Neđelja, 18. maj 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21350 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro
! RATU U UKRAJINI
Poznati beogradski advokat upozorava da država Srbija krši sve međunarodne obaveze Borović: Marović je dao novac Srbiji i sigurno nikada neće biti izručen Crnoj
ANALIZA: Što stoji iza odluke Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve da Metodije Ostojić bude novi mitropolit budimljansko-nikšićki
Ne vidim nijedan moralan stav ljudi koji čine vrh diktatorskog režima, pa će baš da zaštite jednog političara, a proganjaju sopstvenu djecu i studente i trpaju ih u zatvor. Dakle, biznis je očigledno u pitanju doživotni - i Crna Gora treba da zaboravi tu priču i da prosto shvati da svoje međunarodne obaveze koje bi bile realne i koje treba da ispunjava Srbija neće ispuniti - naveo je Borović
STR. 5.
Predsjednik opštine Šavnik o političkoj situaciji u tom gradu i mogućim rješenjima
STR. 2.
Ove promjene u SPC treba posmatrati ne samo kao crkvenu reformu, već kao dio šireg političko-identitetskog sukoba u Crnoj Gori. Dovođenjem još jednog mitropolita u Crnu Goru, razvodnjava se uticaj MCP i otežava svaki pokušaj artikulacije posebnosti crkvenog identiteta u Crnoj Gori unutar SPC i de nitivno zatvara svaka priča o Pravoslavnoj crkvi, što je temeljno Am lohijevo nasljeđe. Istovremeno, Joanikije biva kažnjen zbog ,,neposlušnosti“ Beogradu, čime SPC šalje jasnu poruku – svako odstupanje od centralizovane, patrijarhalnopolitičke linije biće sankcionisano
3.
LAŽNE PRIJAVE: Škole se često suočavaju sa prijetnjama putem mejla o postavljenim eksplozivnim napravama, djeca zbog toga ne pohađaju nastavu
Incident na blokadi na Kruševom ždrijelu Podizanjem tri prsta provocirali
dojave o bombama da bi izbjegli odgovaranje, ali i iz zabave
Djeca više ne doživljavaju dojave o bombama kao stres, čak im se i raduju, barem većina njih, jer to znači da idu kućama i da možda preskaču važne pismene i odgovaranja. Još i više od pogrešne percepcije o uspjehu i trudu i, uostalom, neminovnosti provjere znanja, mislim da na ovaj način uče i da ne vjeruju ovakvim objavama, te da percipiraju da ni odrasli oko njih u ovim situacijama ne znaju što da rade i kako da se postave – kaže psihološkinja Marica Stijepović
INTERVJU: Sandro Slukan, regionalni lider za marketing kompanije Bajnens na Balkanu Tragom starih dobrih vremena
U pucnjavi u podgoričkom naselju Siti kvart ranjen muškarac, policija radi na identi kaciji napadača
Kripto ne rješava sve probleme, ali otvara vrata. Prva stvar koja se desi kada neka zemlja postane prijateljski nastrojena prema kripto industriji jeste da privuče pažnju – poručuje Slukan STR. 6.
Predsjednik opštine Šavnik o aktuelnoj političkoj situaciji u tom gradu i mogućim rješenjima
ŠAVNIK – Aktuelna vlast u Šavniku, prepoznajući da je lokalna samouprava servis građana, izvršava svoje zakonske obaveze i omogućava zadovoljavanje svih potreba lokalnog stanovništva – kazao je za Pobjedu Jugoslav Jakić, predsjednik te opštine, odgovarajući na pitanje kako trenutno funkcioniše rad lokalne samouprave i život njenih građana. - U prilog tome govori i činjenica da smo na sjednici Skupštine opštine Šavnik koja je održana 5. maja, prvi put nakon mog reizbora, razmatrali i usvojili 18 bitnih dokumenata. Riječ je o odlukama koje u krajnjem obezbjeđuju ispunjavanje obaveza prema građanima, od funkcionisanja komunalnog preduzeća, preko turističke organizacije, do stvaranja uslova za gradnju i razvoj opštine - kazao je Jakić. Prema njegovim riječima, trenutno stanje u Šavniku skoro pa da ne manifestuje posljedice događaja koji su obilježili politički život skoro cijele Crne Gore.
- Ovakva situacija zahtijevala je dodatne napore i rad lokalne administracije - dodao je Jakić.
On je ponovio da smo svi svjedoci „ad hoc“ odluka, koje su, kako kaže, zaposleni u administraciji, pored redovnih obaveza, uspjeli da prevaziđu. - Ono što je posebno važno jeste da se u ovom dijelu godine prihodi budžeta ostvaruju i mimo planirane dinamike. Brojke koje smo zacrtali u budžetu za 2025. godinu su realne iako se radi o 6,3 miliona eura, odnosno o rekordnom budžetu sa akcentom na kapitalnom budžetu koji je veći od prošlogodišnjeg za 60 odstododao je Jakić. Prema njegovim riječima, i pored ograničenih kadrovskih kapaciteta, administracija lokalne uprave uspijeva da organizuje rad na brojnim
projektima čije će benefite lokalna zajednica osjetiti već krajem ove godine ili u narednoj godini.
- To stanje je i potvrda naše čvrste spremnosti i odluke da viziju boljeg i ljepšeg Šavnika ne sruši neosnovana želja za foteljama - poručio je Jakić. Ipak, da ima problema „na terenu“ potvrđuje činjenica da mjesecima unazad predstavnici opozicionih partija, nezadovoljni razrješenjem političke situacije na posljednjim lokalnim izborima, blokiraju magistralni put Šavnik –Žabljak.
Na pitanje da li je razgovarao sa predstavnicima partija čiji su aktivisti „na ulici“ ili sa nekim od predstavnika vlasti na državnom nivou o ovom pitanju, Jakić kaže da „rješenje lokalna opozicija treba da traži kod državnih instituci-
ja, jer su upravo te institucije svojim nečinjenjem krive i odgovorne za blokadu izbornog procesa“.
- Mislim, kao što sam i više puta do sada isticao, da ovo nije način da se riješi pitanje održavanja izbora - dodao je Jakić. On je ponovio da poštuje legitimno pravo na slobodu okupljanja i iskazivanja mišljenja šavničke opozicije, ali da istovremeno mora da ukaže i na percepciju lokalnih turističkih privrednika.
- Ti ljudi strahuju da će sezona ostati upropašćena zbog političkih dešavanja i partijskih kalkulacija koje je izazvala lokalna opozicija blokadom magistralnog puta Šavnik - Žabljak. Svojim ponašanjem opozicija „tjera turiste“ i uništava sezonu jer je očigledno da ljudi gube strpljenje. Mnogi gosti koji pla-
Saopštenje Centra za građansko obrazovanje o aktivnostima izvršne vlasti
PODGORICA - Centar za građansko obrazovanje (CGO) je, od svojih prvih prijedloga za organizaciju Vlade 2016. godine, zagovarao model kompaktne i funkcionalne Vlade sa jednim potpredsjednikom, saopšteno je iz CGO.
- Nakon rekonstrukcije 44. vlade, 23. jula 2024. godine, partije koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) – Nova srpska demokratija (Nova) i Demokratska narodna partija (DNP) – postale su i formalno dio izvršne vlasti na najvišem nivou, sa nekoliko ministara i potpredsjednika. Budimir Aleksić iz Nove imenovan je za potpredsjednika za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama, dok je Milun Zogović iz DNP-a preuzeo poziciju potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj - navodi se u saopštenju CGO.
Jedna od prvih aktivnosti oba ova potpredsjednika bila je, kako su naveli, zvanična posjeta Beogradu i susreti za zvaničnicima Srbije. - Aleksić se sreo sa ministrom kulture Nikolom Selakovićem, a Zogović je, zajedno sa
partijskom koleginicom ministarkom Majom Vukićević, razgovarao sa predsjednicom Skupštine Srbije Anom Brnabić. Većina Aleksićevih aktivnosti kasnije je bila protokolarnog karaktera, uključujući po jedan susret sa ambasadorom Velike Britanije i šefom Delegacije EU, kao i dva sa otpravnicom poslova NR Kine, predstavnicima Jevrejske zajednice i građanskim aktivistom Aleksandrom Sašom Zekovićem - saopšteno je iz CGO.
Takođe, primio je delegaciju Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore (SNS CG), zatim predstavnike Organizacionog odbora nagrade „Prosvjetitelj“ i imao radnu posjetu Matici srpskoj u Crnoj Gori. – Održao je i sastanak sa delegacijom Univerziteta Crne Gore (UCG) i Maksimom Vučinićem, predsjednikom OD COTEE (Crnogorski operator tržišta električne energije) u cilju intenziviranja saradnje UCG i privrede, kako je navedeno na sajtu. Tokom više od devet mjeseci, kako piše na sajtu Vlade, Aleksić je imao 13 sastanaka sa nešto više od 10 različitih sagovornika. Takođe, najavljeno je da će od 21.
do 27. maja boraviti u NR Kini, što mu je prvi službeni put poslije Beograda - dodaje se u saopštenju.
Stručnu podršku Aleksiću pružaju i četiri savjetnikaZoran Dubljević , Dragan Vukić, Miljan Stanišić i Sanja Jokić
Zogović je, dodaju iz CGO, sudeći po zvaničnoj stranici, imao 16 aktivnosti, ako se izuzmu čestitke za Dan opštine Plužine, za novogodišnje i vaskršnje praznike, saučešće državnom vrhu Srbije zbog tragedije u Novom Sadu i javno saučešće porodicama nastradalih, saučešće svim građanima Cetinja povodom tragedije na Cetinju, i najava gostovanja na RTCG.
– Tu su susreti sa britanskom ambasadorkom, ambasadorom EU u Crnoj Gori, otpravnicom poslova NR, a dodatno sa šefom regionalnog ekonomskog odjeljenja za Zapadni Balkan i francuskom ambasadorkom, kao i stalnom predstavnicom UNDP-a. Zogović je imao sastanke i sa predstavnicima Stalnog sekretarijata transportne zajednice, zajedno sa ministarkom saobraćaja Vukićević, radnu posjetu opštini Žabljak sa ministar-
Ono što je posebno važno jeste da se u ovom dijelu godine prihodi budžeta ostvaruju i mimo planirane dinamike. Brojke koje smo zacrtali u budžetu za 2025. godinu su realne iako se radi o 6,3 miliona eura, odnosno o rekordnom budžetu sa akcentom na kapitalnom budžetu, koji je veći od prošlogodišnjeg za 60 odsto – rekao je Jakić
niraju jednodnevne izlete ili dolaze sa Primorja odustaju zbog saobraćajnog kolapsa u našoj opštini. Umjesto da ulažemo napore u dodatnu promociju i razvoj turizma u Šavniku, postajemo taoci pogrešnih odluka lokalne opozicije. Bojim se da bi gubitak povjerenja kod gostiju mogao trajati duži vremenski period - ocijenio je Jakić. Na pitanje da prokomentariše podatke iz biračkog spiska koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore nedavno objavilo, a po kojima je, po završetku posljednjeg izbornog procesa, iz Šavnika otišlo 236 birača, a samo iz dva izborna mjesta na kojima je prekinuto glasanje u ranijim mjestima prebivališa nedostaje 153 birača, Jakić kaže da je to pitanje za taj državni organ, a ne za njega.
- MUP CG je državni organ koji je i omogućio tim licima da prijave prebivalište, te je to svakako pitanje za njih. Oni kao nadležni trebalo bi da se pozabave tim problemom i odgovore na ovo postavljeno pitanje. Takođe, što se tiče „izbornog turizma“ - to je pitanje za institucije koje se bave reformom izbornog zakonodavstva - dodao je Jakić. Prema njegovim riječima, izborni proces u Šavniku pokazao je nerad i slabost državnih institucija, MUP-a, sudova i tužilaštva.
- Takvi propusti i iskustva sa izbornom krizom u Šavniku ne smiju se zanemariti prilikom kreiranja koncepta cjelokupnog zakonodavnog okvira koji se tiče sprovođenja izbornog procesa i rada izbornih organa u budućnosti - poručio je Jakić. Ir.M.
kom Simonidom Kordić, a primio je i francusko udruženje poslodavaca MEDEF i imao sastanak sa delegacijom predstavnika građevinskih i infrastrukturnih azerbejdžanskih kompanija – navodi se. Što se tiče događaja, Zogović je otvorio Evropsko prvenstvo u šahu u Petrovcu, govorio na konferenciji u Podgorici „Pojas i put“ oko saradnje Kine i zemalja centralne i istočne Evrope i prisustvovao potpisivanju ugovora između CEDIS-a i EBRD-a za finansiranje projekta CEDIS SCADA - Pametna digitalizacija. - Takođe, predsjedavao je konstitutivnom i drugom sjedni-
com Koordinacionog tijela za usklađivanje i praćenje inspekcijskih nadzora. Njegov savjetnički tim čine Milena Đurović i politički veteran Predrag Bulatović, čije biografije, kao i Zogovićeva, nijesu objavljene na sajtu, ali se pretragom može naći da je Đurović diplomirani politikolog. Dodatno, tu je i tehničko-administrativno osoblje - stoji u saopštenju. Zvanični podaci sa sajta Vlade ukazuju da su, kako se navodi, aktivnosti oba ova potpredsjednika ograničene i uglavnom protokolarne, a što je u nesrazmjeri sa korišćenjem zaduženih službenih vozila iz
Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore, marke „mercedes E280“ (PGCG-298 - Aleksić i PGCG-302 - Zogović). – Naime, ovim vozilima Aleksić i Zogović mjesečno su prelazili i do 5.000 km, kao što je to bio slučaj sa Aleksićem u januaru 2025. godine, iako je tog mjeseca zvanično imao samo jedan sastanak u Podgorici – radnu posjetu Matici srpskoj. Dostupni putni nalozi ukazuju i na brojne nepravilnosti – neprecizno ili nepotpuno unijeti podaci, nečitko pisani nalozi s nedostajućim informacijama o kilometraži ili stanju brojila, a za pojedine postoji sumnja i da su naknadno prepravljani. Takođe, podaci ukazuju da su službena vozila koristili praznicima i u privatne svrhe. Na partijskoj liniji, DNP značajno promoviše rad Zogovića i njegove medijske nastupe, dok su na društvenim mrežama Nove prenošene samo pojedine zvanične aktivnosti Aleksića - navodi se u saopštenju. Aprilska zarada Aleksića, navode iz CGO, prema javno dostupnim informacijama, iznosila je 2.055,70 eura, a Zogovića 1.805,31 euro, uz ostale beneficije. R. P.
Neđelja, 18. maj 2025.
PODGORICA - Odluka
Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve da episkop budimljansko-nikšićki Metodije dobije titulu mitropolita nikšićko-budimljanskog je istorijski presedan koji najavljuje tektonske poremećaje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Iako se Sinod još nije zvanično oglasio, očekuje se da shodno crkvenom kanonu i Episkopija budimljansko-nikšička bude uzdignuta na nivo mitropolije.
Time Crna Gora prvi put u istoriji ima dva mitropolita SPC – što je presedan i dodatni čin razvodnjavanja autoriteta Mitropolije crnogorsko-primorske i njenog poglavara Joanikija. Metodije je odlukom Sinoda potpuno izjednačen sa Joanikijem, jer je, prema saznanjima Pobjede, dobio i titulu arhiepiskopa nikšićkog – istu titulu koju ima Joanikije koji je arhiepiskop cetinjski. U Crnoj Gori sada imamo dva ravnopravna mitropolita i dva episkopa, čime je definitivno zatvorena mogućnost za obnovu Episkopskog savjeta.
CRVENA LINIJA
Iako je na formalnom nivou ovo predstavljeno kao dio šire reforme, kontekstualno se, prema saznanjima Pobjede, sve više tumači kao politički čin kazne i prema Joanikiju. - Zna se ko je prvi i pravi mitropolit - rekao je Pobjedi izvor blizak MCP. Da li je sada zaista tako? Slagalica vremenskih događaja je kristalno jasna: Očigledno je da je Joanikijeva podrška studentima bila crvena linija za Beograd. Prema više izvora Pobjede, ova očigledna degradacija MCP i Joanikija nije slučajna. Naime, Joanikije je nedavno javno i simbolički podržao studente u Srbiji, koji su protestovali protiv politike zvaničnog Beograda – što je u Patrijaršiji, a posebno u krugovima bliskim vlastima u Srbiji, protumačeno kao neprihvatljiv politički ispad. Nakon što je Joanikije danima prolazio kroz ,,toplog zeca“ kroz
ANALIZA: Što stoji iza odluke Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve da Metodije Ostojić bude novi mitropolit budimljansko-nikšićki
Ove promjene u SPC treba posmatrati ne samo kao crkvenu reformu, već kao dio šireg političkoidentitetskog sukoba u Crnoj Gori. Dovođenjem još jednog mitropolita u Crnu Goru, razvodnjava se uticaj MCP i otežava svaki pokušaj artikulacije posebnosti crkvenog identiteta u Crnoj Gori unutar SPC i de nitivno zatvara svaka priča o Pravoslavnoj crkvi, što je temeljno Am lohijevo nasljeđe. Istovremeno, Joanikije biva kažnjen zbog ,,neposlušnosti“ Beogradu, čime SPC šalje jasnu poruku – svako odstupanje od centralizovane, patrijarhalno-političke linije biće sankcionisano
beogradske tabloide stigla je konkretna odmazda: mitropolit MCP prvi put u istoriji SPC nije jedini mitropolit u Crnoj Gori već ih ima dva i to drugi u liku Metodija Ostojića, koji je poznat po izrazitoj naklonosti prema beogradskom režimu. Iako u ideološkom smislu, pogotovo kada je u pitanju istorijski revizionizam i odnos prema četničkom pokretu, nema razlike između sada već dva mitropolita. Joanikije, koji je kao nasljednik Amfilohija ipak pokušavao da očuva izvornu autonomiju MCP unutar SPC, sada je, čini se, doživio institucionalni udar koji ima za cilj da ga lično i hijerarhijski značajno oslabi. Slična sudbina očekuje i ostale potpisnike u prvom redu episkopa Grigorija.
URUŠENO NASLJEĐE
AMFILOHIJA
Već godinama unazad svjedočimo pokušajima da se nasljeđe Amfilohija Radovića relativizuje i izbriše. Njegova ideja da MCP ima određeni stepen posebnosti, pa čak i korake ka obnovi autokefalnosti, nije bila prihvatljiva za centralu SPC u Beogradu.
Nakon njegove smrti, kroz uklanjanje titula, promjene unutar Mitropolije i sada ovo formalno urušavanje njenog ranga, postaje očigledno da SPC sistematski pokušava da svede MCP na ,,običnu eparhiju“ – i simbolično i stvarno. Ove promjene u SPC treba po-
smatrati ne samo kao crkvenu reformu, već kao dio šireg političko-identitetskog sukoba u Crnoj Gori. Dovođenjem još jednog mitropolita u Crnu Goru, razvodnjava se uticaj MCP i otežava svaki pokušaj artikulacije posebnosti crkvenog identiteta u Crnoj
Gori unutar SPC i definitivno zatvara svaka priča o Pravoslavnoj crkvi što je temeljno Amfilohijevo nasljeđe. Istovremeno, Joanikije biva kažnjen zbog ,,neposlušnosti“ Beogradu, čime SPC šalje jasnu poruku – svako odstupanje od centralizovane, patri-
vanjskih poslova ogradilo se od navoda otpravnika poslova Ambasade Crne Gore u Moskvi
PODGORICA – Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ogradilo se od izjave Aleksandra Obradovića, otpravnika poslova Ambasade Crne Gore u Rusiji, navodeći da ona ne odražava državnu spoljnopolitičku orijentaciju, piše Radio Slobodna Evropa (RSE). Obradović je na Međunarodnom forumu „Balkanski dijalog 2025: Crna Gora i Rusija“ 10. marta u Sankt Peterburgu rekao da su Rusija i Crna Gora – dvije zemlje, jedna duša. - Naše narode povezuje nešto jače od trenutne politike, trajnije od dokumenata i sporazuma. Ujedinjuje nas zajednička vjera, osjećaj pravde i časti. Povezuje nas istorija. Rusija i Crna Gora - dvije zemlje, jed-
na duša. Dva naroda, jedno srce. Put koji je davno utaban ne smije biti izgubljen, uprkos trenutnom stanju međudržavnih odnosa“. Crna Gora, članica NATO od 2017. i kandi-
dat za članstvo u EU, u skladu sa spoljnom politikom Brisela, uvela je sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Na upit Radija Slobodna Evropa iz Ministarstva su naveli da
izjava Obradovića „ne odražava vanjskopolitičku orijentaciju Crne Gore“. - Data je bez konsultacije i saglasnosti Ministarstva vanjskih poslova, zbog čega su, u odnosu na navedeni postupak, preduzeti odgovarajući koraci - navodi se u odgovoru. Obradović nije odgovorio na upit RSE poslat 14. marta u vezi sa spornom izjavom i eventualnim posljedicama. Iz Ministarstva su naveli da je Obradović na poziciji trećeg sekretara u Ambasadi Crne Gore u Moskvi, koji, kao trenutno jedini diplomata u tom diplomatskom predstavništvu, privremeno obavlja dužnost otpravnika poslova. Na sajtu Ministarstva nema informacija o njegovom pret-
hodnom radu, biografiji. Pozicija otpravnika poslova se koristi kada ambasador nije imenovan ili je odsutan.
Crna Gora, od promjene vlasti 2020, nakon koje su smijenjeni dotadašnji ambasadori, ima problema sa popunjavanjem diplomatske mreže. Trenutno nema imenovane ambasadore u dvadesetak država, uključujući i Moskvu. U martu 2024. godine, kandidat za ambasadora Crne Gore u Rusiji Miloš Radinović povukao je kandidaturu nakon što je otkriveno da ima rusko državljanstvo i političke veze sa strankom Rodina, koja je u savezu sa Jedinstvenom Rusijom Vladimira Putina Od tada se čeka na novi prijedlog za mjesto ambasado-
jarhalno-političke linije, biće sankcionisano. Urušavanje autonomije MCP i obračun sa autonomaškim kadrom traju od Amfilohijeve smrti. Odluke Svetog arhijerejskog sinoda SPC iz maja 2024. godine, kojima je došlo do masovnog unapređenja episkopa u mitropolite i arhiepiskope, njih čak 18, predstavljaju institucionalni tektonski poremećaj unutar Srpske pravoslavne crkve. Istovremeno, one nose snažan politički odjek u Crnoj Gori, posebno u kontekstu odnosa centrale SPC prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, njenom aktuelnom poglavaru mitropolitu Joanikiju i nasljeđu pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića. Najupadljiviji rezultat ove reforme jeste da se MCP, koja je godinama – posebno pod Amfilohijem – bila druga po značaju u SPC (odmah iza Patrijaršije), sada nalazi tek na 16. mjestu po značaju unutar nove hijerarhije. Sada je njen značaj još manji imajući u vidu uvođenje novog mitropolita. Disciplinovanje Joanikija je ključni motiv takvog poteza Beogradske patrijaršije. Neka se pripremi Grigorije. Nenad ZEČEVIĆ
ra u Moskvi koje je na osnovu partijskih dogovora „pripalo“ proruskoj Demokratskoj narodnoj partiji Milana Kneževića. Ta partija se zalaže za ukidanje sankcija Rusiji, povlačenje priznanja Kosova, izlazak iz NATO. R. P.
RAZGOVOR S POVODOM: Rašo Vučinić, predsjednik Udruženja Crnogoraca u Srbiji
PODGORICA - Dok se Crna Gora suočava s najdubljom krizom političkog povjerenja i identitetske nesigurnosti od obnove nezavisnosti, postaje sve jasnije da je crnogorski identitet – kako u zemlji, tako i u dijaspori – sistemski potisnut, obesmišljen i prepušten stihiji. U društvu preplavljenom nacionalističkim parolama, izblijeđelim evropskim obećanjima i odsustvom državne strategije, Crnogorci postaju manjina u vlastitoj zemlji i nevidljiva zajednica van njenih granica.
Ovako Rašo Vučinić, predsjednik Udruženja Crnogoraca u Srbiji, u razgovoru za Pobjedu govori o stanju u Crnoj Gori, zabludama poslije političkih promjena 2020. godine i potpunoj zapuštenosti crnogorskog identiteta – posebno među iseljenicima.
MATICA ĆUTI
- Nijesmo ni politički prisutni, a ni kulturno vidljivi – a matica ćuti - kaže on, ukazujući da se Crnogorci u Srbiji danas bore i za elementarno pravo da postoje kao narod. Vučinić komentariše aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori i naglašava da Crna Gora danas izgleda kao jedno nezrelo političko društvo u cjelini. - Ekstremističke nacionalne parole postale su dio svakodnevice, dok je evropski put Crne Gore ušao u najdublji zastoj od obnove nezavisnosti. Umjesto evropskog uticaja, dominantnu ulogu igra američki lobi, dok Njemačka, iako najangažovanija, ne uspijeva da povrati inicijativu u okviru EU agende. Politički osvješćeniji dio građana povukao se u apstinenciju jer u postojećim partijama ne vidi ni tračak nade za stabilizaciju države i osnaživanje institucija. Mlade generacije su pasivne, ne zbog lijenosti, već zbog dubokog razočaranja. Oni koji se politički angažuju to najčešće rade vođeni ličnim interesom, a ne idejom opšteg dobra - poručuje Vučinić. Navodi da društveni impuls za promjenom – volja da se nešto suštinski popravi – gotovo da
Vjerujem da će doći do preokreta. Ovakav odnos prema državi, iz ugla običnog čovjeka, jednostavno nije održiv. Očekujem da će se mladost probuditi iz dubokog političkog sna i, uz podršku iskusnih intelektualaca i dokazanih profesionalaca, povesti Crnu Goru putem koji će se bitno razlikovati od ovog kojim danas tumara - poručuje Vučinić
ne postoji. Takođe ocjenjuje da su vrijednosti na kojima počiva Evropska unija sve udaljenije od Crne Gore. - U takvom ambijentu, teško je zamisliti političku scenu naredne četiri godine ukoliko u njoj i dalje dominiraju iste partije, isti ljudi i obrasci ponašanja. Ipak, vjerujem da će doći do preokreta. Ovakav odnos prema državi, iz ugla običnog čovjeka, jednostavno nije održiv. Vjerujem da će se mladost probuditi iz dubokog političkog sna i, uz podršku iskusnih intelektualaca i dokazanih profesionalaca, povesti Crnu Goru putem koji će se bitno razlikovati od ovog kojim danas tumara - kazao je. Smatra da se identitet i interesi crnogorskog naroda u Crnoj Gori danas ne štite na adekvatan način.
- Nacionalna politika u Crnoj Gori u potpunosti je pogrešno postavljena – ne ostavlja prostor za okupljanje građanski orijentisanih birača, niti nudi viziju koja bi prevazišla hronične podjele. Građanima je dosta vještačkih sukoba i retorike prošlosti; očekuju nove platforme koje će ponuditi realne odgovore i put ka jedinstvu. Državni organi danas ignorišu identitetske teme, smatrajući ih završenim ili nevažnim, ali to je iluzija – jer živimo na Balkanu, gdje takve teme i dalje oblikuju stvarnost - ističe Vučinić dodajući da ne zagovara agresiv-
nu nacionalnu politiku. Kaže da ona nije u duhu crnogorske političke kulture – ali je neophodno razviti novi, zreo oblik identitetskog dijaloga, koji će omogućiti da ta pitanja konačno budu zatvorena.
- Tek kada prevaziđemo opsesiju prošlošću, možemo se okrenuti budućnosti u kojoj će glavne teme biti nauka, kultura, sport i moderna infrastruktura. Nema stabilne države bez zdravog društva – a mi smo, nažalost, to društvo u međuvremenu potpuno zanemarili - poručuje Vučinić. Nakon famozne smjene vlasti 2020. godine, mnogi su, smatra on, očekivali da će se polarizacija u društvu smanjiti – posebno jer su oni koji su se godinama predstavljali kao „ugroženi“ preuzeli vlast na gotovo svim nivoima.
- Postojala je i nada da će se srbijanska politička elita konačno povući iz crnogorskih identitetskih pitanja. Međutim, tada sam javno istupao sa stavom da će situacija postati još gora. Danas, nažalost, moram da konstatujem da sam bio u pravu. Zašto? Srbija je od Crne Gore očekivala radikalne zaokrete u nacionalnoj politici, a zauzvrat je dobila premijera Zdravka Krivokapića – čovjeka koji se jasno izjašnjava kao nacionalni Crnogorac i koji je odbio da potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom
crkvom. Treba biti precizan: pokojni mitropolit Amfilohije ga je i predložio na tu funkciju, ali mu je dao vrlo specifične smjernice. Možda će me zbog ovoga mnogi napasti, ali ostaje činjenica da je Amfilohije u posljednjoj godini života značajno revidirao svoje stavove, kako o nacionalnim, tako i o crkvenim pitanjima. Litije su počele pod trobojkama, ali su završene pod crnogorskim državnim zastavama – isključivo po njegovoj odluci. Od negiranja autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, došao je do pozicije da javno zagovara njenu punu samostalnostporučuje Vučinić dodajući da je ovo važno razumjeti da bismo shvatili put Zdravka Krivokapića, koji je, paradoksalno, vrlo brzo nakon što je postao premijer, za Beograd postao veći problem nego što je to bio Milo Đukanović.
POLITIČKA
POLARIZACIJA
- Upravo ta dinamika dodatno produbljuje političku polarizaciju, a njena posljedica je i osjećaj nesigurnosti Crnogoraca u Srbiji – koji su sve više svedeni na status nepoželjne manjineobjasnio je Vučinić.
Kao pripadnik Crnogoraca u Srbiji tvrdi da se trenutno suočavaju sa mnogim problemima – od kulturne vidljivosti do političke reprezentacije.
Neće im uspjeti da prekrajaju istoriju i skrnave dukljanske
Vučinić, komentarišući održavanje Sabora Srpske pravoslavne crkve na lokalitetu Duklje, ističe da pokušaji prekrajanja istorije i skrnavljenja dukljanskih temelja ne samo da neće uspjeti, već će dodatno ubrzati proces identitetskog buđenja u Crnoj Gori.
temelje
- Građani sve jasnije vide razliku između političke mitologije i istorijskih činjenica – a to je prvi korak ka istinskoj emancipaciji crnogorske svijesti. Duklja je prva crnogorska država i kraljevina – o tome su nas učili čak i srpski istoričari, sve donedavno. Srpska
pravoslavna crkva je dugo s prezirom gledala na pomen Duklje, a Crnogorci su često nazivani „Dukljanima“ u pogrdnom kontekstu. Za neke je to bila uvreda – za nas, to je ime kojim s ponosom označavamo vlastiti državni i kulturni kontinuitet. Ne ulazim dublje u isto-
Komentarišući izjavu mitropolita Joanikija o Pavlu Đurišiću, koju su mnogi okarakterisali kao veličanje ratnog zločinca, Vučinić je kazao da, nažalost, izjava mitropolita Joanikija još jednom potvrđuje koliko se crkva udaljila od izvornog jevanđeljskog učenja. - Umjesto da bude glas pomirenja i duhovne sabornosti, Srpska pravoslavna crkva je sve više postala instrument etnofiletizma – izopačenog spoja vjere i nacionalizma –koji razara i dijeli zajednicu. Veličanje figura poput Pavla Đurišića, koji je istorijski dokumentovano sarađivao sa fašističkim okupatorima, potpuno je neprihvatljivo i sramotno, posebno kada dolazi iz crkvenih krugova. Baviti se i danas, u 21. vijeku, narativima četnika i partizana znači svjesno zadržavati društvo u rovovima prošlosti, umjesto da se otvore putevi ka pomirenju i zajedničkoj budućnosti - kazao je Vučinić poručujući da je istorija jasna: zna se ko je bio na strani antifašističke borbe, a ko je primao čelične krstove od Hitlera - Te teme bi, da je sreće, bile zatvorene i prevaziđene. Crkva bi trebalo da bude prva koja odbacuje svaku vrstu nacionalističke isključivosti – jer je upravo nacionalizam, u svojoj suštini, najveća jeres protiv hrišćanskog učenja o ljubavi, miru i zajedništvu - istakao je Vučinić.
