Dnevni list POBJEDA 18.08.2025

Poneđeljak, 18. avgust 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21438 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI

Eparhija budimljansko-nikšićka i pored rješenja o zabrani i vraćanju u prvobitno stanje završila grube građevinske radove na objektu u Manastiru Kosijerevo, u selu Petrovići, opština Nikšić

Konak sagrađen brže

od pravne države

Ovih dana, umjesto mira manastirskog dvorišta, gomile šuta, pijeska, kamena, željeza i cigle svjedoče da je papirologija ostala daleko iza betona i maltera. Situacija na terenu govori jasnije od svih rješenja i žalbi – dok država raspravlja da li je postupak pravilno vođen, zidari su već odradili svoje

STR. 12. i 13.

Osmog dana borbe s požarima na teritoriji glavnog grada kiša donijela predah vatrogascima

Naredni dani pokazaće da li je vatra potpuno savladana

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

Predsjednik opštine Berane odgovorio mitropolitu

Lutovac: Metodije nije pokazao odgovornost kao drugi sveštenici

Nakon javnog sukoba mitropolita SPC Metodija i predsjednika opštine Berane Đola Lutovca, snažnu podršku lokalnom lideru pružili su premijer Milojko Spajić, šef kabineta premijera Branko Krvavac, centrala PES-a, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović, poslanici, ali i brojni građani Berana STR. 2.

INTERVJU: Novak Adžić, lider Crnogorske evropske partije

Podizanje spomenika

Đurišiću

je dil dijela vlasti i SPC

Trampov trijumfalni poraz

Požari, klimatske promjene i ljudski faktor

Zašto gori

Crna Gora?

Prema podacima Globalnog sistema za koordinaciju u vanrednim situacijama (GDACS), između 10. i 12. avgusta u Crnoj Gori su izgorjela oko 842 hektara površina, a direktno su u opožarenim područjima pogođene najmanje 74 osobe

šenog ratnog zločinca. Nije normalno i nije prirodno da

Akademik Sreten Perović, koji je sedam decenija bogatio crnogorsku kulturu, preminuo je juče u 94. godini

Nosio u sebi crnogorski

i dragi kamen

Tokom sedam decenija javnog djelovanja, Perović se etablirao kao autentičan pjesnički glas, relevantan tumač crnogorske književne baštine, ali i savremene literature i teatra, urednik i pokretač časopisa i izdavačke djelatnosti u socijalističkom periodu, koji je svojim pregalaštvom kompenzovao nedostatak institucija u našoj zemlji. Te institucije je gradio devedesetih godina prošlog vijeka i u najtežim vremenima ostao na braniku civilizacijskih vrijednosti Crne Gore

11.

ALARMANTNO: Iz NVO Green Home poručuju da će se posljedice požara osjećati dugi niz godina

I mnogi američki komentatori, sa pozamašnim iskustvom i znanjem o komunikaciji/ konfrontaciji SAD i evroatlantske zajednice sa Rusijom, potvrđuju utisak i ocjene da je susret na vrhu u Enkoridžu bio vrlo koristan za Putina, a da je pokazao mnoge slabosti i konfuziju na strani Trampove diplomatije

STR. 5.

NASTAVLJAJU SE POSKUPLJENJA In acija u Crnoj Gori od marta porasla sa 2,6 na 4,5 odsto

Piše: Miodrag VLAHOVIĆ

DIPLOMATSKA POŠTA

STR.

Piše: Dr Ivana VOJINOVIĆ

Predsjednik opštine Berane odgovorio mitropolitu

Lutovac: Metodije nije pokazao odgovornost kao drugi sveštenici

PODGORICA – Predsjednik opštine Berane Đole Lutovac odgovorio je mitropolitu Metodiju koji je kazao da je prvi čovjek Berana kriv za tenzije koje su se dogodile u Gornjem Zaostru prilikom uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću. Lutovac je naveo da je smirivao tenzije i učinio da ne dođe do sukoba, te da Metodije nije pokazao konstruktivnost i odgovornost kao druga sveštena lica.

Dodaje da je spornog dana istakao „da živimo u sekularnoj državi, da se zakoni moraju poštovati i da njihovo sprovođenje ne može zavisiti od bilo čije riječi ili stava – bez obzira da li dolazi od vjerskog poglavara, predsjednika opštine ili nekog trećeg“. Podsjetio je da je Opštini i njemu lično uručeno rješenje koje obavezuje da se u roku od tri dana ukloni spomenik, u skladu sa Zakonom o spomen-obilježjima.

procedura

- Kao odgovorna lokalna samouprava, odmah smo pokrenuli proceduru kako bi se ispunili svi preduslovi za uklanjanje spomenika. Uzimajući u obzir složenost situacije – angažovanje više lokalnih i državnih službi, obavještavanje drugih institucija i koordinaciju sa bezbjednosnim službama zbog informacija da su na lokaciji prisutna lica poten-

cijalno povezana sa službama iz regiona – stvoreni su uslovi da se na lice mjesta izađe deset sati nakon donošenja rješenja, tj. oko dva sata poslije ponoći narednog dana. Po dolasku smo zatekli okupljene građane koji su znali za naš dolazak i čekali nas kako bi izrazili protivljenje uklanjanju spomenika. Razgovor sa njima vođen je u mirnoj atmosferi, bez povišenih tonova, a kamoli tenzija – naveo je Lutovac. Dodao je da je zamolio sveštenike, „oca Milenka Ralevića, oca Miloša Mizića i još nekoliko ljudi da se, zajedno sa načelnikom Babovićem i komandirom Delevićem, izdvojimo od okupljenih i razgovaramo o rješenju problema“.

Smatram sebe najodgovornijim za dešavanja te noći u Gornjem Zaostru –upravo zato što sam smirivao tenzije, što nijesam dozvolio primjenu sile, što sam sačuvao i okupljene i službenike, izbjegao nova hapšenja, krivične prijave, desetine optužnica i bratske sukobe i eskalaciju - naveo je Lutovac

Tom prilikom rečeno nam je da će za nekoliko sati u obližnjoj crkvi liturgiju služiti mitropolit Metodije, te da će prisutni postupiti u skladu s njegovim stavom – bilo da spomenik bude uklonjen, bilo da ostane. Jasno smo istakli da živimo u sekularnoj državi, da se zakoni moraju poštovati i da njihovo sprovođenje ne može zavisiti od bilo čije riječi ili stava – bez obzira da li dolazi

od vjerskog poglavara, predsjednika opštine ili nekog trećeg – naveo je Lutovac. Prema njegovim riječima, nakon konsultacija sa kolegama iz Odjeljenja bezbjednosti Berane, procijenio je da se građani neće povući dobrovoljno i da bi uklanjanje spomenika bilo moguće jedino uz upotrebu sile.

- To sam odbacio kao opciju, ne želeći da se primijeni sila pre-

ma okupljenima ili njihovoj imovini. Građanima sam saopštio da u roku od 12 sati, odnosno do 15 časova narednog dana, moraju osloboditi prilaz spomeniku kako bi službe mogle da pristupe i realizuju rješenje. Oni su moju namjeru da smirim tenzije shvatili i prihvatili, a potom odlučili da sami uklone spomenik. Dakle, kao što je naveo mitropolit Metodije, smatram sebe najodgovornijim za dešavanja te noći u Gornjem Zaostru – upravo zato što sam smirivao tenzije, što nijesam dozvolio primjenu sile, što sam sačuvao i okupljene i službenike, izbjegao nova hapšenja, krivične prijave, desetine optužnica i bratske sukobe i eskalaciju. Istina, potkrijepljena ovim činjenicama, dijametralno je suprotna tvrdnjama mitropolita Metodija. Spreman sam da to potvrdim i na poligrafu i pred sudom, ukoliko bude potrebno – naveo je Lutovac.

Dodao je da su, „za razliku od mitropolita Metodija, sveštenici Miloš Mizić i Milenko Ralević pokazali konstruktivnost i odgovornost“.

smirivanje

- Posebno ističem sveštenika Ralevića, koji je svojim ponašanjem doprinosio smirivanju tenzija, što sam mu i lično priznao i o čemu sam spreman da svjedočim gdje god bude potrebno. Nakon događaja, iz ljudske i moralne obaveze, ostvario sam kontakt i sa porodicom uhapšenog Do -

Šehović, Vujović i Belan traže oduzimanje spomenika Pavlu Đurišiću

Lideri Evropskog saveza Damir Šehović (SD), Ivan Vujović (SDP) i Vatroslav Belan (LP) obratili su se dopisom vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i v. d. direktora Uprave policije Crne Gore Lazaru Šćepanoviću, sa zahtjevom da postupe u skladu sa propisanim procedurama, odnosno Zakonom o krivičnom postupku, i da u okviru svojih nadležnosti i zajedničkim djelovanjem oduzimanjem protivzakonitog spomenika četničkom i fašističkom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću odbrane ustavno-pravni poredak Crne Gore, što im je dužnost propisana Ustavom i zakonimasaopštili su iz ES.

brašinovića, želeći da izrazim brigu za njegovo zdravlje i dobrobit. Život i zdravlje svake osobe moraju biti zaštićeni. Istovremeno, zakoni države moraju se poštovati, a institucije su dužne da ih sprovode pravedno i nepristrasno. Moju iskrenu brigu potvrđuje i izjava porodice Dobrašinović data za medije, pred Osnovnim sudom u Beranama, u kojoj su naveli da su u razgovoru sa mnom naišli na razumijevanje iako sam osudio postavljanje spomenika – naveo je Lutovac. Prema njegovim riječima, pominjanje Ivana Radevića u ovom kontekstu je neutemeljeno.

Nakon javnog sukoba mitropolita SPC Metodija i predsjednika opštine Berane Đola Lutovca, snažnu podršku lokalnom lideru pružili su premijer Milojko Spajić, šef kabineta premijera Branko Krvavac, centrala PES-a, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović, poslanici, ali i brojni građani Berana. Lutovac je objavljujući na društvenim mrežama postove podrške, uz zahvalnost, istakao da se cijeli slučaj koristi za obračun sa državnim i lokalnim vlastima: „Neki su iskoristili uklanjanje spomenika za politički obračun sa državnim i lokalnim vlastima“.

Podrška iz samog državnog i partijskog vrha jasno pokazuje da, prema saznanjima Pobjede, Lutovac ima povjerenje i da će lokalna uprava nastaviti da radi bez opstrukcija. Pobornik četnike ideologije Metodije je ustvrdio da je Lutovcu i predsjedniku Opštinskog odbora SNP Berane Ivanu Radeviću namjera ,,progon srpskog naroda, srpske istorije i srpske crkve“. Radević je dan ranije kazao da je na usluzi Metodiju i SPC dok se iz SNP-a i ostalih konstituenata vlasti nijesu oglašavali. Na društvenim mrežama pojavile su se i podrške lokalnom SNP-u iz Berana

čiji je Radević predsjednik. Premijer Spajić i njegovi saradnici poručili su u svojim postovima da stoje uz predsjednika opštine Berane i da neće dozvoliti političke manipulacije na štetu građana. Takođe, brojni Beranci svojim javnim istupima i prisustvom potvrdili su da Lutovac ima široku podršku u zajednici.

- Ne može se reći da Đole Lutovac nema integritet. On nije došao da dijeli narod niti da ga vraća u prošlost, već da se bavi onim što mu pripada – zakonima i pravdom, saopštila je poslanica Pokreta Evropa sad Jelena Nedović Napad na Lutovca je napad na Pokret Evropa sad. Znači na sve nas - kazala je Nedović.

- On je, na moj zahtjev, kao direktor jednog opštinskog preduzeća, obezbijedio mašinu potrebnu za izvršenje rješenja i ništa više od toga. Nažalost, pojedinci su uklanjanje nelegalno podignutog spomenika iskoristili za politički obračun sa državnim i lokalnim vlastima. Posebno je problematično to što se pokušava nametnuti neistinit narativ da se zbog uklanjanja spomenika Srbi hapse po Crnoj Gori. Kao predsjednik opštine Berane jasno poručujem da nikoga ne hapsim – to nije moja nadležnost, niti motiv. Živimo u maloj sredini, dobro se poznajemo i narod jasno prepoznaje iskrene namjere. Moj odnos prema građanima, zakonima i poštovanju pravnog poretka bio je i ostaje vođen odgovornošću i iskrenošću. Jasan mi je cilj ovakvih izjava, a jasan je i narodu. Stojim miran pred svim što se dogodilo, sačuvao sam narod i ujedno postupio po zakonu – dodao je Lutovac. r. p.

Metodije

Đole Lutovac

Lutovac se na društvenim mrežama pohvalio podrškom Spajića

INTERVJU: Novak Adžić, lider Crnogorske evropske partije

Podizanje spomenika Pavlu Đurišiću je dil dijela vlasti i SPC

Crna Gora nije rehabilitovala četnički pokret, niti ijednog osuđenog i proglašenog ratnog zločinca. Nije normalno i nije prirodno da ijedna zemlja podiže spomenik ratnom zločincu i dokazanom saradniku i slugi fašističkog i nacističkog okupatora. A to je Pavle Đurišić nesumnjivo bio - kaže Adžić

PODGORICA - Podizanje spomenika Pavlu Đurišiću dogodilo se kao prećutni dil između dijela snaga režima i SPC. Smatram da se to nije smjelo dogoditi. Nije se smjelo dopustiti da bude podignuto ni postolje, a kamoli na njemu da bude postavljena gabaritna izlivena bronzana statua sa likom Pavla Đurišića - kaže u intervjuu za Pobjedu lider Crnogorske evropske partije Novak

Adžić.

Ističe da je taj spomenik otkriven u Gornjem Zaostru kod Berana uz skandalozni govor prepun neistina, saopštenih od strane episkopa, odnosno, mitropolita Metodija Ostojića, pa se, zatim, dopustilo da taj kip zajedno sa spomen-pločom prebace u obližnju seosku crkvu Svete Paraskeve u Gornjem Zaostru.

POBJEDA: U Crnoj Gori se u 21. vijeku podiže spomenik ratnom zločincu. Kako smo došli u tu situaciju?

ADŽIĆ: Crna Gora kao država ne podiže spomenik proglašenom i osvjedočenom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, već je spomenik bio nakratko podignut od strane Srpske pravoslavne crkve, odnosno od strane srpskog episkopa Metodija Ostojića i njegovih pristalica i saradnika, sljedbenika ravnogorske

Smatram da je bilo potpuno prirodno i normalno da su državni organi trebali oduzeti kip Pavla Đurišića i spomen-obilježje koje je potom sklonjeno u crkvu i zakonski procesuirati sva odgovorna lica koja su učestvovala u izvršenju tog, objektivno gledano, krivičnog djela, ali i prekršaja - kaže Adžić

četničke politike, odnosno savremenih velikosrpskih neočetnika. Treba potencirati da vođstvo SPC u Crnoj Gori radi neprekidno, decenijama, a to rade i u Srbiji i van SrbijeU BiH, u entitetu Republika Srpska, na rehabilitaciji četničkog pokreta, i njihovih vođa i komandanata. Ta rehabilitacija se, nažalost, dogodila u Srbiji. Počev od Draže Mihailovića, Milana Kalabića i tako dalje, a svjesni smo da je SPC podržala i maltene pretvorila u svece ratne zločince. U prvom redu mislim na poznatog popa Macu Milorada Vukojičića koji je osuđeni ratni zločinac 1945. godine i pogubljen i popa Slobodana Šiljka, koga su partizani osudili kao kolaboranta 1943. godine. Kanim reći da se ovaj slučaj podizanja i uklanjanja spomnika Pavlu Đurišiću, makar mi je takav utisak, dogodio kao prećutni dil između dijela snaga režima i SPC. Smatram da se to nije smjelo dogoditi. Nije se smjelo dopustiti da bude podignuto ni postolje, a kamoli na njemu da bude postavljena gabaritna izlivena bronzana statua sa likom Pavla Đurišića. Sve je to trajalo dok nije „svečano“ taj spomenik otkriven u Gornjem Zaostru kod Berana, uz onaj skandalozni govor, prepun neistina, saopštenih od strane episkopa, odnosno, mitropolita Metodija Ostojića, pa se, zatim, dopustilo da taj kip zajedno sa spomen pločom prebace u obližnju Crkvu Svete Paraskeve u Gornjem Zaostru. Tek onda je država, odnosno predstavnici lokalne vlasti, uklonila postolje na kojem je spomenik bio postavljen. To je zaista ružno i tužno što se dogodilo i mislim da je cijela ta akcija postavljanja spomenika, predstavljala, krivično djelo. Kao što smo vidjeli tužilaštvo je reagovalo, sudski organi su reagovali, ali očekujem da će to dobiti adekvatan pravedni sudski epilog. Ipak nepopravljiva šteta je napravljena. Smatram da je bilo potpuno prirodno i normalno da su državni organi trebali oduzeti kip Pavla Đurišića i spo-

men-obilježje koje je potom sklonjeno u crkvu i zakonski procesuirati sva odgovorna lica koja su učestvovala u izvršenju tog, objektivno gledano, krivičnog djela, ali i prekršaja. Podsjećam na činjenicu, da Crna Gora nije rehabilitovala četnički pokret, niti ijednog osuđenog i proglašenog ratnog zločinca. Nije normalno i nije prirodno da ijedna zemlja podiže spomenik ratnom zločincu i dokazanom saradniku i slugi fašističkog i nacističkog okupatora. A to je Pavle Đurišić nesumnjivo bio.

POBJEDA: Da li, u stvari, SPC upravlja i političkim strukturama koje su na vlasti u Crnoj Gori?

ADŽIČ: Dominantan uticaj u sadašnjoj vlasti imaju velikosrpske snage okupljene oko nekadašnjeg Demokratskog fronta, u prvom redu Nove srpske demokratije i njihovih satelita, primarno navodim takozvane Demokrate, koji su klasični politički licemjeri. Oni su u cijeloj ovoj situaciji imali dvoličnu ulogu, navodne distance, a u suštini znamo kako se oni demagoški ponašaju i obmanjuju na javnoj sceni. Ostali dio vlasti, koliko god pokazivao rezerve i osude prema tome činu u Zaostru, bio je svojevrsni, indirektni saučesnik u svemu ovome, samo činjenicom da je u vladajućoj koaliciji sa bivšim DF-om i Demokratama. Naravno, neosporno je i toga smo svjesni još od 2020, da ako ne presudnu, a ono dominantnu ulogu u političkim djelovanjima aktuelnog režima u Crnoj Gori ima uticaj

Dominantan uticaj u sadašnjoj vlasti imaju velikosrpske snage okupljene oko nekadašnjeg Demokratskog fronta, u prvom redu Nove srpske demokratije i njihovih satelita, primarno navodim takozvane Demokrate, koji su klasični politički licemjeri. Oni su u cijeloj ovoj situaciji imali dvoličnu ulogu, navodne distance, a u suštini znamo kako se oni demagoški ponašaju i obmanjuju na javnoj sceni. Ostali dio vlasti, koliko god pokazivao rezerve i osude prema tome činu u Zaostru, bio je svojevrsni, indirektni saučesnik u svemu ovome, samo činjenicom da je u vladajućoj koaliciji sa bivšim DF-om i Demokratama - istakao je Adžić

SPC. Nemojmo zaboraviti, da je njen poglavar u Crnoj Gori, mitropolit Joanikije Mićović, nedavno promovisao i veličao Pavla Đurišića. To je radio i ranije. Nazivao ga je „herojem nepobjedivog duha“. Njegov saradnik Metodije uradio je što je uradio. Svjesno i planski, ideološki i politički. Tu postoji sinhronizacija, jer to je u biti velikog dijela čelnika SPC koja se nažalost ponaša kao parapolitička organizacija primarno, a sekundarno ili skoro nimalo kao religijska ustanova. Svakako ona ima izuzetno veliki uticaj na djelovanje aktuelnog režima, što je pogubno po sekularnu Crnu Goru i njen građanski karakter, kao i za evropska stremljenja naše države.

POBJEDA: U Gusinju je prije nekoliko dana uklonjen spomenik Jusufu Čeliću. Da li možemo povezati taj događaj sa nedavnim dešavanjima u Gornjem Zaostru?

ADŽIĆ: Nijesam donedavno ni znao da je u okolini Gusi-

nja podignut spomenik Jusufu Čeliću. Jednostavno, ranije nijesam to pratio, sticajem okolnosti. Ja sam principijelnog stanovišta, bilo ko da je u pitanju i ističem da se sva spomen-obilježja moraju podizati u skladu sa Zakonom o podizanju spomen- obilježja koji je važeći u Crnoj Gori. Kada se radi o ličnostima iz rata, striktno se moramo svi pridržavati člana 10 Zakona o spomen-obilježjima, gdje je jasno rečeno kome ne može biti podignut spomenik. Smatram da su ipak sve ove naknadne reakcije bile pod izuzetnim pritiskom javnosti, ali mene zabrinjava mnogo više ova kolaboracija aktuelnog režima sa SPC, čiji najviši predstavnici djeluju negativno po vitalne državne i nacionalne interese Crne Gore i svih njenih naroda i građana. POBJEDA: Smatrate li da ideja o objedinjavanju svih lokalnih izbora stvarno služi uštedi resursa ili je to politički trik kako bi se vlast održala na nivou države i

u opštinama istovremeno. Da li će održavanje lokalnih izbora istog dana zapravo smanjiti izborni populizam i da li će dati prednost velikim partijama, a nauštrb manjih, odnosno da li je riječ o stvarnim reformama ili političkom marketingu?

ADŽIĆ : Iskren da budem i jedno i drugo - i politički marketing i tendencija mnogih koji vrše vlast na lokalnom nivou da produže svoj mandate na taj način. Napominjem da je to dogovor, koliko je meni poznato, između vlas ti i opozicije. Oko toga je postignut sporazum, jer to odgovara aktuelnoj većini vodećih političkih subjekata u Crnoj Gori. Ja jesam zagovornik održavanja izbora u jednom danu. To što su oni odloženi za skoro dvije godine, ne mora da znači ništa negativno, samo po sebi, ali to vuče za sobom neka pitanja i implikacije da li su to do kraja pravedna rješenja i da li je to trajno rješenje. Ako se svi lokalni izbori održe u jednom danu, niko ne može da garantuje puni mandat onima koji budu izabrani na četvorogodišnji period, jer uvijek može doći do krize vlasti i izazivanje vanrednih lokalnih izbora. Postavlja se pitanje je li to pravedno zbog činjenice da se mnogima produžava mandat na godinu ili dvije, a s obzirom na to da smo imali učestale izbore da se pojedinima skraćuje mandat za godinu ili dvije. To je jedan klasični politički dogovor, i viđećemo vremenom da li je on bio ispravan. U svakom slučaju zaista mislim da je u kraćem vremenu bilo premnogo izbornih ciklusa i to ipak nije dobro za stabilan politički život u Crnoj Gori. Mislim, uz to, da sve to neizbježno oko održavanja lokalnih izbora u jednom danu favorizuje određene strukture koje u opštinama vrše vlast. Kao što znamo, u većini opština vlast vrše one političke partije i snage koje su u koaliciji, čine osnovu vlasti, odnosno sadašnjeg režima na državnom nivou, a samo u nekoliko opština je na vlasti parlamentarna opozicija na državnom nivou. To je aktuelno stanje.

POBJEDA : Da li će CEP učestvovati na tim jedinstvenim izborima?

ADŽIĆ: Još je rano o tome govoriti. Dakako, planiramo učešće bilo samostalno, ili u koaliciji isključivo sa ideološki i politički srodnim i bliskim partijama. Nama je Crna Gora najvažnija. I tome uvijek nastojimo konstruktivno dati politički doprinos. J. ĐUKANOVIĆ-PETROVIĆ

Novak Adžić

Pridružena članica Odbora za izbornu reformu kazala je da smo, umjesto sveobuhvatne reforme, dobili parcijalne i ubrzane izmjene zakona

Đukanović: Nije postojala politička volja da se odmah otvori pitanje biračkog spiska

PODGORICA – Najveća manjkavost izbornog sistema i dalje je birački spisak – pitanje koje se godinama odgađa, iako je u svim izvještajima Evropske komisije i ODIHR-a označeno kao prioritet. Nedavno usvojeni zakon pokazuje da nije postojala politička volja da se to pitanje odmah otvori, jer se radi o temi koja može direktno da utiče na izborne rezultate. Umjesto sveobuhvatne reforme, dobili smo parcijalne i ubrzane izmjene, često praćene sumnjivim procedurama –kazala je za Pobjedu prof. dr Nikoleta Đukanović, pridružena članica Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu.

Iako je Skupština Crne Gore usvojila izmjene izbornog zakonodavstva koje se predstavljaju kao veliki iskorak, stručna javnost upozorava da se radi o parcijalnim i nedovoljno dubokim promjenama. Nikoleta Đukanović sa Univerziteta Gornja Gorica, u razgovoru za naš list ocjenjuje da su ključni problemi i dalje ostali neriješeni, a da su politički kompromisi presudili da izostanu istinske reforme. Ona precizira da partitokratija i partijsko zapošljavanje, kao suštinski problemi, ostaju netaknuti i navodi da dok biramo partije umjesto pojedinaca, birači neće birati svoje stvarne predstavnike, već će biti samo glasači političkih partija.

Prema njenim riječima, objedinjavanje lokalnih i parlamentarnih izbora je vrlo opasno jer dodatno potiskuje značaj lokalnih problema. Takođe, smatra da su, kako je navela, „istinske reforme izostale zbog političkih kompromisa i kalkulacija stranaka, a ne zbog interesa građana“.

POBJEDA: Koja je najvažnija promjena u novim izbornim zakonima i što ona znači za običnog birača?

ĐUKANOVIĆ: Najveći pomak je napravljen u profesionalizaciji i depolitizaciji organa za sprovođenje izbora, uvođenju izbora u jednom danu i povećanju učešća manje zastupljenog pola. To jesu značajna unapređenja, ali predstavljaju samo mali dio obećane reforme. Međutim, mislim da izmjene podrazu-

Mimo suštinskih manjkavosti ovako površne reforme, izmjenu zakona pratila je limitirana javna rasprava, zakazana samo dan ranije i održana u vidu okruglog stola. Bez obzira na to, gotovo nijedna izmjena koja se čula na sjednicama Odbora od pridruženih članova i na javnoj raspravi nije uzeta u razmatranje. Pritom, za tražene izmjene zakona nije traženo mišljenje od relevantnih međunarodnih institucija (ODHIR, Venecijanska komisija) – kaže Nikoleta Đukanović

mijevaju samo mali dio obećane reforme. Naime, izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika ne sadrži ništa od obećanih unapređenja koja se tiču: povećanja transparentnosti biračkog spiska, uređivanja i ažuriranja registra prebivališta, uređivanja registra državljana/ki, unapređenja kaznene politike u vezi sa prijavljivanjem i evidentiranjem preminulih lica, uvođenja otvorenih lista i preferencijalnog glasanja, unapređenja sistema potvrđivanja kandidatura na izbornim listama, omogućavanja indivdualnih kandidatura, unapređenja sistema zaštite biračkog prava, uvođenja afirmativne akcije za romsku populaciju, koja i dalje ostaje eksplicitno diskriminisana važećim zakonskim propisima, unapređenja izbornog zakonodavstva u odnosu na OSI, i mnoge druge.

POBJEDA: Koje su, po Vašem mišljenju, ključne zamjerke na ono što se u prethodnom periodu događalo

na Odboru za sveobuhvatnu izbornu reformu?

ĐUKANOVIĆ : Mimo suštinskih manjkavosti ovako površne reforme, izmjenu zakona je pratila limitirana javna rasprava, zakazana samo dan ranije i održana u vidu okruglog stola. Bez obzira na to, gotovo ni jedna izmjena koja se čula na sjednicama Odbora od pridruženih članova i na javnoj raspravi nije uzeta u razmatranje. Pritom, za tražene izmjene zakona nije traženo mišljenje od relevantnih međunarodnih institucija (ODHIR, Venecijanske komisije). Sa druge strane, i ova rješenja koja su uvedena, a koja su vrlo važna, sa sobom nose puno otvorenih pitanja i kontradiktornosti.

