Dubrovački dnevmik br. 258 by Dubrovački dnevnik

POSEBAN PRILOG

Veliki godišnjak učenika osnovnih škola 2025./2026.

Moj prvi dan u školi 2025./2026. Godišnjak prvaša u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Petak, 19. rujna godina VI. / broj 258 / 2025. / issn 2718-3742 UDOMITELJA

Petkom i svetkom atento dubrovackidnevnik.net.hr

‘PRAVDA JE POBIJEDILA, ALI

IME MI JE OKALJANO’

Pale optužbe protiv ‘dubrovačkog vuka s Wall Streeta’ za prevaru tešku pola milijuna eura stranica 12

stranica 6 KAKO ĆE U BUDUĆNOSTI IZGLEDATI UVALA

Skalinada prema moru za uživanje u najljepšim zalascima u gradu stranica 4

PUNO, ALI JE

VRIJEDAN: „Ja sam te djevojčice rodila u srcu i po tome sam njihova majka“ stranica 18

Birajte projekte koji će se realizirati u vašem susjedstvu stranica 22

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkiđija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt 020 642 462

Fotograf

Željko Tutnjević

Fotografija na naslovnici DD

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o. Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Pusti me stat!

Piše Vjera Šuman

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

HNB

najavljuje veću inflaciju, koja je dosad bila druga najveća u Europi. Malo nam fali do trona pa da nam odsviraju himnu. Vlada smanjuje subvencije struje i plina, u butigama cijene rastu na dnevnoj bazi, dok su u Saboru na ‘aktualcu’ dečki i cure raspalili o partizanima i ustašama i o ZDS-u. Sve je idilično, nema razloga za druge teme. A ako oni niđe ne vide razlog za brigu i nemaju potrebe razgovarati o problemima ove države, osim o traumama iz Drugog svjetskog rata, onda znači da su i gospodarstvo, i zdravstvo, i školstvo, i naravno poljoprivreda dobro da bolje ne mogu. Čemu onda raspravljati o tim nebitnim temama kad mogu o ZDS-u i spomenutim ustašama i partizanima? Ako je nama ta tema važnija od sve praznijeg takuina, zašto bi se oni s punim takuinom bavili nečim drugim? U finalu su to pretvorili u urnebesni performans by Sabor.

Zato vrijeme održana je konferencija o proizvodnji hrane u nas, na kojoj je zaključeno kako je šteta što ne proizvodimo dovoljno. Tim riječima. Ministarstvu poljoprivrede je baš jako žao što je tome tako, uz napomenu kako moramo uložiti više truda kako bi proizvodili više. Nisu trošili riječi na ogroman uvoz hrane, niti su se bavili razlozima zbog kojih se gase farme mlijeka i stoke, niti zbog čega proizvodimo sve manje voća i po-

vrća. Samodostatni smo u narančinima, jabukama i jajima. Piletina je negdje blizu ruba samodostatnosti. Pojma nemaju zašto je toliko poljske piletine u našim supermarketima pa i mesnicama. Pšenice imamo toliko da je izvozimo. Bravo. Zato uvozimo ogromne količine kruha i peciva. Dobro ste čuli, uvozimo kruh! Kako to, kako to? Svi naši genijalni ministri i ministrice poljoprivrede nisu se uspjeli dosjetiti kako treba poticati dodanu vrijednost, dakle proizvodnju tjestenine, kruha, peciva, slastica, jednako kao i proizvodne pogone za džem, marmeladu, sušeno voće i kompote, kao i proizvodnju konserve i sličnih prerađevina od voća i povrća. I to diljem poljoprivrednih područja. Nisu se sjetili poticati udruživanje usitnjenih gospodarstava na zdravoj ekonomskoj računici. Priča iz doline Neretve je gotovo obrazac. Prije Drugog svjetskog rata, jedna obitelj s Pelješca otvorila je pogon za pravljenje konserve od mirisnih neretvanskih pomadora. I bili su vrlo produktivni i uspješni. Poslije rata, u skladu s tadašnjim ‘običajima’ i naputku partije, ‘oslobodioci’ su ih oslobodili pogona i proizvodnje. Na tom mjestu nastaje čuveni PIK Opuzen. Ipak se nastavilo raditi. Njihova konserva, ili po neretvanski ‘kunšerva’, izvozila se i bila nadaleko cijenjenja. Zašto? Sorta pomadore u Ne-

retvi bila je posebno mesnata i mirisna uz jedan nedostatak. Vrlo brzo je mekšala, za razliku od ovih GMO koje se sada masovno uzgajaju. I budu tvrde i gotovo iste veličine gdje god ih berete. Daljnjim razvojem povijesne zbiljnosti, PIK je ‘propao’ i brojna zemljišta su podijeljena po principu - tko je jamio, jamio je. Trideset godina traje potpuna nesposobnost naših ministarstava za problem PIK-ove zemlje. Ratari je koriste i rade na njima, dio je podijeljen braniteljima koji ne rade zemlju, nego ju daju u najam, pa oni koji rade ulažu godinama bez papira i bez poticaja. Onda krene neka ‘dodjela’ po babu i stričevima i bliskima onima na lokalnoj ili državnoj vlasti koji, kako je i red, tu nisu nikad uzgajali, a kamoli ulagali, pa se digne ‘seljačka buna’ i sve se vrati na početak. Što se tiče onih pomadora, njih nema više jer su seljaci zemlju preorali i posadili mandarine, kupus ili nešto treće. Sad je mandarina glavni proizvod. Ima i uspješnih pokušaja malih pogona za cijeđenje soka koji je doista fantastičan. Ali ništa ozbiljno i/ili dovoljno za plasiranje na veće tržište. Jednako kao i proizvodnja džema i pekmeza od mandarine, koja je ostavljena rukama pokoje ambicioznije domaćice. Što se pak do-

gađa s mandarinom? Već nekoliko uzgajivača razmišlja o preoravanju svojih mandarina, posve jednako kao nekad pomadora, jer se uzgoj koji ovisi o otkupu jednostavno ne isplati. Ove godine, na početku sezone ranih mandarina, otkupna cijena za prvu klasu je 0,50 centi, a za drugu koje je više 0,20 centi. Kako dozrijevaju druge sorte, cijena će padati. Osmosatna dnevnica berača je 60 eura. Sve uloženo, po takvoj otkupnoj cijeni, prelazi cifru zarade, dok su oni sretniji na pozitivnoj nuli.

Sdruge strane, oni koji imaju kamione i snalažljivosti odvoze tone mandarina po cijeloj Hrvatskoj i prodaju na malo, po boljoj cijeni. Još snalažljiviji već imaju bezbroj štandova po Sloveniji i Austriji gdje na malo postižu odlične cijene jer oni, uz veću platežnu moć, itekako cijene taj neretvanski ‘domaći’ proizvod. Usput, plaćaju i porez Sloveniji. Što je odradilo Ministarstvo poljoprivrede? Baš ništa. Slavonci svoje svinje voze u Austriju, dok nama ostaje poljsko meso, kineski česan i austrijsko mlijeko i kruh. Do samodostatnosti, koja je u današnje vrijeme jače oružje od ‘Rafala’, možemo doći samo ako se seljaci više ‘potrude’. Neće se valjda time baviti ozbiljni ljudi, tajnici ili ministri u Ministarstvu

poljoprivrede? Oni su tu za organiziranje konferencija i proglašavanje uspjeha u prodaji mandarina diljem Slovenije. I za dozvole uvoza jeftinih mandarina i ostalog koje su se cijelu godinu toćale u španjolskim hladnjačama. Ili voća i povrća iz Srbije gdje mrtvo hladno zalijevaju s pesticidima zabranjenim u EU ‘Zdravi’ i veseli pređu granicu i evo ih po butigama i placama. Kako? Koga briga?

Umeđuvremenu

su naši klinci zaboravili razgovarati. Komunikacija je svedena na: “Da!, Ne!, Dobro!, Može!, Lajkam! Pusti me stat!“ Srednjoškolci ne gledaju cure i obratno, nego bulje u mobitele. Nema razgovora, samo šalju poruke onom tko stoji po’ metra dalje i isto bulji u mob! I zato je glas digao dubrovački profesor Hajdić, tražeći zabranu u školama. Finska je zakonom zabranila mobitele čak i u vrijeme odmora. Rezultati su im iznad očekivanog. U škole se vratila graja smijeha i razgovora. Klinci su otkrili kako je zabavno družiti se i igrati za vrijeme odmora. I međusobno ‘uživo’ razgovarati! Bez tipkanja. I zato bi Fuchs itekako trebao reagirati na riječi profesora Hajdića. To se, ministre, zove dvosmjerna komunikacija. I ne, nije online. Eto vas.

NOVO, PRIJEKO POTREBNO RUHO

KAKO ĆE U BUDUĆNOSTI

IZGLEDATI UVALA Skalinada

prema moru za uživanje u najljepšim zalascima u gradu

Projekt je uvršten u GUP, no od prvotne ideje koja je uključivala i pristanište se odustalo

Uvala Lapad jedno je od najljepših dubrovačkih područja zbog plaža, mora i vjerojatno najspektakularnijih zalazaka u gradu. No, područje tek treba urediti.

Prije nekoliko godina napokon je uređena šetnica Nika i Meda Pucića, kako joj i priliči. No, u posve drugom je stanju sada zapušteno područje popularno nazvano ‘Sunset Beach’ zbog peripetija oko koncesionara.

Svijetla točka projekt je tvrtke Proto-Arch u vlasništvu dubrovačke arhitektice Lee Đurović Ruso koja predviđa drugačija rješenja za prostor ispod ‘Kompasa’. Riječ je o projektu koji je već predstavljen javnosti, a sada je vizual tvrtka ponovno podijelila na društvenim mrežama. Stoga smo odlučili poslati upit Gradu Dubrovniku u kojoj je fazi projekt i kad bi trebao biti realiziran.

PROJEKT

JE IZMIJENJEN, ALI UVRŠTEN

U NOVI GUP

Kako podsjećaju iz Grada Dubrovnika, za uređenje dijela Uvale Lapad, ispod hotela Kompas, početkom 2023. godine izrađeno je idejno rješenje kojim je bila predviđena gradnja privezišta za prihvat komunalnih plovila, sanacija postojećeg obalnog zida te izgradnja terasa prema moru kao proširenje javne površine uz hortikulturno uređenje. Nakon toga nastavljeno je s izradom projektne dokumentacije, izrađen je elaborat zaštite okoliša te je pribavljena suglasnost Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

No, od pristaništa se odustalo. Kako navode iz Grada Dubrovnika, odluka je donesena nakon konzultacija s Pomorskim odjelom Sveučilišta u Dubrovniku, a zbog nepovoljnih maritimnih uvjeta.

U međuvremenu je izmijenjen Zakon o prostornom uređenju. Njime je propisano da se za područje pomorskog dobra donose urbanistički planovi uređenja (UPU) s idejnim rješenjima koja detaljno određuju položaj i oblik pojedinih prostornih elemenata, uključujući mulove, lukobrane, šetnice i sunčališta.

„Grad Dubrovnik trenutačno provodi izmjene i dopune Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana, u koje će biti uvršteno korigirano idejno rješenje bez pristaništa. Po njihovom stupanju na snagu, bit će moguće podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. Napominjemo da je već izrađen idejni projekt te novi elaborat zaštite okoliša (bez pristaništa), a na njega uskoro očekujemo suglasnost“, odgovorili su iz Grada Dubrovnika.

SKALINADA KAO MJESTO OPUŠTANJA

UZ ZALAZAK

Dakle, projekt bi trebao biti realiziran onako kako ga je osmislila tvrtka Proto-Arch, ali bez pristaništa. Međutim, ono što ovaj projekt čini jedinstvenim je skalinada koja se otvara prema moru, a koja bi šetačima pružila neometano uživanje u zalascima i pogledu na more.

Šetnica kralja Zvonimira završava uskim dijelom, prije same šetnice Nika i Meda Pucića, gdje se u ljetnim mjesecima nalaze i ugostiteljske površine. Detektirano je kako građani uopće ne mogu ostvariti kontakt s morem na tom dijelu. Stoga je područje ovim rješenjem zamišljeno kao amfiteatralni prostor u kojem bi građani uživali

Piše Ivona Butjer

Mratinović foto PROTO-ARCH, DRUŠTVENE MREŽE

Grada Dubrovnika

Kako su već objašnjavali kreatori ovoj rješenja, Šetnica kralja Zvonimira završava uskim dijelom, prije same šetnice Nika i Meda Pucića, gdje se u ljetnim mjesecima nalaze i ugostiteljske površine. Detektirano je kako građani uopće ne mogu ostvariti kontakt s morem na tom dijelu. Stoga je područje ovim rješenjem zamišljeno kao amfiteatralni prostor u kojem bi građani uživali.

EKOLOŠKI ASPEKT S PELJEŠKIM POTPISOM

Kako su nedavno iz Proto-Archa naveli na društvenim mrežama, projekt ima i ekološki aspekt. Tako je planirano da terase budu obložene dekorativnim betonom koji bi sadržavao ljuštu-

ru malostonske kamenice.

„Kroz ovaj pristup kružnog gospodarstva, odbačene školjke se recikliraju i ponovno koriste u dekorativnom betonu koji tvori nove terase uz more. Ovaj agregat na bazi školjki daje betonskoj površini prepoznatljiv biserni sjaj, a istovremeno koristi lokalno dostupan resurs i jača ekološki i regionalni identitet projekta“, objavili su iz arhitektonskog ureda na društvenim mrežama.

Ovo rješenje sasvim sigurno će postići da područje postane novo okupljalište sugrađana, ali i stranaca, koji bi u prikladnijem ambijentu, za koju će se pobrinuti čovjek, uživali u ljepoti, za koju se već pobrinula priroda.

