Dnevni list POBJEDA 28.08.2025

Četvrtak, 28. avgust 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21448 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI

KOMENTAR

Priča o SNP: Samoubistvo

iz zasjede

Piše: Nenad ZEČEVIĆ

Jučerašnja rasprava Jokovića i Šćekića otvorila je još jedno poglavlje u toj sagi. Ukoliko se potvrde nagovještaji da Šćekić napušta SNP, na sceni će se pojaviti dvije male partije, obje slabe, bez jasne ideologije i sa minimalnim kadrovskim potencijalom, koje će ulazak u parlament moći da traže isključivo kroz koalicije.

Za Jokovićevu partiju to će značiti vezivanje za Demokratski front (danas okupljen u ZBCG), dok će se Šćekićeva stranka vezati za Pokret Evropa sad

POBJEDA SAZNAJE: Sporni spomenik i dalje bezbjedan u Manastiru Đurđevi stupovi Uprava policije i dalje čeka dopis ODT Berane da krene po kip Pavla Đurišića STR. 2.

Preminuo istaknuti crnogorski vajar i slikar Krsto Andrijašević

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

Postignut sporazum između dijela zaposlenih, dva reprezentativna sindikata i menadžmenta kompanije Željeznička infrastruktura Crne Gore

Vozovi krenuli nakon

pet dana, radnici dobili garancije za veće plate

Povećanje plata biće nekih 300 eura kao što smo i najavljivali, tako da će zarada iznositi oko 1.000 do 1.200 eura, rekao je predstavnik dispečera i otpravnika poslova Andrej Kaluđerović. Naveo je da su dobili garancije da će povećanje biti u najkraćem zakonskom roku. On je medijima kazao da su juče ujutro krenuli svi vozovi na teritoriji Crne Gore

Vlada pokušava da smanji socijalne i ekonomske razlike između opština sjevernog i ostalih regiona

Nezavisni sindikat policije Crne Gore čeka odgovor nadležnih na zahtjev da im se uvećaju zarade, u suprotnom najavili radikalizaciju Rmandić:

Nagrada „Risto Ratković“ ove godine pripala bjelopoljskom pjesniku Faizu So iću

Novinaru Pobjede Andriji Radoviću dodijeljena prva nagrada za pjesnike do 27 godina

M.

Faiz Softić Andrija Radović

POBJEDA SAZNAJE: Sporni spomenik i dalje bezbjedan u Manastiru Đurđevi stupovi

Uprava policije i dalje čeka dopis ODT

Berane da krene po kip Pavla Đurišića

Kako su pojasnili, „neophodno je pribavljanje odgovarajuće dokumentacije za sprovođenje procesnih radnji i postupanje po naredbama nadležnog suda“

PODGORICA – Uprava policije, prema zvaničnom odgovoru iz te institucije, još „nije zaprimila zvanični zahtjev Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama za oduzimanje statue Pavla Đurišića“.

To je Pobjedi navedeno u odgovorima iz ovog sektora Ministarstva unutrašnjih poslova, u čijoj je nadležnosti uklanjanje spomenika oz loglašenom ratnom zločincu i vođi dijela četnika iz Crne Gore kao predmeta kojim je izvršeno krivično djelo. U konkretnom slučaju, riječ je o protivpravnoj radnji gdje je država Crna Gora zakonima obavezana da spriječi podizanje spomen-obilježja licima koja su propagirala fašizam, nacizam i šovinizam, ili saučestvovala u ratnim zločinima. Tim povodom iz UP su Pobjedi takođe potvrdili da oni u ovom trenutku nijesu nadležni za izvršavanje ovakvog zahtjeva.

- U ovoj fazi postupka, Osnovno državno tužilaštvo u Beranama nadležno je za izdavanje naloga za postupanje za oduzimanje predmeta, odnosno neophodno je pribavljanje odgovarajuće dokumentacije za sprovođenje procesnih radnji i postupanje po naredbama nadležnog suda – rečeno je Pobjedi.

Inače, Osnovno državno tužilaštvo u Beranama formiralo je predmet zbog premještanja spomenika ozloglašenom ratnom zločincu i vođi četnika Pavlu Đurišiću u Manastir Đurđevi stupovi, nedaleko od Berana.

- Nakon saznanja da je spomen-obilježje Đurišiću premješteno u konak Manastira Đurđevi stupovi, Osnovno državno tužilaštvo u Beranama formiralo je predmet i u toku je postupak izviđaja - saopšteno je iz te tužilačke instance. No, nije precizirano da li će i kada spomenik končano biti u njihovim rukama, s obzirom da je više puta postavljan, i to svaki put suprotno zakonima Crne Gore.

VIDEO IGUMANA

S druge strane, kontroverzni iguman Manastira Đurđevi stupovi Danilo Trpčev-

ski ( R omanov ) objavio je na društvenim mrežama video-zapis u kojem potvrđuje da mu je policija uručila poziv za razgovor zbog kipa Đurišića koji se sada nalazi u objektu kojim upravlja.

- Došli su inspektori policije iz Berana da mi uruče poziv za razgovor u MUP-u. U vezi čega? U vezi spomenika čovjeku koji je bio kršten i u pravoslavnoj vjeri, koji se nije odrekao Hrista. Jure spomenik preko crkve i svakog sveštenika privode na razgovor, a nijesu bili sposobni jednog (Aliju) Balijagića, dvostrukog ubicu da uhvate i sad se sile na spomenik, na pokojnike, da ih po Crnoj Gori uhapse - naveo je Trpčevski. Dalje je kazao kako je takvo ponašanje „stvarno sramota“. - Ali, shvatam da je bio strah i trepet. I vojvoda Pavle i ostali koji su bili junaci, bili su kršteni, miropomazani, pravoslavni i crkva njih ne može da se odrekne. Ne treba nikog da se odreknemo, ali treba da ostavimo spomenike onih komunista koji su ubijali i Boga i ljude. Ovi barem nijesu ratovali protiv crkve – zaključio je Trpčevski.

Svoju poruku snimio je u konaku manastira, uz sami spomenik ozloglašenom ratnom zločincu i obučen u dres reprezentacije Rusije. Trpčevski je već poznat široj javnosti, a naročito Berancima, zahvaljujući još jednom video-zapisu koji je dospio u javnost prošle godine. Tokom protesta mještana zbog premještanja lokalnih sveštenika Miloša Cicmila i Stefana Milovanovića u druge parohije, on je otvoreno vrijeđao prisutne

- Da je valjao neko iz Berana, bio bi Beranac. Ali Beranci su kriminalci, kockari, drogeraši. Zašto zadnjih 20 godina niko iz Berana nije došao da se zamonaši, ako mu je stalo do svetinje, da čuva svetinju, nego ste dokoni... Ja ću biti ovdje do smrti, po božjem blagoslovu - rekao je tom prilikom nastojatelj manastira, koji nije iz Crne Gore.

SPOMENIK

Podsjećamo, spomenik Đurišiću prvi put je otkriven 2003. godine, bez odobrenja nadležnih institucija, zbog čega je brzo uklonjen po nalogu tadašnjih vlasti. Do 8. avgusta ove godine, u više navrata su sljedbenici četničkog pokreta u Crnoj Gori i šire pokušavali da ponovo postave ovu statuu, ali bez uspjeha. Ipak, 2013. godine je na privatnom posjedu podignut spomen-kompleks i stavljen postament za spomenik Đurišiću, koji su pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice dva puta rušili bagerom na osnovu naredbe koja je stigla iz Ministarstva kulture. To očigledno nije previše uticalo da tadašnji organizatori događaja kojima se veličaju četnička zlodjela, Vojvodski savjet Ujedinjenog ravnogorskog pokreta, uz pomoć nevladine organizacije „Srpska stvar“, zastanu u svojim namjerama. Naprotiv, krenulo se još agresivnije, pa je 2017. godine Goran Kiković, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Berane i član Odbora za podizanje spomenika, najavio podizanje čak dva obilježja Đurišiću. Ovaj profesor istorije i funkcio -

ner Nove srpske demokratije potpisao je inicijativu da se spomenici nađu u Gornjem Zaostru, selu u kome je bilo sjedište Đurišićevog četničkog štaba, te u centru Berana blizu postojećeg spomenika Đoku Pajkoviću, jednom od organizatora Trinaestojulskog ustanka. I tom prilikom Kiković je priznao da spomenik u beranskom selu već postoji. Aktuelni potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama B udimir Aleksić (NSD) je 2019. godine sa pozicije poslanika javno pozvao tadašnju vlast da se u Beranama zvanično podigne spomenik ovom zločincu, nosiocu Gvozdenog krsta kojim ga je odlikovao lično Adolf Hitler I u narednih pet godina, poštovaoci Đurišića su sa dijelom sveštenika Srpske pravoslavne crkve (SPC) svake godine 8. avgusta imali događaje na kojima bi slavili četnički pokret i njihove vođe. Ove godine su, pak, odlučili da još jednom odu korak dalje i ponovo pokušaju da postave spomenik zločincu iz Drugog svjetsk og rata. Na pritisak javnosti, Ministarstvo kulture i medija je donijelo odluku o uklanjanju statue. Ono je tim povodom upozorilo kako bi „svaki pokušaj rehabilitacije četničkog pokreta kroz spomeničku simboliku predstavljao direktno kršenje Zakona o spomen-obilježjima i Ustava Crne Gore, koji se temelji na antifašističkoj borbi“. Pobjeda je prva najavila ovogodišnje postavljanje spomenika osvjedočenom ratnom zločincu. Riječ je o brižljivo planiranoj akciji koju su inicirala udruženja koja baštine četničku ideologiju, uz pomoć mještana. Cilj je bio da se konačno obezbijedi šira institucionalna podrška za trajno dopuštenje da na ovaj način bude odata počast liku i djelu Pavla Đurišića. Istovremeno se ispostavilo da je spomenik ovom zločincu „najstrože čuvana tajna“ sela Gornje Zaostro kod Berana, jer su ga njegovi stanovnici čuvali još od 2002. ili 2003. godine.

Kip je 8. avgusta postavljen na ranije napravljen postament na privatnom imanju u pomenutom selu, a svečano ga je otkrio mitropolit budimljansko-nikšićki Srpske pravoslavne crkve Metodije . Zatim je statua premještena u obližnju Crkvu Presvete mati Paraskeve zbog straha da će biti oduzet kao predmet kojim je počinjeno krivično djelo. Nekoliko dana kasnije, statua Đurišića osvanula je u Manastiru Đurđevi stupovi kod Berana, preciznije konacima koji pripadaju tom sakralnom objektu. Ovaj manastir nije slučajno odabran da bude novi „dom“ spornom kipu zločinca, jer je u njemu zvanično sjedište eparhije budimljansko-nikšićke SPC, kao i mitropolita Metodija. K. JERKOV

PODGORICA – Potpredsjednik Socijalističke narodne partije Dragoslav Šćekić odlučio je da se povuče iz trke za prvog čovjeka te stranke smatrajući da je deseti partijski Kongres, koji je zakazan za subotu i na kome treba da bude izabran stranački lider, unaprije izrežiran i privatizovan.

- Ako je Kongres SNP-a, na kom će se birati rukovodstvo, unaprijed režiran i privatizovan, s pravom se postavlja pitanje njegovog legitimiteta i legaliteta. SNP je, nažalost, postala privatna partija i talac ličnih interesa nekoliko pojedinaca.

Ja sam na svakom mjestu branio izvorne principe SNP-a i zato neću dati legitimitet farsi i ponižavanju onoga što su generacije članova gradile. Iz tog razloga neću prisustvovati desetom Kongresu - kazao je Šćekić za Vijesti. Najavio je i mogućnost formiranja nove političke partije, ističući da odluka o tome ne može biti stvar pojedinca. - Kako se već pokazalo da Kongres nema ni legitimitet ni legalitet, onda ćemo svi zajedno odlučiti kojim putem dalje. Ako dođe do formiranja nove političke organizacije, mogu reći da ona neće biti ničije privatno vlasništvo, niti partija poslušnika. Biće to pokret u kojem će vrijediti samo iskrenost, rad, odgovornost, rezultati, sloboda i borba za nacionalne i građanske interese Crne Gore - poručio je Šćekić. On smatra i da SNP trenutno prolazi kroz najteži period od osnivanja. Ističe i kako su članovi i simpatizeri stranke očekivali da će predstojeći Kongres biti održan u fer i demokratskoj atmosferi, a da ga umjesto toga prate brojne neregularnosti.

- Od načina formiranja opštinskih odbora, procesa kandidovanja i izbora delegata, pa do uključivanja osoba koje nijesu članovi SNP-a. Neregularnosti se ogledaju i u obećanjima, kupovini glasova, prijetnjama, ucjenama, zapošljavanjima i svemu onome što je DPS radio više od dvije decenijetvrdi Šćekić.

Zaključio je i da će sve naredne odluke donositi isključivo iz osjećaja odgovornosti prema članovima i simpatizerima partije koji su mu, kaže, pružali i nastavljaju da pružaju podršku.

Šćekić je na predstojećem Kongresu trebalo da bude jedini protivkandidat aktuelnom li-

PODGORICA – Savjet Agencije za sprečavanje korupcije održaće sjutra sjednicu na kojoj će razmatrati zahtjeve bivše direktorke te institucije Jelene Perović da joj se isplate zarade po osnovu prestanka funkcije, kao i naknade za neiskorišćene godišnje odmore iz ove i prethodne dvije godine.

Ovo pokazuje da će nekadašnja čelnica ASK-a, koja je zbog tužbe za zloupotrebu položaja

Šćekić Kongres mogućnost sopstvene

dru SNP-a Vladimiru Jokoviću, za koga je sada izvjesno da će biti izabran na treći uzastopni mandat na čelu te stranke. Joković je Šćekiću juče, reagujući na njegovu najavu formiranja nove stranke, poželio sreću, ali i ocijenio kako je njegova odluka da ne učestvuje na subotnjem jubilarnom Kongresu „izbjegavanje suočavanja sa realnošću“ koja bi mu, kako je pojasnio, pokazala kako ljudi u stranci gledaju na njegovu kandidaturu i koliku podršku zaista uživa.

- To je suština... Šćekić je rekao da prihvata odluku Statutarne komisije i da ga briga ko će mu izaći na crtu. Sada on ne izlazi na crtu - kazao je Joković za televiziju Prva.

Sjutra nova sjednica najvišeg

raspravlja

joj

prije godinu bila smijenjena, ali na nezakonit način, istrajati u svim svojim zahtjevima prema nekadašnjem poslodavcu. Podsjećamo, ASK je sredinom maja dobila presudu Upravnog suda kojom se usvaja žalba Perović

Spomenik zločincu Pavlu Đurišiću u Manastiru Đurđevi stupovi

Dragoslav Šćekić i Vladimir Joković

rts / oko magazin

SNP-a odlučio da se povuče iz trke za lidersku poziciju treći uzastopni mandat Vladimira Jokovića

smatra da je Kongres izrežiran, najavio mogućnost formiranja sopstvene partije

Šćekić smatra da je SNP postala privatna partija i talac ličnih interesa nekoliko pojedinaca i da zato ne želi da daje legitimitet „farsi i ponižavanju onoga što su generacije članova gradile“. Joković mu, s druge strane, poručuje da izbjegava suočavanje sa realnošću koja bi mu pokazala kako ljudi u stranci gledaju na njegovu kandidaturu i koliku podršku zaista uživa

Dodao je i kako mu se čini da mnogi u SNP-u, ali i Šćekićevi najbliži „ne poznaju takvog Šćekića“. - Nije Šćekiću smetalo da bude

jedini potpredsjednik SNP-a. Kad smo htjeli više da ih izaberemo, on je to blokirao. Sad vidimo da SNP ništa ne valja, a kad je bio jedini potpredsjednik, ta-

najvišeg tijela Agencije za sprečavanje korupcije raspravlja o zahtjevu

se isplate naknade

povodom njenog razrješenja, te poništava odluka koju je Savjet agencije donio 15. avgusta 2024. godine. Iako sud nije osporio razloge razrješenja koji su bili posljedica nepravilnosti konstatovanih u nalazu in-

spekcijske, sami postupak razrješenja i donošenje odluke bili su „bez prethodnog upoznavanja tužilje Perović“, pa je cijela procedura morala biti ponovo sprovedena.

Time je Perović praktično vra-

Šćekiću podršku šalju odbornici iz Plava

Nakon što je obznanio da se povlači iz trke za novog stranačkog lidera, Dragoslavu Šćekiću juče su javnu podršku uputili odbornici SNP-a iz Plava Ranko Stijović i Zete Lidija Panić Stijović je ocijenio da Šćekićevi rezultati dovoljno govore o njemu i kao političaru i kao čovjeku, ali i poručio kako je upravo pod njegovim vođstvom 2014. godine luča slobode krenula iz Berana, gdje je Šćekić tada bio predsjednik opštine.

- Njegovi profesionalni i politički rezultati mogu biti osporeni jedino od onih koji lično i interesno pristupaju trenutnoj situaciji u kojoj se, nažalost, SNP nalazi. Zato ovim putem želim da obavijestim sve članove SNP-a širom Crne Gore da apsolutno podržavam Dragoslava Šćekića kojim god političkim putem krenuo - poručio je Stijović.

Podršku na budućem političkom putu Šćekiću je pružila i Panić, koja ističe

da je valjala - kazao je Joković. On je, takođe, ponovio raniju tezu da funkcije potpredsjednika i ministra sporta i mladih, koje Šćekić pokriva u aktuelnoj vladi, pripadaju SNP-u, te

ćena na posao, što je ona i pokušala da učini u više navrta početkom juna, kada je svakodnevno dolazila u prostorije Agencije u pratnji branioca Nikole Martinovića. Kako je ASK tada radio s poteškoćama, postignut je kompromis da Savjet agencije sasluša stavove bivše direktorice o njenom razrješenju. Perović je zatražila da to bude usmena rasprava, koja je održana 24. juna, ali bez prisustva javnosti. Cijela procedura trebalo je da

i Zete

kako su joj njegovi višegodišnji rezultati, borba i lična žrtva dali ljudsku i moralnu obavezu da stane uz njega.

- Šćekić je čovjek sa jasnom vizijom i velikom podrškom među članstvom SNP-a i među građanima Crne Gore. Tome u prilog govore i rezultati javnih anketa, u kojima se jasno vidi njegova visoka lična podrška, dok je, nažalost, rejting SNP-a znatno niži. Ovakva disproporcija nameće pitanje zašto se Šćekić nalazi visoko na ljestvicama povjerenja građana, a partija kojoj i sama pripadam od osnivanja ne uspijeva da prati taj rezultat - saopštila je ona. Panić naglašava i kako upravo iz tog razloga smatra da je Šćekić lider koji može mnogo da učini na putu opšteg dobra države. - To je već i dokazao obavljanjem prethodnih državnih funkcija, gdje je svojim radom potvrdio sposobnost i posvećenost interesima građanazaključila je Panić.

poručio da će ta stranka nastaviti da postoji „i bez Jokovića i bez Šćekića“. - Želim jedinstvenu i jaku SNP i ona će biti takva – zaključio je Joković. Đ.Ć.

se nastavi kroz izjašnjenje nekadašnje čelnice ASK na zapisnik sa saslušanja, ali do toga nikada nije došlo. Tako je Savjet agencije 17. jula ove godine još jednom jednoglasno razriješio Perović, ali je, prema zakonu, morao i za tu odluku da sačeka njeno izjašnjenje. Cijeli slučaj okončan je ne validnim razrješenjem, već istekom mandata koji je Perović imala zaključno sa 25. julom, nakon čega je ASK objavio da je proces protiv nje obustavljen. K. JERKOV

Jučerašnje javno prepucavanje Vladimira Jokovića i Dragoslava Šćekića i njihov najavljeni razlaz označava suštinski konačni kraj Socijalističke narodne partije, stranke koja se, od nekada snažnog političkog stuba, pretvorila u simbol neprekidnih raskola i političkog samouništenja.

Polemički tonovi dvojice lidera, koji se nijesu libili da jedan drugog optuže za izdaju, političku trgovinu i privatne interese, pokazuju da se SNP ponovo našao pred istom dilemom pred kojom je bio veliki broj puta do sada - da li da opstane u cjelini ili da se još jednom dijeli na dva krila. Sve upućuje na to da će epilog nakon desetog Kongresa u subotu biti upravo nova podjela, šesta u istoriji ove stranke.

Da ironija bude veća, SNP je 2023. godine imao čak pet ministara u Vladi i predsjednicu Skupštine. Umjesto da kapitalizuje političku snagu i konsoliduje stranku, rukovodstvo na čelu sa sada politički posvađanim Jokovićem i Šćekićem tada je odlučilo da većinu tih istih ljudi uopšte ne uvrsti na izbornu listu. Ministre Marka Kovača, Aleksandra Damjanovića, Miomira Vojinovića i predsjednicu Skupštine Danijelu Đurović. Politički gaf neviđen u istoriji parlamentarizma. To je bio čin političkog nerazumijevanja i samopovređivanja – gotovo kao da, hipotetički, ZBCG recimo odluči da na izbornu listu ne stavi Andriju Mandića Takav potez je još tada, među političkim posmatračima, jasno govorio o unutrašnjim lomovima, ličnim animozitetima i klijentelističkim obrascima koji su nadjačali svaku političku logiku.

Jučerašnja rasprava Jokovića i Šćekića otvorila je još jedno poglavlje u toj sagi. Ukoliko se potvrde nagovještaji da Šćekić napušta SNP, na sceni će se pojaviti dvije male partije, obje slabe, bez jasne ideologije i sa minimalnim kadrovskim potencijalom, koje će ulazak u parlament moći da traže isključivo kroz koalicije. Za Jokovićevu partiju to će značiti vezivanje za Demokratski front (danas okupljen u ZBCG), dok će se Šćekićeva stranka vezati za Pokret Evropa sad.

Otvorene svađe i uzajamna optuživanja samo potvrđuju ono što se već dugo zna - SNP je, kao i većina stranaka dok su na vlasti, prije svega klijentelistička struktura. Partija koja je, umjesto jasnog programa, građanima nudila borbu za pozicije, privilegije i parcijalne interese, neumoljivo se urušavala svaki put kada bi došlo do raspodjele moći. Upravo je to vidljivo i iz riječi Dragoslava Šćekića: „SNP je, nažalost, postao privatna partija i talac ličnih interesa nekoliko pojedinaca. Ja sam branio na svakom mjestu izvorne principe SNP-a, i zato neću dati legitimitet farsi i ponižavanju onoga što su generacije članova gradile. Ovo je jedan od najgorih trenutaka u istoriji SNP-a. Samo je gori bio onaj kada su SNP i vertikala istih profila ljudi protjerali Momira Bulatovića, prvog predsjednika Crne Gore, predsjednika i osnivača SNP-a sa tadašnjih 148.000 glasova“.

I zaista, ne postoji stranka u Crnoj Gori koja se više dijelila od SNP-a. Svaki ozbiljniji potres u unutrašnjim odnosima završavao se formiranjem novog političkog subjekta, od NSS Momira Bulatovića, DSJ Zorana Žižića, Demokratske Crne Gore, DNP-a i drugih stranaka, sve do sadašnjeg sukoba Joković–Šćekić.

Ako Šćekić krene svojim putem, SNP će upisati čak šesti raskol u svojoj istoriji. Neslavni rekord koji svjedoči da ova stranka nikada nije uspjela da prevaziđe sopstvene unutrašnje slabosti.

Priča o SNP-u zato se danas može opisati samo kao samoubistvo iz zasjede. Umjesto da gradi mostove, ova partija ih je rušila; umjesto da okuplja, stalno se cijepala; umjesto da se bavi programom, bavila se foteljama. Obojica lidera, i Joković, i Šćekić, sada će grčevito da se bore za iste, sada već malobrojne birače.

A birači, umorni od beskonačnih svađa, sve će češće birati stabilnije političke subjekte. Jučerašnji obračun, bez obzira na epilog, ulazi u političku hroniku kao trenutak kada SNP ulazi u kritičnu fazu svog postojanja sa krajnje neizvjesnom političkom sudbinom.

Samoubistvo

M. BABOVIĆ

Evropska komisija odobrila prvu tranšu iz EU Plana rasta za Zapadni Balkan

Crnoj Gori isplatiće 10,2 miliona eura

PODGORICA - Evropska komisija zvanično je odobrila isplatu prve tranše sredstava Crnoj Gori u okviru Instrumenta EU za reforme i rast, čime je, kako je saopšteno, nastavljen pozitivan trend u sprovođenju Plana rasta za Zapadni Balkan i potvrđena posvećenost evropskoj perspektivi.

U zajedničkom saopštenju ministarstava evropskih poslova i finansija navodi se da je, na osnovu dostavljenog izvještaja o sprovođenju Reform-

ske agende i ocjene Evropske komisije (EK), odobrena isplata prve redovne tranše od 10,2 miliona eura, od čega je 4,7 miliona eura uplaćeno kao budžetska podrška kroz povoljan kredit. - Preostali iznos od 5,5 miliona eura biće dodijeljen za finansiranje infrastrukturnih projekata kroz Zapadnobalkanski investicioni okvir (ZIO), od čega je 2,6 miliona eura kredita i 2,9 miliona eura bespovratnih sredstva, odnosno grant koji će biti uplaćen u narednom periodu - navodi se u saopštenju.

Ta sredstva su, kako se dodaje, rezultat značajnih reformskih koraka, od javnog registra državnih preduzeća, veće transparentnosti međunarodnih sporazuma, uvođenja energetskih sertifikata, razvoja širokopojasne mreže, pune digitalizacije javnih usluga do usvajanja propisa usklađenih s EU, čiji je rok za realizaciju bio 28. februar.

- Za reforme čija je realizacija u toku, Crna Gora će, u skladu s pravilima EU, moći da koristi dodatni rok od dvije godine za njihovo potpuno sprovođenje, bez gubitka dostupnih sredstava - rekli su iz ministarstava.

U prvoj polovini godine ostvaren je i, kako se dodaje, dodatni napredak u važnim oblastima poput prostornog planiranja i energetike, što je detaljno predstavljeno u Drugom polugodišnjem izvještaju, koji je Vlada usvojila 10. jula i dostavila EK na davanje mišljenja.

- Isplata ove tranše predstavlja jasan signal da Crna Gora ostvaruje mjerljive rezultate u sprovođenju reformi i efikasno koristi dostupna evropska sredstva za podršku razvoju i integraciji u EU – sapšteno je iz dva ministarstva.

Poručeno je i da ostaju posvećeni ispunjavanju planiranih reformskih koraka u skladu sa zadatom dinamikom, snažnoj koordinaciji i efikasnom upravljanju sredstvima iz Instrumenta za reforme i rast radi boljeg i kvalitetnijeg života građana. s. P.

U Udruženju podstanara smatraju da Ministarstvo prostornog planiranja nije odgovorilo na njihova ključna pitanja Najveći problem

što je prijavljivanje za „Velje brdo“ omogućeno samo preko interneta

PODGORICA - Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine nije odgovorilo na ključne bojazni koje je iznijelo Udruženje podstanara u vezi sa transparentnošću procesa prijave za projekat „Velje brdo“, saopšteno je iz te nevladine organizacije.

Iz Udruženja su pozdravili činjenicu da je Ministarstvo potvrdilo da nema starosnih ograničenja u prijavama za projekat „Velje brdo“. -Ipak, smatramo da Ministarstvo nije odgovorilo na ključne bojazni koje smo iznijeli, a koje se tiču transparentnosti procesa, ravnopravnog pristupa i zaštite stvarnih podstanara - navodi se u saopštenju.

Najveći problem na koji žele ponovo skrenuti pažnju je, kako su rekli, činjenica da je jedini način prijave za proje-

kat trenutno putem interneta. -To je u praksi diskriminatorno jer veliki broj građana koji su u stanarskoj potrebi – stariji, siromašniji i digitalno nepismeni – nema računar, internet, niti znanje da samostalno popuni onlajn formular. Oni se na taj način automatski isključuju iz procesa i ostaju bez prilike da dođu do stana, iako su među najugroženijima - kazali su iz Udruženja. Zbog toga zahtijevaju da Ministarstvo odmah obezbijedi i druge načine prijave, odnosno fizičke prijave na jasno objavljenim lokacijama, pomoćne punktove u opštinama i mjesnim zajednicama, kao i mogućnost prijave poštom ili uz asistenciju službenika. -Takođe, podsjećamo da je do sada prijavljeno više od 11.000 građana, a javnost i dalje nema nikakav uvid u to ko su ti ljudi i da li su zaista podstanari. Jedini način da se povrati povjerenje jeste da se objavi spisak

Vlada pokušava da smanji postojeće socijalne i ekonomske razlike između opština sjevernog i ostalih regiona

Za realizaciju Strategije regionalnog razvoja ovoj godini predviđeno gotovo 700 miliona

svih prijavljenih, pod šifrom, uz zaštitu ličnih podataka, kako bi bilo jasno da su proces i liste transparentni i podložni javnoj kontroli - smatraju u Udruženju.

Oni zahtijevaju javno usvajanje kriterijuma za dodjelu stanova, rang liste koje su javno dostupne, aktivno i legitimno učešće Udruženja podstanara u svim fazama procesa, kao i omogućavanje jednakog pristupa svim građanima, ne samo onima koji posjeduju internet i digitalne vještine.

- Ako Ministarstvo zaista želi da „Velje brdo“ bude projekat koji rješava probleme najugroženijih, onda mora prihvatiti da se proces vodi otvoreno, pravedno i uz uključivanje samih podstanara. U suprotnom, rizikujemo da projekat postane još jedan primjer političke i investitorske trgovine na štetu onih koji su decenijama bez krova nad glavom. Naša poruka ostaje ista: Naš novac – naše pravo glasa - zaključuje se u saopštenju. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine nije, kako su u utorak saopštili njegovi predstavnici, postavilo nikakva ograničenja u pogledu starosne dobi aplikanata za projekat „Velje brdo“. s. P.

PODGORICA - Nacrtom revidirane Strategije regionalnog razvoja Crne Gore za period od 2023. do 2027. godine predviđeno je da u ovoj godini budu realizovane 72 aktivnosti, za čiju je realizaciju predviđeno 699 miliona eura. Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama stavilo je na javnu raspravu Nacrt te strategije zaključno sa 14. septembrom. Nastanak i razvoj politike regionalnog razvoja u Crnoj Gori dominanto je u vezi sa pokušajem smanjenja postojećih socijalnih i ekonomskih razlika naročito između opština Sjevernog regiona i ostalih regiona.

Izvor I f I nans I ranja U nacrtu tog Vladinog dokumenta je precizirano da će iz nacionalnog budžeta za realizaciju akcionog plana za

ovu godinu biti obezbijeđeno 247,8 miliona eura (35,45 ods to), iz budžeta opština 28,96 miliona eura (4,14 odsto), iz sredstava javnog sektora obezbijediće se 411,82 miliona eura (58,92 odsto), iz IPA fondova će biti obezbijeđeno 2,97 miliona eura ( 0,43 odsto), a iz donatorskih programa 7,44 miliona eura (1,06 odsto).

Kada je u pitanju alokacija sredstava prema regionima, najviše sredstava biće uloženo u realizaciju aktivnosti u središnjem regionu, 321,5 miliona eura ili 45,99 odsto, zatim sjevernom regionu 186,57 miliona eura ili 26,69 odsto, dok će za realizaciju aktivnosti primorskog regiona biti izdvojeno 116,57 miliona eura ili 16,68 odsto. Takođe, u cilju realizacije akcionog plana za ovu godinu biće utrošena sredstva u iznosu od 74,35 miliona eura ili 10,64 odsto koja nije bilo moguće rasporediti po regionima.

- Posmatrano po strateškim ciljevima, najviše sredstava 672,16 miliona eura ili 96,16 odsto izdvojeno je za realizaciju strateškog cilja tri (povećanje konkurentnosti regiona zasnovano na unapređenju infrastrukture, poboljšanju poslovnog ambijenta i razvoj prioritetnih sektora i sektora sa potencijalom rasta), zatim strateškog cilja dva (ostvarenje održivog ekonomskog razvoja regiona kroz jačanje ljudskih potencijala i podsticanje zapošljavanja radi poboljšanja kvaliteta života) ukupno 26,8 miliona eura ili 3,84 odsto, dok će za aktivnosti u okviru strateškog cilja jedan (jačanje funkcionalnosti jedinica lokalne samouprave kroz sistemsko upravljanje regionalnim razvojem) biti izdvojeno 6.000 eura – precizirano je u nacrtu Vladinog dokumenta. Dodaje se da će ove godine najviše biti uloženo u održivi rast ukupno 435,12 miliona eura ili 62,25 odsto, zatim

Tokom ove godine predviđena je realizacija 72 aktivnosti u tri regiona Crne Gore

Evropska komisija

Strategije razvoja u predviđeno

miliona eura

u pametni rast ukupno 237 miliona eura ili 33,9 odsto, dok će za inkluzivni rast biti izdvojeno 26,8 miliona eura ili 3,84 odsto.

U cilju implementacije Strategije regionalnog razvoja Crne Gore za period 2023–2027. godine, Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama sačinilo je Akcioni plan za 2025. godinu, koji je, kako se navodi, pripremljen na osnovu prikupljenih podataka od strane organa i organizacija uključenih u planiranje i sprovođenje politike regionalnog razvoja shodno Zakonu o regionalnom razvoju, a ispoštovana je i praksa prikupljanja podataka i od strane jedinica lokalne samouprave.

- Iako svjesni da donošenje akcionog plana u trećem kvartalu nije blagovremeno, želimo stvoriti osnov za izvještavanje u narednoj godini. Takođe, dobijene informacije u procesu pripreme plana, koje su u istom i notirane, imaju svoju vrijednost k ao input za reviziju Strategije na kojoj ministarstvo trenutno radi – piše u dokumentu.

Izazov I

Navedeno je da je proces izrade Akcionog plana imao nekoliko izazova.

- Podaci dobijeni od strane državnih organa i jedinica lokalne samouprave nerijetko su bili neadekvatni, što je iziskivalo nekoliko interakcija sa resorima u cilju njihovog unapređenja, istovremeno prikupljanje podataka na nivou resora od strane članova radne grupe, često je bilo problematično; isti problem bio je prisutan i u slučaju podataka dobijenih od strane lokalnih samouprava, pri čemu njih pet nije dostavilo svoje inpute: Plužine, Šavnik, Budva, Andrijevica i Zeta, dok su iz Glavnog grada dostavljeni djelimični podaci. Dakle, pored značajnog napora za prikupljanje potrebnih podataka, Akcioni plan ne sadrži sve projekte čiju bi realizaciju mogao da tretira – piše u nacrtu dokumenta.

Ukupna sredstva utrošena za sprovođenje aktivnosti Strategije regionalnog razvoja

2023–2027. u 2023. godini iznosila su 492,7 miliona eura, što predstavlja 2,9 odsto više od plana. - Posmatrano po strateškim ciljevima skoro kompletan iznos, tačnije skoro 95 odsto ulaganja odnosi se na aktivnosti strateškog cilja tri ( povećanje konkurentnosti regiona zasnovano na unapređenju infrastrukture, poboljšanju poslovnog ambijenta i razvoj prioritetnih sektora i sektora sa potencijalom rasta). Posmatrano po regionima, prema dostupnim podacima, najveći iznos sredstava utrošen je za realizaciju aktivnosti u Središnjem regionu – 204,2 miliona eura, zatim u Sjevernom regionu oko 99,9 miliona eura, dok je u Primorski region uloženo 55,9 miliona eura. Preostala sredstva uložena su za aktivnosti koje su realizovane na nacionalnom nivou, odnosno sredstva koja nije bilo moguće rasporediti po regionima, a iznos ovih sredstava je 132,7 miliona eura, što je 27 odsto ukupnih ulaganja – navedeno je u nacrtu dokumenta. Za sprovođenje aktivnosti u svrhu realizacije Strategije regionalnog razvoja u prošloj godini uloženo je 593,3 miliona eura.

- Posmatrano po regionima, prema dostupnim podacima, najveći iznos sredstava utrošen je za realizaciju aktivnosti u Središnjem regionu –225,9 miliona eura, u Sjeverni region uloženo je 154,9 miliona, dok je u Primorski region uloženo 72,6 miliona eura. Međutim, dodatno treba istaći da preostali dio uloženih sredstava, koji je značajan - 139,8 miliona eura, predstavlja uložena sredstva koja nije bilo moguće rasporediti po regionima – piše u Vladinom dokumentu.

Razloz I z a R ev I z I ju Strategija regionalnog razvoja Crne Gore 2023–2027 (SRR 2023-2027) donešena je 7. jula 2023. godine, a pojašnjeno je da su neki od ključnih razloga za njenu reviziju to što su objavljeni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2023. godine pokazali zabrinjavajuće podatke posebno u domenu migracija i starenja stanovništva.

- Razlike u nivou regionalne razvijenosti uticale su na migracije stanovništa, pa je tako popis pokazao da je Sjeverni, najnerazvijeniji region, bio izrazito emigraciono područje – navodi se u dokumentu. Jedan od razloga za reviziju je i to što je, prvi put u Crnoj Gori, osnovano Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama ,,koje je unaprijedilo funkciju koordinacije i vršenja nadzora nad sprovođenjem SRR 2023-2027. i generalno politike regionalnog razvoja“ –kaže se u dokumentu i dodaje da je revizija bila potrebna i zbog donošenja Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. S. PoPovIĆ ekonomske

Postignut sporazum između dijela zaposlenih, dva reprezentativna sindikata i menadžmenta kompanije Željeznička infrastruktura Crne Gore

Vozovi krenuli nakon

pet dana, radnici dobili garancije za veće plate

PODGORICA – Nakon pet dana blokade crnogorskih pruga juče je uspostavljen redovan željeznički saobraćaj. Do normalizacije saobraćaja došlo je nakon postizanja sporazuma između zaposlenih koji su u prethodnih pet dana učestvovali u totalnoj obustavi rada, dva reprezentativna sindikata i menadžmenta kompanije Željeznička infrastruktura Crne Gore (ŽICG).

Predstavnik zaposlenih dispečera i otpravnika vozova u Željeznićkoj ŽICG Andrej Kaluđerović kazao je da su radnici dobili garancije za povećanje zarada i da su juče ujutro svi vozovi krenuli da saobraćaju na teritoriji Crne Gore.

GaRancIje Kaluđerović je medijima kazao da su juče ujutro svi vozovi krenuli na teritoriji Crne Gore.

- Dobili smo garancije za naše zarade. Povećanje plata biće nekih 300 eura kao što smo i najavljivali, tako da će zarada iznositi oko 1.000 do 1.200 eura - rekao je Kaluđerović. On je istakao da su na probleme ukazivali odavno, ali da radnici nijesu bili shvaćeni na pravi način.

Naveo je da su dobili garancije da će povećanje biti u najkraćem zakonskom roku.

- Riješili smo sve ovo u korist zaposlenih, a nadam se i u korist menadžmenta - poručio je Kaluđerović koji je uputio izvinjenje svim putnicima koji su pretrpjeli štetu zbog obustave željezničkog saobraćaja i poručio da se nadaju da se ovako nešto neće ponoviti.

IzvInjenje

Iz Željezničke infrastrukture Crne Gore kazali su da je do normalizacije saobraćaja došlo nakon postizanja sporazuma između zaposlenih koji su učestvovali u totalnoj obustavi rada, dva reprezentativna sindikata i poslodavca — ŽICG.

VozoVi od juče opet saobraćaju kroz Crnu Goru: Željeznička stanica Podgorica

Dobili smo garancije za naše zarade. Povećanje plata biće nekih 300 eura kao što smo i najavljivali, tako da će zarada iznositi oko 1.000 do 1.200 eura, naveo je predstavnik dispečera i otpravnika poslova Andrej Kaluđerović

- ŽICG ovom prilikom još jednom upućuje izvinjenje svim građanima i privrednim subjektima koji su zbog obustave pretrpjeli štetu i bili prinuđeni da koriste alternativne vidove prevoza - navodi se u saopštenju menadžmenta.

Podsjećamo da je obustava rada zaposlenih u Željezničkoj infrastrukturi Crne Gore (ŽICG) izazvala oštru razmjenu optužbi između predstavnika radnika i rukovodstva, dok šteta za nacionalni željeznički sistem i privredu rapidno raste. Predstavnik zaposlenih Andrej Kaluđerović odbacio je ranije navode da je odbio pregovore ili ponuđeni kolektivni ugovor, naglasivši da se odluke donose isključivo zajednički sa kolegama.

- Na razgovorima sam bio zajedno sa Draženom Lukačevićem i Dejanom Stanovićem. Nejasno je zašto postoji potreba da se isključivo ja targetiram. To je pokušaj diskreditacije i pritiska. Prijet-

nje krivičnim prijavama neće nas obeshrabriti niti zastrašiti - poručio je Kaluđerović, istakavši da mu je jedini cilj - pošteni uslovi rada i stabilan željeznički sistem u službi građana. S druge strane Ministarstvo saobraćaja i menadžment ŽICG tvrdili su da je upravo Kaluđerović odgovoran za blokadu saobraćaja i kritične infrastrukture, jer je, kako navode, odbijao pozive na pregovore i konačnu ponudu kolektivnog ugovora.

- Na taj način preuzeo je odgovornost za blokadu, bez poštovanja minimuma radne obaveze u djelatnosti od javnog interesa. Takvim postupcima ugrožen je čitav sistem, naročito Montecargo i njihovi ugovori o prevozu tereta - navedeno je ranije iz menadžmenta i Ministarstva.