POBJEDA: Jesu li ove reforme donijele istinsku promjenu ili su samo prilagođene postojećem sistemu? Da li su neke promjene izostale zbog političkog kompromisa? ĐUKANOVIĆ: Datum održavanja opštih lokalnih izbora,

jun 2027. godine, nanosi štetu i ograničava biračko pravo za više od 230.000 građana koji glasaju u opštinama Cetinje, Petnjica i Mojkovac, Ulcinj, Bar, Bijelo Polje, Danilovgrad, Kolašin, Plav, Pljevlja, Plužine, Rožaje, Tivat, Zeta, Šavnik i Žabljak. Nažalost, Skupština Crne Gore je zanemarila činjenicu da se mandati mogu skratiti ali se ne mogu produžiti, što po automatizmu dovodi u pitanje ustavnost ovih zakonskih odredbi. Sa druge strane, održavanje izboru u jeku turističke sezone predstavlja ne samo opasnost po organizaciju same sezone i ekonomiju države, već i po pitanju zloupotrebe resursa u predizborne svrhe. Pritom, ovim izmjenama se ne rješava pitanje okončanja izbornog procesa u Šavniku i Kotoru, pa se postavlja pitanje na koji način i pod kojim uslovima će izbori u ovim opštinama biti završeni a kada ponovo održani. Mislim da je ideja da dođe do objedinjavanja lokalnih i parlamentarnih izbo-

ra i više nego opasna. Lokalni izbori u Crnoj Gori imaju „drugorazredni“ značaj, dok izborne kampanje često ignorišu lokalne probleme, te bi ovakvo rješenje još više potisnuo značaj lokalnih izbora. Savjet Evrope, Evropska unija i OIDHR često ukazuju na opasnost ovakvog rješenja i mislim da ovu ideju treba spriječiti. Sigurna sam da su istinske reforme izostale upravo zbog političkih kompromisa. Izmjene zakona su podržale i partije vlasti i partije opozicije, očigledno vodeći računa o svojim interesima i kalkulacijama, a najmanje o interesima građana.

POBJEDA: Hoće li nova rješenja povećati povjerenje građana u izbore?

ĐUKANOVIĆ: Ne u mjeri u kojoj je to potrebno. Nijesmo stvorili optimalne uslove da građani vjeruju da njihov glas zaista nešto mijenja, da je slobodan i važan, i da institucije djeluju po zakonu a ne po političkoj volji. Ove izmjene ne dotiču ključne probleme kao

što su partitokratija i partijsko zapošljavanje, pa građani i dalje ostaju pod pritiskom da ne glasaju slobodno. Dok god biramo partije umjesto pojedinaca, birači neće birati svoje predstavnike, već će biti samo glasači političkih partija. Zbog svega toga, povjerenje građana u izborni proces neće značajno porasti. POBJEDA: Hoće li manje partije imati veće šanse za ulazak u parlament?

ĐUKANOVIĆ: Slično kao i do sada, ali samo kroz predizborne koalicije, što u praksi znači da manje partije i dalje mogu doći do većeg broja poslanika nego što im realno pripada po podršci birača. Sa druge strane, nova pravila o finansiranju donose znatno veće iznose iz državnog budžeta za političke partije, što jeste dodatni podsticaj za male partije da opstanu i razvijaju se. Dakle, šanse postoje, ali one ne dolaze iz stvarne promjene u sistemu, već iz prostora za političke kalkulacije i finansijske podsticaje. POBJEDA: Što je sljedeći korak i gdje i dalje postoje manjkavosti u izbornom sistemu? Kada će na red doći sređivanje biračkog spiska i zašto po Vašem mišljenju to nije odmah urađeno, ima li političke volje da se taj dio okonča?

ĐUKANOVIĆ : Najveća manjkavost izbornog sistema i dalje je birački spisak –pitanje koje se godinama odlaže iako je u svim izvještajima Evropske komisije i ODIHR-a označeno kao prioritet. Nedavno usvojeni zakon pokazuje da nije postojala politička volja da se to pitanje odmah otvori, jer se radi o temi koja može direktno da utiče na izborne rezultate. Umjesto sveobuhvatne reforme, dobili smo parcijalne i ubrzane izmjene, često praćene sumnjivim procedurama. Odbor najavljuje nastavak rada od septembra, ali ostaje da se vidi da li postoji iskrena volja da se konačno započne ozbiljna reforma, a ne samo politička trgovina pod plaštom izbornog zakonodavstva. Ir. M.

ISTINSKE REFORME IZOSTALE ZBOG POLITIČKIH KOMPROMISA: Nikoleta Đukanović

Dobro je juče napisao Karl Bilt (Bildt), nekadašnji premijer, a onda i ministar vanjskih poslova Švedske: „Zvanično: Tramp je kapitulirao pred Putinom , odustajući od zahtjeva za prekid vatre. Umjesto toga, borbe će se nastaviti sve dok se ne postigne mirovni sporazum koji će zadovoljiti Putina. Njegovi uslovi su dobro poznati. Ovo je bio izuzetno uspješan ishod za Putina. Idemo ka (još) dužem ratu“.

I mnogi američki komentatori, sa pozamašnim iskustvom i znanjem o komunikaciji/konfrontaciji SAD i evroatlantske zajednice sa Rusijom, potvrđuju utisak i ocjene da je susret na vrhu u Enkoridžu bio vrlo koristan za Putina, a da je pokazao mnoge slabosti i konfuziju na strani Trampove diplomatije.

Predmet ironičnih i podsmješljivih komentara na američkoj i zapadnim stranama nije samo činjenica da su, u jednom lokalnom hotelu, gosti našli povjerljive papire i dokumente Stejt Departmenta koji se odnose na raspored i protokolarne detalje posjete (otkazani ručak), već su to i dvije slike koje su obišle svijet. Na prvoj tri američka vojnika klečeći postavljaju crveni tepih za ruskog predsjednika ispred samih stepenica njegovog aviona.

Na drugoj predsjednik Tramp aplaudira (?!) Putinu koji mu prilazi - scena koja nikada nije viđena u susretima na vrhu između dvije zemlje, još od vremena Sovjetskog saveza i Hladnog rata.

ALJASKA

Susret na Aljasci (koja u ruskoj istoriji ostaje kao sjećanje na, pardon, najgluplju odluku ruskih carskih vlasti, 1867), je počeo provokacijom ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, koji se pojavio u majci sa natpisom „SSSR“. Vladimir Putin je davno izjavio da je raspad Sovjetskog saveza najveća geostrateška katastrofa XX vijeka. Aspiracija da se povrate izgubljene teritorije - nekadašnje sovjetske socijalističke republike - jasna, ko želi da je vidi. Počevši od Ukrajine, očigledno. Sâmo održavanje samita je predstavljalo diplomatsku i psihološku pobjedu ruske strane.

Tramp je, bez obzira na sveprisutnu propagandu i vokabular o obnovljenoj američkoj moći, nekoliko puta objavljivao ultimatume prema Kremlju (spisak tih uzaludnih

Trijumfalni poraz Donalda Trampa

I mnogi američki komentatori, sa pozamašnim iskustvom i znanjem o komunikaciji/konfrontaciji SAD i evroatlantske zajednice sa Rusijom, potvrđuju utisak i ocjene da je susret na vrhu u Enkoridžu bio vrlo koristan za Putina, a da je pokazao mnoge slabosti i konfuziju na strani Trampove diplomatije

najava je već vrlo dug: pretposljednja je glasila na pedeset dana, pa je odjednom bila prekinuta, tj. skraćena na dvije sedmice), da bi, na kraju, došlo do volšebnog zaokreta i najave susreta na Aljasci. U međuvremenu je i Trampova retorika o potrebi za hitnim primirjem i vrlo površne eksplikacije o „teritorijalnom problemu“ (američki predsjednik je čak okarakterisao ruska osvajanja kao „zauzimanje najboljeg zemljišta“ – „sa pogledom na more“, što se u biznisu sa nekretninama smatra najboljom lokacijom“?!), odjednom prećutno prihvatio (novi) ruski zvanični stav o potrebi postizanja sporazuma o sveobuhvatnom miru. Što to tačno znači nismo mogli da čujemo na konferenciji za novinare dva predsjednika, koji su odbili/izbjegli da odgovaraju na pitanja novinara. Otkazan je i njihov susret u četiri oka - pa je jedina mogućnost da direktno, bez prisustva prevodilaca, razmijene poruke i informacije omogućena Trampovim pozivom Putinu da mu se pridruži u predsjedničkom kadilaku - što je takođe izazvalo podozrenje nekih američkih posmatrača. Putin je po povratku u Moskvu, organizovao „brifing“ za najbliže saradnike i najviše ruske zvaničnike. Iz onoga što je kazao - i kako je to učinio - reklo bi se da je vrlo zadovoljan sadržinom i slikom susreta sa Trampom. S druge strane, Tramp je, u karakteristično nepovezanim i nedovršenim izjavama tokom i poslije sastanaka, pa i tokom leta za Vašington, očigledno imao muke da pruži koherentno objašnjenje logike i svrsishodnosti susreta u Enkoridžu.

Najavio je susret za večeras (ponedjeljak) sa Zelenskim u Bijeloj kući, uz („uzgrednu“) napomenu da ćemo vidjeti kako će ukrajinaki predsjednik reagovati na ruske ideje o uspostavi „mira“. I prije nego što se opet sretnu u Ovalnom ofisu (koji je, u međuvremenu, doživio potpunu kič-transformaciju u šljaštećim zlatnim detaljima), Tramp je pomenuo da će SAD biti spremne da vojno pomažu Ukrajini, ali ne u „NATO-formatu“, već indirektno. kroz isporuke/prodaju oružja evropskim saveznicima …

Okupacija i rat kao forma biznisa. Ili obrnuto, rekli bi stari ljevičari.

UKRAJINA I EVROPSKA UNIJA

Ukrajina se, dakle, nalazi pred još jednim teškim istorijskim ispitom.

SAD od ukrajinskog vodstva očekuju kooperativnost i fleksibilnost u stvarima u kojima su spremnost na saradnju i popuštanje platforma za nacionalnu izdaju.

Zelenski je više puta jasno istakao da ne može biti dogovora o Ukrajini bez prisustva i učešća Ukrajine u razgovorima. Evropski saveznici su to podržali, ispravno shvatajući da je marginalizacija Ukrajine zapravo dio marginalizacije i same EU.

Ukoliko Donald Tramp (i državni sekretar Marko Rubio) budu uspjeli da se uzdrže od narativa i scena koje su upropastile njihov februarski susret sa Zelenskim u Bijeloj kući, onda je za pretpostaviti da će predsjednik Ukrajine imati zadatak da jasno postavi granice i rezone o čemu se može razgovarati, a što ne smije i neće biti predmet pregovora. Iako se njegova pozicija može činiti najslabijom u trouglu Vašington-Moskva-Kijev, sva je prilika da to nije tako. Razlog tome je, uz sve podrazumijevajuće i neizbježne kritike evropske politike - i na unutrašnjem, i na vanjskopolitičkom planu - što Evropljani shvataju da se bitka za Ukrajinu ne tiče samo nje i da je svako popuštanje Putinu ne samo

smrtna presuda Ukrajini, već i samoj Evropi. Troipogodišnji rat u Ukrajini, izazvan zločinačkom ruskom agresijom, je svojim sadržajem, trajanjem i tokom pokazao da napuštanje Ukrajine od strane zapadnih saveznika ne može biti opcija.

Ako je, povodom toga, bilo nedoumica u nedorečenosti na početku te, da ne zaboravimo i taj detalj, „trodnevne specijalne vojne operacije“, sada ih ne može biti.

Na Donaldu Trampu i njegovim saradnicima (ma koliko se oni malo ili nimalo pitali o ovim problemima) je da pokušaju da ne padnu pod potpuni uticaj Moskve. Ta bojazan nije ni retorička, ni propagandna. SAD diplomatija se opasno približila pot-

punoj manipulaciji od strane Kremlja.

Volodimir Zelenski je svakako vrlo svjestan toga. Isto važi i za njegove saveznike - bar one u Berlinu i Parizu, a svakako i u Londonu.

CRNA GORA

Za to vrijeme, u našoj zemlji, aktuelna vlast ne pokazuje zanimanje da na bilo koji način formuliše svoj stav o ovim pitanjima. Žaba je svjesna da je to prevelika potkovica za nju. To nije iznenađenje kada se radi o koaliciji partija koje se malo pitaju i o svojoj unutrašnjoj politici, a kamoli o vanjskopolitičkim stvarima - bližim i daljim.

Rijetke komunikacije sa novim američkim vlastima nisu iznenađenje, čak ni na formalnoj ravni.

Trampove SAD, prosto rečeno, ne mare ni za EU, pa im ni njeno proširenje na Zapadni Balkan nije više ni u kurtoaznom dijelu diplomatskog nastupa.

Pošto u Vašingtonu postoji i nova politika prema ljudskim pravima (da se sada uzdržimo od tih tužnih detalja) i pošto je obavljena serija ukidanja i obustavljanja mnogobrojnih višedecenijskih programa podrške, ostaje pitanje što i kako može biti predmet diplomatskog napora SAD u Crnoj Gori. Za sada ni mediji, a ni političke strukture ne remete mir ambasadorice Džudi Rajzing Rajnke, pa neki (istorijski, tj. anti-istorijski) procesi i odluke u SAD ostaju bez pitanja i komentara u crnogorskoj političkoj javnosti. Da stvar ne bude u potpunosti provincijalna i palanačka, bar na pojavnoj ravni, pobrinula su se dva političara iz Crne Gore - obojica učesnici nedavnog „srpsko“ - „albanskog“ susreta u Podgorici. Prvo se Nik Gjeloshaj susrio u Vašingtonu sa šefom FBI - Kešom Patelom (Kash Patel), iz razloga koji su ostali nejasni, da bi, poslije logičnih pitanja o svrsi i sadržaju tog razgovora, Potpredsjednik Vlade „opomenuo“ sve koji se za to interesuju kako niko neće ugroziti atlantsko savezništvo(?!). Sigurno je da to savezništvo nije ugrozio ni lider DNP Milan Knežević koji je, po informacijama iz više izvora, nedavno razgovarao, na crnogorskoj obali, sa ambasadorom Ričardom Grenelom (Grenell), sada „specijalnim predsjedničkim izaslanikom za specijalne misije“.

Da li se ta specijalna misija u Crnoj Gori tiče koncesija na Aerodrome Crne Gore - što, kako saznajemo, spada u nekakav teritorijalni zabran M. Kneževića, a, takođe, i u obavezu N. Gjeloshaja, po službenoj dužnosti u Tenderskoj komisiji - posebno je pitanje. Možda će se neko od crnogorskih novinara sjetiti/usuditi da o tome pita ambasadoricu Rajzing Rajnke?

Sigurni smo da to ne bi narušilo odlične odnose sa SAD, na koje se pozivaju svi naši veliki evropejci u vlasti. (Autor je vanjskopolitički komentator Pobjede)

Piše: Miodrag VLAHOVIĆ

Karikatura je reakcija na samit u Aljasci

Gajević: Jačati sopstvenu proizvodnju umjesto ograničavanja cijena

PODGORICA – Inflacija je u konstantnom porastu od marta, kada je na godišnjem nivou iznosila 2,6 odsto, do 4,5 odsto, koliko je iznosila na godišnjem nivou u julu –pokazuju podaci Monstata o indeksu potrošačkih cijena. Finansijski konsultant Stevan Gajević za Pobjedu kaže da dugoročno rješenje smanjenja inflacije i uopšte „ozdravljenja ekonomije“ nije u administrativnom ograničavanju cijena, nego u jačanju sopstvene proizvodnje.

Cijene proizvoda i usluga lične potrošnje u julu više su u prosjeku za 0,6 odsto nego u junu. - Potrošačke cijene u periodu januar - jul 2025. u poređenju sa istim periodom prethodne godine u prosjeku su više za 3,5 odsto – navode iz Monstata.

Da su cijene u trgovinama u stalnom rastu, očigledno je svima koji svakodnevno odlaze u kupovinu, što dodatno potvrđuju i statistički podaci. Ono što je evidentno svake godine jeste znatna razlika u cijenama istih trgovinskih lanaca na Primorju u odnosu na ostale djelove Crne Gore. Za lokalno stanovništvo to je veliki problem, imajući u vidu da se nakon sezone te cijene najčešće ne vraćaju na staro. - Najveći uticaj na godišnju stopu inflacije imali su rast cijena u grupama meso pet odsto, ugostiteljske usluge 10,4 odsto, stvarne rente 21,4 odsto, farmaceutski proizvodi 14,5 odsto, voće 20,7 odsto, ulja i masti 12,7 odsto, povrće 4,6

Ukoliko bismo imali domaću proizvodnju na nivou pokrivanja barem 20 odsto potreba, Vladine kratkoročne mjere ograničavanja marži na pojedine proizvode imale bi znatno izraženiji efekat, jer bi građani mogli da supstituišu uvozne artikle domaćim koji bi, po pravilu, trebalo da budu jeftiniji. Ovako te mjere predstavljaju kratkoročne poteze koji ne daju potreban ili očekivan efekat, a svakako obuhvataju mali broj artikala - ukazuje Gajević

odsto, snabdijevanje vodom 24,1 odsto, održavanje stanova 16,3 odsto, mlijeko, sir i jaja 2,3 odsto, hljeb i žitarice 3,3 odsto – pokazuju podaci Monstata. Na mjesečnu inflaciju u julu, koja je u odnosu na jun u prosjeku viša za 0,6 odsto, između ostalih, najznačajnije je uticao rast cijena smještaja za 7,4 odsto, voća 3,9 odsto, avio-prevoza 9,8 odsto, goriva 4,3 odsto. - Teško je voditi ekonomsku politiku kada nemate mogućnost kreiranja i vođenja sopstvene monetarne politike –komentariše Stevan Gajević. Objašnjava da je u tom smislu specifičnost Crne Gore što nema sopstvenu valutu, pa samim tim ni uticaj na određivanje referentnih kamatnih stopa.

- Da bi država mogla upravljati cijenama, mora raspolagati svim instrumentima ekonomske politike, ali imati i uticaj na čitav mehanizam politika i strateških pravaca, što nažalost sada nije slučaj. Ako postoji segment na koji se može uticati, to je bankarski sektor. Centralna banka ima mehanizme „prinude“ kojima može naložiti komercijalnim bankama da smanje ili ograniče visinu kamatnih stopa na kredite, na koji način bi se došlo do jef-

tinijeg kapitala za razvoj, ali i stimulisala potrošnja stanovništva – smatra Gajević. Ukazuje da je, osim institucionalnih problema koji su više nego vidljivi, gorući problem crnogorske ekonomije nedostatak proizvodnih opipljivih investicija. Gajević ocjenjuje da je do investicija teško i doći, naročito domaćim investitori-

ma jer je praktično nemoguće na tržištu obezbijediti kapital za nova preduzeća. - Država je nedavno učinila dobar potez osnivanjem Razvojne banke i Kreditno-garantnog fonda. Međutim, obje institucije još u praksi nijesu funkcionalne, a ne zna se ni kada će biti, niti koliko će biti efikasne - ukazuje Gajević.

Osim institucionalnih problema koji su više nego vidljivi, gorući problem crnogorske ekonomije je nedostatak proizvodnih opipljivih investicija. Gajević ocjenjuje da je do investicija teško i doći, naročito domaćim investitorima jer je praktično nemoguće na tržištu obezbijediti kapital za nova preduzeća

Osim toga, kako ističe, strateški problem privrede je i velika uvozna zavisnost, koja direktno utiče na rast cijena kroz takozvanu „uvoznu inflaciju“. - Ukoliko bismo imali domaću proizvodnju na nivou pokrivanja barem 20 odsto potreba, Vladine kratkoročne mjere ograničavanja marži na pojedine proizvode imale bi znatno izraženiji efekat, jer bi građani mogli da supstituišu uvozne artikle domaćim koji bi, po pravilu, trebalo da budu jeftiniji. Ovako te mjere predstavljaju kratkoročne poteze koji ne daju potreban ili očekivan efekat, a svakako obuhvataju mali broj artikala - ukazuje Gajević. Naglašava da dugoročno rješenje smanjenja inflacije i uopšte „ozdravljenja ekonomije“ nije u administrativnom ograničavanju cijena, nego u jačanju sopstvene proizvodnje. - Poljoprivredu treba razvijati strateški: pripremite projekat, definišete lokacije i proizvodne kapacitete, a zatim dovedete investitora na gotov plan. Tako rade druge zemlje. Nama je potreban korporativni model poljoprivrede, naravno i drugih privrednih grana. Sadašnji sistem subvencija ne

podstiče proizvodnju – imate mnogo staračkih domaćinstava, ili individualnih domaćinstava koja primaju znatne subvencije od države. Međutim, subvencije u ekstenzivnu poljoprivredu ne podstiču proizvodnju, već naprotiv njeno smanjenje. Individualno domaćinstvo raspolaže ograničenom radnom snagom i ne može da poveća rad, već primanjem subvencija do tada uloženi rad se smanjuje - smatra Gajević, naglašavajući da je za rješavanje mnogobrojnih problema potrebno strateško i plansko djelovanje sa pažnjom dobrog domaćina. Posljednji podaci Centra za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja (CEISI), koji djeluje pri Uniji slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), pokazali su da je sindikalna potrošačka korpa u drugom kvartalu ove, u odnosu na isti period prošle godine, bila skuplja 140 eura. Sedma sindikalna potrošačka korpa koju su uradili iznosila je 2.010 eura, a ona uključuje deset kategorija troškova, od kojih najveću stavku obuhvataju troškovi prehrambenih proizvoda koji su u drugom kvartalu iznosili 630 eura za četvoročlanu porodicu. I oni su ranije ukazali da se problem visokih cijena ne može u potpunosti riješiti ograničavanjem marži, ali su apelovali da se ponovo razmotri mogućnost ograničavanja cijena osnovnih životnih namirnica, čime bi se barem djelimično ublažio efekat inflacije i podržale najugroženije kategorije stanovništva. Rješenje vide i u ulasku novih aktera na tržište kako bi se pojačala konkurencija, ali i vraćanju robnih rezervi. Iako je potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, neposredno prije isteka Vladine akcije ograničavanja cijena hrane „Limitirane cijene“, najavio da će sa novim mjerama izaći polovinom maja, to se nije desilo. - Vlada na čelu sa Ministarstvom ekonomskog razvoja intenzivno radi na kreiranju mjera za očuvanje standarda građana. U tom smislu Vlada je pokrenula i u više iteracija produžila akciju „Limitirane cijene“, koja obuhvata više od hiljadu artikala. Nakon što istekne akcija, Ministarstvo će Vladi predložiti nove mjere koje bi prema planu trebalo da stupe na snagu 15. maja –saopštio je tada Đeljošaj. Na Pobjedina ranija pitanja u vezi s nastavkom mjera nijesmo dobijali odgovore iz resora kojim rukovodi Đeljošaj, koji je krajem jula u Skupštini kazao da je ova njegova izjava loše protumačena. Tada je kazao da su sa Privrednom komorom Crne Gore i trgovcima dogovorili da se obilježe svi domaći proizvodi i da im se obezbijedi prostor na policama. Od septembra će, kako je naveo, nakon analize procijeniti što je bilo bolje i vidjeti što dalje. M. LEKOVIĆ

NAmirNicE SVE SKUPLJE: Detalj iz jedne podgoričke prodavnice

Stevan Gajević

UPOZORAVAJUĆI TALAS NASILJA: Diplomirani socijalni radnik Ivana Srdanović za Pobjedu govori o značaju mentalnog zdravlja, ali i o psihološkom savjetovanju kao preventivnom mehanizmu koji je neophodno jačati

Za deset godina čak 55 porodičnih ubistava

PODGORICA – U proteklih 10 godina u Crnoj Gori dogodilo se 55 porodičnih ubistava, a svi izvršioci ovih krivičnih djela zakonski su procesuirani, pokazuju podaci koje je Uprava policije (UP) dostavila Pobjedi.

Prema zvaničnoj statistici, većina žrtava ovih zločina su žene, što potvrđuje i alarmantni podatak da je u posljednjih 20 godina u Crnoj Gori život nasilno izgubilo više od 80 žena, većinom od strane partnera, bivših partnera ili članova porodice. Zbog ovih frapantnih podataka, brojni aktivsti i pripadnici civilnog sektora pozivaju nadležne da unaprijede zakonski okvir i priznaju femicid kao posebno krivično djelo.

Među žrtvama ovih tragedija, nažalost, nalaze se i djeca, a posljednje dvije porodične tragedije, koje su se dogodile u razmaku od svega 48 sati, ostavile su nijemima sve građane Crne Gore. Jedna od njih se desila u Goliji kada je, nakon svađe sa nevjenčanom suprugom, Ž. D. ubio dvogodišnju kćerku V. D., a potom presudio sebi. Drugi slučaj dogodio se u Budvi, gdje je nakon svađe brat ubio brata i sinovca. Uzimajući u obzir ove činjenice i broj žrtava koje su stradale iz porodičnih sukoba, diplomirani socijalni radnik iz Centra za socijalni rad Podgorica Ivana Srdanović kaže za Pobjedu da je u našoj zemlji alarmantno stanje kada je riječ o mentalnom zdravlju te da su obavezna psihološka savjetovanja za svakog člana društva, preventivni mehanizmi koje je neophodno jačati. - Svi agresivni oblici ponašanja koje pojedinac ispoljava, posljedica su dubokog nezadovoljstva i nemoći da se suoči sa samim sobom, pa u svojoj nemoći postaje agresivan. Nedostatak razgovora, nerazumijevanje, suo-

čavanje sa problemima dovodi do toga da ne možemo na vrijeme da prepoznamo da je osoba postala visoko konfliktna, a to, nažalost, saznamo tek pošto se nasilje desi - naglasila je Srdanović za Pobjedu. Ukazuje da smo kao društvo skloni da opravdavamo i tolerišemo ali i često da zažmurimo na oblike ponašanja koji su neprihvatljivi kod osobe koju volimo, nadajući se da će se takvo ponašanje zaustaviti samo od sebe.

- Nažalost, ono se često pojačava, osoba postaje sve agresivnija, gubi pojam racionalnosti te je stoga vrlo važno preventivno raditi na poboljšanju mentalnog zdravlja i uz stručnu pomoć raditi na korigovanju ponašanja i kontroli svojih emocija, naročito onih negativnih - upozorava ona.

Okidač za zlOčin Neposredni okidači za ovakve zločine, prema mišljenju Srdanovićeve, mogu se naći u raznim okolnostima u kojima se pojedinac nalazi - poput stresa, nezaposlenosti, ali i konzumiranja alkohola i psihoaktivnih supstanci. U takvim situacijama, kako dodaje, najčešće dolazi do ispoljavanja bijesa i ljutnje prema najbližima. - Svako nezadovoljstvo uzrok je društveno neprihvatljivog ponašanja, pa tako i stres, nezaposlenost ali i svaki problem

sa kojim se suočavamo pojačava negativne emocije u čovjeku. Ako osoba ne zna da prepozna emocije koje doživljava i ako ne umije da ih kanališe, dolazi do ispoljavanja ljutnje, bijesa, agresije i to često na najbliže u svojoj sredini, jer je porodica čovjekova komfor zona - istakla je Srdanović za Pobjedu. Napominje da je nužno, ukoliko primijetimo da članovi porodice ne mogu ili ne uspijevaju da kontrolišu negativne emocije, odmah potražiti psihološku pomoć.

- Dugoročni problemi, nezadovoljstvo u porodičnoj sredini u kojoj se ne razgovara, ne sluša i ne posvećuje pažnja mentalnom stanju članova porodice dovodi često do konflikta. Nekada ti konflikti postaju svakodnevica i obrazac ponašanja koji član porodice pokušava normalizovati, umjesto da radi na tome da takvo ponašanje sve manje ispoljava. Kada je osoba zarobljena i preplavljena svim tim negativnim osjećanjima, a naročito ako na to utiču psihoaktivne supstance, dolazi do nasilja- kazala je naša sagovornica.