Posjetili smo prihvatilište za beskućnike u prostoru nekadašnjeg hotela

‘Bolji su životni uvjeti u Visu 2 , nego u zgradi u Mokošici ili Gružu’

Posjetili smo improvizirano prihvatilište za beskućnike u prostoru nekadašnjeg hotela Vis 2. Na prvu životni uvjeti izgledaju katastrofalno, puno je smeća, fasada i hodnici se raspadaju, ali ima stanara koji su zadovoljni tamošnjim životom. Na kraju krajeva žive odmah do mora, a pogled s balkona im puca na Elafite

Prvu reportažu o Visu 2 radio sam još prije skoro 20 godina. Dok se približavam improviziranom prihvatilištu za dubrovačke beskućnike pitam se je li itko od tih ljudi živ. Može li čovjek bez kuće preživjeti dva desetljeća u oronulom hotelu? Kada kažem beskućnik pri tom ne mislim nužno na nekoga tko nema mogućnost stanovanja, često je riječ o čovjeku kojeg više boli jer nema bližnje. Stoga bi ponekad umjesto beskućnik bilo bolje upotrebljavati imenicu bezbližnjik. Uvjeren sam da je lijepom broju žitelja Visa 2 veći problem ne-

Dubrovčani u Vis 2 dovoze mašine, čak i građevinski materijal, te tako rade nered

dostatak voljenih, nego nedostatak kvadrata. Upravo je povod za moju reportažu u Visu 2 bila smrt Davora Vrdoljaka koji je preminuo, a da u početku nitko nije primijetio. Davora sam znao iz viđenja sa Straduna devedesetih godina, uvijek mi je bio zanimljiv, njegovo oblačenje poput hipika, vidjelo se da je svoj. I u vrijeme pisanja moje prve reportaže iz Visa 2 bio je jedan sličan lik, boem, Selim Turki se zvao, bavio se poezijom i izdavao knjige. I onda kada sam posjetio Turkija, i evo sad kada nas je napustio Vrdoljak, strašno su me

„Davor Vrdoljak je baš bio drag. Isto kao i Selim. Nažalost, i on je preminuo nedugo nakon što sam stigla u Vis 2. Znate li da se brinuo o jednoj starijoj gospođi? Imao je ugovor o uzdržavanju. Kada je ta starija osoba preminula, Selim je naslijedio nekretninu, ali odmah je i on sam umro. Eto što ti je sudbina, što ti je život“, priča teta Kimeta

Jesam li ja normalan? Jest da sam i sam podstanar (što je u biti ljepša riječ za beskućnika), ali kako mogu biti ljubomoran na čovjeka koji živi u prihvatilištu? Možda biste bili i vi da dođete na njegov balkon. Pogled puca na grebene, Neptun, Elafite – modra boja mora prelijeva se u plavkastu od neba, a između se ugurala zelena od borova. A kroz grane, dole na plaži, naziru se i djelići tirkize. Idila.

pogodile te ljudske sudbine, nepredvidivi životni ruleti. No, sjećam se da mi je i Selim onda govorio da je sve u redu, da mu je dobro u životu, bio je vedrog duha, puno optimističniji od velike većine ljudi koji žive u vilama s bazenima.

Na kraju je, valjda, sve stvar percepcije. Ali kada čovjek dođe do ulaza u Vis 2 i recepcije, ne budu mu baš ružičaste percepcije. Uokolo porazbacane mašine za robu i suđe, poderana odjeća i obuća, ima čak i automobilskih guma. Fasada se raspada, slova Vis 2 samo što ne otpadnu. Izlazim ponovno vani, pa šetam s vanjske strane ‘hotela’, sve je mirno, ne čuju se nikakvi glasovi, kao da nema nikoga. Tišinu rujanskog jutra paraju jedino cvrčci. Evo me sad na strani od mora, ni tu nema nikoga, čak ni kupača, sunce još nije prostrlo svoje zrake preko stjenovite plaže. Pa čovječe, ima li uopće (i)koga u prihvatilištu?

PRIJE VISA 2 BILA NA ULICI

Odlučujem ući unutra i penjem se na kat. Hodnicima nedostaje pitura kao Josipi Lisac Karlo Metikoš. Ipak jedna vrata su otvorena, dopire miris kafe. Kimeta se taman probudila. Poziva me da sjednem, a ja joj govorim kako ima

lijepo ime, nikad ga prije nisam čuo. Prostor je prekrasno uredila, ima dušu. Čim su na zidovima knjige i CD-ovi feng shui je odmah dobar. Započinje svoju priču.

-Mučila me mrena na lijevom oku, evo sad sam je operirala, pa nešto vidim, nešto ne. Imam i neke druge zdravstvene probleme što je i normalno jer sam skoro dogurala do sedamdesete. Ovdje sam već deset godina. Ima nekih ljudi koji su i više od dvadeset. A opet puno ih je i pomrlo. Samo u mojoj sobi umrlo je četvero ljudi prije nego što sam došla – priča nam Kimeta.

Pitam je kako je uopće stigla u Vis 2?

-Radila sam u dubrovačkoj bolnici na odjelu Andra Vlahušića, a bili smo i susjedi. Nakon što mi je muž umro, ostala sam samohrana majka. Živjela sam kao podstanar u prostoru koji je bio u vlasništvu pravoslavne crkve. No, oni su ga prodali, ja sam morala izaći i nisam imala gdje. Otišla sam na ulicu, snalazila sam se kako sam znala i umjela. Dijete mi je zbog ulice završilo u Domu Maslina. Kada mi je takav život dozlogrdio, jer sam dugo patila za malim, na kraju sam se obratila Vlahušiću, rekla mu svoju životnu priču, te da sam na ulici. Tako sam došla ovdje. Inače, zdravstveni

Fasada Visa 2 se raspada, ali rijetke su zgrade u Dubrovniku koje nisu u sličnom stanju

“Apeliram

na građane

Dubrovnika da nam ništa ne dovoze.

Tako nam samo rade štetu. Puno smeća za sobom ostavljaju i kupači.

Tako da Vis 2 izvana izgleda grozno, ali za to su najmanje krivi stanovnici, razumijete?”

problemi muža počeli su kada je u ratu dobio otkaz u svojoj firmi. Onda ga je i strefio moždani udar – govori nam svoju životnu sudbinu žiteljka Visa 2 dok pripaljuje novu cigaru. Kakav vam je život ovdje, imate li problema sa sustanarima?

-Nemam nikakvih posebnih problema. Doduše, ni ne družim se s njih previše, samo s nekima moje generacije. Ima samo jedna problematična osoba koja izmišlja razne probleme, zna iz čista mira zvati policiju izmišljajući svakakve priče, ali u globalu nema skandala. Neki stanari bi mogli biti čišći, paziti na stubište, ispred svojih vrata. Ima nekih koji su odlični, drugi malo manje – objašnjava Kimeta. Najvažnije joj je da je sin opet blizu. I on je u Visu 2. Inače, zaposlen je u jednom ugostiteljskom objektu. Pitam je je li zna sudbinu Davora i Selima?

NASLIJEDIO NEKRETNINU PA ODMAH UMRO

-Tko je?

-Novinar. Želio bih doznati… -Mrš, gubi se – ljubazno nas je stanar Visa 2 poslao u rodnicu.

Ali ne odustajem. Opet kucam. Ovoga puta gospodinu Antu. On me pušta u svoj životni prostor. Baš je lijepo sređeno, Anto mi govori kako je građevinar po struci, kako je sam obavio dobar dio potrebnih radova u svom prostoru. Čestitam mu i pomalo sam ljubomoran. Pa jesam li ja normalan? Jest da sam i sam podstanar (što je u biti ljepša riječ za beskućnika), ali kako mogu biti ljubomoran na čovjeka koji živi u prihvatilištu? Možda biste bili i vi da dođete na njegov balkon. Pogled puca na grebene, Neptun, Elafite – modra boja mora prelijeva se u plavkastu od neba, a između se ugurala zelena od borova. A kroz grane, dole na plaži, naziru se i djelići tirkize. Idila.

s Antovog balkona

-Baš sam ja prva osjetila neugodan miris iz Davorove sobe. Nadala sam se da je možda riječ o nekoj životinji, ali nažalost nije. Davor je preminuo dva, tri dana prije. Bio je baš drag. Isto kao i Selim. Nažalost, i on je preminuo nedugo nakon što sam stigla u Vis 2. Znate li da se brinuo o jednoj starijoj gospođi? Imao je ugovor o uzdržavanju. Kada je ta starija osoba preminula, Selim je naslijedio nekretninu, ali odmah je i on sam umro. Eto što ti je sudbina, što ti je život. Inače, bio je jako drag, pametan, načitan, ljubazan – sjetno će teta Kimeta. Nedaleko njene sobe pokušavam doznati životnu priču od još jednog stanara. Kucam, i iznutra čujem glas.

-Vama bi najgore bilo da Grad Dubrovnik izgradi novo prihvatilište i da tamo morate preseliti - izleti mi nepristojno - Ostali bi bez ovog fenomenalnog pogleda, ali i plaže.

-Da, dobro govorite. Baš je sjajan pogled, svi koji dođu dive se. A i plaža je odmah tu, kupam se cijelo ljeto – iskreno će ovaj građevinar i branitelj – A realno i mislim da se prihvatilište neće još dugo vremena graditi negdje drugo. Bilo je govora o onoj zgradi Hrvatskih cesta ispod Mosta Franja Tuđmana, ali po zakonu se radi sigurnosti ne smije graditi na takvom mjestu odnosno pod mostom. Tako da od toga svega neće biti ništa. Grad Dubrovnik bi negdje trebao kupiti zemljište i napraviti zgradu, ali to je duga procedura. Na kraju krajeva, ja to sigurno neću doživjeti. Pitam ga je li prokišnjava, bude li zimi hladno? -Pa na pokojim mjestima ima vlage. Grijemo se na grijalice, može se izdržati. Struja ne izbacuje. Voda i kanalizacija su isto u funkciji. Uglavnom, može se ovdje živjeti, nije tako loše kako izgleda na prvu – zaključuje ovaj stanar. Dok mi to govori s njegove televizije Alen Islamović se dere:

-Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, đurđevak zeleni, svima osim meni.

‘VIDITE KOLIKO POGODNOSTI’

Baš je zanimljiv život. Svi bismo na prvu pomislili, da nama koji nismo u Visu 2, đurđevak zeleni, ali jedna stanarka koja je željela ostati anonimna, kaže da je njoj boravak u Visu 2 isti, ako ne i bolji, nego da živi u zgradi u Mokošici ili Gružu.

-Skoro svaka zgrada u Dubrovniku ima neke probleme. Užasne fasade, ne poštuje se kućni red, bezobrazni stanari, psi i mačke, smeće uokolo zgrada, problemi sa sjenicama. Kada

Pogled

Davor Vrdoljak sredinom devedesetih godina u Galeriji Otok s legendarnim glazbenikom Brianom Enom (autorica fotografije Ana Opalić) ‘Mi u svakom trenutku imamo na raspolaganju

Natašu koju možemo zvati za psihosocijalnu pomoć. U bilo koje doba dana i noći. Imaju li takvu mogućnost drugi stanovnici?

Kada crkne bojler, Grad to riješi. Ili vodokotlić, slavine.

Možda nekad ne dođu isti tren, ali dođe li vama meštar odmah kad ga zovete?

Sve to košta, a nama je besplatno.

Dobijemo i humanitarne pakete svako petnaestak dana. Ulje, mlijeko, šećer, brašno, pastu, higijenske potrepštine... A korisnici imaju mogućnost odlaska u pučku kuhinju u Gružu. Vidite koliko pogodnosti’, kaže jedna stanarka Visa 2

čovjek malo bolje promisli, ne razlikuje se Vis 2 nimalo od Mokošice. Mi, za razliku od njih, često imamo proces deratizacije. Svaki put kada netko umre, evo baš kao što je sad bio slučaj s Davorom, ali i ne samo kada se premine. Znači, da su uvjeti u Visu 2 sigurno sterilniji nego primjerice u gruškom neboderu. Ja vam ovo govorim iskreno i objektivno. Mogla bi, naravno, naći mane i pljuvati, svugdje se to može, ali ništa u životu nije crno-bijelo, pa tako ni ovo – iskreno naglašava ova stanarka. Dodaje kako Grad Dubrovnik ima sluha za potrebe stanovnika prihvatilišta. -Mi u svakom trenutku imamo na raspolaganju Natašu koju možemo zvati za psihosocijalnu pomoć. U bilo koje doba dana i noći. Imaju li takvu mogućnost drugi stanovnici? Kada crkne bojler, Grad to riješi. Ili vodokotlić, slavine. Možda nekad ne dođu isti tren, ali dođe li vama meštar odmah kad ga zovete? Sve to košta, a nama je besplatno. Dobijemo i humanitarne pakete svakih petnaestak dana. Ulje, mlijeko, šećer, brašno, pastu, higijenske potrepštine... A korisnici imaju mogućnost odlaska u pučku kuhinju u Gružu. Vidite koliko pogodnosti. I sad bih ja trebala pljuvati Grad Dubrovnik i Crveni križ, a pogledajte koliko pomažu – govori nam ova korisnica. Najveći problem Visa 2 su, prema njenom mišljenju, ustvari građani Dubrovnika. Oni žele ‘pomoći’ stanovnicima, a u biti im rade štetu. Donose odjeću i obuću, razne mašine, madrace, svakakve potrepštine koje ne trebaju stanarima, pa onda ostanu razbacani na sve

strane, pa se nered i šporkeca čine ogromni. -Apeliram na građane Dubrovnika da nam ništa ne dovoze. Tako nam samo rade štetu. Puno smeća za sobom ostavljaju i kupači. Tako da Vis 2 izvana izgleda grozno, ali za to su najmanje krivi stanovnici, razumijete?

