Stjepan ŠEŠELJ
SUVREMENA KNJIŽEVNOST
BANOVIĆ obrati pogled na publiku, nekima odzdravi laganom kretnjom. Zamijeti NOVINARA, ali svrće pogled, premda ga NOVINAR vidi. STRAŽARI otvaraju visoka vrata. LINA: (s uzbuđenjem) Sada će?!... BANOVIĆ: Veliki senat… LINA: A oni? BANOVIĆ: Kasnije… Ulazi PREDSJEDNIK i šest POROTNIKA. Uspinju se, sjedaju. PREDSJEDNIK udari batićem, na mir. Zastupnik javne optužbe – DRŽAVNI ODVJETNIK, ODVJETNICI optuženih, PEROVOĐE, STRAŽARI, ispraviše se na svojim mjestima, zauzeše službenije držanje. Publika se teže umiruje. PREDSJEDNIK mora ponovo uzimti batić. PREDSJEDNIK: Neka se uvedu optuženi! Otvaraju se druga velika dvokrilna vrata. Dvanaest ŽANDARA i nekoliko suonastaje gibanje, svi se dižu kako bi bolje vid jeli optužene. S jedne i druge strane senata ostaje po jedan ŽANDAR, a iza optuženih ostali. PREDSJEDNIK otvara suđenje. I kada se dvorana posve umiri, poziva MALOGA. PREDSJEDNIK: Neka pristupi Pavao Crni nadimkom Mali! LINA pomno prati svaki pokret. BANOVIĆU je još uvijek važnije što o njegovu posjetu može sve misliti publika; optuženi ga veoma malo zanimaju. MALI je pristupio i prisegnuo. PREDSJEDNIK: Pavle, gdje si prebivao u posljednje vrijeme? MALI: Pa svugdje… bio sam šumski radnik. PREDSJENDIK: Jesi li bio kada kažnjen? MALI: Nikada! PREDSJEDNIK: Koliko si škola svršio?
53