










Sama realizacija izgradnje mosta je počela 1989. godine, i to izgradnjom prilaznih cesta od Lozice sa zapadne i Nuncijate s istočne strane. Domovinski rat je spriječio daljnju gradnju s kojom se nastavilo tek 1998. godine, a u promet je pušten 2002. godine
Piše IVONA BUTJERMRATINOVIĆ
foto goran mratinović, željko tutnjević
Prošlo je 20 godina otkako je otvoren dubrovački most koji je bitno smanjio vrijeme putovanja između Grada i Dubrovačkog primorja. Most je svečano otvoren 11. svibnja 2022. godine. Sama realizacija izgradnje mosta je počela 1989. godine, i to izgradnjom prilaznih cesta
od Lozice sa zapadne i Nuncijate s istočne strane. Domovinski rat je spriječio daljnju gradnju s kojom se nastavilo tek 1998. godine, a u promet je pušten 2002. godine. Povodom 20. obljetnice od otvaranja mosta, na istom je u srijedu organiziran skup kojem su, između ostalih, prisustvovali premi -
dnevniK petak, 13. svibnja 2022.
jer Andrej Plenković te ministri Nina Obuljen Koržinek i Oleg Butković.
„Ovaj most je omogućio stanovnicima Dubrovnika i svima koji u njega dolaze da na kraju puta vrlo brzo dođu u Grad ili krenu dalje prema Konavlima. Kad ga gledate s kopna, s mora ili iz zraka, ne znate iz koje perspektive je ljepši i predstavlja pravi arhitektonski i građevinski biser,“ izjavio je Plenković, dok je Butković podsjetio kako bi se krajem srpnja ove godine Pelješki most trebao otvoriti za promet.
Osnivač i administrator grupe ‘Dubrovnik nekad’ i suradnik Dubrovačkog dnevnika Ivo Batričević nedavno se prisjetio dana kad je most otvoren.
“Most tada imena Dubrovnik se otvorio 11. svibnja 2002. godine i bila je velika svečanost u noćnim satima, negdje oko 21:00 sati, te je kasnije bio i spektakularan vatromet. Taj dan ću pamtiti gotovo isto kao i oproštaj od tramvaja u ožujku 1970. godine, ali je taj dan bila tuga, a otvaranje mosta pamtim kao radost,” kazao je Batričević i opisao kako je to izgledalo.
“Toga dana je bila tolika gužva po Lapadu jer su samo određeni uzvanici bili na mjestu otvaranja i znam da je bio bogat program, a kasnije i vatromet. Ja sam se jedva s mope -
dom probio do kupališta Copacabana jer gužva putem od auta i pješaka je bila jako velika tako da sam čak odustao od bolje solucije odlaska preko Orsana do Solituda gdje je već bio krkljanac. Ugodno je bilo gledati vatromet s kupališta Copacabana i nakon završetka vatrometa je opet bila tolika gužva da sam se jedva probio prema pošti Lapad,” opisao je Batričević. Podsjetio je na to kako se most gradio dosta dugo, ali i na to kako su se ubrzo razvile polemike oko imena pa su neki zagovarali da se Most Dubrovnik preimenuje u Most. dr. Franja Tuđmana. No, kako se sjeća Batričević, to nisu bile jedine polemike. “Još jedno sjećanje koje imam pred izgradnju mosta je bila polemika po novinama te se očekivalo da će mostarina biti u visini jedne litre goriva, ali od toga se odustalo na samom završetku gradnje,” podsjetio je Batričević. Most je ovješenog tipa i sastoji se od dva dijela prednapetog grednog sklopa sa zapadne strane i glavnog nesimetričnog sklopa s ovješenom spregnutom gredom na istočnoj strani. Na zapadnoj strani, na prilaznoj cesti izgrađen je vijadukt dužine 66 metara. Dužina samog mosta je 518 metara. Istočni pilon mosta visok je 141,5 dok slobodna visina mosta iznosi 50 metara.
“Most tada imena Dubrovnik se otvorio 11. svibnja 2002. godine i bila je velika svečanost u noćnim satima, negdje oko 21:00 sati, te je kasnije bio i spektakularan vatromet. Taj dan ću pamtiti gotovo isto kao i oproštaj od tramvaja u ožujku 1970. godine, ali je taj dan bila tuga, a otvaranje mosta pamtim kao radost,” kazao je Batričević i opisao kako je to izgledalo.
