glavni državni inspektor Mikulić volio je krkati pršut, ali ga gustaju i druge suhe delicije. I meso svih vrsta. Odmah je jasno kako čovjek nije vegan. Nije pao zbog 10 kila graha, 10 kila blitve i raštike uz pet kila patata, koji su cjenovno sve više u rangu piletine i svinjetine. Može li mu se zamjeriti što štuje našu mesoljubnu hrvatsku tradiciju? Neće valjda za mito uzimati kus-kus. Pravi je naš domoljubni Hrvat. Hrvatina.Vidi se to i po tome što je volio i divljač. Malo srnetine i veprovine, pa dajte ljudi, ima li boljeg gulaša? Uzeo i nešto preko stotinjak tisuća eura, ali nije to tražio, naprosto je dobio pride. Za razne troškove. Svi dobro znamo kako lova curi, malo tu, malo tamo, i ode. Naš Mikulić samo je bio prilagođen vremenima u kojim živimo. Osim toga, jako je važno naglasiti, uhićen je građanin i mesožder Mikulić, a ne, kako sam prije krivo navela, glavni državni inspektor. Par sati ranije razriješen je dužnosti pa je razvidno kako je uhićen samo jedan obični građanin s lopovskim sklonostima.
Ida se razumijemo - to nije isto nego, brate mili, sasvim nešto drugačije. Zašto je razriješen, sasvim je razumljivo. Vlada na čelu s Plenkijem baš je taj dan saznala kako su dotadašnja šaputanja istinita. Saznali su groznu istinu da ovaj, dotad poštovani i vjerni član stranke, voli gurnuti lovicu u džep. Ne onu od uvijek premale plaće, nego lovicu za pogodovanje. I to ih je strašno iznenadilo i uvrijedilo. Sve dotad vjerovali su ‘svom’ čovjeku. To što je amenovao na dva nebode-
ra dograđeni kat ili dva više od onog što je pisalo u dozvoli, smatrali su Mikulićevom dobrom procjenom. Kako drugačije? Valjda on zna! Pa neće se Vlada petljati u posao struke! To je bilo na Mikuliću. Plenki se jako snervao kad je saznao istinu o odlaganju opasnog otpada i tim vražjim kamenolomima. Onako snervan, odmah je usput smijenio i šest direktora državnih poduzeća. Samo zato što sad, poučen slučajem Mikulić, puše i na hladno. Za jednog od tih direktora znamo da je volio skupe automobile, dok su drugi bili skloniji nekretninama, skupim poklonima, markiranoj robi i fancy restoranima i putovanjima. Ali tko će sad vjerovati kako je to sve od babe i đeda? Plenki više ne želi riskirati, pa da mu ih uhićuju baš dok predaju izvještaj u Vladi. Nećeš razbojniče! Sretna je okolnost što je Plenki navrijeme progledao, pa nećemo imati naslovnice kako je uhićen neki Plenkijev direktor državnog poduzeća, nego neki tamo građanin, kao i svaki drugi građanin ako je lopina. Tako se to radi. Bravo za beskompromisnog Plenkija i našu Vladu!
vidiš Mikulićev cjenik, stvarno je bivši Beroš bio mala mica maca. Ili je jedino s tim vražjim mikroskopima bio malo neoprezan. Nema veze. Važno je da sad imamo novu ministricu koja je sjajno detektirala razloge dugih lista čekanja po bolnicama. Krivi su bezobrazni pacijenti, koji se mrtvo hladno ne pojave na zakazanom pregledu. Treba ih kažnjavati. Ako ne donese potvrdu da je u među-
vremenu umro ili kako mu onaj zločesti Nijemac sve skriva po kući, pa tako i datum pretrage, slijede kazne. Zato možemo s velikom radošću pratiti smanjenje lista čekanja za dobrih mjesec, a možda i mjesec i po’ dana. To je sad, na zadovoljstvo naše ministrice od zdravlja i na našu sreću - riješeno.
Nekidan priča jedna gospođa u tramvaju kako ju je slijedio neki tamnog lica i da se boji tih vražjih stranaca. Prvo je kao gledao u mobitel, a zapravo je nju gledao, pa je onda pitao smije li pomaziti njenog psa. Onda ju je slijedio do butige gdje je i on, kao, nešto kupovao. Strah me je, kaže ona, evo što su napravili onoj jadnoj časnoj. Sad je sasvim svejedno što je sirota časna bolesna i sama se ozlijedila. Mržnja i strah se šire. Već je bilo prebijanja stranih radnika, ali sad možemo očekivati eskalaciju. Posebno kad je brzina širenja neistine uvijek veća i ‘istinitija’ od obične i dosadne istine.
Kadsu u pitanju antifašisti, tu su stvari malo kompliciranije. Jest, cijeli civilizirani svijet ponosi se svojim antifašizmom, ali moguće dobrohotno objašnjenje je što oni nisu imali tako kompliciranu situaciju. Nije im šef od borbe protiv antifašizma šurovao s Rusima i uveo drugove komuniste. Pa onda, nakon rata, uveo jednu državu, jedan ‘narod’ i jed-
nog vođu. Uz to, osim svijetlih i uspješnih oslobađanja okupiranog teritorija, bilo je tu i puno i previše zločina. Istina, u svakom ratu ima zločina i to je nešto o čemu treba otvoreno govoriti i istraživati. Što je posao povjesničara. Ali se o tome ne možemo dogovoriti. S druge strane, imali smo ustaše i Pavelića. Pod parolom ‘za dom spremni’ ubijene su, što u logorima ‘za odmor i rekreaciju’, što van njih, cijele obitelji među kojima i brojne obitelji Hrvata. Druge obitelji ubijane su u ime rasnih zakona koji su doneseni i provođeni posve isto kao i u tadašnjoj Hitlerovoj Njemačkoj. Teritorij Dalmacije i Istre poklonjen je Talijanima. Hrvatska je svedena na Pavelićev pašaluk. Ali svi su oni željeli svoju samostalnu Hrvatsku, pa bi za to trebalo, kao, imati razumijevanje.
Dok
su ovi drugi željeli nešto drugo. Jugoslaviju. Svi? Neće baš biti da je tako. Kako god, sad smo tu gdje jesmo. Pobrkali smo sve lončiće pa ispada kako su bolji nacizam i fašizam, nego mrska nam ‘crvena zvijezda’. Ne mislim na srpski nogometni klub. S nevjerojatnom lakoćom naši vladajući političari uspijevaju u istu rečenicu staviti kako su protiv fašizma i ustaša, ali i onih pod crvenom zvijezdom. I kako treba istražiti zločine pod tom zvijezdom petokrakom. Naravno da treba, ali fašizam i antifašizam ne
smiju se podvesti pod istu rečenicu, ma koliko na prosvjedima bilo provokatora. Jer ima ih na svim stranama. Antifašizam nije i ne smije se vezati uz Jugoslaviju. Po tome ispada kako Hrvati nisu bili antifašisti. Nego što? Svi redom ustaše? I Anušićeve izjave i one županice Tramišak kao da su izrečene po Vučićevoj narudžbi, koji ionako tvrdi kako su u Hrvatskoj svi redom ustaše. Sad smo tu gdje jesmo. Zapeli u periodu između 1941. i 1945. godine. Dojam je kako ćemo tu i ostati, dok intelektualci, po dobrom starom običaju, na jedno i drugo šute. ‘Ne bi se šteli mešati’. Kako je krenulo, mogli bismo imati borbu - brat na brata, Hrvat na Hrvata. A niđe lugara da ih istjera iz šume.
UGradu su, srećom, druge stvari prioriteti. Priča s Atlanskom i Matom ide dalje. Mato nikog ne imenuje, ali svi ionako znaju o kome govori. Hoće li se išta od toga doista raspetljati? Bojim se da neće. S druge strane, postavljen je MiG 21 ispred tvrđave Imperial na Srđu, koji je donio dodatnu priču Muzeju Domovinskog rata. Nema sumnje kako će biti atrakcija i domaćim ljudima, ali i turistima. Možda neće donijeti novaca koliko bi golf na Srđu, ali od malena su nas učili kako nije sve u novcu. Čak ni u Gradu, kojeg stalno prozivaju zbog velikih zarada. Eto vas.
Festivalsko ozračje
Eksplodirao booking u hotelima! Odlična popunjenost
za blagdane, posebno za doček
Dubrovnik ove zime bilježi izvrsnu popunjenost i veliki interes gostiju, osobito za božićne i novogodišnje blagdane. Zimski festival, bogat hotelski program i koncerti na Stradunu potvrđuju da se grad sve snažnije pozicionira kao atraktivna cjelogodišnja destinacija
Iako je dio hotela u Dubrovniku zatvorio svoja vrata do proljeća, zimsku sliku grada sve snažnije oblikuju oni koji ostaju otvoreni. Među njima je i nekoliko njih koji već sada bilježe izvrsnu popunjenost za božićne i novogodišnje blagdane. Zimski turizam, tradicionalno najviše oslonjen na goste iz regije i domaće posjetitelje, ove godine izgleda živo, na što ukazuju odgovori dubrovačkih hotelijera.
Jedan od najdetaljnijih programa za doček nude Dubrovački vrtovi Sunca, iz kojih ističu kako će i ove godine imati organiziran novogodišnji program „kreiran za goste koji žele dočekati 2026. godinu u opuštenoj atmosferi“.
Kako nam je rekla Iva Svetac, marketing i PR menadžerica, njihov program uključuje „svečanu gala večeru u pet sljedova i zabavno-glazbeni program, uz blagdanski ambijent i prigodne sadržaje tijekom cijelog boravka“.
Dodaje da će za zabavu biti zaduženi Wevents Dance Show, akrobatsko-vatrene atrakcije Crowd Controla, te Sans Band i DJ Mateo, dok je za djecu pripremljen poseban dječji doček s animacijom. „Tijekom blagdanskog razdoblja gostima su na raspolaganju i naš spa centar s blagdanskom ponudom tretmana, kao i sportski centar, koji nudi prigodne programe za kraj stare i početak nove godine. Cilj je omogućiti gostima kvalitetan blagdanski doživljaj, uz kombinaciju gastronomije, zabave i odmora, a program je osmišljen tako da se prirodno nadovezuje na zimsku ponudu Dubrovnika i atmosferu gradskog festivala, uz prednost mirnog resort okruženja“, pojašnjava Svetac.
Za razliku od njih, Grand Hotel Park u zimskom je periodu zatvoren , no iznimka su dani oko Nove godine. „Naš hotel će biti zatvoren u zimskom periodu, s iznimkom perioda Nove godine – u kojem smo odlično popunjeni“, poručuju iz hotela, uz napomenu da su zadovoljni programom Zimskog festivala.
NEMAJU SVI POSEBNE PROGRAME JER
SU ZADOVOLJNI FESTIVALSKIM
U Valamarovim objektima također vlada dobro ras-
položenje oko nadolazećih blagdana. Navode kako su „zadovoljni bookingom tijekom blagdanskog razdoblja“, ali naglašavaju da ne pripremaju poseban program za doček, jer se oslanjaju na ponudu grada. „Gosti koji borave u Dubrovniku u tom razdoblju imaju priliku uživati u bogatom i raznovrsnom programu Dubrovačkog zimskog festivala, koji svake godine donosi odličnu blagdansku atmosferu u cijeli grad. Uvjereni smo da će i ovogodišnje izdanje dodatno upotpuniti njihov boravak i ponuditi pregršt sadržaja za sve uzraste“, odgovorili su iz Valamara. Vrhunsku popunjenost ističu i u Adriatic Luxury Hotelima. Kako nam je rekla PR menadžerica Nikoleta Kušelj, zadovoljni su popunjenošću hotela.
“Bilježimo veliki interes, posebno za novogodišnje dane te su svi kapaciteti naših hotela Excelsior i Kompas u potpunosti rasprodani“, kazala je.
U ALH-u su pripremili prigodne novogodišnje večere, a posebno naglašavaju adventsku ponudu u hotelu Excelsior „koja obiluje slasticama i napitcima“. Kušelj dodaje kako ih “veseli i raznovrsni program Zimskog festivala koji dodatno obogaćuje ponudu
Hotel Lero: “Razdoblje Nove godine već je dugo u potpunosti popunjeno, s lijepim i dugim boravcima naših gostiju“
Piše Petra Srebrović foto Grgo Jelavić/PIXSELL, Vito Begović
Valamar: „Gosti koji borave u Dubrovniku u tom razdoblju imaju priliku uživati u bogatom i raznovrsnom programu Dubrovačkog zimskog festivala, koji svake godine donosi odličnu blagdansku atmosferu u cijeli grad. Uvjereni smo da će i ovogodišnje izdanje dodatno upotpuniti njihov boravak i ponuditi pregršt sadržaja za sve uzraste“
grada Dubrovnika tijekom zimskih mjeseci i za posjetitelje i za građane“.
LISTOPAD I STUDENI NADMAŠILI OČEKIVANJA, A NOVA GODINA JE POPUNJENA!
Da je Dubrovnik sve privlačnija zimska destinacija, potvrđuje i Hotel Lero, koji tradicionalno radi cijelu godinu. Direktor prodaje i marketinga Ivan Galov ističe da su imali iznimno uspješno razdoblje i uoči blagdana.
„Listopad i studeni nadmašili su sva naša očekivanja – i u grupnom i u individualnom segmentu bilježimo značajan porast dolazaka, unatoč kišnom i vjetrovitom vremenu posljednjih dana”, odgovorio je.
Kada je riječ o Novoj godini, situacija je još bolja. “Razdoblje Nove godine već je dugo u potpunosti popunjeno, s lijepim i dugim boravcima naših gostiju. Iako nemamo klasični novogodišnji doček, pripremili smo bogatu buffet večeru do 21 sat uz pjenušac dobrodošlice. Nakon večere gosti se najčešće spuštaju u Grad ili ostaju uživati u opuštenoj atmosferi hotela”, objašnjava.
Galov se posebno osvrnuo na božićni period, koji je „izvrsno popunjen“, uz gotovo rasprodane kapacitete.
„Vjerujemo da će mirisi i okusi iz našeg Piano bara zadovoljiti i najzahtjevnija nepca, kako domaće čeljadi, tako i posjetitelja iz svih krajeva. U ponudi su tradicionalna jela poput zelene menestre i sar-
me, adventski sushi mix te bogat izbor toplih blagdanskih pića – kuhani gin, kuhani Antique pelinkovac i kuhani liker od aronije i cimeta, sve po vrlo pristupačnim cijenama. Tradicionalna kolenda na Badnjak bit će upotpunjena bakalarom na bianco i crveno“, istaknuo je.
Za program ovogodišnjeg zimskog festivala kaže kako “ostavlja doista izvrstan dojam”.
“Sviđa mi se široka disperzija događanja po cijelom gradu, kao i izbor vrlo popularnih izvođača. Atmosfera će zasigurno biti izvanredna u svakom kutku našega lijepog Dubrovnika i svatko će moći pronaći nešto za sebe i svoje društvo“, zaključio je Galov.
