Neđelja, 24. avgust 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21444 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro
NESAGLEDIVE POSLJEDICE: Falsi kovane i kupljene diplome urušavaju crnogorski sistem i državu, stručnjaci kažu da je potreban lex specialis koji će precizno de nisati uslove i kriterijume za temeljnu reviziju sumnjivih diploma
Dok Ministarstvo prosvjete prijavljuje desetine falsi kovanih dokumenata, stručnjaci upozoravaju da sumnja u kompetentnost kadra izaziva generalizovano nepovjerenje i osjećaj nesigurnosti. Građani više ne znaju kome mogu da vjeruju - od ljekara i učitelja do državnih službenika, a slabost sistema i partijska zaštita otežavaju rješavanje ovog društvenog problema
REKORDAN BROJ TURISTA: Sezona na sjeveru države uspješnija nego na Primorju, uprkos nedostatku radne snage i parkinga, lošim putevima i nelegalnom smještaju
POGLED SA STRANE: Neka Ukrajina i izgubi dio teritorije u zamjenu za mir, ko potom može obuzdati Rusiju
Piše: dr Dragan VESELINOV
INTERVJU: Milorad Popović, crnogorski pisac Bavimo se spomenikom četničkom koljaču, a na čelu Skupštine se toleriše četnički vojvoda
STR. 4.
Kada se zapadnim partnerima, onima koji na Crnu Goru gledaju kao sa Mjeseca, učini da među vladajućima nešto ne štima, najavi se rekonstrukcija Vlade, urade se kozmetičke promjene, ali politika ostaje. Bečić je za Srbiju već odradio lavovski dio posla, baš kao što je to prije njega učinio Dritan Abazović, koga je BIA, nakon završenog zadatka, otpustila kao posljednju sluškinju
odradio lavovski dio posla, baš
SIMBOL ISTORIJE DANAS SIMBOL NEMARA: Ulica Gabela u Risnu, nekada puna života, starih zanata i prodavnica, danas jedan od pokazatelja nebrige prema našem nasljeđu
AKTUELNO: Zemlje okruženja sve češće dobijaju baze niskobudžetnih avio-kompanija, što njihovim vazdušnim lukama omogućava razvoj
Na pomolu rješenje političke krize u Glavnom gradu
Mujović dobio podršku, sjednica u septembru
PODGORICA – Nakon višenedjeljnih konsultacija i političkih pregovora, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović dobio je potrebnu podršku za nastavak rada i realizaciju programskih prioriteta.
Iz više političkih subjekata potvrđeno je da će na predstojećoj sjednici Skupštine glavnog grada podržati inicijative gradonačelnika, čime je otklonjena dilema o stabilnosti gradske vlasti, budući da nedjeljama nije bilo moguće obezbijediti kvorum. Prema nezvaničnim informacijama, sjednica Skupštine glavnog grada biće održana početkom septembra, najvjerovatnije 4. ili 5. septembra,
kada će odbornici razmatrati niz odluka važnih za funkcionisanje grada. Očekuje se da će tada biti potvrđena i nova dinamika u radu gradonačelnika i njegove administracije, uz jasnu političku podršku koja je prethodnih sedmica bila dovedena u pitanje. - Gradonačelnik je listom dobio podršku. Mujoviću je rečeno da pojedini odbornički klubovi imaju primjedbe na račun PES-a ili Vlade, ali ne i na njegov rad - saopštio je izvor Pobjede. Naš list je objavio da je juče istekao rok koji je PES, odnosno Mujović dao svojim koalicionim partnerima da se izjasne da li žele da nastave koalicioni aranžman. R. P.
Zasijedao GO SNP-a, predsjednik partije očekuje više od dvije trećine glasova na kongresu
Joković: Niko nije imao više privilegija od Šćekića
Gorica Knežević-Jelovac napustila SNP, poručujući da su zbog interesa pojedinaca uništeni čast i jedinstvo partije
PODGORICA – Podržava me 21 predsjednik odbora, poslanički klub, predsjednici opština, najveći broj članstva, tako da sa sigurnošću mogu reći da ću imati ne samo dvije trećine glasova nego i više od toga - kazao je predsjednik SNP-a Vladimir Joković na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora.
Glavni odbor zasijedao je uoči kongresa SNP-a, koji je zakazan za 30. avgust. Na kongresu će odlučiti ko će u naredne četiri godine voditi partiju. Kandidati će biti Joković i potpredsjednik SNP-a Dragoslav Šćekić, koji nije prisustvovao jučerašnjoj sjednici. Joković je uvjeren da će nastaviti na čelu SNP-a. Kazao je, kako prenosi RTCG, da „niko nije dobio više privilegija od Šćekića preko SNP-a“.
- Bio je poslanik preko SNP-a, bio je predsjednik opštine, bio je direktor Fonda zdravstva, ministar zdravlja, potpredsjednik Vlade i sad je ministar sporta preko SNP-a - podsjetio je Joković. Potpredsjednica pljevaljskog odbora te partije Gorica Knežević-Jelovac saopštila je juče da je napustila tu partiju.
- SNP je oduvijek bila građanska partija koja je baštinila najbolje vrijednosti iz tradicije našeg naroda i pripadala je svim građanima Crne Gore. Sloboda, čojstvo, jedinstvo i pravda su bili njeni osnovni principi i kao takva privlačila je one najbolje među nama. Biti član jedne takve porodice bila je čast. Kada provedete trideset godina u jednoj takvoj borbi i okruženi ljudi-
PODGORICA - Samo oni koji u dovoljnoj mjeri ne poznaju lik i djelo crnogorskog pisca Milorada Popovića mogli su povjerovati u to da će, kako je obećavao, nakon uspjeha svog posljednjeg romana ,,Dvorski trg“, prestati da ,,gubi vrijeme“ pišući političke eseje, te da će se definitivno okrenuti beletristici. Dobitnik brojnih regionalnih književnih priznanja, među kojima i ,,Njegoševe nagrade“, Popović se, kao izraziti homo politicus, nedugo nakon ,,Dvorskog trga“, vratio politici; otuda ,,Lovćenski feniks“, deveta po redu Popovićeva knjiga političkih eseja, koju je nedavno objavio Otvoreni kulturni forum sa Cetinja.
INTERVJU: Milorad Popović, crnogorski pisac
ma koji imaju isti cilj onda je smatrate neraskidivim dijelom svog života, smatrate je svojom porodicom… Međutim, nakon 30. avgusta i velike pobjede nad tadašnjim režimom, ona je počela da gubi svoje osnovno, prepoznatljivo lice i postaje partija interesa pojedinaca, o čemu svjedoče i dešavanja posljednjih dana oko organizacije Kongresa. Zbog interesa pojedinaca uništeni su čast i jedinstvo partije - navodi Knežević-Jelovac u saopštenju. Još više vrijeđa činjenica da se, prema njenim riječima, Kongres održava na dan velike pobjede 30. avgusta, što je, kako navodi, još jedno poniženje i degradacija SNP-a jer taj dan nije dan pobjede za SNP već, kako stvari stoje, početak kraja SNP-a.
- Smatrajući da kao iskreni i privrženi član SNP-a ne mogu i ne smijem davati legitimitet više ovakvim postupcima, napuštam sa velikim žaljenjem SNP uz još jednu dobronamjernu poruku - da se svi akteri ovih događaja još jednom prije Kongresa dobro zamisle i zapitaju da li je to ono za što se SNP zalagao svih ovih godina jer „Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka…“ - dodaje Knežević-Jelovac. Predsjednik OO SNP Igor Svilanović i svi članovi OO Herceg Novi pružili su „apsolutnu i jedinstvenu podršku“ Dragoslavu Šćekiću na budućem političkom putu. Član OO SNP Pljevlja Miloš Ostojić takođe je podržao Šćekića, kao i predsjednik OO SNP Berane Tiho Bogavac R. P.
- Ne znam jesam li se vratio i jesam li se ikada istinski odmakao od te vrste publicistike. Uoči parlamentarnih izbora 2020. godine, uoči ,,oslobođenja“, zgađen, vjerovao sam da ću se konačno manuti političkih eseja i okrenuti se onome što me je uvijek istinski zanimalo, a to je pisanje romana. Ipak, slom crnogorskog društva, nevolje kroz koje posljednjih pet godina prolaze nacionalni Crnogorci, oni kojima je stalo do Crne Gore i koji su uspjeli da zadrže minimum samopoštovanja, ne dozvoljavaju mi da usputno i neobavezno komentarišem ono što vidim - kaže Milorad Popović. POBJEDA: Što vidite? Ima li u crnogorskom duštvu ozbiljne analize i polemike?
POPOVIĆ: Način na koji se veliki dio intelektualne i političke elite bavi postojećim društvenim problemima više liči na kafanske ćakule i raspredanja, nego na ozbiljno suočavanje sa posljedicama planskog razaranja države i društva. Važno prolazi ispod radara, bavimo se trivijalnostima. I nije riječ samo o oportunizmu; muka je što je većina komentatora društvene zbilje više napisala nego što je pročitala. Oskudno obrazovanje, nesposobnost da se odvoji bitno od nebitnog, rđav stil, provincijalizam, kompleks niže vrijednosti… Nažalost, svjedočimo kulminaciji svih slabosti koje su posljednjih decenija karakterisale crnogorsko društvo.
POBJEDA: Većina profesora univerziteta, umjetnika čiju je genijalnost bivša vlast izdašno nagrađivala, nekadašnjih ambasadora, novinara, biznismena čak ni ne ćakula; ćuti. Svi su se ponovo ,,snašli“ ili…?
POPOVIĆ: Crna Gora nikada nije imala ozbiljnu opoziciju. Političke i društvene snage sa statusom opozicionih, uglavnom su bile i antidržavne.
Opozicija kralju Nikoli, na primjer, bili su oni koji su od Beograda tražili bombe kako bi ga likvidirali. U vrijeme karađorđevićevske Jugoslavije, državotvorna struktura koja je branila vrijednosti tradicionalne Crne Gore uglavnom
Kada se zapadnim partnerima, onima koji na Crnu Goru gledaju kao sa Mjeseca, učini da među vladajućima nešto ne štima, najavi se rekonstrukcija Vlade, urade se kozmetičke promjene, ali politika ostaje. Bečić je za Srbiju već odradio lavovski dio posla, baš kao što je to prije njega učinio Dritan Abazović, koga je BIA, nakon završenog zadatka, otpustila kao posljednju sluškinju se kozmetičke promjene, ali
je bila satrvena; ostao je mali broj federalista i komunista, čiji je centar bila Kominterna. Nakon Drugog svjetskog rata, jedina opozicija Titu bili su informbirovci; devedesetih, Liberalni savez, koji je 1996/97. odustao od državotvorne politike, ušao je u savez sa Narodnom strankom. Hoću da kažem da je crnogorska opoziciona tradicija dosta oskudna i suspektna.
POBJEDA: Paradoksalno, Crna Gora je imala Milovana Đilasa, svjetski poznatog disidenta, prvog u Istočnoj Evropi.
POPOVIĆ: To je istina, ali Đilas je bio jugoslovenski funkcioner, živio je i radio u Beogradu.
POBJEDA: Bio je prvi ministar za Crnu Goru, koja ga se odrekla. Nego, što je sa političkom opozicijom?
POPOVIĆ: Nikada i niko u Crnoj Gori nije htio da bude opozicija; svi bi da su vlast ili uz vlast. Aktuelnu političku opoziciju uglavnom čini mlađa generacija političara, koja je svoje političke i životne karijere počela da ostvaruje dok su bili vlast. Nemaju opozicionog iskustva, imaju manjak političkog talenta, hrabrosti i strasti, pa u postojećem, krajnje neregularnom političkom i društvenom ambijentu, često dje-
luju pogubljeno kao guske u magli. Ne usuđuju se čak da vođe Demokrata, koji poput diktatora latinoameričkih i afričkih hibridnih režima, najdublje uvučenih u saradnju s organizovanim kriminalom, svoje političke protivnike vrijeđaju i prijete im tzv. vetingom, podsjete na prepiske sa Skaj aplikacija, koje svjedoče da pripadnici narko klana toj stranci kupuje glasove na izborima. Sa druge strane, to da li ste vlast ili opozicija u demokratskim društvima uglavnom ne utiče na vaš društveni status, na egzistenciju. Razlike i politički dueli između vladajućih i opozicionih struktura u domenu su ekonomije, poreza, carina. Kod nas su, pak, svi izbori predstavljani kao pitanje života i smrt.
POBJEDA: Opravdano?
POPOVIĆ: Jeste. Jer riječ je o dvije ideologije, dvije državne, kulturne i nacionalne strategije, u kojima jedna poništava drugu. Cilj velikosrpskih nacionalista - od Ilije Garašanina do Andrije Mandića i bulumente oko njega - jeste nestanak crnogorske nacije i obezdržavljenje Crne Gore. I nakon četiri izgubljena rata na prostoru nekadašnje SFRJ, velikosrpski nacionalizam pokazu-
je žilavost i u Crnoj Gori danas sprovodi istu politiku. Za sada ne ratom, budući da su prije pet godina uspjeli da, uz pomoć srpske i ruske duboke države i prijetnje novim državnim udarom, na izborima osvoje vlast.
POBJEDA: Kako onda?
POPOVIĆ: Nacionalizam je ideologija licitarskog srca, govorio je Danilo Kiš. I to je istina, ukoliko nacionalizam ne brani elementarna ljudska prava, u koje spadaju pravo na vlastiti jezik, kulturu i tradiciju. Ono što su, na ovaj ili na onaj način, uspjeli ostali južnoslovenski narodi, Crnogorcima nije pošlo za rukom. Pokazalo se, naime, da nemamo sposobnu političku i intelektualnu elitu, pa se Crna Gora, istina u kudikamo povoljnijem državnom i vanjskopolitičkom statusu, 2020. ponovo našla u poziciji u kojoj je bila nakon ,,AB revolucije“. U nekim svojim manifestacijama, nova neformalna velikosrpska okupacija drastičnija je od te s kraja osamdesetih: tada, na primjer, nije bilo političkih zatvorenika, niti je državna crkva Srbije - Srpska pravoslavna crkva, imala tako malignu društvenu i političku ulogu. Mandićev režim vlada strahom, političkom i ekonomskom diskriminacijom Crnogoraca, kulturnom asi-
milacijom. Srećom, Crna Gora je nezavisna država, Rusija ima problema zbog agresije na Ukrajinu, Beograd je u unutrašnjem haosu; da nije tako, vjerujem da bi Mandić i Aleksa Bečić otvorili logore za Crnogorce, nalik onima u Bosni i Hercegovini, u kojima su njihova ideološka braća devedesetih mučila i ubijala Bošnjake.
POBJEDA: O tome malo ko govori.
POPOVIĆ: Vraćamo se na početak: Crna Gora nema opoziciju, niti ozbiljan građanski otpor okupaciji. Ćute i zapadni partneri, koji paze da režim u Podgorici disciplinovano izvršava svako njihovo naređenje - nekad Dritan Abazović , danas Milojko Spajić - iako on, na unutrašnjem planu, vodi izrazito antizapadnu, antigrađansku i anticrnogorsku politiku. Vezivno tkivo vladajuće strukture nijesu ni Crna Gora, ni zapadne civilizacijske vrijednosti, nego mantija Amfilohija Radovića. Svi akteri režima imaju precizno određene i definisane uloge: ,,čisto“ četništvo zastupa Andrija Mandić, velikosrpske staljiniste Bečić, Milan Knežević, SNP, a građanske velikosrbe, gladne novca, funkcija i profita, stranka premijera Spajića.
POBJEDA: Ko im je te uloge dodijelio?
POPOVIĆ: Oni koji danas vladaju Crnom Gorom: državna Crkva Srbije i BIA. Kada se zapadnim partnerima, onima koji na Crnu Goru gledaju kao sa Mjeseca, učini da među vladajućima nešto ne štima, najavi se rekonstrukcija Vlade, urade se kozmetičke promjene, ali politika ostaje. Bečić je za Srbiju već odradio lavovski dio posla, baš kao što je to prije njega učinio Dritan Abazović, koga je BIA, nakon završenog zadatka, otpustila kao posljednju sluškinju.
POBJEDA: Koji je to tačno posao?
POPOVIĆ: Pretvaranje Crne Gore u drugu srpsku državu. Nijesam jednom čuo da se u nekim crnogorskim školama djeca koja govore crnogorskim jezikom diskriminišu, da se tjeraju da uče lekcije iz nacionalne istorije ne po zvaničnom školskom programu, nego po alternativnim nacionalističkim interpretacijama njihovih nastavnika. Uz podršku Ministarstva kulture, pet godina se crnogorska kultura provincijalizuje i klerikalizuje, dok se, istovremeno, diskriminišu pojedini međunarodno afirmisani kulturni projekti poput časopisa za književnost Ars, koji je, kao dio srednjoevropske mreže književnih časopisa, na Sarajevskom sajmu knjiga svojevremeno proglašen za najbolji regionalni časopis.
POBJEDA: Što rade stranke manje brojnih naroda u Vladi premijera Spajića, znate li?
POPOVIĆ: Odvajanjem stranaka manje brojnih naroda od procrnogorskih političkih partija velikosrpski stratezi napravili su veoma važan, možda presudan, korak u razgradnji Crne Gore i gubljenju posljednjih iluzija o njenom suverenitetu. Još od avgusta 2020. na to sam upozoravao, shvativši da, ukoliko stranke manje brojnih naroda uđu u aranžman sa režimom onako kako je između dva svjetska rata Aleksandar Karađorđević ušao u savez sa Mehmedom Spahom, građanska Crna Gora praktično gubi smisao postojanja. Tim prije što politički predstavnici Albanaca i Bošnjaka - direktno i indirektno - pomažu velikosrbima da unište crnogorsku naciju i Crnu Goru kao državu. U tom mračnom scenariju donekle čak mogu da razumijem Albance, koji sanjaju da se pripoje velikoj Albaniji. POBJEDA: Ne razumijete Bošnjačku stranku?
POPOVIĆ: Ne. Nije mi jasno što BS traži sa Mandićem i Pavlom Đurišićem. Volio bih da to pitam Ervina Ibrahimovića, koji očito ne shvata da su Bošnjaci sljedeći. Sama priroda velikosrpskoga nacionalizma, koji još nije iživljen i ostvaren, jeste takva: onima koje su podjarmili ne daju čak ni iluziju ravnopravnosti. Naprotiv: pokazuju da žele da ih satru. Kako bi spriječili uništenje Crne Gore, ali i sami opstali, Bošnjaci i Albanci morali su slijediti primjer hrvatske manjine. I Hrvatska građanska inicijativa je mogla trgovati, i na nju je vršen pritisak; ipak, bila je dovoljno prisebna i pametna da zna da će, uđe li u savez sa onima od kojih smo devedesetih jedni druge branili, izgubiti svaku i političku i moralnu vrijednost.
Ukoliko se državotvorne stranke i građanske inicijative, zajedno sa dijasporom, ne povežu i pokažu snažnu volju u odbrani političkih i nacionalnih prava, u predstojećim geopolitičkim preslagivanjima, Crna Gora bi, u nekom novom Versaju, mogla biti ustupljena Srbiji.
POBJEDA: Što bi eventualni politički pad predsjednika Srbije Aleksandra Vučića značio za vladajuću strukturu u Crnoj Gori? POPOVIĆ: Ubjedljivo nadmoćan procenat političke i društvene elite u Srbiji o Crnoj Gori misli isto što i Vučićev režim: da Srbija mora biti mediteranska zemlja, da je Njegoš Srbin, a da Crnogorci ne postoje. U tom smislu, pad Vučića doveo bi do preslagivanja beogradskih favorita u Crnoj Gori, i to na isti način na koji je nakon 5. oktobra 2000. godine SNP ,,zaspao sa Miloševićem, probudio se sa Koštunicom“. Lakejima nije važno ko je ga-
zda; važno im je da služe. Kako su služili Vučiću, Mandić, Knežević, Bečić, Jakov Milatović, Spajić, ruski agent Božović služiće onome ko ga naslijedi. Nažalost, to neće biti Nikola Samardžić, Nenad Čanak, Vuk Drašković, Žarko Korać ili Sonja Biserko Oni su moralni stubovi tog društva i duboka manjina. Ako govorimo o borbenosti, o političkoj aktivnosti i kompetentnosti, danas je, u odnosu na velikodržave namjere Beograda, jedino opasnije stanje unutar tzv. crnogorskog bloka. Govorim o političkim strankama, društvenim i kulturnim institucijama, medijima, nevladinim organizacijama, koje djeluju kao da su se pomirile sa postojećim stanjem stvari i sada pokušavaju da za sebe obezbijede kakvu-takvu sigurnu poziciju. Uostalom, ko bi elementarno politički pismen prihvatio da za predsjednika Skupštine bude izabrano lice koje je u tom momentu bilo prvostepeno osuđeno za pokušaj državnog udara?!
ji Crnogorci poniženja trpe krotko i bez otpora. Ako je na djelu proces mijenjanja nacionalnog, političkog, civilizacijskog i vrijednosnog karaktera društva, a jeste, onda moraju postojati crvene linije; mora se pokazati odlučnost u odbrani temeljnih vrijednosti. Duh tog otpora stvara se vanparlamentarom borbom.
POBJEDA: Međunarodni partneri uglavnom nemaju razumijevanja za bojkot parlamenta; takođe, da li bi bojkotom parlamenta opozicija izgubila i tu rijetku ,,tribinu“ koju ima i bila dodatno marginalizovana?
POPOVIĆ: Što se dobilo ostankom u Skupštini? Je li napravljen neki pozitivan pomak? Najzad, da je kroz istoriju Crna Gora svaki put tražila dozvolu velikih sila da se bori za slobodu, da li bi je danas bilo?
Petnaestak ljudi bliskih prethodnoj vlasti uhapšeno je, a još nemamo nijednu pravosnažnu presudu. Cilj tih hapšenja nije bio samo da se uplaši opozicija.
POBJEDA: Nego?
POPOVIĆ: Nego da se kriminalizuje i obesmisli sama ideja nezavisne Crne Gore. Društvena i politička elita prećutala je sudski progon, hapšenje, profesionalno degradiranje, javno sramoćenje Milivoja Katnića, Saše Čađenovića, Jelene Perović i još desetine Crnogoraca i Crnogorki, i tako postala saučesnik u sprovođenju plana ,,konačnog rješenja“ Crne Gore i Crnogoraca. Operativno, taj plan sprovode šefovi BIA-e, jereji SPC, Andrija Mandić i Aleksa Bečić.
Stotine crnogorskih građana je mobingovano, diskriminisano, smijenjeno sa poslova u ministarstvima, javnim preduzećima, državnim institucijama, medijima; krše im se ljudska prava, ponižavaju se, egzistencijalno i ekonomski ugrožavaju. Nikada niko iz opozicionog bloka nije stao u njihovu odbranu. To je sramota, užasna sramota! Ako je neka vrsta ugrožena ili osuđena na nestanak, jedini način da se izbori za opstanak je solidarnost. Na tome je opstajala Crna Gora.
torni četnički vojvoda i srpski agent. Morate biti politički imbecil, pa ne pretpostaviti da će najmoćniji političar u Crnoj Gori podržati podizanje spomenika Đurišiću, Lašiću, Stanišiću, Aleksandru Karađorđeviću, Ratku Mladiću i ostalim koljačima, huljama i herojima te ideologije. Bezobalni su politička glupost i kukavičluk procrnogorske društvene i političke elite, koja očito vjeruje da će patetičnim deklamacijama u parlamentu, banalnostima i opštim mjestima u medijima uspjeti da pobijedi opasnu agenturu, koja je devedesetih godina prošloga vijeka u krvi i zločinu srušila onu veliku državu i o jadu zabavila sve njene narode. To što su izvođači te politike u Crnoj Gori glupi, primitivni lakeji ne znači mnogo: oni ne odlučuju. POBJEDA: Ko odlučuje?
POPOVIĆ: Njihovi vlasnici u Beogradu i Moskvi, prema kojima očito imaju stanovite obaveze. Iako je više puta izigrana i prevarena, opozicija nikako da shvati da se ne može pouzdati u riječ Abazovića, Spajića i Milatovića. Ponižavajuće je od njih očekivati da se smiluju i pozovu vas u Vladu. Za vrijeme druge Omer pašine vojne 1862. godine, pripremajući se za odsudnu bitku za odbranu Cetinja, veliki vojvoda Mirko Petrović je na Belvederu izašao pred crnogorsku vojsku. ,,Sve smo izgibili, osim časti“, rekao je. Ušavši u kolaboraciju sa anticrnogorskim režimom, crnogorska politička i intelektualna elita izgubila je čast. Zahvaljujući njima, Crnogorci su danas najponiženija nacija u Evropi. Ako se ta elita ubrzo ne probudi, Crna Gora i Crnogorci nestaće na najsramotniji način.
POBJEDA: Znate da ćete se zbog ovoga mnogima od njih zamjeriti?
POBJEDA: Ne postoji nijedan dokaz, niti osnovana sumnja da je imovina bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u Novom Selu stečena, niti uvećana od kriminala, saopšteno je iz Višeg suda u Podgorici. U kojoj mjeri Viši sud dovodi u pitanje optužnicu tužioca Miloša Šoškića?
POPOVIĆ: Gledao sam i slušao Milivoja Katnića kako iznosi odbranu... Iako sam dosta toga znao o tom predmetu, bio sam zatečen iznešenim argumentima, koji su pokazali sav besmisao i apsurd Šoškićeve optužnice.
U mom romanu ,,Dvorski trg“ tri lika završavaju u Gulagu, neki i na Golom otoku. Proučavajući tužilačke spise iz vremena staljinizma, tvrdim da je optužnica Milorada Markovića, Vladimira Novovića i Šoškića na tom nivou, možda i skandaloznija. I pravno i politički. Njena poruka je da svaki građanin koga BIA proglasi neprijateljem može doživjeti sudbinu Milivoja Katnića. No, to očito nije tema. Predsjednik jedne od crnogorskih strančica, pravnik Novak Adžić napisao je knjigu od 400 strana o političkim suđenjima u Crnoj Gori između dva rata, ali, eto, riječ nije progovorio o
slučaju Katnića, Čađenovića, Jelene Perović. Baš kao ni Danijel Živković, Damir Šehović ili Ivan Vujović. Ta zavjera ćutanja je zastrašujuća. Zašto ćute, pitao sam se.
POBJEDA: I?
POPOVIĆ: Riječ je ili o elementarnom kukavičluku ili o političkoj ili drugoj trgovini sa vladajućom strukturom. Nije tajna da se, na primjer, neki uticajni poslanici opozicije viđaju sa Novovićem, glavnim egzekutorom te politike. O čemu god da je riječ, vrijeme je da se zapitamo zašto su Crnogorci, o kojima je Garibaldi rekao da njihovo junaštvo čini čast čovječanstvu, postali ovo što su danas. Zastrašujuća
POBJEDA: Opozicija na taj izbor nije mogla da utiče. Što su mogli?
POPOVIĆ: Da izađu iz parlamenta i nastave političku borbu. Kada ste u poziciji odbrane, a imate manjak resursa u brojnosti, u političkoj i ekonomskoj snazi, morate postaviti granice kako biste odbranili ono što ste definisali kao temeljne vrijednost.
POBJEDA: Sigurni ste da ova opozicija zna što su temeljne vrijednosti, da je sposobna da ih definiše?
POPOVIĆ: Nijesam. Baš kao u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Crnogorci su danas građani drugog reda. Za razliku od svojih predaka, boraca za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore, današn-
POBJEDA: Predsjednik parlamenta postavio je nedavno novi logo Skupštine, na kome je zgrada nekadašnje Zetske banovine. Kako je opozicija reagovala na tu mizernu provokaciju Andrije Mandića?
POPOVIĆ: Samo političke kukavice i kalkulanti vjeruju da stikerima i naljepnicama mogu neutralisati provokaciju agenta koji radi protiv interesa sopstvene države. Da u opoziciji ima crnogorske časti i želje za ozbiljnim otporom okupatoru i izdajniku, tu bi sramotu slomili i pokazali da u Crnoj Gori postoji Ustav, da postoje oni koji ga poštuju i koji su spremni da ga brane. Neđeljama se piše o spomeniku četničkom koljaču Pavlu Đurišiću, ali se toleriše to što je na čelu Skupštine no-
POPOVIĆ: Suština mog nesporazuma sa većinom tzv. suverenista, koji, za razliku od velikosrba, iz svojih poraza ništa nijesu naučili, jeste u načinu na koji vidimo Crnu Goru. Smisao mog društvenog angažmana, i to od trenutka kada mi je, kao mladom pjesniku koga je već bila prihvatila beogradska književna elita, rečeno da nijesam Crnogorac, jer „Crnogorci ne postoje“, nije bila borba za ovakvu Crnu Goru, već za onu utemeljenu na idejama najvažnijih Crnogoraca: Ivana Crnojevića, Petra Prvog, Petra Drugog Petrovića Njegoša, Dada Đurića; njihovog superiornog kosmopolitskog duha, oslonjenog na jedinstvenim, evropskim vrijednostima čojstva i junaštva. Za ovakvu Crnu Goru, za ovakve Crnogorce, liše zbilja malog broja njih, ne bih dao opušak duvana, a kamoli četrdeset godina posvećenog rada i vječitog vođenja unaprijed izgubljenih bitaka. Tamara NIKČEVIĆ
Neđelja, 24.
REKORDAN BROJ TURISTA: Sezona na sjeveru države uspješnija nego na Primorju, uprkos nedostatku radne snage i parkinga, lošim putevima i nelegalnom smještaju
PODGORICA - Sjever Crne Gore ovog ljeta privukao je rekordan broj turista – ali i otvorio stara pitanja o održivosti i kvalitetu turističke ponude. Dok brojke govore o rastu posjeta, popunjenim kapacitetima i velikom interesovanju za prirodne i adrenalinske sadržaje, lokalne turističke organizacije ističu i ozbiljne izazove, kao što su nedostatak radne snage, ograničeni parking prostori i saobraćajna infrastruktura koja ne prati razvoj destinacija.
Direktorica Turističke organizacije Kolašin Zorica Milašinović za Pobjedu navodi da je grad u junu i julu imao i do 25 odsto više turista nego prošle godine, te da su sadržaji poput NP Biogradska gora, Ski-centra Kolašin 1600, festivala i novootvorene pješačke staze privukli veliki broj posjetilaca. Međutim, kako kaže, rast interesovanja prati i rast problema, prije svega u nedostatku radne snage i parking prostora. Sličnu situaciju ističe i direktor Turističke organizacije Žabljak Stojan Abazović koji ističe da je sezona počela u dobrom ritmu, naročito tokom praznika, ali da su prilazni putevi, nelegalni smještaj i gužve na udarnim tačkama nacionalnog parka jasno pokazali koliko su sistemska rješenja neophodna. I pored toga, Žabljak je, prema njegovim riječima, i ove godine ostao nezaobilazna destinacija za ljubitelje adrenalinskog turizma, kulturnih događaja i prirodnih atrakcija.
Dok Kolašin i Žabljak bilježe rast posjeta i bogat program manifestacija, lokalne turističke organizacije upozoravaju da nedostatak radne snage, parking prostora i loša putna infrastruktura prijete daljem razvoju turizma na sjeveru
SiStemSka rješenja neophodna
Milašinović ističe da je Kolašin u junu imao 10 odsto više turista u odnosu na isti period prošle godine, dok je u julu, prema broju prijavljenih turista, imao 25 odsto više posjeta u odnosu na prethodnu godinu.
- Posjeta u avgustu je veoma dobra. Najveći broj turista imamo iz Izraela, Francuske, Njemačke, Češke, zemalja regiona, kao i iz Crne Gore - ističe Milašinović dodajući da postoji rast u broju domaćih turista, a naročito u avgustu.
- Popunjenost smještajnih kapaciteta u odnosu na prošlu godinu je značajno bolja. Za posjetioce tokom ljeta najinteresantniji su NP Biogradska gora, Ski centar Kolašin 1600, festival aktivnog odmora Kolašin Echo, Kolašin Echo After Party, Tango kamp, Korifej teatar, manifestacija Bjelasica trejl... Programi vezani za aktivni turizam kao što su rafting, planinarenje i biciklizam su veoma traženi. Ove godine imamo i novih 19 kilometara pješačkih staza koje kreću iz centra grada - napominje Milašinović.
Ljetnju sezonu, podsjetila je, obilježavaju brojne manifestacije kao što Sinjavinski biciklistički maraton, turnir u basketu 3x3, izložba žena slikarki, izložba karikatura, kampovi joge i pilatesa, kao i biciklistič-
ki, fudbalski, golmanski, košarkaški kamp za djecu, svirke u glavnoj ulici svake subote tokom ljetnje sezone...