Popuštanje mjera diljem svijeta odrazilo se na međunarodni promet i turizam, a rat u Ukrajini zasad ne ugrožava situaciju koliko se očekivalo
Piše Petra Srebrović foto grgo jelavić/pixsellNakon duge dvije pandemijske godine, turizam se ove godine konačno vraća ‘na staro’. Iako je s početkom rata u Ukrajini situacija bila neizvjesna za cijelu Europu i turizam, najave su bile oprezne, a booking je usporio, situacija u turizmu sada se normalizirala, a dubrovački turistički poka -
zatelji i više su nego dobri. O proteklom tjednu u Zračnoj luci Dubrovnik i optimističnim brojkama razgovarali smo s Ivanom Maslaćem, komercijalnim direktorom Zračne luke.
Maslać nam govori kako je tijekom prošlog vikenda u Zračnoj luci Du -
brovnik ostvaren promet od 103 leta, to jest 206 operacija zrakoplova te je ostvareno 10.111 dolaznih putnika.
„U odlasku smo imali sličan broj putnika dok je popunjenost zrakoplova bila nešto iznad 63 posto“, pojašnjava Maslać i dodaje kako je i ovoga vikenda najviše putnika stiglo iz Veli -
ke Britanije, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Poljske te Hrvatske.
Direktna linija iz New Yorka za Dubrovnik započet će prometovati 28. svibnja. Dubrovnik će s Međunarodnom zračnom lukom Newark Liberty u New Yorku tako biti povezan četiri puta tjedno sve do kraja rujna.
„Ova linija je od iznimnog značaja jer izravno povezuje Republiku Hrvatsku sa SAD-om te omogućuje lakši dolazak američkih gostiju“, govori Maslać.
Komercijalni direktor zračne luke Dubrovnik otkriva kako je predsezona do sada bila iznad očekivanja, a u zračnoj luci su izrazito zadovoljni ostvarenim prometom.
„Utjecaj pandemije COVID-19 je neznatan u odnosu kakav je bio zadnje dvije godine, ukidanje epidemioloških mjera i ograničenja putovanja značajno je pomoglo u oporavku prometa. Također, utjecaj rata u Ukrajini je značajno manji od očekivanog“, govori Maslać.
Prema podacima dubrovačkog aerodroma predsezona je u odnosu na 2019. na oko 54 posto prometa, te je za sada prilično slična prometu kakav je zračna luka imala u predsezoni 2016. godine.
„Očekujemo da će svibanj biti jako uspješan i kako ćemo dostići oko 55 do 65 posto prometa iz svibnja 2019. godine“, govori.
NEMA PROBLEMA S RADNOM SNAGOM
Zračna luka Dubrovnik trenutno ima angažirano oko 380 radnika na neodređeno vrijeme, 200 radnika na određeno vrijeme te očekuju angažman oko 70 izvršitelja putem student servisa.
„Prema povećanju prometa i dolasku glavnog dijela sezone planiramo dodatni angažman manjeg broja izvršitelja kako bi osigurali pružanje adekvatne razine usluga“, zaključuje Maslać.
I gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković istaknuo je kako je turistički oporavak Grada očigledan.
„Turistički oporavak svakim danom je sve vidljiviji i vjerujem da ćemo uistinu ovu godinu zabilježiti izvrsne turističke rezultate“, istaknuo je gradonačelnik i naglasio važnost direktnih letova iz New Yorka za Dubrovnik.
„ Dubrovnik i dalje drži ekskluzivitet jedinog hrvatskog grada koji ima direktnu povezanost sa Sjedinjenim Američkim Državama“, naglasio je Franković.
U Zračnoj luci Dubrovnik proteklog vikenda je ostvaren promet od 103 leta, to jest 206 operacija zrakoplova, a na aerodrom je sletjelo 10.111 putnika.
Dubrovnik i dalje drži ekskluzivitet jedinog hrvatskog grada koji ima direktnu povezanost sa Sjedinjenim Američkim Državama
Muratti poručuje: Problem nedostatka radne snage ne može biti razlog da ne gradimo domove!
Piše Petra Srebrović foto grad dubrovnikOlga Muratti poručuje kako će se sigurno susresti s problemom nedostatka radne snage, no ističe kako to ne može i ne smije biti opravdanje zbog kojega se domovi ne grade. „Treba se snaći kao i za svaku drugu stvar“, zaključuje.
Na 11. sjednici Gradskog vijeća usvojena je Odluka o osnivanju Doma za starije osobe Ragusa, kao javne ustanove za pružanje socijalnih usluga. Gradonačelnik Franković tom prilikom je pojasnio kako se prilikom ishođenja građevinskih dozvola za Dom u Gružu iste nisu mogle dobiti za klasični dom umirovljenika, zbog čega je Zakon predvidio hotelski tip. To znači kako Dom umirovljenika u Gružu neće imati vlastitu kuhinju nego samo blagovaonu, a hrana će se u budućnosti posluživati iz centralnog dijela, a to će biti budući Dom za starije osobe koji će se nalaziti pored Opće bolnice Dubrovnik.
