Dnevni list POBJEDA 21.08.2025 by Pobjeda

Vlada odobrila isplatu nansijske pomoći, na prijedlog ministra odbrane Dragana Krapovića

Porodici Dejana

Božovića 50.000, Ikoviću 20.000 eura

Predsjednik Vlade Milojko Spajić i gradonačelnik

Saša Mujović saopštili su juče da će vatrogasci koji su gasili požare biti nagrađeni sa po 1.500 eura i sedmodnevim boravkom u Institutu ,,Dr Simo Milošević“ u Igalu STR. 6. i 16.

Odgovor resora Bojana Božovića na zahtjev Milana Kneževića koji je podnio u ime Anketnog odbora za „crne trojke“

Nema saslušanja bez dozvole sudija, zatvorenici mogu da koriste video-link

IZA KULISA: Policijsko-tužilačka zavrzlama oko dvometarske statue ozloglašenog ratnog zločinca i vođe dijela četnika iz Crne Gore mogla bi ući u novu fazu, isplivali novi detalji

Spomenik

Iako visoka skoro dva metra, ova statua će teško biti ,,pronađena“ jer očigledno ne postoji spremnost da državni organi uđu u seosku crkvu ako je ta statua uopšte i dalje tamo. Uostalom, ona je u okolinu Berana, prema našim saznanjima, stigla još 2002. ili 2003. godine, za vrijeme Savezne Republike Jugoslavije, odnosno zajedničke države Srbije i Crne Gore – što znači da nikada nije prešla državnu granicu i da joj nije moguće ući u trag preko carinskih izvještaja sa granice

Grupa zaposlenih u Željezničkoj infrastrukturi traži odgovore od rukovodstva kompanije

Iz menadžmenta kompanije ŽICG ističu da nije donijeta zakonita odluka o stupanju u štrajk i upozoravaju da svi koji budu učestvovali u nezakonitom postupanju treba da budu svjesni da će snositi sve krivičnopravne posljedice, kao i ukupnu materijalnu štetu koju izazovu STR. 4.

Nezadovoljni pritvorenici Istražnog zatvora u Spužu, u otvorenom pismu najvišim državnim institucijama, ukazali na probleme koji im otežavaju boravak

Zamjenik predsjednika Anketnog odbora je naveo spisak osoba koje bi trebalo potencijalno saslušati, a na njemu su, između ostalih, Ivan Delić, Damir Mandić, Saša Boreta i Ljubo Bigović

Dejan Božović

Odgovor resora Bojana Božovića na zahtjev Milana Kneževića (DNP) koji je podnio u ime Anketnog odbora za „crne trojke“

Nema saslušanja bez dozvole sudija, zatvorenici mogu da koriste video-link

Zamjenik predsjednika Anketnog odbora je naveo spisak osoba koje bi trebalo potencijalno saslušati, a na njemu su, između ostalih, Ivan Delić, Damir Mandić, Saša Boreta i Ljubo Bigović

PODGORICA - Ministarstvo pravde odgovorilo je juče na zahtjev skupštinskog Anketnog odbora za „crne trojke“ u kome se navodi da saslušanje zatvorenika pred tim radnim tijelom nije moguće bez dozvole istražnog sudije ili predsjednika Sudskog vijeća.

Ministarstvo se u odgovoru pozvalo na Zakonik o krivičnom postupku, prema kojem se „saslušanje pritvorenih lica ne može omogućiti bez dozvole sudije za istragu ili predsjednika Sudskog vijeća“. Prema pisanju portala RTCG, u odgovoru Anketnom odboru Skupštine povodom zahtjeva za saslušanje pritvorenih i osuđenih lica precizira se i to da osuđena lica mogu biti saslušana putem video-linka, pod uslovom da oni izraze želju.

Bez odluke sudskih instanci, pritvorenim licima ne može omogućiti fizičko prisustvo u Skupštini. Osobe koje se brane sa slobode, mogu se pojaviti pred Odborom, ali im nije dozvoljeno da govore o aktivnim predmetima. Institucije nemaju ni mehanizme da im zabrane prisustvo, ali ni da ih dovedu.

- Odredbama člana 183 Zakonika o krivičnom postup -

ku propisano je da se traži odobrenje sudije za istragu, odnosno predsjednika vijeća, u dijelu primanja posjeta i dopisivanja pritvorenih lica, jer se is tim ovlašćuju pomenuta lica da mogu da uskrate posjete, odnosno dopisivanje pritvorenih lica, ukoliko bi time mogla da nastupi šteta po vođenje postupka - navodi se u odgovoru Ministarstva koje je prenijela RTCG. Stiče se utisak da odgovor resornog ministarstva pokazuje institucionalnu namjeru poštovanja zakonske procedure čak i kad predmeti izazivaju interes javnosti i parlamenta.

ZAHTJEV

Podsjećamo, zamjenik predsjednika Anketnog odbora za „crne trojke“ Milan Knežević na posljednjoj sjednici, koja je održana početkom avgusta, predložio je da to tijelo uputi dopis Ministarstvu pravde radi dobijanja mišljenja mogu li poslanici da saslušaju neka pritvorena lica, koja se dovode u vezu sa ubistvima i zločinima kojima se Odbor bavi.

Tada je naveo spisak osoba koje bi trebalo potencijalno saslušati, a na njemu su se našli Ivan Delić, Damir Mandić, Saša Boreta i Lju-

Mandićev spisak

Podsjećamo, na posljednjoj sjednici Anketnog odbora koja je održana početkom avgusta predsjednik parlamenta Andrija Mandić predložio je da to radno tijelo sasluša Milosava-Senča Sekulovića, istaknutog funkcionera policije, Vladana Pavićevića, Mladena Stojovića, Veselina Veljovića, Miljana Perovića, Milana Vujanovića, Mihaila-Miš-

bo Bigović, u kontekstu ubistva glavnog i odgovornog lista Dan, Duška Jovanovića, ali i drugih zločina.

Kneževićevom prijedlogu tada se protivio predsjedavajući Anketnog odbora Andrija Nikolić, poslanik Demokratske partije socijalista, govoreći da Odbor nije sudnica, da to nikako ne treba da postane i nije stavio svoj potpis na pomenuti zahtjev.

- Da li ovdje treba da saslušamo osumnjičene za najteža krivična djela? Mislim da onda gubimo karakter poslanika, a parlament postaje sudnica. Ako neko misli da sud prenese u parlament, mislim da to nije dobar put. Da u duhu podjele vlasti u Crnoj Gori, ne ulazimo u ingerencije sudske vlasti - kazao je tada Nikolić.

Sličan stav imao je i Boris Mugoša, poslanik Socijaldemokratske partije koji je kazao da taj prijedlog prelazi mjeru dobrog ukusa i da se mora voditi računa da svo -

na po 30 godina zatvora, ali su ih drugostepena vijeća obarala. Suđenje pred Apelacionim sudom u ovom slučaju završeno je 22. jula. Presuda će biti izrečena 24. septembra.

SVJEDOCI

ka Pejovića, Dragomira Ćalasana, Dejana Peruničića, Dragana Jovićevića, Predraga Šukovića, Iliju Asanovića, Vesnu Jovićević, Vesnu Medenicu, Željka Tomkovića, Mladena Nišavića kao i da se opet pozove bivši premijer Duško Marković - Dostavljam spisak da ga odbor ima. To je prijedlog za plan rada - rekao je tada Mandić.

jim djelovanjem „parlament ne pretvaraju u cirkus“.

- Sve je to simpatično, možda ima utemeljenje, ali ipak ovo mora biti ozbiljna institucija i ipak će neko doći poslije nasnaveo je tada Mugoša. Na društvenoj mreži Fejsbuk povodom Kneževićevog prijedloga oglasila se i Slavića Šćekić, sestra ubijenog policajca navodeći da je ogorčena. - Milane Kneževiću, pozivati organizatore ubistva mog brata da svjedoče na Anketnom odboru, uvažavati ih i vjerovati u njihovu priču malo više je nego bolesno, drsko i bezobrazno. Jesi li svjestan da time Slavkovoj porodici stavljaš so na ranu, koja krvari 20 godina - pitala je ona Kneževića. Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće u Podgorici, u naselju Tološi, 30. avgusta 2005. godine. Optuženi da su počinili ovaj zločin su Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović koji su, u više presuda do sada, osuđeni

Damir Mandić, jedan od predloženih za saslušanje, bivši karatista i jedini osuđeni za saučesništvo u slučaju ubistva urednika lista Dan Duška Jovanovića je najpoznatija figura iz tzv. „crnih trojki“. Na jedinstvenu kaznu od 19 godina zatvora osuđen je zbog saučesništva u ubistvu urednika Dana, zatim pokušaja ubistva njegovog tjelohranitelja Milorada Mirovića i otmice Miodraga Nikolića. Jovanović je ubijen je 27. maja 2004, a dokazi koji su prikupljeni tokom postupka uključivali su Mandićeve njegove otiske na pušci i limenci pronađenoj na mjestu zločina. Nakon isteka kazne 10. maja 2025, Viši sud ga je odmah prebacio u istražni zatvor u okviru istrage u predmetu „General“ u kojem je optužen za šverc oko dvije i po tone kokaina. Tužilaštvo ga povezuje sa kriminalnom organizacijom čiji su članovi, uključujući i Ivana Delića i Vuka Vulevića, koordinirano učestvovali u međunarodnom švercu preko aplikacije „Skaj“. Budvanin Ivan Delić, pritvorenik i osumnjičeni u pomenutoj akciji „General“, nalazi se u spuškom istražnom zatvoru i smješten je u kolektivnu sobu bez visokorangiranih kriminalaca - što govori o procjeni njegove bezbjednosti i statusa unutar ustanove.

On je, zajedno sa Mandićem i Vulevićem, optužen je za članstvo u kriminalnoj organizaciji koju Specijalno tužilaštvo sumnjiči za šverc kokaina u velikim količinama. Delić je u Crnu Goru izručen iz Dubaija krajem maja 2025. i po dolasku saslušan je pred vijećem Višeg suda u Podgorici.

Biografske i pravne okolnosti u kojima se nalaze Mandić i Delić samo dodatno naglašavaju ozbiljnost i složenost situacije jer su oba lica dio višestrukih krivičnih postupaka, uključujući istrage protiv organizovanih kriminalnih grupa i međunarodni šverc droge.

Ljubo Bigović i Saša Boreta, koje je takođe potpredsjednik Anketnog odbora predložio za saslušanje, godinama unazad nalaze se u Istražnom zatvoru zbog optužbi za umiješanost u ubistvo visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića i sudski postupak je i dalje u toku.

Anketni odbor formiran je radi sprovođenja parlamentarnih istraga u slučajevima politički motivisanih ubistava, istragama fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „crne trojke“, a za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti. Rad ovog skupštinskog tijela oročen je na period od tri godine I. MILOVIĆ

IZA KULISA: Policijsko-tužilačka zločinca i vođe dijela Spomenik

posljednjih

PODGORICA – Spomenik ozloglašenom ratnom zločincu i vođi dijela četnika iz Crne Gore Pavlu Đurišiću nije uvezen u posljednjih nekoliko mjeseci već se više od 20 godina nalazio u Gornjem Zaostru gdje su ga krili mještani toga sela, saznaje Pobjeda. Sudbina spomenika ozloglašenom ratnom zločincu i četničkom vođi koji je 8. avgusta ove godine „osvanuo“ na povećem postolju za njega napravljenom na privatnom imanju, i dalje je neizvjesna i kao predmet krivičnog djela. Nakon što je Ministarstvo kulture i medija zvanično naložilo Opštini Berane da je ukloni, bronzana statua je završila u obližnjoj Crkvi Svete mati Paraskeve. Zvanično je i dalje tu iako ima glasina da bi mogla da bude pomjerena i preseljena na drugu lokaciju. Uslijedila je tužilačko-pravna zavrzlama gdje se prebacuje loptica ko je nadležan da zaplijeni statuu kao predmet krivičnog djela, pa će i sud možda imati problem da ga trajno oduzme. Na potezu su policija i tužilaštvo koji očigledno ne žele da uđu u crkvu ako se kip Đurišića uopšte tamo i nalazi.

ISTORIJA SPOMENIKA S obzirom na više od dvije decenije iskustva, iako visoka skoro dva metra, ova statua će teško biti ,,pronađena“ jer očigledno ne postoji spremnost da državni organi uđu u seosku crkvu. Uostalom, ona je u okolinu Berana, prema našim saznanjima, stigla još 2002. ili 2003. godine, za vrijeme Savezne Republike Jugoslavije, odnosno zajedničke države Srbije i Crne Gore – što znači da nikada nije prešla državnu granicu i da joj nije moguće ući u trag preko carinskih izvještaja sa granice. Spomenik Đurišiću je prvi put otkriven 2003. godine, takođe bez odobrenja nadležnih institucija, zbog čega je brzo uklonjen po nalogu tadašnjih vlasti. Do 8. avgusta ove godine, u više navrata su sljedbenici četničkog pokreta u Crnoj Gori

Sa sjednice Anketnog odbora

Policijsko-tužilačka zavrzlama oko dvometarske statue ozloglašenog ratnog dijela četnika iz Crne Gore mogla bi ući u novu fazu, isplivali novi detalji

Spomenik Đurišiću posljednjih više

20 godina u Gornjem Zaostru!?

– i šire – pokušavali da ponovo postave ovu statuu, ali bez uspjeha.

Ipak, 2013. godine je na privatnom posjedu podignut spomen-kompleks i stavljen postament za spomenik Đurišiću, koji su pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice dva puta rušili bagerom na osnovu naredbe koja je stigla iz Ministarstva kulture. To očigledno nije previše uticalo da tadašnji organizatori događaja kojima se veličaju četnička zlodjela - Vojvodski savjet Ujedinjenog ravnogorskog pokreta, uz pomoć nevladine organizacije „Srpska stvar“ – zastanu u svojim namjerama. Naprotiv, krenulo se još agresivnije, pa je 2017. godine Goran Kiković, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Berane i član Odbora za podizanje spomenika, najavio podizanje čak dva obilježja Đurišiću. Ovaj profesor istorije i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) potpisao je inicijativu da se spomenici nađu u Gornjem Zaostru, selu u kome je bilo sjedište Đurišićevog četničkog štaba, te u centru Berana blizu postojećeg spomenika Đoku Pajkoviću, jednom od organizatora Trinaestojulskog ustanka. I tom prilikom Kiković je priznao da spomenik u beranskom selu već postoji. Aktuelni potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose s vjerskim zajednicama Budimir Aleksić (NSD) je 2019. godine sa pozicije poslanika javno pozvao tadašnju vlast da se u Beranama zvanično podigne spomenik ovom zločincu, nosiocu Gvozdenog krsta kojim ga je odlikovao lično Adolf Hitler

I u narednih pet godina, poštovaoci Đurišića su sa dijelom sveštenika Srpske pravoslavne crkve (SPC) svake godine 8. avgusta organizovali događaje na kojima bi slavili četnički pokret i njihove vođe. Ove godine su, pak, odlučili da još jednom odu korak dalje i ponovo pokušaju da postave spomenik zločincu iz Drugog svjetskog rata. Na pritisak javnosti, Ministarstvo kulture i medija je donijelo odluku o uklanjanju statue. Crna Gora je zakonski obavezana da spriječi podizanje spomen-obilježja licima koja su propagirala fašizam, nacizam i šovinizam, ili bila sa-

učesnici u ratnim zločinima. Uz to, i ranije je Ministarstvo kulture upozoravalo kako bi „svaki pokušaj rehabilitacije četničkog pokreta kroz spomeničku simboliku predstavljao direktno kršenje Zakona o spomen-obilježjima i Ustava Crne Gore, koji se temelji na antifašističkoj borbi“.

Pobjeda je prva najavila ovogodišnje postavljanje spomenika osvjedočenom ratnom zločincu. Riječ je o brižljivo planiranoj akciji koju su inicirala udruženja koja baštine četničku ideologiju, uz pomoć mještana. Cilj je bio da se konačno obezbijedi šira institucionalna

podrška za trajno dopuštenje da na ovaj način bude odata počast liku i djelu Pavla Đurišića.

NAJNOVIJI POKUŠAJ

Strah dijela javnosti da bi čak i privremeno postavljanje spomenika moglo izazvati tenzije i podjele - što pojedinim političkim akterima, poznatim po oslanjanju na nacionalnu retoriku, može politički odgovarati – pokazao se kao opravdan. Nedugo nakon što je Đurišić „stigao“ na mjesto koje slavi njegove najteže ratne zločine, predsjednik opštine Berane Đole Lutovac (Pokret Evropa sad) morao je da pronađe kompromisno rješenje sa stanovnicima Gornjeg Zaostra oko uklanjanja spomenika Đurišiću. Tome se suprotstavio lično Metodije, toga dana aktivni učesnik proslave tokom koje je održao parastos i otkrio spomenik ozloglašenom četničkom komandantu. - Ova crkva nikad nije osveštana 20 godina od kako je izgrađena. Da se sabiramo ovdje u Pavlovo ime, a onda ćemo ovdje da pravimo tribine i predavanja, da dovedemo eminentne istoričare od nauke. Prvo spomenik utvrditi u srcima. Stavićemo spomenik u crkvu, pa nek ruše crkvu. Spomenik mu neće biti samo ovdje, nego i u centru Berana, ako Bog da - kazao je Metodije tom prilikom.

Time je, u stvari, ponovio sve ono što dio vlasti i u Beranama i na državnom nivou ima kao zvaničnu agendu još od 2019. godine. Ujedno je najavio kako će sačuvati statuu zločinca tako što će je staviti u crkvu „pa neka onda sruše crkvu“.

- Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede. Došli su da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Došli su da ispune naredbu nečiju. To rade mladi momčići obučeni u fina odijela koji su zauzeli

visoke političke i državne pozicije i misle da sa tog mjesta mogu da rade kako oni hoće. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi sve je veće ime i slava generala Dragoljuba (Mihailovića) i vojvode Pavla - naveo je Metodije tokom otkrivanja spomenika u Gornjem Zaostru. Spomenik je istog dana oko 14 sata zaista premješten u pomenutu crkvu, podignutu takođe na privatnom imanju, a zatim je veći dio učesnika događaja napao fotoreportere i novinare Pobjede i Vijesti koji su jedva uspjeli da se spasu većeg fizičkog napada. Mitropolit SPC Metodije za to je optužio predsjednika opštine Berane, smatrajući ga „najodgovornijim za sve što se dešavalo“. Takođe je ukazao kako je predsjedniku beranske opštine, kao i gradskom sekretaru i predsjedniku Opštinskog odbora SNP-a Ivanu Radeviću namjera „progon srpskog naroda, srpske istorije i srpske crkve“.

S druge strane, Lutovac je istakao kako je „smirivao tenzije i učinio da ne dođe do sukoba“, te da „Metodije nije pokazao konstruktivnost i odgovornost kao druga sveštena lica“, uz podsjećanje na svoju izjavu kako „živimo u sekularnoj državi“ čiji se „zakoni moraju poštovati“. Stavove i ponašanje predsjednika beranske opštine podržale su kolege iz PES-a - počev od predsjednika partije i premijera Milojka Spajićakao i građani Berana.

BIOGRAFIJA ZLOČINCA

Pavle Đurišić je bio jedan od najozloglašenijih četničkih komandanata u Crnoj Gori i širem regionu. U brojnim dokumentima, uključujući i njegov lični izvještaj Draži Mihailoviću, priznaje se odgovornost za pogrom nad muslimanskim civilima u Sandžaku, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Nje-

Spomenik Đurišiću je prvi put otkriven 2003. godine, takođe bez odobrenja nadležnih institucija, zbog čega je brzo uklonjen po nalogu tadašnjih vlasti. Do 8. avgusta ove godine, u više navrata su sljedbenici četničkog pokreta u Crnoj Gori – i šire – pokušavali da ponovo postave ovu statuu, ali bez uspjeha

gove jedinice bile su odgovorne za smrt hiljada nevinih ljudi – žena, djece i staraca – u cilju stvaranja etnički „čistih“ teritorija.

Upravo je Đurišić, po pisanju istoričara Radoja Pajovića, prije napada na bihorski kraj i Pljevlja boravio u Gornjem Zaostru, odakle je pošao na pohod u kojem je ubijeno na hiljade Muslimana. – Prema do sada poznatim i proučenim četničkim dokumentima i poslijeratnim spiskovima, jedinice Đurišića su na području Crne Gore, Sandžaka i istočne Bosne likvidirale oko 15.000 Muslimana – navodi istoričar Radoje Pajović. Najveći zločin nad Muslimanima od Đurišićevih četnika izvršen je u čajničkom i dijelu pljevaljskog sreza, februara 1943. godine. Tom prilikom je, prema depeši Pavla Đurišića, koja je poslata Dragoljubu Mihailoviću, poginulo oko 1.200 naoružanih Muslimana, a više od 8.000 nevinih muslimanskih stanovnika je ubijeno, mnogi na svirep način. Osim već navedene Bukovice (563), tom prilikom je ubijen i 481 građanin Meljaka i 384 žitelja Boljanica. Prema poslijeratnom popisu žrtava četničkog terora u pljevaljskom srezu, ubijena su 1.534 građanina, od čega 1.501 Musliman, navodi istoričar Radoje Pajović.

O ulozi Đurišića u ratovanju na strani okupatora govore i činjenice da ga je predsjednik marionetske vlade u Srbiji Milan Nedić lično unaprijedio u potpukovnika i povjerio mu dužnost pomoćnika komandanta Dobrovoljačkog korpusa. Nakon toga, prema pisanju crnogorskog kolaboracionističkog lista „Lovćen“ iz 11. oktobra 1944. godine, od Vrhovne komande njemačkih oružanih snaga za „naročito priznanje za svoje vojničke vrline“ primio je „Željezni krst“ (Eisernes Kreuz), orden koji je dodjeljivao lično Adolf Hitler. Gvozdeni krst je jedno od najpoznatijih vojnih odlikovanja nacističke Njemačke, koje su dobili istaknuti oficiri i saradnici fašističkog režima širom okupirane Evrope. Prema istorijskim podacima, dodjeljivan je isključivo za zasluge u borbama, što znači da je Hitler smatrao ovog četničkog vođu za jednog od svojih ključnih ljudi na terenu. K. JERKOV

Uoči otkrivanja spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru

Grupa zaposlenih u Željezničkoj infrastrukturi (ŽICG) traži odgovore od rukovodstva kompanije

Ako im do sjutra ne ispune zahtjeve, prijete obustavom željezničkog saobraćaja

Iz menadžmenta kompanije ŽICG ističu da nije donijeta zakonita odluka o stupanju u štrajk i upozoravaju da svi koji budu učestvovali u nezakonitom postupanju treba da budu svjesni da će snositi sve krivično pravne posljedice, kao i ukupnu materijalnu štetu koju izazovu

PODGORICA - Grupa od 84 zaposlena u Željezničkoj infrastrukturi (ŽICG), koju čine otpravnici vozova, TK i saobraćajni dispečeri, najavila je potpunu obustavu saobraćaja na ključnim prugama ukoliko se do petka ne prihvate njihovi zahtjevi.

Predstavnik grupe radnika Andrej Kaluđerović juče je Pobjedi saopštio da sa radnicima još niko iz uprave kompanije nije kontaktirao, te da im menadžment ŽICG nije odgovorio.

Krajnji potez

On je naveo da radnici traže da uprava prihvati njihove zahtjeve i stane iza toga svojim potpisima, kako bi se ti zahtjevi uvrstili u kolektivni ugovor.

- U slučaju da ne prihvate naše zahtjeve u petak u devet sati slijedi obustava saobraćaja od strane upravnika vozova, TK dispečera i saobraćajnih dispečera. To bi bila totalna obustava saobraćaja do ispunjenja zahtjeva. Jednostavno smo dovedeni na rub egzistencije i ovo je krajnji potez – kazao je Kaluđerović našoj redakciji.

U saopštenju dostavljenom medijima grupa zaposlenih je takođe saopštila da ukoliko se njihovi zahtjevi do petka u devet sati ne prihvate, otpravnici vozova, TK i saobraćajni dispečeri će sprovesti potpunu obustavu saobraćaja na ključnim prugama: Beograd – Bar, Podgorica –Nikšić i Podgorica – Bajzenavodi se u saopštenju grupe zaposlenih.

U obustavi će, kako su najavili, učestvovati 84 otpravnika vozova, TK i saobraćajna dispečera.

- Obustava će trajati do ispunjenja naših zahtjeva. Ovo nije prijetnja, već posljednje sredstvo da nas nadležni konačno čuju. Spremni smo da svoje dostojanstvo i egzistenciju branimo do kraja, pa i po cijenu otkaza - poručili su zaposleni.

i gnorisanje

Oni su naglasili da im do juče rukovodstvo ŽICG nije uputilo nijedan odgovor na njihove molbe i zahtjeve.

- Rukovodstvo ŽICG i Ministarstvo saobraćaja godinama ignorišu naše zahtjeve. Naša egzistencija, dostojanstvo i profesionalni integritet su ugroženi, a naše strpljenje iscrpljeno - poručili su zaposleni.

Oni su kazali da njihove zarade iznose svega 680 do 800 eura i to sa uključenim noćnim radom i 35 godina staža.

- To su najniže zarade u Crnoj Gori, iako upravo mi s nosimo ključnu ulogu u odvijanju i bezbjednosti željezničkog saobraćaja. Dostavljamo platne liste cjelokupnoj javnosti Crne Gore kao dokaz, a ne prazne riječi - rekli su zaposleni. Kako su podsjetili, od 2009. do 2019. godine njihove zarade su smanjene dva puta, ukupno 30 odsto, „i to uz saglasnost sindikata koji su i tada, a i danas, produžena ruka rukovodstva“.

- U tom periodu zarađivali smo 600–700 eura, dok je minimalna plata bila 192 eura. Danas, i pored višestruko veće minimalne zarade, mi i dalje radimo za gotovo iste iznose - dodali su zaposleni. Oni tvrde i da im je ukinut beneficirani radni staž i status službenog lica, dok im se prekovremeni sati ne plaćaju, što je direktno i svjesno kršenje Zakona o radu.

- U izmjenama Kolektivnog ugovora naši koeficijenti rastu sa 6,12 na 7,34, a dodatak sa 14 odsto na 15 odsto, što znači povećanje plata od svega 80–100 eura, dok menadžmentu i rukovodiocima rastu za 200–450 eura - poručili su zaposleni.

Ovakva diskriminacija, kako tvrde, dovela je do toga da su otpravnici i dispečeri postali deficitaran kadar.

- Ljudi masovno napuštaju posao, a ukrsnice Kos i Trebaljevo zatvorene su upravo zbog nedostatka radnika.

Na sve ovo, rukovodstvo ŽICG i Ministarstvo saobraćaja uporno ćute. Kao da to nije dovoljno, javnost je svjedočila dopisu dva reprezentativna sindikata, u kojem se brani rukovodstvo, a napadaju naši istupi u medijima, bez ijednog argumenta. To jasno pokazuje da ovi sindikati više ne zastupaju interese radnika, već isključivo interese rukovodstva - navodi se u saopštenju.

Kako su naveli, njihov pokušaj da 80 radnika predstave kao „manjinu“ je uvredljiv i ponižavajući.

- Ovdje se radi o ljudima koji nose ključnu odgovornost za bezbjednost saobraćaja, ljudima koji imaju svoje porodice i koji svoj posao obavljaju časno, pošteno, savjesno i odgovorno - zaključuje se u saopštenju grupe zaposlenih. neistine

U jučerašnjem reagovanju kompanije ŽICG navodi se da ,,tekstovi koji su se pojavili u medijima dostavljeni od strane jednog zaposlenog obiluju neistinama“.

- Neprihvatljivo je u ovom obraćanju predstavljanje po-

jedinca kao „najvažnijeg“ kadra u sistemu, uz ignorisanje značaja i drugih zaposlenih koji svakodnevno obavljaju složene i odgovorne poslove – ukupno 800 zaposlenih – kaže se u saopštenju rukovodstva ŽICG.

Navodi se da je aktuelni menadžment prekinuo staru praksu ignorisanja zaposlenih i ,,apsolutno svaki zahtjev za prijem na razgovor je bio prihvaćen“.

- Nadalje o zaradama otpravnika vozova, one iznose od 730 do 987 eura, u zavisnosti od radnog staža, platne liste sa zaradom 788 eura Sl1, i sa 34 godina radnog staža sa 987 eura Sl2, dok njihove kolege od čijeg direktnog rada zavisi rad otpravnika poslova, elektromehaničari za signalno sigurnosne uređaje sa IV1 i IV2 nivoom imaju zarade sa dodatkom do minimalne od 600 eura. Oni rade na otvorenom pod svim vremenskim uslovima. Da bi građani Crne Gore mogli uporediti zarade u ovom preduzeću i ko je u nepovoljnijem položaju, navešćemo i da mladi inženjeri kao zaista deficitaran kadar primaju 808 eura, 816 eura, 860 eura – platne liste Sl 6, 7 i 8. Takođe, navodi da su u periodu od 2009. do 2019. godine otpravnici vozova zarađivali 600 do 700 eura. To demantuje platna lista otpravnika vozova za 2013. godine 425 eura, a za 2019. godinu – 481 eura, što znači da im je današnja zarada približno 100 odsto uvećana – tvrde u menadžmentu. Dodaju da je novim prijedlogom izmjena kolektivnog ugovora predviđeno uvećanje koeficijenata za sva zanimanja minimum 20 odsto izuzev direktorima sektora

no je iz menadžmenta ŽICG. Dodaje se da menadžment na čelu sa Odborom direktora želi da znatno poveća zarade svim zaposlenima. - Međutim, moramo postupati u odnosu na nivo sredstava koji nam je budžetom predviđen i postupati u zakonskim okvirima, jer su potpisnici pored menadžmenta reprezentativni sindikati koji zastupaju preko 600 zaposlenih. Rukovodstvo ŽICG kontinuirano ulaže napore da unaprijedi uslove rada i materijalni položaj zaposlenih, ali to se mora činiti isključivo institucionalnim putem, u skladu sa važećim zakonima i propisima, a ne kroz prijetnje i ultimativne zahtjeve – zaključuje se u saopštenju.

i pomoćnicima izvršnog direktora kojima je povećanje 16 odsto, te bi zarada otpravnika vozila iznosila od 862 do 1.150 eura, odnosno uvećanje njihovih zarada iznosiće 120 do 170 eura i više u mjesecima sa praznicima i znatno više.

- Nažalost, za sve što se dešavalo 2009. do 2019. godine uporno se obraća ovom menadžmentu, a u tom periodu se nijesu smjeli oglašavati po ovim pitanjima, dok obustavu saobraćaja nijesu smjeli ni pomenuti. Nas optužuju i za ukinuti beneficirani radni staž i status službenog lica, što takođe treba adresirati bivšim rukovodstvima, a i dalje imaju beneficirani radni staž, na koji po propisu imaju pravo, što se vidi i u platnim listama Sl5 – navodi se u saopštenju kompanije. Kažu i da je neistina da otpravnici vozova masovno napuštaju kompaniju, već da je od 2022. godine njihov broj uvećan za 21 ,,a ima još zainteresovanih koji jedva čekaju da zasnuju radni odnos“. - Na kraju, sa pravom postavljamo pitanje koliko je ozbiljna ova najava (medijska) štrajka s obzirom na to da nikakve zakonske procedure nijesu ispoštovane. Dopis nije potpisan, niti je donijeta zakonita odluka o stupanju u štrajk, dok navodni autor dopisa i organizator čak nije na radnom mjestu po rasporedu toga dana predviđenog za obustavu saobraćaja, kao ni potpisi zaposlenih koji podržavaju zahtjeve iznesene u ovom dopisu. Svi koji budu učestvovali u nezakonitom postupanju treba da budu svjesni da će snositi sve krivično pravne posljedice, kao i ukupnu materijalnu štetu koju izazovu – poruče-

stav sindi K alaca Predstavnici reprezentativnih sindikata Željezničke infrastrukture (ŽICG) reagovali su u utorak povodom zahtjeva dijela zaposlenih u tom preduzeću, navodeći da oni ne odražavaju stavove tih radničkih asocijacija. Predsjednici Sindikata ŽICG i Novog sindikata ŽICG Marko Cacović i Miodrag Perišić reagovali su povodom informacija koje su se proteklih dana pojavile u medijima od „grupe zaposlenih u tom preduzeću – otpravnika vozova i TK i saobraćajnih dispečera“. - Napisi koji se pojavljuju u sredstvima javnog informisanja, dostavljeni od jednog zaposlenog, ne odražavaju naše stavove, već su vid opstrukcije samo dijela zaposlenih s kojima se menadžment, na čelu sa izvršnom direktoricom Marinom Bošković, duži period susreće - navodi se u reagovanju. Cacović i Perišić smatraju da su u pitanju paušalne i neargumentovane izjave i nerealni zahtjevi.

- Ono što možemo da potvrdimo je da su u saradnji sa ovim menadžmentom postignuti značajni rezultati na unapređenju socijalnog dijaloga, ali i bitno poboljšani uslovi rada radnika, pravičnog nagrađivanja rada, zaštite na radu i u organizacionom smislu - navodi se u reagovanju. Reprezentativni sindikati ŽICG-a su, kako su kazali, krajem prošle godine inicirali izmjene i dopune Kolektivnog ugovora, a poseban akcenat je stavljen na pitanje povećanja zarada zaposlenih u toj kompaniji.

- Kao jedini o vlašćeni reprezentativni sindikati, koji predstavljaju veliku većinu zaposlenih, u prethodnom periodu, kroz aktivne i konstruktivne pregovore sa poslodavcem, stigli smo do završne faze izrade Kolektivnog ugovora, kojim se težilo da se nađe pravedno i održivo rješenje kojim bi benefiti i povećanje zarada obuhvatili sve zaposlene, a u skladu sa raspoloživim sredstvima - objašnjeno je u reagovanju. s. popoviĆ

Sjutra moguća obustava željezničkog saobraćaja

PODGORICA - Umjesto da pokaže odgovornost i konkretnu spremnost da riješi višegodišnje probleme ribara, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković odlučio je da im se obrati – preko medija. Takav način komunikacije, kako ocjenjuju iz Udruženja ribara, nakon što su već uputili jasne zahtjeve i upozorili na tešku situaciju u sektoru, doživljen je kao neozbiljan i nedostojan jednog ministra.

Dok ribari traže precizno zakazivanje sastanka, sa datumom, satnicom i zapisnikom, Joković se poziva na „kolektivni odmor Vlade“, šaljući poruku da su egzistencijalni problemi ljudi koji žive od mora u drugom planu u odnosu na birokratski komfor.

Izbjegavanje odgovornostI

- Umjesto rješavanja pitanja vezova, goriva i nelojalne konkurencije, Ministarstvo ostavlja utisak da izbjegava direktnu odgovornost i prebacuje je na apstraktne procedure i druge nadležnosti – kazao je Pobjedi predstavnik ribara Marko Kise

- Od Jokovića očekujemo tačan dan i sat sastanka, i neozbiljno je da nam se obraća pr eko medija. Nakon toga odredićemo naše aktivnosti - istakao je Kise za Pobjedu. Kako je naveo, ribari traže da se sastanak formalno zakaže, uz tačno preciziran datum i vrijeme, da se vodi zapisnik i da prisustvuju samo predstavnici koje oni delegiraju.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, pozvalo je predstavnike Nacionalnog udruženja proizvođača ribe da još jednom preispitaju planirane mjere u vezi s najavljenom blokadom Bokokotorskog zaliva i da se uključe u institucionalni dijalog.

- Vjerujemo da je jedino kroz jasno postavljene ciljeve, nadležnosti i rokove, moguće doći do održivih rješenja koja su u interesu ribara, građana i države - naveo je juče u saopštenju resorni ministar Vladimir Joković.

On je najavio da će Ministarstvo, u cilju prevazilaženja nastale situacije, organizovati sastanak sa predstavnicima Nacionalnog udruženja proizvođača ribe i ostalim potpisnicima te inicijative, odmah

Ministar poljoprivrede pozvao predstavnike Nacionalnog udruženja proizvođača ribe da preispitaju planiranu blokadu Bokokotorskog zaliva

Ribari traže tačan datum sastanka, a Joković obećava susret nakon odmora

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković je najavio da će taj resor, u cilju prevazilaženja nastale situacije, organizovati sastanak sa predstavnicima Nacionalnog udruženja proizvođača ribe i ostalim potpisnicima te inicijative, odmah nakon povratka Vlade sa kolektivnog odmora, gdje će biti omogućeno da se otvoreno razgovara o prioritetima i narednim koracima

nakon povratka Vlade sa kolektivnog odmora, gdje će biti omogućeno da se otvoreno razgovara o prioritetima i narednim koracima. Sastanak će biti otvorenog tipa, a o zaključcima sa sastanka biće informisana šira javnost. - Ministarstvo ostaje posvećeno dijalogu i spremno je da bude most između sektora i ostalih institucija, u cilju postizanja zajedničkih i realnih rješenja - poručio je Joković. Ministarstvo, kako je kazao, razumije zabrinutost ribara koji se suočavaju sa izazovima poput nedostatka vezova i infrastrukture za iskrcaj ribe, cijene goriva, poreskih opterećenja i nelojalne konkurencije.

- To su realni problemi koje smo već identifikovali kroz sektor ribarstva i u saradnji sa Direktoratom aktivno radimo na njihovom rješavanju - dodao je Joković. On tvrdi da su svi iznijeti zahtjevi Nacionalnog udruže-

nja proizvođača ribe temeljno analizirani i da će Ministarstvo učiniti sve da se zahtjevi riješe u njihovi korist.

nadležnostI

- Ali, uprkos činjenici da se navedeni zahtjevi tiču realnih problema u sektoru, ipak nijesu svi u nadležnosti ovog ministarstva, stoga ćemo ih, u skladu sa važećim zakonskim nadležnostima, proslijediti na postupanje odgovarajućim resorima u okviru Vlade, kako bi se našla održiva i pravedna rješenja - objasnio je Joković. Prema njegovim riječima, za rješavanje zahtjeva ribara direktno su nadležni Ministarstvo finansija u dijelu akcize, PDV-a i plavog dizela, Ministarstvo pomorstva u dijelu ribarske luke i pristaništa i lokalne samouprave kada je riječ o lokacijama i dozvolama za infrastrukturne projekte. - Ipak, važno je istaći da institucije imaju odgovornost da dje-

SMATSA: Sindikat kontrole letjenja traži uvećanje zarada Štrajk na

PODGORICA - Sindikat kontrole letjenja (SKL) stupio je u štrajk 19. avgusta u 23 časa, saopštila je Kontrola letjenja Srbije i Crne Gore-SMATSA. Prema najavi SKL, štrajk će trajati do 30. septembra u 23 časa. - Osnovni zahtjev SKL odnosi se na hitno i znatno uve-

luju u okviru svojih zakonskih ovlašćenja. Organizovanje protesta na način koji narušava javni red i ometa druge privredne djelatnosti ne doprinosi rješenju, već produbljuje nesporazume i stvara dodatne prepreke - zaključio je Joković. Ribari podsjećaju da njihovo obraćanje Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nije bilo putem medija, već da su 28. jula predali zvaničan dopis na arhivu i obratili se direktno ministru Jokoviću, a ne drugima. Očekivali su i odgovor na isti način. Naglasili su da su zakonski rokovi za odgovor već prošli i da su zbog toga najavili štrajk na moru barkama i brodovima. Ispred Nacionalnog udruženja proizvođača ribe su ranije sopštili da im se obratila direktorica Direktorata za ribarstvo Katarina Burzanović i ,,samozvani doktor“ ribarstva Milun Anđić, vlasnik broda Trio Mare.

Blokiraće Zaliv u nedjelju od 17 do 18 časova

Ribari su najavili da će u nedjelju, od 17 do 18 časova blokirati saobraćaj u Bokokotorskom zalivu kod naselja Kumbor u Herceg Novom, što je Vijestima potvrđeno iz Uprave policije. Kako navode, na ovakav potez odlučili su se zbog, kako tvrde, višegodišnjeg ignorisanja njihovih zahtjeva i teškog položaja u kojem se nalazi sektor ribarstva u Crnoj Gori.

Ribari ističu da su prinuđeni na radikalne mjere jer država, uprkos ranijim obećanjima, nije našla rješenja za niz problema koji ih opterećuju. Među glavnim zahtjevima koje su iznijeli su ujednačena cijena goriva, obezbjeđivanje prostora i vezova za iskrcaj ribe, smanjenje PDV-a na ribarsku opremu, kao i raspodjela dijela prihoda od kruzera lokalnim ribarskim zajednicama.

- Hvala vam što ste se oglasili u medijima da ste za dijalog. Možda ste malo zakasnili jer je prošao rok od 15 dana kada smo očekivali zvaničan odgovor od ministra Jokovića, a ne vaše obraćanje putem medija. Naše obraćanje prema MPŠV-u nije bilo putem medija nego smo predali zvanični dopis na arhivi 28. jula i obratili smo se ministru, a ne vama. Očekivali smo odgovor na isti način od ministra Jokovića. Nama je žao što ste vi žrtvovani u ovoj priči od strane Ministarstva. Pošto se ministar Joković nije oglasio u zakonskom roku od 15 dana, zakazali smo štrajk na moru barkama i brodovima sa zahtjevom da nas primi predsjednik Vlade Milojko Spajić - kazali su ranije u saopštenju iz Udruženja ribara.