ŽICG i Ministarstvo isticali su da je pripremljen kolektivni ugovor kojim se, po prvi put nakon više godina, pred-

viđa značajno povećanje plata. Ponuda za radno mjesto otpravnika vozova uključuje koeficijent 7,9 i dodatak od 30 odsto, što bi donijelo zarade od 1.000 do 1.260 eura. U međuvremenu, štetu zbog blokade najviše je osjećala kompanija Montecargo. Pomoćnica direktora tog preduzeća Vesna Tintor kazala je ranije da je kompanija već izgubila oko 100.000 eura, dok na mreži stoji preko 250 natovarenih vagona sa 15.000 tona robe.

- Ugroženi su višegodišnji ugovori sa kompanijama Uniprom Metali i ZiJin, koji čine preko 70 odsto naših prihoda. Najavljuju preusmjeravanje na kamione, što bi bio ogroman gubitak za sistemupozorila je ranije Tintor. Ona je dodala da ovakva blokada nema presedana u praksi i da nije u skladu sa zakonskim okvirima štrajka, jer nije obezbijeđen minimum procesa rada. n. KovaČevIĆ

Preliminarni podaci Monstata o boravku turista u kolektivnom smještaju

PODGORICA - U Crnoj

Gori tokom jula u kolektivnom smještaju ostvarena su 234.403 dolaska i 1,04 miliona noćenja turista, pokazuju preliminarni podaci Monstata.

- Od ukupnog broja noćenja u kolektivnom smještaju 90,8 odsto ostvarili su strani, a 9,2

odsto noćenja domaći turisti - navodi se u saopštenju. U strukturi noćenja po vrstama turističkih mjesta u julu najviše noćenja ostvareno je u primorskim mjestima 92,9 odsto, glavnom gr adu 3,7 odsto, planinskim mjestima 2,2 odsto i ostalim mjestima 1,2 odsto.

Kolektivni smještajni objekti uključuju hotele, pansione, motele, turistička naselja, odmarališta, hostele i kampove, a ne uključuju individualni, takozvani privatni smještajsmještaj u kućama i sobama za iznajmljivanje, kao i u turističkim apartmanima. Iz Monstata su pojasnili da

je turista svaka osoba koja u mjestu van svoga prebivališta provede najmanje jednu noć u ugostiteljskom ili drugom objektu za smještaj gostiju radi odmora ili rekreacije, zdravlja, studija, sporta, religije, porodice, poslova, javnih misija ili skupova. R. e .

Preporuka nadležnih organa da polumaturanti ne putuju u Srbiju zbog bezbjednosne situacije promijenila plan Osnovne škole ,,Radojica Perović“ u Podgorici

Nema ekskurzije 1. septembra, slijedi ponovna organizacija

PODGORICA – Ekskurzija za polumaturante Osnovne škole ,,Radojica Perović“ u Podgorici ipak se neće organizovati 1. septembra, kako je to bilo planirano. Nakon što su nadležni preporučili da se zbog bezbjedonosne situacije ne putuje u Srbiju, ova škola je planirala da preusmjeri polumaturante u Sarajevo, ali ne stižu da sve organizuju do zakazanog datuma.

Direktorica ove škole Dijana Laković kazala je juče Pobjedi da su održali sastanak sa roditeljima, te da su oni zainteresovani za promjenu destinacije.

- Prvog septembra se neće organizovati ekskurzija. Znaćemo u narednim danima hoće li morati ponovo da se raspisuje tender i kada će se tačno organizovati – rekla je kratko Laković.

Zavod za školstvo preporučio je osnovnim školama da odgode eventualno ekskurzije planirane u Srbiji ili da pronađu alternativnu lokaciju, jer odlazak u tamo nije bezbjedan za djecu.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija potvrđeno je

nedavno Pobjedi da je preporučeno da se odgode ekskurzije koje su planirane da se organizuju u Srbiji. Taj resor se, uvažavajući zabrinutost predstavnika Savjeta roditelja nekoliko škola, obratio Ministarstvu vanjskih poslova radi pribavljanja mišljenja o bezbjednosti odlaska đaka na ovu destinaciju. Ispostavilo se da procjene ukazuju na određene okolnosti koje bi mogle imati uticaja na bezbjednost planiranog putovanja.

- Povodom vašeg obraćanja od 18. avgusta koje se odnosilo na procjenu bezbjednosti putovanja u Srbiju, a imajući u vidu ocjene relevantnih bezbjednosnih organa i preporuke Ambasade Crne Gore u Srbiji informišemo da je politička situacija postala složena uz svakodnevne proteste u gradovima širom Srbije i sukobe građana sa policijomrečeno je resornom ministarstvu iz Ministarstva vanjskih poslova.

Istakli su i da se protesti organizuju bez unaprijed utvrđenih termina, da često dolazi do nasumičnog blokiranja saobraćajnica, te da je važno imati na umu da je nemoguće unaprijed procijeniti sta-

nje u saobraćaju i moguće poteškoće koje mogu znatno uticati na prohodnost kretanja u cijeloj državi. Iz Ministarstva vanjskih poslova naveli su da se preporučuje oprez i detaljnije informisanje prije puta. Direktor podgoričke škole ,,Maksim Gorki“ Tigran Dobrašinović kazao je tada Pobjedi da je upoznat sa do-

pisom Zavoda za školstvo o odlaganju ekskurzije, te ističe da je planirano da njihovi polumaturanti idu u Srbiju početkom oktobra. Direktor navodi da su oni u startu planirali da se ekskurzija organizuje u Bosni i Hercegovini, ali da su roditelji tražili da to bude Srbija. Rekao je da je dobra okolnost što oni idu početkom oktobra

te da imaju vremena da urede stvari.

- Vidjećemo kakva budu iskustva ostalih škola do tada. Izazov je da se sve promijeni i uskladi sa zakonskim procedurama – kazao je direktor. A izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović upozorila je tada da je organizacija ekskurzija u školama godinama sporna po

nekoliko osnova. Ona ističe da godinama broje pritužbe od roditelja na cijene, organizaciju ekskurzije, tendere, kako se prijavljuju razne agencije i na koji način se biraju. - Tema iziskuje ozbiljan pristup i dobili smo neke najave da će iz Ministarstva prosvjete ubuduće raditi na tome da se jasno i precizno definišu i planovi i programi, da nema više preporuka kako je to sada definisano... Ovo su ozbiljne stvari i moramo da pristupimo na način da se to riješi podzakonskim aktima – rekla je Mihailović. Ona je precizirala da su im se i proteklih sedmica obraćali roditelji zbog planiranih ekskurzija koje treba da se organizuju u Srbiji, jer ih je strah za bezbjednost djece. - Ova situacija je pokazatelj da treba ozbiljnije da se bavimo organizacijom ekskurzija. Treba da se naprave posebni pravilnici koji će jasno definisati kako i na koji način se sve organizuje, kao što su to uradile zemlje u regionu, jer onda ne bismo imali nedoumica, pa ni u ovom slučaju, što je procedura i kako treba da se reaguje – zaključila je tada Mihailović. N. ĐURĐEVAC

Savjetnica rektora UCG Branka Bošnjak kaže Pobjedi da još nijesu potpisali memorandum o saradnji sa predstavnicima izvršne vlasti

PODGORICA – Vlada još nije odgovorila Univerzitetu Crne Gore na dopis koji je poslat u martu, a kojim se predlaže potpisivanje memoranduma o uključivanju tamošnjih naučnika u kreiranje strateških politika, strategija, zakona, rezolucija, odluka... Iz Vlade Pobjedi nijesu odgovorili na pitanja o ovoj temi, već su nas uputili na Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, no iz tog resora je, takođe, izostao odgovor.

Kreator projekta o saradnji države i naučnika je profesorica dr Branka Bošnjak, koja odnedavno obavlja funkciju savjetnice rektora za strateške politike i održivi razvoj Univerziteta Crne Gore. Ona je rekla juče Pobjedi da, nažalost, još nijesu dobili nikakav odgovor od Vlade u vezi sa memorandumom o saradnji, kojim bi se precizirale obaveze i način korišćenja kadrovske baze Univerziteta Crne Gore. Bošnjak je podsjetila da je riječ o bazi koja broji više od 700 angažovanih na Univerzitetu sa najvišim stručnim i naučnim zvanjima, a koji su iskazali spremnost da daju doprinos u kreiranju strateški važnih politika za našu državu.

Naučnici pola godine

na čekanju kod Vlade

Želim da vjerujem da se radi o administrativnom propustu, a ne o nezainteresovanosti Vlade za ovu za razvoj države krucijalno važnu bazu. U vremenu kada se društvo suočava sa nedostatkom znanja i sumnjivo stečenim diplomama, UCG nudi kadar najznačajnije naučne i obrazovne institucije u državi – rekla je Bošnjak

zahtjevno angažovanje stručnjaka sa strane.

mama, Univerzitet Crne

NEIZVJESNOST - Želim da vjerujem da se radi o administrativnom propustu, a ne o nezainteresovanosti Vlade za ovu za razvoj države krucijalno važnu bazu. U vremenu kada se društvo suočava sa nedostatkom znanja i sumnjivo stečenim diplomama, Univerzitet Crne Gore nudi kadar najznačajnije naučne i obrazovne institucije u državi. Takva ponuda ne smije i ne može biti zanemarena, naročito sada, kada kao država te-

žimo da što prije postanemo punopravna članica Evropske unije – rekla je Bošnjak. Ona dodaje da za njih kao Uni-

verzitet ova baza je od izuzetnog značaja, jer omogućava da kadar rasporede po oblastima, da samoinicijativno pokreću određene teme, izrađuju studije i analize i time doprinesu donošenju odluka zasnovanih na znanju i istraživanjima.

- Pored stručnosti, naši ljudi nose i snažan osjećaj patriotizma, koji je neizmjerno važan kada je u pitanju razvoj Crne Gore. Uostalom, pozitivan primjer za to jeste angažman našeg kadra sa Univerziteta u rješavanju problema Instituta „Simo Milošević“, čiji je oporavak sada već vidljiv i obećavajući – navela je savjetnica rektora Univerziteta Crne Gore. Bošnjak je nedavno na konferenciji predstavila ovaj projekat. Tada je najavila da očekuje da u narednom periodu potpišu memorandume sa donosiocima odluka kroz koje bi precizirali saradnju.

KRITIKA ZA ĆUTANJE

PROFESORA

- Takođe, baza će biti ponuđena i lokalnim zajednicama, jer smo uvjereni da i na lokalnom nivou naši stručnjaci mogu značajno doprinijeti kreiranju politika koje direktno utiču na svakodnevni život građana –istakla je Bošnjak. Ona dodaje da je uvijek bila i ostala pristalica stava da ukoliko u određenoj oblasti imamo domaće stručnjake, njima treba dati prioritet u odnosu na finansijski vrlo

Bošnjak je rekla da očekuje pozitivan odgovor od državnih organa, te da bi bilo veliko iznenađenje ako se ne iskoristi naučni potencijal koji im je na raspolaganju. Ona je tada prokomentarisala učestale kritike koje se mogu čuti na račun profesora Univerziteta, što se ne oglašavaju o raznim društveno političkim aktuelnostima, te je istakla da ih je i ona kritikovala, kao i Crnogorsku akademiju nauka.

Savjetnica rektora Univerziteta Crne Gore je rekla da će se to stanje promijeniti, te da će Univerzitet samoinicijativno raditi razne studije, organizovaće tribine povodom raznih aktuelnih dešavanja. Istakla je tada i da su državni organi do sada angažovali pojedine profesore u radne grupe ako se određeni pojedinci poznaju ili kroz preporuke, ali je obrazložila da je kroz projekat sada sve institucionalizovano, te da se u bazi nalaze razni stručnjaci koji pokrivaju sve oblasti i ocijenila je da mogu da doprinesu značajno. Bošnjak je kazala da nema potrebe da se angažuju stručnjaci sa strane za razne poslove kada ih ima na Univerzitetu.

Pomenula je da su profesori nedavno bili uključeni kada se rješavalo pitanje instituta Igalo, da su napravili studiju analize i da se pronašlo adekvatno rješenje.

- Mora se vratiti značaj znanju, jer živimo u vremenu degradacije znanja, što će imati dugoročne pogubne posljedice. Zato Univerzitet želi da zauzme proaktivniju ulogu u društvenom životu i ponudi svoj stručni kapital državi –poručila je Bošnjak nedavno. N. ĐURĐEVAC

Dijana Laković D.

Branka Bošnjak

PODGORICA - Nezavisni sindikat policije najavio je da može doći do blokade graničnih prelaza ukoliko nadležni ne povećaju njihove zarade, za što imaju rok 15 dana. Dok su u ovoj radničkoj organizaciji stava da mogu da blokiraju granične prelaze, iz Ministarstva unutrašnjih poslova poručuju da se propisi - moraju poštovati.

Predsjednik Nezavisnog sindikata Igor Rmandić je na pitanje Pobjede da li je zakonski dozvoljeno da se blokiraju granični prelazi odgovorio da se to radi godinama.

- Nije mi jasno zašto policija ne bi mogla uraditi nešto što rade druge institucije. Imali smo puno blokada puteva i ne znam zašto i mi ne bismo mogli na isti način tražiti svoja prava. Ne blokiraju puteve institucije nego građani koji tako iskazuju svoje nezadovoljstvo u vezi s nekim pitanjem. Đe piše da je to zabranjeno - rekao je Rmandić. Sa druge strane, državni sekretar MUP-a Petar Koprivica poziva se na zakonske odredbe koje regulišu učešće policijskih službenika u štrajku.

- Član 66 Ustava i član 155 Zakona o unutrašnjim poslovima jasno propisuju da službenik koji učestvuje u štrajku ne smije narušavati jedinstvo komandovanja niti ometati rad policije. Policijski službenici su dužni da se pridržavaju ovih propisa – rekao je Koprivica za Pobjedu. On je, pored ostalog, naveo da MUP cijeni inicijative zaposlenih i sindikata, te da svaki prijedlog koji doprinosi afirmaciji policijske službe i unapređenju materijalno-tehničkih uslova rada za njih je dragocjen i dobrodošao. Kaže da su njihova vrata otvorena svakom službeniku i sindikatu i tako će ostati i ubuduće. - Pored povećanja plata, Ministarstvo kontinuirano radi na unapređenju materijalno-tehničkih uslova rada – tvrdi Koprivica. Koprivica kaže da su prosječne neto zarade službenika Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije u posljednjih pet godina znatno porasle i danas su gotovo dvostruko veće nego 2020. godine.

Nezavisni sindikat policije Crne Gore čeka odgovor nadležnih na zahtjev da im se uvećaju zarade, u suprotnom najavili radikalizaciju

Rmandić: Možemo da blokiramo granične prelaze

Koprivica: Službenici moraju da poštuju propise

- U septembru 2020. prosječna plata u MUP-u iznosila je 585 eura, a u Upravi policije 620 eura. U julu 2025. te zarade dostižu 1.102 eura u MUP-u i 1.129 eura u Upravi policije.

U iznose nijesu uračunati dodatni troškovi poput terenskih dodataka, putnih troškova i radnih grupa – kazao je Koprivica.

Nezavisni sindikat poslao je prekjuče peticiju koju je potpisalo blizu 1.300 službenika, a kojom traži da se unaprijedi njihov položaj.

Iz Nezavisnog sindikata poručuju da traže da im se vrati 10 odsto od plate, koliko su im oduzeli u januaru prošle godine.

- A onda ćemo tražiti još da

nam se poveća plata i to važi za sve zaposlene policajce u Crnoj Gori – rekao je Pobjedi predsjednik Nezavisnog sindikata policije Crne Gore Igor Rmandić.

On je kazao da će u borbi za prava zaposlenih iskoristiti sva sredstva koja su mu na raspolaganju, a koja su u skladu sa zakonima Crne Gore i međunarodnim konvencijama koje smo ratifikovali. Rmandić navodi da ih Vlada Crne Gore nije udostojila odgovora od oktobra 2024. godine, kada su poslali zahtjev za sastanak i početak razgovora o povećanju zarada. To je, kako kaže, jasan pokazatelj koliko im je stalo do policajaca i njihovih porodica.

Vlada usvojila odluku da se nagrade pripadnici Službe zaštite i spasavanja koji su učestvovali u gašenju proteklih požara

Rmandić je rekao da ovo stanje nikome ne ide u prilog, da su svi na gubitku, te da očekuju da narednih dana dobiju poziv za sastanke i da razgovori počnu. - Mi smo spremni da sjednemo i razgovaramo. Vjerujem da dijalogom možemo da riješimo sve probleme koje smo naveli u zahtjevima jer je to prvenstveno interes cijelog društva, pa tek onda policijskih službenika pojedinačno. Ako to nije moguće, onda smo mi prosto prisiljeni da tražimo druge načine za rješavanje ovih pitanja - poručio je Rmandić.

On podsjeća da su sloboda misli i sloboda okupljanja osnovna ljudska prava garantovana

U toku nabavka uniformi

Državni sekretar MUP-a Petar Koprivica kaže da su protekle godine obezbijeđena nova patrolna vozila za Sektor za podršku i opremu, a u toku je nabavka uniformi za sve službenike, s obzirom na to da uniforma nije mijenjana od 2015. godine, a u pojedinim jedinicama čak od 2008. - Nastojimo uvesti dugotrajniji model nabavki, o čemu će javnost biti blagovremeno obaviještena - istakao je Koprivica. On je najavio da je u toku realizacija javnog poziva za prijem novih službenika. - Očekujemo dolazak

Evropskom konvencijom za ljudska prava. - Potpuno je jasno da mi imamo pravo na iskazivanje nezadovoljstva sopstvenim položajem u društvu. Na koji način ćemo to uraditi ostaje da se vidi unutar organa Sindikata i u razgovorima sa članstvom i kolegama na terenu. Opcija blokade graničnih prelaza će biti moj lični prijedlog organima Sindikata, članstvu i drugim kolegama. To možda jeste najradikalniji potez, ali naša situacija je toliko teška da mi moramo imati ozbiljan odgovor na eventualno ćutanje nadležnih – kazao je on.

nekoliko stotina novih ljudi. Do kraja godine planiramo još najmanje jedan javni poziv, jer smo svjesni da su ljudi naš najvredniji potencijal. Upravo kroz ubrzane i transparentne procedure otključavamo procese koji su godinama bili zaustavljeni. Posebno je važan profesionalizam i integritet u policijskoj službi. Kontinuirano radimo na jačanju materijalnih i kadrovskih kapaciteta, dok se kroz proces vetinga afirmiše princip profesionalizma i očuvanja integriteta policijske službe - naveo je Koprivica.

Na spisku zahtjeva koje traže sindikalci, osim vraćanja oduzetih deset odsto od plate, istakli su i potrebu obezbjeđivanja kompletne i adekvatne uniforme i opreme za sve službenike. Naveli su da je potrebno hitno zapošljavanje novog kadra u Upravi policije, aktivno uključivanje sindikata u dijalog o unapređenju položaja zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije. Traže i institucionalnu podršku policijskim službenicima i reafirmaciju važnosti njihovog rada za društvo u cjelini. H. JANKOVIĆ

Deset dana nakon nestanka policija nema informaciju što se dogodilo sa Podgoričaninom

PODGORICA - Vlada je donijela odluku da se pripadnici Službe zaštite i spasavanja koji su učestvovali u gašenju požara na sedam dana upute na rehabilitaciju u Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju ,,Dr Simo Milošević“ u lgalu. Budžetom će se finansirati svi troškovi u ovom slučaju. - Upućivanje pripadnika službi zaštite i spasavanja obavljaće se po spiskovima koje Mini-

starstvu zdravlja dostavi MUP - uključujući i lokalne službe zaštite i spasavanja, u koordinaciji sa lokalnim samoupravama – istaknuto je u odluci Vlade.

Oni su podsjetili da su tokom avgusta ove godine Crnu Goru zahvatili požari širokih razmjera, koji su u istim intervalima izbijali u više regiona. Intenzitet požara i obuhvaćene površine zahtijevale su danonoćne intervencije raspoloživih službi zaštite i spa-

savanja, kako na centralnom nivou kroz djelovanje pripadnika Direktorata za vanredne situacije u okviru MUP-a, tako i službi organizovanih u okviru jedinica lokalne samouprave.

- Nezapamćeni obim požara i dužina njihovog trajanja zahtijevala je enormne napore svih pripadnika službi zaštite i spasavanja koji su tokom trajanja požara bili izloženi opasnostima po život i zdravlje – naveli su iz Vlade. N. Đ.

PODGORICA – Deset dana otkako je policiji prijavljen nestanak Podgoričanina Nikole Raičevića iz Podgorice istražitelji nijesu uspjeli da dođu do informacije što se dogodilo sa njim 18. avgusta, kada ga je porodica posljednji put vidjela. Kako je Pobjedi nezvanično saopšteno, istražitelji pokušavaju da utvrde sve okolnosti nestanka. Policiji je 18. avgusta prijavljen nestanak Raičevića, kada ga je supruga odvezla na Zabjelo, na sa-

stanak. Izašao je iz automobila u Jerevanskoj ulici u 17.48 sati i od tada mu se gubi svaki trag. Porodici je rekao da ide da se vidi sa prijateljima i da će se vratiti tu noć. Porodica je policiji opisala da je na sebi imao maslinastu majicu i bermude iste boje. Imao je crne patike i teget kačket, a oko struka crnu duksericu. Visok je 187 centimetara i ima tetovaže na obje ruke. Oni mole sve koji nešto znaju o njegovom nestanku ili su ga vidjeli da o tome obavijeste policiju. A. R.

Petar Koprivica

Igor Rmandić

Nikola Raičević

Okončan postupak protiv sudije Višeg suda u Podgorici

Zabranom novinarima da prisustvuju ročištu Rabrenović prekršila Etički kodeks sudija

PODGORICA – Sutkinja

Nada Rabrenović, koja je 10. aprila zabranila novinarima da prisustvuju ročištu za kontrolu optužnice protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije Jelene Perović i njene nekadašnje pomoćnice Nine Paović, prekršila je Etički kodeks sudija, utvrdila je Komisija za etički kodeks sudija kojom predsjedava advokat Dražen Medojević.

Tu odluku juče je jednogla-

sno potvrdio Sudski savjet, a kao neosnovan odbijen prigovor sutkinje Rabrenović na odluku komisije. Preispitivanje postupanja sutkinje Rabrenović prema novinarima pred Komisijom za etički kodeks sudija inicirala je predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentina Pavličić, koja je ranije kazala da su postupkom njene koleginice iz Višeg suda „narušeni principi stručnosti, profesionalnosti i radne posvećenosti, integritet sudijske funkcije i javnost

postupka“. Pavličić nije učestvovala u glasanju povodom prigovora Rabrenović, već se izuzela iz odlučivanja s obzirom na to da je komisija razmatrala postupanje Rabrenović po njenoj inicijativi. - Komisija je nesumnjivo zaključila da je sudija Rabrenović nepreduzimanjem aktivnosti koje bi omogućile prisustvo predstavnika medija ročištu od 10. aprila doprinijela urušavanju povjerenja javnosti u pravosuđe i da je takvim postupanjem povrijedila odredbe člana 7 stav 1

Etičkog kodeksa sudija. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da su povjerenje javnosti u pravosudni sistem i integritet sudstva od najveće važnosti u modernim demokratskim društvima - stoji u odluci Komisije za etički kodeks sudija. Navodi se da nosioci sudijske funkcije, kako pojedinačno, tako i kolektivno, „moraju cijeniti sudijsku funkciju kao izraz javnog povjerenja i u obavljanju sudijske funkcije moraju nastojati da održavaju i unapređuju povjerenje u sudski sistem, čiji su eksponenti“.

- Sudije su dužne da u cilju očuvanja povjerenja javnosti u pravosudni sistem preduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala javnost suđenja, budući da poštovanje principa javnosti predstavlja ne samo zakonsku obavezu, već i etički standard sudijske funkcije - navodi se u odluci.

Ročište za kontrolu optužnice protiv Perović i Paović bilo je zakazano 10. aprila u kancelariji Rabrenović, ali je novinarima onemogućeno da prisustvuju uz objašnjenje da nema mjesta.

Mediji zbog toga nijesu mogli da izvijeste javnost šta su izjavili ni zastupnici optužnice protiv Jelene Perović i Nine Vlaović, kao ni te dvije osumnjičene za zloupotrebu službenog položaja i njihovi branioci. J. Raičević

Zećanin i Baranin, uhapšeni u akciji u kojoj je zaplijenjeno 13.000 sadnica marihuane na području Crmnice, poslati u Istražni zatvor Marašu

PODGORICA – Zećaninu Zlatku Marašu (40) i Baraninu Draganu Peroviću (65), koji su uhapšeni u akciji u kojoj je zaplijenjeno 13.000 sadnica marihuane na području Crmnice, određen je pritvor do 30 dana, saopšteno je iz Višeg suda u Podgorici. Kako su pojasnili, Više državno tužilaštvo u Podgorici donijelo je naredbu o sprovođenju istrage protiv Maraša i Perovića, zbog sumnje da su izvršili krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. - I to zbog osnovane sumnje da su u mjestu Trnovo – opština Bar, na plantaži, proizvodili navedenu opojnu drogu. VDT je potom Višem sudu u Podgo-

rici, sudiji za istragu, dostavilo prijedlog za određivanje pritvora okrivljenim licima, koji prijedlog je prihvaćen od strane suda i istima je određen pritvor u trajanju najviše mjesec dana od dana lišenja slobode - naveli su u saopštenju. Podsjećamo, iz Uprave policije je 24. avgusta saopšteno da su u Trnovu otkrivene do sada najveće plantaže marihuane i da su u toj akciji uhapšeni Maraš i Perović, koji su i zatečeni na tom području. - U mjestu Trnovo otkriveno je osam parcela marihuane koje

čine jednu cjelinu, sa oko 13.100 sadnica biljke Cannabis sativa, koje su se nalazile u punom stadijumu uzgoja. Plantaža je bila opremljena sistemima navodnjavanja, uzgoja i fizičkog i tehničkog obezbjeđenja, što ukazuje na visok nivo organizacije i opremljenosti izvršilaca koji su prilikom realizacije kriminalnih aktivnosti sprovodili i mjere kontranadzora - pojasnili su ranije iz UP.

Vršilac dužnosti direktora Uprave policije (UP) Lazar Šćepanović saopštio je na konferenciji za medije u ponedje-

Saobraćajna nezgoda u tunelu Budoš kod Nikšića

NIKŠIĆ – U saobraćajnoj nezgodi koja se juče dogodila u tunelu Budoš kod Nikšića jedna osoba povrijeđena je teže, a dvije lakše, saopšteno je Pobjedi iz Operativno-komunikacionog centra (OKC) Uprave policije. Kako nam je saopšteno, u udesu je došlo do sudara dva kamiona, a u nezgodi je učestvo-

valo i jedno putničko vozilo. Saobraćajna nezgoda se dogodila u 13.55 sati. Teško povrijeđeni vozač bio je zarobljen u kamionu, a vatrogasci su ga uz intervenciju Hitne pomoći uspješno izvukli iz vozila. Za sada nije poznato više detalja o udesu. Policija je obavila uviđaj. J. R.

Na Graničnom prelazu Dračenovac uhapšena jedna osoba

ljak da je riječ o najvećoj zapljeni marihuane u Crnoj Gori do sada te da je kriminalnim strukturama zadat snažan udarac. On je istakao da je ovo bila višemjesečna akcija policije te da se intenzivno radi na otkrivanju svih povezanih osoba sa plantažom marihuane.

- Vrijednost droge u pogledu krijumčarenja je oko 4,5 miliona eura, a u uličnoj prodaji dostigla bi vrijednost do deset miliona - napomenuo je Šćepanović.

Istakao je da je marihuana zasađena na osam plantaža, te da ima 15 različitih vlasnika. - Uhapšena su dva lica. Iza ovog djela stoji organizovani kriminal, to karakteriše ovu plantažu - poručio je, između ostalog, on. J. R.

Zaplijenjeno

16,5 kilograma

marihuane

ROŽAJE – U vozilu nikšićkih registarskih oznaka kojim je upravljao E. T. (30) na Graničnom prelazu Dračenovac, u posebno izrađenom bunkeru, pronađeno je 15 pvc pakovanja sa sadržajem materije za koju se sumnja da je marihuana ukupne mase 16,5 kilograma.

Kako su naveli iz Uprave policije, sa svim činjenicama i preduzetim radnjama je upoznat tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, po

čijem je nalogu E. T. uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. - Službenici Uprave policije nastavljaju intenzivno odlučnu borbu protiv svih oblika kriminala, a u odnosu na to u primarnom fokusu je očuvanje i podizanje nivoa bezbjednosti državne granice, sprečavanje svih nezakonitosti i suzbijanje prekograničnog kriminala - naveli su iz policije. a. R.

Oduzeta droga

Sa uviđaja

Zgrada Višeg suda

MINEAPOLIS - Tri osobe su poginule, a 20 je ranjeno u jučerašnjoj pucnjavi u katoličkoj školi na jugu Mineapolisa, a među poginulima je i napadač, saopštio je zvaničnik američkog ministarstva pravde.

Ubijena djeca imala su osam i deset godina.

Pucnjava se dogodila dva dana nakon početka nastave u Katoličkoj školi Anunciation, privatnoj osnovnoj školi sa oko 395 đaka. Škola je povezana sa Katoličkom crkvom Anunciation, a obje se nalaze u stambenom dijelu jugoistočnog Mineapolisa, najvećeg grada u saveznoj državi Minesota. Policija u Ričfildu, obližnjem predgrađu, saopštila je da je na mjestu događaja prijavljen muškarac obučen u crno, naoružan puškom. Lokalni mediji navode da su djeca bila na jutarnjoj misi kada je pucnjava počela.

Televizijski snimci prikazali su roditelje kako se provlače ispod žute policijske trake i izvode učenike iz škole.

Djeca su bila obučena u zelene polo majice i plave šortseve i suknje.

Šef policije Mineapolisa, velikog grada u saveznoj državi Minesota, napad je nazvao „potpuno neshvatljivim“ i rekao da su ubijena djeca koja imaju osam odnosno deset godina.

Prema riječima šefa policije Brajana O’Hare, napadač

28. avgust 2025.

O’Hara: Okrutno nasilje nad nevinom djecom

je prišao sa strane zgradi crkve, u kojoj se nalazi Katolička škola i sasuo desetine metaka po prozorima, u pravcu djece koja su sjedjela u klupama tokom mise.

Iako je u prvim izvještajima

Nakon saznanja o trojici Amerikanaca uključenih u operacije na Grenlandu

Danska opozvala

američkog diplomatu

KOPENHAGEN - Danska je opozvala američkog otpravnika poslova u Kopenhagenu nakon što su obavještajne službe otkrile da su najmanje trojica američkih državljana, bliskih predsjedniku Donaldu Trampu, sprovela aktivnosti na Grenlandu za koje se sumnja da su imale za cilj slabljenje veza te teritorije s Danskom i jačanje uticaja Sjedinjenih Država. Prema informacijama koje je objavila radiotelevizija DR, jedan od Amerikanaca boravio je u Nuku, gdje je sastavljao spisak Grenlanđana koji bi mogli podržati Trampove planove, dok su druga dvojica radila na uspostavljanju kontakata s lokalnim političarima, poslovnim ljudima i liderima zajednice. Još nije jasno da li su djelovali po nalogu Bijele kuće ili samoinicijativno. Ministar vanjskih poslova Lars Leke Rasmusen izja-

vio je da je ,,neprihvatljiv svaki pokušaj miješanja u unutrašnje poslove Kraljevine“ i potvrdio da će se sastati s američkim otpravnikom poslova, najvišim diplomatom SAD sada u Danskoj. Grenlandska poslanica Aja Kjemnic ocijenila je da je neprihvatljivo da se ,,na takav način pokušava infiltrirati u grenlandsko društvo“, naglasivši da o budućnosti Grenlanda mogu odlučivati samo njegovi građani.

Martin Lidegor, lider Radikalne stranke, izjavio je da se radi o ozbiljnoj i osjetljivoj situaciji.

-Teško je to dokazati, ali isto tako teško i ne sumnjati. Ako se pokaže da je bilo zvaničnih naloga, povjerenje u američku administraciju biće ozbiljno poljuljano.

Danska vlada navodi da pažljivo prati situaciju i da će u narednim danima razmotriti dalje diplomatske korake.

američkih medija pisalo da je napadač savladan, pa potom i da je mrtav, policija vjeruje kako se on poslije zločina ubio.

„Ovo je namjerni akt nasilja protiv nevine djece i drugih

ljudi koji su se molili. Izrazita okrutnost i kukavičluk otvaranja paljbe po crkvi punoj djece – apsolutno su neshvatljivi“, rekao je O’Hara.

Prema njegovim riječima, na neka od bočnih vrata bile su

Ubijena djeca imala su osam i deset godina. Pucnjava se dogodila dva dana nakon početka nastave u Katoličkoj školi Anunciation, privatnoj osnovnoj školi sa oko 395 đaka

postavljene daske kao barikade.

Takođe je rekao da su vlasti na licu mjesta pronašle dimnu bombu, ali ne i eksplozivne naprave.

U vrijeme napada u crkvi su bile desetine mališana.

Nijesu poznati napadačevi motivi. O’Hara je rekao da je ubica u ranim dvadesetim godinama, da nema širu kriminalnu prošlost i da se vjeruje da je djelovao sam. Guverner Minesote Tim Volc nazvao je napad užasavajućim.

U bolnici Henepin u Mineapolisu zbrinuto je 11 pacijenata, uključujući devetoro djece starih šest do 14 godine, kao i dvije odrasle osobe. Prema riječima ljekara hitne pomoći,

četvoro pacijenata je na operacionom stolu. Pedijatrijska bolnica Minesota primila je petoro djece. Pr edsjednik SAD Donald Tramp rekao je da je obaviješten o pucnjavi i da je FBI na licu mjesta.

- Molim vas, pridružite mi se u molitvi za sve koji su pogođeni ovim događajem - napisao je na društvenim mrežama. Ministarstvo za unutrašnju bezbjednost je u kontaktu sa lokalnim vlastima i prati situaciju, saopštila je ministarka Kristi Noem na društvenim mrežama. Prema navodima policije, u Mineapolisu su od utorka popodne zabilježene još tri pucnjave u kojima su ukupno tri osobe poginule, a sedam ranjeno.

Predsjednik SAD predložio krivično gonjenje Džordža Soroša i njegovog sina

VAŠINGTON - Predsjednik SAD Donald

Tramp predložio je juče da milijarder Džordž Soroš i njegov sin budu krivično gonjeni zbog neutemeljenih tvrdnji da je njihova porodica, inače omiljena meta desničara, odgovorna za ,,nasilne proteste“ širom zemlje.

Tramp nije precizirao što je izazvalo njegovu reakciju, ali se to dešava dok njegova administracija vodi više krivičnih istraga protiv svojih percipiranih neprijatelja, prenosi AFP -Džordž Soroš i njegov divni sin iz Radikalne ljevice treba da budu optuženi po RICO zakonu zbog njihove podrške nasilnim protestima i još mnogo toga - napisao je predsjednik na svojoj platformi Truth Social, misleći na zakon protiv učestvovanja u kriminalnoj organizaciji. Fondacije Otvoreno društvo, filantropsko carstvo koje je osnovao Soroš, oštro su osudile Trampove komentare. - Ove optužbe su skandalozne i neistinite. Fondacije Otvoreno društvo ne podržavaju niti finansiraju nasilne proteste - saopštio je portparol fondacija za AFP Fondacije podržavaju pravo na slobodu govora i mirne proteste, što su karakteristike svake živahne demokratije - dodao je portparol.

Dugogodišnje teorije zavje-

Tramp: Treba da budu optuženi zbog podrške nasilnim protestima

re u vezi sa porodicom Soroš ponovo su se pojavile u junu, kada su u Los Anđelesu izbili protesti zbog pojačanih racija na imigrante. Tramp je koristio demonstracije kao opravdanje za raspoređivanje Nacionalne garde i marinaca u grad pod upravom Demokrata. Provjere činjenica, uključujući AFP, demantovale su nekoliko slika koje su se tada širile internetom, a koje su navodno prikazivale neprofitne organizacije povezane sa poro-

dicom Soroš kako strateški postavljaju cigle za bacanje na policiju. Mađarsko-američki Soroš (95) dugo je bio ,,strašilo“ za krajnju desnicu u Evropi i SAD zbog svoje finansijske podrške progresivnim ciljevima i Demokratskoj partiji. N eosnovano je optuživan za širenje migrantskih kriza u Evropi i na južnoj granici SAD, kao i za organizovanje masovnih protesta, uključujući one protiv policijske brutalnosti nakon ubi-

stva Džordža Flojda 2020. godine.

Dugogodišnja kampanja protiv Soroša, koji je Jevrejin, često se smatra motivisanom antisemitizmom.

Tramp je ranije optuživao Soroša da stoji iza njegove osude 2024. godine zbog prikrivanja isplata porno-glumici, tvrdeći da finansijer kontroliše javnog tužioca koji je podigao optužnice. Soroš je 2023. godine najavio da će kontrolu nad Fondacijama Otvoreno Društvo prepustiti svom sinu Aleksu. Na izborima 2024. Aleks Soroš je bio otvoreni podržavalac Trampove demokratske protivnice, potpredsjednice Kamale Haris Neposredno prije odlaska sa funkcije u januaru, Džo Bajden je starijem Sorošu dodijelio Predsjedničku medalju slobode – najviše civilno priznanje u Americi – ističući njegovu podršku ,,projektima širom svijeta koji jačaju demokratiju, ljudska prava, obrazovanje i socijalnu pravdu“.

Napadač pucao na učenike tokom mise

Priredila: R. U.–I.

Donald Tramp

Džordž Soroš

Cetinje: Projekat EPA i CETI-ja

KAMPAnjA

Kvalitet vazduha pratiće 15 dana

CETINJE - U cilju praćenja kvaliteta vazduha i unapređenja zaštite životne sredine, Agencija za zaštitu životne sredine i Centar za ekotoksikološka ispitivanja, u saradnji sa Sekretarijatom za uređenje prostora i zaštitu životne sredine Cetinje, postavili su mobilnu stanicu za praćenje kvaliteta vazduha - saopšteno je iz prijestonice.

Stanica je instalirana na platou Turističkog parkinga u blizini Info punkta i biće aktivna 14 dana, a lokacija je odabrana u komunikaciji sa predstavnicima Centra za ekotoksikološka ispitivanja. Mobilna stanica je opremljena analizatorima novije generacije i pokazuje

stanja vazduha u realnim uslovima.

Rezultati kvaliteta vazduha biće dostupni Sekretarijatu za uređenje prostora i zaštitu životne sredine u toku narednog mjeseca i predstavljaće smjernice za dalje mjere i aktivnosti jačanja kapaciteta kvaliteta vazduha u prijestonici.

Postavljanje mobilne stanice dio je kampanje koju je Agencija pokrenula u aprilu, a stanica je opremljena analizatorima najnovije generacije, čime se dodatno jačaju kapaciteti za praćenje kvaliteta vazduha u Crnoj Gori.

Stanica će biti privremeno postavljena u opštinama: Kolašin, Mojkovac, Berane, Rožaje, Plav, Ulcinj, Herceg Novi, Budva, Žabljak, Cetinje i Danilovgrad. J.Đ. – P.

KOtOR: Plivački maraton u subotu

Sredstva će pokloniti Specijalnoj bolnici

KOTOR – Drugi humanitarni plivački maraton „Dobrota 2025“ biće održan u subotu, 20. septembra pod motom „Na talasu zdravlja do mora prilika“.

Organizatori su Triatlon kluba Kotor i Sportsko-rekreativnog društva (SRD) „Open Water“ iz Budve, a u partnerstvu sa Specijalnom bolnicom za psihijatriju „Dobrota“. Predviđena plivačka ruta u dužini od osam kilometara je na relaciji Perast – Dobrota. Start je između peraških ostrva, a cilj je ponta ispod Crkve Svetog Matije (ponta Specijalne bolnice za psihijatriju). – Cilj ovog humanitarnog, sportskog događaja je prikupljanje novčanih sredstava koja će biti usmjerena ka poboljšanju uslova u kojima borave pacijenti čije su aktivnosti dio procesa radno-okupacione terapije. Namjera nam je da skrenemo pažnju na promociju zdravih stilova života, a upravo je plivanje jedna od aktivnosti kojom čovjek može da se bavi bez obzira na godine starosti. Odabrana relacija na kojoj će biti

Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju sprovodi drugu fazu projekta

Crna Gora će meteorološke radare imati 2027.

PODGORICA – Nakon nedavnih katastrofalnih požara u Crnoj Gori ministri unutrašnjih poslova i ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera najavili su da će u okviru prijedloga budžeta za narednu godinu prioritetno planirati nabavku meteorološkog radara. Ta sofisticirana, ali skupa oprema će omogućiti Zavodu za hidrometeorologiju i seizmologiju (ZHMS) da izrađuje kratkoročnu prognozu vremena (nowcasting) odnosno da pravovremeno otkriva i prepoznaje opasne meteorološke pojave.

U regionu, većina zemalja je već uspostavila sisteme meteoroloških radara. Srbija i Hrvatska imaju razvijenu mrežu, Bosna i Hercegovina je u fazi uvođenja, dok Crna Gora i Albanija još nemaju ovu ključnu opremu.