DOM U GRUŽU GOTOV DO KRAJA GODINE No, Dom umirovljenika u Gružu u visokoj je fazi izgradnje i bit će dovršen, po svemu sudeći, do kraja godine, dok radovi na domu ispod bolnice ovise o Ministarstvu rada odno -
sno o raspisivanju natječaja za Nacionalni plan oporavka i otpornosti putem kojeg će se financirati izgradnja ovog doma vrijednog više od 100 milijuna kuna, a koji bi trebao imati kapacitet 200 korisnika i brojne sadržaje. Novi dom ispod bolnice bit će opremljen restoranom, liječničkom ordinacijom, prostorima za fizikalnu terapiju kao i društvenim prostorima poput knjižnice.
S obzirom na to da je ovaj projekt jedan od ključnih za grad, prihvaćen je od strane regionalne agencije i ušao je u navedeni fond, a izgradnju će pričekati dok se ne započnu i dovrše svi administrativni procesi. Iz tog razloga zasad će se kuhati u hotelu Gruž, ali će se dopremati s gornje strane tako da nema zapreka za invalidne osobe.
„To je tek početak priče, sada osnivamo usta-
dnevniK petak, 13. svibnja 2022.
novu. Onda se kreće u administrativne stvari, a ovo je samo osnovni preduvjet za legitimaciju, za postati sastavni dio mreže domova što ujedno znači smanjenje troškova“, istaknuo je gradonačelnik dodavši kako je ovo tek prvi skalin prema otvaranju domova za korisnike.
Rekonstrukcijom i prenamjenom zgrade dobit će se udoban prostor podijeljen na pet etaža, predviđen za smještaj 48 umirovljenika u 32 smještajne jedinice. Dom za starije i nemoćne u Gružu dijelit će upravu s budućim domom umirovljenika ispod Opće bolnice za koji je početkom godine ishođena građevinska dozvola, a jedinstvena ustanova osigurat će i manje troškove.
„Na budućem rebalansu proračuna ćemo osigurati sredstva za opremanje Doma umirovljenika u Gružu i u konačnici ćemo toj ustanovi dati novac, a ona će provesti javnu nabavu“, istaknuo je Franković dodavši kako je to otprilike dva milijuna kuna i iza toga se može reći kako će dom biti spreman za primiti nove korisnike.
„Ono što će nam biti izazov jest to što je teško pronaći odgovornu osobu za vođenje doma. Primanja nisu Bog zna što, a velika je odgovornost. Također, postoje koeficijenti koje morate ispoštovati, a postoji i deficit radne snage upravo na tom području. Puno je izazova pred nama. Najlakše je izgraditi, najteže staviti u funkciju, ali dom nije zgrada, nego ljudi. A bit će teško pronaći te ljude, to je najveći izazov“, istaknuo je gradonačelnik Franković.
Olga Muratti iz Hrvatske stranke umirovljenika kazala je kako su prošireni uvjeti, kako se traži pet godina radnog iskustva na visokoj spremi, no isto tako je naglasila kako smatra da će svatko tko o tome bude odlučivao prednost dati nekome tko radi u socijalnoj skrbi. „Da će biti problem kadrova, to je sigurno“, istaknula je Olga Muratti ispred Hrvatske stranke umirovljenika.
Hoće li ova dva najavljivana doma biti kapacitetom dovoljna za sve potrebe starijih osoba u Dubrovniku upitali smo Muratti.
„Rekla bih da će Dom u Gružu koji je na vidiku, a sada je samo pitanje mjeseca kada će primiti korisnike, dobar dio problema riješiti.
To jest samo 48 ležaja, ali ja volim reći – i to je više od nule. Ono što očekujemo, na čemu radimo i za što ću se i dalje zalagati jest početak gradnje doma ispod Opće bolnice koji će imati kapacitet 200 ležaja. Smatram da će onda tih 250 ležajeva uvelike smanjiti liste čekanja, a naravno da se uvijek može još više, ali i ovih 250 bit će velika dobit za grad i umirovljenike“, ističe Muratti.
Na pitanje hoće li i dalje postojati liste čekanja i znači li to da Dubrovniku treba i više od ovih najavljivanih gradnji, Muratti odgovara kako je to uvijek teško precizirati jer liste čekanja nisu potpuno realne, odnosno ne odgovaraju trenutnom stanju i potražnji, a objasnila je i kako do toga dolazi.
„Ljudi se od straha da neće imati mjesto u domu kada im zatreba prijavljuju na liste puno prije vremena. Prijavljuju se u oba doma, i onda se nadaju kako će u trenutku kada im dom bude zaista trebao oni biti dovoljno visoko na listi. Tako da vjerujem, da se sada otvori 250 mjesta, ne bi bilo toliko ljudi koji u ovom trenutku imaju realnu potrebu za domom“, pojašnjava Muratti zašto dolazi do nesrazmjera između lista čekanja i trenutne potrebe.