POsljedice

dugOrOčne agresije Ivana Srdanović naglašava važnost da se sa osobom koja je visoko konfliktna radi na uzroku i jačanju mentalnih kapaciteta.

- Kada se sa osobom koja ima oblike nasilnog ponašanja ne radi na sposobnosti da prepozna da je problem duboko u njemu, a ne u sredini, dolazi, nažalost i do ubistava. Jer, dugoročno ispoljavanje agresije za posljedicu ima samo njeno pojačavanje i gubljenje pojma o stvarnosti, pa tako dolazimo do slučajeva sa tragičnim isho-

Tokom 2024. godine 840 slučajeva nasilja u porodici

Od januara do aprila ove godine zabilježena su 332 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i 20 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici, dok su tokom prošle godine zabilježena čak 853 krivična djela nasilja u porodici ili porodičnoj

U saobraćajnoj nesreća na Brajićima Poginuo motociklista

zajednici, pokazuju zvanični podaci Uprave policije. Broj iz 2024. duplo je veći u odnosu na godinu prije, kada je zabilježeno 446 krivičnih prijava u slučajevima porodičnog nasilja.

Iz policije su ranije kazali da „prijavljene brojke nasilja u porodici ne odražavaju

CETINJE - Na magistralnom putu Cetinje – Budva, u mjestu Brajići, došlo je juče do saobraćajne nesreće u kojoj je poginuo motociklista P. F. (47) iz Cetinja, potvrđeno je za CdM iz policije.

U udesu koji se dogodio juče oko 14 sati učestvovali su motocikl i putničko vozilo. Do završetka uviđaja saobraćaj je bio u prekidu na tom dijelu puta. r. P.

stvarno stanje u društvu, tako da povećanje broja prijava nasilja u porodici ne znači nužno da ima više nasilja u jednoj godini u odnosu na drugu. Kako ističu, to znači da je povećan nivo svijesti građana, samim tim i broj žrtava, o važnosti prijave nasilja,

dom, ukazuje socijalni radnik. Primjetno je da, prema njenim riječima, kolektivno ispoljavanje agresije u društvu - kako u saobraćaju, u marketu ili na drugim javnim mjestima, tako i u porodicama i ponavlja da je jačanje mentalnog zdravlja kao preventivno djelovanje, jako značajno za svakog od nas. - Obavezna psihološka savje-

te da je stoga povećan broj prijavljivanja nasilja u porodici.

Ono što zabrinjava, a što pokazuju podaci policije i drugih relevantnih institucija, jeste činjenica da su djeca sve češće žrtve porodičnog nasilja. Stoga predstavnici civilnog sektora apeluju na centre za socijalni rad, policiju, tužilaštvo i sudove da moraju da djeluju koordinisano i efikasno.

tovanja za svakog člana društva, pogotovu za nasilnika, bila bi korisna za društvo u cjelosti. Pored zaštitnih mjera, za koje smatram da su blage prema počiniocima ovakvih prekršajnih ili krivičnih djela, moraju sadržati i obaveznu psihološku podršku - smatra ona.

POrOdica značajna za P sihOlOški razvOj djeteta

Govoreći o bolnim gubicama i traumama koje preživjeli članovi porodičnih tragedija prolaze, Srdanovićeva kaže da jedino istinskim razgovorom, podrškom i slušanjem možemo pomoći u razgrađivanju njihovih trauma.

Pored toga, Ivana Srdanović ukazuje da je jako važno da dijete odrasta u zdravoj porodici i da, ukoliko nije tako, kao društvo treba da vidimo što možemo da uradimo da to promijenimo.

- Posljedica disfunkcionalne porodice utiče negativno na psihološki razvoj svakog djeteta, a kasnije na njegovo funkcionisanje u društvu, njegov pogled na život, njegove obrace ponašanja, suočavanje sa problemima i u krajnjem, suočavanje sa samim sobom - kazala je ona.

Ističe da su istraživanja pokazala da djeca koja su odrastala u nezdravoj i nepodržavajućoj sredini imaju niske kapacitete da se razvijaju na adekvatan način.

- Rad na sebi i suočavanje sa samim sobom, prihvatanje različitosti, ojačavanje mentalnog stanja treba da postane naša svakodnevica, jer samo na taj način možemo smanjiti broj disfunkcionalnih porodica iz tragičnih ubistava koja nam se dešavaju. Oni nijesu samo problem porodice koja ih je doživjela, problem su svih nas koji funkcionišemo u zajednici - zaključila je Srdanović za Pobjedu. jovana raičeviĆ

Policija spriječila nelegalnu eksploataciju šljunka u Zeti Uhapšene

PODGORICA - Podgorička policija spriječila je nezakonitu eksploataciju šljunka na području Zete, u mjestu Mitrovići, i tom prilikom lišila slobode četiri osobe. Akcija pod nazivom „Kajak“ sprovedena je od strane službenika Regionalnog

centra bezbjednosti „Centar“ – Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, u saradnji sa Regionalnim vodovodom „Crnogorsko primorje“, a u skladu sa prioritetima Biroa za operativnu koordinaciju u borbi protiv ekološkog kriminala. Na dvije odvojene lokacije,

policijski službenici zatekli su po dva lica u toku nelegalne eksploatacije riječnog nanosa pomoću mašina, nakon čega su šljunak utovarali u kamione radi daljeg transporta. Na jednoj poziciji zatečeni su D. Ć. (40) i A. K. (45), dok su na drugoj bili D. R. (26) i S. R. (48). r. P.

Ivana Srdanović

PODGORICA - U više gradova u Crnoj Gori znatno je pogoršan kvalitet vazduha. Podaci pokazuju da je najlošije stanje u Baru i Podgorici, odnosno u gradovima u kojima su bili aktivni požari - ocijenila je za Pobjedu iz NVO Green Home Azra Vuković

Ona je upozorila da je na osnovu podataka dostupnih na sajtu Agencije za zaštitu životne sredine najgore stanje u Podgorici, na mjernoj stanici Gornje Mrke, gdje se mjere visoke koncentracije azot dioksida i ozona, koji nastaju kao posljedica požara.

- U Crnoj Gori pogoršan kvalitet vazduha uglavnom karakteriše zimske mjesece, kada zbog individualnog grijanja i meteoroloških uslova imamo povećan sadržaj zagađujućih materija u vazduhu. Međutim, posljednjih dana svjedočimo seriji ozbiljnih požara koji su aktivni širom Crne Gore i koji kao rezultat, osim materijalnih gubitaka, te gubitka biljaka i životinja, znatno doprinose i pogoršanju kvaliteta vazduha. U više gradova u Crnoj Gori znatno je pogoršan kvalitet vazduha, a podaci pokazuju da je najlošije stanje bilo u Baru i u Podgorici, odnosno u gradovima u kojima su bili aktivni veliki požari. Zabilježeno je i znatno povećanje PM2.5 i PM10 u Podgorici, a o čemu su građanima dostupni ažurirani podaci na aplikaciji vazduh.me. Povećane koncentracije ovih materija imaju značajan uticaj na zdravlje građana i na stanje životne sredine - kazala je Vuković. Pogoršan kvalitet vazduha, kako je pojasnila, i te kako ima uticaja na zdravlje građana, posebno ranjivih kategorija poput hroničnih bolesnika, starijih ljudi i djece.

- Preporučujemo da građa-

ni redovno prate savjete Instituta za javno zdravlje te da se u što većoj mjeri izbjegava boravak na otvorenom, posebno u neposrednoj blizini požara i opožarenih mje-

ALARMANTNO: Iz NVO Green Home poručuju da će se posljedice požara

Vuković: Znatno pogoršan kvalitet vazduha, najgore je u Podgorici i Baru

Požari ostavljaju brojne posljedice, pa tako imamo trenutni gubitak vegetacije i skloništa za životinjske vrste, kao i smrt ili povređivanje životinja koje ne mogu pobjeći. Zatim, imamo zagađenje zemljišta i vazduha kao posljedicu sagorijevanja, pri čemu se u vazduh oslobađaju visoke koncentracije zagađujućih čestica, a na zemljištu se talože materije koje mu mijenjaju hemijski sastav. Uništavanje vegetacije smanjuje sposobnost tla da zadržava vodu, stvara se rizik od erozije, klizišta i bujičnih poplava, ali i ispiranja tih materija u vodene ekosistemeporučila je Vuković

OPORAVAK PRIRODE

izlaganja ovako zagađenom vazduhu, posebno za ranjive grupe, izbjegavanje fismatrano, zelene površine

Svakako, podrazumi-

ju da budu vođene ković.

Na naše pitanje koliko je potrebno vremenski da se ponovo regeneriše priroda koja je uništena požarima ona je odgovorila da je jako teško u ovom trenutku govoriti o periodu koji će biti potreban za oporavak prirode dok su požari i dalje aktivni i još se ne zna kolike su posljedice od njih.

- Ono što zasigurno znamo jeste da je ovo ozbiljna šteta po prirodu ove države, po biljni i životinjski svijet, po biološku raznolikost, a posljedice ovih požara će se osjećati dugi niz godina nakon što se ovo stanje stabilizuje. Požari ostavljaju brojne posljedice pa tako imamo trenutni gubitak vegetacije i skloništa za životinjske vrste, kao i smrt ili povređivanje životinja koje ne mogu pobjeći. Zatim, imamo zagađenje zemljišta i vazduha kao posljedicu sagorijevanja, pri čemu se u vazduh oslobađaju visoke koncentracije zagađujućih čestica, a na zemljištu se talože materije koje mijenjaju hemijski sastav zemljišta. Uništavanje vegetacije smanjuje sposobnost tla da zadržava vodu, stvara se rizik od erozije, klizišta i bujičnih poplava, ali i ispiranja tih materi-

ja u vodene ekosi-

steme - poručila je Vuković. Dugoročno posmatrano, kako je objasnila, požari dovode do gubitka biodiverziteta ili biološke raznolikosti.

je jer mogu izazvati ozbiljne respiratorne bolesti, srčane i druge zdravstvene probleme.

se na njih prilagode - zaklju-

- Neke vrste se oporavljaju brzo, a neke, posebno rijetke i ugrožene, znatno sporije. Otvara se prostor invazivnim vrstama i mijenjaju se ekosistemi. Požari ne samo da ubrzavaju klimatske promjene, već i umanjuju sposobnost prirode i društva da se na njih prilagode - zaključila je Vuković.

ŠTO SU PM ČESTICE

Čestice PM2.5 i PM10 su čestice u vazduhu koje su različite veličine i mogu imati drugačiji uticaj na zdravlje.

Ukratko, veće čestice (PM10) mogu izazvati iritaciju disajnih puteva, dok su PM2.5 još štetnije jer mogu prodrijeti dublje u organizam i izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Sedmog februara 2024. godine Agencija za zaštitu životne sredine EPA USA donijela je novi standard za PM u vazduhu. On je usklađen sa najnovijim naučnim dostignućima, koja naglašavaju značajnu povezanost čestičnog zagađenja (Particulate Matter – PM) i zdravlja.

PM10 su manje od 10 mikrometara i uključuju sve čestice koje su manje od 10 mikrometara u prečniku. Mogu se lako udisati i doseći gornje djelove disajnih puteva izazivajući probleme kod osoba sa respiratornim i srčanim obo-

PM2.5 su čestice manje od 2,5 mikrometara i još su sitnije i mogu da prodru duboko u pluća i krvotok. Zbog svoje veličine, često su najopasni-

- Zato su pooštreni zahtjevi koji se odnose na PM čestice. Dozvoljena granična vrijednost koja se smatra zdravstveno bezbjednom je sada mnogo niža - kako se ističe u standardu EPA USA. Podjela čestica na PM1, PM2.5 i PM10 nastala je radi lakšeg razumijevanja njihovih dimenzija, navodi se u standardu EPA.

Kako objašnjavaju, svaka veličina PM (particulate matter) predstavlja kumulativni zbir svih manjih veličina.

- PM10 sadrži sve veličine če-

stica manjih od 10 µm uključujući i PM2.5 i PM1. - PM5 sadrži sve čestice manje od 2,5 µm uključujući i PM1. - PM1sadrži sve čestice manje od 1µm. EPA je revidirala godišnji nacionalni standard kvaliteta ambijentalnog vazduha sa aspekta zdravstvenih uticaja istog i smanjila dozvoljeni nivo finih čestica u vazduhu. - Dozvoljeni nivo čestica manjih ili jednakih od 2,5 µ m (PM2,5) smanjen je sa 12 na 9 μg/m3. Ovi pooštreni propisi treba da doprinesu višem stepenu čistoće vazduha za porodice, radnike i zajednice, i na taj način doprinesu unapređenju ukupnog zdravlja. Sljedstveno novim graničnim vrijednostima sadržaja PM 2,5 u vazduhu, EPA je ažurirala i granice indeksa kvaliteta vazduha AQI (Air Quality Index). Granična vrijednost između dobrog (zelenog) i umjerenog (žutog) kvaliteta vazduha je smanjena na 9 μg/m3 Promijenjene su i granične vrijednosti između nezdravog, veoma nezdravog i opasnog indeksa kvaliteta vazduha. Tako se sada opasnim po

vazduhu. Dugoročno po-

Gusti dim kao posljedica požara u Rogamima

Azra Vuković

Požari, klimatske promjene i ljudski faktor

pogoršan najgore

zdravlje smatra sadržaj finih čestica od 225,5 μg/m3 umjesto ranije vrijednosti od 250,5 μg/m3- navodi su EPA.

ZAŠTO NOVI

STANDARD ZA PM U VAZDUHU?

Najnovija naučna dostignuća, na kojima je nov standard zasnovan, naglašavaju povezanost čestičnog zagađenja vazduha sa mnogim oboljenjima, a posebno sa oboljenjima srca i pluća. Nažalost, čestično zagađenje utiče i na rađanje, stopu smrtnosti novorođene djece, utiče na mentalno zdravlje, ali i zdravlje očiju. Posebno negativne zdravstvene uticaje ovo zagađenje ima na osjetljivije grupe stanovnika - djecu, trudnice, starije osobe i osobe sa osjetljivim zdravljem.

Brojne studije su istakle kako mikroskopski fine čestice mogu da prodru duboko u pluća, što dovodi do porasta broja različitih zdravstvenih problema, uključujući napade astme. To se oslikava na povećanom broju dana izostanka iz škole ili sa posla. Međutim, dovodi i do povećanja broja srčanih

udara. Tako se stvara povećana potreba i za skupim intervencijama hitne pomoći. Posljedice su i prerane smrti. Dozvoljene granične vrijednosti za PM10 i PM2.5 čestice su različite u Evropskoj uniji i prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). EU propisuje 40μg/ m3 za PM10 i 25 μ g/m3 za PM2.5, dok SZO preporučuje 20μg/m3 za PM10 i 10μg/ m3 za PM2.5.

ZAŠTO JE DIM ŠTETAN PO ZDRAVLJE?

Iz Instituta za javno zdravlje su kazali da je dim rezultat nepotpunog sagorijevanja, a sastoji se od sitnih čestica, gasova i vodene pare. - Osim gasova kao što su ugljen-monoksid, ugljen-dioksid, sumpor-dioksid, oksid azota, iritantnih isparljivih organskih jedinjenja i slično u dimu se nalaze i čestice malog promjera - takozvane praškaste čestice. Udisanje dima utiče štetno na zdravlje. U najvećem riziku od udisanja dima su osobe sa hroničnim bolestima srca/ ili pluća i astmom. Djeca, trudnice i stariji ljudi predstavljaju grupe stanovništva koje su osjetljive na štetne efekte zagađenja vazduha u odnosu na opštu populaciju. Koncentracija praškastih čestica u dimu, a naročito onih koje imaju promjer manji od 2 ,5 µm, predstavljaju najveći rizik od udisaja zagađenog vazduha po zdravlje - navodi se na sajtu Instituta.

Oni su upozorili da pri dužem izlaganju dolazi do pojave i napredovanja kardiovaskularnih i respiratornih oboljenja, povećava se smrtnost od tih bolesti, dokazano je i da su kancerogene.

KAKO DA SE

ZAŠTITIMO?

Iz Instituta su savjetovali da dok se osjeća miris dima nijesu dobri uslovi za boravak vani, bavljenje fizičkom aktivnošću ili izvođenje djece, pa stoga preporučuju izbjegavanje ovih aktivnosti naročito za osjetljive grupe stanovništva.

- Za vrijeme epizoda povećanog zagađenja vazduha preporučuje se boravak u zatvorenom prostoru, sa zatvorenim vratima i prozorima, kako bi se zadržao svježi vazduh unutar prostorija. Ako imate astmu ili neko drugo hronično oboljenje, redovno uzimajte ljekove u skladu sa preporukama ljekara. Ukoliko se simptomi pogoršaju, kontaktirajte/posjetite svog izabranog ljekara. Ukoliko imate simptome bolesti srca i/ili pluća koji mogu biti povezani sa udisanjem dima kao što su kašljanje, otežano disanje, stezanje i bol u grudima, lupanje srca, mučninu, neuobičajen zamor ili vrtoglavicu, obratite se svom izabranom ljekaru ili službi hitne medicinske pomoći - apelovali su iz Instituta.

H. JANKOVIĆ

Zašto Crna Gora gori?

Crna Gora ovih dana gori. Požari, koje je vjerovatno uzrokovao ljudski faktor, zbog klimatskih promjena i tipične vegetacije u centralnoj i primorskoj regiji, alarmantnog su intenziteta. Ipak, stručna upozorenja na opasnost od požara ove godine bila su veća nego ranijih. Već su sezonske prognoze iz proljeća i početka ljeta ukazivale da će ovo biti jedno od najtoplijih u istoriji mjerenja, sa čak 93 odsto vjerovatnoće da će temperature biti iznad prosjeka, a znatan broj modela predviđao je razlike veće od 1°C iznad višegodišnjeg prosjeka. Izuzetno visoke temperature u Crnoj Gori i širem regionu zabilježene su već krajem maja, što je ranije bilo karakteristično za vrhunac ljeta. Koncept „juna kao novog jula“ postao je stvarnost, a produženi talasi vrućine i sušni periodi, kombinovani sa postojećim strukturnim slabostima u prevenciji i opremanju službi, povećali su izloženost Crne Gore riziku od požara.

Prije osam dana najveća žarišta izbila su blizu Podgorice, u priobalnim regijama, kao i na lokalitetima oko Danilovgrada, Bijelog Polja i Nikšića. U pojedinim područjima vatra je uništila objekte, a zabilježen je i gubitak života pripadnika Vojske Crne Gore tokom gašenja požara. Vatra je uništila i staništa mnogim vrstama, izgubljen je vegetacioni pokrivač, a spaljeno zemljište je postalo podložno eroziji, dok je njegov kapacitet da zadržava vodu smanjen. Proces prirodne regeneracije uništenih šuma trajaće desetinama godina. I upravo su klimatski uslovi u vidu ekstremne temperature iznad 40°C, produžene suše, izostanka padavina i vjetra, ključni pogoršavajući faktor koji je stvorio uslove za eksplozivno širenje požara. Prema podacima Globalnog sistema za koordinaciju u vanrednim situacijama (GDACS), između 10. i 12. avgusta u Crnoj Gori je izgorjelo oko 842 hektara površina, a direktno su u opožarenim područjima pogođene najmanje 74 osobe. U cilju koordinisane reakcije, Crna Gora je preko EU Mehanizma civilne zaštite angažovala snage iz Hrvatske, Italije i Češke, dok su bilateralno po-

Prema podacima Globalnog sistema za koordinaciju u vanrednim situacijama (GDACS), između 10. i 12. avgusta u Crnoj Gori su izgorjela oko 842 hektara površina, a direktno su u opožarenim područjima pogođene najmanje 74 osobe. U cilju koordinisane reakcije, Crna Gora je preko EU Mehanizma civilne zaštite angažovala snage iz Hrvatske, Italije i Češke, dok su bilateralno podršku pružile Srbija, BiH, Mađarska i Austrija. Podaci pokazuju da je broj aktivacija ovog EU Mehanizma 2025. godine jednak ukupnom broju iz cijele sezone 2024, što ukazuje na intenzitet ovogodišnje sezone

dršku pružile Srbija, BiH, Mađarska i Austrija. Podaci pokazuju da je broj aktivacija ovog EU mehanizma u 2025. godini jednak ukupnom broju iz cijele sezone 2024, što ukazuje na intenzitet ovogodišnje sezone. Podaci Copernicusovog Evropskog informacionog sistema o šumskim požarima (EFFIS-a) ukazuju da je do kraja jula u EU registrovano više od 290.000 hektara izgorjele površine, što je skoro dvostruko više nego prosjek prethodnih decenija. Grčka, Španija i Portugalija su naredile masovne evakuacije. U grčkom lučkom gradu Patra, vatrogasci su se borili da zaštite kuće i farme od plamena koji su prožimali borove šume i maslinjake. U Španiji je izgubljeno oko 38.000 hektara u regionu León, dok je u Portugaliji broj požara od početka godine premašio 5.200, sa ukupno 41.644 hektara izgorjele površine. Slične kombinacije ekstremnih temperatura i suše uzrokuju katastrofalne posljedice i na drugim krajevima svijeta. Početkom 2025. godine, Los Anđeles i okrug Ventura u SAD-u pogođeni su razornim požarima, uz procijenjenu materijalnu štetu od 130 do 150 milijardi dolara. Uslovi za gašenje požara bili su pogoršani fenskim vjetrovima koji su dostizali brzinu do 145 km/h, što je otežalo pristup avionima i helikopterima za gašenje. Ovaj primjer iz države sa sofisticiranom opremom i resursima za gašenje, potvrđuje da klimatske promjene stvaraju uslove u kojima ni najrazvijeniji sistemi ne mogu uvijek spriječiti ili brzo

lokalizovati ovakve katastrofe. A što nam poručuje ova opasna požarna sezona u Crnoj Gori? Poručuje da je crnogorski sistem za zaštitu i spašavanje suočen s evidentnim nedostacima, posebno u pogledu resursa poput vodnih bombardera za gašenje požara (Canadair), čija je upotreba kritična za gašenje na nepristupačnim terenima, ali i ostale opreme (cistijerne, terenska vozila, protivpožarni aparati, hidranti i sl). Avioni i helikopteri u vlasništvu države Crne Gore, koji par godina čekaju popravku, odražavaju nebrigu ministara odgovornih za sistem zaštite i spašavanja. Upravo je takav izostanak institucionalne i finansijske podrške onemogućio da, svi oni koji su se prethodnih dana zaputili u inferno, budu tehnički i logistički bolje opremljeni. Ipak su svi oni, a to su pripadnici vatrogasnih službi, Direktorata za zaštitu i spašavanje i vojske, bez dovoljno lične zaštitne opreme u vrlo složenim uslovima na terenu dali maksimum svojih operativnih kapaciteta. Danas u Crnoj Gori nepodijeljeno cijenimo poduhvate vatrogasaca, veoma slično kao u serijama kao što je „Chicago Fire“ ili film „Only the Brave“. Iako vatrogasci zaslužuju više od pohvala, bojim se da se ni ovog puta nikakva održiva i sistemski značajna promjena neće desiti, a vatrogasaca ćemo se ponovo sjetiti kada zbog sljedeće cigarete nehajnog prolaznika ili čovjeka koji bude palio korov na svojoj njivi, priroda opet zajeca usljed nove vatrene stihije.

Ekstremni toplotni talasi su pet puta vjerovatniji danas nego što su bili prije stotinu pedeset godina i očekuje se da će postati još češći kako se planeta nastavlja zagrijavati. Izvještaj Svjetske meteorološke organizacije je u septembru 2023. godine upozorio da klimatske promjene izazivaju intenzivnije toplotne talase, pa će češći požari u budućnosti predstavljati ozbiljniju prijetnju sa značajnim ekološkim i ekonomskim štetama. Kada šume gore, one oslobađaju ugljen-dioksid koji se skladišti u stablima, granama i lišću drveća, kao i onaj pod zemljom. Ugljen-dioksid dodatno podstiče klimatske promjene i doprinosi „lancu uzročno-posljedičnih veza između požara i promjene klime“. Bez sistemskog pristupa, naredne sezone u Crnoj Gori mogle bi da budu još destruktivnije, ako ne unaprijedimo sistem za rano upozorenje i praćenje (meteorološke stanice, satelitski nadzor i senzori, dronovi koji imaju čipove za registraciju toplotnih tačaka na zemljištu i sl.), ojačamo prevenciju u pripremi požarne sezone kroz operativno uklanjanje zapaljivog materijala, mjere čišćenja i košenja livada, pašnjaka i puteva, primijenimo neselektivni sistem kažnjavanja i to kroz izricanje najstrožih zakonskih kazni, edukujemo se kao građani o važnosti odgovornog postupanja i sl. Ali, ako budemo ponovo nespremni, pitaćemo se kako se to opet desilo, iako smo znali sve unaprijed? (Autorka je direktorica Centra za klimatske promjene UDG)

Piše: Dr Ivana VOJINOVIĆ

S. VASILJEVIĆ

Podgorica se bori sa požarima već osmi dan

S. VASILJEVIĆ

KO KONTROLIŠE SITUACIJU U SRBIJI: Srećko Đukić iz Foruma za međunarodne odnose ocijenio da je podijeljenoj Srbiji posredništvo potrebnije nego ikada

Vlast nema kapacitet da riješi krizu, opozicija nesposobna

PODGORICA- Podijeljenoj Srbiji danas su više nego ikada potrebni posredništvo i vizija demokratskog razrješenja krize, koja traje najveći dio vladavine aktuelnog režima. Potreban je novi model vlasti koji ne produkuje permanentne krize. Ako neko može da ponudi takvu „uslugu“, onda je to EU, preventivnim djelovanjem, da se izbjegnu nasilje i oružani sukobi i da se podrži demokratsko razrješenje krize i stabilizacija Srbije kao dijela Zapadnog Balkana – kaže za Pobjedu dr Srećko Đukić iz Foruma za međunarodne odnose i nekadašnji ambasador.

POBJEDA: Gradovi u Srbiji postali su ovih dana bojna polja. Vučić je dobio dva upozorenja iz EU, imaju li ona snagu da utiču na režim u Srbiji?

ĐUKIĆ: EU, sve njene institucije, „od vrha do dna“, kolektivne i personalne, članice Unije, perfektno znaju što se svakog trenutka dešava u Srbiji. U to ne treba sumnjati. Ni Srbija ni vlast u Srbiji nijesu im nepoznanice. Naprotiv. Mnogo bolje znaju nego

što mislimo. Stalno imaju komunikaciju sa Beogradom. Ništa im nije nepoznato ni što se dešava ovih dana i mjeseci na „bojnom polju“, u što su se zaista pretvorili gradovi i ulice širom Srbije. Brisel vidi žestoke obračune policije, koja se, ne birajući sredstva, obračunava sa demonstrantima, a oni samo traže svoja prava. Dobro je znana srpska osiona vlast, korupcija, krađa izbora, medijske „slobode“, koje vlast krije kao zmija noge. Zato čude sporadična upozorenja iz EU na račun srpske vlasti, kao „zabrinuti smo“ i tome slično. To ne pomaže u prevazilaženju jedne od najdubljih kriza srpskog društva. Zato rejting EU pada i gubi povjerenje kod naših građana. Oni očekuju da Evropska komisija kaže - popu pop, a bobu bob. To se ne dešava. Dokle će EU ćutati? Zar nijesu dovoljne činjenice - krvavi sukobi na srpskim ulicama, premlaćena omladina, pa i djeca, otpuštena policija u primjeni sile, zarobljeni mediji, selektivna pravda. Izdaleka se vidi da se Srbija udaljava od evropskih vrijednosti, evropskog puta, da režim ništa ne čini za napredak zemlje ka članstvu u EU, dovoljan mu je novac koji otuda dotiče. Ne treba sum-

njati, Brisel ima dovoljno snage i načina da djeluje na stanje u Srbiji. Ako je neko iz međunarodne zajednice pozvan da joj pomogne u ovim ni malo lakim vremenima, onda je to EU, kao politički medijator i nezamjenljivi ekonomsko-finansijski i investicioni oslonac. Aktuelna kriza u Srbiji ide u susret godišnjici. Društvo je kao nikada polarizovalo, jaz je postao nepremostiv. Društveni i studentski pokret traži izlaz iz krize demokratskim putem, izborima. Međunarodni faktori, EU prije svega, ćute. Vlast u zemlji odbija osnovni demokratski institut, izbore, kojima je često pribjegavala. Ona prosto tjera „srpski inat“, nadmeće se sama sa sobom.

