sedmicama je bila u njegovoj vili, slušala komentare drugih, da je prekrupna, da su joj obrve preguste, da joj je akcenat čudan, da joj je ime previše njemačko, a rat taman počeo… A Dejvid? Molio ju je samo da nikad i nikako sebe ne mijenja. I poslije filma „Intermezzo“ postala je superstar.

* * *

Govorila je za film „Casablanca“ da nije u krugu njenih najboljih rola - a da je, opet, uvijek i prije svega o njemu pitaju. „Samo mislim da je oko filma neka mistika. Da je taj film ispunio ljudima neku ličnu rupu, neku brideću ranu i potrebu koje možda nijesu ni bili svjesni. I onda su je zaliječili filmom“. Eto, to je za nju bila moć sedme umjetnosti. Ona glumica koju je Njujork tajms opisivao kao „etalon jednostavne ljepote dostojanstva“, prije nego što će se cijela Amerika zbog afere sa Roselinijem nje odreći - trijumfalno se vratila u Holivud krajem pedesetih. Konačno prihvaćena onakva kakva jeste. Konačno spremna i da pokaže jedinstvenu erotičnost u Renoarovom filmu „Elena and Her Men“ (1956). Tek nakon toga za Ameriku je mogla biti i „Anastasia“ (Anatole Litvak, 1956), i ponovo se zaljubljivati u Granta u romantičnoj komediji „Indiscreet“ (1958) Stenlija Donena

To što je bolest bila duga, to što je borba sa kancerom dojke bila bolna i očajnička i unaprijed izgubljena bitka, za Ingrid je značilo priliku za traganje za savršenim oproštajem. I tek onda je glumila za svog prezimenjaka Bergmana.

S a snimanja i seta drame „Autumn Sonata“ (1978) pamte je poput ranjene zvjerke koja se ponosno hvata za život i slobodu; to je jedan dug razgovor sa kćerkom koju glumi, od svih glumica, velika Liv Ulman.

Ingrid je bila na operaciji usred snimanja. Ingmar joj je rekao da je to njena najveća uloga; ona mu je odgovorila da nakon toga više nema smisla pojavljivati se na filmu.

SUPEROSMICA

Ljubav i jad

Iranski film „Ljupki duet“ budi želju za istraživanjem, čak i za traganjem za ovakvim pričama. Koliko ih samo ima, tih divnih prkosnika svim ružnoćama ovog svijeta, po čitavom svijetu. Jedno je sigurno: ne fali ih ni Crnoj Gori

Piše: Marija IvanovIć-nIkIčevIć

Često se osjetim umorno i umoreno od ružnoće svijeta – i znam da nijesam jedina. Taman kad pomisliš ne može bizarnije, u zemlji u kojoj je spomenik Pavlu Đurišiću više putovao ovoga ljeta nego prosječni stanovnik zemlje, eto ga novi Monti Pajton. Ili gola tragedija. Pa lopataj, majčin sine, kroz dane sadašnje i buduće dok šizofrenija šizofreniju stiže. I samo se vrti jedno te isto, jesi li za Mila ili za Momira, za Crnu Goru ili za Srbiju, sa crkvom ili protiv crkve, uz Trampa ili uz Putina, u vječitom krugu. Možda je do mene – jer svi smo mi dužni da nađemo svoje otrove i ljekove i pustimo da nas ubijaju i liječe – ali taman kada totalno klonem, pojavi se film. Ne običan, nego onaj dušekorisni. Zahvaljujući kojem ne skapirate, nego se samo podsjetite da svijet ipak nije toliko ružan i nepodnošljiv, koliko nas je sistem ustrojio tako da uvijek želimo više. Nije bitno što je u pitanju –nova veš-mašina, putovanje, vlast ili, prosto, sređen i manje stresan život – fakat je da većina nas nije u stanju da zamisli da se možda nikad ništa neće promijeniti. A kad bismo

znali da neće biti ni bolje ni gore, možda bismo naučili da „radimo“ sa tim što imamo… I mnogo bismo se više potrudili da što divnije iskoristimo vrijeme što nam je dato.

Dušekorisnost . Ako postoji jedna, to je ta riječ u koju može da stane „Ljupki duet“ („Lovely Duet“), dokumentarac iranske režiserke Azar Mehrabi nagrađen specijalnim priznanjem žirija dokumentarne selekcije Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala. To je film čiji svaki od 30 minuta podsjeti da, koliko god bili tužni, bijesni ili otupljeni ružnoćom stvarnosti, ipak treba prvo da zastanemo i odolimo porivu da očitavamo bukve i postavljamo svijet i ljude - na svoje mjesto. Umjesto toga, prvo moramo da zamislimo kako je to biti - na njihovom mjestu. Biti ponizan nije isto što i poniziti se, a upravo poniznosti uči nas „Ljupki duet“, čija kamera uvodi u svijet (ne) običnog bračnog para, Akbara (94) i Marzieh (83). Cijeli život proveli su i još ga provode u malom, zabačeno iranskom selu, gdje su podizali 11 djece. Sedmoro je preživjelo, svi su se odselili u grad u potrazi za boljim životom… I sve o čemu ovi divni starci govore jeste da jedva čekaju da im

rila je. Mjesto gdje može da zaboravi sebe. Ni riječ engleskog nije znala kada je glumila, prvi put u Holivudu, u ljubavnoj drami

„Intermezzo: A Love Story“ (1939) Gregorija Ratofa, rimejku njenog tri godine ranije snimljenog filma u Švedskoj. Mislila je da će snimiti taj jedan projekat u Americi i vratiti se kući. Pitao se producent Dejvid O. Selznik; znao je šta želi

Želja joj je bila da joj pepeo prospu kraj ostrva Danholmen, kod ribarskog jezera Fjelbaka; tamo gdje je, nakon Roselinijevog nevjerstva i razvoda, provodila ljeta. Tamo gdje je, kao dijete, prvi put pred očev objektiv stala. Dio pepela počiva u grobnici njenih roditelja. Na skromnoj maloj pločisamo ime. Ingrid, siroče koje je tako rano naučilo da je na ovom svijetu samo. Ingrid, svi oni filmovi i umjetnost koja je činila da zaboravi sebe. Pogled dovoljan da film i kosmos okrene naglavačke. Forenzička i snajperska rabota. Armija ispod zastava.

dođu, da ih zagrle, da ih vide. Akbar je još mobilan, a ona, iako ne može da hoda, ipak leti. Veš se širi, pite se savijaju, uvijek je nešto na ringli. A ringla – ispod sudopere, na improvizovanoj skalamerijici. Sve je u kući Akbar prilagodio njenoj novoj „visini“, tako da Marzieh može da funkcioniše kao da je na nogama. I za baštu joj je spremio posebnu „karivolicu“. Od nekakvog akumulatora, daske, volana i točkića napravio joj je mini-vozilo. Marzieh ne hoda, ali to joj ne smeta da leti. Na malom televizoru u skučenoj sobi u jednom trenutku zavrtjeće se „Amour“ (2012), Hanekeovo remek-djelo ljubavi, smrti i one dvosamljenosti na koju bračne parove poput Akbara i Marzieh – starost i bolest osude. Čak i da ta znakovita referenca nije ubačena, opet bi vam se u mislima pojavili Žan-Luj Trentinjan i Emanuel Riva. Jer to što u „Ljupkom duetu“ vidite, to su oni, takvi filmski likovi, sudbine i ljubavi. I lekcije o tome koliko je nečije malo – nekome mnogo. Akbar i Marzieh nemaju ništa, a imaju sve što im je potrebno. Imaju jedno drugo i pjesmu. Muzikom, pjevanjem, stihovima – i izvlače osmijehe jedno drugom. Ko zna koliko iranskih pjesama zapjeva za pola jednog filmskog sata taj ljupki duet… U jednom trenutku, čak uspiju da zaigraju na jednoj svadbi, gdje se otkriva sva raskoš kulture i tradicije njihovog malog mjesta. I te velike zemlje zvane Iran, za koju nas američki, izraelski i ini kolonijalisti ubjeđuju da je sasvim okej bombardovati je. Jer znate, mi smo civilizacija, mi smo zaštitnici i spasitelji demokratije, a oni su divljaci, diktatori i tlačitelji žena. Divan je, predivan je „Ljupki duet“ jer iz priče koja je duboko intimna i lokalna progovara o univerzalnim i svima bliskim istinama, dovodeći do jedne od najdragocjenijih stvari koje film kao umjetnost može da pruži. To je zapitanost, želja za istraživanjem, možda čak i za traganjem za ovakvim pričama. Koliko ih samo ima, tih divnih prkosnika svim ružnoćama ovog svijeta, po čitavom svijetu… a ima ih sigurno i u Crnoj Gori. Ono čega fali jeste ljudi spremnih da ih potraže i ispričaju njihove priče koje su, zapravo, i naše. No, i to se mijenja, sa mladim filmadžijama koje se sve više okreću ka nepravedno zapostavljenoj dokumentarnoj formi. Filmovi su oduvijek bili prozor u svjetove do kojih drugačije ne biste stigli, a „Ljupki duet“ i festivalska selekcija koju godinama u Novom brižljivo priprema Vladimir Perović – jedan su od takvih prozora. Poslije vidika koje otvore postajete svjesniji koliko svi, gdjegod se nalazili, dijelimo istu ljubav i jad. Teško da ima ičega za dušu korisnijeg od tog podsjećanja, a ni jačeg protivotrova za sve ružnoće ovog svijeta.

Hičkokova zvijezda u filmovima „Spellbound“ i „Notorious“

Sa Hemfrijem Bogartom u klasiku „Casablanca“

Plakat filma koji je osvojio specijalno priznanje žirija u Herceg Novom

Vođa karnevala - moler i golman Budućnosti. Sasvim staropodgorička priča, ali prije svega radnička… Sa mnogo štosa i prkosa. Onako, na finjaka. Karneval, podgorički! Zvali su ih, i u Staroj i u Novoj varoši, „sureti“. Sve njih, maskirane mangupe koji bi na Poklade, na prvi drhtaj i bljesak proljeća - defilovali kroz grad. Sjajna zabava i za djecu i za odrasle. Ali, i mnogo više od toga. I malo manevarskog prostora (a bio je sužen, ako ga je i bilo!) za žaoku društvene i angažovane kritike. Pa da se pošalje politička poruka. Ne čudite se policiji koja je prekinula defile u Kotoru, jer se nekom nije svidio karnevalski štos na račun ministra?

Mnogo ranije, recimo, prije devet decenija, tako nešto je, bez pardona, moglo u Podgorici! *

Vlatko Ivanović je u „Podgoričkom vremeplovu“ pisao o vođi tog karnevala. Ispred svih išao je Jovo Šutulović, nekad golman Budućnosti (onog istog ljevičarskog, revolucionarnog, pred Drugi svjetski rat više puta zabranjivanog tima), moler - sa maskom đavola. Imao je i neku zgodnu tamburicu i na njoj uvježbanu pjesmicu.

Kako je sve to samo uveseljavalo podgoričku djecu kada Jovo krene: „Ja sam čika Joca, slavna slika svoga oca. Jupaj, jupaj…“.

I tako, ta u gradu najvoljenija karnevalska grupa, kroz stari pa preko Ribnice u novi dio grada - i niz ulice skupljajući djecu. A mališani, sve brojniji, prate ih do odredišta, do karnevalske završnice. Tamo gdje će, naravno, biti vješala za kralja karnevala!

Finalno odredište nalazilo se, sasvim prigodno i simbolički jasno, na platou ispred Monopola duvana. Dakle, u epicentru radničkog života u tada već najvećem crnogorskom gradu. A gdje vam je to: onaj park preko puta Skupštine, sa druge strane bulevara - ali malo bliže zgradi Pošte. Eto, tu bi se podgorički karneval završavao.

PODGORIČARENJE: Kako se društvena kritika radosno pakovala na karnevalu u predratnoj Podgorici

Neđelja, 31. avgust 2025.

Štos i prkos Prijekog suda sureta

Ne čudite se policiji koja je prekinula defile u Kotoru, jer se nekom nije svidio karnevalski štos na račun ministra? Mnogo ranije, prije devet decenija, tako nešto je, bez pardona, moglo u Podgorici!

Pa bi se u sitne sate tu improvizovala i vješala. Kralj karnevala, naravno, nazvan je Zloćko… U godinama nemaštine i sasvim prigodnom i štosnom ruhu, da Podgoričani odmah „provale“ o kome se tu radi. Hrpa od papira, tkanine i mnogo mašte. A Zloćkova jedina obaveza, prije nego što završi na karnevalskim vješalima, ogledala se u tome da sasluša presudu „Prijekog suda sureta“!