Prije desetak dana svoja je vrata zatvorio Dom za starije i nemoćne na Batali, Nonin dom, i tu je bilo 11 korisnika od kojih je dio smješten u postojeće domove, većinom u Dom Dubrovnik, a dio ih je i na Korčuli. Nitko nije ostao nezbrinut, a Muratti ističe kako i ne bi smio nitko, ni u kojem trenutku ostati nezbrinut.
Muratti je komentirala i deficit radne snage u ovom sektoru i kako će se to odraziti na budućnost domova.
„Moram reći da mi je to čak i smiješno i nisam željela ni na sjednici Gradskog vijeća to komentirati. Kao i u svim zanimanjima - nema radne snage, i što ćemo onda, ne sagraditi dom? Naravno da će to biti problem, ali problem je i u školstvu, ugostiteljstvu, logično je da ćemo i ovdje naići na probleme, ali smo na kraju mi tu da se to rješava. Ne možemo zato što nemamo dovoljno potencijalnih radnika na burzi rada ne otvarati domove. Treba se snaći kao i za svaku drugu stvar. Mislit ćemo o tome kada za to dođe vrijeme, pa ne možemo mi sada rezervirati zaposlenika“, jasno će Muratti.
Dom umirovljenika u Gružu u visokoj je fazi izgradnje i bit će dovršen, po svemu sudeći, do kraja godine, dok radovi na domu ispod bolnice ovise o Ministarstvu rada, odnosno o raspisivanju natječaja za Nacionalni plan oporavka i otpornosti putem kojeg će se financirati izgradnja ovog doma vrijednog više od 100 milijuna kuna
Iako su liste čekanja za domove za starije osobe u Dubrovniku duge, one ipak nisu uvijek realne. Ljudi se u strahu da moraju rezervirati mjesto, na liste čekanja prijavljuju puno prije nego imaju potrebu za domom, zbog čega je nezgodno u ovom trenutku procjenjivati koliko mjesta nedostaje.
Na 11. sjednici Gradskoj vijeća Grada Dubrovnika usvojena je Odluka o donošenju Urbanističkog plana uređenja stambenog naselja za branitelje na Nuncijati
Piše Petra Srebrović foto Grad Dubrovnik-„Iako se sve otegnulo i trajalo nekoliko godina, došli smo do zadovoljavajućeg rješenja. S velikim marom su položene prometnice, to bi trebao biti budući Beverly Hills Dubrovnika po mom mišljenju, jer ako ovakva bude u Dubrovniku buduća gradnja, to će biti za ponos i diku“, istaknula je Rudež.
Dubrovački branitelji već predugo čekaju na dodjelu zemljišta na Nuncijati, iako nije rijetkost da se ovakvi veliki projekti oduže, rijetki su mogli očekivati da će sve potrajati i više od desetljeća.
Nakon što je Gradsko vijeće ovoga tjedna usvojilo Odluku o donošenju UPU-a Nuncijata, stekli su se svi preduvjeti za pokretanje postupka dodjele zemljišta braniteljima koji su prethodno to pravo stekli sukladno odlukama Gradskog vijeća Grada Dubrovnika i sukladno pravu na stambeno zbrinjavanje izdanom od strane Ministarstva branitelja.
Gradonačelnik Franković istaknuo je kako je pronađeno rješenje za realizaciju ovog iznimno bitnog projekta za kojega se Grad ranije zadužio za kupnju zemljišta, a Gradska vijeća su 2009. i 2015. godine donosila odluke o braniteljima koji su ostvarili pravo na dodjelu zemljišta.
„Nakon toga je bio uvjet HIA studija koja je prvotno izrađena pa je poslana na doradu. Ta dorada se još usklađuje, a ono što smo uspjeli postići jest suglasje s Ministarstvom kulture
gdje je utvrđeno da su svi oni uvjeti koje su konzervatori dali, implementirani u ovaj Prijedlog odluke. Ministarstvo kulture je na našu inicijativu dalo suglasnost da možemo ići u usvajanje UPU -a“, istaknuo je gradonačelnik Franković.
„Ovim usvajanjem nije sve završeno, još je postupak ispred nas, ono što je ključno i bitno jest da kreće parcelacija samog zemljišta. U konačnici je potrebno dobiti suglasnost na HIA studiju kako bi se realizirala izgradnja ceste prema Nuncijati i kako bi se moglo realizirali i kasnije dobivanje građevinskih dozvola za svaki pojedinačni objekt u ovoj zoni“, kazao je Franković i naglasio kako je u okviru projekta implementirana jednoobraznost svih zgrada kako vizure ne bi bile narušene već da se stvori skladnost u prostoru.