NA STRADUNU NIZ KONCERATA
Razloga za dobru atmosferu neće nedostajati jer Stradun će ove zime biti domaćin niza velikih koncerata. Nakon što 27. prosinca nastupi Parni valjak, 28. prosinca slijedi Dražen Zečić. Željko Bebek pjevat će 30. prosinca, a u novogodišnjoj noći Dubrovčane i goste će zabavljati Dino Merlin, Jakov Jozinović i Hiljson Mandela. Prvog dana nove godine, Dubrovčane i njihove goste čeka koncert Petra Graša. Sve to pokazuje da Dubrovnik, unatoč zimskom tempu i dijelu zatvorenih hotela, uspijeva privući lijepi broj gostiju, posebno iz Hrvatske i susjednih zemalja, koji sve više prepoznaju čaroliju grada u zimskom ruhu. Zimski festival, vrhunski koncerti i dobra hotelska popunjenost potvrđuju da je grad i u hladnijem dijelu godine sve privlačnija destinacija.
NA OVO SE ČEKALO!
Dobivena zadnja bitka za
Imperijal! Tvrđava ide u obnovu, izradit će se potrebni prostori za Muzej, parking, ali i spomen park
U Muzeju će se napokon moći izložiti sva građa koju su dosad ugrožavali teški uvjeti, a u spomen parku će biti izloženi simboli herojske obrane Grada – od MIG-a, preko ‘Majsana’ i broda ‘Sv. Vlaho’, do naoružanja
Piše Ivona Butjer Mratinović foto GRAD DUBROVNIK
Tvrđava Imperijal ide u obnovu, a prvi korak je izrada projektne dokumentacije. Riječ je, sasvim sigurno, o procesu za koji će trebati i vremena, i sredstava, i strpljenja, no najvažnije je bilo napokon krenuti naprijed. A kreće se u 2026. godini, u kojoj je, u rekordnom proračunu Grada Dubrovnika, osigurano oko 230 tisuća eura za izradu projektne dokumentacije. Postupak će voditi Zavod za obnovu Dubrovnika i Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, a obuhvatit će cijelu tvrđavu Imperijal, s osnovnom namjenom za Muzej Domovinskog rata.
Tvrđava je teško stradala tijekom žestokih napada agresora u Domovinskom ratu. S obzirom na to kako je jedan od temeljnih simbola herojske obrane Dubrovnika, ali i ratne pobjede, takvo stanje joj ne priliči, a uz to, značajno otežava funkcioniranje samog Muzeja.
TEŠKI UVJETI
„Od otvorenja izložbe ‘Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.-1995.’, 5. kolovoza 2008. godine, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, svjesni smo iznimno teškog građevinskog stanja tvrđave. Usprkos navedenom, vjerovali smo i još uvijek vjerujemo da je tvrđava Imperijal jedino mjesto gdje treba biti smješten Muzej Domovinskog rata Dubrovnik“, kaže ravnateljica Javne ustanove Muzej Domovinskog rata Dubrovnik Varina Jurica Turk koja je potom opisala teške uvjete u kojima Muzej, ipak, djeluje. Onako kako to najbolje može u tim datim okolnostima.
„Predmeti i oprema, povremene i stalne izložbe
nažalost izloženi su propadanju zbog izravnog prodora oborinskih voda i vlage kroz nesanirana teška oštećenja tvrđave izazvana brojnim zračnim i topničkim napadima agresora tijekom Domovinskog rata. Kako bismo donekle popravili trenutačno stanje i osigurali opstanak Muzeja ‘in situ’ (na izvornom mjestu, op.a.), svake godine poduzimamo radove na održavanju, čišćenju i opremanju izložbenih prostora. Također, tijekom zimskih mjeseci muzejsku građu i predmete izmještamo u priručni muzejski depo te ih ponovno vraćamo u tvrđavu krajem proljeća, prestankom kišnog perioda“, opisuje Jurica Turk.
U SVAKOM ZLU NEKO DOBRO Takvo stanje tvrđave ne dopušta im ni izlaganje materijala osjetljivih na vodu i vlagu, a nisu u mogućnosti izlagati ni veliki dio muzejske građe kao što su tekstil, što se prvenstveno odnosi na odore te papir, drvo… No, i u tim teškim okolnostima, izvlačili su iz situacije ono najbolje što su mogli i iznalazili načine da njeguju sjećanje na Domovinski rat i brojnim turistima približavaju činjenice tog dijela naše povijesti koji budi tugu, ali i ponos.
„U skladu s izrekom: ‘U svakom zlu neko dobro’, proveli smo opsežnu digitalizaciju muzejskih zbirki, pogotovo originalnih dokumenta iz vremena agresije i oslobađanja kao i fotografija koje su u svom digitalnom zapisu izložene u Muzeju. Prezentirano naoružanje i minsko eksplozivna sredstava konzerviramo i održavamo u skladu s mogućnostima, a njihov zbiljski identitet nije ni napravljen da bude u idealnim
U tvrđavi Imperijal bit će smješteni svi prostori koji su potrebni za rad Muzeja, smještaj muzejske građe i dokumentacije za specijalizirani povijesni regionalni muzej. Uključeni su izložbeni prostori za stalnu i povremene izložbe, muzejsku pedagogiju, muzejsku čuvaonicu i sve ostale potrebne prostore. Također, predviđeni su i prostori za društvena događanja, ugostiteljski sadržaj, parking na gradskom zemljištu pored tvrđave, kao i spomen park na platou ispred Imperijala koji bi trebao biti posebna atrakcija
MIG Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nedavno je postavljen na Srđu te svjedoči o prvom borbenom djelovanju tijekom izvođenja Operacije oslobađanja hrvatskoga juga 1992.. No, uz njega bi se u spomen parku nalazilo i oklopno vozilo ‘Majsan’ koje je, kako podsjeća Jurica Turk, imalo značajnu ulogu u prevoženju branitelja na prve crte obrane te u spašavanju civilnog stanovništva i ranjenika. Uz ova dva ratna simbola, u spomen parku bi bio izložen i brod ‘Sv. Vlaho’ iz sastava Odreda naoružanih brodova Dubrovnik koji je bio jedna od iznimno važnih postrojbi za obranu Grada
propisanim muzejskim uvjetima, dakle na temperaturi od 18 do 22 Celzijeva stupnja i ne većoj relativnoj vlazi od 50 posto te im je stabilnost i nepromjenjivost uvjeta više ključna“, objašnjava Jurica Turk.
KAKO ĆE TVRĐAVA IZGLEDATI NAKON
OBNOVE
Preduvjet za započinjanje projekta obnove bili su događaji iz veljače 2024. godine, kad je tvrđava Imperijal praktički vraćena Gradu i njegovim građanima. Naime, tad je zaprimljena konačna odluka Arbitražnog sjedišta Hrvatske gospodarske komore kojom su odbijeni svi zahtjevi tvrtke Razvoj golf i kojom je dato za pravo Gradu koji je s tom tvrtkom raskinuo ugovor o koncesiji. Spor koji je bio u tijeku, ujedno je bio i glavna prepreka zbog koje se obnovi nije moglo pristupiti ranije.
Kako nam objašnjava Jurica Turk, u tvrđavi Imperijal bit će smješteni svi prostori koji su potrebni za rad Muzeja, smještaj muzejske građe i dokumentacije za specijalizirani povijesni regionalni muzej. Uključeni su izložbeni prostori za stalnu i povremene izložbe, muzejsku pedagogiju, muzejsku čuvaonicu i sve ostale potrebne prostore. Također, predviđeni su i prostori za društvena događanja, ugostiteljski sadržaj, parking na gradskom zemljištu pored tvrđave, kao i spomen park na platou ispred Imperijala koji bi trebao biti posebna atrakcija.
SPOMEN PARK
MIG Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nedavno je postavljen na Srđu te svjedoči o prvom borbenom djelovanju tijekom izvođenja Operacije oslobađanja hrvatskoga juga 1992.. No, uz nje-
ga bi se u spomen parku nalazilo i oklopno vozilo ‘Majsan’ koje je, kako podsjeća Jurica Turk, imalo značajnu ulogu u prevoženju branitelja na prve crte obrane te u spašavanju civilnog stanovništva i ranjenika. Uz ova dva ratna simbola, u spomen parku bi bio izložen i brod ‘Sv. Vlaho’ iz sastava Odreda naoružanih brodova Dubrovnik koji je bio jedna od iznimno važnih postrojbi za obranu Grada.
„Spomen park planiramo, u skladu s mogućnostima obogatiti i nabavom topničkog i PZO naoružanja kojim su raspolagali dubrovački branitelji tijekom obrane Dubrovnika 1991. godine. Na taj način, ovi muzejski predmeti svjedočili bi, tematski sveobuhvatno, o herojskim danima obrane Dubrovnika i herojstvu njegovih bra-
Varina Jurica Turk: Vjerovali smo i još uvijek vjerujemo da je tvrđava Imperijal jedino mjesto gdje treba biti smješten Muzej Domovinskog rata Dubrovnik
nitelja i građana. Njihovim uvrštavanjem u Zbrku muzeja, osigurali bi se uvjeti očuvanja, održavanja i njihove prezentacije u sklopu Stalnog postava Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik“, govori Jurica Turk.
STALNI POSTAV MUZEJA
Vrijedi podsjetiti kako su stručni djelatnici već predstavili idejno rješenje novog Stalnog postava Muzeja Domovinskog rata, čija je autorica sama Jurica Turk, uz autoricu arhitektonskog rješenja, Petricu Baliju. Koncepcija tog stalnog postava će biti upućena na verifikaciju Hrvatskom muzejskom vijeću pri Ministarstvu kulture RH. Kako objašnjava Jurica Turk, po njenom usvajanju Hrvatsko Muzejsko Vijeće imenuje Stručno povjerenstvo koje prati i usmjerava daljnji rad na izradi stalnog postava. A on je, za sve muzeje, kruna cjelokupnog stručnog muzejskog rada i siguran temelj za njihov budući razvoj i daljnje unapređenje temeljne djelatnosti. „Na ovaj način, obnovom tvrđave i već pripremljenim novim Stalnim postavom, Muzej Domovinskog rata Dubrovnik će nakon više od 20 godina djelovanja u ekstremno teškim uvjetima konačno dobiti uređene prostore za svoje djelovanje, očuvanje i prezentaciju muzejske građe na mjestu neprocjenjive simboličke vrijednosti na kome su vođene presudne bitke tijekom uspješne obrane Dubrovnika 1991.“, zaključuje Jurica Turk.
FRANKOVIĆ: CILJ JE DA TVRĐAVA BUDE DOM MUZEJU, ALI I MJESTO DRUŽENJA
Gradonačelnik Mato Franković izuzetno je zadovoljan ishodom situacije na Arbitražnom sudu, s obzirom na to kako su tužbeni zahtjevi Razvoj golfa kočili planove oko obnove tvrđave.
„Tom odlikom je pravno i sadržajno potvrđeno da je Grad u procesu povrata tvrđave djelovao zakonito, odgovorno i isključivo u javnom interesu. Ovaj ishod posebno je važan jer tvrđava Imperijal nije samo fortifikacijski objekt, nego jedan od ključnih simbola obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu. Na Srđu su hrvatski branitelji podnijeli ogromnu žrtvu, braneći Grad i slobodu svih njegovih stanovnika, i upravo zato nam je iznimno važno da se ovim prostorom upravlja časno, transparentno i u skladu s njegovom povijesnom i emocionalnom vrijednošću. Višegodišnji sudski postupci objektivno su usporavali sve pokušaje pokretanja procesa obnove tvrđave. Dokle god su sporovi bili aktivni, nije bilo moguće planirati nova ulaganja niti započeti izradu projektne dokumentacije. Sada, nakon što su sve sudske dvojbe otklonjene, Grad Dubrovnik može napokon krenuti naprijed“, izjavio je Franković za Dubrovački dnevnik. Sada, kad su u proračunu osigurana sredstva, kreće se u cijeli projekt. Franković objašnjava kako bi trebao izgledati proces do ishođenja građevinske dozvole, kao temeljnog akta za obnovu. „Sredstva su planirana kroz programsku djelat-
je iznimno važno da se ovim prostorom upravlja časno, transparentno i u skladu s njegovom povijesnom i emocionalnom vrijednošću
nost Zavoda za obnovu Dubrovnika, a projektni zadatak bit će upućen na suglasnost nadležnom konzervatorskom odjelu, temeljem idejnog rješenja zatražit će se posebni uvjeti svih javnopravnih tijela, a za glavni projekt ishodit će se građevinska dozvola“, kazao je Franković dodavši kako je cilj Grada da tvrđava Imperijal ne bude samo Muzej Domovinskog rata, nego i centralno mjesto okupljanja svih dubrovačkih i hrvatskih branitelja.
„Cilj je da bude mjesto druženja, različitih radionica i slično. Tvrđava mora postati dostupnija, sigurnija i primjereno uređena, kako bi u punom smislu bila ono što je oduvijek trebala biti – Dom Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik, mjesto sjećanja, poštovanja i trajnog obilježavanja žrtve dubrovačkih branitelja. U tom kontekstu, postavljanje borbenog zrakoplova MiG21 kao dijela planiranog memorijalnog parka na Srđu ima snažnu simboličku vrijednost. MiG-21 ostat će trajni podsjetnik na doprinos Hrvatske vojske i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u obrani Dubrovnika te na hrabrost pilota i svih branitelja koji su stajali na prvoj crti obrane našega Grada“, kaže Franković.
Gradonačelnik podsjeća kako se usporedno privodi kraju i posljednja faza uređenja prometnice prema tvrđavi. Riječ je o nekadašnjoj makadamskoj cesti, dugoj gotovo tri kilometra, koja se sada temeljito rekonstruira i asfaltira kako bi se osigurala sigurnija i udobnija vožnja te rasteretila postojeća prometnica Bosanka–Srđ. Uređena prometna infrastruktura, kaže Franković, bit će važan preduvjet za povećanje dostupnosti tvrđave i ukupnu sigurnost prostora Srđa.
„Cilj je da bude mjesto druženja, različitih radionica i slično. Tvrđava mora postati dostupnija, sigurnija i primjereno uređena, kako bi u punom smislu bila ono što je oduvijek trebala biti – Dom Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik, mjesto sjećanja, poštovanja i trajnog obilježavanja žrtve dubrovačkih branitelja“, izjavio je Franković
Mato Franković: Na Srđu su hrvatski branitelji podnijeli ogromnu žrtvu i upravo zato nam
PONEDJELJAK, 8.12. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Gregada
Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina
UTORAK, 9.12. doručak dana
Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem
Menu dana
Dalmatinska pašticada
Juneći but kuhan u vlastitom umaku s korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom, poslužen s njokima
SRIJEDA, 10.12. doručak dana
Poširana jaja sa dimljenim lososom i zelenim šparogama
Menu dana Špageti Bolognese
Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice
ČETVRTAK, 11.12. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
Menu dana
Hobotnica “al forno” S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom
PETAK, 12.12. doručak dana
Zobena kaša s kokosovim mlijekom, orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena s vinom, začinima i vlastitim crnilom
SUBOTA, 13.12. doručak dana Francuski tost s kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
NEDJELJA, 14.12. doručak dana Zarolani omlet
punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
Adventska ponuda Piano bara (01.12. – 31.12.)