Brisel ima dovoljno snage i načina da djeluje na stanje u Srbiji. Ako je neko iz međunarodne zajednice pozvan da joj pomogne u ovim nimalo lakim vremenima, onda je to EU, kao politički medijator i nezamjenljivi ekonomskonansijski i investicioni oslonac – kaže Srećko Đukić

– kaže Srećko Đukić

Za nju je to sve „obojena revolucija“ „direktno inspirisana i podržana iz inostranstva“, politički i finansijski protiv same države, ne navodeći nijedan validan dokaz: koje je to inostranstvo (čas Zapad, čas Istok), koje su to države, koje su to obavještajne službe i pare?

Vlast se prosto vrti u začaranom krugu iz kojeg ne zna da nađe izlaz, robuje sopstvenoj megalomaniji, nepogrešivosti, aroganciji, ne vidi i neće da čuje koliko je potrošena, iscijeđena, nesposobna, koliko je izgradila „nadstrešnica“ širom zemlje. Žrtvuje sve radi svoje „istorijske misije“, a Srbija sve dublje tone u krizu sa nesagledivim posljedicama za

Opasno igranje sa sudbinom srpskog naroda

POBJEDA: Srpski integralizam je novo ime za „srpski svet“. Lansirao ga je prof. Milo Lompar. Kako Vam se čini ta ideja da će i buduća vlast možda nastaviti da djeluje na Srbe u regionu?

ĐUKIĆ: Srpskoj politici, političarima i intelektualcima svojstveno je da recikliraju preživjele i potrošene pojmove poput pomenutog

„integralizma“ prisutnog naročito s kraja XIX i početka XX veka. Kao istaknuti predstavnici uzimaju se Stojan Novaković i Nikola Pašić. Nama su potrebne nove ideje i novi modeli. Istorijska je činjenica da su svi Srbi i drugi narodi živjeli u jednoj državi, u Jugoslaviji. Pridošle generacije političara u Srbiji u prelomnim vremenima nijesu znale, a

vidimo ni htjele, da očuvaju tu integralnu državu na demokratski način.

Pozivati ponovo na teritorijalni integralizam, što još otvorenije zastupaju nosioci ideje „srpskog sveta“, nije samo štetno nego i opasno igranje sa sudbinom srpskog naroda bilo gdje da on živi u regionu. Može neko nazive nacionalističke politike mijenjati svaki dan, suština ostaje

ista, nepromijenjena, ona koja je razbila SFRJ, izazvala ratove, a gdje je ona „cvjetala“ Srba više nema. Kada neko nudi „srpski integralizam“, „srpski svet“, po uzoru na neke druge „svetove“ koji ratuju, neka pogleda demografsku sliku SFRJ i Srba u njoj prije nego što ju je nacionalizam razbio i spalio, i danas. Problem nacionalizma problem je sopstvenog

njen status. Nema kapacitet da uspostavi ni najmanje mostove komunikacije u srpskom društvu, sa drugim, opozcionim, djelom društvenog bića, ništa manjim od onog koji navodno podržava aktuelni srpski režim. Optužuje, derogira političkog protivnika, satanizuje, ruši sve mostove, pa „nudi ruku saradnje“ po principu – ili se pokloni ili se pokori!

POBJEDA: Kao iskusni diplomata, što biste rekli - da li vlast kontroliše situaciju u Srbiji?

ĐUKIĆ: Upravo je to ključna intriga, ko kontroliše situaciju u Srbiji? Vlast živi u dubokoj zabludi i ne shvata da su se u društvenom biću desile duboke i nepovratne promjene.

„političkog dvorišta“, sopstvene kuće, nacionalne i državne politike.

Mislim, a htio bih i da sam uvjeren, da buduća vlast neće nastaviti da djeluje na Srbe u regionu poput sadašnje vlasti („srpski svet“).

Pogrešan zaključak se o tome izvlači što nije izražena politička diferencijacija društvenog i studentskog pokreta, koji na jedan novi način artikuliše svoje politike.

Najavljena saradnja Nacionalnih parkova Crne Gore sa autorom monogra je i vodiča o Durmitoru Promocijom ljepote doprinijeti

PODGORICA - Direktorica JP Nacionalni parkovi Crne Gore Marinela Đuretić razgovarala je sa autorom monografije i vodiča „Durmitor Nacionalni park“ mr Vladom Vujisićem o oblicima saradnje u cilju promocije tog zaštićenog područja.

U saopštenju objavljenom na sajtu Nacionalnih parkova navodi se da u cilju zaštite, unapređivanja i promocije ukupnih vrijednosti NPCG, posebno u periodu rastućih izazova usljed klimatskih promjena i negativnih pojava koje ugrožavaju životnu sredinu, žele da kontinuira-

nom promocijom prirodnih ljepota i rijetkosti doprinesu njihovom očuvanju. - U tom pravcu, povodom štampanja engleskog izdanja ove publikacije, sagledavamo saradnju sa autorom knjige „Durmitor Nacionalni park“ koja će kroz priču i fotografije ovog zaštićenog područja i njegove jedinstvene prirodne vrijednosti doprinijeti promociji ukupne prirodne baštine Crne Gore široj

međunarodnoj publici. To je ujedno prilika da našu zemlju predstavimo zainteresovanim međunarodnim posjetiocima i ljubiteljima netaknute prirode, te da inspirišemo nove posjetioce, partnere i prijatelje prirode da posjete zaštićena područja Crne Gore

- kazala je Marinela Đuretić, direktorica JPNPCG.

Publikacija na najljepši način promoviše jedinstveno zaštićeno prirodno područ-

je NP Durmitor, kako u regionu, tako i širom svijeta. Po ocjenama vrsnih poznavalaca iz planinarske struke Crne Gore i regiona, a takođe i medija, ova knjiga predstavlja najsveobuhvatniji i najljepši vodič o Durmitoru. - Za njeno stvaranje bilo je potrebno punih 20 godina posvećenosti i predanog rada i truda, preko 50 višednevnih boravaka na Durmitoru u istraživanju planinskih

vrhova, jezera, dolina, rijeka, kanjona, šuma, površi, zbog čega ona i jeste toliko kvalitetna, lijepa i sadržajna - kazao je autor knjige Vlado Vujisić.

Da bi što prije stigla do prvih ljubitelja prirode i šireg kruga čitalaca u zemlji i inostranstvu, Služba za promociju, marketing i turizam JPNPCG, pozvala je društveno odgovorne kompanije, kao i druge zainteresovane subjekte

Ona misli da stvari vrati u prethodno stanje, kao da se ništa nije dešavalo prethodnih godina i mjeseci, kao da nije stasala nova društvena i politička klasa za koju su apsolutno prevaziđeni političari i politike devedesetih godina na vlasti još u Srbiji. Vlast ne shvata koliko su duboki korijeni korupcije, koji je oličavaju, da je ona u samoj vlasti, na najvišim novoima, ne samo „tamo na „lokalu“, gdje vlast „trenira strogoću“, masovno hapsi „sitne ribe pljuckavice“ (što ne znači da ne treba da su i oni pod udarom zakona), simulirajući pravu borbu protiv korupcije. Glava te hidre je u glavnom gradu. Zar vlast kontroliše situaciju u zemlji u interesu građana, dok nezadovoljstvo naroda raste kao na kvascu? Narod je ogorčen jer mu je vlast ukrala državu, društvo, pare, podijelila narod na „naš“ i „njihov“, onaj ko ne podržava vlast, on je „protiv države“ („država to sam ja“).

POBJEDA: Može li se opozicija ujediniti i zašto su joj dosadašnje akcije slabe?

ĐUKIĆ: Mnogo je slabosti u opozicionim redovima, a vlast ih redovno prevodi žedne preko vode. Jedan od najvećih političkih problema jeste upravo nepostojanje jake opozicije, tačnije opozicione političke platforme, koja bi opoziciju ujedinjavala u borbi za vlast. Onda nije bitno koliko je opozicionih partija i lidera, ako postoji osmišljena opoziciona politika koja može okupiti sve ili najveći dio. Uz sve to, srpska opozicija se našla u potpuno novoj situaciji na koju nema odgovora. Upravo je zbog njene nesposobnosti da artikuliše alternativnu politiku vlasti, iznikla jedna nova opozicija na osnovama integralnog studentskog protesta, koji je prerastao u opštedruštveni pokret. Opozicija se u tim događajima najblaže rečeno „nije snašla“, ostala je na repu događaja, nije umjela do pronađe načine saradnje i komunikacije sa protestom. Zato je pitanje za opoziciju može li ona uopšte opstati na srpskoj političkoj sceni u vremenu dubokih društvenih političkih promjena u Srbiji i rađanja jednog potpuno novog omasovljenog opozicionog pokreta. Violeta CVEJIĆ

da podrže promotivnu kampanju „Priroda bez granica: Durmitor govori svjetskim jezikom“, kao i štampanje engleskog izdanja knjige „Durmitor Nacionalni park“, kroz sponzorstvo, donaciju ili partnersku saradnju. - Vjerujemo da ćemo zajedničkom saradnjom doprinijeti jačanju imidža Crne Gore kao ekološke države i destinacije prirodnih i kulturnih vrijednosti, afirmaciji zaštite prirode na međunarodnom nivou, kao i stvaranju dugoročnih partnerstava između institucija, kompanija i sektora zaštite životne sredine – zaključuje se u saopštenju. R. U.-I.

Akademik Sreten Perović, koji je sedam decenija bogatio crnogorsku kulturu, preminuo je juče u 94. godini

Nosio u sebi crnogorski krš i dragi kamen svoje poezije

PODGORICA – Sreten Perović nosi taj kamen u sebi i to je dragi kamen njegove poezije – zapisao je o crnogorskom velikanu u časopisu ,,Naš vesnik“, 14. oktobra 1955. godine, jedan od najznačajnijih jugoslovenskih i srpskih pjesnika Branko Miljković. Perović nije bio samo pjesnik, već i esejista, prevodilac, književni istoričar i kritičar, antologičar, teatrolog i enciklopedista. Preminuo juče, u 94. godini, a osim dragog kamena svoje poezije, u sebi je do posljednjeg trenutka nesumnjivo nosio i crnogorski krš, a svojoj domovini je tokom decenija i decenija rada ostavio trajnu zadužbinu.

Inspiracija Sretena Perovića, zapisao je Miljković u ,,Književnim novinama“ tri godine kasnije, moralne je prirode, ,,zato on djeluje sugestivno, toplo i humano“. Rođen je u Gornjoj Gorici kod Podgorice 15. februara 1932. godine. Završio je gimnaziju u Titogradu, a Jugoslovensku i svjetsku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavio je dvadesetak knjige poezije, a prevođen je na tridesetak jezika. Izdao je četiri knjige iz oblasti istorije književnosti i književne kritike, četiri teatrološke studije, priredio 10, a uredio više stotina knjiga. Perović je objavio i više desetina knjiga prevoda i prepjeva. Jedan je od osnivača Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.

PREGALAŠTVO

Još kao student bio je zapažen kao jedan od pokretača i urednika časopisa ,,Vidici“ i predsjednik Književnog kluba studenata Beogradskog univerziteta. Po okončanju studija, bio je glavni urednik časopisa ,,Susreti“ od 1957. do 1962. Nakon toga, 1963. godine, postao je urednik više edicija u titogradskom izdavačko-štamparskom preduzeću Grafički zavod, kao i glavni i odgovorni urednik sada već kultne edicije ,,Luča“, antologija biblioteke crnogorske književnosti. Za koncipiranje ove edicije, u okviru koje je od 1963. i 1987. publikovan 71 od planiranih 100 naslova, Perović je zajedno sa Brankom Banjevićem i Miloradom Stojovićem dobio Trinaestojulsku nagradu 1970. godine. Od 1975. do 1981. godine bio je odgovorni urednik i direktor Izdavačke djelatnosti NIP „Pobjeda“, kao i zamjenik direktora od 1981. do 1983. godine, a potom i direktor (1983-1991) Leksikografskog zavoda Crne Gore i glav-

Tokom sedam decenija javnog djelovanja, Perović se etablirao kao autentičan pjesnički glas, relevantan tumač crnogorske književne baštine, ali i savremene literature i teatra, urednik i pokretač časopisa i izdavačke djelatnosti u socijalističkom periodu, koji je svojim pregalaštvom kompenzovao nedostatak institucija u našoj zemlji. Te institucije je gradio devedesetih godina prošlog vijeka i u najtežim vremenima ostao na braniku civilizacijskih vrijednosti Crne Gore

ni urednik za oblast Kultura i prosvjeta u projektu ,,Enciklopedija Crne Gore“. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka bio je jedan od osnivača crnogorskih kulturnih i naučnih institucija koje su stale na put zatiranju crnogorskog identiteta. Bio je višegodišnji sekretar, te višegodišnji predsjednik Crnogorskog PEN centra. Odmah po osnivanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti bio je inicijator i glavni i odgovorni urednik ,,Crnogorske enciklopedije“, koja zbog finansijskih razloga na kraju nije finalizovana, a čiji su djelovi objavljivani u ,,Crnogorskom književnom listu“. Takođe, preko trideset godina Perović je bio pozorišni kritičar ,,Pobjede“ i ,,Susreta“

STUDIJE I ESEJI

Pored knjiga teatroloških studija, Perović je objavio četiri knjige iz domena nauke o književnosti: ,,Živi vjetar“, ,,Krugovi“, ,,Ogledi i eseji“ i ,,Studije, kritike, eseji“. U ,,Živom vjetru“ sabrane su studije o tri značajna crnogorska pjesnika 20. vijeka: Ristu Ratkoviću, Dušanu Kostiću i Radonji Vešoviću. Kritička knjiga ,,Krugovi“ sastavljena je od 28 eseja i kritika o piscima i različitim književnim pojavama. Čine je četiri tematska kruga, poglavlja ,,Tuge i svečanosti“, ,,Između ironije i nade“, ,,Protiv pomirenja“ i ,,Prilozi istoriji književnosti“. U ,,Krugovima“ se nalaze Perovićevi tekstovi o Mihailu Laliću, Ivu

Andriću, Aleksandru Lesu Ivanoviću, Branku Miljkoviću i mnogim drugim književnim velikanima. U drugom i trećem dijelu ove knjige nalaze se prikazi mnogih djela, poput romana ,,Mrtvo duboko“ Čeda Vukovića i prikazi knjiga pripovjedaka Sretena Asanovića ,,Dugi trenuci“ i ,,Igra vatrom“, ali i mnogih drugih autora – Ivana Cekovića, Žarka Đurovića, Gojka Janjuševića, Vukašina Mićunovića, Ranka Jovovića, Ivana V. Lalića Četvrto poglavlje posvećeno je crnogorskoj književnosti i ono se sastoji od tri rada: ,,Crnogorska književnost“, ,,Mit i stvarnost“ i ,,Pregled crnogorske dramske književnosti“. Knjiga ,,Ogledi i eseji“ podijeljena je u četiri cjeline: ,,Ogledi o crnogorskoj književnosti“, ,,Rituali ljubavi“, ,,Vertikale vremena“ i ,,Miscelanea“. U pitanju su sakupljeni već ranije publikovani Perovićevi tekstovi. Prva cjelina posvećena je crnogorskim piscima i crnogorskoj književnosti, druga je skup osvrta na znamenite pisce južnoslovenske književnosti (dominantno pjesnicima), treća cjelina sastavljena je od eseja koji se bave prirodom umjetnosti i stvaranja, a u četvrtoj su tekstovi različite tematike – od crnogorske književnosti i teatra do osvrta na prevodilaštvo i likovnih kritika.

Posljednju od Perovićevih književnokritičkih knjiga čine izbori tekstova iz njegove prethodne tri knjige, osvrti i

prikazi nastali u periodu od 1959. do 2009. godine, njegovi kritički tekstovi o pjesništvu, razgovori s Borislavom Pekićem, Miodragom Bulatovićem, Veljkom Petrovićem... Takođe, u toj knjizi se nalaze i njegovi tekstovi o mnogobrojnim književnicima. Od crnogorskih autora u knjizi su zastupljeni Leso Ivanović, Čedo Vuković, Blažo Šćepanović, Jevrem Brković, Stefan Mitrović i drugi. U ,,Studijama, kritikama, esejima“ nalaze se i tekstovi o znamenitim dramskim piscima i njihovom stvaralaštvu:

Začetnik poslijeratne književne i pozorišne kritike

Crnogorski PEN centar oprostio se od svog dugogodišnjeg generalnog sekretara i predsjednika Sretena Perovića

- Bio je jedan od vodećih crnogorskih intelektualaca, začetnik poslijeratne književne i pozorišne kritike, pokretač kapitalnih izdavačkih edicija, beskompromisni borac za afirmaciju crnogorskoga identiteta, a pripada i najužemu krugu utemeljitelja savremene književne, jezičke i kulturne

d. mijatović

Antifašizam i fašizam se nikako ne mogu pomiriti

U svom posljednjem intervjuu, koji je dao „Pobjedi“ 2022. godine, Sreten Perović je, govoreći o aktuelnim političkim i društvenim prilikama, istakao da ,,i beogradski naučnici i stručnjaci kažu da se ne mogu nikako pomiriti fašizam i antifašizam“. - Crnogorci su poznati u svijetu ne samo po onome što su Evropljani o njima kazali, nego kao oni koji su bili za trinaestojulski antifašizam, a ne fašizam. Nažalost, nova vlast u Crnoj Gori pokušava da pod 13. jul podvede i četničke vojvode koji su bili na strani okupatora, a te dvije struje se ne mogu pomiriti – kazao je u intervjuu za „Pobjedu“ Perović. Od svih nepravdi koje su nanijete crnogorskim građanima posljednjih godina

Veljku Mandiću, Radoslavu Rotkoviću, Mirku Kovaču, Veljku Radoviću, Ljubomiru Đurkoviću, Radmili Vojvodić i drugim.

ODLIKOVANJA

Osim dvije Trinaestojulske nagrade (1961. i 1970), dobitnik je brojnih priznanja po-

montenegristike – naveli su, između ostalog, iz PEN centra. Takođe su istakli da je od osnivanja PEN centra Perović bio ,,jedna od njegovih pokretačkih snaga“.

- Inicirao je brojne aktivnosti, pisao saopštenja i promemorije, organizovao naučne skupove i okrugle stolove, intenzivno komunicirao s predstavnicima Internacionalnoga PEN centra i drugih PEN centara, učestvovao na kongresima i skupovima PEN asocijacije, uvijek neumorno radeći na afirmaciji crnogorske književnosti te na odbrani prava na postojanje crnogorskoga jezika i kulture –naveli su iz Crnogorskog PEN centra.

najviše ga je boljelo to što su ugledne ličnosti u svim krajevima države, a posebno na sjeveru, potisnute, izgurane iz javnog života, te činjenica da se smatra da je građanska opcija u Crnoj Gori pobijeđena. - To nije tačno, građanska opcija u Crnoj Gori (koju predstavljaju DPS, SDP, SD, Liberalna partija i sve partije manjinskih naroda) je još najjača politička, ali i društvena struktura i ne može se tvrditi da je potisnuta. Nije potisnuta, samo su trenutno, kao u Nikšiću i u Beranama, na pozornici ljudi koji sebe nazivaju patriotama, a znaju da rade isključivo za svoj račun, a ne za račun Crne Gore, pogotovo ne ove naše suverene – kazao je Perović u intervjuu „Pobjedi“ 2022. godine.

put Prve nagrade Udruženja književnika Crne Gore (1958), Nagrade ,,Risto Ratković“ (1976), Nagrade Željezar Sisak (1976), Nagrade Udruženja književnika Crne Gore za knjigu godine (1977), Ordena rada sa zlatnim vijencem (1981), Decembarske nagrade Oslobođenja Titograda (1986), visokog internacionalnog priznanja Književno žezlo s promocijom u zvanje Počasni građanin Grada Skoplja (2004), Nagradu Udruženja prevodilaca Crne Gore (2005), Internacionalne n agrade za poeziju Evropskog fonda i Internacionalne akademije ,,Mihail Eminescu“ (2012), Zlatne medalje ,,Blaže Koneski“ Makedonske akademije nauka i umjetnosti i Nagrade za životno djelo ,,Crnogorac“ od strane Društva crnogorskih novinara ove godine. Kao istinski pjesnik, što je Perović bez ikakve sumnje bio, odlučio je da ode tiho blagog, kišnog neđeljnog dana, vjerovatno spokojan jer je kiša konačno nadjačala plamen koji je danima pus tošio crnogorsku zemlju – zemlju kojoj je Perović posvetio čitav svoj život i stvaralaštvo.

Andrija RADOVIĆ

Sreten Perović tokom svog posljednjeg intervjua za Pobjedu, u februaru 2022. godine

PODGORICA - Uprkos zabrani radova, izrečenim prekršajnim kaznama, nalozima za vraćanje u prvobitno stanje i upozorenjima Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u zabačenom selu Petrovići kraj Nikšića „izrastao“ je novi konak Manastira Kosijerevo. Grubi građevinski radovi su gotovo završeni, objekat je stavljen pod krov, a kulturno dobro od državnog značaja još jednom je postalo kulisa tihe gradnje mimo zakona.

Ovaj slučaj, kao i mnogi prije njega, pokazuje da rješenja nadležnih institucija ostaju „mrtvo slovo na papiru“, dok Eparhija budimljansko-nikšićka Srpske pravoslavne crkve gradi neometano, uz prećutnu podršku vlasti i nemoć državnog aparata da sprovede sopstvene odluke.

APSURD

Nekadašnje dvorište manastira sada je gradilište, sa novoizgrađenim kulama i arkadama koje dominiraju prostorom i potpuno mijenjaju ambijent kulturnog dobra. Stanje na terenu jasno pokazuje apsurd: dok se na sudu i dalje vodi spor da li je i šta zaštićeno, ko je prekršio procedure i čiji su argumenti validniji, na terenu se uveliko završavaju grubi radovi na objektu koji će trajno promijeniti izgled kompleksa.

Konak u Kosijerevu, koji je ekipa Pobjede obišla početkom avgusta, djeluje izuzetno glomazno i u potpunosti dominira prostorom, naročito u poređenju sa samom crkvom. Dok je crkva relativno skladna, kompaktna i arhitektonski jasna, novi konak se širi u dužinu i širinu, sa dva sprata, masivnom kulom i dugim nizovima arkada. Njegova arhitektura, sa kamenom oblogom i crvenim krovom, donekle pokušava da se uklopi u ambijent crkve, ali upravo zbog dimenzija i monumentalnosti on zapravo zasjenjuje hram i preuzima centralnu ulogu u manastirskom kompleksu.

Kada se pogleda iz ptičje perspektive, jasno se vidi da crkva sada izgleda gotovo potisnuto u drugi plan, dok se novi konak nameće kao dominantna građevina u cijelom prostoru. Ovaj disbalans u mjeri i proporcijama izaziva snažan vizuelni kontrast i stvara utisak da je prvobitna sakralna funkcija kompleksa potisnuta u korist nove, nametljive gradnje. Uprava za zaštitu kulturnih dobara, podsjetimo, donijela je početkom 2023. godine Rješenje o obustavi radova i vraćanje u prvobitno stanje, budući da su stručnjaci ovog organa na terenu u Kosijerevu zatekli započete radove, radnike, veliku količinu građevinskog materijala, te porušenu staru ogradu manastirskog kompleksa. Konstatovali su i brojne druge promjene, poput novog živopisa u crkvi, te neprimjerenih „ukrasa“ kao što su radijatori po zidovima, među svecima na freskama. Potom je inspektorka za kul-

Eparhija budimljansko-nikšićka SPC i pored rješenja o zabrani i vraćanju grube građevinske radove na objektu u Manastiru Kosijerevo, u selu Petrovići,

Konak sagrađen brže od pravne države

Ovih dana, umjesto mira manastirskog dvorišta, gomile šuta, pijeska, kamena, željeza i cigle svjedoče da je papirologija ostala daleko iza betona i maltera. Situacija na terenu govori jasnije od svih rješenja i žalbi – dok država raspravlja da li je postupak pravilno vođen, zidari su već odradili svoje

turna dobra Dragana Bošković-Drobnjak, postupajući po inicijativi Uprave, na terenu konstatovala da subjekat nadzora (Manastir Kosijerevo) nema građevinsku dozvolu, konzervatorske uslove, niti odobreni konzervatorski projekat, te je manastiru kao pravnom licu izrečena minimalna novčana kazna u iznosu od 4.000 eura, dok je igumana Manastira Arsenija Samardžića kaznila sa takođe minimalnih 600 eura. Takođe, zbog neposjedovanja građevinske dozvole za radove, inspektorka je inicijativu za postupanje proslijedila Građevinskoj inspekciji tadašnjeg Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Da apsurd bude veći, pravni zastupnik Eparhije i Kosijereva, advokat Blažo Gagović, objašnjavajući inspektorki zašto manastir nema zakonom predviđenu dokumentaciju i saglasnosti Uprave za zaštitu

kulturnih dobara, izjavio je kako je „postupak legalizacije u toku“, te da će u tom postupku „biti prikupljene sve relevantne isprave potrebne za legalizaciju započetih radova“. Dakle, legalizovaće konak dok ga nelegalno grade?!

Odmah nakon što je Uprava donijela Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, advokat Gagović je podnio žalbu Upravi za zaštitu kulturnih dobara, a potom i Ministarstvu kulture i medija. U žalbi na Rješenje o obustavi radova i vraćanju manastira u prvobitno stanje, Gagović je u ime Eparhije budimljansko-nikšićke i Manastira Kosijerevo tvrdio da je cijeli postupak sproveden nezakonito, jer stručna lica UZKD nijesu obavijestila igumana niti predstavnike manastira o obilasku terena, nijesu sačinili zapisnik niti omogućili da se strana izjasni o utvrđenim činjenicama, čime je, kako navode, povrijeđeno pravo na učešće u

postupku. Osporava se i pravna osnova zaštite, jer se Manastir Kosijerevo, prema njihovim tvrdnjama, ne nalazi jasno i pravno valjano upisan

kao kulturno dobro u katastru nepokretnosti, budući da rješenja iz 1951. i 1961. godine nijesu proizvela pravno dejstvo, a da je zaštićena samo sakralna

arhitektura crkve, dok prostor oko nje nikada nije obuhvaćen režimom zaštite. Pored toga što tvrde da nikada nijesu dobili nijedno rješenje

Manastirska crkva i nelegalni konak u selu Petrovići

U manastirsko dvorište ulazi se kroz kapiju novosagrađene velike kule

vraćanju u prvobitno stanje završila Petrovići, opština Nikšić

brže

o zaštiti, niti ostalu dokumentaciju, posebno se osporava nalog za uklanjanje „kopije Lovćenske kapele“ i drugih objekata, uz tvrdnju da kapela nije replika Njegoševe, već da u njoj počivaju kosti 109 stradalih iz Drugog svjetskog rata, pa bi njeno rušenje značilo skrnavljenje groba. Upravu optužuju i za netačne navode o oštećenju starog živopisa, tvrdeći da su freske rađene kvalitetnim prirodnim bojama, dok se nove freske predstavljaju kao umjetnički izraz, a ne devastacija. Na kraju, Eparhija tvrdi da radovi nijesu umanjili vrijednost manastira, već ga unaprijedili i valorizovali – izgradnjom konaka za smještaj monaštva, obnovom fresaka i uređenjem prostora – te da sve intervencije treba posmatrati kao doprinos očuvanju, a ne uništavanju kulturnog dobra. Uprava je odbila žalbu jer, kako su istakli, nije pravovremeno podnijeta, a Ministarstvo kulture i medija je žalbu odbacilo jer nijesu u spisima predmeta mogli da pronađu punomoćje kojim se potvrđuje da je Blažo Gagović zaista zastupnik Eparhije budimljansko-nikšićke i Manastira Kosijerevo. Drugim riječima, Uprava i Ministarstvo uopšte nijesu ulazili u suštinu prigovora iz žalbe, nego su odbili žalbu iz formalnih razloga – zato što je smatraju neblagovremenom i podnijetom od neovlašćenog zastupnika. Potom je Gagović podnio tužbu Upravnom sudu, a prema tvrdnjama iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara - spor još traje.