ZNAČAJ

organizovan maraton promoviše i dio obale koja predstavlja neprocjenjivo blago naše kulturne baštine – naveli su organizatori. Učesnici će biti članovi Triatlon kluba Kotor i SRD „Open Water“ iz Budve kao i plivači iz zemlje i iz inostranstva koji imaju bogato iskustvo u disciplini daljinskog plivanja. Organizatori su pozvali društveno odgovorne pojedince i organizacije da, u skladu sa mogućnostima, uplate novčana sredstva na račun Triatlon kluba Kotor 530-24204-54 (NLB banka).

C. G.

Iz Zavoda kojim rukovodi Dušica Brnović, za Pobjedu podsjećaju kako godinama ukazuju da nedostatak meteorološkog radara predstavlja jednu od najvećih prepreka u unapređenju sistema ranog upozoravanja u Crnoj Gori. – Bez radara, Zavod nije u mogućnosti da razvije i primjenjuje prognoze predočavanja u realnom vremenu (nowcasting), koje su od presudnog značaja za blagovremeno reagovanje na nagle i intenzivne vremenske pojave poput oluja, bujičnih poplava i obilnih padavina. Meteorološki radar je decenijama naš prioritet. To je neophodan instrument za moderno praćenje i upozoravanje, jer omogućava detaljno praćenje atmosferskih procesa i izdavanje preciznih upozo -

Godinama ukazujemo da nedostatak radara predstavlja jednu od najvećih prepreka u unapređenju sistema ranog upozoravanja. Prošle godine je izrađena projektna dokumentacija i studija izvodljivosti, ove je planirana revitalizacija mreže glavnih automatskih stanica, a 2026. i 2027. godine nabavka i instalacija opreme i obuka stručnog osoblja. Za potpunu pokrivenost teritorije Crne Gore neophodna su dva radara, a vrijednost jednog, zavisno od tehničkih karakteristika i mogućnosti koje pruža, procjenjuje se na tri i pet miliona eura – kazali su Pobjedi iz Zavoda

renja koja spašavaju živote i imovinu – kazali su iz Zavoda. Objašnjavaju da je meteorološki radar od izuzetnog značaja jer omogućava pravovremeno i precizno praćenje intenziteta i kretanja padavina, grmljavinskih oblaka i drugih ekstremnih vremenskih pojava. Njegova uloga je ključna u sistemu ranog upozoravanja na oluje, poplave i nepogode, što direktno doprinosi zaštiti života i imovine građana, ali i bezbjednosti

u saobraćaju, poljoprivredi, turizmu i energetici. Radar dopunjava klasična osmatranja i satelitske podatke, znatno povećavajući tačnost i blagovremenost meteoroloških prognoza i upozorenja. Vrijednost jednog radara, zavisno od tehničkih karakteristika i mogućnosti koje pruža, procjenjuje se na tri i pet miliona eura, dok godišnji operativni troškovi iznose oko pet do deset odsto nabavne cijene.

– Za potpunu pokrivenost teritorije Crne Gore neophodna su dva radara, čime bi sistem ranog upozoravanja postao potpuno funkcionalan – kazali su iz Zavoda.

O nabavci radara godinama se govori, ali je prvi konkretan korak napravljen 2024. godine kada je izrađena projektna dokumentacija i studija izvodljivosti. Ove godine planirana je revitalizacija mreže glavnih automatskih

PODGORICA – Kompanija

održala je radionice robotike za učenike osnovnih škola u Bijelom Polju, Beranama i Pljevljima i pružila priliku osnovcima

POČeLA U APRiLU: Mobilna stanica

POžARi AKtUeLizOvALi PRObLeM nedOstAtKA MeteO RAdARA: Intervencija u okolini Podgorice

Kompanija MTEL nastavlja

U tri škole na sjeveru sprovodi se projekat energetske efikasnosti vrijedan 4,8 miliona eura

meteorološke godine?

Sigurnosna preporuka izdata 2018. godine

Nacionalna komisija za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda vazduhoplova, događaja koji ugrožavaju sigurnost željezničkog saobraćaja, i pomorskih nezgoda i nesreća je u decembru 2018. godine uputila Ministarstvu saobraćaja i pomorstva (nakon analize nesreće i pogibije paraglajderista kod Budve) apel da je potrebno hitno inicirati nabavljanje meteoroloških radara.

– U posljednje četiri godine smo evidentirali nekoliko slučajeva nesreća i ozbiljnih nezgoda koji su kao uzrok imali naglo pogoršanje meteo situacije, a u kojima je bilo i ljudskih žrtava. Komisija je mišljenja da bi svi ovi slučajevi bili izbjegnuti da postoji sistem bliskog upozorenja o nailasku lošeg vremena, oluje sa kišom, jakim vjetrom i slično. Ključni faktor ovakvog sistema upozorenja je meteorološki radar i iz tog razloga Komisija izdaje Sigurnosnu preporuku Ministarstvu saobraćaja i pomorstva – piše u dokumentu.

Da je meteo radar neophodan ukazano je i u ključnim dokumentima - Nacionalna procjena rizika od katastrofa (2021. godine) i na njoj zasnovanoj Procjeni sposobnosti upravljanja rizicima od katastrofa (2023. godine).

stanica dok je 2026. i 2027. godine predviđena nabavka i instalacija opreme i obuka stručnog osoblja.

– Sredinom 2024. godine, uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), izrađen je strateški dokument – Studija za razvoj nacionalnog nowcasting sistema. Ova studija obuhvatila je pregled postojećih meteoroloških sistema i kapaciteta, identifikovala ključne nedostatke i dala preporuke za uspostavljanje održivog sistema ranog upozoravanja. U 2024. godini, Zavod je realizovao još jedan važan korak – izradu Studije izvodljivosti za uspostavljanje operativne upotrebe meteorološkog radara na teritoriji Crne Gore. Dokument precizno definiše tehničke zahtjeve i faze implementacije, kao i dugoročni cilj da Crna Gora posjeduje dva radara, čime bi čitava teritorija bila pokrivena

obuku za osnovce

u realnom vremenu. Pored toga, ove godine započeta je revitalizacija mreže glavnih meteoroloških stanica. Tender je u toku, a očekuje se da aktivnosti budu završene do kraja godine – kažu iz Zavoda.

Taj projekat je, kažu, od presudne važnosti za unapređenje sistema ranog upozoravanja i preciznijeg praćenja vremenskih nepogoda. – Naš cilj je da radar bude u funkciji u što kraćem roku, kako bi građani i nadležne službe imali pouzdan alat za pravovremeno reagovanje i zaštitu. Imajući u vidu obim investicije, Zavod samostalno ne može finansirati ovakav projekat, već je njegova realizacija moguća isključivo uz podršku države i međunarodnih partnera. Pored budžetskih sredstava, aplicirali smo i kroz niz međunarodnih projekata, ali je od ključne važnosti da drža-

robotike u Baru septembra

vrsnu pripremu za veliko državno takmičenje u robotici koje će biti održano 10. novembra u ,,MTEL Dvorani Morača“. Nakon sjevera Crne Gore, MTEL seli radionice na jug i već 7. septembra biće održane radionice u Baru i Tivtu. U Baru radionice će biti održavane u Osnovnoj školi ,,Jugoslavija“

od 10 do 12 časova, odnosno u Tivtu u prostorijama OŠ ,,Drago Milović“ od 17 do 19 časova. Za radionice učenici se mogu prijaviti na sajtu https://mrobotikabezgranica.me/ ili putem društvenih mreža kompanije MTEL i M:tel digitalne fabrike. Pravo učešća na radionicama u Baru i Tivtu imaju

Sofisticirana tehnologija neće imati puni efekat bez dovoljno obučenog kadra - potrebni su meteorolozi i tehničari koji bi 24 sata dnevno pratili podatke i izdavali upozorenja u realnom vremenu. Bez dovoljnog broja meteorologa i tehničara za održavanje sistema, postoji rizik da radar brzo postane nefunkcionalan – upozoravaju iz Zavoda

va prepozna prioritet ove nabavke – kažu iz Zavoda.

IZAZOVI

Iako nabavka radara i modernizacija opreme predstavljaju ključne korake, iz Zavoda upozoravaju da sofisticirana tehnologija neće imati puni efekat bez dovoljno obučenog kadrapotrebni su meteorolozi i tehničari koji bi 24 sata dnevno pratili podatke i izdavali upozorenja u realnom vremenu. – Bez dovoljnog broja meteorologa i tehničara za održavanje sistema, postoji rizik da radar brzo postane nefunkcionalan, što bi značilo gubitak investicije. Naš plan je da do 2026. godine zaposlimo dva mlada meteorologa i dva tehničara, ali za to je potrebna podrška države. Ako ne budemo imali jasnu politiku zadržavanja deficitarnih kadrova, ne samo u meteorologiji već i u drugim oblastima, Zavod će se suočiti sa ozbiljnim problemima u funkcionisanju – upozoravaju iz Zavoda.

Naglašavaju da meteorološki radar, revitalizacija mreže stanica i ulaganje u kadar predstavljaju tri stuba na kojima se gradi savremeni sistem ranog upozoravanja u Crnoj Gori. – Njegova implementacija, uz podršku države i međunarodnih partnera, neophodna je kako bi se smanjili rizici od prirodnih nepogoda i obezbijedila veća sigurnost građana, infrastrukture i ekonomije zemlje – poručuju iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju. D. ŠAKOVIĆ

učenici svih škola u Crnoj Gori. Kompanija MTEL zajedno sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija, a u saradnji sa inovativnim centrom ,,BIP TECH“ pokrenula je veliki projekat u okviru koga edukuje učenike o poslovima budućnosti, kako bi ih adekvatno i pravovremeno pripemili za eru digitalne transfomacije. Radionice se održavaju u cijeloj Crnoj Gori, a pravo učešća imaju sve 162 škole. Nakon radionica, u oktobru će se održati takmičenje po regijama nakon čega slijedi veliko državno takmičenje. Radionice kao i takmičenja su za sve učenike besplatni. C. G.

Umjesto lož ulja koristiće pelet

PODGORICA – U unapređenje energetske efikasnosti osnovnih škola u Beranama i Bijelom Polju biće investirano 4,8 miliona eura. Riječ je o školama „Vuk Karadžić“ u Beranama i „Vladislav Ribnikar“ i „Risto Ratković“ u Bijelom Polju.

Ugovor je potpisao ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović sa kompanijom Eurozox iz Danilovgrada, koja taj posao treba da završi za pet mjeseci. – Ugovorenim radovima planirana je zamjena krovnih pokrivača, fasadne bravarije,

izrada termoizolacije spoljnih zidova objekata, kao i zamjena kompletnih postojećih instalacija rasvjete sa LED rasvjetom radi uštede energije. Predviđena je i zamjena gromobranske instalacije i instalacija opšte potrošnje. Takođe, biće izvršena rekonstrukcija kupatila sa zamjenom kompletne vodovodne i kanalizacione instalacije, dok će se postojeći sistemi grijanja na lako lož ulje zamijeniti ekološki prihvatljivim sistemom grijanja na pelet – saopšteno je iz Ministarstva energetike i rudarstva. –Ti radovi znatno će doprinijeti energetskoj efikasnosti i

ekološkoj održivosti, uz istovremeno poboljšanje funkcionalnosti i sigurnosti objekata – kazali su iz tog Vladinog resora.

Potpisivanju ugovora je prisustvovala i ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović. Iz Ministarstva energetike i rudarstva su naveli da se projekat realizuje na osnovu partnerskog aranžmana Vlade sa KfW bankom i Evropskom komisijom, kroz koji je obezbijeđen kreditni aranžman u iznosu od 45 miliona eura i grant od gotovo 4,8 miliona eura. Vlada učestvuje sopstvenim sredstvima do deset miliona eura.

– Do sada je kroz taj projekat završena adaptacija više škola u Baru, Tuzima, Kotoru i na Cetinju, dok se trenutno izvode radovi na izgradnji paviljona Doma starih „Grabovac“ u Risnu i priprema ugovaranje za Klaster V u Herceg Novom i Risnu – kaže se u saopštenju. Navodi se da se paralelno izrađuje tehnička dokumentacija za objekte državne uprave i obrazovne ustanove u Podgorici i Nikšiću, kao i da je do kraja godine planiran početak izrade dokumentacije za novi studentski dom na Cetinju. C. G.

DA n ILOVg RAD: Gradsko preduzeće nabavilo bager – gusjeničar

ViK kupio prvu mašinu od osnivanja 2013. godine

DANILOVGRAD –

Preduzeće Vodovod i kanalizacija kupilo je iz sopstvenih sredstava bager – gusjeničar vrijedan 62.920 eura. Kako je saopšteno iz lokalne uprave, to je prva nabavka neke građevinske mašine za VIK – Danilovgrad od osnivanja tog društva nastalog podjelom nekadašnjeg JKZP Danilovgrad u decembru 2013. godine.

– Vodovod i kanalizacija Danilovgrad do sada nije posjedovalo nijednu od građevinskih mašina koje su neophodne za obavljanje osnovnih djelatnosti i koje su, između ostalog, uslov za posjedovanje licenci za obavljanje vodosnabdi-

VRIJEDAn 62.920 EuRA: Kupljeni bager

jevanja i odvođenja otpadnih voda. Nabavkom bagera – gusjeničara znatno će se unaprijediti rad službi koji rade na održavanju vodovodne mreže, unaprijediti ukupan kvali-

Preduzeće Vodovod i kanalizacija Danilovgrad do sada nije posjedovalo nijednu od građevinskih mašina koje su neophodne za obavljanje osnovnih djelatnosti i koje su, između ostalog, uslov za posjedovanje licenci za obavljanje djelatnosti vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda

tet usluge vodosnabdijevanja i smanjiti troškovi poslovanja ove vrste – navedeno je u saopštenju. Menadžment društva, dodaju, planira da to bude prva u nizu sličnih nabavki i, imajući u vidu veliku nabavnu cijenu, razmatra načine za iznalaženje finansijskih sredstava za nabavku još nekoliko vozila neophodnih za unapređenje fukcionisanja preduzeća i unapređenje usluga, odnosno zadovljstva korisnika. D. Š.

BIĆE EKOLOŠKI ODRŽIVA: OŠ„Vuk Karadžić“ u Beranama

Preminuo istaknuti crnogorski vajar i slikar Krsto Andrijašević

Likovni svijet čistote djetinjeg izraza

PODGORICA - Istaknuti crnogorski vajar i slikar Krsto Andrijašević preminuo je juče u Nikšiću.

Andrijašević je rođen 1948. godine u Balosavama kod Vilusa, nekadašnja opština Grahovo. Osnovnu školu završio je na Vilusima, a gimnaziju u Nikšiću. Završio je Pedagošku akademiju u Nikšiću, likovni odsjek, zatim Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi vajara Jovana Kratohvila. Bavio se pedagoškim radom u Nikšiću. Pripadao je neformalnoj crnogorskoj likovnoj grupi ,,Generacija 9“. Studijski je boravio u Parizu. Imao je brojne samostalne izložbe, a dobitnik je i više prestižnih nagrada, između ostalog, i najveće državne - Trinaestojulske nagrade za slikarstvo. Živio je i radio u Nikšiću. Likovna kritika pisala je kako je Andrijašević, kada je riječ o skulpturi, izražavao sklonost ka toplim, jednostavnim i arhaičnim figurama koje obiluju simbolima i metaforama i nerijetko sadrže notu angažovanog odnos prema životu. - To je zapravo jedan čaroban, magijski svijet u kojem caruje jednostavnost, naivnost i čistota djetinjeg izraza, bez obzira na to da li njime iskazuje ljubav, znakovne i simboličke ideograme. Na crtežima dominiraju dva motiva - portreti i erotske predstave - ocijenila je likovna kritika. U nikšićkom „Zahumlju“, u martu, promovisana je njegova knjiga „Sjećanja i još ponešto“. U knjizi poezije i proze Andrijašević je pred čitaoce donio

vlastita životna iskustva, sjećanja i refleksije o umjetnosti. U intervjuu za Pobjedu tim povodom Andrijašević je istakao da u knjizi može da se pročita o njegovom životu u osnovnoj školi, gimnaziji, u Pedagoškoj, u armiji, kada je predavao u srednjoj školi...

- Svu svoju ljubav sam okrenuo ka umjetnosti, što se zadržalo sve do danas. Najljepši dio mog života bila je Pedagoška. Drugarstvo je bilo lijepo. Svi smo se družili, šalili, zezali, izlazili na korzo, gledali filmove. Kada sam upisao fakultet u Beogradu, nadao sam se da će biti isto. Kakvi! Svi su bili zasebni. Od drugarstva ništa. Jedino što smo radili puno - zapisao je Andrijašević. Krsto je dobitnik brojnih nagrada, među kojima je i Trinaestojulska.

- Svi kažu da sam je zaslužio. Ne znam što više da tražim od Boga, nego da do kraja stvaram. Znam da se pod starost ne stvaraju dobra djela, ali meni se čini da baš sada stvaram u pravom smislu. Iz velike ljubavi i velike muke velika umjetnost nastaje - kazao je tada Andrijašević. A. Đ.

Projekcija filma Ivana Salatića na Žabljaku

Kadar iz filma „Otapanje vladara“

„Otapanje vladara“ u Centru za kulturu

PODGORICA - Publika na Žabljaku imaće priliku da od 28. avgusta do 3. septembra pogleda drugi dugometražni film Ivana Salatića ,,Otapanje vladara“. Film se prikazuje u sali Centra za kulturu u 20 sati. Ulaz na projekciju je dva eura.

Radnja filma smještena je u XIX vijek i prati pjesnika i gospodara Brda - Morlaka, koji, smrtno bolestan, kreće na put ka jugu Mediterana u potrazi za lijekom. Prati ga njegov vjerni sluga Đuko, koji se na

tom putovanju suočava sa sopstvenim osjećajem dužnosti, čežnjom za domom, ljubomorom i neizbježnom propasti. Glumačku postavu čine Marko Pogačar, Luka Petrone, Vanja Matić, Vladimir Milošević, Igor Božanić, Tea Ljubešić i Jakov Zovko Film „Otapanje vladara“ predstavlja drugi dugometražni igrani film Ivana Salatića, koji je 2018. godine sa filmom ,,Ti imaš noć“ učestvovao na Venecijanskom filmskom festivalu u okviru selekcije „Nedelja kritike“. A. Đ.

PODGORICA – Film

„Yugo Florida“ Vladimira Tagića, koji je prikazan na Kanli kuli u okviru takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma Filmskog festivala u Herceg Novom, donosi intimnu priču o ocu i sinu koji, tek kada bolest otvori pitanje kraja, pokušavaju pronaći zajednički jezik i bliskost.

Tagićev debitantski dugometražni film odlikuje se smirenim ritmom, autentičnim i doziranim humorom, te snažnim glumačkim izvedbama, posebno Andrije Kuzmanovića, čija transformacija nosi teret priče.

BIOGRAFSKO

Kuzmanović tumači lik Zorana, radnika u noćnoj smjeni rijaliti programa koji na kamerama nadgleda učesnike dok spavaju, zapisuje njihove eventualne aktivnosti i sa maskom, kao nindža, ulazi u sitni sat da napuni frižider. Rano izjutra on se vraća kući i tamo po pravilu zatiče cimera koji daje časove engleskog onlajn i puši marihuanu. Zoranova turobna i siva realnost postaje još dramatičnija i teža kada sazna da mu otac Vesa, kojeg maestralno tumači Nikola Pejaković Kolja, ima leukemiju. Zoran ispunjenje i utjehu traži u nemogućim vezama sa bivšom djevojkom koja treba da se uda i učesnicom iz rijalitija Emom, koju tumači Jana Milosavljević. Automobil „yugo florida“ je svojevrsni oksimoron u samom svom nazivu – spoj nespojivog –kao što su to Zoran i Vesa. Kroz vožnju u „yugo floridi“ i niz neočekivanih zaustavljanja, njih dvojica prolaze put od otuđenja do neizgo-

Četvrtak, 28. avgust 2025.

Ostvarenjem „Yugo Florida“ Vladimira Tagića nastavljena na Filmskom festivalu u Herceg Novom

Gubici nas podsjete da je sve trenutno

To je krug u kojem se mi stalno vrtimo. Nas to podsjeti: jao, treba više da cijenimo život, da budemo bolji, ovakvi ili onakvi... Onda prođe neko vrijeme i to zaboravimo. Mi se stalno vrtimo i veliko je pitanje koliko uspijevamo da iz tih situacija izvučemo suštinska poboljšanja za život, da budemo bolji ljudi... –istakao je reditelj Vladimir Tagić

vorenog prihvatanja. Film je karakterističan i po upotrebi najrazličitijih muzičkih ostvarenja koja su u funkciji radnje – od Šopena, Betovena, preko Indeksa do Ane Nikolić i Lepe Lukić. Sve je

to, kako je objasnio reditelj Tagić, u funkciji oslikavanja društvenog konteksta, socijalniog miljea i ljudi koje prikazuje.

Prema njegovim riječima, polazna tačka filma je bio autobiografski momenat koji se tiče njegovog odnosa s ocem. - Ali ja nijesam htio da to

Film bez ikakvih kalkulacija

Crnogorski koproducent

Ivan Marinović je na konferenciji za novinare nakon prikazivanja filma kazao da se u kvalitete Vladimira Tagića kao reditelja uvjerio još davno, gledajući njegov film ,,Izlaz u slučaju opasnosti“.

- Naravno da sam bio veoma zainteresovan da budem dio projekta. U svim filmovima prepoznajem određeni stepen kalkulacije, ljudi nekako uvijek nužno razmišljaju gdje će da plasiraju film, koji će festival da ga uzme. Postoji pritisak na nas kao autore da budemo mudri i oko toga šta i kako radimo. Ovo je film gdje autora to nije zanimalo. Postojala je potreba da se ispriča priča na jedan iskren način – kazao je Marinović.

U Šavniku počelo prvo izdanje

PODGORICA - Prvo izdanje Art festivala ,,Dva sunca“, koje će trajati do 29. avgusta i donijeti bogat program muzike, vizuelne umjetnosti i filma, počelo je juče kreativnim radionicama koje su vodili profesori FVU Marija Džoganović, Iva Đurović, Marko Gošović i Balša Gobović.

Program je nastavljen segmentom Artists Talks - susretima posvećenim aktuelnim temama u umjetnosti.

Nakon večernjih radionica, prvi dan je zaokružila energična Higher Sense Party –Andrea Nox i The Founder, elektronski događaj pod otvorenim nebom. Festival je zamišljen kao trodnevno iskustvo koje na sedam lokacija povezuje umjetnike i publiku, pretvarajući grad i njegovu okolinu u otvorenu pozornicu i galeriju pod vedrim nebom. Danas, u svitanje, na lokalitetu između Pošćenskih jezera nastupiće svjetski priznati gitar duo Sr-

pravim kao autobiografski film, jer mislim da je za publiku najvažnije da li ovaj film funkcioniše kao film, da funkcioniše za njih i šta on njima poručuje i koliko oni u njemu uspijevaju da se pronađu. Je li 50, 60 ili 30 odsto u tom filmu autobiografsko, a ostalo fikcija, mislim da je to najmanje važno. Publika treba da se sa ovim filmom identifikuje zbog njega samog nevezano da li zna da je to moja priča ili sam ja to u potpunosti izmislio – istakao je on. Dodao je da ima osjećaj da ga je ovaj film izliječio.

- To je možda moja iluzija trenutno, ali imam osjećaj da mi je stvarno pomogao i da je cijeli rad na njemu bio

đan Bulatović i Darko Nikčević, donoseći jedinstven muzički ugođaj. U nastavku slijedi niz art terapija i kreativnih radionica, među kojima su i radionica pravljenja hljeba i radionica izrade tepiha, dok će tokom dnevnog programa publika imati priliku da prati i razgovor sa književnicom i aktivistkinjom Minjom Marđonović Večernji segment donosi Open Air filmske projekcije i vizuelne instalacije, nakon čega će na gradskom trgu

Nikola Pejaković Kolja i Andrija Kuzmanović kao otac i sin u filmu „Yugo Florida“

Krsto Andrijašević

podsjete trenutno

jedna velika terapija koja je obilježila značajan dio mog života, jedno poglavlje koje sam lagano mogao da zatvorim – kazao je on. Tagić je rekao i da gubici jesu nešto što nas podsjeti da je sve trenutno, ali isto tako to brzo zaboravimo.

- To je krug u kojem se mi stalno vrtimo. Nas to podsjeti: jao, treba više da cijenimo život, da budemo bolji, ovakvi ili onakvi... Onda prođe neko vrijeme i to zaboravimo. Mi se stalno vrtimo i veliko je pitanje koliko uspijevamo da iz tih situacija izvučemo suštinska poboljšanja za život, da budemo bolji ljudi... – rekao je on.

Kuzmanović je kazao da mu

je bilo jako inspirativno da igra Zorana.

- Iz prostog razloga što nijesam imao prilike do sada da igram takvog jednog čovjeka koji trpi sve vrijeme radnju, bez obzira što je protagonista, on trpi non-stop radnju. Jako je klizav taj teren gdje možeš da odeš u svakom trenutku u neku patetiku, bijes, bilo koje drugo raspoloženje ili stanje – pojasnio je Kuzmanović.

lutAmo zA s oBom

On je podsjetio da Zoran u filmu dva puta kaže da ne želi da bude kao svoj otac. - Zbog toga neke stvari nije želio da uradi po pitanju ljubavi ili bilo čega drugog, jer je znao koji koraci slijede – da počne da liči na svog oca. Mislim da mi cijeli život lutamo za sobom i mislim da se upoznajemo i tražimo cijeli život. To je slučaj sa njim. Meni je najinspirativnije u svemu ovome da ljude zapitamo, retroaktivno ih vratimo nečemu što su zaboravili. Eto, ako ljudi budu pomislili na svoje roditelje ili ih jednom nazvali u naredne dvije nedjelje mislim da smo uspjeli – rekao je Kuzmanović.

„Yugo Florida“ je realizovan kao koprodukcija Srbije (Sense Production), Bugarske (Contrast Films), Francuske (La Belle Affaire), Hrvatske (Eclectica) i Crne Gore (Adriatic Western), a podržan je i kroz evropske fondove Kreativna Evropa MEDIA i Eurimages. Scenario potpisuju Tagić i Milan Ramšak Marković . Osim Kuzmanovića, Pejakovića i Milosavljević, glumačku podjelu čine Hana Selimović, Jovana Stojiljković, Snežana Sinovčić Šiškov, Vahid Džanković i drugi. Nakon ,,Yugo Floride“, na Kanli kuli je u sklopu takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma prikazano ostvarenje ,,Dobre djevojke“ slovenačke rediteljke Urške Đukić, u produkciji SPOK Filmsa. A. RADoVIĆ

sformisaće Šavnik u prostor susr eta savremene umjetnosti i prirode. Tokom posljednjeg dana festivala planirane su završne radionice i prezentacije umjetničkih radova nastalih tokom trajanja događaja, čime će se zaokružiti trodnevni proces zajedničkog stvaranja. Art Festival organizuju NVU Art 365, Centar za kulturu Šavnik i Fakultet vizuelnih umjetnosti Univerziteta Mediteran, uz podršku Opštine Šavnik, Ministarstva kulture i medija Crne Gore i Prava autora muzike - PAM CG. Ulaz na sve programe je slobodan. A. Đ. programi

uslijediti koncert sa nastupima rok sastava Parampaščad i benda Anje Zagorac, kao i DJ set Rayo Positive Crew. Tokom festivala radove će stvarati selektovani umjetnici - instalacija Sofie Albee, mural Marije Šoln, radovi Teodore Nešković i izložba Arlinde Dušaj, vizuelne projekcije Milice Komlenić Vukić, Edina Ćeranića i Maše Ratknić, kao i radovi studenata FVU nastalih kod profesora Nikole Simanića. Festivalski radovi tran-

Nagrada „Risto Ratković“ ove godine pripala bjelopoljskom pjesniku Faizu Softiću

Slojevite i snažne oporuke koje su lirski predočene

BIJELO POLJE - Nagrada „Risto Ratković“ za 2025. godinu pripala je pjesniku Faizu Softiću (1958), porijeklom iz Bijelog Polja, koji živi u Luksemburgu kao slobodni umjetnik, za knjigu „Pjesme iz zatvora“ u izdanju „Buybooka“ iz Sarajeva.

Ovu odluku donio je međunarodni žiri u sastavu: doc. dr Olga Vojičić-Komatina – predsjednica žirija i Damir Šabanović iz Crne Gore, Petar Matović iz Srbije, Darija Žilić iz Hrvatske i prof. dr Dženan Kos iz Bosne i Hercegovine. Nagrada „Risto Ratković“ dodjeljuje se za najbolju pjesničku knjigu u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. - Ove godine su na konkurs stigle 42 knjige iz pomenutih država i žiri je imao zaista težak zadatak da odabere najbolju. To potvrđuje kvalitet knjige „Pjesme iz zatvora“ Faiza Softića. Inače, radi se o autoru koji je poodavno prepoznat kao kvalitetan, sa značajnim brojem nagrada i priznanja na prostorima bivše Jugoslavije i u Luksemburgu – kazao je sekretar žirija Edin

Smailović

Nagrada „Risto Ratković“ biće uručena laureatu 5. septembra u Kući Rista Ratkovića u Bije-

lom Polju, u okviru 55. „Ratkovićevih večeri poezije“. Predsjednica žirija dr Olga Vojičić-Komatina istakla je da poezija Faiza Softića zrelošću poetičkog oblikovanja, ali i iskustvenošću promišljanja i osjećanja, svjedoči o esencijalnim pitanjima egzistencije ovog, kao i svakog drugog vremena – prošlog, sadašnjeg i budućeg. - „Pjesme iz zatvora“ se nakon čitanja memorišu kao slojevite i snažne oporuke lirski predočene, ali epskim iskustvom i dramskim završecima doživljene, te eklektizmom svih rodova uključene

u intenzi vnu emocionalnu fuziju. Pred nama je, dakle, zbirka poezije koja nas iznenađuje mozaičkim prepletom lirske emocije, te epskom naznakom proživljenosti jednog bogatog života lirskog subjekta i dramskom performativnošću izraza i slike - kazala je Vojičić-Komatina.

Povodom nagrade „Risto Ratković“, Softić je izjavio da je dobiti priznanje u svom zavičaju posebna radost i čast.

- Nagrada u zavičaju ima duplu težinu u poređenju s bilo kojom drugom nagradom na strani. Kada se u meni primila ta vijest o ovoj značajnoj

Novinaru Pobjede Andriji Radoviću prva nagrada za pjesnike do 27 godina

Andrija Radović

Novinar redakcije za kulturu Pobjede i pjesnik Andrija Radović osvojio je prvu nagradu na konkursu „Ratkovićevih večeri poezije“ za autore do 27 godine. Žiri je birao između 10 rukopisa mladih pjesnika iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. - Među tih 10 rukopisa žiri je kao tri najbolja prepoznao

rukopis pod šifrom „ashaver 29“, autora Andrije Radovića iz Podgorice, koji je dobio prvu nagradu, rukopis pod šifrom „Axsis Mundi“, autorke Angeline Životić iz Srbije, koja je dobila drugu nagradu, i rukopis „9 zlatnih žaba“ autora Hana Hadžibulića iz Srbije - kazao je sekretar žirija Edin Smailović

međunarodnoj nagradi, nije me stid reći da sam zaplakao. Sklonio sam se s puta, jer sam vozio, i slatko zaplakao. Ne kao dijete, što je uobičajeno reći, već kao muškarac – muški sam zaplakao; moj kraj, moje Bijelo Polje, kojega se nijesam nasitio – mlad sam otišao u svijet – dodjeljuje mi veliku nagradu. Najednom su se ispred mojih očiju smjenjivale slike iz djetinjstva. Čuo sam majčin i očev glas, vidio sestru koja mi trči u zagrljaj dok se vraćam sa škola, u koje me slao moj dobri i pošteni otac, i još, i još, i još… Hvala Bijelom Polju, hvala ljudima koji su mi priredili ovu veliku radost, jer – živimo u vremenu kada ničim ne oskudijevamo, ali se negdje izgubila iskonska ljudska radost. Jedva čekam da točkovi aviona dotaknu tle Crne Gore. Tada ću znati da sam među svojimaizjavio je Softić. Program 55. izdanja manifestacije predstavio je direktor JU „Ratkovićeve večeri poezije“ Kemal Musić. On je kazao da su „Ratkovićeve večeri poezije“ slika moderne Crne Gore, gdje se čuju savremeni pjesnički izrazi sa Istoka i sa Zapada, sa Sjevera i sa Juga. B. Č.

Crnogorski filmski projekti u razvoju predstavljeni inostranim fondovima i festivalima

PODGORICA - Drugo izdanje industrijskog događaja „Montenegro Film Rendezvous“ u Herceg Novom okupilo je vodeće evropske producente, fondove i filmske stručnjake, pružajući crnogorskim autorima priliku da predstave projekte i osiguraju put do publike.

U fokusu trodnevnog programa na Filmskom festivalu u Herceg Novom našli su se crnogorski filmski projekti u razvoju i fazi postprodukcije, koji su kroz „pitching“

sesije dobili priliku da budu predstavljeni najznačajnijim evropskim filmskim fondovima, festivalima i producentima. Dodatno, predstavljeno je šest regionalnih projekata selektovanih kroz saradnju sa Ambasadom Francuske i Francuskim institutom u Podgorici.

- Najbolji dokaz uspjeha ovog programa jeste činjenica da na ovogodišnjem festivalu gledamo čak tri filma koja su prošle godine bila predstavljena upravo na „Montenegro Film Rendezvous“ - izja-

vila je Aleksandra Božović, direktorica Filmskog centra Crne Gore. Dodala je da to potvrđuje da naši autori, uz pravu podršku, pronalaze put do partnera, finansiranja i konačno –do publike. - Već sada možemo reći da je „Montenegro Film Rendezvous“ opravdao očekivanja i u svom drugom izdanju izrastao u jednu značajnu platformu za saradnju i povezivanje naših filmskih autora sa evropskim producentima i ekspertima iz filmske

indus trije, i to upravo ovdje, na domaćem terenu, kao dio Filmskog festivala Herceg Novi. Filmski centar Crne Gore nastavlja svoju misiju promocije domaće kinematografije i autora i u narednom periodu sa nestrpljenjem očekujemo njihove nove uspjehe na međunarodnoj sceni – rekla je Božović. Program je uključivao i brojne panele, na kojima su učestvovali iskusni predstavnici poznatih međunarodnih festivala i fondova. R. K.

Dobitnik nagrade „Risto Ratković“ Faiz Softić i naslovnica njegove nagrađene knjige

Produžavanje života stare franšize uvijek prati rizik da bi mogao da se izgubi onaj početni šarm koji ju je i učinio posebnom. Kod horora je taj izazov još veći, jer što više znamo o čudovištu, to ga je teže ponovo učiniti strašnim. U slučaju „Osmog putnika“ („Alien“), to je zadatak koji autori franšize pokušavaju da obave približno pola vijeka. Stoga, bilo je i nekako očekivano da će doći trenutak za promjenu fokusa i nešto do te mjere neviđeno kao što je momenat da se „osmi putnik“ dovede na Zemlju. Taj momenat je konačno došao i zove se „Alien: Earth“. Poslije emitovanja četiri od osam epizoda prve sezone ove FX on Hulu mini-serije, jedno je makar jasno. Kreator Noa Holi („Fargo“) odlučio je da odgovori na vrlo zahtjevan zadatak upravo efektnom promjenom fokusa – a ne pukim povećanjem zuba i količine kisele pljuvačke.

Grozomorna sjenka Odbijajući da se sve vrijeme, kao na štake, oslanja isključivo na ksenomorfa, Holi u „Alien: Earth“ istražuje budućnost u kojoj su ljudi i korporacije postali jednako prijeteći kao i stvorenja iz svemira. I, što je najbitnije, ne želi da gradi svijet oko monstruma, nego da Zemlju, mjesto gdje se radnja odvija, prikaže kao čudovište, a ksenomorfa tek kao jednu od njegovih mnogih grozota i sjenki.

Da li Holi u tome i uspijeva? Za sada. Druga polovina sezone tek treba da se zavrti, ali s obzirom na to da govorimo o autoru serije „Fargo“, jedne od najhvaljenijih antologija u istoriji televizije, već je jasno zbog čega je zaslužio ovu šansu, te da uz njegovu autorsku viziju, pa makar i ne ispala totalno savršena, ipak vrijedi ostati do kraja.

Ono što je jasno u startu jeste da se Holi ne plaši velikih zamaha. Recimo, već u prvoj od osam epizoda kombinuje filozofsku dimenziju filma „Prometheus“ (Ridli Skot, 2012) sa sirovom akcijom i klaustrofobijom koja prati „Aliens“ (Džejms Kameron, 1986), ali sve obavija neobičnom, gotovo bajkovitom konstrukcijom zasnovanom na motivima Petra Pana. Nije teško prepoznati ambiciju da se ovdje napravi ono što je Toni Gilroj sa serijom „Andor“ uradio za Lukasovu voljenu franšizu „Star Wars“ – da se izgradi samostalna priča koja može da živi i bez stalnog oslanjanja na pojavljivanje ksenomorfa. Nego, oko čega se radnja serije vrti? Godina je 2120. i gledamo svijet u kojem su moćne korporacije preuzele kontrolu nad svemirom, a odlučujuća bitka za budućnost čovječanstva vodi se kroz „trku za besmrtnošću“. Postoje kiborzi (ljudi sa tehnološkim unapređenjima), sinteti (potpuno vještačka bića) i hibridi (sintetička tijela sa prenesenom ljudskom sviješću). Kreator Holi fokusira se na hibride, dok ksenomor-

Noa Holi ne igra na zube i kisjelinu ksenomorfa u seriji „Alien: Earth“, nego je efektan

Svemirski užas u sajberpank Nedođiji

Kada je najbolja, serija zaista ima duh Skotovog originalnog filma. No, dok pokazuje da razumije važnost tih elemenata, Noa Holi istovremeno vrlo svjesno razbija tu očekivano mračnu estetiku

fi, ikonična čudovišta franšize, ostaju u pozadini, prisutni tek u kratkim, skoro pozadinskim scenama, barem na početku. U „Nedođiji“ („Neverland“), tajnom laboratorijskom kompleksu korporacije „Prodidži“, terminalno bolesna Marsi (Sidni Čendler) pristaje na eksperiment. Njena svijest biće prenesena u vještačko tijelo odrasle djevojke - Vendi. Ona postaje prvi hibrid, a ubrzo i vođa male čete djece koja su prošla isti proces. I svi su, naravno, imenovani po junacima iz „Petra Pana“. Iako su fizički odrasli, unutra su i dalje djeca - zbunjena, znatiželjna, nesigurna u svijet koji ih okružuje. Takva premisa pomalo funkcioniše i kao distopijska kritika društva u kojem bolesna djeca ne dobijaju spas kroz medicinu, nego postaju eksperimentalna roba u rukama bogatih vizionara. Boj Kavalijer (Semjuel Blenkin), narcisoidni direktor „Prodidžija“, očigledan je Petar Pan ove priče: vječno mlad i okružen „izgubljenom djecom“, ali… i vođen isključivo sopstvenim interesima.

zamućene Granice Pošteno je reći da Sidni Čendler nosi seriju na leđima. Njena Vendi je istovremeno odlučna i ranjiva, znatiželjna i oprezna, spremna da zaštiti one koji su poput nje, ali i da se suprotstavi mentorima kada osjeti da nešto nije ispravno. Čendler uspijeva da prenese unutrašnju borbu djevojčice u tijelu odrasle žene, što daje liku posebnu slojevitost. Taj snažan fokus na Vendi donosi seriji jasnu centralnu tačku, ali je i odvodi iz okvira horora i prepoznatljivog osjećaja franšize u pravcu vizuelnog i tematskog okruženja koje više podsjeća na sajberpank spektakl ili na filmove poput „Alita: Battle Angel“ (Robert Rodrigez, 2019). Kada su u pitanju drugi likovi, ako je Holi u seriji „Alien: Earth“ sa nečim pogodio metu, onda je to Timoti Olifant Kao Kirš, sarkastični sintetičar i vjerni operativac korporacije „Prodidži“, dočarao je jednu od najupečatljivijih uloga. Olifantova hladnokrvnost posebno dolazi do izražaja, recimo, u sceni u kojoj bez trunke kolebanja preuzima kontrolu nad oborenim svemirskim brodom, naspram naoružanog

Piše: Biljana marTinić

u Nedođiji

kiborga Moroua (Babu Sisi). Dok Morou, u ime dobro poznate korporacije „Vejland-Jutani“, pokušava da zadrži brod, Kirš ga razoružava više stavom nego silom - i to istim onim prkosnim šarmom zbog kojeg je Olifantov Rejlan Givens iz Jostove serije „Justified“ bio toliko nezaboravan. To je momenat kada se savršeno vidi spoj samouvjerenog cinizma i tihog autoriteta koji Olifant donosi liku.

Ostatak „izgubljenih dječaka“ (među kojima ima i djevojčica) dobija sitnije, ali prepoznatljive putanje kroz priču, iako ne (makar za sada) podjednako uspješne. Nibs (Lili Njumark), na primjer, prolazi kroz promjenu koja je izdvaja i čini jednim od upečatljivijih lica grupe, dok pojedini ostaju više simboli i sjemena od ideja nego punokrvni, zaokruženi likovi. Srećom, tu su i likovi poput Hermita, u kojeg Aleks Lotr unosi toplinu i osjećaj humanosti, što je posebno važno u svijetu gdje su granice između čovjeka i mašine zamagljene. Slojevitu dinamiku imaju i Esi Dejvis i Dejvid Risdal kao Dejm i Artur Silvija, bračni par zadužen za tehnički i emotivni nadzor projekta. Ona je empatična i sklona sumnji, on pragmatičan i spreman da se povinuje naređenjima. Njihove tihe svađe i neslaganja oko sudbine djece jedan su od suptilnije provučenih, ali ništa manje upečatljivih slojeva priče.