- U političkom smislu, Crnogorci u Srbiji danas praktično ne postoje – i vjerovatno još dugo neće postojati, jer je za ozbiljno političko pozicioniranje neophodno najprije probuditi identitetsku svijest. A to je nemoguće bez snažnijeg prisustva matične države u dijaspori i bez ozbiljne, dugoročne strategije – koje, nažalost, nikada nije bilo. Kulturna vidljivost Crnogoraca u Srbiji svodi se na povremene lokalne događaje koje organizuje nekolicina zavičajnih udruženja, najčešće jednom godišnje. Takvi napori, iako dragocjeni, nijesu dovoljni za očuvanje kulture i tradicije. Ipak, treba odati priznanje tim udruženjima – jer sve što rade, rade samostalno, s mnogo entuzijazma i bez sistemske podrške - smatra Vučinić.
O tzv. Nacionalnom savjetu Crnogoraca u Srbiji kaže da nema ni potrebe govoriti.
riografske rasprave – za to postoje daleko stručniji – ali ako se zna da se Stefan Prvovjenčani u vlastitoj povelji iz Žiče naziva prvim srpskim kraljem, onda je jasno da vladari Duklje ne mogu biti svrstavani u srpsku istoriju. U naučnim krugovima već odavno postoji konsenzus: Raška je bila prva srpska država, a Duklja prva crnogorska - poručio je Vučinić.
- Javna je tajna kako je formiran, ko stoji iza njega i čije interese zaista zastupa. Jedini realni oslonac koji Crnogorci u Srbiji mogu imati dolazi iz same Crne Gore – kroz ministarstva vanjskih poslova i dijaspore. Tu postoji ogroman prostor za unapređenje odnosa, a postoji i dovoljno stručnog kadra među nama u Srbiji koji godinama radi na ovom pitanju. Već imamo razrađenu strategiju koja bi, uz minimum političke volje iz matice, mogla donijeti ozbiljan iskorak u afirmaciji i zaštiti crnogorskog identiteta u Srbiji. Iz Srbije je krenulo urušavanje crnogorskog identiteta, iz Srbije mora krenuti i povratak crnogorskim nacionalnim korijenima - poručuje Vučinić Crnogorci u Srbiji, po njegovim riječima, nemaju prostora za očuvanje svog identiteta, jezika i kulture.
- Mi za to ne možemo kriviti Srbiju koja tako sprovodi svoju nacionalnu politiku, ukoliko je naša matica već decenijama nezainteresovana. Mi treba da uradimo ono što je do nas, a onda će nas Srbija možda više cijeniti i pružiće nam veći prostor kako bismo se bavili očuvanjem svog identiteta. Najlakše je kriviti Srbiju, ali to nije korektno jer što bi se ona bavila Crnogorcima ukoliko ni Crnu Goru ne zanimaju - zaključuje Vučinić. N. KOVAČEVIĆ
Poznati beogradski advokat upozorava da država Srbija krši sve međunarodne obaveze
BEOGRAD - Sedma zamolnica za izručenje Svetozara Marovića doživjeće krah kao i sve prethodne u proteklih devet godina, jer to pitanje vlasti u Srbiji tumače kao provokaciju i odgovorima ponižavaju Crnu Goru.
- Marović sigurno neće biti izručen Crnoj Gori. Pod uslovima pod kojima je i zaštićen od strane aktuelne vlasti Srbije više je nego jasno da je dao novac pa proizilazi da je zbog toga i zaštićen - rekao je Pobjedi advokat Borivoje Borović Ističe da je u pitanju doživotni biznis.
- Ne vidim nijedan moralan stav ljudi koji čine vrh diktatorskog režima, pa će baš da zaštite jednog političara a proganjaju sopstvenu djecu i studente i trpaju ih u zatvor. Dakle, biznis je očigledno u pitanju doživotni - i Crna Gora treba da zaboravi tu priču i da prosto shvati da međunarodne obaveze koje bi bile realne i koje treba da ispunjava Srbija neće ispuniti - naveo je Borović.
VELIKI PROPUSTI
Na pitanje kakva je Srbija zemlja kada čuva čovjeka sa izvršnom presudom, koji treba da ide na odsluženje zatvorske kazne, Borović kaže da se ne radi o zemlji već o režimima koji kontrolišu te predmete.
- Režim, da li ga nazvali pravosudni, policijski, tužilački ili neki drugi u Crnoj Gori je popustio da pod povoljnim uslovima napusti Crnu Goru sam Marović. Dakle, nije to bilo iz nekih humanih razloga, vjerovatno je i tada biznis bio u pitanju. Sada imamo drugu zemlju koja prosto krši sve međunarodne obaveze. Srbija je zemlja u kojoj se ne poštuje Ustav ni zakoni niti funkcioniše pravosuđe. Mi smo ovdje trenutno u velikim problemima o čemu je upoznata i međunarodna javnost - navodi Borović.
Ističe da je pitanje Marovića
Ne vidim nijedan moralan stav ljudi koji čine vrh diktatorskog režima, pa će baš da zaštite jednog političara a proganjaju sopstvenu djecu i studente i trpaju ih u zatvor. Dakle, biznis je očigledno u pitanju doživotni - i Crna Gora treba da zaboravi tu priču i da prosto shvati da svoje međunarodne obaveze koje bi bile realne i koje treba da ispunjava Srbija neće ispuniti - naveo je Borović
moralo da dođe na dnevni red. - Dakle, u vremenima kada je trebalo da se uspostavi odnos između crnogorskih i srpskih vlasti pa da bude jedan od razloga, kao što je bio slučaj u vezi sa ambasadorima, da se stavi
na dnevni red i to pitanje (Marovića) prosto se i o tome razgovaralo. Dakle, nikakve sankcije Srbija zbog toga ne može da podnese, ali zato je jasno da je na ovom primjeru koji je vrlo karakterističan, da pravde,
odnosno međunarodnih obaveza od strane ove vlasti, nikada neće biti izvršen.
ŠTO JE ODGOVARALA VLAST
Marović je u Srbiji od 2016. godine i na pitanja novinara o njegovom izručenju u prisustvu najviših funkcionera Crne Gore odgovarali su Aleksandar Vučić i Ana Brnabić Vučić je marta 2021. godine rekao da je izručenje Marovića „pitanje za pravosudne organe i da je komplikovano“. Premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić je novembra 2021. godine u Beogradu na konferenciji za medije sa Anom Brnabić tvrdio da „izručenje Marovića ostaje prioritet za našu Vladu“, a Brnabić je odgovorila da „ne postoji neki konkretan privatni ili politički razlog što Marović nije izručen. Nijesam se bavila tim slučajem, provjeriću sa našim pravosudnim organima“. Na Ohridskom samitu maja 2022. godine Vučić je tvrdio da „zajedno radimo na uspostav-
ljanju boljih odnosa“.... „Znate li koliko mi zahtjeva imamo prema Crnoj Gori. Mogu da vam izvučem deset pitanja ali neću...“
Mjesec kasnije u svojstvu premijera Dritan Abazović je bio u Beogradu na sastanku sa premijerkom Brnabić koja je rekla da se institucije „bave tim pitanjem, odgovor ćete dobiti brzo“, dok je Abazović izrazio očekivanje da se to pitanje riješi. „Možda ne odmah. Nijesmo ovdje došli da pravimo pritisak na Srbiju“, rekao je on.
DVOJNO
DRŽAVLJANSTVO
Ono što se iz Srbije preko crnogorskih vlasti gura kao goruća tema jeste i pitanje dvojnog državljanstva - odnosno obećanje crnogorskih vlasti da će to završiti. Međutim, opozicija tvrdi da dvojno državljanstvo prijeti da promijeni etničku mapu Crne Gore. - Tu sam vrlo ličan- odgovara Borović na pitanje što misli o dvojnom državljanstvu.
- Rođen sam kao Crnogorac, imao sam državljanstvo Crne Gore dugo godina, kada sam trebao da se kandidujem za predsjednika Srbije odrekao sam se crnogorskog državljanstva. Međutim, u posljednjem momentu sam odustao od te kandidature i više nijesam mogao da vratim državljanstvo Crne Gore do koga mi je mnogo stalo. Ja ću to učiniti pa makar se odrekao i srpskog državljanstva - rekao je on. Zaključio je da mora postojati ograda, isti državljanin ne može glasati i u Crnoj Gori i u Srbiji. - Pošto sam rekao da sam ličan ja sam za to da se dopusti dvojno državljanstvo s tim što bi se mogle napraviti neke ograde po pitanju glasanja: recimo ako se glasa u Srbiji onda isti državljanin koji ima dvojno državljanstvo ne može glasati i u Crnoj Gori i obrnuto. Nemati državljanstvo Crne Gore u koju se zaklinjem i koju branim na svakom koraku - nekako je grijeh - zaključuje Borović. Violeta CVEJIĆ
Iz Monteputa zvanično potvrdili Pobjedi da je za izgradnju dionice Mateševo – Andrijevica zainteresovano deset kompanija
PODGORICA – U prvoj fazi glavnog tendera za projektovanje i izvođenje radova na auto-putu Bar – Boljare, dionica Mateševo – Andrijevica, stiglo je deset ponuda – potvrđeno je Pobjedi zvanično iz Monteputa, ali nam nijesu odgovorili o kojim je kompanijama riječ. Najavljuju da sada slijedi evaluacija tehničkih ponuda u kojoj se detaljno analiziraju svi
dostavljeni podaci i dokumentacija, koju sprovode u skladu sa pravilima i procedurama Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koja, kako navode, obezbjeđuje nadzor i transparentnost procesa. - Ova faza će trajati nekoliko sedmica, u zavisnosti od obima dostavljenih ponuda. Nakon okončane prve faze postupka, slijedi dostavljanje finansijskog dijela ponu-
de, a odluka o izboru izvođača biće donijeta nakon što se završi kompletna evaluacija i dobiju odobrenja od EBRD-a – kazali su Pobjedi iz Monteputa, naglašavajući da saglasnost na izbor najpovoljnije ponude konačno daje EBRD. Iako je procijenjena vrijednost radova oko 550 miliona eura, tačan iznos koji će biti ugovoren biće poznat tek u drugoj fazi tendera, u okviru
Zgrada „Monteputa“
koje će kvalifikovani ponuđači biti pozvani da dostave finansijske ponude. Rok za dostavljanje ponuda za tender istekao je 14. maja, a raspisan je nakon što je u februaru poništen pretkvalifikacioni tender na zahtjev Evropske komisije na koji se tada prijavilo osam kompanija. U uži krug tada su ušle tri kineske i jedna kompanija iz Azerbejdžana. Formalni razlog za poništenje bio je izmještanje trase u dužini od 14 kilometara, dok se šuškalo da se EU nije dopalo što nije bilo evropskih kompanija. Izgradnja druge dionice auto-puta biće finansirana od kredita od 200 miliona eura koji bi EBRD trebalo da odobri Crnoj Gori, a prema riječima premijera Milojka Spajića računa se i na grant Evropske komisije od 40 odsto ukupne investicije. R.P.
INTERVJU: Sandro Slukan, regionalni lider za marketing kompanije Bajnens na Balkanu
PODGORICA – Javni
interes za digitalnu ekonomiju i svijet kriptovaluta ubrzano raste u Crnoj Gori, iako je tržište još u ranoj fazi razvoja. Prema podacima kompanije Bajnens (Binance), tek tri odsto populacije aktivno koristi kriptovalute – što je znatno ispod regionalnog prosjeka – ali upravo ta početna faza otvara prostor za brzi razvoj, ako se pravilno usmjeri - kazao je u intervjuu za Pobjedu Sandro Slukan, regionalni lider za marketing kompanije Bajnens na Balkanu.
Prvi Bajnens mitap (Binance Community Meetup), održan nedavno u Podgorici, okupio je više od 300 učesnika i pokazao da među građanima postoji snažna želja za znanjem i uključivanjem u globalne tokove. Globalni lider u blokčejn industriji, kompanija Bajnens predstavila je ovom prilikom ključne trendove, proizvode i viziju za budući razvoj Web3 zajednice u Crnoj Gori.
POBJEDA: Koliko je kripto tržište razvijeno u Crnoj Gori u poređenju sa regionom?
S LUKAN: Crna Gora se trenutno nalazi u vrlo ranoj fazi kada je u pitanju prihvatanje i korišćenje kriptovaluta, kako među građanima, tako i među institucijama. Ako pogledamo podatke iz regiona – recimo, prema našim internim podacima, na Kosovu je penetracija korisnika kriptovaluta oko 14 odsto, dok je u Crnoj Gori tri odsto. Ti brojevi ukazuju na zaostatak u odnosu na neke susjedne zemlje, ali istovremeno i na značajan potencijal za rast.
Važno je naglasiti da interesovanje postoji – to smo jasno vidjeli na našem mitapu u Podgorici, gdje se okupilo više od 300 ljudi iz cijele zemlje, koji su postavljali konkretna pitanja, diskutovali i pokazali ozbiljnu znatiželju za dalje učenje. Dakle, zajednica postoji. Ona je još u formiranju, relativno mlada, ali jako motivisana da se uključi, da uči i gradi. To nam daje osnov za optimizam.
Međutim, da bi se taj potencijal pretvorio u stvarni razvoj, potreban je sistemski pristup – prije svega u domenu edukacije, zatim u izgradnji regulatornog okvira i konačno u jačanju ins titucionalnog razumijevanja značaja digitalne ekonomije. Ako se ta tri segmenta pokrenu paralelno, Crna Gora može relativno brzo nadoknaditi zaostatak i postati aktivan dio regionalne i evropske Web3 zajednice.
POBJEDA: Koje su najveće prepreke koje ste primijetili?
S LUKAN: Rekao bih – obrazovanje. Ljudi žele da uče, ali ne znaju odakle da počnu. Upravo zato smo pokrenuli Bajnens akademiju – besplatnu obrazovnu platformu ko-
Kripto ne rješava sve probleme, ali otvara vrata. Prva stvar koja se desi kada neka zemlja postane prijateljski nastrojena prema kripto industriji jeste da privuče pažnju. Dolaze investitori, digitalni nomadi, turisti s visokim prihodima itd. To direktno utiče na budžet, tržište rada i potrošnju - poručuje Slukan
ja je dostupna 24 sata dnevno, za sve nivoe znanja.
POBJEDA: Premijer Milojko Spajić ranije je izjavio da bi Crna Gora trebalo da se razvija po uzoru na Singapur. Da li je to realno u kripto kontekstu?
SLUKAN: Apsolutno. Crna Gora ima sve što je potrebno da krene tim putem. Male, pametno vođene ekonomije –poput Singapura ili baltičkih zemalja – pokazale su da je moguće postići globalnu vidljivost i privući značajne investicije upravo kroz inovacije u digitalnoj sferi. U tom smislu, kripto nije samo finansijski alat, već i platforma za strateški razvoj.
U Web3 prostoru, veličina zemlje nije ograničenje –odlučujući faktori su brzina, regulatorna fleksibilnost i vizija. Crna Gora ima šansu da postane digitalni inovacioni centar regiona, ali da bi to postala, mora jasno da prepozna ovu priliku i strateški da je iskoristi. Važno je ne posmatrati kripto izolovano, već kao dio šire digitalne transformacije – koja uključuje edukaciju, digitalne servise, privlačenje talenata i otvaranje prema globalnim tokovima.
Ako Crna Gora ozbiljno krene tim putem, uz podršku industrije i otvorenost ka regulatornim inovacijama, može vr-
lo brzo postati uzor u regionu.
POBJEDA: Njemačka će na jesen zvanično uvesti digitalni euro. Da li to znači da će zemlje koje nemaju razvijeno digitalno tržište zaostajati?
SLUKAN: Upravo tako. Digitalna transformacija finansijskog sistema se dešava sada i brzo – i oni koji to ignorišu, rizikuju da zaostanu. Uvođenje digitalnog eura u Njemačkoj je samo početak. Sve veći broj zemalja testira ili već uvodi sopstvene digitalne valute – ne kao alternativu, već kao osnovu budućeg finansijskog sistema. Kripto nije ni prolazni trend, a ni prijetnja – to je infra -
blkoina, pomažemo u razmjeni znanja i nudimo pristup infrastrukturi i platformi od gotovo 270 miliona korisnika globalno. Sve to može imati snažan uticaj na lokalni razvoj.
P
OBJEDA: Može li kripto pomoći Crnoj Gori da izađe iz trenutnih finansijskih pritisaka?
SLUKAN: Kripto ne rješava sve probleme, ali otvara vrata. Prva stvar koja se desi kada neka zemlja postane prijateljski nastrojena prema kripto industriji jeste da privuče pažnju. Dolaze investitori, digitalni nomadi, turisti s visokim prihodima itd. To direktno utiče na budžet, tržište rada i potrošnju. Kripto je danas i soft-power alat, finansijski instrument i komunikacijski kanal - sve u jednom.
POBJEDA: Kako ocjenjujete interesovanje za prvi Bajnens mitap u Crnoj Gori?
SLUKAN: Izuzetno smo zadovoljni. Više od 300 ljudi došlo je da čuje što imamo da kažemo o Web3 svijetu, da diskutuje o aktuelnim trendovima i da se upozna sa našim najnovijim proizvodima. Štoviše, podaci koje imamo pokazuju da je Crna Gora zabilježila svoj najveći obim trgovine kriptovalutama u posljednje dvije godine, što nam jasno govori da interesovanje postoji — samo mu treba dati prostor i sadržaj.
POBJEDA: Zašto ste izabrali Crnu Goru za ovakav događaj?
SLUKAN: Vjerujemo da male zemlje imaju ogromnu prednost – mogu brzo da implementiraju promjene. Crna Gora je strateški smještena, ima snažnu dijasporu, dobru digitalnu pismenost među mladima i već razvijen turizam, što su sve elementi koji se mogu organski povezati s Web3 i kripto ekonomijom. Balkan generalno ima aktivnu zajednicu, a Crna Gora može biti njen tehnološki hub – ako iskoristi momentum.
POBJEDA: Koji je bio cilj mitapa u Podgorici?
struktura nove ekonomije. Oni koji to na vrijeme shvate i ulože u obrazovanje imaće priliku da budu lideri. Širenje upotrebe kripta dolazi kroz svijest: ljudi koji poznaju digitalne valute mogu lako da ih koriste u svakodnevnom životu. Crna Gora sada ima priliku da izabere taj put i pozicionira se na čelo regionalne digitalne transformacije.
POBJEDA: Kako Bajnens podržava takav razvoj?
SLUKAN: Mi već imamo proizvode poput Bajnens pej (Binance Pay) koji omogućava direktno plaćanje kriptovalutama na POS terminalima. Takođe, radimo sa zemljama na razvoju nacionalnih stej-
SLUKAN: Da se približimo korisnicima, ali ne samo tehnički – već i suštinski. Mi ne želimo da samo „prodajemo“ proizvode, već da učimo, dijelimo znanje, odgovaramo na pitanja i zajedno sa zajednicom gradimo okruženje u kojem će ljudi razumjeti što kripto znači za njihove živote i poslove. Naš cilj je da budemo dugoročno prisutni u regionu i zato su događaji poput ovog neprocjenjivi.
POBJEDA: Za kraj – što biste poručili građanima koji još uvijek nijesu sigurni da li je kripto za njih?
SLUKAN: Ne morate odmah uložiti novac – ali je važno da uložite vrijeme. Edukujte se. Pratite što se dešava u svijetu. Kada se odlučite da se priključite, cijena ulaska će zavisiti od toga koliko ste bili spremni. Bajnens akademija je otvorena, naši kanali su dostupni – i svi su dobrodošli. N. Kovačević
LAŽNE PRIJAVE: Škole se često suočavaju sa prijetnjama putem mejla o postavljenim eksplozivnim napravama, djeca na taj način ne pohađaju nastavu
PODGORICA - Od januara prošle do maja ove godine ukupno je riješeno 60 slučajeva dojava o bombama i sve prijave, čiji sadržaj se odnosio na prijetnje putem mejla, bile su lažne, saopštili su iz Uprave policije Pobjedi, dodajući da je praksa pokazala da motivi slanja lažnih dojava o bombama mogu biti različiti. Naveli su da se iz riješenih slučajeva može zaključiti da se pretežno radi o maloljetnicima koji na taj način žele da izbjegnu provjere znanja u obrazovnim ustanovama, a nerijetko je u pitanju i zabava.
Psihološkinja Marica Stijepović za Pobjedu kaže da djeluje kao da smo se na ovakve situacije navikli i očekujemo ih, što, kako kaže, smanjuje stres, ali i dovodi do pogrešne percepcije situacije kao sasvim bezazlene, osobito kod djece. - Intenzivnim radom Grupe za suzbijanje krivičnih djela visokotehnološkog kriminala u saradnji sa drugim državnim institucijama, kao i u međunarodnoj saradnji sa organizacijama kao što su Interpol i Europol, uspješno je riješeno 60 slučajeva. Upravo i ovi rezultati ukazuju na kontinuirani rad Grupe za suzbijanje krivičnih djela visokotehnološkog kriminala, kao i na preduzete mjere i radnje u saradnji sa nadležnim tužilaštvima u vezi sa lažnim prijavama koje su izazvale paniku i nerede u javnosti - kazali su iz Uprave policije.
KRIVIČNE PRIJAVE
Naveli su da su od 1. januara 2024. do 1. maja 2025. godine službenici Grupe za suzbijanje krivičnih djela visokotehnološkog kriminala podnijeli ukupno sedam krivičnih prijava u odnosu na sedam lica koja se sumnjiče za krivična djela lažno prijavljivanje i izazivanje panike i nereda. Dodali su da su, osim toga, podnijete i prekršajne prijave protiv četiri punoljetne osobe zbog zanemarivanja djeteta, shodno članu 37 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
- Iz do sada riješenih slučajeva može se zaključiti da se pretežno radi o maloljetnim licima, koja na taj način žele da se izbjegnu određena testiranja,
de alarmiran i pobuđen, što je sasvim prirodna reakcija, i treba mu vrijeme da se vrati u normalu. Nijesu postojale procedure o postupanju, jer je sama situacija bila prilično nova za naše društvo i neočekivana, što je pridonijelo osjećaju ugroženosti - navela je Stijepović. Kazala je da, nakon što se ovakva situacija više puta ponovila, tokom dužeg razdoblja, bez nekih stvarnih procjena, djeluje kao da smo se na nju navikli, očekujemo je, što smanjuje stres, ali i dovodi do pogrešne situacije kao sasvim bezazlene, osobito kod djece.
- Pošto se radi o adolescentima, ovdje ne pričamo o nekim drakonskim kaznama, nego o razumnim, uvremenjenim posljedicama svih ponašanja, pa i ovoga. Na taj način mi kao odrasli učimo odgovornost. Časovi se uglavnom ne nadoknađuju, a moj utisak je i da se o ovoj temi s djecom ne razgovara dovoljno. Potrebno je, međutim, da svi uključeni sistemi preuzmu odgovornost, ne za pojavu već za način na koji izlazimo na kraju sa njom, što se čini da izostaje - zaključila je Stijepović.
Djeca više ne doživljavaju dojave o bombama kao stres, čak im se i raduju, barem većina njih, jer to znači da idu kućama i da možda preskaču važne pismene i odgovaranja. Još i više od pogrešne percepcije o uspjehu i trudu i, uostalom, neminovnosti provjere znanja, mislim da na ovaj način uče i da ne vjeruju ovakvim objavama, te da percipiraju da ni odrasli oko njih u ovim situacijama ne znaju što da rade i kako da se postave –kaže psihološkinja Marica Stijepović
tj. provjere znanja u obrazovnim ustanovama, a nerijetko i iz zabave - naveli su iz Uprave policije.
Analizom prikupljenih informacija, kako su pojasnili iz UP, u odnosu na lažne mejl dojave o postavljenim eksplozivnim napravama, konstatuje se da su prijetnje upućene uz korišćenje mejl platformi koje obezbjeđuju anonimizaciju korisnika kako bi se zamijenili identifikacijski podaci korisnika i samim tim zaštitila njihova privatnost.
- Takođe, zbog same kompleksnosti načina izvršenja krivičnog djela, tj. činjenice da je isto izvršeno korišćenjem informacionih tehnologija, koje su u ovom momentu toliko napredovale da je od pojedinca
uz posjedovanje ograničenih vještina i znanja iz ove oblasti, lako moguće prikriti tragove i samim tim produžiti tok vođenja same istrage - objasnili su iz UP.
Prema njihovim riječima, rješavanje ovakvih i sličnih slučajeva zahtijeva iscrpne analize i provjere, koje, kako navode, nerijetko zahtijevaju i uključivanje međunarodnih partnerskih službi i inostranih kompanija, pa samim tim podrazumijevaju i određeni period za njihovu realizaciju.
- Kontinuiranom saradnjom između predstavnika Uprave policije i drugih državnih institucija, u datim situacijama, pronalaze se adekvatna rješenja za nesmetano funkcionisanje svih institucija od jav-
nog interesa - kazali su iz UP u odgovoru na naše pitanje da li se može preduprijediti ponavljanje tih situacija.
IZOSTAJU RAZGOVORI SA DJECOM
Psihološkinja Marica Stijepović kazala je za Pobjedu da su prije nekoliko godina dojave o bombama u školama izazivale i kod djece i kod roditelja, sasvim očekivano i opravdano, strah i stres.
- Takva vrsta dojave i prekida nastave učini da iz jedne bezbjedne svakodnevne situacije dođemo u vanredne okolnosti, ne znamo kako da se ponašamo, jesmo li stvarno ugroženi, da li treba djecu slati u školu narednog dana, ko stoji iza dojave... naš nervni sistem bu-
- Istina je da oni više ne doživljavaju dojave o bombama kao bilo kakav stres, čak im se i raduju, barem većina njih, jer to znači da idu kućama, i da možda preskaču važne pismene i odgovaranja. Još i više od pogrešne percepcije o uspjehu i trudu i, uostalom, neminovnosti provjere znanja, mislim da na ovaj način uče i da ne vjeruju ovakvim objavama, te da percipiraju da ni odrasli oko njih u ovim situacijama ne znaju što da rade i kako da se postave. Takođe, da se počinje otkrivati tek nakon nekog vremena, da nema nekih posljedica po njih, barem ne uvremenjenih - istakla je Stijepović, na pitanje Pobjede o pogrešnim percepcijama vrijednosti kod djece.
- Povremeno imamo objave o tome da je neko „otkriven“, da su protiv nečijih roditelja podnijete određene prijave, ali djeci to malo znači, ako ove informacije dođu do njih. Do sada, barem sudeći po objavama medija, počinioci su bili uglavnom adolescenti. U ovom razdoblju mozak se intenzivno razvija, posebno se nijesu do kraja razvile određene moždane strukture koje su zadužene za percepciju okoline, tako da je vrlo važno da ova ponašanja imaju određene posljedice, da se odmah zna ko je počinilac, da on ima određenu sankciju, da se utvrdi uzrok ponašanja i da se o tim stvarima priča s djecom - naglasila je Stijepović. Ovako, kako je rekla, čini se da se sve završi na dojavi, djeca odu kućama, imaju kratkotrajno zadovoljstvo, bez nekog učenja iz iskustva, bez anticipacije što slijedi ako se ponovi ovakva situacija - i za njih, i za eventualne počinioce.
Kako je Pobjeda pisala, o lažnim dojavama postavljenim bombama u obrazovnim ustanovama iz Osnovnog državnog tužilaštva našem listu je rečeno da je 2020. godine formirano tri predmeta, od kojih su dva protiv nepoznatih činilaca u postupku izvida, u jednom je podnijeta optužnica. U 2021. godini formirana su dva predmeta, oba u postupku izvida, zatim 2022. godine formirano je tri predmeta, od kojih se jedan odnosi na pronalaženje ručne bombe, svi u postupku izviđaja. U 2023. godini formirano je osam predmeta, od kojih je jedan protiv maloljetnog učinioca u postupku izviđaja, jedan ustupljen Republici Češkoj, a preostalih šest su u postupku izviđaja, od čega se jedan odnosi na pronalaženje više eksplozivnih naprava. U 2024. godini formirano je 12 predmeta koji se nalaze u postupku izviđaja. Takođe, lažne dojave o bombama su se desile 8. maja u Medicinskoj školi, Ekonomskoj, Elektro školi i privatnoj Gimnaziji u Tološima. Istog dana u nikšićke tri srednje škole bile su dojave i evakuisani su učenici i nastavno osoblje iz Gimnazije „Stojan Cerović“, Prve srednje stručne škole i Srednje stručne škole. Samo nekoliko dana iste dojave su zabilježene na Cetinju 14. maja ove godine u Gimnaziji, Srednjoj likovnoj školi i Stručnoj školi, kao i 15. maja u Srednjoj elektrotehničkoj školi „Vaso Aligrudić“ u Podgorici. Takođe, prošlog mjeseca zabilježeno je nekoliko lažnih dojava o bombama u nekoliko srednjih škola u Crnoj Gori, a, kako su i sagovornici potvrdili, uzrok je izbjegavanje odgovaranja za završnu ocjenu. H. JANKOVIĆ
NASTAVLJAJU SE BLOKADE: Okupljeni Cetinjani imaju brojna pitanja za članove Odbora za bezbjednost i odbranu
CETINJE - Građani koji svakodnevno blokiraju magistralu Cetinje – Podgorica u mjestu Kruševo ždrijelo, zahtijevajući odgovornost nadležnih zbog dvije tragedije u prijestonici u kojima su nastradale 23 osobe, obratili su se juče sa blokade povodom posljednje sjednice skupštinskog Odbora za bezbjednost, koja je bila zatvorena za javnost.
- Mi, koji svakodnevno izražavamo protest blokadom puta na raskrsnici Belveder, nakon dva krvava pira na Cetinju u kojima je život izgubilo dvadeset troje ljudi – među njima i četvoro đece – duboko smo razočarani i ogorčeni saznanjem da je sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost održana u tzv. gluvoj sobi, da-
Podizanjem tri prsta provocirali okupljene na Kruševom ždrijelu
Cetinjska policija privela je sinoć dvije osobe koje su tokom trajanja blokade na Kruševom ždrijelu izašle iz vozila u koloni i sa podignuta tri prsta pokušale da ispro-
leko od očiju javnosti. Koja je muka, da se ni nakon gotovo tri godine crnogorskoj javnosti ne saopšti istina? Da ne saznamo što se zapravo desilopitali su građani. Podsjećaju da je predsjednik Odbora Miodrag Laković za-
tražio informacije od službi bezbjednosti o postupanju povodom tragedija koje su se dogodile na Cetinju – 1. januara ove i 12. avgusta 2022. godine. Napominju da su u oba slučaja živote izgubili nevini ljudi, a odgovori izostaju.
vociraju okupljene građane Cetinja. Jedan od muškaraca stao je ispred građana i podigao tri prsta dok ga je drugi muškarac fotografisao. Nakon toga došlo je i do
rasprave između ovih lica i okupljenih građana, a dalji sukob zaustavila je policija. Protest građana se sinoć sa Kruševog ždrijela preselio ispred stanice policije na
- Kako objasniti toliku tišinu sistema? Kako opravdati ćutanje onih koji su dužni da nas štite? Đe je bila država prije nego što su meci odjeknuli? Đe su bile institucije da prepoznaju znakove ludila, prijetnji, opasnosti? Kako je moguće da niko ništa nije znao – ili je znao, pa ćutao? Znao, pa podstrekavao - pitaju građani. Naglasili su kako ova dva masovna ubistva nijesu samo tragedije porodica i prijatelja.