„Branitelji predugo čekaju na ovo. U mom mandatu smo stambeno zbrinuli 70 dubrovačkih branitelja koji su na to imali pravo sukladno Zakonu o braniteljima, a sada nam je preostao ovaj veliki korak“, kazao je gradonačelnik. Franković je istaknuo kako je prva lista sastav-
U ovom postupku je Ministarstvo kulture, budući da je intenzivno sudjelovalo u izradi ovog UPU-a, došlo do zaključka da bi HIA bila nepotrebna formalnost zbog čega je UPU dan na izglasavanje Gradskom vijeću.
VELIKA JE ZADAĆA NA GRADU SADA
- Usvajanjem Odluke o donošenju UPU-a Nuncijata stekli su se svi preduvjeti za pokretanje postupka dodjele zemljišta braniteljima koji su prethodno to pravo stekli sukladno odlukama Gradskog vijeća Grada Dubrovnika i sukladno pravu na stambeno zbrinjavanje izdanom od strane Ministarstva branitelja. ljena 2009. godine, a revidirana je 2015. godine i kako su u međuvremenu neki branitelji riješili svoje stambeno pitanje. „Razmatrao sam mogućnost da im ipak dodijelimo zemljišta, ali za takvo nešto ne postoji zakonska osnova i nama su tu ruke vezane“, pojasnio je. Pročelnik Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada Dubrovnika, Božo Benić u izlaganju je istaknuo kako ne postoji zakonska prepreka za ovaj plan i dodao kako su pribavljene sve zakonske suglasnosti. Benić je pojasnio kako HIA studija u ovom slučaju nije usmjerena donošenju odluke o planiranju naselja za branitelje na Nuncijati, već može doprinijeti ublažavanju potencijalnih negativnih utjecaja.
Zrinka Rudež, koja je izradila UPU Nuncijata je pojasnila kako je novi koncept UPU -a Nuncijata izmijenjen i sastoji se od 54 čestice u zoni stambene namjene od kojih je 36 predviđeno za samostojeći, a 18 za dvojni način gradnje. Jedna čestica je u zoni gospodarske namjene koja je predviđena za gradnju trgovina, jedna čestica je u zoni javne i društvene namjene na kojoj je predviđena gradnja škole i vrtića, a dvije čestice na površini infrastrukturnih sustava, jedna čestica je športsko rekreacijske namjene, dok ostale čestice koje nisu gradive imaju za sebe predviđenu javnu zelenu površinu.
„Iako se sve otegnulo i trajalo nekoliko godina, došli smo do zadovoljavajućeg rješenja. S velikim marom su položene prometnice, to bi trebao biti budući Beverly Hills Dubrovnika po mom mišljenju, jer ako ovakva bude u Dubrovniku buduća gradnja, to će biti za ponos i diku“, istaknula je Rudež.
„Ovako urbanizirano područje koje je vrlo eksponirano, ‘grli’ postojeću strukturu naselja Nuncijata na kvalitetan način i tim zagrljajem daje red, poredak i čvrstoću te pokazuje kako Grad Dubrovnik ima namjeru graditi u budućnosti. Na Gradu je sada velika zadaća, obećano je kako će projektanti izgraditi nekoliko varijanti tipskih projekata, da će Grad ishoditi građevinske dozvole, sve u interesu pomoći braniteljima. Ali i stvaranju jedne upečatljive i kvalitetne urbane slike u budućnosti“, kazala je Rudež.
Nakon samog usvajanja UPU-a Nuncijata paralelno će započeti više različitih procesa. Grad Dubrovnik će putem svojih službi pokrenuti izradu geodetskih elaborata kojim se izdvajaju dijelovi u vlasništvu Grada te se formiraju nove čestice koje će se dodjeljivati braniteljima. Navedeno treba proći i postupak upisa na katastru i zemljišnoj knjizi.
Nadalje, Grad će na osnovu prethodno izrađene projektne dokumentacije podnijeti zahtjev za ishođenje dozvola za izgradnju ceste prema naselju Nuncijata te se očekuje da bi na proljeće iduće godine mogla započeti izgradnja navedene ceste s cjelokupnom pratećom infrastrukturom.
Sami postupak dodjele zemljišta braniteljima bit će okončan u idućih nekoliko mjeseci, a Grad Dubrovnik će braniteljima ponuditi mogućnost da građevinske dozvole za tipske objekte na Nuncijati ishoduju na trošak Grada.
Prema ovoj odluci koja je usvojena na 11. sjednici Gradskog vijeća mijenja se lokacija dvorane koja bi se trebala nalaziti na mjestu sadašnje dvorane za borilačke sportove gdje ne postoji prepreka u vidu izvlaštenja i imovinsko-pravnih odnosa
„Prijedlog je da se pokrene novi postupak u kojem bi se omogućilo, osim planiranja nove dvorane, i rekonstrukcija postojeće, a s izmjenama prostorno planske dokumentacije bismo ispravili neke naknadno uočene tehničke pogreške i omogućilo fleksibilnije rješenje koje bi jamčilo čim prije ishođenje akata za gradnju, pa i sportske dvorane,“ izjavio je pročelnik Božo Benić.