- Što se infrastrukture tiče, najveći problem imamo sa nedovoljnim brojem parking mjesta, ali Opština Kolašin je započela rješavanje tog problema, obezbijeđeno je zemljište za parking garažu i raspisan je konkurs za arhitektonsko rješenje. Definitivno jedna od lokacija koju svaki turista posjeti jeste planina Bjelasica i vlada ogromno interesovanje za panoramsku vožnju žičarom. Takođe, hoteli koji se nalaze na skijalištu imaju veliki značaj za turiste
koji žele direktno da se nalaze na planini, a da uživaju u komforu - objašnjava Milašinović. Ona kao jedan od problema navodi nedostatak radne snage.
- U razgovoru sa ugostiteljima i izdavaocima privatnog smještaja, definitivno je nedostatak radne snage evidentan. Što se cijena tiče, uglavnom su ostale na istom nivou kao i prošle godine - naglasila je Milašinović. Abazović navodi da je početak ovogodišnje sezone na Žabljaku prošao u dobrom tonu, pogotovo za majske praznike, kao i za Dan državnosti Crne Gore.
- Za ova dva praznika tražio se
krevet više. Utisak su donekle pokvarile vremenske prilike tokom sredine maja, kada smo imali i omanji sniježni pokrivač. Zaključno sa julom, Žabljak je ostvario 11.000 noćenja. Najviše gostiju dolazi iz Izraela, Njemačke, Francuske, Srbije, Holandije, Poljske, Velike Britanije. Imamo povećan rast domaćih turista, a pogotovo raduje rast posjeta iz zemalja okruženja, mislimo na Srbiju i Hrvatsku - poručuje Abazović dodajući da je popunjenost kapaciteta u odnosu na prošlu godinu slična. - Turistima najviše pažnju privlače pješačenje, rafting, zip-lajn, kanjoning, bicikli-
zam, paraglajding itd. Adrenalinski turizam je veoma zastupljen na području Durmitora, jer sam Durmitor nudi paletu adrenalinskih proizvoda kao nijedna planina u okruženju, što značajno povećava potražnju gostiju - kazao je Abazović.
Brojne manife Stacije Žabljak je i ove godine imao pregršt manifestacija koje su obilježile sezonu, a najznačajnije su bile Pitura fest, Durrador, Highlander, Durmitor trejl, Dani planinskog cvijeća, Eko karavan, Tekbol turnir, turnir u košarci 3na3, crnogorski višeboj, Wild Beauty Art festival, Green Montenegro festival, koncert Željka Samardžića, nastupi Rocher etno benda, itd.
Abazović ističe da su prilazni putevi bili najveći problem, prvo blokade puta u Šavniku, kao i neprohodnost puta Mojkovac – Žabljak, a zatim i radovi na putu Mijakovići – Vrulja. - Put preko Semolja je bio alternativa, mada njegovo stanje nije poboljšano godinama unazad, a samom putu je potrebna rekonstrukcija na nekim djelovima. Problemi tokom sezone su bili vezani i za nedovoljno radne snage, nedostatak parkinga, kao i gužve na udarnim tačkama u parku. Žabljak kao destinacija je dobio ogromno uvećanje smještajnih kapaciteta (većinom nelegalnih), tako da su opštinske službe koje su manjih kapaciteta imale izazov da urede i održe redovno stanje u gradu. U velikom dijelu smo uspjeli, nije bilo restrikcija vode u gradu, a i uredno je bilo snabdijevanje električnom energijom. Bojazan je velika da ćemo, ako se nastavi ovom dinamikom, ugroziti sistem funkcionisanja i u velikoj mjeri devastirati naš najviši adut, a to je priroda - kazao je Abazović koji je na kraju poručio da se moraju donijeti planovi višeg reda, koji će na dugoročan i vizionarski način obezbijediti kvalitetan život građanima, kao i najbolji servis za sve posjetioce. n kovačević
Neđelja, 24. avgust 2025.
PODGORICA – Dok aerodromi u regionu dobijaju baze niskobudžetnih avio-kompanija i bilježe rast vazdušnog saobraćaja, crnogorski aerodromi će u oktobru ostati bez većine takvih destinacija zbog kraja ljetnje sezone.
Iz Aerodroma Crne Gore za Pobjedu su kazali da, u cilju povećanja broja linija i motivisanja kompanija da otvaraju baze kod nas, planiraju unapređenje infrastrukture, ali, kako kažu, taj zadatak dodatno im otežava izostanak pomoći Vlade, kao i neizvjesnost oko toga da li će i kada aerodromi biti dati pod koncesiju. Za to vrijeme, primjeri koji dolaze iz regiona pokazuju da, uz dobro planiranje i podršku države, aerodromi mogu postati baze za niskobudžetne kompanije.
Od trenutka stacioniranja u Tirani 2020. godine, Viz er imao je važnu ulogu u proširenju međunarodne vazdušne povezanosti Albanije sa zemljama Evrope, zbog čega oni danas predstavljaju jedan od najbrže rastućih aerodroma u regionu.
– U julu ove godine Viz er je najavio pokretanje tri nove linije iz Tirane za Larnaku (Kipar), Malagu (Španija) i Maltu. Destinacije, koje ranije nijesu bile opslužene iz Tirane, počeće sa radom u oktobru. Nove linije će letjeti dva puta nedjeljno za Larnaku i Malagu i tri puta nedjeljno za Maltu. Sa ovim dodacima, sa međunarodnog aerodroma u Tirani, Viz er će obavljati 56 letova za 18 zemalja, nudeći putnicima još više mogućnosti za razonodu i kulturna putovanja širom Evrope – saopšteno je ranije iz mađarske avio-kompanije. Početkom ove sedmice irski Rajan er objavio je da od 2026. godine otvaraju novu bazu u albanskom glavnom gradu. – Nova baza u Tirani za sezonu 26 nudiće - tri bazirana aviona – investicija od 300 miliona dolara i 10 novih destinacija (Birmingem, Dablin, Milano, Malta, Napulj, Peskara, Poznanj, Trst, Torino i Verona). Ukupno, 33 destinacije u 13 zemalja. To podrazumijeva povećanje saobraćaja na četiri miliona putnika godišnje, te podršku za više od 3.000 radnih mjesta u Albaniji – saopšteno je iz Rajan era. Tuzla uz pomoć države vraTila leTove Nakon što je Viz er zatvorio bazu u Tuzli u septembru 2023. godine, zbog problema u lancu snabdijevanja i čestih preusmjeravanja letova tokom zimskih mjeseci, prije nekoliko dana najavljeno je njeno ponovno otvaranje sa čak devet novih destinacija. – Viz er će ponovo otvoriti bazu u Tuzli i stacionirati dva aviona tipa ,,airbus A321neo“, od kojih prvi stiže u decembru 2025. godine, a drugi krajem marta 2026. Ova odluka donosi čak devet novih destinacija: Hamburg, Beauvais (Pariz), Keln, Malme, Geteborg, Berlin, Larnaka, Mastriht i
Zemlje okruženja sve češće dobijaju baze niskobudžetnih avio-kompanija, što njihovim vazdušnim lukama omogućava razvoj, a građanima veliki broj letova
U julu ove godine Viz er je najavio pokretanje tri nove linije iz Tirane, a Rajan er deset. Tuzla će dobiti devet letova u zimskim mjesecima, dok Crna Gora raspolaže sa šest (Rajan er) i osam (Viz er) destinacija, od kojih će većina trajati do sredine oktobra
Frankfurt Hahn. Uz već postojeće linije prema Bazelu, Memingenu, Beču i Dortmundu, Tuzla će tako postati najjače uporište Viz era u Bosni i Hercegovini. Četiri nove linije počeće u decembru, dok će preostalih pet biti pokrenuto u martu naredne godine – saopšteno je iz te avio-kompanije. Povratak Viz era uslijedio je nakon što je Vlada Tuzlanskog kantona obezbijedila subvencije od 615.000 eura za prvu godinu rada, dok će od 2026. do 2028. kompanija dobijati milion eura godišnje, odnosno šest eura po svakom putniku na novim linijama. - Ova vijest jedan je od najznačajnijih događaja u oblasti avio-saobraćaja u Bosni i Hercegovini i rezultat je intenzivnih aktivnosti Vlade Tuzlanskog kantona, Ministarstva trgovine, turizma i saobraćaja TK i samog među-
narodnog aerodroma Tuzla. Uspjeh se temelji na višegodišnjim naporima, sprovođenju brojnih kapitalnih investicija i konačnom završetku infrastrukturnih projekata koji su omogućili stvaranje potrebnih preduslova za povratak najveće evropske niskobudžetne avio-kompanije u našu zemlju, saopšteno je iz Vlade Tuzlanskog kantona.
HiTnim mjerama do baze u narednoj godini
Iz Aerodroma Crne Gore kazali su za Pobjedu da kompanija Viz er već devet godina bilježi uzlazni trend u našoj državi.
– Saradnja Aerodroma Crne Gore sa avio-kompanijom Viz
er počela je 2016. godine, povezivanjem Memingena i Milana sa Podgoricom. Od tada, rad sa njima je rezultirao velikim obimom saobraćaja u prošloj godini, kada je ova kompanija na osam ruta prevezla 300.000 putnika. To je čini vodećom kompanijom po broju prevezenih putnika na aerodromu Podgorica – saopštili su Pobjedi iz Aerodroma Crne Gore.
Ističu da je unapređenje saradnje sa ovom avio-kompanijom, otvaranjem novih ruta i povećanjem broja letova na postojećim avio-linijama, jedan od prioriteta komercijalne politike Aerodroma Crne Gore.
– Kao rezultat tih aktivnosti, očekujemo blago povećanje
Radiće bez obzira na ishod koncesije
Ministarstvo saobraćaja je 17. jula ove godine objavilo rang listu ponuđača u postupku davanja koncesije za crnogorske aerodrome. Južnokorejska kompanija ,,Incheon International Airport Corporation“ (IIAC) dobila je 96,18 bodova i prvorangirana je na tenderu, dok je luksemburško-američka ,,Corporación América Airports“ (CAAP) drugorangirana sa
65,15 bodova. I dok se čeka rasplet situacije i konačna odluka Vlade o tome da li će crnogorski aerodromi biti dati pod koncesiju, iz državne kompanije koja upravlja crnogorskim vazdušnim lukama kažu da oni nastavljaju da rade svoj posao bez obzira na ishod.
– Bez obzira na odluku Vlade u vezi sa aktuelnim tenderskim postupkom,
smatramo da je planirana izmjena komercijalne politike i poboljšanje infrastrukture jedan od načina da se dodatno doprinese unapređenju avio-dostupnosti, kao cilju, na samo Aerodroma Crne Gore, već i šire zajednice. Na aktivnosti tim povodom ne utiče dinamika procesa eventualnog davanja aerodroma pod koncesiju – naveli su oni u odgovoru Pobjedi.
saobraćaja od strane Viz era u ovoj godini, a u narednoj i značajniji iskorak kada je u pitanju broj ruta i prevezenih putnika – najavljuju oni.
Prema podacima dostupnim na sajtu Aerodroma Crne Gore, Rajan er leti na šest, a Viz er na osam destinacija. – Rajan er nudi letove za Berlin (do 22. oktobra), Brisel (24. oktobra), Gdanjsk (25. oktobra), Krakov (25. oktobra), London (25. oktobra) i Vroclav (25. oktobra). Avionima kompanije Viz er građani mogu letjeti do Budimpešte (do 23. oktobra), Dortmunda (25. oktobra), Katovica (28. septembra), Londona (24. oktobra) Memingena (25. oktobra), Milana (24. oktobra), Beča (24. oktobra) i Varšave (27. septembra) – navedeno je na sajtu.
U aprilu ove godine izvršni direktor Aerodroma Crne Gore Roko Tolić saopštio je da Viz er razmatra otvaranje baze na aerodromu Podgorica početkom 2026. godine, a uz to su najavili i otvaranje ruta kojih do sada nije bilo u Crnoj Gori. Odgovarajući na pitanje kakve su mogućnosti za tako nešto, iz Aerodroma kažu da otvaranje baze Viz era u Podgorici, između ostalog, podrazumijeva hitno širenje aerodromske zgrade. - Do odluke o eventualnoj koncesiji, razmatra se izgradnja
privremenih, modularnih terminala. Zatim treba početi rad na rekonstrukciji pristanišne platforme i gradnji dodatne dvije, uz postojećih šest parking pozicija. To znači i nova radna mjesta u operativnim službama jer bi radno vrijeme zaposlenih počinjalo u 3:45 sati ujutru – navedeno je u saopštenju, navode iz ACG. Dodaju da oni intenzivno rade na tome da avio-kompanije lete iz Podgorice i Tivta. – Jedan od načina za značajnije povećanje obima saobraćaja u relativno kratkom roku jeste otvaranje baze od strane neke od vodećih evropskih niskobudžetnih avio-kompanija. U tom smislu, Aerodromi Crne Gore intenzivno rade na stvaranju komercijalnih i infrastrukturnih pretpostavki za realizaciju ove ideje. Već nakon okončanja ljetnje sezone, planiramo da određenim izmjenama komercijalne politike dodatno stimulišemo avio-kompanije za baziranje aviona na našim aerodromima, a da u mjeri mogućeg do početka naredne ljetnje sezone unaprijedimo infrastrukturu, kako bi bila moguća realizacija našeg plana – poručuju iz Aerodroma za Pobjedu. ponovo pozivaju državu u pomoć Iz Aerodroma Crne Gore ističu da unapređenje avio-dostupnosti nije zadatak samo te kompanije, već i nekih drugih subjekata.
– Iskustvo brojnih aerodroma u okruženju, od kojih je aerodrom Tuzla samo jedan u nizu primjera, jasno govori da je za realizaciju ove ideje potrebno učešće šire zajednice. U većini slučajeva radi se o podršci Vlade (Ministarstvo, Nacionalna turistička organizacija). Na nekim aerodromima i subjekti iz oblasti turizma daju svoj doprinos – objašnjavaju oni.
Ipak, dodaju da je za sve ključna podrška Vlade.
– Podsjećamo da Aerodromi Crne Gore već godinama mjerama svoje podsticajne politike odobravaju avio-kompanijama milionske iznose na godišnjem nivou kako bi unaprijedili avio-dostupnost, tako da je jasno da je za značajniji iskorak na ovom planu neophodna podrška Vlade – navode iz Aerodroma. ivona radonjić
Nesavremena razmatranja
Kako politika sve više postaje virtuelna, tako influenser, kao pojačivač političkog interesa koji je formiran negdje drugo, postaje sve značajniji. Zato političari moraju ili da savladaju ovaj zanat ili da ,,rade“ sa influenserima, kao modernim lobistima. Prema „Fajnenšel tajmsu“ iz februara 2024, Mihal Šimečka, slovački političar, izgubio je izbore nakon što je neki njegov lažni snimak postao viralan
Ako ne dobija novac (samo) od ,,promocije“ robe i usluga, nego vrši i uticaj na trendove, ideje, stavove, drugim riječima na javno mnjenje, influenser ima sve šanse da u modernoj podjeli rada zamijeni intelektualce opšte prakse (ideologe, propagandiste, analitičare svih fela). Tačnije, ekonomija platformi, koja je rodno mjesto influensera, briše razliku između prodavca robe i prodavca ideja.
Tržišnu vrijednost intelektualnog rada, moderni digitalni kapitalizam je učinio očiglednom i transparentnom. Pošto intelekt kao roba može da ima različite oblike i nema granica, briše se i razlika između specijalnosti: jedan te isti influenser može istovremeno biti kuvar, stend-ap komičar, aktivista ili seksualni objekt. Influenser kao kulturni fenomen je najradikalniji oblik moderne individuacije. On sam sebe oblikuje kao tržišnu vrijednost, takoreći brendira se i stilizuje kao prepoznatljiva veličina. Njegova tržišta su TikTok, Instagram, Jutjub ili Iks, a njegova roba on sam. Njegovo samooblikovanje nije stvaranje novog lika niti pretvaranje Feliksa Krula - ono je samo legitiman dio procesa razmjene. Njegov ,,proizvod“ je autentičnost (ili iluzija autentičnosti), što je paradoks, jer autentičnost je kod njega performativna i podređena tržišnim zahtjevima. U savremenom društvu, gdje je lični brend postao valuta, influenseri nijesu izuzetak, već pravilo. Oni su samo najvidljiviji primjer šireg trenda u kojem svi, na neki način, ,,prodajemo“ djelove sebe – bilo kroz profile na društvenim mre-
NESAGLEDIVE POSLJEDICE: Falsifikovane i kupljene diplome urušavaju da je potreban lex specialis koji će precizno definisati uslove i kriterijume
žama, profesionalne biografije ili javne nastupe. Politički, influenser uvijek djeluje kao pojedinac, pri čemu je svejedno da li je ,,realna osoba“ ili ,,bot“. Kao što reče Danijel Denet, botovi su u suštini „falsifikovani ljudi“. Istina i laž više nemaju svog subjekta. Adorno je još 1951. proročki nagovijestio pohod ovog fantoma: ,,... laž je odavno izgubila svoju poštenu funkciju prevare u vezi sa stvarnim. Niko ne vjeruje nikome, svi znaju kako stvari stoje. … Laž, koja je nekada bila liberalno sredstvo komunikacije, danas je postala jedna od tehnika drskosti, pomoću koje svako pojedinačno širi hladnoću oko sebe, pod čijom zaštitom može da napreduje.“ (Minima moralia). Kako politika sve više postaje virtuelna, tako influenser, kao pojačivač političkog interesa koji je formiran negdje drugo, postaje sve značajniji. Zato političari moraju ili da savladaju ovaj zanat ili da ,,rade“ sa influenserima, kao modernim lobistima. Prema „Fajnenšel tajmsu“ iz februara 2024, Mihal Šimečka , slovački političar, izgubio je izbore nakon što je neki njegov lažni snimak postao viralan. Influenserima sebe danas označava 64 miliona ljudi. Kao i svaka „lako stečena“ onlajn-slava u svijetu kupovine i prodaje, i ova influenserska brzo dolazi do svojih granica –koliki napor mora da uloži čovjek koji cijeli svoj život izlaže na internetu, gdje više nema slobodnog minuta, jer je svaki ili prodat ili je na prodaju. Time je prestao svaki njegov uticaj na samog sebe. (Autor je jugoslovenski diplomata)
PODGORICA - Lažne i kupljene diplome su problem koji duboko uznemirava javnost u Crnoj Gori. Gotovo da nema dana da Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) ne saopšti da je otkriven falsifikovani dokument. Za mandata ministarke Anđele Jakšić-Stojanović otkriveno je 70 takvih slučajeva, koji su predati tužilaštvu. MPNI je, sudeći prema statistici iz ranijih godina, krenulo odlučnije da se bavi ovim problemom. Prema podacima koji su iz MPNI dostavljeni Pobjedi, tokom 2023. godine podnijeto je tridesetak krivičnih prijava. Prethodnih godina, 2022. i 2021, nije bilo podnijetih prijava, 2020. ih je bilo pet, a 2019. godine podnijete su dvije prijave, podaci su Ministarstva prosvjete.
Zbog sve većeg broja diploma koje su sumnjive, ali i nakon skandala u Bosni i Hercegovini kada je podignuta 21 optužnica protiv pojedinih studenata i dekana, Vlada Crne Gore je krajem prošle godine donijela odluku da se privremeno obustavi priznavanje diploma sa ustanova visokog obrazovanja iz BiH. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija neće priznati nijednu diplomu privatne Srednje škole ,,Tutin“ koja je stečena od 2019. godine, kada je toj ustanovi zabranjen rad zbog nezakonitosti.
četrdeset presuda Veći problem predstavljaju kupljene diplome, koje je teže otkriti. Jedino saradnjom između nadležnih ministarstava, odnosno Ministarstva prosvjete, MUP-a, nadležnih inspekcija kako iz Crne Gore, tako i iz zemlje porijekla obrazovne isprave, moguće je izvršiti provjere. Vlada je formirala i međuresorsku radnu grupu koja je poslala zahtjev svim ministarstvima i organima lokalne samouprave da pribave i dostave podatke o kvalifikacijama zaposlenih. Sudovi su u posljednje vrijeme donijeli oko 40 presuda kojima su osudili one sa lažnim diplomama, a kazna za to djelo je, kako je ranije kazala ministarka, i do pet go-
Dok Ministarstvo prosvjete prijavljuje desetine falsifikovanih dokumenata, stručnjaci upozoravaju da sumnja u kompetentnost kadra izaziva generalizovano nepovjerenje i osjećaj nesigurnosti. Građani više ne znaju kome mogu da vjeruju - od ljekara i učitelja do državnih službenika, a slabost sistema i partijska zaštita otežavaju rješavanje ovog društvenog problema
dina zatvora. U dvije presude, kada su medicinskim sestrama u Bijelom Polju otkrivene lažne diplome, sud se odlučio na kaznu izdržavanja kućnog pritvora. Sve ove informacije javnost uznemiravaju, jer se budi sumnja ko nas liječi, predaje u školama, radi sa djecom, ko obavlja odgovorne poslove i može li se vjerovati pojedincima i institucijama. O sumnjivim diplomama među političarima, poslanicima, ministrima i onima koji do pozicija dolaze po partijskom ključu, godinama se govori u Skupštini, ali nijedna nije otkrivena niti je iznijet dokaz.
I to budi sumnju kod građana, jer se takve informacije koriste za političke obračune ili ućutkavanja, ali se istina nikada ne iznese na vidjelo. Sagovornice Pobjede, profesorica Univerziteta Branka Bošnjak, koja godinama upozorava na ovaj problem, i psihološkinja Ida Marković, saglasne su da je povjerenje poljuljano.
- Psihološki, povjerenje u institucije se temelji na percipiranoj kompetentnosti i integritetu. Kada se otkrije veliki broj lažnih diploma, dolazi do kognitivnog disonantnog efekta - ljudi shvataju da je sistem koji bi trebalo da bude filter za kvalitet zapravo propustan ili korumpiran. Posljedica je erozija tzv. institucionalnog povjerenja: građani počinju generalizovati sumnju na čitave profesije, ne praveći jasnu razliku između pojedinaca i sistema koji ih ovjerava - kazala je Marković. Profesorica Bošnjak naglašava da je neophodno da se jasno razlikuju dvije stvarifalsifikovane, odnosno krivotvorene diplome koje nije-
su evidentirane u zvaničnim registrima, i kupljene diplome koje su uredno zavedene u registrima visokoškolskih ustanova i, nažalost, nostrifikovane kod nas, iako njihovi nosioci nikada nijesu studirali, već su do diploma došli putem korupcije unutar tih institucija.
- Ovaj drugi slučaj je daleko rasprostranjeniji, ali i mnogo teži za dokazivanje. Potrebna je snažna politička volja da se ovom problemu stane na kraj - volja koje, nažalost, nema ni kod nas, niti u državama iz kojih te sporne diplome dolaze - kazala je Bošnjak.
Na pitanje da li ovakva sumnja izaziva šire nepovjerenje prema cijelom sistemu, čak i prema onima koji su stručni i pošteni, Marković odgovara potvrdo i ističe da je to ključna opasnost.
- Ovdje nastupa halo-efekat negativne reputacije: pojedinačni ili grupni skandali bacaju sjenku na sve pripadnike profesije. Ljudi počinju vjerovati da ,,svi su isti“, što dodatno demotiviše i obeshrabruje one koji rade pošteno.
U psihologiji povjerenja ovo se zove generalizovano nepovjerenje, koje je mnogo teže popraviti nego specifično nepovjerenje prema pojedincima - istakla je ona.
O sistemu koji treba da se bori sa ovakvim kriminalom, Bošnjak kaže da se tužilaštvo i sudstvo, u saradnji s Ministarstvom, povremeno bave slučajevima falsifikovanih diploma.
- Kada visokoškolska institucija potvrdi da u njihovim registrima ne postoji diploma pod određenim brojem i na određeno ime, slučaj se prijavljuje tužilaštvu. Ovakvih pojava je uvijek bilo, ali
nijesu dominantne jer su relativno lako dokazive. Ipak, kaznena politika prema ovim slučajevima je prilično blaga - upozorila je ona. Psihološkinja Marković dodaje da ta sumnja kod građana pokreće i egzistencijalnu nesigurnost. - U zdravstvu, strah od pogrešne dijagnoze ili neadekvatne terapije može dovesti do anksioznosti, hipohondrije i izbjegavanja ljekara. U prosvjeti - roditelji gube vjeru da njihova djeca stiču znanje, što stvara osjećaj nemoći. Psihološki mehanizam ovdje je gubitak percepcije kontrole: ljudi osjećaju da ne mogu provjeriti ni garantovati kvalitet usluge od koje im zavisi zdravlje, obrazovanje ili pravna zaštita - smatra Marković. Kao mnogo opasniji problem, profesorica Bošnjak ističe tzv. kupljene diplome. Upozorava da je to legalizovana prevara koja razara naše društvo.
Neđelja, 24. avgust 2025.
urušavaju crnogorski sistem i državu, stručnjaci kažu kriterijume za temeljnu reviziju sumnjivih diploma
Najteže je otkriti kupljene diplome jer su one legalno zavedene
- One su, formalno-pravno, „regularne“, jer su zavedene u registrima visokoškolskih institucija. Dobiju i pozitivan odgovor iz ENIC centra, zatim se nostrifikuju, iako je svima jasno da osoba nije pohađala studije, već je diplomu kupila - ukazala je ona. Ističe da su takvi kadrovi preplavili našu državu i lokalne uprave, zauzeli rukovodeće pozicije, često, kako kaže, nadobudni i umišljeni, a ogromne „rupe“ u njihovom obrazovanju jasno su vidljive.
- Bahatost i drskost koriste kao masku za neznanje. Što je još tragičnije, ima ih i među onima koji nas liječe i obrazuju. To je kancer koji je metastazirao u sve sfere crnogorskog društva i razara ga galopirajućom brzinom. Jedino radikalnim mjerama - za koje je potrebna politička volja, ovaj problem se može suzbiti - decidna je profesorica Bošnjak. Ipak, ona pita, kako očekivati
partijskih kombinatorika - napuštaju zemlju. Ne žele da im karijere i životi zavise od ,,diplomiranih“ neznalica - poručila je Bošnjak. Smatra da je ipak najtragičnije to što smo se kao društvo navikli na njih, te da takvi prolaze nekažnjeno, čak i od suda javnosti.
- Svi znamo bar po troje. Poslušajte samo pojedine donosioce odluka - mnogi jedva da mogu sastaviti prosto-proširenu rečenicu sa smislom. Ne srame se toga, naprotiv - često su i ponosni. Pokušajte ih pitati da nabroje pet ispita koje su polagali ili tri profesora kod kojih su ih položili - uvjerena sam da ne bi znali - kaže ona.
KrITIČKo
razMIŠL janje
Budvanska policija u saradnji sa kotorskim tužilaštvom rasvijetlila slučaj tuče u kojoj su povrijeđene dvije žene
PODGORICA - Policija je u Budvi, po nalogu tužioca iz Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, uhapsila Nenada Parezanovića (39) i Nikolu Marovića (63) –zbog više krivičnih djela, uključujući nanošenje lakih tjelesnih povreda i ugrožavanje sigurnosti.
volju, kada među donosiocima odluka u Skupštini i Vladi ima upravo onih sa takvim diplomama?
bez povjerenja
Marković naglašava da je institucionalno povjerenje temelj psihološke sigurnosti u druš tvu. Kada ono oslabi, raste osjećaj nesigurnosti (ako doktori nijesu pouzdani, zdravlje je ugroženo; ako sudije nijesu kvalifikovane, pravda je ugrožena).
- Pored toga, javlja se cinizam, uvjerenje da se napredak i pravda ne mogu postići poštenim putem. Povećava se socijalna fragmentacija - građani se povlače u male krugove ličnog povjerenja (porodica, bliski prijatelji), dok širi sistem postaje „neprijateljski“. To dugoročno potkopava i ekonomski razvoj i društvenu koheziju - upozorava ona. Profesorica Bošnjak podsjeća da se pompezno pominjala neka multiresorna komisija, ali efekti njenog rada nijesu vidljivi, iako su pojedine sumnjive diplome bile predmet i medijskog interesovanja. - Ispostavlja se da je partijska zaštita jača od zakona, pa se i pravosudni organi često osjećaju nemoćno - kaže ona. Smatra da institucije, ovako partijski kontrolisane, jednostavno nemaju snage da se izbore sa ovom pošasti. - Kao društvo, svakim danom tonemo dublje. Obrazovanje se obesmišljava. Oni koji zaista znaju i ne žele da budu dio
Marković na pitanje kako se individualno i kolektivno može obnavljati povjerenje nakon ovakvih afera, odgovara da se individualno na tome radi kroz psihološku otpornost i informisano povjerenje. - Građani mogu tražiti provjerene izvore, postavljati pitanja i razvijati kritičko razmišljanje, ali i dozvoliti da se povjerenje gradi prema onima koji transparentno pokazuju stručnost - smatra ona. Profesorica Bošnjak smatra da, pošto takvih ima u svim partijama, zajednički grijeh veže ih jače nego bilo koja ideologija. Time su se, naglašava, stvorile mreže međusobne zaštite, a institucije postale slabe i potpuno zavisne od politike, a umjesto da budu korektiv, one koketiraju s vlašću.
- A rješenje postoji - ako postoji i volja. Potrebno je prestati s praksom nekritičkog priznavanja diploma sa sumnjivih, iako navodno akreditovanih visokoškolskih ustanova. Treba napraviti jasnu rang listu relevantnih ustanova i spriječiti da nosioci sumnjivih diploma ulaze u državni sistem, posebno na rukovodeće pozicije - smatra Bošnjak. A na pitanje kako riješiti ovaj problem, odgovara da je neophodno donijeti poseban lex specialis, precizno definisati uslove i kriterijume, te sprovesti temeljnu reviziju svih sumnjivo stečenih diploma.
- Dok god sistem to ne učinibiće sve manje znanja, a sve više praznih, kupljenih zvanja - zaključila je ona. Kada je riječ o kolektivnom obnavljanju povjerenja, Marković ističe da sistem mora demonstrirati vidljive akcije - provjere diploma, javno objavljene sankcije, transparentne procese zapošljavanja.
- Psihologija povjerenja kaže da se povjerenje ne obnavlja riječima nego dosljednim djelima kroz vrijeme - ističe Marković. Ona smatra i da je važan medijski pristup, odnosno odgovorno izvještavanje, gdje se jasno razlikuju nekompetentni od kvalifikovanih, kako bi se izbjeglo potpuno urušavanje ugleda profesije. jelena MarTInovIć
Kako je saopšteno iz Uprave policije, događaj se vezuje za 19. avgust, kada je kod svjetionika na Jazu došlo do tuče u kojoj su povrijeđene Branka Marović (61) i Kristina Marović (33). One su zado -
bile povrede po tijelu i glavi, nakon čega su transportovane u Kliničko-bolnički centar u Kotoru. Istragom je utvrđeno da je nekoliko dana kasnije, 22. avgusta, u privatnom ograđenom prostoru iza kuće Nikole Marovića došlo do novog verbalnog i fizičkog sukoba između njega i Parezanovića. - Oba lica su tom prilikom zadobila lake tjelesne povrede. Nakon sprovedene kriminalističke obrade i uzimanja izjava svjedoka i aktera sukoba, tužilac je naložio hapšenje. N. P. je uhapšen zbog sumnje da je po-
Uhapšen osamnaestogodišnji Budvanin
činio krivično djelo laka tjelesna povreda na štetu N. M, dok se N. M. tereti za laku tjelesnu povredu i ugrožavanje sigurnosti na štetu N. P. – naveli su iz policije. Policija je, po nalogu suda, izvršila pretres kuće Nikole Marovića i pronašla startni pištolj marke „zoraki“ i 34 komada municije, bez potrebne dokumentacije. Oružje je oduzeto. Uprava policije navodi da službenici Odjeljenja bezbjednosti Budva u saradnji sa tužilaštvom nastavljaju rad na rasvjetljavanju svih okolnosti događaja. r. p.