Oni su, kako su istakli, radi građana, morali dati više informacija o tome ko je Milun Anđić. - To je još uvijek član Udruženja proizvođača ribe Crne Go-

teritoriji Crne Gore nije počeo

ćanje zarada pojedinih kategorija zaposlenih. Prosječna zarada kontrolora letjenja u SMATSA-i iznosi oko 7.000 eura, što je neuporedivo više od prosječne zarade u Srbijinavodi se u saopštenju. Dodaje se da ova jednostrana odluka direktno šteti poslovanju avio-kompanija, otežava odvijanje saobraćaja i

avio-kompanijama generiše dodatne troškove, dok putnicima i drugim korisnicima vazdušnog saobraćaja ozbiljno narušava mogućnost da realizuju svoje planove. Istovremeno, kako se dodaje, SMATSA i institucije država osnivača trpe veliku materijalnu i reputacionu štetu. - Ukazujemo na to da štrajk u

organizacionim jedinicama na teritoriji Crne Gore nije počeo. Odluka Skupštine SKL o stupanju u štrajk u organizacionim jedinicama na teritoriji Crne Gore je nezakonita, jer je donijeta od sindikata koji nije registrovan na teritoriji Crne Gore. Skupština SKL je donošenjem navedene odluke dovela u opasnost

zaposlene u Terminalnoj i Aerodromskoj kontroli letjenja Podgorica i Aerodromskoj kontroli letjenja Tivat od mogućih posljedica sprovođenja aktivnosti koje su suprotne propisima Crne Gore – navodi se u saopštenju. Navedeno je da rukovodstvo SMATSA, kao poslodavac čija je djelatnost od javnog intere-

re, a on se predstavlja kao neko novo udruženje plivaričara. To je onaj isti Milun Anđić koji je minirao svaki sastanak kod ministra, i koji je na posljednjem sastanku tražio da vi i cijeli Direktorat za ribarstvo dobijete otkaz. Jedino sam se ja pobunio i stao u vašu zaštitu. Milun Anđić drži svoj brod u marini u Baru i nema probleme koje imaju ribari u Bokokotorskom zalivu. Ali, nažalost, on ponekad dobro dođe za jednokratnu upotrebu, što je krajnje nefer s vaše stranekazali su ranije u saopštenju. Lokalni ribari u Herceg Novom godinama traže dozvole da vežu brodove u Meljinama i tvrde da investitor Imperio Holding Limited, u tamošnjoj marini Lazure nije ispoštovao ugovor sa Morskim dobrom i izgradio ribarsku luku i obezbijedio im vezove, zbog čega su slučaj 2021. predali i Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). n. KovaČevIĆ

sa, preduzima sve neophodne mjere da bi se očuvala bezbjednost i efikasnost vazdušnog saobraćaja. U skladu sa zakonom, primjenjuje se odluka o minimumu procesa rada, kako bi se posljedice štrajka svele na najmanju moguću mjeru. Rukovodstvo SMATSA smatra da je štrajk neracionalan, neutemeljen i štetan po sve učesnike u vazdušnom saobraćaju, pa i za sve zaposlene u kompaniji. r. e.

Vladimir Joković Marko Kise

Vlada odobrila isplatu finansijske pomoći, na prijedlog ministra odbrane Dragana Krapovića

Porodici Božovića 50.000, Ikoviću 20.000 eura

PODGORICA - Vlada je juče na sjednici usvojila informaciju Ministarstva odbrane i odobrila isplatu finansijske pomoći porodici stradalog pripadnika Vojske, mlađeg vodnika Dejana Božovića, i teško povrijeđenom pripadniku Vojske, vodniku Marku Ikoviću, u ukupnom iznosu od 70.000 eura. Kako je saopšteno, shodno prijedlogu ministra odbra-

ne Dragana Krapovića, supruzi stradalog Božovića biće isplaćeno 50.000 eura, dok će na račun povrijeđenog Ikovića biti uplaćeno 20.000 eura.

Sredstva su obezbijeđena iz budžeta Ministarstva odbrane, u skladu sa Zakonom o izmjenama Zakona o budžetu Crne Gore za 2025. godinu i mišljenjem Ministarstva finansija.

Ministar Krapović je istakao

da tragedija u kojoj je život izgubio mlađi vodnik Božović, a Iković teško povrijeđen, još jednom pokazuje hrabrost i požrtvovanost pripadnika Vojske Crne Gore, koji su spremni da žrtvuju svoje živote u službi zaštite građana i države.

Ministar je ukazao da je, pored jednokratnih pomoći, neophodno pronaći sistemsko rješenje koje će dugoročno obezbijediti snažniju i sta -

bilniju podršku pripadnicima Vojske i njihovim porodicama u slučajevima gubitaka i povreda nastalih prilikom obavljanja dužnosti. Božović je poginuo tokom angažovanja na gašenju požara u reonu Kuča. Nesreća se dogodila kada se cisterna za vodu, kojom su upravljali Božović i Iković, prevrnula i skliznula niz strmu padinu pored puta ka mjestu Kupusci u Kučima. n. Đ.

Sindikat prosvjete poslao resornom ministarstvu odluku o štrajku upozorenja koji će organizovati 1. septembra zbog spornog obračuna zarada

PODGORICA – Sindikat

prosvjete Crne Gore poslao je juče resornom ministarstvu odluku o štrajku upozorenja koji će da organizuju 1. septembra, jer nijesu zadovoljni centralizovanim obračunom zarada kojim su nastavnicima u osnovnim školama umanjene plate.

Sindikalci će tokom štrajka upozorenja, koji će trajati sat, tražiti da se nastavi socijalni dijalog, pronađe kompromisno rješenje u okviru Granskog kolektivnog ugovora kako se nastavnicima kroz novi obračun zarada ne bi umanjivala plata. Na listi zahtjeva je i povećanje zarada od 1. 1. 2026. za makar deset odsto.

Radnička organizacija je najavila da će, ako ne bude sporazuma sa Vladom, nakon 15. septembra ući u radikalizaciju zahtjeva. To podrazumijeva da mogu da organizuju generalni štrajk, masovne proteste ili, kako su istakli, nešto još drastičnije.

zamjerke

Prosvjetari po Zakonu o štrajku ne smiju da obustavljaju nastavu, ali je iz Sindikata poručeno da mogu da organizuju štrajk uprkos tome, jer nadležni ne mogu da otpuste skoro sve nastavnike. Sporni obračun zarada počeo je da se primjenjuje od 1. jula. Pojedinim nastavnicima zarade su umanjene i više od 50 eura. Dok sindikalci tvrde da se ovim obračunom krši GKU, jer im se ne obračunavaju određeni dodaci, iz resornih ministarstava su im odgovorili da se sve sprovodi u skladu sa propisima, te da ranijih godina nastavnici nijesu primali plate u skladu sa zakonom.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija kojim upravlja Anđela Jakšić-Stojanović nedavno je direktorima osnovnih škola upućen dopis o primjeni centralizo-

Tražiće i povećanje plata za deset odsto

Iz Sindikata su naveli da sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija nemaju nikakav kontakt već skoro dva mjeseca. Oni kritikuju što na brojne pozive da nastave socijalni dijalog ne dobijaju odgovore. Radnička organizacija je najavila da će, ako ne bude sporazuma sa Vladom, nakon 15. septembra radikalizovati zahtjeve. To podrazumijeva da mogu da organizuju generalni štrajk, masovne proteste ili, kako su istakli, nešto još drastičnije

vanog obračuna zarada. U pismu koje potpisuje sekretar Ministarstva Marko Šljukić navedeno je da predstavnici Sindikata prosvjete iznose neosnovane tvrdnje i dezinformacije. Istaknuto je i da se ,,ne ukidaju bilo kakvi dodaci“ na zarade prosvjetnih radnika. Naveli su da je zbog proizvoljnog tumačenja propisa došlo do situaci-

je da su ustanove neujednačeno obračunavale zarade, čime se vršila diskriminacija određenog broja zaposlenih. - Dodaci poput onog za rad u dvije škole, za angažman na više od četiri predmeta, kao i drugi predviđeni Zakonom i Granskim kolektivnim ugovorom (GKU) ostaju u obračunu, čak i tokom ljetnjeg perioda. Tokom ljetnjih

mjeseci, u skladu sa uobičajenom praksom, ne obračunavaju se jedino časovi koji prelaze normu, što treba uzeti u obzir kada je riječ o visini razlike u zaradama za jul – piše u ovom dopisu koje je Ministarstvo uputilo školama. Samo su nastavnici u osnovnim školama od jula primili umanjene zarade u iznosu

do 50 ili nešto više eura. Sindikat prosvjete kaže da ima informaciju da će se sporni centralizovani obračun zarada primijeniti u vrtićima i srednjim školama tek od prvog januara. Predsjednik Sindikata Radomir Božović isticao je kako iz ministarstava saopštavaju da su nastavnici primali do sada nezakonito zarade i da su ih

ozakonili novim obračunom, ali da se onda to bezakonje dozvoljava u osnovnim školama i vrtićima do prvog januara. Božović očekuje da priči o radikalizaciji pristupe nastavnici iz svih obrazovnih ustanova, iako, za sada, još nije svima umanjena zarada. ustavni sud Sporni obračun zarada završio je i pred Ustavnim sudom. Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Ustavnom sudu podnio je inicijativu da se ocijeni zakonitost i ustavnost članova 16, 17, 18, 21, 22, 23, 24 i 31. Božović je nedavno komentarisao da je to učinjeno dan nakon što su organizovali protest ispred Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, kada su zatražili da nastave dijalog, dođu do kompromisa, kako se ne bi nastavnicima smanjivale plate. Sindikalci su poručivali da je apsurdno da Vlada traži ocjenu ustavnosti za ono što je sama donijela. Podsjećaju da je o Granskom kolektivnom ugovoru ranije prvo pregovarano između Ministarstva prosvjete i Sindikata prosvjete. - Zaključak je da je Granski ugovor Vladin taman koliko i Sindikata. Na ovaj način, Vlada priznaje da su njeni pravnici i ona sama potpisali ugovor koji nije u skladu sa Ustavom i ostalim zakonima, što može da diskredituje samu Vladu, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo finansija i sve njihove pravnike koji su o njemu pregovarali i na kraju ga odobrili. To znači da našu državu trenutno vode nestručni i nekompetentni ljudi, koji zaslužuju otkaz i ostavke usljed nestručnosti i nanošenja štete ugledu države – istakli su iz Sindikata prosvjete. Ministarstvo prosvjete je, s druge strane, školama poručilo da nikada neće donositi odluke koje bi štetile interesima prosvjetnih radnika, te da im je prioritet jačanje profesionalnog i materijalnog položaja zaposlenih, stvaranje uslova za stabilan i dostojanstven rad, kao i kontinuirano unapređenje obrazovnog sistema u cjelini. n. Đ.

Dejan Božović

Sindikat poslao Ministarstvu prosvjete odluku o organizaciji štrajka upozorenja 1. septembra

PODGORICA – Poslanici su nedavno jednoglasno usvojili ponuđeni Zakon o zdravstvenoj zaštiti kojim se želi unaprijediti sistem liječenja u državnim ustanovama. Tim propisom se, pored ostalog, širi opseg usluga u domovima zdravlja, a tokom diskusije pojedini poslanici komentarisali su da zdravstveni sistem treba da bude kvalitetniji, pa je Pobjeda pojedine pitala gdje oni odlaze da se liječe kada je potrebno – da li pokucaju na vrata državnih ili privatnih ustanova.

Pohvale i P rimjedbe

Nijesu svi poslanici sa kojima je Pobjeda kontaktirala odgovorili na pitanje gdje se liječe.

Poslanica koja je odmah odgovorila na upit je Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka), koja je istakla da članovi njene porodice i ona koriste usluge Doma zdravlja i Opšte bolnice u Pljevljima, gdje i žive. - Da li smo zadovoljni kapacitetima u kadrovskom smislu - nijesmo, ali odajem priznanje izabranim ljekarima i pedijatrici dr Čolović, čije usluge koristi moja kćerka od rođenja, upravo iz razloga što ima lijep odnos prema djeci i odličnu saradnju sa roditeljima – rekla je ona.

Poslanica kaže da, sa druge strane, zamjeraju menadžmentu i resornom ministarstvu što nemaju više mehanizama da pojačaju kapacitete u kadrovskom smislu i na taj način osnaže ove dvije zdravstvene institucije u njihovom gradu i smanje broj pacijenata koji se veoma često šalju na liječenje u kliničke centre u Beranama i Podgorici.

Poslanik Dragan Bojović (DF) rekao je da se on i njegova porodica liječe isključivo u državnim ustanovama.

- Naravno, i PZU su važne i treba ih efikasno umrežiti kao podršku zdravstvenom sistemu, ali moja porodica daje primarnu i punu podršku javnom zdravstvu – rekao je on.

Poslanica Aleksandra Vuković-Kuč (DPS) kaže da se trudi da se liječi u državnim ustanovama, ali neki izuzetni ljekari rade samo u privatnoj praksi, pa u tome slučaju ide u privatnu ustanovu.

- Ponekad koristim usluge privatnog zdravstva kada želim efikasno liječenje, bez čekanja i dovođenja članova svoje porodice u izazovne zdravstvene situacije. Nijesam imala dilemu kada je trebalo da se porodim, iza-

Pojedini poslanici komentarisali za Pobjedu gdje se liječe

Prva adresa državne, a pomoć potraže i u privatnim ustanovama

brala sam Klinički centar (u Podgorici), ali katkad se zbog listi čekanja odlučujem na korišćenje usluga privatnih zdravstvenih ustanova – rekla je ona.

Vuković-Kuč je istakla da se jedan dio njene porodice liječi isključivo u javnom zdravstvu, dok drugi dio kombinuje usluge javnog i privatnog. Poslanik Nikola Rovčanin (Demokrate) odgovorio je da se liječi u državnim ustanovama.

- Ali, hvala Bogu, jako rijetko ih posjećujem - kazao je on, uz osmijeh.

Poslanik Boris Mugoša (SD) kazao je da se on i članovi njegove porodice liječe u državnim i privatnim ustanovama.

Poslanik Branislav Nenezić (SD) kaže da koriste usluge i državne i privatnih ustanova, zavisno da li se radi o njemu i supruzi ili djeci.

- Odluka ,,pada“ zavisno od brzine kojom možemo oče-

Poslanica Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) kaže da članovi njene porodice i ona koriste usluge Doma zdravlja i Opšte bolnice u Pljevljima, gdje i žive. Nijesu zadovoljni kapacitetima u kadrovskom smislu, ali odaje priznanje izabranim ljekarima i pedijatrici dr Čolović, čije usluge koristi njena kćerka od rođenja

kivati što bolji tretman - rekao je Nenezić.

Poslanica Branka Marković (PES) kazala je kratko da, kada je to potrebno, ide da se liječi u državnu ustanovu – u dom zdravlja i Klinički centar.

Iz Ministarstva zdravlja poručeno je da se Zakonom o zdravstvenoj zaštiti želi poboljšati zdravstveni sistem. Sudeći prema propisanom, nastojaće da ljekare više zadrže u državnim ustanova-

ma, pa će im odrediti u kojim konkretno privatnim ustanovama će moći da odrađuju dopunski rad. novine u zakonu Zakonom o zdravstvenoj zaštiti neće se zabraniti ljekarima da rade u privatnim ustanovama jer, kako je ocijenjeno u Ministarstvu zdravlja, kada bi to učinili, to bi moglo dovesti do odliva najkvalitetnijeg kadra koji je važan za edukaciju mlađih

Poslanica Aleksandra Vuković-Kuč (DPS) kaže da se trudi da se liječi u državnim ustanovama, ali neki izuzetni ljekari rade samo u privatnoj praksi, pa u tome slučaju ide u privatnu ustanovu. Ona je rekla da ponekad koristi usluge privatnog zdravstva kada želi efikasno liječenje, bez čekanja i dovođenja članova svoje porodice u izazovne zdravstvene situacije. Nije imala dilemu kada je trebalo da se porodi, izabrala je Klinički centar (u Podgorici), ali katkad se zbog listi čekanja odlučuje na korišćenje usluga privatnih zdravstvenih ustanova. Vuković-Kuč je istakla da se jedan dio njene porodice liječi isključivo u javnom zdravstvu, dok drugi dio kombinuje usluge javnog i privatnog

ljekara. Ministar zdravlja Vojislav Šimun je istakao tada u Skupštini da se taj resor odlučio za rješenje kojim će da se propiše kako treba da izgleda saglasnost za rad u privatnim ustanovama. Naveo je da će se precizno navesti u kojim ustanovama će ljekar moći da radi, kojeg dana i koju satnicu. Šimun smatra da će se na taj način moći uspostaviti dobar kontrolni mehanizam, te da će zdravstveno sanitarna inspekcija moći kontrolom tih rješenja i uvidom stanja na terenu sprovoditi kaznenu proceduru. Kroz norme akta jača se primarna zdravstvena zaštita, odnosno domovi zdravlja, gdje će se uvesti nove usluge - dermatovenerologije, fizikalne medicine, palijativne njege, a sve kako bi se smanjile liste čekanja i da bi pacijentima bile dostupnije. Poslanici su tokom diskusije komentarisali da veliki broj osnovnih usluga, čak i više od 80 odsto, pacijenti mogu da dobiju u domovima zdravlja, te da nema potrebe da idu u Klinički centar gdje se prave liste čekanja. Zakonom se, takođe, preciznije definiše tim izabranog doktora, te će se osigurati da izabrani lje-

Poslanik Dragan Bojović (DF) rekao je da se on i njegova porodica liječe isključivo u državnim ustanovama. Kazao je i da su PZU važne i treba ih efikasno umrežiti kao podršku zdravstvenom sistemu, ali da njegova porodica daje primarnu i punu podršku javnom zdravstvu

kari imaju kompetencije iz oblasti porodične, opšte medicine, pedijatrije ili ginekologije. Novina je i da se uvodi rana intervencija kod djece. Ministar zdravlja je nedavno istakao da su zabilježili nedostatak odgovarajućih specijalnosti, te da su ovim zakonom predvidjeli da ljekar koji želi da specijalizira porodičnu medicinu, pedijatriju, urgentnu medicinu ili medicinu rada, što sve nedostaje u domovima zdravlja, ne mora da čeka 12 mjeseci nakon pripravničnog za ove specijalnosti. Prema njegovim riječima, na taj način žele da motivišu mlade ljekare da se odluče za ove specijalizacije koje možda nijesu popularne, a potrebne su sistemu. - Otvaramo prostor za decentralizaciju usluga, smanjujemo opterećenje sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite. Na kraju sve to dovodi do smanjenje lista čekanja. Povećavamo dostupnost usluga – rekao je tada ministar zdravlja Šimun. Poslanici su u Skupštini jednoglasno hvalili ponuđena rješenja, ali i ukazivali da će biti izazovno primijeniti sve to kroz praksu – kako bi sve funkcionisalo bez problema. S druge strane, građani godinama traže da se unaprijedi zdravstveni sistem koji ih, kako su navodili, često tjera da usluge traže kod privatnika. Oni se žale da u zdravstvenim ustanova nema dovoljno kadra, da su liste čekanja duge i da na određena snimanja čekaju mjesecima zbog čega su primorani da obavljaju preglede privatno i izlažu se dodatnim troškovima koje njihov budžet teško može da isprati. nada ĐurĐevaC

Poslanici u Skupštini

m. babović

Poglavar Rimokatoličke crkve pozvao na primirje u Ukrajini i na Bliskom istoku

Papa odredio petak za dan molitve za mir

VATIKAN - Papa Lav XIV pozvao je katolike i vjernike drugih

religija da u petak, 22. avgusta, obilježe dan posta i molitve za mir na Bli-

skom istoku, u Ukrajini i drugim ratom pogođenim područjima svijeta.

- Dok naša Zemlja nastavlja da bude ranjena ratovima u Svetoj zemlji, u Ukrajini i mnogim drugim krajevima, pozivam sve vjernike da 22. avgust provedu u postu i molitvi - rekao je poglavar tokom svoje sedmične audijencije u Vatikanu.

Papa Lav je pr edložio da vjernici mogu zamoliti Boga „da nam podari mir i pravdu i da obriše suze onih koji pate zbog oružanih sukoba“. Lav, prvi papa iz Sjedinjenih Američkih Država, izabran je 8. maja od strane kardinala iz cijelog svijeta, nakon smrti pape Franja

Tokom prvih mjeseci pontifikata više puta je apelovao na okončanje rata u Ukrajini, a njegov prvi poznati telefonski razgovor sa stranim liderom u maju bio je sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim, kojeg je papa i primio u julu.

Predsjednik SAD najavljuje nastavak pregovora Zelenskog i Putina

Tramp: Američke trupe neće ići u Ukrajinu

VAŠINGTON - Predsjednik SAD Donald

Tramp poručio je juče da američke trupe neće biti poslate u Ukrajinu da je brane od Rusije, pošto je dan ranije izgleda ostavio otvorenu tu mogućnost.

Tramp je takođe u jutarnjem TV intervjuu rekao da su ,,nemoguće“ nade Ukrajine da se pridruži NATO-u i povrati Krimsko poluostrvo koje je Rusija pripojila. Detalji o garancijama bezbjednosti Ukrajine i Trampovim naporima da organizuje mirovne pregovore se razvijaju pošto su američki predsjednik, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i drugi evropski lideri u ponedjeljak satima razgovarali u Bijeloj kući sa ciljem okončanja ruskog rata protiv Ukrajine.

Evropski lideri su rekli da žele podršku SAD za ,,jake garancije bezbjednosti“, uključujući ,,raspoređivanje snaga za uvjeravanje“, dok Tramp sprovodi svoje predizborno obećanje da će okončati taj rat.

Kremlj još nije saopštio da li je predsjednik Rusije Vladimir Putin odobrio Trampov prijedlog da se organizuju direktni razgovori ruskog lidera i ukrajinskog predsjednika Zelenskog. Ali, na pitanje da li je Putin obećao Trampu da će se direktno sastati sa ukrajinskim liderom, portparolka Bijele kuće Karolina Livit je potvrdno odgovorila: Jeste.

Tramp je u ponedjeljak, tokom razgovora sa Zelenskim i evropskim liderima, rekao da insistira na trostranim razgovorima Zelenskog, Putina i njega. Ali poslije razgovora s Putinom kasnije tog dana, Tramp je rekao da prvo organizuje sastanak Zelenskog i Putina i da će trostrani razgovori uslijediti ako bude potrebno. - To je bila ideja koja se razvila tokom predsjednikovih razgovora sa predsjednikom Putinom, predsjednikom Zelenskim i evropskim liderima - objasnila je Livit. Stefan Dižarik, portparol generalnog sekretara UN Antonija Gutereša, rekao je u utorak da njegov šef ,,veoma pozdravlja“ fokus predsjednika Donalda Trampa ,,na postizanju mirnog rješenja u Ukrajini“ kroz samite održane prošle sedmice. Ali je naznačio da je ključno da Ukrajina ostaje za stolom u svim budućim pregovorima. - Za njega je veoma važno da svi uključeni nastave da bu-

Nezadovoljni pritvorenici Istražnog zatvora u Spužu, državnim institucijama, ukazali na probleme koji im

Tvrde da su uslovi nehumani, a institut pritvora zloupotrijebljen

PODGORICA - Pritvorenici Istražnog zatvora u Spužu uputili su otvoreno pismo najvišim državnim institucijama, pravosudnim organima, ombudsmanu, nevladinom sektoru i medijima u kojem tvrde da su im uslovi boravka nehumani i da je institut pritvora zloupotrijebljen.

- Smatramo da nijedna osoba, bez obzira na težinu optužbi, ne smije biti izložena nehumanim i nedostojnim uslovima, niti lišena osnovnih prava koja garantuju Ustav Crne Gore, Evropska konvencija o ljudskim pravima i međunarodni standardi, naveli su u otvorenom pismu.

Najprije su ukazali na problem jemstva, tvrdeći da je to pravo koje se ignoriše i koje danas u crnogorskom pravosuđu predstavlja mrtvo slovo na papiru. Kako su naveli, u Crnoj Gori je praksa da se jemstvo gotovo nikada ne prihvata.

- Nažalost, sudije odbijaju alternativne mjere, najviše iz razloga što ne žele da budu izložene javnoj osudi i pritisku političkih lidera, policije i tužilaštva - smatraju pritvorenici.

du aktivno angažovani i želimo inkluzivan dijalog kako bismo održali važan zamah koji je stvoren da bi se donio hitan prekid vatre i održivi mir - rekao je Dižarik. Dodao je da su UN spremne da pruže sve napore za održavanje mira kao dio garancija bezbjednosti Ukrajine o kojima se razgovara. Britanski premijer Kir Starmer rekao je na onlajn-sastanku „Koalicije voljnih“ da je na njihovom sastanku u Bijeloj kući sa Trampom postojao ,,pravi osjećaj jedinstva i zajedničkog cilja obezbjeđivanja pravednog i trajnog mira za Ukrajinu“. Starmer i predsjednik Francuske Emanuel Makron su takođe razgovarali o tome kako bi se Putinu mogle uvesti dodatne sankcije i drugi pritisci dok ne pokaže da je ,,spreman da preduzme ozbiljne akcije kako bi okončao svoju ilegalnu invaziju“, piše u saopštenju Dauning strita.

Tvrde da u atmosferi u kojoj bi narod mogao reći „uhapsili su ih pa ih pustili“, donosioce odluka brine da će izgledati neozbiljno i nesposobno. - Kako bi se zadovoljila površna percepcija „čvrste ruke“ i javnog reda, sve alternativne mjere unaprijed otpadaju - naglašavaju u pismu.

Loši usLovi u zatvoru

Napominju da u sobama od 26 kvadrata boravi od osam do 11 ljudi.

- Metalni kreveti na dva ili tri nivoa (u zavisnosti od broja pritvorenika u sobi) i madraci stari godinama, puni gri-

nja, stjenica i drugih insekata, buđi i fleka, bez redovne dezinfekcije i zamjene. Na zidovima soba vidljiva je vlaga. Kreveti, stolovi, stolice i police zauzimaju više od polovine prostora u sobi, pa pritvorenicima ostaje svega 8–9 m² za kretanje - navode pritvorenici u pismu, dodajući da je to manje od metra kvadratnog slobodnog prostora po osobi, što je ispod svakog minimuma i standarda.

Dodaju i da svaka soba ima jedan toalet površine oko jedan metar kvadratni u kom se nalazi jedna wc šolja. - Ispred se nalazi samo jedan lavabo koji se koristi za održavanje lične higijene, pranje suda, pranje veša. Mali prozori sa nepotrebnim velikim kavezima koji onemogućavaju adekvatan dotok svježeg vazduha, što u kombinaciji sa velikim brojem pušača znači da nepušači udišu dim 24 sata dnevno što dodatno ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje - ukazu-

ju oni u otvorenom pismu. Ističu da im se pravo na boravak na otvorenom faktički uskraćuje, i da se izvode samo dva puta dnevno po 30 minuta, umjesto zakonski propisanih dva sata.

- Nekadašnji veliki zajednički krug za šetnju podijeljen je na osam manjih prostora, visoko ograđenih betonskim zidovima. Umjesto da služe svrsi, obezbjeđivanju zraka i boravka na otvorenom, on je najsličniji otvorenim kazamatima. U ljetnjim mjesecima ti prostori se pretvaraju u svojevrsne betonske pećnice, bez hlada. Dok se u kišnim periodima pretvaraju u poplavljene bare u koje se često izliva kanalizaciona mreža - ustvrdili su. Sa druge strane, naglašavaju da veći dio komandira i nadzornika ima razumijevanja, jer su i oni svjesni koliko su uslovi za pritvorenike nehumani i neuslovni. - Ovo nijesu samo loši, već po svim međunarodnim standar-

Crnogorski državljanin uhapšen prilikom pokušaja krijumčarenja droge „Mercedesom“ prevozio više od 12 i po

PODGORICA – Crnogorski državljanin D. U. (25) uhapšen je na Graničnom prelazu Hum, kada je pokušao da prokrijumčari 12,6 kilograma marihuane u Bosnu i Hercegovinu (BiH), javlja Klix.ba.

Droga je otkrivena pregledom vozila „mercedes“, nacionalnih oznaka Crne Gore, kojim je upravljao D. U. - Naime, nakon što su pripadnici Granične policije BiH u vozilu uočili PVC kese sa sadržajem marihuane, o događaju su obaviješteni dežurni tužilac Tužilaštva BiH i sudija za prethodni postupak Suda BiH, prema čijim je naredbama izvršen pretres osobe i vozila, a osumnjičeni uhapšen - navodi se u saopštenju policije BiH, prenosi Klix.

Papa Lav XIV

Donald Tramp

u otvorenom pismu najvišim otežavaju boravak

uslovi institut zloupotrijebljen

dima nehumani i degradirajući uslovi. Oni predstavljaju kršenje člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje nečovječno i ponižavajuće postupanje. Današnja praksa se u suštini svodi na poruku da pritvorenici nijesu ljudi i zato ne zaslužuju dostojanstvene uslove. Takav odnos nije samo moralno neprihvatljiv, već poništava smisao prava i pravde, a sama država šalje signal da joj zakoni i međunarodne obaveze ništa ne znače – naveli su pritvorenici.

Pravna i sistemska zlouPotreba

Kako navode, optužni akti se nerijetko zasnivaju na pretpostavkama, indicijama i neprovjerenim navodima, bez čvrstih dokaza.

- Sudovi, umjesto da kritički cijene prijedloge tužilaštva, olako prihvataju i produžavaju pritvor. Pojedini zvaničnici rješenje prenatrpanosti zatvo-

ra vide u proširenju kapaciteta i gradnji novih objekata, dok se pravi problem krije u odlukama istražnih sudija koje, pod pritiscima, uvijek idu u korist tužilaštva - ocijenili su u otvorenom pismu. Smatraju da mediji, često na osnovu „curenja“ informacija iz tužilaštva ili policije, „unaprijed oblikuju percepciju krivice u javnosti, stvarajući pritisak na sudije“

- Ne želimo da vjerujemo da je Crna Gora postala policijska država i rob pojedinih političara kojima su hapšenja i pritvaranja postala jedini „uspjeh“ koji mogu prikazati preko svojih odabranih medija - naveli su u obraćanju. Poručuju da sudije moraju ostati nezavisne i imune na politički pritisak, bez obzira od koga on dolazi.

- Njihova dužnost je da donose odluke isključivo na temelju zakona i dokaza, a ne prema željama ili interesima vlasti, režima ili javnog mnjenja - dodaju oni. Kako su istakli, Crna Gora, kao država koja teži članstvu u Evropskoj uniji, ne može sebi dozvoliti da pritvor postane paravan za populizam i instrument političkog pritiska.

- Zadržavanje lica u nehumanim uslovima, bez realnog pravnog razloga i bez prihvatanja jemstva, predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i udar na integritet pravosuđa - poručuju pritvorenici i pozivaju najviše državne institucije da hitno reaguju. Oni očekuju da se u rješavanje ove situacije uključe nevladine organizacije, pravnici, advokatske komore i svi pojedinci i institucije kojima su pravda, zakon i ljudsko dostojanstvo neprikosnoveni principi.

Jovana raiČeviĆ

droge u Bosnu i Hercegovinu po kilograma marihuane

Pretresom vozila otkrivena su 23 pakovanja opojne droge na više skrivenih mjesta u vozilu i to ispod zadnjeg sjedišta, u prtljažniku automobila i u podu vozila.

- Državljanin Crne Gore D U. je, uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu „neovlašćen promet opojnih droga“, predat postupajućem tužiocu Tužilaštva BiH. Zaplijenjena marihuana je privremeno oduzeta, kao i vozilo i drugi dokazni materijali koji mogu koristiti u krivičnom postupku - zaključuje se u saopštenju. a. r.

Potpredsjednik Vlade Crne Gore za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić tvrdi da kontinuirano sprovode veting

PODGORICA – Dva visokopozicionirana

policijska službenika, kako je saopštio Aleksa

Bečić, potpredsjednik

Vlade Crne Gore za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, suspendovana su u sklopu kontinuiranog procesa vetinga.

On nije naveo ko su suspendovani policajci, kao ni na kojim pozicijama su bili ni-

ti zbog čega su suspendovani. Kazao je da „dinamičan proces vetinga u prethodnim mjesecima jasno pokazuje da nema nedodirljivih“ i da „nijedna funkcija u ovoj državi ne može biti zaklon za korupciju, kriminal ili bilo koju vrstu nedozvoljenog uticaja i nezakonitog djelovanja“.

- Svjesni smo da nervoza raste, kako u redovima onih koji su bili direktni akteri, tako i u dijelu društveno-političke scene koja je godinama bila pokrovitelj i štit organizovanog kriminala. Ta nervoza je dokaz da se pogađa pravo u metu - izjavio je Bečić. Dodao je da očekuju da će ma-

Podgoričanin Nebojša Jušković zatražio da Više državno tužilaštvo pokrene postupak protiv predsjednika Vlade zbog sumnje da je počinio krivično djelo nesavjestan rad u službi

Krivična

PODGORICA – Podgoričanin Nebojša Jušković, koji je bio kandidat Koalicije

„Za budućnost Crne Gore“ za člana Savjeta Agencije za civilno vazduhoplovstvo, podnio je Višem državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv premijera Milojka Spajića, jer nije obezbijedio sredstva za održavanje letilica namijenjenih gašenju požara, ističući da je od pet samo jedna bila ispravna.

On je ukazao da su požari izazvali ogromnu materijalnu i ekološku štetu, ugrozili živote građana i prouzrokovali višemilionske gubitke.

Jušković je u krivičnoj prijavi optužio Spajića za nesavjestan rad u službi iz člana 417 Krivičnog zakonika Crne Gore.

- Uprkos tome što se isti problem ponavlja godinama, predsjednik Vlade Milojko Spajić nije obezbijedio sredstva za održavanje letilica namijenjenih gašenju požara (Air Tractor AT–802, AB-212, AB-412). Od pet letilica, samo je jedna bila ispravna, iako je održavanje preostalih bilo moguće - navodi se u krivičnoj prijavi Juškovića, u koju je Pobjeda imala uvid.

Istakao je da taj propust znatno otežao gašenje požara i doprinio nastanku velike štete. U krivičnoj prijavi, on je zatražio i saslušanje predstavnika Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), Ministarstva finansija, Vojske Crne Gore,

Predlažem da Više državno tužilaštvo u Podgorici pokrene postupak protiv predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića i da sprovede sve predložene istražne radnje kako bi se utvrdila njegova odgovornost, navodi se u krivičnoj prijavi Juškovića

Avio-helikopterske jedinice, opština pogođenih požarom, Uprave za imovinu, kao i stručnjaka iz oblasti ekologije.

Pored toga predložio je i sprovođenje vještačenja koje se odnosi na zaštitu od požara, javne finansije, ekologiju, ali i procjenu materijalne štete. - Radi svega navedenog, predlažem da Više državno tužilaštvo u Podgorici pokrene postupak protiv Milojka Spajića, predsjednika Vlade Crne Gore, zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo nesavjestan rad u službi i da sprovede sve predložene istražne radnje kako bi se utvrdila njegova odgovornost - zaključuje se u prijavi koju je Jušković dostavio Višem državnom tužilaštvu. Podsjećamo, prethodne sedmice širom Crne Gore vatrogasci su se borili sa vatrenom stihijom koja se širila od Ćemovskog polja, Kuča, Pipera do Luštice, Lovćena, okolnih planinskih predjela iznad Bijelog Polja i Nikšića. Zbog kritične situacije angažovana je Vojska Crne Gore, a u jednoj od akcija gaše-

nja život je tragično izgubio vojnik Dejan Božović, dok je njegov kolega Marko Iković teže povrijeđen, nakon što su se zbog gustog dima i slabe vidljivosti survali u provaliju na području Kuča.

Crna Gora je vazdušno raspolagala sa jednim helikopterom MUP-a, a potom potražila pomoć preko Mehanizma civilne zaštite Evropske unije i NATO centra za koordinaciju odgovora na katastrofe, pa su tako vatrogasci iz Austrije i Švajcarske stigli kako bi pomogli u gašenju.

U pomoć su pritekli i kanaderi iz Hrvatske i Italije, ali i helikopteri iz Srbije i Češke.

MN: Obećanje da će kupiti kanader

U vrijeme prošlogodišnjih požara, u avgustu 2024, premijer Spajić je obećao da će Vlada pr onaći sredstva da „kupi makar jedan kanader“.

Kada su ga novinari, avgusta ove godine, podsjetili na neispunjeno obećanje rekao je da se kasni sa ratifikacijama međuvladinih sporazuma na osnovu kojih Vlada može da uđe u nabavku.

- Kasnimo zbog političke kli-

fija pokušati da uzvrati udarac. - Ali treba da znaju, država je spremila i svoje šake. I ovaj put, za razliku od prošlih vremena, šake pravde su jače od šaka mafije. I neće stati dok svi oni koji su podrivali državu ne budu izvedeni ispred kapija i vrata svake institucije - rekao je Bečić. a. r.

me koja nije bila dobra. Ta tema je malo ispolitizovana. Ali intenzivno radimo na tome i desiće se vrlo brzo - kazao je Spajić 14. avgusta.

Uz obećanje iz 2024. da će kupiti bar jedan kanader premijer je tada optužio Demokratsku partiju socijalista (DPS) da je devedesetih, dok je bila na vlasti, prodala četiri kanadera za 8,3 miliona eura. MN: Vatro-ubica iz UAE U međuvremenu, specijalizovani avion iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), poznat kao „vatro-ubica“, s ukrajinskom posadom, pritekao je u pomoć i gasi požare u Crnoj Gori. - Prvi nalet „vatro-ubice“ uspješno obavljen! Sve troškove aviona, ukrajinske posade i goriva do kraja snose naši prijatelji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata - poručio je premijer u objavi na Iksu. On je, zahvalivši UAE-u, ranije podsjetio kako je „vatro-ubica“ stigao dva dana prije obećanog u Crnu Goru, objavivši snimak aviona na aerodromu u Crnoj Gori. - Radi se o avionu „vatro-ubica“ „Antonov AN-32P“, koji ima za 40 odsto veću nosivost od kanader vazduhoplova koji su prethodnih dana gasili požare u našoj zemlji - istakao je Spajić. Naglasio je kako će avion biti na raspolaganju sve do 31. oktobra, uz mogućnost dogovora između dvije države da se, ukoliko bude potrebno, koristi i u narednoj godini. J. r

Podnijeta krivična prijava zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i eksplozivnih materija

MOJKOVAC - Pretresom stana i drugih prostorija koje koristi R. B pronađen je lovački karabin u ilegalnom posjedu i 14 komada municije, saopšteno je iz Uprave policije. Kako je navedeno, državni tužilac u Osnovnom državnom

tužilaštvu u Bijelom Polju, koji je upoznat sa događajem, naložio je da se nakon sprove-

denih vještačenja protiv R. B. podnese krivična prijava zbog sumnje da je izvršio kri-

vično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. a. r.

Uprava za bezbjednost hrane upozorava na povećanu brojnost mediteranske muve u voćnjacima

Obavezno uništiti zaražene plodove

Visoka brojnost bilježi se na Primorju u posljednje tri godine, a naročito u području Ulcinja i Bara. Vremenske prilike i sve veća raspoloživost plodova biljaka domaćina, pogoduju razvoju tog insekta pa se može očekivati povećanje brojnosti populacije u svim lokalitetima - upozorili su iz Uprave

PODGORICA – Voćna muva je počela let u lokalitetima Bigovo, Đenovići i Bar. Vremenske prilike, naročito promjena vremena tj. blagi pad temperature sa sporadičnim padavinama i sve veća raspoloživost plodova biljaka domaćina, pogoduju razvoju tog insekta pa se može očekivati povećanje brojnosti populacije u svim lokalitetima.

To je navedeno u izvještaju Uprave za veterinu, bezbjednost hrane i fitosanitarne poslove o praćenju mediteranske voćne muve (Ceratitis capitata). Pregled klopki je izvršen od 13. do 16. avgusta na lokacijama: Herceg Novi (Baošići, Bigovo, Đenovići), Bar (Čeliga) i Ulcinj (Štoj i Zoganje). U izvještaju se konstatuje da se visoka brojnost bilježi na Primorju u posljednje tri godine, a naročito u području Ulcinja i Bara.

BROJNOST

– Na Primorju voćna muva već ima uobičajeni model aktivnosti tj. nakon niske početne brojnosti tokom avgusta njena brojnost se povećava. Smokve su veoma dobri domaćini za umnožavanje populacije i već su duže ,,na raspolaganju“ i sukcesivno sazrijevaju (a tradicionalno se ne prskaju), a najranije sorte mandarine će relativno brzo početi da sazrijevaju, pa nadalje japanska jabuka, kasnije sorte mandarine, što sve, uz povoljnije vremenske prilike koje se mogu očekivati, čini da povećanje brojnosti populacije može biti veoma izvjesno. To podrazumijeva kontinuirano uklanjanje i uništavanje spaljivanjem svih plodova na kojima se uoče bilo kakvi simptomi napada ili preuranjeno dozrijevanje. Sumnjivi plodovi se ne smiju zakopavati u

KOLAŠIN – Kada se nešto nauči i zavoli u ranim godinama, onda postaje i kvalitetna životna navika. Tako je razmišljao Dragan Jašović, član biciklističkog kluba „Star-bike“, kada je osmislio i organizovao dječju MTB trku „Mali točkovi – velike pobjede“ u kojoj su učestvovali mališani do osam godina.

Manifestacija je okupila veliki broj djece iz Kolašina a zbog „dva točka“ a dolazilo se i sa strane. Dragan Jašović kaže da su djeca pokazala hrabrost, vještinu i ljubav prema biciklizmu.

– Naša poruka da se velike pobjede mogu ostvariti na malim točkovima, prihvaćena je na pravi način. Bilo je zadovoljstvo i gledati njihove osmijehe i pratiti njihovu spretnost i vještinu na dva točka. Nakon trke za djecu održana je i trka „Kolašin MTB Challenge“ koja je ujedno bila i završno kolo

zemlju niti bacati u kontejner – kazali su iz Uprave.

Ističu da je pored smokve, neophodno stalno pratiti tok sazrijevanje plodova ostalih voćnih vrsta. Tim prije što su 2022-2024. godine bile godine veoma jakog napada naročito na području Ulcinja i Bara, a 2023. i 2024. je zabilježena pojava voćne muve u većoj brojnosti u lokalitetima u okolini Podgorice sa značajnim štetama na mandarini.