Kada je najbolja, serija „Alien: Earth“ zaista ima duh Skoto-

vog originalnog filma „Alien“ (1979): zatamnjeni hodnici, zadimljeni prostori, sirovi industrijski dizajn brodova i osjećaj prijetnje koja vreba iza svakog ugla. Noa Holi pokazuje da razumije važnost tih elemenata, ali istovremeno svjesno razbija tu estetiku. Veći dio radnje odvija se u Prodidži Sitiju, gradu koji je izgrađen na mreži kanala, sa gustim, pretrpanim naseljima i stalnim podsjećanjem na klimatske promjene koje su zauvijek promijenile lice planete. Snimanje na Tajlandu donijelo je seriji egzotične i tropske vizuelne slojeve, ali i odmak od klaustrofobične izolacije koja se i očekuje od ove franšize. Ovaj kontrast između klaustrofobije brodova i otvorenih, živopisnih kadrova Prodidži Sitija daje seriji dvostruki identitet. S jedne strane, imamo vizuelni potpis koji poštuje tradiciju, a s druge, svijet koji izgleda kao da je istrgnut iz sajberpank romana - sa neonskim reklamama, mutnom kišom i improvizovanim tržištima koja plutaju na vodi. To je estetski rizik koji će nekima djelovati odvažno, a drugima možda i previše „šareno“ za franšizu poznatu po mračnim tonovima.

OgOljeni kapital Iza vanzemaljskih prijetnji i futurističkih akcionih okršaja krije se priča o moći, identitetu i cijeni spasenja. Vendi i klinci su istovremeno i djeca i eksperimentalni proizvodi - žrtve korporativnog sistema koji ih tretira isključivo kao sopstveno vlasništvo. Stoga, jedno od pitanja koje Holi postavlja tiče se toga što znači biti čovjek kada tvoje tijelo nije tvoje, te koliko je ljudskost određena fizičkom formom, a koliko sviješću i iskustvom.

Motiv Petra Pana ovdje je otvoren i direktan, ali i kontradiktoran. Originalna bajka govori o odbijanju odrastanja i zadržavanju dječje mašte, dok su Vendi i ostali zapravo primorani da sazru prebrzo, noseći teret novih tijela i prijetnji koje dolaze iz svemira. Ova inverzija je intrigantna, ali za sada

se čini nije do kraja nagažena i iskorišćena, te da više ostaje i opstaje kao stilski okvir nego kao centralna emocionalna linija.

Naravno, dotaknuta je u seriji

„Alien: Earth“ i šira društvena kritika. Bogatstvo i resursi koji se troše na eksperimente mogli bi da izliječe bolesti

i produže živote na konvencionalne načine, ali kapital u ovom svijetu ne traži rješenja - traži vlasništvo. Boj Kavalijer oličenje je te filozofije, čovjek koji „spašava“ djecu tako što ih pretvara u oružje i eksponate ličnih ideja.

Iako serija ima snažan početak, tonska nedosljednost po-

staje očigledna u trećoj epizodi u kojoj pomalo usiljeni humor narušava sumornu atmosferu.

Pored toga, malo je teže povezati se sa likovima, pa je pitanje da li će i koliko će gledalaca brinuti o tome što bi moglo da im se dogodi, čak i u momentima kada im prijeti smrt ili potpuna dehumanizacija.

S druge strane, akcione sekvence vizuelno su impresivne, posebno one koje se tiču vanzemaljaca - od vampirskih termita, do parazitskog oka i, naravno, ksenomorfa. Opet, horor je više fizički nego psihološki. Monstrumi katkad više liče na sluge vizuelnog šoka nego na nosioce dramske napetosti.

naivne Odluke

Potencijalni problem u nastavku mogla bi biti i površna obrada ideje o djeci u odraslim tijelima. Malo je reći da se od Holija očekuje da taj motiv pretvori u izvor izuzetno snažne drame i dubinski istraži psihološke posljedice tog stanja. Za sada ima proklizavanja, čini se da se ta moćna ideja često sudari sa naivnim odlukama likova ili kratkim komičnim momentima. Time se, nažalost, propušta prilika da se izvuče mak-

simum iz najintrigantnijeg elementa zapleta. Opet, bez obzira na to što ima mana, teško je odoljeti kiselom šarmu serije „Alien: Earth“ i kreatorovom ambicioznom pokušaju da kultnu franšizu izvuče iz okvira čistog horora i proširi je u pravcu filozofskog saj-faja, sajberpanka ili čak bajke. Noa Holi unio je u franšizu nešto potpuno novo, i to mu se ne može osporiti. Njegova serija izgleda odlično, ima upečatljive glumce i nekoliko istinski jakih ideja. Međutim, manjak emocionalne povezanosti, povremeni pad fokusa i tonalne oscilacije bude sumnju da će Holi do kraja prve sezone uspjeti da do kraja ostvari sopstveni potencijal.

Da li će nas ti novi horizonti odvesti u epski završetak ili do potpuno promašenog zaključka? Može li se dogoditi nešto treće, četvrto, peto…? I da li će „Alien: Earth“ za univerzum „Osmog putnika“ uraditi isto što i je „Andor“ učinio za „Star Wars“? Sve su to pitanja koja će, ipak, morati da sačekaju emitovanje i preostale četiri epizode.

Ako ništa drugo, „Alien: Earth“ već je dokazao da je moguće otvoriti nova vrata ovog univerzuma i zakoračiti u prostor koji ranije nijesmo vidjeli ni u jednom od prethodnih filmova. Nakon vrlo zanimljive četiri epizode, jasno je da nas čeka djelo koje balansira na ivici između svemirskog užasa i tehnološke bajke. Za neke, to će biti savršena kombinacija, a za druge možda i nešto nedovoljno strašno i duboko, ili previše sporo.

I jednima i drugima valja reći –samo polako i sa velikim očekivanjima i sa groznim osudama. Štogod se do kraja prve sezone dogodilo, ipak je ovo serija Noe Holija. Stoga, vrijedi je ispratiti, naročito onda kada svemir prestaje, a Zemlja postaje ono zbog čega smo i zavoljeli „Alien“ – mjesto gdje niko ne može da te čuje kako vrištiš.

Sidni Čendler, neprocjenjivo emocionalno sidro serije kao Vendi

Odličan spoj noviteta i originalnog duha Skotovog kultnog filma „Alien“

Timoti

Određuje ih AI, mogu se promijeniti i na putu do kase

Veliki trgovački lanci počeli su uvoditi takozvane digitalne cijene, odnosno elektronične etikete s cijenama na policama, a riječ je o praksi koja se u zapadnim zemljama članicama Europske unije provodi već godinama i kojoj se okreće sve veći broj zemalja.

Takav način utvrđivanja cijena provodi umjetna inteligencija na temelju ponude i potražnje što znači da se cijena jednom proizvodu može promijeniti i nekoliko puta u danu.

Iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača kažu da su im građani već počeli prijavljivati razlike u cijenama između one na policama i one na blagajni.

– Zvali su nas potrošači koji su u Lidlu doživjeli da se cijena

Građani su već počeli prijavljivati razlike u cijenama između one na policama i one na blagajni

proizvoda promijenila u svega nekoliko minuta, odnosno od trenutka kad je potrošač uzeo proizvod s police do trenutka kada mu se cijena očitala na blagajni, kaže Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača. Katalozi gube smisao

Trgovci sami formiraju cijene, osim za onih 70 proizvoda koje je zamrznula Vlada, a na nama potrošačima je da odlučimo hoćemo li kupiti proizvod po toj cijeni ili nećemo, navodi Ana Knežević i dodaje da tjedni katalozi s cijenama zbog toga gube smisao i nama potrošačima ne znače ništa ako se cijene mogu promijeniti i nekoliko puta u danu

Pritom upozorava kako trenutno ne postoji način da se kontrolira trgovce u određivanju, odnosno mijenjanju cijena jer se sve bazira na principu ponude i potražnje, a potrošači bi tome trebali vjerovati jer to na zapadu funkcionira. – Ni u jednom zakonu nije određen način na koji bi se kontroliralo trgovačke centre u određivanju cijena na ovakav način. Trgovci sami formiraju cijene, osim za onih 70 proizvoda koje je zamrznula Vlada, a na nama potrošačima je da odlučimo hoćemo li kupiti proizvod po toj cijeni ili nećemo, navodi Ana Knežević i dodaje da tjedni katalozi s cijenama zbog toga gube smisao i nama potrošačima ne znače ništa ako se cijene mogu promijeniti i nekoliko puta u danu. Knežević podsjeća da već 26. mjesec zaredom u Hrvatskoj raste potrošnja pa samim time i cijene jer, kaže, postoje oni koji imaju viška novca i koji kupuju, zbog čega nastradaju

oni s manjim prihodima jer ih dočekaju visoke cijene. S druge strane, u zemljama visokog standarda potrošnja se smanjuje, podsjeća Knežević, dok u nas raste pa je teško očekivati pad cijena. Stoga bismo, kaže, trebali manje kupovati i tako smanjiti ukupnu potrošnju, a onda će se i digitalne cijene te neprodane robe mijenjati u korist potrošača, odnosno prema dolje. Elektroničke etikete već su uveli Konzum, Kaufland i Lidl, ali ne za sve proizvode. S obzirom na činjenicu da se takve cijene određuju na već spomenutom principu ponude i potražnje, navala kupaca na jedan proizvod također će potaknuti rast cijene, iako je tog proizvoda na tržištu možda dovoljno i previše. Trgovci kažu da se time u Hrvatskoj uvodi tzv. dinamično određivanje cijena koje provodi algoritam bez potrebe ljudskog rada, odnosno zamjene etiketa na policama. Upravo zbog tog rasterećenja zaposlenika Sindikat trgovine pozdravlja uvođenje digitalnih cijena u Hrvatskoj. – Puno radnih sati se troši na zamjene etiketa s cijenama, posebno prekovremenih sati, tako da će elektroničko određivanje cijena biti od velike pomoći radnicima jer će ih rasteretiti, ali i pojednostaviti im posao, navodi predsjednica Sindikata trgovine Zlatica Štulić i dodaje da će elektroničke cijene najvjerojatnije uvoditi samo veliki trgovački sustavi, dok će malim trgovcima to biti preskupo.

Nema radNiKa

Iako se mnogi pribojavaju da bi umjetna inteligencija mogla zamijeniti čovjeka u po-

jedinim vrstama djelatnosti, pa tako i smanjiti potrebu za radnicima u sektoru trgovine, u Sindikatu trgovine ističu da zasad nema nikakvog straha od takvog scenarija zbog kroničnog nedostatka radne snage. – Jako mali broj trgovaca radi s optimalnim brojem djelatnika, dok svi ostali muku muče s nabavom radne snage pa se krpaju sa studentima i umirovljenicma. Primjerice, od 100 radnika koji su otišli iz jednog trgovačkog lanca, taj isti lanac je uspio zaposliti samo 40 novih radnika, ali ne zbog toga što ljudi nisu htjeli raditi, nego zato što nema dovoljno radnika na tržištu rada, navodi Zlatica Štulić.

Prema podacima Sindikata trgovine, u cjelokupnom sektoru trgovine zaposlena su ukupno 226.443 radnika, od čega u maloprodaji 126.417, a čak 90.889 zaposlenih su žene.

Zlatica Štulić kaže da je to zbog toga što muškarci ne žele raditi slabije plaćene poslove, a prema službenim statistikama prosječna neto plaća prodavača u maloprodaji iznosi tek 941 euro, a na nivou cijelog sektora trgovine prosjek plaće je 1.156 eura neto.

Trgovci uvjeravaju da će digitalno određivanje cijena biti na korist i radnicima i potrošačima. Osim što će, kako tvrde, uštedjeti goleme količine papira za papirnate etikete, trebalo bi znatno smanjiti i velike količine hrane koju trgovački lanci bacaju zbog isteka roka trajanja jer će umjetna inteligencija automatski snižavati cijene proizvodima pred istekom trajanja.

CijeNa visoKa doKle god postoji potražNja Stručnjak za sektor trgovine i bivši direktor Konzuma Dragan Munjiza napominje da digitalno određivanje cijena trgovci na tržnicama provode već čitavu vječnost i to na način da proizvodima snižavaju cijene pred zatvaranje tržnice samo kako bi ih prodali, a cijenu drže visokom dok god postoji potražnja kupaca.

U Konzumu navode da digitalne cijene nisu uveli zbog dinamičkog mijenjanja cijena, nego kako bi svojim zaposlenicima olakšali svakodnevni rad, a kupcima omogućili »još bolje iskustvo kupnje«. U Lidlu navode da pri utvrđivanju cijene uzimaju najbolji omjer cijene i kvalitete, dok u Kauflandu digitalne cijene imaju samo na odjelima pekarnice te voća i povrća.

Ko je ,,grenlandski Ilija Čvorović“, a ko ,,sumnjivi podstanar“

Danski ministar spoljnih poslova Lars Loke Rasmusen pozvao je najvišeg američkog diplomatu u Kopenhagen, posle izveštaja da američki državljani sprovode „tajne operacije uticaja“ na Grenlandu. Citirajući izvore, javni servis Grenlanda objavio je da je cilj tih američkih državljana bio infiltriranje u grenlandsko društvo i promocija njegovog otcepljenja od Danske u korist Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Ipak, nije moguće potpuno razjasniti za koga ti ljudi rade.

Grenland, najveće ostrvo na svetu, nalazi se na Arktiku i najređe je naseljena teritorija na svetu.

Na Grenlandu živi oko 56.000 ljudi, uglavnom domorodaca Inuita.

Oko 80 odsto teritorije je pokriveno ledom, što znači da ljudi mahom žive na jugozapadnoj obali oko glavnog grada Nuk.

Danska obaveštajna služba upozorila je da je Grenland meta „raznih vrsta kampanja uticaja”. Rasmusen je rekao da će „svaki pokušaj mešanja u unutrašnje poslove Kraljevine (Danske) svakako biti neprihvatljiv“, i da je američki diplomata pozvan u tom svetlu.

BBC se obratio ambasadi SAD za komentar.

Američki predsednik Tramp nekoliko puta je rekao da želi da anektira Grenland, autonomni deo Kraljevine Danske, dok je potpredsednik Džej Di Vens optužio Kopenhagen da nedovoljno ulaže u tu teritoriju.

Tokom posete Grenlandu pre nekoliko meseci, danska premijerka Mete Frederiksen upozorila je SAD da „ne mogu da anektiraju drugu zemlju“. Ministar spoljnih poslova Danske je za BBC rekao da je vlada „svesna da strani akteri i dalje pokazuju interesovanje za Grenland i njegov položaj u Kraljevini Danskoj”.

„Stoga ne iznenađuje ukoliko doživimo spoljne pokušaje da se utiče na budućnost Kraljevine u vremenu koje je pred nama”, dodao je Rasmunsen.

Danska je članica NATO alijanse i Evropske unije i dugo je smatrala Ameriku kao jednog od najbližih saveznika. Stanovnici ove evropske zemlje su šokirani Trampovom odlučnošću da kontroliše njenu poluautonomnu teritoriju. Američki predsednik je ove godine rekao da ne bi isključio mogućnost zauzimanja Grenlanda silom.

Danska bezbednosna i obaveštajna služba PET je procenila da kampanje uticaja imaju za cilj „stvaranje razdora u odnosima Danske i Grenlanda“. Dodaje se da bi se to moglo postići iskorišćavanjem „postojećih ili izmišljenih neslaganja” bilo tradicionalnim putem - slanjem agenata uticaja ili korišćenjem dezinformacija. PET je saopštio da je ojačao prisustvo na Grenlandu i saradnju sa tamošnjim vlastima. SAD trenutno nemaju ambasadora u Kopenhagenu, pa je Rasmusen pozvao Marka Stroha, koji je kao otpravnik poslova najviši diplomata u danskoj prestonici. Lars Loke Rasmusen je ranije ove godine već pozvao američkog ambasadora u Danskoj kao odgovor na izveštaj iz maja koji sugeriše da je američkim obaveštajnim agencijama rečeno da usmere napore na Grenland U izveštaju danskog javnog servisa preneti su detalji o poseti jednog Amerikanca glavnom gradu Grenlanda, Nuku. Piše da je pokušavao da sastavi spisak stanovnika Grenlanda koji su podržali pokušaje SAD da preuzmu najveće ostrvo na svetu.

Cilj bi bio pokušaj regrutacije za pokret za secesiju, dodaje danski javni servis. Američki Volstrit džornal u maju je pominjao saznanja o pokretu za nezavisnost Grenlanda, kao i stavove prema američkoj eksploataciji minerala.

U to vreme, direktorka Nacionalne obaveštajne službe SAD Tulsi Gabard nije demantovala izveštaj, ali je optužila list da „krši zakon i potkopava bezbednost i demokratske vrednosti zemlje”.

Veliki trgovinski lanci počeli uvođenje digitalnih cijena

Deveta sjednica Skupštine glavnog grada, koja nije završena 31. jula, a čiji je nastavak zbog nedostatka kvoruma prekinut još u tri navrata (4, 13. i 18. avgusta) trebalo bi da bude održana danas. Nakon sastanka sa šefovima odborničkih klubova, predsjednica parlamenta Jelena Borovinić-Bojović najavila je održavanje sjednice, preciznije dvije sjednice – nastavka devete sjednice i 10. sjednice zakazane po hitnom postupku.

Danas peti pokušaj održavanja sjednice Skupštine glavnog grada

Dogovor unutar vlasti postignut, parlament se ipak sastaje

Nastavak 9. sjednice biće zapravo samo glasanje nakon završene rasprave. Naime, odbornici su 31. jula raspravljali o programu uređenja prostora glavnog grada za 2025. godinu sa programom urbane sa-

nacije, o osnivanju agencije za izradu planskih dokumenata, zatim o programu rada Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice za ovu godinu, o polugodišnjem izvještaju o ukupno ostvarenim primicima i izvrše-

nim izdacima, o prijedlogu odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Skupštine, o prijedlogu odluke o naknadi za rad predsjednika savjeta mjesnih zajednica, o odluci da se Vladi vrati zemljište na Starom ae-

rodromu za gradnju diplomatsko-konzularnog predstavništva Svete stolice u Crnoj Gori, kao i o osnivanju centra za razvoj i pružanje usluga iz oblasti socijalne i dječje zaštite, inicijativi za izgradnju spomenika

Borislavu Pekiću..., i danas bi trebalo samo da se izjasne o predloženim rješenjima. Nakon toga trebalo bi da uslijedi i 10. sjednica, sa jednom tačkom dnevnog reda, prijedlogom odluke o podizanju spomen-obilježja davanjem naziva javnoj predškolskoj ustanovi u osnivanju po Sofiji Klikovac, koji će sasvim sigurno biti usvojen. Nova predškolska ustanova nastaće dijeljenjem JPU ,,Đina Vrbica“, a za ovu inicijativu saglasnost je već dala i Vlada. H. P

Roditelji učenika OŠ ,,Oktoih“ zabrinuti zbog toga što još nije počela najavljena izgradnja objekta

Paviljon čeka dozvolu

Ministarstvo prosvjete potpisalo je još u decembru prošle godine ugovor za izgradnju paviljona, ali radovi nijesu ni počeli. U junu je roditeljima rečeno da će radovi krenuti u septembru i biti završeni do septembra 2026. godine… Ako je sve završeno, zašto još nije izdata građevinska dozvola? Imamo pravo da znamo zašto radovi još nijesu počeli, jer su bili najavljivani za mart ove godine, pa onda za septembar… Očekujemo da nam neko otvoreno kaže da li će u septembru krenuti radovi ili postoje neki problemi zbog kojih još ne mogu početi – kazala je za Pobjedu Ivana Femić, predstavnica roditelja

Osnovna škola ,,Oktoih“ i ove školske godine radiće u tri smjene zbog ograničenih prostornih kapaciteta, a još nije počela planirana izgradnja paviljona koji je već godinama prijeko potreban. Ova ugledna vaspitno-obrazovna ustanova na Zabjelu broji 1.900 učenika, koji su raspoređeni u 70 odjeljenja, a na raspolaganju imaju samo 20 učionica. Prije dvije godine najavljena je izgradnja novog paviljona i obezbijeđen novac, ali radovi čiji je početak najavljivan za mart ove godine, još nijesu započeli. Zbog prebukiranosti škole najviše trpe djeca, ali i oko 180 zaposlenih i roditelji

koji zbog nužno, ali loše raspoređenih smjena ne mogu kvalitetno da provode vrijeme sa djecom. Uprava škole i roditelji obraćali su se zbog ovog problema nekoliko puta Ministarstvu prosvjete nauke i inovacija. Prema posljednjim informacijama, najavljeno je da radovi počnu u septembru i budu završeni za godinu. Međutim, vođeni dosadašnjim lošim iskustvom koje je zasnovano na lažnim obećanjima, roditelji žele da im nadležni objasne zbog čega izgradnja paviljona već nije počela i da li će ona u septembru zaista početi. Očekuju od nadležnih da urade sve što je u njihovoj moći, po hitnom postupku, kako bi ra-

dovi počeli u najskorijem roku, a paviljon bio spreman do početka naredne školske godine.

ZABRINUTOST

Zbog ovog problema Pobjedi obratila se Ivana Femić, majka čije dijete pohađa, a drugo će dogodine biti upisano u OŠ ,,Oktoih“, a po struci je građevinski inženjer. - OŠ „Oktoih“ već godinama radi u neadekvatnim uslovima: časovi su skraćeni, odmori ukinuti, a već drugu godinu zaredom djeca od 10 godina imaju nastavu do 19.10 časova.

Je li to večernja škola ili obavezno osnovno obrazovanje? Ministarstvo prosvjete je još

u decembru 2024. potpisalo ugovor za izgradnju paviljona, ali radovi nijesu ni počeli – navodi Femić, uz napomenu da je izvođač i projektant (nosilac ugovora) građevinska firma ,,BB solar“, te da je predviđeni rok za izvođenje radova 365 dana. Kako dodaje, posljednje obećanje roditeljima je dato u junu, da će radovi krenuti u septembru ove i završiti do septembra iduće godine. Kako ističe, djeca i roditelji su svake školske godine u neizvjesnosti, a problem je poznat već niz godina. - Ako je sve završeno, zašto još nije izdata građevinska

Glavni grad prije dvije godine prenio na državu pravo na raspolaganje parcelom

Na pitanja Pobjede u vezi sa prepisivanjem zemljišta sa Glavnog grada na državu za potrebe izgradnje paviljona koji će raditi u okviru OŠ ,,Oktoih“, iz Direkcije za imovinu Glavnog grada naveli su da je Skupština glavnog grada 4. avgusta 2023. godine donijela Odluku o vraćanju na raspolaganje Crnoj Gori pomenute parcele. - Članom 1 navedene odluke propisano je da Glavni grad Podgorica vraća Crnoj Gori na raspolaganje građevinsko zemljište u zahvatu DUP ,,Stambena zajednica VII

dozvola i nema početka radova? Imamo pravo da znamo zašto radovi još nijesu počeli, jer su bili najavljivani za mart ove godine, pa onda za septembar… Svi znamo koliko je škola prebukirana, a ništa se ne preduzima. Ostalo je godinu do najnovijeg planiranog roka kada treba posao da se završi. Očekujemo da nam neko otvoreno kaže da li će u septembru krenuti radovi ili imaju određene probleme zbog kojih još uvijek ne mogu početi. Da nam jasno saopšte da li će završiti izgradnju paviljona do septembra 2026. godine. Hoćemo da znamo ko će da snosi odgovrnost za to ako ovaj projekat ne bude završen do tada. Ovdje su u pitanju djeca i to treba rješavati po hitnom postupku – poručila je Femić, čija će ćerka ove godine krenuti u šesti razred, a mlađa naredne godine u prvi razred OŠ ,,Oktoih“.

ODGOVORNOST

Problem prebukiranosti OŠ ,,Oktoih“ prisutan je već godinama. Škola projektovana za 700 učenika, ove godine upisala ih je čak 1.900. Predviđena izgradnja paviljona riješila bi problem treće smjene, ali ne i prebukiranosti škole. Riječ je o objektu od 1.500 kvadratnih

- Stara varoš“ - Izmjene i dopune (Sl. list Crne Gore, Opštinski propisi“, br. 51/16), označeno kao urbanistička parcela bro 13, koju čini katastarska parcela broj 4908/1 po načinu korišćenja njiva treće klase površine 1441 kvadratni metar iz LN broj 8502 KO Podgorica III, a članom 2 Odluke propisano je da se raspolaganje na zemljištu iz stava 1 vraća bez naknade, radi izgradnje objekta za školstvo u blizini OŠ ,,Oktoih“ u Podgorici –poručili su iz Direkcije za imovinu.

metara, koji treba da se gradi na parceli koju je Glavni grad ustupio za potrebe ove škole. Realizacija projekta se vrši po principu „Projektuj - izgradi“. Izgradnjom paviljona će se povećati prostorni kapaciteti jedne od najopterećenijih škola na teritoriji Podgorice i unaprijediti kvalitet boravka učenika u njoj. U vezi sa ovim problemom prije pet dana poslali smo pitanja Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija, od kojih očekujemo da nam saopšte kada će zvanično početi izgradnja planiranog paviljona ili ima određenih problema zbog kojih odlažu početak realizacije ovog važnog projekta za veliki broj Zabjelčana. I. MITROVIĆ

Parcela na kojoj bi trebalo da bude izgrađen paviljon za OŠ ,,Oktoih“

Treća četvrtina za zaborav, ne može protiv prvaka svijeta

PODGORICA - Dobro prvo poluvrijeme, loše u nastavku, slika je košarkaša Crne Gore u porazu od Njemačke sa 106:76 (24:20, 22:23, 33:12, 27:21), na startu Eurobasketa, u prvom kolu grupe B u finskom Tampereu.

Izabranici Boška Radovića nijesu uspjeli da u drugom poluvremenu drže ritam svjetskog prvaka i zbog skraćene rotacije (u timu nije bilo Vladimira Mihailovića, koji se još oporavlja od manje intervencije na stopalu), pa su doživjeli poraz koji nije neočekivan. Za našu reprezentaciju su, ipak, bitniji mečevi sa direktnim konkurentima za prolaz u osminu finala, Finskom, Švedskom i Velikom Britanijom, a nakon dana pauze „crvene“ u petak očekuje još jedan duel sa favoritom, selekcijom Litvanije…

OTPOR DO POLUVREMENA

Iako je gubila tokom najvećeg dijela, Crna Gora je na kraju uspjela da održi priključak za Njemcima u prvom poluvremenu, zahvaljujući boljim procentima šuta iz igre (57 – 45 odsto), posebno šutu za tri poena (55 – 22 %). Naša selekcija je, naime, pogodila šest trojki iz 11 pokušaja (Kajl Olmen tri bez promašaja, Nikola Vučević, Đorđije Jovanović i Igor Drobnjak po jednu), dok su Njemci sa perimetra šutirali 18-4.

Trojkom Olmena i košem Vučevića, Crna Gora je povela 5:2, a nakon trojke Jovanovića iz ugla i 8:4, nakon dva i po minuta igre. Odgovorila je Njemačka serijom 7:0 za vođstvo, za dva minuta igre, nakon koša Vagnera (10 poena u ovoj dionici) u kontri za vođstvo od 11:8. Seriju Njemaca je prekinuo trojkom Vučević (10 poena, bez promašaja iz igre, uz šest skokova u prvoj dionici) za drugo izjednačenje (11:11) od ukupno četiri na meču. Prvak

Crna Gora 19.30 - Finska – Velika Britanija

svijeta je nakon toga iskoristio nesigurnost u napadu naše selekcije, pa je opet malo odmakao na 17:11, potom i na 24:16, na 101 sekundu prije kraja četvrtine. Ipak, prvo Drobnjak, a potom i Marko Simonović vratili su Crnu Goru na dva posjeda zaostatka (24:20), na kraju prvog kvartala. U drugoj četvrtini Crna Gora nije imala nijedan skok u napadu, a sa pet poena Drobnjaka u prvom minutu ponovo je došla do prednosti (25:24). To je, međutim, bilo posljednje vođstvo naše selekcije do kraja meča, iako je u ovoj dionici uspjela da se vraća iz minusa. Njemačka je, naime, ponovo imala osam poena prednosti (37:28), nešto više od četiri minuta prije kraja, ali je Crna Gora do četvrtog izjednačenja na meču (treće je bilo na 27:27) došla nakon trojke Olmena, na 42,6 sekundi prije kraja poluvremena. Ipak, Bonga je na drugoj strani vratio trojku i vođstvo Njemcima na polovini meča (46:43). „Panceri“ su na poluvremenu bili bolji u skoku (20-15), posebno ofanzivnom (10-4), što su valorizovali sa 15 poena iz drugog napada (naša selekcija je imala četiri). Crna Gora je imala više asistencija (6-9), a Njemačka ukradenih lopti (-4 2) i manje izgubljenih (6-3). Najzad, Njemci su bolje kažnjavali greške rivala (9-3).

ODLUKA U TREĆOJ ČETVRTINI

Odluka o pobjedniku je pala u trećoj četvrtini, koju je Njemačka dobila 33:12 i stigla do nedostižnih 24 poena prednosti (79:55). „Panceri“ su nakon ove dionice skoro

VUČEVIĆ: Šteta zbog tog pada u trećoj četvrtini

Nikola Vučević, najbolji u našem timu, žali zbog „tog pada u trećoj četvrtini“. - Mislim da smo prvo poluvrijeme odigrali dosta dobro, čvrsto. Uspjeli smo da nametnemo naš ritam. Kad god su oni imali neku seriju, mi smo uspjeli da odgovorimo. Igrali smo pametno, kontrolisali smo

nadoknadili bolji procenat šuta iz igre rivala (49 – 51 %), a posebno su imali prednost u ofanzivnom skoku (14-5), naravno i ukupnom (31-22). Njemci su nakon tri dionice imali 22 poena iz drugog pokušaja, a naša selekcija samo tri. Crna Gora je imala sedam

i skok dobro. Ali, u trećoj četvrtini se desio pad, oni su to iskoristili na najbolji mogući način, pogađali su šuteve, čak i neke teške, a mi nijesmo iskontrolisali ni skok. Iz nekih odbrana nijesmo uspjeli da dođemo do lopte i malo smirimo situaciju. Međutim, Njemačka je odlična ekipa, očekivali

izgubljenih lopti više (10-3) i četiri ukradene manje (2-6). Njemačka je do prve dvocifrene prednosti na meču došla nakon tri minuta i pet sekundi igre u drugom poluvremenu (55:45), nakon trojke Obsta, a onda je ta prednost samo rasla, jer naša selekcija više nije ima-

smo da će imati neke svoje serije u kojima će pokušati da naprave razliku, da uđu u malo bržu igru. Mi nijesmo uspjeli da odgovorimo na to – rekao je Vučević. Kapiten naše selekcije je vidio i „dosta pozitivnih stvari“. - Pogotovo u tom prvom poluvremenu, u kojem smo

igrali dosta dobro. Ako uspijemo da spojimo takvih 40 minuta, to će dosta dobro da izgleda. Prva je utakmica, volio bih da je poraz bio manje ubjedljiv, ali čestitke Njemačkoj, odigrali su sjajnu utakmicu. Idemo dalje, treba da Njemačku ostavimo iza sebe i da se spremamo za Litvaniju – dodao je Vučević.

la snage, ali ni rotacije da parira, objektivno, boljem protivniku. Njemačka je najveću prednost, od 33 poena, imala u dva navrata u finišu meča (104:71, 106:73)… Najbolji u našoj selekciji bio je Nikola Vučević sa 23 poena, 10 skokova i pet asistencija, Kajl Olmen je dodao 18 poena, četiri skoka i tri asistencija, Igor Drobnjak 13 poena i osam asistencija, a Marko Simonović 11 poena i šest skokova. Na drugoj strani je Franc Vagner imao 22 poena i osam skokova, a Denis Šruder 21 poen. Saša JONČIĆ

zaborav, tako svijeta

Budućnost Voli vrijedno trenira u Podgorici, u petak se seli za Kranjsku Goru

PODGORICA – Jogi Ferel

će početkom oktobra početi treću sezonu u dresu

Ferel: Želimo sve da osvojimo, nadam se da ćemo to i postići

RADOVIĆ:

Nije sramota izgubiti od Njemačke, ali je problem naš odnos prema igri u drugom poluvremenu

Selektor Boško Radović bio je razočaran nakon meča.

- Prvo poluvrijeme je izgledalo prilično dobro. A onda se, apsolutno, nijesmo „pojavili“ u drugom poluvremenu, nijesmo izašli iz svlačionice. Naš odnos prema igri u drugom poluvremenu je za svaku osudu i kritiku, u napadu, a posebno u odbrani. Nemam šta puno da kažem, apsolutno ne razumijem razlog zašto smo tako izašli na teren u drugom poluvremenu – rekao je selektor Crne Gore Boško Radović.

- Još na kontrolnim utakmicama smo upozoravali. Isto smo imali te situacije da imamo dobre po dvije-tri četvrtine pa onda „nestanemo“. Upozorili smo da treba da nastavimo da igramo, ali se, ponavljam, nijesmo „pojavili“ u drugom poluvremenu. Bilo je igrača koji se nijesu „pojavili“ čitavu utakmicu, neki samo poluvrijeme. Nije problem ni sramota izgubiti od Njemačke ni 25, niti 30 razlike, ali je problem naš odnos prema igri u drugom poluvremenu. A da ne pričam o toj boljci koja nas prati već šesti meč, a to je defanzivni skok i izgubljene lopte – dodao je Radović. Crna Gora je posebno podbacila u defanzivnom skoku, jer je dozvolila Njemcima 15 ofanzivnih skokova. Uz to, naša selekcija je imala i 15 izgubljenih lopti u napadu. - Primili smo 47 poena nakon njihovog ofanzivnog skoka u napadu i naših izgubljenih lopti. Potpuno je nemoguće igrati na takav način protiv Njemačke. Ne samo nama, nego i mnogo boljim reprezentacijama. Nadam se da će nas ovo malo osvijestiti, da shvatimo da ovdje ne može protiv bilo koga da se igra 25 ili 30 minuta, već mora da se igra 40 minuta da bismo došli do pobjede. Vidjećemo, ali ni meni nije jasno zašto smo poslije onako prilično dobrog prvog poluvremena na onakav način izašli na teren u drugom poluvremenu. Napravićemo kratku analizu, koliko je to moguće do narednog meča, i da budemo spremni za Litvaniju.

Selektor „crvenih“ je kazao da „nije smak svijeta, da ništa nije izgubljeno“.

- Igrali smo protiv jednog od favorita za osvajanje medalje, ozbiljne reprezentacije, prvaka svijeta. Jesmo li mogli bolje – jesmo, ali i ovo je neka naša trenutna stvarnost i realnost, ali neću o tome da pričam jer smo na početku prvenstva i dalje stojimo pri tome da ćemo da pokušamo da ostvarimo naš cilj, a to je prolazak grupe – zaključio je Radović.

Budućnost Volija, pa će biti jedan od „starosjedilaca“ u timu, pored Andrije Slavkovića, Flečera Megija i Nikole Tanaskovića Američki plejmejker je ljetos produžio ugovor, a u predstojećoj sezoni će imati veću odgovornost na terenu, nakon odlaska Mekinlija Rajta u Dubai, i dolaskom mladog ukrajinskog plejmejkera Oleksandra Kovlijara Osim Kovlijara, ljetos su u podgorički tim stigli Amerikanci Skajlar Mejs i Džejms Tompson, te Francuzi Aksel Butej i Džeri Frenk Butsijel - Nijesam ih poznavao ranije, ali prvi utisak mi je da su odlični momci. Primijetio sam da svi žele da pobjeđuju. Očekujem da neće biti poteškoća i znam da će svi uraditi sve da pobjeđujemo – kaže Ferel. Ferel je pauzu iskoristio da dobro napuni baterije, ali i spreman dočeka početak priprema.

- Proveo sam odmor sa svojom porodicom, suprugom i sinom. Malo sam putovao, vježbao, održavao sam formu i spremao se za sezonu.

Američki košarkaš se, kako kaže, osjeća odlično na početku priprema i sa novim saigračima.

- Ekipa je sačinjena od odličnih momaka, držimo se zajedno, gradimo hemiju između nas. Tek smo počeli, imamo još dosta toga da unaprijedimo. Sa uzbuđenjem očekujem novu sezonu.

Budućnost je prošle sezone bila odlična u ABA ligi, malo više sreće i spretnosti, ali i izostanak povreda, falio je da „plavi“ budu uspješniji u finalu plejofa sa Partizanom. Na pitanje šta očekuje od naredne sezone, u kojoj će primarni cilj da bude takmičenje u Evrokupu, Ferel je odgovorio:

- Očekujem da idemo do kraja, zato smo tu i treniramo. Svi

treniramo jako i želimo sve da osvojimo. Nadam se da ćemo to i postići – zaključio je Jogi Ferel.

Budućnost je 19. avgusta počela pripreme za novu sezonu, a pored novajlija i Ferela trener „plavih“ Andrej Žakelj na ras-

polaganju ima i Rašida Sulejmona, Džuvana Morgana, Flečera Megija i Nikolu Tanaskovića. Fale crnogorski reprezentativci, Andrija Slavković i Đorđije Jovanović koji su na Eurobasketu. Nakon uvodnog dijela priprema u glavnom gra-

du Crne Gore, Podgoričani u petak putuju za Kranjsku Goru (Slovenija), gdje će do 8. septembra da odrade bazični dio priprema, a tamo će odigrati i tri kontrolna meča, sa italijanskim Traoanijem, Cedevita Olimpijom i Krkom… S. J.

Crnogorska reprezentativka nakon šest godina napustila redove Budućnost Bemaksa

Maja Bigović u Mađarskoj

PODGORICA – Crnogorska košarkašica Maja Bigović nakon šest godina napustila je redove Budućnost Bemaksa, a karijeru će nastaviti u Mađarskoj.

Iako je crnogorska reprezentativka trebalo da se oproba u Americi, zbog problema sa vizom, nije otputovala preko okeana, a u međuvremenu stigao je poziv njenog sugrađanina Srđana Radulovića, koji vodi mlađi tim Šoprona, koji je minule sezone bio član elitnog ranga u Mađarskoj. U pitanju je Sopron Daržak, razvojni tim čuvenog mađarskog tima Šoprona, koji je član Evrolige. Mladi tim sa klupe

predvodi Cetinjanin Srđan Radulović, koji je nakon ratnih dešavanja u Ukrajini preuzeo Sopron Daržak i uspio čak da ga uvede u elitni rang, ali će nakon jedne sezone, ovaj mladi tim ponovo biti u B diviziji. Bigović je ponikla u Lovćenu nakon čega je 2019. godine došla u redove Budućnosti. Za šest sezona u seniorskoj WABA ligi odigrala je 73 utakmice i postigla ukupno 332 poena, a sa 73 blokade minule sezone postala je prvi bloker ,,vučica“ u istoriji. Igrala je Bigović u junu ove godine i na Evropskom prvenstvu u dresu Crne Gore. Na tri utakmice grupne faze prosječno je bilježila 4,7 poena i 4,3 skoka. R. P.

STIGLA POTVRDA IZ KOTORA: Nekadašnji bombarder iz Pljevalja naslijedio Slobodana Draškovića

Damir Čakar novi trener Bokelja

PODGORICA - Dileme više nema, prije dva dana bio je velika želja Uprave kluba, a od juče je i zvanično - Damir Čakar novi je trener fudbalera Bokelja. Pedeset dvogodišnji Pljevljak dogovorio je sa upravom kluba sve detalje oko preuzimanja kormila, a već danas popodne će se upoznati sa igračima, a onda i odraditi prvi trening. Zanimljivo je da će Čakar tako nakon dvije decenije (tačnije od sezone 2002/03) ponovo sarađivati sa Dejanom Ognjanovićem, koji mu je tada bio saigrač u Partizanu, dok je sada u ulozi sportskog direktora prvoligaša iz Kotora. Čakar će na klupi Kotorana zamijeniti Slobodana Draškovića, koji je prethodno podnio ostavku na tu funkciju, zbog lošeg starta sezone. Čakar je tokom igračke karijere ostavio najveći trag u Partizanu, gdje je postao legenda kluba, a s kojim je osvojio četiri titule prvaka

Utakmica plej-ofa Lige Evrope

Dabanović sudi duel

Dinama i Makabija

i bio dio tima koji je 2003 godine prvi put izborio Ligu šampiona. Ponikao je u Rudaru, igrao za omladince Budućnosti, a tokom karijere je nosio dres čačanskog Borca, francuskog Šateroa, Sartida iz Smedereva, Sutjeske i Mogrena, gdje završio karijeru 2008. godine. Čakar je kratko sa klupe predvodio Rudar, a prvi pravi trenerski angažman imao je u Novom Pazaru. Bokelj se nakon četiri odigrana kola nalazi na pretposljednjem mjestu na tabeli sa svega tri boda, a u subotu ga čeka teško gostovanje, ekipi Sutjeske u Nikšiću, nakon čega slijedi dvonedjeljna pauza zbog reprezentativnih obaveza. R. P.

PODGORICA - Sudijski komitet Evropske fudbalske asocijacije (UEFA) delegirao je sudijski tim iz Crne Gore, na čelu sa Nikolom Dabanovićem, za dijeljenje pravde na revanš meču plej-ofa Lige Evrope.