PODGORICA – Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Bar juče su, nakon kraće potjere, locirali i po nalogu tužioca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, lišili slobode vozača kod kojeg je pronađeno više od dva kilograma marihuane, vaga za precizno mjerenje i novac. Protiv njega su podnijete i prijave zbog više počinjenih prekršajanezakonitog preticanja, vožnje bez vozačke dozvole, i nezaustavljanja po naređenju službenika policije. Saopšteno je da su službenici saobraćajne policije u Baru juče na magistralnom putu Podgorica - Bar u blizini tunela Raš zaustavili radi kontrole vozača P. P. (18) iz Budve, lice blisko jednoj organizovanoj kriminalnoj grupi, koji je upravljao vozilom marke „VW golf“, podgoričkih registarskih oznaka. Prije okončanja službene radnje kontrole lica, P. P. je stavio vozilo u pogon, oglušio se o naređenje policijskog službenika da se zaustavi, i velikom brzinom se dao u bjekstvo u pravcu tunela Sozina. Ubrzo su se potrazi za ovim licem priključile i ostale policijske patrole, gdje je izvršenom širom pretragom terena u mjestu Gluhi Do locirano vozilo i lice P. P. kod kojeg su policijski službenici pregledom pronašli dvije pvc kesice sa sadržajem biljne
Nakon sprovedene kriminalističke obrade, sa događajem je upoznat državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici koji je naložio da se P. P. liši slobode zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga
materije nalik na opojnu drogu marihuanu težine oko dva kilograma i 240 grama, vagu za precizno mjerenje i novac u iznosu od 990 eura. Nakon sprovedene kriminalističke obrade, sa događajem je
upoznat državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici koji je naložio da se P. P. liši slobode zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Takođe, protiv P. P. su od strane policijskih službenika podnijete prekršajne prijave nadležnom sudu za prekršaje, zbog počinjenog prekršaja iz člana 11 Zakona o javnom redu i miru, kao i tri prekršaja iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima, i to: upravljanje vozilom bez položenog vozačkog ispita, upravljanje vozilom nakon isteka važnosti saobraćajne dozvole, te nepropisno preticanje kolone vozila.
Lice P. P. je u policijskim evidencijama označeno kao lice koje blisko sarađuje sa operativno interesantnim licima i članovima organizovanih kriminalnih grupa. r p
IN MEMORIAM:
Mišo
Drašković
majstora
NIKŠIĆ – Novinar i publicista, dugogodišnji šef dopisništva Pobjede u Nikšiću Mišo Drašković preminuo je juče u 78. godini. Drašković je veoma mlad uplovio u novinarske vode, prve tekstove objavljivao je u Nikšićkim novinama, a godinama je radio i kao reporter, pa i urednik Radio Nikšića. U Pobjedi je proveo posljednju deceniju prošlog i prvu deceniju ovog vijeka, a čitaoci su ga prepoznavali po osobenom stilu i posebnom senzibilitetu za reportažu. Nekolike godine prije penzionisanja „iskočio“ je, na kratko, iz novinarske priče, bio angažovan kao savjetnik predsjednika opštine Šavnik, da bi se na zalasku karijere vratio vječitoj ljubavi i okušao u televizijskom stvaralaštvu. Brojnim zapisima, putopisima iz svih krajeva Crne Gore obogatio je arhiv Javnog servisa RTCG, da bi većinu tih video materijala kasnije pretočio u knjige pod naslovima „Zemlja crnogorska“, „Šetnja kroz vrijeme“ i „Riječi koje putuju“. Mišo je i krajem 90-ih godina prošlog vijeka ukoričio svoje novinske izvještaje sa ratišta, a knjiga pod naslovom „Svjedok“ doživjela je čak četiri izdanja. Drašković je i mimo novinarskih krugova bio omiljen i poštovan. Posljednje godine najradije je provodio u krugu brojnih prijatelja iz svijeta sporta, kulture, umjetnosti... s nikšićkim oriđinalima i to naj-
češće u klubu JU Zahumlje. Drašković je u toku karijere dobio brojna priznanja, vrlo prestižna međunarodna, ali i sa domaće scene. Dobitnik je nagrada udruženja novinara bivših nam država, Društva crnogorskih novinara, nagrade „Zaloga“..., ali i najvećeg priznanja grada podno Trebjese - Nagrade „18. septembar“. Miša Draškovića Ukrajina je, prije nekoliko godina, odlikovala Njegoševim ordenom za serijal reportaža o iseljavanju Crnogoraca u Odesu za vrijeme vladavine Svetog Petra Cetinjskog. Uz to, Savjet muslimanskog naroda Crne Gore mu je dodijelio specijalnu zahvalnicu, jer se 1993. godine pobunio protiv vandalizma i pokušaja skrnavljenja džamije u Nikšiću, a taj tekst, pod naslovom „Oni i mi“, objavljen je upravo u Pobjedi. Mišo Drašković biće sahranjen danas, u 15 časova, na groblju u rodnom Lukovu kod Nikšića.
R. PEROŠEVIĆ
Ministarstvo dijaspore sklopilo ugovor sa Crnogorskim centrom za kulturu iz Srbije
Obezbijeđen objekat
za rad 14
crnogorskih udruženja
PODGORICA - Ministarstvo dijaspore sklopilo je ugovor sa Crnogorskim centrom za kulturu iz Srbije, na osnovu kojeg će četrnaest udruženja koja funkcionišu u okviru njega dobiti na korišćenje objekat u Vrbasu, za potrebe udruženja, a sve u cilju očuvanja identiteta, kulture i tradicije crnogorske zajednice u Srbiji, kao i za promociju svojih aktivnosti, saopšteno je iz tog Vladinog resora. Riječ je, kako su pojasnili, o objektu površine 430 metara kvadratnih, koji je prethodno MK Grupa ustupila Vladi Crne Gore na korišćenje. - Na ovaj način, riješen je problem nedostatka adekvatnog prostora za nesmetano funkci-
PODGORICA – Dok Evropska unija od septembra uvodi strogu zabranu opasnih hemikalija u kozmetici, uključujući kancerogeni TPO, Crna Gora još nema efikasan sistem kontrole ovih proizvoda na tržištu. Ministarstvo zdravlja ističe da prati EU propise i planira izmjene zakonodavstva, ali nema laboratorijske kapacitete za detekciju štetnih supstanci. S druge strane, nacionalni ekspert za zaštitu potrošača dr Jovo Rabrenović upozorava da institucije formalno postoje, ali ne provode proaktivnu kontrolu ni informisanje javnosti, ostavljajući potrošače nezaštićenim i bez ključnih informacija o rizicima.
onisanje četrnaest udruženja u Srbiji – naveli su oni. Kako su dodali, potpisivanju sporazuma prethodila je višemjesečna aktivnost Ministarstva dijaspore i resornog ministra Mirsada Azemovića na rješavanju administrativno-tehničkih zahtjeva. Azemović je kazao da je napravljen veliki korak na planu obezbjeđivanja što boljih uslova za rad udruženja u Srbiji. - Ovo je pokazatelj da kada postoji dobra volja, sve prepreke koje su ispred nas su savladive. Čast nam je da smo uspjeli da za četrnaest udruženja u Srbiji obezbijedimo prostorije za njihove aktivnosti. Veliku zahvalnost dugujemo MK grupi, koja je istinski prijatelj i partner države Crne Gorekazao je Azemović.
Kako su zaključili u saopštenju, ugovor između Ministarstva dijaspore i Crnogorskog centra za kulturu iz Srbije potpisali su državni sekretar Ministarstva dijaspore Adel Omeragić i Dimitrije Čurović, u ime Crnogorskog centra za kulturu. R. P.
EU 1. septembra 2025. uvodi zabranu 21 opasne hemikalije u kozmetici, uključujući i potencijalno kancerogeni TPO. Rabrenović ističe da građani ostaju nezaštićeni jer sistem funkcioniše isključivo formalno, bez konkretne kontrole i informisanja javnosti. Rabrenović je za Pobjedu ocijenio da, za razliku od EU gdje regulatorni mehanizmi djeluju proaktivno, Crna Gora ni institucionalno ni operativno ne pokazuje kapacitet niti volju da obezbijedi adekvatan nivo bezbjednosti svojim građanima. Kako je rekao, državna uprava i nadležni organi, koji bi po zakonu morali reagovati na rizike po zdravlje i sigurnost stanovništva, i dalje su zarobljeni u formalizmima naslijeđenim iz prošlog sistema. – Umjesto da djeluju preventivno, oni i dalje reaguju tek kada je pritisak javnosti dovoljno jak da ih natjera na reakciju – kazao je Rabrenović. Prema njegovim riječima, saloni za njegu noktiju u Crnoj Gori bi od 1. septembra morali da koriste gel-lakove bez TPO-a, a potrošači imaju pravo da zatraže dokaze o usklađenosti s propisima, poput sigurnosnih listova (SDS). Takođe, obrazovanje potrošača o pravima –poput mogućnosti zamjene ili povrata novca u slučaju povlačenja proizvoda – ključno je za njihovo osnaživanje. Iako potrošači mogu podnijeti prigovor nadležnim organima ako sumnjaju na neispravne proizvode, odgovori često izostaju zbog birokratskih prepreka. Rabrenović ističe da nadležne institucije ne pokazuju dovoljnu proaktivnost u informisanju javnosti, što je posebno zabrinjavajuće jer potrošači često nijesu ni svjesni rizika u vezi sa kozmetičkim proizvodima.
– Na primjer, nema javnih kampanja ili saopštenja o zabranjenim supstancama poput TPO-a, pa potrošači ostaju bez ključnih informacija. Nedostatak koordinacije među institucijama dodatno otežava efikasnu zaštitu – naglašava on.
OPa snOst u
lakOVIma za nOkt E
Dok EU već zabranjuje štetne supstance poput PFAS-a u
Neđelja, 24.
Saloni za njegu noktiju u Crnoj Gori od 1. septembra morali ali još nema efikasnog sistema kontrole tih proizvoda
Nacionalni ekspert za zaštitu potrošača dr Jovo Rabrenović je ocijenio da za razliku od EU gdje regulatorni mehanizmi djeluju proaktivno, Crna Gora ni institucionalno ni operativno ne pokazuje kapacitet niti volju da obezbijedi adekvatan nivo bezbjednosti svojim građanima. Kako je rekao, državna uprava i nadležni organi, koji bi po zakonu morali reagovati na rizike po zdravlje i sigurnost stanovništva, i dalje su zarobljeni u formalizmima naslijeđenim iz prošlog sistema
širokom spektru proizvoda, u Crnoj Gori se isti ti proizvodi i dalje nesmetano prodaju. Kako Rabrenović objašnjava, ova inicijativa EU zasniva se na strogim propisima i usmjerena je na obezbjeđivanje sigurnosti potrošača i usklađivanje tržišta sa najvišim standardima kvaliteta.
– Fokus je na kozmetičkim proizvodima, naročito na supstancama kao što su difenil (2,4,6-trimetilbenzoil) fosfin oksid (TPO), koji se koristi kao fotoinicijator u gel-lakovima za nokte, i dimetiltolilamin, polimerizacioni akcelerator. Ove supstance, zajedno sa još 19 koje se nalaze u Aneksu II Uredbe (EZ) br. 1223/2009, zabranjene su zbog kancerogenih, mutagenih i reproduk-
tivno toksičnih svojstava – pojašnjava Rabrenović.
TPO omogućava brzo stvrdnjavanje gel-lakova pod UV ili LED svjetlom, ali njegova upotreba nosi potencijalni rizik po zdravlje, uključujući iritacije kože, reproduktivne smetnje i moguće kancerogene efekte. Rabrenović podsjeća da je, prema izvještaju sistema Safety Gate za 2024. godinu, 36 odsto od ukupno 4.137 upozorenja o nesigurnim proizvodima u EU bilo iz kategorije kozmetike, a 97 odsto prijavljenih nesigurnih kozmetičkih proizvoda sadržavalo je zabranjene supstance poput BMHCA – sintetičkog mirisa koji se nalazi u uljima za tijelo, parfemima i lakovima za nokte.
GRađanI bEz InfORmacIja Rabrenović posebno naglašava da građani EU redovno dobijaju jasna i ažurna obavještenja o opasnim proizvodima, povlačenjima sa tržišta i mjerama zaštite, dok su potrošači u Crnoj Gori informativno zapostavljeni. – Umjesto konkretnih upozorenja i korisnih savjeta, domaće institucije objavljuju statističke izvještaje koji služe za administrativnu samopromociju, bez stvarne posljedice po tržište ili zaštitu građana. Agencije, Institut za javno zdravlje, uprave, kao i fitosanitarne i sanitarne službe nemaju razvijen s istem pravovremenog informisanja, a kamoli povlače-
morali bi da koriste gel-lakove bez TPO-a, slijedeći EU propise, proizvoda na tržištu
nja rizičnih proizvoda – upozorava on.
Dodaje da se proizvodi sa PFAS-om i dalje nesmetano prodaju, bez jasnih deklaracija i bez ikakvog obavještenja za potrošače.
– To više nije samo institucionalni nemar – to je direktno ugrožavanje zdravlja. Javnost zaslužuje više od pasivne birokratije jer smo tim institucijama dali povjerenje da nas štite, a ne da nas izlažu rizicima. Ako oni ne prepoznaju
hitnost, onda građani ostaju jedina linija odbrane – što je poraz za svaki ozbiljan sistem. Rabrenović ističe da, iako zabrana EU ne cilja direktno konkretne brendove, već supstance, poznati brendovi gel-lakova poput OPI, CND Shellac, Essie i Gelish mogli bi biti pogođeni ako njihovi proizvodi sadrže TPO ili slične sastojke. Neki već rade na reformulacijama, dok su brendovi kao što su Nail Creation, CNC International i HONA prešli na formulacije bez TPO-a, koristeći sigurnije alternative poput TPO-L ili bis-trimetilbenzoil fenilfosfin oksida. Međutim, upozorava da starije zalihe, naročito one uvezene prije stupanja zabrane na snagu, mogu i dalje biti prisutne na tržištu u Crnoj Gori. Potrošačima savjetuje da pažljivo čitaju etikete i obrate pažnju na oznake poput „Trimethylbenzoyl Diphenylp -
hosphine Oxide“ ili „diphenyl (2,4,6-trimethylbenzoyl) phosphine oxide“.
Kako dodaje, s obzirom na to da se Crna Gora nalazi u procesu harmonizacije sa EU standardima, ovi proizvodi su vjerovatno prisutni u domaćem prometu, naročito u sektoru uvozne kozmetike.
Veliki dio robe dolazi iz Kine i Turske, gdje čak 91 odsto uvoza dolazi ispod carinskog praga od 150 eura – bez adekvatne kontrole i bez obaveze poštovanja EU standarda.
Dodaje da se problematični proizvodi mogu naći i u malim prodavnicama ili na platformama poput AliExpressa.
Bez podataka o štetnim proizvodima
Uprkos naporima da se domaće zakonodavstvo uskladi sa evropskim, Rabrenović ukazuje da i dalje nema javno dostupnih podataka koji bi potvrdili prisustvo ili obim ovih proizvoda na tržištu.
Fokus je na kozmetičkim proizvodima, naročito na supstancama kao što su difenil (2,4,6-trimetilbenzoil) fosfin oksid (TPO), koji se koristi kao fotoinicijator u gel-lakovima za nokte, i dimetiltolilamin, polimerizacioni akcelerator. Ove supstance, zajedno sa još 19 koje se nalaze u Aneksu II Uredbe (EZ) br. 1223/2009, zabranjene su zbog kancerogenih, mutagenih i reproduktivno toksičnih svojstava –pojašnjava Rabrenović
Iako svi ovi organi imaju pristup evropskim sistemima za brzu razmjenu informacija, poput Safety Gate i RASFF, njihova sposobnost pravovremenog informisanja javnosti ostaje ozbiljno ograničena –ističe Rabrenović.
Sporo povlačenje proizvoda
Prema njegovim riječima, ne postoje dokazi da su potrošači u Crnoj Gori obaviješteni o rizicima u vezi s kozmetikom koja sadrži zabranjene supstance, niti se sprovode kampanje za podizanje svijesti.
Sagovornik ističe da se potrošači mogu djelimično zaštititi tako što će preduzimati osnovne mjere predostrožnosti.
– Ključno je da provjere označavanje proizvoda, jer EU propisi zahtijevaju jasan sastav, uključujući označavanje nanomaterijala („nano“) i rok trajanja. Potrebno je tražiti proizvode usklađene sa Uredbom (EZ) br. 1223/2009, koja predviđa zabranu više od 1.300 supstanci i redovno ažuriranje formulacija radi uklanjanja opasnih sastojaka – kaže Rabrenović.
Preporučuje kupovinu od provjerenih izvora i izbjegavanje nepoznatih proizvoda, naročito sumnjivog porijekla s internetskih platformi poput AliExpressa. Kod manikir usluga, savjetuje da se potrošači raspitaju o porijeklu i sastavu preparata i insistiraju na certifikovanim proizvodima.
– U kontekstu e-trgovine, gdje veliki broj kozmetičkih artikala dolazi bez ikakve kontrole, potrošači su često prepušteni sami sebi – upozorava Rabrenović. Zaključuje da, iako Crna Gora napreduje u usklađivanju sa EU standardima, zaštita potrošača od štetnih kozmetičkih proizvoda i dalje je ograničena zbog sistemskih problema u nadzoru, koordinaciji i informisanju javnosti. – Potrošači moraju biti proaktivni, ali bez ulaganja u laboratorijske kapacitete, obuku inspektora i informativne kampanje, njihova zaštita ostaje neadekvatna – zaključuje Rabrenović.
nutno ne posjeduje u dovoljnoj mjeri – upozorava Rabrenović.
Napominje i da, iako je rok za povlačenje gel-lakova koji sadrže TPO 1. septembar 2025, još nema dokaza da su preduzete bilo kakve konkretne mjere za uklanjanje ovih proizvoda.
miniStar St vo zdravlja
Iz Ministarstva zdravlja su Pobjedi kazali da prate propise EU iz svoje nadležnosti, između ostalih i Regulativu (EU) 1223/2009 o kozmetičkim proizvodima, sa svim njenim izmjenama. Regulativom (EU) 2025/877 koja je objavljena 12. maja 2025. godine, TPO se zabranjuje za upotrebu u kozmetičkim proizvodima.
Novčanom kaznom u iznosu od 500 eura do 25.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice, a odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200 eura do 2.000 eura. Preduzetnici će se kažnjavati novčanom kaznom u iznosu od 300 eura do 6.000 eura, a fizičko lice od 200 eura do 2.000 eura
Nadležni organi uključuju Upravu za bezbjednost hrane, Ministarstvo zdravlja, Upravu carina i Institut za standardizaciju Crne Gore. Ipak, njihova nadležnost i kapaciteti su fragmentisani.
Uprava za bezbjednost hrane djelimično se bavi kontrolom kozmetike, ali joj je primarni fokus na hrani. Ministarstvo zdravlja definiše smjernice, ali rijetko javno komunicira rizike. Carina nema dovoljne kapacitete za detaljne analize uvoznih pošiljki, naročito onih manje vrijednosti, a Institut za standardizaciju nema inspekcijske ovlasti.
– Podaci Evropske agencije za hemikalije (ECHA) pokazuju da je šest odsto analiziranih kozmetičkih proizvoda u EU tokom 2024. sadržavalo zabranjene supstance – što ukazuje na široko rasprostranjen problem koji se sasvim sigurno tiče i nas.
Dok je u EU tokom 2024. sprovedeno više od 4.200 mjera povlačenja opasnih proizvoda, uključujući kozmetiku, u Crnoj Gori taj proces je izuzetno spor.
– Povlačenje proizvoda kod nas može trajati od četiri do šest mjeseci, što je predugo. Inspekcije koje sprovode carinska služba i drugi organi ograničene su nedostatkom specijalizovane opreme i obučenog kadra. Otkrivanje TPO-a, na primjer, zahtijeva sofisticirane laboratorijske analize koje Crna Gora tre-
- Ova regulativa u cjelosti je obavezujuća i biće u primjeni u svim državama članicama EU od 1. septembra 2025. godine. Kako je Crna Gora u obavezi da transponuje propise EU u nacionalno zakonodavstvo, Ministrastvo zdravlja će u skladu sa tim izvršiti izmjene i dopune Pravilnika o utvrđivanju liste zabranjenih supstanci u kozmetičkim proizvodima – kazalio su iz tog ministarstva. Navode da ova odluka EU ima preventivni karakter, baziran na potencijalnom riziku po zdravlje pri dugotrajnoj izloženosti, a ne na evidentnim incidentima kod korisnika gel-lakova. Ministarstvo zdravlja će u narednom periodu u skladu sa potrebom usaglašavanja propisa sa EU propisima i zaštite zdravlja donijeti pravilnik o izmjeni Pravilnika o utvrđivanju liste zabranjenih supstanci u kozmetičkim proizvodima kojim će zabraniti ovu supstancu u kozmetičkim proizvodima. - Nakon stupanja na snagu navedene izmjene Pravilnika sanitarna inspekcija će postu-
pati po istom i vršiti kontrolu kozmetičkih proizvoda u dijelu sastojaka, kao i prateće dokumentacije kako bi zabranili uvoz i upotrebu ukoliko bi kozmetički proizvodi sadržali navedenu supstancu – kazali su iz Ministarstva. Ističu da je sanitarna inspekcija upoznala uvoznike kozmetičkih proizvoda da ne uvoze proizvode koji sadrže ovu supstancu, te da će se u u tom slučaju zabraniti uvoz, promet i upotreba proizvoda i preduzeti kaznene mjere. Novčanom kaznom u iznosu od 500 eura do 25.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice, a odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 200 eura do 2.000 eura. Preduzetnici će se kažnjavati novčanom kaznom u iznosu od 300 eura do 6.000 eura, a fizičko lice od 200 eura do 2.000 eura.
- Do sada nijesmo dobili zvanična obavještenja od institucija EU, proizvođača, distributera ili uvoznika u vezi sa konkretnim proizvodima koji sadrže TPO. Ipak, imajući u vidu dostupne informacije i propise, Direkcija za sanitarni nadzor već postupa u okviru svojih redovnih aktivnosti – kažu iz ovog resora. Ističu da u ovom trenutku nemaju precizne podatke o dodatnim proizvodima koji će biti zabranjeni, ali po usvajanju novih EU regulativa, proizvođači i distributeri biće u obavezi da se usklade, a i Crna Gora će blagovremeno ažurirati nacionalne propise. Dakle, Zakon o kozmetičkim proizvodima jasno definiše da se na tržište mogu staviti samo bezbjedni proizvodi, koji ne sadrže zabranjene ili ograničene supstance, kao ni one koje su klasifikovane kao CMR (karcinogene, mutagene ili toksične po reprodukciju), osim u izuzetnim slučajevima kada su bezbjedne i provjerene od strane Evropske komisije (SCCS). H. jankoviĆ
Kijevski Institut za socijologiju je saopštio da je 75 odsto Ukrajinaca protiv toga da se mir sa Rusijom sklopi predajom bilo koje ukrajinske teritorije Moskvi. A kod Moskve je sigurno obrnuto. I zapitajmo se sada - svako od nas ko želi da se muči sa odgovorom - kako je onda moguće sklopiti mir između Kijeva i Moskve ukoliko jedna strana dobija sve, a druga ništa? Možemo se mučiti i sa manje tegobnim pitanjima. Recimo ovim, neka Ukrajina i izgubi deo teritorije u zamenu za mir, ko potom može obuzdati Rusiju da ga sutra neće pogaziti i nastaviti sa daljim osvajanjima? Neki Ukrajinci kažu da bi dali teritoriju ukoliko bi engleska ratna flota sedela u Odesi i odande pretila Moskvi. Zar to nije koješta, pusta želja očajnih ljudi željnih povratka na miran život?
A opet, kuda vodi dalja ukrajinska odbrana Donjecka koji je sa 75 odsto teritorije u ruskim rukama ukoliko to vodi novim teškim ukrajinskim žrtvama? Šta vredi više - ljudski životi ili teritorija, život ili izdaja zemlje? Mislimo da niko od nas ne bi želeo da bude Zelenski. On je na najtežoj moralnoj dilemi. On bi mogao da se spase možda samo referendumom naroda o prihvatanju turobnog mira. To bi imalo smisla jer ukrajinski ustav zabranjuje gubitak teritorije niti postoji parlamentarna procedura koja bi vodila legitimnoj odluci o tome. Zelenski tako ima kakav-takav izlaz i samo on zna koliko bi mu odgovarao.
A šta ako Rusija dobije sve što je osvojila u Ukrajini voljom Vašingtona, a Moskva potom za uzvrat podrži Ameriku da uzme Grenland i Kanadu? Ko će je zaustaviti? Zastava bri-
POGLED SA STRANE: Neka Ukrajina i izgubi dio teritorije u zamjenu za mir, ko potom neće pogaziti i nastaviti sa daljim osvajanjima
Ukrajina mora dobiti američko oružje. Ono će dovesti i američke instruktore u Ukrajinu zbog obuke kijevske vojske. A instruktore moraju štititi borbene trupe. To znači i baze. Nama je bliska misao da to odgovara Moskvi. Dok su Amerikanci tamo - a plaćaće ih Ukrajina, biće i mira. Po sebi se razumije da će Ukrajina izgubiti dio teritorija. Sada ona drži još oko 25 odsto Donbasa. Možda ga neće cijelog izgubiti. Nije dobro da dalje predviđamo. Ne znamo ni kako će se strane obeštetiti zbog rata. Jedino što zasigurno znamo iz istorije samita jeste da će mirovni dogovor važiti sve dok se neko ponovo ne osili da ga prekrši. Tako je bilo prije nas i sada je tako. Možda jednog dana neće biti tako
Devastirana Ukrajina vapi za mirom
tanskog Komonvelta? Nemojmo se sada iznenaditi - to može jedino ujedinjena Evropa. U suprotnom, vraćamo se na političke pozicije slične onima od pre Prvog i Drugog svetskog rata. Velike sile su samostalno krojile mapu sveta, a male države su obletale oko njih. Šta bismo mi preporučili, kom caru da se poklonimo? Bolje nijednom, jer je možda izglednije da se mi u Evropi ujedinimo u svoje carstvo umesto što trčimo drugom caru u zagrljaj. A i to je možda pusta želja, ne manja od ukrajinskih vapaja za garancijama mira. Dalek je put do ujedinjene evropske vojske.
morodačke Aleute i Tiglite, još od vremena kada je Petar Veliki neposredno pred svoju smrt 1725. godine poslao svog danskog kapetana, luterana, Vitusa Beringa da pronađe brodski arktički prolaz između Rusije i Amerike - ili da dokaže da ne postoji. Rusi su od Aljaske dobili novac za jačanje vojnih postaja na svojoj istočnoj pacifičkoj obali. Ionako su se na Aljasci sa teškoćama ishranjivali zaviseći od nesigurnog dopremanja hrane obalom iz svog Fort Ross-a u španskoj Kaliforniji (Tvrđava Ruska).
Da kažemo ovako, em nevažni ruski retorički jastreb Dmitrij Medvedev uzaludno prijeti Americi nuklearnim ratom zbog Ukrajine i Irana, em dotle i predsjednik Tramp zbija čudne šale govoreći da će da pošalje dvije podmornice u Crno more. Tamo će da se nasuku ili će ih ribarski brodovi pohvatati u mreže. Na Aljasci je 18. avgusta 2025. godine ipak bila trezvena atmosfera
PRETHODNI
DOGOVORI
Iako su se rusko-američki odnosi kroz istoriju zaplitali u brojne čvorove, oni su se i raspetljavali kroz samostalne napore Moskve i Vašingtona. Prvi odnos je bio prijateljski i uspostavljen je 1803. godine kada je Petrograd pod carem Aleksandrom Prvim priznao SAD, u inat Engleskoj. A kada je car odlučio 1867. godine da proda Aljasku Vašingtonu, on je pomogao njenom usponu, jer Rusija na Aljasci nije nikada imala više od 400-500 naseljenika - ne računajući do-
Razloge za rusku prodaju Aljaske je davno pre same transakcije obrazložio carski ministar spoljnih poslova i predsednik ruske vlade Rusije nemački grof Karl Neselrode, anglikanac. Četrdeset godina je bio na toj dužnosti, a nije dobro govorio ruski, i nije video da je njegov plan oko Aljaske sproveden u delo. Umro je 1862. godine, pet godina pre prodaje Aljaske, a 1925. godine su Amerika i Kanada nazvale kod Žunoa, glavnog grada Aljaske, najviši planinski vrh na Aljasci njegovim imenom. Zadužio je i Srbekao uticajni savetnik cara je 1812. godine razmatrao mogućnost preseljavanja srpskih
izbeglica u Rusiju ukoliko Karađorđe podlegne Turskoj. Govorilo se o 300.000 izbeglica. U planove je bio uključen i slavni Crnogorac rodom iz Risna, Marko Ivelić, postavši ruski grof i general, koji je po uputstvima Katarine Druge sa kotorskim mornarima učestvovao u pomorskim bitkama Rusije protiv Turske, i predvodio 12 crnogorskih bataljona u suvozemnim borbama Rusije sa sultanom. Neselrode je 1849. godine odbranio i Srpsko vojvodstvo patrijarha Josifa Rajačića - u Vojvodini. Malo ko ga se danas seća, a spomenika u našem kraju nema. Kao ni Ivelića.
BILO JE I RATA
A i tukli su se Amerikanci i Rusi jedni protiv drugih. Čak obe strane američkim oružjem. U ruskom građanskom ratu za vreme Lenjinove revolucije koristilo se naoružanje prodato Rusiji sa kraja 19. veka poput revolvera Smith & Wesson model 3 - bio je veoma popularan i u Crnoj Gori, puške brzometke Winchester model 1895 sa bezdimnom municijom 30-30, Colt revolver model 1851 koga je caru lično predstavio Semjuel Kolt, zatim Colt šestometna buretaška puška i prethodno jedno-
metka Colt musketa. Kada su savetnici ubedili onemoćalog i gotovo besvesnog predsednika Vudro Vilsona da je Amerika u opasnosti zbog Lenjina, poslali su intervencionistički kontingent na rusku pacifičku obalu i ušli u sukob sa Lenjinovim revolucionarima 1918/19. godine. Borili su se istim oružjem na obe strane. To je bilo kod Vladivostoka. A greškom su se potukli i za vreme Drugog svetskog rata - kod Niša u Srbiji 7. novembra 1944. godine, kada je u vazduhu došlo do lovačke borbe između američkih „Mustanga“ i ruskih „Jakova“. Palo je pet Mustanga i tri Jakova. Nisu se u vazduhu dobro prepoznali, svako je za drugoga mislio da su Nemci. Ovaj incident je do danas opstao kao tiha trauma na obe strane - kao mogućnost još težeg sukoba, greškom sa nuklearnim oružjem.
U stvari, ako danas Ukrajina računa na sigurne garancije Amerike i Zapada na svoje granice u slučaju mirovnog sporazuma sa Putinovom Moskvom, onda mi želimo da podsetimo čitaoce na sudbinu nekoliko prethodnih mirovnih sporazuma o podeli interesnih sfera između velikih sila posle Drugog svetskog rata.
KOLIKO JE MIROVNI
SPORAZUM SIGURAN
Nijedan mirovni sporazum nije imun na kršenje i propast. Traje samo dok strane ugovornice ne žele da promene stav. Velike sile to lakše čine od malih. Nisu ni svi saveznici poželjni saveznici. Nećemo posebno pominjati kako su Francuska i Engleska 1938. godine „minhenski“ izdale Čehoslovačku i bez njenog znanja dozvolile Nemačkoj da otme Sudetsku oblast i da potom okupira celu Čehoslovačku. Nećemo pominjati ni to kako su garanti Poljske, Francuska i Engleska objavile samo Nemačkoj rat zbog napada na Poljsku 1939. godine dok SSSR-u nisu iako je i on dve nedelje posle Berlina napao Poljsku da povrati teritorije koje je Moskva izgubila u ratu sa Varšavom od 1919/21. godine.
I Nemačka i SSSR su počinili nečuvene zločine u Poljskoj. Nemci su za to odgovarali na sudu posle rata, ali Sovjeti nisu ni za šta. Čak nisu ni za istrebljenje svih zarobljenih poljskih oficira i brojnih intelektualaca i političara – više od četiri hiljade, u Katinskoj šumi. Tamo su pobili i svojih osam hiljada poljskih Rusa, jer nisu odrastali u sovjetskoj ideološkoj atmosferi. Katinska šuma je uzela i nove žrtve - kada je 2010. godine poljski predsednik Leh Kačinjski sa suprugom i političko-vojnim rukovodstvom Poljske išao u Smolensk (danas Jekaterinburg) u Rusiji na komemoraciju katinskim žrtvama. Vladin avion sa njima se u magli srušio kod Smolenska. Svi su putnici izginuli. Nećemo sada pominjati ni Staljinovu izdaju varšavskih ustanika 1944. godine kada su sovjetske jedinice mirno čekale na prilazu Varšave da Nemci dva meseca istrebljuju poljske borce za slobodu - i kada je Staljin zabranio savezničkim avionima da se posle vazdušnog dotura oružja ustanicima spuste na sovjetsku stranu radi obnove goriva. Nisu avioni mogli da se vrate i ponovo pomažu. Varšava je sravnjena sa zemljom, a pobijeno je blizu 300.000 Poljaka. Mi nijednog trenutka danas ne sumnjamo da će Poljska u narednih nekoliko godina izgraditi jednu od najvećih vojski
na svetu. Zbog Moskve. Ona u garancije Amerike i evropskih sila Ukrajini ne veruje. Ne veruje ni NATO-u.