Iz Uprave savjetuju da se kao preventivna mjera (naročito u

okućnicama i malim, mješovitim voćnjacima koji predstavljaju idealnu sredinu za pojavu prvih simptoma napada), oko stabala smokve (a kasnije i ostalih voćaka - kako budu dozrijevale) u širini prečnika krošnje, postave i PVC folije ili sloj slame (debljine oko 25 cm) da bi se onemogućio ulazak larvi u zemljište iz eventualno napadnutih plodova. – Takođe, obavezno je sakupljanje i uništavanje svih plodova sa sumnjivim simptomima napada (bez obzira o

Kolašin: Zanimljivo takmičenje za bicikliste svih generacija

MTB lige u okviru Biciklističkog saveza Crne Gore – objašnjava Jašović. Posebnu pažnju privukla je kategorija ,,U 13“ pionira i pionirki do 13 godina jer je biciklizam posebno popularan u tom uzrastu. Na startu je bilo

12 djevojčica i 17 dječaka što je posebno obradovalo organizatore. – Djevojčice su pokazale izuzetnu borbenost, dječaci se borili i pružili maksimum. Najbolji su bili oni koji su već nastupali u ligaškim trkama.

kojoj biljci domaćinu se radi - smokva, jabuka, japanska jabuka, mandarine, i ostali citrusi, iglica...) kako direktno sa biljke tako i odmah nakon eventualnog otpadanja plodova sa grane i prebacivanjem u plastične kese (npr. kesa za smeće) koja se zaveže i ostave na suncu najmanje 10 dana. Za to vrijeme, sve larve koje se nalaze u plodovima će uginuti. Druga je mogućnost je da se sakupljeni plodovi sa sumnjivim simptomima napada zakopaju u zemlju i prekriju sa najmanje 30 cm sloja zemlje. Takođe, u blizini plantažnih zasada citrusa ne bi trebalo da bude drugih biljaka (naročito pojedinačnih stabala smokava i japanskih jabuka) koje ne podliježu redovnim mjerama redovne zaštite od prouzrokovača biljnih bolesti i štetočina – kazali su iz Uprave.

ZAŠTITA

Neophodna je, navode, i primjena mjera hemijske zaštite na početku fenofaze sazrijevanja plodova, odnosno u vrijeme kada oni postanu prijemčivi za napad. Napominju da mjere hemijske zaštite mogu imati zadovoljavajući efekat samo ukoliko se primjenjuju zajedno sa ostalim preporučenim nehemijskim mjerama. Ceratitis capitata se zbog bioloških karakteristika smatra jednom od ekonomski najznačajnijih štetočina u svijetu. U septembru i početkom oktobra, za kratko vrijeme naizgled mala brojnost populacije brojnošću ,,eksplodira“ i dolazi do velikih šteta, naročito ako nijesu preduzete pravovremene i odgovarajuće mjere suzbijanja. – Ističemo značajnu i upozoravajuću činjenicu – njeno širenje i pojava u novim područjima, a sve u skladu sa veoma izraženim aktivnostima čovjeka (transport plodova kao najznačajniji način njenog širenja), ali i klimatskim promjenama – kazali su iz Uprave. C.G.

Besplatna IT obuka za 429 nezaposlenih

BIJELO POLJE – Zavod za zapošljavanje Crne Gore je u Bijelom Polju organizovao prezentaciju Programa obrazovanja odraslih za IT vještine, u okviru kojih nezaposleni sa sjevera imaju priliku da, potpuno besplatno, steknu praktična znanja i kompetencije kojima će povećati šanse za zapošljavanje u najtraženijim IT oblastima. Za ovu godinu je planirano uključivanje 429 nezaposlenih lica.

V. d. pomoćnica direktora Zavoda Gordana Bošković podsjetila je da „digitalne kompetencije nijesu više stvar izbora, već nužnost“, a načelnica Područne jedinice Bijelo Polje, Milka Bošković da ulaganje u znanje i vještine predstavlja najvažniju investiciju. Svoje programe predstavio je provajder sa sjevera, iz Privatne ustanove ,,Centar za profesionalni razvoj“. Željko Đukić, predstavio je programe ,,Obavljanje poslova za digitalnu obradu fotografija“ i ,,Obrazovanje za rad u CorelDRAW programu“.

Jasna Pejović iz ,,Digitalbee EDU“, govorila je o digitalnom marketingu i bazi podataka, Sara Ivanović-Božović iz General Assembly za Crnu Goru o UX dizajn i softverskom inženjerstvu dok je Filip Kečina iz ,,Logate Institut za informacione tehnologije“ govorio o kreiranju aplikacije primjenom jezika Java i veb aplikacija pomoću TypeScripta, administriranju Linux servera i računarskih mreža kao i izradi veb aplikacija pomoću WordPressa. Sve informacije o programima, uslovima i načinu prijave dostupne su lokalnim biroima rada. B.Č.

Prvo mjesto među pionirima osvojio je Lazar Krcunović iz „Star-bike“ kluba dok su kod pionirki tri prva mjesta pripala njegovim klupskim drugaricama – Sofiji Krcunović, Katarini Radović i Tijani Radović. Još jedan član „Star-bi-

ke“ kluba, Vuk Radenović je potvrdio dominaciju u kategoriji kadeta. On se dokazuje i na međunarodnim takmičenjima. Nedavno je na zahtjevnom Hercegovina XCM maratonu, na stazi od 49,56 km, osvojio treće mjesto u kategoriji kadeta – ističe Jašović. Veliku pomoć u organizaciji imali su od Turističke organizacije Kolašina dok je kompanija Tempo trade d. o. o. Podgorica, obezbijedila nagradne vaučere za najmlađe. D. DRAŠKOVIĆ

Najmlađi učesnici na startu

Na dva točka od malih nogu Jakov Jovanović

Bijelo Polje

na MeTi VoĆne MUVe: Inficirani plodovi mandarine

Mojkovac: Arhitekte zahtijevaju da se zaustavi devastacija objekta u centru grada

MOJKOVAC – Udruženje arhitekata KANA (Ko ako ne arhitekt) zahtijeva da građevinska inspekcija u Mojkovcu zaustavi radove na zgradi ,,Bor“ u centru grada, čija je autorka arh. Svetlana Kana Radević, jer je riječ o ozbiljnom ugrožavanju važnog kulturnog nasljeđa i mogućem ugrožavanju javne bezbjednosti zbog narušavanja stabilnosti stambenog objekta. U međuvremenu hitno provjeriti regularnost radova. Zahtjev je uslijedio nakon što su, kako navode u saopštenju, dobili prijave više građana u kojima navode da se ovih dana na zgradi izvode radovi kojima se proširuju postojeći i probijaju novi otvori velike površine na nosećim zidovima i to, po svemu sudeći, van propisane procedure i bez stručnog nadzora.

UGROŽENA

STABILNOST

– Ovi radovi znatno ugrožavaju fizičku stabilnost zgrade! Na fotografijama koje su nam dostavili građani vidi se obim ovih intervencija; uz to, prilažemo i nacrt osnove zgrade iz Glavnog projekta iz 1967. godine, na kojem se jasno vidi da su fasadna platna noseći elementi objekta – kazali su iz Udruženja. Stambeno-poslovna zgrada izgrađena 1969. godine pored praktičnog kosog krova, ima oblik jelke-bora koji je karakterističan za taj predio, po kojem je vjerovatno dobila ime. U projektnoj dokumentaciji koja se nalazi u Državnom arhivu Crne Gore, zgrada je nazivana „Stambena zgrada u Mojkovcu“.

Iz Udruženja KANA podsjećaju da zbog niza kvaliteta taj projekat Svetlane Kane Ra -

KANA: Hitno zaustaviti radove na zgradi ,,Bor“

dević, zbog njegovog značaja za lokalnu zajednicu, kao i zbog nesporne arhitektonske vrijednosti koju ta zgrada ima, trebalo je do sada da bude prepoznata i zaštićena kao kulturno dobro. Međutim, to se nije desilo. – Bez obzira na odsustvo ovog vida zaštite, ovakve intervencije ne bi smjele da budu dopuštene, jer narušavaju i statički i vizuelni integritet originalnog

Radovi znatno ugrožavaju fizičku stabilnost zgrade! Na fotografijama koje su nam dostavili građani vidi se obim intervencija; uz to, prilažemo i nacrt osnove zgrade iz Glavnog projekta iz 1967. godine, na kojem se jasno vidi da su fasadna platna noseći elementi objekta – kazali su iz Udruženja

autorskog djela – upozoravaju arhitekte.

O svemu su obavijestili Građevinsku inspekciju i Upravu za zaštitu kulturnih dobara. – Uprava za zaštitu kulturnih dobara ima čak i područnu jedinicu u Mojkovcu, koja, po svemu sudeći, ne reaguje na ovu devastaciju – konstatuju sa žaljenjem.

ŠTO KAŽE ZAKON

Prema Zakonu o izgradnji objekata iz 2025. godine, član 42 obavezuje vlasnika/nosioca prava da prijavi radove adaptacije/sanacije građevinskom inspektoru, uz opis radova i tehničke specifikacije materijala. Inspektor je dužan da u roku od sedam dana upozori na

Zbog značaja za lokalnu zajednicu, kao i nesporne arhitektonske vrijednosti koju ima zgrada koju je projektovala arh. Svetlana Kana Radević, trebalo je da bude prepoznata i zaštićena kao kulturno dobro. Međutim, to se nije desilo. Bez obzira na odsustvo tog vida zaštite, ovakve intervencije ne bi smjele da budu dopuštene, jer narušavaju i statički i vizuelni integritet originalnog autorskog djela – upozoravaju arhitekte

obavezu postupanja po zakonu ako je riječ o rekonstrukciji/ dogradnji/nadogradnji, te da prijavu radova objavi na internet stranici u roku od tri dana. Član 140 propisuje kazne od 5.000 do 40.000 eura za nepoštovanje odredbi iz Člana 42, dakle za slučaj da građevinskom inspektoru nijesu prijavljeni radovi i nije dostavljena propisana dokumentacija. – Zahtijevamo objavljivanje eventualno podnesenih prija-

va adaptacije/sanacije za ovaj objekat, kako Zakon nalaže; ukoliko prijava ne postoji ili je nepotpuna, pokretanje postupka i izricanje kazni iz Člana 140. Takođe, nezavisnu provjeru postojanja i valjanosti statičkog proračuna: sve izmjene na nosećim zidovima moguće su isključivo uz projekat, reviziju i odobrenje nadležnih organa. U sve treba da se uključe stručnjaci-konzervatori za arhitekturu iz peri-

oda druge polovine XX vijeka te da se pokrene postupak utvrđivanja svojstva kulturnog dobra, uz razmatranje privremene zaštite do okončanja postupka – navodi su u zahtjevima Udruženja. Od nadležnih kojima su zahtjevi upućeni očekuju da ih o preduzetim mjerama informišu u roku od sedam dana. U Mojkovcu Kana Radević je projektovala i hotel ,,Palas“. D. ŠAKOVIĆ

Udruženje vodovoda reagovalo na izvještaj REGAGEN-a o radu lokalnih vodovodnih i komunalnih privrednih društava za 2024. godinu

Uzrok problema –neprimjenljiv zakon

PODGORICA – Vodovodni i kanalizacioni sistemi i sistemi za prečišćavanje otpadnih voda kojima upravljaju opštinska društva većim dijelom su u veoma lošem stanju, dok se kroz cijenu usluge koju određuje Regulatorna agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN) ne može obezbijediti dovoljan prihod za adekvatan i kontinuiran razvoj, odnosno operativnu efikasnost ili uopšte funkcionalnost.

To je saopšteno iz Udruženja vodovoda Crne Gore u reagovanju na tekst koji je Pobjeda objavila 19. avgusta pod nazivom ,,Zakon krše i opštine i opštinska preduzeća“. Tekst je zasnovan na izvještaju REGAGEN-a o radu lokalnih vodovodnih i komunalnih privrednih društava tokom 2024. godine. U tim dokumentu se pored ostalog navodi da preduzeća koja pružaju regulisane komunalne usluge (javno vodosnabdijevanje, prihvatanje, odvođenje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda) ne podnose Agen-

ciji na vrijeme zahtjev za dobijanje saglasnosti na prijedlog cijena za narednu godinu. Tako od 24 preduzeća njih 17 primjenjuje regulisane cijene – na koje je data saglasnost. Zbog neažurnosti lokalnih skupština usluge po regulisanim cijenama ne naplaćuju u Andrijevici i Šavniku, dok su u Beranama i Rožajama za to kriva gradska preduzeća. Komunalno u Petnjici samovoljno je odredilo cijene, primjenjuje one iz 2016. godine.

Iz Udruženja vodovoda ističu da se u većini društava usljed zabrinjavajuće starosti infra-

strukture, nedostatka adekvatne mjerne opreme, opreme za monitoring, detekciju gubitaka, adekvatno obučenog kadra, itd. ne može se raspolagati preciznim i pouzdanim podacima od kojih se kod nekih korišćenjem savremenih tehnologija dobije donekle kvalitetan, dok se kod drugih isti podatak određuje na bazi procjene ili paušalno.

– Na osnovu navedenog je upitno koliko je izvještaj Agencije uopšte realan u ovom trenutku i da li pokazuje stvarnu sliku stanja na terenu, posebno kada je riječ o stepenu gubitaka u vodovodnom sistemu Crne Gore (razlika između zahvaćene i fakturisane količine vode), pored činjenice da neko društvo ima mjerač protoka na izvorištu, odnosno mjeri zahvaćenu vodu, dok drugo zahvaćenu vo-

du odredi procjenom. Umjesto na izjavu „Regulator upozorava na haos u opštinskim preduzećima“ posebnu pažnju treba posvetiti kako se izvještaj pripremljen na ovakav način može usvojiti i da li neko zaista ocjenjuje rezultat rada Agencije za čije funkcionisanje, odnosno par zaposlenih, društva u Crnoj Gori izdvajaju nekoliko stotina hiljada eura sredstava građanki i građana Crne Gore na godišnjem nivou – istakli su iz Udruženja. Pitaju da li je ,,uključivanjem regulacije u sektoru krenulo neophodno unapređenje ili se naprotiv, radom Agencije posebno kroz određivanje cijena, čija razlika iz godine u godinu ponekad prelazi i 300 odsto, konstantno izaziva borba za egzistenciju i održivo poslovanje društava, što u krajnjem, utiče

na kvalitet životnog standarda u Crnoj Gori“. – Ovakvo stanje je izazvano neprimjenljivim zakonom koji uređuje oblast, nedovoljnim investicionim ulaganjima u vodovodne, kanalizacione i sisteme za prečišćavanje, neredovnim i obaveznim pohađanjem programa za jačanje kapaciteta, odnosno stručnih obuka za kadrove, kao i regulacijom koja nažalost nije dala očekivani rezultat – kazali su iz Udruženja vodovoda. Apeluju na zainteresovane strane koje djeluju u oblasti, posebno resorno ministarstvo, da se zajedničkim snagama svih aktera napokon definiše i kreira primjenljiv zakonski okvir, a samim time i povoljno okruženje za održivo poslovanje na zadovoljstvo svih građanki i građana Crne Gore. D. Š.

IZGRaĐENa 1969.GoDINE: Zgrada ,,Bor“

aRHITEkTE kRITIkUjU INTERvENcIjE: Radovi na zgradi

Izložba drugog „Ljetnjeg likovnog salona ULUCG 2025“ u Pljevljima

PODGORICA - Izložba drugog „Ljetnjeg likovnog salona ULUCG 2025“ biće otvorena večeras u 20 sati u Umjetničkoj galeriji ,,Vitomir Srbljanović“ u Pljevljima.

Povodom konkursa za ovaj Salon i prijavljena 44 autora, stručni žiri u sastavu: Petrica Duletić, istoričarka umjetnosti, Marina Čelebić, kustoskinja MSU, i Miloš Marjanović, istoričar umjetnosti, donio je odluku o izboru 36 umjetnika koji će se na njemu predstaviti. Izložbe se realizuju od 20. maja u Umjetničkom paviljonu, do kraja novembra u više crnogorskih gradova na Primorju i sjeveru zemlje. Planirana je i izložba u Muzeju savremene umjetnosti u Rijeci, ove godine.

Drugi „Ljetni likovni salon ULUCG 2025“, koji nosi naslov ,,Prostor pisan svjetlošću“, ukazuje na ono suštinsko: posmatranje kao iskustvo, svjetlost kao oblik, prostor koji može biti i unutrašnje stanje. Trideset šest umjetnika, različitih generacija, poetika i izra-

žajnih sredstava, okupljeno je oko jedne univerzalne teme - svjetlosti - ne samo kao fizičkog fenomena, već i kao nosećeg likovnog elementa, misaone kategorije i poetskog znaka.

Ovaj Salon ima za cilj promociju i afirmaciju crnogorskih umjetnika, te uspostavljanje novih izlagačkih mogućnosti. Izložbu organizuje Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG) u saradnji sa Umjetničkom galerijom ,,Vitomir Srbljanović“ iz Pljevalja. Biće otvorena do 21. septembra. A. Đ.

U Bijelom Polju otvorena sedma likovna kolonija „Slikari Lazovići“

Crnogorski pjesnik Krsto Giljen za Pobjedu povodom knjige pjesama ,,Džimi do you love me“, u izdanju beogradskog „LOM-a

Pisanje je trčanje kroz

PODGORICA – Zbirka poezije ,,Džimi do you love me“ mladog crnogorskog pjesnika Krsta Giljena prva je knjiga nekog našeg autora koja je objavljena u izdanju prestižne izdavačke kuće iz Beograda – „LOM“. Kroz izuzetno kompleksnu, ali i koherentnu strukturu, Giljen je stvorio intimnu ispovijest koja čitaoca, stranu po stranu, autentičnim magnetizmom sve više uvlači u unutrašnji svijet lirskog subjekta.

,,Džimi do you love me“ odlikuje se sirovom iskrenošću, neuljepšanim jezikom punim kolokvijalizama i dubokom emocionalnom snagom. Odbacujući idealizovane lirske konvencije, zbirka se razvija kao mozaik povezanih pričica o otuđenosti čovjeka u urbanom pejzažu i dekonstrukciji ljubavi, ali i potrazi za njom. Ljubav se u Giljenovoj zbirci otkriva kroz dualni princip –ona je izraz vrhovne slobode, ali i sila koja ranjava i ostavlja trajne ožiljke – baš kao i poezija sama. Zbog toga lirski subjekat utjehu i sreću ne pronalazi u gradskim toposima i sveopštoj vrevi svijeta, već upravo u poeziji – ,,maloj revoluciji“ koja nudi krajnje pomirenje. Giljen je za Pobjedu govorio o strukturi svoje nove knjige, temama otuđenja, ranjivosti i potrage za nježnošću, žargonskom jeziku zbirke i motivima ulice, kafane i urbanih gradskih žarišta, te razlikama i balansiranju između rediteljske i pjesničke uloge.

POBJEDA: Koherentnost zbirke ,,Džimi do you love me“ omogućava da se ona može čitati kao cjelovita priča. Je li ta struktura bila promišljena od samog početka ili se priča razvijala spontano, tokom procesa pisanja?

sebe odvodi, nema proračuna u smislu toga da je planski konstruisan ikakav kostur, ali jeste bilo presudno to što je naslovna pjesma prva nastala, ona je nekako krunisala i sami žanrovski smjer u smislu da sam spoznao kuda to goni. Moj proces pisanja se sagledava kroz to jer nemam nikakvu rutinu ustanovljenu, već samo momente koji prosto zablistaju tu, zbije se nešto što mora ostati zapisano i tako, sve je to neko trčanje kroz riječ, kroz kožu.

stalim načinom da se iskreno progovori o današnjem svijetu i na koji je način urbani pejzaž oblikovao Vaše stihove?

GILJEN: Sve je to proizvod nekog ličnog oslobođenja, ili možda čak i put jer prosto gonimo svi borbe sa raznoraznim konceptima, a nekad imaš samo destruktivan poriv da rušiš, nadilaziš... Pa gubiš kao tu korektnost i naročitu stilizaciju, jer shvataš da ono što progovara jeste bitak, to poeziju čini živom i koherentnom. Osim toga, mlad sam čovjek u urbanom svijetu, ono nad svim se nekako nadvikujem, nadmudrujem, nekad padnem, nekad ustanem. Meni za odrastanje jeste bilo presudno dosta baš takvih stvarnosti kakve si pomenuo, ali sve to je nevažno naspram čovjeka u vremenu koje je prebrzo, zbunjujuće, kontradiktorno, dramatično. To je ono što ja želim da svodim i pronalazim u književnosti, dokaz o otapanju, o Sartrovoj mučnini, ali i onom „nihilizmu iz kog proizilazi svjetlost“ kako je moja prijateljica Bojana Popadić okarakterisala ono što radim.

POBJEDA: Teme otuđenja, ranjivosti i potrage za nježnošću, ali i unutrašnjom snagom, takođe snažno pulsiraju iz stihova zbirke ,,Džimi do you love me“, a u jednoj od pjesama nagovještavate da poezija može biti ,,mala revolucija“. Ima li poezija neku vrstu terapijske uloge u Vašem životu i kako vidite njenu ulogu u savremenom svijetu?

Pjesništvo je samačka stvar

BIJELO POLJE - Likovna kolonija „Slikari Lazovići“ otvorena je u dvorištu bjelopoljskog Muzeja. Narednih dana, deset umjetnika iz Srbije, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine, Rusije, Irana i Crne Gore stvaraće na tom prostoru. Neki od njih inspiraciju će pronaći u gradskom i Parku pjesnika i na obalama Lima.

Organizator likovne kolonije je JU „Muzej Bijelo Polje“, pokrovitelj Ministarstvo kulture i medija kroz program „Razvoj kulture na sjeveru“ i Opština Bijelo Polje.

Kustoskinja i selektorka umjetničke zbirke Ivana Smolović kazala je da kolonija ne podstiče samo umjetničko stvaralaštvo, već povezu-

je ljude, umjetnike, ljubitelje umjetnosti.

GILJEN: Pa iskreno nijesam matematičan po tom pitanju, sve je to uvijek nekako nepregledno, neispitano i samo od

POBJEDA: Pjesme ove knjige su prepune urbanih motiva – šankova, ulica i savremenih toposa, a Vaš poetski jezik je sirov i prepun kolokvijalizama. Smatrate li tu direktnost jedinim preo-

POBJEDA: Student ste filmske režije na FDU na Cetinju, a Vaš diplomski film ,,Kad se prijatelji rastaju“ biće uskoro prikazan na Filmskom festivalu u Herceg Novom. U ovoj zbirci dali ste pojedine reference na filmsku umjetnost, poput pjesme ,,Written and directed“. Kako se reditelj i pjesnik u Vama

nadopunjuju i koji više pomaže onom drugom?

GILJEN: To mi je jako lijepa zgoda s obzirom na to da sam donekle dijete tog festivala, pa se baš radujem. Imaju dvije pjesme u zbirci koje baš referišu na taj momenat filma, snimanja, procesa, namjerno demistifikujući određene momente, tako da i režija i poezija jesu neki oblik poigravanja,

- Umjetnici će se nadahnuti krajolikom Bijelog Polja i kulturno-istorijskim spomenicima da stvaraju. Potrudićemo se da ponesu lijepe uspomene i nova poznanstva - poručila je Smolović. Autor monografije „Slikari Lazovići i njihovo doba“ Dragiša Milosavljević, otvarajući likovne susrete i izložbu slika prošlogodišnjeg saziva, podsjetio je da Lazovići predstavljaju fenomen sa ovih prostora.

- Oni nijesu samo slikari, zoografi, oni su bili obrazovani i privrženi vjerskoj pravoslavnoj ideji i danas se ne zna tačno koliko su iza sebe ostavili radova – kazao je Milosavljević. B. Č.

PODGORICA – Priča ,,Okamenjena“ Senade Užičanin iz Tuzle osvojila je prvu nagradu na konkursu Festivala „Zavičajne staze – Bihor“. Druga nagrada dodijeljena je priči ,,Kako nastaju priče“ Emine Selimović iz Zenice, a treću je zavrijedila priča ,,Rane“ Ivone Grgić iz Tuzle. Nagradu za autentičnost pripovijedanja dobila je priča ,,Tišina“ Dina Lotinca iz Sjenice.

Ovim povodom u Petnjici je organizovana svečana tribina pod nazivom ,,Veče nagrađenih priča“, upriličena u okviru projekta ,,Žubor Bihora i KazivArta“, koji je organizovala Nevladina organizacija Centar za kulturu – Bihor. O nagradama je odlučio stručni žiri, koji je radio u sastavu: predsjednica žirija Nada Bukilić i članice prof. dr Nadija Rebronja i prof. dr Azra Hodžić-Čavkić

- Za najbolju priču, sa najviše zbirnih bodova, izabrale smo priču ,,Okamenjena“, u kojoj poznata predanja (uobičajena u širem podneblju) dobijaju glas žene, sa tonom koji svaku riječ boji skoro gotičkom atmosferom. Na taj način je, u stvari, opisana duga istorija samožrtvovanja žene, ali i tuđe (muškarčevo) žrtvovanje žena, kao najprikladnijih „objekata“ za žrtvu, radi nekog cilja, zamišljenog višim

od svega, a to znači, prevashodno, višim i važnijim od žene – saopštila je, pored ostalog, Bukilić. Drugoplasirana priča „Kako nastaju priče“, kako je saopštio žiri, svojevrsna je „porodična storija o đedu inadžiji, o njegovom nadgornjavanju sa jednim velikanom pisane riječi, istinita ili izmišljena, ipak jeste i omaž Ćamilu Sijariću i, mimo njega, zanimljiva pripovijest o tome kako se

Detalj sa otvaranja kolonije

Naslovnica knjige ,,Džimi do you love me“

kroz kožu

savremenom trenutku

predstavlja poklič, dodir, susret, prostor pak oslonac

bezgranične slobode, ali i međusobnog ranjavanja, nešto što jeste bit jednog doba, ili

PODGORICA – Debitantski film ,,15 i po“ crnogorskog glumca i reditelja Milivoja Miša Obradovića biće premijerno prikazan u nedjelju, 24. avgusta, u 21 sat, na Kanli kuli, u okviru glavnog programa Filmskog festivala Herceg Novi. Obradovićev film donosi priču o glumcu Niku koji, zasićen rutinom svakodnevice, odlučuje da postane filmski autor. U potrazi za autentičnom temom kamerom bilježi živote ljudi oko sebe, sve dok ne shvati da je jedina istinska filmska tema – on sam. Kamera se tada okreće prema njegovom unutrašnjem svijetu, suočavajući ga s dilemom: krenuti u susret novim horizontima ili se vratiti kući.

GILJEN: Za mene poezija u savremenom trenutku predstavlja poklič, dodir, susret, prostor bezgranične slobode, ali i međusobnog ranjavanja, nešto što jeste bit jednog doba, ili pak oslonac za svakojaka srastanja, boljke i mimoilaženja. Terapija je pregruba riječ, jer onda ispada da se radi o nekoj bolesti, a sve je to dio ljudskosti. Mala revolucija leži upravo u toj okrenutosti individualizmu koju poezija baštini vitalnim selfom koji prođe kroz razna agregatna stanja ne bi li stigao do sopstvenog čistog glasa, to je neka ljepota onoga što književnost nudi.

POBJEDA: Ranjivost tijela i tjelesnost uopšte jedan

vađenja „crevca“, suptilna igra iako mi je s režijom bilo mnogo teže nekako to oslobođenje. Ne znam ni da li je još do kraja nekako razbijen taj strah od greške, nesavršenosti dok sa poezijom sve je nekako brže, prodornije. Tome ide u prilog i činjenica da se razlikuju okolnosti rada jer poezija je onako samačka stvar, a film već zahtijeva i grupni angažman i odgovornost, tako da ko zna.

i riječi mogu pogubiti i zaboraviti“. Trećenagrađena priča „Rane“ duhovito i vrcavo oslikava nekoliko neuobičajenih dana u životu jedne „obične“ žene, koja uz peripetije postiže svoje ciljeve. Žiri je pored nagrađenih pohvalio još šest rukopisa, koji su bili u tijesnoj konkurenciji za priznanja. Nagrade laureatima (plakete i diploma, koje je pratio i adekvatan novčani iznos) uručili su predstavni-

za svakojaka srastanja, boljke i mimoilaženja

– istakao je Giljen

su od centralnih tematskih stubova zbirke. Nož je često pandan za oštrinu tijela, a na par mjesta tematizujete i kastraciju. Zbog čega ste se odlučili da tjelesnost i seksualnost prikažete na takav način?

GILJEN: Kada govorimo o tjelesnosti, to je kao što i rekoh jedan zaseban teren po kom se ljudskost manifestuje jer tijelo trpi i snosi apsolutno svaki poklič bića, a ono što mene loži jeste upravo progresija, to protrčavanje, začinjavanje, ili pak uništenje, jer u tome leži revolucija bića koje i tijelo koristi kao svojevrsno sredstvo borbe, pa je zato važno i to tijelo moje poezije koje ucrtava brojne vidljive tačke tih malih unutrašnjih borbi. Neke stvari su doduše upravo produkt straha od tjelesnosti koji preovlada u našem narodu, to je i Živko Nikolić isticao, to je neka kolektivna trauma tijela koja se odomaćila, a svakom strahu smo bliži ukoliko se u njemu zamislimo, to je znao Bejkon na kojeg takođe referišem u jednoj pjesmi. Veliki sam ljubitelj eksperimentalne elektronike, pa čak i noise muzike, pa se takvi narativi kontrastiraju donekle i kroz to. A. RADOVIĆ

- Ideja za film nastala je kao potreba da se o određenim fenomenima u društvu progovori iz ličnog ugla, na filmski način. Scenario, iako polazi od dokumentarnih osnova, razvija se u fikciju, pretvarajući se u poetično filmsko putovanje i lični pogled na svijet u kojem živimo – objasnio je Obradović za PR centar, dodajući da je radostan što je slikom mogao da opiše jednu domaštanu stvarnost.

On je kazao i da ima smisla da film prvo vidi domaća publika.

- Temu treba podijeliti sa svojim okruženjem, otvoriti razgovor i biti povod da se zajednica okupi – rekao je Obradović.

Premijera na Kanli kuli, kako je kazao, ima za njega posebno značenje.

Debitantski lm ,,15 i po“ Miša Obradovića premijerno na Filmskom festivalu u Herceg Novom Iz ličnog ugla

ci organizacija koje tradicionalno podržavaju ,,Zavičajne staze“: Esko Halilović (Zavičajni klub ,,Bihor“ iz Luksemburga), Enver Rastoder (Bošnjački donatorski fond iz Luksemburga) i mr Dženisa Mujević u ime Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori. Svečanoj dodjeli nagrada, iz opravdanih razloga, nijesu prisustvovale autorke prvonagrađene i trećenagrađene priče – Užičanin i Grgić, već su se organizatorima i publici obratile video-porukama i zahvalile na priznanjima koja su im ukazana.

An. R.

- Moj prvi film, kratki dokumentarni ,,Tok“, prikazan je ovdje prije deset godina. Na Kanli kuli sam gledao filmove koji su oblikovali moj ukus i uticali na mene. Kasnije sam dolazio kao glumac, a sada i kao reditelj, to nosi veliku emociju – rekao je on. Obradović je kazao da će u glavnoj selekciji ove godine biti filmovi ozbiljnih crnogorskih i regionalnih autora, što, kako kaže, obećava uzbudljivo festivalsko iskustvo.

- Festival je iz godine u godinu sve bolji, selekcije su kvalitetne i donose mnogo dobrih

filmova, dok prateći sadržaji postaju sve ozbiljniji i otvaraju nova vrata filmskim stvaraocima. Program Montenegro Rendezvous je, recimo, sjajna stvar - istakao je Obradović. Uloge u filmu ostvarili su Emir Ćatović, Kristina Obradović, Lara Dragović, Vule Marković, Zoran Vujović, Dejan Ivanić, Goran Vujović, Dušan Kovačević, Ivona Čović-Jaćimović, Mladen Nelević, Jadranka Mamić, Davor Dragojević, Žaklina Oštir, Petar Burić, Julija Milačić-Petrović Njegoš, Branko Baletić i Vojin Perović Film ,,15 i po“ je nastao u produkciji „Giggling Goat Production“, „Atomic Production“ i Radio-televizije Crne Gore, uz podršku Filmskog centra Crne Gore. An. R.

Koncertom „Disco opera“ Novosadskog Big Benda završen „Barski ljetopis“

Probudili emocije, uspomene i

PODGORICA - Koncertom „Disco opera“ Novosadskog Big Benda završen je zvanični program 38. „Barskog ljetopisa“. Četrdeset pet dana Bar je živio umjetnost - pozorišne predstave bile su rasprodate, a koncerti, izložbe i književne večeri privukle su brojne posjetioce.

Publika, koja je gledalište Ljetnje scene Doma kulture ispunila do posljednjeg mjesta, imala je priliku da uživa u večeri koja je spojila nostalgiju, vrhunsku muzikalnost i moderni zvuk. Novosadski Big Bend priredio je nezaboravno muzičko putovanje kroz najveće disko hitove sedamdesetih i osam-

desetih godina. U bogatim, raskošnim aranžmanima, prilagođenim velikom orkestru, izveli su klasike grupa Abba, Bee Gees, Boney M, kao i Done Samer, Stivija Vondera, Majkla Džeksona, Arete Frenklin, Glorije Gejnor... Orkestrom je dirigovao Fedor Vrtačnik, a na sceni su mu se pridružili izvanredni solisti Bojana Stamenov, Nevena Reljin, Zoran Šandorov, vokalni kvartet Disco Sisters, te virtuozi na saksofonu Gabor Bunford i Ivan Blanuš. Projekat „Disco opera“ uspješno spaja naizgled nespojive muzičke žanrove, donoseći jedinstveno iskustvo koje prevazilazi granice ukusa i generacija. Dirigent i aranžer programa Fedor Vrtačnik nije krio oduševljenje atmosferom i reakcijama publike, naglašavajući koliko mu znači nastup u Baru. - Stvarno se osjećam kao kod kuće. Svaki put kada dođemo u Crnu Goru, doživljavamo to kao da smo stigli u svoj grad. Ovaj program smo koncipira-

li tako da nas sve zajedno vrati u prošlost - u romantičan, kreativan period stvaranja disko muzike. Mislim da smo uspjeli da probudimo emocije, uspomene i sjećanja na neka ljepša vremena - kazao je Vrtačnik.

On je otkrio da je najveći izazov bio upravo izbor pjesama, jer je disko era bila nevjerovatno bogata različitim stilovima i kvalitetnim hitovima.

- Sedamdesete su bile period bunta protiv tada dominantne rok muzike, ali i doba nevjerovatnog muzičkog stvaralaštva. Disko muzika je tada bila provokativna i progresivna, a mi danas imamo desetine podžanrova te muzike. Naš bend se odlučio da program nagne ka fanku, jer nam je to prirodnije i bliže džezu, ali nijesmo mogli da zaobiđemo ni velike svjetske hitove koji su obilježili to doba – kazao je on. Među njima su se našle i pjesme legendarnog sastava Earth, Wind & Fire, poput „September“ i „Fantasy“, koje su, prema riječima Vrtačnika, bile među najzahtjevnijima za izvođenje. Te numere su, prema riječima dirigenta, „prava muzička remek djela i predstavljale su izazov i za orkestar“. Ipak, upravo su one dale posebnu snagu cijelom koncertu. A. Đ.

Kadar iz lma „15 i po“

D. ORLANDIĆ

Sa koncerta na „Barskom ljetopisu“

Razgovarala: Marija

Sve i da kamere okače o klin i više nikad ništa ne snime, Vladimir Tagić i Goran Stanković već su nas debelo zadužili kreirajući „Sablju“ i „Jutro će promeniti sve“. Jer oba njihova televizijska hita ispala su mnogo više od pukih serija – i postala ogledala u kojima jasno vidimo i apsurde naših stvarnosti, i osvješćujemo svoju ulogu u bizarnoj borbi sa vjetrenjačama Balkana. Zato nije ni čudo što se ovog ljeta dugometražni filmski prvijenci obojice režisera iščekuju s ogromnim nestrpljenjem.

„Yugo Florida“ je produkcija Srbije (Sense Production), a među manjinskim koproducentima, uz Hrvatsku (Eclectica) i Bugarsku (Contrast Films), nalazi se i Crna Gora (Adriatic Western).

„Yugo Florida“ dočekaće crnogorsku premijeru u utorak, 26. avgusta, u 21 sat na Kanli-kuli, u okviru glavnog takmičar-

skog programa Filmskog

festivala.

Režiser Vladimir Tagić o lmu „Yugo Florida“ i ličnom gubitku koji je utkao u

Budimo nježniji jedni prema drugima

Stoga, pravo je vrijeme da sa Tagićem porazgovaramo o glavnim likovima „Yugo Floride“, simbolima, inspiraciji, očekivanjima od publike, trenutnoj situaciji u Srbiji, saradnji sa Kuzmanovićem i Pejakovićem… ali i o epizodnim rolama koje su u filmu odigrali crnogorski glumci Goran Slavić i Dejan Đonović

OBJEKTIV: Čitajući sinopsis, pomislila sam da će „Yugo Florida“ biti film na tragu serije „Jutro će promeniti sve“… Ipak, poslije tizera koji ste objavili uoči premijere u Sarajevu, cijela priča učinila mi se mnogo mračnijom i ličnijom. Da li me osjećaj vara?

TAGIĆ: „Yugo Florida“ ima dodirne tačke sa „Jutrom“, u smislu da sam, kao i u seriji, krenuo od sebe i svog života. Ipak, „Florida“ jeste melanholičnija i mračnija priča, samim tim što se bavi jednim

Uvek se trudim da, prema sebi i priči ko-

Apsurd je nešto s čim se glavni likovi susreću na svakom koraku, bilo to u hodniku bolnice, na radnom mjestu ili na benzinskoj pumpi. Naše društvo kao da ne postoji da nam olakša život, već je tu samo da ga dodatno oteža

budem iskren do kraja, da emociju i stanje koje sam osećao dok sam kroz te događaje prolazio, prenesem na platno. Jasno mi je da šira publika ima veću potrebu za vedrijim tonovima, ali ja sam morao da budem iskren prema sebi, inače bih se osećao kao da sam napravio nešto lažno.

OBJEKTIV: Koliko kroz komplikovani odnos oca i sina, koje igraju Andrija Kuzmanović i Nikola Pejaković, zapravo progovarate o jazu između svoje i generacije svojih roditelja?

TAGIĆ: Stvar mora da funkcioniše na oba nivoa, ako bilo koji fali, nešto nije u redu. Morate biti autentični, morate pružiti nešto što je samo vaše i u tome što je vaše je jedinstveno. Ali takođe, ta vaša priča mora u sebi da poseduje univerzalnu, arhetipsku priču, koja prevazilazi granice samo jedne generacije ili samo jednog društva. Ako u tome uspete, onda ste uradili pravu stvar.

bio vodilja kako da živim i kuda sebe da usmerim. Onda je došla faza kada sam tog idola počeo da odbacujem i želeo sam da budem sve suprotno njemu, a pred kraj života sam počeo da shvatam da nije on kriv što ne može da ispuni idealističku sliku koju sam o njemu sagradio. Tada sam počeo da prepoznajem čoveka u njemu, sa svim svojim vrlinama i manama. Najteže od svega je kada shvatite da on odlazi, da ga više neće biti i da morate sada svoj život da sami vodite i usmeravate, bez te, toliko važne, referentne tačke.

OBJEKTIV: Što biste najviše voljeli da film uradi publici, nalazila se u Sarajevu, Herceg Novom ili drugdje – da je prodrma i zamisli? Nasmije i utješi? Ili navede na bolno suočavanje sa sopstvenim ranama?

OBJEKTIV: Ko su uopšte taj Kuzmanovićev Zoran i njegov otuđeni otac Vesa? U čemu se ogleda njihova drama? Da li je blizina smrti nešto što ih približava ili samo produbljuje njihovu otuđenost i nepomirljive razlike?

Za mene je moj otac bio referentna tačka. U određenim fazama života obožavao sam ga i idealizovao do besmisla; on je

TAGIĆ: Ako je moguće, od svega po malo. :) Znam da je to pretežak zadatak, ali pre svega bih voleo da film dožive emotivno i da ih podseti koliko je sve krhko i trenutno, i koliko treba da budemo nežniji jedni prema drugima.

TAGIĆ: Vesa je hedonista, zabavni, duhoviti i beskrajno šarmantni kreten koji želi da živi i koji je napravio mnogo

grešaka, ali ga to ne čini lošim čovekom. Zoran se toliko plaši da ne ponovi greške roditelja, da je život proveo bežeći od njega. Sada, kada vreme ističe, jedino što im preostaje jeste da se zbliže.

OBJEKTIV: Koliko su uloge Zorana i Vase drugačije od rola po kojima regionalna publika prepoznaje Kuzmanovića i Pejakovića?

Spreman sam za posljedice zbog podrške protestima

OBJEKTIV: „Sense Production“ pružio je podršku studentima, a mnoge filmadžije koje su to učinile, poput Srdana Golubovića i Gorana Markovića, sada trpe posljedice. Da li je to slučaj i sa producentima Vašeg filma? Mislite li da će uticati na kino-distribuciju ili čak otežati stvaranje budućih projekata?

TAGIĆ: „Sense Production“ je producent filma. Da li ćemo svi zajedno trpeti posledice? Verovatno. Živimo u groznim vremenima i sve je pod lupom.

Siguran sam da će i moja podrška protestima biti zabeležena u neki tefter i da ću snositi posledice, na ovaj ili onaj način. Ali to je u redu, ja sam na to spreman. „Nije život što i polje preći“, ne možemo bežati od odgovornosti, skrivati se i lagati sebe da nas se ne tiče to gde živimo i kako živimo.

OBJEKTIV: Zlobnici bi možda rekli da je Koljino prisustvo olakšavajuća okolnost, s obzirom na to da je potpisao podršku Vučiću. Njega su, pak, posljedice te odluke stigle – Grobovlasnici su ga odmah napustili. Koliko

mislite da bi njegovo ime moglo da utiče na imidž „Yugo Floride“?

TAGIĆ: Nažalost, takve stvari postale su ključne. Voleo bih da ovaj film ljudi gledaju čisto, ali sam svestan da živimo u ostrašćenom vremenu, da se svi prebrojavamo i delimo i da je ponovo sve „ili si naš ili njihov“. Nikola trpi posledice svoje odluke; on je takođe od jednih otpisan, a od drugih prihvaćen. Sve je to potpuno pogrešno. Koljino prisustvo u filmu sigurno nimalo ne olakšava sudbinu „Yugo Floride“, može samo da je oteža. To je dodatno breme, koje taj film nije zaslužio. Ali reći ću vam i ovo: ni na trenutak se nisam pokajao što je Nikola u filmu. Ja ne kenselujem ljude.