Našem internacionalcu povjeren je duel kijevskog Dinama i Makabija iz Tel Aviva, koji će se igrati na stadionu ,,Motor Lublin arena“ u poljskom Lublinu. Dabanoviću će asistirati VladanTodorović i Srđan Jovanović, dok će ulogu četvrtog sudije obavljati Miloš Bošković VAR sudije dolaze iz Njemačke - BenjaminBrand i Patrik Hansblauer. Duel Dinama i Makabija igra se večeras u 20 sati. Izraelski velikan dobio je prvi meč s 3:1. R. A.

se pridružio Nikoli Krstoviću i Vasiliju Adžiću

PODGORICA - Veliki trijumf u Budimpešti bio je dovoljna zaliha, fudbaleri Karabaga eliminisali su Ferencvaroš u plej-ofu Lige šampiona – poslije trijumfa od 3:1 na ,,Grupama areni“, tim crnogorskog reprezentativca Marka Jankovića u revanšu je kod kuće izgubio sa 3:2.

Janković će prvi put biti dio elitnog takmičenja, a Crna Gora imati ukupno tri predstavnika jer će u njemu igrati i Nikola Krstović s Atalantom i Vasilije Adžić koji čeka pravu šansu u Juventusu. Ferencvaroš je poveo u Bakuu preko Lenija Žozefa u 12. minutu, da bi domaćin preokrenuo do poluvremena preko

Dušan Vuković, fudbaler zagrebačke Lokomotive, jedino

Ispunio sam

Hrvatima sam se dogoditi na

PODGORICA – Trebalo je da se dogodi ranije, ali nije se dalo. Prvo se ispriječila povreda koljena, potom lista, ali sada nije bilo prepreka da Dušan Vuković prvi put dobije poziv u ,,A“ reprezentaciju Crne Gore.

Fudbaler Lokomotive iz Zagreba jedino je novo ime i potencijalni debitant sa spiska selektora Roberta Prosinečkog za utakmice sa Češkom u Podgorici 5. septembra i Hrvatskom tri dana kasnije u Zagrebu, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

- Osjećaj je nevjerovatan, ostvario mi se dječački san. Svi mi kad počinjemo da se bavimo sportom sanjamo da zaigramo za ,,A“ selekciju svoje zemlje. Mnogo sam srećan i uzbuđen. Ne znam kako će sve izgledati na okupljanju, ali vjerujem da će sve biti kako treba – rekao je Vuković za Pobjedu. ,,Sokoli“ će se okupiti u nedjelju, kada Vukovićevi ,,lokosi“ dočekuju Osijek.

- Cilj mi je da u reprezentaciji vide da mogu da računaju na mene. Na meni je da pružim maksimum i dokažem da sam zaslužio poziv – dodao je 23-godišnji Vuković.

SADA MI JE JASNO

KOLIKO MOGU

San o pozivu u ,,A“ reprezentaciju je ispunio, još veći je da upiše debi. Moglo bi to da se dogodi u duelu sa Češkom ili eventualno protiv Hrvatske, a ovaj drugi scenario imao bi simboliku u tome što Lokomotiva trenutno kao domaćin igra upravo na ,,Maksimiru“ jer se njen stadion u Kranjčevićevoj potpuno renovira.

Leandra Andradea i Abdelaha Zubira

Barnabaš Varga je u 55. izjednačio iz jedanaesterca, Aleks Tot u 82. pogodio za 2:3, a gosti su imali šansu i za 2:4 i produžetke.

Ostalo je ipak 2:3, pa će Karabag drugi put u istoriji igrati u Ligi šampiona. Prvi nastup imao je u sezo-

ni 2017/18, kada su mu rivali bili Roma, Atletiko Madrid i Čelzi.

Janković, koji je prije osam dana dao sjajan gol u Budimpešti, odigrao je cijeli meč.

Prvak Azerbejdžana je ovog ljeta u kvalifikacijama za LŠ eliminisao i irski Šelburn i sjevernomakedonsku Škendiju. Ne. K.

Rijeka zasluženo osvojila titulu

Prethodnu sezonu u hrvatskom fudbalu obilježila je Rijeka – tim koji vodi crnogorski stručnjak Radomir Đalović senzacionalno je osvojio duplu krunu.

- Kad smo prošle sezone igrali protiv Hajduka i Dinama, imali smo osjećaj da možemo da im uzmemo

- Najvažnije je da uzmemo bodove, a za debi svakako ima vremena. Još sam mlad – naveo je ofanzivac iz Nikšića. Nekadašnji fudbaler Sutjeske odranije je ,,zapao za oko“ Robertu Prosinečkom.

Naš ,,izbornik“ živi u Zagrebu, Vuković igra u zagrebačkom klubu. Poziv u nacionalni tim nije dugo ,,putovao“.

- Nijesam se čuo sa selektorom, ali znam da je njegov pomoćnik dolazio da me gleda i ljudi iz kluba su mi rekli da je zadovoljan. Znam i da je Prosinečki pričao novinarima pozitivno o meni, najviše me zapazio na početku prošle polusezone jer sam igrao dobro protiv Hajduka i Rijeke, a imao sam još dobrih utakmica... – navodi Vuković.

Među ,,lokose“ je stigao na ljeto 2024. Početak nije bio lak... - Iz Sutjeske sam došao povrijeđen. U početku mi je bilo teško jer sam razmišljao kako ću se oporaviti i prilagoditi, ali mlada je ekipa, svi smo približnih godina i bilo mi je lakše da se priviknem. Trener SilvijoČabraja je vidio u meni potencijal. U prvom dijelu sezone više sam ulazio s klupe, da bih tokom i nakon zimskih

bod ili tri. S Rijekom je bilo drugačije, preteško, naročito na ,,Rujevici“, gdje su nam dali osam golova u dva meča. U Zagrebu su nas jednom pobijedili, jednom je bilo neriješeno. Rijeka je zasluženo uzela titulu prošle sezone – konstatovao je Vuković.

priprema osjetio da - iako dolazim iz crnogorske lige koja je slabija - mogu da pokažem još više nego na početku, kada je bio prisutan strah kako ću se snaći. Shvatio sam da mogu da igram na tom nivou i sad mi je jasno da mogu da pokažem baš dosta ove sezone – istakao je Vuković, za kojeg se pisalo da je na meti nekoliko klubova iz jakih liga.

- Hrvatska liga je vrlo praćena, skauti i menadžeri iz cijele Evrope gledaju utakmice, a naročito Lokomotivu jer ima mnogo mladih igrača koji dobijaju šansu u prvoj postavi. Vidio sam kako dvije utakmice mogu mnogo toga da promijene. Ima dosta zainteresovanih klubova, željeli bi da me dovedu, ali ima tu drugih faktora. Nije do mene, ima ljudi koji se time bave –naglasio je Vuković.

REPREZENTACIJA IMA

VELIKI KVALITET

Dvije utakmice mogu da promijene i poziciju Crne Gore u L grupi kvalifikacija za Mundijal. ,,Sokoli“ su uz blijeda izdanja u martu pobijedili Gibraltar (3:1) i Farska Ostrva (1:0), pa u junu glatko izgubili od Češke u Plzenju (2:0).

Čakar u društvu čelnika Bokelja

Cetinjanin

jedino novo ime na spisku selektora Roberta Prosinečkog

dječački san, a sam rekao što će na ,,Maksimiru“

titulu

Teško će Đalovićev tim odbraniti titulu jer već zaostaje osam bodova za najvećim konkurentima.

- Dinamo se ovog ljeta dosta pojačao, uzeo je nekoliko igrača iz hrvatskih klubova i oslabio konkurenciju. Na primjer, iz našeg kluba su doveli Roberta Mudražiju, koji im je dao šest, sedam golova. Dobro su počeli i oni

i Hajduk, koji ima ozbiljnog trenera, Španca Gonsala Garsiju, s kojim je Istra igrala lijep fudbal. Ali tek je počelo prvenstvo, svako svakog može da pobijedi, to se vidjelo i prošle sezone – objasnio je Vuković.

Sada moraju da pobijede Čehe da bi ostali u trci za makar drugo mjesto, koje vodi u baraž.

- Mislim da imamo veliki kvalitet i da možemo da uradimo mnogo, ne samo na ovom okupljanju, već u cijelim kvalifikacijama. Dobra smo ekipa i nadam se da ćemo izvući maksimum iz naredne dvije utakmice. To što protiv Hrvatske igramo na ,,Maksimiru“ ne mora ništa da znači, protiv svakog može da se igra i nadam se najboljem ishodu – istakao je novopečeni ,,A“ reprezentativac. Priča li se u Zagrebu o prvom duelu dvije komšijske reprezentacije?

- Zvao me hrvatski novinar da mi čestita na pozivu i rekao sam mu da ću im uzeti bodove na ,,Maksimiru“. Zamolio me da ne bude tako – našalio se Vuković.

- Takođe, saigrači iz Lokomotive računaju na sigurnu pobjedu protiv nas, ali vjerujem da ćemo im 8. septembra pokazati da i mi igramo fudbal – nastavio je Vuković u istom tonu.

DVA CRNOGORCA U LOKOMOTIVI

Ne šali se, ipak, kada kaže da vjeruje u ,,sokole“, kao i da nje-

gova Lokomotiva može da odigra dobru sezonu u HNL-u. Nakon četiri kola ima sedam bodova, pet manje od vodećih Dinama i Hajduka.

- Mislim da možemo daleko da doguramo ove sezone. Igramo skroz drugačije nego prošle, više se baziramo na posjed lopte. Prethodne takmičarske godine smo više igrali na kontre jer smo imali brze igrače u ofanzivi. I imali smo slobodu. Kod Nikice Jelavića postoje određeni zahtjevi, dobro smo počeli i kad bismo sada dobili Osijek, bilo bi idealno - poručio je Dušan Vuković, koji je nedavno za saigrača dobio sunarodnika Marka Vešovića - Što reći o njemu, svi znamo da je dobar igrač i šteta je što neće sada biti u reprezentaciji – poručio je Vuković. N. KOSTIĆ

Podgoričke rukometašice na turniru u Skoplju

PODGORICA - Rukometašice OTP Group Budućnost od danas će učestvovati na regionalnom turniru u Skoplju, koji će biti posljednja provjera pred start nove sezone u Ligi šampiona. Na turniru, u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, izabranice Bojane Popović odigraće mečeve protiv makedonskih timova Đorče Petrov i Metalurg Avtokomanda, kao i protiv ekipe Bora.

Kapitenka Itana Grbić i saigračice, koje su u dosadašnjem pripremnom periodu odigrale samo dva kontrolna susreta protiv zagrebačke Lokomotive, žele da maksimalno iskoriste predstojeće duele kako bi što spremnije dočekale premijerni meč u Ligi šampiona, zakazan za 7. septembar protiv mađarskog Debrecina. Trener Popović ističe da će turnir u Skoplju biti važan test za tim.

- Imamo tri provjere u Sjevernoj Makedoniji i to su posljednje utakmice koje ćemo odigrati uoči početka nove sezone u EHF Ligi šampiona. U pripremnom periodu imali smo samo dva meča protiv Lokomotive iz Zagreba, pa ove duele želimo da iskoristimo na najbolji način. Nećemo biti kompletni, jer će nedostajati Ava N’Diaj, dok se nekoliko igračica tek vratilo u tim nakon povreda. Ipak, sve dje-

POBJEDA SAZNAJE: Najbolja crnogorska atletičarka nastupiće na najvećem planetarnom takmičenju u Japanu

Marija Vuković ide na

Svjetsko prvenstvo!

PODGORICA - Konačne liste još nijesu napravljene, presjek svih rezultata sabiraće se do kraja sedmice, ali kako Pobjeda saznaje, sigurna učesnica Svjetskog prvenstva u atletici biće Marija Vuković!

Crnogorska atletičarka je prije nekoliko dana na mitingu u Holandiji osvojila drugo mjesto sa rezultatom 191 centimentar, koji joj je pomogao da se učvrsti u Top30 na svjetskog rang listi. Tokom avgusta, Vuković je trijumfovala u Beogradu sa zapaženih 190, dok je krajem jula postala vicešampionka Balkana u grčkom Volosu sa rezultatom 191. Sjajni rezultati u kratkom intervalu donijeli su joj dosta bodova, ali i prodor ka Top30 na IAAF rang listi, jer će na planeternoj smotri nastupiti upravo 30 najboljih skakačica svijeta.

Na taj način Marija Vuković imaće priliku da u Tokiju, gdje

se od 13. do 21. septembra održava Svjetsko prvenstvo, ponovo bude dio svjetske elite, iako je prethodne godine imala problema sa povredom. Naime, u 2024. godinu Marija je ,,ušetala“ na štakama, nakon što je operisala stopala, jer joj je tada pukla peta metatarzalna kost. Uslijedila je pauza, a onda se pojavila na prvenstvu Balkana u Izmiru i Evropskom prvenstvu u Rimu. Tek početkom ove godine krenula je u pravom ritmu. Krajem januara na dvoranskom mitingu u Beogradu osvojila je drugo mjesto sa rezultatom 190 centimetara, postala šampionka Balkana u dvorani, zatim se izborila i za nastup na dvoranskom prvenstvu Evrope… Ipak, nakon što je bila na Igrama malih zemalja Evrope, zatim dio reprezentacije na ekipnom prvenstvu Evrope, te titule šampionke Crne Gore, Marija je na prvenstvu Balkana

osvojila srebro, što je bio početak niza rezultata 190 i preko. Nastup u Tokiju biće šesto učešće na Svjetskom prvenstvu za Mariju Vuković. Naša najbolja skakačica uvis prvi put na planetarnoj smotri pojavila se još 2011. godine, kada je u Južnoj Koreji bila 28, da bi zatim šest godina kasnije u Londonu osvojila 21. mjesto. Konstatan rast u generalnom plasmanu nastavila je 2019. u Kataru, kada je osvojila 18. mjesto, da bi 2022. godine u Sjedinjenim Američkim Država osvojila 14. mjesto, a bila je na pragu plasmana u finale. Prije dvije godine uspjela je da se izbori za normu, iako je tek izašla iz povrede, ali je osvojila 25. mjesto i nije stigla do finala. Prvenstvo svijeta počinje 13. septembra, a Marija će nastupiti 18. septembra, kada su na programu kvalifikacije u disciplini skok uvis, a ukoliko izbori finale skakala bi i tri dana kasnije... R. PEROVIĆ

vojke moraju maksimalno ozbiljno pristupiti ovim susretima, jer ih vidimo kao završno uigravanje pred start takmi-

čenja. Ovo je prilika da provjerimo gdje smo sa formom u ovom trenutku, nakon čega slijedi završna analiza našeg

Dušan Vuković

Marija Vuković na takmičenju u Holandiji

prvog rivala u Ligi šampiona, ekipe Debrecina, za koju već imamo dosta materijala - kazala je Popović. A. M.

bez i sa smetnjama vida

Nikač: Bronza je realnost

Intermajstor Predrag

Nikač (2231) ko zna koji put dostojno je reprezentovao Crnu Goru na jednom značajnom međunarodnom takmičenju. Ovoga puta, on je u poljskom Žešovu osvojio bronzanu medalju na pojedinačnom Svjetskom prvenstvu za osobe bez i sa smetnjama vida.

Standardni prvotimac podgoričke Zore je do novog odličja stigao sa pet pobjeda i tri remija, uz jedan poraz, tačnije sa 6,5 poena. Isti učinak je na drugom mjestu imao i predstavnik zemlje domaćina velemajstor Marčin Tazbir (2529), ali se, zahvaljujući boljim dodatnim kriterijumima prije svega ,,soneborn“ koeficijentu popeo na drugu stepenicu pobjedničkog postolja, dok se najviše radovao Španac IM Danijel Eduardo Pulvert (2483) koji se sa sedam poena okitio lovorovim vijencem u IBCA kategoriji. Ipak, i pored velikog uspjeha našeg matadora ostaje žal za propuštenim šansama u pojedinim partijama, a posebno u okršaju sa FIDE majstorom Mihailom Pribeanuom (2140), objektivno slabijim protivnikom i po tituli i po rejtingu, u samom finišu turnira.

Počeo rapid

Po završetku glavnog turnira počelo je nadmetanje po ubrzanom tempu. Na ovom takmičenju nastupa 47 matadora i amazonki i nakon pet odigranih kola Predrag Nikač je upisao tri pobjede i po jedan poraz i remi. On se trenutno nalazi u grupi igrača sa po 3,5 poena i ima dobre šanse da se ponovo nađe na pobjedničkom postolju.

Nikač je u prva dva kola slavio protiv Poljaka Davida Falkovskog i Kuanišbeka Jumadulajeva iz Kazahstana, dok je u trećem remizirao sa Poljakom Andrejom Migalom. Zatim je u četvrtoj rundi pobijedio Rumuna Mihaila Pribeanua i osvetio mu se za poraz na zvaničnom IBCA šampionatu, da bi u petoj čestitao Špancu Danijela Eduardu Pulvertu, jednom od najozbiljnijih pretendenata za laskavo priznanje.

Inače, njihov međusobni duel na prvenstvu, koji je prethodio takmičenju u rapidu (25 min. + 15 sek.), završen je remijem, a oba takmičara osvojili su medalje - Španac je bio zlatni, a Nikač bronzani. Danas su na programu preostala četiri kola.

podataka i tražila najbolja otvaranja za potencijalne protivnike. Uz ogromnu pomoć mog iskrenog prijatelja FM Nenada Aleksića koji je besprekorno obavio ulogu sekundanta i bodrio me čitavo vrijeme, uspio sam da zadržim dobru formu i koncentraciju do kraja turnira. Njemu, paraolimpijskom komitetu Crne Gore, ŠSCG, Areni i brojnim navijačima zahvaljujem na nesebičnoj podršci – zaključio je četvorostruki seniorski prvak Crne Gore Predrag Nikač. U

- I pored velike želje da se eventualnom pobjedom priključim vodećem Pulvertu na diobi prvog mjesta uoči posljednjeg kola, suviše sam rizikovao i izgubio, ispostaviće se, vjerovatno, odlučujuću partiju. Naime, kako su već okršaji pretendenata na titulu na prva dva stola završeni miroljubivo, odlučio

Uoči posljednjeg kola Sing ld kupa

Karuana ili Praga

Jedan od najprestižnijih

turnira u svijetu, Singfild kup u Sent Luisu ulazi u završnu fazu, tačnije ostalo je još da se odigra posljednje deveto kolo. Najveće šanse da se domognu laskavog priznanja imaju Amerikanac Fabijano Karuana i Indijac Ramešbabu Pragnanadha s obzirom da su se izdvojili na čelu tabele sa po pet osvojenih poena. Račune mogu da im pomrse predstavnici zemlje domaćina Levon Aronjan i Vesli So koji zaostaju po pola poena. U svakom slučaju neizvjesnost oko konačnog poretka potrajaće „do posljednjeg zvižduka sudije“ tim prije jer će u direktnim okršajima za titulu snage odmjeriti Aronjan i Praga te Karuana i aktuelni planetarni šampion Domaraju Gukeš. Stanje na tabeli uoči devete runde: Karuana i Pragnanadha po 5, So i Aronjan po 4,5, Samjuel Sevijan, Maksim Lagrav i Jan Krištof Duda po 4, Gukeš 3,5, Firouzja 3 i Nodirbek Abdusatorov 2,5 poena.

sam da idem na sve ili ništa. Međutim, nije to bio moj dan, naprotiv bespotrebno sam forsirao potcjenjujući poziciju i taktičke udare bijelog tako da ni sa žrtvom kvaliteta nijesam uspio da zbunim smirenog protivnika koji je znalački iskoristio moje greške - objektivan je Nikač u komentaru partije sa rumun-

skim internacionalcem. Ipak, naš sagovornik ne krije zadovoljstvo na račun ostvarenog rezultata tim prije jer je uvećao bogatu kolekciju nagrada sa domaće i međunarodne scene koju, među ostalima, krase zlato iz Kaljarija 2019. i srebro četiri godine kasnije na Rodosu, zlato na prvoj tabli

na Olimpijadi slijepih i slabovidih 2017. i prvoj tabli na prvoj paraolimpijadi početkom februara 2023. godine u Beogradu, bronza sa proglogodišnjeg IBA Svjetskog pojedinačnog prvenstva u Petrovcu i mnoga druga. - Naravno da se radujem, jer je takmičenje bilo izuzetno naporno, a konkurencija sa 58 učesnika veoma respektabilna. Sa mnogima sam se prvi put sreo, što je svakako otežavalo pripreme, a malo je vremena, kada praktično nema pauze i dana odmora, da bi se ,,kopalo“ po bazama

Sivanandan 1 – 0 Vels

1.e4 c5 2.Sf3 d6 3.Lb5+ Sd7

4.0–0 Sgf6 5.Te1 a6 6.L f1 b6 7.d4 cxd4 8.Sxd4 L b7 9.f3 e6 10.c4 L e7 11.Sc3 Tc8 12.L e3 0–0 13.Tc1 Te8 14.Dd2 Dc7 15.Ted1 Db8 16.Sa4 L d8 17.Kh1 L c7 18.g3 Se5 19.L

g2 d5 20.cxd5 exd5 21.exd5

Sxd5 22.L g1 Da8 23.b3 h5 24.Sf5 ? Sxf3 !! 25.Df2 Sf6

26.Txc7 Txc7 27.Sxb6 Db8

28.L xf3 Tc2 29.Df1 Se4

30.Sd5 Sd2 ? (crni je došao u dobijenu poziciju ,ali ovdje ne nalazi skriveno

De5 što daje konačnu prednost). 31.Dd3 Sxf3 32.Dxc2

Britanska šahistkinja tamilsko-indijskog porijekla, FM Bodhana Sivananthan, sa 10 godina i pet mjeseci je u posljednjem kolu Britanskog pojedinačnog prvenstva u Liverpulu

pobijedila velemajstora Petera Velsa i sakupila pet poena, pri čemu je lični rejting uvećala za 24 ELO. Tako je ona postala najmlađa đevojčica koja je primorala na kapitulaciju protivnika

De5 33.Sfe3 Sd4 34.Dg2 L a8 35.L f2 Td8 36.h3? (bijela pretposljednja griješi i po Tartakoveru to joj donosi pobjedu) Txd5! 37.Sc4 Sf3

sa najvećim šahovskim zvanjem u partiji sa klasičnim tempom igre. Takođe, Sivananthan je oborila rekord Amerikanke Karise Jip, koja je na šampionatu Nove Engleske 2014. godi-

38.Tf1 De6 39.Sb6 Sd2? ( dijagram), (crni u oštroj igri posljednji griješi , mada je dobijalo Lb7 ili Lc6 ). 40.Te1 Dc6 (u ovoj izgubljenoj poziciji crni je prekoračio vrijeme za razmišljanje) 1:0

ne slavila protiv Aleksandra Ivanova sa 10 godina i 11 mjeseci. Tokom prošle godineBodhana je učestvovala na 45. šahovskoj olimpijadi, koja se održavala u Budimpešti

Priredio: B. KADIĆ

Predrag Nikač i Nenad Aleksić

Senzacija pionirke Sivananthan

PETAR

I NA KNJIŽEVNOM POLJU

Odgovor Marmonu, koji je oduševio francuske oficire

Autor: Radoslav ROTKOVIĆ

Vrativši se s bojišta (1796), Petar I je sazvao Zbor na kome je Stega, kao zakletva, proširena i upotpunjena drugim važnim pravnim elementima i pretvorena u Zakon opšti crnogorski i brdski. Brda su tada još uvijek bila izvan granice. Pa će ih u svome Zakoniku (1855) navoditi tako i knjaz Danilo, s time što će naći bolju formulaciju, da je to Zakonik „slobodne Crne Gore i Brdah“. Petar I je Zakonik iz 1796. dopunio 1808. godine s novih 17 tačaka. Pored ostaloga predvidio je plaćanje poreza, koje se nije moglo sprovesti, zbog vjekovnoga odbijanja da se plaća danak Turcima. Zborilo se naizgled logično: „Kad nijesmo šćeli da ga plaćamo Sultanu, zašto bismo Vladici“. Zaludu je on objašnjavao i u članu 20 unio tekst da „ni jedno praviteljstvo bez pomoći narodne stojati ne može, zato, dakle, svi narodi na svijetu, na svako godište daju u opštu miriju, porez, kolikom je u kojemu mjestu i državi rečeno“, a od toga novca ima da se „drži praviteljstvo, sudnici i vojska, koja će narod od neprijateljske napasti braniti i čuvati od svakojega zloga i opakoga čoeka“. No neprestane i uvijek nove spoljnopolitičke nevolje usporavale su to unutrašnje učvršćenje države. Kad je Mletačka Republika prestala da postoji (1797), Petar I se pobojao Austrije, koja nije krila svoje pretenzije na cijelu Jadransku obalu. Francuska je tada još bila daleko. Petar I je (1803) poslao svojega sinovca Nikolu u Holandiju (!) da otud kontaktira Francuze i privoli ih za pomoć protiv Austrije koja je već zauzela Boku. Napoleon je, međutim, tražio ne samo Boku, no i cijelu Crnu Goru za sebe. A ako se ona usprotivi, onda više ne-

Na sastanku s Petrom I iznad Kotora, Marmon je zlobno primijetio da Crnogorci zvjerski odsijecaju glave onima koje uhvate, na što je Petar I odgovorio da Crnogorci odsijecaju glave neprijateljima, ali da je giljotina francuski izum i da su oni odśekli glavu svojoj carici Mariji Antoaneti. Francuski oficiri koji su stajali okolo njih zažagorili su: „Il a raison, Il a raison“. Dakle, „u pravu je“!

će biti Crna nego Crvena. Misija Petrova sinovca Nikole bila je donekle uspješna, jer je on s francuskim oficirom Pradom došao i do francuskoga ministra spoljnih poslova Taljerana, koji je crnogorsku ponudu ocijenio primamljivom, ali je smatrao da treba sačekati razvoj događaja. Rusija je na to reagovala energično. Poslala je svoga generala, Rišnjanina Ivelića, da

ispita stvar. On se nije usudio da dođe na Cetinje, već je iz Kotora klevetao Petra I. Tako je došlo do drugoga sukoba između mitropolita Petra I i ruske Vlade i Sinoda. Zato su Crnogorci pisali caru Aleksandru: „Naš mitropolit nikada nije bio pod zapovijedi ruskoga Sinoda, nego samo pod pokroviteljstvom Vašeg Imperatorskog Veličanstva, i to pod moralnim“.

Nalet Napoleonovih trupa donio je nestabilno stanje na Crnogorskome primorju, kao što se viđelo i iz prikaza djela i djelovanja Antuna Kojovića Petar I je bio prinuđen da uspostavlja veze ne samo s Francuskom, Austrijom i Rusijom, no i s Engleskom, te da se, uz pomoć ruske flote (!), bori protiv Napoleonove vojske koju je predvodio maršal Marmon

Kad je izbio drugi sukob između mitropolita Petra I i ruske Vlade i Sinoda, Crnogorci su pisali caru Aleksandru: „Naš mitropolit nikada nije bio pod zapovijedi ruskoga Sinoda, nego samo pod pokroviteljstvom Vašeg Imperatorskog Veličanstva, i to pod moralnim“ Kotor krajem 19. stoljeća

Svi su se oni povremeno smjenjivali na Crnogorskome primorju. Zbog oslonca na Rusiju Crna Gora je morala da se odupre pokušajima Francuza, a kad je Napoleon vidio da ne može savladati Crnu Goru, tražio je od maršala Marmona da pokuša uspostaviti diplomatske odnose s Vladikom.

Na sastanku s Petrom I na Trojici iznad Kotora, đe je Miroslav Zanović bio prevodilac, Marmon je zlobno primijetio da Crnogorci zvjerski odsijecaju glave onima koje uhvate, na što je Petar I odgovorio da Crnogorci odsijecaju glave neprijateljima, ali da je giljotina francuski izum i da su oni odśekli glavu svojoj carici Mariji Antoaneti. Francuski oficiri koji su stajali okolo njih zažagorili su: „Il a raison, Il a raison“. Dakle, „u pravu je“.

Boka je zanimala nas, kao prirodni dio kopna i države, ali i Ruse, Francuze, Austriju, pa čak i Engleze. Odupirući se tako i Francuskoj i Rusiji, iskoristio je priliku da 29. oktobra u Dobroti (jer je Kotor još bio u rukama Francuza) sazove skupštinu narodnih predstavnika od Novoga do Bara (koji je bio pod Turcima) i da izvrši ujedinjenje primorskoga i zagorskoga dijela Crne Gore, formiranjem Centralne ko-

misije. Polovina članova Komisije bili su predstavnici tada slobodnoga dijela, a polovina predstavnici primorja. Na čelu je bio Petar I, dok je potpredsednik bio katolik Ljepopili Ta je zajednička vlada odvojila državu od sudstva i razvila modernu upravu koja je brinula i o snabdijevanju, uvozu i izvozu, cijenama i carinama, ali i o sanitetskoj zaštiti i o kretanju brodova, prodaji boba starcima i bolesnicima.

Uza sve poslove Petar I je pisao i pjesme na narodnu. No one su i napisane samo da budu informativno sredstvo o događajima, u nedostatku drugih sredstava informisanja. Isto će raditi i nasljednik Petra I – vladika Rade. Te su pjesme dragocjen izvor za izučavanje istorije, jer su nastale odmah poslije događaja. Preživjeli učesnici tih događaja bili su ujedno i prvi slušaoci tih pjesama, pjevanih uz gusle, pa se nije niti moglo niti smjelo izmišljati bilo što. Pjesme su, naravno, opterećene podacima, jer je trebalo da se zna đe je ko bio, što je radio, ko je predvodio koji odred vojske, ko je junački poginuo. U pjesmama se navodi i što je ko zborio, a to je izvađeno i upjesmljeno iz neposrednih svjedočenja. Te pjesme Petra I, koje do nas nijesu dospjele u originalu, sigurno nijesu u svim detaljima autentične, jer je Simo Milutinović i prema Skerliću „popravljao, doterivao i unosio svoje“. Neke pjesme pripisane Petru I, Milutinović je zapisao od Toma Milinovića iz Morinja. Kako se mogu smatrati Petrovim stihovi „Ej, vladiko, izvore nam sreće / dočekao i radosti veće“! I Karadžić je objavio šest navodno Petrovih pjesama, koje je zapisao 1828. od Petra Markovića Čedo Vuković je izražavao sumnju da je pjesme Boj s vezirom Mahmut-pašom Petrova, jer je „jedna od bitnih crta Vladičina karaktera bila skromnost, pa je teško pretpostaviti da bi on o sebi zapjevao ovako: „Petru svjeta obraz na krajinika i ljetnje sunce na planini“. I Vuk je vršio samovoljne „popravke“ pjesama, kako bi odgovorile njegovu političkome cilju. A objavljene su poslije Petrove smrti. Dovoljno je da se u pjesmi „doćera“ jedan stih pa da cijela promijeni značenje. (Nastavlja se)

Francuski general Ogist Marmon

Krst Petra I Petrovića Njegoša

Iv.br.914/25

Javni izvršitelj Dušan Nišavić, sa službenim sjedištem u Beranama, ul. M. Zečevića br 30, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO «Crnogorski elektrodistributivni sistem» Podgorica, sa sjedištem na adresi Ul. Ivana Milutinovića br. 12, protiv izvršnog dužnika Kate Ivanović, Desni Grnčar bb, Gusinje, radi naplate novčanog potraživanja, shodno čl. 45 ZIO-a, dana 27.08.2025 godine, J A V N O O B J A V LJ U J E

Da je kod ovog javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Kate Ivanović, sa zadnje poznatom adresom Desni Grnčar bb, Gusinje. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje rješenja o izvršenju Iv.br.914/25 od 25.07.2025. godine, neposredno izvršnom dužniku, kao rješenje o troškovima od 22.08.2025. godine.

S tim u vezi potrebno je da se izvršni dužnik u roku od tri dana obrati ovom javnom izvršitelju radi preuzimanja pismena, u suprotnom dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na ogasnoj tabli suda, s obzirom da je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju. Ovakav način dostavljanja smatra se urednom dostavom negativne posledice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik.

JAVNI IZVRŠITELJ DUŠAN NIŠAVIĆ

ZAVOD ZA UDŽBENIKE I NASTAVNA SREDSTVA –PODGORICA OBJAVLJUJE

REZULTATE KONKURSA

ZA VANUDŽBENIČKU LITERATURU, KOJI JE OBJAVLJEN 12. FEBRUARA 2025. U DNEVNIM LISTOVIMA „VIJESTI“, „POBJEDA“ I „DAN“

Konkursom Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva ‒Podgorica za vanudžbeničku literaturu, koji je objavljen 12. februara 2025. godine u dnevnim listovima „Pobjeda“, „Dan“ i „Vijesti“, predviđene su dvije kategorije:

1. Knjiga poezije, proze ili drame za djecu i omladinu; 2. Knjiga poezije, proze ili drame za odrasle. Na Konkurs je pristiglo 28 rukopisa, od kojih je propozicije zadovoljilo njih 22. Nakon pažljive analize i vrednovanja, žiri je jednoglasno odlučio da, saglasno članu 16 Konkursa, ne izabere nijedan rukopis.

Iako su pristigli radovi bili raznovrsni, nijesu u dovoljnoj mjeri ispunili očekivane standarde u pogledu umjetničke cjelovitosti, jezičke i stilske izražajnosti i originalnosti pristupa temi.

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva zahvaljuje svim autorima na uloženom trudu i interesovanju i ohrabruje ih da nastave sa stvaralačkim radom i učešćem na budućim konkursima.

Poslovni broj: Iv.br.660/2025 Javni izvršitelj Maja Ajković iz Nikšića, Ul. Novaka Ramova br.3, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO „VIKING KOMP,, NIKŠIĆ, ul. Dalmatinska bb, koga zastupa advokat Bakoč Mirjana, Mrkošnica br.17, Nikšić, protiv izvršnog dužnika DOO «LUPEX NK» NIKŠIĆ, ul. Milovana Pekovića bb, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 784,95 eura, na osnovu vjerodostojne isprave - računa br. 406/2023 od 07.09.2023.godine, računa br. 442/2023 od 29.09.2023. godine, računa br. 514/2023 od 31.10.2023. godine, računa br. 59/2024 od 28.02.2024. godine, računa br. 65/2024 od 29.02.2024. godine i računa br. 213/2025 od 21.07.2025. godine, donio je odluku o DOSTAVLJANJU JAVNIM OBJAVLJIVANJEM Izvršnom dužniku DOO «LUPEX NK» NIKŠIĆ, ul. Milovana Pekovića bb, vrši se dostavljanje Rješenja o izvršenju poslovne oznake Iv.br. 660/2025 od 04.08.2025. god., sa predlogom prilozima kojim je isti obavezan da na ime duga osnovom navedene isprave isplati izvršnom povjeriocu iznos od 784,95 eura sa pripadajućom kamatom troškovima izvršnog postupka rješenja o troškovima poslovne oznake Iv.br. 660/2025 od 26.08.2025. god. Izvršni dužnik DOO «LUPEX NK» NIKŠIĆ, se može obratiti javnom izvršitelju Maji Ajković na adresu Ul. Novaka Ramova br.3 u Nikšiću i to u roku od 5 dana od dana poslednjeg objavljivanja oglasa, radi podizanja Rješenja o izvršenju poslovne oznake Iv.br. 660/2025 od 04.08.2025. godine sa predlogom prilozima i Rješenja o troškovima poslovne oznake Iv.br. 660/2025 od 26.08.2025. god. Upozorava se izvršni dužnik DOO «LUPEX NK» NIKŠIĆ, da se ovakav način dostave smatra urednim da će negativne posledice koje mogu nastati ovakvim načinom dostavljanja snositi sama stranka, odnosno izvršni dužnik. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno dostavljanje u dnevnom štampanom mediju. Nikšić 26.08.2025.godine.

JAVNI IZVRŠITELJ Maja Ajković

Poslovni broj: Iv.br.568/2025 Javni izvršitelj Maja Ajković iz Nikšića, Ul. Novaka Ramova br.3, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca Elektroprivreda Crne Gore AD - Nikšić, FC Snabdijevanje Nikšić, ul. Vuka Karadžića br.2, protiv izvršnog dužnika Perunović Radojke iz Nikšića, Bulevar 13. jul br.13, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 4.947,46 eura, na osnovu vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga za izvršene usluge električne ernergije za period od 31.03.2009. godine do 30.11.2023. godine, u smislu člana 45 ZIO-a, donio je odluku o DOSTAVLJANJU JAVNIM OBJAVLJIVANJEM Izvršnom dužniku Perunović Radojki iz Nikšića, Bulevar 13. jul br.13, vrši se dostavljanje Rješenja o izvršenju poslovne oznake Iv.br.568/2025 od 30.06.2025. godine sa predlogom prilozima kojim je isti obavezan da na ime duga osnovom navedene isprave isplati izvršnom povjeriocu iznos od 4.947,46 eura sa pripadajućom kamatom i troškovima izvršnog postupka i rješenja o troškovima poslovne oznake Iv.br.568/2025 od 26.08.2025. godine.

Izvršni dužnik Perunović Radojka iz Nikšića se može obratiti javnom izvršitelju Maji Ajković na adresu Ul. Novaka Ramova br.3 u Nikšiću i to u roku od 5 dana od dana poslednjeg objavljivanja oglasa, radi podizanja Rješenja o izvršenju poslovne oznake Iv.br.568/2025 od 30.06.2025. godine sa predlogom prilozima i Rješenja o troškovima poslovne oznake Iv.br.568/2025 od 26.08.2025. godine. Upozorava se izvršni dužnik Perunović Radojka iz Nikšića, da se ovakav način dostave smatra urednim da će negativne posledice koje mogu nastati ovakvim načinom dostavljanja snositi sama stranka, odnosno izvršni dužnik. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno dostavljanje u dnevnom štampanom mediju. Nikšić, 26.08.2025.godine.

JAVNI IZVRŠITELJ Maja Ajković

Tražimo odgovornu, urednu i vrijednu osobu za održavanje domaćinstva, u Podgorici. Nudimo prijatnu atmosferu, poštenu zaradu i razumijevanje. Poželjne preporuke, ali nisu uslov. Zvati od 9h do 13h na tel.

069 992 999

Na osnovu odredbe člana 44 Zakona o stečaju i likvidaciji banaka (Sl.list CG br. 47/2001, 62/2008, 44/2010) Stečajni upravnik

ATLAS BANKE AD PODGORICA U STEČAJU objavljuje

II JAVNI POZIV

ZA UČEŠĆE NA JAVNOM NADMETANJU ZA PRODAJU OSNOVNIH SREDSTAVA – OPREME FABRIKE ZA PROIZVODNJU I DISTRIBUCIJU IZVORSKE VODE „FABRIKA VODE LIPOVO“

1. Predmet javnog nadmetanja

Predmet prodaje su osnovna sredstva - oprema fabrike za proizvodnju i distribuciju izvorske vode ”Fabrika vode Lipovo” u svojini stečajnog dužnika Atlas banke AD Podgorica u stečaju, a prema spisku opreme koja je istaknuta na internet stranici Banke u stečaju: www.atlasbanka.com.

2. Početna cijena

Početna cijena za svaku grupu osnovnih sredstava – opreme posebno i u ukupnom iznosu je istaknuta na internet stranici Banke u stečaju: www.atlasbanka.com.

3. Način, mjesto i vrijeme održavanja javnog nadmetanja

Prodaja osnovnih sredstava – opreme iz tačke 1. ovog Javnog poziva će se vršiti javnim usmenim nadmetanjem, po tzv „blok“ modelu prodaje, odnosno prodaja ukupne ponuđene količine opreme na nivou grupe. Javna prodaja će se vršiti javnim usmenim nadmetanjem u prostorijama Atlas banke AD Podgorica u stečaju, na adresi Vaka Đurovića bb (sjeverna tribina stadiona Budućnosti), u Podgorici u roku od 20 dana od dana objavljivanja Javnog poziva, odnosno dana 17.09.2025. godine sa početkom u 12:00 časova.

4. Uslovi javnog nadmetanja

Pravo da učestvuju na javnom nadmetanju imaju sva domaća i strana pravna i fizička lica koja uplate depozit za učešće na javnom nadmetanju u visini od 10% od početne cijene za navedenu grupu opreme, najkasnije do dana 16.09.2025. godine, do 12:00 časova.

Depozit se uplaćuje na transakcioni račun broj 907-71501-84 i/ili na devizni račun Atlas banke AD Podgorica u stečaju (instrukcija za plaćanje ATLAS BANKA AD PODGORICA U STEČAJU, broj računa/ IBAN: ME25510000000010257596, SWIFT: CKBCMEPG).

Depozit se uplaćuje uz upis svrhe uplate „depozit za učešće na javnom nadmetanju - oprema“ sa pozivom na broj grupe za koju se uplaćuje depozit.

Svi troškovi uplate depozita padaju na teret Zainteresovanog lica.

Učesnici postupka javnog nadmetanja dužni su da se registruju za javno nadmetanje te dostave podatke i dokumentaciju: fizička lica –ime i prezime, adresu stanovanja, matični broj, broj lične karte, pravna lica – naziv i sjedište, registarski broj iz registra kod koga je registrovan, original izvod iz registra ili ovjerenu fotokopiju ne stariju od 15 dana prije registracije za javno nadmetanje, prijavu ovjerenu potpisom i pečatom ovlašćenog lica, kao i ovlašćenje za zastupanje ukoliko se prijava podnosi preko punomoćnika. Predstavnici pravnih lica na javnom nadmetanju moraju imati uredna punomoćja i ličnu kartu ili neku drugu vrstu lične isprave na osnovu koje se može izvršiti identifikacija, a fizička lica ličnu kartu ili neku drugu vrstu lične isprave na osnovu koje se može izvršiti identifikacija.