E sad, ko je tu, iz godine u godinu, na karnevalskim vješalima završavao… Onako, uglavnom geopolitičke figure. Lokalne glavare režima Kraljevine Jugoslavije karnevalske face nijesu smjele ni „očešati“, ali je njihov izbor bio jasna poruka, šta i kako ideološki misle.

Tako je jedne godine Zloćko bio sasvim nalik (ionako pojavom sasvim komičnom) Musoliniju, pa Hitleru (u doba političkog uspona nacista na vlast u Njemačkoj - svjetske vijesti sa pažnjom su praćene u Podgorici)… Pa Hitlerovom Fon Ribentropu - šefu diplomatije Rajha u posljednjim predratnim i svim ratnim godinama, onom što je sa Sovjetima jednim potezom olovke iskomadao i podijelio Poljsku.

Kada bi Zloćko bio već spreman za spaljivanje na vješalima (spram vjekovne tradicije

karnevala na Mediteranu) - e, onda je čitana presuda. I tu bi već, pod maskama, stigla jasna politička poruka. Naravno, vlastima - o tome šta im Podgoričani misle. Ivanović je zapisao i to da je presuda zvučala ovako: „Ovaj nesrećnik kriv je za sve nevolje građana! Kriv je što nije asfaltirana glavna gradska ulica, što trgovci zakidaju na kantaru, što Opština ne objavljuje naredbe u ‘Zeti’ nego kod Ćeta dobošara, što električna centrala namiguje… Što cistijerna prska samo ulice u Novoj varoši. Što predsjednik Opštine prodaje kundre, a nas bose prevoze pro’ Ribnice!“… I tako, sve smjelije i glasnije već oko ponoći. I sve direktnije protiv vlasti: o pandurima koji prebijaju nedužne a „preskaču glavarsku makanjčad“… Čisto da Podgoričani pokažu, kada se već u rigidnom sistemu ne pitaju i ne mogu se pitati - da ih niko ne može praviti ludim. Da im ništa ne promiče i da sve pamte. Naravno da je takav karneval tokom Drugog svjetskog rata i u najstrašnijim okupacionim godinama bio zabranjen i da je zamro. Poslijeratnim, komunističkim vlastima nije bilo u interesu da se obnavlja i da se uopšte podstiče takva vrsta javne kritike…

Ono što je ostalo ipak je sasvim jasno i jako sjećanje na momente građanskog, najčešće pojedinačno iskazivanog - prkosa. Čak i onda kada je to bilo mimo svake logike, kada je ugrožavalo bezbjednost. Ali, kada se znalo i da su prkos, dostojanstvo i integritet - bitniji od sačuvane čapre. Kada su to znala i neka djeca, tadašnja mladost grada koji će grabiti u revoluciju.

Možete li zamisliti kako je u okupiranoj Podgorici, pod italijanskim garnizonom, izgledao taj dan ustanka, 13. jul 1941? Dok su u najbližoj okolini - u Piperima, Spužu, Lješanskoj nahiji, pa malo dalje, na Virpazaru i Čevu, grmjele ustaničke puške? Italijanski vojnici su prethodno, po jasnoj instrukciji komande, u prvim mjesecima okupacije (od polovine aprila do polovine jula 1941) u gradu gradili sliku radosne idile. Pa su se ulicama mogle čuti i njihove pjesme (opet, po instrukciji) van ideološkog konteksta, a sve sa ciljem da se osvajači predstave kao blagonakloni prema lokalcima.

Sve se promijenilo na dan ustanka; uskoro će gradske međe obilježiti bodljikava žica, racije, slanje revolucionara i rodoljuba u ćelije Jusovače i albanske logore… A italijanski vojnici će već istog dana promijeniti repertoar pjesama marširajući gradom. I po taktovima „Đovinece“ posvećene Musoliniju – pokazivati da se oni, kao, pitaju u Podgorici.

Daleko od toga da je svako tog dana odlučio da im se ne suprotstavi i da im ne odgovori. Jedan je maturant gimnazije, Miljo Blagotin Martinović, pred raspjevanim okupatorima pljunuo na pločnik, da ga dobro vide… Svjestan kakve ga posljedice čekaju. Gomila fašističkih vojnika tada je nasrnula na njega jednog. I pretukla ga na licu mjesta, „kao primjer Podgoričanima“. Miljo je potom otišao u partizane; manje od godinu kasnije, u borbama na Zagaraču, zarobljen je i strijeljan. Kao i mnogi drugi mladi podgorički revolucionari…

Nakon pobjede revolucije, Miljov mlađi brat Slobodan, na primjer, bio je jugoslovenski ambasador u Šri Lanki, tokom sedamdesetih. Diplomata u nizu Jugoslaviji važnih zemalja - od službe u ambasadama u Sjedinjenim Državama i Egiptu, do ambasadorske funkcije u Pakistanu osamdesetih.

A onaj Miljov inat, onaj prkos jednog maturanta, samog, bez oružja, svjesnog kakva ga kazna čeka… Ostaje zabilježen, ali i uglavnom zaboravljen, prema mišljenju mnogih, prvi momenat iskazanog otpora okupatoru u srcu Podgorice. I spram jednog mentaliteta i duha koji traje i koji niko i ništa ne može okupirati.

Most na Ribnici sa zgradom Monopola duvana

Podgoričani u prvim akcijama obnove grada nakon oslobođenja

Piše: Stojan Stamenić

Ulica slobode početkom 20. vijeka

PODGORICA – I nakon trećeg kola u grupi B, košarkaši Crne Gore su bez pobjede na Eurobasketu.

U prva tri kola nijesu bili ni blizu trijumfa, pa ni u duelu sa domaćom Finskom (65:85), slabijim rivalom u odnosu protivnike u prva dva kola (Njemačka i Litvanija). Jednostavno, izostala je željena reakcija protiv skandinavskog tima. Jedina dobra stvar je što Švedska i Velika Britanija imaju isti skor u Tampereu, pa će izabranici Boška Radovića u poneđeljak i utorak sa tim rivalima odlučivati ko će biti četvrti putnik za osminu finala. Sa dvije pobjede u tim duelima, naša selekcija bi ispunila cilj i ostvarila uspjeh, te ponovila dosadašnji najbolji rezultat na evropskim prvenstvima i „izbrisala“ blijeda izdanja iz prva tri kola, posebno imajući u vidu da je na ovaj šampionat doputovala u i te kako oslabljenom sastavu. U suprotnom, Crna Gora bi završila nastup u grupnoj fazi i pokazala da dosadašnje loše partije u grupnoj fazi nijesu bile slučajnost.

Protiv Finske je Crna Gora igrala sa skraćenom rotacijom zbog odsustva Zorana Nikolića (nije igrao zbog problema sa petom desne noge), a Radović je koristio samo osam igrača (nijesu ulazili Bojan Tomašević, Balša Živanović i Zoran Vučeljić). Nakon dva odlična meča ovoga puta ni Nikola Vučević nije bio na svom napadačkom nivou (sedam poena, 10-2 iz igre), ali je imao 12 skokova, a falio je napadački učinak Vladimira Mihailovića (8-2 iz igre) i Kajla Olmena (4-1). Jedino su Andrija Slavković (15) i Igor Drobnjak (14) imali dvocifren poenterski učinak. U domaćem timu se istakao Lauri Markanen sa 26 poena i 13 skokova…

PAD U DRUGOJ DIONICI U prvoj četvrtini nijedan tim nije imao više od tri poena prednosti, osam puta je bilo promjene vođstva, a čak 11 puta je rezultat bio neriješen. Podatak da je Finska imala najveću seriju od 6:0, a Crna Gora od 5:0, kompletirao je utisak o izjednačenoj četvrtini. Iako je Finska pogodila trojku više (3-2), naša selekcija ima bolje procente šuta za tri poena (50 – 30 %), a Finska za dva (67 –63%). Iako je imala skok manje (7-8), veći problem su bila četiri ofanzivna skoka domaćina (naša selekcija jedan), koji je to „unovčio“ sa šest poena iz drugog napada. Uz to, Crna Gora je imala dvije izgubljene lopte više (6-4) i dvije ukradene manje (2-4), ali je to nadoknadila poenima iz kontranapada (8-2). Slaković je odigrao veoma dobru četvrtinu, sa devet poena, i to sve u prvih pet i po minuta igre, uz trojku za 11:10, a nakon koša Emira Hadžibegovića, naša selekcija je povela 13:10, na četiri minuta i 14 sekundi do kraja kvartala. Uzvratila je Finska i preokrenula na 16:13, a onda su se do kraja četvrtine timovi smjenjivali u vođstvu, koje nijedan tim nije imao po isteku 10. minuta. Kada je Drobnjak dva puta po-

Bez „municije“ i protiv Finske, za osminu finala trebaju dvije pobjede

ZAPAŽENO IZDANJE NAŠEG REPREZENTATIVCA U TREĆEM PORAZU: Andrija Slavković

Mihailović: Da nađemo način da se trgnemo

Vladimir Mihailović je kazao da je teško nakon tri poraza.

- Još jedna utakmica koja nam je potpuno izmakla kontroli u drugom poluvremenu. Nažalost, mislim da je drugo poluvrijeme protiv Njemačke ostavilo traga, mnogo negativnog efekta na nas. Pokušavamo da se iščupamo, dajemo sve od sebe, ali se, nažalost, muči-

entirao za 48 sekundi, za vođstvo od 27:23 na startu druge četvrtine, činilo se da Crna Gora hvata ritam za bolji rezultat. Međutim, Finska je serijom 8:0 za vođstvo od 31:27 nagovijestila konačan epilog. Naša reprezentacija je ušla u seriju grešaka u napadu, uz sterilan napad, u čemu je prednjačio Olmen (dvije izgubljene lopte i bez poena iz igre u prvom poluvremenu, uz samo dva poena iz četiri šuta sa linije bacanja), pa su Markanen i drugovi to vješto kažnjavali. Finska je na dva minuta i pet sekundi prije odmora došla do najveće prednosti u prvom poluvremenu (45:32), a sačuvala je dvocifrenu prednost do odlaska u svlačionice (47:37). Na polovini meča je Finska imala bolje procente šuta iz igre (51 – 44 %), zahvaljujući mnogo boljem šutu za dva po-

mo jako. Moramo da nađemo način da se trgnemo, da nađemo našu najbolju igru u naredne dvije utakmice –rekao je Mihailović. Iskusni bek je dodao da ekipa ponavlja greške iz pripremnog perioda, da „dozvoljava rivalima mnogo poena u serijama“.

- To je do sada bilo kobno po nas. Znam da možemo bolje, samo moramo da

Rezultati i tabela

3. kolo: Litvanija – Njemačka 88:107, Velika Britanija – Švedska 59:78, Crna Gora –Finska 65:85.

Njemačka

Finska

ena (68 – 44 %), i dalje je imala bolji skok (19-16), pa i ofanzivni (6-4), više asistencija (1410), ukradenih lopti (6-4), te više poena iz drugog napada (9-2) i nakon grešaka protivnika (15-12), kao i manje izgubljenih lopti (8-11). Osim boljeg procenta šuta za tri poena (44 – 31 %), naši košarkaši su jedino još imali više poena iz kontranapada (14-10).

nađemo način. Mihailovića brine „negativan utisak u ovom momentu“.

- Znali smo prije prvenstva da u prva tri meča, objektivno, nemamo prevelike šanse. Njemačku i Litvaniju ne treba uopšte komentarisati, Finska, predvođena Markanenom, takođe igra sjajnu košarku. Ali, očekivao sam bolji nivo igre, počevši od mene. Mislim da mogu i moram mnogo bolje, nadam se da ću u naredne dvije utakmice uhvatiti bolji ritam

– zaključio je Mihailović.

Vučević: Ja sam podbacio u napadu, okrećemo

se najbitnijim utakmicama

Kapiten Nikola Vučević je preuzeo odgovornost za poraz od Finske.

- Mislim da je bilo bolje u odnosu na prve dvije utakmice. Ja sam podbacio u napadu, falilo je dosta mojih poena u nekim situacijama gdje smo, možda, mogli da hvatamo priključak i igramo bolje, ali nijesam odigrao najbolje. Momci su dali sve od sebe, svi redom su bili borbeni. Ne kažem da bi pobijedili da sam igrao bolje, ali bismo imali veće šanse, tako da ovaj poraz ide na mene - kazao je as Čikaga. Vučević je ponovio da je ekipa, po njegovom mišljenju, odigrala bolje nego protiv Njemačke i Litvanije. - Večeras smo se držali, pokušali da ostanemo pozitivni. U nekim situacijama nije išlo, pravili smo neke greške. Možda rezultat ne govori, ali utisak mi je da smo malo bolje igrali nego u prethodna dva meča. Finska je odigrala dobru utakmicu, čvrstu, nijesmo dolazili do lakih poena, sve je bilo teško za nas. Mislim da smo na Markanenu odradili dosta korektan posao, nije se razigrao kao prethodne dvije utakmice, neki drugi igrači su dolazili do poena. Šta je, tu je, okrećemo se najbitnijim utakmicama za nas. Treba da se odmorimo i pripremimo najbolje što možemo, a nadamo se pobjedama – dodao je Vučević.