- Ovo su rane cijelog društva. Rane koje i danas bole istim
- Zašto se to radi iza zatvorenih vrata, u „gluvoj sobi“ – a ne pred licem javnosti? Kako je moguće da se naši vapaji za istinom, pravdom i odgovornošću tako bestidno ignorišu? Da li nas institucije države čuju? Mi čujemo njihovu tišinu. Ona odjekuje u našim srcima – posebno porodicama žrtava. Kako je moguće da se ni nakon skoro tri godine ne zna istina o masakru u cetinjskom naselju Medovina? Da li bi se Odbor uopšte sastajao da nije bilo pritiska javnosti? Ili bi sve ostalo samo „još jedan uspješno riješen slučaj“? Bezumno nasilje. Dvadeset tri izgubljena života. Đeca, majke, očevi, braća, kumovi, prijatelji... Građani su nijemo gledali kako njihova naselja postaju bojišta. Gledali su kako svakodnevica postaje horor - istakli su građani. I zato, kažu, pitaju. - Da li iza ovih masovnih ubistava stoji neko? Neka ruka iz sjene? Neka organizacija? Neko ko ih je podstrekavao? Jer ovi zločini sve više podsjećaju na terorističke akte. Ako ne po formi, onda po posljedici – teroru koji je ostavio nesagledive posljedice na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori. Nažalost, sve što smo čuli i doživjeli nakon ovih tragedija samo nas dodatno učvršćuje u uvjerenju da se neko štiti, da se istina svjesno skriva, da se zločin prekriva ignorantskim ćutanjem - poručili su građani. Ističu kako su ovim postupanjem, institucije uspjele samo jedno – da im učvrste nepovjerenje u sektor bezbjednosti i u državu kao sistem.
intenzitetom kao prvog dana, jer se osjećamo izdano. Nepovjerenje u institucije nikada nije bilo dublje. Ako nijesmo sigurni ni na svom pragu, u svojim gradovima – što nam onda ostaje? Ovaj narod nije naučio da ćuti i da savija glavu pred nepravdom. Naučio je da trpi, da nosi svoje krstove. Ali dokle? Do sljedećeg bezumnog čina? Do sljedeće crne hronike? - kazali su građani. Cetinje, poručuju oni, ne zaslužuje zaborav.
- Ne smijemo dozvoliti da ova dva datuma postanu fusnote u nekom izvještaju, samo brojevi u suvoj statistici. Jer iza svakog broja stoji nečiji život, nečija priča, nečija ljubav, nečije dijete. Cetinje vapi za pravdom. Za istinom. Za odgovornošću. I, iznad svega – za sigurnošću i povjerenjem koje nam je oduzeto. Za dostojanstvom koje zaslužujemo kao ljudi, kao roditelji, kao zajednica. Zato poručujemo državi Crnoj Gori i ukupnoj javnosti: Mi odustati nećemo. Nemamo pravo da zaboravimo. Nemamo pravo da ćutimo. Nemamo pravo da zaboravimo Marka, Mašana, Jovana i Vukana – naša četiri mala anđela, čiji su osmijesi prerano ugašeni. Pominjaćemo ih, ne da bismo živjeli u prošlosti, nego da bismo obezbijedili budućnost – zbog onih koji su ostali, i zbog onih koji tek treba da dođu na ovaj svijet. To je naša obaveza. To je srce ovih protesta. To je naša misija - zaključuje se u saopštenju.
J.Đ.-P.
Cetinju. Građani su podnijeli prijavu protiv ova dva lica, a prijavu je podržao i Centar za građanska prava. Sjutra bi o ovom incidentu trebalo da se izjasni i ODT Cetinje.
Cetinjani već mjesecima se okupljaju na Kruševom ždrijelu, u znak protesta zbog nereagovanja nadležnih ni nakon dva velika masakra, koja su se za samo dvije i
po godine desila na Cetinju, kada su ubijene 23 osobe, među kojima i četvoro djece. Cetinjski list saznaje da je jedan od privedenih iz Budve, a drugi državljanin Srbije.
U pucnjavi u podgoričkom naselju Siti kvart ranjen muškarac, policija radi na identifikaciji napadača
PODGORICA- Podgoričanin Igor Nedović ranjen je juče u jednom lokalu u podgoričkom naselju Siti kvart, kada je na njega, za sada, nepoznata osoba ispalila iz pištolja tri hica.
Nedović slovi za pripadnika jednog kriminalnog klana. Pobjedi je iz izvora bliskih istrazi rečeno da su sve ka-
pacitete angažovali kako bi u što kraćem roku identifikovali napadača. Prema riječima očevidaca, mlađi muškarac ušetao je juče u pun lokal i u jednom trenutku izvadio oružje i zapucao prema Nedoviću pogodivši ga sa tri metka u stomak. Dio gostiju pobjegao je iz lokala, dok su ostali legli pod stolove kako bi se zaštitili.
Nedović je odmah prevezen u Urgentni blok Kliničkog centra Crne Gore radi ukazivanja medicinske pomoći, dok je policija u kratkom roku došla na mjesto događaja i zablokirala dio grada u kome se dogodila pucnjava.
Na raspolaganje službenicima Odjeljenja bezbjednosti Podgorica stavljeni su i kapaciteti Sektora za borbu protiv
kriminala i Specijalne jedinice policije.
Incident je podgoričkoj policiji prijavljen juče u 13.30 časova.
- Prijavljeno je da je u jednom ugostiteljskom objektu u dijelu grada Siti kvart došlo do upotrebe vatrenog oružja na štetu lica I. N. na način što je, kako se sumnja, jedno nepoznato lice ušlo u ugostiteljski objekat i ispalilo tri projektila iz vatrenog oružja u pravcu I. N., od čega je isti zadobio povrede u predjelu stomaka - kazali su iz Uprave policije. Izviđajem u ovom slučaju rukovodi viša tužiteljka Irena Burić, po čijem nalogu su izuzetni brojni tragovi koji će biti vještačeni.
Eraković: Da li su fotelje preče i od bezbjednosti građana
Pokušaj ubistva u centru Podgorice, koji se dogodio usred bijela dana, još je jedna potvrda da se građani sa ovakvim sektorom bezbjednosti ne mogu osjećati sigurno i spokojno, kazao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Jevto Eraković
- Postavlja se pitanje što je potrebno da se desi da bi neko iz ovog sistema preuzeo odgovornost i podnio ostavku - pitao je Eraković. Da li su, dodaje on, fotelje preče od svega, pa i od bezbjednosti građana.
Iz policije su naveli da će o samom događaju i preduzimanju daljih aktivnosti fazno i blagovremeno izvještavati javnost.
Policija osujetila namjeru četvoročlane kriminalne grupe da likvidira kotorskog preduzetnika
KOTOR - Nikšićanin Danijel Banićević (41) uhapšen je nakon što je policija prikupila dokaze da je formirao kriminalnu grupu koja je po njegovom nalogu planirala da likvidira M. R. iz Kotora.
Prije hapšenja Banićevića, kotorski inspektori stavili su lisice na ruke Beograđanima Miljanu Jovanoviću, Aleksandru Stefanoviću i Dušanu Trkulji (20), kojima je nakon saslušanja u tužilaštvu određen pritvor.
- Službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Jug“ –Odjeljenja bezbjednosti Kotor identifikovali su četiri lica koja su formirala kriminalnu grupu u cilju izvršenja teškog krivičnog djela i locirali i lišili slobode tri državljanina Republike Srbije, M. J., A. S. i D. T., koji su, kako se sumnja, ušli u Crnu Goru sa namjerom izvršenja krivičnog djela protiv života ili tijela na štetu M. R. iz Kotora, a potom identifikovali i lišili slobode četvrto lice, D. B, crnogorskog državljanina, za kojeg postoji osnov sumnje da je planirao i organizovao izvršenje teškog krivičnog djela na štetu M. R. - saopšteno je iz Uprave policije. Banićević i pripadnici njegove grupe razotkriveni su u svojim namjerama zahvaljujući prijavi M. R., koji je bio njihova meta.
M. R. je prijavio policiji da je u više navrata u blizini svog mjesta stanovanja uočio nepoznato vozilo. Kotorski policajci su odmah reagovali i preduzimajući „opsežne i hitne operativno taktičke mjere i radnje na sprečavanju izvršenja krivičnog
Zapljena Uprave policije tokom hapšenja članova kriminalne grupe Prije hapšenja Banićevića, kotorski inspektori stavili su lisice na ruke Beograđanima Miljanu Jovanoviću, Aleksandru Stefanoviću i Dušanu Trkulji (20), kojima je nakon saslušanja u tužilaštvu određen pritvor
djela u kratkom roku identifikovali lica M. J. (21), A. S. (22) i D. T. (20) iz Beograda, državljane Republike Srbije“. Pretresom stana u kojem su boravili i vozila za koje se sumnja da su koristili prilikom planiranja likvidacije M. R. pronađeni i oduzeti su: drvena palica, čekić, tri plastične maske, zatim mobilni telefoni i odjevni predmeti za koje se sumnja da su bili namijenjeni izvršenju krivičnog djela, a koji su i korišćeni u radnjama opservacije kuće i kretanja mete. Policija je utvrdila da su Jovanović, Stefanović i Trkulja
ušli u Crnu Goru početkom maja na Graničnom prelazu Dobrakovo. Iznajmili su stan u Budvi, odakle su se u nekoliko navrata odvozili do kuće oštećenog radi opservacije i pripremanja likvidacije M. R. Kriminalističkom obradom,
utvrđeno je da su trojica Beograđana registrovani kao izvršioci više krivičnih djela iz oblasti imovinskog kriminaliteta, nedozvoljenog držanja oružja, krivičnih djela protiv javnog reda i mira te napada na službena lica.
U nastavku akcije uhapšen je i Banićević, za kojeg se, kako su kazali iz policije, sumnja da je formirao i organizovao ovu kriminalnu grupu. Banićević je prema prikupljenim dokazima sa trojicom Be-
ograđana bio u stalnom kontaktu. Dogovarajući sa njima likvidaciju M. R. on je isplanirao njihov dolazak u Crnu Goru, ukazao na izgled mete i mjesta gdje živi, ali i davao uputstva za izvršenje krivičnog djela.
- Protiv D. B. je tužilaštvu u Kotoru podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo kriminalno udruživanje iz člana 401, stav 2 Krivičnog zakonika - precizirali su iz policije. Poručuju da službenici Uprave policije nesmanjenim intenzitetom nastavljaju proaktivne, preventivne i represivne mjere i radnje na suzbijanju i neutralisanju djelovanja kriminalnih grupa, pojedinaca i sa njima povezanih lica, sprečavanju izvršenja najtežih krivičnih djela ulažući napore u očuvanje bezbjednog ambijenta za život svih građana. - Uprava policije odlučno i posvećeno preduzima aktivnosti na podizanju nivoa bezbjednosti, jačanju povjerenja javnosti u rad bezbjednosnog sektora i uspostavljanju vladavine prava na svim nivoima - kazali su. Podsjećaju javnost da su službenici Uprave policije u prethodnom periodu, u odvojenim aktivnostima, spriječili i u potpunosti rasvijetlili pet pokušaja izvršenja teških krivičnih djela. B. R.
Svi volimo komedije u tuđoj kući pogotovo ako su to farse koje nas ne dotiču. Želimo da vas zabavimo sa dve. Prva je ovonedeljna policijska zabrana rada vitenberške separatističke organizacije u Nemačkoj koja se zove „Nemačko Kraljevstvo“, a druga je cirkus oko Vučićeve osvete Trampu zbog fijaska na Floridi. Ipak, samo prividno su ovo komedije. Pre će biti da obe prizivaju sažaljenje i strah zbog načina na koji ih izazivaju personae dramatis u Nemačkoj i Srbiji. Ove se persone ponašaju isto kao i stari Grci u antičkim pozorištima. Maskom na licu glume druge karaktere od svojih sve dok se komad na bini ne završi i maske padnu.
PETER PRVI
Još 2012. godine grupa istočno-nemačkih zanesenjaka blizu Luterovog Vitenberga u Istočnoj Nemačkoj osnovala je separatističku partiju „Nemačko Kraljevstvo“ . Grupa se „otcepila“ od Nemačke i zasnovala „državu“ na parceli većoj od jednog hektara - to je prostor od nešto više od 10.000 kvadratnih metara ili to je plac od 100 x 100 m. Svog suverena, bivšeg kuvara i karatistu, Petera Ficeka su proglasili su za kralja pod nazivom Peter Prvi. Krunisan je u krznu od hermelina. Doneli su Ustav, podigli su zasebnu zastavu, izdaju vozačke dozvole, ustanovili su svoju valutu i narodnu banku. Unutar svog državnog dvorišnog prostora trguju tim novcem i igraju se nedohvatljivih građana za spoljnu Nemačku. Međutim, Ficek je 2022. godine kupio u Saksoniji još 300 hektara i sada se kočoperi da mu je država dva i po puta veća od Vatikana. Njegova kraljevina za sada nema više od pet hiljada podanika. Oni svoj kazneni zakon nemaju i nemaju nijedan zakon koji obuhvata svakodnevni život. Ali iako ne priznaju legitimnost nemačkih ustanova, oni prihvataju dejstvo spoljnih zakona berlinske federacije i vladaće se po njima sve dok ne prošire teritoriju i uvećaju „stanovništvo“.
KRALJ PETER JE
OPASAN
Mislimo da nisu opasni? Varamo se. Ministar policije Dobrint je naredio napad sa nekoliko stotina policajaca na njihove prostorije i zatvorio ih. Zašto? Naoružani su. I zato što je ta grupa samo deo šireg populističkog pokreta „rajhburgera“ koji proglašavaju demokratiju za bolest i žele obaranje postojeće ustavne konstitucije Nemačke.
Ta grupacija je jedna od onih koje vatreno podržavaju de-
POGLED SA STRANE: Tramp je istjerao Vučića sa Floride, a Vučić je opozvao
Beograd misli da je time kaznio Vašington, jer neće biti obećanog posla za Trampovog sina u Beogradu. To jeste tačno, ali to ujedno vodi i političkoj zabludi, veoma nesrećnoj zabludi beogradske vlade da je ona ravnopravna sa Trampovim kabinetom. Ipak, to može biti srećna zabluda Beograda po budućnost drugačije Srbije. Možda će se zaljuljati cijela kon guracija srpske politike na Kosmetu, u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Evropskoj uniji i Moskvi. I više od toga, a to ćemo ubrzo saznati kada se Tramp bude vratio sa Bliskog istoka u Vašington
sničarsku organizaciju Alternativa za Nemačku koja je na poslednjim izborima osvojila 24 odsto poslaničkih mesta u Bundestagu. I njoj se ljulja dozvola za rad. Njen program je raspad Evropske unije i zatim povratak u Evropu na odnose suverenih država pre Drugog svetskog rata, a granice Nemačke od pre Prvog svetskog rata. Zatim, oni žele germanizaciju nemačke svesti u odnosu na rasno i migranstko pitanje. Potom žele odbacivanje islama u Nemačkoj. Zatim zahtevaju širenje imovinskog šovinizma u korist jedino arijevskih Nemaca protiv imigracije i drugih nastanjenih naroda. Oni žele i približavanje Nemačke belačkoj Rusiji kao sigurnoj odbrani bele rase u Evropi i obnovu nemačko-sovjetskog saveza iz 1939. godine. A umesto demokratije zagovaraju funkcionalnu monarhiju sa širim ovlašćenjima kralja u odnosu na savremene evropske ustavne monarhe. Njihova je taktika da koriste demokratiju kako bi demokratiju srušili i time dokazali da je njihovo buduće uređenje jače od nje. To je bio Hitlerov put.
LJUBAV NJEMACA
PREMA MOSKVI
Sigurno se pitamo zašto istočni Nemci, iz bivše zone sovjetskog sistema, gaje čudnu na-
klonost prema Rusiji. Jedan od razloga za to je što se Prusi sećaju da je SSSR od 1939. godine bio saveznik Nemačke u podeli Poljske i „prava“ moskovskog zauzimanja dela Finske, baltičkih država i Moldavije. Oni se sećaju da je Moskva dala saglasnost za prethodno nemačko osvajanja Austrije i Čehoslovačke (kao i ćutljiva kraljevska vlada Jugoslavije). Savez je propao izdajom Hitlera 1941. godine, bio je neiskren u Berlinu, ali ga savremeni desničari u Nemačkoj vide kao taktičku grešku Berlina, a ne zato što je bio neopravdan. Nemci se sećaju i da je pre toga SSSR priznao nemačko osvajanje Francuske 1940. godine i da je Moskva priznala kvislinšku parisku državu Viši pod kontrolom Berlina. Hm, i Vašington je tada priznao „državu“ Viši i održavao diplomatske odnose sa njom sve do decembra 1941. godine. A ko god je ovih dana posetio Drezden video je da na ulici nije lako proći od ilegalnih islamskih migranata koji se izdržavaju na teret opšteg nemačkog budžeta. Smemo li kazati: Nemci rade, imigranti se „slade“? I Nemci su svesni da su razrušeni i spaljeni Drezden posle savezničkog bombardovanja 1944/45. godine, doduše, i uz Staljinov tadaš-
nji zahtev anglo-američkim snagama - posle rata obnavljali Sovjeti. Za Ruse je obnova Nemačke bila daleko veći napor od američke obnove zapadne Nemačke i zapadnog Berlina. Današnji Drezden je poreklom znoj SSSR-a, kao i cela Istočna Nemačka.
NJEMAČKI RAZLAZ
ZAPAD-ISTOK
I uprkos ogromnim naporima Zapadne Nemačke posle pada Berlinskog zida 1990. godine da izjednači istok sa zapadom, uvedeni poseban porez na dohodak od 5,5-7,5 odsto zapadnim Nemcima 1991. godine radi finansiranja Istočne
Nemačke od 12 milijardi dolara godišnje na kraju se upotrebljavao ne samo za istok, već i za projekte na zapadu. Istočni Nemci se osećaju prevarenim i poniženim. A njihov kolektivni ponos je utemeljen i na činjenici da je Pruska iz Istočne Nemačke stvorila ujedinjenu Nemačku. Nju nisu stvorili zapadni Nemci. I, osim toga, Istočna Nemačka je pretežno protestantska, luterovska, a Zapadna Nemačka je pretežno katolička, sem na saksonskom severu. A Donja Saksonija je bila sita poreza za solidarnost Istočnoj Nemačkoj već 2009. godine kada je njen finansijski sud presudio
da je ovaj porez nesaglasan sa nemačkim ustavom. Ipak, on je opstao do danas, ali je korišćen i za finansiranje nemačkog doprinosa napadu 42. države na Irak 1991. godine i za pomoć pristupnim evropskim zemljama u EU.
NJEMAČKO JEDINSTVO Jesu svi Nemci u NemačkojNemci, ali nisu jednake kulture, vere, vojne i političke istorije i privredne snage. Marks, poreklom protestantski pruski Jevrejin, podrugivao se katoličkim „tikvanima iz bavarskih šuma“. Sada je Bavarska daleko iznad Pruske. I to je deo objašnjenja zašto istok
Neđelja, 18. maj 2025.
dozvolu Trampu da u Beogradu izgradi hotel
Nemačke danas glasa za berlinsku Nemačku alternativu i revanšizam prema sopstvenoj zapadnoj braći. I vole Putina - dok zapadni demohrišćani, socijal-demokrati, liberali i zeleni glasaju za Brisel i atlantski savez.
Srpskim nacionalistima godi ova partija jer ne priznaje nezavisnost Kosmeta i osuđuje rat NATO-a sa Srbijom i Crnom Gorom 1999. godine, koju je podržala Rusija Borisa Jeljcina
Mikro „država“ Nemačko Kraljevstvo iz 2012. godine sigurno nije bila inspiracija
Ediju Rami u Albaniji da i on predloži da se deo Tirane pokloni bektašijima za njihovu nezavisnu državu nano veličine. On je to prošle godine pokrenuo zbog patriotizma bektašija i njihove vernosti Albaniji iako su poreklom Turci. Nas je njegov predlog zadivio. Ni Musolinijeva papska država Vatikan nije bila nadahnuće za ideju autora Nemačke Kraljevine. Nemačka „kraljevina“ je samo simptom da su Nemačka pod demohrišćanima Angele Merkel i države zapadne atlantske hemisfere u Evropi podlegle nerazumnom antipatriotizmu levice sa dozvolom migrantskog cunamija i nedovoljnog ulaganja u razvoj sopstvenih država. Idealizam levice da je ceo svet jedna država razbio se o hrid istine da su narodi vlasnici država. Nema jednog naroda. A iznutra u državi levica čuva domaću cenu rada, a desnica domaće granice. Kada se to poremeti i one se ujedine i dopuste invaziju strane radne snage protiv interesa domaćeg stanovništva, onda dobijamo krizu i sukobe kakvi nas sada muče. Mi se ne usuđujemo tvrditi da znamo šta će biti naredni rasplet u Nemačkoj, iako smo sigurni da su tamo mali ljudi pokrenuli velike ciljeve. I oni ne mogu biti brzo suzbijeni.
VUČIĆEVA OSVETA TRAMPU
Tramp je isterao Vučića sa Floride, a Vučić je opozvao svoju dozvolu Trampu da u Beogradu izgradi hotel. Nas su oba poteza obradovala. Najvi-
še zbog toga što će možda Vašington konačno shvatiti šta da preduzme u Srbiji. Na Trampovu reakciju na nezakonito ponašanje predsednika Srbije u Americi, predsednik Srbije je odgovorio hapšenjem sopstvenog podložnika koji je navodno falsifikovao opoziv statusa kulturnog dobra beogradske zgrade jugoslovenskog Generalštaba i predao je familiji Tramp na 99 godina radi dizanja njihovog hotela. Beograd misli da je time kaznio Vašington, jer neće biti obećanog posla za Trampovog sina u Beogradu. To jeste tačno, ali to ujedno vodi i političkoj zabludi, veoma nesretnoj zabludi beogradske vlade da je ona ravnopravna sa Trampovim kabinetom. Ipak, to može biti sretna zabluda Beograda po budućnost drugačije Srbije. Možda će se zaljuljati cela konfiguracija srpske politike na Kosmetu, u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Evropskoj uniji i Moskvi. I više od toga, a to ćemo ubrzo saznati kada se Tramp bude vratio sa Bliskog istoka u Vašington.
BIJELA KUĆA NE PLAČE
Za porodicu Tramp odustajanje od investicije u beogradski hotel ne predstavlja upadljiv gubitak. Novac će otići negde drugde, možda u Albaniju, u Valonu, jer Edi Rama odlučnim koracima približava Tiranu Evropskoj uniji, daleko brže nego što su to činile Crna Gora, a pogotovo neiskrena Srbija.
Vašingtonu izgubljeni poklonjeni plac u Beogradu od malog je značaja u poređenju sa avionskim poklonom katarskog šeikata koji je 13. maja 2025. godine uručio Trampu avion ,,boing 747“ od 400 miliona dolara za njegove predsedničke potrebe, dok će mu ova mlazna krilatica posle isteka mandata 2029. godine pripasti preko prenosa vlasništva američke države na njegovu bibliotekarsku fondaciju. Naravno, u Americi se razvila usijana klima u raspravi da li je ovaj poklon oblik korupcije američkog predsednika, ali izgleda da, za sada, centralna administracija brani ovaj katarski prilog i ne vidi u njemu jasan zakonski prekršaj niti ističe moralne sumnje. Taj avion će biti dodatni podsticaj Vašingtonu da unapređuje mesto Katara u međunarodnoj ekonomiji i da se lenjo
Vašingtonu je izgubljeni poklonjeni plac u Beogradu od malog značaja u poređenju sa avionskim poklonom katarskog šeikata koji je 13. maja 2025. godine uručio Trampu avion ,,boing 747“ od 400 miliona dolara za njegove predsjedničke potrebe, dok će mu ova mlazna krilatica poslije isteka mandata 2029. godine pripasti preko prenosa vlasništva američke države na njegovu bibliotekarsku fondaciju. Naravno, u Americi se razvila usijana klima u raspravi da li je ovaj poklon oblik korupcije američkog predsjednika, ali izgleda da, za sada, centralna administracija brani ovaj katarski prilog i ne vidi u njemu jasan zakonski prekršaj niti ističe moralne sumnje
seća da je Katar sve do sada
ostao u tesnim vezama sa ekstremističkim islamističkim strujama na Bliskom istoku, a možda time ipak samo prividno nervirao Vašington. Katarska međunarodna novinska kuća Al džazira je vidljiva po pristrasnom pristupu izraelsko-arapskim sukobima. Ali u jugoslovenskom prostoru daje ton drugačijem i odmerenom prikazu naših odnosa bez obzira na naklonost islamskom uglu.
No, to je možda manje upadljivo od obećanja Katara da će od američkog ,,boinga“ kupiti novih 100 širokotrupnih putničkih aviona - i više od toga, što je Doha najavila koji dan pre Trampovog dolaska po poklon. Plac u Beogradu Trampu verovatno znači kao i sneg u julu u Vašingtonu. U Saudijskoj Arabiji se Tramp rukovao sa sirijskim predsednikom Ahmedom Al Šaraom, ekstremnim pristalicom Al Kaide, i nagovorio ga da „normalizuje“ svoje odnose sa Izraelom i oprostio je „terorističkoj“ Siriji sankcije u zamenu za jačanje pozicija Vašingtona nad Rusijom u toj zemlji. I Tramp poboljšava svoje pozicije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
CARINE OD 40 ODSTO Možda je Vlada Srbije srdita na Trampa što je napao i srpski izvoz u Ameriku od oko 660 miliona dolara godišnje sa 40 odsto carina ad valorem. Sve srpske proizvode. Do juče to nije išlo preko 10 odsto. Lavovski deo srpskog izvoza čine automobilsko-kamionske gume i oružje i municija. Nije nemoguće da je i to motivisalo Vučića da Trampu oduzme građevinski plac u Beogradu. To bi moglo da poskupi gume za navodnu skrivenu beogradsku kamionsku kompaniju u Americi sačinjenu od oko stotina kamiona. A ta mu je kompanija navodno platila onih milion dolara da večera sa floridskim guvernerskim kandidatom Bajron Donaldsom. Srpska diplomatija u Vašingtonu to još ne opovrgava. Sigurno već znate da se ta meteorski podignuta kompanija sa navodnim kapitalom iz Srbije zove „Super Ego“. I mnogi njeni šoferi su iz Srbije. Čudno. To ime vuče na vlasnika narcisoidne naravi. Izgleda da je poreklo novca te kompanije došlo i pod udar radoznalosti FBI. To nije čudno. Tramp verovatno ne može da dozvoli da mu politički renome u Americi narušava firma sumnjive finansijske istorije. I teško da može dozvoliti da ga ijedan šef države vuče za nos. Nije nemoguće da će se zbog toga približiti politici Evropske unije i dodatno pritisnuti beogradski režim da ostavi Crnu Goru na miru, a to isto učini sa Bosnom i Hercegovinom i Kosmetom - i poveća političko prisustvo u našem prostoru. Pretpostavljamo da bi mnogi među nama to dočekali sa nesuzdržanom pažnjom i radošću. •
Kremlj postavlja uslove za prestanak rata
MOSKVA - Susret predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog „moguć“ je isključivo ako Moskva i Kijev prethodno postignu neke „sporazume“, rekao je portparol Kremlja dan poslije prvih direktnih mirovnih pregovora između dvije strane od proljeća 2022. godine.
- Takav susret, kao plod rada dvije strane je moguć, ali isključivo poslije sporazuma dvije strane - rekao je Dmitrij Peskov.
Na sastanku u Istanbulu juče ukrajinska delegacija predložila je Rusima susret dvojice predsjednika da bi se našlo rješenje za rat, a Moskva je samo saopštila da je to „primila k znanju“.
Peskov je rekao da nastavak pregovora sa Ukrajinom neće biti moguć dok se ne sprovede razmjena zarobljenika dogovorena juče na pregovorima u Istanbulu.
- Ostaje da se uradi ono što su se dvije delegacije dogovorile juče. Radi se, naravno, prije svega sprovođenje razmjene po 1.000 zarobljenika - rekao je Peskov.
On je dodao i da dvije strane
Rubio: Vatikan moguće mjesto održavanja mirovnih pregovora
Državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država Marko Rubio izjavio je juče da bi Vatikan mogao biti mjesto održavanja mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine.
- Ne bih ga (Vatikan) nazvao posrednikom, ali kako mislim, to je svakako mjesto gdje bi se obje strane osjećale prijatno - rekao je novinarima u Rimu prije sastanka sa kardinalom Mateom Zupijem, vatikanskim stručnjakom za Ukrajinu.
Rubio je kazao da će razgovarati o potencijalnim načinima na koje bi Vatikan mogao da pomogne, „statusu pregovora, novostima poslije jučerašnjeg dana (pregovori u Istanbulu) i putu naprijed“.
- Dakle, razgovaraćemo o svemu tome i naravno uvijek ćemo biti zahvalni Vatikanu na spremnosti da ima konstruktivnu i pozitivnu ulogu - rekao je Rubio novinarima u Ambasadi SAD u Rimu.
Vatikan ima tradiciju diplomatske neutralnosti i dugo se stavljao na raspolaganje kako bi pokušao da olakša pregovore, ali do toga nije dolazilo.
treba da razmijene prijedloge uslova za primirje, što je isto dogovoreno juče na razgovorima u Istanbulu.
Kako stoje stvari, stavovi Moskve i Kijeva su i dalje nepomirljivi.
Pored zahtjeva da Ukrajina ne uđe u NATO, Putin traži demilitarizaciju Ukrajine i da Rusija zadrži ukrajinske teritorije pripojene 2022. godine, plus Krim pripojen 2014. Još šire, ruski predsjednik traži i opšte preoblikovanje „evropske bezbjednosne arhitekture“, smatrajući približavanje NATO ruskim granicama egzistencijalnom prijetnjom za svoju zemlju.
Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je juče da će sjutra razgovarati telefonom sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom o okončanju rata u Ukrajini, prije nego što na istu temu razgovara sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i nekoliko lidera zemalja članica NATO, prenose agencije. - Tema poziva biće okončanje krvoprolića - napisao je američki predsjednik na svojoj platformi Truth Social, dan poslije direktnih rusko-ukrajinskih mirovnih pregovora, prvih od 2022. godine. Tramp je izrazio nadu da će ponedjeljak biti produktivan dan, „da će doći do prekida vatre i da će se završiti ovaj veoma nasilan rat – rat koji nikada nije trebalo da se dogodi“.
Ukrajina i njeni evropski saveznici čvrsto odbacuju te zahtjeve tvrdeći da ruska vojska, koja i dalje okupira gotovo 20 odsto ukrajinske teritorije, vodi imperijalistički tip rata u toj bivšoj sovjetskoj republici. Na razgovorima juče u Istanbulu, prvim između dvije države od proljeća 2022. godine, nije dogovoreno primirje kao što su tražili Kijev i njegovi saveznici, već samo objava o velikoj razmjeni zarobljenika, tako da jaz i dalje dijeli dvije strane.
PODGORICA - Crnogorska likovna umjetnica Lena Nikčević, koja djeluje u okviru francuske umjetničke scene, predstavila je nedavno nove radove u okviru prestižne međunarodne izložbe „Utopian Drama“, koja je otvorena u ,,JW Project Gallery“ u Singapuru. Njena djela govore jezikom intuicije, intime i svjedoče o traganju za smislom u svijetu koji se ubrzano mijenja.
Umjetnički izraz Lene Nikčević prožimaju teme ekologije, migracija i identiteta, a radovi odišu ličnim, emotivnim i društvenim angažmanom. U njenim slikama voda pamti granice, ljudi postaju simboli, a pejzaž nosi odjeke sjećanja i nade. Kroz rad pokreće pitanja koja se tiču svih nas - bez obzira na to gdje živimo. Nikčević je rođena u Podgorici. Slikarstvo je studirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Diplomirala je i magistrirala na prestižnoj Visokoj školi lijepih umjetnosti u Turu, a stručno se usavršavala i u Pekingu. Suosnivačica je umjetničkog prostora „Ateliers de la Morinerie“ u Saint-Pierre-des-Corpsu u Francuskoj, gdje i danas aktivno stvara, iako s porodicom već godinama živi u Minhenu. U razgovoru za Pobjedu Nikčević govori o učešću na izložbi „Utopian Drama“ u Singapuru, ličnim i društvenim borbama koje oblikuju njen umjetnički izraz, ali i o vezi s rodnom Crnom Gorom, kojoj se uvijek vraća - makar kroz sliku.