Registracija učesnika će se vršiti u prostorijama Atlas banke AD Podgorica u stečaju, 30 (trideset) minuta prije početka javnog nadmetanja.

Licitacioni korak iznosi

GRUPA 1 - 10.000,00 eura, GRUPA 2 - 2.000,00 eura, GRUPA 3 - 200,00 eura, GRUPA 4 - 200,00 eura.

Učesnik javnog nadmetanja ne može ponuditi cijenu koja je već ponuđena od strane drugog učesnika. Postupak usmenog javnog nadmetanja se završava, ako niko od učesnika ni na treći poziv, ne ponudi veću cijenu od do tada ponuđene najveće cijene.

Smatraće se da su ispunjeni uslovi za održavanje javnog nadmetanja, ako u naznačeno vrijeme pristupi makar jedan učesnik, a koji ponudi iznos početne cijene za predmet prodaje.

Učesnik koji ponudi najveću cijenu proglašava se kupcem, a njegova ponuda smatra se prihvaćenom ponudom za kupovinu osnovnih sredstava - opreme. Zainteresovanim licima će biti omogućeno da pogledaju osnovna sredstva - opremu koja je predmet javnog nadmetanja.

5. Ostali uslovi javnog nadmetanja

Kupac je dužan da sa stečajnim upravnikom „Atlas banke AD Podgorica u stečaju“, zaključi Ugovor o kupoprodaji, u roku od 15 (petnaest) dana od dana javnog nadmetanja.

Ukoliko kupac ne zaključi Ugovor o kupoprodaji u roku iz stava 1. ove tačke ili ne isplati kupoprodajnu cijenu u roku, gubi pravo na povraćaj depozita, a prodavac ima pravo da zaključi Ugovor o kupoprodaji sa drugim ponuđačem javnog nadmetanja koji je ponudio drugu najveću cijenu.

Pravo na povraćaj depozita gubi potencijalni kupac koji podnese prijavu, a ne učestvuje, odnosno ne registruje se za javno nadmetanje.

Uplaćeni depozit će se vratiti ostalim učesnicima u roku od 7 (sedam) dana od dana javnog nadmetanja, a depozit izabranog ponuđača će se uračunati u kupoprodajnu cijenu.

Troškovi preuzimanja predmeta kupoprodaje iz kruga fabrike za proizvodnju i distribuciju izvorske vode ”Fabrika vode Lipovo” - Kolašin kao i pravni troškovi u vezi sa kupoprodajom, padaju na teret kupca. Osnovna sredstva - oprema se prodaje u viđenom i nađenom stanju, bez prava na reklamaciju.

Bliže informacije mogu se dobiti u prostorijama Atlas banke AD Podgorica u stečaju, na adresi Vaka Đurovića bb, Podgorica. Kontakt telefon: +382 (0)20 407 200, ili putem mail adrese: kabinet@atlasbanka. com i info@atlasbanka.com .

ATLAS BANKA AD PODGORICA U STEČAJU Stečajni upravnik Mirko Radonjić s.r

Četvrtak, 28. avgust 2025.

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARIJA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

ĐURĐICA ĆORIĆ

POLITIKA

SRĐAN POPOVIĆ

EKONOMIJA

JELENA MARTINOVIĆ

DRUŠTVO

JOVAN NIKITOVIĆ

KULTURA

DRAGICA ŠAKOVIĆ

CRNOM GOROM

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ

CRNA HRONIKA

NIKOLA SEKULIĆ

HRONIKA PODGORICE

JOVAN TERZIĆ

ARENA

SLOBODAN ČUKIĆ

FELJTON I ARHIV

MARKO MILOŠEVIĆ

DIZAJN

DRAGAN MIJATOVIĆ

FOTOGRAFIJA

LOGOTIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORTAL POBJEDE

Urednik

BOJAN ĐURIŠIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKTIV

Urednica

MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

TELEFON

020/409-520 REDAKCIJA

020/409-536 MARKETING

020/202-455 OGLASNO

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import

„Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura

„Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings

Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,

PIB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PIB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Na osnovu člana 134, 135, 136 i 151 Zakona o privrednim društvima (“Sl. list Crne Gore”, br. 065/20, 146/21 i 004/24) i Odluke Nadzornog odbora o sazivanju vanredne Skupštine akcionara Prve banke CG AD - osnovana 1901. godine Podgorica, broj 04/13351.1 od 26.08.2025. godine, objavljuje se

OBAVJEŠTENJE

o sazivanju vanredne Skupštine akcionara Prve banke CG AD - osnovana 1901. godine Podgorica

I Saziva se vanredna Skupština akcionara Prve banke CG AD – osnovana 1901. godine, za dan 29.09.2025. godine (ponedjeljak) u sjedištu Prve banke u Podgorici, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, sa početkom u 13 časova sa sledećim

DNEVNIM REDOM

1. Predlog odluke o izboru spoljnog revizora Prve banke CG AD - osnovana 1901. godine, za 2025. godinu;

2. Predlog odluke o razrješenju članova Nadzornog odbora Prve banke CG AD -osnovana 1901. godine Podgorica;

3. Predlog odluke o izboru članova Nadzornog odbora Prve banke CG AD - osnovana 1901. godine Podgorica

Uvid u materijal i predlog odluke za skupštinu akcionara, akcionari mogu izvršiti u sjedištu Prve banke, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141. svakog radnog dana od 08:00 do 16:00 časova, počev od 08.09.2025. godine, kao i na internet stranici: www.prvabankacg.com Skupština donosi odluke po tačkama 1 i 2 dnevnog reda, većinom glasova prisutnih ili zastupanih akcionara, i akcionara koji su glasali putem glasačkih listića. Akcionari koji svoje pravo ostvaruju putem glasačkih listića dužni su da iste dostave Sekretaru Prve banke, najkasnije do dana održavanja Skupštine do 09:00 časova.

Skupština donosi odluku po tački 3 dnevnog reda, u skladu sa članom 158 Zakona o privrednim društvima.

Za sve dodatne informacije akcionari se mogu obratiti na kontakt telefon: +382(20) 409 104.

Predsjednik Nadzornog odbora Dr Dragan Bogojević s.r.

Dana 27. avgusta 2025. godine preminuo je naš voljeni

Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci 28. avgusta od 14 do 16 časova i 29. avgusta godine od 10 do 13 časova, nakon čega će se obaviti sahrana na gradskom groblju Čepurci.

Adresa za telegram, Bulevar revolucije br. 68, Podgorica.

OŽALOŠĆENI:

supruga RADOJKA-RADA, kćerke ANA i IVA, sestra SNEŽANA. zetovi BOJAN i PREDRAG, unuci MARKO i PETAR i ostala rodbina

SINIŠA Vukote ŠĆEPANOVIĆ

Dana 27. avgusta 2025. preminuo je naš voljeni

ŽARKO Markov PAPIĆ 1949–2025.

Saučešće se prima u kapeli na gradskom groblju Čepurci 27. avgusta od 12 do 16 časova i 28. avgusta od 10 do 14 časova kada će se obaviti sahrana. Kuća žalosti: Cvijetna 21, Podgorica.

Dana 27. avgusta 2025. godine preminula je naša voljena

VESNA Miodraga PAJOVIĆ rođena KORAĆ

Saučešće primamo u kapeli na gradskom groblju Čepurci 27. avgusta od 13 do 17 časova i 28. avgusta od 10 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana.

OŽALOŠĆENI: supruga MARIJANA, sin DANILO, brat BRANKO, sestra TANJA, snaha SVETLANA, unuci MARKO, ILIJA i JOVAN i mnogobrojna porodica PAPIĆ i DAKOVIĆ 1275

Tužnim srcem javljamo da je u 55. godini preminuo naš dragi

ESAD-BAĆKO Mehmedov TRUBLJANIN

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Nikšiću 28. avgusta od 11 do 16 časova i 29. avgusta od 11 do 14 časova, kada krećemo na Bistričko groblje, gdje će se obaviti sahrana u 15 časova.

OŽALOŠĆENI: majka BELA, supruga AZRA, ćerke LEJLA i MAJDA, brat LUKA, sestre NEVZETA i IZETA i ostala rodbina

Tužnim srcem obavještavamo rodbinu i prijatelje da je 26. avgusta 2025. u 71. godini preminuo naš dragi

MIODRAG – MIŠKO LEKIĆ 1954–2025.

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 28. avgusta od 10 do 16 časova i 29. avgusta od 10 do 14.30 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 15 časova na groblju Gvozden brijeg u Baru.

OŽALOŠĆENI:

supruga ALEKSANDRA – SAŠKA, kćerke JELENA LUČIĆ i JOVANA, sinovi LUKA, PETAR i NENAD, sestra LIDIJA ŠĆEPANOVIĆ sa porodicom i ostala mnogobrojna familija

OŽALOŠĆENI: suprug MIODRAG, sin RAJKO, kćerke ANA, ANĐELA i DANIJELA, braća VESKO, ALEKSANDAR i IVAN sa porodicama, unučad LANA, IRINA, NIKOLINA, ĐORĐE, VIDAK, PAVLE i ostala mnogobrojna rodbina

28. avgust 2025.

Posljednji pozdrav našem dragom bratu

ŽARU

SRĐAN, SLAVICA i BUDA sa porodicama

Posljednji pozdrav najdražem

Bio si više od brata meni i više od ujaka mojoj djeci. Ostavljaš neizmjerljivu i neopisivu prazninu.

Posljednji pozdrav

TANJA,

1284

Sa velikim bolom i tugom u srcu, opraštamo se od našeg voljenog

ŽARA PAPIĆA

Počivaj u miru.

Živjećeš u našim srcima zauvijek.

Tvoji DAKOVIĆI:

ujna SLOBODANKA, sestre JELENA i ANA i tetka DESA

ŽARKU

Porodica pok. VLADANA VUKADINOVIĆA

Posljednji pozdrav našem

Mirno spavaj

Voli te tvoj brat BUĆA

Posljednji pozdrav dragom

ŽARKU PAPIĆU

DARKO, GORAN i ZORAN MILUTINOVIĆ sa porodicama

1264

ŽARKU PAPIĆU

Velikom i iskrenom prijatelju naše porodice sa kojim je višedecenijsko druženje bilo škola života, dostojanstva i dijeljenja svih životnih izazova. Počivaj u miru a mi te čuvamo od zaborava. GORAN MILUTINOVIĆ sa porodicom

ŽARKO

1285

Tužnog srca opraštamo se od našeg iskrenog prijatelja i druga

ŽARKA PAPIĆA

Hvala ti na svemu.

Porodici iskreno saučešće. GAGA i IGOR

Opraštamo se od Vas, ali znamo da Vam se sa druge strane raduju Vaši najvoljeniji. Bićemo podrška Vašoj izuzetnoj i po svemu posebnoj Marijani, kao i ostatku porodice.

OBAVJEŠTENJE

Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice

OGLASNO ODJELJENJE

Porodica HADŽIKADRIĆ

tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555

DŽONI

ŽARU

Voli te sestra

ENA, LUKA i OLEG KEBO

Dragi

Osmijeh, mila riječ i zagrljaj – to su stvari koje ostaju kao sjećanje na tebe. Hvala ti na iskrenom prijateljstvu, nesebičnoj pomoći i ljubavi koju si pružao našoj porodici. Ponosni smo što si bio prijatelj naše kuće i s tim ponosom te ispraćamo.

DANICA, MILOŠ, JULIJANA, SONJA, SNEŽANA i BILJANA sa porodicama

S tugom se opraštam od divne prijateljice

LJILJANE VUČINIĆ

Draga Ljiljo, ostaju lijepa sjećanja na naše višedecenijsko druženje, tvoju pažnju, plemenitost i dobrotu.

MITRA JOKIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav uvaženoj

Počivaj u miru, draga komšinice.

Napustio nas je naš dragi i neprežaljeni sin i brat

ESAD - BAĆKO

Nijemi od bola… „Po hiljadu puta zašto“!? Ljepoto naša, sunce naše, bio si radost i ponos porodice.

Hvala ti za ljubav koju si bezgranično i bezuslovno pružao svima nama.

Neutješni MAMA, BRAT i SESTRE

Posljednji pozdrav dragom zetu

NUSRETA i BATO

Posljednji pozdrav bratu naše koleginice Izete

ESADU – BAĆKU TRUBLJANINU

Porodici iskreno saučešće.

KOMŠIJE IZ ULAZA SLOBODE 5, PODGORICA

KOLEGE I KOLEGINICE IZ OGLASNOG ODJELJENJA POBJEDE

Voli te tvoj brat LUKA 1289

Posljednji pozdrav mom voljenom bratu

Baki moj, brate moj, rano srca moga… Nijesi me dočekao u Nikšiću, kao i uvijek, a toliko sam vjerovao u to. Iznenadio si me, otišao si bez pozdrava…

1286

Posljednji pozdrav voljenom suprugu i tati

ESADU–BAĆKU Mehmeda TRUBLJANIN

Bio si oslonac i podrška, bio si primjer kako hrabro koračati kroz život, kako iskreno i nesebično voljeti. Ponosne na tvoju borbu, na tvoje vedro i uvijek nasmijano lice, čuvaćemo u srcu duboko urezane sve uspomene koje si nam ostavio, koje smo zajedno gradili. I gradićemo ih, nasmijaćemo ti dušu i tu, na nekom ljepšem mjestu.

Tvoje AZRA, LEJLA i MAJDA

BAĆKU

BAĆKU

LJILJANI VUČINIĆ

Posljednji pozdrav dragom unuku i sestriću

TOMAŠU DAMJANOVIĆU

Zatečeni smo tvojim preranim odlaskom. Volio si život a sudbina se poigrala, zauvijek te odvoji od nas, ne prihvatamo što se ovako rano opraštamo od tebe. Neka tvoja plemenita duša nađe svoj mir, a mi te nećemo zaboraviti.

SLAVKA KRIVOKAPIĆ sa porodicom

VOJO STANIĆ

Posljednji pozdrav našem iskrenom prijatelju

SLOBODANKA MUSIĆ sa porodicom

Dragi

Hvala ti na beskrajnoj pažnji i poštovanju koje si nam uvijek pružao. Vječno ćeš živjeti u našim srcima. Počivaj u raju nebeskom. Snaha MILEVA, bratanić VELJKO i bratanična SENKA

Hvala za svu pažnju koju si nam pružio.

Tvoji DRAGAN, LARISA, SVETLANA, ANJA i MATIJA

Posljednji pozdrav

Ostaćeš nam u najljepšem sjećanju. MILI i PERSA

sa porodicom

Posljednji pozdrav

TOMAŠU DAMJANOVIĆU

Od DRAGANA, VIDOJA i SENKE sa porodicom

Posljednji pozdrav ocu

Sa ljubavlju se opraštamo od tebe, bio si dobar i pravičan, a sad ideš kod svojih najmilijih.

Tvoja ćerka DARINKA sa porodicom

Hvala ti što si bio s nama sve ove godine, pružao nam ljubav i poštovanje. Počivaj u miru.

Bratanična SLAVKA sa porodicom

16 godina je od smrti našeg dragog

Posljednji pozdrav

MILOJ Đurovoj JANKOVIĆ

Sa tugom i poštovanjem opraštamo se od naše drage ujne Mile. Zadržaćemo te u lijepom sjećanju.

Počivaj u miru.

NIKOLA ĐUROVIĆ sa porodicom

Dana 28. avgusta 2025. godine navršava se 10 godina otkako nas je iznenada napuštio naš voljeni suprug, otac, brat i đed

1267

TRIPKO-GOLUB ZARUBICA

Vrijeme prolazi ali praznina i tuga za tobom ne jenjavaju.

Bio si čovjek koji je živio pravedno, tiho, skromno pun ljubavi, ostavio si dubok trag u porodici, među prijateljima, u prirodi koju si neizmjerno volio. Durmitor i Lovćen su bili tvoj drugi dom, a skije tvoj najljepši osmijeh. Nedostaješ nam svakog dana sve više, nosimo te u srcu, daleko od zaborava, uz neizmjernu zahvalnost, ljubav, i kajanje za svaku lijepu riječ koju nijesmo stigli da ti kažemo.

TVOJA PORODICA

10 godina od kada nijesi sa nama

TRIPKO – GOLUB ZARUBICA

1268

Živjećeš u našim mislima kroz najljepše uspomene i sjećanje, dobroto ljudska.

Brat ĆIRO i snaha VUKICA sa porodicom

Sa ponosom čuvamo uspomenu na tebe i sve trenutke provedene zajedno. TVOJA PORODICA

1293

Dragi striko

RAŠO

RAŠO

RAŠU

1278

Prođe duga i teška godina otkad nije sa nama naš voljeni

IVAN Petrov KRAČKOVIĆ

Bio si naš oslonac i naša snaga, oličenje čestitosti i dobrote. U svakom si našem danu, priči i sjećanju kao čovjek velikog srca i duše koja je uvijek znala da pomogne, utješi riječima i razveseli osmijehom. Naša si tuga, uvijek i zauvijek.

Tvoji: JOVAN, SARA i LJILJANA

ŽELJKO NIKOLA

14. 5. 1964. 29. 12. 1938. 28. 8. 1987. 10. 10. 2020.

Željko, jedini sine moj!

Ljepoto moja!

Mladosti moja!

Moje oči izvađene!

Ognju zanavijek ugašeni!

Niko, moja dušo napaćena!

Znam da paziš našeg Željka.

Jedva čekam da dođem kod vas da budemo skupa. Ovim putem želim da se zahvalim svima koji me paze, poštuju i posjećuju našu vječnu kuću.

Ponosna i nesrećna majka i supruga

ANĐE KALUĐEROVIĆ

1269

Dana 28. avgusta 2025. godine navršava se sedam godina od smrti naše drage

BRANKE MURIŠIĆ

Kraljice naša, svaki dan te spominjemo.

Porodica MURIŠIĆ

Šest mjeseci je otkad nije sa nama naš voljeni

BOŽO PERIŠIĆ

Vrijeme koje je prošlo je tren i vječnost, nedostaješ, puno nedostaješ... Životna staza kojom si ti koračao bila je staza ljubavi, časti, poštenja i dostojanstva. Tom stazom ćemo mi nastaviti.

Tvoja smrt, dragi naš Božo, ne može izbrisati ono što je urezano u našim srcima, ljubav, zahvalnost, poštovanje i nezaborav. Počivaj u miru.

Tvoji: RADA, BOBAN, VLADAN, VERA, NIKOLA, MARIJA, IVANA i ANĐELA

28. 8. 2020–28. 8. 2025.

1265

Navršava se trinaest tužnih godina otkad nije sa nama naš najvoljeniji

DRAGAN LAKOVIĆ

Tu si, u svakom kutku naših duša, živiš kroz nas.

Tvoje veliko srce i iskrena ljubav, tvoj životni put i borba, zaslužuju našu veliku zahvalnost, poštovanje, vječito sjećanje. Nadamo se da te anđeli čuvaju i neka te zagrle snažno onako kako bismo mi.

PORODICA

1255 28. 8. 2012–28. 8. 2025.

SINIŠA NAČIĆ

Tugu vrijeme ne briše, uspomene ne blijede, vječno si u našim srcima. Mama VESNA i sestra OLJA

1256

SJEĆANJE

SINIŠA NAČIĆ

Dragi Siniša, nedostaješ… vrijeme koje prolazi ne ublažava tugu i prazninu u našim srcima. Tvoje tetke ANA i DUBRAVKA sa porodicama

TVOJA

od 1. jula do 30. septembra

IZUZETNI USLOVI OTPLATE DUGA ZA DOMAĆINSTVA!

Fiksne mjesečne rate od 20 eura I Obustava obračuna zatezne kamate I Izuzeće od prinudnih mjera naplate

Nova knjiga u izdanju Pobjede

Staniša M. Ivanović

A tlantida je pored nas

Posebna vrijednost knjige sadržana je u činjenici da autor ne odgovara na pitanje - Đe je Atlantida bila i što je uzrokovalo njen nestanak, nego odgovara i na koje je regije naše planete „ova nekada visoko razvijena civilizacija bacila zrake svoje

Akademik Sreten Perović Izvod iz recenzije svjetlosti“.

VODIČ KROZ FILM, TV I MUZIKU

ČETVRTAK, 28. AVgUsT 2025. | bR. 486.

Sv E mir S ki už AS u SA jb E rpA nk nE dođiji

Kreator Noa Holi ne igra na zube i kiselinu ksenomorfa u seriji „Alien: Earth“, nego na svjež narativni zaokret i oneobičavanje čuvene saj-faj franšize str. 4, 5, 6. i 7.

SUPEROSMICA

LJUBAV I JAD

Često se osjetim umorno i umoreno od ružnoće svijeta – i znam da nijesam jedina. Taman kad pomisliš ne može bizarnije, u zemlji u kojoj je spomenik Pavlu Đurišiću više putovao ovoga ljeta nego prosječni stanovnik zemlje, eto ga novi Monti Pajton. Ili gola tragedija. Pa lopataj, majčin sine, kroz dane sadašnje i buduće dok šizofrenija šizofreniju stiže. I samo se vrti jedno te isto, jesi li za Mila ili za Momira, za Crnu Goru ili za Srbiju, sa crkvom ili protiv crkve, uz Trampa ili uz Putina, u vječitom krugu.

Možda je do mene – jer svi smo mi dužni da nađemo svoje otrove i ljekove i pustimo da nas ubijaju i liječe – ali taman kada totalno klonem, pojavi se film. Ne običan, nego onaj dušekorisni. Zahvaljujući kojem ne skapirate, nego se samo podsjetite da svijet ipak nije toliko ružan i nepodnošljiv, koliko nas je sistem ustrojio tako da uvijek želimo više.

Nije bitno što je u pitanju – nova veš-mašina, putovanje, vlast ili, prosto, sređen i manje stresan život – fakat je da većina nas nije u stanju da zamisli da se možda nikad ništa neće promijeniti. A kad bismo znali da neće biti ni bolje ni gore, možda bismo naučili da „radimo“ sa tim što imamo… I mnogo bismo se više potrudili da što divnije iskoristimo vrijeme što nam je dato.

Dušekorisnost. Ako postoji jedna, to je ta riječ u koju može da stane „Ljupki duet“ („Lovely Duet“), dokumentarac iranske režiserke Azar Mehrabi prikazan u okviru takmičarske doku-selekcije na Filmskom festivalu Herceg Novi – Montenegro film festivalu. To je film čiji svaki od 30 minuta podsjeti da, koliko god bili tužni, bijesni ili otupljeni ružnoćom stvarnosti, ipak treba prvo da zastanemo i odolimo porivu da očitavamo bukve i postavljamo svijet i ljude - na svoje mjesto. Umjesto toga, prvo moramo da zamislimo kako je to biti - na njihovom mjestu. Biti ponizan nije isto što i poniziti se, a upravo poniznosti uči nas „Ljupki duet“, čija kamera uvodi u svijet (ne)običnog bračnog para, Akbara (94) i Marzieh (83). Cijeli život proveli su i još ga provode u malom, zabačeno iranskom selu, gdje su podizali 11 djece. Sedmoro je preživjelo, svi su se odselili u grad u potrazi za boljim životom… I sve o čemu ovi divni starci govore jeste da jedva čekaju da im dođu, da ih zagrle, da ih vide.

Iranski film „Ljupki duet“ budi želju za istraživanjem, čak i za traganjem za ovakvim pričama. Koliko ih samo ima, tih divnih prkosnika svim ružnoćama ovog svijeta, po čitavom svijetu.

Jedno je sigurno: ne fali ih ni Crnoj Gori

Akbar je još mobilan, a ona, iako ne može da hoda, ipak leti. Veš se širi, pite se savijaju, uvijek je nešto na ringli. A ringla – ispod sudopere, na improvizovanoj skalamerijici. Sve je u kući Akbar prilagodio njenoj novoj „visini“, tako da Marzieh može da funkcioniše kao da je na nogama. I za baštu joj je spremio posebnu „karivolicu“. Od nekakvog akumulatora, daske, volana i točkića napravio joj je mini-vozilo. Marzieh ne hoda, ali to joj ne smeta da leti. Na malom televizoru u skučenoj sobi u jednom trenutku zavrtjeće se „Amour“ (2012), Hanekeovo remek-dje-

lo ljubavi, smrti i one dvosamljenosti na koju bračne parove poput Akbara i Marzieh – starost i bolest osude. Čak i da ta znakovita referenca nije ubačena, opet bi vam se u mislima pojavili Žan-Luj Trentinjan i Emanuel Riva. Jer to što u „Ljupkom duetu“ vidite, to su oni, takvi filmski likovi, sudbine i ljubavi. I lekcije o tome koliko je nečije malo – nekome mnogo.

Akbar i Marzieh nemaju ništa, a imaju sve što im je potrebno. Imaju jedno drugo i pjesmu. Muzikom, pjevanjem, stihovima – i izvlače osmijehe jedno drugom. Ko zna koliko iranskih pjesama zapjeva za pola jednog filmskog sata taj ljupki duet… U jednom trenutku, čak uspiju da zaigraju na jednoj svadbi, gdje se otkriva sva raskoš kulture i tradicije njihovog malog mjesta. I te velike zemlje zvane Iran, za koju nas američki, izraelski i ini kolonijalisti ubjeđuju da je sasvim okej bombardovati je. Jer znate, mi smo civilizacija, mi smo zaštitnici i spasitelji demokratije, a oni su divljaci, diktatori i tlačitelji žena.

Divan je, predivan je „Ljupki duet“ jer iz priče koja je duboko intimna i lokalna progovara o univerzalnim i svima bliskim istinama, dovodeći do jedne od najdragocjenijih stvari koje film kao umjetnost može da pruži. To je zapitanost, želja za istraživanjem, možda čak i za traganjem za ovakvim pričama. Koliko ih samo ima, tih divnih prkosnika svim ružnoćama ovog svijeta, po čitavom svijetu… a ima ih sigurno i u Crnoj Gori. Ono čega fali jeste ljudi spremnih da ih potraže i ispričaju njihove priče koje su, zapravo, i naše. No, i to se mijenja, sa mladim filmadžijama koje se sve više okreću ka nepravedno zapostavljenoj dokumentarnoj formi. Filmovi su oduvijek bili prozor u svjetove do kojih drugačije ne biste stigli, a „Ljupki duet“ i festivalska selekcija koju godinama u Novom brižljivo priprema Vladimir Perović – jedan su od takvih prozora. Poslije vidika koje otvore postajete svjesniji koliko svi, gdjegod se nalazili, dijelimo istu ljubav i jad. Teško da ima ičega za dušu korisnijeg od tog podsjećanja, a ni jačeg protivotrova za sve ružnoće ovog svijeta.

Piše: Marija

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

ALIEN: EARTH NOA HOLI NE IGRA NA ZUBE I KISELINU KSENOMORFA, NEGO NA

Nova priča ipak može da živi i bez stalnih upada ksenomorfa

U NOVOM TV DODATKU ČUVENOJ SAJ-FAJ FRANŠIZI

SVEMIRSKI UŽAS U SAJBERPANK NEDOĐIJI

Piše: Biljana MARTINIĆ

Produžavanje života stare franšize uvijek prati rizik da bi mogao da se izgubi onaj početni šarm koji ju je i učinio posebnom. Kod horora je taj izazov još veći, jer što više znamo o čudovištu, to ga je teže ponovo učiniti strašnim. U slučaju „Osmog putnika“ („Alien“), to je zadatak koji autori franšize pokušavaju da obave približno pola vijeka. Stoga, bilo je i nekako očekivano da će doći trenutak za promjenu fokusa i nešto do te mjere neviđeno kao što je momenat da se „osmi putnik“ dovede na Zemlju. Taj momenat je konačno došao i zove se „Alien: Earth“. Poslije emitovanja četiri od osam epizoda prve sezone ove FX on Hulu mini-serije, jedno je makar jasno. Kreator Noa Holi („Fargo“) odlučio je da odgovori na vrlo zahtjevan zadatak upravo efektnom promjenom fokusa –a ne pukim povećanjem zuba i količine kisele pljuvačke.

GROZOMORNA SJENKA

Kada je najbolja, serija zaista ima duh Skotovog originalnog filma. No, dok pokazuje da razumije

važnost tih elemenata, Noa Holi istovremeno vrlo svjesno razbija tu očekivano mračnu estetiku

th“ istražuje budućnost u kojoj su ljudi i korporacije postali jednako prijeteći kao i stvorenja iz svemira. I, što je najbitnije, ne želi da gradi svijet oko monstruma, nego da Zemlju, mjesto gdje se radnja odvija, prikaže kao čudovište, a ksenomorfa tek kao jednu od njegovih mnogih grozota i sjenki.

Da li Holi u tome i uspijeva? Za sada. Druga polovina sezone tek treba da se zavrti, ali s obzirom na to da govorimo o autoru serije „Fargo“, jedne od najhvaljenijih antologija u istoriji televizije, već je jasno zbog čega je zaslužio ovu šansu, te da uz njegovu autorsku viziju, pa makar i ne ispala totalno savršena, ipak vrijedi ostati do kraja.

ti „Aliens“ (Džejms Kameron, 1986), ali sve obavija neobičnom, gotovo bajkovitom konstrukcijom zasnovanom na motivima Petra Pana. Nije teško prepoznati ambiciju da se ovdje napravi ono što je Toni Gilroj sa serijom „Andor“ uradio za Lukasovu voljenu franšizu „Star Wars“ – da se izgradi samostalna priča koja može da živi i bez stalnog oslanjanja na pojavljivanje ksenomorfa.

IZGUBLJENA DJECA

dok ksenomorfi, ikonična čudovišta franšize, ostaju u pozadini, prisutni tek u kratkim, skoro pozadinskim scenama, barem na početku.

U „Nedođiji“ („Neverland“), tajnom laboratorijskom kompleksu korporacije „Prodidži“, terminalno bolesna Marsi ( Sidni Čendler ) pristaje na eksperiment. Njena svijest biće prenesena u vještačko tijelo odrasle djevojke - Vendi. Ona postaje prvi hibrid, a ubrzo i vođa male čete djece koja su prošla isti proces. I svi su, naravno, imenovani po junacima iz „Petra Pana“. Iako su fizički odrasli, unutra su i dalje djeca - zbunjena, znatiželjna, nesigurna u svijet koji ih okružuje. Takva premisa pomalo funkcioniše i kao distopijska kritika društva u kojem bolesna djeca ne dobijaju spas kroz medicinu, nego postaju eksperimentalna roba u rukama bogatih vizionara. Boj Kavalijer (Semjuel Blenkin), narcisoidni direktor „Prodidžija“, očigledan je Petar Pan ove priče: vječno mlad i okružen „izgubljenom djecom“, ali… I vođen isključivo sopstvenim interesima.

ZAMUĆENE GRANICE

Pošteno je reći da Sidni Čendler nosi seriju na leđima. Njena Vendi je istovremeno odlučna i ranjiva, znatiželjna i oprezna, spremna da zaštiti one koji su poput nje, ali i da se suprotstavi mentorima kada osjeti da nešto nije ispravno. Čendler uspijeva da prenese unutrašnju borbu djevojčice u tijelu odrasle žene, što daje liku posebnu slojevitost. Taj snažan fokus na Vendi donosi seriji jasnu centralnu tačku, ali je i odvodi iz okvira horora i prepoznatljivog osjećaja franšize u pravcu vizuelnog i tematskog okruženja koje više podsjeća na sajberpank spektakl ili na filmove poput „Alita: Battle Angel“ (Robert Rodrigez, 2019). Kada su u pitanju drugi likovi, ako je Holi u seriji „Alien: Earth“ sa nečim pogodio metu, onda je to Timoti Olifant. Kao Kirš, sarkastični sintetičar i vjerni operativac korporacije „Prodidži“, dočarao je jednu od najupečatljivijih uloga. Olifantova hladnokrvnost posebno dolazi do SVJEŽ NARATIVNI ZAOKRET

Odbijajući da se sve vrijeme, kao na štake, oslanja isključivo na ksenomorfa, Holi u „Alien: Ear-

Ono što je jasno u startu jeste da se Holi ne plaši velikih zamaha. Recimo, već u prvoj od osam epizoda kombinuje filozofsku dimenziju filma „Prometheus“ (Ridli Skot, 2012) sa sirovom akcijom i klaustrofobijom koja pra-

Nego, oko čega se radnja serije vrti? Godina je 2120. i gledamo svijet u kojem su moćne korporacije preuzele kontrolu nad svemirom, a odlučujuća bitka za budućnost čovječanstva vodi se kroz „trku za besmrtnošću“. Postoje kiborzi (ljudi sa tehnološkim unapređenjima), sinteti (potpuno vještačka bića) i hibridi (sintetička tijela sa prenesenom ljudskom sviješću). Kreator Holi fokusira se na hibride,

izražaja, recimo, u sceni u kojoj bez trunke kolebanja preuzima kontrolu nad oborenim svemirskim brodom, naspram naoružanog kiborga Moroua ( Babu Sisi).

Dok Morou, u ime dobro poznate korporacije „Vejland-Jutani“, pokušava da zadrži brod, Kirš ga razoružava više stavom nego silom - i to istim onim prkosnim šarmom zbog kojeg je Olifantov Rejlan Givens iz Jostove serije „Justified“ bio toliko nezaboravan. To je momenat kada se savršeno vidi spoj samouvjerenog cinizma i tihog autoriteta koji Olifant donosi liku.

Ostatak „izgubljenih dječaka“ (među kojima ima i djevojčica) dobija sitnije, ali prepoznatljive putanje kroz priču, iako ne (makar za sada) podjednako uspješne. Nibs ( Lili Njumark ), na primjer, prolazi kroz promjenu koja je izdvaja i čini jednim od upečatljivijih lica grupe, dok pojedini ostaju više simboli i sjemena od ideja nego punokrvni, zaokruženi likovi.

Srećom, tu su i likovi poput Hermita, u kojeg Aleks Lotr unosi toplinu i osjećaj humanosti, što je posebno važno u svijetu gdje su granice između čovjeka i mašine zamagljene. Slojevitu dinamiku imaju i Esi Dejvis i Dejvid Risdal kao Dejm i Artur Silvija,

bračni par zadužen za tehnički i emotivni nadzor projekta. Ona je empatična i sklona sumnji, on pragmatičan i spreman da se povinuje naređenjima. Njihove tihe svađe i neslaganja oko sudbine djece jedan su od suptilnije provučenih, ali ništa manje upečatljivih slojeva priče.

ESTETSKI RIZIK

Kada je najbolja, serija „Alien: Earth“ zaista ima duh Skotovog originalnog filma „Alien“ (1979): zatamnjeni hodnici, zadimljeni prostori, sirovi industrijski diza-

jn brodova i osjećaj prijetnje koja vreba iza svakog ugla. Noa Holi pokazuje da razumije važnost tih elemenata, ali istovremeno svjesno razbija tu estetiku. Veći dio radnje odvija se u Prodidži Sitiju, gradu koji je izgrađen na mreži kanala, sa gustim, pretrpanim naseljima i stalnim podsjećanjem na klimatske promjene koje su zauvijek promijenile lice planete. Snimanje na Tajlandu donijelo je seriji egzotične i tropske vizuelne slojeve, ali i odmak od klaustrofobične izolacije koja se i očekuje od ove franšize.

Ovaj kontrast između klaustrofobije brodova i otvorenih, živopisnih kadrova Prodidži Sitija daje seriji dvostruki identitet. S jedne strane, imamo vizuelni potpis koji poštuje tradiciju, a s druge svijet koji izgleda kao da je istrgnut iz sajberpank romana - sa neonskim reklamama, mutnom kišom i improvizovanim tržištima koja plutaju na vodi. To je estetski rizik koji će nekima djelovati odvažno, a drugima možda i previše „šareno“ za franšizu poznatu po mračnim tonovima. Iza vanzemaljskih prijetnji i futurističkih akcionih okršaja krije se priča o moći, identitetu i cijeni spasenja. Vendi i klinci su istovremeno i djeca i eksperimentalni proizvodi - žrtve korporativnog sistema koji ih tretira isključivo kao sopstveno vlasništvo. Stoga, jedno od pitanja koje Holi postavlja tiče se toga što znači biti čovjek kada tvoje tijelo nije tvoje, te koliko je ljudskost određena fizičkom formom, a koliko sviješću i iskustvom.

OGOLJENI KAPITAL

Motiv Petra Pana ovdje je otvoren i direktan, ali i kontradiktoran. Originalna bajka govori o odbijanju odrastanja i zadržavanju dječje mašte, dok su Vendi i ostali zapravo primorani da sazru prebrzo, noseći teret novih tijela i prijetnji koje dolaze iz svemira. Ova inverzija je intrigantna, ali za sada se čini nije do kraja nagažena i iskorišćena, te da više ostaje i opstaje kao stilski okvir nego kao centralna emocionalna linija. Naravno, dotaknuta je u seriji „Alien: Earth“ i šira društvena kritika. Bogatstvo i resursi koji

Odličan spoj noviteta i originalnog duha Skotovog kultnog filma „Alien“

Sidni Čendler, neprocjenjivo emocionalno sidro serije kao Vendi

U FOKUSU

se troše na eksperimente mogli bi da izliječe bolesti i produže živote na konvencionalne načine, ali kapital u ovom svijetu ne traži rješenja - traži vlasništvo. Boj Kavalijer oličenje je te filozofije, čovjek koji „spašava“ djecu tako što ih pretvara u oružje i eksponate ličnih ideja.

Iako serija ima snažan početak, tonska nedosljednost postaje očigledna u trećoj epizodi u kojoj pomalo usiljeni humor narušava sumornu atmosferu. Pored toga, malo je teže povezati se sa likovima, pa je pitanje da li će i koliko će gledalaca brinuti o tome što bi moglo da im se dogodi, čak i u momentima kada im prijeti smrt ili potpuna dehumanizacija.

S druge strane, akcione sekvence vizuelno su impresivne, posebno one koje se tiču vanzemaljaca - od vampirskih termita, do parazitskog oka i, naravno, ksenomorfa. Opet, horor je više fizički nego psihološki. Monstrumi katkad više liče na sluge vizuelnog šoka nego na nosioce dramske napetosti.

NAIVNE ODLUKE

Potencijalni problem u nastavku mogla bi biti i površna obrada ideje o djeci u odraslim tijelima. Malo je reći da se od Holija očekuje da taj motiv pretvori u izvor izuzetno snažne drame i dubonski istraži psihološke posljedice tog stanja. Za sada ima proklizavanja, čini se da se ta moćna ideja često sudari sa naivnim odlukama likova ili kratkim komičnim momentima. Time se, nažalost, propušta prilika da se izvuče maksimum iz najintrigantnijeg elementa zapleta.

Opet, bez obzira na to što ima mana, teško je odoljeti kiselom šarmu serije „Alien: Earth“ i kreatorovom ambicioznom pokušaju da kultnu franšizu izvuče iz okvira čistog horora i proširi je u pravcu filozofskog saj-faja, sajberpanka ili čak bajke. Noa Holi unio je u franšizu nešto potpuno novo, i to mu se ne može osporiti. Njegova serija izgleda odlično, ima upečatljive glumce i nekoliko istinski jakih ideja. Međutim, manjak emocionalne povezanosti, povremeni pad fokusa i tonalne oscilacije bude sumnju da će Holi do kraja prve sezone uspjeti da do kraja ostvari sopstveni potencijal. Da li će nas ti novi horizonti odvesti u epski završetak ili do potpuno promašenog zaključka?

Može li se dogoditi nešto treće, četvrto, peto…? I da li će „Alien: Earth“ za univerzum „Osmog putnika“ uraditi isto što i je „Andor“ učinio za „Star Wars“? Sve su to pitanja koja će, ipak, morati da sačekaju emitovanje i preostale četiri epizode.

Ako ništa drugo, „Alien: Earth“ već je dokazao da je moguće otvoriti nova vrata ovog univerzuma i zakoračiti u prostor koji ranije nijesmo vidjeli ni u jednom od prethodnih filmova. Nakon vrlo zanimljive četiri epizode, jasno je da nas čeka djelo koje balansira na ivici između svemirskog užasa i tehnološke bajke. Za neke to će biti savršena kombinacija, a za druge možda i nešto nedovoljno strašno i duboko, ili previše sporo. I jednima i drugima valja reći –samo polako i sa velikim očeki-

vanjima i sa groznim osudama. Štogod se do kraja prve sezone dogodilo, ipak je ovo serija Noe Holija. Stoga, vrijedi je ispratiti, naročito onda kada svemir pre-

staje a Zemlja postaje ono zbog čega smo i zavoljeli „Alien“ – mjesto gdje niko ne može da te čuje kako vrištiš.

Timoti Olifant izuzetan u ulozi sintetičkog šefa obezbjeđenja Kirša

Zemlja pretvorena

Iz Herceg Novog: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Projektor se, ipak, okreće: da crnogorski filmovi ne moraju da budu svedeni na nivo „incidenta“, te da se i ovdje može stvarati kada se domaćim filmadžijama stvore uslovi za rad pokazao je Filmski festival Herceg Novi – Montenegro film festival. Na 38. izdanju manifestacije, koja će biti zatvorena u petak, 29. avgusta u 21 sat na Kanli kuli uz uručenje nagrada i projekciju italijanskog filma „Diva futura“, prikazano je čak pet crnogorskih filmova i tri manjinske koprodukcije.