Milatović: Bez obzira na ishod, vi ste naši šampioni

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović boravi u radnoj posjeti Finskoj, a uoči utakmice sa Finskom je posjetio je naše košarkaše i stručni štab. Kako se navodi u saopštenju kancelarije za odnose s javnošću predsjednika, tom prilikom je izrazio zahvalnost igračima što su se izborili za učešće na Evropskom prvenstvu i poručio da cijela država stoji uz njih.

SLAB ULAZAK U DRUGO POLUVRIJEME Pobjednik je praktično odlučen početkom drugog poluvremena, kada je Crna Gora za dva minuta i osam sekundi upisala samo poen (Mihailović sa linije bacanja), a primila devet, pa je Finska nakon trojke Jantunena stigla do nedostižnih 18 poena prednosti (56:38). „Crveni“ su ima-

li „trzaj“ u drugoj polovini četvrtine, kada su nakon trojke Olmena i kontre Drobnjaka smanjili na 11 poena (63:52), ali nijesu postigli ni poen u posljednja dva minuta i 17 sekundi (Mihailović je promašio oba bacanja), pa je Finska pred posljednju dionicu imala velikih 15 poena prednosti (67:52). Uz samo 41 odsto šuta iz igre nakon tri četvrtine, 15

- Najteže je iza vas, sada gledamo samo naprijed! Bez obzira na ishod, vi ste naši šampioni. Vi ste uzor i inspiracija djeci u Crnoj Gori koja vas prate i sanjaju da budu poput vas. Cijelim srcem navijamo za vas. Uz vas smo – Ajmo, Crna Goroporučio je Milatović.

izgubljenih lopti, Crna Gora i nije mogla do boljeg rezultata, bez obzira što je nakon trećeg kvartala imala samo skok manje od rivala (28-29) i više ofanzivnih skokova (8-7). Finska je u posljednjoj četvrtini rutinski kontrolisala igru i rezultat, a najveću prednost je imala na 67 sekundi prije kraja, kada je vodila 22 razlike (85:63)… S. JONČIĆ

Poslije višemjesečne pauze, golmanka Mina Mandić ponovo na terenu u dresu Bekamenta

Nikad neće odustati od snova

PODGORICA - Minu Mandić, crnogorsku golmanku, optimizam nije napuštao u možda i najtežim trenucima karijere.

Napravila je pauzu od rukometa skoro devet mjeseci jer je nakon prošlogodišnje polusezone napustila grčki AEK. Loša finansijska situacija u ovom klubu dovela je do prekida saradnje, ali nije prekinula sa radom. Trenirala je, tijelo ju je slušalo, a u kompletnoj priči bez kluba i takmičarskog adrenalina od majke je dobijala posebnu motivaciju. Mada, kako su sportska familija (mlađa sestra je rukometašica, stariji brat rukometaš, a mlađi golman u istom sportu), ne čudi što Mina nije gubila nadu.

Kako kaže, sve se promijenilo preko noći, dobila je poziv od trenera Zvonka Paunovića iz ekipe Bekament, a dan kasnije pao je dogovor.

- Odgovorila sam: za dva dana stižem u Aranđelovac. U ekipu gdje je nekada sa velikim uspjehom igrala naša proslavljena Olga Sekulić. Ovo je dobra prilika za mene jer na novu sredinu gledam kao na odskočnu dasku nakon pauze koja je iza mene. I stigla sam spremna. Imam ogromnu želju da pomognem timu kako bi u ovoj sezoni stigao do što boljeg plasma-

na. Prezadovoljna sam radom, treniramo kao muška ekipa, što mi odgovara - istakla je Mina. Po odlasku iz Levalee 2010 na Island, gdje je branila dvije sezone, najbolje pamti pretposljednju u Portugalu kada je sa Madeirom osvojila Kup i stigla do polufinala EHF kupa. - Nažalost, nijesam ostala u Portugalu jer prosto finansijski nijesam mogla da izdržim, a onda sam u Grčkoj naišla na probleme, oprostila dvije plate i riješila da se vratim kući. Možda su neki pomislili da sam odustala, ali eto me, ponovo sam tu, na terenu i jedva čekam 11. septembar, kada startuje liga – ističe Mandić.

Nije prvi put da Mina prinudno preskače izazove jer je nakon operacije prednjih ukrštenih ligamenata morala ponovo da obnavlja gradivo i krene od nule.

- Ništa nikad u karijeri nijesam dobila preko veze, sve sama i tako je bilo ovaj put. Naučila sam da se borim i da ne odustajem. To je filozofija sportarad i upornost.

Mina je 2019. godine, kao članica vicešampiona Levalee, proglašena za najbolju golmanku lige. I ova nagrada je učvrstila njena uvjerenja da je sport pravi izbor.

- Posljednje četiri godine pro-

Crnogorski parastrijelci nastupili u Novom Sadu Đinović bez

finala u disciplini malokalibarska puška

PODGORICA - Parastrijelac Milan Đinović nije uspio da se plasira u finale Gran prija u Novom Sadu, u disciplini malokalibarska puška ležeći stav (R6).

Đinović je u debitantskom nastupu u toj disciplini, u kvalifikacijama, ostvario rezultat 600,5 krugova, koji predstavlja minimalnu kvalifikacionu normu za Svjetsko prvenstvo i Paraolimpijske igre. Nastup je završio na 13. mjestu. Plasman u finale izborilo je osam najboljih. Đinović je u četvrtak kao sedmoplasirani završio nastup u finalu discipline vazdušna puška SH1 R3.

- Zadovoljan sam njegovim nastupom i rezultatom, imajući u

vidu da je to njegova nova disciplina. Posebno sam zadovoljan rezultatom u disciplini vazdušna puška, gdje je u kvalifikacijama upucao 634,7 krugova. Taj rezultat vrijedan je finala na svim velikim međunarodnim takmičenjima - rekao je trener Željko Božović i najavio da će Đinović u obje discipline nastupiti na predstojećem Evropskom prvenstvu.

Drugi crnogorski predstavnik Ambroz Nikač bio je 17. sa 522 kruga od 35 takmičara u klasi SH1, u disciplini gađanje iz pištolja P1.

Rukometašice OTP Group Budućnost osvojile turnir

Rivalke im nijesu

vodim u inostranstvu i sve te nove sredine i klubovi mentalno su me ojačali. Vidjela sam, u stvari, koliko je ovaj segment važan. I upravo me psihologija privukla, zato planiram da završim fakultet i kada dođe vrijeme da se bavim ovom oblašću. Mina nam je pričala i o drugim željama, uz zanimljivu rečenicu: ,,Prije bih igrala za reprezentaciju, nego hljeba jela“. - Moj san je i da nekad zaigram za Budućnost. Ali znam da preko noći ništa ne dolazi. I toliko je prepreka. Ako nijesi spreman da ideš dalje i isključiš opciju odustajanje, sve je uzalud. Zato mislim da bih u Aranđelovcu mogla da napravim veliki korak, nakon što sam mjesecima trenirala u tišini. Ponoviću, nikad ništa nijesam dobila na tacni. Zato mi nije teško da krenem ispočetka. Zbog toga trčim kao ,,luda“ i ništa mi nije teško. Možda samu sebe izguram, a sa novim klubom, koji je ozbiljan, sve je moguće.

Ne zaboravlja Mina odakle je krenula, a posebno trenera Zorana Jocovića, kojem je zahvalna do neba.

- Čitavo vrijeme bio je uz mene - i sa klubom i bez kluba. Napravio je golmanku od mene i bio podrška kada su mi govorili da ne mogu - istakla je Mandić. A. MARKOVIĆ

PODGORICA - Rukometašice OTP Group Budućnost pobjednice su regionalnog turnira u Skoplju koji je bio posljednja provjera pred start nove sezone EHF Lige šampiona i duel protiv mađarskog Debrecina koji 7. septembra stiže u Podgoricu.

načenje i to na početku (1:1), nakon čega su Itana Grbić i saigračice preuzele kontrolu u svim segmentima, a pitanje pobjednika riješile već do poluvremena, jer je nakon prvih 30 minuta prednost bila 12 golova - 24:12.

Nakon pobjeda protiv makedonskih predstavnika Đorče Petrova (38:24) i Metalurga (32:23), izabranice Bojane Popović u meču za prvo mjesto na turniru savladale su Bor (46:26).

U duelu protiv predstavnika Srbije, koji je takođe ostvario maksimalan učinak u duelima protiv timova iz Sjeverne Makedonije, razlika u kvalitetu bila je evidentna, pa su ,,plave“ na ubjedljiv način stigle do trofeja i napravile lijepu uvertiru pred 30. učešće u Ligi šampiona.

Viđeno je samo jedno izjed-

U nastavku priliku su dobile sve igračice, uz raznovrsnu i efikasnu igru u napadu došle do čak 46 postignutih golova, kao najbolji način da se dođe do četvrte pobjede u petom kontrolnom meču u sklopu priprema za novu sezonu. Dagmara Nocunj je bila najefikasnija sa devet golova, dok su po šest postigle Dunja Radević, Nina Bulatović i Nađa Kadović Po tri puta u strijelce su se upisale Jelena Vukčević, Elena Mitrović, Tanja Ivanović i Mari Plamenova Tomova Armel Atingre upisala je 11, Marija Marsenić pet, a Andrea Škerović dvije odbrane. A. MARKOVIC

PODGORICA - Košarkaši SC Derbija upisali su dvije pobjede protiv Bosne i Hercegovine, u prva dva kontrolna meča u Podgorici, u sklopu priprema za predstojeću sezonu.

Tim Petra Mijovića je protiv novog abaligaša slavio u prvom meču sa 84:63 (20:15, 29:16, 11:11, 24:21). Dvocifreni učinak u pobjedi „studenata“ imali su Filip Anđušić (14), Džastin

VN Holandije

PODGORICA - Oskar Pjaosvojio je pol poziciju pred današnju 15. ovosezonsku trku formule 1 u Holandiji.

Vozač Meklarena je slavio ispred timskog kolege Landa Norisa, iako je Britanac bio najbolji na tri slobodna treninga. U Zandvortu vo-

začima Meklarena pridružio se Maks Ferstapen

Najprijatnije je iznenadio

Isak Hađar iz Rejsing Bulsa, koji ne samo što je osvojio četvrto mjesto, već je nadmašio

Džordža Rasela iz Mercedesa i vozača Ferarija Šarla Leklera. Sedmo mjesto pripalo je Luisu Hamiltonu, osmo Lijamu Losonu, a najboljih 10 kompletirali su Karlos Sains junior i Fernando Alon-

Crnogorskim strijelcima Gran pri u Novom Sadu bio je generalna proba pred Evropsko prvenstvo u Osijeku, krajem septembra i početkom oktobra. R. P. Međunarodni bokserski turnir „Vojvođanska zlatna rukavica“

PODGORICA - Crnogorski bokseri Danilo Marković i Radoslav Lončar plasirali su se u finale međunarodnog turnira „Vojvođanska zlatna rukavica“ za omladince, koji je u Subotici okupio 56 boraca iz deset ze-

malja: Kazahstana, Bjelorusije, Moldavije, Rumunije, Poljske, Grčke, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i domaćina Srbije. Marković je u polufinalu kategorije do 63,5 kilograma preki-

dom pobijedio domaćeg boksera Dimitrija Stojkovića, dok je Lončar u kategoriji do 86 kilograma savladao odličnog Bjelorusa Andreja Rumiantsaua. Rival Markoviću u finalu biće srpski reprezentativac Pe-

so iz Aston Martina. Lens Strolu ne prija boravak u Holandiji, jer je prvo uništio bolid u petak tokom treninga, a juče je izletio preko šljunka, vratio se na stazu, ali samo da bi produžio do boksa. Upravo zbog toga će sa posljednje pozicije danas od 15 sati krenuti u glavnu trku. U prvom dijelu trke, osim problema koje je imao Strol nije bilo iskakanja, ali u nastavku je viđena žestoka borba. Tako je Kimi Antoneli u Mercedesu bio prvi ispod crte, iza njega završio je član Red Bula - Juki Cunode A. M.

tar Sandić, bronzani sa Evropskog prvenstva za juniore, koji je u polufinalu eliminisao Igora Nazarova iz Moldavije.

U meču za zlato u kategoriji do 86 kilograma Radoslav Lončar će se sastati sa Veljkom Ristićem iz Srbije. Finalne borbe su zakazane za danas u 17 časova. Sa crnogorskim bokserima u Subotici boravi trener Milorad Purić. R.P.