GLAVNI MANEVAR
POSLIJE DRUGOG
SVJETSKOG RATA
Prvi je Čerčil krenuo da deli sa Moskvom interesne zone uticaja. Bez saglasnosti saveznika, Francuske posebno. On je u oktobru 1944. godine otišao u Moskvu da se sa Staljinom opako dogovori o podeli teritorija i uticaja u oslobođenoj Evropi i u Aziji. Za nas u Jugoslaviji je to ispalo dobro, jer smo mi bili podeljeni na zone uticaja od 50 prema 50 odsto, pri čemu se ni tada niti posle Zapad i Moskva nisu jasno izjasnili kome šta tu teritorijalno ide, jer bi to vodilo i podeli zemlje na dva politička sistema bez jedinstvene države. To nas je spasavalo od sovjetske invazije posle raskida Tito-Staljin iz 1948. godine, ali nije spasilo Mađarsku, koja je takođe bila podeljena na 50:50 odsto. Bila je prethodno na strani Nemačke. Moskva nije znala gde će Zapad kod nas da se umeša. Naravno, imali smo nezavisnu vojsku protiv Moskve, što istočne socijalističke države i Mađarska nisu. Čerčil je, recimo, prepustio Rumuniju sa 90 odsto u korist Moskve, ali nije dao Grčku u ruke Sovjeta već ju je uzeo sa 90 odsto. A mi smo dobili veliku ekonomsku pomoć od Amerike, ali smo je i sa 25 odsto iz budžeta straćili na jačanje vojske i njenih privilegija u zemlji pri čemu je JNA postala država u državi. Tako je nastao i Novi Beograd, najveća oficirska kasarna na svetu. Nemačka i drugi u Evropi su se bunili da u okviru budućeg NATO-a daju i obaveznih dva odsto na oružje. Išli su na razvoj, ne i na topove. I pustili Ameriku i njenog farmera da je štite. Došao je tome kraj. Tramp je u pravu. Ceo taj samitski dogovor iz 1944. godine je propao 1989/90. godine begom socijalističkih država ka Evropskoj ekonomskoj zajednici. Doduše, i zaslugom Mihaila Gorbačova. A najviše unutrašnjim slomom boljševičke ideologije. Ali Rusija nije umrla, oporavljaće se i sa Putinom i krenuti po izgubljene teritorije. Za sada joj to slabo ide u Evropi - ne računajući Ukrajinu. Još ne sme ni na Moldaviju. Više Moskva ima uspeha u Africi gde u pojasu Sahel zamenjuje francuske
Nema mira između Moskve i Kijeva bez Zelenskog. I nema mira na ukrajinskom frontu bez efektivne zapadne zaštite Ukrajine. To može samo Amerika. U Evropi se danas ne zna ko pije, a ko plaća. Evropljani ne mogu ni sa nenaoružanom imigracijom da izađu na kraj. Svi govore o ljudskim pravima, a niko da izvadi mač. Tramp ga je izvadio i pokazao kako se država brani
baze svojim Vagner kriminalcima i prljavim poslovima sa dijamantima, zlatom i državnim udarima. Čini tamo i nepojamne zločine. Ovih dana je Francuska napustila i svoje poslednje dve baze u Senegalu čime se frankofonska Afrika konačno vojno oslobodila od redarstva Pariza. Neće to često biti dobro. Rusi nisu Pariz. Oni su novi kolonizatori posle starih u francafrique. Uzgred, Čerčil je predložio Staljinu da spale hartiju na kojoj su u procentima imperijalno delili svet. Na trenutak se posramio. U memoarima je kazao da mu je Staljin odgovorio sa „nemoj, zadrži je“ . I zbog te hartije Staljin nije podržao komunistički ustanak u Grčkoj od 1946. do 1949. godine držeći se dogovora sa Čerčilom. Tito nije za to mario, tako da je sa naše teritorije iz Makedonije vođa revolucije grčki general Markos Vafijadis vodio operacije. Pretežno u oblasti Atine. Mnogo smo rizikovali suprotstavljajući se i Zapadu i Moskvi. Markos je izgubio bitku, a mi smo morali primiti na desetine hiljada grčkih izbeglica - na sve svoje tadašnje siromaštvo.
SAMIT
SAMOUNIŠTENJA
Radi smo da pomenemo i jedan drugi samit mira i propalih garancija. Recimo, hteo je SSS R sa Nikitom Hruščovim dogovor oko neširenja i uništenja nuklearnog oružja sa međusobnim inspektorskim garancijama. To je pokrenuo 1959. godine u Americi nadmašujući taktičke veštine predsednika Ajzenhauera. Dogovorili su se da će ka tome
Predsjednik Ukrajine povodom Dana državne zastave
krenuti u Parizu 1960. godine. Nisu. Amerikanci su 1960. godine zabrljali sa Pauersovim špijuniranjem sovjetskih baza avionom U-2, kada su ga Rusi tačno na 1. maj oborili kod Sverdlovska i dobili dokaz o američkoj neiskrenosti. Na 16. maj u Parizu potom, gde su bile sve četiri nuklearne sile - SAD, SSSR, Francuska i Engleska, Hruščov je vulgarno pobednički galamio i pretio. I otišlo je sve ka Armagedonu. Hteli su Rusi da kazne Vašington i započeli su sa instaliranjem raketnih baza na Kastrovoj Kubi. To je 1963. godine dovelo Moskvu i Vašington do ivice međusobnog rata. Mladi predsednik Kenedi se odlično branio i oterao sovjetske snage sa Kube.
Da kažemo ovako, em nevažni ruski retorički jastreb Dmitrij Medvedev uzaludno preti Americi nuklearnim ratom zbog Ukrajine i Irana, em dotle i predsednik Tramp zbija čudne šale govoreći da će da pošalje dve podmornice u Crno more. Tamo će da se nasuku ili će ih ribarski brodovi pohvatati u mreže. Na Aljasci je 18. avgusta 2025. godine ipak bila trezvena atmosfera. Nema mira između Moskve i Kijeva bez Zelenskog. I nema mira na ukrajinskom frontu bez efektivne zapadne zaštite Ukrajine. To može samo Amerika. U Evropi se danas ne zna ko pije, a ko plaća. Evropljani ne mogu ni sa nenaoružanom imigracijom da izađu na kraj. Svi govore o ljudskim pravima, a niko da izvadi mač. Tramp ga je izvadio i pokazao kako se država brani. Ukrajina mora dobiti američko oružje. Ono će dovesti i američke instruktore u Ukrajinu zbog obuke kijevske vojske. A instruktore moraju štititi borbene trupe. To znači i baze. Nama je bliska misao da to odgovara Moskvi. Dok su Amerikanci tamo - a plaćaće ih Ukrajina, biće i mira. Po sebi se razume da će Ukrajina izgubiti deo teritorija. Sada ona drži još oko 25 odsto Donbasa. Možda ga neće celog izgubiti. Nije dobro da dalje predviđamo. Ne znamo ni kako će se strane obeštetiti zbog rata. Jedino što zasigurno znamo iz istorije samita jeste da će mirovni dogovor važiti sve dok se neko ponovo ne osili da ga prekrši. Tako je bilo pre nas i sada je tako. Možda jednog dana neće biti tako. •
KIJEV - Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski izjavio je juče povodom Dana državne zastave da ta zemlja neće prepustiti nijedan dio svoje teritorije. On je naglasio da je zastava Ukrajine simbol nade za građane na privremeno okupiranim teritorijama.
- Ova zastava je osjećaj spasenja za ljude koje vraćamo iz ruskog zarobljeništva. Kada ugledaju ukrajinske boje, znaju da je zlo prošlo. Ova zastava je cilj i san za mnoge naše lju-
de pod privremenom okupacijom. Čuvaju je, jer znaju da nećemo pokloniti svoju zemlju okupatoru - rekao je Zelenski na svečanosti povodom Dana državne zastave, prenosi ukrajinski Unian. Ukrajinski predsjednik naglasio je da se sve više zemalja slaže da se trajan mir i bezbjednost za demokratske nacije mogu obezbijediti samo zajedno s Ukrajinom.
- Neka svako ko je dao svoj doprinos jačanju ukrajinskih boja danas čuje riječi zahval-
nosti. Zahvaljujem svima koji se bore za našu državu i naš narod - dodao je Zelenski. Dan državne zastave Ukrajine obilježava se u Ukrajini 23. avgusta, a prema najrasprostranjenijem tumačenju, plava boja predstavlja nebo, a žuta zlatna, polja žitarica. Zastava Ukrajine je zvanično usvojena 1992. godine. U čast praznika, ukrajinske zastave podižu se širom zemlje i u dijaspori, kao znak podrške ukrajinskom narodu, objašnjava Unian.
Mediji pišu da izraelski premijer insistira na nastavku ofanzive „Gideonove kočije 2“ zbog internog političkog pritiska
TEL AVIV - Premijer Izraela Benjamin Netanjahu odlučan je da nastavi s ponovnom okupacijom Gaze, pri čemu sigurnosni izvori upozoravaju da bi izostanak takve ofanzive mogao ubrzati kolaps njegove vlade, izvijestili su izraelski mediji.
Dnevni list „Maariv“ citirao je neimenovani vojni izvor koji je rekao da Netanjahu insistira na nastavku ofanzive “Gideonove kočije 2“. - Shvata da bez te operacije neće moći da održava koheziju vlade i ona će se raspastikazao je izvor.
PRIJETNJE DESNIčARA
Desničarski ministri, uključujući ministra nacionalne sigurnos ti Itamara Bena Gvira i ministra finansija Bezalela Smotriča, prijetili su da će se povući iz Netanjahujeve koalicije ako pristane na bilo kakav sporazum o obustavi trenutne izraelske vojne ofanzive u Gazi, koja traje
skoro 23 mjeseca. O mogućem sporazumu za oslobađanje talaca, vojni izvor je rekao da Izrael „pregovara po planu (specijalnog američkog izaslanika za Bliski istok) Stiva Vitkofa od prije dvije sedmice za oslobađanje nekih talaca bez završetka rata“. Izvor je napomenuo da sada, nakon što je Hamas prihvatio sve izraelske zahtjeve, uključujući povrat deset talaca živih, „Tel Aviv drugačije govori o sveobuhvatnom sporazumu“.
- Izraelska vojska se ozbiljno priprema za novu fazu borbidodao je izvor, navodeći da će rezervne snage postupno biti pozvane počevši od 2. septembra, nakon ljetnje pauze, kako bi se pokazalo da vojska namjerava da dovrši operaciju. „Maariv“ je izvijestio da vojska očekuje višemjesečne borbe u Gazi i da će postupno produžavati službu rezervista. Planovi uključuju premještanje stanovnika Gaze prema jugu u okviru strategije ponovne
okupacije. Direktori bolnica u Gazi dobili su upute da pripreme planove evakuacije i premještanje pacijenata u Evropsku bolnicu u Kan Junisu, južna Gaza, prije početka operacije.
POZIVI ZA
MObILIZAcIJU
Izraelski ministar odbrane Israel Kac u petak je upozorio da će se vrata pakla uskoro otvoriti nad Hamasom u Gazi ukoliko grupa ne ispuni izraelske uslove, uključujući oslobađanje svih talaca i razoružanje.
Prijetio je da će Gaza „postati Rafah i Beit Hanoun“, gradovi uništeni u prethodnim izraelskim operacijama, prenosi dnevni list „Haaretz“. Izraelska vojska je u srijedu objavila da očekuje da će borbe trajati do 2026. godine, uz pozivanje oko 130.000 rezervista i produženje službe trenutno aktivnih rezervista za mjesec dana. Otprilike 60.000 poziva za mobilizaciju već je izdato, dok će 20.000 rezervista koji su već raspoređeni dobiti o bavještenja o produženju službe. Dodatna mobilizacija rezervista očekuje se u novembru i početkom 2026, navodi „Haaretz“.
Neđelja, 24. avgust 2025.
PODGORICA - U samom
srcu Risna leži kulturno-istorijski dragulj - Ulica Gabela: tiha i autentična. Neiskorišćeni potencijal koji se decenijama zanemaruje. Umjesto da bude jedna od perjanica kulturnog i ambijentalnog turizma Risna, Gabela je gotovo zaboravljena.
Danas je ta ulica zapostavljena, zapuštena, bez sadržaja, bez znakova koji bi posjetiocu rekli da je na mjestu vrijednom pažnje. Nema suvenirnica, nema nekadašnjih zanatskih radionica, nema ni putokaza koji bi vas doveo do nje. I dok Perast blista, a Kotor broji hiljade posjetilaca, Gabela i Risan čekaju da neko prepozna njihovu vrijednost. Napuštene kuće postale su sabirna mjesta otpada. Umjesto da budu obnovljene ili bar obezbijeđene, starorisanske kuće sada predstavljaju zastrašujuću kombinaciju neprijatnih mirisa i potencijalnog zdravstvenog rizika. Godinama se ništa ne preduzima - ni čišćenje, ni obezbjeđivanje objekata, ni plan za njihovu obnovu.
Risan nije zaslužio da mu centar izgleda kao smetlište, a građani ne zaslužuju da žive okruženi nehigijenom i opasnostima. Odgovornost leži i na vlasnicima kuća i na nadležnim institucijama. Ne možemo pričati o turizmu dok gledamo kako istorijska urbana jezgra propadaju. Gabela traži da se ,,oživi“, ali ne masovnim turizmom, već promišljenim i održivim pristupom. Oživljavanje Gabele na znači betoniranje, galamu i moderne lokale - već vraćanje duha ulice kroz zanatske radnje, galerije, muzeje… U razgovoru za Pobjedu o trenutnom stanju Gabele, ali i načinima na koje bi se ta ulica mogla oživjeti bez narušavanja njenog autentičnog karaktera, govore mještani Sava Ždraljević i Alenka Vidović, viša konzervatorka i arhitektica mr Zorica Čubrović, crnogorski reditelj Vladimir Perović i Iva Malešević - osnivačica prostora za edukaciju ,,Malo mjesto“, koji je dobar
Risan nije zaslužio da mu centar izgleda kao smetlište, a građani ne zaslužuju da žive okruženi nehigijenom i opasnostima. Ne možemo pričati o turizmu dok gledamo kako istorijska jezgra propadaju. Gabela traži da se ,,oživi“, ali ne masovnim turizmom, već promišljenim i održivim pristupom
primjer kako se Gabela može oplemeniti sadržajem.
ŽIVA ULICA
Ne postoji sadašnji trenutak koji nije oblikovan onim što je bilo. Gabela, nekada, nije bila samo prolaz. Bila je život. Rišnjanin Sava Ždraljević, koji se poslije 40 godina provedenih u Americi vratio u Risan, bio je ljubazan da sa nama prošeta Gabelom i opiše nam njen nekadašnji trgovački život. - Gabela je bila puna malih prodavnica koje su držale familije. Sjećam se da su tu bile i zalagaonice. Rišnjani su bili poznati kao dobri trgovci. Od početka do vrha Gabele bilo je na desetine mesara, pekara, kovačnica… - kaže nam Ždraljević.
Sa njim krećemo u obilazak Gabele. Kameni obluci nijesu izgubili sjaj, samo čekaju da ih neko opet prepozna, da se ne pregaze asfaltom, nego da se očiste, zaštite i sačuvaju. - Ovo je riječni kamen. Pogledajte trotoare sa desne i lijeve strane koji su napravljeni od klesanih kamenih ploča. Vidite li na njima razliku? Desni put se više upotrebljava i troši, a lijevi manje, zato je kamen na desnoj strani uglačaniji. Vrijeme učini svoje - istakao je on. Dok šetamo Gabelom jasno nam je da kuće u toj ulici ni-
jesu samo objekti jer je u svaki kamen urezan jedan život, jedna priča i jedna uspomena. Danas su mnoge kuće prazne, a neka vrata zaključana decenijama. Porušene i napuštene, kuće u Gabeli vape za obnovom. Nije dovoljno govoriti o revitalizaciji dok Gabela ostaje ogoljena, bez smisla i bez plana. Građani Risna žele da žive među zidovima koji govore, a ne da prolaze pored ruševina koje ćute. Zato je obnova Gabele više od puke obnove - to je povratak duše mjestu.
- Pojedine privatne kuće imaju po deset i više vlasnika. Nije u pitanju samo čišćenje tih kuća koje su propale, već da se
one naprave i urede. Možda bi Opština Kotor mogla da pošalje zahtjev svim vlasnicima kuća da ih očiste ili će to preuzeti nadležne ustanove i naplatiti im. Evo pogledajte ovu kuću - to je ruševina iz koje izlazi smokva. Priroda uzima ono što je njeno - kazao je Ždraljević. Dolazimo do kulturnog dobra - Palate Ivelić. Ona je u vlasništvu Opštine Kotor, koja je prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara ,,dužna da čuva, poštuje, održava i pravilno koristi kulturno dobro koje posjeduje“. To se u ovom slučaju, kako vidimo, ne radi.
- Evo, pogledajte kako danas izgleda ta palata. To je ruglo
Sva vrata u Gabeli vode u prostore koji se daju oživjeti
Vladimir Perović smatra da Gabela ima šansu da oživi. - Nijedan kafić, igraonica, kockarnica ili neki sličan sadržaj ne trebaju Gabeli. Potrebne su zanatske radnje koje će ljudima pokazivati kako se nekada živjelo i radilo. Može i neka mala konoba. Gledao sam u Španiji konobe gdje su svi stolovi stojeći. Protiv takvih sadržaja ne bih imao ništa protiv. Sva ova vrata vode u prostore koji se daju pretvoriti u to, ali za to treba velika akcija opštinskih službi - kazao je Perović. su su vrata
Risna, Boke i naše zemlje. Srce me boli kad to vidim - ističe Ždraljević. Ulazimo u Ivelića avliju i on nam pokazuje kuću za sluge koja se nalazi pored palate, te ostatke kula gdje je bila straža. Pokazuje nam i mjesto na kome je bila bistijerna. Danas je ona zatvorena, odnosno betonirana. Ispod stepenica koje su vodile na sprat bile su puškarnice.
- U Palati Ivelić smo živjeli do 1954. godine. U palati su živjele tri familije. Mi smo živjeli na prizemlju i spratu. Imali smo dolje kužinu i trpezariju, a gore dvije sobe sa balkonom. Sjećam se da su pored bile dvije sobe pod ključem. Moj otac je imao taj ključ. Tu je bio francuski namještaj porodice Ivelić. Nikad mi nije dao da uđem tamo jer sam bio živahan pa se bojao da nešto ne slomim. Pođite u Pomorski muzej u Kotoru i vidjećete kako je to bio divan namještaj - istakao je Ždraljević. Sjeća se ulaznih vrata u palatu - bila su velika i zelena. - Ona su se raspala. Zatvarala su se sa unutrašnje strane mandalom. Bila je u dvorištu jedna velika narandža koja davala po 150 kg narandži. I to je propalo. Pogledajte na prvom spratu palate onu terasu koja je imala ručno klesane stubiće, ali to je sve ukradeno i proda-
Neđelja, 24. avgust 2025.
zanata i prodavnica, danas jedan od pokazatelja nebrige prema našem nasljeđu
to. Ukraden je i jedan volat koji ide prema mojoj kući. Palata je obrasla bršljanom i smokvom. To je sramota i tuga viđeti. To me puno boli i puno mi smeta. To se moglo davno regulisati. Tu bi se mogao napraviti muzej. Ali, nesrećna država, nesrećna Opština ne radi ništakazao je Ždraljević.
ISTORIJSKO JEZGRO
Zorica Čubrović je podsjetila da Gabela predstavlja središnji prostor istorijskog jezgra Risna - to je ulica koja povezuje trg sa gornjom zonom grada odakle put dalje vodi ka Ledenicama i Krivošijama.
- Gabela je nastala na istorijskoj trasi puta koji povezuje obalu Risna sa kopnenim zaleđem. Predstavljena je i u najstarijoj poznatoj graviri Risna koja potiče iz druge polovine 17. vijeka. Osim uličnog zastora po kome je poznata, Gabela je do danas sačuvala svoj istorijski lik sa nizovima kuća sa njene obje strane, mrežom prolaza, dvorištima, pomoćnim i ekonomskim zgradama i vegetacijom - istakla je Čubrović.
Ona je podsjetila da već dugi niz godina Gabela nema svoje stanovnike, trgovačke i zanatske radnje koje su postajale u prizemljima zgrada, kao ni zvukove koje je u njima stvarao život.
- To vrijeme napuštenosti tra-
je već od zemljotresa koji je zadesio Crnogorsko primorje u aprilu 1979. godine i koji je predstavljao prelomni trenutak i za Risan kao i za ostale gradove i naselja u Boki. Kada je riječ o starosti Gabele. pouzdano se može reći da je njena urbanistička matrica znatno starija od vremena nastanka zgrada u njoj, a koje sudeći po opštim arhitektonskim karakteristikama potiču iz 17. i 18. vijeka. Naime, tek kada budu urađena sistematska urbanistička, arheološka, arhitektonska i arhivska istraživanja Risna i same Gabele i budu dovedeni u vezu nalazi do kojih će se sigurno doći, moći će da se govori o najstarijim slojevima i najstarijim arhitektonskim elementima Gabele. Jer, riječ je o graditeljskim tvorevinama dugog trajanja i o načinu života čije karakteristike su se održavale bez obzira na istorijske mijene - istakla je Čubrović.
Prema njenim riječima, kuće u Gabeli nose odlike tradicionalne arhitekture čije osobenosti svojstvene Gabeli treba tek da se upoznaju. - Te osobenosti su sadržane u tipologiji pojedinih stambenih ansambala i njihovih elemenata, a koje treba proučiti i identifikovati njihova svojstva, kako u samoj Gabeli, tako i na prostoru cijelog Risna.
Iva Malešević je naglasila da Gabela ima svoj spori ritam i u redu ga je zadržati. - Ne bih voljela da ovo postane još jedna turistička destinacija sa tepisima i mačkama. Nije poenta da bude u svrsi turizma, već života ljudi koji žive i dolaze. Ovo nije ulica za šetnju, prekratka je. Ali, može biti ono što je bila nekad - ulica za razmjenu. Kada bi ljudi otvorili svoje ,,butige“, pa se autentično bavili svojim poslovima i hobijima, ljude bi dakle privukli, jer su oni živopisni. Ulica sa takvom istorijom i estetikom može biti mikro centar evropske umjetničke scene - naročito na polju dokumentarnog filma, alternativnog pozorišta i slikarstva - istakla je Malešević
Stoga, opravdano je očekivati da će se dublja istorija Gabele tek otkriti, a za isto je potreban napor sistematskog bavljenja njenim ukupnim nasljeđem.
Značajan pomak učinila je Katarina Lisavac proučavanjem katastra Risna iz 1704. godine koji, zapravo, pokazuje zabilježeno starije stanje, odnosno turski period u Risnu - kazala je Čubrović.
Ona smatra da je obnovi Gabele neophodno pristupiti nakon sagledavanja i proučavanja njenih ukupnih kulturno-istorijskih, urbanističkih i arhitektonsko-ambijentalnih vrijednosti.
- Jer, najznačajnija vrijednost Gabele je njen gotovo u potpunosti sačuvan autentični urbanističko-arhitektonski, ambijentalni i pejzažni kontekst. Iz njega su nestali stanovnici koji su glavni prenosioci načina života i kulture stanovanja. Taj kontinuitet prenošenja treba da obezbijedi osmišljena i na naučno-stručnim kriterijumima zasnovana obnova i revitalizacija graditeljskog tkiva Gabele. Ovom problematikom potrebno je da se bave budući akteri zaštite i oživljavanja Gabele. Da bi taj cilj mogao biti postignut, neophodno je prepoznavanje vrijednosti Gabele – kazala je Čubrović i dodala da se „promjene koje su unesene u tkivo Gabele mogu otkloniti i da se potencijali istorijskog jezgra Risna mogu obnoviti i staviti u funkciju kojom će se istaći vrijednosti cjeline i svakog njenog pojedinačnog elementa“.
ŠANSA DA OŽIVI
Vladimir Perović je naglasio da za njega izgled kuća u Gabeli govori o jednom divnom prošlom životu. - One su naslonjene jedna na drugu, niko nikom tu nije smetao. Komšije su mogle da se dozivaju preko ulice. Kada sam 1962. godine doselio u Risan, još je bilo tu nekoliko radnjibila je gvožđarska radnja Filipa Radovića, bila je mesara. Gabela je bila mjesto susreta. Risanski trgovci imali su svoje ortake u zaleđu - Krivošijama i Cucama, oni su namirnice
donosili na konjima i magarcima. U Gabeli je bilo vezilište za konje odakle su se stvari nosile dolje na pijacu. Međuprostor je bio prostor druženjakazao je Perović. On je podsjetio da Gabela ima neobičnu istoriju. - Kada vidim ove izlizane pločnike, kao da čujem korake ljudi koji su tuda vjekovima prolazili. Naglasio bih i estetski izgled Gabele. Ne mogu, a da je ne posmatram kao jednu fantastičnu krivulju koja je nekim geometrijskim igrama, koje služe kao učvršćenje kamenim oblucima, dobila skoro apstraktni izgled. Veliki je grijeh što je Opština dozvolila da se Gabela opet otvori za saobraćaj. Tuda tutnje motori, auta, kombiji. Vidio sam neko kamenje koje je izletjelo iz ležišta i vrlo brzo će se to uništiti - kazao je Perović.
Mještanka Alenka Vidović, koja je godinama zaposlena u turizmu, iz priče oca i tetaka zna da je Gabela nekada bila trgovački centar. - Naučiti da hodaš Gabelom je umjetnost jer se kameni obluci klizaju. Kao Rišnjanka, koja potiče iz stare risanske porodice, dočekala sam da nam je Gabela u ovakvom stanju - zapuštena i puna smeća. Imamo
veoma loš tretman prema tako vrijednom nasljeđu - istakla je Vidović. Ona nam je kazala da su turisti oduševljeni ljepotom Gabele. - Kada im ispričam istorijat Gebele, oni ne vjeruju da je ona sada u ovakvom stanju. Sve to nasljeđe smo stavili u zapećak i nijesmo valorizovali na pravi način. Gabelu, prije svega, treba očistiti. Voljela bih da se vrate lijepe radnje, suvenirnice i da oživi privreda u toj ulici - kazala je Vidović.
OŽIVJETI GABELU
Iva Malešević je nedavno u Gabeli otvorila prostor za edukaciju ,,Malo mjesto“. U trenutku kada smo je posjetili, održavala se radionica ,,Kultura u kadruobjektivom kroz nasljeđe“, koja je dio je pratećeg programa IV Festivala etnološkog filmaFEF Risan 2025. Mentori radionice za osnovce osmog i devetog razreda i srednjoškolce bili su Elizabeta Koneska, vizuelna etnološkinja i rediteljka iz Sjeverne Makedonije i Vladimir Perović. Na kraju radionice, djeca su kreirala film koji će biti prikazan na festivalu koji počinje uskoro. Bila je to idealna prilika da pitamo mlade učesnike radionice što oni misle o Gabeli. Andrej Živković, Anđela Popović, Tomislav Radović, Matija Mihaljević, Nađa Vušurović, Petar Dragomanović, Aleksa Subotić, Saša Bilafer i Vasilije Stjepčević saglasni su da je potrebno da se Gabela detaljno očisti i da oživi tako što će se otvoriti sadržaji kakvi su tu nekada bili. Malešević naglašava da Gabelu danas posjećuje mnogo više stranaca nego što to čine domaći. - Međutim, čistoćom se ne možemo pohvaliti. Nema gotovo nijedne kante za smeće, kaldrma je oštećena, tamo gdje je ,,krpljena“ - vidi se da se nije mnogo vodilo računa. Vise škure od ruševina dok ne padnu kome na glavu, iza ponekih vrata smeće do prve linije plafona. Nema ni znaka ni predznaka - ni što je, ni đe je. Prije neku godinu je valjda u cilju korekcije trga oko pjace - navučen asfalt na donji dio kaldrme koji je već ionako bio razrovan - istakla je Malešević. Ona naglašava da je trenutno stanje rezultat nebrige, prije nego nestručnosti. - Pa je u tom slučaju bolje raditi na motivaciji, mobilizaciji oko zajedničkog interesa - a to je valjda da se ulica i šire područje sačuvaju za život prvenstveno, a onda i za dijeljenje u turističke, edukativne, antropološke, umjetničke svrhe. Ja mogu samo svojim primjerom za sada da djelujem i investiram svoje vrijeme i novac da pokrenem zajednicu. Mislim da je taj ulog vrijedan mog daljeg života ovdje. Međutim, shvatam ljude kojima nije ama baš ništa jasno čime se ja zapravo bavim i ne bi svratili da nešto iskuse novo. Nijesu Rišnjani navikli da se iko brine oko njih, dakle ni Opština Kotor - tako da je ovo očekivano ponašanje - istakla je Malešević. Adrijana ĐOROJEVIć
STAV: Kako je potopljen parobrod „Skenderbeg“
U svjetlu događaja koji se dešavaju u Crnoj Gori već neko vrijeme, kad se mijenja što nikad ne bi smjelo, kad izdaja postaje junačko djelo, a zločini budu herojski čin, želio sam podsjetiti na neka dešavanja iz prošlosti sa ovih prostora kroz vizuru moje porodice, a koja nije bila jedina. Nadam se da će se svi složiti da se ne treba stidjeti svojih predaka i da ih svako nosi u svom srcu i na svom obrazu, pa neka sami vide što su i ko su po njihovim, ali i po svojim postupcima... Neka imena i događaji se pamte, neka zaboravljaju, ali neka sjećanja ne smiju biti potisnuta ni izbrisana. Naročito porodična. Moja sjećanja se vežu za riječi moje majke, moje rodbine i stare fotografije, na koje sam posebno obratio pažnju poslije njene smrti, kada sam ih složio i zaštitio u jedan foto-album. Tu su i tekstovi koje su bilježili neki znani i neznani ljudi, a koji su ostali o potapanju parobroda ,,Skenderbeg“ i stradanju Pavla Lukina Jovićevića iz Rijeke Crnojevića i njegove porodice, iz koje je i moja majka. Kratko podsjećanje na događaj – 12. februara 1942. godine partizanske jedinice bataljona „Carev Laz“ pripremile su i izvele zarobljavanje parobroda „Skenderbeg“ sa posadom, a zatim ga potopili u vode Skadarskog jezera blizu mjesta Karuč. Tom prilikom je zarobljena italijanska jedinica koja je bila u pratnji interniraca iz Albanije, robe i opreme za snadbijevanje koji su takođe bili na brodu. Taj parobrod je više puta mijenjao vlasnika od 1912, kada je napravljen, pa do
I pored takve sudbine i teških vremena, bez glave porodice, svi su se školovali i izrasli u časne i poštene ljude, jednog doktora nauka i diplomatu, pravnika, knjigovođu, učiteljicu... Za ponos Pavlu i njegovoj Joki!