POBJEDA: Kakva je simbolika radova koje ste predstavili na izložbi u Singapuru?
NIKČEVIĆ: Kuratorke izložbe ,,Utopian Drama“ u Singapuru - Marina Oechsner de Coninck i Clementine de Forton odlučile su da predstave tri mala formata iz serije „Double - Faces“ i dva ulja na platnu iz serije „U potrazi za srećom“, radove koji oslikavaju prikaze vode i aktivnosti vezane za nju. Što se tiče ovih malih formata, rađenih u mješovitoj tehnici na licu i poleđini papira, radi se o seriji dnevnika putovanja koju realizujem neprekidno od 2014. godine u sveskama za crtanje istog formata. Jedan dio ove serije bio je prikazan i
INTERVJU: Likovna umjetnica Lena Nikčević, koja živi i radi u Minhenu i Parizu, za Pobjedu povodom predstavljanja na međunarodnoj izložbi ,,Utopian Drama“ u Singapuru
Pokušavam da živim usporeno, u vremenu slikarstva, čak kada to i nije očigledno, jer puno putujem. Kuvam, malo kao one stare bakice, hoću da znam što jedemo. Imamo malu baštu i srećni smo što pomalo sadimo. Za neke stvari se osjećam jako blisko kamenom dobu – kazala je Nikčević
u Crnoj Gori 2018. godine, kad sam izlagala sa suprugom Julianom Modicom u Dvorcu Petrovića, tako da crnogorska publika koja je imala interesovanje da se upozna sa našim radom ima uvid u prirodu ovih malih djela. Iako ova tri rada predstavljaju iskustvo evropskog pejzaža - Crne Gore, Sicilije, Bavarske, radovi vrlo lako mogu proći kao djela inspirisana singapurskim okolišem. To se isto odnosi i na radove „U potrazi za srećom 18 i 21“ koji, iako „evropski“, čudnovato probuđuju u nekim ljudima uspomene iz nekih potpuno drugih krajeva svijeta. „18“ je moj autoportret sveden na figuru u noći punoj zvijezda, gdje se sve utapa jedno u drugo, nebo u zemlju, figura u univerzum… Momenat univerzalnog traganja o smislu života, pripadnosti… „21“ je rad koji sam završila prošle godine za vrijeme francuskih državnih izbora kao revolt što Francuska Republika gubi svoje suštinske vrijednosti. Rad tragično predstavlja afričke migrante u čamcu slikane isključivo nijansama boja francuske zastave: plave, bijele i crvene, koje se tope i nestaju isto kao i francuski moto inspirisan principima Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789: sloboda, jednakost i bratstvo. Iako je meni to što slika predstavlja očigledno, nije svima, i tim bolje. Zanimljivo mi je bilo da su se pojedinci iz azijatske publike pitali radi
li se o indijskim radnicima iz okoline Singapura.
POBJEDA: Koja je glavna poruka ili emocija koju ste željeli da singapurska publika ponese iz susreta sa Vašim radovima?
NIKČEVIĆ: Mislim da nemam nikakvu poruku da prenesem svojim radom ni singapurskoj publici, ni nekoj iz drugih geografskih područja. Iako moje slike predstavljaju nešto poprilično precizno, one ne govore ni o čemu. One ne govore, niti objašnjavaju. Ja govorim, kao što sada Vama upravo odgovaram na pitanja i objašnjavam doslovno rad. Slike su, kao što im ime kaže, slikovite, hoću reći, prenesenog smisla, pa kad su i najkonkretnije i najbukvalnije, a taj smisao i značenje zavisi od očiju i duše onoga koji ih posmatra. Posmatrač daje smisao i nalazi poruku kroz prizmu ličnog iskustva, a ne ja. Ako imam nešto da prenesem, onda je to atmosfera kojom želim da otvorim neka vrata senzitivnog, koja omogućuje, kao neki intimni odnos, konekciju između posmatrača i slike.
POBJEDA: Kako ste pristupili konceptu utopije u okviru svog stvaralaštva za ovu postavku?
NIKČEVIĆ: Konceptu utopije za ovu postavku su pristupile kuratorke ove izložbe. Nalazim da moj rad nema nikakav koncept, makar lično ne radim na tome. Koncept utopije imam u privatnom životu,
jer sam umjetnica. ,,Ateliers de la morinerie“ je dobar primjer koncepta utopije.
P OBJEDA: Osim izložbe, predstavili ste svoje stvaralaštvo u „La Médiathèque“ Francuskog instituta u Singapuru, zajedno sa francuskim savremenim umjetnicima Hélène Le Chatelier i Nicolasom Lefeuvrom. Razgovor je pružio uvid u ekološke i humanističke vrijednosti koje prožimaju Vaše umjetničke prakse. Kako ih konkretno istražujete kroz svoju umjetnost?
NIKČEVIĆ: To zavisi od perioda, socijalnog konteksta i načina života. Ono što je univerzalno za svaki period je da imam i da mi je potreban jako intiman odnos sa okruženjem i da saosjećam sa društvom i sa prirodom. Taj duboko intimni odnos je lako uočljiv u mom slikarstvu, najčešće predstavljam bića upravo u tom momentu kada razmjenjuju svoja osjećanja ili misli sa svijetom koji ih okružuje. Taj intimni odnos se takođe primjećuje u iskustvima koja su mi ponekad potrebna tokom dalekih putovanja, kao na primjer kad sam proputovala sjevernu Indiju u želji da je „sretnem“, a ne da je posjetim samo turistički. Onda sam provodila puno vremena sjedeći na ulicama i zemlji sa svojim koferčetom materijala i crtala i slikala Indijce. Bilo je magično, jer jedino u tome činu više nijesam bila plavooka „bogata“ Evropljanka bijele kože koju vuku i čupaju u gomili za novac, već ljudsko biće koje se interesuje za njih. Ne mogu Vam opisati to bogatstvo razmjene gledajući se i razmjenjujući satima
bez ijedne riječi sa stanovnicima nekad najzabačenijih i najneturističkijih sela Himalaja koji se nikada nijesu vidjeli ni na slici, ni u ogledalu…. Slikati i crtati sa tom djecom je bogatstvo postojanja, otkriće postojanja, a ne kulturna aktivnost. Ta duboko-intimna dimenzija koja mi je potrebna sa ljudskim društvom i okruženjem je manje uočljiva u nekim projektima koji prvobitno ogledaju čisto ekološko-socijalnu problematiku. Na primjer, projekat ,,Uranjanje“ koji sam predstavila, ima deset godina, na tenderu Sinhro Art Konstrukcija za realizaciju instalacije za Sinhro Lift u Tivtu, Porto Montenegro. U tom periodu, moji sinovi blizanci su imali godinu dana, a ja sam sanjala, sanjam i dalje, da omogućim svojoj djeci iskustvo predivne divlje prirode, kao prečiste providne
Na Venecijanskom bijenalu treba da nas predstavlja jedan umjetnik, a ne grupa
POBJEDA: Kako vidite ulogu crnogorske umjetnosti na evropskoj i svjetskoj sceni?
NIKČEVIĆ: Ima veoma važnih savremenih i nesa-
vremenih crnogorskih umjetnika na evropskoj sceni, ali ima i drugih. Nije mi jasno zašto se ovako mala zemlja kao što je Crna Gora ne predstavi sa jed-
vode Jadranskog mora, iskustva koja su mene obogatila i izgradila. Na svu žalost, u roku od jedne generacije, uspjeli smo ponegdje vrlo uspješno da uništimo životvornu prirodu. Naša pusta plaža više nije samo prepuna ljudi, nego i smeća koje voda izbacuje na obalu i koje isti ti ljudi bacaju! Ne da im ne smeta da sjede u njemu, nego još i dodaju… Nevjerovatno. Eto, tako je intimni odnos sa okolinom omogućio ideju projekta ,,Uranjanje“: 2.000 m2 talasa od plastičnih flaša, tkanih u metalnoj mreži, koji prolazi Sinhro Liftom. Projekat je uključivao zajednički rad sa mladima u Crnoj Gori, kao rad na ekološkoj svijesti. Da bih bila sigurna da će projekat tehnički da uspije, realizovala sam, zahvaljujući podršci mojih umjetnika-drugara, mog muža i Compagnie off, prototip od 105 m2 za koji
nim umjetnikom svaki put na Venecijanskim bijenalima, nego se uvijek prave neke grupe i kombinacije, kao da nas je toliko nevjerovatno puno, nevjerovatno dobrih umjetnika, da čovjek ne može da izabere ko će prije da nas predstavi ili sasvim suprotno, kao da nemamo jednoga da je dovoljno dobar da nosi tu ulogu, a što uopšte nije tačno.
mi je bilo potrebno 5.000 plastičnih flaša od kojih sam 3.000 skoro sama pokupila iz kontejnera komšiluka, a ostalih 2.000 mi je Centre de tri de la Riche „poklonio“. Ponovo me je rad doveo da sagledam intimnost moga okruženja.
POBJEDA: Akcenat tokom pomenutog razgovora u Singapuru stavljen je i na istraživanje na koji način umjetnici odgovaraju na izazove ubrzanog tehnološkog razvoja i klimatskih promjena. Kako bi glasio Vaš odgovor na to pitanje? NIKČEVIĆ: Pokušavam da živim usporeno, u vremenu slikarstva, čak kada to i nije očigledno, jer puno putujem. Kuvam, malo kao one stare bakice, hoću da znam što jedemo. Imamo malu baštu i srećni smo što pomalo sadimo. Za neke stvari se osjećam jako blisko kamenom dobu. Bila sam veliki protivnik društvenih veza, Fejsbuka, Instagrama itd. jer me je sluđivalo kako svi izgledaju da imaju savršeni život na njima. Od 2020. godine sam otvorila Instagram profil, jer sam se osjećala ubitačno sama i odsječena od svijeta u tuđoj zemlji za vrijeme kovida. Nijesam se pokajala. Uviđam kasno i moćnu stranu ovih društvenih veza. Čovjek samo mora da pazi. Pomirila sam se sa vremenom, naučna fantastika je prešla u aktuelnost. Većinom se oblačimo u second hand šopu.
i da sam svugdje nekako stranac prati me od malih nogu do sada i presudan je u ovakvim odlukama.
POBJEDA: Kako je iskustvo studija u Francuskoj, ali i Kini, gdje ste se stručno usavršavali, oblikovali Vaš umjetnički identitet?
U Kanu potpisan Sporazum o filmskoj produkciji između
Crne Gore i Francuske
Mladi da rade bez straha i daju sve što mogu od sebe
POBJEDA: Koji savjet biste dali mladim umjetnicima iz Crne Gore koji sanjaju o međunarodnoj karijeri? Koliko je danas teško (ili izazovno) biti umjetnik ovdje? NIKČEVIĆ: Teško je i izazovno biti umjetnik svugdje. Jedini savjet koji mogu da dam mladim umjetnicima iz Crne Gore je da nastave da budu umjetnici, po svaku cijenu, da rade bez straha i da daju sve što mogu od sebe. Da pogledaju film „Festin de Babette“.
POBJEDA: Postoje li problemi ili teme u društvu koje osjećate da morate obraditi kroz svoj rad?
NIKČEVIĆ: Da. Pitanja migracije, ekologije, čudnovatost postojanja, svakodnevica… Imam potrebu da zahvalim ponekad određenim ljudima za dobra djela kroz svoj rad.
POBJEDA: Rođeni ste u Podgorici, slikarstvo ste studirali na FLU na Cetinju, a diplomirali i magistrirali na Visokoj školi lijepih umjetnosti u Turu. Što je presudilo da napustite Crnu Goru, nastavite školovanje i gradite karijeru u Francuskoj?
NIKČEVIĆ: U momentu kada sam dobila informaciju od tadašnje koleginice sa fakulteta Irene Lagator da zahvaljujući princu Nikoli Petroviću možemo učestvovati u razmjeni sa školama lijepih umjetnosti iz Francuske, nijesam bila u ličnom projektu da napustim Crnu Goru. Bila je to prilika da se ode. Bili smo mladi, željni života, sreće, samostalnosti, muzeja, umjetnosti, svega što Crna Gora nije mogla da nam pruži. I avanture, ja sam avanturista po prirodi. Otišli smo na neodređeno, par mjeseci… godinu. Od početka sam intimno znala da se neću vratiti. Osjećaj da nigdje ne pripadam potpuno
NIKČEVIĆ: Konačna dostupnost kulture mi je omogućila da uživo vidim, među mnogobrojnim, i radove mom senzibilitetu bliskih francuskih slikara, kao Pierre Bonnarda i Claude Moneta. Uvijek mi je bila želja da prenoćim u l’Orangerie des Tuileries. Francuska je ublažila DNK divljine crnogorskog pejzaža i prirode u meni. Iz Pekinga sam samo htjela da se vratim.
POBJEDA: Sa porodicom već godinama živite u Minhenu. Da li Vam je život u Minhenu, daleko od Crne Gore, otvorio nove perspektive u umjetnosti?
NIKČEVIĆ: Naravno i neminovno.
POBJEDA: Na koji način Vam kulturni korijeni iz Crne Gore i obrazovanje u inostranstvu oblikuju današnji umjetnički izraz?
NIKČEVIĆ: Iz Crne Gore sam ponijela njenu dramatičnost u ljepoti, koja izaziva u meni sublimaciju pejzaža u smislu Petra Lubarde. Teksture koje su vezane, sa jedne strane, za raskoš i raznolikost naše zemlje i za predivne ručne radove moje majke: štrikane džempere, pačvorke… Živeći umirujući pejzaž Loare, snagu njemačkih šuma, veličanstvenost Alpa, srećući se sa radom slikara kao što su David Hockney, Peter Doig, Billy Childish, Anselm Kiefer, Daniel Richter ili Miriam Vlaming, moj slikarski izraz se formirao kao evropski, balansira između divljenja prema prirodi, političko-socijalne uznemirenosti, čudnovatosti postojanja, pitanja čovjeka u svijetu...
POBJEDA: Publika u Crnoj Gori pamti Vašu izložbu iz 2013. godine, kada ste predstavili umjetničku instalacija „Ex-situ“ u atrijumu tržnog centru Delta City. Zajedno sa suprugom Julianom Modicom izlagali ste u Dvorcu Petrovića 2018. godine na izložbi ,,In-between“. Koliko Vam je važno da izlažete u Crnoj Gori?
NIKČEVIĆ: Ponekad mi je važno da vidim kako moj rad može kod nas da izgleda, da tamo pripada.
POBJEDA: Da li pratite dešavanja na crnogorskoj likovnoj sceni?
NIKČEVIĆ: Razočaraću Vas, ali ne pratim baš, kad dođe informacija do mene. Nije da želim da ignorišem, daleko bilo, samo nemam moć sveprisutnosti. U svakodnevici sa djecom i ličnim radom, pratim ono što mi je dostupno tu gdje sam i neophodno da nahrani moj unutrašnji izraz.
A. ĐOROJEVIĆ
PODGORICA - Ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović i ministarka kulture Republike Francuske Rašida Dati potpisale su juče Sporazum o filmskoj koprodukciji između dvije države, tokom 78. Filmskog festivala u Kanu.
Prvi bilateralni filmski sporazum Crne Gore sa Francuskom otvara pristup crnogorskoj kinematografiji francuskim fondovima za produkciju i distribuciju, nove mogućnosti za koprodukcije sa statusom nacionalnih djela, te jača vidljivost Crne Gore na evropskoj kulturnoj mapi. To je poručila ministarka kulture i medija Tamara Vujović i dodala da je „ovim sporazumom stvoren pravni okvir za realizaciju zajedničkih filmskih projekata između Crne Gore i Francuske, a kinematografska djela nastala u koprodukciji uživaće status nacionalnih djela u obje zemlje“. - Sporazum predviđa niz administrativnih olakšica, kao i pristup finansijskim podsticajima. Filmski stvaraoci iz Crne Gore time dobijaju mogućnost saradnje sa jednom od vodećih evropskih kinematografija i pristup znatno većim izvorima finansiranja – rekla je Vujović, naglašavajući značaj ovog dokumenta za budućnost crnogorske kinematografije. Prema njenim riječima, filmska industrija Crne Gore ima dobar temelj i značajne potencijale za dalji razvoj, a o posvećenosti razvoju svjedoči i činjenica da je od iniciranja do potpisivanja ovog sporazuma došlo za manje od dvije godine.
- Sistemskim i strateškim pristupom, uz jačanje međunarodne saradnje i koprodukcije, crnogorska kinematografija može postati prepoznatljiv dio evropskog i svjetskog filmskog stvaralaštva i lakše razvi-
pozorište
jati veze i sarađivati sa zemljama koje sa Francuskom imaju potpisan ovaj vid sporazumaistakla je ministarka Vujović. Ministarka Dati je poručila da je ovaj sporazum o koprodukciji u oblasti filma važno partnerstvo i značajna saradnja koja se uklapa i u proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
- Proces koji mi, naravno, podržavamo. To je, naravno, proces koji smo uvijek podržavali. Danas, ovaj sporazum o koprodukciji predstavlja početak brojnih saradnji koje slijede, bilo da se radi o distribuciji, koprodukciji, filmu, animaciji, ali i mnogo više u oblasti obrazovanja. Ovi sporazumi o saradnji nam takođe omogućavaju da naglasimo i podsjetimo na našu posvećenost evropskoj kulturnoj raznolikosti - istakla je Dati. Ministarka Vujović zahvalila je ministarki Dati na podršci Francuske Crnoj Gori na njenom evropskom putu. Ministarke su se saglasile da je kinematografija samo jedna od oblasti koja može biti dio za-
jedničkog programa saradnje. Tokom susreta, ministarke su razgovarale i o mogućnostima proširenja saradnje u različitim oblastima kulture. Vujović je pozvala Dati da posjeti Crnu Goru. Ministarka Dati je kazala da je Crnu Goru posjetila 2007. godine kao ministarka pravde i da bi sa zadovoljstvom prihvatila poziv. Kako je saopšteno, Sporazum će dodatno ojačati tradicionalno prijateljske odnose Crne Gore i Francuske, uz doprinos razvoju kulturne razmjene i promociji crnogorske kulture na međunarodnoj sceni. Za sprovođenje Sporazuma zaduženi su Filmski centar Crne Gore i Nacionalni centar za kinematografiju i pokretne slike Francuske (CNC), čime se osigurava operativna realizacija koprodukcija. Vujović će tokom boravka u Kanu predstaviti Crnu Goru kao filmsku destinaciju kroz niz susreta, panel diskusija i posjetu regionalnom Paviljonu Jugoistočne Evrope u okviru kojeg se predstavlja Filmski centar Crne Gore. R. K.
PODGORICA - Gradsko pozorište Podgorica učestvovaće na 22. Međunarodnom festivalu komedije „Mostarska liska“, koji se, u produkciji Narodnog pozorišta u Mostaru, održava od 16. do 23. maja. Komad „Lažljivci“, rađen po tekstu Entonija Nilsona, u režiji Marka Manojlovića, biće izveden u ponedjeljak, 19. maja, u 20 časova. Ove godine na festival je pristiglo 37 prijava, a u zvaničnu konkurenciju selektovano je sedam predstava iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Pored Gradskog po-
zorišta Podgorica, učestvuju i teatarske kuće iz Sarajeva, Mostara, Banjeluke i Zagreba. Festival je otvoren u petak premijerom predstave ,,Bajka o pozorištu“, rađenoj po tekstu Vladimira Đurđevića, u režiji Ferida Karajice, a u produkciji Narodnog pozorišta Mostar. Pored predstave Gradskog pozorišta i domaćina, na festivalu će biti izvedene produkcije Narodnog pozorišta iz Sarajeva („Seljačka opera“), Teatra EXIT iz Zagreba („Armagedonci“), Narodnog pozorišta Republike Srpske („Razbijeni krčag“), Pozorišta mladih Sarajevo („Večera
budala“), dok će takmičarski dio festivala zatvoriti Kazalište Planet Art iz Zagreba sa predstavom „Tere i Luce“. Svečana ceremonija zatvaranja festivala i dodjela nagrada biće upriličeni 23. maja, uz koncertni nastup Filmmusicorkestar tria iz Zagreba. Stručni žiri čine: Admir Glamočak, Tanja Miletić-Oručević i Jelena Kordić-Kuret, dok su članovi medijskog žirija Mladenka Krilić, Dragana Radovanović-Čalija i Mirjana Topić-Landeka, a žiri publike čine Nada Dalipagić, Edna Balić i Enila Dugalić. R. K.
INTIMNO: Jovan Matić, frontmen Del Arno Benda, za Pobjedu o prvom solo albumu
BEOGRAD/PODGORICA
- Nakon više od četiri decenije provedene na muzičkoj sceni, koju je u velikoj mjeri oblikovao kao prepoznatljivo lice Del Arno Benda, Jovan Matić se prvi put oglašava solo – i to albumom znakovitog imena „Intimno“.
Ovaj projekat, kako je kazao u razgovoru za Pobjedu, nije plod dugog planiranja, niti potrebe za individualnim dokazivanjem, već rezultat jednog životnog preokreta koji ga je vratio korijenima - gitari, muzici i, nadasve, samom sebi. Naime, poslije ozbiljnog zdravstvenog izazova i duge rehabilitacije, Matić je smogao snage i ponovo se okrenuo stvaranju, tražeći u pjesmama način da se ponovo uspostavi i kao čovjek i kao umjetnik. U tom procesu nastajale su numere koje su, iskren je on, više nalikovale dnevničkim zapisima oporavka. Tako se rodio „Intimno“, album lične istine, uživanja u muzici i emocionalne otvorenosti.
Umjesto da se osloni na zvuk koji ga je obilježio, Matić je hrabro zašao u druge i duboke muzičke vode, puštajući da ga vodi akustična gitara, emocija i iskrenost.
Krajem prošlog mjeseca ovaj pionir rege muzike na našim prostorima objavio je „Dobro veče“, prvu pjesmu sa albuma, što je i bio povod da kontaktiramo sa njim i malo detaljnije popričamo o albumu, radu na njemu, ali i onom što ga je motivisalo na ovaj muzički poduhvat.
POBJEDA: Otkud „Intimno“? Koliko dugo se „krčkala“ ta ideja o solo albumu?
MATIĆ: Ideja za ovaj album se zapravo nije „krčkala“. Nijesam ni razmišljao o solo albumu. Više su okolnosti uticale na to da se on desi. Krajem ljeta 2020. suočio sam se sa nekoliko velikih izazova od kojih je, svakako, najizazovniji bio zdravstveni problem koji me je doveo do druge hirurške klinike u Beogradu. Nakon uspjeha operacije, uslijedio je dug oporavak i povratak sebi i, u tom periodu, vratio sam se svojoj „najstarijoj prijateljici“ - gitari, nadajući se da će mi pomoći na tom putu. I jeste, kao i podrška mojih drugara iz benda. Pjesme su krenule da „izlaze“, a zajedno smo zaključili da bih to trebalo da pretvorim u solo album i da na njemu, svakako, sviram gitaru. E, sad, način na koji sam je svirao odredio je dalji put koji nas je doveo do albuma.
POBJEDA: Zašto „Intimno“? Što je to zbog čega je ovaj Vaš projekat ličan i za lično, tj. za intimno(st)?
MATIĆ: Već iz prethodnog odgovora da se naslutiti da je oporavak tekao uz veliku pomoć pjesama koje će, kasnije, postati album „Intimno“. Riječ je praktično o dnevniku mog oporavka i povratka u normalu. U takvim okolnostima ova veoma lična ispovijest mogla je jedino ponijeti naziv „Inti-
„Intimno“ je najprije i najviše rezultat potrebe da se vratim u normalu poslije svega što sam preživio. Nijesam uopšte, ako mi vjerujete, razmišljao o svođenju računa ili sagledavanju. Samo sam uživao u radu jer sam, zbog već navedenih razloga, morao da napravim pauzu. Uželio sam se i rada i muzike. Tako je to krenulo. Sada imam situaciju da postoji Del Arno Bend i „Intimno“ projekat. Dakle, dvije različite, a opet srodne muzičke ponude u kojima će, vjerujem, ljudi uživati - kaže Matić
mno“. Kroz ove pjesme sam iznio pregršt ličnih stvari, počev od muzika koje sam volio i slušao pa nadalje. „Intimno“ je priča o mom povratku u svijet živih, a ujedno i povratak mojim prvim muzičkim koracima, koji su se odvili upravo sa gitarom sa kojom sam i odsvirao ovaj album.
POBJEDA: Na osnovu pjesme „Dobro veče“, koju ste objavili prije par sedmica, reklo bi se da album nije, kako smo to do sada navikli od Vas, u rege fazonu. Da li se i kako žanrovski može odrediti ovo Vaše ostvarenje?
MATIĆ: Mogu da kažem da nije postojao nijedan razlog da solo album bude rege album. Svi znaju da sam dio dugovječnog rege benda i nika-
kav razlog, sem ega koji ovdje nije igrao nikakvu ulogu, nije postojao da uradim solo rege album. „Intimno“ to nije i vjerujem da će oni koji ga budu slušali biti prijatno iznenađeni. Teško je, a mislim da je to dobro, žanrovski odrediti ovaj album iz razloga što smo se šetali kroz razne pravce. Najbolje bi bilo opisati ga kao jedno muzičko putovanje ili, još bolje, kao jednostavno muzika. Album nije sasvim akustičan, a nije ni električan. Radi se o zvuku koji, koliko ja znam, niko u regionu ne njeguje. Dakle, nešto svježe i novo.
POBJEDA: Osim po tome što je Vaš prvi solo album u dugogodišnjoj karijeri, po čemu je sve on značajan, prvenstveno Vama lično?
MATIĆ: Mislim da je značajan jer mi je omogućio da se predstavim kao neko ko izuzetno voli muziku. Prilika je bila da publika otkrije nekog ko umije da cijeni svaku dobru muziku i ovaj album (mi/ im) je to omogućio. Da se razumijemo, to nije teklo kao - hajde da napravimo album koji obilazi različite žanrove, već se to formiralo tokom rada na pjesmama. Mi smo prišli ovim pjesmama bez predrasuda i pustili smo da nas, prije svega prateći način na koji sviram akustičnu gitaru, odvede na razne puteve i rezultat je, priznajem, često i nas same umio da iznenadi.
POBJEDA: Kada ste godinama prepoznati po zvuku
Del Arno benda koji je „roots“ rege, koliko je izazovno i oslobađajuće bilo za Vas i ekipu, koja je učestvovala na projektu, raditi na muzici koja je izvan tog prepoznatljivog okvira?
MATIĆ: Ekipa, koju čine uglavnom ljudi iz Del Arno
Benda plus troje novih saradnika, prišla je cijeloj priči bez ikakvih predrasuda. Ponavljam, pustili smo da nas pjesme odvedu u kom god pravcu. Bilo je zabavno i izazovno samo u smislu da smo zalazili u muzičke žanrove kojima se nijesmo bavili ranije. Bili smo potpuno neopterećeni i uživali smo istinski radeći na ovim pjesmama. Naravno, pažljivim slušanjem svako će moći da prepozna muzički „bekgrau-
sagledate svoj lični muzički put, ne samo kao frontmen Del Arno Benda, već i kao umjetnik koji je decenijama oblikovao alternativnu muzičku scenu Balkana?
MATIĆ: Čim sam rekao da je „Intimno“ jedna lična ispovijest objasnio sam i što (mi) predstavlja ovaj album. On je, istovremeno, jedno podvlačenje crte i temelj za ono što će se nadalje dešavati. U tom smislu, da razjasnim, „Intimno“ nije momenat koji označava kraj Del Arno Benda. Grupa intenzivno radi na svom rođendanskom albumu jer 2026. slavimo 40 godina postojanja i rada. Prvi singl smo već snimili i uskoro će se naći pred publikom. Rođendanski album zvaće se „Povratak Dread I-a“ i biće jedan od naših poklona za 40 godina rada.
P
OBJEDA: Da li je „Intimno“ možda i rezultat Vašeg sagledavanja muzičkog puta ili, pak, potreba da Vas upoznamo i u drugom svijet(l)u estetike?
nd“ jer mi ne bježimo od onoga što smo radili sve ove decenije, ali su se na njega, da tako kažem, pridodali svi ostali žanrovi što je, na kraju, rezultiralo ovim albumom. U koncertnoj verziji predstavićemo nove pjesme, njih 16, a u drugom dijelu programa sviraćemo Del Arno Bend standard(n)e u novim aranžmanima. To će biti još jedno iznenađenje u svakom smislu, pa i žanrovskom.
POBJEDA: Koliko su iskustva i senzibilitet stečeni kroz rege estetiku „procurili“ u ovaj solo album, makar i ispod površine, u pristupu tekstu, ritmu, poruci i, ako jesu, u kojim sve segmentima?
MATIĆ: Najprije, u Del Arno Bendu su tekstovi od prvog dana bili moj dio posla, tako da se stil „prelio“ i na solo album. Ne mogu da pobjegnem od sebe, to je jasno. Bitna razlika je u tome da su ovi tekstovi sa albuma „Intimno“ za ozbiljnu nijansu ličniji od svih dosadašnjih. Muzički nijednog trenutka nijesmo htjeli da pobjegnemo od onoga što inače radimo, tako da se jasno osjeća uticaj muzike kojom se inače bavimo na ovom albumu. Doduše, ne direktno, nego nekako suptilno, u tragovima, kroz aranžmanska rješenja. Ideja nije bila da se distanciramo od regea, već da spojimo sve dobre muzike na jednom mjestu.
POBJEDA: Da li ste i u kojoj mjeri, radeći na albumu „Intimno“, imali potrebu da
MATIĆ: „Intimno“ je najprije i najviše rezultat potrebe da se vratim u normalu poslije svega što sam preživio. Nijesam uopšte, ako mi vjerujete, razmišljao o svođenju računa ili sagledavanju. Samo sam uživao u radu jer sam, zbog već navedenih razloga, morao da napravim pauzu. Uželio sam se i rada i muzike. Tako je to krenulo. Sada imam situaciju da postoji Del Arno Bend i „Intimno“ projekat. Dakle, dvije različite, a opet srodne muzičke ponude u kojima će, vjerujem, ljudi uživati.
POBJEDA: Koliko Vam je važno da u ovom vremenu brzih promjena i prolaznih trendova ostanete dosljedni autentičnom izrazu, bez obzira da li se radi o rege muzici ili nečemu sasvim drugačijem? Da li, kako i koliko uspijevate?
MATIĆ: Moj izraz je, u nekom smislu, reakcija na postojeće trendove. To je moj jedini način koji mi je na raspolaganju da odgovorim na ovo vrijeme. Kao i uvijek, to nikada nije samo „dijagnosticiranje“, već vrlo često i sugestija kako da se postavimo pred ovim izazovima.
POBJEDA: S obzirom na bogato iskustvo, kako muzičko, tako i životno, što biste željeli da publika osjeti nakon što presluša album?
MATIĆ: Moja sugestija jeste da uživaju u dobroj muzici i da se ne ograničavaju na samo jednu vrstu dobre muzike. Uživajte u svim dobrim muzikama. Muzika ima tu čarobnu sposobnost da spaja ljude nezavisno od njihovog statusa. To je ono što bih volio da ljudi osjete i, naravno, uživaju.
POBJEDA: Kada Vas možemo očekivati u Crnoj Gori?
MATIĆ: Nadam se da bi Del Arno Bend mogao ove 2025. doći makar u Podgoricu. Tu je sada i „Intimno“, pjesme koje bih volio da predstavim ljudima u Crnoj Gori. Svako vam dobro želim i do skorog viđenja. Milovan MARKOVIĆ
Tragom starih dobrih vremena
SPLIT - Cetinjani posebno, ali i građani u cijeloj Crnoj Gori, kao i širom bivše Jugoslavije, još pamte ili iz priče starijih slušaju o kvalitetnim frižiderima koje je nekad na Cetinju proizvodila čuvena fabrika Obodin.