NEMAJU LJUDI

Od obilaska terena po prijavi zbog nelegalnih radova i donošenja Rješenja o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, Uprava za zaštitu kulturnih dobara samo je jednom obišla kulturno dobro Manastir Kosijerevo, početkom 2024. godine, tokom izrade Studije zaštite kulturne baštine za potrebe izrade Prostorno-urbanističkog plana opštine Nikšić. To je za Pobjedu potvrdila direktorica Uprave Petra Zdravković i tada je, kako je kazala, situacija bila nepromijenjena u odnosu na stanje kada je donijeto Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje. Pomenutom Studijom, prema riječima Zdravković, ocijenje-

no je stanje manastira, evidentirane intervencije izvedene bez saglasnosti službe zaštite, a među propisanim mjerama utvrđeno da je neophodno „u skladu sa Rješenjem o vraćanju u prvobitno stanje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, izraditi konzervatorski projekat u cilju otklanjanja neadekvatnih intervencija i unapređenja stanja kulturnog dobra“. - Navedeno predstavlja i posljednji obilazak predmetnog kulturnog dobra od strane Uprave – kazala je Zdravković. Na pitanje da li Uprava u konkretnom ili bilo kojem drugom slučaju može redovno da prati stanje kulturnih dobara, odgovorila je negativno, objašnjavajući da ovaj organ u tome sprečavaju sadašnji kapaciteti. - Razumijevajući da određene situacije predstavljaju veće prioritete u odnosu na druge, moramo da napomenemo da pored intenziviranih nelegalnih aktivnosti koje se izvode na kulturnim dobrima (Uprava je samo na Cetinju u posljednjih mjesec dana donijela tri rješenja o vraćanju u prvobitno stanje), ništa manje važna nijesu postupanja u odnosu na plansku i projektnu dokumentaciju, a gdje su rokovi, zbog neusklađenosti zakona, izuzetno kratki. Sto-

ga iznova ukazujemo na kontinuirani deficit kadrovskih kapaciteta sa kojim se ovaj organ suočava, a posljedice se upravo vide u neažurnom praćenju stanja kulturnih dobara –kazala je Zdravković. Na pitanje da li je postojanje Uprave obesmišljeno ukoliko se njena rješenja i nalozi ne sprovode, Zdravković je odgovorila da je Uprava u konkretnom slučaju pokrenula sve mehanizme shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara - donijela Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, obavijestila sve nadležne inspekcije (Inspekciju za kulturna dobra i Građevinsku inspekciju), integrisala mjere u Studiju zaštite kulturne baštine, koje su potom postale integralni dio PUP-a Nikšić.

- Osim reagovanja nadležne inspektorke za kulturna dobra u smislu izdavanja prekršajnog naloga, drugih postupanja nije bilo. Time bismo zaključili da se odsustvom reakcije ne obesmišljava postojanje Uprave, već prije cjelokupnog sistema, posebno usljed opšteprisutnog sindroma neuvezanosti nadležnih resora – kazala je Zdravković.

Ćute u Eparhiji i Opštini

Nikšić, a iz kabineta

Radunovića obećavaju odgovore „ove nedjelje“

Na pitanja koja smo prošlog ponedjeljka poslali Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, tačnije kabinetu ministra Slavena Radunovića, a u vezi sa (ne)postupanjem njihove Građevinske inspekcije, nijesu stigli odgovori, već obrazloženje da je „Direktorat nadležan za pripremu odgovora trenutno u procesu preseljenja u novu zgradu, što je privremeno onemogućilo pristup kancelarijama i tehničkim resursima“.

- Uz to, u toku je period kolektivnih godišnjih odmora, što dodatno

utiče na dostupnost relevantnih službenika. U tom smislu, molimo za razumijevanje i strpljenje, te Vas obavještavamo da ćemo učiniti sve da odgovore dostavimo tokom sljedeće sedmice, čim se za to stvore tehnički i organizacioni uslovi –navodi se obrazloženju koje je poslato novinaru Pobjede.

Ćute i u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj, a ni iz Opštine Nikšić nijesu poslali odgovore na pitanja o postupanju njihovog Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine.

Dodala je da je Uprava ovih dana, po dobijanju pitanja Pobjede, uputila nove inicijative pomenutim inspekcijama, budući da „kako smo u ranijim obraćanjima naveli, postupci za izgradnju, pa tako i za uklanjanje objekata, ne započinju niti se završavaju u Upravi, već naše postupanje predstavlja samo kariku u ovom lancu“.

PRVO PROJEKAT

Apsurd cijelog slučaja ogleda se u tome što je Eparhija budimljansko-nikšićka tek početkom 2024. godine, kada je konak već bio podignut do pola, preko Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine Opštine Nikšić zatražila urbanističko-tehničke uslove za njegovu izgradnju. Dakle, papiri su se tražili naknadno, poslije nelegalne

gradnje i nakon što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara već početkom 2023. donijela Rješenje o obustavi radova i vraćanju kompleksa u prvobitno stanje. Kako ti uslovi nijesu mogući bez konzervatorskih, koje izdaje Uprava, Opština se obratila upravo njima. Odgovor je bio nedvosmislen: radovi su evidentirani kao nelegalni i štetni, jer narušavaju autentičnost i integritet kulturnog dobra, a bilo kakva dalja gradnja može se razmatrati jedino kroz detaljan Urbanistički projekat koji bi definisao mjere zaštite i način očuvanja vrijednosti manastira. Te mjere bi, naravno, podrazumijevale i otklanjanje nelegalnih intervencija koje devalviraju kulturno dobro. Eparhija budimljansko-nikšićka, svjesna da joj Uprava

„Država je dužna i odlučna da štiti svoju kulturnu baštinu i pravni poredak. (...) U tome neće biti kompromisa – zakon će važiti jednako za sve, u svakoj opštini i u svakom dijelu Crne Gore“, saopštila je ministarka kulture i medija Tamara Vujović, reagujući na podizanje spomenika Pavlu Đurišiću, ali i na spomenik Jusufu Čeliću, koji je više od decenije u Gusinju odolijevao svim pravnim procedurama. No, kada je riječ o Kosijerevu, ministarkin glas se ne čuje, ne odgovara na novinarska pitanja, kao ni njena direktorica za kulturnu baštinu u MKM Dobrila Vlahović Po dobrom starom običaju, ministarka nema što da kaže o nelegalnim radovima koje sprovodi Eparhija budimljansko-nikšićka, baš kao što nije imala što da kaže ni o gradnjama i prepravkama Mitropolije crnogorsko-primorske ili o nelegalnim radovima na risanskom lokalitetu Carine, u režiji svog partijskog kolege Vladimira Jokića Ispada da zakon „važi jednako za sve“ – osim kada zidaju eparhije i mitropolije - jer tada država izgovara parole, a „guta“ sopstvene odluke i zakone.

nikada neće izdati konzervatorske uslove po kojima bi mogli da dovrše započeti konak, odlučila se za dobro uhodanu praksu gaženja svih pravnih procedura i ponovno iskazivanje stava da su „država u državi“. Okupila je majstore i neometano završila konak.

SPOMENIK NEMOĆI Ovih dana, umjesto mira manastirskog dvorišta, gomile šuta, pijeska, kamena, željeza i cigle svjedoče da je papirologija ostala daleko iza betona i maltera. Situacija na terenu govori jasnije od svih rješenja i žalbi – dok država raspravlja da li je postupak pravilno vođen, zidari su već odradili svoje. Ispada da se u Kosijerevu pravna država gradi mnogo sporije od konaka. Tako je konak u Kosijerevu, uprkos zabranama, žalbama i rješenjima o obustavi i frazama o „odlučnoj zaštiti kulturne baštine“, narastao pred očima svih – od inspekcija do ministara – kao spomenik nemoći države da sprovede sopstvene zakone.

Jovan NIKITOVIĆ

Foto: Stevo VASILJEVIĆ

Pogled na unutrašnju stranu konaka i gomile šuta i građevinskog materijala

Petra Zdravković

Tamara Vujović i Dobrila Vlahović

Jedan od monaha dlijetom i čekićem obrađuje kamen

Osmog dana borbe s požarima na teritoriji glavnog grada kiša donijela predah vatrogascima

Naredni dani pokazaće da li je vatra potpuno savladana

Nakon višednevne borbe sa vatrom, u kojoj su učestvovali vatrogasci, mještani i volonteri potpomognuti djelovanjem helikoptera i asistencijom brojnih privatnih kompanija, iako ne pretjerano jaka i dugotrajna, jučerašnja kiša ipak je donijela veliko olakšanje

Početak osmog dana borbe s požarima na teritoriji glavnog grada nije nagovještavao drugačiju situaciju, ali do preokreta je došlo u ranim popodnevnim satima, kad je u najvećem dijelu Podgorice i okoline počela da pada kiša. Ne pretjerano jaka i dugotrajna, ali dragocjena.

A nedjeljno jutro u Piperima i Kučima izgledalo je kao i nekoliko prethodnih, možda za nijansu bolje. Načelnik Operativno-komunikacionog centra

Direktorata za zaštitu i spašavanje Zlatko Mićanović kazao je na konferenciji za medije kako je situacija sa požarima bila nešto povoljnija nego juče, ističući da je najviše vatrogasnih jedinica angažovano u Podgorici.

- Najviše snaga vatrogasnih jedinica angažovano je u Podgorici, gdje se osim pripadnika Službe zaštite Podgorice na ispomoći nalazi deset vozila, jedan patrolni džip i 37 vatrogasaca iz drugih opština. Osim toga, tim iz Austrije je u Donjoj Stijeni Piperskoj, a ostala sela pokrivaju timovi iz Švajcarske i Bosne i Hercegovine - rekao je Mićanović.

Prije podne je bio aktivan požar u Stijeni Piperskoj, ali prema riječima Radomira Šćepanovića iz Direktorata za zaštitu i spašavanje, situacija je bila pod kontrolom.

- Nema ugroženih objekata i situacija je mnogo povoljnija jer nema jakog vjetra – kazao je Šćepanović i dodao da će vazduhoplovi Crne Gore biti angažovani u Piperima i na Kučkim Koritima.

I mještane Kučkih Korita, kao i sve koji su pomagali va-

trogascima u borbi s vatrom, obradovala je jučerašnja kiša. Padavine su ih rasteretile brige da bi vatra koja je prije nekoliko dana od Zatrijepča krenula prema Kučkim Koritima mogla da dođe do kuća. - Vatra je zahvatila šumu, ali s obzirom na to da na Kučkim Koritima ima više od 1.000 vikendica i kuća, kao i imanja, bilo je i te kako teško - kazao je mještanin Vuko Milić Nakon višednevne borbe sa vatrom, u kojoj su učestvovali vatrogasci, mještani i volonteri potpomognuti djelovanjem helikoptera i asistencijom brojnih privatnih kompanija, jučerašnja kiša ipak im je donijela nagovještaj da će moći da odahnu i konačno mirno zaspu. Jučerašnja kiša svakako je pomogla podgoričkim vatrogascima, njihovim kolegama iz drugih crnogorskih gradova i iz inostranstva, volonterima i mještanima, ali prema i nformacijama sa terena, u pojedinim djelovima podgoričke opštine padavine nijesu bile takvog intenziteta da bi ugasile požare. Takva je situacija bila u selu Mravinje i na obroncima Brotnjika, gdje su oko 19 sati helikopteri i dalje djelovali, pa je izvjesno da opasnost od izbijanja požara nije potpuno isključena. H. P.

ZASLUŽENI ODMOR: Vatrogasci iz Švajcarske ,,povlače se s položaja“ u Piperima

Najgora požarna sezona u posljednjih nekoliko decenija

Bilans požarne sezone tokom koje je vatrena stihija uništila hektare šuma i polja, prijeteći i uništavajući imovinu i, nažalost, odnoseći ljudske živote, tek će se svoditi. Direktorica Centra za klimatske promjene Ivana Vojinović ocijenila je da ova požarna sezona, koja još traje, može biti najgora u posljednjih nekoliko decenija i ostaviti trajne posljedice za Crnu Goru.

- Nažalost, imamo tragične posljedice i jednu žrtvu, što je nenadoknadiv gubitak, ali sa druge strane i ono što će se sanirati, a donosi ekološke i ekonomske troškove. Imamo uništen znatan broj kuća i došlo je do oštećenja dijela kritične infrastrukture. Kroz ove požare znatno je uništen biodiverzitet, naši prirodni resursi. Došlo je do uginuća životinja u svim tim požarnim talasima.

Uništeno je zemljište, šumski kompleksi, a sa svakim takvim uništenjem stvara se pogodno tlo za eroziju, nastanak klizišta i poplavakazala je Vojinović.

Ona je ukazala kako je ovo ljeto jedno je od najtoplijih u istoriji temperaturnih mjerenja, sa produženim toplotnim talasima, što se upravo odrazilo u Crnoj Gori.

- Veliki broj uzastopnih

dana sa tropskim temperaturama, ali i tropskim noćima i produženim sušama, predstavlja pogonsko gorivo za stvaranje uslova za ove intenzivne požare. Iako se u principu zna da je za njih kriv ljudski faktor, klimatske promjene i te kako otežavaju borbu s požarima. Na to ćemo, nažalost, morati da računamo i u budućnosti - kazala je Vojinović.

Najviše snaga vatrogasnih jedinica angažovano je u Podgorici, gdje se osim pripadnika Službe zaštite Podgorice na ispomoći nalazi deset vozila, jedan patrolni džip i 37 vatrogasaca iz drugih opština

Oficir za vezu Mehanizma Evropske unije za civilnu zaštitu Leo Martinon istakao je na jučerašnjoj konferenciji za medije da zajedno sa ostalim kolegama rade, kako na tlu tako i u vazduhu, da pomognu u gašenju požara. - Za manje od 24 sata na zahtjev Crne Gore bili smo u mogućnosti da aktiviramo više timova. Prvo smo uspjeli da mobilišemo kolege iz Austrije, njih 50 je sa opremom, vozilima za borbu protiv požara na zemlji. Oni su tu nedjelju

dana i produžiće boravakkazao je Martinon. On je istakao da je ovim kanalom obezbijeđena i podrška iz vazduha, avioni i helikopteri, zatim kanader iz Italije, kao i četiri helikoptera, iz Srbije, BiH, Mađarske i Češke. Martinon je naglasio da se nastavlja saradnja na terenu do gašenja požara, naglašavajući da su veoma zadovoljni saradnjom sa crnogorskim kolegama.

SERIJE: „MIX TAPE“ – Slatka romantična komedija sa prstohvatom Nika Hornbija i Ričarda Linklejtera

Priča o ljubavi iz mladosti, koja se decenijama kasnije vraća u život glavnih likova, zapravo je pažljivo konstruisana emocionalna tapiserija. Kroz osam epizoda, autorke uspijevaju da izgrade romansu koja je i jednostavna, i slojevita

Piše: Biljana Martinić

Kao da nijedna pjesma više ne zvuči potpuno - dok je ti ne čuješ. Ova rečenica i scena u kojoj je izgovorena u trenutku kada se upoznajemo sa freško zaljubljenim parom, Alison (Florens Hant) i Denom (Rori Valton Smit), reći će vam sve što treba da znate o novoj romantičnoj drami „Mix Tape“, kao i o tome da li je ovo mini-serija za vas.

Bilješke osjećanja Kada se dvoje mladih ljudi zaljubi, to povlači za sobom i tendenciju da sve oko njih, ma koliko ono zvučalo nebitno i daleko od romantičnog, učine bitnim dijelom svoje ljubavne priče. Tako tu zaluta i prepirka oko toga ko je najbolja sestra iz serije „Charmed“ ili sjećanje na konduktera koji je uvijek bacao loše fore, ali i ono jednom kad su zamalo umrli od štucanja za doček Nove ili se otrovali hranom za Dan zaljubljenih.

Ipak, najviše od svega - tu je muzika. Ona je tu da sve što radimo poveže, da doda boju i kontekst svim tim zajedničkim trenucima. Kada smo zaljubljeni, pjesme postaju bilješke osjećanja, refreni se pamte kao djelovi razgovora, a muzika postaje zajednički jezik koji se lako ne zaboravlja. U ovoj priči, muzika igra vrlo bitnu ulogu. Glavni pokretač serije „Mix Tape“ nije drama, već emocija, a muzika je narativni alat koji pomaže da se premosti jaz između tada i sada, bez mnogo riječi. Soundtrack je vrlo pažljivo biran (Nik Drejke, The Cure, New Order, Joy Division…) i ne koristi se da samo zbog toga da bi impresionirao publiku, već da bi podsjetio kako ljubav, baš kao i dobra pjesma, uvijek ostavi trag.

Mi M o očekivanja

Seriju potpisuju scenaristkinja Džo Spejn i režiserka Lusi Gafi, a sama priča je zapravo adaptacija romana Džejn Anderson izdatog 2020. godine. I premda ova ekranizacija nosi sve zamke tipične drame o „drugoj šansi“, kreatorke većinom uspijevaju da ih zaobiđu.

Podsjetnik da muzika uvijek ostavi trag

Naizgled poznata priča o ljubavi iz mladosti, koja se decenijama kasnije vraća u život glavnih likova, zapravo je pažljivo konstruisana emocionalna tapiserija. Kroz osam polučasovnih

epizoda, autorke uspijevaju da izgrade romansu koja je istovremeno i jednostavna i slojevita - o prvoj ljubavi, o vremenu koje ne može da se vrati, o tome kako se životi često odvijaju mimo na-

ših očekivanja, ali ne nužno i bez smisla. Radnja je podijeljena na dvije vremenske linije: prva prati tinejdžerske dane Alison i Dena u Šefildu kasnih osamdesetih, a u drugoj ih vidimo

snažna heMija

„Mix Tape“ je nježna ljubavna priča o propuštenim prilik ama, davno potisnutim tajnama i šansama koje dolaze onda kada ih najmanje očekujemo. Iako bi i bez muzičkog motiva bila sasvim funkcionalna i emocionalno snažna, upravo muzika pojačava dubinu i autentičnost priče. Ona je jezik kojim se Alison i Dan u mladosti sporazumijevaju bez potrebe za pretjeranim objašnjenjima… I ona je ta, naravno, koja ih ponovo povezuje godinama kasnije.

u sadašnjosti, kao odrasle ljude koji su se razdvojili i osnovali sopstvene porodice, ali jedno drugo nijesu zaboravili. Njihovo ponovno povezivanje, decenijama kasnije, ne počinje porukom – već pjesmom. Link do stare numere, poslat preko društvenih mreža, postaje tiha zamjena za sve ono što nije moglo da se kaže riječima. I, kako to već sa muzikom biva, pokreće vremeplov i bujicu emocija.

Mlađe verzije Alison i Dena (odlični Florens i Rori) govore nam štošta o onoj naivnoj ozbiljnosti prve zaljubljenosti, kada misliš da je to-to i da ćeš tog nekog svog voljeti zauvijek. Njihova hemija je nježna, dijalozi uvjerljivi, sve djeluje iskreno, bez previše ušećerene nostalgije. U sadašnjosti, Tereza Palmer i Džim Sturdžis donose tiše, zrelije emocije glavnim likovima - pogledima, mimikom, nekim promrmljanim ili rečenicama prekinutim napola. Iako su životi koje sada vode različiti, tišina između njih još je trudna i ima značenje i težinu. I to se vidi.

Kreatorke serije u pojedinim segmentima oslanjaju se na neke vrlo prepoznatljive elemente. U dahu mladalačke zaljubljenosti i kasnijem razočaranju odraslih, recimo, osjeća se uticaj Linklejterove čuvene trilogije „Before“. Kroz način na koji koriste reference na pop-kulturu, u „Mix Tape“ uvlače i duh Nika Hornbija, a u vizuelnoj poetičnosti može se na trenutke naslutiti i dašak inspiracije filmovima Vesa Andersona. Priča je istovremeno i univerzalna i lična, i jednostavna i slojevita, a zahvaljujući dobro uklopljenim vremenskim skokovima, prošlost i sadašnjost prepliću se lagano i pitko, bez napora. Priča je većinom oslonjena na hemiju mlađih verzija Alison i Dena, pa upravo zahvaljujući uvjerljivom odnosu i hemiji koju grade Florens i Rori, taj dio djeluje iskreno, ranjivo i potpuno prirodno. Toliko je jak da, kada se godinama kasnije Alison i Den ponovo sretnu, već pri prvom susretu novih glumaca postoji osjećaj da ti ljudi, jednostavno, pripadaju jedno drugom. Nije to ona klasična hemija koja puca od strasti već nešto tiše, poznato. Gotovo zasluženo. Na kraju, koliko će vam se dopasti mini-serija „Mix Tape“ umnogome zavisi i od vas samih. Da li ste se ikada pitali gdje je vaša osoba iz prošlosti danas? Da li vam muzika (i dalje) pokreće sjećanja snažnije nego bilo što drugo? Možete li da tolerišete priče o mladalačkoj ljubavi, ako ste sada daleko od tog doba - ili vam one i dalje govore istinu o nečemu što nijeste zaboravili?

Ako je odgovor potvrdan, bićete dotaknuti ovom serijom. Neće vas „Mix Tape“ preplaviti dramom, niti izmamiti suze, iako stvarno postoji jedan kritični momenat kada je moguće da će vam nešto upasti u oko. Ali, ostaće sa vama kao pjesma koju čuvate, ne zato što je savršena, nego jer vas podsjeća na jedan lijepi trenutak u vremenu.

Ko zna, možda vas „Mix Tape“ podsjeti i na tog nekog ko vam odavno nije pao na pamet, a ko je zaslužan baš za tu prvu snimljenu kasetu, narezan CD ili napravljenu plejlistu. Ipak se ta osoba, kako piše i na posteru ove preslatke serije, nikad ne zaboravlja.

Tereza Palmer i Džim Sturdžis u mini-seriji o propuštenim prilikama i novim šansama

Florens Hant i Rori Valton Smit sjajno dočaravaju žar, nježnost i ozbiljnost prve ljubavi

Od sigurne luke do košnice košmara – svjetionik kao poprište prelijepih i prestrašnih filmova

Luča istine na putu ka slobodi

Neka vam jedini crnogorski

svjetioničar Taro Stojanović, tamo na rtu Mendra kod Valdanosa, u tišini jedne od najljepših ljetnjih terasa na Jadranu, ispriča nešto lično. Svakakvih priča ima Taro, recimo, o tome kako je posao svjetioničara takav, da u istom krevetu decenijama mora no-

ćiti. Ili, o noći oluje, tamo na svjetioniku; sa kakvim se talasima tu gledaš oči u oči… I sa kakvim se strahom prvi put tu boriš, kada od groma nestane struja, a neke male varnice niz štekere krenu. Opet, svaka je Tarova priča i savršeno pitoma; a svjetioničarski život, nama namjernicima, jednako djeluje uzvišen kao i lanterna. Jer svjetionik -

Svjetioničarske priče nalik su nekoj većoj, izoštrenijoj i pojačanoj stvarnosti; gdje sunce miluje pitomije, gdje su sve sjenke i tišine duže… I takve su savršene za film

luča što u noći nemirnog mora pokazuje siguran put - simbol je iznad i izvan bilo kojeg vremena. Njega ne možete prepakovati i instrumentalizovati; svakoj se ideologiji opire, kao i talasima…

Pa su svjetioničke priče poput neke veće, ljepše, izoštrenije i pojačane stvarnosti; gdje sunce miluje pitomije, gdje su sve sjenke i tišine duže… I takve su savršene za film. Kao svjetlo jasne istine.

kinetike, energije. Rijetko uspjela Diznijeva fantazija baš iz tog perioda.

The Ligh T aT T he eD ge o F T he Wor LD (1971)

Kako su samo, prije šest ili sedam decenija, bile popularne adaptacije avanturističkih romana i fantazija Žila Verna… Kakvu su filmsku radost otkrića donosile! I bile mamac za holivudske kapitalce garantujući pune bioskope.

One koja nekad nije laka, ali koja zna biti lijepa i u jezi, i u stravičnosti. Uoči 17. avgusta, Svjetskog dana svjetionika –prisjetimo se nekih od njih.

The Fog (1980)

Mnogima najdraži film

Džona Karpentera. Jedan od onih u kojem ćete iznova otkrivati slojeve i značenja, sa svakim novim gledanjem. U hororu „The Fog“ (1980) glavna rola povjerena je Džonovoj supruzi

Adrijen Barbo - koja je tu i di-džejka, i čuvarka svjetionika, i heroina, i naratorka, i… a u filmu su i mlada

Džejmi Li Kertis i njena mama, horor ikona Dženet

Li u perfektnoj roli gradonačelnice.

O čemu se radi? Pa, o cijelom brodskom tovaru duhova nekih starih pirata… Koji u izolovani gradić u sjenci svjetionika stižu kroz gustu maglu, po duše tih nesretnih stanovnika. Upozorenje, naravno, jedino može stići sa svjetionika (tamo će se mrtvi pirati prvi put i oglasiti o nekoj strašnoj i vječitoj „šest za šest“ osveti), ali pitanje je ko će biti spreman da posluša, ili uopšte čuje. Posljednja poruka svjetioničarke o spirali nasilja je ključna: „Magla će sići opet“.

Pe T e’s Dragon (1977)

Pomalo zaboravljeni, uglavnom potcijenjeni Diznijev klasik sa kraja sedamdesetih. „Pete’s Dragon“ ( Don Č afi , 1977) divna je kombinacija igrane i animirane forme. Svjetlo radosti za jedno siroče iz Mejna, malog Pita, koji dobija utočište kod jednog neodoljivog svjetioničara i njegove kćerke Nore… I ne samo on, već i njegov „nevidljivi prijatelj“ Eliot, zeleni zmaj koji, kada to želi, može da postane nevidljiv. Svašta se tu pakuje: priča o jednoj vjerenici koja je već davno nestala na moru, pa zmajeva pećina, pa mali grad pred kojim se aždaja naivno otkriva… U podtekstu mnogo ozbiljnih tema o odrastanju - ali suštinski vedar, dirljiv film savršenog ritma,

„The Light at the Edge of the World“ (Kevin Bilington, 1971), posljednja u nizu takvih adaptacija, na svom svjetioničarskom poprištu sučeljava, ni manje ni više nego glumačke ikone Kirka Daglasa i Jula Brinera Daglas igra Dentona, razočaranog glumca, prevarenog u ljubavi, ubicu novog muža stare ljubavi u samoodbrani, koji se sklanja na sami kraj svijeta. Sredina je 19. vijeka, a tada „kraj svijeta“ samo i jedino može značiti - Ognjena Zemlja, krajnji jug Argentine i Amerike. Tamo naš Denton brine o svjetioniku koji navodi brodove kroz najljuće tjesnace Magelanovog moreuza… Dok ga i tamo ne pronađu neko zlo i sudbina - Jul Briner sa cijelom bandom strašnih pirata. Na kraju i sam svjetionik mora sagoreti na putu do slobode. Spektakl!

