14
SUVREMENA KNJIŽEVNOST
Dubravko JELAČIĆ BUŽIMSKI
Svaki je razgovor uvijek bio praćen smijehom jer su njegovi komentari i opservacije bili brzi, ironični, nikad grubi i beskrajno duhoviti. U zimskim danima, kao što je bio ovaj prosinački, pio je čaj umjesto kave, nemilosrdno prethodno iscijedivši limun i žličicom polako miješao šećer u šalici. Filmske redatelje, kojih je uvijek bilo najviše za stolom, duhovito je klasificirao s nazivima prema dominantnim karakteristikama njihova umjetničkog rada i ponašanja. Tako je jednu grupu koja je bila posvećena ruralnim temama, a iz takvih je sredina i dolazila, nazivao „gunj i opanak“. Grupu sklonu mistificiranju umjetnosti i pretencioznim temama, koje su često znale i zagnjaviti svojim povišenim tonom razgovora, okrstio je imenom „lirsko meditativna sekcija“. One koje je obilježavala skromnost, autsajderstvo i nenametljivost ponekad prožeta gorčinom, jednostavno je zvao „u kutu nikome na putu“. Napokon, grupa pod pomalo estradnim nazivom „cocktail i akontacija“, obuhvaćala je redatelje koji, nakon što bi se domogli početnih sredstava za svoje projekte, najavili ih u novinama, napravili prijem – na koncu ne bi ništa snimili. I upravo je toga hladnog prosinačkog dana dolazak jednog predstavnika grupe „cocktail i akontacija“ pokrenuo zanimljivu diskusiju koja je završila mojim neobičnim priznanjem o mladenačkom pokušaju da napišem priču pod tuđim imenom. Ali možda je najbolje da krenem redom. – Zamislite, – rekao je spomenuti redatelj prekinuvši dotadašnji razgovor – sad kad sam ovamo dolazio, prišao mi je čovjek tu pored Oktogona i ponudio mi sat. Bolje rečeno, jedan švercer. – I? – upitalo je nekoliko prisutnih, jer je on još zadihan od hoda i hladnoće malo zastao. – Ponudio mi je Rolex. Rolex explorer! Kad je rekao cijenu, nisam mogao vjerovati. Rolex explorer za sto njemačkih maraka! Sat koji inače košta više od deset tisuća maraka, on je prodavao za sto. Da ne vjerujete! – Vjerojatno se radilo o falsifikatu – primijetio je profesor povijesti koji je uvijek pućkao lulu. – Naravno, naravno da je falsifikat. Ali zamislite, ono što toliko vrijedi u originalu kao bofl robu možete kupiti za sitne novce. – Jesi li ga kupio? – upita predstavnik redateljske sekcije „u kutu nikome na putu“. – Što ti je?! – poskoči „cocktail i akontacija“. Kao da ga je pitanje čak malo uvrijedilo. – Da kupim neko smeće za sitniš? Ne, nikada. Radije ću jednom, ako mi se pruži prilika, kupiti original, nego da to govno nosim na ruci. Nastao je kratki tajac, jer se konobar koji je pristigao nagnuo nad zadnji red stolica čekajući narudžbe. A onda se Vladekova obrva podigla i ja sam s užitkom čekao što slijedi.