Za svoje susjede ima samo riječi hvale. -Ne znam kad sam zadnji put bila u situaciji da bih zvala policiju. Ima ta jedna osoba koja je problematična i sve joj smeta, ali u kojoj zgradi nema takvih? Inače su susjedi sjajni, spremni pomoći u svakoj prilici, puno više nego u nekoj klasičnoj zgradi. Svi smo nekako povezani, slavimo zajedno Božić, Bajram, sve blagdane. Nije nama loše, pričam vam sve ovo realno, jedino što bi trebalo počistiti to smeće koje nam dovoze Dubrovčani, i eventualno opiturati fasadu i zidove – ističe stanarka Visa 2 koju smo uhvatili pred recepcijom taman kad je išla na posao.

Eto koliko je važna percepcija. Nije problem sama situacija, nego kako mi reagiramo na nju. Dio ljudi u Visu 2 gleda na svoju situaciju kao na katastrofalnu, a drugi dio vidi i ogromne prednosti. Potpuno različiti pogledati na iste činjenice.

Nije važno je li đurđevak crveni ili zeleni, nego kako se čini meni. Dok napuštam recepciju, izgleda mi kao da sam i sam promijenio percepciju. Bio bi na to ponosan moj dobri Selim Turki, beskućnik koji je umro baš u trenutku kada je dobio kuću. I mi svi ćemo jednog dana umrijet. S kućom ili bez nje. A to nam tad neće biti nimalo bitno.

Asfaltirana nova atletska staza na Lapadskom stadionu, slijedi izrada tartan staze

Radovi na izgradnji nove atletske staze na stadionu Lapad privode se kraju. Prije nego što je asfaltirana cjelokupna površina staze, radovi su obuhvatili skidanje postojećeg sloja zemlje, montažu kanala za linijsku odvodnju oborinskih voda, ugradnju sabirnika i cjevovoda oborinskih voda.

U sljedeća dva tjedna, ukoliko vremenske prilike dopuste, izvest će se izrada atletske sportske podloge te će se ista ocrtati, čime će se realizirati još jedna u nizu investicija Grada Dubrovnika u desetljećima zapostavljanu sportsku infrastrukturu.

Nakon realizacije ovog projekta, staza će konačno ispunjavati od Atletskog saveza tražene uvjete za treninge i određena natjecanja. Naglasak je na mogućnost korištenja staze u svrhu natjecanja mlađih atletičara.

Ugovorni izvođač je Tehnogradnja, a ukupna vrijednost radova iznosi 371.023,00 eura s PDV-om. Za provedbu projekta, izrađenom prema glavnom projektu Studija Lacroma, nadležna je Javna ustanova Športski objekti Dubrovnik.

U namjeri unapređenja sveukupnih

uvjeta za rekreativno i profesionalno bavljenje sportom svih građana, posebno djece i mladih, Grad Dubrovnik je na osnovu donesene Strategije razvoja sporta i sportske infrastrukture pokrenuo ciklus kapitalnih investicija u desetljećima zapostavljanu sportsku infrastrukturu, a sveukupna vrijednost navedenih dovršenih investicija i onih pred realizacijom doseže 20 milijuna eura. Samo u posljednjih godinu dana izgrađen je Boćarski dom „Đuro Miletić“, obnovljen je i uređen sklop vanjskih igrališta u Gospinom polju te su obnovljeni klupski prostori Veslačkog kluba Neptun.

POTPISANI UGOVORI

Dubrovniku novih

6,5 milijuna eura za strateške ITU projekte

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković i zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović, u funkciji čelnika Posredničkog tijela za odabir operacija (PTOO) Dubrovnik, prošlog tjedna su potpisali dva ugovora za sufinanciranje projekata putem ITU mehanizma - Park`n`ride na Pobrežju i Mreža zelene infrastrukture: parkovi Gradac, Pile i Platana.

Ugovore je u ime Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije uručila državna tajnica Zrinka Raguž.

Za projekt “Park ‘n’ ride Dubrovnik” dodijeljena su bespovratna sredstava u iznosu od 5.972.635,00 eura, a investicija uključuje izgradnju ukupno 572 parkirališna mjesta, kao i dva terminala za ukrcaj i iskrcaj putnika iz autobusa na Pobrežju. Realizacijom ovog projekta prometno će se rasteretiti uže gradsko područje planiranim ograničenjem pristupa automobilima do granica kontaktne zone povijesne jezgre za sve osim za lokalno stanovništvo.

Ujedno je potpisan ugovor o sufinanci-

ranju vlastitog učešća Grada Dubrovnika u provedbi EU projekta „Mreža zelene infrastrukture: parkovi Gradac, Pile i Platana“, u vrijednosti od 527.391,125 eura, što je polovica iznosa kojeg je Grad dužan osigurati iz vlastitih izvora. Podsjetimo, Grad je već ranije s Ministarstvom potpisao ugovor o bespovratnim sredstvima za ovaj projekt vrijedan 6.613.164,25 eura, od čega je 5.558.382,00 eura sufinancirano kroz ITU mehanizam u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021. – 2027. Radovi u parkovima Gradac i Pile su u tijeku, dok se za Park Platana provodi javna nabava za izvođenje radova.

‘’Svi naši strateški projekti imaju cilj učiniti svakodnevni život naših sugrađana ugodnijim i kvalitetnijim. Ulaganjem u prometna rješenja, poput Park’n’ride sustava, smanjujemo gužve i čuvamo našu povijesnu jezgru, dok kroz obnovu i uređenje gradskih parkova stvaramo zelene oaze za druženje, rekreaciju i odmor. Ovo je najbolji način da europska sredstva pretočimo u stvarne koristi za naše građane’’, rekao je gradonačelnik Franković.

Sanja Sentić imenovana direktoricom

Na održanoj sjednici Skupštini društva Domouprava Dubrovnik d.o.o. za novog člana uprave – direktoricu, na mandat od četiri godine, imenovana je Sanja Sentić.

Sanja Sentić rođena je 18. listopada 1982. u Dubrovniku, a po struci je magistra poslovne ekonomije te je nakon završenog poslijediplomskog specijalističkog studija stekla i akademski naziv sveučilišna specijalistica ekonomije. Dugogodišnja je djelatnica Grada Dubrovnika te je različita iskustva stjecala u više upravnih tijela Grada Dubrovnika, a od 2016. godine radi između ostalog i kao viši savjetnik-specijalist u odjelu za gospodarenje gradskom imovinom na poslovima na kojima je stekla iskustvo održavanja i upravljanja nekretninama u vlasništvu Grada Dubrovnika. Od 2017. do 2019. godine obnašala je funkciju predsjednice Upravnog vijeća ustanove Ljekarne Dubrovnik.

ODVJETNIŠTVO NAKON DVIJE GODINE DONIJELO ODLUKU

Pale optužbe protiv ‘dubrovačkog vuka s Wall Streeta’ za prevaru

tešku pola milijuna eura:

‘Pravda

je pobijedila, al

ime mi je okaljano!’

Odlukom dubrovačkog Općinskog državnog odvjetništva, obustavljena je istraga protiv Marija Urlića kojeg su klijenti prijavili kako ih je prevario trgujući dionicama i kriptovalutama i prozivali zbog luksuznog života

Obustavljena je istraga protiv Marija Urlića (54), dubrovačkog brokera kojemu se na teret stavljala prevara ‘teška’ pola milijuna eura, o čemu su pisali i vodeći nacionalni mediji. Rješenje je to dubrovačkog Općinskog državnog odvjetništva koje ga je teretilo da je počinio dva kaznena djela prijevare protiv Dubrovčanina I.M . i Šibenčanina M.J . koji su tvrdili kako su izgubili ogroman novac dok ih je on vodio kroz trgovanje kriptovalutama i dionicama.

O ovom slučaju pisali su i vodeći nacionalni mediji, kao i o Urlićevom luksuznom životu. Kako su tada navodili, on ljetuje u Monte Carlu, vozi bijesni BMW, otvara ured u Dubaiju, na što su s posebnim osuđivanjem gledali klijenti koji su ga prijavili krim policiji, tvrdivši kako im je ‘uništio život’. No, pravni pravorijek potvrdio je kako Urlić, koji je od 2008. do 2012. bio zaposlen u društvu Hita vrijednosnice d.o.o., ipak nije kriv.

URLIĆ: PRAVDA JE POBIJEDILA, ALI IME

MI JE OKALJANO!

Ovaj je broker u ekskluzivnoj izjavi za Dubrovački dnevnik poručio kako je pravda pobijedila.

„Nedvojbeno je utvrđeno da se nikad nisam okoristio niti jednom kunom ili eurom klijenata, već sam isključivo raspolagao svojim osobnim portfeljima, vrijednim više milijuna tadašnjih kuna, s potpuno dokazanim i zakonitim porijeklom novca. Kroz više od 20 godina profesionalne karijere u financijskom sektoru, radio sam s tisućama klijenata, građana i investitora, od kojih su mnogi prodavali dionice kroz moje ruke i kroz brokersku kuću u kojoj sam radio. Nikad se nije dogodila niti jedna greška ili pritužba, niti je ikome ikada što nedostajalo“, tvrdi Urlić, a optužbe dvojice klijenata je proglasio ‘lažima koje su mu uništile ime’.

„Njihove su tvrdnje sadržavale nebrojene ne -

„Nikada nisam nikoga prevario. Nikada nisam pribavio nijednu kunu na tuđi račun. Sve sam radio transparentno i pošteno, što je sad i dokazano“, izjavio je Urlić za Dubrovački dnevnik

O ovom slučaju

pisali su i vodeći nacionalni mediji, kao i o Urlićevom luksuznom

životu. Kako su tada navodili, on ljetuje u Monte

Carlu, vozi bijesni BMW, otvara ured u Dubaiju, na što su s posebnim osuđivanjem gledali klijenti koji su ga prijavili krim policiji, tvrdivši kako im je ‘uništio život’. No, pravni pravorijek potvrdio je kako Urlić, koji je od 2008. do 2012. bio zaposlen u društvu Hita vrijednosnice

d.o.o., ipak nije kriv

istine i u cijelosti su razotkrivene i pravno pobijene u postupku koji je trajao gotovo dvije godine“, poentira Urlić.

TRGOVINA KRIPTOVALUTAMA IMA

SVOJE RIZIKE

Posebno naglašava kako je kroz cijelu svoju karijeru klijente uvijek upozoravao na rizike ulaganja u dionice, tržište novca i kriptovalute. Naime, ulaganje uvijek treba pratiti edukacija, odgovornost i razumijevanje rizika.

„Poznajem brojne investitore koji su izgubili velik novac tijekom sloma hrvatskog tržišta kapitala 2008./2009., koje se nikada nije potpuno oporavilo. Mnoge od tadašnjih burzovnih ‘perjanica’, poput Atlantske plovidbe, Ingre, IGH-a, izgubile su više od 90 posto vrijednosti, a danas više ne postoje ili nisu uopće izlistane na Zagrebačkoj burzi. Ipak, nikada nisam vidio da je itko, a posebno ne mediji, prozvao komercijalne banke koje su tada, ovdje u Dubrovniku, bez ikakve brokerske ili investicijske dozvole, masovno prodavale iste te dionice i vlastite investicijske fondove građanima. Ali mene se prozvalo, 15 godina kasnije, lažima i bez osnove“, govori Urlić dodavši znakovito – pravda možda

sporo hoda, ali kad dođe, nema više opravdanja.

„Nikada nisam nikoga prevario. Nikada nisam pribavio nijednu kunu na tuđi račun. Sve sam radio transparentno i pošteno, što je sad i dokazano. Moja borba nije više za mene, nego protiv onih koji bez ikakve odgovornosti kroz naslovnice razaraju tuđe živote. Moje ime je vraćeno, ali šteta je ostala. Istina je pobijedila navrijeme. I sada je vrijeme za ono što dolazi“, zaključio je Urlić koji uskoro u Dubaiju pred institucijama Ujedinjenih Arapskih Emirata otkriva, kako kaže, projekt od državnog interesa.

ZAŠTO JE POKRENUTA ISTRAGA

Podsjetimo kako je istraga pokrenuta zbog postojanja osnovane sumnje da je u namjeri stjecanja nepripadne koristi, ‘lažno se predstavljajući kao broker’, Urlić u Dubrovniku od sugrađanina I.M. u više navrata, u razdoblju od 21. lipnja do 24. kolovoza 2007. godine, preuzeo ukupno 331.266,65 eura i 70.100 američkih dolara. Također, istraga je vođena i zbog sumnje da je, nakon što mu se predstavio kao uspješni broker s višegodišnjim iskustvom koji ostvaruje značajne financijske učinke, sa Šibenčaninom M.J. 1. lipnja 2018. godine u Dubrovniku sklopio ugo-

Mario Urlić

Sam Urlić je tijekom istrage opisao kako je s Dubrovčaninom

I.M. počeo poslovati dionicama Atlantske plovidbe d.d., a potom su ih prodali i novac uložili u Auerus Invest fond iz Splita. I.M. je u fond uložio gotovo pola milijuna tadašnjih kuna, a preostalih

380.000 je ulagao te izgubio trgujući devizama. Urlić je porekao da je I.M. ikad ponudio udio u njegovoj kriptovaluti kao oblik nadoknade štete ili

izgubljenog novca, a odbacio je i optužbe da je uzeo novac za sebe ili počinio prevaru

vor te kako je klijent naposljetku izgubio uloženih 70 tisuća eura.