Da stvar postane još ljepša, ne samo što je ta osmorka, uz još tri naslova u glavnom igranom takmičarskom programu, dočekala crnogorsku premijeru – nego i publiku. Na Kanli kuli od prošle subote gužvaju se i filmski profesionalci, i filmofili željni da vide što imaju da kažu domaći i regionalni autori, kakve ih teme žuljaju i kakve bi veze mogle da imaju sa svima nama ispred velikog platna.

Sudeći prema selekciji koju je odabrao Vuk Perović , imaju da kažu štošta. O paradoksima, bizarnostima i gušenju u maloj sredini, bolesti i smrti, okovima tradicije i običaja, sazrijevanju i identitetu… Naročito o identitetu. I svim tim (ne)vidljivim silama koje oblikuju sve nas, htjeli ili ne htjeli, vraćajući nas tom vječitom pitanju ko smo, što smo, šta želimo, čemu težimo, od čega bježimo, đe se vraćamo kada svaki plan bjekstva propadne. Što je čovjek, a mora biti čovjek – ko smo mi i moramo li biti baš takvi – pitaju junaci 11 vrlo zanimljivih filmova iz glavnog takmičarskog programa. Neki malo vještije od drugih, ali bože moj, najbitnije je da se projektor - ipak okreće. Samo tako može se učiti, preispitivati, raditi i postajati bolji, što pokazuje i ovogodišnja selekcija, po kojoj se jasno može i vidjeti da je naša kinematografija ostvarila značajan pomak.

Koliko to mišljenje dijeli i žiri, pak, vidjećemo na uručenju nagrada. Do tada, evo osvrta na svih 11 naslova (među kojima dva premijeru čekaju tek večeras), uz naznaku zbog čega svaki vrijedi pogledati i poneko „gatanje u plećku“ kada je riječ o dobitnicima.

PRESJEK VRLO INTERESANTNE GLAVNE

ŠTO JE ČOVJEK,

Na Kanli kuli od prošle subote gužvaju se kako filmski profesionalci, tako i filmofili željni da vide što imaju da kažu domaći i regionalni autori, kakve ih teme žuljaju i kakve bi veze mogle da imaju sa svima nama ispred velikog platna

VIDRA

Nijesu klinci dobro, nijesmo ni mi odrasli, ali bi možda mogli biti – kada bismo se pogledali u oči i u ogledalo. I suočili sa svim stvarima koje se svakodnevno trpaju pod tepih, naročito u formativnim godinama kada se, makar naizgled, preko noći uveća jaz između djece i roditelja. O tome i još mnogo čemu govori crnogorska coming of age drama „Vidra“ bosanskohercegovačkog režisera Srđana Vuletića , čiji je film, rađen po scenariju Stefana Boškovića , nakon Sarajeva otvorio i festival u Novom.

Glavnu junakinju Hanu (Maša Drašler) upoznajemo u trenutku kada se nosi sa tipičnim tinejdžerskim stvarima poput muvanja sa naizgled distanciranim Balšom ( Savin Perišić ), ali i s očevom ( Brčko Brčković ) bolešću. Sticajem okolnosti, baš tog dana kada sa simpatijom i njegovim drugom Lukom (simpatični Pavle Marković) isplanira gledanje pomračenja Sunca na jezeru, njen tata umire.

Nakon što Hana sazna da mu je posljednja želja, kao vojnom pilotu, bila da ga sahrane u skafanderu, ulazi u konflikt sa majkom (sjajna Nada Vukčević) i stri-

cem (Marko Janketić) koji, pak, ne želi da se „brukaju“, nego insistira na tradicionalnoj sahrani. Jakih muških uloga mnogo je više u odnosu na ženske u ovogodišnjoj selekciji, ali ako se, u nedostatku neke vrste „Rising Star“ priznanja, najbolja glumica negdje može potražiti – to je „Vidra“. Maša Drašler zavrijedila je punu pažnju filmske javnosti kako u Sarajevu, tako i u Novom, bez mnogo grešaka u koracima iznoseći „not a girl, not yet a woman“ lik šesnaestogodišnjakinje. Vuletić je prilično dobro usmjerio i ostatak glumačke ekipe, iako je pošteno reći da je Drašler daleko bolja od ostalih mladih kolega. Nešto slično moglo bi se reći za prvu i drugu polovinu filma, tj. za činjenicu da „Vidra“ na početku obećava znatno drugačiju coming of age priču u odnosu na one na koje smo se navikli u regionu. Ipak, negdje kod onog pada kod jezera i film počinje da pada, te do izražaja dolaze i neprirodne „recitacije“ u Boškovićevom skriptu i glumi mlađeg dijela glumačke podjele.

YUGO FLORIDA: Kuzmanović u najkompleksnijoj roli karijere

DOBRE DJEVOJKE: Najkompletniji film u ovogodišnjoj selekciji

FESTIVALI

GLAVNE TAKMIČARSKE IGRANE SELEKCIJE U HERCEG NOVOM

A MORA BIT ČOVJEK

Nije ni simbolika vidre previše suptilno provučena, a i animirano finale pomalo pravi filmu medvjeđu uslugu navodeći vas da pomislite da bi cijela priča o Haninoj borbi da očuva svoj glas u nesnošljivo „zakopčanoj“ sredini ipak bila mnogo razigranija u animiranom formatu. Opet, teme kojima su se Vuletić i Bošković pozabavili, te melanholični ukus koji kraj filma ostavlja donekle vade situaciju. I bude želju da ovakvih priča o suočavanju sa sopstvom i borbi za lična uvjerenja u svijetu koji najčešće ne mari za bilo koga i bilo što van ustaljenih društvenih pravila i očekivanja – bude mnogo više.

DOBRE DJEVOJKE

Najbolji utisak u hercegnovskoj selekciji, pak, ostavila je coming of age priča o jednoj drugoj šesnaestogodišnjakinji. Njeno ime je Lucija, glavna je junakinja slovenačkog filma „Dobre djevojke“ („Little Trouble Girls“, „Kaj ti je deklica“), a Jara Sofija Ostan

igra je sa takvom tankoćutnošću, da ju je nemoguće ignorisati… a jednako je teško „zažmuriti“ i na samopouzdanu režiju debitantkinje (!) Urške Đukić

I „Dobre djevojke“ su priča o identitetu, (samo)prihvatanju, borbi za očuvanjem sopstva u formativnim godinama kada baš i nijesmo sigurni ni ko smo, ni što želimo da postanemo. Radnja se vrti oko katoličkog ženskog hora u kojem introvertkinja Lucija upoznaje prilično vragolastu Anu-Mariju (Mina Švajger), vrlo spremnu za preispitivanje ustanovljenih granica, ticale se muzike, crkve ili seksa. I tu počinju iskušenja naše glavne junakinje.

Svaka režiserska odluka donesena u ovom filmu djeluje toliko opravdano i sigurno, da je teško povjerovati da je riječ o prvom autorkinom dugom metru. Zato nije ni čudo što su „Dobre djevojke“ dočekale lansirnu rampu na Berlinalu, a potom nastavile da šetaju i po festivalima poput Trajbeke, Karlovih Vari ili Sarajeva. Ovo je, jednostavno, tip filma, priče i režije kakav očekujete od prekaljenijih režiserki poput Francuskinje i festivalske miljenice Selin Skjame. Fotografija, scenografija, muzika (najčešće sakralna), sugestivni i vrlo promišljeni kadrovi – pretvaraju Lucijine „grešne“ misli i djela i sami film u audio-vizuelnu bombu. Ženski pupak odavno nije izgledao erotičnije kao u ovom filmu, a isto se može reći i za muške bicepse ili čak „nevine“ kadrove pčela koje oprašuju mirisno cvijeće.

Buđenje seksualne želje, tinejdžersko otkrivanje vlastitog tijela i želja, katolička krivica koja to prati, pad u komunikaciji sa vršnjacima i „zabranjeni“ pogledi ka suprotnom polu – grade autentičnu i dragocjenu sliku o zbunjenosti svijetom, sobom i drugima u tinejdžerskim godinama. Utisak je da ne postoji kompletniji i promišljeniji film u takmičarskoj selekciji Novog,

te da „Dobre djevojke“ moraju da budu glavni favorit za Zlatnu mimozu za najbolji film, scenario i režiju, a možda čak i za glavnu žensku ulogu.

YUGO FLORIDA

Što se tiče glavne muške uloge, Sarajevo je reklo svoje: Andrija Kuzmanović nagrađen je za najbolju izvedbu za srpsku dramu „Yugo Florida“ Vladimira Tagića (koprodukcija s Ivanom Marinovićem ispred crnogorske producentske kuće „Adriatic Western“), a sve su prilike da bi isto priznanje mogao da dobije i u Novom. I to apsolutno zasluženo, za vrlo zrelu glumačku transformaciju i za sada najkompleksniju rolu karijere.

„Yugo Florida“ jedan je od onih filmova koji iznevjeravaju očekivanja – na najbolji način. Ako očekujete tipičnu dramu o disfunkcionalnom odnosu oca i sina, odmah na to zaboravite. Nema tu drame na „visokim potpeticama“, svađa, cike, vriske, prebacivanja – sve što se događa i što je važno pulsira u neizrečenom i u pauzama između riječi.

Tagićeva tema zapravo nije sami odnos Zorana (Kuzmanović) i njegovog umirućeg oca Vase ( Nikola Pejaković Kolja ) koliko preispitivanje toga da li nas tragični događaji ičemu uče i pretvaraju u bolje i zrelije osobe. Ako Tagića pitate, najčešće ne. Čak i kada prođemo nešto tako strašno kao što je smrt roditelja, najčešće ništa ne naučimo. I samo nam se na početku čini da je to-to, da bismo mogli da se promijenimo nabolje i postanemo nježniji i zahvalniji prema onima koje volimo, dok su još kraj nas.

No, najbolja stvar i najveće Tagićevo postignuće u „Yugo Floridi“ nije ni to, pa ni niz ulovljenih apsurda ove naše često sulude balkanske stvarnosti, koliko je to činjenica da je uspio da ulovi nešto teško uhvatljivo na velikom platnu. To je onaj subjektivni osjećaj kako to najčešće izgleda kada izgubiš nekog svog. „Mango je sranje…“ E, Tagić je uspio da ga riješi tako, da ćete upravo po tom momentu cijelu „Yugo Floridu“ godinama pamtiti, čak i kada sve ostalo u vezi sa filmom zaboravite.

Sense Production

VIDRA: Maša Drašler pokazuje veliki potencijal u prvoj filmskoj roli

Anton Azev / Artikulacija

OTAPANJE VLADARA

Vizuelno najimpresivniji film ovogodišnje selekcije – bez sumnje je „Otapanje vladara“. Crnogorsku istorijsku dramu režisera i scenariste Ivana Salatića pogledali smo već na svjetskoj premijeri u Roterdamu, a na programu festivala je tek večeras u 21 sat. I gledaćemo je noćas opet, jer nema ljepšeg ambijenta za prvo nacionalno prikazivanje od tih brda i krša Crne Gore iz 19. vijeka u njegovom filmu – uokvirenih samo zvjezdanim nebom i kamenom Kanli kule.

Vrlo je zanimljiv način na koji Salatić u „Otapanju vladara“, kroz priču o vladaru brda Morlaku (filmski debi hrvatskog pjesnika Marka Pogačara ), provlači detalje iz života Petra Drugog Petrovića Njegoša, naročito one ovjekovječene u putopisnoj knjizi „Pisma iz Italije“ Ljubomira Nenadovića. Izvjesno je da će svaki gledalac imati jako mišljenje i o tome i o cijelom pristupu tako važnoj i često preromantizovanoj ličnosti iz crnogorske istorije.

Ono što je najvažnije: Salatić je namjerno krenuo od Njegoša, koji je toliko, taman koliko i čapur i krš ove zemlje, neraskidivo povezan sa crnogorskim identitetom, ali da bi napravio vrlo univerzalnu priču o čovjekovoj vezi sa rodnim podnebljem. U „Otapanju vladara“, ponajviše zahvaljujući maestralnoj fotografiji, praktično uljima na platnu Ivana Markovića i proganjajućoj muzici, tj. mediteranskoj hauntologiji italijanskog kompozitora Tonija Katronea (Mai Mai Mai), taj

osjećaj da smo svi, gdjegod rođeni bili, magnetski i neraskidivo povezani sa mjestom rođenja, doseže gotovo metafizički nivo.

Da na festivalu te kategorije postoje, „Otapanje vladara“ bi bez sumnje osvojilo nagradu za najbolju fotografiju i muziku. Ovako, sa filmom čiji je scenario znatno manje impresivan u odnosu na ponuđenu vizuelnu gozbu, Salatić ostaje u igri kao jak kandidat za režiju. Na koncu, postoji samo jedno priznanje festivala koje je nemoguće zamisliti u drugim rukama, a to je „Živko Nikolić“. Nagradu za poseban doprinos filmskom izrazu zaslužio je Ivan Salatić – vizuelno najmoćniji i najposebniji režiser koji trenutno stvara u Crnoj Gori.

OBRAZ

Jedan od ovogodišnjih takmičarskih filmova koji mogu da se pohvale izuzetnim vizuelnim identitetom, naročito fotografijom (Đorđe Stojiljković), scenografijom (Stanislav Nikičević ), kostimografijom ( Lidija Jovanović ), jeste i „Obraz“ Nikole Vukčevića, čiji su scenario po kratkoj priči Zuvdije Hodžića napisale Ana Vujadinović i Melina Pota Koljević Radnja Vukčevićevog trećeg dugometražnog filma odvija se tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Jugoslaviji, gdje muslimanska albanska porodica sakriva pravoslavno dijete koje progoni muslimanski odred SS divizije. Nur Doka (Edon Rizvanoli) dao je besu da će nedužnog sačuvati po svaku cijenu, ali zidovi se polako stiskaju… I mno-

go nadmoćniji neprijatelj stavlja ga na nezamislivi moralni ispit, zbog kojeg će biti primoran da bira između djeteta druge vjere i svoje časti - i života cijele svoje porodice.

Uz vizuelni pečat, najjači adut Vukčevićevog filma jeste glumačka ekipa koja bi, da ta nagrada postoji, zaslužila priznanje za najbolji ansambl. Edon Rizvanoli ima prezentnost po mjeri pravog vesterna, tj. isterna i apsolutno gospodari svakim kadrom, efektno prenoseći unutrašnje lomove glavnog lika i otvarajući put i drugim glumcima da dočaraju i moralne dvojbe sopstvenih likova. Od sporednih igrača, pak, najmoćniji je Nikola Ristanovski koji, u svega nekoliko scena

u kojima se pojavljuje, prijeti da pojede i samog Rizvanolija. „Obraz“ je prvobitno zamišljen i snimljen kao kratki film, pa ima malo praznog hoda i repetitivnosti, ali ipak ne u toj mjeri koja bi mogla da smeta i poremeti cjelokupni doživljaj i važnu humanističku poruku. Vukčevićev najzreliji film u dosadašnjoj karijeri stiže u trenutku velikih nemira i još većih moralnih dilema kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou. U trenutku kada se čini da su obraz, čast i humanost izgubili cijenu podsjeća nas na cikličnu prirodu nasilja, bezumnost rata i važnost borbe protiv siledžija, nosili uniforme ili ne. Zbog toga „Obraz“ i jeste dragocjen.

RODA

Crnogorski film „Roda“ režisera Isje Ćose vodi nas u malo, uspavano selo, čiji stanovnici godinama pakuju kofere za Ameriku –ili za groblje. Vrijeme u njemu kao da je stalo, svaki je dan – Dan mrmota, svi su zaglavljeni u vječitom ponavljanju istog. No, onda se odnekud pojavljuje roda. I sujevjerni mještani, uznemireni „vjesnikom“ loših vijesti, počinju da se mijenjaju.

Glavne inicijatorke potencijalnih promjena u duboko tradicionalnom i mizoginom mjestu, naravno, postaju žene. Udovica Suta od-

OTAPANJE VLADARA: „Vlasnik“ najraskošnije fotografije

FESTIVALI

bija svekrvin predlog da se uda za đevera s autizmom; Vezire i Drane pokušavaju da izađu na kraj sa zajedničkim suprugom, praktično patrijarhatom na dvije noge koji, pritom, čak namjerava da ih ostavi i spuca za Ameriku. A tu je i Fize koja brine o bolesnom suprugu i pokušava da nađe snahu za sina koji je daleko… „Roda“, kao i „Otapanje vladara“ i „Obraz“, crpi energiju iz surovog ambijenta koji priča istovremeno i lokalnu i univerzalnu pripovijest o identitetu, traumi i granicama ljudske izdržljivosti. I njen ključni adut je atmosferična fotografija (Gokhan Tirjaki), koja istovremeno pokazuje

skučenost malog mjesta u kojem se odvija radnja, ali i pomalo zastrašujući beskraj gorske vrleti u kojoj mještani žive prepušteni sebi, dok ne stigne karta za grob – ili Ameriku.

Što se same priče tiče, ima u „Rodi“ mnogo patnje i gorčine, ali i humora kojim taj neživot kojim mještani žive pokušava da se razbije i ublaži barem malo. Ima momenata kada taj pristup ne funkcioniše, pa filmu i likovima pravi više štete nego koristi, ali fakat je i da ih vade vrlo ubjedljivi glumci.

I ovdje je, kao kod Vukčevića, cijeli ansambl izvanredan, a najveći doprinos daju Arben Bajraktaraj, te Arta Dobroši i Flonja Kodheli. Za utisak da se radnja „Rode“ možda odvija ko zna gdje, u nekakvoj zabiti bogu iza nogu, ali da su njene teme relevantne i za naše vrijeme. Jer to što vidimo, to je korijenje - i to je transgeneracijska trauma koju svi s ovih prostora nosimo u genima,

iako su se naše porodice odavno skućile u gradovima i na nekim ljepšim mjestima.

15 I PO

Režiserski debi glumca Milivoja Miša Obradovića još jedna je priča o identitetu u ovogodišnjoj selekciji – i jedan od najzabavnijih filmova prikazanih na Kanli kuli. Časna pionirska, postoje momenti kada gotovo osjetite neko perverzno zadovoljstvo gledajući kroz objektiv Nika (Emir Ćatović), glumca koji je odlučio da postane režiser, pa je počeo da snima sve koji ga okružuju, od kolega u pozorištu, do vjerenice (Kristina Obradović), kumova i familije. Prvi sat crnogorskog filma „15 i po“ vrhunska je zajebancija i fešta od autoironija na račun apsurda koje živimo, ticalo se to načina na koji funkcionišu institucije kulture i umjetnici u Crnoj Gori, političkih podjela u koje vas, pošto-poto i protiv svih za-

kona zdravog razuma, na kraju usoiju da vas uvuku – ili, jednostavno, očekivanja koje društvo ima za osobe od 30+ godina, sa kojima nešto sigurno nije u redu ako već nijesu vjenčani i ne guraju karivolicu punu đece.

Čemu bi se još moglo prskavati od smijeha da neki od glumaca, recimo, u Gradskom ili Crnogorskom narodnom pozorištu, stvarno upali kameru – može se naslutiti iz priloženog, ali opet –nije Obradovićev film dojmljiv samo zbog toga što je istinit i što nosi gotovo dokumentarni šmek s onom „kamerom iz ruke“ i fokusom na stvarima o kojima se rijetko priča u javnosti. Veliko je osvježenje „15 i po“ i zbog načina na koji režiser „opravdava“ onaj podnaslov „Film za osjetljive“, očigledno inspirisan Danilom Kišom . Iako naziv, pa i sama radnja sa režiserom koji se muči da završi film, na prvu loptu asocira na Felinijevo remek-djelo „Osam i po“ (1963), naslov se ipak odnosi na godine. I tu zaglavljenost u životnom dobu koje nije ni tamo ni tu, ni dječje ni odraslo, a kada se najviše bunimo protiv autoriteta. Niko možda nije kao Niko (zbog čega će Šarla Akrobatu pjevušiti i ko oće i ko neće u Obradovičevom filmu), ali to ne znači da naš glavni junak ne treba da odraste i prihvati neke stvari – i sa svijetom i sa svojim mjestom u njemu. Zrnca životnih mudrosti za njega i osjetljive tako serviraju sporedni likovi prosuti kroz „15 i po“, od Branka Baletića u pravoj maloj i preslatkoj gandalfovskoj ulozi mentora, do samog Obradovića koji, nakon kameo uloge u „Pontonovom srcu“ (2024)

RODA: Slika balkanske mizoginije, i nekad i sad

Artikulacija

15 I PO: Superzabavan režiserski debi glumca Miša Obradovića

fccg.me

Senada Šahmanovića, ponovo igra pozorišnog reditelja.

Taj spoj autoironije i malih ali divnih životnih mudrosti i čini „15 i po“ sasvim posebnim iskustvom, a zbog toga se mogu i zanemariti i nedovoljno razrađeni elementi i simboli filma.

Recimo, onaj dječak sa crvenim zmajem, koji odmah podsjeti na kultni francuski kratki „The Red Ballon“ (1956), ali čija simbolika ipak ne odzvoni koliko je mogla zvoniti da je vještije uklopljen u narativ.

Ni sami prelaz, trenutak kada se radnja premješta na Adu Bojanu, nije dovoljno ubjedljiv, iako se mentalnim godinama (bile 15 i po ili „tli i po“) može i opravdati onaj krindž od pokliča „Eto vama kralj Nikola, ja više volim Čarlija Čaplina . Nijesam Srbin, nijesam Crnogorac, ja sam filmadžija!“

Isto važi i za odlazak na Adu, koja odavno važi za oazu umjetnika i onih koji to misle da jesu. I svi su različiti, autentični i drugačiji od drugih – ali na isti način. I niko nekako tamo da pronađe svoj mir i inspiraciju, ako ga već nije našao u sebi. E, to je poenta do koje Obradović ipak dolazi i zbog toga se i mogu zanemariti pojedine trapavosti u egzekuciji ideje.

Jedno je sigurno: crnogorski glumci odavno nijesu djelovali autentičnije i bolje nego u filmu „15 i po“. Od Ćatovića i Kristine Obradović, do Zorana Vujovića, Gorana Vujovića, Vula Markovića i Dušana Kovačevića , pa uz kameo pojavljivanja Stele Mišković i Mirjane Delić –film je šetao i došetao do jedne EU zastave i jednog mudraca za svadbarskim stolom koji je ovaj

„film“ već vidio i zna kako će se završiti, ali zna da treba da uživa, dok traje.

To je najljepše što se Obradoviću i svima sa kojima u budućnosti bude radio može i poželjeti poslije „15 i po“. Kamo sreće da se u Crnoj Gori snima više ovako životnih, iskrenih i toplih filmskih priča.

KAKO JE OVDE TAKO ZELENO?

Ah, taj identitet. Mnogo je filmova, naročito na balkanskom podneblju, snimljeno o pripadanju određenoj zemlji ili narodu, ali šta je sa društvenim apartidima?

S onima koji su toliko udaljeni od identitetskih priča kojima nas svakodnevno truju i zasipaju, da im se čini da ne pripadaju ni svojoj porodici? Da su i od njih prebitno drugačiji? O tim i takvim osobama govori divni srpski film „Kako je ovde tako zeleno?“ Nikole Ležaića, koji večeras u 23

sata zatvara takmičarski program na Kanli kuli. Zaplet je meta: glavni junak priče je Nikola (Filip Đurić), režiser zaglavljen u svijetu reklama koji već izvjesno vrijeme kuburi sa finansiranjem novog filma. Upoznajemo ga u trenutku kada kupuje stari kombi i preuređuje ga u kamper, ne bi li se sa trudnom suprugom, poslije rođenja kćerke, uputio na putovanja. Kada sazna da bi posmrtni ostaci njegove bake, izbjeglice iz rata, mogli da budu vraćeni u njeno rodno selo u Dalmaciji, kreće na put s ocem Mirkom (Izudin Bajrović). I, nakon što se vrate u staru porodičnu kuću poslije predugih 25 godina, sjećanja počinju da naviru.…

Što pamtimo, što zaboravljamo, što namjerno potiskujemo, koliko se zapravo neke stvari zaboravu opiru, ma koliko se trudili da ih izbrišemo? I čine li nas baš one onima koji jesmo? Sve se to pita Ležaić, suptilno dovodeći sebe i svog filmskog Nikolu do neočekivanih spoznanja o roditeljstvu, porodici, prolaznosti vremena, maglovitoj prirodi sjećanja…

Rezultat je film nalik terapiji i izuzetan doprinos razumijevanju mladosti s ovih prostora koja, koliko god pokušavala da živi u sadašnjem trenutku i daleko od „demona“ prošlosti, sve te dane minule nosi u sebi, u svojim genima i krvotoku. I uči da ne samo da ne može, niti treba da im pobjegne, nego da su joj dragocjeni. Da je, na neki način, dobrim dijelom i čine onim što jeste.

BIJELO SE PERE NA 90

Ispovijedna autobiografija „Bijelo se pere na devetdeset“ Bronje Žakelj postala je najčitanija knjiga u Sloveniji, a pritom i dalje obara sve rekorde čitanosti u regionu, pa je bilo samo pitanje dana kada će uslijediti krupna filmska adaptacija. I prva crnogorska koprodukcija sa Slovenijom, ni manje ni više, zapala je Miljana Vučelića ispred producentske kuće „Protos Film“.

Onima koji su knjigu čitali, Bronju ne bi trebalo posebno predstavljati; znaju sve o njenom odrastanju osamdesetih godina prošlog vijeka u Jugoslaviji, gubitku majke zbog Hočkinovog limfoma, obolijevanja od iste vrste raka žlijezda kada je imala samo 19 godina, izvojevanoj pobjedi nad kancerom, pa novim gubicima i životnim borbama. Ono što, pak, njen glas odvaja od sličnih autobiografija jesu vrhunski stil pisanja, ali i mješavina tuge i nepokolebljivog optimizma.

U filmu „Bijelo se pere na 90“, režiser Marko Naberšnik uspio je da sačuva taj duh i otvori prostor da zablistaju stelarni slovenački glumci i glumice. Prvenstveno nama manje poznata Lea Cok u glavnoj ulozi, ali i Tjaša Železnik, Jurij Zrnec i legendarna Anica Dobra, toliko deglamurizovana u roli stamene bake Dade, da ju je na početku filma teško prepoznati.

Glumci, njihova hemija i vibrantni likovi najbolji su aduti emocionalno teškog i zahtjevnog filma,

DJ AHMET: Vibrantna coming of age drama iz Sjeverne Makedonije

KAKO JE OVDE TAKO ZELENO?: Trijumfalno preispitivanje maglovite prirode sjećanja

FESTIVALI

poslije kojeg je dobar dio gledalaca napustio Kanli kulu oslanjenih obraza. I priča je zaista nevjerovatna, o čemu je u Novom govorila i Anica Dobra, da biste na prvu loptu, neznajući da je riječ o autobiografiji, pomislili kako su malo pretjerali sa svim tim smrtima. Ali Bronja je i dalje tu, bila je i na festivalu, da o istini posvjedoči. I da onima koji se suočavaju sa bolešću i smrću voljenih pomogne da o tome razgovaraju.

Film se mogao skratiti, montaža je morala biti malo surovija, fakat je da mu dramaturgija nije jača strana, te da je scenario, koji su režiser i autorka romana napisali sa Majom Todorović, bliži književnom nego filmskom jeziku. Opet, teško je odbraniti se od emocija koje s ekrana emituju glumci i poruke glavne junakinje, da nema te stvari u životu koja može da se opere na 90 stepeni.

Uvijek će ostati neka mrlja ili mrljica, ništa ne može biti kristalno bijelo – ali nije to, nije bol prigovor protiv života. Veći je problem „teror sreće“ koji živimo i koji nam ne dozvoljava da žalimo, da se suočimo sa gubitkom, da o smrti razgovaramo i prihvatimo je kao sastavni dio života. Ona to i jeste, a malo ko i šta će vam reći tako dirljivo i moćno, da je to sasvim prihvatljivo i u redu, kao film „Bijelo se pere na 90“.

DJ AHMET

Jedna od najvećih zvijezda među takmičarskim filmovima u Novom otpočela je festivalski život na Sandensu. Zove se „DJ Ahmet“, dugometražni je režiserski debi makedonskog režisera Georgija M. Unkovskog i donosi dirljivu coming of age priču o istoimenom petnaestogodišnjem dječaku iz zabačenog sela u Sjevernoj Makedoniji.

Dok pokušava da se izbori s očekivanjima oca (Aksel Mehmet), gubitkom majke i brigom za mlađeg brata Naima ( Aguš Agušev ) koji je, poslije njene smrti, prestao da govori - Ahmet (Arif Jakup) pokušava da pronađe utočište u muzici. No, u kući nad kojom je žalost nadvijena, svaka je pjesma zabranjena. I sve što se od Ahmeta očekuje, dok otac vodi Naima od dokto-

ra do nadriljekara, jeste da sluša što mu se kaže bez ikakvih pogovora.

Ahmet zaista sluša i ne prkosi, sve do jedne izgubljene ovce i dok se na horizontu ne pojavi djevojka. Tada senzitivni dječak polako počinje da preispituje očeve tvrdokorne obrasce i maskulinitet kojim je natopljena cijela njegova sredina. I, naoružan muzikom, bori se da napravi sebi mjesto pod Suncem. U narativnom smislu „DJ Ahmet“ možda ne odstupa mnogo od tipičnih elemenata coming of age filmova, ali u vizelnom i muzičkom – i te kako odskače. Soundtrack je ljepotica sa savršenim miksom izvorne i muzike na engleskom jeziku, a atmosferu dodatno produbljuju i jačaju originalne kompozicije Alena i Nenada Sinkauza u kombinaciji sa vibrantnom fotografijom Nauma Doksevskog. Film je vizuelno toliko jak, da stičete osjećaj da nijeste u Sjevernoj Makedoniji, nego sa beduinima u na nekom magičnom mjestu u

pustinji, a sve što gledate mnogo govori o jakom i (pre)dubokom kontrastu između mladosti koja želi da živi i sredine koja pokušava da je okošta i modeluje prema odavno ustanovljenim pravilima. U tom i takvom svijetu – muzika i ples postaju najveći akt pobune. I to možda nije neka novost za coming of age film, ali u „DJ Ahmet“ ipak divno funkcioniše, a možda i zavređuje plaketu „Zoran Živković“ za cjelokupnu produkciju.

PAVILJON

Možda i najveći urnebes sa Kanli kule. „La casa de papel“ susreće Formanov klasik „One Flew Over the Cuckoo’s Nest“, 1975) –ali u staračkom domu. E, ovako bi neki stranac sa Zapada komotno mogao da opiše bosanskohercegovački „Paviljon“ Dina Mustafića , čiji je crnogorski koproducent Dušan Kovačević ispred kuće „Natenane Production“. U staračkom domu – ali ne nužno i samo u Bosni. „Paviljon“ u svom

tom smijehu i apsurdu, u svoj toj crnoj komediji naših života, jednako dobro funkcioniše u bilo kom gradu prostora koji bljutavo nazivamo „region“. Njegovi junaci mogli bi se nazivati, recimo, i Madrid, Sofija, Belfast, Kordoba, Čikago… O staračkim domovima, i kod nas i širom svijeta, slušali smo mnoge priče o zanemarivanju, gubitku dostojanstva, samoći i posljednjim porazima. Za cijele napuštene, zanemarene generacije, srušenih snova i ideala - ostavljene da umru, u svijetu čija je sjajna alegorija starački dom. I to je samo polazna tačka: jer Mustafićev film tiče se otpora i momenta kada cijeli paviljon vikne: „Dosta!“. Najbolji momenat filma upravo je to - otpor radi samog otpora. Radi ličnog dostojanstva. Ne radi nekih velikih nada u bolje sjutra i suštinskih promjena nabolje… Ne, njegovi junaci ne vjeruju da se nešto može promijeniti, ali imaju jedni druge i svoj ponos. I to je sva ideologija filma, čiji su scenario pisali Viktor Ivančić i Emir Imamović Pirke, iako je umnogome ciljano prožet (napuštenim) idealima jugoslovenske partizanske borbe.

Glumačka ekipa divnih staraca, od Zijaha Sokolovića (neodoljivi Šumaher) i Radeta Šerbedžije (idealan teatralni heroj, komandant, plejboj sve te pobunjene gerijatrije), do Meta Jovanovskog u posljednjoj ulozi prije smrti, nasmijaće vas i ozariti, ali i dobro zacrvenjeti obraze. Da se dobro zapitate gdje ste se našli, sa koje strane ograde „Paviljona“. 

PAVILJON: Najurnebesnija komedija prikazana na Kanli kuli

BIJELO SE PERE NA 90: Emocionalno zahtjevno suočavanje sa smrću

cinemanetworks.rs

Piše: Marko STOJILJKOVIĆ

Može li neko i zvanično da 2025. proglasi godinom Drakule? Možda i da izmisli nekakav praznik za avgust? Tri dugometražna filma eminentnih autora za 365 dana, a dva čak istog meseca… Da možda ipak nije malo previše?

Egersov „Nosferatu“, konstatovali smo, funkcioniše više kao nekakva književna kritika izvornog Stokerovog romana, pa i celog piščevog opusa, te kao rasprava iz domena filmske teorije, s pitanjem paradigme koje se provlači kroz sve autorove filmove.

Nedavno je premijeru dočekala i „doma-

Papazjanija čija se kosmološka pravila mijenjaju kako to režiseru odgovara theposterdb.com

DRACULA: A LOVE TALE BESONOV

NI TRUNKA

ća“ verzija Drakule po scenariju i u režiji idiosinkratičkog rumunskog autora Radua Žudea, koji se ipak nije pozabavio Stokerovim romanom, a njegove ranije ekranizacije koristio za sprdnju, već je naslovnog junaka predstavio kao kulturološki fenomen i komercijalni izvozni proizvod. Transilvanijski grof zapravo nije bio predmet filma „Dracula“; Žude ga je iskoristio da bi nas zapljuskivao svakakvim idejama, koje su od Drakule udaljene i nekoliko koraka. Priča se da doajen rumunskog art-filma zapravo i nije hteo da radi film o Drakuli, pa je na svoj način činio sve da projekat sabotira i od filma napravi suludi „treš“. Navodno ni Liku Besonu , čiji je film „Dracula: A Love Tale“ upravo sleteo na repertoar Sinepleksa, Vlad Cepeš nije bio neka naročita želja. Štoviše, kruži teorija da je produktivni, da ne kažemo hiperaktivni, francuski autor i producent samo hteo da ponovi saradnju sa Kejlebom Landrijem Džounsom nakon filma „DogMan“ (2023). Glumac je navodno izrazio želju da ovog puta odigra istorijsku ličnost, lik iz literature ili nešto iz „panteona“ klasičnih monstruma, pa je nakon izvesnog vremena izbor pao na Drakulu koji ispunjava sve te kriterijume.

LOŠ ZNAK

Centriranje filma oko glumca koji je možda interesantan u određenom tipu uloge (Džouns je idealan lepuškasti psihopata), ali koji zapravo do sada nije pokazao naročiti raspon ili makar sirovu glumačku snagu – obično je loš znak. Srećom, Drakulu i njegovog protopiratizovanog „rođaka“ Nosferatua igrali su mnogi, pa nije teško pronaći potpornu tačku.

U slučaju ove nove ljubavne priče, oslonac je svakako Kopolina luksuzno producira-

Bjesomučno glumatanje i lelujavi „lažni“ rumunski akcenat siguran su znak da ambicija Kejleba Landrija

Džounsa nije potkrijepljena ni talentom ni tehnikom. Do te mjere, da se to ne može sakriti ni vizuelnim efektima, ni šminkom

na vampirska melodrama „Bram Stoker’s Dracula“ (1992). Žanrovac i „štancer“ Beson je u mikser ubacio više seksa, akcije i „palpa“, čak i malo humora, što u teoriji ne zvuči loše, ali praksa zna da ispadne prilično drugačija od onoga što zamišljamo.

LUDA GEOGRAFIJA

Dakle, Vlaška u današnjoj Rumuniji, 15. vek. Kada ne vodi bitke s Osmanlijama, princ Vlad (Džouns) uživa u ljubavi sa princezom Elizabetom (Zoe Bleu Sidel). Zapravo, ne može i ne želi ni da zamisli život bez nje. Zbog toga pred odlučujuću bitku naređuje svešteniku da se moli Bogu za njenu sigurnost, a on će u božje ime prolivati krv protivnika. Iako Vlad dobija bitku, Elizabeta u procesu sklanjanja na sigurno mesto upada u zamku, a on ne uspeva da stigne na vreme da je spasi. Iznerviran, odriče se Boga i kao kaznu dobija večni život u senci i prepisanu „dijetu“ koja se sastoji od krvi, najbolje ljudske.

Četiri veka kasnije, Pariz. Doktoru Dimonu (Gijom de Tonkedek) pala je šaka neobična žena, puna energije i s ogromnim seksualnim apetitima, koja kao

CELULOID

BESKRAJNO DOSADNI VAMPIRSKI HOROR SA KEJLEBOM LANDRIJEM DŽOUNSOM

OBEĆANE ROMANTIKE

da je „podemonila“ na vlastitom venčanju. Zbog toga mu u posetu dolazi sveštenik iz misterioznog reda (Kristof Valc), koji zaključuje da je Marija ( Matilda De Angelis ) vampirica, i to jedini primerak svoje vrste koji je živ uhvaćen. Traži se njen gospodar...

Istovremeno, iz Pariza u Rumuniju putuje advokat Džonatan Harker ( Juens Abid ) ne bi li

ubedio misterioznog grofa Vlada Drugog Drakulu (gle čuda, isto Džouns, samo pod perikom i šminkom) da proda svoj posed, zapušteni manastir u Parizu, kako bi se na tom mestu podigla bolnica. Kada njuškanjem prekrši pravila zamka, Drakula reši da ga „iscedi“ i nahrani se, a Džonatan mu, kao poslednju želju, traži da mu ispriča svoju priču. Drakula to prihvata i pri-

ča o ljubavi sa Elizabetom, svom prokletstvu i vekovnoj potrazi za njenom reinkarnacijom. Džonatan ga moli da mu poštedi život jer je i on čovek kojem ljubav prema verenici Mini (hm, hm, Zoe Bleu Sidel, samo sa tamnijom kosom) znači sve na svetu.

LAŽNI AKCENAT

Mozaik se, dakle, sklapa, a priča se onda vraća u Pariz pre velikog finala u zamku u Rumuniji koje se, prema Besonovoj „kreativnoj geografiji“, u ovom filmu graniče. Uostalom, i engleski plemići i nemački popovi stoluju u Parizu, a i crkva je jedna i jedina za celu Evropu, bez podela. Zlobnici bi rekli da je čak i svuda licemerna na isti način.

U međuvremenu, dobićemo nekoliko „besonovski“ efikasnih scena bitke ili makar borbe snimljene drmusavom kamerom u krupnijim planovima i garnirane vizuelnim efektima promenljivog kvaliteta; malo „slepstika“ koji kao da je ukraden od Polanskog iz filma „The Fearless Vampire Ki-

llers“ (1967); plesnu montažnu sekvencu; suludu priču o parfemu kao oruđu hipnoze, mamcu za žene i nove sluge; pa čak i prstohvat humora u pokušaju. Sve to se spaja u ogromnu papazjaniju čiji generalni ton varira, a pravila kosmologije se menjaju kada i kako to režiseru odgovara. Džounsovo besomučno glumatanje i lelujavi „lažni“ rumunski akcenat siguran su znak da njegova ambicija nije potkrepljena ni talentom ni tehnikom, toliko da se to ne može sakriti ni šminkom ni vizuelnim efektima. Volc se prepušta svojevrsnom „sigalizmu“ (u pitanju je „poremećaj“ zbog kojeg glumac stalno igra jedan te isti lik, samo pod različitim imenima), pa njegov bezimeni Van Helsing zapravo podseća na Hansa Landu i zubara Šulca iz Tarantinovih filmova „Inglorious Basterds“ (2009) i „Django Unchained“ (2012).

Pop i nema pametnijeg posla nego da mudruje i ispada elokventan, čak pomalo slatkorečiv dok odiše nekim svojim zenom. Zoe Bleu Sidel, inače kći Rozane Arket, čini se, nije nasledila talenat od majke, a još manje od tetke, niti je savladala tehniku, mada zna da pogodi facijalnu ekspresiju tako da se pitamo o čemu njen lik u datom trenutku razmišlja. Ostali glumci su manje ili više potrošni - zadatak im je samo da nam fiksiraju pažnju na sebe viškom uživljavanja kada na njih dođe red za krupni plan. Ništa od ovog, naravno, ne zvuči nužno loše kada se prepričava. Zapravo, verovatno može da deluje makar kao interesantan, možda i zabavan „treš“ koji je ponekad produkt Besonove namere, a ponekad njegovog nemara. Ali taj meandrirajući ton, odsustvo celovite vizije, nekonzistentnost u egzekuciji i generalno ošljarski pristup čine da „Dracula: A Love Tale“ bude beskrajno dosadan film. Nema tu ni trunke obećane romantike.

Tanka igra Kejleba Landrija Džounsa i Zoe Bleu Sidel

Kristofer Val ponovo igra tarantinovskog negativca

imdb.com

NOBODY 2 BOB ODENKIRK PARODIRA OCA IZ PREDGRAĐA U DRUGOM

SULUDO PROSIPANJE

Filmovi o „besu mirnog čoveka“ nisu ništa novo. Setimo se samo Čarlsa Bronsona i njegovog osvetnika Pola Kersija u filmu „Death Wish“ (Majkl Viner, 1974). Krenimo dalje po svim „akcijaškim“ iteracijama koje su iz toga nastale. Ranih i srednjih devedesetih se kroz to, makar u tumačenju ozbiljnijih glumaca poput Majkla Daglasa u filmu „Falling Down“ (Džoel Šumaher, 1993) i Kurta Rasela u trileru „Breakdown“ (Džonatan Mostov, 1997), ubacilo i malo društvene kritike.