1941. i dolaska italijanske vojske služio je za prevoz putnika i robe između Albanije i Crne Gore. Čitajući razne tekstove i slušajući riječi rođaka i drugih ljudi koji su kroz sjećanja govorili o ovim događajima, nailazio sam na neke kontradiktornosti u redosljedu događaja i opisu nekih segmenata, ali sve se slaže oko toga da je moj đed Pavle upravljao pomenutim parobrodom, da mu je Ilija Ražnatović bio pomoćnik-mašinista i da su prije rata održavali tu liniju. Kada je brod zaplijenjen početkom rata, prevozili su materijal i ljudstvo za italijansku vojsku, kao i zarobljenike između Albanije i Crne Gore. Ne želim dublje ulaziti u analizu borbe i potapanja broda, to je već detaljno opisano u raznim tekstovima. Sada se želim okrenuti ulozi
ljudi koji su direktno učestvovali i posljedicama koje je prouzrokovalo ovo potapanje. Iako partizanske jedinice nijesu imale gubitaka, kako se navodi u više izvora, posljedice su bile dublje i teže po same učesnike. U napadu je stradalo više ljudi na brodu, od zarobljenika i putnika. Što ranjenih, što poginulih. A okupator nije oprostio predaju i potapanje broda, čime je prekinuto snadbijevanje i komunikacija njihove vojske. U danima koji slijede hapsili su, zatvarali i na kraju strijeljali više ljudi, kako se navodi u izvorima koje sam pronašao. Među njima je bio i Pavle Lukin Jovićević, koji se nije priklonio, ni poklonio okupatorskoj vlasti! Ostala je na zidu u kući, kao nijemi svjedok, Partizanska spomenica. Nikakav drugi spomen u
godinama koje dolaze i prolaze. Hrabro držanje Pavla i njegove porodice u ratnim i poslijeratnim godinama ostalo je jedino u sjećanjima njihovih potomaka. U toku ratnog perioda i stra-
danja ljudi sa ovih prostora, sudbina porodice moje majke je zauvijek izmijenjena ovim događajem. U njenom sjećanju je ostala samo blijeda slika na oca, njegov lik i leđa okrenuta prema ognjištu. Kao mala, zapamtila je riječi svoje majke Joke koje su joj se duboko urezale u sjećanje tog jutra, kad su se začuli pucnji i kada je samo progovorila - ubiše mi Pavla! Taj osjećaj supruge i majke, kada je sa strepnjom u srcu izgovorila te riječi po osjećaju koji je nije prevario, a u tim i takvim trenucima kada nema vremena za tugu i žaljenje. Vojnici okupatorske italijanske vojske su strijeljali đeda Pavla tog jutra 17. aprila 1942. godine, zbog njegovog direktnog učešća u potapanju parobroda „Skenderbeg“. Po nekim izvorima,
tačno ispred zida tadašnjeg zatvora, pored fabrike za preradu ribe „Ribarstvo“ koja se nalazi ispod kuće gdje je živjela njegova porodica. Moja baba Joke nikad više nije skinula crninu i nikad nije mogla da čuje riječ italijanskog jezika, a da to ne proprati tihim grdnjama svojstvenim ženama iz naših krajeva. Ostala je sama sa petoro nejači da ih podiže, uz podršku đevera Boška i njegove porodice, među kojima je tako ostala bliska i neraskidiva veza kakva samo može nastati u takvim mučnim vremenima. Nikad siti, ali uvijek ponositi, dijeleći ono malo što su imali, prebrodili su ratne godine gladi i nemaštine. Majka se sjećala kako je baba Joke znala da od jednog parčeta hljeba podijeli i napravi dva i tako umiri gladnu djecu. Moja baba Joke nikad nije voljela da rasipa hranu, ali je uvijek bila spremna da dočeka goste. I pored takve sudbine i teških vremena, bez glave porodice, svi su se školovali i izrasli u časne i poštene ljude, jednog doktora nauka i diplomatu, pravnika, knjigovođu, učiteljicu... Za ponos Pavlu i njegovoj Joki!
Prije koju godinu pojavio se tekst da je olupina broda isplivala zbog niskog vodostaja u Skadarskom jezeru, što je kasnije demantovano. Ni to pominjanje nije promijenilo ništa. Predložena su neka rješenja, da se ostaci izvuku i pretvore u muzejski eksponat ili restauriraju i vrate u plovno stanje, a treći prijedlog jeste da mjesto postane zaštićeni lokalitet. Ali reakcija nadležnih je i ovaj put izostala. Tačna lokacija parobroda je poznata, Karučki zaliv ispod Crne glavice i tamo je već više od 80 godina. Pored dva ranija neuspjela pokušaja izvlačenja ostataka, ništa se drugo nije uradilo. I kako sam već pomenuo, nikakav znamen, nikakvo obilježje, pa ni parastos, ni opelo.... Možda je pravo i jedino rješenje da se porodice stradalih skupe i same postave obilježje, kad već drugi mogu gdje hoće i kako hoće!? A zasluge neka mjeri vrijeme...
PODGORIČARENJE: Grad naših iseljenika u Montani – divan izvor inspiracije za legendarnog režisera
Ključne momente sa slika Edvarda Hopera pronašao je na ulicama grada koji dobrim dijelom čine potomci naših emigranata. Ostvarenje i cilj svih Vendersovih lutanja i putovanja – bio je Bjut
Ovo je priča za filmske zaljubljenike i zanesenjake: hoćete da naučite nešto važno o potomcima naših iseljenika u Americi i njihovim životima? To nešto pronaći ćete u vidicima Vima Vendersa. Od svih režisera - Venders. A doći ćemo brzo i do filma „Paris, Texas“ (1984). ,,Možda sam i jedini doktor teologije među režiserima”. Vim rijetko govori o sebi, a kada to čini, bude tu uvijek koja kap ironije.
Počasni doktorat dobio je od monaha sa važnog hrišćanskog univerziteta… Nakon što su pogledali „Nebo nad Berlinom“ („Wings of Desire“, 1987). Znate već taj njegov podijeljeni grad, jedan zid koji razdvaja dva svijeta - i Bruna Ganca s anđeoskim krilima, iznad svih njih. I naravno da je Venders taj doktorat zaslužio.
* * *
Nego, o teologiji… Venders tvrdi da nikada nije mogao da razdvoji duhovnost od rada i profesije. I eto zbog čega
mu skoro svi filmovi budu kao hodočašća. Kao kada nemušti bradonja pod crvenim kačketom grabi pustinjom i pržinom američkog Zapada, sam, a put mu pokazuje gitara Raj Kudera. Naravno, na početku filma „Paris, Texas”. Ili kao kada tihi i stidljivi Njemac, inženjer zvuka, neznano zašto, grabi ka Lisabonu - samo da bi u sjenkama jedne okeanske noći osluškivao - i čuo „Alfamu”. Naravno, u „Lisbon Story“ (1994). Da bi se dogodio ,,Paris, Texas“, moralo je prvo da dođe jedno hodočašće. ,,Vim gleda na te pejzaže kao da su mu prijatelji. On pokušava da ih sluša, da ih stvarno čuje“ - rekla je jednom njegova supruga Donata. Da bi čuo onu pustinju i onaj drum u „Paris, Texas ”, Venders je američkim Zapadom, sa kraja na kraj, dugo hodočastio. I tada je napravio veliki katalog fotografija koji je nazvao „Written in the West”.
E, da: da bi oživio film, da bi postao režiser, prvo je morao biti fotograf. Fotografija je Vendersu bitna koliko i
film. Fotografija je, za njega, prvo i bila. Okej, tu smo već na korak do nekih naših rođaka i Crnogoraca.
Najveće i najbolje fotografije karijere Vima Vendersa vezane su za Bjut, u Montani. Kažu za njegove filmove, kao i za fotografije: da su to uvijek slike neke napuštenosti i nostalgije. Bjut je i jedno i drugo: krajem 19. vijeka bio je jedan od najvećih gradova i industrijskih centara američkog Zapada. Dakle, prije 100 i kusur godina - jedan od ključnih američkih gradova, na prostoru od Misisipija do Pacifika. Sada? Peti grad po veličini u Montani, u američkoj provinciji za koju nećete pogriješiti, ako joj prišijete epitet zabačenosti. Jer kada su silni okolni rudnici presušili, stao je i Bjut. Daleko od toga da je zamro. Jednostavno, ostao je negdje između jave i sna. Kontate zbog čega je toliko interesantan Vendersu?
Naredni dio priče, vjerujemo, znate ili ste barem od naše redakcije čuli: više puta pisa-
li smo o Bjutu kao o jednom od ključnih centara crnogorskih iseljenika u Americi. Za vrijeme knjaževine i kraljevine Crnogorci su tamo grabili u rudnike; dio njih se tokom prvih decenija 20. vijeka kući vratio… A veliki dio ostao. U Bjutu ćete tako naći stotine, hiljade potomaka, uglavnom porodica iz Riječke nahije (pogotovo Ljubotinjane), Crmnice i Paštrovića. Naročito iz Brajića. Jedan Milt Popović, iz tog Bjuta, od Popovića iz Brajića, prije skoro vijek bio je velika zvijezda američkog fudbala. U istoj onoj NFL ligi čije je Super bol finale sada najveći spektakl američkog sporta. Milta Popovića i sada slave kao jednog od najvećih sportista koje je država Montana imala.
Pa porodice iz Rudina, Banjana… Jedan Barović, na primjer, u međuratnom periodu velika košarkaška zvijezda (možda i prvi superstar košarke sa jugoslovenskih prostora!), a potom slavni pilot. Pa spisateljica Milana Marsenić. Pa… Dakle, taj njihov Bjut, sada ili u prethodnim decenijama - na fotografijama Vima Vendersa. Kaže i govorio je, ne jednom, da ga od mladosti i sedamdesetih fascinira slikarstvo Edvarda Hopera Znate onu Hoperovu sliku, jedan američki šank, prozor… One njegove „Noćne ptice“ („Nighthawks”, 1942). E pa, za Hoperovo slikarstvo Venders kaže - da je uvijek donosilo i donosi neku tenziju nedovršenosti. Neki „samo što nije“ momenat. I istu tu tenziju u nekoj neuhvativoj budućnosti. Mnogo je otuđenja i samoće i tišine u Hoperovim slikama. I mnogo nostalgije, naravno, bez mrve patosa ili razboljenosti. Kao u Vendersovim filmovima. Vim Venders se zaklinje, da je ključne momente Hoperovih slika pronašao baš tu, na ulicama Bjuta. Tamo, u gradu kojim dobrim dijelom čine potomci crnogorskih iseljenika. Kaže, zavolio je fotografiju i postala mu je strast tokom jednog putovanja po australijskoj pustinji. Ali, ostvarenje i cilj tog lutanja i putovanja – postao je Bjut. Čim vidite njegovu fotografiju „Street Corner Butte, Montana“ (2003), bude vam jasno da je to ona Hoperova slika. I isto tako, ako samo pogledate kataloge Vendersovih fotografija, shvatićete da je na svakih nekoliko godina, evo pola vijeka, u Bjut dolazio.
I jedan je kratki film Venders posvetio Hoperu, za kojeg
kaže da je svoja djela ciljano ostavljao makar malo neobjašnjivim. Da bi ih, svako za sebe, mi svojom maštom - dovršili. To je za Vendersa kratki film „Two or Three Things I Know about Edward Hopper“ (2015). Tu je Vim i režiser, i scenarista, i producent. I neko osluškivanje američkih pejzaža i vidika, poput prijatelja. Nekih 14 minuta filma koje ne smijete propustiti.
* * *
I još Bjuta tih crnogorskih iseljenika, kod Vendersa. Jedan igrani film koji stvarno ne smijete propustiti. Ono, ako volite „Paris, Texas ”. Zove se „Don‘t Come Knocking“ (2005) i to je moderni vestern kojem je Vim i režiser, i scenarista… I, opet, producent.
U njemu je Sem Šepard neki stari, olunjali i siromašni glumac sve manje popularnih vesterna. Koji sa snimanja jedne takve propasti od filma pobjegne - na konju, u galopu. Filmski odmetnik.
Ono, od glume riješio da konačno načini pravi život. Uglavnom, cilj mu je da iz Jute stigne do Nevade (opet veliko putovanje, opet hodočašće, opet velika i tiha avantura!) i posjeti bolesnu mamu. Ali, put ga vodi i do Bjuta. Tamo će sresti jednu ženu koju je ostavio dvije decenije ranije, naravno, u periodu kada je tu snimao film. Filmskog odmetnika na tom putovanju progoni niko drugi nego veliki Tim Rot. Jedna mlada žena u isti taj Bjut dolazi sa namjerom da tu ostavi urnu sa pepelom svoje mame; nju glumi ona mala Sara Poli koju pamtite iz „Puta za Ejvonli” („Road to Avonlea“). I da, ona žena koju je naš usamljeni filmski kauboj u Bjutu ostavio, pa opet sreo 20 godina kasnije… Ona je, od svih glumica, Džesika Lang. I gdje ćete bolji filmski poziv, da upoznate stari rudarski grad crnogorskih iseljenika, tamo u Montani, od filma „Don‘t Come Knocking”? I onih fotografija Vima Vendersa, onog Njemca i jedinog doktora teologije među režiserima, koji je prošle sedmice proslavio 80. rođendan? Pa naučite nešto o nostalgiji i samoći, koja može biti samo iseljenička. I zašto je onda on u filmu „Paris, Texas“ baš Heri Din Stanton, a ona baš Nastasja Kinski… I kuda put pokazuje gitara Raj Kudera.
Krvava, blesava i neočekivano emotivna druga sezona superherojskog HBO hita sa Džonom Sinom
Isti recept nije nužno loš kada postaviš visoke standarde, a pritom, za razliku od Marvela, imaš i neka odlična „saznanja“ o tome kako se u superherojskom svijetu na pravi način može „unovčiti“ koncept multiverzuma
Piše: Marija
Zarekao se da će svijetu donijeti mir, ma koliko muškaraca, žena i djece morao da ubije zbog toga… I zaista, od kada ga je Džejms Gan uzeo pod svoje i pronašao mu odlično mjesto u DC univerzumu, Kris Smit/ Mirotvorac (Džon Sina) uspijevao je da ispuni svoje „Eat peace, motherfuckers!“ obećanje. Do te mjere je istrajao u tome da cijeloj planeti ratom utjera mir u kosti, da je u superfinalu prve sezone spasio cijeli svijet. I što se dogodilo?
Sve mu je bilo džabe – i sve je ostalo po starom i na početku druge sezone, čija urnebesna prva epizoda danas slijeće na HBO Max.
Ne samo što Krisa niko i dalje ne tretira kao pravog, zasluženog heroja, nego se naš dobrodušni džin još cima kad mu neko kaže da je gluperda. Ili da izgleda kao da nosi disko-kuglu a ne kacigu na glavi.
No, vjerovali ili ne, to što se još nije izborio sa nesigurnošću, manjkom ljubavi, viškom potrebe za samodokazivanjem i užasnom traumom iz djetinjstva – za Ganovu seriju ispada odlično.
MAGIČNA KAPIJA
Isti recept nije nužno loš kada postavite visoke standarde i znate kako da ih održite, a pritom, za razliku od Marvela, imate i neka odlična „saznanja“ o tome kako se u superherojskom svijetu na pravi način može „unovčiti“ koncept multiverzuma. To nam makar poručuje pet od osam epizoda koje nam je HBO poslao uoči premijere, izmamljujući i poneku psovkicu od muke što ćemo preostale tri ipak morati da čekamo na strimu, sve do kraja septembra, kao „obični smrtnici“. Ganov „Superman“ obilježio je filmsko ljeto u bioskopima, strpao mu u džep tričavih 600 miliona dolara i potvrdio da je
DC na pravom putu od kada ga je preuzeo čovjek specijalizovan da svu tu „praznoglavu“ superherojsku akcijadu prožme nečim što Marvel ili više ne umije, ili ga se plaši – krvlju, sprdnjom na svoj račun i, prije svega, dubokom emocijom. S obzirom na to da je i DC, pod Ganovom palicom, krenuo da uvezuje tačkice u svom univerzumu, Mirotvorac se već pojavio u filmu „Superman“, pa i u drugoj sezoni seriji „Peacemaker“ kod njega gostuje nekoliko faca uvedenih u ovom blokbasteru. Najvažnija je, pak, Rik Fleg Senior (Frenk Grilo, zvanično uveden u DC u seriji „Creature Commandos“), koji postaje novi šef organizacije A.R.G.U.S. nakon što javnost sazna za nezakonite radnje Amande Voler (Vajola Dejvis) i spakuje joj se otkaz. Senior je važan, naravno, ne samo zbog toga što je opasan tip, već i zato što mu je naš nesrećni Kris ubio sina Džuniora (Džoel Kinamen) u oktanskom finalu prve sezone. Otac je odlučan da osveti smrt mladunca, pa sada cijeli
A.R.G.U.S. tim sa Sašom Bordo (Sol Rodrigez) na čelu, tjera da špijunira Mirotvorca. Svi oni, među kojima se nalazi i njegov drugar Džon Ekonomos (Stiv Ejdži) – genijalni kompjuteraš čije je srce „neunakaženo“ hrabrošću – naći će se u čudu nakon što otkriju
Krisovu strogo čuvanu tajnu. Zvali ga „džepnim univerzumom“ ili nekakvom magičnom kapijom sa prolazom do drugih univerzuma, dođemo na isto. Uglavnom, Kris usred spavaće sobe ima vrata kroz koja može da dođe do drugih svjetova, a većinu vremena koristi ih samo da bi pustio svog orla Iglija da malo prošeta, onda kada pada kiša ili mu je prosto muka da sa njim ide napolje. Ipak, stvar se mijenja jednog dana kada Kris slučajno provaljuje vrata od dimenzije koja je skoro ista kao njegova. Samo što je u njoj – voljen i srećan. Što se tačno događa u toj dimenziji, morate da otkrijete sami. Recimo samo da je Krisovo djetinjstvo u toj dimenziji bilo mnogo ljepše. I ne samo što nije trpio teški sadizam i psihopatologiju oca Ogija Smita/ Bijelog zmaja (Robert Patrik), nego ga je tata – volio. Bio mu je i ostao prijatelj. I jedna od najvažnijih životnih karijatida.
MECA DOBRIĆ
Ako znate da se prva sezona završila s Ogijevom krvlju na Krisovim rukama, ako ste svjesni što mu je od glave i sr-
ca napravilo to što je morao da ubije nacistički otrov od svog oca, onda možete i da pretpostavite da naš meca dobrić u tijelu snagatora u toj novoj dimenziji vidi potencijalno rješenje svoje traume. „Best. Dimension. Ever.“, kaže oduševljeni Kris… Naravno, potpuno nesvjestan da bi „preseljenje“ bilo samo novi bijeg, a ne suočavanje sa sobom. Nažalost, trenutni odnos koji najbliži prijatelji, najljući neprijatelji, njegova potencijalna ljubav i cijeli svijet imaju prema Krisu, ne pomažu mu da shvati u kakvoj je zabludi. A to što svoj „džepni multiverzum“ krije od BFF Leote Adebajo (presimpatična Danijel Bruks), superštrebera i supernametljivog druga Edrijena Čejsa/ Osvetnika ( Fredi Stroma ) i „hoće li-neće li“ simpatije Emilije Harkort (Dženifer Holand) – samo dodatno komplikuje situaciju.
Sve će to probati da iskoristi Rik Fleg Senior da bi našem Krisu smakao kacigu, uz pojačanje koje je moglo da izađe iz glave samo nekoga tako autoironičnog i opuštenog u sopstvenoj koži kao što je to Džejms Gan.
Svakakvi su nam spoileri zabranjeni, pa ne smijemo da otkrijemo, između ostalog, ni koga igra Dejvid Denman, niti zašto nam je najdraži novi lik u drugoj sezoni. No, s obzirom na to da HBO nije pominjao ništa u vezi sa muzikom, neka ide život i jedno malo otkrovenje. Jedan od najslađih soundtrack momenata pjesma je „Dreamer“ neprežaljenog princa tame
i najnježnijeg mračnjaka na svijetu, Ozija Ozborna Pa kažite poslije da Kris nije sanjar taman po mjeri ove pjesme i ovog čovjeka koji je zauvijek promijenio i oplemenio svijet muzike. Soundtrack je, inače, sve što je moglo da se očekuje od Džejmsa Gana i serije „Peacemaker“. Glam metal osamdesetih i dalje žari i pali; svaka epizoda ima barem dva-tri momenta
gdje muzika rasplamsava krvavu akciju, pojačava humoristični ton ili raznježuje, često i sve istovremeno. Stoga, odgovor na ono pitanje iz pjesme „Do You Wanna Taste It“ benda Wig Wam, koja je pičila u špici prve sezone, i dalje je isti. Da, apsolutno! Ova muzika, ova priča, ovaj Mirotvorac, ovaj Gan – nešto je zbog čega bi se brk nasmijao i Skorsezeu
Od novih likova, najbolje je definitivno spakovao za Majkla Rukera i Tima Medovsa. Prvom – namijenio je lovca na orlove koji je toliko besprizorno zaokupljen američkim domorocima, da dobija nadimak Kapetan kulturne aproprijacije. A Medovsu – agenta sa nepodnošljivim talentom za pasivnu agresiju i davanjem izluđujuće-ponižavajućih nadimaka. I da, dao je njegovom agentu Langstonu Floriju još nešto za što sigurno nikad čuli nijeste… Ptičje sljepilo. Medovsov lik ne bi znao razliku između orla, papige i sove ni da mu život od toga zavisi, a bogami će mu i zavisiti u jednoj od epizoda. I naravno da će Gan taj motiv iskoristiti kao katalizator urnebesa i bizarnosti za piš od smijeha.
RASPLESANA ŠPICA
Kroz sve te nepogode, zvale se Flori, Rik Fleg ili Kapetan kulturne aproprijacije, Kris prolazi imajući na umu samo jedan cilj – da se domogne „najbolje dimenzije na svijetu“. I nije vam ovo neki spoiler; zaključićete to već poslije prve epizode, tačno je da je narativ druge sezone prilično predvidljiv. No, za sve predvidljivosti Gan se iskupljuje standardnim ganovskim paketom, a kad je „Peacemaker“ u pitanju – u njega spada štošta. Nova špica je, recimo, rađena po istom konceptu kao i prethodna, tako da predstavlja mikrokosmos cijele sezone. I ni nju nećete željeti da preskočite, i ovu ćete pjesmu željeti da slušate na repeat, paralelno skidajući plesnu koreografiju cijele ekipe u kojoj se ovog puta nalazi i jedan vanzemaljac! Špica je, naravno, samo prva višnjica na torti. Krisovi prijatelji, zajedno sa vječito namrgođenom ljubavlju njegovog života (sada i sa zvaničnom di-
jagnozom i procjenom da pati od toksičnog maskuliniteta!), i dalje su ekipa sa kojom želite da se družite, da podijelite i sreću i muku i da ih zaštitite –po svaku cijenu. Od svih, možda najviše sidekick orla Iglija, najslađeg i najfurioznijeg ljubimca kojeg (meta)čovjek može imati. I koji je apsolutni MVP druge i pete epizode dok isporučuje lekciju o tome da svaki čovjek vrijedi tačno onoliko koliko vrijedi i njegova ptica!
Ganov recepT
Čak su i ti sporednjakovići od likova, bili novi poput Florija ili stari a prošireni kao što je Džudomaster (Nat Li), urađeni sa takvom pažnjom i brigom, da im se smijete i volite ih i onda kada zaliče na kliše. Gan jednostavno zna u čemu je dobar, a to očigledno kod sebe kapira i Sina – pa zajedno uspijevaju, da iz nečega što bi kod bilo kojeg drugog autora i glumca djelovalo usiljeno, izvuku urnebesno ludilo. Gomilu iznenađenja. I srce na reveru. Što su Marvelovi kreativni vojnici zaboravili, a Gan nije? Pa, kako se zapravo unovčavaju superherojski koncepti poput multiverzuma. Dok Marvel još od kraja treće faze (dakle, više od šest godina) ređa većinom serije i filmove koji više liče na reklame za naredne projekte nego na prave serije i filmove – Gan poseže za onim što je najvažnije i što zanima svaku publiku, ne samo superherojsku. Za emocijama i likovima koji ih bude, pretvarajući svoje filmove i serije u male, slatke, izvrnute psihoterapije. Naravno da „Peacemaker“ nije na nivou prvog i trećeg dijela trilogije „The Guardians of the Galaxy“ (drugi je, ipak, ispod njihovog nivoa), kojom je Gan zacementirao sebi status autora što je u stanju da vam od nekakvog superheroja u spandeksu napravi kuma i najbližeg prijatelja. Ipak, kada je najbolji, opasno vas primiče tom
Piše: Stojan STamenić
Sve milenijalske tuge liče jedna na drugu i tiču se, uglavnom, generacijske muke da se riješi egzistencija. Ako muka nije podstanarska kirija, onda je to još veća i inflacijom pogurana nova stanarina. Ako nije to, onda je rata za neki kredit stambenić, koja nagriza platu dvocifren broj godina unaprijed. A ako nije ni to, onda je život u roditeljskoj sobi u četrdesetoj.
Nego, Vanesa Kirbi. Britanska glumica proslavila se bravurom u drami „Pieces of a Woman“ (Kornel Mundruco, 2020) za koju je i nominovana za Oskara za najbolju glavnu žensku ulogu.
Potom je zablistala i kao princeza Margaret u Netfliksovoj seriji „The Crown“, dakle, kao žena koja nikad, ali nikad u životu nije morala da brine za novac. Da bi, kaže Kirbi, iz te perspektive - upala u filmsku rolu one kojoj ni najiskreniji trud ni rintanje ne pomažu da do iole pristojnog života dođe.
TaTina princeza
osjećaju. Jednostavno vam je bitno sve što se događa Krisu i njegovoj odabranoj porodici. Na neki način, ta familija postaje i vaša.
prave rUke
Zbog toga i raduje Ganova tvrdnja da je uživao radeći na ovoj sezoni, te da se jako potrudio da kroz ovih osam epizoda provuče i pripremi dobar plan za dalji razvoj DC univerzuma. O tome je govorio, vidno srećan i oduševljen, na njujorškoj premijeri novih epizoda. Svašta je od novih projekata već najavio, od drugog dijela Rivsovog iznenađujuće uspjelog mračnjaka „The Batman“ i filma „Swamp Thing“, do serija poput „Green Lanterns“, „Blue Beetle“, „Paradise Lost“… Ili spin off projekta „Waller“ u kojem će Mirotvorac sigurno igrati važnu ulogu, s obzirom na to da se priča vrti upravo oko bivše šefice organizacije A.R.G.U.S. i majke njegove najbolje drugarice Abs. Amanda Voler je, na koncu, zbog kćerke i njenog druga i izgubila posao u ovoj sezoni. Kakve god bile ove serije i filmovi, jedno je sigurno: DC iz projekta u projekat potvrđuje da je konačno završio u pravim rukama. Čak i kada pobrljavi, Ganu želite da progledate kroz prste zbog te jedinstvene potrebe da nešto što bi trebalo da bude skroz ozbiljno –pošašavi, a nešto što svi misle da je odveć tupavo i za mozak na otavu – uozbilji. I učini da vam sve skupa postane bitno. To sa Mirotvorcem dokazuje od kako ga je, kao naizgled potpuno nebitnog lika, izvukao iz filma „The Suicide Squad“ (2021) i dao mu priliku da nam pokaže da zaista nije gluperda, nego veliki car i najveća bratina. Ma, možda i jedini tip kojem biste zagrljaj kostolomac i rame za plakanje ponudili dok viče, repetira ljevore i kacige - i napušava vas mirom, ko zna koji put!
Vanesa Kirbi gubi bitku protiv tankog zapleta u novom Netfliksovom trileru
Na putu do dna mračne milenijalske zečje rupe, režiser ne uspijeva da poentira, da podvuče stav, da kaže nešto generacijski važno - ili makar aktuelno
Tako je Vanesa ovog ljeta najavila triler „Night Always Comes“ režisera Bendžamina Kerona na Netfliksu. U izvjesnom smislu ubola je i perfektan tajming za glavnu filmsku rolu na striming servisu, nakon silne prašine koju je prošlog mjeseca digao njen Marvelov blokbaster „The Fantastic Four: First Steps“. Još, naravno, uz sve one male dodire i poglede razmjenjivane sa Pedrom Paskalom koji su veselili vaskoliku onlajn raju po mimovima posljednjih sedmica. Dakle, ovo je Vanesin momenat - i dobra prilika da, kroz predstavljanje glavnih rola u prilično skupim projektima, filmskoj publici kaže nešto važno o sebi i svojoj karijeri. To što je izrekla najavljujući film „Night Always Comes“ ipak nema toliko veze sa princezom Margaret i „The Crown“ - koliko sa samom Vanesom. Londonska glumica dolazi iz svijeta privilegovanih, ako ih ima. Vanesa Kirbi kćerka je slavnog hirurga i predsjednika Kraljevskog ljekarskog društva. Milenijalske brige nikad nije brinula; kroz teatar je, opet, grabila sa savršenom lakoćom i bez pritiska očekivanja… Da bi je, prije „Pieces of a Woman“ i „The Crown“, u pozorištu afirmisale - isključivo uloge (opet) princeza, kraljica, plemkinja. Shvatate li u kojoj mjeri je to za nju bio istovremeno i teret - da sopstveni uspjeh, bez obzira na to kakav talenat u sebi nosi, opravda pred onima koji u njoj vide samo još jednu privilegovanu tatinu kćerku? Kapirate li koliko joj je bila bitna ta glavna uloga u filmu kao što je Netfliksov „Night Always Comes“?
U filmu Bendžamina Kerona, Vanesa Kirbi je Linet - prijeka tvrdoglavica kratkog fitilja, koja u siromašnom predgrađu Portlanda mora da brine o kiriji i bratu sa Daunovim sindromom. Otac je ko zna gdje i ko zna kada pobjegao, a maj-
ka Dorin (Dženifer Džejson Li) uopšte ne krije da su joj njih dvoje samo teret. Onda u jednačinu upadne i stanodavac, koji navrat-nanos traži ili da se ta udžerica otkupi, ili da se đuture isele. Čuli ste svakako, da je neko mlad u vašem okruženju, bio u takvoj situaciji.
Uglavnom, u cijeloj jednačini, neki silni novac završi kod njihove mame - a neurotična Dorin (potpuno neuvjerljivo, već tu je momenat filma u kom po šavovima puca rupičavi scenario) tu odluči da uštekane pare momentalno potroši na nešto drugo. Naša Linet ima jednu noć, dakle, do zore, da sakupi 25.000 dolara. I kreće u jedno lično putovanje sa kraja na kraj mračnog Portlanda.
Ključno pitanje filma glasi: „Šta ste sve spremni da uradite, za priliku da riješite osnovne egzistencijalne probleme?“ Ili - koja je granica ličnog dostojanstva koju je neko spreman da pređe, da bi stekao nešto što je, opet, osnovna potreba i, na kraju krajeva, stvar ličnog dostojanstva.
Vanesi Kirbi, odrasloj u privilegovanom svijetu, bilo je
očigledno važno da pokaže da može da iznese ovakvu rolu.
Da se suoči oči u oči sa nekim prijateljima koji joj odavno duguju neke pare. Da završi opet u krevetu s oženjenim likom koji je znao da joj usput tutka neki novac. Da pozove i nekog najgoreg od svih bivših - koji joj je, dok je bila klinka, bukvalno bio nešto poput svodnika ili makroa. Da sa jednim robijašem, na kraju, osmisli i pljačku… I naravno, jasno vam je, šta tu sve i na tom putu može poći po zlu.
UzalU dna m U ka
Najmanji problem je to, što film Bendžamina Kerona, koji je sa Kirbi radio upravo na seriji „The Crown“, djeluje sve manje uvjerljivo, dok naša antiheroina, tokom te jedne noći, tone sve dublje. Najveća muka nije ni to što iz realne i istinite tenzije života u sirotinjskom predgrađu industrijskog grada - film sklizne u priču kojoj apsolutno ne možete da vjerujete, pa ni toj životom 1.000 puta izranjavanoj i iznevjerenoj Linet. Nije problem čak ni to što Keronov brižno spakovani vizuelni identitet filma ne može to da pokrije.
Ključni problem ogleda se u tome što „Night Always Comes “, na tom putu do dna mračne milenijalske zečje rupe, ne uspijeva da poentira. Da podvuče stav, da kaže nešto generacijski važno - ili makar aktuelno, kroz sve te vrtloge inflacija i besparica. Umjesto toga, vrlo jeftin i providan scenario Sare Konrad, adaptacija istoimenog romana Vilija Vlotina), prospe se u susret „s neba pa u rebra“, finalno sučeljavanje kćerke i majke. Pa se njih dvije, na kraju, kao, objasne jedna drugoj. Mama Dorin (kojoj takođe kapi jedne ne vjerujemo - jer Dženifer Džejson Li i djeluje i izgleda previše dobro za rolu jedne takve ruine i neostvarene osobe), kao fol, kćerki objasni zbog čega je sve morala da je ispali za te bitne pare. Mlako i bljutavo. Na kraju, kao svojevrstan „deus ex machina“, pojavi se onaj stanodavac. Otprilike, samo da našoj kukaloj Linet objasni da su joj sav trud, muka i kutara, ionako - uzaludna rabota. Sa posljednjim kadrovima, imaćete upravo taj osjećaj: da je ova filmska uzaludna, taman kao taj vrtlog od noći izgubljenih posljednjih komada dostojanstva jedne Linet. Šteta i žali bože - makar spram očiglednog truda, planiranja, estetike i brige režisera Kerona. Šteta i spram iskrenog damara Vanese Kirbi, da ulogu iznese. Ali džaba, spram ovako beznadežnog scenarija. Želite neku sličnu priču o borbi mlade osobe za iole dostojanstven život? Odaberite onda braću Darden, „Two Days, One Night“ (2014) i Marion Kotijar… Na jednom sličnom, ali mnogo uvjerljivijem putu, od ovog koji je na Netlfiksu zapao Vanesu Kirbi.