DIONICE ATLANTSKE, DOLARI, KRIPTOVALUTE...

Dubrovčanin I.M. je tijekom istrage kazao kako je svoj višak novca želio uložiti te je posjetio raskošno uređeni Urlićev ured, dok je Urlić odavao dojam uspješnog poslovnog čovjeka i brokera. Dogovorili su uvjete i postupno mu je davao veće iznose, a Urlić ga je tromjesečno izvješćivao o učincima trgovanja dionicama. Godine 2008. koju je obilježila financijska kriza, Urlić ga je, kako tvrdi, uvjeravao da je vrijeme za jeftinu kupnju dionica zbog kasnije veće dobiti. No, sljedeće godine mu se pružila prilika za kupnju građevinske parcele poviše hotela Astarea u Župi te je od Urlića zatražio da proda njegove dionice. Kako je kazao, na njegovo je inzistiranje Urlić tad priznao da su mu novci izgubljeni i obećao da će mu sve vratiti, ako ne od zarade na burzi, onda od prodaje parcele obitelji Urlić u Drašnicama kod Makarske ili poslovnih prostora u Pločama. Posljednji kontakt s njim je imao 2023.

kad traži početak povrata duga da bi mu Urlić ispričao da je kreirao svoju kriptovalutu, Cuprum Coin, s kojom pokušava doći na vodeću kripto burzu te I.M. ponudio udio u valuti kao naknadu štete. Ustvrdio je da je od prodaje Cupruma Urlić zaradio milijune koje drži na računima članova obitelji.

Sam Urlić je tijekom istrage opisao kako je s I.M. počeo poslovati dionicama Atlantske plovidbe d.d., a potom su ih prodali i novac uložili u Auerus Invest fond iz Splita. I.M. je u fond uložio gotovo pola milijuna tadašnjih kuna, a preostalih 380.000 je ulagao te izgubio trgujući devizama. Urlić je porekao da je I.M. ikad ponudio udio u njegovoj kriptovaluti kao oblik nadoknade štete ili izgubljenog novca, a odbacio je i optužbe da je uzeo novac za sebe ili počinio prevaru.

MILIJUNI TEMELJEM PRODAJE

VLASTITE KRIPTOVALUTE

Što se tiče drugog slučaja, Urlić je s M.J. iz Šibenika sklopio ugovor kojim mu je dao ograničenu punomoć da upravlja investicijama. Teme-

Ovako su mediji izvještavali o Urliću kojem naposljetku nije dokazana krivnja

Dubrovačko je Odvjetništvo nakon istrage zaključilo da nema dokaza da je Urlić kriv te da je ulaganje u kriptovalute, ulaganje visokog rizika i kako postoji velika mogućnost gubitka imovine. Drugim riječima, gubitak novca zapravo je rezultat loših procjena njegovih klijenata

ljem tog ugovora, M.J. mu je, za potrebe trgovanja na burzi, predao 70 000 eura. Zauzvrat se Urlić ugovorom obvezao taj iznos vratiti u dogovorenom roku, nakon prodaje nekretnine, no istraga je Urlića teretila kako nije imao namjeru vratiti iznos.

Kako ga je teretila istraga, Urlić nije imao nekretninu u svom vlasništvu, ali je od svoje kćeri T.U. zatražio da na M.J. izvršava uplate s manjim iznosima, držeći ga tako u uvjerenju da će mu iznos biti vraćen. Za povrat preostalog duga, teretilo ga se kako je ponudio M.J. isplatu u kriptovaluti Cuprum Coin koju je on osobno kreirao, navodeći da je njihova vrijednost 100.000 američkih dolara. M.J. je naposljetku zatražio podatke o stanju Urlićeva računa te je ustvrdio kako je on zapravo u blokadi, a proučavajući njegovo poslovanje prodajom vlastite kriptovalute, ‘doznao je kako je Urlić zaradio milijun i pol eura te kako živi prilično luksuzno, posjećuje skupe destinacije i vozi luksuzna vozila’.

‘NADOKNADIO SAM VEĆU SVOTU OD ULOŽENE!’

Očitujući se o kaznenoj prijavi M.J., Urlić je ustvrdio da su ograničili gubitak na sedam posto i dogovorili da, ako se to prekorači, on povlači novac. Tvrdio je kako mu ovaj klijent nije dao novac, nego ga je uplatio na račun brokerske ku-

će te ga ovlastio da može spojiti račune. Rekao je da nije svladao devizno tržište nego je novac izgubio, ali je potpisao da će ga vratiti. No, mogao je to tek u visini 30-40 posto uloga, ali mu je M.J. tad rekao da pokušaju vratiti sve izgubljeno.

Pokušao je prodati neke nekretnine da vrati dug i ustvrdio da je svom klijentu nadoknadio veću svotu od one koju je uložio. Ustvrdio je kako klijent u prijavi nije uopće spomenuo da mu je dio novca vraćen u kriptovaluti koja je fiksno vezana uz dolar i da je više puta na njegov kripto novčanik uplaćivao iznose.

Također je naveo da je M.J. iste godine prebacio iznose u kriptovaluti koju je sam kreirao. Pojasnio je kako je u trenutku lansiranja te kriptovalute portfelj M.J. bio vrijedan 150 000 dolara, ali ga on nije htio prodavati dok ne odu na bolju burzu. Vrijednost portfelja je kasnije bitno pala, a Urlić tvrdi kako je M.J. tada učinio pogrešku prodavši ‘u sekundi’ 10.000 Cuprum coina krivim market nalogom po cijeni ‘daj što daš’.

ODVJETNIŠTVO: URLIĆ SE NIJE OKORISTIO, ULAGANJA SU UVIJEK RIZIK!

Dubrovačko je Odvjetništvo nakon istrage zaključilo da nema dokaza da je Urlić kriv te da je ulaganje u kriptovalute, ulaganje visokog rizika

Na predavanju u Rovinju, foto: Neva Žganec/PIXSELL

i kako postoji velika mogućnost gubitka imovine. Drugim riječima, gubitak novca zapravo je rezultat loših procjena njegovih klijenata. Utvrđeno je kako se Urlić nije okoristio od 70 tisuća eura njegovog klijenta M.J., dok je uočen veliki gubitak poslovanja na burzi, prema ugovoru koji su sklopili.

„Sve to ukazuje na loša ulaganja ili pad vrijednosti kod ulaganja, ali ne i na okrivljenikovo prisvajanje povjerenog mu novčanog iznosa niti je utvrđeno da je Urlić s novcem raspolagao na način da ga je negdje drugo povlačio, ulagao ili potrošio“, zaključak je Državnog odvjetništva koje potvrđuje i Urlićeve navode kako je na račun M.J. u više navrata uplaćivao znatne iznose u kriptovalutama. Također navode kako je Urlić svog klijenta redovito izvješćivao o stanju portfelja, ostvarenoj dobiti i mogućem povlačenja te riziku, što ne bi činila osoba koja preuzima novac bez namjere vraćanja.

Jednako je Odvjetništvo odlučilo i u slučaju Dubrovčanina I.M.. Utvrđeno je kako su Urlić i on zajedno ulagali i trgovali, pa i s dionicama Uljanik plovidbe, kao i Atlantske plovidbe, pristajući pri tom da se taj novac ulaže i dalje. Također, nije utvrđeno da se Urlić tim novcem i okoristio.

Urlićeva objava o kriptovaluti koju je sam pokrenuo

Ovo rješenje je pravomoćno, a ogroman doprinos ishodu pravosudne istrage dala je i Urlićeva odvjetnica Ana Birimiša. Ipak, treba naglasiti kako oštećenici imaju pravo pokrenuti privatnu tužbu protiv Urlića te, uz valjano obrazloženje, sucu istrage Županijskog suda u Dubrovniku predložiti nastavak istrage.

Tragedija na cesti D-420

Dvije i po godine zatvora: Mladić s gotovo dva promila skrivio smrt studenta

iz Nove Gradiške

Mladi vozač priznao krivnju i kajanje, a sud mu izrekao blažu kaznu zbog mladosti i dosadašnje neosuđivanosti

Županijski sud u Dubrovniku u svibnju je osudio 22-godišnjeg Z.T. na dvije godine i šest mjeseci zatvora zbog izazivanja teške prometne nesreće u kojoj je jedna osoba smrtno stradala, a dvije su teško ozlijeđene.

Nesreća se dogodila 28. srpnja 2024. u ranim jutarnjim satima na cesti D-420 na predjelu Batahovina. Z.T. je, pod utjecajem alkohola (s najmanje 1,58 g/kg u krvi), vozeći brzinom od 80 km/h na dionici gdje je ograničenje 40 km/h, izgubio nadzor nad vozilom, udario u rubnjak, a potom i u stablo.

U nesreći je poginuo njegov suputnik S.T., dok su druga dva putnika, O.T. i N.T., teško ozlijeđeni. Kako je tada pisao Požeški.hr, u nesreći je poginuo 19-go -

dišnjak iz Nove Gradiške u osobnom automobilu u vlasništvu mladog Požežanina.

Sud je Z.T.-u, uz zatvorsku kaznu, izrekao i četverogodišnju zabranu upravljanja motornim vozilima svih kategorija, koja počinje teći nakon odsluženja zatvorske kazne. U kaznu zatvora uračunat mu je mjesec dana proveden u istražnom zatvoru.

Tijekom suđenja Z.T. je priznao krivnju, izrazio duboko žaljenje i kajanje, te naveo da mu je pokojni S.T. bio prijatelj. Sud je u obzir uzeo njegovo priznanje, mladost, dosadašnju neosuđivanost i suradnju tijekom postupka, zbog čega mu je izrečena blaža kazna.

Djeca čekaju obitelj

Udomiteljstvo u županiji i gradu: Plemenit poziv, a premalo obitelji

Svako dijete zaslužuje odrastati u obitelji, a ne u domu. U Dubrovniku i županiji udomitelja je premalo pa je svaka nova obitelj od neprocjenjive važnosti

Udomljavanje je jedan od najplemenitijih načina da se djetetu pruži ono što mu je najpotrebnije – dom, sigurnost, ljubav i obiteljska toplina. Umjesto odrastanja u domu, djeca dobivaju priliku živjeti u obiteljskom okruženju koje im omogućava zdraviji razvoj i osjećaj pripadnosti. Udomiteljstvo ne znači samo pružiti krov nad glavom, već i srce i ruke spremne na brigu, podršku i zajednički život. Mnogi udomitelji svjedoče da je riječ o iskustvu koje mijenja život i djeci i odraslima. Djeca udomljena u obitelji dobivaju priliku odrastati uz svakodnevne male radosti i izazove obiteljskog života, dok udomitelji otkrivaju novu dimenziju roditeljstva ispunjenu zahvalnošću i toplinom. Osim toga, proces udomljavanja pruža i sigurnost udomiteljima jer nisu sami u toj ulozi: dostupna je stručna podrška, edukacije i financijska pomoć, što sve zajedno olakšava svakodnevni život i jača osjećaj sigurnosti.

MRŠAVE BROJKE U DNŽ

Ipak, brojke pokazuju da je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji udomitelja još uvijek vrlo malo. Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike za Dubrovački dnevnik naveli su sljedeće podatke: trenutačno djeluje svega 12 udomiteljskih obitelji, i to isključivo za djecu. Od njih, sedam obavlja tradicionalno, a pet srodničko udomiteljstvo. Aktivne su u tri grada i četiri općine: u Dubrovniku (2), Korčuli (1) i Metkoviću (1) te u općinama Župa dubrovačka (2), Vela Luka (3), Blato (2) i Orebić (1). U posljednjih pet godina,

izdane su dozvole za sedam novih udomitelja, dok je pet obitelji u međuvremenu prestalo obavljati udomiteljstvo. Trenutno je u udomiteljskim obiteljima na području županije smješteno 13 djece. Obitelj koja se odluči na ovaj korak nije sama i bez potpore. Ministarstvo socijalne skrbi pruža i financijsku potporu.

PRAVA UDOMITELJA

Sukladno Zakonu o udomiteljstvu, iz Ministarstva navode kako svi udomitelji imaju pravo na opskrbninu koja pokriva troškove života djeteta, a tradicionalni udomitelji i oni kojima je udomiteljstvo zanimanje ostvaruju i pravo na naknadu za svoj rad. Iznosi ovise o dobi i potrebama djeteta te mogu biti značajna pomoć. Primjerice, za dijete u dobi od 7 do 26 godina, opskrbnina iznosi 513 eura, dok je za dijete s posebnim potrebama taj iznos još viši. Uz to, udomiteljima se osigurava naknada za rad (od 243 eura pa do 1.350 eura u specijaliziranom udomiteljstvu), kao i dodatna financijska potpora poput sufinanciranja energenata, školskih udžbenika ili troškova prijevoza.

No, najvažnije je da se uz materijalnu podršku osigurava i stručna pomoć – od edukacija i grupa podrške do psihosocijalne pomoći i savjetovanja kako bi udomitelji imali osjećaj sigurnosti i oslonca u izazovima koje udomiteljstvo nosi. Upravo ta kombinacija podrške i sustavne skrbi stvara uvjete u kojima obitelji mogu pružiti ono što je djeci najpotrebnije: toplinu doma, stabilnost i ljubav.

Piše Aida Čakić fotoVjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

“Jedna djevojčica je pitala moju djevojčicu: A jesi li i ti posvojena?, a ona joj je ponosno odgovorila: Da. Meni je tada srce bilo veliko i pomislila sam - Bože hvala ti što se toga ne srami. Mi smo djeci rekli od prvoga dana da sam ih ja rodila u srcu i po tome sam njihova majka”

Trenutačno

djeluje svega 12 udomiteljskih obitelji, i to isključivo za djecu. Od njih, sedam obavlja tradicionalno, a pet srodničko udomiteljstvo.