Podgorički košarkaški klub počeo

SC DERBI

Filip Anđušić

M. BABOVIĆ

zaprijetile

počeo sa kontrolnim mečevima u sklopu priprema za novu sezonu

dva puta bolji od Bosne u Skoplju nijesu

Tarner (13) i Džir Dejvis (12). U strijelce su se upisali i Mateo Drežnjak (9), Darijus Džonson (9), Ivan Bogdanović (9), Enok Boaki (7), Nikola Pavlićević (6), Vasilije Todorović (3) i Milošević (3).

U drugom duelu Podgoričani su slavili 84:79 (24:15, 18:21, 23:23, 19:20). Strijelci na ovom meču su bili Dejvis (20), Džonson (17), Boaki (15), Drežnjak (12), Pavlićević (9), Anđušić (9) i Tomašević (3).

Mijović u ovom dijelu priprema ne može da računa na crnogorske reprezentativce Balšu Živanovića, Zorana Vučeljića i Emira Hadžibegovića, koji su na Eurobasketu. Za početak septembra je planiran put na Zlatibor, gdje će Podgoričani odigrati utakmice protiv ruskih ekipa iz VTB lige - Uralmaša i Jeniseja. Za 4. septembar je zakazan meč protiv Uralmaša, 5. i 7. mečevi sa Jenisejem. Po povratku u Podgoricu

SC Derbi očekuje i drugi susret sa Uralmašom (11. septembar).

SC Derbi će posljednju provjeru pred zvaničan start sezone 13. septembra igrati protiv Sutjeske, a do početka ABA lige će igrati i kontrolni meč protiv Budućnosti.

SC Derbi će ove sezone debitovati na evropskoj sceni, u kvalifikacijama za Ligu šampiona, a u četvrtfinalu, u bugarskom Samokovu, igraće 19. septembra protiv grčkog PAOK-a. S. J.

Doskorašnja korektorka Morače šesto pojačanje Podgoričanki

Košarkaši Budućnost Volija danas protiv Trapanija počinju sa kontrolnim mečevima, trener Andrej Žakelj poručio

PODGORICA – Od današnjeg meča sa italijanskim Trapanijem, za košarkaše Budućnost Volija počinje onaj dio priprema koji igrači mnogo više vole. Izabranici Andreja Žakelja su od petka u Kranjskoj Gori, a boravak u Sloveniji će da iskoriste i da odigraju tri kontrolna meča. Nakon Trapanija, Podgoričani će 4. septembra igrati sa Cedevita Olimpijom, a 7. septembra sa Krkom… - U ovom periodu nam rezultat nije u prvom planu. Sve drugo je u prvom planu, da se upoznajemo, da napravimo dobru hemiju, što je vrlo bitno, jer smo to imali prošle sezone na vrhunskom nivou. Želim, koliko je to moguće, da to ponovimo ove sezone. Novajlije su dobri momci, bitno je da se upoznamo, da se uigravamo i „osjetimo“ van terena i na terenu. Za sada ide kako treba, iako je jasno da će nekima trebati različito vrijeme za moj sistem i način rada. Momci koji su bili prošle sezone im pomažu, pa se nadam svemu najboljem –kaže Andrej Žakelj, trener Podgoričana.

Žakelj je zadovoljan stanjem igrača na početku priprema, koje su krenule 18. avgusta. - Igrači su, više-manje, došli spremni, čak u boljem fizičkom stanju nego što smo očekivali. Za sada sam zadovoljan, osjećam da se polako gradi hemija u timu, i za sada je to, možda, i najbitnije – dodaje Žakelj. Žakelj u Kranjskoj Gori ima na raspolaganju 10 igrača. Pored starosjedilaca, Jogija Ferela, Džuvana Morgana, Nikole Tanaskovića, Flečera Megija i Rašida Sulejmona, tu su i petorica novajlija – Ukrajinac Oleksandar Kovlijar, Amerikanci Skajlar Mejs i Džejms Tompson, te Francuzi Aksel Butej i Džeri Frenk Butsijel Nedostaju samo crnogorski reprezentativci Andrija Slavko-

Bitno je da se upoznajemo i pravimo dobru hemiju

vić i Đorđije Jovanović, koji su trenutno na Eurobasketu.

- Prije nego su došli, nekoliko puta sam razgovarao sa svim novim igračima i znali su otprilike šta da očekuju. I igrači su prikupili informacije o klubu, meni, o saigračima, tako da su znali gdje dolaze. Zadovoljan sam, pogotovo njihovim karakterom i odnosom prema radu u prvih desetak dana.

Normalno, stiglo je pet novih igrača, trebaće vrijeme da se svi naviknu na naš sistem treninga i rada, ali, ponavljam, za sada sam zadovoljan – ističe slovenački trener.

Budućnost je prošle sezone bila odlična u ABA ligi, gdje je bila prva u ligaškom dijelu, a poražena je u finalu plej-ofa od favo-

rizovanog Partizana. U Evrokupu je ispunila minimalan cilj, plasmanom u osminu finala, a u novoj sezoni će evropsko takmičenje biti prioritet, jer ono sigurno donosi prohodnost ka Evroligi. - Svakako će da bude teška sezona, treba strpljenja, biće uspona i padova. Sve je to sastavni dio košarke. Želim, prvo, da to bude tim koji će da se bori i trči, koji igra timsku košarku, slično prošloj sezoni. Moramo da prilagodimo neke igrače, neke stvari, ali to su taktičke stvari. Sve ostalo, što se tiče pristupa, ponašanja, odnosa prema igri i poštovanja dresa Budućnosti, mora da bude na maksimalnom nivou – zaključio je Žakelj. S. J.

PODGORICA – Odbojkaški klub Budućnost volej kompletirao je žensku ekipu za narednu sezonu punu izazova, zbog debitantskog nastupa na evropskoj sceni (Čelendž kup), uz premijerno učešće i u regionalnoj MEVZA ligi.

U podgorički tim stigla je novopečena seniorska reprezentativka, korektorka Anastasija Koprivica, koja u Budućnost dolazi iz Morače, u kojoj je počela odbojkaški put. - Želim da zahvalim Budućnosti na ukazanoj prilici da budem dio njihovog tima. Nadam se da ću u narednom periodu uspjeti da se razvijem kao igračica, ali i da ću u ovom timu naći svoju novu porodicu. Budućnost je tim koji ulaže ve-

like napore u razvoj odbojke u Crnoj Gori, prati i pruža šanse za individualni napredak. Organizacija i reputacija kluba su

na visokom nivou i raduje me što postajem mali dio te priče. Ova sezona biće obilježena velikim trudom, radom i izazovima, jer ćemo snage odmjeriti ne samo sa timovima iz Crne Gore, već i sa timovima iz regiona – kazala je Anastasija Koprivica. Prije Koprivice, u Budućnost su ovog ljeta stigle ruski korektor Diana Balai (iz Herceg Novog), primač servisa Dušanka Petrović (Luka Bar), srednji blokeri Dunja Ćupić (Akademija) i Sofija Duletić (Budva), te libero Milica Veličković (Akademija). Ugovore su produžile kapitenka Mileva Magdelinić (primač servisa) i Viktoria Đukić (tehničar). Otišle su korektorka Kristina Božović i srednja blokerka Milena Ćetković S. J.

(primač

Bivši dugogodišnji crnogorski odbojkaški reprezentativac ponovo u Bijelom Polju

PODGORICA – Nakon

serije pojačanja Budve i Budućnost voleja, sa jednim zvučnim pojačanjem se oglasilo i Jedinstvo.

Bjelopoljski odbojkaški klub je u svoje redove doveo bivšeg dugogodišnjeg reprezentativca Aleksandra Minića. Minić je već nosio dres Jedinstva, tokom sezone 2019/20.

Iskusni 38-godišnji korektor je karijeru počeo u rodnom Baru, u ekipi Luke Bar, i to kao srednji bloker. Na toj poziciji igrao je do 2010. godine, kada je prekomandovan na korektora.

Nakon Luke Bar, bio je u Budućnosti (u juniorskom timu), Spartaku iz Subotice,

Odžaku (BiH), iranskom Pajkanu, Partizanu, potom u Budvanskoj rivijeri, turskom Torulu. Igrao je i u Libanu, novosadskoj Vojvodini, Loznici, rumunskom Zalau, Indoneziji (u dva navrata), a posljednji put je u Crnoj Gori igrao u sezoni 2023/23, u ekipi Budve... Minić je u dresu crnogorske reprezentacije učestvovao na sva tri evropska prvenstva, a bio je dio tima koji je osvojio Zlatnu ligu 2014. godine, a 2019. zlato na Igrama malih zemalja. Pored dolaska Minića, Jedinstvo je pred novu sezonu pojačao i srednji bloker iz Bosne i Hercegovine Vukašin Tuzlančić S. J.

Očekivani trijumf Podgoričanki u Skoplju

PREMIJER (3. KOLO): Čelzi siguran, Bornmut nadigrao Totenhem

Junajted kroz dramu do prve pobjede u sezoni

PODGORICA - Mančester junajted je upisao prvu pobjedu u sezoni, tri dana nakon blamaže protiv četvrtoligaša Grimzbija u Liga kupu.

Nije, naravno, moglo bez drame za ,,crvene đavole“, koji su se radovali nakon što je Bruno Fernandeš iskoristio jedanaesterac u 97. minutu utakmice za trijumf nad Barnlijem od 3:2. Prethodno je Dialo povučen za dres na ivici šesnaesterca,

a Portugalac nije pogriješio –konačno malo radosti na ,,Old Trafordu“ i razloga za optimizam pred gradski derbi sa Sitijem 14. septembra.

Junajted je prije toga dva puta vodio – od 27. minuta autogolom Džoša Kalena, pa od 57. kada se u strijelce upisao Brajan Embeumo Barnli se vraćao preko Lajla Fostera u 58. i Džejdona Entonija u 66, ali nije izdržala posljednje nalete ekipe Rubena

Amorima

Dramatično je bilo i u meču Sanderlenda i Brentforda, gdje je domaćin do pobjede (2:1) stigao pogotkom Vilsona Isidora u 96. minutu. Čelzi je u prvom meču dana pobijedio Fulam – prvi gol u londonskom derbiju dao je Žoao

Pedro u devetom minutu nadoknade prvog poluvremena, da bi konačan rezultat postavio Enco Fernandes iz jedanaesterca u 56.

Everton je u gostima bio bolji od Vulverhemptona (3:2), uz dvije asistencije DžekaGriliša, koji je ovog ljeta stigao iz Mančester sitija među ,,karamele“. Veliku pobjedu upisao je Bornmut – u Londonu je savladao Totenhem s 1:0, a rezultat ne pokazuje dovoljno nadmoć tima Andonija Iraole ,,Trešnjice“ su imale 19 šuteva, šest u okvir gola, mnogo više od domaćina, koji je imao samo jedan pokušaj u okvir gola. Pogodak odluke postigao je Evanilson već u petom minutu. Bornmut je ovog ljeta ostao bez maltene cijele odbrane (Hausena, Kerkeza, Zabarnjija), ali i dalje igra dobro – u tri kola sakupio je šest bodova, a izgubio je na startu od Liverpula. Lids i Njukasl odigrali su bez pogodaka. Ne. K.

PODGORICA - Velika kriza

Atletika na startu sezone u španskoj La Ligi. ,,Kolćonerosi“ su bez pobjede nakon tri kola, a na gostovanju Alavesu osvojili su tek drugi bod – 1:1. Tim DijegaSimeonea prvenstvo je otvorio porazom od Espanjola u Kataloniji, potom kiksao protiv Elćea kod kuće, da bi i jučerašnji duel potvrdio

PODGORICA – Fudbaleri

Raspored i tabela

Podgorica – Kom 0:0

Danas

RADANOVIĆI: Grbalj – Lovćen (17 h) NIKŠIĆ: Internacional – Rudar (17 h)

PETROVAC: Otrant O. – Berane (19 h)

DANILOVGRAD: Iskra – Igalo (19.30h)

1. Berane

Podgorice i Koma igrali su u petak veče neriješeno (0:0) na DG areni neriješeno 0:0 na premijeri trećeg kola Druge lige. Ostala četiri meča ovog kola igraju se danas. Zanimljivo je da će se četiri meča igrati u tri termina. Naime, od 17 časova igraće Grbalj – Lovćen, a oba tima novu sezonu nijesu otvorila očekivano, pa ovaj duel vide kao dobru šansu da se iskupe. Od 17 časova igraju i Internacional – Rudar, s tim da će Internacional biti domaćin na terenu Čelika u Nikšiću. Internacional je sa dva poraza, od čega na premijeri ubjedljiv od Otranta, pokazao da ga čeka teška sezona, dok Rudar vodi bitku za Prvu ligu i samim tim ima ulogu favorita. Otrant je prinuđen da bude domaćin u Petrovcu, gdje će od 19 časova ugostiti Berane, koje ima maksimalan skor i bez primljenog je gola. Na kraju, od 19.30 časova, igraće Iskra i Igalo. I tim Igala je bez poraza i primljenog gola, pa ostaje da se vidi može li niz nastaviti i u Danilovgradu... R. P.

