Patrick MODIANO
NOVI PRIJEVODI
* Između Jouy-en-Josasa i Pariza: tajnovitost toga predgrađa koje još i nije bilo predgrađe. Ruševni dvorac. Livade. Šuma Metz. Veliko kolo vodenice u Marlyju, koje se okreće uz šum i svježinu vodopada. Hangari aerodroma u Villacoublayju. Porte de Châtillon. * Od 1953. do 1956., u Parizu, pohađam s bratom osnovnu školu u ulici Pont-deLodi. * Otac se često zadržavao u svojoj radnoj sobi s dvojicom ili trojicom ljudi. Sjedili su u naslonjačima ili na priručjima kanapea. Razgovarali su među sobom. Naizmjence su telefonirali. I dobacivali jedan drugome aparat, kao loptu za ragbi. * Tajnovitost dvorišta Louvrea, dva skvera Carrousela i parkova Tuileries, gdje s bratom provodim duga poslijepodneva. Crni kamen i lišće kestena pod suncem. Zelenilo uređenog parka. Hrpa uvelog lišća uz temeljni zid terase, ispod Muzeja Jeu de paume. Aleje smo označili brojevima. Prazan bazen. Kip Kajina i Abela na jednom od skverova Carrousela, kojih više nema. I kip La Fayettea na drugom skveru. Brončani lav u vrtovima Carrousela. Zelena vaga uza zid terase uz obalu rijeke. Fajanse i svježina „Lavatoryja“ podno terase Fejantinaca. Vrtlari. Brujanje motora kosilice za travu, jednog sunčanog jutra, na travnjaku pokraj bazena. Sat s nepomičnim kazaljkama uz Južna vrata Palače. I biljeg utisnut usijanim željezom na ramenu Milady. * Knjige koje čitam nekoliko godina kasnije. Neke su me obilježile: Fermina Márquez Kažnjenička kolonija Žute ljubavi I sunce izlazi U drugim sam knjigama pronalazio fantastiku ulica: Margarita noći Samo žena Ulica bez imena U knjižnicama internatskih stacionara još su se povlačili neki stari romani koji su preživjeli dva posljednja rata i ostajali su tamo, vrlo diskretni, iz straha da ih ne odnesu u podrum. Sjećam se da sam čitao Oberléove Renéa Bazina. No, najviše sam čitao prve džepne knjige, koje su upravo počele izlaziti, i knjige iz Purpurne biblioteke, uvezane u kartonske korice. Bez reda, čitao sam dobre i loše
347