Aktivne su u tri grada i četiri općine: u Dubrovniku (2), Korčuli (1) i Metkoviću (1) te u općinama Župa dubrovačka (2), Vela Luka (3), Blato (2) i Orebić (1). U posljednjih pet godina, izdane su dozvole za sedam novih udomitelja, dok je pet obitelji u međuvremenu prestalo obavljati udomiteljstvo

UDOMLJAVANJE ČESTO VODI KA

POSVAJANJU

Najveća vrijednost udomljavanja nije materijalna nego u osjećaju zajedništva i ispunjenosti koji se rađa kad dijete postane dio obitelji. Upravo zato, važan je svaki novi udomitelj koji se odluči otvoriti vrata svoga doma i pružiti djetetu priliku za sretnije djetinjstvo.

Prije deset godina u jednu konavosku obitelj ušle su dvije djevojčice koje su prvo udomili, a kasnije i posvojili što im je bio i cilj. “U početku smo se bojali što će sud odlučiti, zivkali smo od centra do centra i na kraju dobili informacije za curice koje su tad bile male i mi smo pristali na udomiteljstvo. Prilagodba je trajala, djeca su bila smještena znatno dalje od Dubrovnika i mi smo tijekom četiri mjeseca išli svaka dva-tri tjedna i u domu provodili vrijeme s njima. Nakon toga, one su došle doma”, prisjeća se majka djevojčica koja je u početku sa suprugom bila udomiteljica, a kasnije, nakon godinu dana, sud im je dao rješenje za posvojenje.

Obitelj je član udruge koja okuplja posvojitelje i udomitelje iz cijele Hrvatske.

“Na našim druženjima međusobno se podupiremo i savjetujemo što nam dobro dođe. Druženja su emotivna, ponekad se čovjeku srce slomi. Jedna djevojčica je pitala moju djevojčicu: A jesi li i ti posvojena?, a ona joj je ponosno odgovorila: Da. Meni je tada srce bilo veliko i pomislila sam - Bože hvala ti što se toga ne srami. Mi smo djeci rekli od prvoga dana da sam ih ja rodila u srcu i po tome sam njihova majka”, emotivno govori gospođa čiju su podaci poznati redakciji.

“Djeca se jako dobro osjećaju u takvom okruženju i to pozitivno utječe na njih jer dobiju sve što im treba. Ipak ostaje težina, da nisu u svojim biološkim obiteljima i onaj koji udomi dijete, svjestan je da to nije njihovo dijete nego da se samo brine o njemu kao o svojoj vlastitoj djeci”

POZITIVNA ISKUSTVA IZ DOMA

Božidar Šustić, ravnatelj Doma Maslina pojasnio je kako je udomiteljstvo oblik pružanja socijalne usluge. Udomitelj, dodao je Šustić, može pružiti tu uslugu u obitelji, a može i sam.

“Djetinjstvo je najbitniji period i zato je važno djeci pružiti lijepo okruženje”, poručio je ravnatelj.

Šustić se osvrnuo na mali broj udomljenja u gradu i u županiji.

“Ono je jako malo zastupljeno. Više puta sam

o tome razgovarao s kolegama i kolegicama i pitali smo se što bi se moglo učiniti da se te brojke nekako poprave. Mi bismo željeli upoznavati ljude s tim procesom i istaknuti koliko je to plemenito djelo jer je za djecu jako dobro da borave i žive u obitelji koja je prirodno okruženje. Mi imamo jednu obitelj koja je iz našeg doma udomila dvoje djece iz različitih obitelji, i to su jako pozitivna iskustva”, kazao je ravnatelj Doma Maslina Božidar Šustić. U konačnici, udomiteljstvo je više od pravne i socijalne kategorije, ono je čin ljubavi i humanosti koji djeci mijenja život, a obiteljima donosi neprocjenjivo bogatstvo emocija i iskustava. Svako dijete zaslužuje priliku za sigurno i toplo djetinjstvo, stoga je važno širiti svijest o važnosti udomiteljstva i ohrabriti one koji mogu i žele otvoriti vrata svoga doma, jer upravo oni mogu postati ključ promjene u životima djece koja trebaju brigu, toplinu i ljubav.

PRIJEDLOG U SABORU

Stroži kriteriji za turističke vodiče: Franković traži znanje jezika i višu razinu edukacije

Gradonačelnik Mato Franković na društvenim je mrežama objavio isječak iz Hrvatskog sabora, u kojem je govorio o turističkim vodičima.

„U Hrvatskom saboru sam istaknuo nešto što se čini logičnim, ali često zapostavljenim: turistički vodič mora dobro poznavati hrvatski jezik. Ne možete voditi ture po našoj zemlji, pričati o našoj baštini, kulturi i običajima, a ne znati hrvatski jezik“, objavio je Franković te objasnio zašto smatra kako je to važno.

„Hrvatski vodiči nisu samo ‘pokazivači znamenitosti’, već čuvari identiteta; oni prenose priče, jezik i duh mjesta. U vrijeme liberalizacije turizma, kada vodiči iz drugih zemalja također mogu raditi u Hrvatskoj, postavlja se logično pitanje: koja razina znanja jezika je minimalna? U mnogim zemljama po -

put Italije ili Grčke, jezik i obrazovanje vodiča su čvrsto regulirani kako bi se osigurala kvaliteta“, objasnio je.

„Predložio sam da Ministarstvo hitno donese Pravilnik kojim će se definirati:

1. Minimalna razina obrazovanja turističkog vodiča;

2. Obveza poznavanja hrvatskog jezika –usmeno i pismeno;

3. Standardi (ispiti) koji će garantirati da vodiči mogu kvalitetno komunicirati i prenositi sadržaj publici.

Zakonskim izmjenama omogućit će se da u skoroj budućnosti komunalni redari mogu vršiti kontrolu i nadzor rada turističkih vodiča. Turizam u Hrvatskoj mora biti više od panoramskih fotografija; on je iskustvo s dušom, jezikom i kulturom”, objavio je na društvenim mrežama.

foto Grgo Jelavić/ PIXSELL, screenshot, društvene mreže

Od stare fasade i propusnog krova do suvremenog, održivog doma

Energetska obnova u ulici Petra Zoranića donijela uštede i bolju kvalitetu stanovanja za 16 kućanstava

Donijela je prelazak iz razreda D u B i značajne uštede za stanare

Uspješno je završena energetska obnova višestambene zgrade na adresi Petra Zoranića 5 i 7 u Dubrovnik. Projekt obnove realiziran je uz suglasnost suvlasnika 16 stambenih jedinica u zgradi s dva ulaza, a putem upravitelja Domouprava Dubrovnik d.o.o. koji je bio i nositelj projekta. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 259.892,63 eura, od čega je Europska unija iz Mehanizma za oporavak i otpornost, u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026. za koji je javni poziv objavilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, sufinancirala u iznosu od 158.582,80 eura.

Radovi su obuhvaćali temeljitu obnovu ravnog krova uz ugradnju 14 centimetara termo izolacijske kamene vune, potpunu obnovu fasade uz dodatnu toplinsku izolaciju vanjskih zidova, zamjenu dijela postojeće vanjske stolarije te izvođenje završnih građevinskih radova.

Zgrada je prije obnove bila svrstana u energetski razred D, dok se nakon provedenih mjera energetske učinkovitosti sada nalazi u energetskom razredu B. Time je značajno smanjena potrebna energija za grijanje, a stanarima su osigurani kvalitetniji uvjeti stanovanja.

U provedbi projekta sudjelovale su tvrtke Deltagrad d.o.o. kao projektant i voditelj projekta, Capitalis d.o.o. kao izvođač radova te Graf d.o.o. kao nadzorni inženjer.

Grad Dubrovnik sufinancirao je izradu glavnog projekta energetske obnove u iznosu od 85 % opravdanih troškova, odnosno 2.820,36 eura. Projektna dokumentacija, izrađena u ožujku 2019. godine, bila je ključna za prijavu na poziv Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine „Energetska obnova višestambenih zgrada“.

Temeljita obnova uključila je novu fasadu, izolaciju krova i zidova te zamjenu stolarije, što je značajno smanjilo potrošnju energije.

PONEDJELJAK, 22.9. doručak dana

Dimljeni losos i avokado

posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

UTORAK, 23.9. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

SRIJEDA, 24.9. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

ČETVRTAK, 25.9. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

PETAK, 26.9. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

SUBOTA, 27.9. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

NEDJELJA, 28.9. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

HVALA, EKSCELENCIJO

U nas u Gradu je održan radni susret našega premijera i njegovih suradnika s izaslanstvom Kongresa SAD-a i dužnosnicima Bijele kuće, koje je predvodio senator Graham, omiljeni golf partner predsjednika Trumpa. Poseban naglasak bio je daljnje jačanje suradnje u energetici, kao i u - obrani

Rezultati uspješne suradnje nisu poznati pa se čuju špekulacije kako ta suradnja ima veze sa spasonosnim LNG terminalom na Krku, nakon čije izgradnje je plin u boci duplo poskupio.

Prije njega, boca je koštala 70 kuna, sad je 18,5 eura. A prisustvo našeg ministra financija upućuje na to da Hrvatska možda dogovara kupnju polovnog američkog nosača aviona. Ako nije to, onda bar da im naši stručnjaci za dobre solde s njega ogule azbestne travature.

Predsjednik Milanović bi bio puko da nije progovorio o posjeti izraelskog ministra vanjskih poslova Zagrebu. Najedilo ga je to što je ugledni gost usporedio Domovinski rat s izraelskim razaranjem Palestine. Prozvo je i Plenkovićevu vladu što sramotno pruža gostoprimstvo ministru režima koji je ne samo odgovoran za gladovanje i smrt stotina tisuća civila i djece, nego najavljuje još i etničko čišćenje milijunskog grada Gaze. Uz to je, zbog važnog gosta, promet u središtu Zagreba satima bio blokiran. Nakon njegova monologa, neki su očekivali i glas branitelja o svetom dignitetu rata i činjenici da Hrvatska nije divljala po tuđim dvorištima, nego se branila. Neke druge, što im ništa nije sveto zanimalo je je li braniteljima možda ponestalo šatora i plinskih boca. Drugi su se tek čudili očaju izraelskog ministra, koji sjeda za stol s premijerom čija stranka, barem kad ni’ko ne gleda, mazno relativizira - ustaštvo?

Kad već ni’ko ne brine o miru na Bliskom Istoku, hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman latio se posla i otputovao u Siriju. Sa sobom je poveo izaslanstvo energetskog sektora i Ine. Pokazale su se netočne zlonamjerne tvrdnje da je poveo i pred-

stavnike ‘’Agroproteinke’’ u kojoj ministar ima većinski udjel. Uostalom, tamo njihove usluge nisu ni tražene. Tamo nema Afričke kuge. A sirijskom kolegi naš ministar je izrazio zabrinutost zbog nedavnih izraelskih napada u Kataru. Hrvatska je duboko zabrinuta izraelskim postupcima u Kataru, izjavio je biranim riječima, jer termini agresija ili državni terorizam nisu primjereni njegovom diplomatskom rječniku. Što je najvažnije, umirio je domaćine, ali i Katarskog monarha izjavom da mi – ‘’pratimo situaciju”. I većina građana Hrvatske je odahnula nakon spoznaje da ministar prati situaciju uvjereni da pritom koristi nepogrešive radare šefa mu Plenkovića. Hvala, Vaša ekscelencijo, svi smo odahnuli! Zahvaljujući ideji vrijednog ministra gospodarstva, u pripremi je izmjena zakona o trgovinama, koja lokalnoj upravi daje mogućnost zabrane prodaje rashlađenog alkohola. Tako bi se u kasno popodne zaustavila prodaja pića iz frižidera u trgovinama, kioscima i benzinskim pumpama, i na taj način bi spriječili razularene turiste da se opijaju jeftinim pivom i prave nered. Jer se, uz cijene pića u kafićima i restoranima, sigurno ne mogu toliko uneredit. Domaći ljubitelji hladne pive, a praznih špaga, odma’ su se zapitali je li ministar ovo sve sam smislio ili je sve kuhinja pohlepnog ugostiteljskog lobija. Pa što ne bi onda zabranili i prodaju gradela i roštilja u trgovinama? Da ljudi slučajno ne bi roštiljali doma, kad to mogu pet puta skuplje naručiti u restoranu. Ovoj vlasti za puno toga se progledalo kroz prste, ali za većinu Hrvata, topla piva je - neoprostiva. Kad je u medijima objavljena vijest o kriminalu u Hrvatskim šumama, HDZ-ovci su se pravili ko da prvi put čuju da je moguće krasti i u šumama. Ko bi reko da baš u šumi, gdje ‘tičice pjevaju i vjeverice grickaju lješnjake, ne’ko može uzeti mito? Premijer je izrazio iskreno iznenađenje, jer on je valjda mislio da se u državnim tvrtkama krade samo u prometu, energetici i građevini. Kad tamo, akcija USKOK-a i policije za-

vršila je uhićenjem brojnih viših i nižih šefova, osobito onih iz gušćih šuma. Logično, tamo gdje je krošnja gušća, kriminal se ne vidi ni iz aviona. Tijekom istrage, većina optuženih je priznala; godinama su primali mito od privilegiranih kupaca kojima su namještali najkvalitetniju drvnu građu, za cijenu panjeva. Neki sitni poduzetnici svjedoče da je doslovno lakše iz Kolumbije dobit tonu dobrog bijelog praha, nego iz Hrvatskih šuma kubik dobre drvne građe. Već desetljećima pokušavaju kupit kvalitetno drvo, ali na natječajima nikad nema željenog materijala. Jer, igrom slučaja, vazda ima unaprijed rezerviranih trupaca od podobnih. Ni rekreativni berači šparoga i gljiva nisu prošli puno bolje. Prisjećaju se traženja dozvola iz Hrvatskih šuma radi ograničavanja besplatnog objeda! Ako se ne’ko i usudio ubrat tri šparoge više od pune šake, mogo je očekivat kaznu ko da je zapalio šumu. Jer u logici Hrvatskih šuma, bolje da i šparoge i gljive sagnjiju, nego da se sirotinja najede. Zato je anonimni komentator ustvrdio da se sve što u ovoj zemlji nosi pridjev ‘hrvatski’, pretvara u mafijašku franšizu.