Thun D er rock (1942)

Jedna britanska ratna priča, za koju je teško povjerovati da je snimljena prije više od osam decenija. Majkl Redgrejv (zvijezda filma „The Lady Vanishes“ [1938] Alfreda Hičkoka) u „Thunder Rock“ (1942) Roja Boultinga glumi engleskog novinara duboko razočaranog odbijanjem vlasti i kompletnog društva - da se odlučno bore protiv fašizma. Zbog toga se i seli u Ameriku i mir pronalazi u usamljenom svjetioniku kraj jezera Mičigen.

Samo što, naravno, za njega mira nema. Svjetionik je uklet; pun je duhova svakojakih nagomilanih brodoloma naše istorije. Predvodi ih stari i gorki kapetan, kojeg igra Finli Kari, još jedna važna faca klasičnog Holivuda. Pa naš odbjegli novinar konačno shvata, da se od borbe protiv fašizma, duhova istorije i prošlosti, ne može pobjeći. I to je samo početak…

Dea D o F n igh T (1999)

Horor triler, ali s obrtom krimi-glavolomke, suštinski inspirisan romanima Agate Kristi sa Herkulom Poaroom. U filmu „Dead of Night“ (1999) Sajmona Hantera jedan se brod pun zatvorenika u oluji lomi i nasuče na svjetioničarsko ostrvo… Pa se tu, kao nevoljni sapatnici, nađu i svjetioničari i mornari, i ro-

Piše: stojan sTamenić

Slojevita analiza nasilja u Karpenterovom klasiku „The Fog“

bijaši i čuvari.

I sve je naizgled okej, do momenta kada neko, ko zna ko od njih, neki teški psihopata - krene da ubija jednog po jednog. Sa sve sjajnom rolom Džejmsa Pjurfoja, koji se potom proslavio kao Marko Antonije u nezaboravnoj HBO seriji „Rome“ - i slučajem koji se raspetljava i razrješava kao Agatin kriminalistički roman „Deset malih crnaca“. Preludo zabavno!

Forever Young (1992)

Mel Gibson na vrhuncu karijere - i fantazijska romansa Stiva Majnera o pilotu slomljenog srca koji pristaje da bude zamrznut zbog naučnog eksperimenta.

Suštinski, „Forever Young“ (1992), čija se radnja odvija na stijenama i u sjenci prelijepog kaliforinskog Point Arena svjetionika, priča je o nezaraslim ranama. Potom i o pružanju druge šanse, prvenstveno samom sebi - onda kada misliš da je prekasno za sve.

Film šarma i nevinosti kakve moderna ostvarenja nemaju, ali su tada, početkom devedesetih, bez greške imala. Sve da bi jedan kapetan Makormak uspio da pronađe svoju davno izgubljenu Helen, tamo na svjetioničkoj obali. Klasik.

The Ligh T house (2016)

Ovako ide priča u psiho-trileru „The Lighthouse“ (Kris Krou, 2016): na ostrvu Smols, 30 kilometara od velške obale u Irskom moru, dvojica svjetioničara čuvaju jedan drugom samoću… Da bi se obojica, svaki za sebe, suočili sa tim - da gube razum. Da ni sami više ne znaju, šta je istina a šta uobrazilja, u toj izolovanosti i samoći. Onda se desi smrt, pa proganjanje, pa… Uglavnom, najinteresantnije u filmu je to što je snimljen upravo na loka-

ciji čuvenog „incidenta“ na ostrvu Smols, još 1801. godine. Tada je jedan od dvojice svjetioničara preminuo, a drugi nije imao hrabrosti da tijelo, već u žestokom stanju raspadanja, baci u more - u strahu da ga vlasti ne optuže za ubistvo. I tako je mjesecima živio i obavljao svjetioničarsku rabotu u društvu jednog leša… Mornari su ga na kraju pronašli u stanju nepopravljive psihoze. Istorijski epilog: odluka da se, od tog trenutka, na svim britanskim svjetionicima moraju naći tročlane posade.

The Ligh T house (2019)

Nego, prethodna priča zvuči poznato? Naravno da zvuči: Robert Egers, maestro modernih sumornih priča, svoj mračnjački biser „The Lighthouse“ (2019) sa Viljemom Dafoom i Robertom Patinsonom – naslonio na ideju i priču tri godine starijeg istoimenog filma. I ne samo tog, nego i ostvarenja „Edgar Allan Poe’s Lighthouse Keeper“ Bendžamina Kupera, takođe iz 2016! U njemu izuzetni australijski glumac Vernon Vels mora da se, kao čuvar svjetionika, u noćima duboke osame suoči sa svakojakim avetima podsvijesti.

Naravno da je Egersov film mnogo više, ne samo estetski - od proste sume ideja dva filma… U opominjuću studiju ljudske prirode, kroz snoviti a opet sumorni stil majstora njemačkog ekspresionizma – spakovao je i mnogo sumnje, nepovjerenja, potrebe za izolacijom i pripadnosti u isti mah. I mnogo suptilne homoerotike.

Najjače od svega? Egersov „The Lighthouse“ nalik je bunovnoj noćnoj mori, a djeluje sasvim stvarno. Poput one jasne istine, ka kojoj svjetlost bacaju neuništivi svjetionici.

Kontroverzna liverpulska TV drama može da stoji rame uz rame sa hit-serijom „Adolescence“

Zar je uopšte moguće probuditi empatiju prema pedofilu koji je ostavio tako duboke ožiljke?

s isT emska ironija

Džimi Makgovern uvijek je bio tip od prča i petlje; pokazao ih je još sredinom devedesetih, kada se proslavio kao kreator sjajne serije ,,Cracker“ o poročnom psihologu koji pomaže da se razriješe najteži krimi-slučajevi u najsivljem Mančesteru. Ili kao scenarista strašnog i dirljivog TV filma ,,Hillsborough“ (Čarls Makdagal, 1996), u kojem je jasno ukazao kako su sistemski i policijski propusti izazvali tragediju na šefildskom stadionu, kada je u stampedu stradalo 97 navijača Liverpula. Uglavnom, stari liverpulski lisac uvijek je i bez greške gađao sistemske i društvene anomalije. To i priliči jednom od sinova liverpulske radničke klase, tamo na dokovima: da dekonstruiše klasna trenja i razlike u drami „Dockers“ (Bil Anderson, 1999); sistemska prikrivanja korupcije u „Reg“ (Dejvid Bler, 2016); ironičnu i tragičnu promašenost birokratije, onda kada je u obavezi da pomogne najranjivijima u drami „Care“ (Bler, 2018)… I naravno, dehumanizirajući britanski zatvorski sistem kroz dvije sezone izvanredne serije „Time“, u kojoj su jedne od najboljih rola karijere ostvarili Šon Bin i Stiven Grejem

Fora sa Makgovernom uvijek se ogledala u tome što je sve te priče (uglavnom za TV filmove na javnim BBC ili ITV mrežama) uklapao direktno u ideološki okvir. Pa je to, ta njegova privrženost ljevičarskim ubjeđenjima (što je, opet, jedna tako tipično liverpulska crta) znala da mu umnogome sputa autorstvo.

• Koliko petlje treba da imaš, pa da snimiš film koji će ljude da natjera da osjete saosjećanje prema pedofilu? I to o ujaku koji je seksualno napastvovao sestrića na pragu puberteta? Sestrića koji je godinama nakon toga pokušao i suicid? Jedno dijete koje na sva pitanja ovog svijeta, godinama nakon što je postalo žrtva, ima samo odgovore ,,da“ i ,,ne“ - i više nijednu riječ spremnu da izgovori pred majkom, bratom, pred bilo kim?

Briljantna anatomija pedofilije

Džimi Makgovern bio je svjestan da će njegov film ovog ljeta gledati i mnoge maloljetne žrtve pedofilije i njihove porodice. I znate li kako ga je spakovao? Tako da ne unizi ničiju žrtvu ili tragediju

Da zasijeni umjetnost.

U BBC drami „Unforgivable“ ovog ljeta ipak nema ni mrve ideologije. Ima tu mnogo sistemske kritike i još više pravih pitanja koje bi svako od nas trebalo da postavi na bilo kom birokratskom šalteru… Ipak, ideoloških učitavanja nema. ,,Unforgivable“ režiserke Džulije Ford, koja ne odskače mnogo od tipičnog BBC filma), Džimijev je najbolje napisan scenario, ali ne zbog toga što je Makgovern (naizgled) politički „primirio“. O, daleko od toga. iznuđena ćuTnja

Džimi Makgovern bio je svjestan, da će njegov film ovog ljeta gledati i mnoge maloljetne žrtve pedofilije i njihove poro-

dice. I znate li kako ga je spakovao? Tako, da ne unizi ničiju žrtvu ili tragediju. Tako da ne pravda nikoga. Pružio mu je pošten pristup postavljajući jednu ranjenu porodicu Mičel - spram hladnog, kalkulantskog sistema.

U žižnim tačkama scenarija dvoje je glumaca. Sa jedne strane briljantna Ana Fril - savršena mjera ranjivosti i bijesa u isti mah. Kao Ana, radnica u samoposluzi, sa propalim brakom i bivšim mužem u akutnoj besparici… I dvojicom sinova o kojima bi trebalo brinuti. Mlađi Tom (Ostin Hejns, savršen u vrlo prigušenoj roli iznuđene ćutljivosti) bio je žrtva ujakovog napastvovanja i godinama kasnije ima velike probleme u školi. Direktori i pedagozi traže Ani da sina prebaci na nastavu za djecu sa specijalnim potrebama. Majka, eto, nema vremena da brine o djeci na pravi način. Istovremeno, zna i da svi ti direktori samo žele da „problem“ iz svoje škole prebace negdje… bilo gdje drugo. Psiholog, terapija…? Može, ali čeka se mjesecima. Jer, znate, „ima i mnogo težih slučajeva“. O, ironijo sistema i čovjeka: onaj ujak, u zatvoru, ima svu podršku psihologa, u svakom momentu. Što više taj Džo

Mičel (Bobi Skofild) djelovao uljudnije, posramljenije, jadnije u beskrajnoj mržnji sebe i požude koju sebi ne može da objasni - to vam postaje i ogavniji.

Skofild ga tumači raskošno: to je i stidljivi momak iz predgrađa, i lik u očaju jer je porodicu zauvijek izgubio… I samosažaljivi mizeraš i manipulator. ,,Obično govno“, kako za sebe, ne jednom, kaže.

spiraLa grijeha

Momenat kada Džo izađe iz zatvora, pa Makgovern izvuče iz rukava narativno skretanje, da je možda i sam pedofil bio žrtva nekog pedofila dok je bio dijete – najtanji je u filmu. Opet, uspijeva da ga opravda do vrlo moćnog kraja: ne kroz moralne igre, već opet - kroz sistemsko ogledalo. Sistema i društva koje ćuti i okreće glavu.

I da: taj neki, koji je dvije decenije ranije Džoa napastvovao – imao je i drugu žrtvu. Ipak, ta druga žrtva nije postala pedofil. Makgovern tu jasno podvlači da ne želi opravdanja i da ne želi da nameće bilo kakve odgovore. A Skofildov performans, do kraja, ne zaostaje ni centimetar za onim Ane Fril. Šta Makgovern želi, sa 75 godina? Želi da članove jedne ranjene porodice postavi tako, da jedni druge pogledaju oči u oči. Da jedni druge razumiju, ne tražeći ništa za sebe. Spram svojih krivica i grijeha i povreda. Svi. A od države, sistema i društva – Makgovern ne očekuje više ništa. Na kraju ispada da pravo pitanje nije ono sa početka. Prije će biti da treba da glasi ovako: koliko moraš da vjeruješ u umjetnost i da voliš film, pa da snimiš nešto što bi moglo da natjera ljude da osjete saosjećanje prema pedofilu?

Džimi Makgovern sa 75 godina može, vjeruje i voli. I zbog toga njegov film „Unforgivable“ može da stoji rame uz rame sa hit-serijom „Adolescence“… Kao jedna prigušenija, ali po mnogo čemu i istančanija mjera kajanja i praštanja filmske 2025. godine.

Bobi Skofild uspijeva da iznese kompleksan portret pedofila

Piše: stojan sTamenić

Ana Fril briljantno balansira između bijesa i ranjivosti

Savršeni šarm filma devedesetih u romansi ,,Forever Young“

Dafo i Patinson u sumornom psiho-hororu „The Lighthouse“

PODGORICA - Sve što su crnogorske kadetkinje i juniorke uradile na evropskim šampionatama ovog ljeta u Podgorici, za Rukometni savez Crne Gore je potvrda da su razni projekti, apostrofirana je Pionirska liga, bili pun pogodak. A koliko je tek od značaja bila organizacija Mediteranskih prvenstava. U okvirima finansijskih mogućnosti, obje naše selekcije kompletan pripremni period završile su bez najmanjeg zastoja. O uslovima rada pričali su naši treneri - juniorki Igor Marković i kadetske reprezentacije Miloš Perović

Nemjerljiv doprinos u osvajanju bronzanog odličja kadetskog i šestog mjesta juniorskog tima imali su i klubovi sa svojim trenerima.

Rukometna Crna Gora srušila je barijeru mita da se iz male baze i skromnih finansijskih uslova teško, prije svega od velesila, dolazi do cilja. Mlađe selekcije, ali i seniorske pokazale su od obnove nezavisnosti da je sve moguće u svijetu sporta. Medalje, kao i individualne nagrade, prije svega, govore o kakvom je fenomenu riječ.

Upravo su povodi za razgovor sa Petrom Kapisodom, predsjednikom Rukometnog saveza Crne Gore, bili posljednji rezultati mlađih ženskih selekcija, organizacija dva Evropska prvenstva. Ali i još mnogo razloga, kao obaveze seniorskih timova na predstojećim šampionatima svijeta i Evrope, start domaće i Pionirske lige... Ima razloga i za brigu i nervozu, o čemu je Kapisoda govorio za Pobjedu.

POMJERILI GRANICE

Prije svega, jeste li očekivali ovakav uspjeh na oba takmičenja na koja su nastupale juniorke i kadetkinje?

- Prije svega, želio bih da čestitam stručnom štabu obje reprezentacije na odrađenom poslu i rezultatu koji su ostvarili. Konkurencija u obje generacije bila je veoma jaka. Nijesmo željeli da stvaramo pritisak đevojkama, sve što se tražilo od njih je da imaju odnos, pristup i da se bore. I jedna i druga generacija su, međutim, pomjerile granice, odnosno ostvarile najbolje rezultate u svojim uzrastima nakon obnove nezavisnosti. Ostvarili smo dva direktna plasmana na prvenstva svijeta koja se održavaju narednog ljeta, a ispostavilo se da smo do takvih rezultata došli tako što smo išli od utakmice do utakmice.

Da li imate osjećaj da se moglo malo i više jer su obje ekipe imale šansu da odu u polufinale, odnosno finale? - Što se tiče generacije igračica do 19 godina, siguran sam da bi igrale u polufinalu da su bile kompletne, odnosno da su u sastavu bile Nina Ramusović i Ksenija Kuzman. Ispostavilo se da je najteži poraz juniorki i to sa dva gola razlike bio od Njemačke, koja je kasnije osvojila zlatnu medalju. Vrlo sam svjestan koliku bazu klubova i igračica imamo na raspola-

Sa Petrom Kapisodom, predsjednikom Rukometnog saveza Crne Gore, o ljetu uspjeha mlađih ženskih kategorija, organizaciji takmičenja, razlozima za nadu u nove uspjehe, ali i o problemima sa kojima se godinama suočavaju

Već sada imamo temelj A tima za narednu deceniju

Brojke kroz dva prvenstva

Dva prvenstva koja su ovog ljeta održana u Podgorici, osim po velikom

ganju u odnosu na sve velesile protiv kojih smo igrali na dva šampionata ovog ljeta. Uprkos tim ograničenjima, na kraju imamo drugi najbolji rezultat u Evropi kada se računaju zbirni plasmani na oba prvenstva i to prosto zvuči nevjerovatno. To je rezultat za ponos, jer toliko velikana svjetskog rukometa je iza nas, kao što su Francuska, Njemačka, Norveška itd. Da li je kratka pauza između četvrtfinala i polufinala kadetskog šampionata Evrope uticala na ekipu koja je prije toga igrala 80 minuta?

- Da smo imali još jedan dodatni dan odmora nakon maratonske utakmice protiv Francuske u četvrtfinalu, siguran sam da bi ishod polufinala protiv Slovačke bio drugačiji. Ali raspored je bio unaprijed utvrđen od strane Evropske rukometne federacije i na isti nijesmo mogli da utičemo. Mi smo kao domaćini uvijek igrali u 17 sati, tako da se taj termin nije mogao promijeniti, iako je naša želja naravno bila da igramo u posljednjem terminu, od 19.30. Koliko je bilo teško organizovati oba takmičenja i koliku pomoć ste imali od grada i države. U odnosu na prošlu

uspjehu naših nacionalnih timova, biće upamćena i po brojkama.

i ovu godinu što je drugačije? Je li vam bilo bolje nego prošle godine u odnosu sa gradom i državom?

- Standardi za organizaciju velikih međunarodnih takmičenja svake godine su sve zahtjevniji, ali imamo veliko iskustvo, odličan organizacioni tim i brojne pouzdane eksterne saradnike. Najveći teret svakako je podnijela malobrojna ekipa iz kancelarije Saveza. I ove godine posao je odrađen na najbolji mogući način, a to su prepoznali i svi učesnici, ali i Izvršni odbor EHF-a koji je uputio zvanično priznanje Savezu na izuzetnoj organizaciji. Moramo da istaknemo da imamo kontinuiranu saradnju i podršku od Ministarstva sporta i mladih, kao i Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija. Ministar Šćekić i ministarka Jakšić-Stojanović su bili prisutni na finalnom meču šampionata do 19 godina. Odnos Glavnog grada je nešto što je zabrinjavajuće. Tražili smo podršku na način što će nam biti ispunjen samo jedan zahtjev, a to je da nam SC ,,Morača“, koja je u vrijeme održavanja šampionata prazna, bude ustupljena bez naknade. Umjesto to-

Učestvovalo je 48 reprezentacija sa oko 800 igračica - budućih zvijezda, 400 članova stručnih štabova i 200 zvaničnika EHF-a.

ga dobili smo dvije fakture. To je bio naš jedini zahtjev, ali se šest mjeseci pregovora, dogovora i obećanja, telefonskih poziva svelo na samo jedan dopis Sekretarijata za sport Glavnog grada u kojem je navedeno da ne mogu da nam izađu u susret. Želio bih da istaknem i da za skoro mjesec, koliko su trajala dva šampionata, nijedan zvaničnik Glavnog grada se nije pojavio ni u jednoj od tri dvorane, da vidi što se to dešava u njihovom gradu. Ispostavilo se na kraju da smo sami organizovali prvenstvo. Pozivajući se na korektnu komunikaciju koju smo ranije imali sa gradonačelnikom Sašom Mujovićem, ponovo ćemo se i danas obratiti sa još jednim upitom, odnosno samo jednim zahtjevom - da Glavni grad preuzme fakture na sebe. Savez je napravio izuzetan posao na način što je dobio organizaciju dva prvenstva, to je jedinstven slučaj da jedna država u istoj godini bude domaćin dva šampionata. To je bila i velika pomoć đevojkama, jer su igrale kod kuće, pred svojim navijačima i na kraju ostvarile izuzetne rezultate.

Što je razlika i zašto smo

Preko 1.000 navijača bilo je u našem gradu i ostvareno je više od 10.000 noćenja (samo od navijača). Utakmice su se preno-

ovako uspješni u mlađim ženskim konkurencijama, a u muškim nemamo zapažene rezultate?

- To da imamo bolje rezultate u ženskom rukometu je konstanta od obnove nezavisnosti. Kroz ŽRK Budućnost postavljen je temelj, nakon toga su došli i rezultati reprezentativnih selekcija. Godinama unazad ponavljam da bez nastupa ŽRK Budućnost u Ligi šampiona i nastupa naših mladih đevojaka u tom takmičenju ne bi bilo ni rezultata reprezentativnih selekcija. Druga činjenica – sve naše djevojke u obje generacije (do 17 i 19 godina) potiču iz naših pionirskih liga koje toliko forsiram i koje smatram najboljim projektom Rukometnog saveza. U muškom rukometu, treba nam bar jedan klub koji će kontinuirano igrati u Evropi svake godine i to bi bio ključ za reprezentativne selekcije. I u muškom rukometu svi igrači u mlađim selekcijama dolaze iz pionirskih liga. Dakle, problem može da bude rad pojedinih klubova u tim kategorijama. Želio bih da istaknem da je mlada kadetska reprezentacija imala najviše međunarodnih utakmica

sile na službenom sajtu EHF-a i televizijama širom Evrope sa stotine hiljada eura direktne i indirektne potrošnje.

u 2024. godini, odnosno da je odigrala 24-25 kontrolnih mečeva. Jednako vodimo računa o svim mlađim generacijama, sad je prvi naredni cilj da muškarce vratimo u A diviziju. Plan je takođe da Vasko Ševaljević kao direktor muške reprezentacije bude direktno uključen u proces izbora struke u mlađim kategorijama, a sve u dogovoru sa selektorom Didijeom Dinarom. Želim da i u muškim mlađim selekcijama imamo sistem koji odlično funkcioniše u ženskim, odnosno sa selektorkom Suzanom Lazović KORAK PO KORAK Kao bivši igrač da li vidite među djevojkama materijal za A reprezentaciju, da li biste nekoga izdvojili? - Već je jasno da u obje generacije imamo nekoliko đevojaka koje su kvalitet za A tim. Juniorke imaju još jedno veliko takmičenje - Svjetsko prvenstvo i nakon toga izlaze iz mlađih kategorija. Generacija koja je osvojila bronzanu medalju ima još tri godine na najvećoj sceni, odnosno dva svjetska i jedno Evropsko prvenstvo. Najvažnije je da djevojke budu na najvećim takmičenjima, da se opro-

Uvijek ponavljam da je Pionirska liga takmičenje i projekat na koji smo ponosni, odnosno temelj iz koga dobijamo igračice i igrače koji su budućnost našeg rukometa

Mogu da objavim da smo prvi put aplicirali za organizaciju Svjetskog prvenstva u mlađim ženskim kategorijama, a koje se održava naredne godine

baju sa svojim generacijama iz najjačih rukometnih zemalja. Iz tih mečeva, iz tako jake konkurencije, dolazi i kvalitet. Naše igračice su na oba prvenstva bile MVP, imamo najbolju golmanku u Evropi u uzrastu kadetkinja. Ponosan sam što već sada možemo da kažemo da imamo igračice koje će biti temelj A tima u deceniji koja je pred nama. Ne bih nijednu izdvajao, jer zaista u obje generacije prepoznajem da imamo izuzetan potencijal. Bliže se prvenstva za rukometašice i rukometaše. Što može da uradi Crna Gora na SP i EP? I kako nadoknaditi izostanak dva prva golmana, kao i odlazak sa scene Marte Batinović i ranije Marine Rajčić, koja se oprostila od A tima?

- Smjena generacija je prirodan proces koji se dešava u sportu. Velike države lakše prolaze smjene generacija, a mi moramo da iz male baze nadomjestimo kraj reprezentativnih karijera đevojaka ili momaka koji su ugradili sebe u najveće uspjehe. Jasno je da svaki od-

lazak iz reprezentacija predstavlja veliki udarac za nas, ali do sada su uvijek dolazile nove generacije koje su se brinule da Crna Gora bude konkurentna na najvećoj sceni i da što bezbolnije prođemo kroz neminovni ciklus smjena generacija. Siguran sam da će tako biti i ovog puta. Što se tiče nastupa na Svjetskom prvenstvu za rukometašice i Evropskom za rukometaše, uvijek ističemo da je naš prvi cilj da se prođe u glavnu rundu, ali moramo da idemo korak po korak.

U muškoj ligi imamo neka zanimljiva pojačanja Budućnosti, Budve, Lovćena, da li očekujete da će se podići interesovanje?

- Većina klubova je veoma aktivna u prelaznom roku i to raduje, jer će doći do povećanja kvaliteta takmičenja. Dobro je da uvijek imamo makar četiri, pet klubova koji su konkurentni za najveći plasman, ali ponavljam da je naša želja da imamo što više predstavnika na evropskoj sceni. Stoga, raduje me to što imamo sve vi-

Nijedna kompanija koja je u državnom vlasništvu nije i ne želi da bude naš sponzor

Koliko je teško finansijski ispratiti takmičenja koja redovno održavate?

- Crnogorski savez ima isti kalendar takmičenja i iste obaveze koje imaju nacionalni savezi sa neuporedivo većim budžetima, odnosno

še klubova koji igraju u Evropi. To podiže naš rajting na listi EHF-a. Kao Savez smo uvijek na raspolaganju klubovima da im pružimo logističku podršku u organizaciji utakmica evropskog karaktera. Da li ste razmišljali da Liga bude duža od 18 kola i da se možda uvede trokružni sistem takmičenja?

- Promjena sistema takmičenja je stvar dogovora klubova sa kancelarijom Saveza. Uvijek ćemo osluškivati ono što su prijedlozi i ideje klubova, vodeći računa i o finansijskoj održivosti, jer podsjećam da je Savez do sada pokrivao sve troškove službenih lica. Već je održan sastanak klubova Prve muške lige sa direktorom liga Miloradom Vujoševićem, a stav koji je dobio većinu je da imamo trokružni sistem takmičenja. Na taj način će se zadovoljiti želja klubova da imaju više

sredstvima koja su 10-20 puta veća od onih koje mi imamo na raspolaganju.

Imamo, kao što smo već naveli, podršku resornog ministarstva sporta i mladih, nekoliko društveno odgovornih kompanija koje

utakmica. Vjerujem da ćemo tu odluku u najkraćem roku usvojiti, jer smo taj prijedlog prethodno ozbiljno razmotrili. Koliko je značajno djevojčicama koje su napravile uspjeh to što su godinama igrale Pionirsku ligu koja se dosta prati i gleda, a samim tim razvili su se veliki rivaliteti. Koliko je značilo to u napretku?

- Uvijek ponavljam da je Pionirska liga takmičenje i projekat na koji smo ponosni, odnosno temelj iz koga dobijamo igračice i igrače koji su budućnost našeg rukometa. Samo kroz jačanje baze, razvoj rukometa u svim gradovima, možemo da dođemo do okosnice reprezentacije. Ta baza je mala, imamo ograničene finansijske resurse, ali za sada uspijevamo da uprkos svemu animiramo djecu da se bave rukometom i da korak po korak dolaze

od prvog dana mog mandata podržavaju aktivnosti Rukometnog saveza. Radi se isključivo o privatnim firmama, ali to i dalje nije dovoljno. Pet godina ponavljamo istu priču, a to je da je

do reprezentativnih selekcija. Pionirska liga predstavlja projekat na koji smo ponosni i radićemo na podizanju kvaliteta takmičenja. Ističem i činjenicu da u septembru počinje treća sezona projekta ,,Rukometić“, koji je usmjeren na djecu u vrtićima, a koji je podržan od EHF-a i Ministarstva prosvjete. U trećoj sezoni projekat će biti realizovan u devet gradova, odnosno u svim djelovima naše države, nakon što uključimo tri grada na sjeveru.

Kakva je saradnja sa EHFom, koliko podržavaju vaše projekte i što imate u planu za ovu godinu?