Franković je istaknuo kako će za Dubrovnik napraviti odličnu stvar jer dvoranski prostor u ovim trenucima u gradu je zaista ograničen, a potrebe klubova su velike.
„Drugo najvažnije sportsko pitanje u Dubrovniku je nova sportska dvorana koja bi trebala biti u blizini postojeće. Što se događa s tim? Brzo je 2025. godina kada gledamo jedan tako veliki projekt koji se treba dogoditi“, konstatirao je Željko Raguž na 11. sjednici Gradskog vijeća i gradonačelnika zamolio da vijećnike izvijesti o ovoj temi. Gradonačelnik Franković je istaknuo kako je na dnevnom redu sjednice upravo prostorno-planska točka koja za temelj ima brzu i kvalitetniju izgradnju sportske dvorane. „Iako smo već odluku donijeli o prostorno-planskom rješavanju dvorane, naknadnim razmišljanjima i gledanjima svih zapreka i barijera koje ćemo imati, došli smo do zaključka da je dvoranu bolje repozicionirati i na taj način osigurati gradnju jedino i isključivo na zemljištu Grada Dubrovnika, gdje je Grad Dubrovnik svugdje ‘sam sebi susjed’. Postupak ishođenja građevinske dozvole će biti puno jednostavniji nego prethodno osmišljeni gdje bi trebalo ići u izvlaštenja pa bi se postupak odužio i tri do četiri mjeseca. Novim izmjenama skraćujemo vrijeme i 2025. godina kao cilj je ostvariva i realna“, izvijestio je o fazi u projektu sportske dvorane gradonačelnik Franković.
„Izgradnjom multifunkcionalne sportske dvorane ne samo da ćemo omogućiti adekvatan i dovoljan dvoranski prostor brojnim dubrovačkim sportovima, nego ćemo istovremeno i omogućiti koncerte i brojna svjetska natjecanja, i ne samo ono u rukometu, koja će se moći održavati u sportskoj dvorani“, istaknuo je gradonačelnik i nadodao da će budućnost nosi mnoge mogućnosti i kako će dvoranski sport u Dubrovniku imati mnoge uspjehe. „Nedavno sam bio na utakmici Squarea. Bilo je 700-800 ljudi, gorila je sportska dvorana. Znači da su ljudi željni takvog sadržaja i ono što je važno jest da se mi kroz sport sport približavamo ljudima. Zaludu vam je igrati Ligu prvaka ako utakmicu gleda 200 ljudi, to znači da se negdje griješi. A na jednu utakmicu Squarea dođe 800 ljudi, treba sport maknuti od elita i vratiti ga građanima“, zaključio je gradonačelnik. Prijedlog odluke o stavljanju izvan snage Odluke o izradi izmjena i dopuna Detaljnog plana uređenja „Športsko-rekreacijskog parka Gospino polje“, Prijedlog odluke o izradi izmjena i dopuna Detaljnog plana uređenja Športsko-rekreacijskog parka Gospino polje te s tim u vezi izmjena i dopuna PPU-a Grada Dubrovnika i GUP-a Grada Dubrovnika usvojeni su na 11. sjednici Gradskog vijeća.
„Izgradnjom multifunkcionalne sportske dvorane ne samo da ćemo omogućiti adekvatan i dovoljan dvoranski prostor brojnim dubrovačkim sportovima, nego ćemo istovremeno i omogućiti koncerte i brojna svjetska natjecanja”
Prezentacija elektroničkog sustava reguliranja statusa zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima (Pile i Ploče) održana je prošlog tjedna u gradskoj vijećnici. Sustav je prezentirao predstavnik izrađivača, Anton Mužić iz tvrtke RAO d.o.o. , uz nazočnost gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića i predstavnika turističkih agencija. Riječ je o nadogradnji internetske trgovine za kupnju vaučera za autobuse koju je gradska uprava implementirala 2019. godine u cilju bolje koordinacije i upravljanja prometom u kontaktnoj zoni stare gradske jezgre, koja je najviše opterećena za vrijeme gužvi.
Nastavno na komentare i prijedloge agencija kao korisnika sustava, u sezoni 2022. nadogradnjom sustava uvode se dodatne usluge, istaknuto je na predstavljanju. Dodani su termini za područje Ploča, istaknuti su gumbi za promje-
nu termina ukrcaja/iskrcaja i registarske oznaka. Jedna od novosti koja je uvedena na traženje korisnika je kupnja prepaid vaučera, kao i izdavanje besplatnih vaučera kupnjom grupnog Dubrovnik Carda (Dubrovnik Pass koda) koji je moguće dobiti od Grada, a uskoro će biti dostupni i online.