Zahvaljujući ljubaznosti našeg domaćina Mladena Krnića, jednog od najpoznatijih hrvatskih i jugoslovenskih novinara, dugogodišnjeg glavnog i odgovornog urednika Ne -
Piše: Nebojša B. KNežević
Uobičajeno popodne u Londonu – sivi niski oblaci, jednolični niz taksi, gospoda sa cilindrima, dame u dugim haljinama sa korsetima. Pa ipak…
Da su književni junaci govorili prozu prije nego što su književni teoretičari definisali ovu odrednicu, dobro je znano. Slično je bilo i sa zlatnim standardom – živjelo se, sticalo i radilo pod njegovim okriljem i prije nego što su najugledniji ekonomisti teorijski obrazložili zlatni standard.
Tako je već u starom vijeku „u zlatom bogatoj Mikeni“ kovao zlatni novac makar i u ograničenim transakcijama. U srednjem vijeku bio je tek jedan kratak intermeco vladavine zlatnog standarda – u vizantijskom Konstantinopolju. Potom će uslijediti dominacija srebra, sve do prvih decenija XIX vijeka i čuvene debate iz 1811. godine koja će nagovijestiti uvođenje zlatnog standarda, ali i blistavu karijeru jednog od najvećih ekonomista Davida Rikarda Ovaj londonski berzanski mešetar, bogati bankar jevrejskog porijekla, tada će odlučno podržati odluke Odbora sa zlatnim polugama, u kojem se zagovaralo da novac, želimo li da bude savršen, mora da ima apsolutno nepromjenljivu vrijednost. Otuda su plemeniti metali, zlato i srebro, bili najpogodniji kao novac, ali ni od njih se nije moglo zahtijevati da budu apsolutno nepromjenljivi. Banknote jesu veoma praktične i njihova upotreba jeste veoma ekonomična, ali one moraju biti potpuno konvertovane u kovani novac. Rikardovo gledište na kraju je odnijelo prevagu, ali ne i tih godina. Engleska je bila u ratu sa Napoleonom i predsjednik njene vlade često je dolazio u banku po zajmove koji su mu isplaćivani u papirnom novcu. Godine 1921, kada je rat već prošao, vraćena je puna konvertibilnost i to po starom kursu razmjene novčanica u zlato. Rikardo je ,,osvojio“ Englesku, isto tako nadmoćno, kao što je
djeljne Slobodne Dalmacije, predstavljamo našim čitaocima jedan od posljednjih primjeraka ovog kultnog hladnjaka koji je i danas dio moderno opremljene kuhinje u luksuzno namještenoj vili „Drage“ u Prgometu kod Splita, koju on i supruga Ojdana izdaju turistima iz cijelog svijeta. Kažu da Obodinov frižider predstavlja pravu atrakciju pored koje se turisti rado slikaju Frižider su nabavili Mladenovi roditelji Ivan i Danica još daleke 1965. godine i
danas radi kao prvog dana. Frižider je dio raznovrsnih dragocjenih predmeta koji su odoljeli zubu vremena, koje su Krnići ukomponovali i upotpunili primamljivu turističku ponudu na svom imanju sa više od 500 maslinovih stabala, proizvodeći i maslinovo ulje vrhunskog kvaliteta koje gotovo u potpunosti završava na evropskom tržištu. Na fotografijama je Mladen Krnić pored Obodinovog frižidera i na ulazu u svoju vilu „Drage“. r. p.
Sveta inkvizicija nekada osvojila ,,Španiju, konstatovaće kasnije vodeći ekonomista tog vremena Kejns S vremenom monometalizam ili zlatni standard razgranao se u tri osnovna pravca. Prvi je oblik zlatno važenje sa opticajem zlatnika, koji je u nizu zemalja važio sve do prvog svjetskog rata. Najčistiji oblik tog važenja postojao bi onda kada bi se u prometu nalazili samo zlatnici, koji se djelimično ili u cjelosti mogu zamijeniti zlatnim sertifikatima. No, najčešće se pored zlatnika i zlatnih sertifikata, nalaze u prometu još i banknote, koje nemaju 100 posto pokriće u zlatu.
Drugi je oblik važenje zlatnih poluga, kod kojeg se, umjesto zlatnika izdaju kao novac samo banknote, a one se u visini određenog iznosa mogu zamijeniti za nekovano zlato, odnosno za zlato u polugama.
Treći oblik predstavlja važenje zlatnih deviza, kod kojeg Centralna banka za međunarodna plaćanja izdaje zlatne devize, tj. devize koje su zamjenljive za zlato, a to znači devize one zemlje koja ima zlatno važenje. Obično se taj sistem kombinuje sa prethodnim. I sve do Prvog svjetskog rata, u Britaniji je, kao i u nizu zemalja, vladao zlatni standard, koji je objedinjavao ekonomske performanse, ali i ekonomsku politiku raznih država. Zlatni standard ujedno je ograničavao moć vlada da uvećavaju cijene prekomjernim izdavanjem (emitovanjem) papirne valute. Rika avgustovskih topova 1914. godine raznijela je tanku koprenu zlatnog standarda. Vlade su posegnule za štampanjem papirnog novca kako bi finansirale svoje ratne napore. Kratkotrajno primirje između dva svjetska rata nanovo
je među britanskim zvaničnicima aktuelizovalo dilemu povratka zlatnog standarda. Velika Britanija, zbog velike zavisnosti od spoljne trgovine je zemlja koja je zahtijevala promišljenu ekonomsku politiku.
Dvadesetih godina XX vijeka vlada je uspostavila kontrolu nad budžetom, stabilizovala cijene, zaustavila rast nezaposlenosti, pospješila rast nadnica. Povratak na zlatni standard za moćnu imperiju, gdje su funta i zlato međusobno konvertibilni, ujedno je značio i vraćanje ,,stare slave“. Čast da obznani odluku o povratku na zlatni standard pripala je tadašnjem ministru finansija Vinstonu Čerčilu Stara istina da ,,velike“ ljude velikim – pored ostalog – čine i velike greške koje su počinili za svoje vladavine, potvrdila se i u Čerčilovom slučaju. Nakon savezničke katastrofe u pomorskom desantu kod
Dardanela, 1916. godine, kada je bio ministar mornarice i jedan od glavnih inicijatora cijele operacije, aprila 1925. godine, bio je glavni zagovornik vraćanja na zlatni standard –možda najštetnije akcije sprovedene u vezi sa novcem u moderno doba.
A počela je idilično. Čerčilov govor u parlamentu, 28. aprila 1925. godine odisao je velelepnom retorikom, patetikom.
- Zlatni standard objediniće britanske dominione sa maticom, oživjeće međunarodnu trgovinu. Uspjeh povratka na zlatni standard jemči i 200 miliona dolara zajma od Banke Velike federalne rezerve u Njujorku i 100 miliona dolara zajma od Morgana - obznanio je Čerčil.
Govor ministra finansija sa oduševljenjem je propratila štampa.
Jedan od najboljih u nizu njegovih govora pisao je ugledni Njujork tajms.
Jedan čovjek nije podlegao opštem oduševljenju.
Džordž Majnard Kejns u vrijeme Čerčilovog uspona bio je i dalje u nemilosti britanskih zvaničnika – nijesu mu oprostili stav prema Versajskom ugovoru u kome se zalagao za blaže reparacije poraženoj Njemačkoj. Tih godina radio je kao direktor jednog osiguravajućeg zavoda i s vremena na vrijeme gostovao kao univerzitetski profesor. Govor ministra finansija dočekao je ,,na nož“.
- Gospodinu Čerčilu nedostaje ona instiktivna sposobnost rasuđivanja potrebna da luči ispravno od štetnog i ne ulijeće u greške. Budući da ne posjeduje tu nagonsku sposobnost rasuđivanja dopustio je da ga obrlati larma konvencionalnih finansijera; osim toga, što je najvažnije, dopustio je da ga prevare sami njegovi eksperti.
U čemu se, po Kejnsu, sastojala ,,Čerčilova konstrukcijska greška“. Povratkom na zlatni standard ojačala je i funta. Nakon prvog svjetskog rata, kurs funte iznosio je 1:4,4 dolara. Pri tom kursu, britanska roba bila je konkurentna i na svjetskoj ,,pijaci“. Sa novim kursom 1 funta 4,87 dolara postala je na ino-tržištu skupa i nekonkurentna, a zbog tako visokih britanskih cijena svakom ko je posjedovao zlato ili dolare profitabilno je bilo da ih mijenja za valute britanskih konkurenata i kupuje njihovu robu, a ne britansku. Pa i samim Englezima isplativije je bilo da svoje funte konvertuju u dolare, zlato ili drugu valutu po ,,čerčilovskom“ kursu, a potom kupuju robu u inostranstvu. Otuda se prva na udaru našla izvozna industrija koja će se i ubrzo suočiti sa bolnim padom cijena, nadnica. Slije-
diće zatim štrajkovi, privredna stagnacija, nezaposlenost. Narednih godina Kejnsova predviđanja obistinjavala su se sa tačnošću starozavjetnih proročanstava. Nizali su se štrajkovi, britanski izvoz robe bio je u padu, a ,,zlatna“ pozicija Engleske banke opasno ugrožena. Kulminacija je dosegnuta 1926. godine sa masovnim štrajkom rudara. Valjalo je razmišljati o napuštanju zlatnog standarda. I toga, 21. septembra 1931. godine, Velika Britanija ukinula je zlatni standard, raskinula ,,zlatne okove“, i to bez većih potresa. Ni sam Kejns ukidanje zlatnog standarda nije propratio sa egzaltiranošću ,,ostvarenog proroka“. Naprotiv, u propratnom tekstu potencirao je složenost situacije, sučeljavanje sa činjenicama: ,,Jesmo raskinuli zlatne okove, ruke su nam slobodne, ali sada se moramo posvetiti raznim stvarima“, potencirao je Kejnz. Britanska privreda, sa smanjenim paritetom funte prema drugim valutama opet je bila konkurentna, nezaposlenost je smanjena, uvoz je opao. Velika Britanija, koja je u prošlosti pozajmljivala velike iznose u funtama zemljama dužnicima, sada se, sa padom funte, pojavila u ulozi razornog kreditora, sa znatno blažim potraživanjima.
Ironija istorije još jednom je trijumfovala. Čerčilovo opredjeljenje za ,,zlatni standard“ što je bila prava nesreća za Veliku Britaniju tih godina, filtriralo se samo kao zanimljiva i zgodna greška u impresivnoj Čerčilovoj biografiji. Džordža M. Kejnsa, dalekovidost je udaljila od ,,britanskog establišmenta“ - morao se i dalje zadovoljiti položajem direktora osiguravajućeg društva, a povremeno bi održao i predavanja na nekom od univerziteta. Tek kad je izbio Drugi svjetski rat, a situacija u zemlji bila teška i ozbiljna, Kejnsu je oproštena ,,greška“ i ponovo je primljen u ,,establišment“. •
PODGORICA - Košarkaški
klub osoba sa invaliditetom
Paramont iz Podgorice osvojio je bronzanu medalju i ostvario najbolji rezultat u regionalnoj NLB Wheel ligi košarkaša u kolicima.
Paramont je juče u Ljubljani, u meču za treće mjesto, savladao Zmaj iz Gradačca 90:83. Podgorički tim, koji je dobio međusobni duel i u Podgorici 69:57, nadigrao je rivala i u dvorani Tivoli, tokom cijelog meča bio je u vođstvu, koje je dva minuta prije kraja iznosilo deset poena (83:73). Nekadašnji osvajač regionalnog takmičenja uspio je da se, serijom od 8:0, vrati u meč, ali ne i da ugro-
zi trijumf crnogorskog predstavnika.
- Ostvarili smo istorijski uspjeh za crnogorsku košarku u kolicima. U najelitnijem regionalnom takmičenju osvojili smo bronzanu medalju i ostvarili najbolji rezultat od kada košarka u kolicima u Crnoj Gori postoji - rekao je trener Paramonta Vladan Nikolić Istorijski rezultat za Paramont ostvarili su: Nermin Hujić, Ramo Rekanović, Senad Husović, Jasminko Nokić, Radmilo Baranin, Amir Čolić, Mersad Murić, Nedžad Pepić, Vahid Omeradžić, Adis Huskić, Menzil Đalima, Adem Bahtić i Adnan Šečić R.A.
Mornar 7 zaustavio Rudar, Budvani bolji od Lovćena
PODGORICA – Odavno je poznato da je Kup specifično takmičenje, koje često donosi iznenađenja.
PODGORICA – Crnogorski
jedriličar Ilija Marković zauzeo je 34, dok je Milivoj Dukić nastup na Svjetskom prvenstvu u kineskom Ćingdau završio na 58. mjestu.
Najbolji plasman od jedriličara iz regiona ostvario je Filip Jurišić iz Hrvatske, koji je zauzeo 11. mjesto. Šampionat je obilježio nedostatak vjetra, pa jedriličari prva tri takmičarska dana nijesu jedrili, dok četvrtog magla i slaba vidljivost nijesu dozvolili da šampionat zvanično počne. Organizatori su pretposljednjeg dana na ivici regularnosti, što se tiče jačine vjetra i vidljivosti, uspjeli da realizu-
ju dvije regate, od kojih je druga prekinuta u momentu kada su jedriličari prešli pola regatnog polja.
Posljednjeg dana odjedrene su tri regate – Marković je zauzeo dva šesta i jedno deseto, što je bilo dovoljno da na kraju zauzme 34. mjesto. Dukić je bio 24, 26. i 11, pa je na kraju Svjetsko prvenstvo završio na 58. mjestu. Do zlatne medalje je stigao Vilijem Virsema iz Holandije, srebrnu je osvojio Pavlos Kontides, Kipranin koji je član Jedriličarskog kluba Mornar iz Splita, dok je treće i bronzanu medalju prigrabio Zek Litlvud iz Australije. R.P.
Ipak, malo ko je vjerovao da će polufinale Kupa Crne Gore za rukometaše donijeti dva iznenađenja – za trofej će se boriti Mornar 7 i Budvanska rivijera Budva, koji su slavili identičnim rezultatom (28:23). Budvani su dominirali od starta, konstantno imali pet, šest ili sedam golova prednosti i zasluženo skinuli sa trona Lovćen, tako da će nakon 2023. godine ponovo biti u prilici da osvoje ovo takmičenje, dok Barani, koji su iznenadili Rudar, prvi put igraju za trofej.... Tako će se večeras (18 h) u velikom finalu gledati primorski derbi.
Dvorana: ,,Bemaks arena“. Gledalaca: 200. Sudije: Anđelina
Kažanegra i Jelena Vujačić
Sedmerci: Mornar 7 1 (2). Isključenja: Mornar 7 14 minuta, Rudar 10 minuta.
MORNAR 7: Junković (12
odbrana), Međedović (dvije odbrane), St. Ražnatović 4, Kovačević, Durutović, Nikočević 7, Bajić 2, Sa. Ražnatović 2, A. Ražnatović 5, Čigoja, Mrdak 3, Ašanin 5, Milošević. RUDAR: Čolović (15 odbrana), Anđelić, E. Junuz, Gazdić 3, S. Jonuz 2, Radovanović 3, Potpara 4, Matović 3, Helić, Grujičić, Jokić 7, Vukas 1. Mornar je ispisao istoriju i stigao do finala Kupa. Sam početak nije nagovještavao ništa dobro za barski tim. Naime, Rudar je meč otvorio sa 3:0, da bi Mornar prvi gol postigao preko Ražnatovića na isteku 11. minuta. Upravo desno krilo Barana, nakon kontri ,,probudio“ je Mornar, koji je u 17. minutu stigao do 5:5, da bi u 23. minutu Nikočević pogodio i za prvu prednost svog tima – 8:7. Već tada bilo je jasno da će prvo polufinale donijeti neizvjesnost. Međutim, od 25. minuta do 34. Mornar je napravio seriju 7:0 i stigao do velikih +6 (15:9). Rudar je pravio dosta grešaka, pokušavao brzopleto da dođe do gola, dok je Mornar imao raspoloženog Nikočevića, ali i tada veoma agilnog Sava Ražna-
tovića Potpara je prekinuo niz Barana, ali je to bilo kratkog daha. Sava Ražnatović je u 42. minutu donio čak sedam golova prednosti Mornaru, a identična razlika bila je u 47. minutu (23:16), kada je pogodio Luka Mrdak.
Već tada je sve bilo jasno, Barani su mogli već da razmišljaju o finalu...
Dvorana: ,,Bemaks arena“. Gledalaca: 500. Sudije: Novica Mitrović i Miljan Vešović. Sedmerci: Lovćen 0 (4), Budvanska rivijera Budva 3 (3). Isključenja: Lovćen 10 minuta, B. rivijera Budva 10 minuta.
LOVĆEN: Borilović, Vujović (12 odbrana), Đurković, Stanojević, Perišić 3, Pajović 5, Peruničić, Laličić, Radoičić 1, Radović 3, Šćekić, Mrvaljević 5, Petričević 2, Brnović 3, Racković 1, Damjanović.
B. RIVIJERA BUDVA: Vukajlović (9 odbrana + 3 sedmerca), Medojević, Novaković 5, Matrin, Kordova 2, Veličković, Kapisoda 2, B. Glendža, Rafa-
ilović, Bulajić 1, Mrvaljević 4, Radović, Božović, A. Glendža 7, Bajčeta 7, Divanović. Lovćen neće imati priliku da slavi duplu krunu, čak ni da brani trofej Kupa. Iako su Cetinjani u prvenstvenom duelu u Budvi slavili sa čak 37:21, polufinalni duel donio je totalnu dominaciju Budve, gdje se istakao golman Vasilije Vukajović, koji je često pravio čuda, ,,skinuo“ i tri sedmerca i uz Aleksandra Glendžu i Novaka Bajčetu, koji su postigli po sedam golova, te Luku Novakovića (koji je šutirao 5/5), svakako je jedan od glavnih ,,krivaca“ za senzaciju u ,,Bemaks areni“. Budvani su imali početak iz snova – u 18. minutu na semaforu je pisalo 9:2! Lovćenu ništa nije polazilo za rukom, pravili su dosta grešaka, Vukajlović branio gotovo sve, tako da je i na poluvremenu bilo ogromnih 14:7. Golom Bulajića u 33. minutu, koji je zatim doživio povredu ramena, Budvani su stekli rekordnih osam golova prednosti 16:8. Uslijedila je igra gol za gol, da bi tek od 38. do 41. minuta viđena reakcija Lovćena, koji je prišao na 19:15. Došlo je zatim do čarki na tribinama, koškanja i guranja, što je izazvalo i kratki prekid utakmice, ali Lovćenu nervoza nije donijela ništa dobro, iako su u dva navrata Cetinjani prišli na 22:18 i 23:19. To je, čini se, bilo sve, jer je Budvanska rivijera serijom od tri vezana gola potvrdila veliku pobjedu i neopisivo slavlje velikog broja pristalica u dvorani. R. PEROVIĆ
HERCEG NOVI - Bazen ,,Jadran“. Gledalaca: 1.000. Sudije: Mišković, Ivanovski. Rezultat po četvrtinama: 2:4, 4:1, 4:3, 1:1.
JADRAN MTEL: Đurović (šest odbrana), Holod 2, Vučurović 1, Obradović, Vujović, D. Radović 1, Lazić 1, Gojković, Ivović 2, Sladović 1, Milojević 2, V. Radović, Stupar 1, I. Radović.
PRIMORAC: Masaro, Brguljan, S. Ćetković, Šušijašvili 2, Murišić, Drašković, Matković 1, Janović, Vico 1, Brkić, P. Ćetković, 1, Stanojević 4, Vučković, D. Ćetković. Jadran MTEL završio je posao
protiv Primorca. Vaterpolisti iz Herceg Novog bili su maksimalni u finalnoj seriji - slavili su sa 3:0 u pobjedama, a posljednju su ostvarili sinoć na Škveru - 11:9. I ponovo kroz dramu, ali ne i nakon peteraca, kako su i završena prva dva meča. Kao i u prethodne dvije utakmice, do samog kraja je bilo neizvjesno, a u trećoj, ispostavilo se posljednjoj, domaćin je do ključne prednosti stigao od početka druge do sredine treće četvrtine, kada je serijom 6:0, nakon minusa od tri gola, poveo 8:5. Kotorane nije služio igrač više, iz 13 pokušaja dali su samo tri gola, a u finišu, kada su se približili na gol zaostatka, dva puta su ispustili šansu da dođu do remija. Igrač više bio je ključan, ali i
dobra igra domaćina u presingu. Očigledno i slabiji šut je uzdrmao samopouzdanje igrača trenera Vjekoslava Paskovića - Čestitke igračima Primorca na izuzetnoj finalnoj seriji. Zadovoljni smo što se trofej vratio na Škver. Ovaj ambijent i uopšte finalna serija je dobra i ukupno za reprezentaciju i sve što je očekuje. Nadam se da ćemo uspjeti da zadržimo ovaj nivo ekipe. Publika je dala dodatnu draž finalnoj seriji, nijesmo mogli da komuniciramo sa igračima, što bi rekli, kao u ona sretna vremena. Bilo je napeto... Hvala Leki na svemu što je uradio, vidjeli ste kakav je lider – kazao je Vladimir Gojković, trener šampionske ekipe.
Kotorani su u finalnu seriju uš-
Aleksandar Ivović otišao je iz Jadrana u svijet sa šampionskim trofejom, vratio se u Herceg Novi kako bi ponovo isti podigao - što je uradio sinoć na Škveru i završio karijeru dugu 23 sezone! Istina, legenda crnogorskog i svjetskog vaterpolo sporta možda će odigrati nekoliko turnirskih utakmica, ali ne na ovom i visokom nivou, ali, sve u svemu, veliki Leka je najavio to i prošle sezone, a sada je i definitivno rekao zbogom vaterpolu. Legenda je osvojila sve što se moglo osvojiti u klupskom vaterpolu, a na reprezentativnom nivou fali mu medalja sa Olimpijskih igara.
Čeka se Draškov odgovor, Masaro ide, na izlaznim vratima Šušiašvili!
U narednih nekoliko dana Draško Brguljan će odlučiti da li nastavlja karijeru u Primorcu, a izvjesno je da će mnogi ključni igrači ostati i
li sa željom da odbrane trofej, ali ispriječio se protivnik koji je očigledno sa mnogo više koncentracije odradio sva tri meča. I psihološki su Novljani spremniji bili za finale jer nijesu padali nakon minusa, a u penal serijama iskazali su šutersku stabilnost.
- Prije svega, čestitao bih Ja-
U Imoli je uvijek drama, a od jučerašnje kiše za pol pro tirao je Meklaren, tuga zbog Ferarija
naredne sezone u Kotoru. Od rijetkih koji će potražiti sredinu je golman Frančesko Masaro, a mogao bi da ode i Nika Šušiašvili. Status tre-
dranu na zasluženoj pobjedi, ipak je ovo bila serija od 3:0, čemu se mi nijesmo nadali. Bili smo blizu u sve tri utakmice, ali nažalost, to nijesmo uspjeli da materijalizujemo. Nadam se da ćemo i sljedeće godine ovako konkurentno da se borimo za trofej. Očigledno da igrač više nije funkcionisao, imali smo
nera Vjekoslava Paskovića, koji je u ovoj sezoni vodio tim do Kup trofeja, neizvjestan je i moglo bi da na ovoj poziciji dođe do promjene.
veliki broj promašenih šuteva, čak nijesmo ni odrađivali situacije da kvalitetno šutnemo, ali sad nema što o tome da pričamo. Važno je da smo se borili i stvarali šanse sa igračem višerekao je Dušan Matković, prvotimac Primorca. Novljani su osvojili 13. titulu... J. TERZIĆ
PODGORICA - Preticanje na stazi ,,Enco i Dino Ferari“ je teško, a šanse su minimalne da dođete do bolje pozicije ako su neki od asova Formule 1 raspoloženi za sve uslove.
U Imoli je uglavnom tako, a jučerašnja kiša, uz dramu, donijela je uzbudljive slike. Sedma trka Formule 1, za VN Emilije Romanje - protekla je u znaku vozača Meklarena. Oskar Pjastri osvojio je pol poziciju i Australijanac će danas voziti za četvrtu pobjedu zaredom na ovoj stazi. Pjastri je za 34 stotinke trijumfovao ispred Maksa Ferstapena, a iza njih je završio vozač MercedesaDžordž Rasel. Aktuelni šampion je držao pol poziciju do finiša, ali je Pjastri pokazao klasu i formu. Iznenadio je i Rasel, koji je završio ispred drugog vozača MeklaLanda Norisa, kao najbržeg na trećem treningu. Iza
njega je bio vozač Aston Martina - Fernando Alonso, kojeg je pratio Karlos Sains u Vilijamsu, ispred timskog kolege Aleksa Albona i drugog vozača Aston Martina - Lensa Strola. Među deset završili su Isak Hađar iz RB tima i Pjer Gasli u bolidu Alpina. - Bila je to odlična, ali teška trka sa svim kašnjenjima i crvenim zastavama. A i sa gumama, danas je C6 bio prava misterija. Krug je bio dobar, ali nijesam bio oduševljen što sam bio prvi automobilista na stazi. Tim je bio odličan - kazao je Pjastri. Probleme sa gumama manje-više imali su svi vozači.
- Nadam se da ćemo danas malo ubrzati tempo i malo bolje paziti na naše gume. Moramo da se fokusiramo na trku - istakao je Ferstapen. Između ostalog i zbog odličnog izbora guma od tima Mercedesa trećeplasirani Rasel je profitirao.
- Išli smo na to, mislili smo da
će možda srednja guma biti brza i to je bio dobar izbor. Bilo je veoma izazovno, na početku kruga smo zamalo promašili zastavicu. Ali zaista smo zadovoljni trećim mjestom - poručio je Rasel. Japanac Juki Cunoda doživio je težak udes, kada je bolidom udario u zaštitnu ogradu. Na sreću, prošao je bez ogrebotine, iako se bolid okrenuo u vazduhu, nakon što je proklizao po asfaltu i šljunku. Vozač Red Bula brzo je izašao iz bolida. Dobro je prošao Franko Kolapinto, koji je u samom finišu prvog dijela izletio sa staze, ali je na kraju uspio da osvoji 15. mjesto.
Drugi dio kvalifikacija bio je šokantan za navijače Ferarija, donio je rasplet kojim vozači nijesu zadovoljni. Šarl Lekler i Luis Hamilton eliminisani su u posljednjim trenucima, kao 11. i 12. Nije se proslavio ni Kimi Antoneli sa 13. mjestom. A. M.
Bokserski turnir u Bakuu
PODGORICA - Crnogorski bokser Nikola Raičević plasirao se u četvrtfinale juniorskog bokserskog turnira ,,Hajder Alijev“ u Bakuu. Jednoglasnom odlukom sudija, naš takmičar je u kategoriji do 48 kilograma savladao domaćeg borca Ismaila Nasirzadea. Rival Raičeviću u četvrtfinalnoj borbi biće Gruzijac
Emil Ismailov, koji je u osmini finala eliminisao Rusa Matveja Zaitceva. Plasman među osam najboljih dan ranije su izborili Strahinja Mrdak (do 50) i Matija Roganović (do 80). Ostala dva crnogorska predstavnika Luka Otašević do 46 i Andrija Nikitović do 52 kilograma bili su slobodni u osmini finala. R.A.
Košarkaši Budućnost Volija uspješno preskočili Megu u četvrt nalu plej-ofa ABA lige i mislima su već okrenuti duelima sa aktuelnim šampionom
PODGORICA – Budućnost Voli je u dva meča „riješila“ Megu i preskočila prvu stepenicu plej-ofa ABA lige.
Na taj način Podgoričani su opravdali očekivanja, iako će sad morati da čekaju desetak dana do prvog polufinalnog duela sa Crvenom zvezdom... - Prvi cilj je bio da posao u četvrtfinalu završimo u dva meča, da bi nam bilo lakše da se pripremamo za polufinale. Međutim, desilo se da je Dubai izgubio drugu utakmicu i da će protiv Cedevita Olimpije da igra majstoricu, što znači da ćemo na polufinale čekati desetak dana. To je malo dugo, ali to je naš posao, treba da poštujemo pravila i da se ne miješamo u nešto gdje nam nije mjesto – kaže za Pobjedu Alen Omić, centar „plavih“.
Za razliku od prvog meča u „MTEL Dvorani Morača“ (98:80), izabranici Andreja Žakelja znatno su teže došli do pobjede u Beogradu (92:87), zbog pada u trećoj četvrtini, u kojoj su ispustili 14 poena prednosti i dozvolili Megi da preokrene i vodi sedam razlike na sedam i po minuta prije kraja. Podgoričani su se, međutim, trgli na vrijeme i u finišu stigli do važnog trijumfa.
- Nijesmo sebi smjeli da dozvolimo onakav početak drugog poluvremena. Previše je primiti 31 poen za jednu četvrtinu. Imali smo fokus na baš dobrom nivou u prvoj, drugog i četvrtoj četvrtini, i u trećoj četvrtini nije trebalo da poremetimo onako dobru igru. Međutim, usponi i padovi se dešavaju u košarci. Idemo dalje, najvažnije je da smo pobijedili zasluženo. Treba da se dobro odmorimo i što bolje da se pripremimo za Crvenu zvezdu –dodaje Omić. Dobra stvar za Budućnost je što nije dozvolila iznenađenje, iako je u oba meča igrala bez prvog plejmejkera Mekinlija Rajta (povreda skočnog zgloba), koji bi trebalo da bude spreman za Crvenu zvezdu. - Mislim da će Rajt sljedeće sedmice krenuti da trenira. Falio nam je protiv Mege. Iako je Jogi (Ferel) obje utakmice odigrao super, ali nam treba takav igrač kao što je Rajt. Mnogo će nam značiti kada se priključi ekipi, da igra i da bude s nama, jer svi znamo kakvu sezonu ima za sobom. Za razliku od nekih drugih liga, plej-of u regionalnom takmičenju često nema pravi ritam. Tako će Budućnost do prvog meča morati da čeka desetak dana,
je lijep sport, nikome nijesu potrebne ružne scene
Mečevi između Budućnosti i Crvene zvezde su u prošlosti, posebno od sezone kada su Podgoričani osvojili titulu u ABA ligi (2017/18), često obilovali tenzijama, prekidima, neprimjerenim scenama na tribinama i oko terena, u Beogradu i Podgorici. Iako nije bilo sve idealno, ovogodišnji dueli u ligaškom dijelu su protekli sa mnogo manje problema. - Lično bih volio da prva utakmica bude fenomenalna za gledanje, da bude fer-plej, da naši navijači budu uz nas. Volio bih da bude tako i u Beogradu, jer košarka je lijep sport i ne treba ga kvariti, nikome nijesu potrebne ružne scene. Svi navijači su, naravno, uvijek dobro došli, mi smo željni njih i trebaju nam. Dugo godina sam u ABA ligi, volio bih da bude fer-plej sa obje strane, da se utakmice završe normalno. Ne bih volio da se vraćamo na prošla vremena, nema potrebe za tim – kaže Alen Omić Košarka
uostalom kao i Crvena zvezda, koja je posao sa Igokeom, takođe, završila u dva meča. - Možda nekim ekipama to i odgovara takva pauze zbog povreda, umora, svega, pa da mogu da se bolje pripreme. Nama bi više odgovaralo da u polufinalnu seriju krenemo za tri-četiri dana, jer smo u dobrom ritmu, dobro treniramo, mislim da smo na dobrom putu da grabimo te pobjede. Ali, ponavljam, nemamo pravo da se miješamo, niti to želimo, naš posao je dvorana, da se dobro pripremimo za Zvezdu. Jasno je da za Budućnost pravi plej-of počinje od Crvene zvez-
Niksi prvi put u nalu plej-ofa Istočne konferencije NBA lige
Prvi put sam „bekap“ centar, treba vremena da se naviknem
Iako nije bila najefikasnija (protiv Mornara je upisao 17 poena), Omićeva partija protiv Mege je bila najbolja u njegovom drugom „mandatu“ u Budućnosti. Centar „plavih“ je za 14 minuta igre bio bez promašaja iz igre (4-4), promašio je samo jedno slobodno bacanje (6-5), a upisao je i četiri skoka, te po asistenciju i ukradenu loptu, za indeks 20.
de, uz dužno poštovanje prema sjajnom mladom timu Mege. - Mega je svoju sezonu odradila pošteno, momci su fenomenalni, dosta igrača će u Ameriku, u NCAA ligu, i koristim priliku da im čestitam na svemu tome. Za nas je Zvezda finale prije finala. Očekujem baš tešku seriju, koliko god da traje. Dvorane će da budu prepune, a mi treba da budemo toliko ujedinjeni kao ekipa, da se očima pratimo i da znamo ko, kad i što priča i radi, gdje ko i kako stoji. Skor između Budućnosti i Zvezde je izjednačen, a oba tima su interesantno u ligaškom dijelu slavila u gostima -
- Zadovoljan sam i treba da nastavim u takvom ritmu do kraja sezone. Treba sam sebe da guram ka tome, da izgledam kao protiv Mege. Sada dolaze teže utakmice, i lakše mi je kad odigram utakmicu kao onu protiv Mege, iako, naravno, to može i bolje. Ali, prvi put u karijeri se nalazim u situaciji da sam „bekap“ centar,
Zvezda na jednu loptu u Podgorici sa 75:73, a Budućnost nakon produžetka u Beogradu (96:89).