- Moramo da naglasimo da imamo izuzetnu saradnju sa EHF-om, koji prepoznaje sve ono što mi radimo i pruža nam kontinuiranu podršku. Dobili smo ovog ljeta veliko povjerenje od EHF-a, kada su nam povjerili organizaciju dva pr-

neprihvatljivo da nijedna kompanija koja je u državnom vlasništvu nije i ne želi da bude sponzor Rukometnog saveza kao nacionalnog saveza koji ima najbolje rezultate - rekao je Kapisoda

venstva Evrope u mlađim kategorijama. To je presedan jer je prvi put jedna država domaćin dva prvenstva za mlađe kategorije u istoj godini. Mogu da objavim da smo prvi put aplicirali za organizaciju Svjetskog prvenstva u mlađim ženskim kategorijama, a koje se održava naredne godine. Imamo možda i najbolje reference, pa vjerujem da možemo da dođemo do još jednog istorijskog priznanja, odnosno da dobijemo domaćinstvo takmičenja na kojem nastupaju 32 reprezentacije. Bio bi to veliki organizacioni izazov, posao bi bio veoma težak, ali sam uvjeren da bismo i tom zadatku odgovorili na najbolji način. Iza nas je uspješno ljeto, ali uskoro kreću obaveze muške i ženske seniorske reprezentacije i to su obaveze na koje ćemo se fokusirati već sada - zaključio je Kapisoda. Ana MARKOVIĆ

ZAJEDNIČKIM SNAGAMA DO USPJEHA: Petar Kapisoda

Kako se i sa malo može puno primjer je Vaterpolo klub Mladost,

koji okuplja 80 članova u tri generacije

Mali-veliki šampioni iz Bijele

PODGORICA - Lijepa priča, sa velikom emocijom, dolazi iz Bijele. Mjesto od 6.000 stanovnika ima vaterpolo šampione i šampionke. I vecešampione i vicešampionke.

Sve u mlađim kategorijama. Djeca Mladosti iz generacije 2014. šampioni su Crne Gore i osvajači Kupa. Generacija dvije godine mlađa je podigla trofej namijenjen najboljoj ekipi u Kup takmičenju, a godinu starija je vicešampion u oba takmičenja! Prije dvije godine vaterpolisti 2012. godište osvojili su duplu krunu. I sve u skromnim uslovima, gdje se vodi računa o svakom utrošenom euru. A pomažu, koliko ko može, bukvalno svi - od roditelja, veterana kluba, članova Upravnog odbora, a najviše, što je istakla naša sagovornica Milica Ilić, pred-

sjednik Skupštine kluba - Nikola Samardžić

Veterani Bijele su, na primjer, od novca iz donatorske večeri kupili semafor. Roditelji uglavnom prate male vaterpoliste na turnirima (pomažu finansijski putovanja), a ne preskaču se slavlja i organizovano sa punim kesama hrane i pića, pored bazena, slave zajedničke uspjehe ekipe. Mala sredina, veliki klub, koji će naredne godine slaviti 70. rođendan, očigledno i polako rađa neke nove nade i možda buduće seniorske šampione. I Bijela je primjer kako sa trenutno 80 članova, sa kojima rade treneri Milo Želalić i Marko Damjanović, dolazi do rezultata. I nijesu bučni, ne cimaju da se o njima medijski priča, ali rezultatima zaslužuju pohvale. I zbog toga što onda kada zazimi organizovano autobusom putuju u Herceg No-

vi, dva puta dnevno, na treninge na čuvenom Škveru. Prevoz košta, a kako će biti od oktobra, to vjerovatno samo ,,ptice znaju“.

- Izdvajamo ogromna finansijska sredstva za prevoz, ali ljeti smo kod kuće i to je super. Čim ne budemo mogli u more, idemo u Herceg Novi. Šta ćemo da radimo od oktobra ne znam, kako ćemo do Novoga u autobusu sa 24 sjedišta, ni ti ne znam, jer interesovanje djece je ogromno za vaterpolo... Jedno je sigurno, nećemo se predavati - kazala je Ilić.

Kako je sve krenulo i na koji način su entuzijasti iz Bijele pokrenuli ponovo pogon, objasnila nam je članica UO.

- U Bijeloj je oduvijek vaterpolo primarni sport. Međutim, godinama je klub stagnirao, a u šta je bilo i kako je moglo da bude da ne ulazimo, jer je bitno ovo što je sada. Krenuli

smo sa generacijom 2010. Nijesmo imali puno dječaka, ali generacija dvije godine mlađa je uz njih stasavala. I ono najvažnije, krenula je na vrijeme sa treninzima. Prije dvije godine vaterpolisti 2012. godište osvojili su oba trofeja, kada je i počeo uspon kluba. Vrlo brzo na scenu su došli dječaci 2013. godište, koji su bili drugi ove sezone u oba takmičenja, a od ove sezone imamo generaciju 2014. sa duplom krunom, sa dobrim nagovještajem i za djecu 2015. godište. Najvažnije je, ipak, da se sa djecom vrhunski radi i da je interesovanje veliko. Baza je mala, ali Mladost nema problema da okupi dva razreda iz osnovne škole i dođe do trofeja.

- Bijela nije veliko mjesto, a imamo ekipu koja je prvak Crne Gore iz dva razreda. Koliko će sve ovo da traje - ne znam,

PODGORICA - Vaterpolo reprezentacija Crne Gore (U18) danas će od 16.30 sati protiv Srbije otvoriti šampionat Evrope, čiji je domaćin Rumunija. Rivali u grupi B su još Hrvatska i Španija.

U grupi A su Grčka, Mađarska, Italija i Holandija, u grupi C takmičiće se Turska, Francuska, Rumunija i Poljska, a u grupi D Njemačka, Malta, Gruzija i Ukrajina.

Sva četiri tima i A i B grupa prolaze u eliminacionu fazu, a od plasmana u grupi zavisiće sa

ali ne smijemo se predati, jer nam je satisfakcija što smo 80 djece sklonili sa ulice, a njihovo požrtvovanje je veliko. Ali se ne žale, uživaju, iako nemaju vremena za druženje van bazena, odnosno za neke druge aktivnosti. Koliko vole vaterpolo pokazala je, između ostalog, generacija 2012. Kada je osvojila Kup u Kotoru, trener im je dao tri slobodno dana. Narednog dana svi su bili u bazenu, što je, zaista, nevjerovatno - kazala je Ilić.

Ne odbijaju pozive iz regiona, redovno učestvuju na turnirima, a ponekad i odrade pripreme u nekom drugom gradu ili državi.

- Predsjednik Skupštine je čovjek koji nam pomaže, što se kaže, šakom i kapom. Nikola je neko ko radi u interesu naše djece, kluba i mjesta. I njemu pripadaju velike zasluge. U posljednje tri godine naša

kojim selekcijama iz grupa C i D će se ukrštati u prvoj nokaut rundi. - Čeka nas teška utakmica, a ako mislimo nešto da napravimo, moraćemo jako da uđemo u meč. Srbija je plivački dobro spremna, sa dobrim igračima na centarskoj i bekovskoj poziciji. Tu moramo da napravimo razliku i riješimo njihovu brzu igru. Imamo kvalitet i daćemo sve do sebe da napravimo dobar rezultat - kazao je trener Nebojša Milić Crnu Goru će predstavljati: Marko Pejović, Luka Ivano-

djeca nijesu propustila poziv za međunarodni turnir. Nijesu samo dječaci šampioni. Sa ekipama osvajaju trofeje i djevojčice. - Istina, Nađa Tripković je šampionka sa generacijom 2014, a Ivona Želalić je članica ekipe 2012. godište. Statistički gledano, napomenula je Ilić, sa tri generacije Mladost je trenutno najbolja ekipa u mlađim kategorijama. - Iz velike ljubavi prema vaterpolu nižemo uspjehe. Gostuju u Bijeloj i mnoge renomirane ekipe. Stigao je Partizan sa tri mlađe generacije. - Bila je i reprezentacija Slovenije na pripremama. Mnogi nas zovu da sa nama sparinguju, što je za ponos. Partizan je sa tri generacije kod nas i dobili smo poziv da budemo njihovi gosti tokom zimskog raspusta - istakla je Ilić. A. MARKOVIĆ

vić, Nikola Petrović, Andrija Roganović, Marko Milinić, Đorđe Pejović, Ljubomir Kovačić, Todor Vukčević, Strahinja Gojković, Luka Todorović, Ognjen Moračanin, Miljan Bošković, Relja Vukanić, Petar Brnović i Danilo Stupar U stručnom štabu pored Milića su treneri Marko Franeta i Uglješa Brguljan, video analitičar Vasko Vučković, fizioterapeut Vladislav Mlađen, psihološkinja Vanja Đurović, kao i Nenad Vukanić, koordinator VPSCG

za mlađe selekcije. A. M.

Vaterpolisti 2013. godište

Vaterpolisti 2012. godište

Dupla kruna za 2014. godište

Moto GP šampionat

Mark slavio u Austriji

PODGORICA - Duplo slavlje

Marka Markesa na Velikoj nagradi Austrije. Vodeći u generalnom plasmanu moto GP šampionata je, nakon što je dominirao u sprintu, slavio u glavnoj trci u vremenu 42 minuta i 11 sekundi.

Fermin Aldeger je bio drugi, a na podijumu je završio i Marko Beceki. Među najboljima bili su Pedro Akosta i njegov timski kolega Enea Bastijanini, Đoan Mir, Frančesko Banjaja i Raul Fernandez.

Na „Red Bul ringu“ vozač Dukatija je do kraja 19. kruga imao dosta posla – prvo je pretekao Banjaju, a Beceki, koliko god je mogao, odolijevo je napadima. I morao je Španac da kapitulira.

Stariji od braće Markes ostvario je prvi trijumf u Austriji, a stazu će dobro zapamtiti Horhe Martin koji je nakon greške izletio. Austriju je srećan napustio Aldeger sa najboljim rezultatom karijere.

Mark Markes je lider sa 418 bodova, Aleks ima 276, a Banjaja je sakupio 221 bod. A. M.

Naši košarkaši u Baru slavili protiv Izraela u četvrtom kontrolnom

Vučević ponovo sjajan

PODGORICA – Košarkaši Crne Gore upisali su drugu pobjedu u pripremnom periodu za predstojeći Eurobasket – u četvrtoj kontrolnoj utakmici, prvoj kod kuće, u Baru, tim Boška Radovića je pobijedio Izrael 88:76 (25:17, 24:20, 19:19, 20:20).

Duel u „Topolici“ je, praktično, riješen u prvom poluvremenu, kada je naša selekcija povela 12 razlike (49:37), i tu razliku je sačuvala do kraja susreta. Naši košarkaši su prvu dvocifrenu prednost imali sredinom prve dionice (20:7), istu razliku su imali i u drugom kvartalu (42:29), a Izrael je priprijetio samo u trećoj četvrtini, kada je smanjio na 52:47. Domaćin je u posljednjoj četvrtini vodio i 18 razlike (74:56), nakon čega je Izrael samo uspio da ublaži poraz. Crnu Goru je predvodio NBA as Nikola Vučević sa 27 poena (11-8 za dva, 4-3 za tri, 5-2 sa linije bacanja), od čega je 18 ubacio u prvom poluvremenu, a 13 u prvoj četvrtini. Centar Čikaga je dodao 10 skokova i dvije asistencije, za indeks korisnosti 31. Vučevićev prosjek u četiri kontrolne utakmice je 20,5 poena, jer je 19 ubacio Francuskoj, 23 Bosni i Hercegovini, a 13 Grčkoj. Novi naturalizovani Amerikanac, plejmejker Kajl Olmen, upisao je 14 poena, pet asistencija i tri skoka, a dvocifreni su bili i Đorđije Jovanović sa 13 poena i Igor Drobnjak sa 11 poena, uz četiri skoka i tri asistencije. U strijelce su se

upisali još Marko Simonović (osam, uz osam skokova i četiri asistencije), Jovan Kljajić (sedam), Emir Hadžibegović (tri), Zoran Nikolić (tri) i Zoran Vučeljić (dva). Igrali su još Andrija Slavković i Bojan Tomašević, dok jedini nije ulazio Balša Živanović Vladimir Mihailović je ponovo bio na poštedi zbog povrede stopala.

Kod Izraelaca, Roman Sorkin i Tomer Ginat upisali su po 13 poena, Deni Avdija i Jam Madar po 12.

Crna Gora je na ovom meču imala slabije procente šuta za dva poena (58,1 – 55,9), a bolje za tri (38,5 – 21,4 %). Po tri trojke u našem timu su ubacili Vučević i Jovanović, a dvije Olmen. Naša selekcija, koja je promašila osam slobodnih

Odbojkaši Crne Gore prekinuli niz od 11 poraza u takmičarskim utakmicama

Revanš Norvežanima, pobjeda za kraj neuspješnih kvalifikacija

Crna Gora 3

Norveška 1

KOLAŠIN – SC „Kolašin“. Gledalaca: 350. Sudije: Bernard Valentar (Slovenija), Dejan Rogić (Srbija). Rezultat po setovima: 30:28, 25:17, 16:25, 25:16. Poeni iz napada: Crna Gora 51, Norveška 45. Poeni iz bloka: Crna Gora 12, Norveška 6. Poeni iz servisa: Crna Gora 9, Norveška 4. Greške: Crna Gora 33, Norveška 24. CRNA GORA: Ćinćur 6, Peruničić 12, Cimbaljević 23, M. Joksimović, A. Joksimović (libero), V. Milenković, R. Milenković 3, Lečić, Lojić, Jovović 20, Rovčanin (libero), Đurović 7, Pavićević 1, Stanojević.

NORVEŠKA: S. Olsen, Espeland, Ostvik 8, Foftesnes 7, Fasteland 8, Hetervik, Tele 3, Sunde 2, E. Olsen (libero), Kalstad 8, Bergum (libero), Kavli 17, Bjeland 2. Odbojkaši Crne Gore pobje-

dom su zatvorili neuspješne kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, kojima su prekinuli niz od tri uzastopna učešća na velikim takmičenjima – izabranici Ivice Jevtića su odličnom igrom u najvećem dijelu meča u Kolašinu savladali Norvešku (3:1) i revanširali se Skandinavcima za prošlogodišnji poraz u

gostima, kada su „crveni“ u najvećoj mjeri i izgubili šanse da se bore za plasman na EP. Ovo je, ujedno, bila prva pobjeda naše seniorske reprezentacije poslije skoro dvije godine, odnosno od 9. septembra 2023. i trijumfa nad Danskom na posljednjem šampionatu Evrope. Od tog meča do duela sa Norveškom, računa-

jući preostale mečeve na EP, utakmice u kvalifikacijama i u Zlatnoj ligi, „crveni“ su bili u seriji od 11 poraza u takmičarskim mečevima… Što se meča u Kolašinu tiše, u izjednačenom setu u skoro svim elementima, Crna Gora je imala dva asa više (3-1), a jednim od njih je i završila set, nakon servisa Vukašina Cimbaljevića (šest poena u ovom setu). U neizvjesnoj borbi, timovi su se smjenjivali u vođstvu, Crna Gora je prva došla do set lopte (24:23), ali je nije iskoristila. Nije ni Norveška iskoristila svoje set lopte na 26:25, 27:26 i 28:27, pa je naša selekcija, predvođena Đorđem Jovovićem (devet poena), iskoristila treću set loptu, nakon asa Cimbaljevića za vođstvo od 1:0 u setovima (30:28).

Crna Gora je dominirala u drugom setu, u kojem je ekipu „vukao“ Cimbaljević sa devet poena, pa je lako povela 2:0, ali je došlo do pada u trećem setu, pa su se Norvežani vratili u meč. Naši odbojkaši su, međutim, u četvrti set ušli sa energijom iz prva dva, pa su od početka stavili do znanja Norvežanima da pobjeda ostaje u Kolašinu… S. J.

bacanja (28-20), bila je bolja u skoku (41-34), imala je više asistencija (19-17), ali i izgubljenih lopti (15-11), te manje ukradenih (2-10).

Prije Izraela, Crna Gora je u Sarajevu pobijedila Bosnu i Hercegovinu (102:90), a izgubila je u gostima od Francuske (81:75) i Grčke (69:61). Naša selekcija posljednju pripremnu utakmicu igra 22. av-

Igrali smo zrelo samo do odmora

Selektor Boško Radović je nakon meča kazao da je ekipa odigrala „zrelo u prvom poluvremenu, u napadu i odbrani“. - U napadu bolje nego u odbrani. To je, prilično, onako kako želimo da igramo. Međutim, drugo poluvrijeme smo počeli potpuno bez fokusa, došlo je do neke dekoncentracije, valjda smo malo pogledali semafor. Doduše, sve vrijeme smo držali utakmicu u svojim rukama, ali takve stvari mogu da nam se dešavaju na prijateljskoj utakmici. Ako na EP ne budemo igrali svih 40 minuta, imaćemo problema – rekao je Radović.

gusta sa Turskom u Istanbulu, odakle putuje u finski Tampere, gdje će igrati grupnu fazu Evropskog prvenstva. Crna Gora će na Eurobasketu igrati u grupi B sa domaćinom Finskom, Njemačkom, Litvanijom, Velikom Britanijom i Švedskom. Plasman u osminu finala izboriće četiri prvoplasirane ekipe. S. JONČIĆ

Košarkaši Budućnost Volija počinju sa radom Bez dvojice naših reprezentativaca

PODGORICA – Skoro dva mjeseca od osvajanja 17. titule u domaćem prvenstvu, a dva mjeseca i šest dana nakon poraza u finalu plej-ofa ABA lige od Partizana (3-1 u seriji), košarkaši Budućnost Volija danas počinju pripreme za novu sezonu, u kojoj će, takođe, pokušati da zadrže mjesto u vrhu regionalne košarke, i pored toga što će konkurencija biti još jača, a probaće da naprave iskorak u Evrokupu.

Trener Andrej Žakelj će se prvo, na konferencije za novinare, obratiti predstavnicima medija, a uveče će održati i prvi trening, na kojem sigurno neće biti crnogorskih reprezentativaca Andrije Slavkovića i Đorđija Jovanovića, koji se spremaju za Eurobasket. Budućnost je ovog ljeta mijenjala skoro pola tima, pa su stigli ukrajinski plejmejker Oleksandar Kovliar, francuski košarkaši Aksel Butej (krilo) i Džeri Frenk

Butsijel (centar) te Amerikanci, rodom iz istog grada (Baton Ruža), Skajlar Mejs (bek) i Džejms Tomson (centar). Ugovore su produžili plejmejker Jogi Ferel i krilni centar Džuvan Morgan, a osim Slavkovića i Jovanovića, pod ugovorom su i Rašid Sulejmon, Flečer Megi i Nikola Tanasković Kenan Kamenjaš i Mekinli Rajt su otišli u evroligaški Dubai, Aleksa Ilić i Mateo Drežnjak će ponovo da obuku dres SC Derbija, Petar Minić je novi član Podgorice Bemax, a dres Budućnosti u narednoj sezoni neće nositi ni centri Alen Omić i Judoka Azubuki U novom sistemu takmičenja u ABA ligi, Budućnost će da igra u grupi B, sa Zvezdom, Cedevita Olimpijom, Borcem, Megom, Spartakom, Zadrom, te novim abaligašima, slovenačkom Ilirijom i Bečom. Rivali u Evrokupu su Bešiktaš, Burg, Trento, Lietkabelis, London, Čemnic, Panionios, Ulm i Turk Telekom. S. J.

Detalj sa meča u Baru

Tama u tivatskom Parku

PODGORICA - Svega smo se nagledali u crnogorskom fudbalu, a sada smo vidjeli i to da se pokvare reflektori usred utakmice koja je zbog toga prekinuta.

Upravo se to dogodilo u 3. kolu Meridianbet 1. CFL u Tivtu, gdje je u 52. minutu nastao mrak na meču Arsenala i Budućnosti, pri rezultatu 0:0. Orila se pjesma domaćih navijača, na tribini su upaljena svjetla na mobilnim telefonima, bilo je zabave, pa se stekao utisak da je u pitanju kakva žurka na otvorenom.

Sudija Savo Vujović čekao je dvadesetak minuta, a onda dobio znak da se svjetlo neće vraćati. Ništa se nije vidjelo, ali se u TV kadru čulo da je dunuo u pištaljku i označio prekid meča oko 70. minuta.

Zaštekali su reflektori koji su nedavno pušteni u rad. Bizarno. Fudbaleri Arsenala i Budućnosti dovršiće međusobni duel danas od 18.30 časova.

Maksimalan skor zadržao je Dečić, koji je protiv Mornara vezao treću ligašku pobjedu (2:1).

Sutjeska je bila u naletu, ali je zaustavljena od ekipe od koje je prošle sezone poražena sva četiri puta u prvenstvu. Bod iz Nikšića odnio je Petrovac (1:1).

Goleada na DG areni pripala je domaćoj Mladosti, koja je pobijedila Jedinstvo sa 5:2. Bjelopoljci su i dalje jedini tim bez boda u elitnom rangu.

Jezero je remiziralo sa Bokeljom – 2:2.

DEČIĆ SAM NA VRHU

Maksimalan učinak zadržao je Dečić koji je bio bolji od Mornara.

Rezultati i tabela

Sutjeska - Petrovac 1:1

5:2

- Bokelj 2:2 Arsenal - Budućnost (prekid u 70. minutu pri rezultatu 0:0)

1. Dečić 3 3 0 0 6:3 9

2. Sutjeska 3 2 1 0 5:1 7

3. Petrovac 3 1 2 0 4:2 5

4. Mladost DG 3 1 1 1 9:7 4

5. Arsenal 2 1 1 0 4:2 4

6. Budućnost 2 1 0 1 2:2 4

7. Jezero 3 0 2 1 4:5 2

8. Bokelj 3 0 2 1 4:6 2

9. Mornar 3 0 1 2 3:7 1

10. Jedinstvo 3 0 0 3 2:8 0 U narednom kolu (24. avgusta) sastaće se: Bokelj - Jedinstvo, MornarMladost DG, Budućnost - Dečić, Petrovac - Arsenal, Jezero - Sutjeska.

Tuzani su poveli golom Božovića u šestom minutu, ali prije pauze stiglo je izjednačenje – strijelac je bio Sekulić u 41. Nije to bilo dovoljno Baranima da izvuku povoljan ishod. Ostalo je cijelo drugo poluvrijeme, mnogo vremena da se stvari promijene. Iskoristili su puleni Nebojše Jandrića da ponovo dođu do vođstva, a time i da potvrde uspjeh. Heroj je bio isti čovjek kao sedam dana ranije u Beranama –Kajević je riješio Jedinstvo, a sada i Mornar. Iskusni vezista oporavio se od povrede i počeo da igra svoj najbolji fudbal. Mrežu Popovića proparao je u 75. minutu - za konačnih 2:1 i tri od tri Dečića. Tuzani su od sinoć sami na vrhu tabele.

MIROLJUBIVO KRAJ

BISTRICE

Sutjeska je djelovala moćno, ali je zaustavljena od Petrovca.

Sutjeska 1 1

Mladost DG 5 2

Jedinstvo 0

Stadion: kraj Bistrice. Gledalaca: 500.

Sudija: Miloš Bošković.

Golovi: 1:0 Čavor u 17, 1:1 Bašić u 45+1. Žuti kartoni: Šćekić (Sutjeska),

SutjeskaPetrovac 1 Petrovac 1

Giljen

Golubović

Dedić Aničić

Tošković (od 77. Furtula) Kopitović

Đinović (od 68. Ražnatović) Šimun

Čavor

Šćekić

Juković

Kordić

Kapisoda

Bakić Bašić (od 79. Kovinić)

Fićović (od 68. Popović)

Carević

Miranović (od 79. Vuković)

Pešukić

Boljević Merdović

Živojinović (od 68. Arambašić)

Čavor je zatresao mrežu Kordića za 1:0 u 17. minutu, ali su se ,,nebo-plavi“ vratili u najboljem trenutku – u nadoknadi prvog poluvremena.

Boljević je centrirao sa lijevog krila, Bašić vješto izbjegao ofsajd i rutinski pogodio iz peterca.

Igralo se otvoreno, napadački, jedni i drugi željeli su čitav plijen, ali se rezultat više nije mijenjao.

Momci Zdravka Dragićevića imali su nekoliko obećavajućih situacija, jednom čak i sporni momenat, kada su tražili penal nad Miranovićem, ali nijesu ga dobili.

Nikšićani su veliku šansu u nastavku stvorili preko Toškovića, koji se lijepo oslobodio čuvara, ali je golman gostiju bio

Sekulić (od 74. Pavićević)

D. Škrijelj (od 66. Zorić)

Mitrović Vukčević

Rovčanin (od 79. A. Škrijelj) Martinović

Ljutica

Stijepović

bolji u duelu jedan na jedan. Pred sami kraj utakmice priliku za trijumf propustio je Ražnatović, koji je bio na drugoj stativi, s tim što je Kordić zatvorio ugao. Lijevi bek Sutjeske imao je zicer u nadoknadi, kada je desnom nogom šutirao pored stative...

SEDMICA NA DG ARENI

Jedinstvo je i dalje jedini prvoligaški tim bez boda. Treći vezani poraz Bjelopoljci su upisali na DG areni, gdje je Mladost ostvarila premijernu pobjedu nakon povratka u elitni rang. Izabranici Marka Šćepanovića sve su završili sa dva gola

Stadion: DG arena. Gledalaca: 250 Sudija: Nikola Dabanović. Golovi: 0 Rodriges u 23, 2:0 Mrvaljević u 35, 3:0 Kordoba u 57, 3:1 Božović u 63, 4:1 Rodriges u 69, 4:2 Kolić u 75, 5:2 Roganović u 93. Žuti kartoni: Vuković, Radusinović (Mladost DG), Čepić (Jedinstvo).

MladostDGJedinstvo 2

Radulović

Badnjar (od 80. Vukčević) Uskoković Knežević (od 65. Jovanović) Kontić (od 80. Kontić) Mrvaljević Kordoba (od 73. Krstović) Roganović Rodriges Ukšanović Vuković (od 65. Pavlićević)

Aković Dulović Obradović Radojević Mušović Čepić (od 71. Kovačević) Škrijelj (od 59. Škrijelj) Dacić (od 59. Idrizović) Kolić Komija Cvijović (od 46. Mikridakis)

prije odlaska na odmor, a u nastavku ih je bilo još pet – ukupno sedam. Za vođstvo je pogodio Rodriges u 23. minutu, a prednost je duplirao Mrvaljević u 35. Nije bilo povratka za momke Seada Babače . Mladost je kontrolisala i uvećavala rezultat.

Gosti su pogodili dva puta preko Božovića i Kolića, ali na svaki gol protivnika – domaćin je imao odgovor na isti način. Dvostruki strijelac bio je Rodriges, a po jednom Kordoba i Roganović

Stadion: Gradski u Beranama. Gledalaca: 400.

Sudija: Nikola Vođević. Golovi: 0:1 Maraš u 50, 1:1 Maksimović (pen) u 55, 2:1 Maksimović u 63, 2:2 Radunović u 80. Žuti kartoni: Redžepagić (Jezero), Muković, Maraš, Radunović, Vilotijević (Bokelj).

Asanović Osmanović Kojić Adžović (od 86. Redžepagić) Jovićević Harada (od 91. Bulatović) Krivokapić

REMI U BERANAMA

Sve važno u Beranama dogodilo se u drugom poluvremenu. Bokelj je vodio, potom je Jezero preokrenulo, ali je utakmica završena remijem – 2:2. Maraš je donio radost Kotoranima u 50, a onda je na scenu stupio napadač Maksimović - iz penala je izjednačio u 55, da bi u 63. potpisao vođstvo Plavljana. Nije to bilo sve. Radunović je u 79. postavio konačan epilog. Svakome po bod. D. KAŽIĆ

Zbog kvara na re etorima prekinut meč u Tivtu

PAVLE ROVINSKI O CRNOJ GORI

Nije Boka samo Bokeljima lijepa, no cijelom svijetu

Priredio:

Slobodan ČUKIĆ

Pošto se poslije čestih i dugih plovidbi nagledao svijeta, Bokelj se vraća kući s ubjeđenjem da nigdje u svijetu nema tako lijepog kutka kao što je njegova Boka. To bi se moglo nazvati patriotskim preuveličavanjem kada to isto ne bi potvrđivali i strani putopisci.