Aplikacija sadržava i portal za agencije na kojem je korisnicima osim kupnje prepaid vaučera omogućeno upravljati svim vrstama vinjeta, pregled računa, uplatu na transakcijski račun grada i vođenje evidencije uplata i raspolaganje sredstvima.
Kontrola se provodi sustavom nadzornih kamera na pet lokacija u gradu, s ukupno 10 kamera koje automatski očitavaju registarske oznake i tip vozila. Sustav je povezan s MUP-om koji omogućuje provjeru vlasnika vozila, korisnika leasinga i broj registriranih sjedala. Također, sustav evidentira i dnevni izvještaj o uplatama i izvještaj o prekršiteljima.
Završeni su radovi uređenja novih pješačkih prijelaza na nerazvrstanoj cesti kroz Rijeku dubrovačku, na četiri lokacije – u Komolcu kod benzinske postaje, u Rožatu kraj autobusne čekaonice, ispod naselja Naš dom i u Mokošici na dijelu ceste od Novog naselja prema Mokošici. Grad Dubrovnik na ovaj je način podigao razinu sigurnosti pješaka prilikom prelaska ceste u ovim gradskim naseljima.
Prije iscrtavanja samih pješačkih prijelaza bilo je potrebno izgraditi pripadajuće nogostupe za siguran pristup prijelazima ili napraviti prilagodbe postojećeg, na nekim lokacijama izmjestiti stupove javne rasvjete te postaviti cestovnu signalizaciju. Sve sukladno izrađenom Prometnom elaboratu za označavanje pješačkih prijelaza na ovoj dionici, a koji je prije realizacije upućen Policijskoj upravi na ishođenje prethodne suglasnosti. Ukupna vrijednost označavanja predmetnih pješačkih prijelaza i svih pratećih radova iznosi oko 175.000,00 kuna.
petak, 13. svibnja 2022. Dubrovački
pravni subjektiVK Jug je 2007. godine nastavio natjecanje u Prvoj hrvatskoj ligi pod drugom udrugom. S obzirom na to da je riječ o skroz drugoj pravnoj osobi, postavlja se pitanje je li Jug natjecanje trebao započeti iz najnižeg ranga?
Dubrovački dnevnik više je puta pisao kako Vaterpolski klub Jug ima tri udruge. Podsjetimo koje su - prva je VK Jug, osnovana 1982. godine, a njezin predsjednik je Ivan Pavličević. Druga je ŠD Jug (Športsko društvo Jug), osnovana 2002. godine, a predsjednik je Srđan Gavranić. Treća pod kojom se Jug natječe u Prvoj hrvatskoj vaterpolskoj ligi je VK Jug Adriatic osiguranje, osnovana 2007. godine, a vodi ju predsjednik Tomislav Dumančić. U sve tri udruge isti je direktor Ognjen Kržić.
Što je sporno u čitavoj priči? Te tri Jugove udruge, pravno gledajući, nisu međusobno povezane, odnosno riječ je o različitim pravnim subjektima. Iz Hrvatskog vaterpolskog saveza (HVS) su
nam kazali da se Jug u Prvoj hrvatskoj vaterpolo ligi natječe preko udruge VK Jug Adriatic osiguranje, odnosno da je samo ta udruga njihov član. E sad, ako je ta udruga osnovana 2007. godine, kako je moguće da je u vaterpolskom prvenstvu - ako nije riječ o istoj pravnoj osobi – tek tako naslijedila neku drugu Jugovu udrugu? Pošto je riječ o različitim pravnim osobama postavlja se pitanje nije li natjecanje trebala započeti iz najnižeg ranga?
Dinamova muljanja s pravnim subjektima Najpoznatiji primjer muljanja s istim/različitim pravnim subjektima je Nogometni klub Dinamo. Za vrijeme Zlatka Canjuge Dinamo (tadašnja Cro-
dnevniK petak, 13. svibnja 2022.