Zelena menestra
Specijalitet dubrovačkog kraja, spravljen od više vrsta suhih, dimljenih komada mesa i zelenih kupusa s krumpirom
Sarma
Mljeveno meso i riža, zarolani u kiseli kupus i kuhani sa dimljenom slaninom, posluženi uz pire krumpir
Grah i kobasica
Varivo od velikog bijelog graha kuhanog sa slaninom i povrćem, posluženo uz komad domaće dimljene kobasice
Adventski sushi mix
Sezonski izbor četiri sushi zalogaja: aromaki s tunom i kozicom, california rolica s dvostrukim lososom, spring rolica sa škampima i krem sirom te losos croquettes s povrćem i sirom u hrskavoj tempuri
Dubrovački
Burna sjednica
Gradsko vijeće - Dubrovnik ima
povijesni proračun, Franković nastavio s izjavama koje podižu buru, dobio i policijsku zaštitu
Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća usvojen je rekordan dubrovački proračun koji iznosi 204.754.880 eura. Kao i uvijek, tema proračuna vuče za sobom i brojna druga pitanja pa se tijekom razvila rasprava o stanovanju, gradskoj imovini, inspekcijama, građevinskim radovima, komunalnim pitanjima... Ipak, najburnije je bilo na relaciji Franković-Bonačić Obradović i Franković-Atlantska plovidba.
Na samom početku sjednice predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica izvijestio je kako je DDS-ov Pero Vićan zatražio online sudjelovanje na sjednici putem Zooma uz objašnjenje kako se nalazi u Kliševu. Njegov zahtjev je odbijen, međutim jasno je kako čelnik Dubrovačkog demokratskog sabora koji još uvijek koristi mobitel na tipke, sigurno nije imao namjeru uključivanja Zoomom već je poslao još jednu u nizu poruka, nakon što se niti jednom nije pojavio na sjednici Vijeća u ovom sazivu.
ODBIJENI AMANDMANI OPORBE OTVORILI
RASPRAVU O PALMOTIĆEVOJ
Svi amandmani oporbe, u vrijednosti od 849.200 eura su odbijeni. Riječ je o prijedlozima poput veće naknade za prvorođeno dijete, subvencije roditeljima na početku školske godine, uvođenja defibrilatora u sve škole, sjenila na igralištu u Solitudu… „Zbog neprihvaćanja amandmana, kao i zbog nedostatka projekata koji se tiču priuštivog stanovanja, prometnih rješenja u vidu garaža i ostalih bitnih infrastrukturnih objekata, SDP nije podržao ovakav proračun“, izjavila je vijećnica Anita Bonačić Obradović.
Gradonačelnik Mato Franković je pak poručio kako mu se amandmani sviđaju i da je uvjeren kako će ih sve moći ostvariti kada obitelj vijećnice u gradski proračun uplati novac od „nezakonito izdavane imovine“. Govorio je o izno-
su od oko milijun eura, referirajući se na kuću u Palmotićevoj ulici koja je pitanje sudskog prijepora o vlasništvu između Dubrovačkih muzeja i obitelji vijećnice.
Bonačić Obradović mu je s govornice poručila da je „nasilnik koji Gradsko vijeće koristi za napad na njenu obitelj“, dok je Franković rekao kako će u tu kuću useliti četiri obitelji.
IDUĆA GODINA U ZNAKU RADOVA, NA RED
DOLAZI OBORINSKA ODVODNJA
U proračunu je za Upravni odjel za izgradnju i upravljanje projektima izdvojeno 72 milijuna eura, a u sklopu tog odjela će se izvršiti najzanimljiviji projekti. Obnovit će se park Gradac za što je izdvojeno oko 3 milijuna eura, za Park ‘n’ Ride se izdvaja 6 milijuna eura, dovršit će se i spomenik djeci poginuloj u Domovinskom radu za što je izdvojeno 330 tisuća eura. Na Vojnović stiže drvored za što je osigurano 350 tisuća eura, a uredit će se i zeleni prsten oko Grada s posebnim naglaskom na vraćanje palmi Uz Posat. Na oborinsku odvodnju izdvaja se 3,5 milijuna eura i kreće se s Ulicom Andrije Hebranga pa sve preko Montovjerne, Batale i Vojnovi-
Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća usvojen je rekordan dubrovački proračun koji iznosi 204.754.880 eura.
Usvajanje rekordnog proračuna i žustre rasprave obilježile su sjednicu Gradskog vijeća Piše Petra Srebrović foto Petra Srebrović
Marko Potrebica
Jedan od najvažnijih projekata koji će obilježiti 2026. godinu je oborinska odvodnja za što je izdvojeno 3,5 milijuna eura.
ća do semafora u Lapadu. Milijun eura je izdvojeno za cestu iza Kineskog zida. U proračunu je izdvojeno više od 13 milijuna eura za Centar za starije i nemoćne čiji se dovršetak očekuje na proljeće. Izdvojena su i sredstva za dogradnju škole u Mokošici kako bi prešla u jednosmjensku nastavu, ali i za uređenje dječjeg vrtića u Biskupskom dvoru.
NA TAPETI „LICEMJER“ ŠKRABIĆ
Jedna od točaka rasprave je i stambena politika, oko čega je zaiskrilo u vijećnici između predsjednika Gradskog vijeća Marka Potrebice (HDZ) i SDP-ovog Saše Škrabića.
Vijećnica stranke Centar Nataša Đurović Đanović otvorila je temu o mjeri 30x30, kojom se 30 obitelji godišnje dodjeljuje 30 tisuća eura za kupnju prvog stana, nadogradnju ili uređenje. Upozorila je kako se novac dodjeljuje onima koji su kreditno sposobni i bez mjere, a oni drugi od mjere nemaju baš ništa.
“To nije pravedno jer stambena politika koja ne pomaže najranjivijima nije dobra“, rekla je vijećnica i predložila Gradu gradnju novih stanova, a ne “poklanjanje gotovo milijun eura privatnicima čiji stanovi opet mogu završiti u turističkom najmu”.
Potrebica je rekao kako ga veseli kad mjera pomogne obiteljima ostati u Dubrovniku, navodeći primjer vijećnika SDP-a Saše Škrabića koji je uzeo mjeru, odnosno 30 tisuća eura. Škrabić je poručio kako je „iskoristio svoje za-
konsko pravo”, a zatim se obrušio na gradonačelnika koji „uzima naknadu za odvojeni život iako je samo petkom u Saboru u Zagrebu“.
“Prijedlog bi bio da se odrekne plaće gradonačelnika i uzme saborsku pa više rastereti proračun. Za razliku od gradonačelnika i vas, ja ću ostati živjeti u svom stanu do kraja života, a možemo kao drugu temu raspravljati o nekretninama u vašem posjedu“, izjavio je Škrabić.
Replicirao mu je Potrebica koji ga je podsjetio kako je glasovao protiv proračuna za 2025. godinu koji je sadržavao i navedenu mjeru.
„U predizbornoj kampanji ste se obrušili na stambene mjere da nisu dobre. Procijenite koliko je licemjerno da se vi, kao političar koji govori protiv stambenih mjera, javite na te iste mjere i uzmete 30 tisuća eura. Meni je drago da ste vi to dobili jer ste tim činom priznali da je mjera dobra“, poručio mu je Potrebica.
FRANKOVIĆ DOBIO POLICIJSKU ZAŠTITU, ALI TO GA NIJE UŠUTKALO
Gradski vijećnici su raspravljali o upravljanju imovinom Grada za 2026. godinu, a točka je ponukala gradonačelnika da još jednom govori o Atlantskoj plovidbi.
„Najveća recentna izdaja Grada je prodaja Atlantske plovidbe, brenda koji je bio znak jednakosti s Gradom. Žao mi je što nismo bili u prilici kupiti Atlantsku plovidbu“, rekao je i dodao kako je Atlantska plovidba bila uključena u svaki segment života grada, od sporta do kulture.
“Trajno smo izgubili jednu tvrtku jer je par pojedinaca odlučilo uzeti stvar u svoje ruke. Tu je izgubio Grad, njegovi građani i svi pomorci koji su se topili desetljećima, a zaradili su oni koji su se vješto i mudro iza leđa skrivali i potpisivali ono što je u njihovim interesima. Prodavali su imovinu i tako prikazivali dobit na kraju godine, pa dobit isplaćivali sebi kroz bonuse u dionicama, da bi prodali to Tankerskoj plovidbi i zaradili enorman novac“, otvoreno je rekao Franković za gradskom govornicom.
„Ne smijemo zaboraviti one koji su je odveli u propast, a neću izreći njihova imena i prezimena jer se zna tko su. Njima je dobro, a naš Grad je zauvijek izgubio taj brend, Atlantske plovidbe više nema“, zaključio je Franković. Frankovićeve izjave s posljednje sjednice Gradskog vijeća posebno su zanimljive s obzirom na to da je recentno dobio i policijsku zaštitu. Iako nije službeno poznat razlog zbog kojih je policija smatrala kako je dubrovačkom gradonačelniku potrebna zaštita, a što se u javnosti počelo povezivati s njegovim izjavama za govornicom Gradskog vijeća – od optužbe da su ga iz Atlantske plovidbe pokušali podmititi pa do kamiona kokaina u Dubrovniku. Franković je, čini se, i na ovoj sjednici odlučio poslati poruku kako se ne boji i da njegovo obećanje za treći mandat stoji, a to je, prema njegovim riječima –obračun s moćnicima.
Mato Franković
U Dubrovnik stiže dvanaest niskopodnih električnih autobusa osiguranih bespovratnim sredstvima
Gradonačelnik Franković i ministar Piletić obišli Centar za starije
ispod Opće bolnice
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima i u pratnji ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske Marina Piletića, obišao je prošlog petka gradilište Centra za starije ispod Opće bolnice Dubrovnik.
„Svjedočimo najvećoj pojedinačnoj investiciji Grada Dubrovnika u posljednjih više desetljeća. Radovi bi trebali biti okončani u travnju iduće godine“, rekao je gradonačelnik Mato Franković. –„Centar za starije bit će najveći dom umirovljenika u našoj županiji i jedan od većih u Hrvatskoj, koji će osim pružanja sve potrebne skrbi svojim korisnicima biti i mjesto druženja, aktivnosti i kvalitetnog provođenja vremena osoba treće životne dobi“, poručio je.
Izgradnjom ovog doma sa 205 smještajnih kapaciteta, dnevnim boravkom za 75 korisnika te pružanjem usluge „pomoći u kući“ za dodatnih 410 osoba van Centra, dubrovačkim umirovljenicima pružit će se standard koji im je godinama nedostajao. Gradonačelnik je podsjetio i da je u tijeku postupak javne na-
bave za opremanje Centra procijenjene vrijednosti 1.800.000,00 eura (+PDV), a koja uključuje nabavu, isporuku i montažu do pune gotovosti i funkcionalnosti namještaja i ostale opreme za smještajne jedinice, prostore osoblja, urede, blagovaonicu, dnevni boravak i ostale prostorije u objektu.
Sveukupna investicija izgradnje Centra iznosi 21.985.903,00 eura (uključujući PDV), a od toga bespovratna sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost iznose 6.138.429,89 eura. Izvođač radova je Texo Molior, dok je za stručni nadzor i koordinatora II zaštite na radu zadužena tvrtka Apsida Inženjering.
Ministar Marin Piletić sudjelovao je u utorak, 25. studenog 2025. na konferenciji u organizaciji Akademije socijalne skrbi “Otvoreno društvo - snažni pojedinci”, koja se od 25. do. 27. studenog održava u Dubrovniku, a obilasku Centra za starije prethodio je i sastanak s gradonačelnikom i županom Dubrovačko-neretvanske županije Blažom Pezom, koji je također pridružio obilasku Centra.
U nazočnosti gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića u Velikoj vijećnici potpisan je ugovor o nabavci dvanaest električnih autobusa u sklopu projekta “Elektrifikacija javnog autobusnog prijevoza“. Vozni park društva za prijevoz putnika Libertas time dobiva pojačanje od deset gradskih i dva gradsko-prigradska niskopodna električna autobusa. Autobusi su u financirani bespovratnim sredstvima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti sredstvima u vrijednosti od 9.570.000,00 eura s PDVom. Ugovor o nabavi potpisali su predsjednik Uprave društva Libertas Dubrovnik Pero Milković te Zvonko Gabud, predstavnik dobavljača, tvrtke Auto Hrvatska. Rok za isporuku autobusa je 20. kolovoza 2026. godine.
“Vrijedno je napomenuti činjenicu da smo od 2018. godine do danas nabavili ukupno 72 nova vozila, od kojih je 29 nabavljeno zahvaljujući bespovratnim sredstvima, 32 operativnim lizingom, odnosno 11 vlastitim sredstvima. Dolaskom 14 novih električnih autobusa broj novonabavljenih vozila javnog gradskog prijevoza doseći će 86, što Libertas Dubrovnik svrstava među najmlađe vozne parkove u Hrvatskoj“, istaknuo je gradonačelnik Mato Franković. Naime, uz navedenih dvanaest, vozni park Libertasa unaprijedit će se za još dva niskopodna električna autobusa, čija je nabava također sufinancirana bespovratnim sredstvima, ali u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021.-2027. (ITU). U projekt „Elektrifikacija i digitalizacija javnog autobusnog prijevoza“ uključeni su još izgradnja punionice, fotonaponske elektrane i baterijskog spremnika električne energije te digitalizacija upravljanja voznim parkom.
Cilj nabavke eklektičnih autobusa je modernizacija javnog prijevoza, povećanje dostupnosti i smanjenja emisije CO2 na području Grada Dubrovnika i prigradskih naselja.
Opravdana uspostava Zone posebnog prometnog režimagotovo 300 tisuća prolazaka manje
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković u ponedjeljak je u Velikoj vijećnici predstavio rezultate i ključne zaključke nakon prve godine provedbe Zone posebnog prometnog režima.
Istaknuo je kako je tijekom 2025. godine kroz Zonu zabilježeno 291.587 prolazaka manje u odnosu na prethodnu godinu. U prosjeku je riječ o 2.128 prolazaka manje dnevno, odnosno oko 88 vozila manje po satu, dok je u udarnim satima promet bio smanjen za oko 200 vozila.
„Ovo su ključni pokazatelji koji potvrđuju opravdanost uspostave Zone posebnog prometnog režima i benefite koje je donijela Gradu i našim sugrađanima“, naglasio je gradonačelnik Franković, dodavši kako je smanjenje prometnih gužvi bilo jasno vidljivo prostim okom. Žur-
ne službe izvijestile su da tijekom cijele sezone nisu imale poteškoća u pristupu povijesnoj jezgri, što je dodatno doprinijelo kvaliteti života te učinkovitosti pružanja usluga građanima i posjetiteljima.