Piše Mario Klečak

PREDSTAVLJEN PROGRAM

NIKAD BOGATIJI ‘GOOD FOOD

FESTIVAL’ Brojni

koncerti, street food festival, večere s poznatim chefovima

i, naravno, Dubrovačka trpeza

Podaci peljeških turističkih zajednica pokazuju kako je prvo tromjesečje ove godine nadmašilo prva tri mjeseca turistički rekordne 2019. godine. Ekipa Dubrovačkog dnevnika je posjetila Ston te smo popričali s mještanima, vlasnicima ugostiteljskih objekata i suvenirnica

Program 12. izdanja Good Food Festivala predstavljen je u utorak u vili Čingrija. Na samom početku, direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika Miroslav Drašković je otkrio kako će festival okvirno izgledati.

“Drago nam je da je program jako bogat i traje od 6. do 19. listopada. I ove godine imamo street food festival ‘Foodravanje’, kao i tradicionalnu Dubrovačku trpezu. Imamo cijeli niz poznatih chefova koji kuhaju na pet večera. Tu su nam Ivan Pažanin, David Skoko, Marko Đurašević, Marijo Curić i Mario Mandarić. Imamo i tematsku večeru u Kazbeku, a ove godine i Hercegovačku večer. Tu je i slatka festivalska ponuda u DEŠI, ali i drugim lokacijama. Također, tu su i vinske probe, kao i gastro klub”, izjavio je Drašković podsjetivši na to kako će tijekom trajanja festivala 48 dubrovačkih restorana, dva župska, sedam u Konavlima i četiri u Dubrovačkom primorju, sudjelovati u prigodnoj ponudi.

Kako je najavio, ovaj put na Good Food Festivalu sudjeluje i DURA s programom u sklopu kojeg će biti održano više radionica, prvenstveno usmjerenih ka djeci.

TEDI SPALATO I ROMANTIČNA VEČER

Pave Miloglav iz Kazbeka je najavila kako će ove godine u njihovom hotelu biti predstavljena imotska gastronomija u modernoj izvedbi, sve to upareno s vinima imotske krajine, a goste će zabavljati Tedi Spalato.

Iva Krečak ispred restorana ‘Marko Polo’ najavila je dva gastro događaja. Na prvom će ugostiti poznatog chefa Ivana Pažanina koji će s Irinom Braj-

čić i poznatim dubrovačkim sommelierom Tonijem Ivetom pripremiti jelovnik od šest sljedova. Također, tu je i degustacijski jelovnik, od također šest sljedova, koji će spojiti namirnice Dubrovnika i Paga u jednu cjelinu.

KUHINJA POZNATIH CHEFOVA

Hilarija Lozančić Benić najavila je kako će u prostorijama Čingrije kuhati poznati cher David Skoko, dok će se u akademisu Garište održati radionice o tome kako kombinirati maslinovo ulje i biskvit.

Nika Benić ispred Palace Natali najavila je kako će ugostiti chefa Marija Mandarića koji dugo surađuje s njihovim voditeljem restorana, Dujom Smajom te je kreiran meni u čak sedam sljedova.

Sve je puno crnih, katastrofičnih vijesti i posljedično anksioznosti

Da plaćate medije , ne biste trebali voziti dijete u školu!

Rješenje je jednostavno. Čitatelji bi opet trebali početi plaćati medije, pa bi se oni koliko toliko uozbiljili. Nisu džabe ni pohane neretvanske žabe. Sve je poskupilo u ovoj inflaciji, apsolutno sve osim - dobrih, starih, katastrofičnih medija

Počela je još jedna školska godina. Nova generacija prvašića kreće u obrazovni sustav. Bolje rečeno, nije baš da (se oni) kreću. Prije bi se reklo da ih roditelji voze. U školu i iz škole. Ja ne samo da sam u školu išao sam samcat, nego i u vrtić. Živio sam tada u Sedam smrtnih grijeha, a vrtić i škola su mi bili na Ilijinoj glavici što hoće reći da je trebalo svladati nekoliko cestovnih prijelaza. Na nekima su bili semafori, na drugim nije bilo ni zebre.

Netko će sad reći - lako je meni osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo samom ići u školu i vrtić. Nije tada bilo ni jogurta, a kamoli auta. Bogami, to nije istina. Još se živo sjećam moga starog kako pičkara jer ne može naći parking u SSG-u. Sve je vrvjelo jugima, fićima, golfovima, rijetki su bili muški koji ništa nisu vozili. Ako smo se složili da se i onda prometalo, što ja to onda želim poručiti? Da sam bio pametniji i sposobniji od današnje djece, jer sam sam pješke išao u školu, a njih voze roditelji, iako je tada bila skoro identična cestovna opasnost kao i danas?

MOGLA JE ATOMSKA BOMBA UDARITI

U TVOJU ZGRADU, TI NE BI ZNAO Naravno da nisam bio ništa ni pametniji, ni napredniji od djece digitalnog doba, ustvari, bolje bi mi pristajao pridjev ‘nazadniji’ – što se najbolje danas vidi dokle sam u životu dogurao –no u odnosu na njih imao sam ogromnu prednost. Moji roditelji, za razliku od današnjih, nisu bili toliko okruženi medijima. Imali su Dnevnik u 19 i 30 i Slobodnu Dalmaciju. To je sve. Ako nisi kupio novine i pogledao Dnevnik, mogla je atomska bomba udariti u stan do tvojega, ti za to nisi imao mrtve veze, saznao bi tu vijest tek nekoliko mjeseci kasnije kada bi ti djetetu zbog radijacije izrasla treća ruka. Ovi u Gružu poj-

ma nisu imali što se događa u Lapadu, stanovnici stare gradske jezgre, a bilo ih je onda pozamašan broj, nikad nisu ni čuli za Montovjernu, a kamoli ju pohodili. Borisu Magdiću, Srđanu Pađenu i Jošku Marlaisu, žiteljima gradske jezgre, trebalo je na komadu karte crtati mapu kada su odlazili na probe bendova u sklonište crkve sv. Mihajla. Uzmeš četvrticu, iskrcaš se tu i tu, pređeš cestu tu i tu, ako ti auto trubi tutu, pričekaš da prođe… Nije bilo Google Mapsa, interneta, pametnih telefona, svijet je bio znatno skučenije mjesto nego danas. Urednici novina i TV dnevnika morali su probirati informacije, jer nije bilo mjesta za sve, nije bilo beskonačnog prostora na internetu kao danas. Do ozbiljnog urednika medija doprla bi tako vijest da je dijete na putu do škole poginulo na pješačkom prijelazu u Sremskoj Mitrovici, ali u isto vrijeme bi zaprimio telefaks kako je Alija Sirotanović sam samcat iskopao rudnik mrkog ugljena. Drug Tito ga je potom upitao kako da ga nagradi, a siroti Sirotanović mu je odgovorio: „Većom lopatom!“

Pa naravno da se pored Alije u Dnevniku ne može tiskati prometna nesreća. Nisu mogli ni pedofili, a kamoli stradali u prometu. Takve vjestice crne kronike bile su bitne za Dnevnik i Slobodnu Dalmaciju isto kao bitak slušateljima turbo folka. Tadašnji Dnevnik gledali su milijuni ljudi, a Slobodna Dalmacija tiskala se u stotinama tisuća primjeraka. Što god napisali, ljudi bi kupovali. Na kraju krajeva, novine bi platili, a da uopće nisu znali je li unutra vijest o otetom djetetu u vlaku prema Udbini ili novinar piše o fenomenalnom dodavanju Mitra Mrkele prema Turbo Bini (Dragiši Biniću, napadaču Crvene Zvezde, u radijskim prijenosima poznatom kao Turbo Bina).

Moji roditelji, za razliku od današnjih, nisu bili toliko okruženi medijima. Imali su Dnevnik u 19 i 30 i Slobodnu Dalmaciju. To je sve. Ako nisi kupio novine i pogledao Dnevnik, mogla je atomska bomba udariti u stan do tvojega, ti za to nisi imao mrtve veze, saznao bi tu vijest tek nekoliko mjeseci kasnije kada bi ti djetetu zbog radijacije izrasla treća ruka

Danas vlasnici medija točno znaju što se konzumira, pa to podmeću čitateljima. A čitatelji, jasno, ne žele ništa što ima veze s bitkom, bivstvom, jestotom i sličnim filozofskim pojmovima, njega interesira jedino smrt, grob, pogreb, krv, pa onda da bi mediji skupili što više klikova i dobili lovu od Google oglasa podilaze niskim strastima svojih konzumenata

POSKOK NIJE VIJEST, JER ŠTETI

STANOVNIŠTVU

A danas vlasnici medija točno znaju što se konzumira, pa to podmeću čitateljima. A čitatelji, jasno, ne žele ništa što ima veze s bitkom, bivstvom, jestotom i sličnim filozofskim pojmovima, njih interesira jedino smrt, grob, pogreb, krv, jebačina, nož, žica, ljubavnica… Pa onda, da bi mediji skupili što više klikova i dobili lovu od Google oglasa, podilaze niskim strastima svojih konzumenata. Prije neki dan tako s Hvara stiže vijest da se na tamošnjoj plaži Dubovica, inače jednoj od najljepših u Hrvatskoj, dogodio užas. Baš tako mediji opisuju događaj. Kao užas. A dogodilo se da je djevojčicu od pet godina ugrizao poskok. To je čak treći napad poskoka ove sezone, zaključuju mediji izvještaj. Na stranu sad lova od Google oglasa, ima li mimo toga ova vijest ikakvu novinarsku vrijednost, odnosno važnost za javnost? Što je poanta ovog događaja u kojem se poskok očigledno prepao djevojčice i reagirao ugrizom? Nije li to nešto skroz logično i prirodno? Ova vijest po ničemu ne bi trebala biti uvrštena u Dnevnik ili Slobodnu, čak bih prije stavio neki ekonomsko-propagandni program poput Alije Sirotanovića nego poskoka, jer ona jako šteti stanovništvu. Izaziva ogromnu anksioznost kod roditelja. Sutra će oni šestput promisliti prije nego dijete puste da trčkara po plaži, a neki

zbog legendarnog straha od zmija, možda više neće ni dolaziti na kupanje. Ovakvi događaji oduvijek na ovoj planeti, prirodni su i normalni - baš kao što nije normalno da Alija Sirotanović od druga Tita traži veću lopatu - pa nitko na njih nije ni obraćao pozornost sve do pojave i-Phonea i besplatnih medija.

A od njihove pojave, roditelji više ne puštaju prvašiće da sami idu u školu. Što ćeš, pročitali su negdje da je u Ogulinu u prometu stradalo dijete na putu do škole. Ono drugo je prošlo još gore, njega je oteo Wolfgang Priklopil i zatočio u podrum svoje kuće. Pa onda onaj tamo pedofil, pa onda ono problematično dijete koje tuče cijelu generaciju. Koliko opasnosti vreba čim se prođe kroz vrata, a bogme ni u četiri zida nisu sigurna, jer živimo u Dubrovniku, seizmički aktivnom području, pa možemo stradati i u svojoj sobi, a kamoli ne u prometu ili školi. Život je sam po sebi opasan – sve je to prirodno i normalno – ne bi mediji trebali povećavati cijeli taj stres.

Rješenje je jednostavno. Čitatelji bi opet trebali početi plaćati medije, pa bi se oni koliko toliko uozbiljili. Nisu džabe ni pohane neretvanske žabe. Sve je poskupjelo u ovoj inflaciji, apsolutno sve osim - dobrih, starih, katastrofičnih medija. Sljedeći put kad nekome novinaru budete spominjali mater, samo pomislite: Da plaćam medije, ne bih morao voziti dijete u školu!

Petak, 19. rujna 2025.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Srđan i Marc - pronađena su obiteljska pisma iz davnina, jedan list od oca poslan majci bio je čak i službeno cenzuriran

Helena, Olga, Nikolina i Mladen - godi čak i sred ljetne gužve biti opušten

Đivo i Boško - nono je “čuvajući” voljenoga unuka beskrajno uživ’o

Luka, Mario, Amina, Mauro, Antonio, Sanja i Mladen - veseloj ekipi dan je smijehom ispunjen

Josip, Ante i Luka - vrsni meštri svojih zanata - glazba, slikarstvo i ugostiteljstvo su im struka

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ana, Marijana i Karmen - kad se uspiju sresti sestrice i rodice dan je radostan i blažen

Irena i Roko - kad god je dragi sin neočekivano posjeti na radnom mjestu majka bude oduševljena

Selma i Emina - ako se iz Sarajeva u Grad uspije bar na kratko doći prava je milina

Arči i Kalin - cjelodnevnu obostrano zanimljivu zanimaciju im uspije naći na lak način

Vlaho i Vedran - nije posta za uloviti kapitalce, ali tata uči sinčića ribati i koliko je važno biti uporan

KUMA MU JE BILA PRINCEZA

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

T/S “ALBATROSS” Nasukao se s norveškom

Različite kontroverze pratile su brod, od njegovog prvog putovanja pa sve do kraja

Norveška princeza Astrid, uz pratnju svoga oca, prijestolonasljednika princa Olava, nazočila je 3. rujna 1952. kao kuma broda porinuću novogradnje broj 1823. godine. Bilo je to u brodogradilištu Swan Hunter & Wigham Richardson u River Tyne, u Velikoj Britaniji.