TAGIĆ: Obojica su donela nešto na šta nismo navikli, i to je velika draž ovog filma. Kada glumcu pružite priliku da toliko iskorači iz udobne zone, onda se pred vama otvori jedno neverovatno bogatstvo. Od njih sam tražio samo da mi veruju, i mislim da smo uspeli da napravimo nešto zaista posebno. Videćete već i sami.

OBJEKTIV: Da nije možda Kolja upleo svoja četiri prsta i u soundtrack? Kakve nas pjesme, mimo „Balade“ Indeksa koja ranjava već u tizeru, čekaju u filmu? Znate već da svi očekujemo da izbor bude dobar makar kao u „Jutru“…

TAGIĆ: Nikola nije radio muziku za film. Kompozitorka je Valerija Kračunova, divna žena koja je dugo i strpljivo radila sa mnom na muzici ovog filma. Sam izbor pesama nastajao je tokom pisanja scenarija, a neke odluke donešene su u montaži zajedno sa montažerom Draganom

Detalj sa snimanja lma čija se premijera odigrava večeras u Sarajevu

VLADIMIR

TAGIĆ:

Humor je moj odbrambeni mehanizam

Pejaković i Kuzmanović u lmskom debiju kokreatora serije „Sablja“

drugima

von Petrovićem . Izbor je vrlo specifičan i siguran sam da će ljude iznenaditi i da će u njemu uživati.

OBJEKTIV: Vaš crnogorski koproducent Ivan Marinović otkrio nam je da ste, nakon što ste gledali njegove „Žive i zdrave“ (2023) u montaži, odlučili da pozovete Gorana Slavića i Dejana Đonovića za epizodne role. Što Vam se posebno dopalo kod njih dvojice? Kakve ste im uloge obezbijedili?

TAGIĆ: Goga Slavića i Dejana Đonovića odlučio sam da pozovem još na osnovu „Igle ispod praga“ (2016), a „Živi i zdravi“ su mi samo potvrdili da su obojica sjajni glumci; zanimljiva je i specifična boja koju nose. Želeo sam da filmu pružim i jednu notu lakoće i vedrije boje, kroz njihove likove. Oni su mi bili neophodni u ovakvoj priči. Obojica vam izmame osmehe čim ih ugledate u kadru. Veliko im hvala na tome. To su ljudi s kojima bih voleo ponovo da radim u budućnosti.

OBJEKTIV: Filmu ste, pak, obezbijedili naslov koji se odnosi na jedan od najčuvenijih Zastavinih automobila. O kakvoj je simbolici riječ? Krije li se tu negdje i neka metafora o raspadu Jugoslavije ili posljedica koje je nestanak zajedničke države ostavio na eksJu prostor?

TAGIĆ: Jasno mi je da ljudi prirodno povlače tu paralelu, ali nisam se bavio raspadom Jugoslavije. Toga nema u filmu, i to bi bilo deplasirano u ovakvoj priči. Ono što jeste paralela sa tom državom i tim prošlim vremenom (i što se krije iza naslova ) jeste zapravo to što Vesu doživljavam kao lika koji je bio zaljubljen u ideju Jugoslavije. On pripada generaciji koja je verovala i živela za tu zemlju. Ono što osećate kroz film, vrlo suptilno, jeste da Vesa ne razume svet oko sebe. On je čovek nekog prošlog vremena, njega moderni svet ne zanima, čak ga otvoreno nervira. Vesa je Jugosloven, komunista i ateista, i tako je i živeo svoj život. To ne znači da nema sumnje: on je inteligentan čovek, koji se pita.

OBJEKTIV: Čini mi se da Tagić ne bi bio Tagić kada, kroz bilo koji autorski projekat, ne bi progovorio o apsurdima naše stvarno -

sti. Koliko su kroz odnos oca i sina oslik ani društveni problemi današnje Srbije i/li prostora Balkana? Koje anomalije dotičete u „Yugo Floridi“?

TAGIĆ: Sam naslov filma je apsurd, spoj nespojivog. Kakve veze imaju Jugoslavija i Florida? Moje oči su tako nabaždarene da sve provlačim kroz prizmu apsurda i humora, to je valjda moj odbrambeni mehanizam. Tako je i ovde. Apsurd je nešto s čim se junaci susreću na svakom koraku, da li to bilo u hodniku bolnice, na radnom mestu ili na benzinskoj pumpi. Apsurd je mehanizam kroz koji pokazujem da smo se udaljili jedni od drugih i da smo izgubili empatiju. Naše društvo kao da ne postoji da nam olakša život, već sasvim suprotno, ono je tu da ga dodatno oteža.

OBJEKTIV: Serije su postale megapopularne i čini se da se trenutno u regionu mnogo lakše finansiraju od filmova. Kakvo je Vaše iskustvo – što je teže snimiti, seriju ili film?

TAGIĆ: Finansiranje filmova traje predugo. Strpljenje je važno. Kod serija je ipak malo drugačije, moguće je brže finansiranje. Što se tiče kreativnog pristupa u radu na serijama i filmovima, te razlike skoro da više ne postoje. Televizijske serije su toliko napredovale da su se približile filmu - i sadržajno i u smislu načina pričanja priča. Ono što me malo brine, kada su serije u pitanju, jeste ulazak u šablon. Veća je tendencija da se proizvode šablonski i po nekom „receptu“.

Svi bi želeli da znaju koja je formula i kako najlakše da stignu do nje. Ono što većina zaboravlja jeste da je upravo suština u tome razbiti formulu i ponuditi nešto posebno.

OBJEKTIV: Što budućnost trenutno nosi – i za „Yugo Floridu“, i za Vaše naredne projekte? Imate li želje da se vratite u „mulj“ poput tema iz „Sablje“ ili biste radije radili neke drugačije teme?

TAGIĆ: Budućnost „Yugo Floride“ su festivali, regionalne premijere i bioskopska distribucija, nadam se do kraja ove godine. Posle svih muka, ovaj film zaslužio je da ima bogat i uspešan život. Videćemo da li će tako i biti.

Nikada se nisam osećao kreativnije i ispunjenije nego sada. U smislu da imam ogr omnu želju da pravim najrazličitije stvari i kada su filmovi i kada su serije u pitanju.

Teme, priče, ideje potpuno su različite, ne pristupam im racionalno, pa da kažem sebi: „Sada želim ovo ili ono“. Ne, to je instinkt, kada me nešto svrbi, ja želim da to čačkam. Mulj me ne zanima, ali ne želim ni da bežim od njega. Ako mi bude prirodno da se u njega vratim, vratiću se. •

Začetak ideje

Ove godine premijerno su prikazana dva jugoslovenska rokumentarca: „Treći svijet“ Arsena Oremovića o grupi Haustor (uskoro stiže i na Filmski festival Herceg Novi), te „Radio Rambo Amadeus“ Dušana Varde o „svjetskom mega caru“ i njegovom projektu 24/7 radija. Prvi je uvršten u zvaničnu dokumentarnu konkurenciju, dok je drugi imao premijeru na otvorenoj pozornici preko puta Vijećnice, van takmičarske selekcije. Za početak, pokušajmo da definišemo ko je i šta je Antonije Pušić , tj. Rambo Amadeus. Muzičar i multiinstrumentalista svakako. Revolucionar koji je izbrisao strogo definisane granice između žanrova. Kreativac, hedonista i humorista. Ekološki aktivista i „filozof amater“. Jedriličar i „jadranski moreplovac“. Javna ličnost, propagandista i samoreklamer. Ali pre svega, performer i šoumen. Rambo će izvoditi svoju predstavu, skriptiranu ili ne, kad god za to ima priliku, tj. publiku, pa makar u njoj bio jedan čo-

Šoumen bez glave i repa

Ramba Amadeusa teško je obuzdavati i usmjeravati; on zapravo preuzima film i od njega pravi svoj šou. S obzirom na to da se ne drži teme po svaku cijenu, već intuitivno ubacuje gegove i kratke štoseve, konzistenciju je teško tražiti

vek ili, pak, samo kamera. Raditi dokumentarac o takvoj ličnosti svakako je zabavno, ali može biti i teško i nepr edvidljivo u smislu strukturiranja svega toga u koncizno delo koje ima „glavu i rep“. Svako ko se nečega takvog dohvati izlaže se riziku da mu Rambo preotme projekat i zavrti ga u nepredvidljivom pravcu, ili čak više pravaca. Dušan Varda je pokušao, ali… Okosnicu filma čini Rambov projekat pokretanja sopstvene radio-stanice. Navodno je tokom pandemije korone shvatio da je, iako „svetski mega car“, ipak smrtan, pa je dobio poriv da za sobom ostavi neko nasleđe. Radio sa njegovom muzikom, razgovorima sa gostima i uključenjima (malobrojnih) slušalaca učinio mu se kao dobra ideja

tio. Plan je da radio sa striminga ode i u „fizički“ etar preko dve male, lokalne radio-stanice u brdima iznad Boke. Jer, ma koliko radio kao medij patio od krize ideja ili bio zatrpan lošim vestima i muzikom, ipak je preživeo televiziju, pa opstaje i u doba interneta i sadržaja na zahtev.

BeZ oB jašnjenja

Srećom, ni film ne traje preterano dugo, tek 73 minuta, pa je u suštini zabavan, čime se servisira publika koja Ramba Amadeusa voli, ceni i gotivi, ali neku novu teško da će privući. Neće ni nekim novim klincima objasniti Rambov fenomen, stvaralački ili društveno angažovani. Za tako nešto je ipak potrebno više strukture. Dokumentarac Dušana Varde o svjetskom mega

Konkurencija za takvo nešto nije velika: jedan je Rambo Amadeus i teško da bi se neko drugi takvog nečeg dose-

Avantura sa radi om još traje (makar i po inerciji, jer Rambo Amadeus sv akako nije naročito uporan i konzistentan tip koji bi nešto gurao na silu ako mu ne ide), ali nije jedino što protagonista i režiser propagiraju u filmu. Tu su još i ideje o muzici, hedonizmu, jedrenju, odgovornoj propagandi korisnih stvari i ispravnih ideja, ekologiji i održivosti razvoja, kako ličnog, tako i društvenog, te o ostavljanju nečeg svog i autentičnog u nasleđe budućim generacijama.

U tom smislu, imamo i isečke i kratke analize Rambovih kultnih pesama, snimke nastupa novijeg datuma, i to ne samo muzičkih, već i u pozorištu i na tribinama i konferencijama, svedočanstva Rambovih saradnika, prijatelja i poklonika i njegove „solo-tačke slobodnog stila“. Rekosmo, takvu ličnost teško je obuzdavati i usmeravati, pa Rambo zapravo preuzima film i od njega pravi svoj šou. S obzirom na to da se ne drži teme uvek i po svaku cenu, već intuitivno ubacuje gegove i kratke štoseve, nekakvu konzistenciju je teško tražiti. Čini se da mu režiser Varda nije dorastao, tj. da se film, u montaži Branislava Godića, sklapa od obilja materijala koji im sam Rambo servira gotovo serijski. Takav materijal ne može biti konzistentan po pitanju kvaliteta, ali fore su uglavnom smešne, a zrnca mudrosti većinom na mestu.

Antonije Pušić uvijek spreman za predstavu – makar i za jednog čovjeka

Iz Sarajeva: Marko Stojiljković

Zajedničko saopštenje premijera Milojka Spajića i gradonačelnika Saše Mujovića

Vatrogascima nagrada po 1.500 eura i sedam dana u Igalu

Predsjednik Vlade Milojko Spajić i gradonačelnik Saša Mujović saopštili su da će vatrogasci koji su gasili požare biti nagrađeni sa po 1.500 eura i sedmodnevim boravkom u Institutu ,,Dr Simo Milošević“ u Igalu.

U zajedničkom saopštenju precizira se da je zbog izuzetnog napora i rizika koje vatrogasci preuzimaju u borbi sa požarima, kao izraz zahvalnosti za uložene napore odlučeno da Glavni grad uz saglasnost Vlade Crne Gore vatrogasce finansijski nagradi sa po 500 eura mjesečno u

naredna tri mjeseca.

- Požari sa kojima se Crna Gora suočila prethodnih dana za sobom su ostavili veliku štetu. Ovi teški dani ujedinili su nas sve u borbi da se od vatrene stihije prevashodno sačuvaju životi - navodi se u zajedničkom saopštenju. Dodaje se da, kako to obično i biva, najteže bitke rađaju heroje.

- Stoga, posebno poštovanje i zahvalnost dugujemo pripadnicima službi zaštite i spašavanja koji su danonoćno bili na prvoj liniji odbrane – navedeno je u saopštenju – uz napomenu da će Vlada i Glav-

ni grad zajednički raditi na dugoročno održivim rješenjima kako bi se osnažili kapaciteti službi zaštite i spašavanja i stvorili bolji uslovi za rad pripadnika službi zaštite i spašavanja, odnosno njihovo djelovanje na zaštiti građana i imovine. U ime Službe zaštite i spašavanja Podgorice zahvalnost premijeru Spajiću i gradonačelniku Mujoviću na odluci da rad i požrtvovanost vatrogasaca budu nagrađeni, iskazao je v. d. komandira SZS Nikola Bojanović

- Ovaj gest predstavlja snažnu poruku podrške i prizna-

Požari sa kojima se Crna Gora suočila prethodnih dana za sobom su ostavili veliku štetu. Ovi teški dani ujedinili su nas sve u borbi da se od vatrene stihije prevashodno sačuvaju životi - navodi se u zajedničkom saopštenju

nja za dane i noći provedene na terenu u borbi sa vatrom. Ona nam daje dodatnu snagu i motivaciju da i ubuduće, kao i do sada, budemo na raspolaganju građanima i spremni da štitimo njihove živote i imovinu - naveo je Bojanović.

On je posebno istakao doprinos gradonačelnika Saše Mujovića koji je vatrogascima obećao da će im biti isplaćeni svi prekovremeni sati.

- To za nas ima posebnu vrijednost jer pokazuje poštovanje prema svakom uloženom naporu. Još više nas ohrabruje što se, pored finansijske nagrade, mislilo i na naš oporavak, jer upravo to pokazuje istinsko razumijevanje težine i odgovornosti posla koji obavljamo. U ime svih vatrogasaca – hvala – poručio je Bojanović. H. P.

Povoljnosti u gradskom saobraćaju imaće i učenici koji pohađaju školu u drugim opštinama i oni iz drugih opština koji uče u glavnom gradu

Proširen spisak korisnika besplatnog gradskog prevoza

Iz poslovne jedinice gradskog preduzeća Putevi koja je zadužena za linijski prevoz putnika saopšteno je da će besplatan gradski prevoz moći da koriste i učenici koji imaju prebivalište u Podgorici a pohađaju školu u drugoj opštini, kao i učenici koji imaju prebivališta u drugoj opštini a pohađaju školu na teritoriji glavnog grada. Odluka o besplatnom prevozu u gradskom i prigradskom linijskom saobraćaju za učenike osnovnih i srednjih škola stupa na snagu 1. septembra 2025. godine. Podnošenje zahtjeva za dobijanje kartica za korišćenje ove pogodnosti po-

čelo je 15. avgusta, na šalteru sale u zgradi Skupštine glavnog grada (ulaz sa Trga ne-

zavisnosti), radnim danima i subotom od osam do 15 sati. Saopšteno je da je za ostvari-

Prepiska odbornika Evropskog saveza Miloša Maškovića i direktora Vodovoda Aleksandra Nišavića

Da li je struja jeftinija od vode?

Odbornik Evropskog saveza u Skupštini glavnog grada Miloš Mašković objavio je juče da Podgoričanima ovih dana stižu računi za vodu koji izgledaju kao da u svojim stanovima imaju olimpijske bazene, a ne kupatila od par kvadrata.

- Primjer sugrađanke koja mi se obratila to najbolje pokazuje. Račun za struju njenoj porodici od dva člana u stanu od 40 kvadrata iznosi 23,69 eura, dok je račun za vodu čak 46,68 eura. Voda je postala skuplja od strujeobjavio je Mašković na mreži Iks, uz fotografije pomenutog računa.

On je podsjetio kako je direktor gradskog preduzeća Vodovod i kanalizacija Aleksandar Nišavić krajem prošle godine obećao da će poskupljenje iznositi najviše dva eura po računu, a da građanima danas stižu i višestruko veći računi.

- Posebno zabrinjava što se stanje na vodomjerima ne očitava redovno, već se građanima ispostavljaju obračuni koji nemaju veze sa s tvarnom potrošnjom, uz izgovor da su satovi navodno nedostupni, iako svi znamo gdje se nalaze – dodao je odbornik ES-a. Mašković je naglasio da je ovo očigledan primjer kako se loše poslovanje i gubici preduzeća prebacuju na teret građana.

vanje ove pogodnosti potrebno predati sljedeću dokumentaciju: fotokopija lične karte - za punoljetne korisnike (original na uvid), fotokopija lične karte, pasoša, zdrastvene knjižice ili izvoda iz matične knjige rođenih - za maloljetna lica (original na uvid), originalna potvrda o pohađanju verifikovane osnovne tj. srednje škole, dok se uvjerenje o prebivalištu pribavlja po službenoj dužnosti, direktno na šalteru. Pored učenika osnovnih i srednjih škola, Glavni grad je besplatan prevoz obezbijedio i za penzionere, osobe starije od 67 godina, osobe sa invaliditetom i osobe u stanju socijalne potrebe. H. P.

- Dakle, zbog neefikasno -

sti i partijskog kadrovanja, Vodovod se odlučio da puni kasu na račun građana. Nedopustivo je da u gradu koji leži na vodi ljudi plaćaju cijene kao da žive u pustinjiobjavio je Mašković, pozivajući i ohrabrujući sve koji dobiju ovakve račune da ulože prigovor i poručio ,,da se moramo zajedno boriti protiv ove očigledne nepravde i pljačke“. Odgovarajući na te navode, direktor ViK-a Aleksandar Nišavić ocijenio je kako je ,,iz haotičnih i manipulativnih nastupa odbornika Maškovića jasno da se isti ne miri sa činjenicom da se u d. o. o. Vodovod i kanalizacija radi transparentno, pošteno i u interesu svakog građanina glavnog grada, što daje sve bolje rezultate“.

On je saopštio da je na osnovu presječnih bilansa preduzeće ViK u prvih pola godine ostvarilo dobit od 1,1 milion eura.

- Ovaj trend će se nastaviti i u drugoj polovini, te same projekcije govore da će Vodovod i kanalizacija Podgorica poslovnu 2025. godinu završiti sa pozitivnim rezultatom, po prvi put nakon četiri poslovne godine – naveo je Nišavić. Kad je riječ o konkretnom, pomenutom računu za vodu za jul, Nišavić je naveo da je riječ o objektu kolektivnog stanovanja novije gradnje, gdje nije uspostavljena adekvatna veza sa odgovornim licima za zajedničke prostorije u kojima su smješteni vodomjeri.

Nedopustivo je da u gradu koji leži na vodi ljudi plaćaju cijene kao da žive u pustinji - objavio je Mašković, pozivajući i ohrabrujući sve koji dobiju ovakve račune da ulože prigovor i poručio ,,da se moramo zajedno boriti protiv ove očigledne nepravde i pljačke“

- Navedeno je uticalo na nemogućnost očitavanja mjernog mjesta u aprilu, maju i junu, te se prikazani račun za jul odnosi na potrošnju za četiri mjeseca, ne za jedan mjesec. O tome govore ispostavljeni računi za april, maj i jun, na kojima je iskazan samo fiksni dio, a navedeni potrošač svjestan nemogućnosti očitavanja uplaćivao je određenu sumu svakog mjeseca, što je i primijetno na računima u prilogu – naveo je Nišavić. H. P.

Miloš Mašković Aleksandar Nišavić

Premijer Spajić i gradonačelnik Mujović u obilasku opožarenih područja u Kučima

Veliko interesovanje za besplatni prevoz

Nikšićka tvrđava otvara kapije:

Večeras počinje Bedem fest

NIKŠIĆ – Na staroj tvrđavi u Nikšiću večeras počinje Bedem fest, koji se završava u subotu (23. avgusta).

Šesnaesto izdanje kultnog nikšićkog festivala, koji započinje od 20 časova, otvoriće hip- hoper iz Nikšića La Vi. Poslije njega uslijediće nastupi Ivane Zečević, Rouzija, Ajs

Nigrutina i Ivana Ivanovića Đusa.

Druga noć donosi nam nastupe Kolektiva 0, Darka Mihajlovića, čuvene eks-Ju zvijezde Josipe Lisac, muzičkog satava E-Play i repera Bruta, dok je treća i, ujedno, završna noć rezervisana za Remake, Paks, Magnjifika, Vampire, Bigrua i Paju Kratkog, te njihovog nikšićkog kolegu Hada Početak festivala, ispričao je za Pobjedu Petar Šundić , osnivač i organizator ove manifestacije, dočekuju u miru, spokoju, radosti, veselju, sa entuzijazom i ljubavlju prema ljudima, Nikšiću i tvrđavi čija je ljepota sve ovo i pokrenula. - Naša misija je široko postavljena od samog početka. Bedem fest ima tu ulogu da spaja, objedinjuje, podstiče više ciljeve, misije, vizije, ideje... Trenutno u timu vlada jedna izuzetno pozitivna atmosfera i energija. Iza nas je zaista veliki rad i trud. Izuzetno sam zahvalan brojnim ljudima, mojim sugrađanima, prijateljima i brojnim strancima koji su se, prolazeći tvrđavom, priključili i učestvovali u pripremama za ovo izdanje Bedem festa. To je najbolji dokaz da ovaj festival iz godine u godinu samo raste - kazao je Pobjedi Šundić kojem je to lično i potvrda da je festival tokom 16 godina dostigao relevantnu i reprezentativnu reputaciju i prepoznatljivost.

On ne krije da nedostatak sadržaja na tvrđavi Onogošt i njena ne korišćenje tokom čitave godine, iako postoji mogućnost, čini ovaj prostor iz godine u godinu sve izazovnijim za organizaciju festivala. - Mi smo ovih dana osvijetlili tvrđavu, iznijeli tonu opreme od podnožja ka gore. Bedem fest donosi svjetlost i radost, kako nikšićkoj tvrđavi, tako i ljudima i našem drevnom gradu - ističe Šundić.

MLADI

Njegov prioritet su mladi i njihova afirmacija. Stoga je zajedno s kolegama sa Lejk festa, drugu godinu zaredom, organizovao konkurs „Kao mlad, šansu trebam sad“, gdje su mladi i neafirmisani bendovi dobili priliku da se predstave i sviraju, a najbolji i zasviraju na ova dva kultna festivala. Ove godine to su bili nikšić-

ki Quiet Dogs, koji je nastupio druge večeri Lejk festa, i podgorički Kolektiv 0 koji će zasvirati isto druge večeri Bedem festa.

- To je smisao Bedem festa. Ne u retorici, nego na djelu!! Imamo sjajnu saradnju sa brojnim regionalnim festivalima. Zato nam je tu i Bunt rok festival. Juče je stigla Branka Glavonjić, urednica emisije Bunt koja se emituje na RTS-u, a pod čijim se pokroviteljstvom on i organizuje. Pobjednik njihovog festivala će svirati na našoj bini otvorenoj za sve. Što se tiče drugog konkursa „Kao mlad, trebam šansu sad“, u potpunosti smo ostvarili sve ono što smo htjeli. Nikšićki bend Quiet Dogs svirao je na ovogodišnjem Lejk festu, dok će podgorički Kolektiv 0 svirati kod nas. Imali smo preko 12 prijavljenih bendova iz Crne Gora i ja sam lično prezadovoljan - navodi on. Pr ema njegovim riječima, mladi bendovi i muzičari su u krizi i treba im prostora. - Imamo nedostatak ljudi koji se bave rokenrolom. To je posebno vidljivo u Nikšiću koji je, u jednom trenutku, bio prijestonica rokenrola, prepoznat kao grad dobre muzike, piva i čelika. U tom smislu naša je misija da oživimo crnogorsku scenu, pružimo šansu mladim ljudima da osjete binu, da se sretnu sa starijim i iskusnijim kolegama, publikom, da osjeti ona njih, da steknu nova znanja i iskustva i da im vratimo vjeru da ono što rade zaista treba ovom gradu i ovoj državi - jasan je Šundić.

TEMELJI I

VRIJEDNOSTI

Opstanak, prvenstveno konstrukcije na kojoj je započeo graditi Bedem fest, duguje tome što nikad nije kalkulisao. - Ono što je pokrenulo ovaj festival jeste poštovanje prema djelu i stvaralaštvu preminulih članova grupe Ekatarina Velika (EKV). Sami ti temelji, koji su postavljeni prve godine, za nas su bili obaveza da

nastavimo u tom pravcu. Osim toga, tu je i tvrđava, kulturno blago Nikšića koje mi čuvamo, štitimo, promovišemo, valorizujemo i ne prepuštamo zaboravu. Imamo jasan kurs, jer nikad nijesmo pravili kompromise - dodaje on. Njega i njegov tim raduje što se svake godine u Crnoj Gori pojavljuje sve veći broj muzičko-kulturnih manifestacija koje organizuju entuzijasti. - Ali sačuvati ekskluzivitet koncerata i biti posljednji u tom nizu ljetnje festivalske sezone u Crnoj Gori, dokazuje to koliko izvođači poštuju naš rad. Imati ekskluzivitet koncerta Josipe Lisac, dakle na kraju sezone, da to bude njen jedini nastup ove godine u Crnoj Gori, a vjerujte i jedan od rijetkih u čitavom regionu, govori o tome koliko ona, kao kultno ime eksJu muzičke scene, zna gdje dolazi, kao i tome koliko poštuje publiku i naš rad i doček prvi put. Tu su i Vampiri koji će ove godine obilježiti 35 godina što je, složićete se, jedan

veliki jubilej. Magnjifiko takođe ima svoj premijerni nastup u Nikšiću. To su sve izvođači koji do sada nigdje nijesu nastupali u Crnoj Gori do Bedem festa - podsjeća Šundić. On smatra da je revolucionaran korak ovogodišnjeg Bedem festa što je otvorio vrata za hip-hop kulturu. - To je muzika koja je kod nas u Crnoj Gori bila potpuno zanemarena, a koja je naročito popularna kod mladih koji su nam jako važni. Smisao ovog festivala nije samo da dođu roditelji, odnosno starije generacije, nego da dođu mladi. Zato tu imamo i Ivana Ivanovića Đusa, koji će prvi put nastupiti na nekom festivalu ovog karaktera u Crnoj Gori, Ajs Nigrutina koji će prvi put nastupiti u Nikšiću kao solo izvođač, ali i Bruta koji će prvi put repovati na nekom festivalu. Tu su, takođe, i Bigru i Paja Katak koji imaju premijerni nastup, ali i Ivana Zečević, jedna izuzetno egzotična i neobična djevojka iz Beograda, po vokaciji glumi-

ca, koja ima zanimljiv muzički žanr kojim se bavi – kazao je on u razgovoru za Pobjedu. MN: SMISAO I PONOS Pojašnjava i da je posebnost ovogodišnjeg izdanja Bedem festa i želja da brojni mladi ljudi, kako iz Nikšića, tako i iz ostalih gradova, osjete tvrđavu i njen duh.

- To je smisao. Pokušavamo da vežemo mlade ljude, kao i sve druge generacije, za tvrđavu. Naš festival je bio, da se tako izrazim, dobar magnet da podignemo svijest o tome koliko je ona značajna, naročito u kontekstu toga da će Nikšić biti sljedeća Evropska prijestonica kulture - smatra Šundić. Naglašava i da je ponosan što su obilježili brojne „zelene“ datume u evropskom kalendaru.

- Konstantno unapređujemo ovaj prostor volonterskim akcijama čišćenja, sređivanja i održavanja. U njima učestvuju moji sugrađani i sugrađanke, Nikšićanke i Nikšićani, koji vrlo rado dolaze da rade i sade sa nama. Tu je i jedna divna gospođa Mileva, koja svake godine dolazi sa dobrim idejama i koja nas podstiče da još bolje i kvalitetnije čuvamo ovaj biser od prostora. Moram pomenuti i kampanju „Biram voz, kul je skroz“, gdje svi naši posjetioci imaju priliku da iz Podgorice krenu za Nikšić, sva tri festivalska dana, u 18.30 sati da oko tri sata, tj. nakon svirki, krenu bezbjedno svojim kućama. Na taj način vodimo računa o bezbjednosti naših gostiju i posjetilaca, ali i promovišemo voz kao ekološko sredstvo prevoza - napominje on. Ponavlja da je ponosan na svoj tim.

- Prepoznali su ljudi namjeru da ova tvrđava, grad, dobra muzika i ljubav među ljudima budu u prvom planu. Sad kad smo u finišu ponosan sam na sve što je postignuto i siguran sam da će Gospod nagraditi ovaj naš trud, da će ovo biti najbolje izdanje za svih ovih dugih 16 godina festivala i da

ćemo imati rekordnu posjećenost i najbolju atmosferu kao nikada do sada - optimističan je Šundić. Poručuje i da sve što rade čine boreći se da uvaže prošlost i na kulturnom planu stvore bolju budućnost.

- Sva ova energija koja traje oko Bedem festa već 16 godina usmjerena je na to. Želimo da sačuvamo Nikšić kao industrijski grad. Okrećemo novu stranicu, težimo tome da grad daje šansu mladim ljudima, inovacijama u kulturi... Moramo mnogo da radimo, stvaramo, osvješćujemo i uključujemo mlade da izraze svoje talente, da se afirmišu - rekao nam je on.

TIM

Otkriva i da su ove godine u timu s njim brojni ljudi iz regiona, čak i kamperi i publika dragih kolega iz Lejk festa, koji su ostali da pomognu festival, ali i donesu nova iskustva. - Tim Bedem festa se širi. Volonterski duh Bedem festa raste. To je jedna zaraza u pozitivnom smislu riječi. Sigurni smo da će, ukoliko nastavimo ovako da radimo, a radimo punom parom, doći najbolja vremena za naš grad i, prije svega, našu tvrđavu - poručuje organizator i osnivač Bedem festa. Pozvao je ljude da dođu i nagrade njihov trud i rad, prvenstveno sebe, ali i da ostave sve probleme koje imaju kod kuće, oslobode se stresa i osjete novu, pozitivnu energiju i ljubav. - Neka dođu da osjete zagrljaj, da uživaju u muzici i koncertima koje neće imati priliku da čuju bilo gdje drugo. Ovo je Josipi Lisac vjerovatno oproštajni koncert kada je riječ o nastupima u Crnoj Gori. Dođite da osjetite čari tvrđave, da vidite što mi to radimo 16 godina, zašto baš tu i da svi zajedno živimo u duhu i ritmu Bedem festa - zaključio je, u razgovoru za Pobjedu, osnivač i organizator Bedem festa Petar Šundić.

Milovan MARKOVIĆ

Satnica prve večeri

Satnica druge večeri

Satnica treće večeri

Njegov prioritet SU mladi, Njihova afirmacija i vraćaNje Starog Sjaja gradU rokerNola, čelika i piva - NikšićU: Petar Šundić, osnivač i organizator Bedem festa

Tužan

dan za cetinjski i crnogorski rukomet Preminuo

Vasko Ćeranić

Cetinjski i crnogorski rukometni stručnjak Vasko

Ćeranić preminuo je nakon kraće bolesti.

Rukometni radnik koji je obilježio decenije, ostaće upamćen kao posvećeni trener i pedagog koji je iznjedrio brojne generacije crnogorskih rukometaša.

Posvećen Lovćenu i Cetinju, nesebično je radio sa mladima, od kojih će mnogi postati proslavljeni

reprezentativci.

Ćeranić je dugo godina sarađivao sa legendarnim Miškom Popovićem, čije je ime takođe bilo jedan od simbola cetinjskog rukometa.

Od Vaska Ćeranića oprostili su se Rukometni klub Lovćen i gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković

Žestok udarac za košarkašku reprezentaciju BiH

- Tužan dan za cetinjski i crnogorski rukomet. Tužan dan za Cetinje i Crnu Goru. U nezaborav i legendu preselio se Vasko Ćeranć, čovjek koji je cijeli svoj život posvetio rukometu. Stvarao je ne samo sportiste, već prije svega dobre ljude. Tih i nenametljiv. Pošten i skroman. Ali, i čvrst i dosljedan. Rukomet je bio njegova životna misija, a generacije i generacije Cetinjana pamtiće ga kao trenera, prijatelja i čovjeka kojem se vjerovalo. Njegov, ako je ičiji, Rukometni klub Lovćen izražava i na ovaj način najdublju zahvalnost i poštovanje! Vale naš dobri, neka ti je vječna slava i hvala - napisali su iz RK Lovćen. R. A.

PODGORICA - Džanan

Musa, jedan od najboljih košarkaša Bosne i Hercegovine, neće igrati na predstojećem Evrobasketu.

On je protekle sedmice ope-

risao trbušni zid zbog čega ga neće biti na završnoj smotri. - Dragi navijači, ovim putem želim da obavijestim vas i javnost da iz zdravstvenih razloga, nažalost, neću biti u mogućnosti da pomognem

momcima na predstojećem Euru. Prvi put se susrećem s ovakvim stvarima i sigurno da nije nimalo lako prolaziti kroz ovo - saopštio je Musa. Medicinski tim reprezentacije bio je upoznat sa detaljima. - Prije nekoliko dana sam imao operaciju u Minhenu te će oporavak trajati koju sedmicu duže nego je planirano. Ne moram vam govoriti koliko mi se srce slama što neću biti tu uz momke i boriti se za našu BiH. Očekivanja su bila i ostaju ogromna. Siguran sam da će momci iznijeti teret kako i dolikuje. Svim srcem sam uz njih i siguran sam da će biti još mnogo prvenstava na kojima ćemo ići kao jedinstven tim. Tim koji daje sve za našu domovinuzaključio je Musa. BiH će Evrobasket otvoriti utakmicom protiv Kipra, a ona je zakazana za 28. avgust. U grupi se još nalaze Španija, Italija, Grčka i Gruzija. R. A.

Kadilak sprema jak tim za narednu sezonu Formule 1

Valteri Botas – prvi vozač

PODGORICA - Čuveni finski vozač Valteri Botas biće dio Kadilaka – prvi vozač od 2026. godine kada se Kadilak i zvanično pridružuje karavanu Formule 1. Valteri - bivši član Zaubera, Alfa Romea, Mercedesa i Vilijamsa će naredne sedmice biti i zvanično predstavljen kao novi vozač Kadilaka. Botasa već neko vrijeme povezuju sa Kadilakom, ali se vjeruje da će ekipa prvo napraviti nekoliko testova sa starim Ferarijevim bolidom, a zatim napraviti korak ka narednoj sezoni sa poznatim Fincem. Kadilakom trenutno rukovodi Grejem Loudon, koji dobro poznaje Botasa. Posljednjih godina Loudon je radio kao menadžer Gvađžua Džoa, koji je tri godine vozio zajedno sa Botasom prije nego što su se obojica povukla sa grida

krajem prošle godine. Botas se ove sezone vratio u Mercedes kao rezervni vozač i učestvovao je na testiranjima, dok je pomagao Kimiju Antoneliju tokom njegove debi-

tantske F1 sezone. Za sada nije poznato ko će biti drugi vozač Kadilaka, ali se spominju Serhio Peres i Danijel Rikardo kao potencijalne opcije. R. A.

21.

Ivan Delić vodi do reprezentativne

PODGORICA - Budućnost ne žuri sa izborom novog trenera nakon neopozive ostavke Nenada Lalatovića

Rukovodstvo ,,plavih“ održalo je sastanak, razmatralo se nekoliko imena, ali je klupa za sada ostala upražnjena. Donesena je odluka da ekipu do reprezentativne pauze vodi asistent u stručnom štabu

– Ivan Delić Nekadašnji vezista podgoričkog kluba, a sada perspektivni strateg, rukovodiće timom u predstojećem derbiju sa Dečićem (neđelja, 20h), a potom i protiv Mladosti na DG Areni 30. avgusta. Budućnost su napustili i La-

Košarkaški klub iz

Tivta u finansijskim problemima

Teodo

ne igra ABA 2 ligu

PODGORICA - Par nedjelja pred start ABA 2 lige, ekipa Teodo iz Tivta objavila je da zbog finansijske situacije odustaje od takmičenja u re-

latovićevi najbliži saradnici – Milan Vještica i Nermin Useni, pa će Deliću pomoć u radu pružiti starosjedioci –Mihailo Tomković i Srđan Nikić koji ima UEFA Pro licencu. Više kandidata pominje se šefa stručnog štaba ,,plavih“. Nezvanično je Dejan Vukićević najbliži poslu, a u opticaju su Aleksandar Nedović, Nenad Brnović, te nekadašnji reprezentativci – Radoslav Batak i Nikola Drinčić Iz krugova bliskih aktuelnom šampionu moglo se čuti i da će Dejan Damjanović biti razriješen sa funkcije sportskog direktora. Podgoričani su loše otvori-

gionalnom takmičenju. Ekipa Teodo je prošle sezone bila druga na tabeli iza ekipa Sutjeske, pa je zbog toga i obezbijedila plasman u ABA 2 ligu, u kojoj ipak neće učestvovati. Klub je poslao zvaničan dopis o odustajanju. To će izazvati promjene u sistemu takmičenja, jer je žrijeb već obavljen, gdje je ekipa iz Tivta, trebala u prvom kolu da igra protiv Vojvodine.

Sada je pred čelnicima takmičenja da što prije pronađu ekipu koja će zamijeniti Teodo u ABA 2 ligi. R. A.

Brazilac srušio rekord legendarnog Pitera Šiltona Fabio

li sezonu. Ispuštena je istorijska šansa da se Budućnost nađe u plej ofu za ulazak u Ligu konferencija. Nepremostiva prepreka ostao je osrednji Milsami koji je nakon pobjede nad ,,plavima“ ispao od predstavnika San Marina. Situacija nije mnogo bolja ni u domaćem prvenstvu. Grbić i društvo jedva su dobili Jezero na premijeri u Beranama (2:1), da bi zatim izgubili derbi od Sutjeske pod Goricom (1:0) i prošlog vikenda od Arsenala u Tivtu, takođe 1:0. Prvak je trenutno šesti na tabeli, sa tri boda iz tri kola i negativnom gol razlikom (2:3). D. KAŽIĆ

Nakon razmjene teških riječi,

PODGORICA - Napadač Njukasla, Šveđanin Aleksander Isak, juče je prvi put otvoreno govorio o svom statusu u klubu naglasivši da želi da napusti klub sa ,,Sent Džejms Parka“. Aleksander tvrdi da je imao dogovor sa klubom i da su neispunjena obećanja narušila međusobno povjerenje, zbog čega smatra da je nastavak saradnje sa engleskim klubom nemoguć. - Dugo vremena sam ćutao dok su drugi govorili. Ovo ćutanje je omogućilo ljudima da nameću svoju verziju događaja, iako znaju da ona ne odražava ono što je zaista rečeno i dogovoreno iza kulisa. Realnost je da su obećanja data i da klub već dugo zna moj stav. Ponašati se sada kao da se ti problemi tek

PODGORICA - Golman

Fluminensea Fabio oborio je rekord Engleza Pitera Šiltona po broju odigranih utakmica u profesionalnom fudbalu.

Naime, Fabio je u 44. godini minule noći odigrao 1.391. meč u karijeri, braneći za Fluminese protiv kolumbijskog kluba Amerika de Kali (2:0) u revanšu osmine finala Kupa Sudamerikana. Brazilski golman oborio je ta-

ko rekord Šiltona, koji je prema Ginisovoj knjizi rekorda branio na 1.390 utakmica. Međutim, engleski golman je ranije izjavio da je odigrao 1.387 mečeva. Šilton ( 75 ) je branio od 1966. do 1997. godine. Fabio je debitovao 1997. godine za Uniao Bandeirante, a potom branio za Atletiko Paranaense, Vasko da Gamu, Kruzeiro, a član Fluminensea je od 2022. godine. - Veliko je zadovoljstvo postići ovaj rekord u dresu Fluminensea. Sada je vrijeme da nastavim da igram i težim novim dostignućima na narednim utakmicama - izjavio je Fabio. R. A.

PODGORICA - Fudbaler Aston Vile Leon Bejli prešao je na pozajmicu u Romu, saopštio je italijanski klub. Leon će, bar za sada, u Rimu biti do završetka ove sezone, nakon čega će Roma imati opciju da otkupi ugovor 28-godišnjeg jamajkanskog krilnog napadača. Poznati insajder Fabricio Romano prenio je da je italijanski klub platio Aston Vili dva miliona eura kako bi Bejli nastupao za njega kao pozajmljeni

Roma pozajmila krilo Aston Vile

Rimljanima

neopozive ostavke Nenada Lalatovića

vodi Budućnost reprezentativne pauze

Šveđanin Aleksander Isak decidan

da napustim Njukasl

pojavljuju je obmanjujuće - rekao je Isak i nastavio:

- Kada se obećanja prekrše i povjerenje izgubi, veza ne može da se nastavi. Takva je situa-

cija za mene trenutno – i zato je promjena u najboljem interesu svih, ne samo mene - dodao je sjajni napadač. Nije se dugo čekao odgovor

Njukasla.

- Razočarani smo što smo preko društvenih mreža saznali za objavu Aleksandera Isaka. Jasno poručujemo da Aleks ostaje pod ugovorom i da mu nikada nijedan klupski čelnik nije dao obećanje da može otići ovog ljeta - poručili su iz engleskog kluba.

Takođe napominju da su im interesi kluba na prvom mjestu.

- Uslovi za njegovu prodaju ovog ljeta nijesu se ispunili i ne očekujemo da će se to promijeniti. Aleks je dio naše porodice i biće dobrodošao kad se ponovno pridruži saigračima - poručili su sa ,,Sent Džejms Parka“. Podsjetimo, Njukasl je odbio dvije ponude Liverpula za Isaka, a posljednja je navodno iznosila čak 140 miliona eura. R. A.