„Više sam nego zadovoljan rezultatima u prvoj godini provedbe Zone“, zaključio je Franković, zahvalivši radnom timu na čelu s Harisom Zelentrovićem.
Gradonačelnik je naveo i kako je zabilježeno više od 100.000 neovlaštenih prolazaka, dok je oko 30.000 subjekata procesuirano. Oko polovice prekršitelja bili su vozači sa stranim registarskim oznakama. Komunalno redarstvo sankcioniralo je sve utvrđene prekršaje uz veliki udio fizičkog nadzora, dok će od sljedeće godine sustav nadzora biti u potpunosti automatiziran.
Svi prikupljeni podaci bit će ustupljeni Prometnom fakultetu radi daljnje analize, a primjedbe građana bit će uzete u obzir. „Na temelju svih analiza i povratnih informacija pristupit ćemo unapređenju sustava“, poručio je gradonačelnik, najavivši promjene već za iduću godinu. Sljedeće godine Zona posebnog prometnog režima stupit će na snagu 1. travnja, umjesto dosadašnjeg 1. ožujka, te će ostati aktivna do 1. studenoga.
Podsjetimo, Dubrovnik je prvi grad u Republici Hrvatskoj koji je uveo ovakav sustav. Cilj uspostave Zone posebnog prometnog režima je olakšati prometovanje građanima, smanjiti zagušenja i osigurati protočnost prometa, posebice u osjetljivom području oko povijesne jezgre.
U sjećanje na Mila Kovača , istinskog kroničara ratnog Dubrovnika
Piše Ahmet Kalajdžić foto arhiv Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik, Željko Tutnjević
Ni ova obljetnica najžešćeg granatiranja Dubrovnika, dana kad su agresori za blagdan sv. Nikole kao ‘darove’ Dubrovčanima i braniteljima poslali tisuće granata, ne može proći bez prisjećanja na našeg bivšeg kolegu, fotoreportera Mila Kovača. Bio je samozatajni i talentirani profesionalac koji je objektivom svog fotoaparata, u maniri istinskog kroničara Grada, precizno i za nezaborav bilježio najteže trenutke u suvremenoj povijesti Dubrovnika. Vjerojatno nema starijeg sugrađanina koji ga se ne sjeća kako je Stradunom
šetao s Nikonom u ruci i torbom fotoopreme o ramenu. Milo Kovač već 20 godina nije među nama, ali je Dan dubrovačkih branitelja prava prigoda da se prisjetimo njegovih, već antologijskih fotografija koje su u danima razaranja Grada obišle svijet. Podsjetimo i kako je za svoj uzorni rad zasluženo dobio brojna priznanja: 1997. nagradu “Nikša Antonini“ Hrvatskog novinarskog društva, a 2020. Nagradu za životno djelo kojom mu se, posthumno, odužio Grad kojeg je neizmjerno volio i obilježio svojim radom.
Kolege koji su s njim radili u dopisništvu Slobodne Dalmacije i danas ga često spominju i znaju koliko su im reportaže, ilustrirane njegovim fotografijama, postajale kvalitetnije. Više je puta priznao i kako je imao mnogo sreće jer se, ne jednom, dogodilo da bi kratko nakon što je s neke lokacije snimio što je trebao, upravo tu pala agresorska granata. Mnoge od tih fotografija su vrijedni eksponati Muzeja Domovinskog rata na Srđu i ovom prigodom zahvaljujemo Muzeju na ustupljenim fotografijama.
Zrakoplov JNA iznad Grada, kolovoz 1991., foto Milo Kovač
Grad u dimu 6. prosinca. 1991., foto Milo Kovač (MDRD)
RISKIRAO ŽIVOT DA BISMO DANAS SVJEDOČILI ISTINU
Predsjednik Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije o obnovi zrakoplova
Kako je obnovljen MiG koji krasi Srđ?
“Zrakoplov
Sabolović:
je bio u jako lošem stanju, ali mislim da je Dubrovnik dobio izuzetnu stvar”
Legendarni MiG stigao je u Dubrovnik, a to je bila odlična prilika za intervju s predsjednikom Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije, koje je bilo
zaduženo za konzervatorsko-restauratorske zahvate na ovom zrakoplovu. Inače, Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije strukovna je udruga koja od 2017. godine upravlja muzejskim postavom i jedna je od rijetkih udruga koja u svom sastavu ima muzej, upisan u Upisnik javnih i privatnih muzeja pod nazivom Galerija Barutana 1991. Posjeduju vrlo zanimljivu zbirku vozila i operativne tehnike, a između ostalih u svojoj zbirci imaju i zrakoplove MiG21 BIS i Mi24
U Dubrovniku imamo Društvo prijatelja dubrovačke starine, koje nas podsjeća, makar nazivom, na vaše Društvo. Kako ste se počeli baviti ovim poslom?
Vrlo se često volimo usporediti s Društvom prijatelja dubrovačke starine, koje držimo kao naš uzor na neki način, jer smo grupa entuzijasta koja se ulovila u koštac s onim s čim se čak niti službene ustanove nisu usudile, vodeći se samo snažnom voljom, željom i entuzijazmom. No za temu je važnija priča kako smo se počeli baviti zrakoplovima. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske na čelu s Ivanom Anušićem, nakon godina traženja donacija zrakoplova od strane muzejskih ustanova, konačno je započelo s procesom dodjele sredstava. Tako je većina još 2000-ih prizemljenih aviona MiG 21 i helikoptera Mi 24 konačno pronašla svoj novi dom. Međutim postavilo se pitanje tko će sredstva rastaviti, pripremiti za transport, transportirati i sastaviti jer MORH s umirovljenjem zrakoplova MiG 21 više nije raspolagao s kadrom koji je održavao avione i helikoptere. Primorani rastaviti vlastite zrakoplove, dakle MiG 21 BIS i Mil
Mi 24, skupili smo poznavatelje ove tematike iz sfere civilstva i umirovljenje zrakoplove tehničare i ulovili smo se u koštac s ovim za nas sasvim novim poslom.
Kako je uopće došlo do suradnje Grada Dubrovnika i Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije na poslovima obnove zrakoplova MiG 21?
Mnogi gradovi u Hrvatskoj, odnosno muzejske ustanove imale su isti problem – dobili su sredstva, a da pritom nisu imali koga angažirati na njihovoj dopremi. Mnogi su muzeji pokušali sami riješiti ovaj problem, ali jednostavno bez specifičnih znanja i alata, koje smo mi morali izraditi sami, nije moguće izvesti ovakve poslove. Koliko je zapravo opasno raditi na ovim projektima dovoljno govori naš slučaj gdje smo prilikom izvođenja radova na zrakoplovu BIS imali jednu tešku povredu. Dakle ulovite se u koštac s nečim što ne razumijete – niti mehanički, niti strukturno. No s vremenom i uz mnoge dobre ljude iz zrakoplovne struke koji su nas naučili ovom poslu, odradili smo gotovo sva donirana sredstva u Hrvatskoj, od Vukovara, Siska, Splita do, evo upravo, Dubrovnika.
“Zrakoplov je bio u dosta lošem stanju. Međutim kako se radi o ratnom primjerku, kojih više nema niti će ih ikada biti jer je MiG izašao iz službe, mislim da je Dubrovnik dobio izuzetnu stvar”
“Radi se o dvosjedu, ratnom primjerku koji je u sastav HRZ-a došao krajem 199. godine iz Ukrajine i koji je korišten u Kirgistanu. Dvosjedi se inače ne koriste u borbenim akcijama, međutim zrakoplov MiG 21 UM 160 korišten je tijekom završnih vojno-redarstvenih operacija i radi se o jednom od posljednjih živućih ratnih primjeraka koji nije ušao u sustav modernizacije 2003. godine nego je prizemljen i kao takav pohranjen na Plesu”
Dubrovački zrakoplov nam je najzahtjevniji projekt, jer je uključivao kompletnu restauraciju i konzervaciju te transport na zaista zahtjevnu lokaciju. Iz Grada Dubrovnika su se iznenadili da zapravo vrlo malo pravnih osoba trenutno može izvesti bilo koji od potrebnih poslova na ovom projektu, od transporta, restauratorsko-konzervatorskih radova do izvedbe nosača i postavljanja samog zrakoplova.
Koja je povijest zrakoplova koji dolazi u Dubrovnik, naime, jedan se zrakoplov MiG 21 čak zvao i Osvetnikom Dubrovnika, kakva je njegova sudbina?
U sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bila su dva tipa zrakoplova MiG 21 – MiG 21 BIS i MiG 21 UM BIS je jednosjed, treća generacija MiG-a, a oznaka BIS je akronim ruskog termina Boljšoj Istrebitelj Sa-
maljota, dakle bolja inačica lovca presretača, NATO naziva Fishbed. UM inačica MiG-a, nato naziva Mongol B je dvosjed, trenažni zrakoplov koji služi za obuku pilota. Istina je da je jedan zrakoplov u eskadrili lovačkih zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva imao naziv Osvetnik Dubrovnika, radi se o zrakoplovu MiG 21 oznake 102, jedan od prva tri zrakoplova koji su ušli u sustav HRZ-a nakon legendarnih preleta pilota Danijela Borovića, Ivana Selaka i Ivice Ivandića i trenutno je kao izložak smješten u Zrakoplovno-tehničkom centru u Velikoj Gorici. No, ne manje zanimljivu povijest i ima sad već dubrovački MiG 21 UM oznake 160. Dakle, kao što sam rekao, radi se o dvosjedu, ratnom primjerku koji je u sastav HRZ-a došao krajem 199. godine iz Ukrajine i koji je korišten u Kirgistanu. Dvosjedi se inače ne koriste u borbenim
dr. sc. Marin Sabolović, predsjednik Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije
Stanje zrakoplova prije konzervatorsko-restauratorskih radova
“Mi smo odlučili koristiti svjetlije nijanse boja jer smo smatrali da će meteorološki uvjeti više djelovati na tamnije nego na svjetlije boje. Ovaj smo posao ozbiljno shvatili do te mjere da smo za izvedbu oznaka na zrakoplovu angažirali slikara koji je oslikao oznake, dakle nisu korištene naljepnice nego su se, kao i 1993. godine, aplikacije izvodile ručno”
akcijama, međutim zrakoplov MiG 21 UM 160 korišten je tijekom završnih vojno-redarstvenih operacija i radi se o jednom od posljednjih živućih ratnih primjeraka koji nije ušao u sustav modernizacije 2003. godine nego je prizemljen i kao takav pohranjen na Plesu. U kakvom je stanju bio zrakoplov prilikom preuzimanja, s obzirom na to da je stajao više od 20 godina?
Zrakoplov je bio u jako lošem stanju. Međutim kako se radi o ratnom primjerku, kojih više nema niti će ih ikada biti jer je MiG izašao iz službe, mislim da je Dubrovnik dobio izuzetnu stvar. Nakon 20 godina meteoroloških utjecaja, kanibaliziranja zrakoplova za potrebe drugih u letnom stanju, nedostatka ključnih dijelova za prezentaciju, zapravo je i nas držala na ledu trebamo li uopće taj posao preuzeti, tako da smo u tijeku priprema za natječaj prvo tražili rješenje za nedostajale dijelove – pito cijev, zakrilac, kok ispuha, kabina instruktora, brojni nedostajali revizijski poklopci i sl. Radi se o specifičnim dijelovima kojih nema na tržištu, nema u skladištima, a njihova rekonstrukcija je vrlo teška. Na koncu smo uspjeli pribaviti sve dijelove osim kabine instruktora, koju smo rekonstruirali.
Koji je tijek konzervatorsko-restauratorskih radova, kako se uopće provodi restauracija zrako-
plova, generalno muzejskih eksponata ovakve veličine i značaja?
Kao i svaki posao ovakvoga tipa, po jasnoj metodologiji. Prvo, Grad Dubrovnik je tražio angažiranje zrakoplovnog tehničara za nadzor radova in situ i angažiranje restauratorsko-konzervatorskog nadzora kao stručne osobe za nadzor samog postupka. Tako smo angažirali zrakoplovnog tehničara Franja Markotića i restauratora metala Frederika Levardu, jednoga od najboljih restauratora metala u Hrvatskoj. Obojica su nam bila cijelo vrijeme na raspolaganju i uvodila su nas u posao obrade zrakoplova s jedne i restauracije i konzervacije s druge strane. Metodologija restauracije opisana je u elaboratu koji se prilaže ovom poslu, a temelji se na metodama i postupcima korištenih u izvedbi ovog projekta. Ono što javnost vjerojatno zanima su odabiri boja i kvaliteta radova. Dakle ono što valja naglasiti je da konzervatorsko-restauratorski radovi nisu vraćanje predmeta u izvorno stanje, već njegova dugotrajna zaštita i prezentacijski oblik. Čak sama pravila struke nalažu da se ne koriste npr. izvorne sheme boja kod restauracije i da se ne koriste iste specifičnosti predmeta, u ovom slučaju šara, kako bi se naglasilo da se radi o restauriranom primjerku. Prilikom radova konzultirali smo stručnjaka za HRZ Tomislava Haraminčića koji nam je u suradnji s maketarima dostavio šifre boja prema Federal Standardu, a na temelju dostupnih izvora, najviše Jadranka Ećomovića došli smo do fotografija zrakoplova u službi te shema šara. Izvori se vrlo često razliku jer u načelu ne postoji zapis o kodu korištenih boja tijekom bojanja zrakoplova 1993. godine već o okvirnoj determinaciji koda boje po dostupnim fotografijama, usporedbe paleta boja uz zrakoplov i slično. Mi smo odlučili koristiti svjetlije nijanse boja jer smo smatrali da će meteorološki uvjeti više djelovati na tamnije nego na svjetlije boje. Ovaj smo posao ozbiljno shvatili do te mjere da smo za izvedbu oznaka na zrakoplovu angažirali slikara koji je oslikao oznake, dakle nisu korištene naljepnice nego su se, kao i 1993. godine, aplikacije izvodile ručno.
Tko je sve sudjelovao u restauratorsko-konzer-
Tijekom brušenja zrakoplova otkriveno je primarno sovjetsko znakovlje
Proces olakšavanja zrakoplova uključuje uklanjanje svih dijelova koji otežavaju trup.
Izrada poklopca kabine instruktora
vatorskom podvigu, s koliko ljudi raspolažete i koliko je samo postavljanje zahtjevno?