Putničko teretni brod je dobio ime LEDA, a njegov vlasnik Det Bergenske Dampskibsselskab (Bergen Line) namijenio ga je za plovidbe između norveških luka Stavanger i Bergen prema North Shieldsu u Engleskoj, gradiću udaljenom svega osam milja sjeveroistočno od Newcastle upon Tynea.

Imao je 6670 bruto registarskih tona, bio je dug 134 i širok 17,4 metra, a mogao je ukrcati 584 putnika i 18 auta koje su svojim dizalicama ukrcavali te bi ih smjestili u tri teretna skladišta. Četiri Walllsend Slipway- Parsons DRG parne turbine ukupne snage 9698 kW su mu preko dvije propele omogućavale brzinu do 22 čvora.

PRVO PUTOVANJE NIJE PROŠLO IDEALNO

Na svom prvom putovanju početkom travnja 1953. organizirano je kružno putovanje za visoke uzvanike među kojima je bila kuma broda s njenom obitelji i norveški kralj Haakon. Tom prigodom, u plovidbi zaljevom Oslofjord, LEDA se nepažnjom posade nasukala, ali se snagom vlastitih strojeva odsukala.

Ova havarija nije omela brod te je već od 27. travnja nastavio svoje redovne plovidbe koje su se uspješno odvijale sljedećih 20 godina. Za putovanje od iz North Shieldsa do Stavangera, koja je trajala 17 sati i do Bergena još dodatna dva sata, cijena subvencionirane putničke karte je u početku iznosila svega sedam britanskih funti. Na-

kon 21 godine plovidbe raspremljen je u Bergenu da bi nakon dvije godine mrtvog veza bio iznajmljen brodogradilištu Stord Werft u Stavangeru za smještaj radnika.

RAĐANJE ALBATROSSA

Godine 1979. ga kupuje brodar Kuwait Livestock Trading and Transport Co. s namjerom da ga preinači u teretni brod za prijevoz žive stoke. Taj naum je propao te je pod novim imenom NAILA prebačen na škotske Hebride gdje je 16 mjeseci služio za smještaj radnika u brodogradilištu Stornowayu. Nakon što je koncem rujna 1980. ponovo stavljen u raspremu, još je dva puta promijenio vlasnika te se 1982. neočekivano našao u floti grčkog Dolphin Hellasa iz Pireja.

U brodogradilištu Nafsi u Perami u Grčkoj, odmah je započela obimna i potpuna rekonstrukcija koja je potrajala do 1984. godine. Rezultat je bio doista zapanjujući jer je stari, oronuli i već

Otplovio je prema turskom rezalištu brodova u Aliagi gdje su tijekom rezanja na njegovim ostatcima održavani prosvjedi “Greenpeacea”, a zbog toksičnih materijala i nehumanih uvjeta rada u rezalištu

Nedugo nakon primopredaje 1990. je teško oštećen u požaru te je otegljen u riječki “Viktor Lenac” gdje je još jednom, ali puno skromnije rekonstruiran. Poslužio je za smještaj policajaca i službenika u Genovi 1992. prigodom proslave 500-te obljetnice Kolumbovog otkrića Amerike, a potom je na otoku Pianosa bio uposlen kao zatvor za mafijaše

otpisani brod zasjao u punom sjaju kao luksuzni kruzer pod imenom ALBATROS. Mogao je prihvatiti 484 putnika u 202 klimatizirane putničke kabine koje su pored vlastitog sanitarnog čvora imala još i telefon i radio. ALBATROS je započeo s kružnim putovanjima Sredozemljem u kojima prvi put posjećuje Dubrovnik, usput modificirajući ime u ALBATROSS.

OD VRHUNCA DO PROBLEMA

U jesen 1984. otplovio je prema Južnoj Americi pod imenom ALEGRO, ali se ubrzo vratio natrag u Pirej nakon što je zakupac chartera proglasio stečaj te brodu ponovo vraćaju ime ALBATROSS. Sljedeće sezone su označile vrhunac njegove karijere krstarenja, a u njima često dolazi i u naš Grad. Sreća mu okreće leđa od listopada 1987. kad je zbog teškog carinskog prekršaja zaplijenjen u marokanskoj luci Tanger. Nakon visoko plaćene globe ALBATROSS je oslobođen, da bi odmah bio iznajmljen American Star Lineu. Iako je bilo planirano da krstari od američkog Fort Lauderdalea prema rijeci Amazoni, te je zbog toga i promijenio ime u BETSY ROSS (zaslužna za izradu druge službene zastave SAD-a, poznate kao zastava Betsy Ross) ipak je zbog slabe prodaje putovanja ostao ploviti u Sredozemlju.

POŽAR, ZATVOR ZA MAFIJAŠE I PROSVJEDI

Godine 1988. plovi na kružnim putovanjima između Venecije i Pireja, a Gruž posjećuje na putovanjima iz Venecije tičući luke: Dubrovnik, Kotor, Krf, La Valletta, Alicante, Barcelona, Palermo, Venecija. Ni ova putovanja se nisu financijski isplatila pa je BETSY ROSS poslana u Južnu Afriku gdje je trebala krstariti Indijskim oceanom. Iz Cape Towna je odmah vraćena natrag jer već poprilično ostarjeli brod nije mogao postići garantiranu brzinu plovidbe.

Novi pokušaj je poduzet 1989. kad je iznajmljen poznatom talijanskom brodaru Star Lauro za kojeg plovi pod imenom AMALFI . Nažalost, i ovaj posao je propao te je brod koncem sezone raspremljen u Veneciji. Novi vlasnik malteški Valgas Trading daje mu ime STAR OF VENICE. Nedugo nakon primopredaje 1990. je teško oštećen u požaru te je otegljen u riječki “Viktor Lenac” gdje je još jednom, ali puno skromnije rekonstruiran. Poslužio je za smještaj policajaca i službenika u Genovi 1992. prigodom proslave 500-te obljetnice Kolumbovog otkrića Amerike, a potom je na otoku Pianosa bio uposlen kao zatvor za mafijaše. U listopadu je ponovno raspremljen, ovaj put u Rijeci. Nakon dugog boravka u najvećoj našoj luci, STAR OF VENICE je u ljeto 1998. poduzeo nekoliko tjednih putovanja iz Venecije prema: Dubrovniku, Krfu, Katakolonu, Iraklionu, Santoriniju, i Pireju te natrag kroz Korintski kanal. U grušku luku je uplovio 5. srpnja 1998. Zbog velikih problema s pogonskim strojevima i ova putovanja su donosila gubitak pa je STAR OF VENICE otplovio 1999. prema Ravenni u Italiji, gdje je dvije godine još jednom poslužio kao stacionirani plutajući hotel. U kolovozu 2001. konačno je prodan u staro željezo. Otplovio je prema turskom rezalištu brodova u Aliagi gdje su tijekom rezanja na njegovim ostatcima održavani prosvjedi “Greenpeacea”, a zbog toksičnih materijala i nehumanih uvjeta rada u rezalištu. Sve to nije zaustavilo njegov konačni završetak. Tako je nestao brod koji nas je često posjećivao.

SVAKA ČAST!

Dubrovački košarkaši osvojili

Kup Libertas ,

ali ono još važnije - srušili veliki Zadar!

Košarkaški klub Dubrovnik ugostio je Kup Libertas. Međunarodni košarkaški turnir, kao priprema za novu sezonu koja počinje uskoro. Osim dubrovačkog premijerligaša, nastupili su još KK Alkar Sinj, HKK Široki te aktualni prvak Hrvatske – KK Zadar. Inače, Kup Libertas je turnir koji se već više puta igrao kroz povijest. Želja kluba bila je obnoviti tu tradiciju, a sve uoči godine u kojoj slave 80 godina postojanja

Piše Rafael Barkiđija

Foto Rafael Barkiđija

Polufinalni susreti igrali su se u nedjelju (14. rujna). Prvo je Zadar slavio protiv Širokog 87:72. Nakon toga, na parket Gospinog polja istrčao je Dubrovnik. Na drugoj strani stajao je sinjski Alkar, jedna dugogodišnja premijerligaška momčad, i to jedna od kultnih. U vrlo zanimljivom susretu Dubrovčani dolaze do pobjede 78:74. Finale se igralo dan poslije, u ponedjeljak (15. rujna). Za treće mjesto slavio je Alkar, pobjedom nad Širokim. Uslijedilo je nakon toga finale između Dubrovnika i Zadra. Ispala je na kraju super-zanimljiva utakmica, iako je na papiru, jasno, favorit bio Zadar. Na kraju je to ispala vrlo izjednačena, tvrda i zanimljiva utakmica pred tristotinjak gledatelja u Gospinom polju. Dubrovnik na kraju uzima pobjedu 77:71. Osvojen Kup Libertas, ali ono još važnije, KK Dubrovnik je srušio aktualnog prva-

ka Hrvatske i člana ABA lige. Istina, riječ je o pripremnom turniru, no dvije pobjede daju novom treneru Dubrovnika, Goranu Gunjeviću, vjetar u leđa uoči nove sezone Premijer lige. Za Dubrovnik su najviše poena postigli: Jamari Wheeler (16), potom David Pavin (15), Lukša Andrić (11) te Petar Dubelj (10) i Marko Loncović (10). Pogađali su još Ivan Gulin (9) i Lovre Klarić (6). I Wheeler i Pavin i Loncović su nova pojačanja dubrovačkog kluba za ovu sezonu. U redovima Zadrana najefikasniji je s 18 poena bio Karlo Žganec, dok su na 13 bili Krševan Klarica i Boris Tišma.

„Zadar je trostruki prvak Hrvatske. Sjajan trener, sjajna momčad. Uspjeli smo s njima igrati egal utakmicu, na kraju i slaviti. Jako sam ponosan na dečke i na sve što smo radili ovih dana. No, to je sve pripre-

mna utakmica, a nama ono pravo kreće za dva tjedna. Mi se tek tražimo, mlada smo momčad, ja sam došao prije mjesec dana. Kapa dolje našim dečkima i čestitam im još jednom” – riječi su trenera Gunjevića. „Čestitam Dubrovniku na pobjedi, mislim da su zaslužili pobijediti. Iznenadili su nas velikim brojem šuteva za tri poena. To nismo smjeli dozvoliti. Moramo se zamisliti. Moramo bolje. Nismo bili dobri u šutu, nismo bili dobri u kombinatorici, nismo bili brzi... Dubrovnik je zasluženo slavio pred domaćom publikom” – ističe trener Zadra Danijel Jusup.

Sezona Premijer lige počinje u zadnjem vikendu rujna. Dubrovnik je u prvom kolu domaćin zagrebačkom Dinamu. Potom idu u goste aktualnom doprvaku Splitu, a u trećem kolu dočekuju novog premijerligaša – KK Samobor.

SUPERKUP HRVATSKE

Prvi meč sezone, a Pituri već ispisali

povijest

: „Neka nas drugi pokušavaju stizati”

U većini sportova jedna od prvih utakmica nove sezone bude Superkup.

Susret u kojem se sastaju prošlosezonski pobjednik Prvenstva i prošlosezonski pobjednik Kupa. Od ove sezone Superkup se igra i u stolnom tenisu, a snage su odmjerili dubrovački Libertas Marinkolor i varaždinski StaRR

Stolnotenisači Libertas Marinkolora prošle su sezone osvojili peti uzastopni te šesti ukupno naslov prvaka Hrvatske. Pobjednik Kupa bio je varaždinski StaRR. Te dvije momčadi tvore jedan od najvećih i „najljućih” derbija u hrvatskom stolnom tenisu. Pravo rivalstvo koje traje već godinama. Zbog toga je prvo, povijesno izdanje Superkupa Hrvatske, pružilo poslasticu od meča.

Prvi je na parket male dvorane Gospinog polja izašao kapetan Pitura Miho Simović. Dugogodišnje ime dubrovačkog, konavoskog, hrvatskog, ali i europskog stolnog tenisa. Rezultatom 3:2 bio je bolji od Tina Islamovića. Pituri poveli 1:0. Isti rezultat, 3:2, bio je i u drugom meču u kojem je Tomislav Japec svladao singapurskog igrača Jaryl Wong Yi Zhonga. Libertas je tada poveo 2:0. Konačnih 3:0 za Piture postavio je Luka Zlatkov, koji je s 3:1 pobijedio Zvonimira Kramarića.

„TROFEJ U VITRINAMA, POVIJEST JE ISPISANA, NEKA NAS DRUGI POKUŠAVAJU STIĆI”

Nova sezona Superlige, prvog razreda natjecanja u Hrvatskoj, već je počela. Neparan je broj klubova, a u prvom kolu su bili slobodni baš dubrovački stolnotenisači. Zato im je Superkup bio prva utakmica u novoj sezoni. Prošlo je i više nego dobro.

„Počela je nova sezona, a mi već imamo jedan trofej u vitrinama. Nekako je neobično tako početi sezonu. Ovo je prvi Superkup. Prvi put u Dubrovniku, prvi put tko je pobjednik? Libertas Marinko -

Piše Rafael Barkiđija

lor! Jedna sjajna pobjeda, iako je ekipa StaRR-a došla malo oslabljena na Superkup. Ali odradili smo sto posto skoncentrirano. Nije to bilo lagano, kao što to pokazuje pobjeda od 3:0. Proslavit ćemo i koncentriramo se dalje za ligu” – ističe kapetan sastava Miho Simović.