U novom milenijumu pojavile su se nisonijade, kao varijacija na temu bronsonijada iz sedamdesetih i osamdesetih, s tom razlikom da je Lijam Nison kao glumac imao izuzetno dramsko „poreklo“, pa je „akcijanje“ pod stare dane u početku funkcionisalo kao inovativan štos. Svog „unutrašnjeg Lijama Nisona“ tražili su i drugi glumci: Kevin Kostner, Pirs Brosnan, Džon Travolta, Denzel Vošington, Kijanu Rivs…Što se potonjeg tiče, za njega su skrojeni lik Džona Vika i interesantan akcioni svet, a to je makar u prvom filmu bilo revolucionarno.

DVA INCIDENTA

„Nobody“ (2021) Ilje Najšulera možda nije bio revolucionaran, ali jeste bio inovativan, makar što se kastinga tiče. Uloga tabadžije i osvetnika dodeljena je Bobu Odenkirku, najpoznatijeg po Solu Gudmenu u hit seriji „Breaking Bad“ i pre svega komičaru čiji je tipski lik pomalo šonjavi „beta“ muškarac, a šale na račun tih likova su i osnovno pogonsko gorivo za humor i relaksaciju.

Dodajmo na to i džonvikovske momente u scenariju Dereka Kolsteda i promišljenu, kinetičku režiju Najšulera („Hardcore Henry“, 2015) i relativnu sušu na bioskopskom repertoaru u to

doba usled korona-kalkulacija, pa će nam postati jasno kako je „Nobody“ postao hit. E, kada akcioni film postane hit, onda obično sledi nastavak, a nama je „Nobody 2“ upravo sleteo na bioskopski repertoar. Pitanje je samo kako su mu pristupili, da li su servirali „isto to, samo malo

drugačije“, dalje gradili kosmologiju u kojoj protagonista egzistira, ili, pak, sve okrenuli u nekom drugom pravcu. Čini se da je Timo Tjahjanto , novi režiser za kormilom, pokušao da iskoristi malo od sve tri opcije. Podsetimo se, Hač Mensel (Odenkirk) počeo je kao tipičan

šmokljan pod papučom supruge Beke (Koni Nilsen). Od nje radi više, i to u fabrici njenog oca, a zarađuje manje, pa je predmet prezira sina Brejdija (Gejdž Munro) i sažaljenja kćerke Semi (Pejzli Kadorat). I to tako traje, sve dok dva incidenta, provala u njihovu porodičnu kuću

Piše: Marko STOJILJKOVIĆ

Bob Odenkirk vraća se kao „beta“ muškarac u kojem se budi zvijer

CELULOID

DIJELU AKCIONOG HITA KOJI JE STIGAO U SINEPLEKS

HUMORA I KRVI

Ton filma je malo drugačiji, više okrenut na komediju, sa Ramisovim filmom „National Lampoon’s Vacation“ kao prilično očitom referencom. Tako da i Odenkirk reprizira ulogu iz originala, samo sa malo više komičnog namigivanja

i maltretiranje putnika u autobusu kojem svedoči, ne probude „zver“ u njemu, pa reši da se potpuno sam suprotstavi ruskoj mafiji. To „sam“ trebalo bi shvatiti uslovno, jer makar može da računa na pomoć brata Harija (reper RZA) i oca Dejvida (Kristofer Lojd) koji se bave istim poslom.

OFUCANI PARK

U drugom delu, situacija je slična, ali malo izvrnuta. Hač je na „starom“ poslu tajnog operativca i mora baš da „zapne“ ne bi li otplatio dug koji je napravio na kraju prethodnog filma spalivši puste milione dolara u vlasništvu ruske mafije. Zbog toga je u kućnim uslovima odsutan. Beka je, pak, nesrećna, ali dovoljno uviđavna da mu ne zvoca. Jasno je da je celoj porodici potreban odmor kako bi se ponovo povezali i uspostavili dinamiku. Kada dobije odobreno odsustvo od pretpostavljenog Berberina (Kolin Salmon), ali i upozorenje da ne može protiv svoje prirode, Hač rešava da ukućane, ali i oca povede na jedino mesto kojeg se iz detinjstva seća kao opuštenog, u akva-park Plamervil negde na američkom Srednjem zapadu.

Od vremena njegovog detinjstva ili rane mladosti, međutim, park se prilično ofucao, njime vladaju samovolja zaposlenika i lokalnog šerifa ( Kolin Henks ), a mušterije nisu uvek u pravu. Kada se Brejdi, štiteći sebe i Semi, zakači sa lokalnim bahatim klincem, sinom vlasnika parka (Džon Ortiz), Hač ne uspeva da odoli iskušenju da interveniše tako što polupa celu arkadu. Iako je vlasnik voljan da ga pusti na miru, eskalira sukob. Ispostavlja se da je akva-park samo

paravan za razrađeni švercerski biznis kojim upravlja sociopatski nastrojena Lendina (Šeron Stoun ), šefica „seoske mafije“ laka na obaraču. Hač opet mora da brani sebe i porodicu, ali ovog puta ima i više pomoći iz krajnje neočekivanog smera.

Ton filma je malo drugačiji, više okrenut na komediju, pa čak i parodiju, sa filmom „National Lampoon‘s Vacation“ ( Harold Ramis , 1983) kao prilično očitom referencom. I režiserski stil je drugačiji, pa umesto koreografije i kinetičnosti, imamo haotično-drmusavu kameru i obilje krvi i nasilja, gde se relaksacija povremeno postiže „slepstikom“ na tragu Džekija Čena, ili u pauzama od akcije, kada Odenkirk parodira oca iz predgrađa. Uostalom, Najšuler i Tjahjanto su režiseri potpuno drugačijih senzibiliteta i ambicija: prvi se kalio na video-spotovima, da bi za prvenac izabrao da film snimi

kao video-igricu iz prvog lica, a drugi je, zajedno sa kreativnim partnerom Kimom Stamboelom , izašao iz senke Gereta Evansa i njegovih akcionih filmova centriranih oko indonežanske borilačke veštine silat, da bi posle otišao svojim putem i alterirao akciju i horor. Na glumačkom planu, Odenkirk reprizira ulogu iz prethodnog dela, samo sa malo više komičnog namigivanja, a Koni Nilsen i Gejdž Munro dobijaju više prostora i „agende“. To, nažalost, ide na štetu Kristofera Lojda i RZE koji bivaju pomalo skrajnuti.

IZGUBLJENI POENI

Od novih likova, Šeron Stoun pokazuje deo talenta u ipak suviše generički i derivativno napisanoj ulozi Lendine, čije smo „muške verzije“ gledali milion puta (setimo se, na primer, Vudija Harelsona u „Out of the Furnace“ [2013] Skota Kupera ); Kolin

Henks je nadmeniji i iritantniji nego što je to njegov otac ikad bio, dok Džon Ortiz igra lik koji ima jak ulaz, ali se posle izduva. Međutim, tek sa muzikom na saundtreku shvatamo šta su Tjahjanto, Kolsted i Odenkirk hteli da kažu. Možda će nam se neke od izabranih pesama, posebno u šlager-registru, učiniti suviše otrcanim pseudoduhovitim komentarima. Možda nam se „Come Out and Play“ benda The Offspring za tuču u arkadi s video-igrama učini kao suviše očigledan izbor. Ali presudni trenutak je kada čujemo obradu pesme „Ring of Fire“ Džonija Keša, koju je Des Rocs snimio specijalno za film. Onda nam postaje jasno da „dvojka“ zapravo nije samo nastavak, već obrada filma „Nobody“. E, s obradama i u muzici i u filmu trebalo bi biti kritičan, jer se tu ponekad nađe sjajnih stvari koje idu potpuno kontra očekivanjima; ponekad se izvode kao standardi da budu što bliže originalu; ponekad se ideja i izvedba nađu u raskoraku, a ponekad obrađivač nije dovoljan kalibar da se dohvati nečeg većeg od njega samog, pa je uvredljivo da mu je to i palo na pamet. Kao obrada, „Nobody 2“ je od one tezgaroške, „not great, not terrible“ sorte, što znači da može da se pogleda, ali i ne mora. Međutim, samom činjenicom da je u pitanju obrada, a ne originalna stvar, pa makar to bio i nastavak, film gubi određene poene.

Haotično nasilje umjesto kinetičke režije i koreografisane akcije

DEMON SLAYER: INFINITY CASTLE SPEKTAKULARAN POČETAK FILMSKE TRILOGIJE

TRIJUMF U DVORCU OD BESKRAJA

Piše:

Borba, flešbek, refleksija, borba. I onda ponovo. Ako je za Marvelov univerzum takvo gorivo izlapilo - ne znači da je za sve. Kakva je to samo oktanska snaga za režisera Haruo Sotozakija u filmu „Demon Slayer: Infinity Castle Part 1“ - ključnom bioskopskom anime hitu godine. Žao nam je, gospodo iz studija ,,Ghibli“ (gospodina Mijazakija, izvjesno, tako nešto sigurno ne tangira): skinuti ste sa trona anime filmova, makar kada je u pitanju najveća prosječna ocjena na veb-sajtu IMDB.

ISPRAVNA ODLUKA

Naravno, ne radi se tu o umjetničkom kriterijumu; ovakva vijest je, jednostavno, mjera spektakla i hajpa koji je ispratio premijeru, a sedmicama i još od proljeća, pratio i najave projekta „Infinity Castle“. I još: ovo je najgledanija noć premijere bilo kog filma u istoriji Japana. I najgledaniji prvi vikend prikazivanja. Eto, u tolikoj mjeri je anime adaptacija megapopularne mange „Demon Slayer“ postala popularna u Japanu i svijetu. U toj mjeri je, kroz četiri sezone serijala, dotakla potpuno različite generacije, profile ljudi, svjetove. I toliko se ispostavila ispravnom

odluka velikog studija „Ufotable“, da za završnicu priče manga maestra Kojoharu Gotugea (potpisao posljednjih

osam od 23 mange) - umjesto serije izabere filmsku trilogiju.

I još jednom, nakon prvog dijela filmske trilogije: Zapadnjaci

i holivudski mastermajndi koji teže sličnom spektaklu sada samo treba pažljivo da gledaju. Ne trepćući i širokih očiju. Imaće šta da vide i štošta da nauče. Priča je starija od vremena: mladi ratnik Tanđiro na putu je istine i osvete. Njegova porodica je ubijena, izgubio je sve osim sestre Nezuko, zaražene demonskom krvlju i prokletstvom.

Na vrhu piramide demonskog zla je Muzan, prvi i najstariji među njima; a sa druge strane su Tanđiro i gomila ratnika, demonskih ubica, poput kružoka i kulta koji želi da dođe glave svim demonima svijeta. Kroz prethodne četiri sezone, taj anime narativ ličio je više na vrhunski vestern. Onako, u fantazijskom i samurajskom ruhu. Kao priča o posvećenosti, iskupljenju i žrtvi, u kojoj je skoro svaki od strašnih demona dobijao neki iščašeni lik nacikle ili davno izgubljene ljudskosti. I sve, naravno, grabi ka konačnom obračunu sa Muza-

ANIME PLANET

KOJOM SE NASTAVLJA TRENUTNO NAJPOPULARNIJA JAPANSKA PRIČA NA PLANETI

nom. Recimo, u tom strašnom i mračnom lavirintu Zamka od beskraja. Taj „Infinity Castle“ je njihova slava i sudbina.

RASKOŠNA TRPEZA

Sjajni animator Sotozaki („Gintama“) uspio je nešto vrlo rijetko: da njegova anime kinetika i vizija probude i rascvjetaju maštu raskošnije i od nezaboravne mange. Njegov „Infinity Castle“ poprište je borbe kakvu nijesmo vidjeli u anime svijetu još od najboljih momenata serije „Attack on Titan“. I još više, prostor je za moćne emocionalne udice na koje može da se upeca ne samo tinejdžerska, nego i publika sa mnogo iskusnijim filmskim okom. Jer tom Tanđiru i svim njegovim saborcima, prijateljima i dušmanima – tako je lako vjerovati. I tako je lako za njih navijati. Da ne vjerujete, da je to… „samo“ anime. E sad, šta je tu problem. Sve su to „Demon Slayer“ producenti i animatori uspjeli ranije, u fantaziji i akciji „Mugen Tra-

in“ (2020), koja je bila direktni nastavak prve sezone, a potom je i proširena na sedam epizoda naredne instalacije. „Mugen Train“ nije postao samo najgledaniji japanski film u istoriji, nego i prvi neengleski sa naj-

većom godišnjom zaradom na svijetu (!)… A zašto? Pa, jer je priredio takav emocionalni rolerkoster, takvu gozbu od animiranog filmskog iskustva - da je djelovao poput raskošne trpeze u oazi za sužnja koji je sedmicama gladan i žedan grabio pustinjom.

POŠTENJE I SEBIČLUK

Kontate tu već šta je dio našeg problema: sve nakon filma „Mugen Train“, koliko god spektakularno, raskošno i emocionalno zakukuljeno bilo, teško može da ponovi sličan efekat. I „Infinity Castle“ jeste ponovo raskošna gozba. ali ovog puta - za već uhranjenog i na specijalitete naviknutog anime gurmana.

Problem nije taj utisak već viđenog (jer objektivno to nije i nema ga), već prosto - izostanak iznenađenja. I to što od nove „Demon Slayer“ priče sada unaprijed mnogo očekujete. Problem je, dakle, stvar lične percepcije.

„Widescreen“ format perfektno odgovara borbama u širokom prostoru lavirinta i tvrđave od beskraja. Šef animacije Akira Matsušima čak je uspio da dosegne vrlo specifičan i jedinstven efekat dubine, za poseban, sasvim egzistencijalan osjećaj klaustrofobičnog beskraja… A to što je cijeli film praktično jedna velika borba (ispresijecana gomilom

flešbekova i ličnih reflekcija junaka) uopšte ga ne čini zamornim. Ili, da budemo pošteni, „Infinity Castle“ zamara možda i samo tokom jednog kratkog pasaža, manje od sat prije kraja. Grijeh je fanovima „Demon Slayer“ serijala otkrivati bilo kakve detalje u vezi sa narativom. Recimo samo toliko (nije ni spoiler , već je najavljeno u trejleru) da se priča vrti oko povratka jednog od strašnih demona za kojeg smo mislili da je davno „otpisan“; da se obožavani razmaženko i Tanđirov drug Zenitsu sada približava epicentru radnje… I da onaj čuveni anime momenat od časnog i beskrajno bolnog oproštaja od nekog od važnih likova - neće moći biti izbjegnut. Eto, to bi možda bila i ključna mana filma: što se neke manga i anime narativne strukture i stereotipi, prosto, ne mogu izbjeći.

A Tanđiro i Nezuko? Od odvažnosti, do beskrajnog poštenja i požrtvovanja; od potpunog i akutnog odsustva sebičluka, do beskrajne posvećenosti jedno drugom… Kroz Jelisejska polja od lahornog, neusiljenog i djetinje radosnog humora. To je ono od čega se tresu zidine Zamka od beskraja… I to je ono od čega, više i od same suncem umivene zore, strahuje i demonski vladar noći Muzan.

Muzan, najstariji na vrhu piramide zla

PROŠLO JE 110 GODINA OD ROĐENJA I 43 OD SMRTI INGRID

GALAKSIJA OD SASPENSA

Londonska ponoć 29. avgusta i zora 67. rođendana koja joj neće svanuti. Koji sat ranije, bivši muž Lars Šmit i troje prijatelja tu će za nju podići posljednju zdravicu. Kraj postelje na ormariću ostao je „Mali princ“, otvoren na jednoj od posljednjih strana. Oktobarski orkestar svirao je „As Time Goes By“. Malo pustinjskog vjetra iz noći Kazablanke za njih 1.200 na komemoraciji u Crkvi

Sent Martin na Trafalgaru. U prvom redu njena djeca, Roselinijevi, rođaci iz Švedske, pa neki veliki glumci, Liv Ulman , ser Džon Gilgud. Čitali su Šekspira a stihove je sjekla paljba od stotina fotografskih bliceva. Džastin Dejli, njen unuk, sjećao se kako se gomila fotografa stiskala tu, hvatala što bolju poziciju i kadar; jedan ga je objektivom po glavi zakačio… „I onda me je to tresnulo po glavi: znao sam da se tu nije radilo samo o mojoj babi. Pripadala je i svima ostalima. Ingrid Bergman pripadala je cijelom svijetu“.

Ingmar Bergman govorio je da se na snimanjima uglavnom raspravljao s Ingrid. Kažu da je na filmskom setu bila prijeka i tvrdoglava. Obožavala je da preispituje režisere. Onda bi joj ideje onih najinovativnijih među njima postajale pasija i opsesija. Zbog jednog takvog postala je najveći filmski skandal i neprijateljica pristojne Amerike. Znate već to – i sve o Robertu Roseliniju i Ingrid.

Nekad je bio dovoljan samo mali pogled. Drhtaj i pokret i sjaj u oku, da film okrene naglavačke. Da jedra filmske priče usmjeri niz drugu pučinu, niz talase saspensa i mistike.

Ingrid Bergman imala je cijeli taj kosmos od karakterne raskoši, a u samom centru galaksiju od pogleda namijenjenih muškarcima. Nije to bio jednostavan način da se utone u nečije oči; bilo je to i upozorenje, i predavanje, i držanje na snajperskom nišanu,

Ingrid Bergman: Nije marila za ljepotu, popularnost i novac, već samo za filmsku umjetnost

KALENDAR

INGRID BERGMAN

SASPENSA I MISTIKE

Samo lice, sjenka, svjetlo - i ništa više. Dovoljno da publika, u njena dva kadra, već zna da je novac za bioskop dobro potrošen. Dovoljno da zna da to nije samo ljepota, nego neka istina o životu i smrti

i forenzičko skeniranje duše. Kao armija ispod zastava. A da je sve, ipak, u redu - samo dok ne skrene ili ne spusti pogled. Kao u Kjukorovom „Gaslight“ (1944), kao u Hičkokovom „Spellbound“ (1945) i „Notorious“ (1946), kao u Kertizovom klasiku „Casablanca“ (1942). Oči spuštene ka podu, pa vraćene tako da ogole i otkriju cijeli svijet.

Gari Kuper tvrdio je da ga niko nije volio kao Ingrid Bergman. Naravno, na snimanju filma „For Whom the Bell Tolls“ (1943) Sema Vuda. „To je trajalo do dana kada se snimanje završilo. Onda više nijesam mogao da je dobijem ni preko telefona“.

Supruga Viktora Fleminga govorila je da Ingrid nikad nije prebolio; Entoni Kvin pisao je o nekoj aferi u autobiografiji; Hauard Hjuz zatrpavao ju je bezobrazno skupim poklonima, a Gregori Pek stidljivo priznao jednu kratku vezu…

A Ingrid? U autobiografiji otkrila je ono za šta niko nije znao: vezu sa Robertom Kapom, najvećim od svih ratnih fotografa. U junu 1945. sreli su se u noći oslobođenog Pariza. Pa dva mjeseca kasnije u razrušenom Berlinu. On je fotografisao, ona ga voljela u gradu koji je već slutio na nove svjetske visoke zidove i gvozdene zavjese. I kaže da je, tu i tada, prvi put poželjela da ostavi muža Pitera Lindstrema

Njen suprug, po zanimanju zubar i neurohirurg, godinama je znao za sve te silne afere. Godinama gospodar i skretničar njenog života. Uvrijeđeni i hladni tatica. Onda ga je za razvod godinama preklinjala…

On? Govorio je da je film učinio punom taštine. Strogo je kontro-

lisao svaki dolar i cent njene karijere. Usred afere sa Roselinijem, preklinjala ga je i za kontakt sa kćerkom Piom; i to je odbijao.

„Zašto joj nijesam tražio razvod? Naravno, zbog svih tih para“ - u brk je, godinama kasnije, rekao svom biografu.

Hičkok je Ingrid učio i stalno joj ponavljao: „Manje je više“. Govorio joj je da bude što prigušenija i da ne brine; da će kamera uhvatiti taj mikro-ples na njenom licu.

To već nije mogla sakriti. Ona je razlog zbog kojeg je „Casablanca“ 80 godina i kusur film sa najljepšim close-up kadrovima. Samo lice, sjenka, svjetlo - i ništa više. Dovoljno da publika, u njena dva kadra, već zna da je novac za bioskopsku kartu dobro potrošen. Dovoljno da zna da to nije samo ljepota, nego neka istina o životu i smrti.

Njen sin Renato Roberto Ranaldo Đusto Đuzepe Roselini rođen je u grijehu. Lindstremova posljednja osveta; kao zakucan ekser u kovčeg pale i grešne „svetice Ingrid“. Kako je samo Amerika mrzjela Ingrid zbog Roberta Roselinija. A sedmicu nakon sinovog rođenja, u februaru 1950, dobila je razvod u Meksiku. Za Roselinija se udala na proljeće; u februaru 1952. rodila kćerke Izabelu i Izotu Ingrid. Sa kćerkom Piom će se, u Rimu, tek 1957. susresti. I to u danima nakon razvoda od Roberta; maestro neorealizma bio je teški posesivac koji je želio samo u svojim filmovima. I sve to mu je ćutala i gutala - dok je, na jednom snimanju u Indiji, nije prevario.

podršku. I Ernest Hemingvej, od svih pisaca, da. Za Granta bila je životno važna; za Ingrid je osjećao i znao, da joj nije bitna ni njena ljepota, ni njen izgled, ni odjeća, ni baš ništa… Osim filma i umjetnosti. Mama joj je bila Njemica; ime je dobila po švedskoj princezi. Odrastanje u Švedskoj i ljeta u Njemačkoj. Bila je jedino dijete i imala samo dvije i po godine kady je mama umrla. Kaže da je, kao dijete, imala gomilu imaginarnih prijatelja. I bila je, isto je govorila Ingrid - dijete koje su najviše fotografisali u cijeloj Skandinaviji. Tako je želio tata; Justus Bergman bio je pasionirani fotograf. I želio je da ona postane operska diva, dok je planeta tek otkrivala veličinu filma. Obožavala je da stoji pred njegovim objektivima. A onda je, kada je Ingrid imala 14 godina, i tata umro od kancera. Potom se dogodio film. Bila je statistkinja u švedskoj drami „Landskamp“ (1932), zapamćenoj samo po tomr što je to bila prva uloga Ingrid Bergman. „Bilo je to kao stupanje na svetu zemlju“ - govorila je. Mjesto gdje može da zaboravi sebe. Ni riječ engleskog nije znala kada je glumila, prvi put u Holivudu, u ljubavnoj drami „Intermezzo: A Love Story“ (1939) Gregorija Ratofa, rimejku njenog tri godine ranije snimljenog filma u Švedskoj. Mislila je da će snimiti taj jedan projekat u Americi i vratiti se kući. Pitao se producent Dejvid O. Selznik; znao je šta želi od Ingrid i za njenu karijeru prije nego što je kročila u Holivud. Sedmicama je bila u njegovoj vili, slušala komentare drugih, da je prekrupna, da su joj obrve preguste, da joj je akcenat čudan, da joj je ime previše njemačko a rat taman počeo… A Dejvid? Molio ju je samo da nikad i nikako sebe ne mijenja. I poslije filma „Intermezzo“ postala je superstar.

ljudima neku ličnu rupu, neku brideću ranu i potrebu koje možda nijesu ni bili svjesni. I onda su je zaliječili filmom“. Eto, to je za nju bila moć sedme umjetnosti.

Ona glumica koju je Njujork tajms opisivao kao „etalon jednostavne ljepote dostojanstva“, prije nego što će se cijela Amerika zbog afere sa Roselinijem nje odreći - trijumfalno se vratila u Holivud krajem pedesetih. Konačno prihvaćena onakva kakva jeste. Konačno spremna i da pokaže jedinstvenu erotičnost u Renoarovom filmu „Elena and Her Men“ (1956). Tek nakon toga za Ameriku je mogla biti i „Anastasia“ ( Anatole Litvak , 1956), i ponovo se zaljubljivati u Granta u romantičnoj komediji „Indiscreet“ (1958) Stenlija Donena…

To što je bolest bila duga, to što je borba sa kancerom dojke bila bolna i očajnička i unaprijed izgubljena bitka, za Ingrid je značilo priliku za traganje za savršenim oproštajem. I tek onda je glumila za svog prezimenjaka Bergmana.

Sa snimanja i seta drame „Autumn Sonata“ (1978) pamte je poput ranjene zvjerke koja se ponosno hvata za život i slobodu; to je jedan dug razgovor sa kćerkom koju glumi, od svih glumica, velika Liv Ulman. Ingrid je bila na operaciji usred snimanja. Ingmar joj je rekao, da je to njena najveća uloga; ona mu je odgovorila da nakon toga više nema smisla pojavljivati se na filmu. • • •

Prijatelji? Keri Grant bio je jedan od rijetkih koji joj je, usred najvećeg skandala, pružio javnu

Govorila je za film „Casablanca“ da nije u krugu njenih najboljih rola - a da je, opet, uvijek i prije svega o njemu pitaju. „Samo mislim da je oko filma neka mistika. Da je taj film ispunio

Želja joj je bila da joj pepeo prospu kraj ostrva Danholmen, kod ribarskog jezera Fjelbaka; tamo gdje je, nakon Roselinijevog nevjerstva i razvoda, provodila ljeta. Tamo gdje je, kao dijete, prvi put pred očev objektiv stala. Dio pepela počiva u grobnici njenih roditelja. Na skromnoj maloj ploči - samo ime. Ingrid, siroče koje je tako rano naučilo da je na ovom svijetu samo. Ingrid, svi oni filmovi i umjetnost koja je činila da zaboravi sebe. Pogled dovoljan da film i kosmos okrene naglavačke. Forenzička i snajperska rabota. Armija ispod zastava. 

KAKO

SE DRUŠTVENA KRITIKA RADOSNO PAKOVALA NA KARNEVALU U PREDRATNOJ

Ne čudite se policiji koja je prekinula defile u Kotoru, jer se nekom nije svidio karnevalski štos na račun ministra?

Mnogo ranije, prije devet decenija, bez pardona je tako nešto moglo u Podgorici

Vođa karnevala - moler i golman Budućnosti. Sasvim staropodgorička priča, ali prije svega radnička… Sa mnogo štosa i prkosa. Onako, na finjaka. Karneval, podgorički!

Zvali su ih, i u Staroj i u Novoj varoši – „sureti“. Sve njih, maskirane mangupe, koji bi na Poklade, na prvi drhtaj i bljesak proljeća - defilovali kroz grad. Sjajna zabava i za djecu i za odrasle. Ali, i mnogo više od toga. I malo manevarskog prostora (a bio je sužen, ako ga je i bilo!) za žaoku društvene i angažovane kritike. Pa da se pošalje politička poruka.

Ne čudite se policiji koja je prekinula defile u Kotoru, jer se nekom nije svidio karnevalski štos na račun ministra? Mnogo ranije, recimo, prije devet decenija, bez pardona je tako nešto moglo u Podgorici!

Vlatko Ivanović je u „Podgoričkom vremeplovu“ pisao o vođi tog karnevala. Ispred svih išao je Jovo Šutulović , nekad golman Budućnosti (onog istog ljevičarskog, revolucionarnog, pred Drugi svjetski rat više puta zabranjivanog tima), moler - sa maskom đavola. Imao je i neku zgodnu tamburicu i na njoj uvježbanu pjesmicu. Kako je sve to samo uveseljavalo podgoričku djecu kada Jovo krene: „Ja sam čika Joca, slavna slika svoga oca. Jupaj, jupaj…“. I tako, ta u gradu najvoljenija karnevalska grupa, kroz stari pa preko Ribnice u novi dio grada - i niz ulice skupljajući djecu. A mališani, sve brojniji, prate ih do odredišta, do karnevalske završnice. Tamo gdje će, naravno,

ŠTOS I PRKOS PRIJEKOG SUDA SURETA

biti vješala za kralja karnevala! Finalno odredište nalazilo se, sasvim prigodno i simbolički jasno, na platou ispred Monopola duvana. Dakle, u epicentru radničkog života u tada već najvećem crnogorskom gradu. A gdje vam je to: onaj park preko puta Skupštine, sa druge strane bule-

vara - ali malo bliže zgradi Pošte. Eto, tu bi se podgorički karneval završavao.

Pa bi se u sitne sate tu improvizovala i vješala. Kralj karnevala, naravno, nazvan je Zloćko… U godinama nemaštine i sasvim prigodnom i štosnom ruhu, da Podgoričani odmah „provale“ o

kome se tu radi. Hrpa od papira, tkanine i mnogo mašte. A Zloćkova jedina obaveza, prije nego što završi na karnevalskim vješalima, ogledala se u tome da sasluša presudu „Prijekog suda sureta“!

E sad, ko je tu, iz godine u godinu, na karnevalskim vješalima za-

Ulica slobode početkom 20. vijeka

PODGORIČARENJE

PREDRATNOJ PODGORICI

vršavao… Onako, uglavnom geopolitičke figure. Lokalne glavare režima Kraljevine Jugoslavije karnevalske face nijesu smjele ni „očešati“, ali je njihov izbor bio jasna poruka, šta i kako ideološki misle.

Tako je jedne godine Zloćko bio sasvim nalik (ionako pojavom sasvim komičnom) Musoliniju, pa Hitleru (u doba političkog uspona nacista na vlast u Njemačkoj - svjetske vijesti sa pažnjom su praćene u Podgorici)… Pa Hitlerovom Fon Ribentropu - šefu diplomatije Rajha u posljednjim predratnim i svim ratnim godinama, onom što je sa Sovjetima jednim potezom olovke iskomadao i podijelio Poljsku.

Kada bi Zloćko bio već spreman za spaljivanje na vješalima (spram vjekovne tradicije karnevala na Mediteranu) - e, onda je čitana presuda. I tu bi već, pod maskama, stigla jasna politička poruka. Naravno, vlastima - o tome šta im Podgoričani misle. Ivanović je zapisao i to da je presuda zvučala ovako: „Ovaj nesrećnik kriv je za sve nevolje građana! Kriv je što nije asfaltirana glavna gradska ulica, što trgovci zakidaju na kantaru, što Opština ne objavljuje naredbe u ‘Zeti’ nego kod Ćeta dobošara, što električna centrala namiguje… Što cistijerna prska samo ulice u Novoj varoši. Što predsjednik Opštine prodaje kundre, a nas bose prevoze pro’ Ribnice!“… I tako, sve smjelije i glasnije već oko ponoći. I sve direktnije protiv vlasti: o pandurima koji prebijaju nedužne a „preskaču glavarsku makanjčad“… Čisto da Podgoričani pokažu da, kada se već u rigidnom sistemu ne pitaju i ne mogu se pitati - da ih niko ne može praviti ludim. Da im ništa ne promiče i da sve pamte. Naravno da je takav karneval tokom Drugog svjetskog rata i u najstrašnijim okupacionim godinama bio zabranjen i da je zamro. Poslijeratnim, komunističkim vlastima nije bilo u interesu da se obnavlja i da se uopšte podstiče takva vrsta javne kritike…

Ono što je ostalo ipak je sasvim jasno i jako sjećanje na momente

građanskog, najčešće pojedinačno iskazivanog - prkosa. Čak i onda kada je to bilo mimo svake logike, kada je ugrožavalo bezbijednost. Ali, kada se znalo i da su prkos, dostojanstvo i integritet - bitniji od sačuvane čapre. Kada su to znala i neka djeca, tadašnja mladost grada koji će grabiti u revoluciju.

Možete li zamisliti kako je u okupiranoj Podgorici, pod italijanskim garnizonom, izgledao taj dan ustanka, 13. jul 1941? Dok su u najbližoj okolini - u Piperima, Spužu, Lješanskoj nahiji, pa malo dalje, na Virpazaru i Čevu, grmljele ustaničke puške? Italijanski vojnici su prethodno, po jasnoj instrukciji komande, u

prvim mjesecima okupacije (od polovine aprila do polovine jula 1941) u gradu gradili sliku radosne idile. Pa su se ulicama mogle čuti i njihove pjesme (opet, po instrukciji) van ideološkog konteksta, a sve sa ciljem da se osvajači predstave kao blagonakloni prema lokalcima. Sve se promijenilo na dan ustanka; uskoro će gradske međe obilježiti bodljikava žica, racije, slanje revolucionara i rodoljuba u ćelije Jusovače i albanske logore… A italijanski vojnici će već istog dana promijeniti repertoar pjesama marširajući gradom. I po taktovima „Đovinece“ posvećene Musoliniju – pokazivati da se oni, kao, pitaju u Podgorici.

Daleko od toga da je svako tog dana odlučio da im se ne suprotstavi

i da im ne odgovori. Jedan je maturant gimnazije, Miljo Blagotin Martinović , pred raspjevanim okupatorima pljunuo na pločnik, da ga dobro vide… Svjestan kakve ga posljedice čekaju. Gomila fašističkih vojnika tada je nasrnula na njega jednog. I pretukla ga na licu mjesta, „kao primjer Podgoričanima“.

Miljo je potom otišao u partizane; manje od godinu kasnije, u borbama na Zagaraču, zarobljen je i strijeljan. Kao i mnogi drugi mladi podgorički revolucionari…

• • •

Nakon pobjede revolucije, Miljov mlađi brat Slobodan , na primjer, bio je jugoslovenski ambasador u Šri Lanki, tokom sedamdesetih. Diplomata u nizu Jugoslaviji važnih zemalja - od službe u ambasadama u Sjedinjenim Državama i Egiptu, do ambasadorske funkcije u Pakistanu osamdesetih.

A onaj Miljov inat, onaj prkos jednog maturanta, samog, bez oružja, svjesnog kakva ga kazna čeka… Ostaje zabilježen, ali i uglavnom zaboravljen, prema mišljenju mnogih, prvi momenat iskazanog otpora okupatoru u srcu Podgorice. I spram jednog mentaliteta i duha koji traje i koji niko i ništa ne može okupirati. 

Most na Ribnici sa zgradom Monopola duvana

Podgoričani u prvim akcijama obnove grada nakon oslobođenja

JOE BONAMASSA

BREAKTHROUGH

Ovog puta nije sve u vezi sa gitarom. Džo Bonamasa ima toliko životnog i autorskog iskustva, da može da priušti i to da priguši ili čak skrajne one silne i raskošne gitarske solaže… Pa da to sasvim služi svrsi.

Daleko od toga da se Njujorčanin, koji je sa samo 12 godina doživio da svira i održi nastup prije koncerta besmrtnog B. B. Kinga - odriče onog što najbolje zna. Daleko od toga da „Breakthrough“, njegov 17. album, nije „gitarski“. Daleko od toga i da je lišen njegovog ekscesivnog meračenja na šest zica i da ovdje nema gušta za fanove (da samo čujete sedmominutni vrtlog „Broken Record“)… Bitnija od svega toga je Bonamasina jasna namjera, očiglednija nego ikada, da sve te raskošne pojedinačne djelove podredi cjelini i suštini. Da svaki kitnjasti aranžman dobije pokriće i svrhu. E, kada umjetnik poput Bonamase, na pragu 50. godine i na vrhuncu vještine, spakuje tako nešto – onda je to

MADE KUTI

Nema brige za porodicu Kuti, njihov legat, nafaku i biznis, ni 2025. godine. I treća generacija spremna je da ponese užarenu buktinju, baklju afrobita. Onako viteški i dostojanstveno, kako je to prije pola vijeka činio žanrovski pionir Fela Kuti. To je već legenda 20. vijeka, džeza i fanka, muzike zaliva Zapadne Afrike: Fela Kuti iznio je i definisao zvuk koji sada bez greške prepoznajemo kao afrobit. Toj muzici pružio je čvrsti ram, formu i boju; tako i gradio reputaciju harizmatičnog superstara afričke muzike. I uz sve to, iskoračio u aktivizam, žestoko kritikujući i čak se direktno suprotstavljajući nigerijskoj vojnoj hunti. Vrhunac toga bila je njegova muzička komuna „Kalakuta“ usred milionskog Lagosa, koju je hunta 1978. u raciji rastjerala, ubila mu majku, a malo kasnije Felu strpala u zatvor na približno dvije godine… Dakle, sve je to dio afričke i muzičke istorije. Tradiciju i muzičko nasljeđe sa velikim uspjehom nastavio je sin Femi Kuti, a sada je vakat, da na istom terenu posebnost iskaže i hvata odjeke afričke modernostiunuk Made. On je multiinstrumentalista – trubač i saksofonista, ali vidjećete ga i za klavirom i bubnjevima, sa bas gitarom, knap spram talenta slavnog oca i još slavnijeg đeda. Sa 29 godina - novi dominantni glas afrobita.

bluz najprijatnije svježine ovog ljeta. Ima tu i, naravno, igre na opore emocionalne udice; „Trigger Finger“ otvara gomilu delikatnih, opakih malih rana prije nego što „The Blame“ patosira, pošalje u nokdaun… Da bi savršeno laka i slatka „Shake This Ground“ slala u paperjaste visine radosnih snova. Ovakav album pomaže da shvatimo šta je to što Bonamasu čini posebnim i nezaboravnim među gitaristima modernog vremena. A to nešto, više od svake solaže - jesu njegovi slojeviti ritmovi. Načini kojima učini da strukture njegovih pjesama rastu, uzdižu se poput silnih planina. Gitara je za Bonamasu suštinski maternji jezik i puls svih dana i godina… Još od kada je tata, stari njujorški Italijan, četvorogodišnjem Džou puštao Džona Mejala, Džefa Beka, Rorija Galagera, Cream i Kleptona… I zarazio ga delikatnijim, prigušenijim, suptilnijim ostrvskim bluzom sa druge strane okeana. Tu negdje, na pola puta između okeanskih obala, pronašao se Bonamasa, maštovit, introspektivan i sasvim poseban u tim ekspresijama svoje duše. „Breakthrough“ ispao je pomalo neočekivan i vrlo šarmantan dokaz, da je ostalo još mnogo autorske teritorije koju može osvajati. S. S.

Ploču „Chapter I: Where Does Happiness Come From?“, suštinski autorski debi nakon briljantne i za Gremi nominovane „Legacy+“ (koju je 2021. spakovao s ocem) –najlakše je opisati kao galop. Ovo nije album za one koji nemaju slušalačke kondicije. Stoga, pripremite se za vratolomni safari, bespoštednu jurnjavu savanom još od znakovitog uvoda „Take it All In Before the Lights Go Out“ - prvog duvačkog krešenda, komande za radosni i frontalni juriš. Nećete tu pronaći tematskih iznenađenja; suština porodice Kuti ipak je spremnost na otpor opresivnim režimima i strukturama. Pa ipak, u toj tematskoj suženosti momenti poput „Life as We Know It“ i posebno „I Won’t Run Away“ donose mnogo svježe energije. Made Kuti položio je ispit - kao dostojan mladi kraljević afrobita. S. S.

CHAPTER I: WHERE DOES HAPPINESS COME FROM?

OLONDON CALLING

POZDRAV SUNCU

vo ljeto jedno je od najtoplijih na Ostrvu, a s obzirom na to da se Londonci približavaju kraju avgusta, znajući da uz njega odlaze lijepo vrijeme i sunčani dani, stalno su u potrazi za adekvatnim „pozdravom Suncu“. Jedno od rješenja ponudila im je Galerija fotografije, koja je stalnu lokaciju za izložbe, iz jedne od uskastih ulica Sohoa prebacila na široki trg kod Kings krosa. Izložba na otvorenom „To the Seaside“ združila je radove tri fotografa – Maksa Mjehovskog i Sofi Grin iz Velike Britanije i Bena Tomasa iz Australije, ali neke iz arhive Džona Hindea

Izložba „To the Seaside“ združila je radove tri fotografa na trgu kod Kings krosa pokazujući kako može da izgleda energična atmosfera pored hladnih britanskih voda tokom toplih ljetnjih mjeseci

I ponudila je specifičan odgovor na pitanje kako može da izgleda energična atmosfera pored hladnih britanskih voda tokom toplih ljetnjih mjeseci.

Zaljubljenici u fotografiju kroz radove Mjehovskog mogli su da osjete rezultat umjetnikovog istraživanja složenih odnosa ljudi i mjesta duž istočne obale Engleske. Tomas im je, sa druge

strane, ponudio kompleksan fotografski pogled na odnos koji imamo ka arhitekturi i urbanom prostoru, fokusirajući se

na ljude koji uživaju u zabavnim parkovima uz more ili u bazenima, u sunčanim pastelnim tonovima.

Kada je u pitanju Grin, posjetioci izložbe mogli su da saznaju više o supkulturi i međuljudskim odnosima u postpandemijskom periodu, a iz Hindeove zbirke organizatori izložbe izvukli su radove koji na najbolji način reprezentuju šarolikost obala Ujedinjenog Kraljevstva. Sve u svemu – zaljubljenicima u fotografiju više nego dovoljno za lijep pozdrav Suncu. Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ

DIREKTOR I GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Nenad Zečević UREDNICA Marija Ivanović-Nikičević

UREDNICE Stojan Stamenić

SARADNICI Leila Murseljević, Biljana Martinić, Tijana Todorović Marko Stojiljković Davor Pavlović, Svetlana Višnjić, Srđan Ivanović i Marina D. Richter

U objektivu Bena Tomasa

Detalj iz opusa Sofi Grin

Hindeov rad

Jedna od moćnijih fotografija Maksa Mjehovskog