- Što je bilo u ligaškom dijelu, bilo je. U svakom slučaju, naš cilj je da idemo u finale, ali idemo korak po korak, sad mislimo samo na prvu utakmicu, da je pripremimo kako treba. Očekujem težak meč, znamo kako je igrati protiv njih, pobijedili smo ih u Beogradu, ovdje smo imali šut za pobjedu, ali desilo se to što se desilo. Imamo prednost domaćeg terena i treba seriju otvoriti pobjedom. Omić očekuje veliku podršku sa tribina, ali se nada i sport-
treba vremena da se naviknem na to, na takve stvari koje dolaze kroz karijeru. Mislim da će do kraja sezone sve to da izgleda bolje i bolje, bitno je da dobro treniram, da slušam instrukcije trenera i da radim na tome da zajedno sa ekipom odradim dobar posao protiv Crvene zvezde – rekao je Omić.
skoj atmosferi u Podgorici i Beogradu.
- Dvorane će da bude pune, tu nema dileme. Naši navijači treba da nam budu šesti igrač, da nam pomognu, da nas motivišu svih 40 minuta. Želimo da bude fer-plej atmosfera, sa svih strana, da se poštuju pravila, da ne bude nekih stvari koje ne pripadaju košarci i da mi iskoristimo svu energiju da pobijedimo u prvom meču – zaključio je Alen
Omić, koji je u ligaškom dijelu u Podgorici protiv Zvezde upisao devet poena, šest skokova, tri ukradene lopte i dvije asistencije. S. JONČIĆ
PODGORICA - Prvi put od 2000. godine, košarkaši Njujorka plasirali su se u finale Istočne konferencije – Niksi su u šestoj utakmici polufinalne serije deklasirali Boston Seltikse 119:81 i seriju dobili sa 4-2 u pobjedama. U posljednjih 25 godina, Njujork je tri puta zastajao u polufinalu – 2013, 2023. i 2024. U krcatom „Medison Skver Gardenu“, uz rekordno skupe ulaznice, domaćin je, jednostavno, razbio aktuelnog šampiona, koji je bio bez svoje prve zvijezde Džejsona Tejtuma, zbog povrede Ahilove pete. Utisak je, međutim, da Boston i u kompletnom sastavu u ovom dijelu sezone ne bi mogao da parira ovako razigranim Niksima. Njujork je u šestom meču dobio svaku četvrtinu, ali su rivala slomili u drugoj dionici, koju su dobili 38:17, pa je na poluvrijeme otišao sa nedostižnih 64:37, nakon čega je domaćin rutinski priveo meč kraju. Njujork je dominirao u svim aspektima igre, a posebno je bio bolji u skokovima od Seltiksa (55-36). Kod Niksa je čak šest igrača imalo dvocifren poenterski učinak, a četiri su prešla 20 poena. O’Dži Anunobi (devet skokova) i Džejlen Branson su ubacili po 23, Majkl Bridžis 22, a Karl-Entoni Tauns 21 poen, uz 12 skokova. Džoš Hart je imao tripl-dabl od 10 poena, 11 skokova i 11 asistencija, a sa 10 poena dvocifren je bio i Majls Mekbrajd Kod Bostona, Džejlen Braun je sakupio 20 poena, po šest skokova i asistencija, Pejton Pričard je imao 11, Al Horford 10, dok su Derik Vajt sa osam i Džru Holidej sa četiri poena bili ispod svog nivoa. Niksi će u finalu Istočne konferencije igrati protiv Indijane, a prva utakmica igra se u srijedu u „Medison Skver Gardenu“. Ukupan bilans u plej-of serijama je 5-3 za Indijanu. S. J.
MERIDIANBET 1. CFL (35. KOLO): Jedinstvo dočekuje Budućnost, derbi u Tuzima između Dečića i Petrovca, gužva na začelju
Još malo, pa gotovo – u crnogorskom fudbalskom karavanu ostala su dva kola, pretposljednje se igra danas, a završno narednog vikenda.
Titula je ranije pripala Budućnosti, Petrovac je osigurao drugo mjesto, da zadrži treću poziciju najbliža je Sutjeska, dok je na začelju prava gužva u borbi za opstanak.
Otrant samo čudom može da izbjegne povratak u niži rang, Jezero je pretposljednje, a u zoni baraža je i Mornar. Na tri boda iznad crvene linije je Arsenal, u boljoj situaciji je Jedinstvo, a Bokelj je pobjedom u prošloj rundi pod Malim brdom napravio ključni korak ka ispunjenju cilja.
Prošlogodišnji prvak, tim Dečiča, zaostao je gotovo nestvarnih 35 bodova za liderom, ali ima šansu da preko finala Kupa spasi sezonu. Takav plan kuju i Barani.
Parovi 34. kola Meridianbet 1. CFL: Jedinstvo – Budućnost, Mornar – Bokelj, Otrant – Arsenal, Jezero – Sutjeska, Dečić – Petrovac. Sve utakmice počinju u 17.30 časova.
BEZ KALKULACIJA
Jedinstvo je uhvatilo dobru formu u finišu ligaškog takmičenja. O tome svjedoči niz od šest mečeva bez poraza. U seriju su stale po tri pobjede i remija, s tim što ni to teoretski nije dovoljno da riješe prvoligaški status.
Trener Sead Babača odlično zna što je potrebno njegovom timu u posljednje dvije runde, isto kao što zna da sve može da bude gotovo u slučaju trijumfa protiv Budućnosti na stadionu u Nikoljcu.
- Neophodna su nam još dva boda. Vadio sam statistiku: bolji smo u trouglovima i četvorouglovima od konkurenata, ukoliko budemo izjednačeni na tabeli. Možda nam neće trebati ni ta dva boda, ali ne oslanjamo se na učinak drugih ekipa. Gledamo sebe. Najbolja je opcija kada zavisiš od onoga što sam napraviš. Mi smo upravo u takvoj poziciji – za Pobjedu kaže Babača.
Dobar ritam pred finale Kupa
Dečić ove sezone nije mogao da parira Budućnosti u borbi za titulu, trenutno nije čak ni drugi ili treći – već četvrti, što samo po sebi govori kakav je bio u prvenstvu.
Za Tuzane učinak u ligi više nije toliko ni bitan, nego su sve karte bacili na Kup, gdje u finalu protiv Mornara mogu da izvuku sezonu osvajanjem trofeja.
Do tada, četi Nenada Brnovića ostala su dva meča u prvenstvu – danas protiv Petrovca i u posljednjem kolu sa ekipom kojoj su predali krunu.
- Dolaskom novog trenera, namjestili smo se taktički. Ljepše igramo, imamo posjed lopte, kroz pas tražimo šanse za gol. Ne dobijamo svaki meč, ali se trudimo da nametnemo svoj stil i pravimo šanse. Atmosfera je bolja, više vjerujemo i sa dosta optimizma pristupamo duelima – za Pobjedu je rekao napadač Vuk Striković
- Nijednom do sada nijesmo izgubili od Petrovca. Potrudićemo se da nastavimo tradiciju i u našem šestom međusobnom okršaju ove sezone. Oni su jako ozbiljan tim, s pravom drugi na tabeli i zasluženo u Evropi. Biće teško, ali želimo da u dobrom ritmu dočekamo finale Kupa. Za nas je ta utakmica sve. Ono što smo propustili u ligi, u velikoj mjeri pokrio bi trofej masovnijeg takmičenja – kazao je Striković.
U Bijelo Polje stiže Budućnost. Svi preduslovi za praznik fudbala...
- Očekujem da tribine budu punije, fer i sportsko navijanje. Nama je utakmica od ogromnog značaja. Trijumf nam donosi opstanak bez doigravanja. Vjerujem da će navijači to prepoznati i doći da nas podrže – ističe Babača, koji nastavlja: - Budućnost je prvak, najdominantnija ekipa lige i nema sumnje da nas čeka težak izazov. Uzdamo se u naš motiv i bitnost meča, a nadam se da rival neće biti na nivou igara kojim je osvojio titulu. Nećemo ništa kalkulisati, niti se braniti. Imaćemo ofanzivni stav, otvoreno, za gol više. Idemo na pobjedu – ističe Babača. Mladi stručnjak ne može da računa na povrijeđene Šćekića, Peroševića, Muzurovića i Đorđija Cvijovića Nikolić pauzira zbog kartona, a u konkurenciju se vraćaju Dulović i Idrizović
ŽAR I GLAD ZA
POBJEDAMA
Budućnost nije osjetila gorčinu ligaškog poraza sedam i
po mjeseci, sve do prošlog kola, kada je izgubila od Jezera. Plavi su stali nadomak izjednačenja rekorda od 22 spojene utakmice bez negativnog epiloga, ali i poslije osvojene titule – igraju za ime, čast, prestiž, brojke...
Jedan od onih koji čeka priliku u startnih 11 je mladi napadač Andrej Kostić - Uvijek ću dati maksimum, bilo da igram od početka ili uđem sa klupe, pola sata, 20, 10 ili pet minuta. Iskreno se nadam da ću dobiti priliku. Kod svakog igrača Budućnosti postoji žar i glad za pobjedama. U svakom trenutku znamo čiji grb nosimo, tako se i ponašamo. Meč možda nema toliki rezultatski značaj za nas, ali i pored toga želimo da ga riješimo u svoju korist – za Pobjedu je izjavio Kostić.
IGRAČI DA UŽIVAJU
NA TERENU
Nijednom Petrovac nije slavio protiv Dečića u prethodnih pet međusobnih duela od početka sezone. Šesta utakmica prilika je za ,,neboplave“ da promijene
RAIČEVIĆ: Idemo težim putem, ali važno je da ispunimo cilj
Jezero je nakon velike pobjede na DG areni protiv Budućnosti (3:2) gotovo osiguralo baraž. Teoretski fali još bod. Plavljani računaju da u duelu sa Sutjeskom mogu makar do remija.
- Rival je u odličnoj formi, dolazi u Berane poslije tri
negativnu tradiciju i bar donekle se revanširaju rivalu od kojeg su ispali u polufinalu Kupa.
- Osigurali smo drugo mjesto i počeli da rotiramo sastav. Šansu dobijaju momci koji su manje igrali, među njima ima i omladinaca. Želimo da im damo prostora, da se i mi u stručnom štabu uvjerimo da li smo negdje pogriješili, možda zaslužuju bolji status. Neki fudbaleri traže formu poslije povreda. Sve je to uticalo u prethodna dva kola ne budemo na željenom nivou. Izgubili smo dva meča, nije prijatno, ali sada želimo da vidimo neke druge stvari. Izaći ćemo sa kombinovanom ekipom i u Tuzima, ali očekujem da momci pokažu volju, želju i zalaganje – rekao je za Pobjedu trener primorskog prvoligaša Zdravko Dragićević - Nijesmo najbolje prolazili u duelima sa Dečićem, ali smo bolje plasirani na tabeli. Ne opterećujemo se međusobnim skorom, bitno je gdje je ko na kraju prvenstva. Tražim od igrača da uživaju, slobodno da igraju fudbal, a nadam se da će-
uzastopne pobjede bez primljenog gola i sigurno računa da danas može da obezbijedi treće mjesto. Respektujemo Sutjesku, ali i mi se pitamo. Ako ponovimo partiju kao protiv Budućnosti, bićemo bliži uspjehu. Potrudićemo se da osvojimo tri boda,
ali odgovara nam i remi. Spremni smo, motiva ne fali, a ni inspiracije protiv najboljih timova. Težim putem idemo do cilja, ali u krajnjem to nije toliko važno, koliko da izborimo opstanak – za Pobjedu je rekao iskusni ofanzivac Jezera Milivoje Raičević
13 – Korać (Jedinstvo), Perović (Jezero) 12 – Bojović, I. Bulatović (Budućnost) 11 – Abdulahi (Arsenal)...
mo sa pozitivnim rezultatom privesti sezonu kraju – dodao je mladi stručnjak. Ligaški obračuni Dečića i Petrovca bili su tvrdi, neizvjesni, na jednu loptu, dok su u revanšu polufinala Kupa viđena četiri gola (2:2). Malo je falilo da prođu ,,neboplavi“, ali presudila je pobjeda Tuzana pod Malim brdom od 1:0. - Dečić je ozbiljan tim, prošlogodišnji šampion. Nijesu ove sezone bili na tom nivou u prvoligaškoj borbi, ali opet mogu do trofeja. Respektujemo rivala, ali gledamo sebe. Rasterećeni smo i tražiću od svojih igrača da se nadigravaju – kazao je Dragićević. Petrovčani čekaju konačan ishod oko evropske licence. Ni-
jesu prošli u prvom krugu, ali su se za drugo apliciranje papirološki bolje spremili. - U ponedjeljak je sjednica, biće prisutni i ljudi iz našeg kluba. Nadamo se da će epilog biti pozitivan. Cijele sezone smo igrali dobro, držali nivo i kontinuitet. Bila bi velika šteta i hendikep da ostanemo bez Evrope koju smo zaslužili učinkom na terenu – ističe Dragićević. D. KAŽIĆ
Šokantno finale FA Kupa u kojem su ,,građani“ ostali bez šanse i za posljednji trofej
PODGORICA - Trenutak za istoriju i noć košmara na Vembliju.
Fudbaleri Kristal Palasa osvojili su FA Kup, prvi put u istoriji i uopšte prvi trofej i to na koji način! Mančester siti je sezonu završio bez trofeja. Favorit za 100 minuta nije gol postigao, a u najstarijem takmičenju, u samo jednoj utakmici, kada se
promaši penal za izjednačenje stvari uglavnom odu nizbrdo. Junaci K. Palasa bez imalo straha odradili su zadatak. Ebereki Eze je u 16. minutu doveo svoj tim u vođstvo i njemu se piše slava, kao i golmanu Dinu Hendersonu
Omar Marmuš promašio je penal za Siti u 36. minutu, odnosno Henderson je pročitao Egipćanina .
BUNDESLIGA (34. KOLO): Dortmund u Ligi šampiona, Lajpcig bez Evrope ,,Milioneri“ su elita
PODGORICA - Dortmund se provukao do Lige šampiona, a Lajpcig je bez Evrope - posljednje kolo Bundeslige dalo je sve odgovore, a najviše razloga za slavlje imali su ,,milioneri“.
Obezbijedili su četvrto mjesto iza Bajerna, Bajera i Ajntrahta, koji je osvojio tri boda u gostima protiv Frajburga (3:1). Istina, timu iz Frankfurta je drhtalo tlo pod nogama nakon što je domaćin pogodio u 27. i sa 1:0 ušao u posljednjih 45 minuta. Ali, gosti su se brzo nakon odmora sabrali i u nekoliko minuta riješili sve dileme, i to nakon što je u 44. izjednačio Knauf, a u 61. i 63. Kristensen
i Škiri donijeli su veliku prednost. Frajburg je na kraju završio na petom mjestu i igraće kvalifikacije za Ligu Evrope. Očekivala se pobjeda Dortmunda, tako je i bilo - 3:0 slavila je ekipa Nika Kovača Lajpcigu je bila potrebna pobjeda, ali je izgubio od Štutgarta (3:2) i zastao na korak od Evrope (sedmo mjesto). Bohum se pobjedom oprostio od Bundeslige (posljednji sa 25 bodova), a ispao je i Kil, kao pretposljednji. Hajdenhajm je izgubio 4:1od Verdera i igraće baraž za opstanak. Hofenhajm je poražen od šampiona Bajerna (4:0), ali je ostao prvi iznad crte… A. M.
I od tog trenutka krenule su muke za ,,građane“, vidno uzdrmani, imali su veći posjed lopte, ali završnica je bila katastrofalna.
U drugom poluvremenu igrači trenera Gvardiole nijesu ozbiljnije prijetili… Osvajač trofeja je osigurao i plasman u Ligu Evrope. Siti praznih ruku završio je sezonu. A. M.
PODGORICA - Pretposljednje kolo Druge lige donosi četiri utakmice, koje mogu da otklone i posljednje dileme.
Raspored i tabela
PODGORICA: Podgorica – Mladost DG
ROŽAJE: Ibar – Lovćen
PODGORICA: Kom – Grbalj
PLJEVLJA: Rudar – Igalo
Sve utakmice počinju u 17 časova.
1. Mladost
Lovćen ima tri boda više od Igala, pa ukoliko danas trijumfuje, a Igalo ne dođe do pobjede, Cetinjani bi bili u baražu. Ipak, Igalo se nada kiksu najstarijeg kluba, što bi značilo da će posljednja runda da otkloni sve dileme o putniku u baraž. Takođe, danas stvari mogu biti jasnije oko opstanka. Podgorica ima šest bodova više od Ibra, tri od Koma, pa teoretski kolo prije kraja može osigurati opstanak bez baraža, dok bi onda Ibar i Kom bili u doigravanju sa timovima iz nižeg ranga. Ali, krenimo redom. Podgorica će ugostiti, ako se tako može reći, Mladost (dva kluba koja igraju kao domaćini na istom stadionu), a s obzirom na to da je lider već i teoretski prvoligaš, Podgorica se nada da nakon što je deklasirala Lovćen može i protiv Mladosti stići do važnih bodova.
Uzbudljivo može biti u Rožajama. Ibar je nade u spas sveo na teoriju, ali će protiv Lovćena nastojati da dođe do pozitivnog ishoda, dok gosti žele brejk i da zakorače ka baražu. Sve to pratiće Igalo, koje je u posljednjih šest kola upisalo četiri pobjede i vratilo nadu da može do baraža. Igalo igra protiv Rudara, koji je svakako drugi. I, na kraju, Kom dočekuje Grbalj, a Zlatičani će juriti bodove, kako bi sačuvali kakvu - takvu nadu da mogu do opstanka... R.P.
Baraž za popunu Druge lige
PODGORICA – Fudbaleri Internacionala ostvarili su pobjedu na startu baraža za popunu Druge lige.
Internacional je u Nikšiću, u prvom kolu, savladao Slogu iz Starog Bara 1:0. Duel pobjednika Srednje i Južne regije odlučio je Ervin Ćorović u 65. minutu. Na startu baraža slobodno je bilo Berane, koje je bilo najbolje u Sjevernoj regiji. U drugom kolu baraža, 21. maja, rivali u Baru biće Sloga i Berane. R.P.
PODGORICA – Real je angažovao Dina Hojsena iz Bornmuta jer je aktivirao otkupnu klauzulu od 50 miliona funti, potvrdili su klubovi. Štoper je potpisao vjernost
Madriđanima na pet godina. Transfer će biti isplaćen u tri rate, a bivši klubovi Juventus i Malaga dobiće procente od obeštećenja - Juventus 10, a Malaga pet odsto.
Za 25-godišnjeg igrača interesovali su se Liverpul, Arsenal, Čelzi i Njukasl. Ali, srce je odličilo za Real, a mnogi smatraju da je glavnu ulogu odigrao Ćabi Alonso, koji bi trebalo da nasli-
jedi Karla Anćelotija na klupi Reala. Holanđanin će biti drugo pojačanje za narednu sezonu, jer je Real dogovorio dolazak i beka Trenta Aleksandera-Arnolda iz Liverpula. A. M.
Priredio: Slobodan ČUKIĆ
Poslije neprestane svađe sa svojom ženom iz Rusije, Milan se rastavio 1888, više-manje nepravilno, a iduće godine produžio igru i abdicirao u korist svoga jedinoga zakonitoga djeteta, slabe sudbine Aleksandra, koji je tada imao 14 godina.
Odvojen, na ovaj način, svađom roditeljskom i ostavljen u poznati koruptivni dvor, a po svojoj prirodi, prema izvještajima onih koji su ga poznavali, slabog mentalnog kalibra, Aleksandar je možda više za sažaljenje nego za pokudu. Njegovi nervi, po priči Čede Mijatovića, koji mi je to kazivao, nikad se nijesu mogli da poprave, poslije jednog rđavog slučaja na lađi, kad je bio mlad. On je bio posljednji izdanak i dekadentna mladica loze Obrenovića i bio je takav još od dolaska na prijesto. Vladan Đorđević, bivši ministar i predsjednik Vlade u Srbiji 1897 – 1900, u svojoj knjizi „Kraj jedne dinastije” bacio je mnogo svjetlosti na događaje koji su doveli do posljednje katastrofe. Mnogo je važno znati, da je poslije publikacije njegove knjige bio osuđen na šest mjeseci zatvora ne za klevetu ili uvredu, nego suđen je što je „nanio štete Srbiji publikovanjem državnih tajni.” Njegov izvještaj bio je potpuno korektan. On počinje pričanjem posjete Kralja Aleksandra Crnoj Gori, odmah poslije njegovog punoljetstva. Ovdje je lukavi Kralj Nikola pokušao da ga skloni na ženidbu sa princezom Ksenijom Knjeginja Zorka bila je umrla, Kralj Nikola se posvađao vrlo žalosno sa svojim zetom Petrom Karađorđevićem i ovdje izlazi na vidjelo vještina Kralja Nikole da se ne bi izgubila ni jedna mogućnost, nego da osnuje bračni savez sa svim i svakim mogućim pretendentom, samo da se dođe na srpski prijesto. Aleksandar nije pristao na ovu ženidbu i izjavio je da je njegov cilj dolaska u Crnu Goru bio politički savez između dvije zemlje u namjeri da brane srpske škole i crkve u Turskoj i uglavnom da štite srpske interese. Ovo je Knjaz Nikola odbio, jer je rekao da su ove zemlje bile određene da pripadnu sferi interesa Crne Gore i Prizren je bio ubrojan u tu sferu. Ovim je već bilo naglašeno da Crna Gora misli na prijesto Cara Dušana. Dva ministra, koja su pratili Kralja pomagali su ove zahtjeve Kralja Nikole. Ja ću vam reći:
Javljeno je da je Ferdinand obećao knjazu Nikoli da ga pomaže vojskom da zbaci Obrenovića sa prijestola i da se na kraju ujedine Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina sa Nikolom Petrovićem na čelu. Ovo je važna prekretna tačka u balkanskoj istoriji
„Ova dva čovjeka, koji su bili sa mnom na Cetinje, radili su, ne kao moji ministri, nego kao ministri Kralja Nikole”. Zbog traženja takve podjele teritorije pregovori su prekinuti. Posjeta Crnoj Gori nije uspjela. Nekoliko godina kasnije, u Crnoj Gori mi je govoreno ponosno, da ta udaja nije bila podesna za princezu Kseniju i da je njen otac odbio tu udaju, na osnovu toga „što Kralj Srbije neće umrijeti prirodnom smrću nego će biti ubijen ili protjeran.” Dakle, smrt Kralja Aleksandra Obrenovića još tada je bila planirana, mada ja, naravno, od toga nijesam znala ništa i Aleksandrova pričanja odnosno njegove posjete su tačna. U 1897. konci počinju da se sve brže zatežu oko nesrećnog mladića. Rusija prekida dugu svađu sa Bugarskom i na listi novog neprijatelja Obrenovića stoji i Knjaz Ferdinand. Rusija je dugo oklijevala da prizna ovog lukavoga, sposobnoga Knjaza koji je brzo uzdigao Bugarsku na jednu zavidnu visinu na Balkanu i sad se riješila da se koristi njime. Dobročinstva moraju biti uzajamna, jer bez potpomaganja ruskog, Ferdinand se ne bi mogao nadati uskrsnuću Velike Bugarske. Rusija, cinički upotrebljava bilo Bugarsku bilo Srbiju kad njoj izgleda najpodesnije za njene ciljeve. U avgustu iste godine Rusija je i dalje utvrđivala svoje pozicije sa njenom saveznicom Francuskom, koja se odmah poslušno ređa u red protivnika Obrenovića. U sljedećem oktobru Aleksandar Obrenović postavlja Vla-
dana Đorđevića, za ministra predsjednika i nalaže mu da formira Vladu. Zasluge ili nezasluge te Vlade mi nemamo potrebe iznositi. Što je interesantno to je, da je odjedanput bio napadnut od francuske štampe. Temps je napadao Vladana za tajno sporazumijevanje sa grofom Goluhovskim i Kalajem prije nego je formirao Vladu. Courier de Soir misli da „ovakva politika je rezultat trojnog saveza i da je
to jedna uvreda ravnoteži za Evropu.” Srbija je očigledno upotrijebljena da bi dokrajčila ravnotežu na evropskoj skali. La Souverainte produžava i hrabro kaže: „Momenat je došao da car Nikola treba da pokaže istu čvrstinu, kao što je njegov otac pokazao naspram Batemberga i Kobura u Bugarskoj.” Nova Vremya objavljuje: „da nova Vlada Srbiju uvodi u ekonomsku zavisnost od Austro-Ugarske.”
Isto tako i većina evropskih listova objavljuje da je car podario audienciju Petra Karađorđevića i sa njim razgovarao o kritičnom stanju u Srbiji. Vladanu je tada zapovijeđeno o nepromišljenom planu da se pozove general Fon der Goltz, da preduzme reformu srpske vojske, kao što je učinila i Turska. Plan je bio primljen sa zadovoljstvom od Fon der Goltz-a, ali je morao panuti pod žestokom kampanjom protiv srpske štampe koja se digla u francuskim novinama. Srpski ministar u Parizu Garašanin pokušao je da potkupi neke novine u Parizu, ali je bio dostavio ovoj Vladi da je to nemoguće dok je Rusija neprijatelj Srbije. Francuska je bila platila ruskog svirača, a ovo je bio svirač koji je udešavao tonove. Rusko-francuska politika već je odjekivala među centralnim silama sa određenim ciljem. Nesrećni Aleksandar ne znajući kome da vjeruje, niti kome da se okrene, zamolio je svoga oca, u izgnanstvu, da se vrati, iz Austrije i da uzme komandu vojske u ruke. Milan to učini i Rusija je bila više nego bijesna. Često je sada srpska Vlada primala izvještaje sa strane da Rusija čini planove za smrt Milanovu i Aleksandrovu. Jedna opomena, takve vrste, poslata je preko načelnika Njemačkog Ministarstva Spoljnih Poslova. U maju 1898, Nikola Pašić, koji je bio u Bugarskoj i radio na anti Obrenovića propagandi, bio je ponovo u Beogradu i bio vođa Radikalne stranke. Na opštim izborima, Vlada je,
ipak, dobila ogromnu većinu. Rad Nikole Pašića, u Bugarskoj, izgleda imao je značaja, jer je u junu iste godine, srpski Ministar u Sofiji, poslao vrlo važan izvještaj svojoj Vladi, gdje kaže:
Da je Rusija odlučila da Milan mora ostaviti Srbiju;
Da je Princ Ferdinand voljan da je pomaže na ovom putu sa svima sredstvima – ma bilo i zlo;
Da Knjaz Nikola iz Crne Gore i Ferdinand Bugarski rade zajednički. Kratko, malo docnije Ferdinand bugarski i Knjaz Nikola, ruski ministar u Bugarskoj i diplomatski agent Ruski na Cetinju imali su da se sastanu u Abaciji. Javljeno je da je Ferdinand bugarski obećao Knjazu Nikoli da ga potpomaže vojskom da zbaci Obrenovića sa prijestola i da se na kraju ujedine Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina u jednu državu sa Nikolom Petrovićem na čelu. Nikola počinje svoju politiku napada austrijske politike u Bosni jako.
Ovo je važna prekretna tačka u Balkanskoj istoriji i mi ćemo od te politike vidjeti mnoge rezultate.
G din J. D. Burčir (Bourchier), čije je znanje o bugarskim stvarima univerzalno dalje mi je govorio, ne samo da su zadugo radili zajedno Crna Gora i Bugarska, nego da je Bugarska snadbijevala Crnu Goru novcem. Ona je bila jedna od mnogih država, koja je šiljala novac Crnoj Gori i izgubila ga.
(Nastavlja se)
Početkom šezdesetih godina 20. vijeka, u Prosvetinoj ediciji Jugoslovenska proza, četiri mlada i do tada gotovo nepoznata pisca objavila su svoje prve knjige. Nedugo zatim, urednik Prosvete Momčilo Milankov u Borbi je napisao tekst o književnicima koji su polako počinjali da osvajaju jugoslovensku umjetničku scenu: Borislav Pekić, Danilo Kiš, Mirko Kovač i Filip David Nedugo nakon što je pomenuta književna grupa stupila na kulturnu scenu, jugoslovenski nobelovac Ivo Andrić je, na pitanje Večernjih novosti koje pisce voli, odgovorio: „Volim Kiša, Kovača i Davida, a najviše Davida“. „Naša književna grupa formalno zaista nije postojala, ali nama to „formalno postojanje“ nikada i nije bilo potrebno. Družili smo se, osećali međusobnu bliskost. Počelo je tako što smo u istom broju studentskog književnog časopisa „Vidici“, čiji je urednik bio Danilo Kiš, početkom šezdesetih godina 20. veka Mirko Kovač, Borislav Pekić i ja objavili svoje prve proze“, kaže Filip David. „Naše druženje krenulo je spontano. Odmah na početku, Danilo Kiš je definisao naš međusobni odnos: svaki od nas četvorice ići će svojim putem; jedni drugima nećemo nameštati izdavače i nagrade; naše književno i privatno druženje mora biti zasnovano na književnim afinitetima i drugarstvu, ne na koristoljublju“.
TAMARA NIKČEVIĆ: Poštovali ste pravila Danila Kiša?
FILIP DAVID: Jesmo. Držali smo ih se uvek i do kraja; zato je naše prijateljstvo i ostalo nenarušeno.
T.N: Među vama nije bilo surevnjivosti?
DAVID: Zaista nije. Iako su pripadali modernoj, savremenoj književnosti, naši književni uzori bili su različiti. Može izgledati čudno, ali je i ta različitost učvrstila trajnost našeg prijateljstva. Među nama nikada nije došlo do ozbiljnije prepirke ili svađe. Istina je da smo često razgovarali o onome što smo pisali, i to sasvim iskreno, iz čega je svaki od nas izvlačio književnu korist. Sećam se, na primer, da sam na jednoj od seansi Kišu, Kovaču i Pekiću čitao svoju tek napisanu priču.
„To što si pročitao samo je pola priče“, kazao mi je Kiš. „Nedostaje druga polovina“. Naravno, uvažio sam Danilove sugestije i ta je priča kasnije ušla u nekoliko antologija. Hoću da kažem da bi bez sugestija koje sam dobio na sastanku naše „grupe“ to što sam napisao ostalo samo koncept, skica, nedovršeni tekst.