„Pravo finale. Bilo je neizvjesno, iako je rezultat bio 3:0. Nije baš glatko bilo, borili smo se, morali smo dati sve od sebe. To je mlada i perspektivna ekipa Varaždina, pogotovo ovaj momak iz Singapura. Za prvi meč sezone smo jako zadovoljni. Dižemo lagano formu. Još jedan trofej u vitrinama kluba, ispisali smo povijesti, eto, neka nas drugi pokušavaju stizati” – kazao je Tomislav Japec.

KAKAV DAN ZA MLADIĆA IZ ZAGREBA, PRVI MEČ ZA PITURE I ODMAH TROFEJ! Ovog ljeta doznali smo kako Filip Čipin

nakon nekoliko sezona provedenih u redovima Libertas Marinkolora, odlazi u Pulu. Klub iz Gospinog polja doveo je Luku Zlatkova, mladog igrača, a pristigao je iz redova STK Zagreb. Utakmica protiv StaRR-a bila mu je prvi nastup u dresu Pitura. Ne samo da je odmah došao do pobjede, nego je njegova pobjeda bila za konačnih 3:0 i dizanje naslova.

„Jako sam sretan i zadovoljan. Malo manje sa svojom igrom, ali dečki su igrali super. I da sam ja izgubio, vjerujem da bi to dečki popravili. Sve u svemu dobar nastup i zadovoljan sam trofejom” –istaknuo je Zlatkov, pa odgovorio na novinarsko pitanje o angažmanu na jugu Hrvatske. „Tražio sam klub za novu sezonu, pa se nisam puno premišljao. Tu mi odgovara i klub i ljudi i sredina, jedino, eto, malo taj geografski položaj...” - rekao je mladi zagrebački igrač.

Jozo Martinović (trener), Luka Zlatkov, Tomislav Japec, Miho Simović)

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

DUBROVNIK PORT AUTHORITY

Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik

Tel: +385 20 313 333

Fax: +385 20 418 551

MB: 1317857

e-mail: padubrovnik@portdubrovnik.hr, www.portdubrovnik.hr

PREGLED TICANJA BRODOVA NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA

OD 19.9.2025. DO 25.9.2025.

Najave dolaska su podložne promjenama. Više informacija na www.portdubrovnik.hr

humanitarni prilozi

CARITAS

U spomen na pok. Nikolu Dilea polažu 100 € Vido, Jelena, Mare i Ivo

RSLUKA8838E

U Spomen na dragu prijateljicu Elzu Ćivljak 40 eura uplaćuje Liljana Šegedin

CENTAR MASLINA

• Zrinka Carević, donacija za korisnike Centra 1.000,00 EUR;

• Obitelj Lale, u spomen na Petra Kozlicu prilaže 100,00 EUR.

Stranica 1. od 1

DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE, u ime svakog člana od srca se zahvaljuje dobrim ljudima na donacijama: U spomen na Vlaha Puticu,

umjesto cvijeća 20 EUR prilaže Dube Primorac za potrebe udruge.

Udruga za Down sindrom DNŽ Dragom rođaku Nikoli, umjesto cvijeća prilaže 50 eura Rina

U spomen na prijatelja i kolegu Pero Kozlica 100 EURa prilaže ŠLJAKA IGOR

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN Svi peru ruke. A što je s obrazom?

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

POŠTO SRUŠIH OLTAR

Pošto sruših oltar značenja soneta Kao gugutanja odabranoj dami Moj zvonin i ja smo zatekli se sami Usred kaosa i strave interneta

A tu tek pljeva sam vjetrom raznijeta Osamljenik koji usred stiha čami Kao zagubljen u pučkoj melodrami Svojom pjesmom težim nekom smislu svijeta

Ali smisao sam samo jednog cvijeta Traje kratko prije nego što uvene Ima jedinstvene samo svoje lati

Isto kao zvonin moj kada procvjeta Sliči samo sebi i to valja znati Konteso sve drugo tek su uspomene

16/8/25

AUTO / MOTO

Prodajem FIAT 500 Hybrid. Kupljen 4/2024, jamstvo vrijedi do 4/2026. Kao nov, prešao cca 7000 km. Cijena: 14.500 €. Mob: 099 206 7660

Prodajem Opel Crossland s malo prijeđenih kilometara, dizel, motor 1.6, prva ruka. Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodajem Opel Merivu, 2013. g., 1.4, 83 kw, prešao 132000 km. Cijena: 6000 €. Mob: 098 757 883

Prodajem Toyotu Auris 1.4 dizel, 2014. g., sva oprema, očuvan, prvi vlasnik. Mob: 099 461 8889

Prodajem Ford Fiestu, 1.4, prešao 127000 km. Registriran do veljače, 2026. Mob: 098 178 9787

Prodajem Opel Astru karavan 1.6 CDTI, 2017. godište, prešao 91 000 km, dobro očuvan. Kamere za parkiranje, navigacija, centralno zaključavanje, pet vrata, registriran do 05/2026. Cijena 10 000 EUR. Mob: 098 428 660.

Prodajem Citroen Jumper 2000 godina u dobrom stanju. Mob: 0914451244

Kupujem Fiat Punta, uredno održavanog. Ponude na: 092 323 9595

Prodajem Beverly S iz 2007., redovito servisiran i garažiran, prešao 16.000 km. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473

Motor Kawasaki R5, 499 kubika. 097/6084077

Peugeot 206, 2001. god. Registriran do 5/26. Mob. 097/ 6084077

IZNAJMLJIVANJE

Zaposleni bračni par s djecom traži u dugoročni najam dvosobni stan na području grada Dubrovnika. Kontakt telefon: 099/854-8028

Tražim manju garsonijeru ili sobu s banjom. Mob: 098 913 2010

Odgovoran mladić iz Dubrovnika potražuje stan u Zagrebu, od listopada. Nudimo plaćanje unaprijed i polog. Zvati na broj: 099/4357444

PLOVILA

Prodajem novu opremu s motorom za barku Istranku.

Cijena po dogovoru. Mob: 098 747 113

Prodaje se jedrilica Jeanneau Aquille dužine 8,65 m+spirun i krmena platforma 1,10 m te dodatna oprema. Vrlo povoljno. Mob: 098 427 600

Istranka 4,99 m, motor 9.8 Tohatsu 2T, 150 ura, povoljno prodajem. Cijena na upit. Također prodajem ručni rad pasaru, 3 m sa stabilizatorom i papučom 3.60 m za tri osobe. Trajno registrirana. Mob: 098 599 191

Prodajem prikolicu (Neptun) za malo plovilo do 750 kg, pocinčana, registrirana i nekorištena. Cijena po dogovoru. Zvati na 098 570 473.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem obiteljsku grobnicu na Dubcu.Mob: 098 160 8479

Između Orašca i Kliševa iznajmljujem ili prodajem dvije velike oranice, maslinik sa 50 stabala maslina koje rađaju i veliki komad šume. (Ukupno 7000 kvadrata) plus mala kućica s taracom i živom vodom 0989240411

Prodajem dvije čestice zemlje 481 i 482 K.O. Žuljana. Čestice se nalaze u samom mjestu, površine 280 m² i cca 200 m², sve po katastru. Cijena 100 EUR/m². Mob: 099 658 8468.

Prodaje se građevinska parcela u Slanome, na atraktivnom mjestu uz more. Kontakt za informacije 0959058149, u vremenu od 16 do 18.

Prodaje se potpuno opremljen dvoetažni stan u naselju Naš dom u Mokošici veličine 110m2 Kontakt: 098 427 676

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodajem zemljište (dvije parcele) na ulasku u Žuljanu, 50 m od mora, pogodno za turizam i druge djelatnosti. Prva parcela čestica zemlje 471/1 površine oko 200 m2 i druga čestica 482 površine oko 300 m2. Cijena oko 80 eur. Mob: 095 358 8204

Tražim partnera za izgradnju stanova u Malom Zatonu do magistrale. Samo ozbiljne ponude. Mob: 097 6084077

Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773

Prodaje se trosoban stan na Mećajcu (Cavtat), površine 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Stan je odmah useljiv. 098 137 0527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu.

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom

groblju Boninovo. Mob: 098 747 183.

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865 Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više

parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spoje-

ne parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem vrlo povoljno vanjska ulazna vrata od PVC-a, bijele boje, dimenzija 205 x 100 cm, mini retro pećnicu Klarstein (kapaciteta za šest osoba), ugradbeno kuhalo s dvije ploče od rostfraja te televizor LG s ekranom 140 cm. Prikladno za apartmane ili kuće za odmor. Za detaljne informacije nazovite: 098 285 355

Prodajem badanj 400 l za 30% cijene novoga. Mob: 091 485 3140

Povoljno prodajem očuvani namještaj: kuhinja s hladnjakom i špaherom, soba s ormarima i dupli krevet s jogijima, dnevni kauč na razvlačenje i stol (fi 90) sa 6 stolica. Mob: 099 377 2297

USLUGE RAZNO

Čistila bih i održavala apartmane, poslovne prostore, stubišta, ulaze i sl. na području Dubrovnika. Mob: 00387 65464573

Čistila bih 2-3 apartmana, po dogovoru, na području Lapada, Gruža ili Grada. Mob: 091 528 0437.

Uređujem okućnice, vrtove, đardine, košnja trave – mob: 091 614 3946.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

DEŽURNE LJEKARNE

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 15. 9. do 21.9.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 22.9. do 28. 9.

preminuli

BRANKO DANIČIĆ, 1947

MARA GLAVINIĆ, 1932

RUŽA DADIĆ, 1951

ANTUN MARTINOVIĆ, 1936

KSENIJA GLAVURTIĆ, 1963

DANICA VODOPIĆ, 1936

VLAHO SEPER, 1939

Priča o ljudskosti

Spona koja zauvijek veže Konavle i Banovinu: ‘Vatrogasci iz Čilipa su nam pomagali nakon potresa. Tako

prijateljstvo

Piše

je počelo

koje traje i danas!’

Ivona Butjer Mratinović

Kaže ona stara kako u svemu lošemu ima ponešto dobroga. Čudno bi bilo tražiti dobro u potresu koji se dogodio krajem 2020. godine i koji je poharao Banovinu, ali čak je i to moguće. Iz ruševina je iznikla nada, ali i jedno predivno prijateljstvo koje je spojilo dobre ljude iz Konavala i one kojima je tada trebala pomoć, iz Banovine.

„U potresu smo svi nešto izgubili, no mi, stanovnici Hrvatskog Čuntića, ponešto smo i dobili. Sjećam se tog prosinačkog jutra nakon potresa, dok smo slagali dojmove i potiskivali strah koji se nikada ne može zaboraviti. Tek što se razdanilo, kroz naše mjesto je prošlo vatrogasno vozilo“, započinje ovu priču Ivan Radošević.

Kako kaže, njegova znatiželja je bila snažnija od svih njegovih obveza. Gledao je gdje vozilo staje. Kroz nekoliko trenutaka, na krovu samostana sv. Antuna Padovanskog ugledao je vatrogasce.

NISU ODBILI JUTARNJU KAVU

„Bilo je tek 7:00 sati. Pozdravio sam te ljude u vatrogasnim odijelima, kako i priliči, i upitao ih otkad nam dolaze. Prišao mi je jedan od njih, bio je to Nikša Kravić, i kazao je kako dolaze iz Čilipa i kako su putovali cijelu noć“, prisjeća se Radošević. Hrane su imali dovoljno, no jutarnju kavu koju im je ponudio nisu odbili.

Uz kavu su započeli razgovor, upoznali se... Shvatili su kako im obitelji veže sličan ratni put, a došli su i do drugih spoznaja koje su bile početak jednog divnog prijateljstva koje traje i danas. Radošević kaže kako ih je bilo devet i kako su učinili jako puno posla u vidu sanacije dimnjaka, čišćenja cesta i uopće saniranja posljedica razornog potresa.

‘HTJELI SU SPAVATI U KOMBIJU’ „Sjećam se da su htjeli spavati u kombiju. No, uspio sam im naći smještaj. Otuširali su se, večerali su kod mene, tako je i nastalo ovo trajno prijateljstvo“, govori Radošević. Nakon dva dana, vatrogasci su se vratili svojim domovima i obiteljima, no i danas navraćaju u Banovinu i druže se sa stanovnicima. A nedavno je i Radošević sa svojim sumještanima bio u posjetu u Čilipima. Kako nam kaže, obišli su

Grad, Lokrum, družili se, ali i položili vijence za pale branitelje. Prije dva dana su se vratili doma, u Hrvatski Čuntić koji sada broji oko 40-ak ljudi. Kako nam kaže Radošević, nekoć ih je bilo puno više, no mladi odlaze...

PRIMJER KAKO TREBA ŽIVJETI

„Kuće su uglavnom obnovljene, strahovi od potresa su nestali, a mi dobili prijatelje. Dobili smo susrete koji nas obogate svaki put, dobili smo vjeru da nije sve propalo. Vatrogasci, osim što su za vrijeme potresa ostavili obitelj i putovali nekoliko sati, danas daruju osmijeh, pjesmu i nastavljaju činiti dobro. Boraveći kod njih dva dana, imali smo sve, a iznad svega toplu riječ i otvoreno iskreno srce. Povratak je dio sudbine i mi se vraćamo u Hrvatski Čuntić svatko od nas u svojim mislima i sjećanje na susret s dragim prijateljima. Vjerujemo u novi susret na obroncima Zrinske gore u našem i njihovom Hrvatskom Čuntiću!“, govori Radošević dodavši kako bi ovo trebao biti primjer kako treba živjeti u ovim čudnim vremenima.

I nikada ne gubiti nadu. Jer, kako pjesma kaže, i u mraku katkad nikne divan cvijet.