Crnogorska zastava za dobrodošlicu

PODGORICA - Posao je gotov – Nikola Krstović prešao je u Atalantu u jednom od najskupljih transfera nekog crnogorskog fudbalera.

,,Crno-plavi“ su poslali privatni avion za doskorašnjeg igrača Lećea koji je iz Brindisija doputovao u Bergamo. Juče je u popodnevnim satima prošao medicinske preglede i potpisao višegodišnji ugovor sa popularnom Deom. Atalanta je prethodno za 65 miliona eura prodala golgetera Matea Retegija u Al Kadsiju iz Saudijske Arabije, a potom je brzo odlučila da dio novca investira u angažovanje crnogorskog reprezentativca.

Italijanski mediji su objavili da je Leće zaradio 25 miliona eura, uz dodatne bonuse, što će zavisiti od Krstovićevog učinka na Gevis stadionu.

Klub sa juga Apenina je u avgustu 2023. godine doveo korpulentnog centarfora iz Dunajske strede za 3,9 miliona evropskih novčanica.

Mogao je da ga proda u Lids, interesovala se i Roma, ali je Atalanta bila konkretna i efikasna u realizaciji posla. Krstović je za Leće odigrao 75 utakmica i postigao 20 golova. Mediji na ,,čizmi“ ističu njegov veliki doprinos u borbi za opstanak, budući da je prošle sezone bio strijelac 11 pogodaka, a podijelio je i pet asistencija.

Atalanta je prethodne takmičarske godine bila treća u Seriji A, iza prvaka Napolija i drugoplasiranog Intera. Igraće u Ligi šampiona, što je za crnogorskog asa prilika da dokaže kvalitet i na najvećoj fudbalskoj klupskoj sceni.

Krstović je stigao da već podijeli prve autograme, a u Lombardiji ga je sačekala i jedna navijačica sa crnogorskom zastavom.

Dvadeset petogodišnji napadač ranije je bio član Zete i Crvene zvezde, a za nacionalni tim je potpisao šest egzekucija.

Poznato je da će Nikola Krstović nositi„crno-plavi“ dres sa brojem 90. D. K.

Nikšićki fudbaler skrenuo pažnju dobrim partijama u dresu Prestona

Osmajić umjesto Krstovića u Lećeu

igrač, dok će ukoliko bude želio da otkupi njegov ugovor morati da plati 22 miliona eura.

Bejli je u Aston Vilu došao 2021. godine iz Bajer Leverkuzena, i otad je odigrao ukupno 144 utakmice i postigao 22 gola za engleski klub. Za tim iz Birmingema je prošle sezone zabilježio 38 nastupa i dva pogotka, dok je u sezoni 2023/24. bio izabran u idealan tim Lige konferencija.

Bejli je postao prvi jamajkanski igrač u istoriji Rome, u kojoj će nositi dres sa brojem 31. R. A.

PODGORICA - Nikola Krstović je napustio Leće, a njegovo mjesto mogao bi da zauzme Milutin Osmajić Italijanski mediji pišu da postoji opcija da jedan Crnogorac bude zamijenjen drugim iz Prestona.

Osmajić pruža zapažene partije u engleskom klubu, a pored ekipe sa juga Italije – interesovanje su pokazali Sasuolo i Kremoneze.

Brzonogi Nikšićanin uspješno je otvorio sezonu na Ostrvu, budući da je postigao dva gola na startu Čempionšipa. Osmajić nosi dres Prestona od 2023. godine, a ugovor mu važi do 2027.

Karijeru je počeo u Sutjesci, odakle je prije četiri ljeta potpisao za španski Kadiz. Nosio je dres Bandirme i Vizele iz Portugala. Za seniorsku reprezentaciju Crne Gore odigrao je 28 utakmica i dva puta bio strijelac. D. K.

Delić u društvu Tomkovića (lijevo) i Nikića (desno)

Leće za 25 miliona eura prodao Nikolu Krstovića Atalanti koja igra LŠ

Vile

Rimljanima

,,Ajkule“ bolje i od ,,furije“

PODGORICA - Crnogorska U18 vaterpolo reprezentacija sa tri pobjede čeka četvrtfinale šampionata Evrope u Oradei. „Ajkule“ su u 3. kolu grupe B bile bolje od Španije - 14:13 (4:3, 4:4, 3:4, 3:2), a gol za pobjedu dao je

Danilo Stupar na 54 sekunde do kraja meča. U prva dva kola naš tim je savladao Srbiju - 9:8 i Hrvatsku - 12:7. Vaterpolisti su izborili direktan plasman u četvrtfinale, gdje ih, najvjerovatnije, sjutra čeka duel sa Holandijom. Tim koji vodi trener Nebojša

Milić imao je protiv Španije tri gola prednosti u drugoj četvrtini (6:3, 7:4), ali su Španci uhvatili priključak, prvi put poveli u finišu treće dionice (10:9), a u trećem minutu posljednje četvrtine vodili su 13:12.Završnica je pripala našim momcima, ko-

Originalna košarkaško-vaspitna manifestacija u Bijelom Polju Život i puls –

KOLAŠIN - Košarka u Bijelom Polju i te kako traje i kada se završe takmičarske sezone. Osmišljavaju se i organizuju manifestacije pod obručima koje su organizacijom raznovrsne i uspješne kako što je bila uspješna ovogodišnja organizacija Kupa Crne Gore u košarci. Cilj je da se dodatno razvija košarkaška, sportska, urbana kultura...

„Puls 3,05“ je naziv manifestacije koja je nedavno održana i koja je imala sve ono što treba košarci. I „odskakanje“ košarkaške lopte i zvuk mrežice kada se pogodi obruč i riječ o košarci trenera i psihologa i dogovore o košarkaškoj budućnosti. Inicijator svojevrsne „košarkaške pandemije“ u Bijelom Polju je Boris Raičević, superaktivni operativac iz KK Jedinstvo 1950 sa brojnim saradnicima – na svim nivoima... Idejni tvorac projekta i samog naziva manifestacije je Marko Maslovarić, direktor Javne ustanove Centar za sport i rekreaciju Bijelo Polje. ,,Puls 3,05“ je pomalo mističan, ali i životan naziv koji visinom na kojoj se nalazi košarkaški obruč, usmjerava sve visine – uvijek ciljevi. Htjeli smo da poručimo da košarka treba da bude dio našeg životnog pulsa. Sve se odvijalo pod pokroviteljstvom Opštine Bijelo Polje uz logističku i svaku drugu podršku KK Jedinstva 1950. Program je zamišljen tako da svi budemo u službi „Kraljice igara“, a da akcenat dajemo

ji su odigrali odlično u odbrani. Prvo su izjednačili preko Marka Milinića, a gol za pobjedu dao je Stupar. - Ostvarili smo novu pobjedu, ali ne možemo da budemo zadovoljni kako je išao tok utakmice. Mislim da smo u trećoj četvrtini mogli utakmicu da privedemo kraju. Dopustili smo Špancima da se vrate i da bude egal do kraja. Ali, kažem, najbitnije da smo ostvarili pobjedu. Čeka nas dan pauze, poslije toga četvrtfinale, najvjerovatnije sa Holandijom. Nadamo se najboljem - istakao je Strahinja Gojković Gojković je sa četiri gola bio je najefikasniji, Stupar je dao tri, po dva puta bili su precizni Ljubomir Kovačić i Miljan Bošković, a u strijelce su se upisali Milinić, Relja Vukanić i Nikola Petrović A MARKOVIĆ

edukaciji, igri, urbanoj kulturi, basketu, fer-pleju - priča Boris Raičević. Početak je pripao druženju sa sportskim psihologom Nikolom Mijuškovićem koji je održao predavanje djeci i roditeljima, a organizatori su na predavanje pozvali ne samo košarkaške već i ostale sportske roditelje. Podijeljene su im i dvije knjige psihologa Mijuškovića – Algoritam pobjede i Milimetar za stotinku. Drugog dana je košarkaško prijepodne pripalo mlađim selekcijama Jedinstva koje su igrale između sebe dok je u popodnevnom dijelu predavanje o situacionim treninzima održao Bojan Bakić, nekadašnji reprezentativac Crne Gore koji je dao prvi zvanični koš za reprezentaciju, a sada je uspješni trener mlađih kategorija. Trećeg dana je igran mini-basket na otvorenim terenima, a utakmice je pratio veliki broj

gledalaca. Ukupni pobjednik mini-basket nadmetanja bio je Košarkaški klub „Gorštak“ iz Kolašina.

Četvrtog dana je gost košarkaškog Bijelog Polja bio Dragan Bokan, predsjednik KSCG i prvi čovjek Budućnost Volija. Pored razgovora sa opštinskim rukovodstvom održana je i panel diskusija o razvoju košarke u Bijelom Polju.

Završni dani su bili posvećeni turniru ,,Kraljevi basketa“. Kod senior je bila najbolja ekipa ,,Opasni momci“, drugi je bio ,,Termosistem“, a treći Auto-škola TDI. U basket kategoriji U16 prvi su bili ,,Lejkersi“, drugi ,,Bazar“, a treća ,,Slavija“. Ekipa Partizana je dobila nagradu za fer plej jer su se Pavle, Danilo i dva Vasilija sa 11 i 12 godina prijavili se za takmičenje sa starijima i pokazali da basket znaju. Nagradu im je uručio Aleksandar Bulatović – Buli koji se u takmičenju sta-

rijih nametnuo sa konkretnim fer-plejom jer je priznao da je u presudnim momentima jedna lopta otišla u aut ,,od njega“. Najbolji ,,trojkaš“ bio je Dejan Džaković, a nagradu koja nosi ime po rano preminulom košarkašu Martinu Šćekiću je uručio Boris Raičević. Bjelopoljski košarkaški dani imali su i svoje prave košarkaške ambasadore i van Bijelog Polja. Na kadetskom prvenstvu Evrope u Skoplju bili su kadeti Jedinstva 1950 Ljuban Mujović i Matija Furundžić, a u stručnom štabu reprezentacije Crne Gore je bio Nikola Korać, trener Jedinstva 1950. Bijelo Polje ima i one seniorske košarkaške ambasadore – Andriju Slavkovića i Emira Hadžibegovića koji su nastali u košarkarkoj radionici Gorana Rike Vojinovića i koje čeka Evropsko prvenstvo sa reprezentacijom Crne Gore…. Tekst i foto: Dr. DRAŠKOVIĆ

Naše momke najvjerovatnije za prolaz u polufinale čeka meč sa Holandijom

Ekipa „Opasni momci“ – najbolji kod seniora

Ekipa Partizan, nagrada za fer plej

Ekipa „Lejkersi“, najbolji u konkurenciji U16

Najboljem trojkašu Dejanu Džakoviću, nagradu „Martin Šćekić“, uručuje Boris Raičević

Valjda ću uspjeti da izguram do maja i to bi bilo to

PODGORICA - Draško

Brguljan kada počnu prve zvanične utakmice (19. septembra) u kvalifikacijama za Ligu šampiona krenuće u 25. seniorsku vaterpolo sezonu.

Ukupno 12. u kapici Primorca! Prethodno je po šest sezona nastupao za OSC i Vašaš, a sezonu za Budvu. Fenomen. Zato kapa dolje za sve što je uradio i što bi mogao da uradi za kotorsku ekipu. Legenda kluba, crnogorskog i svjetskog vaterpola premišljao se na kraju prethodne sezone oko daljeg angažmana, ali... Kako kaže kroz smijeh: ,,naćerali su me i naćerao sam sebe“! - Malo manje da treniram, manje da igram, a hoće li biti što od toga - veliko je pitanje - kazao je momak za kojeg se vežu najveći uspjesi reprezentativnog i klupskog vaterpola i uopšte crnogorskog sporta.

CILJAJU GRUPNU FAZU LIGE ŠAMPIONA

Motiva nikada nije falilo Brguljanu, koji je od obnove nezavisnosti preskočio samo jedno veliko takmičenje, prvenstvo Evrope 2010. godine u Zagrebu. I ono najbitnije, nikada nije imao ,,potresa“ zbog povreda, niti mu je neuspjeh ljuljao samopouzdanje.

- Spasile su me posljednje dvije, tri godine otkad nijesam u reprezentaciji. ,,Vadilo“ me što ljeti nijesam imao obaveza, mogao sam da odmorim, a i da radim po programu koji mi odgovara. Pratim to i ne mogu se žaliti. Dosad je sve ok. Valjda ću uspjeti da izguram do maja i to bi bilo to - istakao je Brguljan.

Kakav je po kvalitetu Primorac u ovoj sezoni, koji je prilično izmijenio sastav i ,,kraći“ za ljevaka i crnogorskog reprezentativca Dušana Matkovića - Nemamo ljevorukog igrača, a ni Matkovića koji je jedan od nosilaca igre reprezentacije. Promijenili smo ekipu, moramo da se naviknemo na novog trenera, a faliće nam igrači koji su otišli. Mislim da do osnovnog cilja možemo, a to je plasman u grupnu fazu Lige šampiona. Smatram da nam je grupa u kvalifikacijama po mjeri i možemo da se borimo za prolaz.

Primorac, ali i svi crnogorski timovi od ove sezone neće imati priliku da nastupaju u Regionalnoj ligi, jer je njen status zamrznut. Doduše, ima najava da bi mogla liga da živi kroz crnogorske i klubove iz Srbije. - Za mene je Regionalna liga najbolja liga i to što je nema samo će da šteti klubovima i reprezentacijama. Ta liga je i najjača i najravnopravnija na svijetu – toliko ujednačena da je deseta ekipa na tabeli osvajala bodove protiv prvoplasirane. Bez nje, stopiraćemo razvoj mladih igrača, jer je bila idealna za njihov razvoj. I što smo dobili ? Prvi put, poslije toliko godina, nijedna od država bivše Jugoslavije nije uzela medalju na Svjetskom šampionatu. Ali, ok, razumijem da je nekim ljudima bitnije nešto drugo. Neka rade kako misle, znaju sigurno bolje od mene. Ako otpadne izglednija opcija regionalne lige sa klubovima iz dvije države, crnogorski vaterpolo, ako se izuzmu evropski kupovi, biće sveden (vjerovatno) ponovo na derbije Jadrana MTEL i Primorca. - Rivalitet je počeo posljednjih

godina, jer Primorac prije ovoga i to dosta vremena nije bio u priči oko trofeja. Nikakav rival Jadranu. Bilo je nekih godina kada se približio, ali ništa nije uspio da uradi. Posljednjih godina se stvari mijenjaju, što je dobro za naš vaterpolo. Pojavila se Budućnost, vidjećemo kako će to izgledati, a Budva se pojačala i napravila iskorak. Ima pozitivnih stvari što se tiče našeg vaterpola, ali mora da se podigne na viši nivo bar da dobijemo još jednu ekipu i približno se izjednačimo u kvalitetu. Jer, opet Primorac i Jadran odskaču u odnosu na druge. Tako mi djeluje. Šta možemo da uradimo? Da pokušamo da vratimo što više naših igrača, plus sa nekim dobrim strancima, kako bi se napravila jaka liga. Finansijski je ovo teško ispratiti, ali bez ulaganja nema ništa - jasan je Brguljan.

NE BI BILI DOBRO DA

NE ODEMO U LA

Draško je ovog ljeta bio aktivan u stručnom štabu reprezentacije U20 koja je učestvovala na Svjetskom prvenstvu. Pratio je izdanja reprezentacije U16 ko-

ja je osvojila bronzano odličje na EP, a apsolutno je u toku sa igrama U18 selekcije na SP. - Ostvareni rezultat je realan rezultat. Četiri reprezentacije su ispred nas, a i po mnogim stvarima su ispred. Reprezentativci SAD okupili su se 1. januara i do starta SP nastupali su na 10 turnira. Mađari godinama ulažu u mlade i uopšte vaterpolo, španski igrači žive i treniraju zajedno, a Hrvatska je kao domaćin bila treća i zaslužila je medalju. Država se odlučila da ulaže u sport i imaće dobar sport, naravno, na osnovu rezultata su zasužili. Mi, s druge strane, nijesmo imali nijednu kontrolnu utakmicu, a igrali smo bez Balše Vučkovića i Strahinje Gojkovića. Zajedno smo radili četiri sedmice i bili suočeni sa povredama i kao što sam već rekao nastupali bez dva najbolja igrača. ,,Mali“ su nam bili odlični, osvojili su bronzu, a vidi se da se s njima dobro radilo i da su treneri posvećeni. Reprezentacija koja nastupa na SP već je u četvrtfinalu. Stabilni su, sa dosta dobrom odbranom, a mogu i još bolje od ovoga. Sa-

mo da se skoncentrišu na četvrtfinalni meč. Ako preskoče rivala, siguran sam da će osvojiti medalju. Lijepe utiske iz saradnje sa stručnim štabom nosi Brguljan. - Bilo je super da pomažem Aleksandru Aleksiću, iskusnom treneru koji godinama radi sa prvim timom, mladima i svim mogućim generacijama. Zadovoljstvo je bilo sarađivati i s njima i sa Markom Gopčevićem. Naravno, i sa Nenom Vukanićem kao koordinatorom mlađih kategorija. Nažalost, nijesmo imali puno vremena za pripreme, ali takav je bio kalendar, tako se potrefilo, neki su bili povrijeđeni, a neki sa A reprezentacijom. Nije bilo lako. Strpljenje i vrijeme - neraskidiva veza kada je u pitanju vaterpolo seniorska reprezentacija. Sa novim selektorom Dejanom Savićem ,,ajkule“ nijesu razočarale, ali nijesu ni pretjerano oduševile na SP u Singapuru. - Imali smo peh da sa Španijom, koja nam najmanje odgovara, igramo četvrtfinale, a siguran sam da bismo igrali bolje protiv bilo koje druge reprezentacije.

- Za mene je Regionalna liga najbolja liga i to što je nema samo će da šteti klubovima i reprezentacijama. Ta liga je i najjača i najravnopravnija na svijetu – toliko ujednačena da je deseta ekipa na tabeli osvajala bodove protiv prvoplasirane. Bez nje, stopiraćemo razvoj mladih igrača, jer je bila idealna za njihov razvoj. I što smo dobili - pita se Draško Brguljan

Bilo je dobrih utakmica, kao sa Grčkom i u porazu od Hrvatske u grupi. Sve u svemu, imali smo dobrih izdanja, nažalost, najslabije sa Špancima. Imamo talentovanu, mladu ekipu, a Savić je sa punim pravom ,,gurnuo“ mlade igrače Vučkovića i Gojkovića. Sigurno da u budućnosti ima prostora za Janovića i Stupara i to nam je dobra osnova za koju godinu da dobijemo ozbiljne igrače. Pohvalio je Brguljan centre. - Perković, Ćetković i Banićević bili su najbolji dio ekipe. Konačno imamo tri centra koja mogu da igraju sa svakim na svijetu.

Neki su mogli i bolje na SP. - Prije svega, iskusniji su mogli mnogo bolje. SP je prošlo bez njihovog velikog doprinosa, ali i to je nekad normalno za velika takmičenja. Nadam se da će toga biti manje, a na EP imamo šansu da pokažemo da stvarno možemo i da se konačno uključimo u borbu za medalju. Cilj A tima su Olimpijske igre. Biće pakleno do puta za LA. - Moramo biti realni, ona naša generacija koja je osvajala medalje bila je izuzetno talentovana i potrefilo se da baš bude sa velikim brojem vrhunskih igrača. U ovom trenutku to nemamo, po meni fali lider ekipe. Ali, eto, mislim da ćemo u narednim godinama i to da dobijemo. A što se tiče Igara, ne bi bilo dobro za vaterpolo da ne odemo u LA. Ne da ne bi bilo dobro, bilo bi baš loše - generalno za nas kao zemlju. Sve karte treba baciti ne to da se kvalifikujemo, a biće teško - jasan je Brguljan. Ana MARKOVIĆ

NOVA SEZONA, NOVI IZAZOVI: Draško Brguljan

Poljskom Žešovu

sa smetnjama vida

Predrag Nikač ruši redom

PODGORICA - Intermajstor Predrag Nikač (2231) u Poljskom Žešovu brani srebro sa svjetskog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida koje je osvojio prošlog ljeta na grčkom Rodosu.

Ako se po jutru dan poznaje, standardni prvotimac Podgoričke Zore je na dobrom putu da uveća bogatu kolekciju nagrada sa domaće i međunarodne scene koju među ostalima krase šampionski pehar iz Kaljarija, zlato za najbolje rezultate na prvoj tabli sa olimpijade slijepih i slabovidih lica i paraolimpijade, te bronza sa prošlogodišnjeg IBCA planetarnog prvenstva u Petrovcu.

Njegov start obećava mnogo, tim prije jer je sve tri partije riješio u svoju korist i sa maksimalnim učinkom nalazi se na diobi prvog mjesta.

sa svih meridijana. Trenutno pored našeg matadora sve tri pobjede upisali su EduardoPulvert i Mišel Volanski - Konkurencija je žestoka i vjerovatno će nijanse odlučivati o konačnom poretku. Pretendenti na laskavo priznanje kao što su Poljak sa velemajstorskim zvanjem Marčin Tazbir (2529), koji je i prvi nosilac po rejtingu, zatim Španac IM Eduardo Pulvert, Šveđanin Jorgen Magnuson te Miler i drugi učesnici sa prestižnim titulama takođe se nadaju hepiendu. Ima još dosta da se igra i u opticaju je još šest poena tako da moram biti oprezan u okršajima sa najboljima - objektivan je Nikač, koji se zahvaljuje paraolimpijskom komiteu Crne Gore i ŠSCG na ogromnoj podršci. Danas, u četvrtom kolu Nikač će imati crne figure protiv Pulverta na prvom stolu. U

U trećem kolu Predrag je odmjerio snage sa jednim od predstavnika zemlje domaćina Davidom Falkovskim (1971) koji je u drugoj rundi primorao na kapitulaciju jednog od favorita - Njemca

Levona Aronjana u Sent Luisu

Dominika Milera, ali mora se priznati pod čudnim okolnostima.

Nikač je kao bijeli u oštroj varijanti sicilijanske odbrane očitao lekciju protivniku i upisao treću jedinicu. Kako isti-

če njegov sekundant, iskusni FIDE majstor Nenad Aleksić Trso iz Nikšića, Poljak nije uočio sve finese i zamke kao naš korifej i morao je potpisati kapitulaciju.

Međutim tek slijede žesto-

Najbolji u rapidu i blicu

PODGORICA - Levon

Aronjan je u furioznom stilu osvojio Grand ChessRapid i Blic, završivši takmičenje sa tri poena prednosti u odnosu na drugoplasiranog Fabiajna Karuanu

Turnir je održan u Svjetskoj šahovskoj kući slavnih u Sent Louisu, i predstavljao je posljednji događaj po ubrzanom tempu u sezoni GCT 2025. Učestvovalo je šest stalnih velemajstora turneje i četiri specijalna gosta. Format je uključivao devet kola rapida (dva poena za pobjedu i jedan za remi) i 18 kola cuge-

Aronjan 1:0 Šankland

1.e4 c5 2.Nc3 Nc6 3.Nf3

e6 4.d4 cxd4 5.Nxd4 Nf6

6.Nxc6 bxc6 7.e5 Nd5

8.Ne4 Qc7 9.f4 Qb6 10.a3

Ne3 11.Qd3 Nxf1 12.Rxf1

Ba6 13.c4 f5 14.Nd6+ Bxd6

15.exd6 c5 16.Rf3 Bb7

17.Rg3 Rg8 18.b3 0–0–0

19.Bb2 g5 20.Rxg5 Rxg5

21.fxg5 Be4 22.Qg3 Rg8

23.Bf6 h6 24.h4 hxg5

25.hxg5 Bc2 26.Kf2 Qa5

27.b4 cxb4 28.axb4 Qxb4

29.Rxa7 Qd2+ 30.Kg1 Qd1+

31.Kh2 Be4 32.Rc7+ Kb8

ra (jedan poen za pobjedu), sa ukupno 135 partija tokom pet dana. U rapid sekciji se vodila uzbudljiva borba između Karuane i Aronjana. Iako je Karuana pobijedio Aronjana u njihovom direktnom duelu i završio rapid sa odličnih 14/18, Aronjan je bio samo poen iza njega. Ipak, kao najstariji učesnik turnira, Aronjan je tempirao formu za blic, dva puta pobijedio Karuanu i osigurao titulu dvije runde prije kraja. Pomenuti rezultati su drastično promijenili ukupan

33.Rxd7 e5 34.Qe3 Qh5+ 35.Qh3 Qd1 36.Rh7 f4 37.d7 f3 38.Qe6 Bxh7 39.Qb6+ (dijagram) 1:0

poredak učesnika u ovom serijalu za tekuću godinu. Naime, Aronjan i Karuana su napravili veliki skok i pred posljednju etapu, potpuno neočekivano, ušli u top 4 pred Singfild kup. Na čelu je Maksim Vašje Lagrav sa 28 poena, a zatim slijede Aronjan sa 23,5, Karuana sa 20,5, Alireza Firouzja sa 22,5 itd. Na osnovu ovog raspleta, Singfild kup bi trebalo da bude posebno zanimljiv, jer šansu za ukupni trijumf nije izgubio čak ni Gukeš, koji ima samo 16 poena. Ako Indijac pobijedi na posljednjem turniru, imaće 29 poena.

ke borbe za svaki poen i s obzorom na to da je ,,švajcarac“ nemilosrdan, popularni Nile treba da zadrži dobru formu i koncentraciju da bi i dalje bio u vrhu tabele među 58 takmičara

PODGORICA - Istaknuti šahovski radnik iz Rožaja Omer Nurković, uspješno je organizovao u rodnom gradu prvi međunarodni rapid turnir pod nazivom „U čast dijaspore“ sa 20 učesnika iz naše zemlje i Italije. Poslije devet odigranih kola po švajcarskom sistemu, ulogu favorita shodno ličnom rejtingu opravdao je FIDE majstor iz Bijelog Polja Armin Mušović, koji je do šestog pehara ove sezone stigao sa šest pobjeda i tri remija, odnosno 7,5 osvojenih poena. Drugo mjesto pripalo je Zoranu Lazareviću sa sedam, a treće FM Vjekoslavu Vuleviću sa 6,5 poena

koliko je na četvrtom sakupio i Huso Dedeić. Pored medalja, njima su pripale i skromne novčane nagrade. Istog dana, Mušović je uvećao kolekciju pehara sa takmičenja u blicu. Prvotimac Herceg Novog je prvi prošao kroz cilj sa fantastičnih 8,5 poena od mogućih devet, dok su ovoga puta Lazarević i Vulević zamijenili mjesta sa po sedam poena. - Drevna igra je kao granitni most koji čvrsto povezuje i spaja različite regije, nacije, kulturu i sport. Na ovaj način afirmišemo nadmetanja za tablom posebno među mladima, jer nam je cilj da uskoro pokrenemo pionirsku i omla-

dinsku šahovsku školu kako bi imali sopstveni regrutni centar budućih prvotimaca. U tim aktivnostima kao i do sada očekujemo razumijevanje i podršku lokalne uprave i sugrađana na privremenom radu u u drugim državamarekao je sekretar Rožajskog drugoligaša ŠK ,,Ibar“ Omer Nurković i obećao da će ovaj turnir postati tradicionalan na zadovoljstvo svih poklonika ove misaone discipline, kako amatera tako i profesionalaca.

Na oba turnira pravdu je dijelio bez ijedne primjedbe učesnika, internacionalni sudija Željko Obadović.

Priredio: B. KADIĆ

U Rožajama održan rapid „U čast dijaspore“

Slavlje

Levon Aronjan

Nurković, Mušović i Obadović

PAVLE ROVINSKI O CRNOJ GORI

Đe god i šta god pogledaš sve je načinjeno od kamena

Priredio: Slobodan ČUKIĆ

Najpovoljnije vrijeme za izlete na Lovćen su mjeseci jun, jul ili avgust, kada se tamo nalaze Njeguši sa svojim stadima na katunima, a da bi se u potpunosti uživalo, potrebno je tamo provesti noć. Izlazak na Jezerski vrh, odakle je najpogodnije osmotriti Crnu Goru, moguće je učiniti ispred noći ili izjutra rano. A ako želite da stignete i na drugi vrh, Štirovnik, sa kojega puca pogled na more i Primorje, potrebno se zadržati još jedan dan. Da bi se to bolje shvatilo, opisaćemo jedan od naših izleta, koji smo učinili prije nekoliko godina, uoči Petrovdana. Krenuo sam uskoro poslije podne, a da prije toga nijesam ručao osim što sam okusio samo nešto malo (vrijeme je vrlo nezgodno, najbolje vrijeme je četiri poslije podne ili rano izjutra, oko pet sati). Sa mnom je bio jedan pratilac, koji je nosio i nešto hrane. Bilo je vruće, pa se teško bilo uspinjati do sela Bjeloši (dokle smo putovali oko jedan sat), dok je od Bjeloša nešto lakše - ravnije je i svježije. Na Ivanova korita smo stigli oko četiri sata (ukupno smo dotle putovali oko tri sata). Tu smo se odmorili, napili se vode i nešto prezalogajili. Međutim, naišlo je nevrijeme sa sjevernim vjetrom i krupnom kišom, koja nas ipak nije potpuno skvasila. Pomislili smo da nas to isto, ili još gore vrijeme, može zadesiti i noću. Zbog toga smo vidjeli da nam neće biti udobno da spavamo vani, pa smo se uputili ka crkvi

Došli smo pred kolibu popa Marka. To je niska kućica izduženog oblika, ozidana od kamena bez kreča (suvomeđa), bez prozora, sa vratima samo i pokrivena slamom. Pred kućicom je još jedna, takođe suvomeđa, ali nepokrivena, a pri vratima nešto poput korita od kamena za pojenje stoke

(Preobraženskoj, prim. prir.), da prenoćimo pored nje, a da u slučaju nužde uđemo u nju, jer je uvijek otvorena. Ali tu srijećemo poznanike - zamjenika komandanta bataljona Nika i popa Marka (oba rodom iz Njeguša, Raičevići, koji se nalaze na katunu Bostur sa oko 12 koliba). Oba su nam ponudili prenoćište, da izaberemo kod koga želimo. Udobnost je i kod jednog i kod drugog ista, ali prvi ima gomilu djece, dok je pop sam sa popadijom, pa smo zato i prihvatili njegovu ponudu. - Samo da potkujem konja, obraća mi se - sjutra ću da sađem na Cetinje, i čim ga pot-

U drugoj kolibici, poveliki dio prostorije zauzima ognjište, nad kojim vise verige sa obješenim kotlom koji služi sa spravljanje sira, a duž zida - sve poličice na kojima je razliveno mlijeko u drvenim karlicama. To je cijela mala fabrika

kujem, idemo kod mene. Potkivanje se obavilo ovako: Mladi sivi konj ništa nije sumnjao, pa mu je pop stavio ispod nogu dugačku motku. Zatim je oba para nogu stavio u petlje, iza čega su obojica zategli obje petlje. Konjić je prvo pao na bok, a zatim je noge podigao uvis, kao da je to namjerno činio da bi bio potkovan. Po završetku te operacije, mladi pop je pojahao konja i krenuo, a mi trojica smo pošli za njim pješke i kroz petnaest minuta došli smo pred kolibu popa Marka. To je niska kućica izduženog oblika, ozidana od kamena bez kreča (suvomeđa), bez prozora, sa vratima samo i pokrivena slamom. Pred kućicom je još jedna, takođe suvomeđa, ali nepokrivena, a pri vratima nešto poput korita od kamena za pojenje stoke. Tu se noću ugoni stoka, ali đubreta nema jer je suvo vri-

jeme, a iz tog prostora redovno sakupljaju đubre i iznose ga na njivu i livadu radi đubrenja. Duž zida kolibe, od ugla do vrata, napravljeno je kameno uzvišenje poput klupe, uza zid, slično našim zavaljenkama. Gdje god i šta god pogledaš - sve je od kamena. Niko odlazi, jer ima posla kod kuće, a mi sa domaćinom ulazimo u kolibu. Patos je od sabijene zemlje, sa sitnim kamenjem. Plafona nema i samo je dio kolibe pokriven ljesom, gdje se stavljaju kotarice sa žitom. Čisto je i prostrano, jer nema ognjišta i tu se ne kuva hrana, za šta postoji posebno odjeljenje, koje služi kao kuhinja i mlječar. Odmah lijevo od vrata nalazi se drveni sto izrađen u domaćoj radinosti (samo da bi poslužio ljeti), pokriven čistim stolnjakom koji je urađen takođe u domaćoj radinosti. Iza njega, pored zida je visoki i ši-

roki drveni krevet, sa sohama umjesto nogara. Dvije-tri klupice i tri tronošca, okrugli stolić sa nogarima (sofra) obješen je na zidu, kako ne bi zauzimao prostor. Nad stolom sa nogarima, duž zida su tri pločice, pune različitog glinenog i metalnog posuđa, a ispod njih - maleno ogledalo, nekako blizu vrata, preko kojega se jedino dobija dnevna svjetlost. Uz suprotni zid - nekoliko sanduka, koji više služe za sjedjenje, zbog nedostatka drugog namještaja. Ali se u njima čuva odjeća, koja je u ovom momentu obješena pod krov, kako se ne bi gužvala i kako je ne bi napadali moljci. Tu su obješene i svinjske dimljene šunke i sušene ovčije i kozje polutke (kastradina, suvo meso) i mjehovi, napunjeni topljenom slaninom. U drugoj kolibici, koja prostorno ništa nije manja od ove, sasvim je nešto drugo. Tu, poveliki dio prostorije zauzima ognjište, nad kojim visi lanac (verige, prim. pr.) sa obješenim kotlom koji služi sa spravljenje sira, a duž zida - sve poličice na kojima je razliveno mlijeko u drvenim koritima (karlice). To je cijela mala fabrika, u kojoj, zbog inokoštine domaćinstva, radi jedna porodica iz Primorja. Izjutra i uveče muzu koze i ovce i pomuzeno mlijeko razlivaju u karlice. Zatim sa tog mlijeka skidaju površinski, masni sloj, od kojega se dobija skorup, koji u rastopljenom obliku daje maslac, a u „sirovom” stanju se služi kao kod nas čuhovski

Opisi ruskog naučnika Pavla Apolonoviča Rovinskog omogućavaju nam da i danas stvorimo žive slike crnogorskih prilika i načina života s kraja 19. stoljeća. Putopisi su nastali 1887. godine

maslac, jednostavno da se jede s hljebom, ili se od njega prave različita jela. Od mlijeka, pošto se smakne kajmak, pravi se sir. Obaveza porodice koja služi u ovom domaćinstvu, a sastoji se od muža, žene i njihove sedmogodišnje kćerke, jeste da se brine i o stoci. Ali ostavimo na stranu tu radnu atmosferu. Domaćini su radosni što im je u goste došao čovjek „iz velike Rusije” i ne znaju čime bi ga ugostili. A svega u izobilju: suvog i sirovog mesa, šunke i bijelog hljeba, čak vino i rakija, nabavljeni za Petrovdan poslije posta. Šta ćeš više?!... Ali meni je poslije zakuske na Ivanovim koritima, a nijesam ni računao na gošćenje - bilo isuviše mnogo. A htio sam da pođem gore, na Jezerski vrh, da vidim kapelicu. Na veliku žalost domaćina uzimam samo čašu rakije i šolju crne kafe i upućujem se na Jezerski vrh, kako bih se vratio oko večeri na prenoćište. (Nastavlja se)

Kućište na Veljem Bosturu

Velji Bostur - ostaci stolovača

Ivanova korita

Kućište na Veljem Bosturu

Četvrtak, 21. avgust 2025.

Poslovni broj: Iv 1563/25

Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO “MTEL” PODGORICA BUL. SVETOG PETRA CETINJSKOG BR. 143, Podgorica, PIB: 02655284, protiv izvršnog dužnika FERENC BOROS, ŠUŠANJ BB, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp 257,40 eura, dana 20.08.2025. godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik FERENC BOROS iz Bara, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br. 1563/25 od 16.04.2025. godine i rješenje o troškovima od 20.08.2025. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO

JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r.

Poslovni broj: Iv 83/25 Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO “MTEL” PODGORICA, BUL. SVETOG PETRA CETINJSKOG BR. 143, Podgorica, PIB: 02655284, protiv izvršnog dužnika SAVIĆ SLAĐAN, ŠUŠANJ BB., Bar radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp 245,73 eura, dana 20.08.2025. godine,

JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik SAVIĆ SLAĐAN iz Bara, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br 83/25 od 24.01.2025. godine i rješenje o troškovima od 20.08.2025. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO

JAVNI IZVRŠITELJ

Ana Nikić Petričević, s.r.

Poslovni broj: Iv 1567/25

Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara ul. Rista

Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO “MTEL” PODGORICA, BUL. SVETOG PETRA CETINJSKOG BR. 143, Podgorica, PIB: 02655284, protiv izvršnog dužnika KIJAMETOVIĆ MIRSAD, ILINO BB, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp 274,93 eura, dana 20.08.2025. godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik KIJAMETOVIĆ MIRSAD iz Bara u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br 1567/25 od 16.04.2025. godine rješenje o troškovima od 20.08.2025. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO.

JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r.

Poslovni broj: Iv 1565/25

Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO “MTEL” PODGORICA, BUL. SVETOG PETRA CETINJSKOG BR. 143, Podgorica, PIB: 02655284, protiv izvršnog dužnika DEDEIĆ ENES, ŠUŠANJSKA BB, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp 373,87 eura, dana 20.08.2025. godine,

JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik DEDEIĆ ENES iz Bara, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br 156/25 od 16.04.2025. godine i rješenje o troškovima od 20.08.2025. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO

JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r.

Poslovni broj: Iv 1569/25 Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO “MTEL” PODGORICA, BUL. SVETOG PETRA CETINJSKOG BR. 143, Podgorica, PIB: 02655284, protiv izvršnog dužnika VUKOVIĆ EMINA, MAKEDONSKA BB, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 515,73 eura, dana 20.08.2025. godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik VUKOVIĆ EMINA iz Bara, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br. 1569/25 od 16.04.2025. godine i rješenje o troškovima od 20.08.2025. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO. JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r.

Poslovni broj: Iv 1573/25 Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO “MTEL” PODGORICA, BUL. SVETOG PETRA CETINJSKOG BR. 143, Podgorica, PIB: 02655284, protiv izvršnog dužnika LJAJIĆ MERISA, BELVEDER BB, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 345,66 eura, dana 20.08.2025. godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik LJAJIĆ MERISA iz Bara, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br. 1573/25 od 16.04.2025. godine i rješenje o troškovima od 20.08.2025. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO. JAVNI IZVRŠITELJ

Ana Nikić Petričević, s.r.

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora: MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE Urednik

BOJAN đURIšIĆ Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV Urednica

MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ tELEFON

020/409-520 redAkcijA 020/409-536 MArketiNg 020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PiB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77 Tiraž: 3.500

Cjenovnik čitulja

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike), do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol. tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me

DANILO Miloša RACKOVIĆ 1940 – 2025.

Po želji pokojnika sahrana je obavljena istog dana u rodnim Berima.

ОŽALOŠĆENI:

supruga STANISLAVA, kćerka VESNA sa porodicom i ostala mnogobrojna rodbina RACKOVIĆ

naš VASKO

Prebrzo nam pođe.

Borio si se dignute glave i prkosno, do samoga kraja. Naša si snaga za sve što dolazi. Volimo te do beskraja, SEKA, JASMINA, ANA i FILIP

Prošli smo toliko toga zajedno i tek je trebalo, sa Nikom i Vukom. Boli ovaj rastanak strašno, ali tebe više ne boli ništa. Tvoja SEKA

Diko moja i ponosu moj! Spavaj, naša se veza ovđe ne prekida. Tvoja MINA

Hvala ti za svu ljubav, pomoć i podršku koju si nam svakodnevno pružao. Dobili smo još jednoga čuvara i zvijezdu kojoj ćemo da mašemo sa balkona.

te MINA, MARKO, NIKO i VUKO

Najmiliji

Dana 20. avgusta 2025. godine preminuo je naš dragi

Posljednji pozdrav dragom

VASKU

GOJKO i MIRA sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom

Počivaj u miru.

PERO Milanov MARTINOVIĆ

Posljednji pozdrav

VASKU ĆERANIĆU

Dragi kume, počivaj u miru.

Zauvijek ćeš ostati u našem sjećanju.

MARIJA i MILOŠ IVANIŠEVIĆ

Posljednji pozdrav dragom

VASKU

ŽELJKO, MILO i MIĆO

Posljednji pozdrav drugu i prijatelju

928

Posljednji pozdrav dragom kumu

VASKU ĆERANIĆU

Počivaj u miru.

Porodica KRŠIKAPA

Zbogom, treneru i prijatelju

MIRKO RADOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom

Počivaj u miru.

Familija pokojnog BRANA ĐUROVIĆA

Posljednji pozdrav našem dragom komšiji

VASKU ĆERANIĆU

PEĐA i NENO BRACANOVIĆ sa porodicama

935

Posljednji pozdrav našem mnogo voljenom i posebnom

VASKU

Dragom

929

Od RAJKA VUJOVIĆA sa porodicom

21. avgust 2025.

Posljednji pozdrav voljenom kumu

VASKU ĆERANIĆU

S tugom i poštovanjem živjećeš u našem sjećanju. Počivaj u miru.

GORČIN TODOROVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav našem treneru

VALE

Možda od nas nijesi napravio igrače, ali zato jesi dobre ljude, drugove i prijatelje. Hvala ti na svemu.

LUKA ADŽIĆ, VESELIN VUJANOVIĆ i MILO MUHADINOVIĆ

Posljednji pozdrav

Od familije pok. MARKA Milanova MARTINOVIĆA 969

VASKU ĆERANIĆU

Porodica TOMA POČEKA

VASKO ĆERANIĆ

Prve rukometne korake sa tobom sam učio. Počivaj u miru, treneru.

VLADAN LIPOVINA sa porodicom

973

VASKU

Neka tvoja plemenita duša počiva u miru.

Teško je u par redova reći sve što osjećamo, ali znamo da ćeš nam faliti i da ćemo te imati po čemu pamtiti. RAJO, NELA, NIKOLETA i VANJA KAVAJA 937

Posljednji pozdrav

917

VASKO ĆERANIĆ

Zaborava nema, ostaje nam mnogo uspomena.