U Društvu za očuvanje hrvatske vojne tradicije već godinama djeluju entuzijasti i zaljubljenici u vojnu povijest, koji su tehničke struke i vični ovom poslu, tako da su se vrlo rado prihvatili ovog posla. To su naši višegodišnji članovi Krunoslav Crkvenac, Damir Moćan i Zlatko Sabolović, a angažirani su i radnici na projektu koji su imali iskustva sa sličnim projektima poput Željka Krmpotića. Uz već spomenute stručne osobe Markotića i Levardu, moramo spomenuti i zrakoplovnog tehničara Darka Oslovčana koji nas je naučio poslu, kao i sve dionike ovog procesa, od poduzeća Servis Cerović koje nam je osiguralo prostor za rad, prijevoznika specijalnih tereta Vega Trans, dizaličara, prijevoznika Rupić, kooperanata koji nabavljaju repromaterijal i svih drugih koji su se na bilo koji način priključili projektu. Što se samog transporta i postavljanja tiče, to je
možda i najotegotnija okolnost, međutim svaki dosadašnji izazov smo prihvatili i izvršiti, tako smo i ovaj. Postaviti zrakoplov na Srđ je sve samo ne jednostavno, no bez potrebe za dociranjem, Grad Dubrovnik i djelatnici gradske uprave su nam bili više nego dostupni, uključujući i posredno samog gradonačelnika Mata Frankovića. Bilo je tu mnogo zavrzlama jer se radi, ponavljam, o vrlo opsežnom poslu s brojnim koracima od kojih je svaki izazovniji od onog prethodnog.
Zrakoplov je sad na Srđu, transport je bio izazovan, ali sigurno je vrijedilo. Ovom prilikom zahvaljujem Gradu Dubrovniku na povjerenju, uz nadu da će do posljednjeg koraka biti izvedeno sve po planu jer će na ovaj projekt biti ponosni svi, od naručitelja do nas izvođača, tim više što će taj zrakoplov imati zasigurno rekordnu posjećenost.
“Što se samog transporta i postavljanja tiče, to je možda i najotegotnija okolnost, međutim svaki dosadašnji izazov smo prihvatili i izvršiti, tako smo i ovaj. Postaviti zrakoplov na Srđ je sve samo ne jednostavno, no bez potrebe za dociranjem, Grad Dubrovnik i djelatnici gradske uprave su nam bili više nego dostupni, uključujući i posredno samog gradonačelnika Mata Frankovića. Bilo je tu mnogo zavrzlama jer se radi, ponavljam, o vrlo opsežnom poslu s brojnim koracima od kojih je svaki izazovniji od onog prethodnog”
Proces olakšavanja zrakoplova uključuje uklanjanje svih dijelova koji otežavaju trup.
Prijevoz zrakoplova iz Zagreba u Bjelovar
LEGENDARNA POSTROJBA
NEVJEROJATNA HRABROST EKIPE ODREDA NAORUŽANIH BRODOVA ‘Gađali su nas mitraljezima, suborci su nam ginuli pred očima,
ali bili smo hrabri i buntovni’
Dan dubrovačkih branitelja izvrsna je prigoda da se kroz
razgovor s bivšim pripadnicima Odreda prisjetimo slavne
postrojbe koju su činili dragovoljci, a tijekom ratnih dana, postrojba nije izgubila ni jedno od ukupno 22 plovila!
Piše Ahmet Kalajdžić foto ODRED NAORUŽANIH BRODOVA
Domovinski rat u Dubrovniku nezamisliv je bez Hrvatske ratne mornarice, posebno Odreda naoružanih brodova koji je imao odlučujući utjecaj na probijanje pomorske blokade i uspostavu koridora za dopremanje hrane, lijekova, naoružanja i streljiva. Pomorci u odorama Hrvatske vojske dali su nemjerljivo veliki doprinos u obrani grada, a zabilježeno je kako su od osnutka, 23. rujna 1991. pa do kraja prosinca 1992. godine gliseri ONB prešli više od 50 tisuća nautičkih milja te prevezli više od pet tisuća vojnika, ranjenika i civila, kao i više od 4 tisuće tona
korisnog tereta (oružja, streljiva i vojne opreme) te živežnih namirnica. Vrijeme čini svoje i sve je manje živih pripadnik ONB -a: u ratu je od ukupno 117 dragovoljaca poginulo pet pripadnika odreda, ali ispunjenje dobivene zadaće ni za najvećeg granatiranja nije dolazilo u pitanje. Dan dubrovačkih branitelja izvrsna je prigoda da se kroz razgovor s bivšim pripadnicima Odreda prisjetimo slavnih ratnih dana tijekom kojih su postrojbu osnovali prvi i jedini ratni zapovjednik Aljoša Nikolić te Miljenko Bratoš i Rudi Butković, a činili su je dra-
govoljci. Tijekom tih dana, postrojba nije izgubila ni jedno od ukupno 22 plovila! Podsjetimo, ONB je sredinom listopada 1991. već imao sedam plovila, a prvi naoružani gliser bio je Sveti Vlaho, zapravo švercerski čamac kojeg su zaplijenili carinici. Branitelji su mu oplatu ojačali čeličnim pločama, naoružali strojnicom te agresori nisu mogli da ih zaustave u proboju pomorske blokade.
‘DOGODILO SE U TRENUTKU, STRADAO JE KANADER...’ Ovom prigodom sugovornici su bili Stije-
Pripadnici ONB
po Ivanišević iz HRM te Ivo Bačić i Ivo Milovčević iz ONB-a. Ivanišević kao lovac nije htio predati lovačku pušku ‘bokericu’ i Parabellum, nego se sa sinom Dariom, tad učenikom Pomorske škole, prijavio u HV. Prije rata je radio u hotelu Libertas i tu dočekao poziv da se priključi Tehničkoj jedinici za opsluživanje brodova i vozila. Prvi zadatak bio mu je da iz Župe, koju je obitelj zbog agresora morala napustiti, izvuče radionicu. „Tjedan po napuštanju Župe, nas šestorica iz jedinice dobili smo kamion s dizalicom, pošli noću te izvukli alat i radionicu. Čekalo se da prođemo Dubac da miniraju put, a vjerojatno zbog dizalice, putem su nas gađali. U Libertasu sam sve spojio na agregate i probni stol, a nakon granatiranja 6. prosinca radionicu smo preselili u garažu Babina kuka. Najviše smo radili za ONB, a agregate za struju iz Excelsiora i Libertasa koristili da za Vodovod pumpaju vodu iz Omble u stari vodovod te su vatrogasci vodu dijelili cisternama. Zapovjednik HRM-a bio Matana s Mljeta, a potom poručnik fregate Tomica Veljić iz Splita, dok je u ONB glavni bio Aljoša i Vido Bogdanović kao njegov zamjenik. S njima je bio i Karlo Gjurašić. Nakon rada na jednom od glisera, mislim da je bio u vlasništvu Đura Raguža-Kanadera ili malog Litrice, na testu su nas gađali s Pobrežja“, govori Ivanišević dodavši kako su imali puno problema oko rada na tom gliseru. Tada je smrtno stradao Raguž, a Ivanišević je ozlijeđen. S tugom se prisjeća tog stravičnog trenutka.
„Išli smo ispitivati gliser i tad se to dogodilo... Bilo je u trenutku: poginuo je Kanader, ne sjećam se i još nisam svjestan od gelera, metka ili manovra. U gliseru sam ostao u lokvi krvi! Vido me je odveo u bolnicu te sam dobio šest ponata na glavi“, govori Iva-
nišević i sjeća da se tijekom poštede dogodila havarija Argosyja i Liburnije kad su, srećom, njegov brat i nevjesta uspjeli izvući živu glavu, a on je s roniocima spašavao stradalnike. No, agresori koji su sijali smrt, nisu ih obeshrabrili. ONB je nastavio s radom i pisao nove stranice svoje slavne povijesti.
‘NISMO MISLILI NA STRAH’
„Kasnije prelazimo u Kazbek, a na motorima plovila su uz mene najčešće bili Mile Lazarević, Luko Vuletić, Luko Klis i Braco Šišić, dok je Prkoča radio struju. Na dizalici su bili Safet i neki mladić kojem se ne sjećam ime. Svaki dan smo servisirali drugi gliser. Rezervne dijelove smo uzimali s brodova koji ne plove ili donacijom Atlantske plovidbe, a dosta smo mogli i popraviti. Koristili smo tokarski stroj Srećka Ljepave iz Šipčina, a što nije mogao napraviti on, radio je TUP. Pero Stražičić bio je zadužen za teledi-
rigirane gondole koje bio eksplozivom uništavale neprijateljske brodove. Kad su nas zadužili da oformimo Radarsku službu, Mile Lazarević, Luko Vuletić i ja pošli smo na Mljet, na Ponti od Pomene izvaditi generator JNA. Izvukli smo ga po mraku i tek tad utvrdili da je 110 volti i za nas neupotrebljiv te smo se bazirali na agregate Lombardinia kojih sam dosta postavio za Radarsku službu i nišanske sprave topova. Jedan od topova koje smo osposobili bio na Trapitu, a dosta posla je bilo s haubicama iza Gromače“, prisjeća se naš sugovornik. Ivanišević nam priznaje da na strah nije mislio, a u sve je bila uključena i obitelj. Sin je nosio hranu na Srđ, dok je on u HRM-u ostao do kraja 1993. kad prihvaća poziv švicarske kompanije Bosco da se vratim u flotu. Prihvatio je kako bi zbrinuo obitelj i obnovio spaljenu kuću. Danas je u mirovini i rijetko se nađe s ratnim prijateljima, osim s članovima lovačkog društva.
„Nedjeljom se u lovu Mile i ja na Pelješcu katkad prisjetimo tih dana, pa i smiješnog događaja na Mljetu dok još nije bio pod našom kontrolom. JNA je 1992. još bila u Ponti od gruja, a mi smo otišli do vojarne u Pomeni. Moram reći i to da nikad nismo bili gladni jer je logistika hrane bila izvrsna. Umorni od posla, pošli smo nešto pojesti, a ja sam ostavio nategnuti kalašnjikov na grani. Kad, odjednom rafal! Došla je divlja svinja i zaorala njuškom, kalašnjikov je pao i sam ispalio cijeli rafal! Tog se događaja i danas često sjetimo“, govori Ivanišević.
VOJSKA KOJA SAVRŠENO FUNKCIONIRA
Danas u mirovini Ivanišević, uživa s dvije male unuke, ali se rata, ipak, nerado sjeća. Zapravo, rat želi zaboraviti, a najviše uživa u svojoj barki.
„Uživam, ribam, vežemo se na Jakljanu i obilazimo. Tako opušten sjetim se i suboraca: bili su većinom mladi i neobuzdani. Ivo Bačić bi brodom došao skoro do same oba-
Pripadnici ONB
le da je zapljusne! Bilo je tu inata, ali i ludosti…Vlado Merkaš je među prvima je bio u ONB-u, vozio Svetog Vlaha i nasukao se s njime ispred Solituda“, govori nam Ivanišević. Idući sugovornik upravo je jedan od tada neobuzdanih iz ONB-a. Ivo Bačić je s Kanaderom te Matkom Sočom, kad je pala Rijeka dubrovačka do Mokošice, iz marine uzeo gliser s dva dizel motora. Nazvali su ga ”Đim– faker” i vezali u Gružu. „Đuro i Matko su poginuli, ja nisam. Vido nas je u Gružu pitao hoćemo li u Odred naoružanih brodova, pristali smo i počeli voziti. Joško Pedrini je kao tehnička služba pomogao odnijeti s tog glisera sve stvari u Palace, a jedna od prvih vožnji bila je u Mokošicu gdje smo, u tri ture iz Gruža odvezli 7,5 tona hrane. Vozili smo gdje je trebalo, uz dosta vožnji u studenom i prosincu. Ploveći ka drugoj obali Omble, gađali su nas iz Mokošice jer su već bili tamo. Kad vas gađaju, vidite neke iskre, a oko vas zviždi, šušti. O tome nismo razmišljali, ali se to poslije vraća. U noći nema svjetla ni komunikacije s drugima, imaš samo posadu“, govori Bačić do-
davši kako su bili složna ekipa pa smatra da je baš zato sve i uspjelo. „Mnoge nisam poznavao, ali sam vremenom postao nerazdvojan s tim odvažnih i poštenim ljudima. Bili smo zajedno, stoga je sve i uspjelo! Odred je u to doba bio prava vojska i savršeno organiziran. Postao sam zapovjednik glisera i sjećam se, u Palaceu je do veljače 1992. bila “šok-soba“. Tu su bili Aljoša, Vido, Đuka Alemani, Karlo Gjurašić, Vlado Onofri, Aljoša je bio glavni, Vido šef plovnih snaga. Rekli bi: idi iz Uvale na Kalamotu, s nje na Lopud te u Suđurac ili do Broca. Vozio sam lijekove, oružje, ljude, Slobodna Dalmacija je dva mjeseca samo s nama stizala u Orsan ili Uvalu“, govori Bačić dodavpi kako su svi generali u Dubrovnik došli su s ONB-om, možda samo nisu Roso i Gotovina! Osobno je prevezao Markača, Šuška, Marekovića, Miroslava Tuđmana i Markicu Rebića. „I ništa nam nije bilo teško osim- glasina! U Palaceu čuješ ‘pao Vukovar’, na Kalamoti ‘pao je grad’. Kažeš - nije a oni ‘jest, pao je kad ste vi otišli!’. Onda na Lopudu kažu ‘pao Koločep’! Dvadesetak dana je bila fa-
ma, što me psihološki fasciniralo, kao i baterija za noćni kontakt: dva kratka mi njima i oni nama, znači možeš doći na mul. Više puta se dogodilo da daš signal, ali misle da je desant i ne javljaju se! Boje se oni kao i ti. Ali, nismo puno razmišljali! To su te godine: radiš što ti kažu, a kad je veliko nevrijeme, Aljoša se zezao da ‘neće on more utijavati’! A mi smo bili dobra ekipa, odradili zadatak pa na spavanje. To su te godine“, prisjeća se Bačić.
‘DVA MITRALJESKA GNIJEZDA SU DERALA PO NAMA, GLISER JE POLETIO’ Na upit što posebno pamti, Bačić opisuje noć 19. studenoga kad ih je Nikolić digao u ponoć te su po uzbuni morali u Mokošicu i iz njegova doma prenijeti opremu za deminiranje. Išli su Nikolić, Vlado Onofri, Đović iz Vitaljine, Kanader, Đuka Alemani i on. „Krećemo skoro u zoru, pređem ka lijevoj obali i Shellu. Nigdje nikog, tišina, došli smo tamo gdje je Vlaho Radonić, a tad počinje pucnjava! Dajem gas, Aljoša viče ‘Go, go!’, svi polijegali na pod glisera, Aljoša i ja stojimo, a iz dva mitraljeska gnijezda deru po nama. I tad u Sustjepanu pokupim colpo morto, gliser ‘zaore’, ‘stane na krmu’ i brzina padne samo tek na 5-10 milja. Srećom, pucaju prema zvuku jer nas ne vide, a užad smo vukli do Kaboge, gdje se to otkučalo i gliser odjednom ‘poleto’, možda smo s 25 čvorova uletjeli u Gruž i sakrili iza Velikog mula“, govori. Bačić ističe da su imali i šifre. Bazu su zvali Teča, a ‘suza lokva’ je značila čisto more.