PODGORICA – Selektor kadetske fudbalske reprezentacije Crne Gore Radovan Kavaja objavio je spisak igrača za prijateljske mečeve sa Bosnom i Hercegovinom. Kavaja je pozvao 22 igrača - golmani: Danilo Koljčević (Grafičar, Srbija), Simon Sošić (Budućnost); odbrana: Andrej Krunić (Kom), Zoran Bošković (Podgorica), Stefan Nedić, Petar Radomirović, Luka Marković (Stari aerodrom), Blagoje Uzunovski (IMT, Srbija), Aleksa Peković (Montfermeil, Francuska); vezni red: Matija Rakčević, Petar Vujović, Petar Rešetar (Budućnost), Mateja Sekulić (Rudar), Nema-

Asistencija Krstovića u remiju Atalante

PODGORICA - Atalanta je bez pobjede poslije dva kola Serije A – nakon remija s Pizom kod kuće (1:1), istim rezultatom završen je meč ,,boginje“ na gostovanju Parmi. Crnogorski fudbaler Nikola Krstović upisao je drugi nastup za tim iz Bergama i imao konkretan doprinos nakon ulaska u 64 – zagradio se u gužvi u šesnaestercu i odigrao povratnu za Marija Pašalića, koji je iz prve pogodio donji lijevi ugao gola domaćih i doveo Atalantu u vođstvo u 79. minutu. Prednost je, ipak, kratko trajala. Poslije slobodnog udarca

i odbrane golmana nakon šuta glavom Del Prata, odbrani Atalante iskrao se Patrik Kutrone i u 85, četiri minuta po ulasku na teren, pogodio na debiju za Parmu. Atalanta je mogla do novog vođstva kada je Pašalić u kontru lansirao Krstovića, ali je naš napadač loše reagovao – otišao je previše udesno, potom pokušao da asistira Hrvatu, s kojim će se uskoro susresti u meču kvalifikacija za Mundijal. Hrvatska i Crna Gora sastaće se 8. septembra u Zagrebu, a tri dana ranije naša selekcija dočekaće Češku. Ne. K.

da stvari ne idu dobro. ĐulijanoSimeone je u sedmom minutu donio prednost Atletiku, ali je Karlos Visente izjednačio već u 13. iz jedanaesterca. Ispostavilo se da je to konačan rezultat. Meč je trajao čak 105 minuta, Atletiko je u finišu imao šansu za pobjedu, ali je neprecizan bio MarkosLjorente Ne. K.

nja Kljajević (Grbalj), Mark Đokaj (Dečić), Pavle Pejović (Podgorica), Mihailo Marković (Stari aerodrom), Blažo Đukić (Sutjeska), Vesko Čukić (Crvena zvezda, Srbija), Luka Vušurović (Novi Pazar, Srbija);

napad: Miloš Šekularac (Stari aerodrom), Aleksa Caušević (Budućnost). Utakmice sa Bosnom i Hercegovinom igraju se 3. i 5. septembra u Zenici, prva sa početkom u 17 časova, druga u 11 časova. R. P.

PODGORICA - Makar na jednu noć, sve dok Dečić ne odigra svoju utakmicu sa Petrovcem, fudbaleri Sutjeske biće na vrhu Meridianbet 1. CFL. Privremeno ili na duže, Nikšićani su preuzeli prvo mjesto nakon gromke pobjede nad Bokeljom – 5:2 Remijem je završen duel Arsenala i Jezera – 2:2, dok je Jedinstvo u prvom ligaškom meču u Bijelom Polju savladalo Mornar – 2:1.

GOLEADA KRAJ

BISTRICE

Kotorani su nedavno promijenili trenera – otišao je Slobo-

Produženi vikend u crnogorskom fudbalu završava se u neđelju – derbi 5. kola

Meridianbet 1. CFL odigraće se u Tuzima između Dečića i Petrovca (19 h), dok će sat kasnije OFK Mladost na DG areni ugostiti Budućnost.

OTVORENO U TUZIMA

Dečić je odigrao slabu utakmicu pod Goricom, gdje je u prošlom meču glatko poražen od aktuelnog šampiona (2:0). Uprkos lošem izdanju i negativnom epilogu na najvećem domaćem stadionu, izabranici Nebojše Jandrića mogu da zadrže pol poziciju uoči reprezentativne pauze. Rival je tim koji nije osjetio gorčinu poraza od početka prvenstva. „Neboplavi“ su u seriji od tri remija... - Biće dobra utakmica, neizvjesna, tvrda, kakvi su generalno naši dueli sa Petrovcem. Jedan gol bi mogao da odluči epilog. Spremali smo se dobro i očeku-

MERIDIANBET 1. CFL (5. KOLO):

SERIJA A (2. KOLO)

Mario Pašalić, strijelac gola za Atalantu

Bruno Fernandeš u 97. iz jedanaesterca obradovao ,,Old Traford“

četiri meča 3. kola Druge lige

bolji od Bokelja, Jedinstvo savladalo Mornar, remi Arsenala i Jezera

Sutjeska prespavala na vrhu

dan Drašković, došao Damir Čakar na čijem debiju se ekipa nije proslavila.

Glatko, ubjedljivo i čisto je Sutjeska nadigrala Bokelj, koji je u ranoj fazi meča ušao u minus fazu iz koje nije mogao da se izvuče.

Brzo su stvari krenule naopako za goste, koji su u 14. minutu ostali sa igračem manje. Šezdeset sekundi kasnije domaći su poveli iz penala preko Nikole Furtule, a u 40. je dosuđen novi jedanaesteac za Sutjesku. Odgovornost je preuzeo Marko Šimun i duplirao vođstvo.

Totalni potop Bokelj je doživio pred odlazak na odmor –21-godišnji Petar Aničić po-

entirao je za 3:0. Brzopotezni mat Nikšićana koji su se ekspresno oporavili od poraza u prošlom kolu od Jezera.

Bilo je dinamično i u nastavku.

Rizikovao je Bokelj, išao na sve ili ništa, dao sve što je mogao –i uspio je da postigne dva gola sa devet igrača u polju.

Popravili su Kotorani utisak u nastavku, ali za nešto više nije bilo dovoljno – zaostatak iz prvog poluvremena bio je ogroman.

Na svaki pogodak gostiju, Nikšićani su uzvratili istom mjerom.

Velizar Janketić je bio dvostruki strijelac za goste (57, 69),

dok je dva pogotka za domaćina upisao Šimun – drugi u 58. minutu.

Tačku na goleadu kraj Bistrice stavio je Vasko Kalezić, koji je prošao kao brzi voz po lijevoj strani i udarcem iz trka primorao golmana Benjamina Krijestarca da peti put vadi loptu iz mreže.

REMI U TIVTU

Arsenal je i dalje neporažena ekipa, a na reprezentativnu pauzu ide nakon boda protiv Jezera. Tivćani su dva puta vodili, ali nije bilo dovoljno za trijumf protiv hrabrih, dobro posloženih, nezgodnih i borbenih Plavljana.

Jedinstvo 2 2

Stadion: u tivatskom Parku.

Gledalaca: 150.

Sudija: Davor Božović.

Golovi: 1:0 Mikijelj u 2, 1:1 Maksimović u 18, 2:1 Bošnjak u 37, 2:2 Đoljaj u 83.

Žuti kartoni: Ražnatović, Živanović (Arsenal), Osmanović, Adžović, Jovičić (Jezero).

Zogović

Ćuković

Petović

Bošnjak (od 80. Katanić)

Šahman

Ražnatović

Mikijelj (od 68. Bojanić)

Vučićević (od 33. Nikolić)

Živanović

Ćetković

Mandić

Asanović

Osmanović

Kojić (od 59. Bojović)

Adžović (od 70. Đoljaj)

Jovićević

Bogdanović (od 70. Redžepagić)

Krivokapić (od 80. Rolović)

Jovičić

Maksimović

Raičević

Boričić (od 80. Bulatović)

Domaćin je poveo već u drugom minutu, kada je mrežu pogodio defanzivac Zoran Mikijelj. Izjednačio je vodeći strijelac šampionata Đorđe Maksimović, koji je stigao do četvrtog gola.

Novu prednost Arsenalu donio je Armin Bošnjak u 37. minutu.

Nastavak je bio otvoren. Jezero je napadalo, bilo opasnije, stvorilo više šansi i uputilo veći broj udaraca. Napadački pristup se isplatio – izjednačenje je potpisao Mario Đoljaj u 83. minutu.

KOLO): Derbi u Tuzima igraju Dečić i Petrovac, Budućnost gostuje na DG areni ekipi OFK Mladost

jem da to prenesemo na teren. Respektujemo protivnika koji je tokom ljeta pretrpio određene promjene u rosteru. Otišli su neki bitni igrači, ali su došli novi koji su održali kvalitet ekipe. Biće teško, ali vjerujem da možemo do pobjede pred svojim navijačima – za Pobjedu je rekao prvotimac Dečića Andrej Bajović

Dvadeset dvogodišnji vezista zna što bi mogao da bude ključ uspjeha:

- Potreban nam je timski rad, agresivnost, želja, motiv... Siguran sam da nam ništa od toga neće faliti. Ko prvi postigne gol, imaće mnogo veće izglede da pobijedi – dodao je Bajović.

- Nijesmo zadovoljni partijom protiv Budućnosti, ali to je jedna lekcija više za nas. Izvukli smo pouke. Sada želimo da se vratimo na pravi put i budemo na vrhu tabele pred dvonedjeljnu pauzu.

Fudbaleri Dečića rano su počeli pripreme, igrali Evropu,

imali neke teške utakmice i ne kriju da je odmor dobrodošao. - Pauza će nam prijati. Imaćemo nekoliko dana da se odmorimo i fizički podignemo. Imaćemo i dovoljno vremena za treninge i podizanje forme. Očekujem da od narednog kola budemo na višem nivou – poručio je Bajović.

PLAVI IDU NA TRI BODA

Promjena na klupi donijela je bolju, bržu, konkretniju i učinkovitiju Budućnost. Najava ljepše priče stigla je sa Ivanom Delićem u ulozi privremenog kormilara, koji je na debiju ostvario pobjedu protiv Dečića.

,,Plavi“ istu stvar planiraju da ponove i na DG areni, u sudaru sa povratnikom u elitni rang – sastavom Mladosti iz

Donje Gorice.

- Odlično smo radili ove sedmice, momci su bili sjajni. Pozitivna je atmosfera i siguran sam da ćemo biti spremni za utakmicu

VEČERAS

Tuzi – stadion: Arena Besa (19h).

Sudija: Miloš Savović (Podgorica).

Pomoćnici: Nikola Radulović (Podgorica), Vojin Ostojić (Podgorica), Ivan Šarac (Cetinje).

Delegat: Danko Gogić (Bijelo Polje).

Podgorica – stadion: DG Arena (20h).

Sudija: Nikola Vođević (Nikšić).

Pomoćnici: Marko Gojković (Nikšić), Miloš Vlahović (Podgorica), Mladen

Knežević (Berane).

Delegat: Predrag Đukić (Berane).

u neđelju veče – rekao je Delić. - Mladost je mlada, poletna ekipa, sa nekoliko mladih igrača koji prave individualnu razliku prema naprijed, sa trenerom kojeg jako poštujem Markom Šćepanovićem i imam samo poštovanje za Mladost - ističe trener Budućnosti.

Uslovi za igru možda neće biti idealni, ali to ne mijenja ambicije Podgoričana. - Znamo što nas čeka u Lješkopolju, znamo kakav je teren, ali znamo što hoćemo, što je naš cilj. To su nova tri boda i siguran sam da ćemo doći do njih –zaključio je Delić. D. K.

Sudija: Lazar Čađenović.

Golovi: 1:0 Korać u 11, 1:1 Zorić u 39, 2:1

Stadion: u Bijelom Polju. Gledalaca: 100

Radojević u 36. Žuti kartoni: Džafić, Radojević, Dacić (Jedinstvo), Kaluđerović, Đurišić (Mornar).