MIDO ADŽIĆ

VALE

Bila je čast i privilegija biti Tvoj kolega, saradnik i prijatelj. Hvala Ti na svim zajedničkim trenucima i uspomenama. Počivaj u miru. Nedostajaćeš...

DEJAN VUKČEVIĆ sa porodicom

VASKO

Četvrtak, 21. avgust 2025.

Posljednji pozdrav drugu

VASKU ĆERANIĆU

Hvala ti na lijepo provedenom druženju i igranju.

Živio si ozbiljan i odgovoran život, sa svim kvalitetima koji krase

čovjeka sa najplemenitijim ljudskim osobinama.

Zbog toga ću te pamtiti u najljepšim uspomenama.

Počivaj u miru i neka ti je laka zemlja.

SLOBO MILAŠEVIĆ sa porodicom

Našem dragom i voljenom

VASKU

Sa osmijehom i uvijek raširenih ruku si dočekivao sve nas a posebno naše najmlađe. Doživotno zahvalni na tome i beskrajno tužni što se rastajemo od tebe.

Tvoji VUJANOVIĆI

Posljednji pozdrav dragom kumu

VASKU

RAJKO MARTINOVIĆ sa familijom

Posljednji pozdrav

VASKU ĆERANIĆU

Druže moj, čuvaću te uvijek u mojim mislima. Neka te anđeli prate na tvoj vječni put, moj dobri i voljeni druže. MIRJANA i MIŠKO VICKOVIĆ

Posljednji pozdrav dragom

VASKU

Velikom čovjeku i iskrenom prijatelju naše kuće. Porodica pok. MIŠA JOVANOVIĆA

944

Posljednji pozdrav voljenom kumu

VASKU ĆERANIĆU

Od BEKA, ČIČE, DRAGANA i BEBE

987

Posljednji pozdrav VASKU

Posljednji rukometni pozdrav

VASU – VASKU ĆERANIĆU

Dragi i istinski prijatelju, Vijest o tvojoj smrti zatekla me je nespremnog i ne mogu sebi da objasnim i prihvatim činjenicu da te više nema.

Nemam priliku ni da te zagrlim, ni da te poljubim, ni da se od tebe ljudski oprostim. Sve što hoću da napišem, nema đe da stane, sve što želim da ti kažem, premalo je…

Tvoje duboko poznavanje rukometne igre, analitičnost, individualni pristup svakom igraču, kreativnost u vođenju utakmica, autoritet, dosljednost, metodika, komunikacija, motivacija, odlučnost, empatija, pravednost, samokontrola, strpljenje, organizacione sposobnosti i edukacija mladih trenera su vrline koje su krasile tvoje veliko rukometno znanje. Prenosio si ga na brojne generacije đece i omladine sa kojima si radio, kroz klubove i reprezentativne selekcije koje si vodio na mečevima širom Crne Gore i Jugoslavije.

Tvojim odlaskom izgubilo je rukometno Cetinje i Crna Gora. Neizmjerno sam ti zahvalan za sve trenutke zajedničkog druženja i rada. Legendo, bila mi je čast!

Tvojoj porodici izjavljujem iskreno i duboko saučešće i želim da sa ponosom izgovaraju tvoje ime i nose sjećanje na tebe kao istinskog rukometnog velikana sa kojim su živjeli i rasli.

Neka ti je vječna slava i zauvijek ti hvala!

BLAŽO M. POPOVIĆ sa porodicom

941

Posljednji tužni pozdrav

Posljednji pozdrav mom velikom i iskrenom prijatelju VASKU

Počivaj u miru.

VASKU ĆERANIĆU

Čast mi je bila poznavati te, učiti od tebe i sarađivati sa tobom. Zbogom Vale dobri čovječe. VIDO ĐAKONOVIĆ sa familijom

VESKO VUJAČIĆ sa porodicom

Počivaj u miru. Ostaćeš u vječnom sjećanju. RATKO, CECO i DAŚA 961

Dragi naš VALE

Puno ti hvala na svemu Počivaj u miru. Od BLAŽA i FILIPA POPOVIĆA sa familijama

Posljednji, tužni pozdrav

VASKU ĆERANIĆU

U nezaborav i legendu preselio se Vasko Ćeranić, čovjek koji je cijeli svoj život posvetio rukometu. Stvarao je ne samo sportiste, već prije svega dobre ljude. Tih i nenametljiv, pošten i skroman. Ali uvijek čvrst i dosljedan. Rukomet je bio njegova životna misija, a generacije i generacije Cetinjana pamtiće ga kao trenera, prijatelja i čovjeka kojem se vjerovalo. Njegov, ako je ičiji, Rukometni klub Lovćen izražava i na ovaj način najdublju zahvalnost i poštovanje.

Vale naš dobri, neka ti je vječna slava i hvala.

Posljednji pozdrav treneru

RUKOMETNI KLUB LOVĆEN CETINJE

914

VASKU ĆERANIĆU

PETAR i UROŠ KAPISODA

VASKO ĆERANIĆ

Neka ti je vječna slava i hvala

Posljednji pozdrav kumu

VASKU ĆERANIĆU

Hvala ti na svemu Neka te anđeli čuvaju. HIPI MARTINOVIĆ sa porodicom

Posljednji tužni pozdrav našem treneru i dobrom čovjeku

VASKU ĆERANIĆU

Od MILJANA i SAVA VUJOVIĆA

Posljednji tužni pozdrav svome dragom majstoru i kolegi

VASKU ĆERANIĆU

Hvala ti, dragi Vale, za sve lijepe dane koje smo proveli zajedno. S poštovanjem SLOBO ROGANOVIĆ

962

RUKOMETNI SAVEZ CRNE GORE

993

Posljednji pozdrav našem dragom i plemenitom prijatelju VASKU ĆERANIĆU

VELJKO ZVICER sa porodicom

988

963

974

Posljednji pozdrav VASKU

Neka tvoja plemenita duša počiva u miru.

ANA i CECO

Posljednji pozdrav dragom VASKU

964

Počivaj u miru

MARKO i ANDRIJA RATKOVIĆ

951

Posljednji pozdrav velikom čovjeku i treneru, čiku

VASKU

Neka ti je vječna slava i hvala. BOŽO i BALŠA ANĐELIĆ

905

Posljednji pozdrav dragom treneru

Posljednji pozdrav kumu

VASKU

DRAGAN PEJAKOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav VALU

Hvala za sve što si uradio za nas.

Posljednji pozdrav VASKU

Mom dugogodišnjem drugu i prijatelju.

VALE

Hvala što si postojao.

DEJO STANOJEVIĆ sa porodicom

SAVO Jovanov MRVALJEVIĆ sa porodicom

obećali su nam povratak u tvoju voljenu Crnu Goru vozom…

Radovale smo se i vjerovale im…

Sa neizmjernom tugom i bolom opraštamo se od voljene sestre, tetke i svastike

STANKE Dušanove IVANOVIĆ

Naša velika uzdanice i veliki životni prijatelju, znamo koliko ti je bilo teško da nas ostaviš pa da vječno tugujemo za tobom.

Heroju naš, mislili smo i nadali se da tebe nijedna sila neće moći da savlada. Ali, nažalost, nije bilo tako.

Ta najveća i jedina sila, koja vlada cijelom vasionom, uzima kod sebe takve kao što si Ti. Želimo ti da baš na takvom mjestu nađeš svoj zasluženi mir. Mi ostajemo u vječnoj tuzi za tobom.

Tvoja sestra BRANKA, sestrić ALEKSANDAR sa porodicom, sestrična DANIJELA i zet MILIJA VLAHOVIĆ

Posljednji pozdrav dragoj sestričini

NADI ZLOKOVIĆ

Počivaj u miru.

Tetka VASILJKA sa porodicom

Posljednji pozdrav sestri od tetke

NADI ZLOKOVIĆ

BRANKA JOVOVIĆ sa porodicom

983

985

Posljednji pozdrav dragoj sestri od tetke

LIDIJA LUBARDA sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom kumu i prijatelju

JOVANOVIĆU

Počivaj u miru.

Od MARKA i IVA NIKOVIĆA sa porodicom

Međutim, ovaj Arhitekta gore je projektovao neki drugi put za tebe!

Prepoznao je Laficu i odveo je gore da joj stavi krunu na glavu!

Našao je gore posebno mjesto za tebe u rajskim odajama!

Neka ti je laka zemlja koju si beskrajno voljela!

Tvoja

MIRA Tetkina sa porodicom

Voljenoj sestri i tetki

STANKI IVANOVIĆ

Mislili smo da si neuništiva, sestra i tetka zmaj, ali nas iznenadi svojim brzim odlaskom. Naka ti je laka zemlja po kojoj si časno hodala!

967

JOKIĆ MITAR i BELA sa porodicom

Tvoji: DRAGINJA, BORO, MIRA i VERA sa porodicama

968

Naša KOSA JOKIĆ

Posljednji pozdrav dragoj i voljenoj strini. Tvoje lijepe i tople riječi ostaće vječno u našim srcima. Počivaj

miru naša dobra strina.

VOJU

984

NADI ZLOKOVIĆ

966

Draga

MAĐO, GILE i KIĆUN

čiku

VASKU

VUKAN LIPOVINA

911

Posljednji pozdrav dragoj komšinici

KOSI

DRAGAN i LJILJA GROZDANIĆ

Posljednji pozdrav dragoj

Putuj s anđelima.

GORAN, JELENA i VLADANA STANIŠIĆ

Posljednji pozdrav dragoj strini

KOSI

Od NIKOLE JOKIĆA sa porodicom

Posljednji pozdrav strini

Tvoj lik i djela ćemo pamtiti do kraja života. Ostaćeš vječno u našim srcima.

DRAGAN JOKIĆ sa porodicom

Poštovanoj ujni

Umrla je moja časna, hrabra i ponosna

KOSA V. JOKIĆ rođena ŠTURANOVIĆ

Iz kuće roda donijela je u porodicu Jokića najbolje i naјljepše vrline sa kojima je u domovini

Do kraja života živjela.

Kosara, hvala ti za svakodnevnu iskrenu ljubav i poštovanje koje si širila među porodicama Jokića i Damjanovića.

Zbogom, draga snaho, sestro, veliki čovječe.

Odmori među svojim najdražim u grudi tvoje crnogorske zemlje koju si iznad svega voljela.

RADOVAN F. DAMJANOVIĆ sa porodicom

U svom životu bila si dostojanstvena, mudra i u svemu odmjerena, posjedujući sve ljudske vrline. Hvala ti za sve što si učinila za našu kuću.

Porodica pokojnog MIŠA KONTIĆA

Dok si živjela u Riđanima osobila si moju majku Milku, mene i moju sestru Milušu a od kad te znam, znam da nijesi nikad lagala.

Tuguje za tobom tvoj bivši komšija MILOŠ

Posljednji pozdrav našoj dragoj kumi

KOSI JOKIĆ

Živjela si častan i dostojanstven život sa velikim srcem u kojem je bilo mjesta za sve nas.

Hvala ti za ljubav, podršku i prisustvo koje je značilo više nego što riječi mogu da izraze.

Počivaj u miru, draga naša kumo.

Zauvijek ćeš biti u našim mislima i srcima.

BAJA i SLAĐANA GLUŠICA sa porodicom

Ostaćeš zauvijek u našim srcima kao veliki uzor dobrote, požrtvovanosti, razumijevanja, ljubavi za sve nas do posljednjeg daha. Hvala ti neizmjerno. Bila si naš ponos. Počivaj u miru, majko.

VESKO i SAŠA

KOSI JOKIĆ

KOSI

KOSA JOKIĆ

KOSI JOKIĆ

KOSI Redžovoj JOKIĆ

Sa dubokom tugom i neizmjernom zahvalnošću opraštamo

KOSE Vladimira JOKIĆ

Hrabro si se borila kroz život, bila časna, poštena i pravedna, uvijek uz svoju porodicu i unučad koju si beskrajno voljela.

Bila si stub našeg djetinjstva, toplina koja nas je uvijek dočekivala, snaga koja nas je hrabrila i ljubav koja nas je oblikovala.

Tvoj osmijeh i tvoje riječi pa čak i blage kritike bile su putokaz da postanemo bolji ljudi.

A tvoja kužina će ostati riznica lijepih uspomena i mudrosti koje ćemo zauvijek pamtiti.

Tvoja ljubav ostaje u svima nama, u svakoj uspomeni, u svakom našem koraku.

Nedostajaćeš nam beskrajno, ali ćeš živjeti kroz sve ono što si utkala u nas.

TVOJA UNUČAD

Dragoj majci, svekrvi i babi

KOSI

Draga majko, tvoje dostojanstvo, častan život i plemenita duša u kojoj je bilo mjesta za sve nas zaslužuje vječno sjećanje i poštovanje. Hvala ti na svemu i počivaj u miru.

MOCO sa porodicom

Posljednji pozdrav našoj dragoj strini

KOSI

912

Posljednji pozdrav dragoj babi

IVICA GROZDANIĆ sa porodicom

978

Dragoj majci, svekrvi i babi KOSI JOKIĆ

Tvoja dobrota, toplina, snaga i pažnja zauvijek će živjeti u našim srcima. Živjela si pošteno, otmeno i dostojanstveno.

Na tebe će nam ostati vječna ljubav i sjećanje.

Sin MIHAILO, snaha SONJA i unuka ANA

Krasile su te vrline starih, čestitih Crnogorki, vrijednih divljenja i poštovanja.

Hvala ti za podršku i prave riječi koje si uvijek znala da pružiš, i u volji i nevolji. Neka tvoja plemenita duša bude obasjana vječnim mirom.

Porodica pokojnog JOVANA JOKIĆA

Mojoj dragoj svekrvi

KOSI

Draga Śile, bila si mi kao majka i veliki prijatelj u životu, naučila si me svemu časnom i poštenom kao što si i ti bila čitavog života. Trudiću se da ispoštujem sve kako si me učila, faliće mi tvoji pozivi i druženje. Hvala ti na svemu. Tješim se time da ćeš biti srećna pored tvoje mile snahe, počivajte u miru, a ja ću vas čuvati u lijepim sjećanjima.

Tvoja snaha JOKA

Draga naša bako KOSA JOKIĆ

Zauvijek u našim srcima ostaješ. Tvoje priče su nas učile, tvoja ljubav nas je oblikovala.

Hvala ti na svakoj ispjevanoj pjesmici.

Počivaj u miru.

Tvoji: LUKA, BALŠA, RADOVAN i ANDREA

990 KOSA Vladimirova JOKIĆ

Posljednji pozdrav dragoj majci, svekrvi, babi koja je bila primjer bezgranične dobrote, plemenitosti, pažnje, lijepih riječi i savjeta. Ostavila si nas ponosne na tvoj časni život, veliko srce i iskrenu dušu, da vječno pamtimo tvoj lik.

Hvala ti na svemu i počivaj u miru.

Tvoj sin VOJIN, snaha DUŠKA, unučad VLADIMIR, FILIP i INA

KOSI

Dragoj i poštovanoj strini

KOSI JOKIĆ

Prošle smo dug put prožet lijepim i teškim momentima, ostavljaš neizbrisiv trag i veliko ti hvala za sve što si uradila za nas.

BEBA i SEKA sa porodicom

Posljednji pozdrav dragoj baba

KOSI

IGOR i FILIP sa porodicama

Uvažena ujčevino mog pokojnog oca

KOSA JOKIĆ

Zbog nemogućnosti da prisustvujem posljednjem ispraćaju vaše cijenjene majke, svekrve i babe, porodici duboko saučešće. Poštovana gospođo, nesebična i iskrena rođako roda moga. Hvala za svaku riječ topline i milosti koja je izbijala iz tvog plemenitog srca. Neka tvoja dostojanstvena i gorda duša nađe vječni mir.

Voljenom suprugu

DANILU RACKOVIĆU

Nikada te neću zaboraviti i uvijek ću te voljeti. Hvala ti na svemu.

Tvoja supruga STANISLAVA

Tužni pozdrav našem dragom

TINKA KONTIĆ sa porodicon 927

Posljednji pozdrav stricu

DANILU RACKOVIĆU

Počivaj u miru. BOBAN sa porodicom

Evo prođe pet godina bez tebe. Bila si posebna zato ne možeš nikad biti zaboravljena. Ponosiću se tobom dok sam živ.

Nakon dugog života u tuđini ispunjena mu je životna želja da bude sahranjen pored svojih roditelja i braće.

Porodica RACA RACKOVIĆA

Navršavaju se dvije tužne godine od rastanka sa našim

Tvoj zet DAVOR KORDIĆ

Pet godina u našim mislima… Za sve što prolazi, za sve što dolazi, nedostaješ. Tvoje: DIJANA, MARIJA i ANDRIJANA

925

Pet godina od kada nije sa nama naš voljeni

Tvoji: MILAN, STANKA i SNEŽA 908

MILOVAN Milana VUKOTIĆ

Braća NANO i BANO, snaha VESNA i bratanična JELENA

TINA KLAĆ

TINČE

DANILU RACKOVIĆU

21. avgust 2025.

Prošla je godina od kako nas je napustila naša voljena

SLOBODANKA LEKOVIĆ

Čuvamo te od zaborava, vječno zahvalni za tvoju nesebičnu ljubav i dobrotu.

Sin DRAGOJE, snaha MILENA, unuka VIKTORIJA LEKOVIĆ

Dana 21. avgusta 2025. navršava se godina dana od kada nas je napustila naša

SLOBODANKA LEKOVIĆ

Ne prođe ni jedan dan da nijesi sa nama u mislima, sjećanjima i pričama.

Godina dana je od momenta kada nas je zauvijek napuštila naša draga

MIRJANA MOŠTROKOL

Bila si stub ove porodice - tiha snaga iza Filipovih i Bokijevih uspjeha, njihova podrška, njihovo ohrabrenje kroz sve školske izazove. A meni – meni si bila sestra po duši i srcu. Oslonac kome sam se uvijek mogla vratiti, bez straha i bez rezerve. Razumjela si me i kada nisam znala da objasnim. Bila si svjetlo u svakom našem danu. I svom bratu si bila više od sestre - bila si mu mir, sigurnost i ponos. Tvoje prisustvo, tvoje riječi, tvoja ljubav ostavili su trag u svakome od nas. Bila si naše nešto posebno; naš mir u nemiru, naša uzdanica u svemu. Hvala ti za ljubav, za snagu , za sve što si bila i što ćeš zauvijek biti – u nama.

Tvoji: RAJKO, MILANKA, FILIP i BOKI

BOŽIDAR BORO POPOVIĆ

21. 8. 2024 – 21. 8. 2025.

Nižu se dani, prošla je godina otkad si otišao.

Vrijeme neumitno teče, ali ti ne prolaziš, ne prolazi pečat ljubavi koji si utisnuo u našim srcima i bićima... i nikad neće.

Slava ti i hvala za sve.

Tvoji: LIDIJA, MARINA, LUKA, IVAN i ANA

958

Navrṣ̌ ava se 30 tu

Obavjeṣ̌ tavamo rodbinu i prijatelje da će se 23. avgusta u 9 sati odrẓ̌ ati sveta misa u Crkvi Svetog Nikole na Prčanju, a potom posjetiti njegov vječni dom.

OŽALOŠĆENA PORODICA

909

MIŠEL MARZANO

Godine prolaze bez tebe, a bol i praznina ostaju... Zauvijek ćeš biti u mojim mislima i srcu. Tvoj sin NEBOJŠA

Nedostaješ...

910

Devet godina je od kada nije sa nama naš voljeni

MIŠEL MARZANO

Boli svaki dan ovih devet dugih godina bez tebe, vrijeme prolazi, ali nikad neće umanjiti bol i prazninu koju osjećamo zbog tvog preranog odlaska. S ljubavlju i ponosom te nosimo u srcima zauvijek.

Majka RADMILA, sin NEBOJŠA, sestra ANĐELA

Sjećanje na naše drage roditelje

PEJOVIĆ

BISERKU PAVLA

2. 9. 1990 – 2. 9. 2025. 21. 8. 1995 – 21. 8. 2025. koje sa ponosom pominjemo i od zaborava čuvamo. Vaša đeca: MILENA, MILICA, DRAGAN

957

Tvoja ćerka DRAGANA, unuka MILICA i zet VASKO

Dragan Veselinov

U

prodaji

Moj Bog

Pitajte popa

Cijena20€

drugo dopunjeno izdanje

Dobitnici glavne nagrade, 7x putovanje u Berlin na VISA University program za jednu osobu

MARTINA BULATOVIĆ, BAR AHMET ĆATOVIĆ, PODGORICA

JOVANA PETRIČEVIĆ, PODGORICA

ERDAL BABAIĆ, BIJELO POLJE

ČESTITAMO DOBITNICIMA!

MARKO VULEVIĆ, ANDRIJEVICA IVANA STOJOVIĆ, DANILOVGRAD

BORJANA KARADŽIĆ, NIKŠIĆ

Napomena: Preuzimanje nagrade se obavlja u Podgorici, Bulevar revolucije 17 u kancelariji Odjeljenja za marketing, komunikacije i CRM, svakog radnog dana od 8 do 16 č. Rok za preuzimanje nagrade je 15 dana od dana objavljivanja u dnevnim novinama, tj. do 5. septembra 2025. godine. Za sve dodatne informacije kontaktirajte nas putem mejla marketing@ckb.me.

Tvrđave

Osmanskog carstva u Crnoj Gori

Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore!

Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića , koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.

NAGRADA

IZDAVAČKI PODUHVAT na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja 7x

Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme.

VODIČ KROZ FILM, TV I MUZIKU

Krvava, blesava i neočekivano emotivna druga sezona superherojskog HBO hita „Peacemaker“ sa Džonom Sinom - radi i kao savršena psihoterapija

STR. 4, 5, 6. i 7.

Požari su spržili šume, uništili imovinu, ugrozili građane, iscrpili i vatrogasce i volontere, odnijeli život vojnika Dejana Božovića. Bacili su nam cijeli ekosistem na koljena i biodiverzitet do te mjere oštetili, da će mu biti potrebno nekoliko decenija da se oporavi, što znači da nas čekaju još veće temperature, zagađenje vazduha i trovanje u budućnosti… I paralelno, požari su ogoljeli i cijelu konstrukciju vlasti.

Nije beznadežna situacija sa požarima samo plamen slučaja, nego ogledalo sistema: pusti da gori – i snimaj. U državama koje su spremne za požarnu sezonu poput Grčke ili Portugala, protokoli se pale odmah. Nema vremena za odmaranje i fotkanje, jer tamo znaju da se život mjeri u minutima. Ovđe se čekalo. Presporo se reagovalo, presporo se tražila pomoć. Kao da se čekalo da helikopter određene „nacionalnosti“ uđe u kadar.

Kada sistem vode kupljene diplome i improvizacija, rezultat je scenario iz pakla. Solidarnost komšija uvijek je dobrodošla, ali suština je jasna: ko se na sopstvenu državu osloniti ne može, osuđen je na propast. Naročito ako živi pod vlašću koja nesreću koristi kao politički kapital.

Dok sela gore, vatrogasci, vojnici, volonteri ulaze bez opreme i stradaju, a ministri nam se sunčaju na plažama. Funkcioneri se pojavljuju samo na fotografijama, uredno pored helikoptera – i sponzorišu objave. Ljudi ginu, a država pozira. Umjesto sigurnosti i odgovornosti, građanima se nudi molitva za kišu. I dok dim guši Podgoricu, usvaja se Prostorno-urbanistički plan Podgorice. Hiljadu strana – za manje od 60 minuta. Telefonom. Dok vatra jede brda, investitorski plan ulazi u fioke. U normalnim zemljama prostorni planovi rade se godinama, kroz javne rasprave i stručne revizije. Objave se nacrti, razgovara se sa građanima, svaki prigovor dobija pisani odgovor, nezavisne revizije vraćaju dokument ako preskače izvorišta ili staništa. Ponekad i referendum odlučuje. Kod nas: brdo strana prelijeće se i „lajkuje“ usred dima i pepela.

Đe gori

Ko se na sopstvenu državu osloniti ne može, osuđen je na propast. Naročito ako živi pod vlašću koja nesreću koristi kao politički kapital i efikasna je samo kada treba da otvori put betonu, a zakazuje kada mora da spriječi katastrofu

To nije procedura, nego improvizacija ovjerena pečatom – groteskna scena u kojoj požar i PUP stoje na istoj liniji vremena. Ovđe lozinka za Eldorado postaju Velje brdo – crkva, Sadine –naselje… Zakon zabranjuje gradnju na opožarenom zemljištu 30 godina, ali praksa kaže: čim se dim digne, stiže mješalica. Upravo tu se vidi kontrast: država je efikasna kada treba da otvori put betonu, ali zakazuje kada treba da spriječi katastrofu. Građani čekaju godinama na vodu, struju i elementarne stvari, ali to nikoga nije briga; sve što se hitno sređuje ide pod izgovorom kvazirazvoja i investicija. Stoga PUP, usvojen putem telefonske sjed-

nice dok Podgorica gori, postaje jasna manifestacija sistema.

U paralelnom univerzumu, istovremeno, Ministarstvo kulture i medija ćuti nad spomenikom zlikovcu. Prebačen u crkvu, zaštićeniji od ljudi i parkova. Inspekcija „nema pristup“. Spiskove nelegalnih spomenika rade nevladine organizacije, dok institucije šute.

Ćuti se i nad smrću akademika Sretena Perovića, književnika i lingviste, autora brojnih studija i romana, koji je gotovo vijek stvarao kulturu ove zemlje. Umro je u 94. godini, a ministarka nije našla za shodno ni da se vrati s odmora i izgovori riječ zahvalnosti.

Da ne bude zabune: nije sve otišlo dođavola, ima ođe još solidarnosti, može Crna Gora, ima još na koga da bude ponosna. Da nije bilo upornosti, požrtvovanja, solidarnosti – i profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca, pilota, vojnika, komšija, pa i onih koji su slali pomoć iz dijaspore – požar bi progutao sve. Njihova snaga bila je jedini pravi sistem. Tu smo, ko zna koji put, pokazali da smo u nevolji solidarni, ali i da sve od nas zavisi. Da moramo da uzmemo stvar u svoje ruke ako želimo da preživimo.

Pravo na vodu nije fusnota. Sela bez vode, cistijerne kasne, priključenja se čekaju godinama, a usred ljetaisključenja „zbog radova“. Građani šalju SMS-ove da se kupi oprema za gašenje, dok država troši milione na vozne parkove, avione i razne budžetske egzibicije, a nema za ono osnovno – za crijeva i uniforme. U istom tom PUP-u voda je tek rubrika za logistiku investitora, ne javno dobro. Političari proizvode narativ: lajvovi, sponzorisane objave, fraze o „istorijskom odgovoru“. Ispod narativa –stvarnost bez vode, bez vazduha, bez odgovornosti. Niko više nije ni lud ni slijep. Ako vas neko śutra pita đe gori, odgovor je – gori svuđe. Ako pita kako izgleda nesposobnost pretvorena u sistem, dovoljno je reći: zemlja gori, a o njenoj budućnosti odlučuje se telefonom Ako pita kako izgleda društvo na ivici – mi smo to društvo. Prepušteno sebi i gravitaciji.

Piše: Tijana TODOROVIĆ

PEACEMAKER KRVAVA, BLESAVA I NEOČEKIVANO EMOTIVNA DRUGA SEZONA

Piše: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Zarekao se da će svijetu donijeti mir, ma koliko muškaraca, žena i djece morao da ubije zbog toga… I zaista, od kada ga je Džejms Gan uzeo pod svoje i pronašao mu odlično mjesto u DC univerzumu, Kris Smit/ Mirotvorac (Džon Sina) uspijevao je da ispuni svoje „Eat peace, motherfuckers!“ obećanje. Do te mjere je istrajao u tome da cijeloj planeti ratom utjera mir u kosti, da je u superfinalu prve sezone spasio cijeli svijet. I što se dogodilo? Sve mu je bilo džabe – i sve je ostalo po starom i na početku druge sezone, čija urnebesna prva epizoda danas slijeće na HBO Max. Ne samo što Krisa niko i dalje ne tretira kao pravog, zasluženog heroja, nego se naš dobrodušni džin još cima kad mu neko kaže da je gluperda. Ili da izgleda kao da nosi disko-kuglu a ne kacigu na glavi.

No, vjerovali ili ne, to što se još nije izborio sa nesigurnošću, manjkom ljubavi, viškom potrebe za samodokazivanjem i užasnom traumom iz djetinjstva – za Ganovu seriju ispada odlično.

MAGIČNA KAPIJA

Isti recept nije nužno loš kada postavite visoke standarde i znate kako da ih održite, a pritom, za razliku od Marvela, imate i neka odlična „saznanja“ o tome kako se u superherojskom svijetu na pravi način može unovčiti koncept multiverzuma. To nam makar poručuje pet od osam epizoda koje nam je HBO poslao uoči premijere, izmamljujući i poneku psovkicu od muke što ćemo preostale tri ipak morati da čekamo na strimu, sve do kraja septembra, kao „obični smrtnici“.

Ganov „Superman“ obilježio je filmsko ljeto u bioskopima, strpao mu u džep tričavih 600 miliona dolara i potvrdio da je DC na pravom putu od kada ga je preuzeo čovjek specijalizovan da svu tu „praznoglavu“ superherojsku akcijadu prožme nečim što Marvel ili više ne umije, ili ga se plaši – krvlju, sprdnjom

Isti recept nije nužno loš kada postaviš visoke standarde, a pritom, za razliku od Marvela, imaš i neka odlična „saznanja“ o tome kako se u superherojskom svijetu na pravi način može unovčiti koncept multiverzuma

na svoj račun i, prije svega, dubokom emocijom.

S obzirom na to da je i DC, pod Ganovom palicom, krenuo da uvezuje tačkice u svom univerzumu, Mirotvorac se već pojavio u filmu „Superman“, pa i u drugoj sezoni seriji „Peacemaker“ kod njega gostuje nekoliko faca uvedenih u ovom blokbasteru. Najvažnija je, pak, Rik Fleg Senior (Frenk Grilo, zvanično uveden u DC u seriji „Creature Commandos“), koji postaje novi šef organizacije A.R.G.U.S. nakon što javnost sazna za nezakonite radnje Amande Voler (Vajola Dejvis) i spakuje joj se otkaz.

Senior je važan, naravno, ne samo zbog toga što je opasan tip, već i zato što mu je naš nesrećni Kris ubio sina Džuniora (Džoel Kinamen) u oktanskom finalu prve sezone. Otac je odlučan da osveti smrt mladunca, pa sada cijeli A.R.G.U.S. tim sa Sašom Bordo (Sol Rodrigez) na čelu, tjera da špijunira Mirotvorca. Svi oni, među kojima se nalazi i njegov drugar Džon Ekonomos (Stiv Ejdži) – genijalni kompjuteraš čije je srce „neunakaženo“ hrabrošću – naći će se u čudu nakon što otkriju Krisovu strogo čuvanu tajnu.

Zvali ga „džepnim univerzumom“ ili nekakvom magičnom kapijom sa prolazom do drugih

NAJEDITE SE MIRA,

SEZONA SUPERHEROJSKOG HBO HITA SA DŽONOM SINOM

MIRA, DRKADŽIJE!

Mirotvorac/ Kris Smit (Džon Sina) rastrgnut između realnosti i „najbolje dimenzije na svijetu“

univerzuma, dođemo na isto. Uglavnom, Kris usred spavaće sobe ima vrata kroz koja može da dođe do drugih svjetova, a većinu vremena koristi ih samo da bi pustio svog orla Iglija da malo prošeta, onda kada pada kiša ili mu je prosto muka da s njim ide napolje. Ipak, stvar se mijenja jednog dana kada Kris slučajno provaljuje vrata od dimenzije koja je skoro ista kao njegova. Samo što je u njoj – voljen i srećan.

MECA

DOBRIĆ

Što se tačno događa u toj dimenziji, morate da otkrijete sami. Recimo samo da je Krisovo djetinjstvo u toj dimenziji bilo mnogo ljepše. I ne samo što nije trpio teški sadizam i psihopatologiju oca Ogija Smita/ Bijelog zmaja (Robert Patrik), nego ga je tata – volio. Bio mu je i ostao prijatelj. I jedna od najvažnijih životnih karijatida.

Ako znate da se prva sezona završila s Ogijevom krvlju na Krisovim rukama, ako ste svjesni što mu je od glave i srca napravilo to što je morao da ubije nacistički otrov od svog oca, onda možete i da pretpostavite da naš meca dobrić u tijelu snagatora u toj novoj dimenziji vidi potencijalno rješenje svoje traume. „Best. Dimension. Ever.“, kaže oduševljeni Kris… Naravno, potpuno nesvjestan da bi „preseljenje“ bilo samo novi bijeg, a ne suočavanje sa sobom.

Nažalost, trenutni odnos koji najbliži prijatelji, najljući neprijatelji, njegova potencijalna ljubav i cijeli svijet imaju prema Krisu, ne pomažu mu da shvati u kakvoj je zabludi. A to što svoj „džepni multiverzum“ krije od BFF Leote Adebajo (presimpatična Danijel Bruks ), superštrebera i supernametljivog druga Edrijena Čejsa/ Osvetnika (Fredi Stroma) i „hoće li-neće li“ simpatije Emilije Harkort (Dženifer Holand) – samo dodatno komplikuje situaciju.

Sve će to probati da iskoristi Rik Fleg Senior da bi našem Krisu smakao kacigu, uz pojačanje koje je moglo da izađe iz glave samo nekoga tako autoironičnog i opuštenog u sopstvenoj koži kao što je to Džejms Gan. Od novih likova, najbolje je definitivno spakovao za Majkla Rukera i Tima Medovsa . Prvom – namijenio je lovca na orlove koji je toliko besprizorno zaokupljen američkim domorocima, da dobija nadimak Kapetan kulturne aproprijacije. A Medovsu – agenta sa nepodnošljivim talentom za pasivnu agresiju i davanjem izluđujuće-ponižavajućih nadimaka. I da, dao je njegovom agentu Langstonu Floriju još nešto za što sigurno nikad čuli nijeste… Ptičje sljepilo. Medovsov lik ne bi znao razliku između orla, papige i sove ni da mu život od toga zavisi, a bogami će mu i zavisiti u jednoj od epizoda. I naravno da će Gan taj motiv iskoristiti kao katalizator urnebesa i bizarnosti za piš od smijeha.

RASPLESANA ŠPICA

Kroz sve te nepogode, zvale se Flori, Rik Fleg ili Kapetan kulturne aproprijacije, Kris prolazi imajući na umu samo jedan cilj – da se domogne „najbolje dimenzije na svijetu“. I nije vam ovo neki spoiler; zaključićete to već poslije prve epizode, tačno je da je narativ druge sezone prilično predvidljiv.

No, za sve predvidljivosti Gan se iskupljuje standardnim ganovskim paketom, a kad je „Peacemaker“ u pitanju – u njega spada štošta. Nova špica je, recimo, rađena po istom konceptu kao i prethodna, tako da predstavlja mikrokosmos cijele sezone. I ni nju nećete željeti da preskočite, i ovu ćete pjesmu željeti da slušate na repeat, paralelno skidajući plesnu koreografiju cijele ekipe u kojoj se ovog puta nalazi i jedan vanzemaljac!

Špica je, naravno, samo prva višnjica na torti. Krisovi prijatelji, zajedno sa vječito namrgođenom ljubavlju njegovog života (sada i sa zvaničnom dijagnozom i procjenom da pati od tok-

sičnog maskuliniteta!), i dalje su ekipa s kojom želite da se družite, da podijelite i sreću i muku i da ih zaštitite – po svaku cijenu. Od svih, možda najviše sidekick orla Iglija, najslađeg i najfurioznijeg ljubimca kojeg (meta)čovjek može imati. I koji je apsolutni MVP druge i pete epizode dok isporučuje lekciju o tome da svaki čovjek vrijedi tačno onoliko koliko vrijedi i njegova ptica!

GANOV RECEPT

Čak su i ti sporednjakovići od likova, bili novi poput Florija ili stari a prošireni kao što je Džudomaster (Nat Li), urađeni sa

takvom pažnjom i brigom da im se smijete i volite ih i onda kada zaliče na kliše. Gan jednostavno zna u čemu je dobar, a to očigledno kod sebe kapira i Sina – pa zajedno uspijevaju, da iz nečega što bi kod bilo kojeg drugog autora i glumca djelovalo usiljeno, izvuku urnebesno ludilo. Gomilu iznenađenja. I srce na reveru.

Što su Marvelovi kreativni vojnici zaboravili, a Gan nije? Pa, kako se zapravo unovčavaju superherojski koncepti poput multiverzuma. Dok Marvel još od kraja treće faze (dakle, više od šest godina) ređa većinom serije i filmove koji više liče na

reklame za naredne projekte nego na prave serije i filmove – Gan poseže za onim što je najvažnije i što zanima svaku publiku, ne samo superherojsku. Za emocijama i likovima koji ih bude, pretvarajući svoje filmove i serije u male, slatke, izvrnute psihoterapije. Naravno da „Peacemaker“ nije na nivou prvog i trećeg dijela trilogije „The Guardians of the Galaxy“ (drugi je, ipak, ispod njihovog nivoa), kojom je Gan zacementirao sebi status autora što je u stanju da vam od nekakvog superheroja u spandeksu napravi kuma i najbližeg prijatelja. Ipak, kada je najbolji,

opasno vas primiče tom osjećaju. Jednostavno vam je bitno sve što se događa Krisu i njegovoj odabranoj porodici. Na neki način, ta familija postaje i vaša.

PRAVE RUKE

Zbog toga i raduje Ganova tvrdnja da je uživao radeći na ovoj sezoni, te da se jako potrudio da kroz ovih osam epizoda provuče i pripremi dobar plan za dalji razvoj DC univerzuma. O tome je govorio, vidno srećan i oduševljen, na njujorškoj premijeri novih epizoda. Svašta je od novih projekata već najavio, od drugog dijela Rivsovog iznenađujuće uspje-

Toksični maskulinitet (njen!) remeti Krisovu vezu s Emilijom Harkort (Dženifer Holand) Obožavana ekipa najboljih prijatelja – sve što i dalje želite

Rik Fleg Senior (Frenk Grilo), spreman da osveti ubijenog

Langston Flori (Tim Medovs), urnebesni agent sa ptičjim sljepilom

HBO

U FOKUSU

log mračnjaka „The Batman“ i filma „Swamp Thing“, do serija poput „Green Lanterns“, „Blue Beetle“, „Paradise Lost“… Ili spin off projekta „Waller“ u kojem će Mirotvorac sigurno igrati važnu ulogu, s obzirom na to da se priča vrti upravo oko bivše šefice organizacije A.R.G.U.S. i majke njegove najbolje drugarice Abs. Amanda Voler je, na koncu, zbog kćerke i njenog druga i izgubila posao u ovoj sezoni.

Kakve god bile ove serije i filmovi, jedno je sigurno: DC iz projekta u projekat potvrđuje da je konačno završio u pravim rukama. Čak i kada pobrljavi, Ganu želite da progledate kroz prste zbog te

Sanjar po mjeri Ozija Ozborna

Svakakvi su nam spoileri zabranjeni, pa ne smijemo da otkrijemo, između ostalog, ni koga igra Dejvid Denman, niti zašto nam je najdraži novi lik u drugoj sezoni. No, s obzirom na to da HBO nije pominjao ništa u vezi sa muzikom, neka ide život i jedno malo otkrovenje. Jedan od najslađih soundtrack momenata pjesma je „Dreamer“ neprežaljenog princa tame i najnježnijeg mračnjaka na svijetu, Ozija Ozborna Pa kažite poslije da Kris nije sanjar taman po mjeri ove pjesme i ovog čovjeka koji je zauvijek promijenio i oplemenio svijet muzike.

Soundtrack je, inače, sve što je moglo da se očekuje od Džejmsa Gana i serije „Peacemaker“. Glam metal osamdesetih i dalje žari i pali; svaka epizoda ima barem dva-tri momenta gdje muzika rasplamsava krvavu akciju, pojačava humoristični ton ili raznježuje, često i sve istovremeno. Stoga, odgovor na ono pitanje iz pjesme „Do You Wanna Taste It“ benda Wig Wam, koja je pičila u špici prve sezone, i dalje je isti. Da, apsolutno! Ova muzika, ova priča, ovaj Mirotvorac, ovaj Gan – nešto je zbog čega bi se brk nasmijao i Skorsezeu

jedinstvene potrebe da nešto što bi trebalo da bude skroz ozbiljno – pošašavi, a nešto što svi misle da je odveć tupavo i za mozak na otavu – uozbilji. I učini da vam sve skupa postane bitno. To sa Mirotvorcem dokazuje od kako ga je, kao naizgled potpuno nebitnog lika, izvukao iz filma „The Suicide Squad“ (2021) i dao mu priliku da nam pokaže da zaista nije gluperda, nego veliki car i najveća bratina. Ma, možda i jedini tip kojem biste zagrljaj kostolomac i rame za plakanje ponudili dok viče, repetira ljevore i kacige - i napušava vas mirom, ko zna koji put!

želite jeste da budu voljeni i zaštićeni

sina

Danijel Bruks presimpatična kao Leota Adebajo

Superštreber i superdrug Edrijen Čejs (Fredi Stroma)

Nerazriješeni problemi pobjeđuju se traženjem nevolje

Dejvid Deman u roli koja se čuvala kao najveća tajna

REŽISER

VLADIMIR TAGIĆ O FILMU „YUGO

FLORIDA“, KUZMANOVIĆU,

BUDIMO NJEŽNIJI JEDNI

Razgovarala: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Sve i da kamere okače o klin i više nikad ništa ne snime, Vladimir Tagić i Goran

Stanković već su nas debelo zadužili kreirajući „Sablju“ i „Jutro će promeniti sve“. Jer oba njihova televizijska hita ispala su mnogo više od pukih serija – i postala ogledala u kojima jasno vidimo i apsurde naših stvarnosti, i osvješćujemo svoju ulogu u bizarnoj borbi sa vjetrenjačama Balkana.