„Periša Brković je 6. prosinca s Ludom Gudom ostao na Lopudu. Kad je počelo granatiranje, telefonom me zamolio da odem na Peline gdje su mu mati i brat te smo Kanader i ja autom došli majci koja je mislila da joj je sin poginuo. No, umirili smo je. Na povratku smo došli u Libertas koji je gorio, vidjeli izbjeglice iz Rijeke i poginule vatrogasce te istu večer ponovno plovili. Nekad bi noćili na Lopudu i sutra nastavili, što nam
Ivo Milovčević, HRMOdred naoružanih brodova
Stijepo Ivanišević- HRM, Odred naoružanih brodova
Ivo Bačić, HRM- Odred naoružanih brodova
je bila oaza slobode i kao odmor“, opisuje Bačić teške, ratne momente.
„Dva puta su nas i gonili, bilo je to strašno: sijevalo sa svih strana, kao da iz prvog reda u kinu gledaš rat! Oba puta s nama je 15ak ljudi brodom išlo u grad, uglavnom Primorci koji su se povlačili, dolazili do Stona i Šipanske luke te bi ih iz Suđurca vozili u grad“, prisjeća se.
NAJSLAĐA KAVA NA SVIJETU
„Bili smo kao družba Pere Kvržice! No, Kanader poginuo ’92, a Soče 1993. Posebno sam zapamtio kad su nas na Lopudu Ivo Herendija i Tonči Banović u zoru, pred odlazak u akciju, pitali jesmo li za kavu. Imali su kuhalo, mi ništa. Naravno da smo prihvatili, a ubrzo postali baš nerazdvojni prijatelji za cijeli život. To mi je bila najslađa kava u životu. Sjećam se i objeda kad bi nas Inda Zec zvao na kupus i danas ne znam što mi je bilo slađe: ona kava ili taj kupus. Poslije rata smo u marini Brković i ja otvorili servis i dolazili su nam svi s brodovima. Uz nas su bili Josip Koprivec-Četka, Maro Bijač, Zoran Čagalj, Braco Vragolov, Stanko Pavlović i Biočina. Danas je moj sin skiper i ne vozi po nevremenu. Kažem mu da nema mora i da može, ali odgovara ‘Stari, nije ti ovo rat, gosti hoće da je bonaca’. Jer, mi smo vozili po buri, ‘ko nas je pitao?“, govori Bačić prisvjetivši se jedne anegdote.
„Znali smo se i morali i opustiti. U ljeto 1992. smo spravili neku ribu u jednoga od nas doma. Rečeno nam je da tu noć ne vozimo pa se malo i popilo. Neću imenovati suborca kojem je netko, možda i ja, iskrenuo teču na glavu! No, on je “dužio“ Bobetka i tad zvoni motorola, da ga mora negdje voziti. Umro je od straha, vanka smo ga kupali i sušili kosu i robu te je trčao da generala iz uvale Lapad vozi u Ston!“, govori kroz smijeh.
VATRENI SILAZAK SA SRĐA Treći sugovornik je bivši zapovjednik va-
trogasne postrojbe Ploče iza Grada Ivo Milovčević koji je do listopada gasio požare, pa i one na Žarkovici i raketirani Centar 985 na Medarevu. O početku ratnih dana kaže kako mu je jednu večer u kafiću Trubadur Marko Vuletić koji je bio na Srđu, predbacio “Lako ti je tu, uzmi pušku pa pođi gore“. „Rekao sam da je nemam pa me pozvao da dođem k njemu da mi je da. Dobio sam pušku samo 20 metaka i 25. listopada noću otišao na Srđ gdje sam držao stražu i vršio sve dužnosti. Za nekoliko dana je bio napad sa Žarkovice, diverzanti jugovojske su ušli u minsko polje, razminirali ga i skoro ušli u tvrđavu. U žestokoj borbi i pucnjevi dosta njihovih je ranjeno, možda i poginulo. Nismo doznali jer im je JNA paljbom s Žarkovice pomogla povlačenje. Gađala je i topovnjača s mora i pokidala vezu, pa smo imali samo dvije RUP-ovke. Sjećam se, dan kasnije, umivajući se gol do pojasa hladnom vodom, Mario Pezzi i rekao ‘Što sam noćas sanjao, ljudi bit će zlo!’. I nije se vratio!“, prisjeća se Milovčević.
Navečer su, dok padaju granate, trčali ka Bosanci gdje je do zore bilo žestoko. Tada je upao u škrip i rovino zglob, krv je tekla, a u tvrđavi ga je zapovjednik pustio da ide liječniku.
„Krenem ujutro oko 8 sati da bi dolaskom od odozgo do druge serpentine koju sa Žarkovice vide kao na pjatu, prošao kraj tri UNPROFOR-ca. Počeli su me gađati sa Žarkovice, a s mora topovnjača i patrolni brod! Kao u filmu, doletio je avion, vidio sam pilota u njemu! Pao sam, neko vrijeme bio u nesvijesti i put kojeg zdrav pređem za pola sata, oko 16-17 sati završio na Kapelici, Tad je s autom naišao profesor Jakšić, dao mi bocu vode jer od jutra nisam ništa pio te odveo u hotel Libertas gdje je supruga bila kao prognanica i gdje mi je pomogla liječnica“ kaže Milovčević. Nakon desetak dana je dobio poziv da se pridruži ONB-u, što je prihvatio jer je tamo bila samo probrana ekipa.
CIJELU NOĆ S BOMBAMA U RUKAMA
„Pošao sam u Palace s PAP-ovkom i skoro me zgrabila vojna policija: pitali otkud mi puška, što tamo radim…U ONB-u sam kao pomoćnik Vijbu gađao onaj grčki brod što je pokušao nasilno ući u luku! Tko zna tko je i što bilo u njemu? Streljivo, diverzanti? Opalili smo dva rafala po njima, ubrzo su se povukli i nestali“, kazao je. Pitamo ga što pamti kao najteže momente tijekom djelovanja u ONB-u. Kaže kako su to bile pogibije njegovih suboraca, kao i neki momenti kojih će se sjećati zauvijek. Jedan od njih je i momenat u kojem je otok Jakljan nadlijetao avion JNA. „Na otoku je izvidnica nadzirala more i nebo i oni su to, sigurno doznali i više puta nas gađali. Zgrada u kojoj smo bili stresla se ko u potresu, istrčali smo preko 100 metara brisanog prostora rive ka “Erliconu“ i granatama. na rivi. Inače su nas često gađali i bacali bombe, dosta granata je palo na otok i u more oko njega. Bilo mi je normalno iz uloge kuhara u trenu preći na prvu liniju obrane! Kad je došao pravi kuhar, mislio je da lažem kad sam rekao da sam konobar, a ne kuhar. Od tad smo Braco Kvestić i ja više bili na “erliconu“. Jedne noći, oko 22 sata dana je uzbuna jer je neko plovilo išlo k’ nama pa je Nikolić jednog Bosanca i mene poslao do vodotornja na vrhu Jakljana gdje smo, osluškujući, proveli cijelu noć s bombama u rukama da bismo u zoru vidjeli da nema ništa i sišli do mora, ne znajući da je uzbuna odavno prekinuta! Ali, morali smo ostati do opoziva naredbe!“, prisjeća se Milovčević.
Sve ove teške, ali i slavne ‘crtice’ dovele su do povijesne pobjede, u kojoj je Odred naoružanih brodova, kao žila kucavica između opkoljenog Grada i vanjskog svijeta, odigrao jednu od ključnih uloga. Bilo je teško, ali uspjelo im je – zahvaljujući tome što su bili nerazdvojni, složni i ono što jesu: hrabri i buntovni.
Pripadnici ONB u gliseru
Aljoša Nikolić
Nagrada za promicanje prava djeteta
Učiteljica Marijana Vrljić:
‘Svijet je danas okrutan, a ljepše društvo možemo
graditi i u običnoj učionici’
Učiteljica iz OŠ Marina Držića, ovogodišnja dobitnica nagrade za promicanje prava djeteta, jedna je od onih rijetkih osoba koje svoj poziv žive iskreno i iz srca
Iako skromno kaže da joj nagrada “sama po sebi ne znači puno”, učiteljica Marijana Vrljić ne skriva ponos što je njezin predani rad prepoznat i cijenjen. A upravo je taj rad, satkan od empatije, strpljenja i želje da djeci približi svijet ljudi koji se služe znakovnim jezikom, ono što je nagradu učinilo zasluženom.
Sa svojim učenicima 2. b razreda, u suradnji s Udrugom gluhih i nagluhih Dubrovačko-neretvanske županije, Marijana već dvije godine vodi projekt “Znakovna školica”. Svakoga tjedna učionicu posjećuju članovi Udruge, a djeca korak po korak upoznaju znakovni jezik: od abecede, boja i brojeva, do pojmova svakodnevice, pjesmica i igrokaza. Učenje kroz igru postalo je njihov prepoznatljiv pristup. Ove godine pripremaju i poseban nastup, a to je izvođenje “Himne slobodi” na znakovnom jeziku 6. prosinca na Srđu. Njihov cilj je promovirati prava gluhih i nagluhih i stvarati inkluzivniju školsku zajednicu.
Zašto baš znakovni jezik?
-Nema nekog posebnog razloga, jednostavno sam htjela djeci ponuditi nešto novo i plemenito, da se od malena uče o različitostima, da osvijeste kako ima ljudi koji imaju problem u komunikaciji i treba im pomoći. Ne samo njima, nego bilo kojim osobama s poteškoćama.
Znate li vi znakovni jezik?
-Ne, i ja ga učim zajedno s učenicima, s tim da njima često ide i bolje jer su djeca. Kada sam se pripremala za ovaj projekt, malo sam proučavala hrvatski znakovni jezik. Jedan je od 300 znakovnih jezika svijeta. Dakle, nije univerzalan. Znakovni jezik je kao da učimo bilo koji drugi strani jezik. Iako je relativno jednostavan, ipak nije lagan jer je potrebno povezati misao, glas i znak u isto vrijeme i još biti brz. Upravo nam je brzina bila najve-
ći problem. Važno je sve to procesuirati. Ja sam ove godine upisala tečaj koji besplatno organizira udruga svake godine. Da bi se sve to usvojilo, potrebno je dosta vježbe i ponavljanja.
I kako su djeca reagirala prvi put kada su se upoznala sa znakovnim jezikom? Jesu li roditelji prihvatili tu ideju?
-Djeca su prihvatila iznenađujuće dobro, ali inače imam takve učenike koji su smireni i koncentrirani. Za ovo je potrebno biti upravo takav. Teško je ovo pratiti više od 15-20 minuta pa ih ja nakon učenja nagradim tako što najčešće pođemo u obližnji park da malo razbistre glavu. Roditelji su bili sretni i zadovoljni jer su svjesni da to djecu može samo oplemeniti kao osobe. Inače sam imala podršku ravnateljice i cijele škole koji su me preporučili za nagradu. U projekt od samog
U povodu obilježavanja Svjetskog dana djece, državna tajnica Margareta Mađerić uručila je učiteljici razredne nastave OŠ Marina Držića Marijani Vrljić i pedagodinji Heleni Ševelj nagradu za promicanje prava djeteta u 2025. godini
Piše Aida Čakić foto Aida Čakić
“Za mene kažu da sam stroži tip. Želim davladaju rad, red i disciplina, jer sam nekako stari kov učiteljice. Ali ipak s djecom treba biti i prijatelj. Mi smo učenicima ponekad i mame, prijatelji, braća, sestre... sve pokrivamo.”
početka je uključena i pedagoginja Helena Ševelj. Nagrada ne pripada samo meni nego školi, udruzi, kolegama, djeci, roditeljima.
Danas se često spominje empatija. Zašto je ona toliko važna?
-U novije vrijeme nažalost nedostaje empatije i treba raditi na bilo koji način na njenom razvoju. Djeca trebaju vidjeti kako smo svi na neki svoj način različiti i da svakoga treba cijeniti i pomoći. Nije lako naučiti djecu da razmišljaju u tom smjeru, ali treba raditi na tome. Ova nagrada i projekt su dokaz kako se može graditi ljepše društvo u običnoj učionici.
Jesu li danas djeca drukčija nego prije 20-30 godina? Je li prije bilo istih problema?
-Nažalost, danas je empatija nešto na čemu moramo raditi svi kao društvo, ne samo s djecom nego i s odraslima. Nekako su svi više okrenuti sebi i gledaju svoje interese, a manje interese društva. Ljudi se često znaju nasmijati i upirati prstom u nekog tko je različit. Ja svoj doprinos dajem u smjeru da se to promijeni tako što radim na ovaj način, uz znakovni jezik. Općenito u školi imamo sate razrednika kao preventivne programe u kojima, preko igrica i životnih situacija, radimo na razvoju empatije. Svijet je okrutan i ne ide baš u nekom lijepo smjeru.
Je li teško danas biti učiteljica?
-Ja sam učiteljica skoro 30 godina. Radila sam u
školi s posebnim programom koja je isto dio OŠ Marina Držića, a nakon toga sam prešla u razrednu nastavu. Moji su roditelji uvijek govorili kako sam, dok sam bila mala, naginjala prema tome da ću biti učiteljica, jer sam uvijek voljela nekog nečemu naučiti. Prvotno sam razmišljala o studiju engleskog jezika, ali evo na kraju sam se odlučila za učiteljski fakultet i danas sam sretna i zadovoljna. Svoj posao iskreno volim. Nije lako raditi s djecom, treba volje, strpljenja, požrtvovnosti... Kad učiteljica uđe u učionicu, mora biti raspoložena i zaboraviti sve svoje probleme. Ali svakako nas djeca u potpunosti okupiraju pa na sve drugo zaboravimo.
Kako biste vi opisali svoj pristup – jeste li strogi ili prijateljski nastrojeni?
-Mislim da sam kombinacija, iako za mene kažu da sam stroži tip. Želim da vladaju rad, red i disciplina, jer sam nekako stari kov učiteljice. Ali ipak s djecom treba biti i prijatelj. Mi smo učenicima ponekad i mame, prijatelji, braća, sestre... Sve pokrivamo.
Kako ih motivirate? Je li danas teško okupirati djecu jer je koncentracija nešto slabija zbog previše informacija?
-Korištenje mobitela je najviše doprinijelo tome. Ponekad moramo izigravati i klauna, ali ključno je da češće mijenjamo aktivnosti, imamo više mikro-pauza i trudimo se biti zanimljivi. Nakon igrica i mobitela, mi smo malo manje zanimljivi jer treba učiti
“Htjela djeci ponuditi nešto novo i plemenito, da se od malena uče o različitostima, da osvijeste kako ima ljudi koji imaju problem u komunikaciji i treba im pomoći. Ne samo njima, nego bilo kojim osobama s poteškoćama.”
Učiteljica Marijana Vrljić sa svojim učenicima 2.b razreda, u suradnji s Udrugom gluhih i nagluhih DNŽ, uspješno radi na projektu “Znakovna školica” te tako promiče pravo gluhe i nagluhe djece na vlastiti jezik
i raditi. Današnjoj djeci je i pamćenje nešto malo slabije, ali tako je, nažalost, i s nama odraslima.
Kada se vratite 30-ak godina unatrag, vidite li razlike kod djece danas i nekada?