JedinstvoMornar 1 Mornar 1

Džafić

Radojević

Idrizović (od 68. Dacić)

Korać (od 90. Mušović)

Čepić

Kolić

Nikolić (od 80. Obradović)

Šekularac

Cvijović

Šćepanović

Makridakis (od 68. Komija)

Popović

Kaluđerović

Đurišić

Sekulić

Škrijelj (od 60. Denković)

Baošić

Zorić

Rovčanin (od 60. Pavićević)

Martinović (od 77. Dubljević)

Ljutica (osd 70. Malešević)

Stijepović (od 70. Dragović)

PRVA TROJKA JEDINSTVA

Jedinstvo se vratilo kući, upisalo premijernu pobjedu i pobjeglo sa začelja – fenjer je sada preuzeo Bokelj. Bjelopoljci su savladali Mornar sa 2:1. Sve važno dogodilo se u uvodnih 45. minuta.

Domaćin je stekao prednost u 11. kada je prekaljeni golgeter Žarko Korać nadmudrio golmana Stefana Popovića. Barani su uzvratili u 29. preko povratnika u klub Darka Zorića

Stefan Radojević je u 36. minutu proparao mrežu gostiju – za važan trijumf Bjelopoljaca koji su se pridigli nakon tri startna poraza. D. KAŽIĆ

Dečić Petrovac

Andrej Bajović

Goleada Nikšićana protiv gostiju iz Kotora

RANA JUŽNOSLOVENSKA ISTORIJA – OTKRIĆA, ZAGONETKE, MITOVI, PREVARE

Ovdje počiva Jelena koja je bila majka kraljevstvu

Priredio:

Slobodan ČUKIĆ

Najraniju istoriju južnoslovenskih država prekriva neprozirna tama i rijetko se kada dogodi da se otkrije kakav materijalni trag, poput ktitorske ploče ili pečata, na kojima se pronađe ime nekog dotad nepoznatog vladara.

Istorije sklavinija (slovenskih oblasti) Duklje, Travunije, Raške, Zahumlja, Hrvatske iz ovog perioda poznate su samo fragmentarno i više su plod domišljanja, nego saznanja zasnovanih na egzaktnim svjedočanstvima.

Poznato je da o vladarima Duklje prije pojave kneza Vladimira (oko 970 - 1016), postoji samo jedan nedvosmisleni materijalni trag koji govori o Petru, arhontu Duklje. Ali, mi ni danas ne možemo pouzdano reći da li je taj arhont živio u 10. ili 9. stoljeću, jer o tome u literaturi postoje različita mišljenja.

OTKRIĆE NATPISA U SOLINU 1898. GODINE

Don Frane Bulić je u Solinu 1898. godine pronašao djelove sarkofaga do tada nepoznate kraljice Jelene. U ljeto te godine, kod solinske župne crkve Blažene Djevice Marije započeti su radovi za gradnju temelja zvonika, prilikom čega se naišlo na stare temelje.

Don Frane Bulić je nastavio sa iskopavanjem i otkrio ostatke predromaničke crkve. U njenom predvorju pronašao je nadgrobni natpis kraljice Jelene razbijen u stotinak komada. Taj događaj je opisao očevidac don Lovre Katić koji je tada bio dječak:

„Na žarkom kolovoškom suncu kopali su radnici, a djeca čuvši od don Frane da je tu

Prilikom pripremnih radova za gradnju zvonika na solinskoj crkvi 1898. godine nađeni su ostaci starije predromaničke crkve, a među njima djelovi sarkofaga do tada nepoznate hrvatske

kraljice Jelene, čiji je nadgrobni natpis bio razbijen u stotinak komada

crkva Blažene Djevice Marije

U Crkvi Svetog Vida u Klisu, sjeverno od Splita, nađeni su 2011. godine djelovi ktitorskog natpisa iz 10. vijeka. Četiri kamena fragmenta pronašao je splitski istoričar umjetnosti Radoslav Bužančić. Otkrio ih je u zidinama bivše džamije, jer je Crkva Sv. Vida nakon osmanskog osvajanja Dalmatinske zagore bila pretvorena u islamsku bogomolju

pokopana neka kraljica, željno očekivala nekakva čudesa i upravo smetala radnicima zalazeći u rov. Među djecom bio sam i ja. Dne 28. kolovoza (1898) oko 11 sati nađena su prva slova slavnog natpisa hrvatske kraljice Jelene. Vrlo dobro se sjećam kako je don Frane držao ulomak kamena na kojem su se sačuvala tri slova HEL i razdragan tumačio nam da je to ime hrvatske kraljice.”

U predvorju novootkrivene

crkve nađeno je stotinak fragmenata polomljenog natpisa. Don Frane Bulić je rekonstruisao natpis, u kojem, doduše, Jelena nije bila izričito titulisana kao „kraljica“, već kao „žena Mihajla kralja i majka Stjepana kralja” - iz čega je jasno da jeste bila kraljica (regina).

Početak natpisa na latinskom glasi: „IN HOC TUMULO

QUIESCIT HELENA FAMOSA QUE FUIT UXOR MIHAELI REGI MATERQUE

STEPHANI REGIS…”

Don Frane Bulić je rekonstruisao natpis, od koga donosimo dio:

„U ovom grobu počiva glasovita Jelena, / žena kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana, / koja se odreče sjaja prijestolja dne osmog mjeseca oktobra, / a ovdje bi pokopana godine od upućenja / Gospodinova 976 (…) Ona, koja je za života bila kraljevstvu majka, postade (majkom) sirota i zaštitnicom udovica.”

Jelenin sarkofag je zapravo nastao 5-6 stoljeća ranije, u pe-

riodu kasne antike, najvjerovatnije u 3. ili 4. stoljeću, da bi u ranom srednjem vijeku dobio novu namjenu. Za tu svrhu je bio neznatno priklesan i to u dijelu đe se nalazio natpis. Ovo je bila uobičajena praksa u ranom srednjem vijeku i svi sarkofazi iz toga doba su bili prvobitno antički, ne zato što nije bila poznata vještina klesanja, već zato što ih je postojalo na hiljade. Rekonstruisani sarkofag čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a njegova kopija u crkvi Gospe od Otoka. Otkrićem Jeleninog sarkofaga u Solinu, ustanovljena je i veza kraljeva Mihajla i Stjepana, odnosno, popunjena je praznina u rodoslovlju hrvatskih vladara. Dan kraljičinog ukopa koji se pominje u natpisu, jedan je od rijetkih pouz-

Sarkofag kraljice Jelene je zapravo nastao nekoliko stoljeća ranije, u periodu kasne antike, najvjerovatnije u 3. ili 4. stoljeću, da bi u ranom srednjem vijeku dobio novu namjenu. Za tu svrhu je bio neznatno priklesan i to u dijelu đe se nalazio natpis

danih podataka u starijoj hrvatskoj istoriji.

OTKRIĆE KTITORSKOG NATPISA U KLISU 2011. GODINE

Jedno rijetko materijalno svjedočanstvo otkriveno je u Hrvatskoj 2011. godine. Pronađeno je u crkvi Svetog Vida u Klisu, koji se nalazi sjeverno od Splita. Riječ je o djelovima ktitorskog natpisa koji potiču iz 10. vijeka. Četiri kamena fragmenta pronašao je splitski istoričar umjetnosti Radoslav Bužančić Otkrio ih je u zidinama bivše džamije, jer je crkva Sv. Vida nakon osmanskog osvajanja Dalmatinske zagore, bila pretvorena u islamsku bogomolju, da bi po odlasku Turaka ponovo bila obnovljena u crkvu.

„Poznato je da je Klis slojevit lokalitet koji od antičkog doba predstavlja ključ Salone i Splita te da je u ranom srednjem vijeku igrao jednako značajnu ulogu”, izjavio je Bužančić za „Jutarnji list” 22. februara 2012. godine. Osim fragmenata ktitorskog natpisa, pronađena je i skulptura Hrista za koju Bužančić misli da bi čak mogla poticati iz 9. stoljeća, što bi, ukoliko dobije potvrdu, bilo senzacionalno.

„To je intrigantna hipoteza, no potrebna su još mnoga istraživanja i rasprave. Ipak, kliški su nalazi među najvažnijim nalazima hrvatske epigrafije koji će imati dalekosežne posljedice za proučavanje srednjovjekovne hrvatske prošlosti”, zaključio je Bužančić. (Nastavlja se)

Solinska

Don Frane Bulić

Natpis na sarkofagu kraljice Jelene

Sarkofag kraljice Jelene

Neđelja, 31. avgust 2025.

Janusova lica novca

Početkom 1942. godine, nakon napada na Perl Harburg i poslije izuzetno duge zakonodavne debate, kontrola cijena dobila je – napokon – punu zakonsku sankciju: osnovani su specijalni sudovi i određene norme za prekršitelje. Sa druge strane, niko nije zahtijevao da se donesu bilo kakvi zakoni o kontroli nadnica; kontrola se obavljala neformalno, što ne znači da je bila manje energična i čvrsta. Cijene poljoprivrednih proizvoda došle su pod efikasnu kontrolu tek 1943. godine. Kada je 1942. godine donijet Zakon o izvanrednoj kontroli cijena, otvoren je put za primjenu sada već prihvaćenog kejnsijanskog modela. Ovaj zakon uveo je čvrstu kontrolu nad svim cijenama koje su se našle pred naročito jakim pritiskom. Opšte cijene trebalo je držati na slobodnom nivou uz pomoć obuzdavanja potražnje fiskalnim mjerama. Ali kada su novi propisi o kontroli cijena stupili na snagu, opšti model pokazao je cijeli niz nedostataka.

Njegov praktični neuspjeh bio je vezi sa najstarijim problemom vezanim za finansiranje rata. Radilo se o vojnim izdacima višestruko većim od državnih prihoda.

Na osnovu svih ranijih mjerila, porezi su u Drugom svjetskom ratu silno uvećani – godine 1944. prihodi Federalne vlade bili su šestrostruko iznad nivoa iz 1939. godine. Povećanje je zaista bilo veliko, ali su rashodi rasli još brže, pa su 1942. godine (prve godine sudjelovanja Sjedinjenih Država u ratu) bili dva puta veći od prihoda. U ostalim ratnim godinama rashodi su bili i do tri puta veći od prihoda. Selektivno fiksiranje cijena takođe je izazivalo velike praktične poteškoće. Cijena u modernoj industrijskoj privredi ima mnogo. A posmatranje i praćenje cijena u različitim sektorima privrede nije bilo povjereno istim ljudima. A oni su različito – i u pogledu brzine i u pogledu obrade podataka – reagovali na porast cijena. To su uglavnom bili praktični problemi sa kojima se suočio kejnsijanski model. Ali glavni problem, koji će ,,nadživjeti“ rat i ometati ekonomsku politiku narednih godina, bio je postojanje tržišne moći. Problem se sastojao u tome što su, mnogo prije nego što je postignuta

Ratne lekcije (2)

Suprotno legendi, koju su pristalice i zagovornici tržišta uporno širili i njegovali, te su mjere bile vrlo efikasne. Od 1942. do 1945. godine cijene potrošne robe naveliko bile su stabilne – u spomenutom periodu opšti indeks cijena porastao je sa 50,7 na 53 odsto. Ima li se pritom u vidu ogroman ratni napor i veliki budžetski deficit, koji je iz toga proizašao, bilo je očigledno - da nije bilo kontrole cijena, došlo bi do njihovog ,,vertikalnog rasta“. Pod znakom pitanja su i drugi prigovori protivnika kontrolnih mjera – njihove navode da je cvala ,,crna berza“ statistički indeksi ne potvrđuju

puna zaposlenost, korporacije posjedovale moć da jednostrano podižu cijene svojih proizvoda, što je za njih bilo izuzetno profitabilno. Nezaposlenost (ako su se nezaposlenim smatrali i oni koji su radili na javnim projektima za ublažavanje nezaposlenosti) obuhvatala je 1938. godine prosječno 20 odsto civilne radne snage, a kasnije je zbog velikog trošenja za nacionalnu odbranu naglo pala i 1940. godine iznosila 14,6 odsto, a 1941. godine 9,9 odsto. Taj pad nije bio samo uvjerljiv dokaz prednosti kejnsijanskog modela, nego i činjenice da se drugačije reaguje na trošenje za vojne svrhe, a drugačije na trošenje za civilne svrhe. Rast cijena nije čekao da dođe do pune zaposlenosti. Već krajem 1941. godine, dok je nezaposlenost bila visoka, cijene su počele rasti, pa se početkom 1942. godine njihov rast ubrzao. Rasle su i cijene poljoprivrednih proizvoda, što se, s obzirom na njihov nizak početni nivo, i očekivalo, ali su rasle i cijene industrijskih proizvoda, uprkos povećanju proizvodnje i postizanju sve veće dobiti. Bilo je očito da će rast cijena već za kratko vrijeme biti veliki i da će zahvatiti sve proizvode, a bilo je i jasno da će porast nadnica uskoro stimulisati dalje povećanje cijena i služiti kao njihovo opravdanje. Narednih godina ekono -

misti će uveliko raspravljati o tzv. Filipsovoj krivulji, statističkoj funkciji koja je, polazeći od prethodnih iskustava, pokazivala kako će se povećanje cijena morati prihvatiti ako se nezaposlenost želi spustiti na neki određeni nivo. Iskustva iz 1941. godine pokazivala su nešto što će biti shvaćeno tek kasnije – da je odnos između inflacije i nezaposlenosti vrlo složen, da ispod prilično visokog nivoa zaposlenosti stoji mnogo više i da se plaća vrlo visokom stopom porasta cijena, mnogo većom od one što je predvidio Filips

Srećom, postojalo je rješenje i za praktične i teoretske probleme, a koje je svojevremeno ponudio Bernard Baruh – zamrznuti sve cijene i nadnice. I 28. aprila 1942. godine donešena je opšta uredba o određivanju maksimalnih cijena – GMPR. Ovom uredbom ograničene su cijene svih proizvoda – osim poljoprivrednih, koji su ostali izuzeti od njezinog dilovanja sve do 1943. godine; ,,plafoni“ su utvrđeni na najvišim nivoima što su ih cijene dostigle u toku prethodnih mjeseci. GMPR (poznata i pod nadimkom ,,general Maks“) ostaće, uz mnoga dotjerivanja i modifikacije, temeljni propis o kontroli cijena sve do ljeta 1946. godine, kada je kontrola potpuno ukinuta. Pod kontrolom su bile i stanarine.