Zato nije ni čudo što se ovog ljeta dugometražni filmski prvijenci obojice režisera iščekuju s ogromnim nestrpljenjem.

Stankovićev „Oče naš“ dočekaće svjetsku premijeru tek u septembru, u okviru 50. izdanja Međunarodnog filmskog festivala u Torontu, a Tagićeva „Yugo Florida“ stiže pred filmofile već večeras u Sarajevu, gdje će biti prikazana u okviru glavnog takmičarskog programa SFF-a. „Yugo Florida“ je produkcija Srbije (Sense Production), a među manjinskim koproducentima, uz Hrvatsku (Eclectica) i Bugarsku (Contrast Films), nalazi se i Crna Gora (Adriatic Western).

Nakon što završi SFF trku za „Srce Sarajeva“, Tagićeva intimna drama o odnosu oca i sina, s Andrijom Kuzmanovićem i Nikolom Pejakovićem - Koljom u glavnim ulogama, boriće se i za „Zlatnu mimozu“. „Yugo Florida“ dočekaće crnogorsku premijeru u utorak, 26. avgusta, u 21 sat na Kanli kuli, u okviru glavnog takmičarskog programa Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala. Stoga, pravo je vrijeme da sa Tagićem porazgovaramo o glavnim

fali, nešto nije u redu. Morate biti autentični, morate pružiti nešto što je samo vaše i u tome što je vaše je jedinstveno. Ali takođe, ta vaša priča mora u sebi da poseduje univerzalnu, arhetipsku priču, koja prevazilazi granice sa-

alizovao do besmisla; on je bio vodilja kako da živim i kuda sebe da usmerim. Onda je došla faza kada sam tog idola počeo da odbacujem i želeo sam da budem sve suprotno njemu, a pred kraj života sam počeo da shvatam da

likovima „Yugo Floride“, simbolima, inspiraciji, očekivanjima od publike, trenutnoj situaciji u Srbiji, saradnji sa Kuzmanovićem i Pejakovićem… ali i o epizodnim rolama koje su u filmu odigrali crnogorski glumci Goran Slavić i Dejan Đonović

mo jedne generacije ili samo jednog društva. Ako u tome uspete, onda ste uradili pravu stvar. Za mene je moj otac bio referentna tačka. U određenim fazama života obožavao sam ga i ide-

nije on kriv što ne može da ispuni idealističku sliku koju sam o njemu sagradio.

Tada sam počeo da prepoznajem čoveka u njemu, sa svim svojim vrlinama i

gu serije „Jutro će promeniti

VLADIMIR TAGIĆ: Humor je moj odbrambeni mehanizam

u Sarajevu, cijela priča učisa da sam, kao i u seriji, krenuo od i

Uvek se trudim da, prema sebi i priči koju želim da ispričam, budem iskren do kraja, da emociju i stanje koje sam osećao dok sam kroz te događaje prolazio, prenesem na platno. Jasno mi je da šira publika ima veću potrebu za vedrijim tonovima, ali ja sam morao da budem iskren prema sebi, inače bih se osećao kao da sam napravio nešto lažno.

ispričam, budem iskren do kroz te događaje prolazio, veću potrebu za vedrijim tonovima, ali ja sam morao bi, inače bih se osećao kao da sam napravio nešto lažno.

Kuzmanović i Nikola Peja-

OBJEKTIV: Koliko kroz komplikovani odnos oca i sina, koje igraju Andrija Kuzmanović i Nikola Pejaković, zapravo progovarate o jazu između svoje i generacije svojih roditelja?

TAGIĆ: Stvar mora da funkcioniše na oba nivoa, ako bilo koji

oniše na oba nivoa, ako bilo koji

Katarina

Marčetić

MODERNOJ SRBIJI I LIČNOM GUBITKU KOJI JE UTKAO U INTIMNU DRAMU OCA I SINA

JEDNI PREMA DRUGIMA

manama. Najteže od svega je kada shvatite da on odlazi, da ga više neće biti i da morate sada svoj život da sami vodite i usmeravate, bez te, toliko važne, referentne tačke.

novi greške roditelja, da je život proveo bežeći od njega. Sada, kada vreme ističe, jedino što im preostaje jeste da se zbliže.

je njihovu otuđenost i nepo-

bavni, duhoviti i beskrajno šarto

TAGIĆ: Vesa je hedonista, zabavni, duhoviti i beskrajno šarmantni kreten koji želi da živi i koji je napravio mnogo grešaka, ali ga to ne čini lošim čovekom. Zoran se toliko plaši da ne po-

OBJEKTIV: Koliko su uloge Zorana i Vase drugačije od rola po kojima regionalna publika prepoznaje Kuzmanovića i Pejakovića?

TAGIĆ: Obojica su donela nešto na šta nismo navikli, i to je velika draž ovog filma. Kada glumcu

pružite priliku da toliko iskorači iz udobne zone, onda se pred vama otvori jedno neverovatno bogatstvo. Od njih sam tražio samo da mi veruju, i mislim da smo uspeli da napravimo nešto zaista posebno. Videćete već i sami.

OBJEKTIV: Da nije možda Kolja upleo svoja četiri prsta i u soundtrack? Kakve nas pjesme, mimo „Balade“ Indeksa koja ranjava već u tizeru,

čekaju u filmu? Znate već da svi očekujemo da izbor bude dobar makar kao u „Jutru“…

Spreman sam za posljedice zbog podrške protestima

TAGIĆ: „Sense Production“ je producent filma. Da li ćemo svi zajedno trpeti posledice? Verovatno. Živimo u groznim vremenima i sve je pod lupom. Siguran sam da će i moja podrška protestima biti

zabeležena u neki tefter i da ću snositi posledice, na ovaj ili onaj način. Ali to je u redu, ja sam na to spreman. „Nije život što i polje preći“, ne možemo bežati od odgovornosti, skrivati se i lagati sebe da nas se ne tiče to gde živimo i kako živimo.

TAGIĆ: Nažalost, takve stvari postale su ključne. Voleo bih

da ovaj film ljudi gledaju čisto, ali sam svestan da živimo u ostrašćenom vremenu, da se svi prebrojavamo i delimo i da je ponovo sve „ili si naš ili njihov“.

Nikola trpi posledice svoje odluke; on je takođe od jednih otpisan, a od drugih prihvaćen. Sve je to potpuno pogrešno. Koljino prisustvo u filmu sigurno nimalo ne olakšava sudbinu „Yugo Floride“, može samo da je oteža. To je dodatno breme, koje taj film nije zaslužio. Ali reći ću vam i ovo: ni na trenutak se nisam pokajao što je Nikola u filmu. Ja ne kenselujem ljude.

TAGIĆ: Nikola nije radio muziku za film. Kompozitorka je Valerija Kračunova , divna žena koja je dugo i strpljivo radila sa mnom na muzici ovog filma. Sam izbor pesama nastajao je tokom pisanja scenarija, a neke odluke donešene su u montaži zajedno sa montažerom Draganom von Petrovićem. Izbor je vrlo specifičan i siguran sam da će ljude iznenaditi i da će u njemu uživati.

Pejaković i Kuzmanović u ﬁlmskom debiju kokreatora serija „Sablja“ i „Jutro će promeniti sve“

ophodni u ovakvoj priči. Obojica vam izmame osmehe čim ih ugledate u kadru. Veliko im hvala na tome. To su ljudi s kojima bih voleo ponovo da radim u budućnosti.

OBJEKTIV: Filmu ste, pak, obezbijedili naslov koji se odnosi na jedan od najčuvenijih Zastavinih automobila.

O kakvoj je simbolici riječ? Krije li se tu negdje i neka metafora o raspadu Jugoslavije ili posljedica koje je nestanak zajedničke države ostavio na eks-Ju prostor?

Ono što osećate kroz film, vrlo suptilno, jeste da Vesa ne razume svet oko sebe. On je čovek nekog prošlog vremena, njega moderni svet ne zanima, čak ga otvoreno nervira. Vesa je Jugosloven, komunista i ateista, i tako je i živeo svoj život. To ne znači da nema sumnje: on je inteligentan čovek, koji se pita.

OBJEKTIV: Čini mi se da Tagić ne bi bio Tagić kada, kroz

bilo koji autorski projekat, ne bi progovorio o apsurdima naše stvarnosti. Koliko su kroz odnos oca i sina oslikani društveni problemi današnje Srbije i/li prostora Balkana? Koje anomalije dotičete u „Yugo Floridi“?

Tako je i ovde. Apsurd je nešto s čim se junaci susreću na svakom koraku, da li to bilo u hodniku bolnice, na radnom mestu ili na benzinskoj pumpi. Apsurd je mehanizam kroz koji pokazujem da smo se udaljili jedni od drugih i da smo izgubili empatiju. Naše društvo kao da ne postoji da nam olakša život, već sasvim suprotno, ono je tu da ga dodatno oteža.

OBJEKTIV: Serije su postale megapopularne i čini se da se trenutno u regionu mnogo lakše finansiraju od filmova. Kakvo je Vaše iskustvo – što je teže snimiti, seriju ili film?

mu - i sadržajno i u smislu načina pričanja priča. Ono što me malo brine, kada su serije u pitanju, jeste ulazak u šablon. Veća je tendencija da se proizvode šablonski i po nekom „receptu“. Svi bi želeli da znaju koja je formula i kako najlakše da stignu do nje. Ono što većina zaboravlja jeste da je upravo suština u tome razbiti formulu i ponuditi nešto posebno.

Nikada se nisam osećao kreativnije i ispunjenije nego sada. U smislu da imam ogromnu želju da pravim najrazličitije stvari i kada su filmovi i kada su serije u pitanju.

ŠOUMEN

Sarajevo film festival poslednjih godina postao je plodno tlo za dokumentarce o muzičarima iz bivše Jugoslavije, njihovim karijerama i poduhvatima. Imali smo tako Seju Seksona i Zabranjeno pušenje u „Svetlima Sarajeva“ (Srđan Perković, 2022), Srđana Jevđevića i Kultur Shock u filmu „Grandpa Guru“ ( Silvio Mirošničenko , 2023) i Zorana Predina i sastav Lačni Franz, kao i njegovu solo karijeru u filmu „Praslovan“ (Slobodan Maksimović, 2024). Ove godine premijerno su prikazana dva jugoslovenska rokumentarca: „Treći svijet“ Arsena Oremovića o grupi Haustor (uskoro stiže i na Filmski festival Herceg Novi), te „Radio Rambo Amadeus“ Dušana Varde o „svjetskom mega caru“ i njegovom projektu 24/7 radija. Prvi je uvršten u zvaničnu dokumentarnu konkurenciju, dok je drugi imao premijeru na otvorenoj pozornici preko puta Vijećnice, van takmičarske selekcije.

ZAČETAK IDEJE

Za početak, pokušajmo da definišemo ko je i šta je Antonije Pušić, tj. Rambo Amadeus Muzičar i multiinstrumentalista svakako. Revolucionar koji je izbrisao strogo definisane granice između žanrova. Kreativac, hedonista i humorista. Ekološki aktivista i „filozof amater“. Jedriličar i „jadranski moreplovac“. Javna ličnost, propagandista i samoreklamer. Ali pre svega performer i šoumen. Rambo će izvoditi svoju predstavu, skriptiranu ili ne, kad god za to ima priliku, tj. publiku, pa makar u njoj bio jedan čovek ili, pak, samo kamera. Raditi dokumentarac o takvoj ličnosti svakako je zabavno, ali može biti i teško i nepredvidljivo u smislu strukturiranja svega toga u koncizno delo koje ima „glavu

Iz Sarajeva: Marko STOJILJKOVIĆ

Detalj sa snimanja ﬁlma čija se premijera odigrava večeras u Sarajevu

FESTIVALI

RADIO RAMBO AMADEUS DUŠANA VARDE O SVJETSKOM MEGA CARU

PREMIJERNO PRIKAZAN U SARAJEVU

ŠOUMEN BEZ GLAVE I REPA

i rep“. Svako ko se nečega takvog dohvati izlaže se riziku da mu Rambo preotme projekat i zavrti ga u nepredvidljivom pravcu, ili čak više pravaca. Dušan Varda je pokušao, ali…

Okosnicu filma čini Rambov projekat pokretanja sopstvene radio-stanice. Navodno je tokom pandemije korone shvatio da je, iako „svetski mega car“, ipak smrtan, pa je dobio poriv da za sobom ostavi neko nasleđe. Radio sa njegovom muzikom, razgovorima sa gostima i uključenjima (malobrojnih) slušalaca učinio mu se kao dobra ideja. Konkurencija za takvo nešto nije velika: jedan je Rambo Amadeus

i teško da bi se neko drugi takvog nečeg dosetio. Plan je da radio sa striminga ode i u „fizički“ etar preko dve male, lokalne radio-stanice u brdima iznad Boke. Jer, ma koliko radio kao medij patio od krize ideja ili bio zatrpan lošim vestima i muzikom, ipak je preživeo televiziju, pa opstaje i u doba interneta i sadržaja na zahtev.

BEZ OBJAŠNJENJA

Avantura sa radijom još traje (makar i po inerciji, jer Rambo Amadeus svakako nije naročito uporan i konzistentan tip koji bi nešto gurao na silu ako mu ne ide), ali nije jedino što protagonista i režiser propagiraju u filmu. Tu su još i ide-

je o muzici, hedonizmu, jedrenju, odgovornoj propagandi korisnih stvari i ispravnih ideja, ekologiji i održivosti razvoja, kako ličnog, tako i društvenog, te o ostavljanju nečeg svog i autentičnog u nasleđe budućim generacijama. U tom smislu, imamo i isečke i kratke analize Rambovih kultnih pesama, snimke nastupa novijeg datuma, i to ne samo muzičkih, već i u pozorištu i na tribinama i konferencijama, svedočanstva Rambovih saradnika, prijatelja i poklonika i njegove „solo-tačke slobodnog stila“. Rekosmo, takvu ličnost teško je obuzdavati i usmeravati, pa Rambo zapravo preuzima film i

od njega pravi svoj šou. S obzirom na to da se ne drži teme uvek i po svaku cenu, već intuitivno ubacuje gegove i kratke štoseve, nekakvu konzistenciju je teško tražiti. Čini se da mu režiser Varda nije dorastao, tj. da se film, u montaži Branislava Godića, sklapa od obilja materijala koji im sam Rambo servira gotovo serijski. Takav materijal ne može biti konzistentan po pitanju kvaliteta, ali fore su uglavnom smešne, a zrnca mudrosti većinom na mestu. Srećom, ni film ne traje preterano dugo, tek 73 minuta, pa je u suštini zabavan, čime se servisira publika koja Ramba Amadeusa voli, ceni i gotivi, ali neku novu teško da će privući. Neće ni nekim novim klincima objasniti Rambov fenomen, stvaralački ili društveno angažovani. Za tako nešto je ipak potrebno više strukture.

FIXED PERVERZNA, OPIČENA I IZNENAĐUJUĆE TOPLA ANIMACIJA

ZA ODRASLE

Piše:

Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Svi znamo makar jednog muškarca koji svoje mošnje tretira kao Samsonovu kosu. Da ih sjutra izgubi, ne daj bože, to bi bio smak svijeta. Sa njima bi, vjeruje, otišla i sva njegova snaga i vrlina –sigurno više ne bi ni zasluživao da ga nazovu „pravim muškarcem“. Naravno da nije i da ne smije da bude tako, ali najčešće je džaba pričati tu priču u svijetu u kojem se muška suza, nesigurnost ili bilo koja nježnija emocija tretira kao slabost. No, sa tim „džaba“ se, izgleda i na našu sreću, ne slaže i maestro animacije Džendi Tartakovski.

PODREPNE GROZOTE

Čovjek koji nam je dao čudesa „Dexter›s Laboratory“, „Star Wars: Clone Wars“, „Samurai Jack“ i „Primal“ novom dugometražnom animacijom za odrasle „Fixed“ odlučio da rastoči i toksični maskulinitet, i lažnu sigurnost, i mnoge prateće jahače menokalipse. A kako? Pa, ni manje ni više, nego kroz priču o psu, čijim „Samsonovim mošnjama“ prijeti kastracija.

Glavni junak priče je Bul (glas mu daje Adam Devajn ), mješanac bul terijera koji naskače sve živo od jutra do mraka. Vlasnici ga obožavaju, pa se sa njegovim „landaranjem“ i svakodnednim prevrtanjem kuće naglavačke još od kada je bio štene nose kako znaju i umiju. Ipak, negdje moraju da povuku crtu - i povlače je kod bake. Nakon što Bul zaskoči staricinu nogu ko zna koji put, donose odluku da ga odvedu na kastraciju. Bul, naravno, ne može da se zamisli bez „loptica“, pa pada u očaja-

NEMA ORGIJA BEZ KORGIJA

Kroz priču o psu koji bježi od kuće zbog najavljene kastracije, maestro animacije kazao je mnogo kako o psećoj, tako i o ljudskoj psihologiji, prvenstveno o muškoj nesigurnosti i toksičnom maskulinitetu

nje. Žali se najboljim prijateljima, ali brzo kapira da laje na pogrešno drvo. Jer, većina je već kastrirana i misli da to nije ništa strašno, i/ li ne može da smisli te dvije grozote koje mu vise ispod repa, oko kojih toliko opsesira, a ipak odlaže mogućnost da ih „udomi“ kod one koju voli.

Bulova simpatija i prva komšinica je ženka ruskog hrta po imenu Hani (Katrin Han). Naravno, kao i većina muškaraca koji maskiraju nesigurnost konstantnom pričom o seksu, naš nesrećni šaponja nema hrabrosti da je zbari. Doduše, Hani je „izložbeni specimen“ i zvijezda u usponu na takmičenjima pasa, pa svakako djeluje kao da je van njegove lige.

Da je Bulu njena naklonost ipak uzvraćena, ubjeđuju ga najbolji drugovi, od kastriranog a ponosnog (!) boksera Roka (Idris Elba), preko instagramičnog jazavičara Feča (Fred Armisen), do ekscentričnog džek rasel terijera Hepija (Bobi Mojnihan). Nažalost, ne sluša ih. Umjesto da se suo-

či i s udvaranjem, i sa kastracijom, i sa podje*avanjem od komšije Sterlinga (Bek Benet) – izložbenog drkadžije kojem je obećano paranje sa Hani, Bul bira – bjekstvo.

PUŠTENI S LANCA

Nakon što napusti porodicu i otperja u veliki grad, prijatelji kreću za Bulom. I tu Tartakovski i koscenarista Džon Viti („King of the Hill“, „The Office“), na radost ljubitelja vulgarnog humora i nesreću onih koji bi se mogli prevariti da „Fixed“ upale u društvu djece (ni slučajno!) - počinju do daske da gaze koncept „pušteni sa lanca“. Što sve nećete saznati o psima i našem odnosu prema njima do kraja animacije za odrasle, koju je Netfliks očigledno otkupio od „Sony Pictures“ studija da bi je plasirao svojoj „Big Mouth“ publici… Napušeni pas koji svojim „lopticama“ daje imena Pikanterija i Napoleon, a onda gleda kako se odvajaju od njega i bježe niz ulicu – samo je početak. „Zlatne kiše“ padaće uz pjesmu Andree Bočelija (!); klanje jedne vjeverice podsjetiće na primordijalnost iz genijalštine „Primal“; ulične mačketine odlučiće da pse, te proklete „je*ače namještaja“, nauče nešto o umiranju… a onda će na red doći i freak show zvani takmičenje pasa, pa i nelegalni striptiz klub „Tjeraonica“. U njemu – 300 čuda, a najveće – Frenki (River Galo), interseksualni doberman-izbacivač i najstrastveniji ljubavnik na svijetu!

Zvuči kao previše pušteno sa lanca, pa još i začinjeno političkom korektnošću i forsiranjem seksualnih manjina đe im se nije

moralo tražiti mjesto? O, ne, nikako, jer ipak pričamo o Tartakovskom.

Tačno je da „Fixed“ zveči od prostota, masnih fora i vulgarnih fazona, ali ne vrti se cijeli oko „loptica“. Ispod sve te priče o mošnjama, skriva se i mnogo, mnogo srca. Hearts and balls – to je taj tip filma. Ovog drugog ima napretek (i to bukvalno, makar u polovini kadrova), ali prvo ipak o(p)staje kao najvažnije.

PULSIRAJUĆE SRCE

Da nema ogromno pulsirajuće srce, divne likove i raskošnu ručno crtanu animaciju, „Fixed“ bi se komotno mogao nazvati i pornićem sa psima. Ipak, ovaj film mnogo je više i od psećeg odgovora na megagigavulgarne animacije poput „Sausage Party“ (2016). Pobrinuo se Tartakovski da se sve te prostote vrte sa mnogo više srca i stila, te kanališu kroz sjajnu komediju karaktera. I priču o ljubavi, prijateljstvu, nesigurnosti, (samo)prihvatanju – i radosti života.

Bio u pitanju Bul ili neki od njegovih prijatelja, svaki je pas u „Fixed“ zapravo hodajući materijal za psihoterapiju. Kroz njega se prelama ta pomenuta analiza toksične muškosti; kroz Roka –stamenost kojom se maskira manjak majčinske ljubavi i pažnje u djetinjstvu; kroz Feča – strah od odbacivanja roditelja ako ne ispunimo njihova očekivanja; kroz Hepija i njegove skokove od haiku mudrosti do doručkovanja mačjeg izmeta na ulici – borba sa samoprihvatanjem. Upravo zbog toga interseksualni doberman Frenki nije politički

ZERKALO

ODRASLE DŽENDIJA TARTAKOVSKOG

korektni fazon, nego katalizator

Hepijeve unutrašnje promjene, neko ko je drugačiji i pomaže mu da shvati da je u redu odudarati od drugih. I da takvi, kao što su njih dvoje, zaslužuju ljubav i prihvatanje isto kao i „normalni“. Na svaku igru riječi i vrisku poput „Nema korgija bez orgija“ ili „Mastif ti mater“, u „Fixed“ dođe red toliko lijepih i toplih savjeta, potpora i izjava ljubavi – da je teško ne oprostiti Tartakovskom i momente kada se masni humor izliže i postane usiljen. Njegovi divni pseći luzeri i njihova dinamika, jednostavno, spašavaju stvar i kada vam se čini da je sve otišlo u te iste mošnje koje se toliko forsiraju, naročito u predfinalu, s onim zaista nepotrebnim i neukusnim „zaključavanjem“ Bula, Hani i Sterlinga.

KRAĆI FORMAT

Tartakovski je, jednostavno, toliki doktor animacije, da se čak i ti momenti nepotrebnog jahanja prostote čine manje lošim kada uzmemo u obzir činjenicu da je novac za „Fixed“ dobio tek nakon što je uradio prvi od četiri dijela animirane franšize „Hotel Transylvania“ (2012-2022).

To što ga najšira publika zna više po ovim slatkim ali bezazlenim filmovima, a ne po remek-djelima

poput „Clone Wars“ ili „Primal“

Taj dojam potvrđuje i raskošna (1955) ili „One Hundred and One že kada je „Fixed“ u pitanju jeste to više i koje voze i Bula i njegove drugare. dobili da pošten ljubitelj animacije za

poput „Clone Wars“ ili „Primal“ – pojačava utisak da je ovdje nagazio „masnoću“ do daske upravo da bi se od dječje ili porodične publike odvojio. I konačno napravio nešto u dužem metru što liči na najbolja izdanja Tartakovskog. Taj dojam potvrđuje i raskošna ručno crtana animacija kroz koju maestro, kao i uvijek, provlači lične fascinacije. Ovog puta kroz njegov potpis mogu se prepoznati i odjeci Diznijevih kultnih psećih crtaća poput „Lady and the Tramp“ (1955) ili „One Hundred and One Dalmatians“ (1961), ali i „The Ren and Stimpy“ i kultna djela iz „Cartoon Network“ kuhinje. Jedino za čim se istinski žaliti može kada je „Fixed“ u pitanju jeste to što s ovim divnim psima nijesmo proveli više vremena. Da je ostao pri epizodičnom, TV formatu Tartakovski bi imao više vremena i prostora da produbi i razigra sve te podsvjesne strahove i traume koje voze i Bula i njegove drugare. No, i ovako smo dobili mnogo više od onoga čemu može da se nada pošten ljubitelj animacije za odrasle… Jedan nenormalno perverzan i opičen, ali i beskraj radostan i topao film koji govori mnogo kako o psećoj, tako i o ljudskoj psihologiji.

Glavni junak omađijan ženkom ruskog hrta Hani

Slatka pseća družina iskupljuje se i za neuspjele prostakluke

Bul, mješanac bul terijera sa Samsonovim mošnjama

JEDAN KINOM

Svašta bi još moglo da iskoči do kraja godine, ali za sada je situacija ovakva: „Sveto trojstvo“ ovogodišnjeg horora, uz „Sinners“ i „28 Years Later“, sačinjava i „Weapons“

Kad Kristofera Nolana nema, ljetnje kolo u bioskopima najčešće vode Marvel i DC. Probali su superheroji to i ovog jula i avgusta, ali badava. Iako su i Ganov prosječni „Superman“ i Šakmanov ispodprosječni „The Fantastic Four: First Steps“ šefovima napunili buđelare, filmofili će najtoplije mjesece, ako ne i cijelu godinu, pamtiti po drugim naslovima. Možda čak i po samo jednom žanru. Ako postoji godina koja se može nazvati kraljicom horora, to je ova. Nema veze što i dalje otkucava, što nam je do kraja ostao još jedan kino-kvartal; sjajni filmovi poput „Sinners“ Rajana Kuglera i „28 Years Later“ Denija Bojla, ili vrlo dobri kao što je „Bring Her Back“ braće Filipou - pobrinuli su se da 2025. upamtimo kao odličnu godinu za stravu i užas.

Činilo se da će taj utisak proteklih sedmica na repertoaru Sinepleksa pojačati makar još dva horora, čije su se premijere – nekako barbenhajmerovski – poklopile i sa dvije najiščekivanije komedije ljeta. No, samo je jedan od njih uspio da odskoči daleko iznad četvorke od koje se mnogo

Nestala djeca uvrću utrobu u Kregerovoj bravuri „Weapons“

CELULOID

ČETIRI VELIKA BIOSKOPSKA HITA OVOG AVGUSTA ZASLUŽUJE DUBOKI NAKLON

JEDAN HOROR DA KINOM VLADA

očekivalo, te za koju sam vjerovala da bi je bilo vrlo zabavno pogledati iz dva bloka, po principu horor + komedija. Na koncu, prvi blok pokazao se odličnim, a drugi – baš i ne.

Za slučaj da razmišljate o tome koji od ova četiri naslova, o kojima danima bruji većina svjetskih filmskih medija, vrijedi pogledati – evo mog iskustva.

WEAPONS

Jedan horor da svima gospodari, jedan za svima seže, jedan da sve okupi i u tami kina ih sveže… U slučaju filma režisera i scenariste Zaka Kregera („Barbarian“, 2022), vjerujte hajpu – hajp je vrlo stvaran. Svašta bi još moglo da iskoči do kraja godine, ali za sada je situacija ovakva: „Sveto trojstvo“ ovogodišnjeg horora, uz „Sinners“ i „28 Years Later“, sačinjava i „Weapons“ („Tačka nestajanja“).

Radnja se odvija u Mejbruku u Pensilvaniji, gdje usred noći, ničim izazvana, tačno u 02:17 sati, djeca napuštaju porodične domove. I nestaju – tu, u mraku, gubi im se svaki trag.

Da stvar postane čudnija, riječ je o 17 dječaka i djevojčica iz istog razreda. Od svih njih, kojima je učiteljica Džastin Gendi (Džulija Garner ), nije nestao samo Aleks Lili ( Keri Kristofer ). Zbog toga su oči – i roditelja, i policije, i cijele zajednice, uprte u njih dvoje. Svi se pitaju i gdje su djeca, i zbog čega i Aleks nije nestao sa njima, i da li ta čudna, distancirana učiteljica ima nešto s tim.

Naracija je nelinearna, epizodična, podijeljena na šest priča i isto toliko rašomonskih uglova pripovijedanja. Svako poglavlje počinje imenom onoga ili one

iz čije perspektive sagledavamo događaje. Kreger se igra, skače naprijed-nazad kroz vrijeme, golica maštu, rasplamsava teorije, vrti publiku oko malog prsta. Svaku „epizodu“ i POV servira kao djelić slagalice, sve vrijeme miksajući nekoliko žanrova, od misterije i trilera, preko drame, do horora – i crne komedije. „Weapons“ bi se najlakše, ako ne i najbolje, mogao opisati kao film Stivena Kinga koji nema nikakve veze sa Stivenom Kingom. Kreger i ovdje, kao u blistavom debiju „Barbarian“, puca od samopouzdanja dok se polako spušta u podrume podsvijesti, ne bi li ispričao priču koja je toliko zakukuljena, da može da posluži kao višestruka metafora. I čija vam se djeca urežu u mozak taman kao i ona Pulicerom nagrađena fotografija iz vijetnamskog ratnog pakla „Napalm Girl“, koja je vjerovatno i inspirisala Kregera.

Režiserov scenario lišen je potrebe za (pre)objašnjavanjem; mjesta za slobodnu interpretaciju i zamršeni simboli ciljano su ostavljeni kako bi publika mogla da im sama učita značenja. Režiser i sam kaže da je neke od njih, poput one famozne puške iznad kuće u snu Arčera (Džoš Brolin), oca jednog od nestalih dječaka (a koju trenutno analizira cijeli internet), ubrizgao u film bez konkretne ideje o tome što treba da predstavljaju. I to bi, naravno, zvučalo kao mudrovanje, čak i kao prose*avanje, da „Weapons“ nije toliko atmosferičan i jak. I da vam stvarno ne potjera ganglije u potragu za mogućim odgovorima. Fotografija, dizajn zvuka, gluma, muzika, montaža (oko koje je Kreglera, inače, savjetovao Dejvid Finčer, pa je dobio i za-

hvalnicu u odjavnoj špici) – sve je u „Weapons“ posloženo tako da imate osjećaj da ste na nišanu. Da je neko, sa velikog platna, repetirao pištolj i drži ga cijelih 128 minuta pravo u vas.

Da se razumijemo: ima Kregerov film i krvi i eksplicitnosti, ali ne počiva strava na njima, nijesu oni ti koji su toliko strašni – ili makar ne djeluju preludo nakon što nam je „Terrifier 3“ Dejmijena Leonea prošle godine kolektivno silovao oči u mraku kino-sale. Užas u „Weapons“ crpi se iz neobjašnjivosti, iz manjka konačnih istina i odgovora, iz likova koje ne možete do kraja da prokljuvite i razumijete, a samim tim i da se osjetite bezbjedno dok ih gledate u oči. Kakva se poruka uopšte krije iza „Weapons“? Pa, može biti da je Kregerov film metafora o svemu – ali i ni o čemu. Ne biste mnogo pogriješili ako biste ga shvatili kao parabolu o masovnim pucnjavama u američkim školama, ili kao priču o transgeneracijskoj traumi u zajednici koja svaku bol prećutkuje i gura je ispod ćilima. Mogao bi „Weapons“ biti i metafora o konformizmu i društvu koje je toliko oguglalo na tuđu

Džejms Franko i Alison Bri krckaju toksične veze u „Together“

theposterdb.com

patnju i odstranilo se od empatije, da nema te tragedije preko koje ne može da pređe i da je potpuno zaboravi. A mogao bi da bude i priča o tome koliko je teško podići djecu u modernom svijetu, te o svim tim babarogama od kojih, većinom neuspješno, pokušavaju da ih zaštite roditelji…

Mogao bi „Weapons“ biti sve to, dakle, metafora o nečemu konkretnom, ali mogao bi da bude i nešto drugo. Recimo, „samo“ priča. Košmarna bajka za laku noć, uvrnuti i morbidni moderni odgovor na braću Grim, čiji su originalni zapisi mnogo krvaviji i užasniji od onih koje su nam „filtrirali“ za lektire i čitanke. Jedno je sigurno: ako „Weapons“ jeste bajka, poslije nje nema spavanja. Iz još nečega, pored te višeslojne (ne)objašnjivosti, crpi stravu Kregler – iz crnog, najcrnjeg humora, a to je nešto što najčešće ne očekujete od ovog tipa horora. Kad bih vam rekla, recimo, da vas pri kraju filma o nečemu tako strašnom kao što su roditelji koji se suočavaju sa (ne)objašnjivim nestankom djece, čeka razrješenje u „Tom and Jerry“ stilu – da li biste mi vjerovali? Možda, ali samo pod uslovom da ste gledali Kregerov „Barbarian“.

Baš zbog tog specifičnog spoja horora i komedije, samopouzdane režije i volje da publici vjeruje - Kreger i jeste zaslužio da se nazove jednom od najvećih nada filmske strave i užasa. Zaista je osvježenje gledati film režisera koji uopšte ne mari za jednoznačne odgovore, koji voli da se igra simbolima, koji traži od filmofila da budu aktivni učesnici u tumačenju, a ne samo pasivni teren za cimanje sa jump scare momentima.

Sve su to razlozi zbog kojih „Weapons“ trenutno jeste najbolji naslov na repertoaru Sinepleksa. Provjerite ga i uvjerite se, recimo, i u to da Nikolas Kejdž samo može da sanja o tome da je u horor hitu „Longlegs“ (Oz Perkins, 2024) bio strašan kao ona Aleksova „tetka“ Gladis (Ejmi Madigan)… I čik se usudite da zaspite, dok vam se kroz glavu vrte ona djeca sa neprirodno podignutim rukama, kako trče ko zna gdje, ko zna kome, ko zna zašto - i samo nestaju u mraku.

FREAKIER FRIDAY

Ništa se, vala, od filma „Freakier Friday“ („Uvrnuti petak 2“) očekivalo nije mimo zere lagane nostalgije, pa sam ga zbog toga i pogledala tik prije „Weapons“. I gle čuda, dobila sam komediju – do balčaka! Zbog režije Niše Gatre, skripta Džordana Vajsa, dobre priče, ludih fora? Ma kakvi… Do balčaka – samo zbog Džejmi Li Kertis. „Freaky Friday“ (Mark Voters, 2003) bio je hitčina, pa je u eri rimejkovanja i davanja vještačkog disanja raznim filmskim i

theposterdb.com

Hollywood“ (2019). Jedino što joj fali jeste ljubav, a na nesreću svoje „gen z“ kćerke pronalazi je u Eriku Rejesu ( Mani Hasinto , slatki tupko iz „The Good Place“), ocu njene velike školske rivalke Lili (Sofija Hamons).

Stara formula sa zamjenom tijela osvježena je upravo zahvaljujući novim klinkama, pa umjesto dvije sada imamo četiri žene koje (ne) žele da iskoče iz sopstvene kože. Njih četiri, naravno, zajedno stižu do dobro znane poente, da je familija tu da te podržava i voli čak i onda kada te toliko nervira, da bi je najradije likvidirao. Što uvrnutija bila – to više. Tada čak i najviše.

Uglavnom, kada je „Freakier Friday“ u pitanju, nema tu previše izmišljanja „tople vode“, ali povratak u dobro poznati svijet ipak djeluje osvježavajuće. Malo fora za fanove filma iz 2003; malo humora prilagođenog našem vremenu; malo čačkanja po starim, pa malo po novim jazovima između generacija… I mnogo, mnogo sjajne energije Džejmi Li Kertis. Sasvim dovoljno za simpatično kino-iskustvo.

TOGETHER

Jedna od najboljih stvari u vezi sa uspjehom Demi Mur i tjelesnog horora „The Substance“ (2024) jeste to što je kanski i oskarovski hit Korali Farže skrenuo pažnju planetarne filmske javnosti na nepravedno potcijenjen podžanr. To kažu i Dejv Franko i Alison Bri, bračni i kreativni par čiji je body horror „Together“ („Zajedno“) otpočeo život u selekciji „Midnight“ na Sandensu prije nego što je ovog ljeta sletio u bioskope.

televizijskim „sjećalicama“, bilo samo pitanje dana kada će dobiti nastavak. Čemu sam se nadala, dobro sam se udala: nova zamjena tijela, ovog puta dupla, ispala je na momente i zabavnija od priče iz dvijehiljaditih. Dvije decenije i kusur kasnije, Tes Kolman (Kertis) je baka, terapeutkinja i podkasterka, a njena kćerka Ana (Lindzi Lohan) ostvarena je kao muzička producentkinja i mama tinejdžerke Harper (Džulija Baters, najpoznatija po onoj sceni sa Bredom Pitom u „Once Upon a Time in…

Za razliku od „Weapons“, oko čijeg se značenja ili više njih i (ne) moramo složiti, „Together“ je vrlo jasna metafora o toksičnoj međuzavisnosti u vezama. Svi znamo barem jedan par na tragu Tima (Franko) i Mili (Bri), u čijim životima više ne postoji „ja“, samo „mi“. Pa se ne razdvajaju, pa su stalno u fazonu „Mi ovo, mi ono“, pa vam na svako pitanje i potencijalni dogovor odgovore tek kada provjere mišljenje druge polovine.

Priča o Timu i Mili kreće od naizgled opšteg mjesta, na oproštajnom žuru prije selidbe kojoj

Lindzi Lohan i Džejmi Li Kertis ponovo jašu u „Freakier Friday“

CELULOID

se mnogo raduju, a gdje kapiramo da je ona ipak mnogo uzbuđenija nego on. Jer ne sele se zbog njega, nego zbog nje i novog posla učiteljice koji je pronašla daleko od gradske galame. Tim nema ni posao, ni vozačku, a ima 30+ godina i još ne odustaje od sna da se ostvari kao muzičar. Pritom, postoje i neki nagovještaji da se suočio sa traumom koju ipak, poslije deset i kusur godina zajedništva, nije podijelio sa Mili. Dakle, džaba „Mi ovo, mi ono“ – kad nešto u njihovoj vezi očigledno ne štima.

U suštini, krećemo od klišea –posesivne djevojke s urednim životom, poslom i planovima, i momka koji ne zna đe udara, te koji sigurno od nečega boluje, bila to trauma iz djetinjstva ili sindrom Petra Pana. Ipak, režiser i scenarista Majkl Šenks kao da na to potpuno zaboravlja nakon selidbe. Tu „Together“ počinje da se davi u opštim mjestima i režiserskim rješenjima, s autorom koji udari rez taman kad pomislite da je nagazio nešto zanimljivo.

Najinteresantnija u vezi sa „Together“ jeste ta ideja da se toksična međuzavisnost i zalijepljenost dvije osobe predstavi bukvalno – spajanjem njihovih tijela. Element tjelesnog horora zaista je odlično urađen; scene u kojima Tim i Mili pokušavaju da se razdvoje, rađene kombinacijom praktičnih efekata i CGI, krckave su, krvave i odvratne. I bude jezu na pravi način uvrćući i namještajući ljudska tijela baš u položaje u kojima nikada ne bi smjela da budu.

Ono što poslije izvjesnog vremena postaje problem jesu Timova nagoviještena, pa brzo napuštena trauma – i činjenica da njegovu vjerenicu baš ništa ne definiše mimo međuzavisnog odnosa sa njima. Karakterizacija je, dakle, urađena bez mnogo mesa (kapirate?), a samim tim izostaje i dubinsko istraživanje toksičnosti i cijele poente jedne od najboljih rečenica izgovorenih u filmu: „Kada umrem, ne želim da mi tuđi život proleti pred očima.“ Nju izgovara jedan od Timovih prijatelja, komentarišući činjenicu da je sebe izgubio prateći želje i damare svoje djevojke.

Ako stavimo po strani jake hororistične scene poput onog seksa

u školskom toaletu (ne daj bože nikome), te lik Milinog kolege

Džejmija (Dejmon Heriman), čiji će vas ključni potez vrlo (ne)prijatno iznenaditi – malo je toga u „Together“ što se izdiže iznad poprostačenog argumenta da je bolje biti sam nego sa pogrešnom osobom. I Šenks je, kao Kreger, kombinovao horor i humor, ali ni jedno ni drugo nije dovoljno nagazio i produbio. Zato džaba i Platonovo tumačenje srodnih duša i onaj „šokantni“ rasplet, kada nekakvi kultovi i opšta mjesta ispadnu važniji od istraživanja psihologije međuzavisnih ljubavnika.

THE NAKED GUN

Da se odmah razumijemo: malo što može da donese takav merak kao veličanstvena budalaština i treščina od filma. Ipak, kada je parodija u pitanju, recept „što gluplja – to bolja“ ne može da iznese svako. Ultimativni dokaz je „The Naked Gun“ („Goli pištolj“) Akive Šafera. Film koji je, na radost interneta, spojio, „srcovao“ i zaljubio Lijama Nisona i Pamelu Anderson i u stvarnom životu, zasnovan je na kultnoj seriji „Police Squad“ i tri dugometražna filma Dejvida Zakera . Umjesto oko Frenka Drebina (Lesli Nilsen), novi ribut vrti se oko njegovog sina Džuniora (Nison) i njegove misije spašavanja svijeta od zlog milionera Ričarda Kejna (Deni Hjuston). Da vam radnju prepričavam, ne pada mi na pamet. Sve što možete da pogledate u bilo kojem „ozbiljnom“ akcionom filmu iz osamdesetih možete da vidite i ovdje, samo okrenuto naglavačke. Sa glupošću koja glupost neprekidno stiže, dok se slepstik, toalet humor i bukvalizovane igre riječi utrkuju u izazivanju transfera blama.

Svi u „The Naked Gun“ trude se, opučiše se da ispadnu što bukvalniji i gluplji. I to bi bilo sasvim u redu – da su im fore smiješne. No, postoji razlika između glupog i veličanstveno glupog, a Šaferova ekipa ipak ostaje pri ovom prvom. U „The Naked Gun“ gluposti se samo razbacuju bez reda i smisla, pa što se primi. I vrlo je malo parodijskih momenata koji stvar-

no mogu da nasmiju, recimo, ponavljajuća fora sa Frenkom Drebinom Džuniorom koji dobija kafu u raznim veličinama gdje god se nalazio i ma što radio.