T.N: Kakav status pisci vaše „grupe“ danas imaju u književnostima nekadašnjih jugoslovenskih republika?
DAVID: Mirko Kovač je jednom napisao da smo nas četvorica „poslednji dinosaurusi jednog shvatanja književnosti“. Mnogo toga se u međuvremenu promenilo, znate…
Beograd ne podnosi ljude koji ne poštuju pravila čaršije. Gotovo svaka Kovačeva knjiga izazivala je skandal i podozrenje, Kišova takođe. Pekić je često govorio o frustrirajućim čaršijskim intrigama i politikanstvu sredine na koje je morao da troši dragocjeno vrijeme i energiju. Žalosna
činjenica koju pominjete potvrđuje da ovdje najgore prolaze najbolji
Došle su nove tehnologije, svet je drugačiji. Pa ipak, ono što su napisali Kiš, Pekić i Kovač nesumnjivo ostaje velika i značajna zaostavština; književnost koja predstavlja još nedosegnut vrh u savremenoj jugoslovenskoj literaturi. Kao pisac, Kovač pripada crnogorskoj, srpskoj, hrvatskoj i bosanskoj književnosti; Kiš srpskoj i crnogorskoj; Pekić takođe. Istovremeno, sva trojica imaju značajno mesto u savremenoj evropskoj literaturi. Preko svojih priča, romana, scenarija, sva trojica su itekako prisutna i uticajna u književnostima, kako se to kaže, naših, sličnih i bliskih jezika.
KIŠ I JA SMO PREŽIVELI
HOLOKAUST
T.N: Kako upoznali Danila Kiša?
DAVID: Tek nedavno sam, i to sasvim slučajno, među svojim stvarima pronašao fotografiju iz novembra 1960. godine, na kojoj, zajedno sa dobitnicima nagrada konkursa Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, stojim pored Danila Kiša. Tu je dobro dokumentovano i mesto i vreme gde smo se Kiš i ja upoznali. Danilo je već bio diplomirao na Odseku za opštu književnost, dok sam ja, kao student druge godine jugoslovenske i svetske književnosti, istovremeno bio upisao Akademiju za pozorite, film, radio i televiziju.
Kiš i ja smo se uskoro ponovo sreli u redakciji uticajnog studentskog književnog časopisa „Vidici“, koji mi je tada ponudio saradnju. Danilo me je uveo u svet umetničkog Beograda, mladih slikara i pisaca. Upoznao me sa harizmatičnim Leonidom Šejkom, sa neobičnim i darovitim Mirom Glavurtićem, osnivačima slikarske grupe Medijala. T.N: Kako biste opisali svoj odnos sa Danilom Kišom? U čemu ste se slagali, gdje ste se razilazili?
DAVID: Kiša sam pre svega uvek poštovao. Prema meni je bio veoma dobronameran, ponašao se kao da mi je stariji brat. Na to je možda polagao pravo i zahvaljujući razlici u godinama - bio je, naime,
pet godina stariji od mene. Delili smo i zajedničku sudbinu malog broja onih koji su preživeli Holokaust. Naime, Danilov otac je čudom preživeo iz tzv. novosadske hladne dane, tokom kojih su nacisti Jevreje bacali u zaleđeni Dunav. Žrtve su stajale, mirno čekale da budu bačene pod led i, kada je red došao na Kišovog oca, rekli su – nema više mesta. Dunav je bio pun. Kišov otac je kasnije odveden u Aušvic odakle se nikada nije vratio.
Više od pedeset članova moje porodice je stradalo, mnogi od njih završili su u nacističkim logorima. Majka, mlađi brat i ja takođe smo bili odvedeni u logor u Sremsku Mitrovicu, ali smo, srećom, odatle pušteni nakon svega nekoliko dana.
T.N: Koliko ste imali godina?
DAVID: Dve i po.
T.N: Pamtite li tih nekoliko dana provedenih u nacističkom logoru?
DAVID: Kao kroz maglu, bio sam dete. Ipak, kada je rat završen, u trećem razredu osnovne škole napisao sam priču o tome kako smo majka, brat i ja od sela u kojem smo živeli do logora u Sremskoj Mitrovici prepešačili četrnaest kilometara. Od nacista smo uspeli da sakrijemo da smo Jevreji. Sećam se da je put bio mučan i težak, da sam bio izmoren i da sam, ne mogavši dalje da hodam, stalno zastajkivao. Svesna da će svako ko zaostane biti streljan, majka je, kako bi me motivisala, strepeći rekla da se na kraju puta nalazi veliko trešnjino stablo – a trešenje sam najviše voleo – i da će ga, ako ne stignemo na vreme, obrati ovi pre nas. Na konkursu, među četiri hiljade radova, osvojio sam prvu nagradu. T.N: Gdje ste proveli rat?
DAVID: Majka, brat i ja smo rat proveli u nekom sremskom selu, u kojem su nam, primivši nas u kuću, život spasili divni, hrabri, čestiti ljudi, Srbi, čije smo prezime jedno vreme nosili. Zvao sam se Filip Kalinić, po domaćinu koji nas je krio u svojoj kući. Iako su znali da nacisti streljaju sve one koji kriju Jevreje, Kalinići su, rizikujući mnogo, mojoj porodici spasili živote.
Kada razmišljam o istoriji i sudbini srpskog naroda u 20. veku, uvek najpre pomislim na porodicu Kalinić, a ne na Milana Nedića i njegov kvislinški režim.
T.N: Šta se dogodilo sa vašim ocem?
DAVID: Bežeći od antijevrejskih zakona, moj otac je 1941. otišao u partizane i tako preživeo rat. Bio je blag čovek, učio nas je da ne mrzimo, da drugome ne nanosimo zlo i da, bez obzira na tragičnu sudbinu naše porodice, suzbijemo svaku želju za osvetom.
T.N: U Srbiji, kažu, nikada nije bilo antisemitizma. Je li?
DAVID: Bilo ga je, naravno. Odnosi Srba i Jevreja su u 19. veku bili veoma zategnuti. Srbija je donosila antisemistske zakone, sve dok na Berlinskom kongresu 1878. nije bila prinuđena da Jevrejima prizna građanska prava. Taj singerovski materijal kasnije je istraživala Ženi Lebl.
U periodu nacističke okupacije, u Srbiji je već 1940. godine uveden „numerus clausus“, kojim je određenom broju jevrejskih đaka bilo dozvoljeno da se upiše na fakultete. Sličan zakon je postojalo i u Nemačkoj. Nemojte zaboraviti ni da je već krajem 1941, pre zvanične odluke o rešavanju jevrejskog pitanja, iz Beograda u berlinsku centralu Trećeg Rajha stiglo obaveštenje o tome da je u Srbiji istrebljeno preko devedeset procenata srpskih Jevreja. Bio je to najveći procenat u Evopi! Za to je odgovoran Milan Nedić.
T.N: Da, ali to je radio Gestapo.
DAVID: Jeste, ali uz logističku pomoć Nedićeve žandarmerije. Oni su pravili i Nemcima dostavljali spiskove srpskih Jevreja. Gestapo je bio krov, nacistička vrhovna komanda, ali je beogradski specijalni odel za Jevreje, koji je brinuo o tome da spiskovi budu potpuni, da se Jevreji okupe na jednom mestu, vodio Dragi Jovanović. Nemci su na osnovu tih dostava Jevreje izvlačili iz kuća, iz razreda, sa posla i slali ih u logore. Rade Konstantinović je svedočio da su trojicu njegovih jevrejskih drugova nacisti pokupili sa časa i iz učionice ih odveli u logor.
U Beogradu su postojali logori Topovske šupe, Staro sajmište, iz kojih niko živ nije izašao. Svi su ubijeni. U Topovskim šumama je pobijeno gotovo pet hiljada Jevreja, dok je sedam hiljada žena i dece stradalo na Starom sajmištu. Ti su ljudi tamo otpremani u čuvenom kamionu-dušegupki, koji je bio „proba“ za Aušvic i za masovno uništenje Jevreja. Ove se činjenice ne samo prećutkuju, nego se čak traži rehabili-
tacija Milana Nedića. Uprkos svemu, nikada neću reći da je Srbija antisemitska država. Doduše, postoje atisemitske tendencije.
T.N: Iz kojih krugova one dolaze?
DAVID: Srpska pravoslavna crkva jedan je od glavnih izvora antisemitizma, sadržanog u nekim njenim dogmama, u njoj bliskim organizacijama.
Patrijarh Varnava je 1937. gdine u Beogradu, tokom razgovora sa nemačkim predstavnicima, „izrazio simpatije prema borbi Firera i državnog kancelara protiv boljševičke svetske opasnosti“, ocenivši da „Firer i veliki nemački narod zajedno vode borbu koja služi na korist celom čovečanstvu“. Ovakve „pozdrave“ srpskog patrijarha preneo je Glasnik Srpske pravoslavne patrijaršije, njeno zvanično glasilo u svom izveštaju iz 1937. U knjizi „Kroz tamnički prozor“ Nikolaja Velimirovića, novoproglašenog sveca SPC-a koji ne samo što je antisemita, nego je 1935. godine od Hitlera primio odlikovanje, mozete, recimo, naći veoma teške reči o evropskoj kulturi koja je „pepeo, prah, ništa, manje od jedinice“. Nikolaj Velimirović mrzi zapadnu, evropsku civilizaciju koja je, tvrdi, delo Jevreja i njihovog oca - đavo-
la. Velimirović je predstavnik najkonzervativnije misli, koju sociolog religije Mirko Đorđević naziva „trijumfom filozofije palanke“. Nažalost, kada razgovarate sa pojedinim ljudima iz SPC-a, sa kojima se koliko-toliko još uvek može razgovarati, kažu –vladika Nikolaj to nije napisao. T.N: Kako nije napisao?! Pa, upravo ste mi pročitali… DAVID: Knjigu Nikolaja Velimirovića uvek nosim sa sobom i ovo što sam vam upravo pročitao čitao sam i na skupu kojem su prisustvovale i pristalice ultranacionalističke organizacije Obraz. Govorio sam o antisemitizmu Nikolaja Velimirovića, nakon čega su počeli da mi dobacuju: Lazeš, lazeš! Onda sam uzeo knjigu i pročitao neke izrazito antievropske i antisemitske delove. Odjednom, zapljeskali su i krenuli da galame. „Bravo, bravo!“, vikali su. Oni to podržavaju, tako misle. A reč je o mladim ljudima, gotovo deci. Kada već govorimo o antisemitizmu, postoji i nešto što je proučavano i što se u psihijatriji naziva jevrejskom samomržnjom.
T.N: Šta je jevrejska samomržnja?
DAVID: Patološko društveno ponašanje. Kada osete da
ih većinska grupa odbacuje, Jevreji postaju veći, militantniji nacionalisti od pripadnika većinskog naroda sa kojim žive. Ta je pojava naročito izražena u turbulentnim vremenima. Neke od najtežih optužbi na račun Jevreja napisali su upravo Jevreji. Objašnjenje verovatno leži u potrebi za prihvatanjem zajednice čiji ste deo, a koja vas ne želi. Zaboravljate svoje poreklo, negirate ga, skrivate kako biste izbegli probleme. Tako se rađa otpor prema sopstvenom poreklu, što utiče na deformisanost i ličnosti i karaktera.
U Hrvatskoj je, verovali ili ne, Jevrejin osnovao nacističku partiju! To su teške tarume iz kojih čovek neminovno izlazi oštećen. I ratovi devedesetih i celokupna istorija naučili su nas da, zagrebete li po biografijama nekih žestokih šovinista, možete otkriti njihovu bližu ili dalju pripadnost nacije koju negira i kritikuje. Reč je o pokušaju zamagljivanja sopstvenog porekla, o naporu da se bude „veći katolik od pape“. Tridesetih godina prošlog veka u Nemačkoj i Austriji imali ste veoma mnogo asimilovanih Jevreja, od kojih su neki u početku čak i podržali Hitlera i nacizam. Uzalud, to ih nije spasilo: čim su done-
ti rasistički zakoni, odvedeni su u Aušvic.
T.N: Jednu od priča u zbirci Grobnici za Borisa Davidovića Danilo Kiš je posvetio vama. Zašto baš priču Psi i kniige, šta mislite?
DAVID: Kako bismo međusobno obeležil dugogodišnje prijateljstvo, Kiš, Kovač, Pekić i ja obećali smo jedan drugome posvete u svojim knjigama. Priča Psi i knjige se po tematici donekle razlikuje od ostalih pripovedaki u zbirci Grobnica za Borisa Davidoviča. Kiš je znao da sam u svojoj književnoj tematici delimično okrenut jevrejskoj tradiciji i jevrejskoj istoriji i da je, u tom smislu, razumljivo da ona „pripadne“ meni. Žao mi je što je upravo zbog nje Kiš kasnije proživeo mnoge teške trenutke, optužbe zbog kojih je, kao osetljiv i častan čovek, ozbiljno propatio.
T.N: Govorite o takozvanoj aferi Kiš?
DAVID: Tako je.
T.N: U knjizi Pisanje ili nostalgija Mirko Kovač kaže kako je „povijest raspadanja“ započela hajkom na Danila Kiša sredinom sedamdesetih godina prošloga vijeka, te Kišovim definitivnim odlaskom iz Beograda u Pariz. Kako je Danilo Kiš, a kako ste vi, njegovi najbliži
prijatelji, doživljavali i preživljavali tu sramnu hajku?
DAVID: Kovač je uvek imao izuzetnu sposobnost predviđanja i tačne procene događanja. Sada, iz perspektive vremena koje se udaljava, postaje jasno da je u progonu Danila Kiša postojala anticipacija svega što će za koju godinu zadesiti Jugoslaviju - jačanje nacionalizma, mržnja, ratovi, zločin. Još sredinom sedamdesetih, Kiš je zapisao da je „nacionalizam ideologija banalnosti i kiča“, odnosno da je „totalitarna ideologija“.
T.N: Šta je bila pozadina hajke na Danila Kiša? Šta je bila suština te „književne afere“, iza koje je ostao Kišov Čas anatomije?
DAVID: Počelo je kao intriga, zajedljivo ogovaranje u beogradskom Klubu književnika, o čemu me je obavestio poznanik, koji se jedne večeri slučajno zatekao za stolom intriganata. Zamolio me je da Danilu prenesem šta se priča. A pričalo se da su „Psi i knjige“ ustvari prepisan srednjevekovni dokument. Ne želeći da Kiša uznemiravam besmislenim čaršijskim intrigama, taj sam razgovor zadržao za sebe. Međutim, Danilo mi se već sutradan javio, ljut što sam mu to besramno ogovaranje prećutao. Pokušao sam da mu obja-
snim da gnusna laž koju sam čuo nije vredna pažnje. Nje se saglasio.
„Ne razumeš!“, ponavljao je. „Pisac sam i, ako me unište kao pisca, ja sam niko i ništa!“
Sudeći po onome kako su se stvari dalje odvijale, pokazalo se, nažalost, da je imao pravo. Naime, ogovaranje iz Kluba književnika prihvatio je i deo intelektualnih krugova i deo žute štampe, pa je intriga dobila zamah.
Kiša su želeli da kompromituju ne samo na književnom, nego i na političkom planu. Ubrzo više nije bila reč o jednoj priči, nego je cela zbirka Grobnica za Borisa Davidovića etiketirana kao „antikomunistička“, što je za ono vreme bila ozbiljna optužba. Književna javnost se podelila.
T.N: Kako se podijelila?
DAVID: Deo čaršije Kišu nije opraštao tekstove protiv nacionalizma, protiv Staljinovih logora; zato su i sa te strane krenuli napadi. Istovremeno, najznačajnija imena jugoslovenskog kulturnog i umetničkog života stala su u Kišovu odbranu.
T.N: Predrag Matvejević, Nikola Milošević, Aleksandar ilić, Igor Mandić…
DAVID: Tako je. Ipak, na kraju je ceo slučaj stigao do suda: Kiš je otužen za „antkomunističku delatnost“. Naravno, dobio je spor, ali je ostao gorak ukus i spoznaja da je deo ove sredine protiv njega iz razloga koji nisu književni.
T.N: Nego?
DAVID: Pominjani su komunizam, antikomunizam, čak i antisemitizam... Ogorčen i povređen, Danilo Kiš je ubrzo napustio Beograd. Vratio se dve godine kasnije svojom fantastičnom polemičkom knjigom Čas anatomije, u kojoj je razotkrio suštinu ovog nazovimo ga „književnog spora“. U svakom slučaju, svojim celokupnim delom ,Kiš je širom otvorio vrata dolazećoj generaciji mladih pisaca postmodernista; trasirao je put „književnosti koja se hrani književnošću“, tj. pravu pisaca da se koristi dokumentima, citatima... Na književnom planu, to je najvažnija „tekovina“ proistekla iz ove afere.
T.N: U „Knjizi pisama 19921995.“ Mirko Kovač vam 26. septembra 1992. piše da je Kiš, upravo zbog hajke koju je boegradska čaršija pokrenula protiv njega, u jednom momentu razmišljao čak i o samoubistvu. Znate li nešto o tome?
DAVID: Veoma dobro sam znao koliko je Danilu bilo teško kada ga je čaršija optužila za tobožnji plagijat. Tim pre što on to nije krio. Posebno ga je ogorčilo kada je saznao da
Najmlađi član najtalentovanije i najuspješnije jugoslovenske neformalne književne grupe, koju su pored njega, Filipa Davida, činli Danilo Kiš, Mirko Kovač i Borislav Pekić, rođen je u Kragujevcu 1940. godine. Filološki fakultet, Odsek za jugoslovensku i svetsku književnost, i Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju, na kojoj je kasnije radio kao profesor dramaturgije, završio je u Beogradu. Jedan je od osnivača Nezavisnih pisaca (1989.), Beogradskog kruga (1990), kasnije i Foruma pisaca. Član je međunarodne književne asocijacije Grupa 99, osnovane na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu. Za svoje pripovijetke i romane („Bunar u tamnoj šumi“, „Zapisi o stvarnom i nestvarnom“, „Princ vatre“, „Sabrane i nove priče”,„Hodočasnici neba i zemlje“, „San o ljubavi i smrti“ i „Kuća sećanja i zaborava“; knjige eseja: „Fragmenti iz mračnih vremena“, „Jesmo li čudovišta“, „Svetovi u haosu“) Filip David dobio je brojna književna priznanja, među kojima i nagradu „Milan Rakić“, BIGZ-ovu i Prosvetinu nagradu za knjigu godine, Andrićevu nagradu, kao i Ninovu nagradu za roman „Kuća sećanja i zaborava“. Prilikom uručenja nagrade za Najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka u Srbiji, dobijene za roman “Kuća sećanja i zaborava”, Filip David se februara 2016. ogradio od tadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji je prisustvovao svečanosti tim povodom organizovanoj u Narodnoj biblioteci Srbije.
“Moram da se ogradim od prisustva Tomislava Nikolića. Poštujem instituciju predsednika, ali od devedesetih ne podržavam Nikolićevu politiku”, kazao je Filip David. Otišao je 14. aprila 2025. godine. Sahranjen je na Jevrejskom groblju u Beogradu.
su u tom čaršijskom ogovaranju učestvovali neki od njegovih prijatelja sa kojima se družio. Priču o samoubistvu sam prvi put čuo od Mirka.
T.N: Kada govorite o Kišovim prijateljima, mislite na Branimira Ščepanovića, Miodraga Bulatovića…?
DAVID: Miodrag Bulatović bio je deo grupe pisaca koji su se našli za kafanskim stolom odakle je potekla intriga. Kiš to Bulatoviću nikada nije oprostio. Kada je afera počela da dobija ozbiljne razmere, sreo sam Bulatovića, koji me je zamolio da Danilu objasnim da on nije kriv, da ne želi da učestvuje u polemici koja se upravo rasplamsavala i slično. U najboljoj nameri, Danilu sam preneo Bulatovićeve reči, što je Kiša silno razljutilo.
„Ako mi se još jednom javiš sa takvim porukama, prestaću i sa tobom da razgovaram!“, rekao mi je.
Time je stavljena tačka na moje „posredovanje“. Bilo mi je veoma važno da Kišu pokažem da ga u potpunosti podržavam.
T.N: U tekstu „Žertva blagorodnog čuvstva“, Stanko Cerović kaže da ko Danila Kiša „nije vidio u zanosu, teško će zamisliti kakve oblike dobija i kakvu silinu poprima ratovanje velikog duha obrečenog na sukob sa glupošću i ništavilom u svim dimenzijama, od uličnih do istorijskih. Kao zagnan, protiv svoje volje, Kiš je neminovno, sto puta na dan, eksplodirao na sitno neznanje slučajnih poznanika, ili na recital opštih mjesta intelektualaca-polovnjaka, i na sveprisutni topot ideologija koje su vladale svijetom i vijekom“.
DAVID: Kiš zaista nije podnosio „opšta mesta“, i književnu i svaku drugu nepravdu; gadio se licemerja i prostakluka; nije opraštao dvoličnost, nasilje i podlost. Zato se na kra-
ju i sukobio sa čaršijom, onim književnim i političkim polusvetom, koji je kod nas često i tužilac i sudija.
Danilo je, inače, divno svirao gitaru, i svojim po malo promuklim glasom pevao mađarske pesme. Imao je i svoj repertoar. Pamtim, recimo, kako je pevao pesme logoraša iz Aušvica, kao i pesme italijanskih partizana.
T.N: U zbirci Priče o Danilu Kišu, Mirko Kovač se sjeća da je „Danila poslednji put vidio 8. rujna 1989. u Beogradu“. Možete li se sjetiti svog poslednjeg susreta sa Kišom?
DAVID: Možda istog dana kada se Kiš video sa Mirkom. Kiš je kod mene u posetu došao sa suprugom Paskal Delpeš. Istrčao je do četvrtog sprata, očito želećii da pokaže kako je u dobro kondiciji, iako je, svi smo to znali, već bio uveliko bolestan od karcinoma pluća. Kad su Danilo i Paskal ušli, na televiziji je, sećam se, upravo počinjao ratni film „Metal Jacket“. Kiš je obožavao dobre ratne filmove i u takvim situacijama sa njim uopšte nije bilo moguće razgovarati. Kada se film završio, a ja zamerio što od razgovora nije bilo ništa, Kiš se nasmejao. „Ragovaraćemo sledeći put, ne brini“, obećao je. Tako smo se i rastali, ne pomišljajući, iako smo to obojica dobro znali, da je to naš poslednji susret. Danilo je ubrzo oputovao u Dubrovnik i… Bolest je već bila ušla u terminalnu fazu – osećao se loše i morao je u Pariz u bolnicu. To je bio kraj. T.N: Danilo Kiš je, po ličnoj želji, sahranjen po pravoslavnom običaju, i tu sahranu do danas prate određene kontroverze. Kako to da je na Kišovom pogrebu, baš kao i na sahrani Zorana Đinđića, mitropolit Amfilohije Radović napravio svojevrsan skandal?
DAVID: Kišova oporuka u kojoj traži da se sahrani po pravoslavnom običaju sve nas, njegove prijatelje, prilično je iznenadila. Neki su to pokušali da objasne Danilovom namerom da na taj način izrazi zahvalnost za pokrštavanje, koje mu je, kao jevrejskom dečaku, početkom 1941. godine zaista spaslo život. To mi objašnjenje ne deluje naročito ubedljivo. Naime, od nekih prijatelja iz Izraela sam kasnije čuo da je u jevrejskom Parku pravednika Kiš jednom želeo da zasadi drvo sećanja za svoga oca, što mu je onemogućeno.
T.N: Zašto?
DAVID: Zato što nije Jevrejin po majci, a Jevreji priznaju samo tu vrsta „pripadnosti“. U tom smisliu, pokrštavanje Kišu nije mnogo značilo.
T.N: „Među mojim precima sa majčine strane nalazi se jedan legendarni crnogorski junak, koji će se opismeniti u svojoj pedesetoj godini i slavi svoga mača dodati slavu pera, kao i jedna ‘amazonka’, koja je iz osvete posekla glavu turskom nasilniku“, piše Kiš u Autobiografiji. Majka Danila Kiša bila je Crnogorka, Dragićević.
DAVID: Tako je. Kiš je deo svog detinstva i mladosti proveo kod rodbine svoje majke, na Cetinju… Kada sam ovo o čemu sam vam upravo govorio jednom ispričao Mirku Kovaču, Mirko mi je kazao da ni on ne veruje da je Kiš, izabravši da bude sahranjen po pravoslavnom obredu, „vraćao dug pravoslavlju“. Kovač je verovao da je Kiš na taj način želeo da izbegne državnu sahranu i državne govornike.
Kiš se nije svrstavao, to nije voleo. Jednom su ga pitali kojoj kjniževnosti pripada.
„Pripadam bratstvu pisaca“, odgovorio je.
To je najtačnija definicija.
A Amfilohije? Amfilohije je održao upravo onakav govor kakav je Danilo želeo da se izbegne. Najzad, sama pravoslavna ceremonija veoma je ličila na državnu.
T.N: Jeste li saglasni sa ocjenom Borislava Pekića, koji je rekao da je Kiš “ipak sahranjen u masovnoj grobnici”?
DAVID: Ta vrsta ironije svojstvena je Pekiću. Kiš je zaista sahranjen u nekoj vrsti „masovne grobnice“, u beogradskoj Aleji zaslužnih građana. Tamo, dakle, gde ne verujem da je želeo da bude - među „zaslužnim građanima“, od kojih su neki, da ne kažem mnogi, zastupali uverenja i ideje suprotne Danilovim.
KOVAČ JE
NAJTALENTOVANIJI
PISAC NAŠE
GENERACIJE
T.N: Kada ste upoznali Mirka Kovača?
DAVID: Upoznali smo se u „Vidicima“… Nedugo nakon što je Mirko objavio svoj prvi roman „Gubilište“, javili su se dežurni cenzori koji su u tom delu pronalazili „antikomunističke metafore“ i optuživali Kovača da je negativno prikazao neke ličnosti iz svoga zavičaja. Bio sam među oni-
ma koji su visoko cenili roman u to vreme mladoga i talentovanog pisca, svoga vršnjaka, pa sam napisao tekst u kojem sam branio i „Gubilište“ i Mirka Kovača. Pomenuti tekst, namenjen Kulturnoj rublici „Politike“, objavljen je, međutim, u rubrici Među nama. Nije se, izgleda, uklapao u tadašnja važeća pravila ponašanja u kulturi. Svejedno, bio je to početak Mirkovog i mog prijateljstva.
T.N: Jednom ste mi rekli da je Kovač bio najtalentovaniji pisac vaše generacije.
DAVID: Kovač je svakom svojom pripovetkom, romanima, filmskim scenarijima dokazivao svoj vrhunski talenat. Kao što je i zapisao u memoarskoj knjizi „Vrijeme koje se udaljava“, još od svojih ranih godina znao je da će biti pisac. Kiš je od svih nas bio najobrazovaniji, Pekić najvredniji, svi odreda sjajni pisci, ali je Mirko Kovač bio nešto posebno. Sve njegove knjige čitao sam s jednakim uzbuđenjem. Filmovi snimani po njegovim scenarijima – „Mali vojnici“, „Lisice“, „Okupacija u 26 slika“ i ostali – svedoče da je Kovač, iako nije prošao nikakve scenarističke škole, zaista bio majstor svoga posla.
T.N: Kako nije prošao scenarističke škole? Zar nije bio upisao Akademiju?
DAVID: Jeste, upisao je dramaturgiju na beogradskoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Međutim, profesor Ratko Đurović mu je kazao da nema čemu da ga nauči i da bi mu, već posle prve godine, rado potpisao diplomu.
T.N: Koliko je na pisca Mirka Kovača uticao Miodrag Bulatović? U eseju Zaboravljeni pisac, Kovač piše o Bulatovićevom „silovitom talentu“, o „potencijalu genija“, o Bulatoviću kao o „velikom pjesniku nesreće“.
DAVID: Kovač je izuzetno cenio Bulatovića, posebno njegove zbirke priča „Đavoli dolaze“ i „Crveni petao leti prema nebu“. Obojica su iz istog kraja, iz Crne Gore, pa su i slike Bulatovićevog i Mirkovog detinjstva bile veoma slične. U svojim ranim radovima, Bule je opisivao crnogorsku vrelinu, koja se mogla porediti sa foknerovskom vrelinom američkoga juga.
T.N: „Ja sam pisac zapaljenih crnogorskih brda“, rekao je Miodrag Bulatović Boru Krivokapiću u knjizi „Lirska zver“.
DAVID: To je istina… Bule je nesumnjivo veoma cenio Mirkov izuzetan književni talenat. Uprkos svim kasnijim, pre svega političkim razilaženjima, Kovač je o Bulatoviću piscu uvek i pisao i govorio najbolje.
T.N: A vi, šta vi mislite o piscu Miodragu Bulatoviću?
Zašto je danas zaboravljen?
DAVID: Bulatović je, nema sumnje, u jugoslovensku književnost uveo nov, sasvim osobeni ton: žestinu, topos, nešto divlje privlačno. Rano je postigao uspeh, naročito u Nemačkoj, što je na neki način iskvarilo njegov talenat.
T.N: U kojem smislu?
DAVID: Počeo je da piše romane za koje je verovao da su komercijalni. Po mome uverenju, Bulatović je bio ubedljiv i snažan samo dok je bio verodostojan, dok je pisao o svome trumatičnom detinjstvu i mladosti. Inače, pažljivo je pratio šta smo mi mladi pisci objavljivali – sa uvažavanjem, ali i s određenom dozom ljubomore koju nije ni skrivao, što nas je sa njim povremeno približavalo, a povremeno i udaljavalo. Bulatović ima značajno mesto u istoriji jugoslovenske književnosti, iako je nepravedno zapostavljen, na neki način i zaboravljen.
T.N: Kada ste govorili o napadima na Mirka Kovača, o optužbama za „atikomunistički djelatnost“, Kovaču je oduzeta već dodijeljena nagrada „Milovan Glišić“ za zbirku Rane Luke Meštrevića.
DAVID: Ta epzioda zaista s pravom zauzima značajno mesto u istoriji ovdašnjih gluposti. Naime, ovoj sjajnoj zbirci priča stručni žiri najpre je dodelio nagradu „Milovan Glišić“, a onda je neki pametnjaković iz Saveza boraca, koji je pojedine priče pročitao na svoj budalasti način, knjigu proglasio „antikomunističkom“. Tako je Mirku oduzeta već uručena nagrada. Desetak godina kasnije, Kovač je za „Rane Luke Meštrevića“ dobio „Andrićevu nagradu“! Nažalost, sve Mirkove knjige, pa i filmove, a i zbirke eseja pratili slični „skandali“. Naprosto, bio je žestoki kritičar ekstremizma i totalitarizma, šovinizma, svakog oblika ljudske zatucanosti i gluposti. Niko mu nikada nije niti mogao, niti je pokušao da ospori umetnički domet, pripovedački talenat, ali su uvek nastojali da mu ospore pravo da govori i piše. A pisao je iskreno i hrabro, ne štedeći nikoga.
T.N: U knjizi Korespodencija kao život Borislav Pekić citira vaše pismo iz 1973., u kojem kažete da „Kovač povremeno svrati do mene, jadan
je i bedan otkako je Kiš otišao u Bordo“. Kovaču je Kiš toliko nedostajao?
DAVID: Mirko i Danilo bili su veoma bliski. Kišu je godio Kovačev humor, društvenost, šarm. Zajedno su odlazili na večernje sedeljke u Klub književnika, svakodevno se družili. Koliko je Mirku neostajao Kiš, toliko je, siguran sam, i Kišu nedostajao Mirko.
T.N: Jeste li se vas četvorica međusobno često dopisivali?