Suprotno legendi, koju su pristalice i zagovornici tržišta uporno širili i njegovali, te su mjere bile vrlo efikasne. Od 1942. do 1945. godine cijene naveliko potrošne robe bile su stabilne – u spomenutom periodu opšti indeks cijena porastao je sa 50,7 na 53 odsto. Ima li se pritom u vidu ogroman ratni napor i veliki budžetski deficit, koji je iz toga proizašao, bilo je očigledno - da nije bilo kontrole cijena, došlo bi do njihovog ,,vertikalnog rasta“. Pod znakom pitanja su i drugi prigovori protivnika kontrolnih mjera – njihove navode da je cvala ,,crna berza“ statistički indeksi ne potvrđuju. Kada je 1946. godine ukinuta kontrola cijena, one su odmah porasle. Indeks cijena potrošačke robe skočio je sa 53,9 u 1945. godini na 58,5 u narednoj godini, i na 66,9 u 1974. godini. Poslije toga, skočio je još pet poena, ali se onda zaustavio i zatim je počeo padati. Različiti subjekti različito su gledali na kontrolu cijena. Oni privredni subjekti kojima su cijene bile fiksirane, kontrolu cijena prihvatili su kao ,,nužno zlo“. Nepopularnosti kontrolnih mjera doprinosila je i

mladost ljudi koji su ih sprovodili, a pritom ispoljavali i birokratski sadizam prema velikim kompanijama, dijeleći im lekcije i iz ,,ekonomskog patriotizma“, ali u široj javnosti kontrolne mjere bile su popularne. Čester Bouls, veoma sposoban i efikasan funkcioner, bivši advokat, koji je 1943. godine postao šef OPA, bio je i jedan od prvih visokih državnih funkcionera koji se počeo služiti anketama da bi saznao kako javnost reaguje na pojedine mjere ekonomske politike i što misli o njima. U novembru 1945. godine primio je sljedeću analizu raspoloženja javnosti. - Ispitivanje javnog mnjenja što smo ga upravo objavili u cijeloj zemlji pokazuje da se podrška javnog mnjena, koju smo imali u posljednje tri godine, nije uopšte smanjila. Žene, koje obavljaju trgovine za porodice, u golemoj većini odobravaju ne samo način kako OPA kontroliše cijene, nego i racionalisanje. Devedeset jedan odsto anketiranih žena izjavilo je da OPA obavlja ,,dobro“ ili ,,prilično dobro“ posao kontrole cijena, a samo devet odsto da ga obavlja slabo. Gotovo isto je tako velika podrška onome što je preostalo od racionalisanja. Prvi svjetski rat ostavio je američkom društvu sjećanje na inflaciju. Nakon Drugog svjetskog rata najživlje se pamtila ekonomska kriza koja mu je prethodila. Teorijska greška počinjena u pogledu politike stabilizacije cijena sastojala se u pogrešnoj procjeni tržišne moći velikih korporacije i u potcjenjivanju uloge sindikata. Korporacije su mogle dizati cijene svojih proizvoda mnogo prije nego što bi bio dostignut nivo proizvodnje potreban za punu zaposlenost. Veći promet i porast

životnih troškova što su iz toga proizilazili imali su naravno kao posljedicu povećane troškove zahtjeva sindikata. Zato je upotreba te moći praktično poništavala svaku nadu da će biti uspostavljena ugodna ravnoteža između agregatne potražnje i agregatne ponude postavljenim cijenama i na nivou proizvodnje koji odgovara punoj zaposlenosti. A bilo je sasvim moguće da budu ravnomjerno raspoređene i nagrade i kazne za ekonomske greške. Tržišna moć korporacija učinila je u Drugom svjetskom ratu nužnom potpunu kontrolu cijena, ali je ujedno neočekivano i mnogo doprinijela uspjehu tih mjera. To je bilo moguće zbog toga što su se relativno lako i jednostavno fiksirale cijene u onim industrijama u kojima su korporacije posjedovale tržišnu moć. A budući da su te industrije –industrije velikih korporacija, pokrivale veliki dio privrede –to je znatno olakšalo i pojednostavilo posao kontrole cijena. Nasuprot tome, na tržištima na kojima se pojavljuje mnogo prodavaca i kupaca ne postoji ni mehanizam koji bi, kada nastane oskudica neke robe po tekućim cijenama, omogućio da se ponuđena količina ravnomjerno raspodijeli svima koji je žele kupiti. Neki dobijaju koliko im treba, a drugi ne dobijaju ništa. U takvim okolnostima javlja se veoma jaka pobuda da se nešto doplati prodavcu, kako se ne bi potpuno ostalo bez robe, a napast –kojoj je prodavac izložen - da prihvati takvu robu, nije nipošto slaba. Budući da je broj kupaca i prodavaca veliki, male su mogućnosti da se to otkrije. Osim toga, kako je u malim firmama evidencija poslovanja slaba ili je uopšte nema, a namještenika ima malo, takve ilegalne transakcije ostavljaju malo tragova i ne dovode vlasnika u opasnost da neki njegov pravdoljubivi namještenik ,,otkuca“ vlastima. Na konkurentnom tržištu koje čine mali prodavci i mali kupci teško se sprovode mjere kontrole. Kada je riječ o velikim korporacijama, sve je mnogo lakše i jednostavnije. Za razliku od malih konkurentnih firmi, koje obično posluju punim kapacitetom, kod velikih korporacija redovno ostaje neupotrijebljeni višak kapaciteta. To je došlo do izražaja naročito tokom 1941. i 1942. godine, dok se u poljoprivrednom sektoru učinak smanjene potražnje u prethodnim godinama krize odrazio na cijene, na industrijski sektor, gdje su vladale korporacije, odrazio se mnogo više na obimu proizvodnje. Zato su velike korporacije, kada su jednom fiksirane cijene njihovih proizvoda, mogle i dalje povećavati proizvodnje. Mogle su, dakle, dugo snabdijevati sve svoje mušterije. Na njihovom se sektoru nije pojavila oskudica, pa zato ni napast da se krše propisi. Povećanje proizvodnje povećavalo je i profite, a to je oduzimalo svako opravdanje povećanju cijena, što ne znači da nije bilo zahtjeva za njihovo povećanje.

Piše: Nebojša KNEŽEVIĆ

Bernard Baruh

Berza 1941. godine

Perl Harbur •

Дана 30.

Сахрана ће се обавити у 15 часова на Новом гробљу под Требјесом. Кућа жалости: Вука Мићуновића бб, Никшић. ОЖАЛОШЋЕНИ: кћерке ТАЊА, СОЊА и СЛАВИЦА, брат МИЛАН, сестре ЉУБА и НАДА, снахе ДАНКА и НАДА, унучад ЈОВАН, ЛУКА, ЛАНА и АНЂЕЛА, братанићи, братанична, сестрићи, сестричне и остала многобројна родбина

RAJKA

OŽALOŠĆENI: sinovi KRISTIJAN i MATEJ, ćerka KRISTINA, majka ZORKA, braća RAJKO i SAVO, bratanići DANILO i NIKOLA

Posljednji pozdrav dragom ujaku

MIRKU

- MILANU JOVIĆEVIĆU

Tvoja dobrota i toplina živjeće u našim sjećanjima.

Počivaj u miru.

Neđelja, 31.

Voljenoj ćerci i sestri

Tvoj odlazak ostavlja tišinu koju ništa ne može ispuniti.

Zauvijek ćemo pamtiti tvoj osmijeh, blagost i dobrotu kojima si uljepšavala naše dane.

Tvoja ljubav ostaće zauvijek u nama jer si ti zauvijek dio nas.

Nedostajaćeš nam.

Sa ljubavlju i vječnom čežnjom

Tvoja majka ZORKA i brat SAVO

1412

ANKA, MARTA i DRAGANA

Posljednji pozdrav

MILANU B. JOVIĆEVIĆU

Počivaj u miru

SLOBO LOPIČIĆ s porodicom

Posljednji pozdrav

RAJKA ČELEBIĆ

Tužnim srcem opraštam se sa velikim bolom i zahvalnošću za naše zajedničke trenutke i za našeg sina kojeg ćemo uvijek čuvati kao tvoju najveću ljubav.

Tvoj MARKO i MATEJ

Posljednji pozdrav voljenom stricu

MILANU B. JOVIĆEVIĆU

Počivaj u miru

OLGA, DRAGO, VESKO i DAGE

Mojemu, dragom ujaku

MILANU JOVIĆEVIĆU

Posljednji pozdrav. STANKA, NEŽA i LEANDRO

1420

Dana 29. avgusta 2025. preminula je u 47. godini naša voljena

Vidova ČELEBIĆ

želji pokojnice sahrana je održana 30. avgusta u krugu porodice u selu Štitari.

Neđelja, 31. avgust 2025.

RAJKA ČELEBIĆ

Draga majko, tvoj odlazak ostavio je prazninu koju ništa ne može ispuniti. U tvom zagrljaju učili smo što znači dobrota, požrtvovanje i bezuslovna ljubav. Tvoj osmijeh i tvoja riječ bili su naše utočište.

Opraštamo se sa bolom, ali i sa ponosom što smo imali tebe - najljepši dar u životu. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i molitvama.

Vole te tvoji KRISTIJAN, KRISTINA i MATEJ

Našoj voljenoj

Posljednji pozdrav

RAJKA ČELEBIĆ

Prerano si otišla i napustila nas, ostavila prazninu koju ništa ne može popuniti. Trudiću se svaki dan da tvoj Matej bude bezbrižan. Nek ti je vječan mir.

IRENA i NIKOLA

Posljednji pozdrav sestri

ŽELJKO, ŽARKO i GORAN ĐUKANOVIĆ sa porodicama

RAJKI

Neka tvoja blagorodna dobra duša počiva u nebeskom raju, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Tvoji: RAJKO, BILJANA, DANILO i NIKOLA

Draga

RAJKA

Posljednji pozdrav

RAJKI ČELEBIĆ

SAVO BIGOVIĆ

Otišla si tiho i nečujno, ali tvoja prisutnost zauvijek ostaje u mojim mislima. Bila si žena rijetke dobrote i plemenitosti, tvoj osmijeh je grijao srca, tvoja riječ tješila duše, a tvoja ljubav ostavila neizbrisiv trag. Odlazak tvoj ostavlja bolnu prazninu, ali u srcima koja te vole tvoj lik nikad neće nestati. Čuvaćemo te od zaborava.

MILOŠ KRIVOKAPIĆ

Neizmjerno tužni zbog preranog odlaska majke našeg druga Mateja

RAJKE ČELEBIĆ

Tvoja bol je i naša - uz tebe smo u ovim najtežim trenucima. Porodici iskreno saučešće. Neka počiva u miru.

Drugari iz odjeljenja VI-3, nastavnica SANJA ŠOFRANAC, razredne starješine ANGELINA ROJEVIĆ, ZORANA LEKOVIĆ i roditelji

Posljednji pozdrav

RAJKA ČELEBIĆ

Počivaj u miru sa anđelima. Čuvaću ti našeg Mateja i uspomenu na tebe. BISERA MIRKOVIĆ

Nebeskom čovjeku

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“

TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455 020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Krsto, tvoje ime Bog i istina i država Crna Gora s velikim poštovanjem izgovaraju, a zašto Bio si i ostao ogledalo istine. Za nezaborav tvoj poštovalac

MILOŠ BLAŽA MATOVA iz Riđana

Otišao je naš

Posljednji pozdrav dragom

JOVU POPOVIĆU

VESNA i VESKO VUKIĆEVIĆ

Svako druženje sa njim bilo je užitak. Svaki osmijeh bio je ohrabrenje. Svaki savjet očinski. Bila je privilegija imati takvog prijatelja. Hvala Ti za sve.