Neđelja, 24.
Iako su nastupi prve noći odloženi zbog jake kiše i nevremena, 16. izdanje nikšićke manifestacije u potpunosti je opravdalo očekivanja publike i postavilo nove standarde u organizaciji koncerata
NIKŠIĆ - Jaka kiša koja je u četvrtak 21. avgusta pala nedugo nakon zvaničnog otvaranja 16. izdanja Bedem festa, odmah poslije sjajnog nastupa nikšićkog repera Nemanje Roganovića, slušaocima poznatijeg pod pseudonimom La vie, nije demotivisala brojne posjetioce koji su željno iščekivali početak ove kultne muzičke manifestacije. Čak naprotiv, raznovrstan program, pomjeren za noć kasnije usljed pomenutog nevremena, na drevnoj tvrđavi Onogošt okupio je ogroman broj ljudi. Svi oni su uživali u koncertima istaknutih izvođača iz široke lepeze žanrova.
Ljubitelje rokenrola u petak 22. avgusta prvo su oduševili Kolektiv 0 i Darko Mihajlović bend
ZADOVOLJSTVO I PRILIKA
Frontmen Kolektiva 0, perspektivnog sastava koji je trijumfovao na ovogodišnjem k onkursu „Kao mlad šansu trebam sad“ i tako osvojio mogućnost da sebe i svoj dosadašnji rad predstavi, a koji su združenim snagama organizovali Lejk i Bedem fest, Jovo Čeprnić nije krio zadovoljstvo svirkom, kao i reakcijama publike koje su bile i više nego pozitivne.
- Zadovoljstvo je što smo dobili priliku da nastupimo prije heroja naše generacije: Ajs Nigrutina, Đusa i pogotovo E-Playa, ali i njenog visočanstva Josipe Lisac. Molitve su se uslišile i ljudi su počeli da čuju nešto van klika i shvatili da bez toga nema života. Mi kao mlad bend smo pokušali nešto novo da smislimo i da odmah to pokažemo – saopštio je Čeprnić.
Pojasnio je i da su sve pjesme koje su izveli produkt osluškivanja publike na prve tri svirke koje su, kao mlad bend koji je tek odskoro počeo graditi
svoj muzički put, imali dosad. Nikšićanin Darko Mihajlović, kojem je ovo peti put da učestvuje na Bedem festu, ali ove godine prvi sa svojim autorskim numerama, takođe je mišljenja da je sve proteklo fantastično.
- Vidim i po publici da je zadovoljna. Ovo je inače moj premijerni koncert sa novim kompozicijama „Mislim na nas“, „Želim da znaš“, „Pod zvijezdama“... One još uvijek nijesu snimljene, već se trenutno rade u studiju. Ja sam Nikšićanin i Nikšić je moj grad. Zato sam svom Nikšiću želio da podarim ovaj koncert. Nikšićka publika je uvijek imala kritički nastrojen stav, ali je i vazda ponosna na svoje autore - kazao je Mihajlović novinarima.
POVRATAK DIVE NA
BEDEM
Binu je nekoliko minuta kasnije preuzela jedinstvena i neponovljiva diva eks-Ju muzičke scene, Josipa Lisac. Ona je izuzetnim glasom i vanvremenskim hitovima ponovo
očarala mnogobrojnu publiku, koja je plesala i uglas pjevala uz legendarne kompozicije „Magla“, „Na, Na, Na, Na“, „O jednoj mladosti“, „Hir, hir, hir“ i mnoge druge.
Poseban momenat, koji je na jako lijep način obilježio veličanstveni koncert hrvatske muzičarke, dogodio se tokom izvođenja pjesme „Gdje Dunav ljubi nebo“. Naime, osnivač i organizator Bedem festa Petar Šundić u tom trenutku popeo se na binu i iznenadio Josipu buketom cvijeća.
Iako od umora i očevidne sreće, izazvane ovacijama i aplauzima koje je dobila od svih prisutnih, kako mlađih, tako i starijih, nije davala zvanične izjave za medije, Lisac je izrazila veliko zadovoljstvo gostoprimstvom i raspoloženjem posjetioca i gostiju, koje je potvrdilo da je njen repertoar i dalje i te kako voljen, cijenjen i slušan.
TVRĐAVA I ENERGIJA
Atmosferu je na novi nivo, maltene do usijanja, jakom energijom podigla beogradska
grupa E-Play, na čelu sa frontmenkom Majom Cvetković U izjavi za Pobjedu ona je istakla da je ovog puta još zadovoljnija muzičko-scenskim performansom koji su izveli.
- Kad smo svirali ovdje prvi put, mislila sam da je to najbolje od najboljeg. Međutim, sad je zaista bilo još bolje. Stvarno je publika bila divna i baš je bio prelijep koncert - naglasila je Cvetković u izjavi za naš list. Priznala je i da je posebno fascinirana tvrđavom.
- Prostor je fenomenalan! Nema toliko festivala, čak ni u inostranstvu, koji se rade u ovakvom ambijentu. Uglavnom su na livadama. Tvrđava je tako savršena. Meni je skroz jasno zašto Petar insistira da na ovoj lokaciji pravi festival i muči ljude da (u)nose razglase, rasvjetu, opremu i binu po ovako nepristupačnom terenu, ali vrijedi jer ovi zidovi imaju nestvarnu energiju - rekla nam je Cvetković.
PUBLIKA
Ponovila je da se u Nikšiću i Crnoj Gori uvijek osjeća div-
S. MiloviĆ
Najmlađi „otkidaju“ na rep muziku
Posebnu ljepotu, radost ovogodišnjem Bedem festu donijeli su brojni osnovci i srednjoškolci koji su, zajedno sa roditeljima, došli da isprate ovo dešavanje. Među njima su bili i Savo Đukić i Stefan Vasiljević - Prelijepo mi je. Super je atmosfera. Mogu da kažem da mlađa generacija čeka najbolje - dvojicu repera, Đusa i Ajs Nigrutina. Ovo je najbolji festival na kojem sam bio. Dosta mi se sviđa i što ću čuti repere Bigrua i Paju Kratkog. Nadam se da će sljedeće godine isto ovako biti dobro - iskren je bio Đukić, đak jedne od nikšićkih osnovnih škola.
Njegov drugar Stefan napomenuo nam je da nikad do sada nije bio na Bedem festu. Važno mu je što su od sada u lajn-ap uvršteni i reperi.
- Nikad prije nijesam bio na Bedem festu, jer nije bilo pjevača koje sluša naše godište. Sviđa mi se što su sad organizovali ovako nešto za nas mlađe. Htio bih da pozdravim i zahvalim Petru Šundiću što je napravio ovako nešto. Provodim se bogami lijepo, a fino je i to što sam ove godine mogao čuti što je to što slušaju ljudi godišta mojih roditelja i zašto im je to interesantno - odgovorio je Đukić.
Mada obojica slušaju rep, nijesu sigurni da će se njimm u budućnosti baviti.
- Malo pišemo tekstove i rime, pogotovo kad smo u školi, ali ne vjerujemo da ćemo se time baviti - zaključili su, u kratkoj izjavi za Pobjedu, najmlađi posjetioci 16. izdanja Bedem festa Savo Đukić i Stefan Vasiljević. Vrhunski provod nastavljen je i sinoć, a potrajao je do duboko u noć. Tokom posljednje festivalske večeri nastupili su nikšićki Remake, pobjednik Bunt Rok festivala Paks, popularni slovenski muzičar i kompozitor Magnjifiko, znamenita grupa Vampiri, srpski reper, kompozitor i tekstopisac Vukašin Todorović Brut, tandem Bigru i Paja Kratak, a za samu završnicu svoje autorsko stvaralaštvo predstavio je i lokalni reper Bogdan Popović Had
no. Detalj koji joj se mnogo dopao i prijatno je iznenadio bila je bakljada sa zidina tvrđave, upriličena u toku singla „Divan dan“.
- Nikšićka publika je najbolja! Ti ljudi nas prate po različitim festivalima i stvarno su nam vjerni. Imamo veliko poštovanje prema njima - navela je Cvetković. Nada se da će uskoro imati mogućnost da ovaj spektakl repriziraju. Dodaje i da je E-play-u u fokusu promocija albuma „Diši duboko“.
- Dosta sviramo, promovišemo album „Diši duboko“ koji smo izdali. To je naš šesti album, tako da na tome najviše radimo - jasna je ona.
Otkriva i da će se, zbog stanja u Srbiji i aktuelnih protesta protiv režima Aleksandra Vučića , E-play snimanjem novog materijala baviti malo kasnije.
- Kod nas u Srbiji je ne malo, nego dosta problematično.
Svi se trudimo da neke stvari promijenimo, pa zbog toga su neke stvari na pauzi. Zato će novi materijal sačekati neko bolje vrijeme - poduvikla je Cvetković.
ODLAGANJE „BUSTOVALO“ DOŽIVLJAJ
Iako je snažno nevrijeme uticalo da se njihov nastup prve večeri Bedem festa odloži, poznati beogradski reperi Ajs Nigrutin (Vladan Aksentijević) i Đus (Ivan Ivanović) na nikšićkoj tvrđavi nastupili su sa još većom motivacijom.
- Rep može da opstane jer se dosta đubreta danas proizvodi. Može da opstane i jer ljudi ipak prepoznaju neki kvalitet, trud i rad. Rep ima budućnost - poručio je Ajs Nigrutin. Da na prvobitno odlaganje ne gleda kao problem, već kao opciju za još bolji doživljaj, potvrdio je i Nigrutinov kolega, reper Ivan Ivanović Đus, koji inače ima crnogorske korijene.
- Organizacija je fenomenalna. Nikšić je grad od velikog istorijskog značaja! Crna Gora je ljepota Božija! Mnogo je jako biti ovdje i nastupati. Bedem fest je u svom usponu. Mislim da će biti sve veći iz godine u godinu. Velika je stvar što ovdje nastupa i Josipa Lisac - kategoričan je Ivanović. Milovan MARKOVIĆ
crnogorske vaterpolo
Crna Gora 10 Italija 6
ORADEA - Bazen ,,Oradea“. Gledalaca: 500. Sudije: Blašković (Hrvatska) i Erze (Mađarska). Rezultat po četvrtinama: 2:0, 5:5, 3:0, 0:1.
CRNA GORA: Ivanović, Kovačić, Moračanin 1, Brnović, Milinić, Roganović 1, Stupar 3, Bošković 1, Petrović 1, Vukanić, Gojković 2, Vukčević, Pejović, Todorović 1.
ITALIJA: Kastrući, Porcio, Dominiki, Di Korato 1, Sikali, Miraldi 2, Olivi, Kostanco, Tresa, Trimaći, Kianese 3, Marangolo, Marćeti, Mafei. Vaterpolo reprezentacija Crne Gore igraće danas (18.30 h) protiv Srbije u finalu Evropskog prvenstva za igrače do 18 godina.
„Ajkule“ su u polufinalu ubjedljivo savladale Italiju10:6, a gotovo da nije bilo slabog mjesta u našem timu u petoj uzastopnoj pobjedi u „Oradei“.
Naši momci bili su od starta u boljem ritmu, vodili su 2:0, zaprijetila je Italija krajem druge četvrtine (6:5), a onda su granitnom odbranom i serijom od 4:0 (od kraja druge do početka posljednje dionice) riješili pitanje pobjednika.
„Azuri“ su nakon petog gola u finišu druge četvrtine bili potpuno napadački zaustavljeni, jer su šesti gol postigli nakon 16 minuta igre.
- Prvo bih želio da čestitam
ekipi plasman u finale. Polufinale smo teško otvorili, ali smo prvu četvrtinu uspjeli da pobijedimo 2:0. Poslije toga uslijedio je pad u našoj igri, ali smo i uspjeli da pojačamo ri-
tam kada su se Italijani rezultatski približili. U trećoj četvrtini postigli smo tri gola, a sa pet golova prednosti dočekali posljednjih osam minuta. I uspjeli smo da održimo
prednost. Danas nas čeka finale, nadam se najboljem, pobjedi - poručio je ljevoruki Danilo Stupar Naši vaterpolisti u grupnoj fazi savladali su Srbiju 9:8, a
upravo su u ovom dijelu šampionata pobjedama nad Hrvatskom i Španijom nagovijestili velike stvari. - Odigrali smo tešku utakmicu, znali smo da je Italija kva-
litetan rival. Od starta smo ispoštovali dogovor. Znali smo da ćemo ako to ispoštujemo pobijediti. Na ovome nećemo stati, idemo do kraja - istakao je Todorović.A. MARKOVIĆ
SP u šahu za osobe bez i sa smetnjama vida
Crnogorski odbojkaš postao član SVA Rehovota
PODGORICA - Crnogor-
ski šahista Predrag Nikač remizirao je sa Špancem
Davidom Fernandezom Lagom u šestom kolu Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u poljskom Žešovu.
To je treći uzastopni remi Nikača, nakon tri startna trijumfa.
Nikač i Fernandez Lago nakon šest odigranih kola imaju po četiri i po boda i u grupi su šahista koji dijele treće mjesto na tabeli.
Poslije pet i po sati iscrpne borbe do golih kraljeva i obostrano korektne igre, partija je završena remijem, koji je crnogorskog šampiona ostavio u trci za visok plasman. Kolo su obilježile pobjede prva dva nosioca šampionata. Španac Danijel Eduardo Pulvet, drugi nosilac, pobijedio je Šveđanina Jorgena Magnusona i sa pet i po bodova učvrstio se na čelu tabele. Pola boda manje ima drugoplasirani zvanični svjetski šampion, Poljak Marčin Tazbir, koji je savladao sunarodnika Jaceka Stačančika Nikač, koji brani srebro sa šampionata na Rodosu, u sedmom kolu igraće danas protiv Poljaka Mihala Racisa, koji je sakupio četiri i po boda. Šampionat u Žešovu igra se po švajcarskom sistemu, u devet kola.
R.A.
PODGORICA - Mark
Markes pobjednik je prvog sprinta voženog na stazi
Balaton Park u Mađarskoj. Lider Moto GP šampionata ostavio je iza sebe Italijane
Fabija Di Đanantonija, Franka Morbidelija i Luku
Marinija. Podbacili su Frančesko Ba-
PODGORICA - Milutin Pavićević karijeru nastavlja u Izraelu, korektor crnogorske odbojkaške reprezentacije iduće sezone igraće u SVA Rehovotu, timu koji je prošle sezone bio pretposljednji u nacionalnom šampionatu.
Pretprošle sezone igrao je za finsku Vantu, a u prvom dijelu prošle sezone je bio bez kluba i trenirao je sa ekipom Budućnosti.
Pavićević je prošlu drugu polusezonu proveo u srpskom
lusezonu proveo u srpskom
MOTO GP: Ništa novo u Mađarskoj
njaja i Aleks Markes, koji je bio osmi, a Peko je bio tek 13. Fermin Aldeger profitirao je iz greške Đana Mira i završio je na petoj poziciji. Beceki je bio sedmi, a iza mlađeg od braće Markes završio je Horhe Martin, a najboljih 10 kompletirao je Pol Espargaro. Na početku trke Kvartararo
superligašu, Karađorđu iz Topole. Karijeru je počeo u Budućnosti, odakle je prešao u Budvu i u sezoni 2020/21. osvojio duplu krunu. Nakon toga je krenula njegova inostrana karijera, pa je nosio dres češke Dukle Liberec i austrijskog Amštetena, odakle se vratio u Budućnost i odigrao drugu polovinu sezone 2022/23.
Pavićević je sa seniorskom reprezentacijom 2021. godine nastupio na Evropskom prvenstvu u Češkoj, a bio je i dio tima koji je igrao posljednje kvalifikacije za EP. S. J.
je izgurao Bastijaninija sa staze, kasnije je učestvovao u incidentu sa Zarkom. Nakon novog
incidenta obojica su odustali. Trka
PREMIJER LIGA (2. KOLO)
PODGORICA - Totenhem
zna kako sa Sitijem i to na ,,Etihadu“. Nakon prošlogodišnjih 4:0, do velike pobjede u 2. kolu Premijer lige stigli su golovima u finišu prvog poluvremena.
Brenan Džonson pogodio je u 35, da bi u drugom minutu nadoknade Žoao Paljinja duplirao prednost. Igrači Tomasa Franka potvr-
dili su odličnu formu na startu šampionata i pokazali da je poraz u Superkupu Evrope od Pari Sen Žermena prošlost. Šta reći za Siti - nakon 4:0 protiv Vulverhemptona očekivao se bolji derbi, ali... Domaći tim je, istina, prijetio preko Erlinga Halanda, što nije pretjerano uticalo na sigurnost gostiju. Naprotiv, Siti je djelovao nesigurno, što se vidjelo u defanzivi kada je
Džejms Traford napravio početničku grešku u nadoknadi prvog poluvremena. Nakon 2:0 Siti je krenuo na sve ili ništa. Stvarao je šanse, ali Vikario nije dozvolio iznenađenje.
Očigledno da ekipa slavnog Španca nema prava rješenja za rivala koji je tri puta slavio u posljednjih pet mečeva.
Bornmut i Brentford slavili su sa 1:0 protiv Vulverhemptonoma i Aston Vile, a Barnli je 2:0 savladao Sanderlend.
U posljednjem meču Arsenal je opravdao ulogu favorita protiv Lidsa (5:0) i sa dvije pobjede, na premijeri je bio bolji protiv Mančester junajteda (1:0) najavio dobre stvari u ligi. A. M.
BUNDESLIGA (1. KOLO): Bajer izgubio kod kuće
PODGORICA - Ten Hag nije srećan nakon debija na klupi Bajera. Stigao je u Njemačku, preuzeo ekipu od Ćavija Alonsa, a onda ,,hladan tuš“.
Hofenhajm je na premijeri Bundeslige slavio 2:1, a to što je domaćin poveo u šestom minutu golom Kvansaha goste je samo motivisalo. Preokrenuli su preko Aslanija i Lemperla, za velika tri boda. Ubjedljivo na premijeri bili su
Ajntraht, koji je savladao Verder 4:1, Augzburg je kao gost bio bolji od Frajburgu - 3:1, a Volfsburg je slavio u Hajdenhajmu istim rezultatom.
PODGORICA - Kevin De Brujne pogodio je za Napoli na gostovanju Sasuolu (2:0). Belgijanac je vodio glavnu riječ u debitantskom nastupu, a njegova ekipa je pokazala da bi mogla i u ovoj sezoni da se bori za trofej.
Preston na krilima Crnogorca na startu sezone
PODGORICA – Treća utakmica, treći gol za Milutina Osmajića, od ukupno četiri, koliko je Preston postigao na otvaranju sezone u Čempionšipu.
Crnogorski fudbaler je u trijumfu nad Ipsvičem (1:0) bio precizan iz penala, koji je izborio Džejkob Grivs Osmajić je glavna faca u ligi, igra sjajno, a njegova ekipa je sa dvije pobjede i remijem u vrhu tabele. Andrija Vukčević igrao je od 86. minuta za Preston. R. A.
PODGORICA - Otrant je izvukao sedmicu na premijeri protiv Internacionala, ali je u 2. kolu Druge fudbalske lige Crne Gore poražen na gostovanju Rudaru – 2:1.
Ulcinjani su poveli u osmom minutu preko Valentina Rudovića, koji je realizovao penal. Izjednačio je Božidar Bujiša sredinom prvog poluvremena.
Samo što je krenuo nastavak, Pljevljaci su okrenuli rezultat u svoju korist. Strijelac je bio Martin Đukanović
Iskra je kao gost na Starom aerodromu bila bolja od Lovćena – 2:1. Sve važno dogodilo se u drugom poluvremenu –Danilovgrađani su stekli dva gola prednosti preko Marka Šćepanovića i Save Milića, dok je poraz Cetinjana ubla-
Rezultati
Rudar-Otrant 2:1
Lovćen-Iskra 1:2
Igalo-Podgorica 1:0
Berane-Grbalj 2:0 Kom-Internacional 2:0
žio Stefan Vulanović u 65. minutu.
Igalo je vezalo drugu pobjedu pred svojim navijačima na stadionu Solila (1:0). Jedini pogodak postigao je Blagota Marković u sedmom minutu sudijske nadoknade.
Maksimalan skor nakon dvije runde ima i Berane, koje je nadigralo Grbalj - 2:0. Trijumf domaćinu donijeli su Nikola Đukić i Marko Jukić U posljednjem meču Kom je savladao Internacuonal sa 2:0. Golove su postigli Lazar Martinović i Stefan Mijović. D.K.
PODGORICA - Budućnost nema poželjnu situaciju uoči derbija sa vodećim Dečićem u 4. kolu Meridianbet 1. CFL.
,,Plavi“ su rezultatski uzdrmani, u organizacionom haosu, a više nemaju ni trajno rješenje na klupi nakon neopozive ostavke NenadaLalatovića. Ekipu će privremeno voditi asistent u stručnom štabu Ivan Delić, kome će u radu pomagati starosjedioci – Srđan Nikić i Mihailo Tomković. U ,,stafu“ su, takođe, Veljko Bajković, Ivan Novović i Milivoje Grbović Sa druge strane, Tuzani su u naletu. Jedini tim sa maksimalnih devet bodova iz tri meča, usamljeni lider i neko ko bi pod Goricom mogao da iskoristi slabosti aktuelnog šampiona. Drugoplasirana Sutjeska gostuje Jezeru, Mornar će biti domaćin Mladosti iz Donje Gorice, dok je pod Malim brdom na programu primorski derbi između Petrovca i Arsenala. Na Jadranu će se odigrati se još jedna utakmica predstojeće runde – U Kotoru je zakazan duel Bokelja i Jedinstva koje nije osvojilo ni bod.
DELIĆ BI DA PODIGNE TIM
Ivan Delić će pokušati ono što nije mogao Nenad Lalatović, a to je da usmjeri Budućnost na pobjednički put.
- Dečić je u dobrom ritmu, igra dobar fudbal, prvi je na tabeli, ima rezultat… Ali, radili smo dobro, energija i atmosfera su odlični, tako da očekujem dobru utakmicu i pozitivan rezultat - rekao je 39-godišnji Delić, koji je svjestan da je Dečić jedini maksimalan nakon uvodna tri kola, ali je okrenut svojoj ekipi.
- Što se tiče momaka, ne mogu da iščekaju početak meča i moj zadatak je da tu energiju malo spustim, da više radi glava, nego što bi imali pritisak - jasan je Delić, koji je pozvao navijače da na njegov debi dođu u što većem broju.
Statistika kaže da su ,,plavi“ mnogo uspješniji od Dečića u međusobnim duelima. Podgoričani su protiv ekipe iz Tuzi odigrali 55 utakmica, upisali 36 pobjeda, 11 remija i osam poraza, dok je pod Goricom situacija sljedeća: 30 utakmica, 20 pobjeda, pet remija i pet poraza.
ISPIT
A. M.
Union Berlin je sa 2:1 proslavio pobjedu protiv Štutgarta. U posljednjem meču dana Borusija je u prvom poluvremenu (1:0) najavila osvajanje gostujućih bodova, ali na kraju je morala da se zadovolji remijem (3:3). ST. Pauli je za 45 minuta postigao tri gola.
Domaćin nije ozbiljnije zaprijetio aktuelnom šampionu koji je u 17. minutu, nakon što je Mateo Politano proigrao Skota Mektominija, najavio osvajanje bodova. De Brujne je u 57. minutu iz slobodnog udarca povećao prednost, ispostaviće se za konačnih 2:0. R. A.
Sutjeska je prošle godine sva četiri puta izgubila ligaške utakmice sa Petrovcem, a od istog rivala je prošle neđelje zaustavljena u Nikšiću. Meč kraj Bistrice završen je 1:1. Četa Milije Savovića sada želi da počne novi niz pobjeda. Šansu vidi u Beranama, protiv Jezera. - Plan je bio da pobijedimo Petrovac, nijesmo uspjeli, ali
Samo jedan tim osvojio je maksimalnih devet bodova nakon tri kola u Meridianbet 1. CFL.
Dečić se izdvojio kao samostalni lider, a pokušaće da ostane na vrhu i poslije derbija pod Goricom, gdje gostuje Budućnosti.
- Super početak za nas, ali mislim da nivo igre može i mora da bude bolji. Dobro
to ne mijenja ništa. Tek je početak i sigurno će biti iznenađenja. Pred nama je novi težak izazov. Jezero je kompaktna, tvrda ekipa, u tri kola su bili ravnopravni sa svima. Mogu da ugroze svakoga. Moramo da pokažemo maksimalan pristup i da izvučemo najbolje iz sebe da bismo uzeli tri boda – za Pobjedu je rekao Savović.
Plavljani su ostali bez nekoliko prvotimaca, u prvom redu bez najboljeg strijelca Mihaila Perovića, ali ponovo pokazuju snagu cjeline.
- Sa budžetom koji ima, Jezero izvlači maksimum. Tim je napustio Perović koji je bio u vrhu liste strijelaca, a šansu je dobio momak koji ga je mijenjao – Maksimović. Sada ima priliku da više igra i pokaže svoje sposobnosti. Zanimljiv igrač, obratićemo pažnju, ne samo na njega, nego i na ostale. Je-
radimo i spremamo se od utakmice do utakmice, sa istim stavom i željom, a to je trijumf – za Pobjedu je rekao vezista Petar Sekulović, koji dodaje: - Kakva god da je situacija unutar Budućnosti, to je tim koji je uvijek favorit na domaćem terenu. Mislim da će izaći sa nekom novom, boljom energijom, puni
zero crpi snagu iz kolektiva. Ko kod da im ode, oni iznova naprave ekipu koja ispuni cilj. Znamo da će biti teško, ali vjerujem da ćemo uspjeti da riješimo utakmicu u našu korist –ističe Savović. Sutjeska je proširila roster i sklopila tim koji puca visoko. Savović ne pravi sve izmjene –ne zato što nema koga da uvede, već zato što prvotimci igraju dobro. - Neću da mijenjam reda radi. Recimo, u prošloj utakmici nijesam imao potrebu da izvršim sve izmjene. Čavor je bio odličan, Tošković takođe, tandem zadnjih veznih Šimun – Šćekić isto. Išlo je dobro i imao sam utisak da ćemo dobiti meč. Zbog bonusa moramo malo da mijenjamo koncepciju, ali mnogo je utakmica do kraja. Biće prilike i za momke sa klupe – objasnio je Savović.
motiva da prekinu loše rezultate. Analizirali smo ih i pokušaćemo da iskoristimo njihove slabe tačke – ističe korpulentni igrač sredine terena koji je dio karijere proveo u ,,plavo-bijelom“ dresu.
Biće to sudar aktuelnog šampiona sa jedne i trenutnog lidera sa druge strane. - Očekujem dobru i otvore-
JADRANSKI DERBI POD
MALIM BRDOM
Petrovac je u prethodne tri runde ostvario jednu pobjedu i dva remija, a sada za rivala ima Arsenal, koji je iz istog broja nastupa sakupio sedam bodova.
Tivćanima je poraslo samopouzdanje poslije iznenađujućeg trijumfa nad prvakom pred svojim navijačima, s tim što ,,nebo-plavi“ planiraju da ovakve duele, pogotovo na domaćem terenu, rješavaju u svoju korist. - U klubu vlada odlično raspoloženje. Dobro smo odigrali derbi sa Sutjeskom i pokazali zašto smo prošle godine bili viceprvaci. Prikazali smo se muški, kao dobar protivnik, mogli smo čak i da pobijedimo. Ali, to je iza nas. Mene kao trenera raduje izdanje u Nikšiću i daje mi za pravo da snažno vjerujem u naš izmijenjeni tim. Smatram da možemo da
nu utakmicu. Obje ekipe ići će na pobjedu. Biće dosta kvaliteta, a nadam se da će biti veći broj gledalaca nego inače – kazao je Sekulović. Što bi moglo da presudi? - Za nas je ključno da se držimo plana, da budemo strpljivi i disciplinovani u igri. Onaj koji bude bolji u posjedu i bude napadao sa više igrača, mislim da je u prednosti – zaključio je Sekulović.
ponovimo prethodnu sezonu, nadam se čak i da budemo bolji – za Pobjedu je rekao Zdravko Dragićević
Mladi stručnjak najavljuje juriš na pobjedu protiv komšija sa Primorja. - Respektujemo Arsenal, njihova ekipa je dobro otvorila prvenstvo, ali sve što nas zanima je – pobjeda. Dobro treniramo, dobro igramo, pa nema razloga da pozitivne stvari ne ostvarimo na svom terenu. Nadam se da smo kadri da upišemo tri boda kojima bismo popravili brojke na tabeli – dodao je Dragićević. ,,Nebo-plave“ je malo poremetila povreda Bakića... - Bakić je imao peh na treningu. Požalio se na bol u koljenu. Čekamo rezultate i onda ćemo znati koja povreda je u pitanju. Slijedi mu pauza, a vidjećemo kolika – poručio je Dragićević. D. KAŽIĆ
Zbog speci čnosti utakmice, dogovorom FSCG, policije i klubova učesnika odlučeno je da sve pristalice koje podržavaju Dečić budu na južnoj tribini stadiona pod Goricom, dok će svi simpatizeri i navijači Budućnosti, kao i ostala publika, biti smješteni na zapadnoj tribini podgoričke arene. Ulaznice za pristalice Dečića će biti podijeljene gostujućem klubu, dok karte za zapad mogu da se kupe na biletarnici, na zapadnoj tribini Gradskog stadiona, na dan utakmice – u nedjelju – od 17.30 sati, po cijeni od tri eura.
Derbi počinje u 20 časova
Sudija: Miloš Bešović (Podgorica). Pomoćnici: Miloš Vlahović (Podgorica), Igor Tomašević
BAR – Stadion: Topolica. Početak: 20.30 časova.
Sudija: Davor Božović (Nikšić). Pomoćnici: Nikola Radulović (Podgorica), Goran Šućur (Nikšić),
PODGORICA – Stadion: pod Goricom. Početak: 20 časova.
Sudija: Miloš Bošković (Podgorica). Pomoćnici: Marjan Paunović (Berane), Jovan Došljak (Berane), Nikola Vođević (Nikšić). Delegat: Radojica Klačar (Bar).
PETROVAC – Stadion: Mitar Mićo Goliš. Početak: 19.30 časova.
Sudija: Lazar Čađenović (Podgorica). Pomoćnici: Nikola Vujović (Bar), Miloš Savović (Podgorica). Delegat: Saša Janković (Podgorica).
BERANE – Stadion: Gradski. Početak: 20 časova.
Sudija: Nikola Dabanović (Podgorica).
Pomoćnici: Miodrag Brajović (Pod-
gorica), Vojin Ostojić (Podgorica), Vasilije Ljumović (Podgorica). Delegat: Željko Džarić (Bar). (Nikšić), Ivan Šarac (Cetinje). Delegat: Miodrag Božović (Berane).
Marko Bulatović (Podgorica), Luka Pejović (Podgorica). Delegat: Milorad Petković (Nikšić).
Košarkaši Crne Gore poraženi od Turske u posljednjoj provjeri za Eurobasket
PODGORICA – I pored
odličnih procenata šuta za tri poena (19-9), košarkaši
Crne Gore poraženi su od Turske u Istanbulu 96:85 (26:24, 21:25, 29:15, 20:21), u posljednjoj provjeri pred Eurobasket.
Izabranici Boška Radovića su, tako, u pripremnom periodu upisali dvije pobjede, u Sarajevu protiv Bosne i Hercegovine (102:90) i u Baru protiv Izraela (88:76), dok su tri puta izgubili u gostima, od Francuske (81:75), Grčke (69:61) i Turske. Slično kao Grčka, naša selekcija je odigrala dva različita po-
luvremena, veoma dobro prvo i slabije drugo, posebno treću četvrtinu koja je, praktično, i odlučila pobjednika.
Crna Gora je meč otvorila sa pet vezanih poena, ali je Turska brzo preuzela konce igre u svoje ruke i stekla sedam poena prednosti (19:12). Do kraja prve četvrtine Crna Gora je uspjela da smanji na posjed minusa (26:24), a onda je serijom 8:0, koju je kreirao Marko Simonović (dvije trojke), u drugoj dionici povela 40:36. Turska je do odmora samo jednom izjednačila (43:43), a naša selekcija je vodila na polovini meča sa
49:47, uz 16 poena Simonovića (4-4 za tri poena).