-Pa velika je razlika. Djeca su prije bila ‘rukata’ –imala su bolju motoriku jer su se penjala po stablima, boravila vanka, igrala s kamenčićima pa su imala razvijeniju finu motoriku, bolje su pisala, imala su veću koncentraciju. Ništa od toga se nije dogodilo preko noći.
Kako se škola bori s tim?
-Uvodimo domaćinstvo u nastavu jer želimo da više rade s rukama. Današnji roditelji su malo više prijateljski raspoloženi prema svojoj djeci, dok su naši roditelji nama bili samo roditelji. Ponekad zbog toga dolazi do ‘sudara’ između roditelja i učitelja.
Koliko je važna kreativnost u učenju?
-Učenje znakovnog jezika je jedan od kreativnih načina učenja jer to razvija, kao i učenje stranog jezika, lijevu i desnu hemisferu mozga i finu motoriku. Imamo i brojne projekte u školi koji potiču kreativnost, učenje jezika, emocionalno opismenjavanje... Trudimo se imati raznovrsne projekte.
Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u svom poslu?
-Najnoviji primjer je umjetna inteligencija koja učenicima i odraslima rješava sve probleme umjesto njih pa čak i matematičke zadatke, piše eseje, odgovara na pitanja... Njihov problem su
ekrani mobitela pa smo mi to riješili tako da djeca ostavljaju prije nastave uređaje u pretince i tijekom nastave nemaju pristup. Svakako, umjetna inteligencija i ekrani su izazovi društva i zbog toga se bojimo budućnosti školovanja. Osim toga, najveći izazovi rada s današnjom djecom u školama su općenito: preopterećenost tehnologijom, kraća pažnja i manja motivacija za učenjem tradicionalnim metodama. Susrećemo se s porastom emocionalnih i socijalnih teškoća te agresivnijim ili povučenijim ponašanjima. Dodatni izazov je i velika raznolikost u predznanju i sposobnostima učenika, što zahtijeva sve više individualiziranog pristupa. U svemu tome, nedostatak vremena i resursa dodatno nam otežava rad.
Kakva je budućnost?
-Kriteriji se spuštaju i ocjene su važnije nego znanje i to je problem za nas učitelje. Svaki roditelj bi želio dobru ocjenu pa se ponekad zanemari ono istinsko znanje. Školovanje je bitno jer mi obrazujemo sve ostale struke – netko tko nema znanje nama će biti građevinar, liječnik, pravnik, frizer... Bojim se smjera u kojem ide sve.
Spomenuli ste umjetnu inteligenciju i doista ona danas može puno toga besprijekorno napisati i riješiti, a i educirati. Koja je onda uloga učitelja?
-Naša uloga bi trebala biti da ih naučimo da promišljaju, da ne vjeruju svemu, da svaki izvor dobro provjere jer ima puno lažnih vijesti, a i umjetna inteligencija griješi. Uloga učitelja će se sigurno mijenjati, bit ćemo moderatori, jer se znanje danas može svugdje naći pa mi možda nećemo biti izvor znanja u ovom klasičnom obliku. Čini mi se da ćemo se morati vratiti na osnovne postavke da radimo više s rukama, da ih učimo razmišljati svojom glavom, a ne mobitelom, i da ih usmjeravamo u tom pravcu da ne vjeruju svemu što vide, čuju ili pročitaju, nego sve dobro provjere.
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Piše Mario Klečak
ZEC IZ ŠEŠIRA
U političkom kazalištu koje se svakodnevno odigrava pred našim očima, prošlotjedna epizoda podsjeća na loše režiranu sapunicu. Gradonačelnik Zagreba despetozno ustraje u zabrani drugog koncerta domoljubne mega zvijezde, a zvjezdani estradni tabor odmah diže uzbunu, pa pljušte otvorene prijetnje, a pritom se javno zaziva vođu ‘’sekte’’, ko da smo u kakvom kultnom trileru, a ne u stvarnosti glavnog grada jedne pravne države. Eminentni članovi prozvane ‘’sekte’’, na to su glazbenog idola nazvali trećerazrednim izvođačem s prvorazrednim utjecajem, čiji nastupi, izgleda, određuju i politički raspored snaga u zemlji. Kad se u taj cirkus uključi i vladajuća garnitura, koja ponosno vodi potomstvo na slikanje s estradnim profiterima, cijela konstrukcija pravne države počinje izgledat klimavo, baš ko i kulise estrade. Nekim starijim glazbenicima, neosporno apsolutnog sluha, najapsurdniji dio priče je to što se taj pjevač, koji je milijune zaradio na romantičnom mitu o vlastitom ratnom angažmanu, sada postavlja kao moralna vertikala nacije, sudac i porota u jednoj osjetljivoj kulturno–političkoj raspravi. Rat je odavno završio, ali se tržišno i emotivno još uvijek dobro prodaje. Pa tako, čovjek koji je Domovinski rat odradio tek ‘’izletnički’’, a marketinški do maksimuma, danas prijeti demokratski izabranom čelniku grada, koji je barem teoretski, dužan štitit javni interes, a ne promovirat estradne mogule.
Javnost nije ni probavila prošlotjednu kulturnu scenu, a već su mediji obasuti novim objavama o uhićenju glavnog državnog inspektora zbog primanja mita.
Dan nakon što ga je premijer, ništa ne sluteći, smijenio s dužnosti radi pragmatičnih razloga, u ranim satima ga je u šumi blizu granice s BiH, uhitio USKOK dok je bio u lovu, u pratnji dva naoružana lovca, svoja odvjetnika.
Inače, uhićeni se godinama vrijedno uspinjao kroz stranačke strukture, sve dok nije dobio fotelju glavnog državnog inspektora 2019. na mandat od pet godina.
Premijer Plenković ga je, priča se, izvuko ko zeca iz šešira, kako bi riješio probleme s cijenama u maloprodaji.
Znamo i kako je to riješio, a sad je poznato da su ga omeli puno važniji poslovi oko koncesija u kamenolomima i zbrinjavanju nelegalnih tisuća tona smeća, zbog čega je i uhićen, i to s prstima u kuverti punoj solada.
Zasad osumnjičeni glavni inspektor ostaje u zatvoru, dok se ne ispitaju svjedoci. Svi vjeruju kako će sve proć glatko i bez prijetnje svjedocima i cinkerima. Konačno, radi se tek o okretanju glave inspektora u kamenolomu i jedne dozvole za odlaganje otpada.
Za taj konat se ni’ko neće inatit i prijetit ‘’zviždanjem’’, pa ni SOA neće trebat umoljavat ‘’zviždače’’ da dožive kakvu ‘’nesreću’’ ili počine - samoubojstvo.
Da ne bi bilo, nismo znali, onima koji znaju što je bilo, iz oporbe podsjećaju na nesretne slučajeve iz prošlosti, kad je ravnatelj zagrebačke bolnice pao preko ograde požarnih skalina, pročelnik za financije Virovitice se objesio u šumi, računovotkinja bivše predsjednice skočila u Savu, pa obavještajac iz afere Vjetroelektrane, nakon iskaz u Zagrebu, nađen na ledini kod Knina s čudnom rupom u glavi. Nesretni slučajevi se nažalost stalno događaju. Neki bi rekli – sistemski. Dubrovački gradonačelnik dobio je policijsku zaštitu, potvrdili su iz Grada, ali nisu naveli razloge. Neslužbeno se spominje da bi razlog mogli bit njegovi nedavni javni istupi za govornicom Gradskog vijeća. Najprije je ustvrdio da se u nas u Gradu kokain šmrče na svakom kantunu, a da se potrošnja može mjerit kamionima. Malo poslije je izjavio da su mu iz Atlantske plovidbe nudili stan u njihovom Batala Centru, ako pristane odraditi “sve što treba.” Zato je o temama, o kojima se desetljećima šuti odlučio kako neće više šutjet, nego će progovorit o moćnima i uglednima, koji sjede u prvim redovima crkve. Svakome će reć ono što ga pripada, popu pop, a bobu bob. Pritom, prema toj narodnoj izreci, pop znači moćnik,
a bob obični puk.
A sve je bilo lako dok je naš gradonačelnik govorio samo bobu - bob. Ali, čim je skrenuo na onu popu pop, pri duši mu jes’ lakše, ali mu je zato tijelu preporučena zaštita -policije.
Ovih dana, neki mediji iz Francuske su pisali o čudnim prosvjedima u Hrvatskoj, jedinoj članici EU, u kojoj Drugi svjetski rat - još traje. Kažu, u ostatku Europe se prosvjeduje protiv neimaštine, poreza, inflacije i slično. A Hrvati se oslobodili straha i jasno poručili fašistima: No pasaran! Procijenjeno je da prosvjed desetak tisuća ljudi u Zagrebu nije ‘’revolucija,’’ ali je jako ozbiljna brojka, pogotovo kad se radi o antifašističkom skupu pristojnih građana, a ne o dočeku nogometaša, sportskih idola ili onih estradnih.
Francuski novinar iz Zagreba je snimio u crno maskirane domoljube s križem oko vrata, dok su sudionike povorke ometali svojom ikonografijom, prijetnjama i petardama. Maskirani junačići, kako izvještaj navodi, uspjeli su prepasti sudionike povorke, izazvat policiju i pritom demonstrirat zapanjujuću hrabrost; onu vrstu hrabrosti koju ljudi obično imaju tek kad im je lice skriveno, a mozak na godišnjem odmoru. Jesu li budući karijerni desničari pobrkali lončiće ili su ih u školi učili da su antifašizam i komunizam isti izam, nije jasno. Ali po svemu sudeći, napad maskiranih junaka na prosvjed miroljubivih prosvjednika, plod je čudnog kućnog i školskog nauka o povijesti.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Doris, Pia i Iris - program otvaranja DZF je završen, može se dopustiti trenutak opušten
Stribor, Paola, Jelena i Niko - vrtuljak se jedva dočekalo i u churrosu uživalo
Davor, Klarisa i Olivija - nono i none za unučicu ljubavi imaju “na tone”
Rubi i Deno - dedo je sretan bio što je želju unučice da pođu na sunce ispunio
Ana, Kristina i Suzana - prijateljice su jedva prestanak kiša dočekale, do Neptuna prošetale
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Annie, Lidija i Rea - majka i kćeri se vesele što je Dubrovački zimski festival počeo u raspjevanoj atmosferi
i Ivana - lijepo je tati s kćerkicom prođirati i
i Višnja - radost je prijateljicu viditi i fotomonografijom Dubrovnika je razveseliti
Mihaela, Nikolina, Emanuela, Iva, Katarina i Marija - za stolom se gusta u društvu prijateljica i kad na Stradunu nema kućica
Šako i Ante - u mladosti su zajedno nogomet za GOŠK igrali, prijatelji za cijeli život ostali
Zdravko
Jojo
trenutke topline studenoga uživati
ZANIMLJIVI LJEPOTAN
Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV
BROD “NORDNORGE” Posjetio nas
je samo jednom, nudi jedinstven turistički doživljaj, a dvaput je spašavao putnike iz nesreća
Danas se pruga Hurtigruten u svijetu smatra najljepšim mogućim turističkim putovanjima. Kombinacija je to klasičnog kružnog putovanja i lokalnih putničko- teretnih i poštanskih pruga te je putnicima na brodu omogućeno da detaljno upoznaju život domicilnog stanovništva, njihove navike i način života
Uplovljenje norveškog putničkog broda NORDNORGE (u prijevodu Sjeverna Norveška) u grušku luku 5. travnja 2008. značilo je početak dolaska u naš grad jednog novog brodara čija je zanimljiva povijest doista bila vrijedna naše pozornosti. Iz Dubrovnika je isplovio 9. travnja u Veneciju gdje je kraće vrijeme bio stacionirani brod hotel. Međutim to je do današnjeg dana bilo jedino uplovljenje ovog broda u vlasništvu kompanije Hurtigruten.
KAKO SE RAZVIJALA BORDARSKA
KOMPANIJA HURTIGRUTEN
Plovidba razvijenom norveškom obalom s brojnim dubokim i opasnim fjordovima, a pogotovo u zimskim uvjetima kada je more okovano ledom, bila je iznimno zahtjevna. Zbog toga je Norveška jedna od najrespektabilnijih pomorskih zemalja na svijetu čije odvažne i sigurne plovidbe potiču još od vremena Vikinga. Povezivanje svih većih i manjih norveških luka bio je uvijek veliki izazov, za što je trebala dobra, sigurna i brojna flota brodova uz istu takvu kopnenu logističku podršku. Koncem devetnaestog stoljeća rodila se ideja o stalnoj norveškoj dužobalnoj pomorskoj vezi te je kapetan Richard With dobio zadatak ispitati mo-
gućnost njene uspostave. Vrijeme je to kada osim kompasa i sekstanta nije bilo drugih navegacijskih uređaja, a na cijeloj obali sjeverno od Trondheima bilo je svega 28 tehnološki nepouzdanih svjetionika. Nakon pozitivne ocjene prvog testnog putovanja, norveška je vlada 1893. dala koncesiju brodaru Vesteraalens Dampskibsselskab za uspostavu stalne putničko - teretne i poštanske brodske pruge između Trondheima i Hammerfesta s ticanjem ukupno devet luka. Posao se vrlo brzo razvi-
Iz Dubrovnika je isplovio 9. travnja u Veneciju gdje je kraće vrijeme bio stacionirani brod hotel. Međutim to je do današnjeg dana bilo jedino uplovljenje ovog broda u vlasništvu kompanije
Hurtigruten
jao pa je uskoro osnovano još nekoliko kompanija koje su počele širiti ticanja na sve veći broj luka. Tako se rodio “Coastal Express” ili lokalnog naziva Hurtigruten (na norveškom “Hurtig” označava brzinu, a “ruten” prugu). Jedinstvena Hurtigruten pruga je od tada redovito svakodnevno povezivala norveške fjordove i mjesta na obali s jedinim prekidima u vrijeme svjetskih ratova. Naravno, danas u vrijeme suvremenijih i bržih vidova zračnog i kopnenih transporta ova se pruga sve više orijentira na turistička putovanja. Međutim udobni brodovi ove kompanije i danas plove na pruzi dugoj 2500 nautičkih milja između Bergena i Kirkensa tičući ukupno 35 norveških luka. Plovidba traje 11 dana, a na njoj je 2018. godine bilo uposleno 11 suvremenih brodova, pa je plovidbeni red bio prilagođen da se svaka luka posjeti dva puta na dan, jednom za plovidbe prema jugu, a potom prema sjeveru. U zemlji polarnih dana i noći, ljetne plovidbe se odvijaju uz dnevnu svjetlost, a zimi uglavnom u stalnom polarnom mraku.