I zaista, teško je zamisliti na tako malom prostoru toliku raznovrsnost slika koje pruža raskošna priroda, mekoća i nježnost opšteg kolorita, ali sa istovremenim siromaštvom, no i surovom veleljepnošću pejzaža. Dolje vidite more, oživljeno neprekidnim kretanjem brodova raznih vrsta i veličina i okruženo takoreći neprekidnim nizom sela i gradića, kojim draperije pravi raznovrsno zelenilo. A gore - gole sure stijene, koje katkad sakrivaju svoje vrhove u oblacima ili prijeteći vise, kao da su svakog časa spremne da se strovale na sve što je ispod njih. Naći će se, naravno, u svijetu i upečatljiviji oblici, gdje su planine više i bogatije rastinjem, ali nigdje se ne mogu naći tako grupisani najizrazitiji kontrasti, kao da su namjerno uokvireni, da se oči ne bi zamarale u nepreglednosti prostranstva, nego da bi mogle uživati u detaljima koje im pruža slika. Kao da je namjerno učinjeno da se vidiku olakša, cio zaliv se dijeli na nekoliko djelova, od kojih svaki predstavlja posebnu i cjelovitu sliku. Uz to, svuda vidite život i, naporedo sa darovima prirode, uočava se i ljudski trud. Ako se udubite u posmatranje, na svakom koraku ćete otkriti i tragove istorijskog života naroda i pokoljenja, tj. vjekova koji se međusobno smjenjuju. Posebno prijatan utisak na vas

Zaista je teško zamisliti na tako malom prostoru toliku raznovrsnost slika koje pruža raskošna priroda, mekoća i nježnost opšteg kolorita, ali sa istovremenim siromaštvom, no i surovom veleljepnošću pejzaža. Dolje vidite more okruženo nizom sela i gradića, a gore - gole sure stijene

ostavlja Boka u momentu kada u nju ulazite sa otvorenog mora za vrijeme bure. Na zaokretu između Oštre ponte i ostrvceta Žanjice (tvrđava Mamula) srijeće vas užasan metež: kao da svirepo more namjerno za vama šalje prijeteće pjenušave talase, koji bijesno nadiru na brod, opkoljavajući ga sa svih strana. Ali, čim prođete tu liniju, talasanje ostaje za vama i čujete samo šum i tutnjavu zatalasanog mora, a ispred vas ujednačeno se osjećaju sitniji talasi, koje reže vaš brod i siječe tamnoplave talase sa srebrnastom pjenom, pokrivajući njihove oštre grebene čipkastom zavjesom. Na lijevoj strani, tako reći odmah pošto prođete Mamulu, uočavate Herceg-Novi, ili jednostavno Novi (Castel Nuovo), koji vas privlači svojim dražesnim izgledom. Na svom vrhu bijele se kamene kuće sa crve-

Opisi ruskog naučnika Pavla Apolonoviča Rovinskog omogućavaju nam da i danas stvorimo žive slike crnogorskih prilika i načina života s kraja 19. stoljeća. Putopisi su nastali 1887. godine

nim crijepovima, u grupama ili usamljene, i izgledaju još bjelje i svjetlije od zelenila koje ih okružuje, u koje se potpuno uklapaju. Čak i nad morem viseći zidovi koji okružuju grad, pocrnjeli i rastreseni od vremena i zemljotresa, gube svoj mračni izgled pod bogatim pokrovom vječito zelenog bršljana, koji se uspinje do njihovog samog vrha, spuštajući svoje rastresite djelove ka zemlji. A kakvu samo raskoš pokazuje raznovrsno rastinje! Naporedo sa piramidalnom topolom svoje grane je u vidu šatora raširio orah ili dežmekasta širolisna smokva. Guste šume maslina, sa njihovim uskim sivkastim listovima, kao

na vrbi, smjenjuju se šumicama lovorike ili narandžinog i limunovog drveta, sa krupnim tamnozelenim, sivkastosjajnim listovima. Tamni, skoro crni kiparisi, poput minareta, uznose svoje tanane vrhove, držeći se nepokretno i kao namršteno, nad svijetlim okolnim zelenilom listopadnog drveća, koje se vječito ljulja i šumi svojim listovima. Kamenite izbočine nad gradom sve su pokrivene vinovom lozom. Tu ćete naći i palmu, koja govori o susjedstvu sa Afrikom, a šumice agave, sa ogromnim bodljikavim listovima pri korijenu i golim stablom, koja se završava u vidu kape, poput kišobrana - podsjeća na isto takve oblike kaktusa u Americi. Ima tu i kaktusa, nevisokih, koji su se, kao u drvoredima, zalijepili oko zidova. Oni daju dosta ukusne plodove, ali pri njihovom branju ubadaju vas njegove veoma tanke i oštre igle. Nešto podalje, dominirajući nad gradom i putem koji ide ka Dubrovniku, iz zelenila štrči nekakva kamena masa: to je tvrđava Spagnuolo (Španjola,

prim. pr.), ili Gornji grad, izgrađena za vrijeme španske vladavine (u 16. stoljeću). Sa obje strane Novoga, na obali mora, nalaze se prelijepa mjestašca Topla i Meljine, u koje Novljani idu na svakodnevne šetnje. Na istom nivou sa njima je Manastir Savina, u koji se 15. avgusta skupljaju sva Boka, susjedni Hercegovci i nešto udaljeniji Crnogorci. Novi je najtoplije mjesto u Boki. To dolazi od njegovog položaja na južnim padinama hercegovačkih planina, koje ga zaklanjaju od hladnog sjevernog vjetra. Zato se ovdje zimska temperatura rijetko spušta ispod nule, a ljetne vrućine ublažava more, a uz njega i stalni sjeverozapadni vjetar (maestral). Tako pogodni klimatski uslovi i jevtinoća, zbog blizine Hercegovine i zbijenosti stanovništva, učinili su od Herceg-Novog mjesto u koje, se iz Boke i cijele okoline skupljaju ljudi i ljeti i zimi - da tu prožive, da iskoriste blagu klimu

Naći će se, naravno, u svijetu i upečatljiviji oblici, gdje su planine više i bogatije rastinjem, ali nigdje se ne mogu naći tako grupisani najizrazitiji kontrasti, kao da su namjerno uokvireni. Kao da je namjerno učinjeno da se vidiku olakša

zimi i kupanje ljeti. Opština Novi se jače od drugih pridržava pravoslavlja, a kao i Risan, smatra se hercegovačkim područjem. Sa Crnom Gorom ih vežu zajednička tradicija i predanja. (…)

Na lijevoj strani od Novoga živopisno su duž obale razbacana sela Baošića i Bijela. Njihove bijele kućice (pokoja je, međutim, obojena sivo ili plavo) čine niz poput koralnih grebena. S jedne strane, one se kupaju u talasima mora, koji čas maze njihova podnožja, čas ih srdito mlate i iskaču na stepenice malih pristaništa, izgrađenih ispred svake kuće za barke (mandre). S druge strane ih skrivaju neprekidni redovi zelenih voćaka i vinograda. Taj bazen se završava uskim moreuzom koji se naziva Verige (le Catene), gdje je nekada postojao metalni lanac, kako bi se omelo neprijateljskoj floti da uđe dublje u zaliv (to su činili i 1859. godine). Sada su tu na obali izgrađene dvije tvrđave, iz kojih u svakom momentu mogu opaliti u more porinuti torpeda. Mjesto je ovdje tako usko da ako u Kamenarima zakukuriče pijetao, istog momenta mu odgovara kukurikanje pijetlova na obali u selu Lepetane. (Nastavlja se)

Feodor Karačaj - Tvrđava u Herceg Novom

Pavle Rovinski

Feodor Karačaj - Pogled na Herceg Novi s istoka

Cjenovnik čitulja

do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)

do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

(3 slike)

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike), do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol. tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me

Dana 17. avgusta 2025. tragično je izgubio život u 47. godini naš voljeni

FILIP Milorada PETRIČEVIĆ

Saučešće primamo u kapeli na Cetinju 18. avgusta od 10 do 14 časova, kada krećemo za selo Meterizi, gdje će se primati saučešće do 16 časova, kada će se i obaviti sahrana.

OŽALOŠĆENI: majka SAVICA, brat ZORAN, sestra BRANKA, bratanići TODOR, JAKOV i DIMITRIJE, sestrići MIODRAG i RADOVAN, snaha NIKOLETA, strina, brat i sestre od strica, ujna, brat i sestra od ujaka i ostala mnogobrojna rodbina

Dana 15. jula 2025 tragično je preminuo u 37 godini

FILIP Mihailov KNEŽEVIĆ

Sahrana je obavljena 17. avgusta na Starom groblju na Cetinju, u krugu porodice i prijatelja.

OŽALOŠĆENA PORODICA: otac MIHAILO, majka DRAGICA, brat STEVO, sinovac LUKA i ožalošćene porodice KNEŽEVIĆ i VUJOVIĆ

Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da je dana 17. avgusta 2025. u 83. godini preminuo naš dragi

JANKO Markov UKŠANOVIĆ

Saučešće primamo na gradskom groblju Čepurci 17. avgusta od 11 30 do 17 časova i 18. avgusta od 9 do 12 časova, kada krećemo za Boljeviće – Crmnica, gdje će se obaviti sahrana u 15 časova. Cvijeće se ne prilaže.

18. avgust 2025.

Dana 17. avgusta 2025. godine napustio nas je naš dobri suprug, nježni otac, đed i prađed

SRETEN Ilijin PEROVIĆ 1932–2025.

Saučešće primamo 18. avgusta u gradskoj kapeli Čepurci od 10 do 13 30 časova, potom na groblju u Berima od 14 30 do 16 časova, gdje će se obaviti sahrana u 16 časova.

OŽALOŠĆENI:

supruga KOSARA - GARA, kćerke ITANA, NEVENA i MILICA, brat ČEDOMIR, unučad LUKA, LINA, NIKOLA, TARA, DAVID, BALŠA, praunuk NIKŠA, zetovi SAŠA LABOVIĆ, IGOR DEDIĆ i ostala rodbina PEROVIĆ, VELAŠEVIĆ i MIRANOVIĆ

OŽALOŠĆENI: supruga RADMILA, sin VLATKO, ćerke TATJANA, MARIJA i MIRJANA, braća BRANKO i SAVO, sestra ANKA, snahe NENA, RADMILA, MILANKA i MARIJA, sinovci, sinovice, sestrići, sestrične, unučad, praunučad i ostala mnogobrojna rodbina

OBAVJEŠTENJE

Poštovani

čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice

OGLASNO ODJELJENJE

tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555

Opraštamo se od našeg dragog i dobrog brata i strica

786

SRETENA PEROVIĆA

Ostaćeš trajno u našem sjećanju.

Opraštamo se od iskrenog prijatelja i saradnika

SRETENA

PEROVIĆA

akademika, počasnog člana Fondacije „Sveti Petar Cetinjski“

Svojim opusom i radom ostavio si neizbrisiv trag u mnogim sferama nauke i kulture. Duboki su temelji koje si postavio djelima koja krase biblioteke evropskih prijestonica. Bio si začetnik crnogorske emancipacije i utemeljivač brojnih institucija i organizacija. Slava ti i hvala.

FONDACIJA „SVETI PETAR CETINJSKI“

Brat ČEDO i bratanične SNEŽANA i IRENA

Poneđeljak, 18. avgust 2025.

Posljednji pozdrav voljenom bratu, stricu i đeveru

FILIPU PETRIČEVIĆU

S nevjericom i bolom opraštamo se od tebe. Ostaćeš zauvijek u našim srcima. Tvoji: ZORAN, TODOR, JAKOV, DIMITRIJE i NIKOLETA

794

Posljednji pozdrav našem voljenom

FILIPU PETRIČEVIĆU

Tvoj odlazak je ostavio veliku prazninu i tugu. Zauvijek ćemo čuvati uspomene na tvoju dobrotu i ljubav koju si nam svima nesebično davao. Živjećeš vječno u našim srcima.

795

Pola mog srca odnio si sa sobom. Živote moj, nikad te neću zaboraviti. VOLIM TE, Tvoja sestra BAKI 797

Tvoji: BRANKA, DEJAN, MIODRAG, RADOVAN, ANDREA i DAMJAN STANOJEVIĆ

Ujače moj

FILIP PETRIČEVIĆ

Ostaćeš mi u srcu upisan kao čovjek časti i dobrote. Bila je čast imati te pored sebe.

Posljednji pozdrav RADOVAN STANOJEVIĆ

Posljednji pozdrav prijatelju i drugu

VLADO, JASNA i LUKA

Voljenom našem

Bio si i više od ujaka. Prijatelj, brat, drug. Pamtićemo te po toplini, ljubavi i dobroti koju si nam cijelog života pružao.

Vole te tvoji MIODRAG, ANDREA i DAMJAN STANOJEVIĆ

Voljenom bratu

FILIPU

Dobroto moja, hvala ti za sve. Vidimo se na nekom boljem mjestu. Sestra ANA sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom kumu

FILIPU PETRIČEVIĆU

Tvoji kumovi BOBAN i SARA BANOVIĆ

Posljednji pozdrav drugu i prijatelju

MIRKO VRABEC sa porodicom

796

800

792

Brate

FILIP PETRIČEVIĆ

FILIPU

799

FILIPU

FILIPU

FILIPU

Nadam se da ćeš pronaći mir na nekom boljem mjestu.

Posljednji pozdrav bratu i drugu

VLADO

Našem dragom

FILIPU KNEŽEVIĆU

Posljednji pozdrav od DRAGOLJUBA VUJOVIĆA sa porodicom

Posljednji pozdrav dragom

FILIPU KNEŽEVIĆU

Počivaj u miru.

MILOŠ JOVANOVIĆ

Posljednji pozdrav Bratu

FILIPU KNEŽEVIĆU

GORAN VUKČEVIĆ

Poslednji pozdrav drugu

FILIPU KNEŽEVIĆU

Filipe, ovo je poslednji pozdrav od nas koji te volimo. Neka te anđeli čuvaju i vode ka miru koji ti ovde nije bio dat. Hvala ti za sve što si bio i ostavio za sobom.

Do ponovnog susreta počivaj u miru.

Posljednji pozdrav mom drugu i bratu

FILIP KNEŽEVIĆ

Počivaj u miru, voli te brat!

Tvoja DRUGARICA

Posljednji pozdrav

FILIPU KNEŽEVIĆU

773

VASO GAZIVODA sa porodicom

LAZAR LUKETA

Posljednji pozdrav dragom sestriću

FILIPU

Dragi Fićko, počivaj u miru.

Posljednji pozdrav bratu i drugu

FILIPU KNEŽEVIĆU

Počivaj u miru.

Od GOJKA SIMOVIĆA

KNEŽEVIĆ

Tvoja zla sudbina ti prekrati mladi život. Sada ćeš počivati u miru.

Nama ostavi bol, tugu i sjećanje.

Tetka SONJA sa porodicom

Posljednji pozdrav prijatelju

FILIPU KNEŽEVIĆU

Pamtiću ono ljepše vrijeme... Neka ti se duša vrati anđelima... voljeće te tvoj MARKO PROROČIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav

FILIPU

Počivaj u miru.

ŽELJKO PEJAKOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav

FILIPU

Počivaj u miru, Brate moj.

RADEVIĆ KOMNEN

18.

Ponosna sam što si dio mog života. I zahvalna što si jedan period učinio najsrećnijim za mene. Od tada imaš posebno mjesto u mom srcu I tako će ostati đe god bio. Znam da si gore najljepši anđeo i neka tvoja najljepša, velika duša nađe mir.

JOVANA

FILIPU

TVOJA

FILIP

Posljednji pozdrav

KNEŽEVIĆ

Neka ti je vječna slava i hvala.

Od VLADANA VUJOVIĆA sa porodicom

Počivaj u miru.

Počivaj u miru, brate.

LUKA GAZIVODA 781

Posljednji pozdrav

FILIPU KNEŽEVIĆU

Bio si pravi drug i prijatelj. Počivaj u miru.

MAJA, ANA i VJERA 731

FILIP KNEŽEVIĆ

Neka ti je laka ova crnogorska zemlja koju si beskrajno volio. Počivaj u miru. NENO sa porodicom

Posljednji pozdrav

BUDO RAŠOVIĆ

751

Počivaj u miru, prijatelju moj.

FILIPU

MARKO NOVAKOVIĆ 766

FILIP KNEŽEVIĆ

FILIP

FILIPE

Mome bratu

FILIPU KNEŽEVIĆU

Moj svijete izgubljeni, sunce, brate! Moje rane bez prebola, rano ljuta!

Posljednji pozdrav prijatelju i drugu

Posljednji pozdrav bratu

Brate, neka ti je vječna slava i hvala za sve.

JANKO JANKOVIĆ sa porodicom 753

LAZAR NEDOVIĆ i PERO LALIČIĆ

PEĐA MIROTIĆ

FILIPU

FILIPU KNEŽEVIĆU

Posljednji pozdrav

FILIPU KNEŽEVIĆU

Brate moj, teško je, grize me savjest jer sam vjerovao u tvoju procjenu da je sve u redu. Ubjedljiv si bio, prevarih se i složih sa tobom da ostaneš tamo đe te i izgubismo, brate. Ostaje samo kajanje do kraja života. Hrabrost tvoja, koju svi dobro znaju, koštala nas je ovoga da te izgubimo, jer nisi bio neko ko će da bježi, nego brat i drug koji nikad ne ostavlja ljude koje voli.

Bio si mi bratska ruka i podrška.

Vječno ponosan na tebe!

Počivaj u miru.

Voli te brat.

Posljednji pozdrav

FILIPU KNEŽEVIĆU

Bila je čast poznavati Te.

NIKOLA VUJOTIĆ

MILAN VUJOTIĆ

Posljednji pozdrav, brate. Počivaj u miru.

FILIP KNEŽEVIĆ

Počivaj u miru, nikada te nećemo zaboraviti.

FILIP KNEŽEVIĆ

Vole te braća - NEMANJA ZUROVAC, IGOR BOŠNJAK i DUŠKO ROGANOVIĆ

DAMJAN ROGANOVIĆ

Posljednji pozdrav

FILIPU KNEŽEVIĆU

Mićko moj dobri, neka te čuvaju Anđeli, a ja ću od zaborava. VOLI TE BRAT.

FILIP KNEŽEVIĆ

FILIP BEŠOVIĆ

Od MOŠA PAOVIĆA

Posljednji pozdrav našem

Počivaj u miru, Brate naš

Posljednji pozdrav bratu

FILIPU KNEŽEVIĆU

Počivaj u miru.

Uvijek ćeš živjeti u mom srcu.

VIDOJE STANIŠIĆ

FILIPU

SAŠA i BOBO JABUČANIN

VELIKA JE TUGA MOJA.

Počivaj u miru, brate moj Divni.

FILIP KNEŽEVIĆ

MILOŠ RADONJIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav našem

FILIP KNEŽEVIĆ

Neka ti anđeli budu saputnici i donesu spokoj i svjetlost na vječnom putu. Počivaj u miru, prijatelju.

IGOR i VLADIMIR BOŽOVIĆ

Sa tugom i bolom se opraštamo od našeg dragog

FILIPA KNEŽEVIĆA

Počivaj u miru, voljeni naš Filipe.

BORIS MAŠANOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav našem dragom

FILIPU KNEŽEVIĆU

Počivaj u miru, najbolja dušo naša.

Porodica pokojnog VUJADINA VUJAČIĆA

FILIP KNEŽEVIĆ

Laka ti crna zemlja, momčino.

RADOJE ZVICER

FILIP KNEŽEVIĆ

Počivaj u miru, brate.

KRSTO MAROŠ

FILIP KNEŽEVIĆ

Počivaj u miru.

DARKO PRELEVIĆ

Bio si uvijek poseban, svuda i u svemu.

Za tebe ne postoji zbogom.

Vidimo se na nekom boljem mjestu.

FILIP KNEŽEVIĆ

Tvoj brat JOVAN VUJOVIĆ

Posljednji pozdrav bratu

FILIPU KNEŽEVIĆU

BALŠA ORLANDIĆ

Bratu, drugu i prijatelju

Brate moj, čast je imati takvog prijatelja u životu. Tvoja velika duša i srce junačko žive vječno. Ostaćeš u našim uspomenama i srcima, a mi ćemo te sa ponosom pominjati. Volimo te.

i MILENA MUJOVIĆ

RADOVAN

Opraštamo se sa bolom od voljenog brata

Sjećanje na tebe živjeće vječno. Počivaj u miru. Vole te tvoja braća najviše!

FILIPA KNEŽEVIĆA

VUKAN VUJAČIĆ i IGOR MAŠANOVIĆ

Posljednji pozdrav našem

FILIPU KNEŽEVIĆU

Hermano naš, Hvala ti za svu pažnju, iskreno prijateljstvo i bratsku ljubav.

Ostaćeš u našim najljepšim sjećanjima, u bezbroj lijepih uspomena.

Tu ćeš vječno da živiš.

Ponosni što si bio naš prijatelj i brat, a tužni što se ovako rastajemo…

MILOŠ i DANICA TATAR

Posljednji pozdrav mom drugu

Bila je čast imati te za druga. Počivaj u miru, oko.

FILIPU KNEŽEVIĆU

MITAR MARKOVIĆ sa porodicom

18.

Posljednji pozdrav dragoj babi i prababi

DANICI GEZOVIĆ

MILOŠ, MILENA, JANA, MARA i VUK

Posljednji pozdrav dragoj majci, svekrvi i babi

DANICI GEZOVIĆ

Počivaj u miru.

VESKO i RAJKA sa djecom

Posljednji pozdrav babi i prababi

DANICI GEZOVIĆ

Počivaj u miru.

MILICA, JOVAN, ĐORĐIJA, TEODOR i DIMITRIJA

Posljednji pozdrav dragoj strini

BRANKI POPOVIĆ

porodice

DANICA GEZOVIĆ

Draga baba, bila si zmaj! Posljednji pozdrav i neizmjerno hvala. MITO

Opraštamo se od poslovnog partnera i saradnika

DRAGANA VELIMIROVIĆA

Bila nam je čast i zadovoljstvo sarađivati sa tobom.

„GRADNJA PROMET“ - Danilovgrad

NINO

I dalje te spominjemo. I dalje nam nedostaješ.

Sa tobom u mislima i mi smo nekako mlađi. Voljeli bismo da si bio s nama na svim našim veseljima i da smo se i mi radovali tvojima.

Ali...

Za nas si svakako bio prisutan — i bićeš zauvijek, dok se ponovo ne sretnemo, za nekim drugačijim stolom, za kojim će nas dočekati nama poznati, dječački osmijeh...

Tvoji

MIŚKALA, BAJICA, KVAREZMA, VULAŠ i RELEZA

Posljednji pozdrav voljenom ocu

JANKU UKŠANOVIĆU

Teško je pronaći riječi koje bi opisale prazninu koju si ostavio. Tvoja dobrota, snaga i osmijeh zauvijek će živjeti u našim srcima. Bio si oslonac, savjetnik i bezuslovna podrška. Hvala ti za svu ljubav i trenutke koje smo dijelile sa tobom. Znamo sada da si na boljem mjestu, gdje nema bola i patnje, volimo te i čuvamo od zaborava.

Tvoje ćerke: TATJANA, MARIJA i MIRJANA sa porodicama

LJILJANA JOVIĆEVIĆ – MILIĆ

S ljubavlju i tugom opraštamo se od naše drage i plemenite sestre i sestrične, koja nas je tiho napustila 14. avgusta 2025. godine u Beogradu.

Posljednji pozdrav suprugu

JANKU UKŠANOVIĆU

Najdraži moj, danas me ostavljaš sa ogromnim bolom i prazninom u srcu i ne može je ništa ispuniti Bio si čovjek velikog srca u kom je bilo mjesta za sve. Čovjek koji je znao kad da pruži ruku podrške, utješi riječju i razveseli osmijehom. Bio si muž, prijatelj i oslonac. Izgubila sam tvoju prisutnost, ali u srcu čuvam svjetlost i toplinu kojom si ponosno kroz život koračao. Počivaj u miru

Posljednji pozdrav našem dragom zetu i tetku

JANKU UKŠANOVIĆU

Neka tvoja plemenita duša počiva u miru. S poštovanjem MILENKO VUKČEVIĆ sa porodicom

787

Dragoj i plemenitoj strini

VERI MILAČIĆ

Tuguju za njom: brat TOMISLAV - TOMA STANIĆ, tetka VASILJKA MAROVIĆ i ostala rodbina

Tri su godine otkad nisi sa nama, naša voljena

RADOJKA POPOVIĆ

Uvijek si u našim mislima i sjećanjima, a vječno u našim srcima, TVOJI NAJMILIJI

722

Posljednji pozdrav ocu, svekru, djedu i pradjedu

JANKU UKŠANOVIĆU

Dragi djede, tužni smo zbog tvog odlaska Tvoja dobrota i plemenitost nas je oduvijek vodila kroz život Pamtićemo svaki znak tvoje velike ljubavi i pažnje kojim si nas obasipao otkako postojimo Ukrasio si naše djetinjstvo najtoplijim uspomenama, zagrljajima i poljupcima Rasli smo uz tebe, našeg omiljenog učitelja Smrt prekida život, ali ne i vezu između nas. Putuj spokojan, čuvaćemo ti babu kao što si i tražio Počivaj u miru

Tvoji sin VLATKO, snahe NENA i JELENA, unučad MARKO, NIKOLA i IVA, praunučad MIA i BALŠA

Posljednji pozdrav poštovanom zetu

JANKU UKŠANOVIĆU

Počivaj u miru.

Porodica pok. RADOMIRA Miloševa VUKČEVIĆA

Dana 19. avgusta 2025. godine navršava se četrdeset dana od kada je preminula

SLAVICA Vučine DELIĆ

Nedostaješ mi, da samo budeš pored mene. Nedostaješ mi, a znam da te više nema i da nikad nećeš doći. Hvala ti za bezuslovnu ljubav koju si mi pružila. Neka tvoja plemenita duša počiva u miru. U mom sjećanju si prisutna svakog dana i zauvijek.

Tvoja sestra NENA

Posljednji pozdrav od DESE, MIKICE i OLGE 788

739 18. 8. 2010 – 18. 8. 2025. 26. 10. 1996 – 18. 8. 2025.

ŽIVKO OLGA GRGUROVIĆ GRGUROVIĆ

Kad san pun čežnje na vašem pragu osvane, prigrlim vas snažno i trag vašeg osmijeha ponesem u novi dan... Sa nama ste u porodičnim dešavanjima, razgovorima, životnim odlukama, radovanjima…

Vaša TANJA sa ANDRIJOM, ITANOM, MATIJOM i MIŠKOM

Dana 18. avgusta navršava se osam godina od našeg rastanka

Hvala ti za dobrotu, ljubav i posvećenost koju si nam nesebično darivao. Tvoji: BORKA, NIKOLA, LUKA, NEDA i UNA

744

723

DRAGOLJUB – DRAGAN MERDOVIĆ

Supruga RADMILA

U PRODAJI!

Ministarstvo kulture i medija

Ova knjiga je sufinansirana od strane

Ministarstva kulture i medija, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara

NOVO IZDANJE

Tvrđave

Osmanskog carstva u Crnoj Gori

Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore!

Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića , koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.

Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme.

NAGRADA ZA IZDAVAČKI

PODUHVAT

U PRODAJI

na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja

Specijalnu publikaciju pripremili su Pobjeda i Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašisti Crne Gore

Crna Gora u Drugom svjetskom ratu i 80 godina antifašizma, slave i ponosa

BEZ PO BJED E

Specijalna publikacija povodom 9. maja, a u čast osam decenija od pobjede nad fašizmom - nije samo knjiga. Ona je i zavjet, opomena, udžbenik hrabrosti i spomenik slobodi i vodi nas kroz dramatične trenutpušaka kihčustani prvih od istorije: crnogorske ke do konačnog oslobođenja zemlje.

Knjiga je moćno svjedočanstvo, oživljava scene iz bitaka na Sutjesci, Neretvi, Pljevljima… podsjeća na stradanja i surove zločine na Lazinama, u Velici i Pivi, ali i na neugasle ideale slobode, bratstva, jedinstva i ljudskog dostojanstva.

Ovo je hronika i opomena – da se zaborav ne smije dogoditi, da revizionizmu ne smije biti mjesta, a da antifašizam mora ostati najčvršći temelj savremenog društva.