Na početku drugog poluvremena, Crna Gora je imala „plus šest“ (55:49), Nikola Vučević i drugovi su se držali do minut i po prije kraja treće četvrtine, a onda je Šengun pobjegao Zoranu Nikoliću, zakucao pod faulom i poslije toga ubacio dodatno slobodno za 69:61. Nakon izgubljene lopte Igora Drobnjaka, Jilmaz je zakucao za prvu dvocifrenu prednost na meču „plus 10“ (74:64). Naša selekcija se nije više oporavila od ovog naleta Turaka, koji su na tri i po minuta prije kraja imali i
Pojačanja nikšićkog košarkaškog kluba u ljetnjem prelaznom roku
20 poena prednosti (93:73). Crna Gora je do kraja meča uspjela samo da ublaži poraz… Igor Drobnjak je bio najefikasniji u našoj selekciji sa 23 poena (12-8 za dva, 4-3 za tri), uz pet asistencija i tri skoka, Marko Simonović je upisao 20 poena i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je još samo Kajl Olmen sa 13 poena, uz pet asistencija. Nikola Vučević i Andrija Slavković imali su po devet poena, Emir Hadžibegović i Đorđije Jovanović po četiri, a Zoran Nikolić tri. U strijelce se nije upisao jedino Zoran Vučeljić, a u igru nijesu ulazili Vla-
dimir Mihailović (oporavlja se od povrede stopala), Bojan Tomašević i Balša Živanović U domaćem timu najbolji je bio Alperen Šengun, centar Hjustona, sa 26 poena, 11 skokova, četiri ukradene lopte i tri asistencije. Čedi Osman je dodao 19 poena.
Crna Gora je u ovom meču bila preciznija za tri poena (47,4 – 38,1 %) i sa linije bacanja (93,3 – 87 %), a Turska za dva poena (56,5 – 53,7 %). Domaćin je imao tri skoka više (33-30), a četiri više i u napadu (11-7), koje je valorizovao sa poenom više iz drugog napada (11-10). Turska je
imala više asistencija (22-18) i ukradenih lopti (10-4), te manje izgubljenih (9-14), bolje je kažnjavala rivala nakon izgubljenih lopti (8-5) i imala mnogo više poena iz kontranapada (31-14).
Naša selekcija će iz Istanbula direktno u Tampere, gdje će igrati grupnu fazu Evropskog prvenstva, u grupi B sa domaćom Finskom, Njemačkom, Litvanijom, Švedskom i Velikom Britanijom. U osminu finala prolaze četiri najbolja tima, a Crna Gora prvi meč na Eurobasketu igra 27. avgusta protiv Njemačke. S. JONČIĆ
Nakon sedam godina u Japanu, 53-godišnji trener se vratio u matični klub kao novi član stručnog štaba
Đaletić: Budućnost je ime, zato su očekivanja uvijek visoka
PODGORICA – Goran
Gajović i Amerikanac Marvin Vilijams nova su pojačanja Košarkaškog kluba Sutjeska Elektroprivreda.
Iskusni 37-godišnji krilni igrač vraća se u nikšićki klub nakon sezone u rumunskom Targu Murešu. Gajović je u prošloj sezoni u rumunskom šampionatu imao prosjek od 9,9 poena i 4,4 skoka, dok je u Kupu prosječno bilježio 11,5 poena i 2,5 skokova. Osim za Sutjesku, Gajović je tokom karijere igrao još za Primorje,
Danilovgrad, Bileću, Igokeu, Feni, Mureš, Dižon, Oradeu, Krajovu i Pitešti. Sa Oradeom je bio šampion Rumunije. Vilijams (24 godine, 198 cm) igra na poziciji beka, a u Sutjesku dolazi iz Radničkog iz Goražda, koji mu je bio prvi klub u Evropi. U šampionatu Bosne i Hercegovine je prethodne sezone prosječno bilježio 17,2 poena, uz 4,9 skokova i 3,4 asistencije. Nastupao je za Univerzitet Tulejn. Pored Goranovića i Vilijamsa, u Sutjesku su ovog ljeta
stigli Tadija Tadić, Ilija Goranović , Slobodan Miljanić, Zdravko Bošković, Ilija Varajić i Andrija Vučurović, a ugovore su produžili Filip Barović, Andrej Vulević, Đorđe Otašević, Miloš Vujović i Bogdan Bojić Osim u domaćim takmičenjima, Nikšićani će i u predstojećoj sezoni da igraju u ABA2 ligi. Sutjeska će igrati osam utakmica – četiri kod kuće (MZT, Zlatibor, Jahorina i Sloboda iz Tuzle), a četiri u gostima (Široki, Cibona, Student i Borac Banjaluka). S. J.
PODGORICA – Budućnost Voli je ovog ljeta dovela pet novih igrača, a pojačala je i stručni štab trenerom koji je dobro poznat podgoričkoj i crnogorskoj košarkaškoj javnosti. Nakon sedam godina rada u Japanu, među „plave“ se vratio Igor Đaletić, koji je sedam godina, do 2018, bio pomoćnik u Budućnosti, a u dvije sezone je kao prvi trener završio sezonu sa titulama u Crnoj Gori, 2016. i 2017. godine. - Najjednostavnije rečeno, osjećaj je fenomenalan. Vratio sam se poslije sedam godina u svoj klub i mogu slobodno da kažem da sam uzbuđen samim dolaskom. Sa nestrpljenjem očekujem početak ove sezone – kazao je Đaletić, koji je igrački ponikao u Budućnosti, za koju je igrao u dva navrata, a trenersku karijeru je počeo u ŽKK Budućnost, na čijoj klupi je bio jednu sezonu prije nego se preselio u muški klub, kao pomoćnik Dejanu Radonjiću Đaletić je došao u tim koji je imao sjajnu prošlu sezonu u ABA ligi, u kojoj je Budućnost bila prva u ligaškom dijelu, u kojoj je izbacila Crvenu zvezdu u polufinalu plej-ofa, a on-
da izgubila finale od Partizana. - Smatram da je napravljen dobar posao u ovom prelaznom roku. Budućnost je ime svih ovih godina, zato su očekivanja uvijek visoka. Ne vidim razloga da se bilo šta mijenja. Mi ćemo da idemo na pobjedu u svakom meču, a pripremaćemo se kao od prvog dana kada smo se okupili - maksimalno ozbiljno i radno. U tom duhu ćemo i da nastavimo do kraja sezone –dodaje Đaletić. Đaletić je sedam godina bio u Japanu, u tri kluba, prvo u Alvarku kao pomoćnik Luke Pavićevića, a potom u Jokohami i Sendaiju, takođe kao pomoćni trener. - Nadam se da sam u ovih se-
dam godina napredovao u svim segmentima ovog posla. Trudiću se da neko svoje životno i radno iskustvo prenesem na već uspostavljen sistem koji već godinama daje dobre rezultate. Sumirajući utiske iz Japana, Đaletić je dodao: - Japan je fenomenalna i uređena zemlja, sa kulturom na najvišem mogućem nivou. Kada pričamo konkretno o košarci, to je bilo izuzetno iskustvo. Imaju nevjerovatan sistem, koji se u svim segmentima trudi da kopira NBA ligu, a svi znamo da je to neka krovna organizacija u našem poslu. Dakle, sve je bilo pozitivno – zaključio je Đaletić. S. J.
PAVLE ROVINSKI O CRNOJ GORI
Zahvaljujući popustljivosti knjaževske vlade, u ime prijateljstva sa Turskom, ta granica je sva izlomljena i na pojedinim mjestima predstavlja cijele jezičke koji su se urezali u crnogorsku teritoriju, tako da prekidaju veze među crnogorskim selima. Ove godine zahtjevi Turaka izrazili su se u najvećem stepenu, i komisija je zašla tako daleko da je u potpunosti ignorisala konvenciju, zadržala se na granici cio mjesec i ni jedno pitanje koje je bilo sporno nije moglo riješiti. Turski komesari su pošli tako daleko da su konvenciju zaključenu u Carigradu - potpuno odbacili. Po toj konvenciji granica treba da ide teritorijalnim granicama sela, od kojih jedna pripadaju jednoj a druga drugoj strani, i komisija je izmislila svoju sopstvenu liniju po kojoj su se crnogorska sela lišavala ne samo pogodnosti, već i neophodnih i međusobnih veza i kontakata. I sve je to bilo unaprijed planirano. (...) Zato, sa svoje strane možemo reći, takođe s ubjeđenjem, da su svi pokušaji da se nekada provede ta granica - uzaludni. Turska je i dalje zemlja sa kojom nijesu mogući mirni odnosi, jer njena vlada nije u stanju da svoje sopstvene podanike održava u pokornosti i poretku. U svakom ratu potučena i rušena, Turska iz tih nesreća ne uzima nikakve po-
Plavnica je nekada bila veliko selo, u kojemu su se nalazili karavan-saraj i han. U posljednje vrijeme izgrađen je samo magazin-trgovina soli, a tu su i dvije krčme, kako bi mogle dočekivati putnike koji sa dvije strane dolaze brodovima. Odavde se svi upućuju u Podgoricu: po nekoliko ljudi u kočiji
uke za sebe, i ostaje ono što je bila nekada, jer - drugo i ne može biti. Ona je nesposobna za miran život i zato, ako dođe do novog rata, on će joj vjerovatno poslužiti kao povod za nova osvajanja, a nemajući nikakvog političkog opredjeljenja ili cilja, ona nikada ne može biti pravi saveznik. Zato mi i savjetujemo Crnu Goru da se nikako ne oslanja na prijateljstvo Turske, već da se prema njoj uvijek drži po strani, ne uznemiravajući je, ali joj i ne popuštajući ni u čemu. Plavnica je nekada bila veliko selo, u kojemu su se nalazili karavan-saraj i han. U posljednje vrijeme izgrađen je samo magazin-trgovina soli, a tu su i dvije krčme, kako bi mogle dočekivati putnike koji sa dvije strane dolaze brodovima. Odavde se svi upućuju u Podgoricu: po nekoliko ljudi
u kočiji, koja ovdje čeka; drugi jašu na konjima, a ja se, sa jednim drugom, uputio pješke, jer je put ravan, a nije dug
(oko 20 vrsta), a na putu se ima šta i vidjeti i uživati u tome. Put je izgrađen pravom linijom. Pored puta je posađeno drveće, uglavnom vrbe, pa piramidalne topole i dr. Neke pružaju hlad, druge su se osušile, ali
niču novi izdanci iz korijena, dok su neki potpuno osušeni i potrebno je mjesto njih posaditi druge (vrbe ili topole).
Preko neobično bistre rijeke Cijevne izgrađen je odličan kameni most sa osam otvora. U blizini njega se nalazi vodenica sa osam vitlova, a nedaleko odatle - cijela plantaža šljiva. Sve je to poniklo sada, otkako je taj kraj zauzela Crna Gora. Golo je ostalo jedino Ćemovsko polje
A evo i meni već odavno poznate Podgorice! U daljini iza nje vidim nekakva nova zdanja, čiji se zidovi bijele kao snijeg, a u prozorima bliješti vatra od sunčanih zraka koji su nagnuti prema zapadu. To je novi grad, ponikao na drugoj strani rijeke Ribnice
Pored puta su sve livade i polja, okruženi baštom i šumicama. Tu su sela: Berislavci, Bijelo Polje, Golubovci i dr. Ozima pšenica je već pružila klasove, a među jarko-tamnim zelenilom, kao da je posijan, pažnju privlači divlji mak purpurne - crvene boje. Djetelina je izrasla do koljena i očekuje jedino oštru kosu, a plug još brazda zemlju, i orač podvikuje na volove koji lagano vuku plug. Jedni su se umorili, i sjeli u hlad drveća da odahnu i prezalogaje. Drugi su već uspjeli da jedu i zaspali, mirno se opruživši pod gustim hladom košćela (alatus sustralis). Svuda se vide stada ovaca i koza, a pored njih su čobani i čobanice: prvi sviraju uz diple, dok su čobanice vječito s nekakvim ručnim radom. U rupama, u kojima su formirana brljališta, u blatu valjaju se svinje; poljem, uz rzanje, ždrebe se mota oko svoje majke, koja bezbrižno pase meku travu. Sa cvjetne livade i od mladog lišća okolnih šumaraka dopire opojan miris. Sunce počinje da prži. Jato poljskih ševa, s posljednjim urlicima, spušta se na zemlju, pošto su se nauživale vazdušnih visina. U prirodi se osjećaju raskoš i blaženstvo, a na licima ljudi koje srijećemo - zadovoljstvo i predusretljivost. (...) U takvom stanju Zeta je bila i onda (prije 500 godina) kada nije bilo ni riječi o Turcima, ili kada su, po riječima pjesnika
„Balkanske carice”, ovdje slobodno živjeli odvažni Deani i Peruni, i kada je po zetskim livadama šetalo ne manje srčanih i odvažnih patriotkinja Danica sa svojim miljenicama Martama. Ali ni tada, svakako, nije bilo kao sada, nije bilo onog puta po kojemu juri kočija sa putnicima, kojim se kreću cijeli karavani dvokolica, natovarenih solju ili drugom robom, pristiglom preko mora do Plavnice. Škripa i grohot krupnih točkova, s nepodmazanim osovinama, uzemirava vam sluh. Prašina koja se podiže ulazi vam u nos i u usta, zaprašuje oči, ali opšti izgled slike, oživljen tim kretanjem, neutrališe neprijatnosti tog osjećanja i proizvodi neobično prijatne utiske. Preko neobično bistre rijeke Cijevne (koja ponekad sasvim presušuje) izgrađen je odličan kameni most sa osam otvora. U blizini njega se nalazi vodenica sa osam vitlova (vodeničkih kamenova), a nedaleko odatle - cijela plantaža šljiva. Sve je to poniklo sada, otkako je taj kraj zauzela Crna Gora. Golo je ostalo jedino Ćemovsko polje, koje ovdje počinje, a koje se sastoji iz nekakvog tvrdog konglomerata koji je nepogodan za obradu, a koji jedva pokriva oskudno travnato rastinje, što ga kao hranu mogu koristiti jedino stada ovaca.
A evo i meni već odavno poznate Podgorice! U daljini iza nje vidim nekakva nova zdanja, čiji se zidovi bijele kao snijeg, a u prozorima bliješti vatra od sunčanih zraka koji su nagnuti prema zapadu. To je novi grad, ponikao na drugoj strani rijeke Ribnice, nasuprot starog turskog grada, koji se bez rušenja nikako ne može ispraviti, a ostaviti ga u prvobitnom položaju, značilo bi nastaviti sistem turskih građevina, sa tijesnim, beskonačno krivudavim ulicama i gluvim ćorsokacima, sa kućama bez prozora prema ulici, usred blata i nečistoće, sa kolovozom kojim je nemoguće proći bez spoticanja. Stari grad ostaje netaknut, s njegovim ranijim kaldrmama. Ali njegovom sredinom je prošla široka uređena ulica što vodi prema novom dijelu grada, koji se prostro oko širokog kvadratnog trga s monumentalnim stubovima na vrhu, a koji se sastoji u ovom momentu iz više od stotinu dućana i kuća, izgrađenih po planu. Oko trga i pored ulica podignuto je drveće, a svaka kućica ima prostor za dvorište i baštu. (...) (Nastavlja se)
Neđelja, 24. avgust
Dva svjetska rata koja su tragično obilježila prvu polovinu 20. vijeka postavila su pred ekonomiste nove dileme. Prvi svjetski rat pokazao je krhkost monetarne strukture sazvane na zlatu, strukture za koju su ,,mnogi autoriteti“ vjerovali da je zauvijek riješila prastari problem novca.
Sa rikom avgustovskih topova 1914. godine nestao je zlatni standard i nikad više neće u punom obimu biti obnovljen. Veliki ,,bum 20-ih godina pokazao je, pak, nemoć monetarne politike kao oruđa obuzdavanja“. ,,Velika depresija“ pokazala je sa druge strane očitu nesposobnost monetarne politike da izvuče zemlju iz stagnacije – nesposobnost da razbije ravnotežu stvorenu nedovoljnom zaposlenošću kada se ova jednom ugnijezdila. Izlaz iz takve situacije nudila je samo fiskalna politika, jer samo se uz njezinu primjenu moglo postići ne samo da bude novca za pozajmljivanje, nego da se on zaista pozajmljuje i zaista troši. I tu je lekciju dalo učenje Dž. M. Kejnsa. Sada je na red došla lekcija drugog svjetskog rata. Njena pouka je glasila: Fiskalna politika ma kako bila efikasna, kad se njom želi povećati proizvodnja i zaposlenost, i kada se želi prevladati depresija ili recesija, u obratnoj situaciji je neefikasna. U modernoj visoko organizovanoj industrijskoj privredi fiskalna politika ne može obuzdati inflaciju osim uz cijenu porasta nezaposlenosti i mnogo veće neiskorišćenosti kapaciteta. To su bile lekcije koje je nudio drugi svjetski rat, ali koje nijesu bile – naučene. Nada da će monetarna politika možda ipak biti efikasna, vjera u čarobnjačke sposobnosti ljudi koji upravljaju modernom privredom, održaće se u ekonomskoj nastavi i doživjeti ,,uspješnu reprizu četvrt vijeka kasnije“. Lekcija Drugog svjetskog rata – da opšte mjere za ograničavanje potražnje ne sprečavaju inflaciju u privredi koja radi punim ili gotovo punim kapacitetom, takođe je nailazila na otpor punih četvrt vijeka. Tvrdilo se da je ratno iskustvo, zapravo iskustvo ,,sui generis“ i da ono što vrijedi za ratnodopsku privredu ne vrijedi i za mirnodopsku. Stare zablude opet su se pokazale nadmoćnim nad novim istinama.
Janusova lica novca
Nada da će monetarna politika možda ipak biti efikasna, vjera u čarobnjačke sposobnosti ljudi koji upravljaju modernom privredom, održaće se u ekonomskoj nastavi i doživjeti ,,uspješnu reprizu četvrt vijeka kasnije“.
Lekcija Drugog svjetskog rata – da opšte mjere za ograničavanje potražnje ne sprečavaju inflaciju u privredi koja radi punim ili gotovo punim kapacitetom, takođe je nailazila na otpor punih četvrt vijeka. Tvrdilo se da je ratno iskustvo, zapravo iskustvo ,,sui generis“ i da ono što vrijedi za ratnodopsku privredu ne vrijedi i za mirnodopsku. Stare zablude opet su se pokazale nadmoćnim nad novim istinama
…Drugi svjetski rat došao je postepeno i u Britaniju i u Sjedinjene Države. U Britaniji se do posljednjih dana 1939. godine – kada je rat izbio – pa sve do napada na Francusku u martu naredne godine, vjerovalo da je moguće izbjeći rat svjetskih razmjera. U Sjedinjenim Državama sve do kapitulacije Francuske, glavna nada je bila da Sjedinjene Države neće zaratiti - kasnije je tu nadu zamijenio strah da Sjedinjene Države možda neće intervenisati nego da će pobijediti Hitler. Ratna psihoza je uticala da i u Velikoj Britaniji i u Sjedinjenim Državama u prvi plan izbije – planiranje. Ova nova ekonomska orijentacija i u Britaniji i u Sjedinjenim Državama bila je pod snažnim uticajem novog kejnsijanskog modela fiskalne politike. Čvrsto se vjerovalo da će ta politika koja se predlagala kao oruđe za suzbijanje nezaposlenosti, biti djelotvorna i kod oruđa protiv ratnodopske inflacije. Ipak, postojala je razli-
ka u postupku. Umjesto da se javnim trošenjem poveća zaposlenost, primijeniće se viši porezi radi smanjenja civilne potražnje i potrošnje, i ta će restrikcija omogućiti da se radna snaga, fabrička postrojenja i materijali upotrebljavaju u vojne svrhe. To je bila suština, a ostalo je da se razrade detalji.
Da se britansko planiranje prilagodilo kejnsijanskom modelu, ne treba posebno da čudi - Kejns je bio najuticajniji ekonomista tog vremena. On je svoja stanovišta detaljno iznio najprije u londonskom Tajmsu, a zatim u mnogo čitanoj brošuri ,,Kako finansirati rat“. U svojim napisima Kejns je tvrdio da će se osnovne životne namirnice (hrana, odjeća, ogrijev), davati stanovništvu u potrebnim količinama i uz stabilne cijene. Ako troškovi porastu, cijene će se subvencijama održavati na stabilnom nivou. Davanje subvencija lišilo bi opravdanja za eventualne zahtjeve za povećanje nadnica. Stabilnost nadnica je nadasve važna, tvrdio je Kejns. Što se tiče ostaloga, agregatna potražnja ili kupovna moć stanovništva održavala bi se u prirodnoj ravnoteži sa ponudom roba dostupnih kupovinom tekućih cijena. To će se djelimično ostvarivati pomoću poreza, a djelimično primjenom jedne kejnsijanske novotarije – prinudne štednje. Naime, od svih bi se nadnica, plata i drugih dohodaka prinudno ubirao namet, koji bi, zajedno sa kamatama bio vraćen nakon rata. Ova lek-
cija, ,,poslijeratnoj kupovnoj moći“ bila bi stanovništvu i te kako dobar stimulans. Glavni oslonac ove politike bilo je ograničavanje ili čak ukidanje kupovne moći. Kejns je tvrdio: ,,…jedini način da se izbjegne inflacija jeste da se sa tržišta povuče, bilo pomoću poreza, bilo tako da se prebaci na budućnost, adekvatni dio kupovne moći potrošača, i da se tako odstrani sila koja bi inače nezaustavljivo gurala cijene prema gore“. Kejns je prepisivao samo podređenu ulogu kontroli cijena i racionalisanju: ,,…U izvjesnom razmjeru trebalo bi da u našem opštem planu učestvuju i racionalisanje i kontrola cijena, služeći kao vrijedan dodatak našem glavnom planu“. Kao i ranijih godina, Kejnsove ideje imale su snažan odjek u Vašingtonu gdje je iznađen model veoma sličan Kejnsovom. Ali, u Vašingtonu je bila ponuđena i alternativa. …Bernard Baruh, u vrijeme Prvog svjetskog rata predsjednik Uprave za ratnu industriju, težio je da svoja lična iskustva iz Prvog svjetskog rata prenese u ,,ambijent“ Drugog svjetskog rata. Čvrsto se zalagao za potpunu i sveobuhvatnu kontrolu nadnice i plata. ,,Smatram“, govorio je Baruh ,,da najprije moramo staviti plafon nad čitavom strukturom cijena, uključujući nadnice, stanarine i cijene poljoprivrednih proizvoda“. Baruhov ugled u Kongresu bio je veliki – više zahvaljujući subvencijama koje je usmjeravao senatorima sa juga, nego zbog njegove
mudrosti i stručnosti. Baruh je predlagao da se oporezivanjem potražnja manje-više uskladi sa onim što privreda može proizvesti pod tekućim cijenama u situaciji pune zaposlenosti i industrijskih kapaciteta, i da to bude glavni oslonac antiinflacione politike. Ali, moralo se pretpostaviti da će, kad se jednom proizvodnja sa kliznog nivoa poveća pod pritiskom ratnih potreba, nastajati uska grla u proizvodnji nekih proizvoda i materijala. Ona će biti naročito ozbiljna u proizvodnji artikala pod izuzetnim pritiskom ratnih potreba: metala, alatnih strojeva, hemikalija. Na tim sektorima treba uvesti plafoniranje cijena i kontrolu nad upotrebom i potrošnjom proizvoda. Termin ,,plafoniranje“ cijelom ovom planu trebalo je da da koristan (iako varljiv) utisak o elastičnosti plana. Vjerovalo se da će se cijene nesmetano kretati u dva pravca: do plafona, ali i od plafona prema dolje, iako je bilo jasno da o tome neće biti govora u situaciji u kojoj će biti nametnute. Tokom 1941. godine Vašingtonom je kružila studija – vr-
lo uticajna, u kojoj se iznosila teza da se najbolje zapamćena lekcija Prvog svjetskog rata, odnosi ,,na inflaciju“ bez obzira na to što ljudi misle o sadašnjem ratu i kakav je njihov stav prema njemu, možemo biti sigurni da će svaka anketa pokazati kako u masama vlada bolesna (?) odlučnost da se spriječi inflacija. U toj studiji iznosila se i teza (koju je već iznio Kejns), da krajnji oslonac politike sprečavanja inflacije moraju biti mjere kojima će biti cilj obuzdavanje povećanja ili smanjivanja obima potrošnje u privredi kao cjelini. U svim ovim preliminarnim modelima monetarna politika nije razmatrana kao značajan faktor. Ona se poslije neuspjeha u prethodnim decenijama smatrala ,,jalovom“. Razvoj događaja bio je takav da ona u toku rata nije odigrala značajniju ulogu, već je u toku određena kamatna stopa od skromnih jedan odsto s tim da ona važi do kraja rata. Kratkoročni zajmovi koje je ukinula država dobili su još jednu povlašćenu stopu. Sa druge strane, mogućnost banaka da dođu do tako jeftinih zajmova ograničavali su razni ratnodopski propisi i druge mjere kojima se ograničavala potražnja za bankarskim zajmovima. Među tim mjerama bila je i neposredna kontrola nad potrošačkim kreditima. Na minimum je svedena i aktivnost Sistema federalne rezerve. Njegov najveći doprinos vođenju rata tokom 1940. godine i na početku 1941. godine sastojao se u tome da je u svom novom raskošnom sjedištu u Vašingtonu dao smještaj Nacionalnoj savjetodavnoj komisiji za narodnu odbranu – tijelu koje je planiralo i u izvjesnom smislu riječi organizovalo prve faze privredne mobilizacije zemlje. Za vaskrsnuće Nacionalne savjetodavne komisije za narodnu odbranu najzaslužniji je bio predsjednik Ruzvelt Njen zadatak je bio da planira i organizuje ratnu proizvodnju, ili da barem, kako su mnogi tada mislili, da simulira takvu aktivnost. Leon Henderson, jedan od sedam članova Komisije, inteligentan i preduzimljiv funkcioner, dobio je zadatak da rukovodi nastojanjima na ,,stabilizaciji cijena sirovina“. On je ovaj termin (sirovine) tumačio veoma široko, pa je u njegovoj interpretaciji obuhvatio cijene svega, osim poljoprivrednih proizvoda. Američki političari, po pitanju poljoprivrednih proizvoda bili su ne za stabilizaciju cijena, već za njihov rast a izgledi da će Amerika zaratiti nijesu to opredjeljenje izmijenili.
Sve do aprila 1941. godine Henderson i njegov mali štab uglavnom su samo posmatrali kretanje cijena, ali je tada predsjedničkim dekretom osnovan Ured za upravljanje cijenama i civilno snabdijevanje, opet pod Hendersonovom upravom.
Tužnim srcem i sa bolom u duši javljamo rodbini, kumovima, prijateljima i poznanicima da je 22. avgusta 2025 u 19 30 časova poslije kraće bolesti preminula u 82 godini naša draga i voljena
FARIDA pok. Neđeljka KALUĐEROVIĆ rođ. MALJEVIĆ
Sahrana drage nam pokojnice obaviće se u neđelju 24. avgusta u 16 časova na groblju kod Crkve Polaganje Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj. Saučešće primamo na dan sahrane u kapeli Crkve Polaganje Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj od 11 časova do momenta sahrane.
OŽALOŠĆENI: sinovi: ZORAN i GORAN, snahe: SANELA i MILENA, unučad: SELMAN, JASMIN, NATALIJA, MILICA, KSENIJA i VUKOTA, praunučad, porodice: KALUĐEROVIĆ, MALJEVIĆ i ostala rodbina
Obavještavamo rodbinu, prijatelje, kumove i komšije da je 23. avgusta 2025g preminuo u 78 godini naš
Sučešće primamo u gradskoj kapeli 23. avgusta od 13 do 16 časova i 24. avgusta od 11 do 13 časova, kada se kreće za Lukovo, gdje će se obaviti sahrana u 15 časova.
PORODICA DRAŠKOVIĆ
Dana 23. avgusta 2025 poslije duge i teške bolesti preminula je naša draga
VIDOSAVA Milanova PEJANOVIĆ rođena PEROVIĆ
Sahrana je obavljena istog dana u 12 časova po želji pokojnice u krugu porodice na Novom groblju na Cetinju.
OŽALOŠĆENA PORODICA: sin MARKO, unučad NIKOLA i MLADEN, unuka MILENA, snahe RADMILA, MILENA, JOVANA i MILICA, braća RADOVAN i VOJIN, sestra JOVANKA i ostala porodica PEJANOVIĆ i PEROVIĆ
Na Ahiret je preselio u 64. godini naš
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Nikšiću 23. avgusta od 10 do 16 časova i 24. avgusta 2025. na Bistričkom groblju od 10 do 14 časova, kada će se i obaviti sahrana - dženaza.
OŽALOŠĆENI:
supruga SABRA, sin DAMIR, kćerke AIDA i ANELA, bratanić SANEL, bratanična SANJA, unučad i ostala rodbina
Posljednji pozdrav dragoj svekrvi
VIDOSAVI Milanovoj PEJANOVIĆ
Neka tvoja plemenita duša nađe mir koji zaslužuješ. Hvala ti za svu pažnju i ljubav koju si neizmjerno davala meni i mojoj porodici.
Snaha RADMILA
Neđelja, 24. avgust 2025.
SAŠA LASICA sa porodicom
Posljednji pozdrav voljenoj tetki
Posljednji pozdrav dragoj babi i prababi
1119
tri
1132
Posljednji pozdrav dragoj prijateljici
brata RADOVANA i snahe MILICE 1121
Bratanić MIRKO sa porodicom
VIDOSAVI Milanovoj PEJANOVIĆ
Istina je bolna, tuga beskrajna, riječi malo, a bola mnogo da bih rekla koliko mi nedostaješ. Tvojim odlaskom uskraćena sam za veliku ljubav, toplinu i čvrst oslonac. Počivaj u miru, plemenita dušo. Tvoja unuka MILENA, zet IVAN, praunučad VASILIJE, VLADIMIR i MILICA
Draga moja sestro
Neka te anđeli čuvaju.
Borili smo se koliko smo mogli, nismo uspjeli da te sačuvamo.
Neka Bog podari spokoj tvojoj namučenoj duši.
Posljednji pozdrav tetki
VIDOSAVI
PEJANOVIĆ
Tvoj brat IGOR
Od bratanića NIKOLE sa porodicom
Posljednji pozdrav voljenoj babi VIDOSAVI Milanovoj
PEJANOVIĆ
Tvoji: MLADEN, JOVANA, praunučad NIKOLA i VUKAN
Posljednji pozdrav dragoj
TETKA, počivaj u miru. Tvoja želja se ostvarila da odeš u zagrljaj Vesni. Voli te DŽENETA MUČIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav svom nikad prežaljenom bratu, stricu i đeveru
MOMIRU - MOMU BAKOVIĆU
Bratski neprebolu, kako se odreći svega što si sa sobom odnio? Tvoja dobrota, ljubav, želja za zajedništvom i okupljanjem mnogobrojne porodice ne smije otići sa tobom. Živjećeš u našim srcima zauvijek jer voljeni nikad ne umiru.
Tvoji: RADOMIR, DUŠICA, BORIS i ĐORĐE
Posljednji pozdrav voljenoj majci
VIDOSAVI Milanovoj PEJANOVIĆ
Što napisati i kako se od tebe oprostiti. Bila si moj oslonac, podrška i primjer svega dobrog i plemenitog. Hvala ti na svemu. Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u miru a ja ću te čuvati od zaborava.
Tvoj sin MARKO
VIDOSAVI Milanovoj PEJANOVIĆ
Tvoj dostojanstveni život i dušu punu ljubavi za sve oko tebe pamtiće svi koji su te poznavali. Živjećeš u našim srcima dok kucaju i istom ljubavlju kojom si ti obasjavala nas. Sa tugom i ponosom čuvamo uspomenu na tebe.
PORODICA PEJANOVIĆ
Posljednji pozdrav dragoj babi i prababi
VIDOSAVI Milanovoj PEJANOVIĆ
Kako se oprostiti sa nekim ko mi je bio oslonac i sa kojim sam se osjećao sigurnim. Bila si mi više od babe, kao i mojoj djeci. Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
Unuk NIKOLA, snaha MILENA, praunučad TAMARA i MILAN
Posljednji pozdrav dragoj VERI
INGE, SAŠA i NATAŠA sa porodicama
Posljednji pozdrav voljenom ujaku MIŠU DRAŠKOVIĆU
Dragi Mišo, hvala ti za sve trenutke provedene sa nama.