DAVID: Nije bilo mnogo dopisivanja. A i ono što smo se dopisivali kada su Kiš i Pekić otišli iz zemlje uglavnom je sačuvano zahvaljujući Pekiću. Tek kasnije, kada je bio primoran da napusti Beograd i skloni se u Rovinj, Mirko i ja počeli smo da se dopisujemo. Jedan drugom smo pisali gotovo svakodnevno. U to vreme još nije bilo mejlova ni skypa i naša su pisma stizala sa zakašnjenjem. Nekoliko godina kasnije, na nagovor Predraga Lucića iz Feral Tribjuna, naša korespodencija objavljena je u knjizi „Knjiga pisama 1992–1995“. Verujem da je ona autentičan dokument o vremenu u kojem smo živeli.
T.N: „Jednoga dana pitaćemo se kako je sve ovo bilo moguće“, kažete u pismu Kovaču od 23. novembra 1995. Jeste li ikada jedan drugome do kraja obajsnili kako je bilo moguće sve ono kroz šta ste obojica prošli devedesetih?
DAVID: Nismo. Čekalismo dan kada će sa vlasti otići oni najzaslužniji za krvavi raspad Jugoslavije. Nažalost, Mirko taj dan nije dočekao, a pitanje je hoću li i ja. Iskreno da vam kažem - sumnjam.
T.N: Kako je Kovač otišao iz Beograda 1991. godine? Znamo zašto je to učinio, ali…
DAVID: Mirko i njegova supruga Slobodanka Boba Matić nisu mnogo govorili o tome da namaeravaju da zauvek napuste Beograd. Kovač mi je odluku saopštio dan uoči odlaska. Taj autobus za Rovinj polazio je sa beogradske Sla-
Kišova oporuka u kojoj traži da se sahrani po pravoslavnom običaju sve nas, njegove prijatelje, prilično je iznenadila. Neki su to pokušali da objasne Danilovom namjerom da na taj način izrazi zahvalnost za pokrštavanje, koje mu je, kao jevrejskom dječaku, početkom 1941. godine zaista spasilo život. To mi objašnjenje ne djeluje naročito ubjedljivo. Naime, od nekih prijatelja iz Izraela sam kasnije čuo da je u jevrejskom Parku pravednika Kiš jednom želio da zasadi drvo sjećanja za svoga oca, što mu je onemogućeno
vije. Bio sam jedini njihov prijatelj koji ih je tog dana ispratio. Padao je sneg, vreme kao naše raspoloženje – turobno, sumorno. Bilo mi je zaista veoma teško; odlazio je moj jedini pravi beogradski prijateljelj. Ni Bobi ni Mirku nije bilo lako: odlazili su u neizvesnost, a i mi koji smo ostali u Beogradu znali smo da se ne možemo nadati ničemu dobrom. Kovač u to vreme nije želeo da govori o pravim razlozima svog neočekivanog odlaska. T.N: Ipak, znali ste zašto je otišao?
DAVID: Naravno da sam znao. Srpska tajna policija je devedesetih godina prošloga veka bila napravila spisak „neprijatelja“, na kojem se nalazilo i Mirkovo ime. „Ubiti i uzeti stan“, pisalo je pored njegovog imena. Neki Kovačevi prijatelji, saznavši za spisak, upozorili su ga da se što pre negde skloni. Da je lista „neprijatelja“ zaista postojala saznao sam nekoliko godina kasnije, što mi je potvrdio poznanik čiji je brat radio u policiji. Tokom proteklih godina, više puta sam zahtevao da se otkrije i obelodani pravi autor ovih morbidnih spiskova; nažalost, nikada mi nikakav odgovor nije stigao. Taj se mračni period uglavnom prećutkuje. Uveren sam da su u sve upleteni i neki političari na vlasti. T.N: Kada god čitam Knjigu pisama, uvijek pomislim da vam je Kovač ipak na neki način bio najbliži. Ako se ne varam, u nekoj svojoj knjizi – možda Elita gora od rulje, možda Pisanje ili nostalgija, ne sjećam se – isto o va-
ma kaže Mirko Kovač. Šta vi kažete?
DAVID: Kovač mi je i po godinama i po interesovanjima uvek bio najbliži. Gotovo svaki dan smo se čuli, razgovarali o politici, o knjigama, o filmovima, o svemu. To se nastavilo i kada je Kovač napustio Beograd i sklonio se u Rovinj. Njegova smrt duboko me potresla. Naravno, sva trojica mi veoma nedostaju. Nedostaje mi Kišova mudrost i emotivnost, Pekićeva ozbiljnost i istrajnost, Mirkov humor i druželjubivost.
Neđelja, 18. maj 2025.
T.N: „Draga Tamarice“, napisao mi je Mirko Kovač 29. avgusta 2012, „(…) Ja u nedjelju idem u ZG, mora se operisati jetra ako to bude moguće. Terapija je iscrpla sve mogućnosti. Što će biti, ne znam. Držim se Njegoša: svemu sam naredan. Boru mi puno pozdravi. Voli te Mirko“. Iako smo i nakon tog pisma mnogo puta razgovarali, ne sjećam se svog poslednjeg razgovora sa Mirkom Kovačom. Sjećate li ste vi svog poslednjeg susreta sa Kovačem?
DAVID: Mirka sam poslednji put video 28. maja 2013. u Zagrebu. Tog se datuma sećam jer je održana promocija moje zbirke priča „Sabrane i nove priče“, u izdanju zagrebačke Frakture. Mirko je napisao pogovor – dirljiv i veoma prijateljski intoniran. Bio je to, pokazaće se kasnije, njegov poslednji napisani tekst. Dogovorili smo se da Mirko na večernjoj promociji izgovori i nekoliko rečenica. Bio je raspoložen, od svojih je lekara prethodno bio dobio uverenja da njegov oporavak ide u veoma dobrom pravcu. Želeći to da proslavi, Boba i on su na ručak pozvali moju suprugu Veru i mene. Sećam se da je atmosfera bila divna, Kovač je bio izvrsno raspoložen. Posle ručka je sa Bobom otišao da se odmori. Kada smo predveče došli u njegov apartman da zajedno krenemo na predstavljanje moje knjige, rekao mi je da se ne osećao dobro. „Dobio je temperature, ima mučninu“, prošaputala je Boba. Otišli smo bez njega. Sledećeg jutra, uprkos dogovoru da se u Zagrebu družimo još koji dan, Mirko i Boba su se vratili u Rovinj. Već sutradan su iz Rovinja počele da stižu loše vesti. Sve je odjednom krenulo nizbrdo. Nikome od nas nije bilo jasno kako i zašto se Mirkovo stanje pogoršalo.
T.N: To do danas niko ne razumije.
DAVID: Ne, ne razume. Možda i zato što su Mirka doktori
držali u zabludi da je oporavak blizu, da je teška bolest ostala iza njega. A zapravo ništa od toga nije bilo istina: bolest je ušla u terminalnu fazu, morao je hitno u bolnicu u Zagreb… Umro je 21. avgusta 2013. Duboko urezana u sećanje ostaće mi slika poslednjeg susreta, lepog raspoloženja i Mirkovog vedrog, nasmejanog lica u trenutku dok je, ne sluteći ništa, umirao.
„BOLEST OD VJEČNOSTI“
BORISLAVA PEKIĆA
T.N: Kako ste upoznali Borislava Pekića?
DAVID: U broju „Vidika“ u kojem smo svoje prve proze objavili Mirko i ja, objavljen je i veoma zanimljiv odlomak iz romana „Vreme čuda“, koji je potpisao izvesni Adam Petrović. Ubrzo se pokazalo da se iza toga imena krije Borislav Pekić, bivši zatvorenik, u Titovoj Jugoslaviji osuđen kao pripadnik zabranjene Demokratske omladine Milan Grola. Nije prošlo mnogo, Bora i ja sreli smo se na jednoj beogradskoj književnoj večeri. U Pekićevoj pojavi, u njegovom držanju i ponašanju bilo je nečeg fascinirajućeg i gospodstvenog. Imao je neobičnog smis laza humor, što je ljude osvajalo. Čim biste ga malo bolje upoznali, otkrili biste osobu izuzetno vrednu, poštenu, ozbiljnu, karakternu.
T.N: Ko su bili Pekićevi književni uzori?
DAVID: Pre svih Tomas Man, što se može videti već u prvom Pekićevom romanu „Vreme čuda“. Manovi „Budenbrokovi“ verovatno su delom uticali na „Zlatno runo“, u kojem je Pekić opisao istoriju srpske građanske klase. Iako je dosta toga napisao, Pekić nam je jednom poverio da ga tek čeka veliki i pravi posao za koji se dugo priprema: kruna njegovog književnog rada trebalo je da bude trilogija „Crveni i beli“ i tetralogija iz istorije Vizantije. Nažalost, otišao je prerano.
T.N: „Ono što je Pekića činilo različitim od nas jeste njegova ‘bolest od vječnosti’ koja bi ga odvela k vragu da nije imao tako izazit smisao za humor i da nije svojom samoironijom razarao tu ‘bolest’ “, napisao je Mirko Kovač. Znate li o čemu Kovač govori kada pominje Pekićevu ‘bolest od vječnosti’?
DAVID: Bora Pekić, koga su u porodici zvali Duško, od samoga početka je verovao u svoje mesto u istoriji književnosti. Brinuo se o dokumentaciji, o svemu što će jednoga dana doprineti da o sebi ostavi jasan, dokumentovan trag; kako istoričarima književnosti, tako i kritičarima. Svakodnevno je pisao dnevnik. Iza Pekića je, to pouzdano znam, ostalo nekoliko hiljada neobjavljenih dnevničkih beležaka. Možda bi se u nekim drugim slučajevima moglo činiti preteranim, čak pretencioznim, ali je, kada je o Pekiću reč, to bilo prirodno.
T.N: Zašto prirodno?
DAVID: Pekić je pripadao onom soju pisaca koji pisanju posvećuju ceo život. U to je ulagao ogromnu energiju i upornost. Ipak, nikada nije delovalo umišljeno i narcisoidno.
T.N: Ne mislite da je Kovač kasnije, u nekim svojim esejima, bio isuviše strog prema Pekiću, naročito nakon što je (posmrtno) objavljena Pekićeva Korespodencija kao život? Doduše, i Pekić je, pišući o Kovaču, tu bio bio dosta zajedljiv, ironičan.
DAVID: Ah, ah… Bila je to specifična situacija. Mirku nije bilo drago što su u toj knjizi objavljena i neka pisma koja je, pola u šali pola ozbiljno, pisao Pekiću u London, a i pisma drugih pisaca u kojima se ružno govori o nekim od naših zajedničkih prijatelja.
T.N: Zašto je Borislav Pekić odlučio da napusti Beograd i ode u London?
DAVID: Pekić je uvek imao velike planove. Iako je dosta pisao i dok je stanovao u Beogradu, Pekiću to očito nije bilo dovoljno da bi ispunio sebi zadate planove. Često se žalio da mnogo vremena gubi u svakodnevnim obavezama, u noćnim provodima u Klubu književnika… Verovao je da će se to promeniti ako se negde skloni. Odabrao je London, jer je njegova supruga Ljiljana dobila posao u Londonskoj opštini. Pekić je tamo mogao na miru da radi.
T.N: Posjećivali ste ga u Londonu?
DAVID: Kao urednik Dramskog programa Televizije Beograd, jednom godišnje sam odlazio u London da kupim engleske televizijske serije. Bora nije dozvoljavao da boravim u hotelu, nego bih tih
Kovač je svakom svojom pripovijetkom, romanima, filmskim scenarijima dokazivao svoj vrhunski talenat. Kao što je i zapisao u memoarskoj knjizi „Vrijeme koje se udaljava“, još od svojih ranih godina znao je da će biti pisac. Kiš je od svih nas bio najobrazovaniji, Pekić najvredniji, svi odreda sjajni pisci, ali je Mirko Kovač bio nešto posebno. Sve njegove knjige čitao sam s jednakim uzbuđenjem. Filmovi snimani po njegovim scenarijima – „Mali vojnici“, „Lisice“, „Okupacija u 26 slika“ i ostali – svjedoče da je Kovač, iako nije prošao nikakve scenarističke škole, zaista bio majstor svoga posla
nedelju dana odsedao u njegovom domu. Postao sam svedok načina na koji Pekić radi.
T.N: Kako je radio?
DAVID: Već do pola devet ujutro Pekić bi ispisao najmanje desetak strana, od kojih je svaka mogla odmah da ide u štampu. Imao je lepu baštu sa staklenikom, bavio se baštovanstvom. Iz staklenika bi presađivao mlade biljke u baštu i uvek oko vrata nosio diktafon. Sa lopaticom u rukama, dok presađuje biljčice, Pekić je u diktafon govori ko je kome rod u „Zlatnom runu“, romanu koji je upravo pisao. Kasnije je to prepisivao i ubacivao u kartoteku. Sećam se da su zidovi njegove radne sobe bili izlepljeni podacima o ličnostima iz romana, a da su police bile zatrpane stručnim knjigama iz prava, iz arhitekture. Kod Pekića nije bilo improvizacije krakteristične za brzoplete i aljkave pisce; svaka njegova rečenica morala je biti na svome mestu, svaki podatak proveren i tačan. Pišući romane, Pekić je završio više od jednog fakulteta. Dok je pisao „Besnilo“, Pekić je danima obilazio londonski „Hitrou“, prikupljajući podatke o svakom detalju. U to vreme nije bilo terorizma kao danas, a ni aerodromska kontrola nije bila tako stroga. Ipak, Pekića su zapazili zaduženi za bezbenost londonskog aerodrome. „Šta radite ovde svakoga dana?“, pitali su ga. Kada im je objasnio šta radi i zašto, Pekiću je od tih ljudi na poklon dobio plan aerodrome,
Pekić je uvijek imao velike planove. Iako je dosta pisao i dok je stanovao u Beogradu, Pekiću to očito nije bilo dovoljno da bi ispunio sebi zadate planove. Često se žalio da mnogo vremena gubi u svakodnevnim obavezama, u noćnim provodima u Klubu književnika… Vjerovao je da će se to promijeniti ako se negdje skloni. Odabrao je London, jer je njegova supruga Ljiljana dobila posao u Londonskoj opštini. Pekić je tamo mogao na miru da radi
koji mu je bio veoma dragocen za pisanje bestselera.
Inače, gotovo po tradiciji, kad god bih dolazio, donosio bih mu flašu “Džoni Vokera” i kutiju cigara “Vilhelm drugi”.
Zauzvrat, Pekić mi je davao spisak najboljih televizijskih drama koje je gledao na engleskoj televiziji.
T.N: Kako ste doživjeli Pekićev „izlet“ u politiku devedesetih? Je li vas iznenadio?
DAVID: Nije. Kao mladić, Pekić je bio zatvoren zbog politike i, kada je došlo do kraha komunizma i uvođenja višestranačja, odmah se uključio u politički život: bio je jedan od osnivača Demokratske stranke, učestvovao u prvim demonstracijama protiv zloupotrebe medija. Tu je „zaradio“ i ozbiljan udarac pendrekom od strane policije.
T.N: Ipak, upravo ste se zbog politike kasnije distancirali od Pekića?
DAVID: Pre bi se reklo da se Pekić distancirao od nekih mojih stavova. Šta se dogodilo? Negde sam napisao kako moramo biti oprezni i svesni opasnosti da vlast u Srbiji mogu uzeti zločinci, koji bi onda celu državu mogli povesti u sunovrat. U časopisu „Demokratija“, Pekić je, ne spominjući moje ime, napisao kako „moj dobar prijatelj i dobar pisac ne razume šta je demokratija. U demokratiji i takvi mogu doći na vlast“. Naravno, nisam želeo da javno polemišem sa svojim prijateljem. Umesto toga, napisao sam mu pismo, u kojem sam mu još jednom objasnio svoja strahovanja zbog mogućeg izigravanja i zloupotrebe demokratije. Verujem da je to moje pismo sačuvano u Pekičevoj arhivi. Nakon što ga je dobio, naša komunikacija je privremeno prekinuta. Bora se nedugo nakon toga vratio u London. T.N: Kovač je tvrdio da ste vas četvorica „anacionalni
pisci“. Da li bi se zaista tako nešto moglo reći za Borislava Pekića? Konkretno, je li Pekić bio srpski nacionalista?
DAVID: Ne, ne, nikada Pekića ne bih mogao nazvati nacionalistom. Tim pre što znam da je iskreno verovao da dolazi vreme demokratije, „poštene politike“, za šta se zalagao i dok je bio član zabranjene Demokratske omladine. Naravno da je takvo razmišljanje bilo anahrono, čak i naivno u zemlji u kojoj je većinu političkih partija osnovala tajna policija sa ciljem da ih zadrži pod svojom kontrolom. Ipak, u Borino poštenje i dobronamernost nije se ni na tren moglo sumnjati. Kiš, Kovač, Pekić i ja zaista smo „anacionalni“ pisci, ali samo u odnosu na vladajući nacionalizam, koji se svodio na lažni patriotizam, na demagogiju, na raspirivanje šovinističkih strasti.
Pekić i ja smo se, sećam se, poslednji put sreli u „Zvezdara teatru“, na nekoj pozorišnoj premijeri. Već je bio ozbiljno bolestan, i to od iste bolesti koja je odnela i Danila. Nisam to znao… Video me je u gomili, prišao mi i zagrlio me. „Bio si u pravu“, rekao je, „zločinci su uzeli vlast!“
To me je veoma dirnulo. Naš mali nesporazum bio je izglađen. T.N: Danilo Kiš je svoj život okončao u Parizu 1989. godine, Pekić u Londonu 1992., Kovač u Rovinju 2013. Ni jedan u Beogradu?
DAVID: Beograd ne podnosi ljude koji ne poštuju pravila čaršije. Gotovo svaka Kovačeva knjiga izazivala je skandal i podozrenje, Kišova takođe. Pekić je često govorio o frustrirajućim čaršijskim intrigama i politikanstvu sredine na koje je morao da troši dragoceno vreme i energiju. Žalosna činjenica koju pominjete potvrđuje da ovde najgore prolaze najbolji. Newsweek, 26. januar 2017.
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ
crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ
hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Potrebni vozači B i C kategorije, radno iskustvo 2 godine. 069/032-380
Cjenovnik čitulja
(4 slike)
do 20 riječi (1 slika)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
Neđelja, 18. maj 2025. Oglasi
Dana 24. маја navršava se godina dana od ranog odlaska našeg
Godinu dana čekamo da vidimo tvoj osmиjeh na vratima kuće, da čujemo tvoje duhovite i šaljive komentare, da nas iznenadiš i obraduješ, samo tebi svojstvenom pažnjom.
Čekamo, ali uzalud.
Ne posustaje naša nada i ne prolazi nas želja za tobom. U srcima i sjećanjima ostalo je nešto zauvijek, a to je ljubav dobrog supruga, brižnog oca i uzornog člana porodice.
Koristimo priliku da se ovim putem zahvalimo brižnim kumovima, prijateljima, drugovima i kolegama na nesebičnoj podršci i pažnji koju nam pružaju svakodnevno.
Godišnji pomen će se obaviti u nedjelju, 18. маја na gradskom groblju Čepurci.
Supruga SANJA, sin MILOŠ, ćerka JOVANA, snaha KAĆA i unuk BALŠA RAJKOVIĆ
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
VUK RAJKOVIĆ
Godina je prošla, ali tuga i praznina ostaju. Nedostaješ svakog dana.
Tužno sjećanje na voljene roditelje
Godina dana je od smrti našeg brata, đevera i strica
Neke boli nikada ne prođu, samo naučimo da živimo sa njima. Nedostaješ.
RAKO, GOCA i ALEKSANDRA
575
569
Pola godine od smrti
SAVA J. VUJOVIĆA
Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u miru.
Supruga ĆANA, sinovi FIKO i GORAN sa porodicama
Sjećanje na našeg voljenog
BABIĆA 18. 5. 2022–18. 5. 2025 Zauvijek sa nama. OLGA, MILJANA, ZORICA
Posljednji pozdrav SLAVKU DRAŠKOVIĆU
Neću i ne mogu te zaboraviti. Puno ti hvala na svemu što bilo je, dobra dušo, iskreni prijatelju. Za mene nećeš umrijeti nikad. VLADAN sa porodicom
40 je dana od iznenadne smrti našeg dragog
SLAVKA DRAŠKOVIĆA
Surova je istina da si nas zauvijek napustio, tiho i dostojanstveno kako si i živio. Nosićemo te u svojim srcima i čuvati u najljepšim uspomenama. U nedjelju, 18 maja posjetićemo tvoju vječnu kuću. Vole te tvoji: MARKO, BORIS i ĐORĐE
585
584
Dragi RISTO
Bio si veliki prijatelj mojoj porodici. Ostaćeš upamćen kao čovjek velikog srca.
Tvoja svastika OLIVERA ADŽIĆ sa porodicom
Navršava se 40 dana našem voljenom suprugu, ocu i đedu RILU
Bol za tvojim odlaskom vrijeme ne liječi.
TVOJI NAJDRAŽI
Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog brata i ujaka RILA
Večno ćeš nam nedostajati.
JADRANKA sa porodicom
40 je dana od smrti moje voljene babe NADE
Da se živi po dobroti, poštenju i dostojanstvu, znam da bi tvoj život bio vječan. Nikad te neću zaboraviti.
Tvoj unuk MARIO
Četrdeset je dana od smrti naše voljene
Ostavila si veliku prazninu u našim srcima. Sjećanje na tebe u nama budi lijepe i drage uspomene. Nama ostade da te se sa ljubavlju sjećamo i nosimo u srcu zauvijek. PORODICA
Prošlo je 40 dana od smrti našeg voljenog
597
18. maj 2025.
Iznenada, brzo, ne opterećujući ikog otišao si iz našeg života. Ostao je osjećaj bespomoćnosti da išta možemo promijeniti, a željeli smo i nadali se da može biti drugačije. Teško je nositi sjećanje u srcu i mislima. Nedostaješ... Sa suzama te u mislima dočekujem. Svaki dan donosi radost i ujedno, iznova i iznova bolno sjećanje na naše zajedničko vrijeme. Trudim se da te se sjećam onakvog kakav si bio, pun volje za životom, nasmijan, borac.
Drži me nada da je tvoja duša našla mir i spokoj u nebeskom carstvu.
Tvoji najmiliji: šćer BILJANA, unučad SOFIJA i VASILIJE, zet ALEKSANDAR
18. 5. 2013–18. 5. 2025.
NADA ĐUKANOVIĆ rođena IVANOVIĆ
Tvoja dobrota, plemenitost i bezuslovna ljubav bili su svijetlo u našim životima. Godine prolaze, ali praznina ostaje. Zauvijek si u našim mislima i srcima.
Vole te BORO, ŽELJKO i SAŠKA 602
Sjećanje na naše, đeda, babu, oca, majku i brata
Nemoćne da promijenimo tužnu stvarnost, ostaje nam da s ljubavlju, dostojanstvom i sjetom nosimo Vas u srcu. LJILJA i SNEŽANA
40 dana bratu od ujaka
NOVICA KAMBAN
Voljeni brate, tvoja toplina, iskrenost, poštenje, skromnost i plemenitost vodile su te kroz cio tvoj život. Svako ko te poznavao i bio sa tobom u bilo kom ljudskom odnosu ima sjećanje na tvoje ljudsko dobro koje si im pružao. A tek mi, tvoji najbliži znamo koliko je tvoja toplina, ljubav, nježnost obogatila naše živote. Nedostajaćeš nam dok smo živi ali uspomena na tebe i sve što te krasilo što si nam pružio biće vječno u našim srcima. Sa tugom što nijesi sa nama ali sa velikim ponosom i ljubavlju što si bio u našem životu čuvamo te od zaborava.
Tvoja čista duša neka sa anđelima počiva u miru.
S ljubavlju
sestra NADA, sestrići DEJAN i IGOR, zet SAVO
Navršava se 40 dana od smrti našeg dragog
Još uvijek je nevjerica i navikavanje na činjenicu da te više nema i da nijesi sa nama.
Nijesmo te mogli sačuvati od smrti, ali možemo i čuvaćemo te od zaborava.
Prošli smo dosta zajedno, a toliko toga trebalo je tek da prođemo i proživimo najsjajnije trenutke naše djece, ali sudbina učinje da me u tome ostaviš samu.
Uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima voljen i nikad zaboravljen.
Tvoje poštenje, častan životni put i melemna priroda ostaviše neizbrisiv trag da se ponosimo.
U nedjelju, 18. maja 2025. godine posjetićemo tvoju vječnu kuću u 10 časova.
Tvoji RADMILA, IVANA i IVAN
573
NOVICI KAMBANU
Nole, otišao si u svom stilu tiho, nečujno tako kako si i živio. Tvoj crtež života će ostati u srcima, mislima i sjećanjima svih nas. Život nije kratak samo se mi kasno sjetimo živjeti. Dobri naš Nole, trebao si sad živjeti... Nedostaješ nam!
Tvoji: BRANKA, BATO, DRAGO i MINJA sa porodicama
Danas je godina od smrti moje sestre
LIDIJE Blažove VUJOVIĆ
Draga Lidija, godina prođe a ja i dalje noći provodim budna, dok mi sjećanja na tebe, tatu i majku grle umornu dušu. Nekad se polakomim, pa se ponadam da vas još imam, da se vraćate a znam, ko ode ne vraća se. Sestro, sa sobom ste odnijeli i parče moje duše, počivajte u miru a ja ću dok sam živa žaliti za vama.
Vaša MIRJANA sa porodicom
LIDIJA VUJOVIĆ
Vrijeme prolazi ali uspomena i sjećanje na tebe trajaće zauvijek.
Vječno ćeš mi nedostajati.
Tvoja tetka MILANKA
18. maja 2025 navršava se godina dana od smrti naše voljene
LIDIJE Blaža VUJOVIĆ
Čuvaćemo te od zaborava.
571
572
Hvala za beskrajnu ljubav koju si nam pružio
PAVLE i IVANKA
Tvoji: brat RAJKO, snaha NENA, bratanić ĐORĐE i bratanična MARIJA sa porodicom 568
Godina je dana od kada se nijesmo, ispijajući jutarnju kafu, nasmijale zajedno. Često, u kutku samovanja ćutke sabiram dane kada smo se radovale... Posiječe me tišina i krvarim nanovo, otvarajući dušu anđelima i drhteći kada me niko ne vidi. Mislima vraćam trenutke koji mirišu na djetinjstvo. Na snažnog tatu. Zdravu majku. Na raspjevana jutra i bučne noći dok čavrljamo i smijemo se pod jorganom... Život me je za dušu uštinuo, oduzimajući vas...
U gužvi svakodnevice osjećam da vas se nijesam navoljela...
Ponosna što sam vas imala, čuvaću vas od zaborava!
SENKA sa porodicom
596
Godina je dana od smrti moje tetke
LIDIJE Blažove VUJOVIĆ
Tetka, samo je vrijeme prošlo a sjećanje na tebe ostaje zauvijek. Nedostaješ!!!
Tvoj DRAŽEN
587
Već godinu dana, prebirajući po sobama sjećanja, pokušavamo da oživimo trenutke provedene sa tobom. Miris vrućega hljeba iz kredenca, slatkiša skinutih sa ormara, šlagova da nam sladoleda ne fali dok najljepše ljetnje i zimske odmore provodimo na selu, okruženi sa vama koji ste bili najljepši dio našeg djetinjstva... Korpa trešanja, džakovi oraha i lješnika, miris meda i sušenoga čaja, susreti zagrljajem, suze radosnice u očima - sve su slike koje izvlačimo iz sjećanja... Vraćamo uspomene ne bismo li vratili sebe do trena radovanja kada smo vas još toplo grlili. Zaludu nadmudrujemo kazaljke da zastanu kako bi nam ovi trenuci, vaši glasovi i smijeh što življe ostali u sjećanju... Nema vas više... Svaki maj će nam biti trn u ranjenom srcu... Volimo vas...
Vaši NATAŠA, NIKOLETA i ŠĆEPAN
564
Neka te anđeli čuvaju.
Tetka SAVETA sa porodicom
Navršava se 40 dana od smrti
PETRA
Dragi Pero, tvoja dobrota i osmиjeh ostaće zauvijek u našim srcima.
MILOŠ i JOVANKA BOJANIĆ
Moj voljeni sine
Navršava se 40 tužnih dana otkako nije sa nama
MILOŠ ADŽIĆ
Ostala je praznina, tišina i vječni trag u našim srcima. Porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću u najužem krugu.
Tvoja neutješna majka OLIVERA, sestre MIRJANA, DANIJELA, SLAĐANA i KOSA
Brate moj
MILOŠ ADŽIĆ
Najviše boli sve ono što smo mogli a nijesmo. Nedostaješ mi...
Tvoja sestra DANIJELA
52 dana od kada više nijesi sa nama
RUŽDIJA ABDOVIĆ
Bio si oslonac naše porodice. Dobrota tvoga srca i toplina tvoje duše uvijek će nam nedostajati. Bila je čast imati te za supruga i oca. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima.
Prošlo je 40 tužnih dana od smrti
18. maj 2025.
Brate moj, 40 dana bez tvog glasa. Tišina je glasna, a tuga neumorna. Svaki dan si uz mene, u mislima i srcu. Zauvijek voljen! VULE BOJANIĆ sa porodicom
590
MILOŠ ADŽIĆ
Iznenada si me napustio i ostavio me da živim sa dubokim bolom u srcu. Ostah te željna za života.
Tvoja majka OLIVERA
MILOŠ ADŽIĆ
Svakim jutrom isto pitanje, misli iste, moj Mićo, sestrina muko. Otišao si nasmijan kod svog tate. Čuvaće te sestra od zaborava.
Tvoja sestra SLAĐA
Voljenom našem
591
Četrdeset dana je prošlo otkako si nas napustio. Ti si ozdravio i odmaraš, a nama si ostavio duboku bol i ranu. Tvoji: MIRA, PEĐA i VIKTOR
563
566
BOJANU
Dani prolaze a tuga ne prestaje, rana si koja vječno boli, duboko u našim srcima neutješni od želje za tvojim nevinim osmijehom. Ujak MIKO i baba DOBRINKA
581
Tvoji: supruga ŠEVALA, sinovi SAMIR i OMER, ćerke BILSANA i BISERA 582
52 dana od kada više nijesi sa nama
RUŽDIJA ABDOVIĆ
Otišao si tiho i dostojanstveno onako kako si i živio. Hvala ti za svu ljubav i toplinu koju si nam pružio u životu.
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima
Tvoji: sin SAMIR, snaha EMIRA, unučad DŽEJLA, EMIN i ALEN
Voljeni moj brate
593
MILOŠ ADŽIĆ
Toliko neizgovorenih riječi ostade u meni. Ostaćeš najveća moja emocija, jedini moj. Željna sam te zauvijek. Falićeš...
Tvoja sestra KOSA
U tišini i bolu sjećamo se naše drage majke
VUJAČIĆ
567
Navršava se četiri godine bez tebe, a tuga ne prolazi. Počivaj u miru, zauvijek si sa nama u mislima. Tvoja MILICA i PETAR sa porodicom
583
Najboljem dedi
RUŽDIJA ABDOVIĆ
Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostaćeš voljen i nikad zaboravljen.
Tvoji: unuka ARNELA, unuci ADO i AMAR
Specijalnu publikaciju pripremili su Pobjeda i Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašisti Crne Gore
Crna Gora u Drugom svjetskom ratu i 80 godina antifašizma, slave i ponosa
Specijalna publikacija povodom 9. maja, a u čast osam decenija od pobjede nad fašizmom - nije samo knjiga. Ona je i zavjet, opomena, udžbenik hrabrosti i spomenik slobodi i vodi nas kroz dramatične trenutke crnogorske istorije: od prvih ustaničkih pušaka do konačnog oslobođenja zemlje.
Knjiga je moćno svjedočanstvo, oživljava scene iz bitaka na Sutjesci, Neretvi, Pljevljima… podsjeća na stradanja i surove zločine na Lazinama, u Velici i Pivi, ali i na neugasle ideale slobode, bratstva, jedinstva i ljudskog dostojanstva.
Ovo je hronika i opomena – da se zaborav ne smije dogoditi, da revizionizmu ne smije biti mjesta, a da antifašizam mora ostati najčvršći temelj savremenog društva.