ŽARKO PAPIĆ

Dragi čika Žarko, svoj uvijek vedar duh i neizmjernu ljubav i pažnju koju si poklanjao svojoj Mileni nisi uskratio ni meni. Danas kada žive samo uspomene, obavezao si me na trajno sjećanje, poštovanje i zahvalnost. Dva bola, dvije ljubavi otac i ćerka. Počivajte u miru. Kumovi MARIJA i porodice ĐUKARIĆ i STANKOVIĆ

RAJKI

ŽARO

SRĐAN i JELENA ČOVIĆ

KRSTU M. ANDRIJAŠEVIĆU

S tugom u srcu opraštamo se od tebe, dragi

RAŠKO

Ostaješ zauvijek voljen i nezaboravljen. Počivaj u miru. Tvoja tetka DESE i MIĆO

Posljednji pozdrav, dragi

RAŠKO

Nijemi od bola zbog tvog preranog odlaska. Tvoja LELA sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom bratancu

RADOVANU KRIVOKAPIĆU

Počivaj u miru.

Tetka SAVETA STANKOVIĆ sa porodicom

IN MEMORIAM

SAVO Đurov KAPA 31. 8. 2015–31. 8. 2025.

Nedostaješ…

Godine praznine, tuge i boli...

Voli te tvoj brat!

Posljednji pozdrav dragom sinovcu, bratu, đeveru i stricu

RADOVANU

Dragi naš, napustio si nas prerano i ostavio veliku prazninu u našim srcima. Putuj s anđelima. Pamtićemo te i čuvati od zaborava, dok god je nas.

Stric VLADO KRIVOKAPIĆ sa porodicom

RAŠKO

Prerano si nas napustio, ali mi ćemo te čuvati od zaborava. Sestra od ujaka ANA GRGUREVIĆ sa porodicom

Neđelja, 31. avgust 2025.

Posljednji pozdrav dragom bratu, đeveru i stricu RADOVANU

Dragi brate, neka tvoja duša nađe vječni mir, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Brat JOŠO KRIVOKAPIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom bratu, đeveru i stricu RADOVANU

Počivaj u miru, dragi brate. Čuvaćemo te od zaborava. Brat BOJAN KRIVOKAPIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav bratu od ujaka

RAŠKU

Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju. BOŠKO STANKOVIĆ sa porodicom

Drugog septembra prolazi godina dana otkad nije sa nama naš voljeni suprug, otac i đed

1440

JOVAN Nikov LEKOVIĆ

Nedostaje nam njegov topli osmijeh i veseli pogled, u kome smo imali svu ljubav ovog svijeta.

Zauvijek živi sa nama i u nama.

NJEGOVA PORODICA

Kralju moj, godina dana da nijesi tu ali u mojim mislima i srcu si svaki tren. Volim te beskrajno, Tvoja

Godina dana je od smrti našeg voljenog JOVANA Nika LEKOVIĆA

Nedostaješ, uvijek ćeš nedostajati. Vole te, LINA, ZOJA, NIKOLA i MILICA

1402

JOVAN

Neđelja, 31.

Četiri godine su od smrti naše neizmjerno voljene

BELKE Ljubove BORIČIĆ

Beljo, naša voljena i poštovana majko, vrijeme prolazi a nama je sve teže.

Prigrlila si našu Nenu u svom toplom naručju. Utjeha nam je to što ste opet zajedno. Velikа ti hvala na svemu što si za nas uradila. Vječno ćeš ostati u našim srcima voljena i poštovana.

OŽALOŠĆENA PORODICA: kćerke SLAVKA i NADA sa porodicama

Sjećanje na našeg voljenog

RADISAVA-BAJA JOVANOVIĆA

Samo vrijeme prolazi, a naša tuga i uspomene na tebe ostaju zauvijek. Tvoja duša je sa nama u svakom danu, čuvamo je i ne damo da nas napusti, a tvoja postojanost je porodici trajni putokaz. Znamo da si u raju s anđelima, tamo gdje je vječno počivalište najboljih.

Svjetlost tvojih vrlina ostaje da sija vječno. Nedostaješ nam za sve.

Dana 2. septembra je pet godina od kada nas je zauvijek napustio naš dragi i nikad prežaljeni

BLAGOTA F. DAMJANOVIĆ

Iz Kočana kod Nikšića

Bajo, živimo sa tugom i bolom i danas kao prvog dana. Čuvamo u najljepšoj uspomeni tvoju dobrotu, ljubav i plemenitost. U neđelju 31. avgusta 2025. godine u 10 časova posjetićemo njegovu vječnu kuću.

Tvoji: supruga BORKA, sin ŽELJKO, šćeri MARIJA i IVANA, snaha BILJANA, unučad: NINA, MIJA, TIJANA, VELJKO, MILICA, TEODORA i MINA, braća RADOVAN i MILOŠ sa porodicama, sestra ANKA VLAHOVIĆ sa porodicom i porodice pok. sestara ZORKE MRVALJEVIĆ i DARE DAMJANOVIĆ

Dana 31. avgusta 2025. navršava se dvadeset godina od smrti moje majke

NEVENKE RAŽNATOVIĆ

Ostaješ neraskidivi dio mog života, srca i duše. Hvala ti za ljubav, pažnju i sigurnost koju si mi tokom života nesebično pružala. Nedostaješ i nedostajaćeš zauvijek.

Sin BRANKO-SRBO IVANOVIĆ sa porodicom

Navršava se godina dana od smrti našeg voljenog

VESELINA MAKSA SAMARDŽIĆA

Zaborav ne postoji, istina je teška a tuga za tobom vječna. Sestra VASILJKA, sin MARKO, ćerka MARIJA unuka EMA i zet ALEKSANDAR

TVOJA PORODICA

BLAGOTA Filipov DAMJANOVIĆ

Živi u mom sjećanju i najljepšim uspomenama.

Četrdeset dana je od smrti mog dragog brata MILORADA MIKIJA OTAŠEVIĆA

Bio si mi veliki oslonac u životu. Hvala ti na svemu.

Sa ljubavlju i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tebe. Tvoj brat ŽELJKO sa porodicom

1399

40 je dana od kada nijesi sa nama

RADA MALOVIĆ

Otišla si tiho, dostojanstveno i skromno. Tvoje ruke su grijale, riječ smirivala, a srce bilo dom za sve nas.

Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati u mislima zauvijek.

Suprug BEĆO sa porodicom

Mili moj đever

JELENA

IN MEMORIAM 2015–2025.

VIDA JANKOVIĆ

ALEKSANDAR i ANA

Tužno sjećanje na naše drage

ĐORĐIJA-ĐONA MILOVAN

31. 8. 1995. 18. 7. 1971. 32. 8. 2025 31. 8 2025

RADMILA-SEJA ZORKA-ZORA

25. 9 2008. 28. 6. 2018

31. 8. 2025. 31. 8. 2025. ĐURIĆ

Zauvijek ostajete dio nas, u mislima, u srcu i u svakom trenutku našeg života. PORODICA ĐURIĆ

SLAVKO ILIĆ

Postoji nešto što ni vrijeme ne može da izliječi. Tuga što tvoj vedri duh i blagi osmijeh nijesu tu i dalje boli. Volimo te,

Dana 2. septembra navršava se pola godine od smrti naše voljene sestre, zaove, tetke

Nedostaje nam tvoja briga, ljubav i požrtvovanost. Čuvaju te od zaborava,

ТVOJI: MRGO, MAJA, MILENA i VUKAŠIN

TVOJA PORODICA

Neđelja, 31. avgust 2025.

SJEĆANJE 1997–2025.

VESELIN ĐURANOVIĆ

Zauvijek u našim srcima.

DRAŠKO ĐURANOVIĆ sa porodicom

VESNA ODOVIĆ rođena GAGOVIĆ

Mila moja, nedostaje mi tvoj zagrljaj, osmиjeh i riječi pune ljubavi.

VESNA ODOVIĆ rođena GAGOVIĆ

Nedostaješ. Zauvijek u našim srcima.

VESKO, SANJA i BORIS GAGOVIĆ

Neutješna majka ZORKA GAGOVIĆ

Tužno sjećanje na velikog čovjeka i prijatelja

SAVO LAZOVIĆ

SEKA KRIVOKAPIĆ sa porodicom

VESNE ODOVIĆ

DRAGINJA STOJAN

Pola godine tuge i nevjerice

Pola godine je od kadа nas je napustila voljena

31.

Prošlo je četrdeset dana od odlaska našeg

BOŽIDARA BOBA VUKČEVIĆA

Živiš u nama i našim uspomenama.

Naš ponos, oslonac i snaga.

Zauvijek sa nama,

Pola godine od smrti naše majke

DARINKA Sveta TOMOVIĆ

Majko, vrijeme prolazi ali tuga i bol za tobom ostaju vječni.

Živjela si za nas. Bila si čvrst temelj svoga doma, okupljala nas cijelog života.

Neka tvoja blagorodna duša počiva u miru, a mi ćemo te ponosno čuvati od zaborava, nastaviti koracima, utabanim stazama života kojim si nas naučila.

Vole te tvoje ćerke, SANJA, SEKA, TINA, MARIJANA, DIJANA i MILICA

1408

Tvoja MILANKA sa djecom

Sjećanje na moje babu i đeda 1. 9. 2023. 23. 3. 2003.

GOSPAVU VELIŠU

Vaša ljubav, toplina i blagost ostale su zauvijek urezane u našim srcima.

Unuka MARIJA, zet PEĐA, praunučad KOSTA i BODIN

1428

Draga majko

KOSA RUDONIĆ

Nedostaješ u svakom trenutku, ali u našim srcima i mislima živiš vječno Tvoja ćerka SEKA KRIVOKAPIĆ sa porodicom

1417

Sjećanje na moje drage roditelje 1.9. 2023 23. 3 2003

GOSPAVA VELIŠA BRNOVIĆ

Boli me praznina koja ostade, boli me tišina rodskog doma, boli to što ćete faliti dok sam živa. Počivajte u miru, neka vam je laka crnogorska zemlja.

Šćer ANKA, unučad MARIJA i MARKO sa porodicama i zet ŽELJKO ŽIKA JOVANOVIĆ

Navršavaju se dvije godine od smrti naše majke i babe

GOSPAVE V. BRNOVIĆ

Vrijeme koje prolazi ne umanjuje bol i tugu za tobom. Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima voljena i nikad zaboravljena. Tvoji ćerka RAJKA, unuci MIRO i MLADEN

1441

Oglasi i obavještenja

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora: MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ

društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ

crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ

feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE

Urednik

BOJAN đURIšIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg

020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača:

Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import

„Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings

sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Cjenovnik čitulja

Neđelja, 31. avgust 2025.

OGLASNO (do 21h)

tel: 020 202 455 viber: 068 034 555 e-mail: oglasno@pobjeda.me

REDAKCIJA (poslije 21h)

tel: 020 409 520 e-mail: desk@pobjeda.me

(1 slika)

1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

1/18 do 40 riječi (1 slika)

1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika) 160€

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

Neđelja, 31.

NOVO IZDANJE

U PRODAJI

Cijena

7€

Specijalnu publikaciju pripremili su Pobjeda i Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašisti Crne Gore

Crna Gora u Drugom svjetskom ratu i 80 godina antifašizma, slave i ponosa

Specijalna publikacija povodom 9. maja, a u čast osam decenija od pobjede nad fašizmom - nije samo knjiga. Ona je i zavjet, opomena, udžbenik hrabrosti i spomenik slobodi i vodi nas kroz dramatične trenutakašup hik č inatsu hivrp :ejirotsi eksrogonrc do konačnog oslobođenja zemlje.

Knjiga je moćno svjedočanstvo, oživljava scene iz bitaka na Sutjesci, Neretvi, Pljevljima… podsjeća na stradanja i surove zločine na Lazinama, u Velici i Pivi, ali i na neugasle ideale slobode, bratstva, jedinstva i ljudskog dostojanstva.

Ovo je hronika i opomena – da se zaborav ne smije dogoditi, da revizionizmu ne smije biti mjesta, a da antifašizam mora ostati najčvršći temelj savremenog društva.

Nova

knjiga u izdanju Pobjede

Staniša M. Ivanović

A tlantida je pored nas

Posebna vrijednost knjige sadržana je u činjenici da autor ne odgovara na pitanje - Đe je Atlantida bila i što je uzrokovalo njen nestanak, nego odgovara i na koje je regije naše planete „ova nekada visoko razvijena civilizacija bacila zrake svoje

Akademik Sreten Perović Izvod iz recenzije