„Smeta li ti da govorim slobodno? – Više preferiram engleski.“ I tako 85 minuta, uz neprekidno testiranje granica gledalaca kojima bi, valjda, trebalo da bude smiješno da gledaju obezgaćenog Nisona u situacijama u kojima nikako ne bi mogli da zamisle čovjeka koji je igrao ve-

likane poput Majkla Kolinsa Ili Oskara Šindlera

„The Naked Gun“ mogao je da se zaustavi na materijalu koji je, na koncu, ubačen u trejler, sa Nisonom koji zaustavlja pljačku banke maskiran u djevojčicu. Bilo bi to dovoljno za solidan „Saturday Night Live“ skeč, a za 85 minuta i pravi film, posebno za veličanstvenu parodiju, potrebno je više. A mladencima srećno, pa da ih u budućnosti zapadnu mnogo zabavnije i ljubavnije filmske (ne)zgode!

Lijam Nison i Pamela Anderson u papazjaniji „The Naked Gun“

theposterdb.com

NIGHT ALWAYS COMES VANESA KIRBI GUBI BITKU PROTIV

NEUVJERLJIVI BIJEG OD

Piše:

Sve milenijalske tuge liče jedna na drugu i tiču se, uglavnom, generacijske muke da se riješi egzistencija. Ako muka nije podstanarska kirija, onda je to još veća i inflacijom pogurana nova stanarina. Ako nije to, onda je rata za neki kredit stambenić, koja nagriza platu dvocifren broj godina unaprijed. A ako nije ni to, onda je život u roditeljskoj sobi u četrdesetoj.

Nego, Vanesa Kirbi. Britanska glumica proslavila se bravurom u drami „Pieces of a Woman“

( Kornel Mundruco , 2020) za koju je i nominovana za Oskara za najbolju glavnu žensku ulogu. Potom je zablistala i kao princeza Margaret u Netfliksovoj seriji „The Crown“, dakle, kao žena koja nikad, ali nikad u životu nije morala da brine za novac. Da bi, kaže Kirbi, iz te perspektive - upala u filmsku rolu one kojoj ni najiskreniji trud ni rintanje ne pomažu da do iole pristojnog života.

TATINA PRINCEZA

Tako je Vanesa ovog ljeta najavila triler „Night Always Comes“ režisera Bendžamina Kerona na Netfliksu. U izvjesnom smi-

Na putu do dna mračne milenijalske zečje rupe, režiser ne uspijeva da poentira, da podvuče stav, da kaže nešto generacijski važno - ili makar aktuelno

slu ubola je i perfektan tajming za glavnu filmsku rolu na striming servisu, nakon silne prašine koju je prošlog mjeseca digao njen i Marvelov blokbaster „The Fantastic Four: First Steps”. Još, naravno, uz sve one male dodire i poglede razmjenjivane sa Pedrom Paskalom koji su veselili vaskoliku onlajn raju po mimovima posljednjih sedmica.

Dakle, ovo je Vanesin momenat - i dobra prilika da kroz predstavljanje glavnih rola u prilično skupim projektima filmskoj publici kaže nešto važno o sebi i svojoj karijeri.

T o što je izrekla najavljujući film „Night Always Comes“ ipak nema toliko veze sa princezom Margaret i „The Crown“ - koliko sa samom Vanesom. Londonska

Stojan STAMENIĆ

Vanesa Kirbi kao tvrdoglava žena zatočena u lavirintu sirotinjskog predgrađa theposterdb.com

CELULOID

OD KUTARE I BESPARICE

glumica dolazi iz svijeta privilegovanih, ako ih ima. Vanesa Kirbi kćerka je slavnog hirurga i predsjednika Kraljevskog ljekarskog društva. Milenijalske brige nikad nije brinula; kroz teatar je, opet, grabila sa savršenom lakoćom i bez pritiska očekivanja… Da bi je, prije „Pieces of a Woman“ i „The Crown“, u pozorištu afirmisale isključivo uloge (opet) princeza, kraljica, plemkinja.

Shvatate li u kojoj mjeri je to za nju bio istovremeno i teret - da sopstveni uspjeh, bez obzira na to kakav talenat u sebi nosi, opravda pred onima koji u njoj vide sa-

mo još jednu privilegovanu tatinu kćerku? Kapirate li koliko joj je bila bitna ta glavna uloga u filmu kao što je Netfliksov „Night Always Comes”?

MRAK PORTLANDA

U filmu Bendžamina Kerona, Vanesa Kirbi je Linet - prijeka tvrdoglavica kratkog fitilja, koja u siromašnom predgrađu Portlanda mora da brine o kiriji i bratu sa Daunovim sindromom. Otac je ko zna gdje i ko zna kada pobjegao, a majka Dorin (Dženifer Džejson Li) uopšte ne krije da su joj njih dvoje samo teret.

Onda u jednačinu upadne i stanodavac, koji navrat-nanos traži ili da se ta udžerica otkupi, ili da se đuture isele. Čuli ste, svakako, da je neko mlad u vašem okruženju bio u takvoj situaciji.

Uglavnom, u cijeloj jednačini, neki silni novac završi kod njihove mame - a neurotična Dorin (potpuno neuvjerljivo, već tu je momenat filma u kom po šavovima puca rupičavi scenario) odluči da uštekane pare momentalno potroši na nešto drugo. Naša Linet ima jednu noć, dakle, do zore da sakupi 25.000 dolara. I kreće u lično putovanje sa kraja na kraj mračnog Portlanda.

Ključno pitanje filma glasi: „Šta ste sve spremni da uradite, za priliku da riješite osnovne egzistencijalne probleme?“ Ili - koja je granica ličnog dostojanstva koju je neko spreman da pređe, da bi stekao nešto što je, opet, osnovna potreba i, na kraju krajeva, stvar ličnog dostojanstva.

Vanesi Kirbi, odrasloj u privilegovanom svijetu, bilo je očigledno važno da pokaže da može da iznese ovakvu rolu. Da se suoči oči u oči s nekim prijateljima koji joj odavno duguju neke pare. Da završi opet u krevetu s oženjenim likom koji je znao da joj usput tutka neki novac. Da pozove i nekog najgoreg od svih bivših - koji joj je, dok je bila klinka, bukvalno bio nešto poput svodnika ili makroa. Da sa jednim robijašem, na kra-

ju, osmisli i pljačku… I naravno, jasno vam je, šta tu sve i na tom putu može poći po zlu.

UZALUDNA MUKA

Najmanji problem je to, što film Bendžamina Kerona, koji je sa Kirbi radio upravo na seriji „The Crown“, djeluje sve manje uvjerljivo, dok naša antiheroina, tokom te jedne noći, tone sve dublje. Najveća muka nije ni to što iz realne i istinite tenzije života u sirotinjskom predgrađu industrijskog grada – film sklizne u priču kojoj apsolutno ne možete da vjerujete, pa ni toj životom 1.000 puta izranjavanoj i iznevjerenoj Linet. Nije problem čak ni to što Keronov brižno spakovani vizuelni identitet filma ne može to da pokrije. Ključni problem ogleda se u tome što „Night Always Comes”, na tom putu do dna mračne milenijalske zečje rupe, ne uspijeva da poentira. Da podvuče stav, da kaže nešto generacijski važno - ili makar aktuelno, kroz sve te vrtloge inflacija i besparica.

Umjesto toga, vrlo jeftin i providan scenario Sare Konrad, adaptacija istoimenog romana Vilija Vlotina), prospe se u susret „s neba pa u rebra“, finalno sučeljavanje kćerke i majke. Pa njih dvije,

na kraju, kao, sve objasne jedna drugoj. Mama Dorin (kojoj takođe kapi jedne ne vjerujemo - jer Dženifer Džejson Li i djeluje i izgleda previše dobro za rolu jedne takve ruine i neostvarene osobe), kao fol, kćerki objasni zbog čega je sve morala da je ispali za te bitne pare. Mlako i bljutavo.

Na kraju, kao svojevrstan „deus ex machina ”, pojavi se onaj stanodavac. Otprilike, samo da našoj kukaloj Linet objasni da su joj sav trud, muka i kutara, ionako - uzaludna rabota.

S posljednjim kadrovima, imaćete upravo taj osjećaj: da je i ova filmska rabota uzaludna, taman kao taj vrtlog od noći izgubljenih posljednjih komada dostojanstva jedne Linet. Šteta i žali bože - makar spram očiglednog truda, planiranja, estetike i brige režisera Kerona. Šteta i spram iskrenog damara Vanese Kirbi, da ulogu iznese. Ali džaba, spram ovako beznadežnog scenarija.

Želite neku sličnu priču o borbi mlade osobe za iole dostojanstven život? Odaberite onda braću Darden, „Two Days, One Night“ (2014) i Marion Kotijar … Na jednom sličnom, ali mnogo uvjerljivijem putu od ovog koji je na Netlfiksu zapao Vanesu Kirbi.

Dženifer Džejson Li razočarava u ulozi nemarne majke

vaguevisages.com

KIRISH BLOOD ZAMRŠENA NARACIJA I JAKE EMOCIJE U POVRATNIČKOM KRIMIĆU

RIZIČNI HOD PO MINSKOM POLJU PROŠLOSTI

ada je snimila „The Crush“ (Alan Šapiro, 1993) i ostvarila prvu rolu na filmu, imala je samo 17 godina. Postala je instant-zvijezda, poslije muzičkih spotova „Crazy“, „Amazing“ i „Cryin’“ grupe Aerosmith, ali i filmova „Clueless“ (Ejmi Hekerling, 1995), „The Babysitter“ ( Gaj Ferland , 1995), „Batman and Robin“ ( Džoel Šumaher , 1997) i „Blast from the Past“ ( Hju Vilson , 1999) – Ališa Silverston bila je na krovu svijeta. Mladost devedesetih godina prošlog vijeka gledala ju je kao boginju. Ipak, odlučila je da se povuče. Nijesu joj se dopali „vjerni pratioci“ slave poput seksizma i mizoginije, ili toksične pažnje fanova i manjka privatnosti. I dugo se Silverston držala daleko od ekrana, da bi se sada vratila sa serijom „Irish Blood“.

MUTNA PROŠLOST

Striming servis Acorn TV otvorio je tri od šest epizoda prve sezone, postavljajući scenu koja je istovremeno intimna i tajanstvena. Na početku upoznajemo glavnu junakinju, uspješnu advokaticu Fionu Šarp (Silverston) dok napušta kalifornijsku svakodnevicu kako bi se udubila u porodičnu prošlost u Irskoj, o kojoj malo šta zna. Kada je imala deset godina, otac Deklan (Džejson O’Mara) nestao je iz njenog i majčinog života. Godinama se držala zaleđene slike tog napuštanja, uvjerena da zna zbog čega se dogodilo. No, nakon dolaska u Irsku i očeve smrti, saznaje određene istine o njemu i porodici za koju čak nije ni znala da postoji. Najviše je, pak, šokira saznanje da je napuštanje, koje joj je oblikovalo cijeli život, zapravo bilo laž, kojom je otac želio da nju i

majku zaštiti od svojih sumnjivih poslovnih dogovora. Nakon što odluči da otkrije cijelu istinu u vezi s ocem i poveže se sa rođacima, u tome joj pomažu mlada policajka Rozin (Rut Kod), vlasnik lokalne bokserske dvorane Muse (Leonardo Taivo), ali i njena američka asistentkinja Tes (Đulijet Amara ). I tako Fiona kreće u potragu na koju se nikada ranije nije smjela usuditi…

NARATIVNI MOTOR

Koncept ponovnog povezivanja sa roditeljem često je rabljen motiv u sedmoj umjetnosti. Obično se otkriva kako su se i koliko obje strane promijenile tokom godina, pa se otvara i prilika za suočavanje sa traumama, prvenstveno djece koja su teže procesuirala napuštanje.

Proceduralni elementi za sada djeluju nerazvijeno i povremeno odvlače pažnju od glavne naracije, ali karakterizacija, gluma i atmosferično irsko okruženje ipak čine seriju vrijednom gledanja

Za ovaj motiv, kao i za cijelu seriju „Irish Blood“ Arona Martina, ne može se mnogo reći; ostalo je štošta da se razradi u drugoj polovini sezone. U prvoj epizodi postavljen je okej temelj sa Fionom koja dolazi u Irsku i gdje gledaoci, poput glavne junakinje, još ne razumiju baš najbolje gdje se nalaze. Oko nje gravitira nekoliko sporednih likova, koje kreator koristi da bi produbio priču. Neki za sada pružaju konkretne elemente za ličnu istragu mlade žene, dok drugi predstavljaju lokalnu vezu sa zemljom, ali uz nekoliko upitnika.

Malo, izmišljeno selo Kilbrajd u Irskoj, tako postaje ključno mjesto gdje se prepliću tajne, glasine i svakodnevni život, a kontrast između prividne druželjubivosti i duboko zakopanih tajni pojačava utisak da glavna junakinja hoda po minskom polju.

Svaka epizoda završava uz cliffhanger događaj koji rasplamsava radnju, obećava nove sukobe i tjera gledaoce da nastave da gledaju. Ostaje otvoreno pitanje za preostale epizode i razvoj likova, da li je ova vrsta obrta i misteriozne potrage za istinom,

Piše:

Davor PAVLOVIĆ

MINSKOM

koja je posuta trnjem u vidu kladioničara, mafijaša i ko zna čega još – sama suština serije. To možda ne bi bilo najbolje riješenje, jer je takav razvoj dobro poznat ljubiteljima kriminalističke drame. No, možda se pokaže da u „Irish Blood“ ipak funkcioniše samo kao sporedni narativni motor, te da su u prvom planu evolucija karaktera, rasvjetljavanje odnosa i suočavanje likova sa njihovim vlastitim kontradikcijama.

LJUDSKA DIMENZIJA

Ovakva konstrukcija stvara dinamiku gdje svaki dobijeni dio informacije otvara vrata za dublje istraživanje, gdje je istraga puna prepletenih tragova, a gdje bitan fokus ostaje na Fioni i njenoj unutrašnjoj rekonstrukciji. Utisak je da obrti nijesu važniji od karakterizacije, makar za sada, a ako akcenat ostane na Fioninom „putovanju“, onda bi se moglo reći da je serija na pravom putu. Prva polovina djeluje kao da je kreator želio da ima oboje – i misteriju koja bi mogla da probudi zanimanje publike, i postupno otkrivanje većeg pitanja Deklanove prošlosti dok istovremeno kopa po Fioninom karakteru. Ipak, nije sve ni u tom balansu za sada idealno. Proceduralni elementi djeluju nerazvijeno i povremeno odvlače pažnju od glavne naracije, dok rad na likovima i atmosferično irsko okruženje, uske ceste i izolovane kuće, doprinose ukupnoj slici i čine seriju vrijednom gledanja, posebno za one koji više vole emocionalnu dubinu nego zamršene zaplete. Priču svakako prati sporiji tempo, sa napetim momentima koji se miješaju s introspektivnijim trenucima kroz flešbekove, bez naglih i neprirodnih ubrzanja.

U tumačenju Ališe Silverston, Fiona je istovremeno odlučna i ranjiva; kreće se između potisnu-

tog bijesa i tihog užasa koji daje njenom liku posebnu dimenziju. S druge strane, ostali glumci su tu kako bi bili njen oslonac, pa i Džejson O’Mara, koji se pojavljuje vrlo kratko kao Deklan. Ališina hemija sa Taivom pomalo je nategnuta i izvještačena, što se izrazito osjeti kada su zajedno kadru,

za razliku od one koju gradi sa Rut Kod u ulozi policajke Rozin, ili sa Deklanovom majkom Isidorom, koju igra Dirbla Moloj, čije su scene čak prožete humorom. Sve u svemu, „Irish Blood“ jeste obećavajuća studija likova, iako su njeni mehanizmi pripovijedanja neujednačeni. Upravo ta

ljudska dimenzija je ono što vas podstiče da nastavite da gledate i da i dalje želite da vidite kako će Fiona nastaviti potragu, epizodu za epizodom. Samo se nadamo da putovanje s njom neće biti uzaludno, jer dugo se čekao Ališin povratak.

Ališa Silverston vraća se u igru sa slojevitim glumačkim zadatkom

RASHOMON SEDAMDESET PETI ROĐENDAN KUROSAVINOG GROMOVITOG

PLES U SJENKAMA ISTINE

Svijet u kojem postoji rješenje, ako već ne i objašnjenje. Nekoliko dana prije nego što je Akira Kurosava počeo da snima „Rashomon“ (1950), trojica pomoćnika režije prišla su mu, u stidu i s onim najdubljim japanskim naklonom. Pročitan scenario nijesu razumjeli.

ZLATNI LAV

„Važno je sa većom pažnjom gledati i čitati. Pisan je da bi se razumio“. „Čitali smo mi pažljivo, ali i dalje ne razumijemo…“.

Ovako je u autobiografiji Kurosava pisao o sebi i pisanju o sebi: „Ljudska bića nemaju tu sposobnost da budu iskrena, kada sebe opisuju. Ne mogu o sebi ni govoriti, a da tu ne bude ukrašavanja“.

To je otprilike i njegova poruka, kako bi se mogao odgonetnuti „Rashomon“. I to je otprilike i razlog zbog čega uz knjigu stoji „Nešto poput autobiografije“. Naslov poput upozorenja: da mu ne možete do kraja vjerovati.

Kao oluja koja se na kapiju Rašomon carskog Kjota spušta na početku filma - tako se „Rashomon“,

prije 75 godina, gromovito stuštio na filmski svijet. Do tada, Kurosavu niko nije smatrao majstorom; film je jedva snimio i sa mukom i uz mnogo nepovjerenja dobio podršku jednog malog domaćeg studija… Da bi osvajanjem Zlatnog lava u Veneciji cijelom filmskom Zapadu otvorio i vrata i prozor u svijet japanskog filma!

Znate li kako su Japanci reagovali na vijest da je Kurosava dobio Zlatnog lava? Sa podozrenjem, gotovo sa gađenjem. Ovako se čak i u medijima pisalo: da je njihov mladi autor dobio tako veliko priznanje u Evropi samo zbog toga što im, tamo na Zapadu, japanski film djeluje egzotično - a samo interesovanje za Japan kao dio nekog trenda. Oni su to maltene doživjeli kao uvredu! Kakva rašomonijada. Pa ipak, bilo je važno sa većom pažnjom gledati i čitati…

A opet, kako su mogli da ga razumiju, kada nikad ništa slično do tada nije snimljeno?

Evo šta je fora sa filmom „Rashomon“: to su svjedočenja tri različite osobe o ubistvu jednog samuraja, od kojih je, svaka za se-

Kurosava je film jedva snimio i sa mukom dobio podršku jednog malog domaćeg studija… Da bi onda, poslije prikazivanja u Veneciji, cijelom filmskom Zapadu otvorio i vrata i prozor u svijet japanskog filma

be, i priznanje samog ubistva. No, te tri priče i tri priznanja uopšte se ne slažu!

Dakle: imamo zločin u kom postoji rješenje (i to ne jedno, nego tri; makar onih spremnih da priznaju zločin ne fali…), ali nemamo i objašnjenje. I šta onda? Koju istinu odabrati i kojoj vjerovati da je ona prava?

Pa su onda i prve riječi izgovorene u filmu, na samom početku oluje na kapiji Kjota: „Ja jednostavno ne razumijem“… Naposlijetku, i taj drvosječa, koji je jedini neutralan svjedok zločina - ispriča i svoju, četvrtu verziju priče. On je tu onaj koji bi, kao, trebalo da simboliše samog režisera. Kurosavu lično. Da bi se pred kraj ispostavilo, da se ni njegovoj verziji priče ne može vjerovati i da je i ona nepouzdana!

Kurosavina poruka: stvarno, ni meni, kao pripovjedaču jednog filma, uopšte ne možete vjerova-

Jedan zločin, četiri verzije priče

Kapija Rašomon na ulazu u Kjoto

Neponovljivi Toširo Mifune u remek-djelu japanskog ﬁlma wikimedia.org

KALENDAR

ISTINE I LAŽI

ti. Ali ipak, važno je sa većom pažnjom gledati i čitati… Šta se tu dešava: jedan samuraj sa suprugom putuje tuda, po okolini Kjota. Potom je samuraj pronađen mrtav. Njegova žena je možda silovana. Tri dana nakon zločina privedena je i ona, kao i bandit Tađomaru (veliki, neponovljivi Toširo Mifune). Oboje su, svako na svoj način, priznali zločin. Da bi onda bio pozvan i jedan medijum, da prizove duh stradalog samuraja. I šta biva: samurajev duh tvrdi da njih dvoje nijesu krivi, nego je on sebe, u samurajskoj sramoti i stidu ubio! I ko je onda kriv?

Rješenje možda ima taj drvosječa, kao neutralni svjedok, sve dok se ne otkrije da je on, sa lica mjesta, samurajski nož ukrao - da bi stekao malo novca za hranu. Dakle, ni njemu ni njegovoj sramoti ne može se vjerovati…

ATOMSKE BOMBE

Genijalnost filma „Rashomon“ i Kurosavinog teksta: niko do tada u filmskom svijetu nije pokušao da snima flešbekove koji su krajnje subjektivni – i potpuno nepouzdani. Još veća genijalnost: Kurosava ne tvrdi da su ta četiri svjedočenja striktno istinita ili lažna. Naprotiv, kao ona Šredingerova mačka čija su kvantna stanja takva da je istovremeno i živa i mrtva - tako su četiri priče filma „Rashomon“ istovremeno i istina i laž. I samo od nas i naših namjera, kao filmske porote zavisi, šta ćemo odabrati da bude istina! I šta onda ostaje, kada je ples istine i laži sasvim nepouzdan i nejasan? Ostaje fantastična igra emocija i sasvim inovativnog filmskog jezika. Onog u kojem olujna kiša služi kao sjajno sredstvo da razdvoji vrijeme sadašnje od flešbekova - a sjenke i iskričava svjetlost plešu po licima i tijelima nekih izmučenih ljudi, kao najbolji putokaz, šta bi tu mogla biti laž, a šta istina.

Svi Japanci tu vrlo pompezno i oštro gestikuliraju, mnogo su intenzivni i glasni u svim tim velikim riječima - pa smo ih tako, od filma „Rashomon“, na Zapadu decenijama doživljavali… Samo zbog filma - jer suštinski to nije realnost njihove konverzacije!

Pa opet, zbog čega ih je Kurosava oslikao tako intenzivnim? Pa, jer bio je zadivljen iskrenošću intenzivnih emocija i gestova junaka nijemog filma. Sve je to bio njegov mali omaž. I, naravno, mnogo više od toga.

A znate li zbog čega je u filmu „Rashomon“ važna ta priča o silovanju? Upravo tih godina, početkom pedesetih, u Japanu su osvitali prvi i magloviti tekstovi o tome kako su saveznički i američki vojnici, tokom okupacije nakon Drugog svjetskog rata, silovali japanske žene. I javnost nije pojma imala, kako da se odnosi prema tome. Kako da se bune i kako da traže pravdu, ako su prihvatili da je njihovo učešće u Drugom svjetskom ratu bilo sramota, a poraz i okupacija - pravedni?

Pitali su se još i kako da se odnose prema bačenim atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki? Da li da prihvate da su to kao poražena strana, još na strani fašista - zaslužili? Ili da ističu da niko, nikad, ne može zaslužiti takvo stradanje, uništenje i nasilje? I ko je onda tu zločinac a ko žrtva? Gdje je linija koja razdvaja istinu od laži?

JEDINO RJEŠENJE

To su teze koje Kurosava postavlja pred gledaoce. Nikako ne nudeći odgovor (jer jasno tvrdi - da je i sam nepouzdan i subjektivan!), već želeći da oslika stanje kolektivne svijesti u jednom momentu. Jednog Japana, koji od sopstvene sramote više ne zna, šta je laž a šta istina.

No, daleko od toga da je „Rashomon“, premijerno prikazan 26. avgusta 1950, samo priča o Japanu. I da taj ples u sjenkama laži i istine nije aktuelan i 75 godina od filmske grmljavine Akire Kurosave. Jer, koliko ste puta čuli, da je nečiji odgovor na mrtvu djecu Gaze - nekakva istina o Hama-

su? Ili slušali one koji na svaki srebrenički jul odgovaraju - nekim Bratuncem? Ili koji na avgust krajiških zbjegova - vitlaju planom Z4?

Koliko ste puta, kao odgovor, čuli da je nečija istina, prvo neko: „Sami ste krivi“ - a potom i: „Zaslužili ste“? E, dok je tih i takvih istina, trajaće i „Rashomon“. I ona priča, u kojoj vam Akira Kurosava prizna, da ni njemu ni njegovoj istini ne možete vjerovati. Ali da je, ipak i tada, važno sa većom pažnjom gledati i čitati.

Jer, na koncu, oluja stane pred sami kraj filma, a kapije Kjota umije sunce. Onda kada jedina i bitna istina - ostane dobra namjera. I odluka onog drvodjelje da preuzme brigu o budućnosti jedne bebe, jednog nemoćnog djeteta. E, to je jedino Kurosavino rješenje svake Hirošime, Nagasakija ili Gaze ovog svijeta. Ako već ne postoji objašnjenje, već samo beskraj od rašomonijade, nekog čovjeka i čovječanstva koje ne može i ne umije biti iskreno prema sebi i o sebi. Ali mu, ipak i možda, ostanu dobre namjere… Stojan STAMENIĆ

Znakoviti ﬁlmski plakat iz 1950.

GRAD

ISELJENIKA U MONTANI – DRAGOCJEN IZVOR INSPIRACIJE

CRNOGORSKI ĆOŠAK ZA

Ključne momente sa slika Edvarda Hopera pronašao je na ulicama grada koji dobrim dijelom čine potomci naših emigranata. Ostvarenje i cilj svih Vendersovih lutanja i putovanja – bio je Bjut

Ovo je priča za filmske zaljubljenike i zanesenjake: hoćete da naučite nešto važno o potomcima naših iseljenika u Americi i njihovim životima? To nešto pronaći ćete u vidicima Vima Vendersa. Od svih režisera - Venders. A doći ćemo brzo i do filma „Paris, Texas“ (1984). ,,Možda sam i jedini doktor teologije među režiserima”. Vim rijetko govori o sebi, a kada to čini, bude tu uvijek koja kap ironije. Počasni doktorat dobio je od monaha sa važnog hrišćanskog univerziteta… Nakon što su pogledali „Nebo nad Berlinom“ („Wings of Desire“, 1987). Znate već taj njegov podijeljeni grad, jedan zid koji razdvaja dva svijeta - i Bruna Ganca s anđeoskim krilima, iznad svih njih. I naravno da je Venders taj doktorat zaslužio.

• • •

Nego, o teologiji… Venders tvrdi da nikada nije mogao da razdvoji duhovnost od rada i profesije. I eto zbog čega mu skoro svi filmovi budu kao hodočašća. Kao kada nemušti bradonja pod crvenim kačketom grabi pustinjom i pržinom američkog Zapada, sam, a put mu pokazuje gitara

Raj Kudera. Naravno, na početku filma „Paris, Texas” Ili kao kada tihi i stidljivi Njemac, inženjer zvuka, neznano zašto, grabi ka Lisabonu - samo da bi u sjenkama jedne okeanske noći osluškivao - i čuo „Alfamu ”. Naravno, u „Lisbon Story“ (1994).

Da bi se dogodio ,,Paris, Texas“, moralo je prvo da dođe jedno ho-

dočašće. ,,Vim gleda na te pejzaže kao da su mu prijatelji. On pokušava da ih sluša, da ih stvarno čuje“ - rekla je jednom njegova supruga Donata. Da bi čuo onu pustinju i onaj drum u „Paris, Texas”, Venders je američkim Zapadom, sa kraja na kraj, dugo hodočastio. I tada je napravio veliki katalog fotografija koji je nazvao

„Written in the West” E, da: da bi oživio film, da bi postao režiser, prvo je morao biti fotograf. Fotografija je Vendersu bitna koliko i film. Fotografija je, za njega, prvo i bila. Okej, tu smo već na korak do nekih naših rođaka i Crnogoraca. Najveće i najbolje fotografije karijere Vima Vendersa vezane su za Bjut, u Montani. Kažu za njegove filmove, kao i za fotografije da su to uvijek slike neke napuštenosti i nostalgije. Bjut je i jedno i drugo: krajem 19. vijeka bio je jedan od najvećih gradova i industrijskih centara ame-

Vendersova fotograﬁja „Street Corner Butte, Montana“

Piše: Stojan STAMENIĆ

ﬁlma „Two or Three Things I Know about Edward Hopper“

VENDERSA PODGORIČARENJE

ričkog Zapada. Dakle, prije 100 i kusur godina - jedan od ključnih američkih gradova, na prostoru od Misisipija do Pacifika. Sada? Peti grad po veličini u Montani, u američkoj provinciji za koju nećete pogriješiti, ako joj prišijete epitet zabačenosti. Jer kada su silni okolni rudnici presušili, stao je i Bjut. Daleko od toga da je zamro. Jednostavno, ostao je negdje između jave i sna. Kontate zbog čega je toliko interesantan Vendersu?

Naredni dio priče, vjerujemo, znate ili ste barem od naše redakcije čuli: više puta pisali smo o Bjutu kao o jednom od ključnih centara crnogorskih iseljenika u Americi. Za vrijeme knjaževine i kraljevine Crnogorci su tamo grabili u rudnike; dio njih se tokom prvih decenija 20. vijeka kući vratio… A veliki dio ostao.

U Bjutu ćete tako naći stotine, hiljade potomaka, uglavnom porodica iz Riječke nahije (pogotovo Ljubotinjane), Crmnice i Paštrovića. Naročito iz Brajića. Jedan Milt Popović, iz tog Bjuta, od Popovića iz Brajića, prije skoro vijek bio je velika zvijezda američkog fudbala. U istoj onoj NFL ligi čije je Super bol finale sada najveći spektakl američkog sporta. Milta Popovića i sada slave kao jednog od najvećih sportista koje je država Montana imala. Pa porodice iz Rudina, Banjana… Jedan Barović, na primjer, u međuratnom periodu velika košarkaška zvijezda (možda i prvi superstar košarke sa jugoslovenskih prostora!), a potom slavni pilot. Pa spisateljica Milana Marsenić. Pa… Dakle, taj njihov Bjut, sada ili u prethodnim decenijama - na fotografijama Vima Vendersa. Kaže i govorio je, ne jednom, da ga od mladosti i sedamdesetih fascinira slikarstvo Edvarda Hopera Znate onu Hoperovu sliku, jedan američki šank, prozor… One

njegove „Noćne ptice“ („Nighthawks”, 1942). E pa, za Hoperovo slikarstvo Venders kaže - da je uvijek donosilo i donosi neku tenziju nedovršenosti. Neki „samo što nije“ momenat. I istu tu tenziju u nekoj neuhvativoj budućnosti. Mnogo je otuđenja i samoće i tišine u Hoperovim slikama. I mnogo nostalgije, naravno, bez mrve patosa ili razboljenosti. Kao u Vendersovim filmovima. Vim Venders se zaklinje da je ključne momente Hoperovih slika pronašao baš tu, na ulicama Bjuta. Tamo, u gradu kojim dobrim dijelom čine potomci crnogorskih iseljenika. Kaže, zavolio je fotografiju i postala mu je strast tokom jednog putovanja po australijskoj pustinji. Ali, ostvarenje i cilj tog lutanja i putovanja – postao je Bjut. Čim vidite njegovu fotografiju

„Street Corner Butte, Montana“ (2003), bude vam jasno da je to ona Hoperova slika. I isto tako, ako samo pogledate kataloge Vendersovih fotografija, shvatićete da je na svakih nekoliko godina, evo pola vijeka, u Bjut dolazio.

I jedan je kratki film Venders posvetio Hoperu, za kojeg kaže da je svoja djela ciljano ostavljao makar malo neobjašnjivim. Da bi ih, svako za sebe, mi svojom maštom - dovršili. To je za Vendersa kratki film „Two or Three Things I Know about Edward Hopper“ (2015). Tu je Vim i režiser, i scenarista, i producent. I neko osluškivanje američkih pejzaža i vidika, poput prijatelja. Nekih 14 minuta filma koje ne smijete propustiti.

• • •

I još Bjuta tih crnogorskih iseljenika, kod Vendersa. Jedan igrani film koji stvarno ne smijete propustiti. Ono, ako volite „Paris, Texas”. Zove se „Don‘t Come Knocking“ (2005) i to je moderni vestern kojem je Vim i režiser, i scenarista… I, opet, producent. U njemu je Sem Šepard neki stari, olinjali i siromašni glumac sve manje popularnih vesterna.

Koji sa snimanja jedne takve propasti od filma pobjegne - na konju, u galopu. Filmski odmetnik. Ono, od glume riješio da konačno načini pravi život. Uglavnom, cilj mu je da iz Jute stigne do Nevade (opet veliko putovanje, opet hodočašće, opet velika i tiha avantura!) i posjeti bolesnu mamu. Ali, put ga vodi i do Bjuta. Tamo će sresti jednu ženu koju je ostavio dvije decenije ranije, naravno, u periodu kada je tu snimao film. Filmskog odmetnika na tom putovanju progoni niko drugi nego veliki Tim Rot. Jedna mlada žena u isti taj Bjut dolazi sa namjerom da tu ostavi urnu s pepelom svoje mame; nju glumi ona mala Sara Poli koju pamtite iz „Puta za Ejvonli”

(„Road to Avonlea“). I da, ona žena koju je naš usamljeni filmski kauboj u Bjutu ostavio, pa opet sreo 20 godina kasnije… Ona je, od svih glumica, Džesika Lang. I gdje ćete bolji filmski poziv da upoznate stari rudarski grad crnogorskih iseljenika, tamo u Montani, od filma „Don‘t Come Knocking ”? I onih fotografija Vima Vendersa, onog Njemca i jedinog doktora teologije među režiserima, koji je prošle sedmice proslavio 80. rođendan? Pa naučite nešto o nostalgiji i samoći koja može biti samo iseljenička. I zašto je onda on u filmu „Paris, Texas“ baš Heri Din Stanton , a ona baš Nastasja Kinski … I kuda put pokazuje gitara Raj Kudera. 

Čuvena slika „Nighthawks“ Edvarda Hopera

Plakat ﬁlma sa Semom Šepardom i Džesikom Lang

BARBRA STREISAND

THE SECRET OF LIFE: PARTNERS, VOLUME TWO

Sasvim nježno i suptilno. Barbra Strejsend i u 84. godini zna da spakuje takav album; pola vijeka od filmskih romansi i balada koje su je proslavile, Njujorčanka lagano uspijeva da iznenadi i ozari. Tako je čak i kada je u pitanju album obrada pjesama koje voli. Po naslovu i na prvu loptu „The Secret of Life: Partners, Volume Two“ zvuči kao nastavak priče i ploče iz 2014. Suštinski, album iznosi novi produkcijski tim predvođen Piterom Ašerom, a njena i njegova je zasluga, što je ovaj katalog pjesama gurnut na teritoriju klasičnog popa. Strejsend je uspjela, na primjer, da šarenolikoj gomili slavnih gostiju neodoljivo nametne tu svoju poslovičnu, učtivu uglađenost. Od Arijane Grande i Maraje Keri, do Hozijera (kako mu samo dama Barbra prepusti teren, da se razmaše u „The First Time Ever I Saw Your Face”) i muzičkih božanstava Pola Makartnija (šarmantnan flert u njegovoj „My Valentine“ iz 2011) i Boba Dilana (jedno zajedničko i sebi

SAULT

Biti spreman, to je sve. Žena se zove Kleopatra Zvezdana Nikolić, a cijeli je muzički London zna kao Cleo Sol. I kroz karijeru grabi knap spram Šekspirove krilatice: spremna da modernom svijetu, kad god je vakat, isporuči dobar soul.

Kćerka džez muzičara iz bogatunskog Noting Hila u Zapadnom Londonu ima korijene sa Jamajke, iz Srbije i Španije. I, sa genijalnim producentom i multiinstrumentalistom Din Džozajom Kaverom (poznatiji kao Inflo), glavna je faca sočnog i sanjivog projekta SAULT. Od 2019. spakovali su čak 12 albuma, od kojih su dva pandemijska bila poput melema za londonske i globalne rane otuđenog svijeta. Od tada se, pogotovo na Ostrvu, osluškuje njihov kreativni izraz.

Nova ploča „10“ možda nije njihovo najbolje, ali jeste najpitkije autorstvo. To je soul koji flertuje sa r’n’b zvukom sedamdesetih i osamdesetih, pa hvata i odjeke klasika Majkla Džeksona, i stil Kvinsi Džonsa, i… Suštinski, muziku sa mnogo topline i energije rumenih ljetnjih sutona. Sa savršenim avgustovskim tajmingom.

Takođe, ,,10“ je i vrlo direktna muzika. Razlog: to je dominantno gospel, sa željom da se sve odmah iskomunicira, da se zaokupi pažnja i nestrpljive, manje temeljne publike… Daleko od toga da je to, opet, muzika koja funkcioniše u religij-

dosljedno putovanje epohalnim standardom „The Very Thought of You”).

Album je i savršen dokaz, u kojoj mjeri su dueti i saradnje sa drugim zvijezdama bili moćno pogonsko gorivo Barbrine karijere; od „Evergreen“ sa Krisom Kristofersonom u nezaboravnom filmu „A Star is Born“ (1976) Frenka Pirsona, preko disko fantazije „No More Tears“ sa Donom Samer… I tako je širila autorsku prizmu i žanrovsku paletu, i publici predstavljala i interesovanja i novi senzibilitet. Tako je i 2025. godine: Barbra, u devetoj deceniji, novom pločom poručuje da joj je merak slušati i Stinga, ali i islandsku džez-pop senzaciju, mladu Laufej A sama Barbra? Recimo, da joj je sa godinama glas pronašao i dobio neke iznenađujuće slojeve; sada bi, na primjer, bio savršeno prikladan nekoj portugalskoj fado zvijezdi… I onda vam je jasno, u kojoj mjeri je to nabijeno intenzivnim emocijama.

Najmoćnije? Momenat sa Hozijerom, taj dirljivi omaž nezaboravnoj Roberti Flak. Ali, u cjelini - mnogo radosti, zabave i gušta, koje je sebi, ljudima koje cijeni i voli, prijateljima i publici, na novom albumu priredila Barba Strejsend. S. S.

skom ili duhovnom kontekstu - ali primarno tako komunicira. Čim poslušate „SITL“ (po riječima fanova, značenje bi trebalo biti ,,Sorry It‘s Too Late”), jedan cijeli orkestarski ep u vrtlogu odbačenosti i slomljenog srca, odmah znate, da je sva duhovnost tu - ona koja se tiče stvarnosti i svakodnevice. I usamljenosti u njoj. Na takvom terenu, ili u svoj ljepoti pjesama poput ,,KTYWS“ ili ,,RL“ (značenje otkrijte sami za sebe ili pročešljajte teorije na netu!)glas Cleo Sol istovremeno je i sasvim zemaljska, prizemna - kao i natprirodna, anđeoska sila.

Toliko je tu skopčano flerta, u svim tim harmonijama - da moderna soul diva lako opravda ili objasni, zbog čega se sa novim pjesmama mazno primakla disku i popu. Ovo je njeno cvjetanje i ovo su njeni avgustovski sokovi života - za ljetnju muzičku gozbu bez premca. S. S.

LONDON CALLING

KULTURA NA VODI

Najčešći razlog dolaska na Ridžentski kanal tokom ljeta jeste bioskop na otvorenom koji organizuje „Everyman Cinema“. Tu ljubitelji sedme umjetnosti dobijaju priliku da gledaju filmove u drugačijoj i zanimljivijoj atmosferi

Tmurni oblaci s Atlantika ipak nijesu poremetili planirane avgustovske događaje po britanskoj metropoli, pa su lokalci i brojni turisti imali pregršt opcija za provod i prethodnog vikenda. Sve su oči, pak, bile uprte na Trg Sent Pankras i „Dan na kanalu“ – događaj koji, iz godine u godinu, uprkos nestabilnoj vremenskoj prognozi, ima sve veći broj posjetilaca.

Najčešći razlog dolaska na Ridžentski kanal tokom ljeta jeste bioskop na otvorenom koji besplatno organizuje „Everyman Cinema“.

Od Diznijevih hitova poput „Little Mermaid“ (1989) do Piksarovog Oskarom nagrađene animacije „Coco“ (2017), ali i projekcija igranih klasika kao što su „Casablanca“ (1942), „Breakfast at Tiffany’s“ (1961)

DIREKTOR I GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Nenad Zečević

UREDNICA Marija Ivanović-Nikičević ZAMJENIK UREDNICE Stojan Stamenić

ili „Forrest Gump“ (1994), ljubitelji sedme umjetnosti dobijaju priliku da gledaju filmove u drugačijoj i zanimljivijoj atmosferi. Iako je ulaz besplatan i karta za ovaj unikatni „vodeni kino“ nije potrebna, s obzirom na to da prvenstvo ima onaj koji stigne prvi, pred svaku projekciju prave se dugački redovi.

Osim bioskopa, u okviru uličnog marketa, prolaznici pored kanala imali su šansu da pogledaju i izložbu analognih fotografija „Talking Textures“ kuratorke Jasemin Hasan Njen izbor, u okviru kojeg se na specifičan način istražuje odnos između ljepote, identiteta i kulturnog nasljeđa, rezultat je njenog iskustva sa luksuznih mod-

nih snimanja, nakon kojih je osjetila potrebu da iskomentariše i ospori eurocentrične norme i stvori prostor u kojem „kose“ sa drugih kontinenata mogu slobodno da se izraze. Preispitivanjem standarda ljepote, kombinovanjem fotografije, pripovijedanja i kulturnog diskursa, Hasan je prikazala frizuru ne samo kao estetski dio ličnosti, već i kao izraz identiteta, istorije i otpornosti. Ni ljubitelji književnosti nijesu bili zapostavljeni na kanalu, pa je knjižara na vodi „Word on Water“ i prethodnog vikenda imala u ponudi izbor klasika i modernih predstavnika literature za sve ukuse. Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ

objektiv@pobjeda.me

SARADNICI Leila Murseljević, Biljana Martinić, Tijana Todorović Marko Stojiljković Davor Pavlović, Svetlana Višnjić, Srđan Ivanović i Marina D. Richter

Književne poslastice za sve ukuse pored kanala

Vodeni bioskop s igranim i animiranim hitovima

Londonce i turiste ne obeshrabruju ni nestabilne vremenske prognoze