PREKRASNA PUTOVANJA KOJA SE RIJETKO DOŽIVE
U svijetu danas se pruga Hurtigruten smatra najljepšim mogućim turističkim putovanjima. Kombinacija je to klasičnog kružnog putovanja i lokalnih putničko- teretnih i poštanskih pruga te je putnicima na brodu omogućeno da detaljno upoznaju život domicilnog stanovništva, njihove navike i način života. Tijekom proteklih godina, mali brodari su započeli proces udruživanja te su se od 2006. svi zajedno okupili u jedinstvenu korporaciju Hurtigruten Group koji su uz cijelu obalu norveške
poslovali sa 68 putničkih brodova i zapošljavali su oko 3400 pomoraca, a središte kompanije je iz Osla prebačeno u Narvik. Godine 2012. sjedište tvrtke preseljeno je iz Narvika u Tromsø. U listopadu 2014. TDR Capital je kupio većinski udio u Hurtigrutenu, a godine 2015. pravni oblik Hurtigruten ASA promijenjen je iz ASA u AS (dioničko društvo). Putničko linijski brod NORDNORGE je izgrađen 1997. godine u brodogradilištu Kvaerner u norveškom Ulsteinviku, dug je 123 metra, ima 11386 bruto tona, a može ukrcati 464 putnika i 70 članova posade te ima skladišni prostor za 810 tona tereta. Dva MaK dizel motora ukupne snage 9000 kW mu preko dvije propele daju brzinu od 18 čvorova. Od 2002. godine NORDNORGE je korišten i u antarktičkim krstarenjima, a tijekom zime i na sjevernoj hemisferi. Brod je i dalje u plovidbi.
Zanimljivo je kako je dana 30. siječnja 2007. NORDNORGE doplovio u pomoć brodu blizancu imena NORDKAPP (Hurtigruten kompanije) nakon što se NORDKAPP nasukao na Antarktiku. Svih 294 putnika sigurno je evakuirano i prevezeno u u Ushuaiu u Argentini. NORDNORGE je također 23. studenog 2007. sudjelovao u spašavanju svih putnika i posade s broda EXPLORER nakon što je isti udario u ledeni brijeg na Antarktiku. Svih 100 putnika i 54 člana posade sigurno su spašeni, a EXPLORER je kasnije potonuo.
ŽUPKA MEĐU ZVIJEZDAMA
Sjajna Iva Oberan trenutno je najbolja europska judašica svoje kategorije, smiješi joj se Los Angeles!
S pravom se u njenom klubu i taboru nadaju kako bi Dubrovnik osim vaterpola, na Olimpijskim igrama mogao imati i predstavnicu iz juda. Bio bi to veliki uspjeh i za Ivu i za klub, ali i za dubrovački sport. Judo je jedan od najcjenjenijih sportova na programu Olimpijskih igara
Natjecateljica Judo kluba Dubrovnik 1966, Župka Iva Oberan, ima čime biti zadovoljna na koncu ove godine. Sjajnim rezultatima na niz najvećih svjetskih pozornica, dospjela je na četvrto mjesto kategorije do 63 kilograma na listi Svjetske judaške federacije. Iva trenutno ima 3885 bodova na četvrtom mjestu. Iznad nje su, od prvog do trećeg mjesta, Japanka Kaju (5500), Kanađanka Beauchemin-Pinard (4591) te Mongolka Bold (4166). Ovime je jasno kako će 2025. godinu Oberan završiti kao najbolja europska judoka kategorije do 63 kilograma.
ŽUPKA U OVOJ GODINI UPISALA ZAPAŽENE REZULTATE
Nastupila je sjajna Oberan ove godine na nekoliko velikih natjecanja. Dva zlatna odličja „pala” su u 2025. godini, jedno na Gold Coast Oceania Open natjecanju u Australiji, a drugo na Europskom kupu u Dubrovniku. Odnijela je i dvije bronce, jednu nedavno sa zagrebačkog Grand Prixa, a drugu s Grand Slama u Taškentu. Ovdje valja izdvojiti i ostale dobre plasmane, poput petog mjesta na Grand Slamu u Dušanbeu te sedmih mjesta na Europskom prvenstvu u Podgorici i Grand Slamu u Abu Dabiju.
Kada na ovu godinu nadovežemo prošlu, popis odličja je još bogatiji. Prošle godine je, za primjer, osvojila srebro na Grand Slamu u Abu Dabiju, istu broncu u Zagrebu, treće mjesto na Grand Slamu u Dushanbeu... Grand Slam, Grand Prix, Europsko prvenstvo, uz ostala natjecanja na kojima je nastupila, stvarno su najveći mogući rang natjecanja u judu, na kojem se skupljaju toliko važni i vrijedni bodovi za IJF listu. A po-
Piše Rafael Barkiđija
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
stoji i jasan razlog zašto je ta lista bitna, a to je ono najveće i najvrijednije – plasman na Olimpijske igre.
BILA JE BLIZU PARIZA, A SADA JE JOŠ
BLIŽE LA-U
Oberan je bila izgledna kandidatkinja za Olimpijske igre u Parizu na ljeto prošle godine. I ona i njena klupska kolegica Petrunjela Pavić. Ne samo da je Oberan bila izgledna kandidatkinja, nego je i upadala na OI. Međutim, Oberan je u svojoj kategoriji u Hrvatskoj imala veliku konkurenciju. Točnije, Katarinu Krišto, koja je bila nešto malo bolje rangirana od Ive. Time je Krišto izborila plasman na OI, pošto iz jedne zemlje može biti samo jedan borac u određenoj kategoriji. Na kraju
je Krišto uzela odlično peto mjesto u Parizu. Sljedeća stanica Olimpijskih igara je Los Angeles 2028. godine. Ivi će tada biti 29 godina, što su otprilike neke godine u kojima je sportaš na vrhuncu. Da se sada podvlači crta, Oberan bi išla na Olimpijske igre, pošto je njena reprezentativna kolegica Krišto na 13. mjestu IJF ljestvice.
Istina, ima još jako puno natjecanja i skupljanja bodova do idućih Igara, no, s pravom se u njenom klubu i taboru nadaju kako bi Dubrovnik osim vaterpola, na Olimpijskim igrama mogao imati i predstavnicu iz juda. Bio bi to veliki uspjeh i za Ivu i za klub, ali i za dubrovački sport. Judo je jedan od najcjenjenijih sportova na programu Olimpijskih igara.
TENISKA ELITA PODNO SRĐA
Kakve sjajne vijesti, u Dubrovnik stiže ni više ni manje nego – WTA turnir!
WTA Dubrovnik Open održat će se od 23. do 29. ožujka na terenima Tenis kluba Dubrovnik na Lapadu. Bit će to prvi europski WTA turnir 125 serije nakon američke turneje i događaj koji otvara proljetnu sezonu profesionalnih turnira na zemljanoj podlozi. U Hrvatskoj će se sezona i zatvoriti WTA Makarska Openom, turnirom koji se održava u tradicionalnom terminu u prvom tjednu lipnja
Hrvatska prvi put u povijesti ima dva WTA turnira – uz Makarsku, domaćin vrhunskog ženskog tenisa postaje i Dubrovnik. WTA Dubrovnik Open službeno je najavio Feliks Lukas, direktor WTA Makarska Opena, koji je dobio licencu za novu sportsku manifestaciju. “Za 20. obljetnicu turnira napravili smo povijesni iskorak i doveli još jednu WTA licencu u Hrvatsku, i to u jednu od najljepših destinacija. Dubrovnik, sa svojom svjetskom prepoznatljivošću, prirodni je partner za ovakav projekt. WTA Dubrovnik Open bit će važna platforma za hrvatske tenisačice, ali i snažan međunarodni promotivni događaj koji povezuje sport, turizam i lokalnu zajednicu. Uvjeren sam da će Dubrovnik, baš kao i Makarska, vrlo brzo postati jedno od omiljenih odredišta igračica na svjetskoj razini”, kazao je Lukas, predstavnik svih WTA turnira kategorije 125 u Europi, na Bliskom istoku i u Africi.
HRVATSKA ALFA I OMEGA ZEMLJANE SEZONE, DUBROVNIK NA TENISKOJ KARTI SVIJETA
WTA Dubrovnik Open održat će se od 23. do 29. ožujka na terenima Tenis kluba Dubrovnik na Lapadu. Bit će to prvi europski WTA turnir 125 serije nakon američke turneje i događaj koji otvara proljetnu sezonu profesionalnih turnira na zemljanoj podlozi. U Hrvatskoj će se sezona i zatvoriti WTA Makarska Openom, turnirom koji se održava u tradicionalnom terminu u prvom tjednu lipnja. “Prvi put dobili smo organizaciju pro -
Piše Rafael Barkiđija
Foto: Grad Dubrovnik
fesionalnog turnira iz WTA kalendara, najprestižnije svjetske ženske teniske organizacije. Iznimno sam sretan što smo uspjeli uvrstiti Dubrovnik na tenisku kartu svijeta. Zahvaljujem gradonačelniku Matu Frankoviću i županu Blažu Pezu koji su prepoznali važnost ovog sportskog i turističkog događaja. Veliko hvala i Feliksu Lukasu što je odabrao Dubrovnik i pomogao nam dobiti zeleno svjetlo za organizaciju turnira. Ovaj turnir bitan je za mlade hrvatske tenisačice koje će imati priliku nastupiti na svjetskoj sceni, a posebno nas veseli što bi trebale igrati i naše Dubrovkinje – Ana Konjuh i Lucija Ćirić Bagarić. Slika našeg grada obići će cijeli svijet”, poručuje Marjan Konjuh, predsjednik Tenis kluba Dubrovnik i otac poznate tenisačice Ane Konjuh, naglasivši kako je ovo povijesni trenutak za dubrovački tenis.
VAŽNOST TURNIRA PREPOZNALI GRAD I ŽUPANIJA
“Uvjereni smo da će ovaj turnir imati snažan pozitivan učinak na našu županiju, te da će Dubrovačko-neretvanska županija, uz ostvarenje svih infrastrukturnih preduvjeta, u godinama koje slijede postati nezaobilazno odredište na svjetskoj teniskoj karti”, izjavio je Blaž Pezo, župan Dubrovačko-neretvanske županije.
Grad Dubrovnik ovaj turnir vidi kao važan iskorak u sportskoj i turističkoj ponudi grada.”Iznimno nam je zadovoljstvo i čast što će Dubrovnik biti domaćin ovako značajnog teniskog natjecanja
koje će okupiti ponajbolje svjetske tenisačice i otvoriti europsku proljetnu sezonu profesionalnih turnira na zemljanoj podlozi. WTA Dubrovnik Open zasigurno će obogatiti kulturno-sportsku ponudu grada u predsezoni te stvoriti dodatnu vrijednost turističkom sektoru. Vjerujem da ovaj jedinstveni projekt ima priliku prerasti u novu, prepoznatljivu sportsku tradiciju našega grada, na ponos svih naših sugrađana i na korist cijeloj hrvatskoj teniskoj zajednici. Radujemo se što ćemo još jednom poslati jednu lijepu poruku u svijet, o Dubrovniku kao gradu sporta”, istaknuo je Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika.
Petak, 5. prosinca 2025. Dubrovački
KOMPAS No.1
DUBROVNIK
Kardinala Stepinca 52
objavljuje potrebu za zasnivanje radnog odnosa za turističku sezonu 2026. VOZAČ PUTNIČKOG KOMBI VOZILA - Više izvršitelja
Uvjeti:
- SSS (općeg, ekonomskog, tehničkog smjera) - Opće znanje engleskog jezika, pasivno znanje dodatnog jezika prednost - Vozačka dozvola B kategorije najmanje pet godina
Nudimo ugovor na određeno uz mogućnost stalnog zaposlenja.
Svoje životopise pošaljite na reservations@kompas.rent
humanitarni prilozi
caritas
Donacija umjesto vijenca za p.
Antu Hladila Zvekovica
Uplatio Mijo Pendo 60,00
Udruga za Down sindrom DNŽ
Umjesto cvijeća u spomen na majku našeg prijatelja Dragu Mičeta uplaćuju Mićko i Ankica Jovančević 50 EUR-a
DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE
Dnž
U spomen na našu dragu susjedu Mirjanu Stražičić, 100 eura prilažu susjedi zgrade Iva Vojnovića br.74,78 i 80 za potrebe udruge.
Mali Lapađani u svijetu vatrogasaca:
Terenska nastava za pamćenje
Tri druga razreda Osnovne škole Lapad - 2.a, 2.b i 2.c – su u ponedjeljak, 1. prosinca, bili na terenskoj nastavi u sklopu nastavne cjeline “Volimo zanimanja u našem kraju”. Učenici su posjetili Javnu vatrogasnu postrojbu Dubrovnik gdje su ih djelatnici dočekali iznimno srdačno i širokih ruku. Mali Lapađani upoznali su se sa zanimanjem vatrogasca, njihovim dužnostima i obvezama, razgledali vatrogasna vozila, opremu i prostorije te iz prve ruke doznali koliko je važan ovaj poziv za sigurnost cijele zajednice. Nakon edukativnog posjeta djeca su se vratila u školu puna dojmova i novih životnih iskustava, a zahvalni našim vatrogascima na gostoprimstvu, vremenu i strpljenju.
AUTO / MOTO
Volvo S60 2014. diesel D2, redovito servisiran, registriran do 15.04.2025., 199.000 km, cijena 9.900 €, Dubrovnik. 099 617 9939
Prodajem Peugeot 206, 2001. godište, 163.000 km, dobro očuvan. Cijena fiksna 700 €. Mob: 097/684077.
Prodajem Mercedes C-klase 200d, 2016. godište, 93.000 km, krovni prozor, LTD Plus, četiri zimske gume na ALU felgama, redovno servisiran i garažiran, u odličnom stanju. Mob: 098/570473.
IZNAJMLJIVANJE
Iznajmljuje se poslovni prostor u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića, mob. 091 785 4829.
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Prodaje se kuća u Cavtatu, na Prijekome, 80 m², s taracom i vrtom. Mob: 098/1691106.
Zaposleni bračni par s djecom kupuje stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028
Tražim partnera za izgradnju stanova – Zaton. Zemljište 850 m² uz magistralu, s vodom, strujom i telefonom. Moguć dogovor o zajedničkoj investiciji. Mob: 097/684077.
Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204
Prodajem prazan grob na groblju Velike Gospe u Rožatu. Mob: 091 451 7030
Mijenjam jednosoban renoviran stan u Lapadu za dvosoban stan na području grada uz moju nadoplatu. Stanovi za
adaptaciju dolaze u obzir. Mob: 091 540 3370
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo, mob. 098 747 183.
Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204
Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077
Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50
mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.
Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676
Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527
Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766
Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²).
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411
Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.
Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527
Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Prodajem grob na novom groblju na Šipanu u Suđurđu. Kontakti: 020/ 331 045 i 099/6929631
Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946 Prodajem tri osmine groba na
Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko ze-
“Godišnja skupština Udruge antifašista održat će se u subotu, 13.12.2025. godine u 10,00 u prostorijama Udruge, Splitski put 10. Pozivamo sve članove da nam se pridruže”.
mljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Prodaje se montažna kućica 24 m².Namještene dvije sobe, kuhinja s trpezarijom i kupaonica. Kućica je klimatizirana, spremna za korištenje. 0994430029
Prodajem crnu masažnu fotelju od skaja, udobnu i očuvanu po cijeni od 150 €, tel. 091 555 4242.