Bio si nam otac, brat, ujak i drug. Neka tvoja dobra plemenita duša nađe mir i spokoj.
Tvoje sestrične: MILIJANA, MILEVA, MILKA i BOSILJKA
1128
Posljednji pozdrav dragom drugu i prijatelju
MIŠU DRAŠKOVIĆU
LJUBIŠA MARKOVIĆ sa porodicom
pozdrav dragom komšiji
RAIČEVIĆ
1162
Posljednji pozdrav našem dragom
MILOSAVU - Mišu DRAŠKOVIĆU
1153
Posljednji pozdrav prijatelju
MIŠU DRAŠKOVIĆU
MIŠO DRAŠKOVIĆ
Tata, ti si bio moj veseljak, moj oslonac i moj heroj. Uvijek si me znao nasmijati, ohrabriti i pokazati mi kakav čovjek treba biti.
Tvoja ljubav i toplina bili su moja snaga, a ja sam bila tvoja mezimica. Teško mi je, jer se nisam stigla oprostiti sa tobom.
tugom se opraštamo od našeg dugogodišnjeg kolege
Pamtićemo omiljenog kolegu Miša po naročitom stilu, posebno zapaženom u reportažama i zapisima o ljudima iz zavičajnog i voljenog Nikšića.
DRUGOVI LOVCI IZ LOVAČKE ORGANIZACIJE
DR ZORAN KESLER - NIKŠIĆ
KNJIŽEVNA ZAJEDNICA „VLADIMIR MIJUŠKOVIĆ“
Posljednji pozdrav dragom zetu
ŽELJKO i IVANA NIKČEVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav
Živio si dostojanstven i častan život.
Posljednji pozdrav dragom drugu i prijatelju
Toliko toga bih ti još rekla, toliko puta bih te još zagrlila. Hvala ti za sve što si učinio za mene i za našu porodicu. Hvala ti što si bio moj uzor, moj najveći učitelj i prijatelj. Sve što si me naučio nosiću sa sobom cijeli život.
tata
Tvoj odlazak ostavio je ranu koja ne može da zaraste, ali se sjećanja na tebe vječno čuvaju u mom srcu. Bio si oslonac, ljubav, snaga i mudrost mog života. Iako te više nema među nama, tvoje prisustvo nikada neće nestati. Zauvijek ću čuvati svaki trenutak proveden sa tobom, svaki tvoj osmijeh i svaki tvoj pogled. Neka ti mir bude vječni pratilac, a tvoja ljubav zauvijek u meni. Zbogom, tata.
Njegovao je osoben, bogat i plemenit izraz, majstorski pripovijedao o ljudskim sudbinama. Miša ćemo pamtiti i kao dobronamjernog kolegu, vazda spremnog za razgovor, šalu i lijepo druženje.
Porodici iskreno saučešće.
KOLEKTIV POBJEDE
U vječnost se preselio naš drug, prijatelj i kolega
Učitelj života i majstor novinarskog zanata. Čovjek specifičnog kova, duhovit i mudar, mrgud i šeret, britke riječi. Nekima, možda, pojavom isprva grub, ali onima koji su upoznali njegovu plemenitost i dobrotu njegove duše bio je pouzdan prijatelj. Od onih je koje nije bilo lako odmah razumjeti i prihvatiti, ali je onima koji bi prošli njegov „skener“ bio i ostao drug.
Do ponovnog susreta u vječnosti, njegove kolege i drugovi: ANKA, RATKO, LIDIJA i SVETLANA
Posljednji pozdrav dragom kumu i prijatelju
Odlaziš u nepovrat uzdignute glave i čiste savjesti kao veliki čovjek, novinar i publicista u zemlji koju si izuzetno volio i poštovao. Tvoje reportaže o svom narodu ostaće vječne. Blago tome ko dovijek živi… Počivaj u miru, gromado ljudska. Nećemo te zaboraviti. Kum RADE sa porodicom 1139
Posljednji pozdrav dragom ujaku
LJUPKO KNEŽEVIĆ sa porodicom 1137
Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si nam pružao.
Tvoji: BRANO, ANA, RADA sa porodicama
Posljednji pozdrav dragom drugu i prijatelju
MIŠU DRAŠKOVIĆU
Tvoji ,,ZAHUMLJAŠI“:
MAJA, DUDA, LIDIJA, LURO, TUGOMIR, MILAN, RATKO M., RATKO K., DRAŠKO, VANJA, RADOJICA, ZVONKO, MIHAILO, KAJO, FIĆO, RAP, VOJO, MIRKO M., RANKO B. i DEJO
Posljednji pozdrav dragom stricu i đeveru
MIŠU DRAŠKOVIĆU
Dragi naš, voljeni Mišo, hvala ti za sve trenutke provedene sa nama.
Četrdeset je dana od smrti našeg taja i djeda
Vole te i poštuju porodica pokojnog brata MOMA
Sa tugom se opraštamo od dragog i vjernog prijatelja našeg pokojnog oca
MIŠA DRAŠKOVIĆA
Uspomene na njegov lik i druženja sa njim ostaće u nama u pričama koje smo slušali i koje i danas podsjećaju na jedan drugačiji grad i drugačije ljude i vrijeme u kojem je Mišo ostavio neizbrisiv trag.
Dana 29. avgusta 2025. navršava se godina dana otkako nas je napustila naša voljena i neprežaljena sestra
VIDOSAVA VIDE MARKOVIĆ rođena VULAŠ
Iako više nijesi sa nama, sjećanje na tebe živi u našim srcima.
Nedostaješ nam u svakoj priči, u svakom trenutku radosti i tuge.
Tvoja plemenitost, dobrota, osmijeh, ljudskost i čestitost zauvijek će ostati dio naše porodice. Vječno voljena, nikad zaboravljena.
Tvoja braća:
RANKO i DARKO VUKMIROVIĆ sa porodicama
Posljednji pozdrav voljenom ocu, đedu i tastu
MIŠU
Tvoj gubitak ostavlja veliku prazninu, ali tvoja ljubav i sjećanje na tebe biće zauvijek sa nama. Hvala ti što si nas volio. Voli te tvoja Gara.
MILJAN, NAĐA i ELENA
Tvoji: MANJA, SAŠA sa MARINOM i LUKOM, SANDRA sa RANKOM i MATIJOM 1140
1103
Volimo te i nedostaješ nam beskrajno. Ponosni što smo tvoji, vječno tužni što više nijesi sa nama.
Deset godina sjećanja
MILOJKA Pavlova PEJAKOVIĆ rođena ĆETKOVIĆ 24. 8. 2015 – 24. 8. 2025.
Spominjemo te sa zahvalnošću, ponosom i poštovanjem. Čuvamo uspomenu na tebe, tvoju dobrotu, ljubav i plemenitost.
Sestra ROSA MARKOVIĆ sa porodicom
1160
Dana 25 avgusta 2025. navršava se 13 godina od smrti našeg dragog supruga, oca, svekra i đeda
VELJKA Jovanovog VUJOVIĆA
Počivaj u miru.
BRANKO i MIODRAG i sestre: DARE, RADMILA, JELENA i RUŽICA sa porodicama 1109
TVOJA PORODICA
Sedam godina nijesi sa nama, naš dragi
Ali uspomene na tebe, tvoj vedri lik i topao glas ne blijede, one nam griju dušu i srce svakim danom sve više. Živiš u svakoj izgovorenoj riječi, svakom osmijehu, u svakom otkucaju srca.
Počivaj u miru sa anđelima.
Tvoji: NELA, DEJO, ANA, VLADO, IVANA i FILIP
TUŽNO SJEĆANJE VUKČEVIĆ
BLAŽO STANKA 1980–2025. 2015–2025.
BOSE RUŽA 2022–2025. 1991–2025.
Zauvijek u našim srcima i mislima
VAŠI NAJMILIJI
Prošla je godina dana od smrti moje drage, dugogodišnje drugarice, prijateljice i kume
VOJISLAVE BOGETI
Ali su ostala najtoplija i najnježnija sjećanja na naše druženje i članova naših porodica. Sa dubokim poštovanjem, MILEVA TANOVIĆ sa porodicom
Navršava se 17 godina i 6 mjeseci od kada nijesu sa nama naši dragi
DRAGICA
MARKOVIĆ
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na njihovu dobrotu, snagu i toplinu, koje ostaju zauvijek u našim srcima.
Sinovi DUŠKO i BOBAN, kćerka TANJA, snaha IRENA, unuci NEMANJA, BLAGOTA, FILIP, ANASTASIJA i MIRKO
Navršava se šest tužnih mjeseci i 25 godina od smrti naših dragih
MILENE VEŠOVIĆ TOŠA VEŠOVIĆA
25. 2. 2025. 14. 8. 2000.
Voljeni moji roditelji, Hvala vam za nesebičnu ljubav i pažnju kojom ste ispunili moj život. Beskrajno hvala za svu ljubav i toplinu koju ste pružili i mojim najbližim i cijeloj široj porodici i prijateljima. Neka vaše dobre i plemenite duše počivaju zajedno u Lijevoj Rijeci, u vječnom miru i spokoju. Za utjehu nam ostaje vječno sjećanje na vaš lik i vaš častan i dostojanstven život. Sa velikim ponosom čuvamo uspomenu na vas.
Kćerka MAJA, unučad TAMARA i ANDRIJA i zet MIHAILO JOKANOVIĆ
VOJISLAVA BOGETIĆ rođena RADULOVIĆ
Godina dana prođe od iznenadnog rastanka sa tobom, moja mila Vojka. Snovi u kojima mi se povremeno javljaš, kao da znaš koliko za tobom patim, ne mogu mi biti utjeha u tužnoj istini što te više nema.
Tvoja sestra ZOKA
Pola godine je od 25 godina je od smrti majke, smrti oca svekrve i babe svekra i djeda
MILENE VEŠOVIĆ TOŠA VEŠOVIĆA
Najdraži naši, počivajte zajedno kao što ste živjeli u ljubavi i slozi. Mi ostajemo ovdje sa prazninom što boli, sa uspomenama što griju i sa čežnjom što nikad ne prestaje.
Nedostajete u svakom našem danu i svakoj tišini koja nas podsjeća na vas.
Zauvijek ste sa nama – u srcima svojih najmilijih.
Sin MIRO, snaha MAJA, unuka ANJA i unuk LUKA
Prošla je najbolnija godina, voljena moja
I dalje sve djeluje nestvarno...
Moje si svjetlo i moj putokaz. Čuvam te, čuvaj me. Tvoja NEVENA
Neđelja, 24. avgust 2025. Oglasi
Navršavaju se dvije godine od smrti dragog
RADOSAV RAKO POPOVIĆ
Skrhana neprebolom u suzi zaleđenoj, već godine dvije otimaš radost iz našeg zagrljaja . Počivaj u raju nebeskom... Na hladnoj raki tvojoj, vječito ruža svela, suzom zaliva TVOJA BABA BELA ...
Navršava se pola godine od kada nije sa nama moja draga sestra
DRAGICA MARKOVIĆ rođ. RADUSINOVIĆ
S ljubavlju čuvamo uspomenu na tvoju dobrotu i podršku koje su mojoj porodici i meni bile uvijek veliki oslonac u životu.
Sestra VUKOSAVA KAŽIĆ sa porodicom
TUŽNO SJEĆANJE na naše drage roditelje i brata
VUKO STANA MARKO 1970–2025 2009–2025 1987–2025 BARDIĆ
Mrtvi žive dok ima živih koji misle o njima ROKO i MIODRAG BARDIĆ i EVA ŠEVALJEVIĆ sa porodicama
Navršava se godina od smrti našeg dragog supruga i oca
VESKA RADULOVIĆA
Vrijeme ne umanjuje bol.
Puno je lijepih uspomena da ih pamtimo i sa ponosom o tebi govorimo. Živiš u svakoj našoj misli, u svakom našem koraku i u svemu što jesmo. Zauvijek ćeš biti dio naše porodice.
Tvoji: SEKA, ANDRO i STRALE
Godina dana od kada nije sa nama naš
VESKO RADULOVIĆ
Dragi naš kume, i suviše je bolno prihvatiti surovu istinu da više nijesi sa nama, ali si stalno u našim mislima, pričama i srcima uvijek mnogo voljen i nikad zaboravljen. Mnogo nedostaješ.
Prošlo je 20 godina od kada se upokojio moj plemeniti otac
DRAGOLJUB Blažov VUKOVIĆ 2005–2025
Dragi oče, nema dana da ne pomislim na tebe. Tvoj dostojanstveni i časni život čini me ponosnim da tvoje ime sa poštovanjem pominjem i često ga izgovaram sa onima koji su te iskreno voljeli i poštovali. Govorio si: „Budi sa ljudima koji te vole, sve što radiš uradi najbolje što možeš. Nije važno biti najbolji, već dati sve od sebe, iskreno i pošteno“
Bio si štit i mač porodice. Uvijek uz nas, jer tvoja porodica bila je sav tvoj svijet.
Vječna borba da nas sačuvaš i da nam obezbijediš sve što nam je potrebno.
Moj život je nalik tvome – i sada znam.
Budi miran i spokojan, dragi oče.
Sa tugom i poštovanjem,
PREDRAG D. VUKOVIĆ
Prošlo je 20 godina od smrti moga supruga, oca i đeda
Godine prolaze, a uspomene na tebe ostaće vječno u našim srcima.
Mnogo nam nedostaješ.
TVOJA PORODICA
Dana 24. avgusta 2025 navršava se godinu dana od smrti moje drage majke
ŠTEFICA Nikole RAJOVIĆ rođena KRALJ
Prođe godina od rastanka sa tobom. Svaki novi dan donosi sjećanje na tebe. Sjećanje na toplinu doma i sigurnost koju si mi pružala. Nedostaju mi bezbrižni dani, tvoji savjeti i podrška. Počivaj u miru, dobra moja majko.
Tvoji: RAČKI i PEĐA sa porodicom 1101
Tvoji DRAGAN, VASILJKA i MARKO ŠEKARIĆ
Tvoja kćerka LIDIJA
Četrdeset je dana od smrti mojega brata
ZORAN Vasov KALUĐEROVIĆ
Zauvijek ćemo čuvati uspomene na tebe i dane provedene sa tobom. MARKO KALUĐEROVIĆ sa porodicom
Prošlo je četrdeset dana otkada nije sa nama
MIRJANA Savova ŠPADIJER diplomirani matematičar
Sada ostaju sjećanja na zajedničke dane s tobom. Hvala ti i mir tvojoj duši.
Dana 25. avgusta 2025 godine je dvije godine od smrti naše drage
Nokove VUJOVIĆ
Majko naša, prošle su dvije godine od kada nijesi sa nama. Svakog dana nam sve više nedostaješ. Hvala ti za sve.
Vole te: IVANKA, MIRA, SVETLANA i DRAGANA sa porodicama
Dana 24. avgusta 2025 navršava se godina dana od kada nije s nama naš voljeni
Godina tuge i sjećanja, godina u kojoj si svakog dana bio u našim mislima i molitvama.
Vrijeme prolazi, ali praznina i bol ostaju.
S ljubavlju i tugom, čuvamo te zauvijek. TVOJI NAJBLIŽI
Godina dana je od smrti našeg zeta
VUČEVIĆA
Ostaješ u najljepšim uspomenama.
DANILO i VERA
Neđelja, 24. avgust 2025.
Godina dana je prošla otkako nas je napustio naš voljeni sin, brat, suprug i otac
Vrijeme prolazi, ali tvoje odsustvo i dalje nosimo jednako teško. U mislima si u svakom danu, u tišinama koje te prizivaju, u sitnicama koje nas na tebe podsjećaju. Naučili smo živjeti s prazninom, ali nijesmo naučili živjeti bez tebe.
Nedostaješ u riječima koje nijesmo stigli izgovoriti i u osmijesima koje nijesmo podijelili do kraja. Nedostaješ u običnim danima koji bi, tvojim prisustvom, bili potpuniji. U našim srcima ostaješ zauvijek – kao snaga, nježnost i toplina koju osjećamo u svakom dahu i u svakom trenutku bez tebe.
Porodica BAŠANOVIĆ 1116
Godina je dana od smrti mog voljenog sestrića
Ti si i dalje sa nama.
U našim najdražim uspomenama, u našim najljepšim pričama, razgovorima… Tvoj častan život, mudrost i toplina uvijek će nas pratiti. Ujak SLOBODAN STOJANOVIĆ sa porodicom
Danas je godina otkako si otišao
Bio si moj partner, moj oslonac i moja ljubav, a našoj djeci si bio sve — njihov tata, zaštitnik i junak.
U svakom njihovom osmijehu vidim tvoj osmijeh, u svakom pogledu prepoznajem tvoju toplinu.
Odrastaće znajući koliko si ih volio i koliko si se ponosio njima.
Nedostaješ nam svakog dana, ali tvoja ljubav je utkala snagu u mene, da nastavim i čuvam ono što smo zajedno stvorili.
Tvoje mjesto je u našim srcima, zauvijek.
NATAŠA, ALEKSEJ i ANDREJ
NADA Vukova TATAR
Nedostaje nam tvoj osmijeh, tvoja riječ utjehe i topla ruka koja nas je uvijek držala. Sjećanje na tvoju dobrotu, ljubav i nesebičnost zauvijek živi u nama.
Kćeka MILICA, sinovi MIJODRAG i ALEKSANDAR sa porodicama
Dragi naš
BATRIĆ JANKOVIĆ
Dvije godine su prošle od kada nijesi sa nama. Vrijeme prolazi, ali sjećanje i ljubav traju. TVOJA PORODICA
Neđelja, 24. avgust 2025.
U sjećanju na našeg voljenog supruga i oca
Srcko moj, prošla je godina otkako si otišao, a bol i tuga ostaju. Naš sin je tvoj najveći dar, tvoj osmijeh, tvoja toplina i tvoja snaga nastavljaju da žive kroz njega. Zauvijek ćeš biti moj ponos i moja najveća ljubav, a našem sinu voljeni otac.
Tvoji najdraži: supruga JADRANKA i sin BOGDAN
Godina je prošla otkako nisi sa nama, a bol i praznina ne blijede. Bio si mladost, osmijeh i veliki oslonac.
Tvoj prerani odlazak ostavio je ranu koju vrijeme ne liječi.
S tobom je otišao dio nas, a ostala je vječna čežnja i ljubav.
Zauvijek ćeš biti u našim srcima, u svakoj suzi i u svakom sjećanju.
Nikada zaboravljen, zauvijek voljen.
Brat MILOŠ STOJANOVIĆ sa porodicom
Navršava se godina dana od iznenadne smrti našeg voljenog bratanića
IGORA BAŠANOVIĆA
Godina dana je prošla otkako nijesi s nama, ali ljubav, ponos i uspomene na tebe žive zauvijek.
1086
Posljednji pozdrav mom zetu
Prošlo je godinu dana od kada nas je zauvijek napustio naš voljeni brat, stric i djever
Vrijeme prolazi, ali ne i naša ljubav i sjećanje na tebe. Nedostaješ nam više nego što to riječi mogu da kažu. Ostavio si veliku prazninu sa kojom nastavljamo da živimo, tužni što te više nemamo ali ponosni što smo te imali takvog kakav si bio. Tvoja Lola te traži i pominje svakog dana, što nas posebno rastuži, a ujedno i raduje jer pamti ljubav koju si joj pružao.
Živjećeš u našim srcima dok god postojimo.
Tvoj brat PEĐA, bratanične LORENA i MATEA i snaha ANDRIJANA
BAŠANOVIĆU
Nedostaješ, brate…
Nedostaješ za svaki savjet i podršku.
Mnogo boli svaka riječ tvog Bogdana: keka Mina: moj tata je umro.
Bio bi ponosan na njega koliko je pametan i koliko liči na tebe.
Počivaj sa anđelima i nemoj da ti naše suze remete mir…
MARJANA – MARINA sa porodicom
Godina dana je od iznenadne smrti našeg voljenog brata
1087
IGORA BAŠANOVIĆA
U tišini vječnosti spavaš, a u našim srcima vječno živiš.
Godina dana je od iznenadne smrti našeg
IGORA BAŠANOVIĆA
Tvoj osmijeh i dobrota zauvijek će sijati u nama. Vječno voljen, nikad zaboravljen.
Tvoji stričevi BRANKO i RANKO BAŠANOVIĆ
Sestra DRAGANA i brat DEJAN ŠĆEPANOVIĆ sa porodicom
ZORAN, IVANA, TIJANA i ALEKSANDAR PETROVIĆ
Dragi brate
IGORE
Prošla je godina otkako si nas napustio zauvijek. Tvoj osmijeh i tvoju dobrotu nikada neću zaboraviti. Neka te anđeli čuvaju, a ti čuvaj nas Sestra MILENA BEČIĆ
Neđelja, 24. avgust 2025.
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora:
MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga:
ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ
crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ
hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ
arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Tražimo odgovornu, urednu i vrijednu osobu za održavanje domaćinstva, u
Podgorici. Nudimo prijatnu atmosferu, poštenu zaradu i razumijevanje. Poželjne preporuke, ali nisu uslov. Zvati od 9h do 13h na tel. 069 992 999
JU Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola Bar objavljuje
JAVNI POZIV br. 610 od 22.08.2025. godine za dostavljanje ponuda za organizovanje i izvođenje maturske ekskurzije učenika za školsku 2025/2026 godinu
Predmet: Organizovanje i izvođenje maturske ekskurzije učenika u trajanju od 10 dana za školsku 2025/2026 godinu
Destinacija: ŠPANIJA- ITALIJA – FRANCUSKA
Program putovanja:
1.dan: BAR: Polazak ispred škole oko 18h. Putovanje preko Hrvatske Slovenije sa pauzama za odmor graničnim prelascima. Noćna voznja. 2.dan: Dolazak u ranim podnevnim časovima u Montekatiniju. Smještaj u hotelu (oko 15h). Slobodno vrijeme za individualne aktivnosti. Večera. Noćenje.
3.dan: Doručak. Nakon doručka polazak za Monako. Dolazak u popodnevnim časovima. Obilazak Monaka u pratnji vodiča: Knežev dvor, katedrala gdje je sahranjena svjetska diva Grejs Keli, luka sa luksuznim jahtama svjetskog Jet set-a. Slobodno vrijeme za samostalni obilazak Monaka. Šetnja do Monte Karla stazom kojom se vozi Grand Prix trka Formula 1. Zadržavanje u Monaku Montekarlu 9h. Nastavak putovanja. Noćna vožnja do Figueresa.
4.dan: Dolazak u jutarnjim časovima u rodno mjesto Salvadora Dalija-Figueres-posjeta muzeju u kom je živio. Nastavak putovanja ka Ljoret de Maru. Smještaj u hotelu. Ručak. Slobodno poslijepodne. Večera. Diskoteka „Tropics“ fakultativno. Noćenje.
5.dan: Doručak. Ručak ili uzimanje lunch paketa. Polazak za Barselonu. Razgledanje Barselone sa vodičem (Sagrada Familia, Monžuik, Kolumbov spomenik, Ulica Rambla). Povratak u Ljoret de Mar. Večera. Diskoteka „Tropics“ fakultativno. Noćenje.
6.dan: Doručak. Ručak ili uzimanje lunch paketa. Polazak za Barselonu. Fakultativna posjeta Nou kampu i akvarijumu. Slobodno vrijeme za šetnju i šoping. Povratak u Ljoret de Mar. Večera. Diskoteka „Tropics“ fakultativno. Noćenje.
7.dan: Doručak. Poslije doručka polazak za Nicu. Obilazak Nice. Nastavak putovanja ka Sanremu. Dolazak u većernjim časovima. Noćenje.
8.dan: Doručak. Poslije doručka polazak za Veronu. Obilazak Verone sa vodičem: Arena, Julijina kuća, trg Ebra Bra. Nastavak putovanja za Lido di Jeselo. Smještaj u hotelu. Večera. Noćenje.
9.dan: Doručak. Odlazak za Veneciju iz luke Punta Sabione, zadržavanje minimum 9h. U pratnji vodiča obilazak Venecije: Duždeve palate, trg i crkva Svetog Marka, most Uzdaha. Slobodno vrijeme za individualno razgledanje. Povratak u Punta sabione. Nastavak putovanja za Crnu Goru. Noćna vožnja.
10.dan Dolazak u Bar u prijepodnevnim časovima. KRAJ PUTOVANJA.
Vrijeme realizacije ekskurzije: 20.09-29.09.2025. godine
Broj učenika: 55+/- 5 učenika
Procijenjena vrijednost nabavke iznosi 33.000 EUR-a sa PDV-om (za okvirni broj učenika: 55).
Obavezni uslovi za učešće u javnom pozivu: Privredni subjekat mora da posjeduje:
1. Dokaz da je upisan u Centralni registar privrednih subjekata ili drugi odgovarajući registar u državi u kojoj privredni subjekat ima sjedište: dokaz o registraciji u Centralnom registru privrednih subjekata ili drugom odgovarajućem registru, sa podacima o ovlašćenom licu privrednog subjekta;
2. Ovlašćenje za obavljanje djelatnosti koja je predmet nabavke (dozvola, licenca, odobrenje ili drugi akt nadležnog organa za obavljanje djelatnosti koja je predmet nabavke): - Licenca za obavljanje djelatnosti turističke agencije – organizatora putovanja i – Rješenje o izdavanju licence, izdato od nadležnog Ministarstva (Prema zakonu o turizmu) sa rokom važenja u vrijeme izvođenja ekskurzije. Pored navedenog, privredni subjekat mora da posjeduje i: - Licencu za javni prevoz putnika u unutrašnjem ili međunarodnom drumskom saobraćaju, sa rokom važenja u vrijeme izvođenja ekskurzije ukoliko vrši prevoz sopstvenim sredstvima ili ugovor sa licenciranim prevoznikom sa sjedištem u Crnoj Gori, ukoliko ponuđač ne vrši prevoz putnika sopstvenim sredstvima, kao Licencu prevoznika za javni prevoz putnika u unutrašnjem i međunarodnom drumskom saobraćaju, sa rokom važenja u vrijeme izvođenja ekskurzije.
3. Dokaz o rezervaciji hotela za planirani broj učenika u vremenu realizacije ekskurzije, kao dokaz o obezbijeđenom ulasku u diskoteku „Tropics“ u Ljoret de Maru za 23/24/25.09.2025. godine.
Ponuđena cijena aranžmana obuhvata:
1. Smještaj u hotelima sa najmanje tri zvjezdice
2. Međunarodno zdravstveno osiguranje za sve učesnike ekskurzije
3. Prevoz modernim turističkim autobusima (klima, audio i video ozvučenje,poželjan WiFi).
4. Dva vozača po jednom autobusu.
5. Ljekarsku pratnju
6. Organizaciju sa jednim vodičem po autobusu, sa znanjem engleskog jezika
7. Plaćanje u 4 mjesečne rate
8. Drumarine, takse, organizacione troškove
9. Troškove prevoza, smještaja dnevnica za profesore (na svakih 25 učenika 1 pratilac -profesor), kao za vođu puta za vrijeme trajanja putovanja.
10. Ponuđač je dužan izvršiti vanredni tehnički pregled autobusa dostaviti potvrdu o tehničkoj ispravnosti najkasnije 72h prije polaska.
Ponuda treba da sadrži ukupnu cijenu bez PDV-a i sa PDV-om, kao i pojedinačno iskazanu cijenu po osobi. Ponuda u komercijalnim uslovima
mora da sadrži sljedeće podatke: - program aktivnosti po danima ekskurzije, sa preciznim navođenjem organizovanih posjeta znamenitostima,
- uslove popusta, kao i gratise - za jedno dijete u porodici gdje su blizanci (drugo dijete plaća 50% ponuđene cijene)
- druge podatke i uslove koje ponuđač smatra da treba da ponudi i definiše
Kriterijumi za izbor najpovoljnije ponude: odnos cijene kvaliteta
Vrednovanje će se vršiti na osnovu sljedećih parametara:
1. najniža ponuđena cijena: 80 bodova
2. kvalitet – starost autobusa: 20 bodova
Bodovi za parametar ponuđena cijena izračunavaju se na način što se kao osnova za vrednovanje uzima najniža ponuđena cijena, koja dobija maksimalan broj bodova. Ponuđena cijena će se bodovati na sljedeći način: najniža cijena dobija maksimalni broj bodova, a ostale ponude će dobiti bodove po sljedećoj formuli: C= (Cmin/ Cp) x 80, gdje je: Cmin – najniža ponuđena cijena, a Cp – ponuđena cijena. Bodovi za parametar kvalitet – starost autobusa izračunavaju se na način što se kao osnova za vrednovanje uzima najmanji broj godina starosti autobusa, koji dobija maksimalan broj bodova. Ponuđena starost autobusa će se bodovati na sljedeći način: najmanji broj godina starosti autobusa dobija maksimalni broj bodova, a ostale ponude će dobiti bodove po sljedećoj formuli: K=(Kmin/Kp)x20, gdje je Kmin - najmanji broj godina starosti autobusa, a Kp – ponuđeni broj godina starosti autobusa. Napomena: ponuđeni broj godina starosti autobusa ne može biti veći od 10 godina. Podkriterijum kvalitet dokazuje se kroz: dostavljanje ovjerene kopije saobraćajne dozvole autobusa kojim će se vršiti prevoz učenika. Izabrani ponuđač je dužan izvršiti vanredni tehnički pregled autobusa i dostaviti potvrdu o tehničkoj ispravnosti najkasnije 24 h prije polaska. Plaćanje se vrši virmanski na žiro račun turističke agencije. Sredstva uplaćuju korisnici usluga, u ratama (4 rate). Ponude se dostavljaju u zatvorenim kovertama, sa naznakom za „Javni poziv broj 610, ne otvaraj prije javnog otvaranja ponuda“. Na poleđini koverte, odnosno omota navodi se naziv sjedište ponuđača kako bi ponuda mogla da se vrati ponuđaču neotvorena u slučaju da se utvrdi da je neblagovremeno dostavljena.
Ponuđači mogu dostaviti zatvorene ponude svakog radnog dana od 9,00 do 11,00 sati počev od 25.08.2025. zaključno sa 01.09.2025. godine do 10,00 sati, neposredno u prostorije Sekretara JU Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola Bar, Mila Boškovića br.1, 85000 Bar. Podnesene ponude se ne mogu mijenjati niti dopunjavati.
Isti ponuđač za jednu partiju može dostaviti samo jednu ponudu.
Ponuđač je dužan dostaviti Izjavu da je saglasan da se ugovor zaključi pri čemu će tačan broj učenika biti definisan prilikom potpisivanja ugovora (+/ - 5 učenika ). Odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi ovlašćeno lice ustanove na osnovu izvještaja Komisije za sprovođenje i realizaciju javnog poziva. Odluku o izboru najpovoljnije ponude biće donijeta u roku od 10 dana od javnog otvaranja ponuda biće uručena ponuđačima putem mejla i pošte na dokaziv način.
Ugovor za realizaciju eskurzije potpisuje predsjednik Savjeta roditelja uz priložena potpisana punomoćja svih roditelja koji koriste usluge Agencije, a uplate se vrše direktno izabranoj Agenciji. Žalba se podnosi Školskom odboru.
Žalbeni rok na Odluku o izboru najpovoljnije ponude je 8 dana nakon prijema odluke o izboru najpovoljnije ponude.
Ponuđač čija ponuda bude izabrana kao najpovoljnija snosi troškove raspisivanja i sprovođenja javnog poziva. Troškove objave ovog javnog poziva u štampanom mediju i angažovanja stručnog lica za sprovođenje postupka Ponuđač će nadoknaditi Školi najkasnije do potpisivanja ugovora.
Komisija za sprovođenje realizaciju javnog poziva
Cijena 20 €
Rezultati terenskog istraživanja
U periodu od 2021. do 2024. autor je obišao 450 pravoslavnih grobalja na tlu Crne Gore, uključujući i petnaestak rimokatoličkih u Kučima, Zatrijepču, Malesiji i Krajini. Terensko istraživanje je pokazalo da zmijski likovi sa zaštitnom (apotropejskom) simbolikom postoje na više grobljanskih lokaliteta, odnosno, na kamenim grobnicama pravljenim u doba knjaza/kralja Nikole Petrovića i Kraljevine SHS/Jugoslavije.
Nova knjiga u izdanju Pobjede
Staniša M. Ivanović
Posebna vrijednost knjige sadržana je u činjenici da autor ne odgovara na pitanje - Đe je Atlantida bila i što je uzrokovalo njen nestanak, nego odgovara i na koje je regije naše planete „ova nekada visoko razvijena civilizacija bacila zrake svoje
Akademik Sreten Perović Izvod iz recenzije svjetlosti“.