atia) bio je dioničko društvo, kao što je to danas Hajduk. Kada je pokrovitelj Croatije Franjo Tuđman umro, te kada je uprava na čelu s Canjugom napustila Maksimir, ostala su razna dugovanja prema igračima od kojih su najpoznatija bila prema Draženu Ladiću, Igoru Cvitanoviću i Robertu Prosinečkom. Dinamo mijenja pravni oblik, umjesto dioničkog društva, opet postaju udruga, te se na sudu brane kako oni s tim dugovanjima nemaju ništa. Zanimljivo je kako nova uprava Dinama niječe na sudu pravnu povezanost s Croatiom, ali istovremeno nastavlja natjecanje u prvoj hrvatskoj ligi. Ako nije riječ o istom klubu, zar natjecanje nisu trebali početi iz najniže lige? Ne samo da su natjecanje nastavili u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi nego su prisvojili i sve trofeje kluba za kojeg su na sudu tvrdili da nije riječ o istome. Njihova pravna logika je zaista čudna - kada su u pitanju trofeji, tradicija i brend riječ je o istom klubu, a kada su u pitanju dugovanja igračima, e brajo, onda nemaju nikakve zajedničke veze. Odvjetnik Ivan Brleković, koji je bio potpredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, puno se bavio baš pravnom sportskom problematikom. On nam kaže da je, nažalost, ovakva praksa u hrvatskom sportu uobičajena.
-Vlada kaos po pitanju nadležnih institucija koje u biti ne rade ništa, niti točno znaju li što trebaju raditi, pa se ni ne reagira. Za udruge je inače nadležno Ministarstvo uprave, ali oni se jednostavno ne bave sportom. Bivši ministar Jovanović puno je govorio kako treba uvesti reda, ali nije uspio, jer nije imao potrebno znanje. Tada se na inicijativu Petra Skansija osnovala sportska inspekcija, ali u praksi je riječ o čistoj birokratskoj tvorevini bez ikakve koristi – kaže nam Brleković.
Nedorečeni zakoni
Pitamo ga u glavu je li Jug osnivanjem nove udruge i njenom registracijom pri HVS-u trebao natjecanje započeti iz najnižeg ranga?
-Nažalost, nigdje u zakonu to izrijekom ne piše. Također nigdje ni ne piše da neki sportski klub ne može imati više udruga. Tragedija je da se ništa ne radi po tom pitanju, niti resorni ministri uopće razumiju problematiku. Jug, koji mi je inače jako drag klub, samo je iskoristio društveni nemar i neznanje, ništa što se uobičajeno u sportu, ali i ne samo u sportu, neprekidno događa. Niti je Jug prvi, niti posljednji primjer – ističe Brleković. Osvrnuo se na Dinamo.
-Kada je dioničko društvo Dinamo otišlo u stečaj, što se imovine tiče, nije imalo niti stolicu. Mnogim igračima se dugovanja nikad nisu vratila, samo onima koji su bili najuporniji poput Ladića. Tako da i sudovi u različitim sporovima iste stvari drugačije tumače. Vidimo na primjeru Italije ka-
ko se tamo postupa s klubovima koji uđu u probleme i osnivaju nove pravne subjekte poput Parme, Palerma i ostalih. Izbaci ih se u amaterski rang, iako je riječ o klubovima s velikom tradicijom – naglašava Brleković te dodaje kako bi on uredio čitavu priču. -U zakonu o udrugama dodao bih posebno sportsko poglavlje – sportske udruge. Tko uopće može biti sportska udruga, a potom bih popisao sva pravila. Prvo, tko uopće može biti član neke sportske udruge, a to bi bio onaj tko nije kažnjavan i osuđivan. Naravno da treba uvesti pravilo jedan član, jedan glas, da sve te sportske udruge djeluju po demokratskim načelima. Članovi bi imali aktivno i pasivno biračko pravo, baš kao što to ima Barcelona. Aktivno pravo ima svaki član udruge, a pasivno biračko pravo dolazi nakon određenog staža, mislim da je u Barceloni deset godina. Također za predsjednika Barcelone može se kandidirati samo netko tko je dugo u udruzi, ne može svoju kandidaturu podnijeti novoupisani član. Naravno da bi bilo logično da Ministarstvo sporta vodi registar sportskih udruga, a ne da je kaos kao sada, da se uopće ne zna pod čijom je nadležnošću. Jug, recimo, uopće nije pod ingerencijom Ministarstva sporta, nego Ministarstva uprave, eto koji je to apsurd, a ovi pojma nemaju što bi trebali raditi. I što će onda na kraju sportska inspekcija? Kome ona uopće odgovara? Najgore od svega je što se nema ni volje, ni znanja za promijeniti situaciju nabolje – zaključuje Brleković dodavši da bi on obavljao besplatno funkciju u resornom Ministarstvu samo da se riješe pravna sportska pitanja.
„Zašto je to tako treba pitati vaterpolo savez. Ovo što vi govorite o istim/različitim pravnim subjektima ja svakodnevno gledam na poslu po pitanju raznih tvrtki. Firma ode u stečaj i propadne, pa se osnuje nova, često pod potpuno istim imenom i nastavlja dalje gdje je ova stara stala, bez ikakvih pravnih posljedica. Ne biste vjerovali, ali to je pravna stečevina Europske Unije“, kaže Srđan Gavranić
„Jug, koji mi je inače jako drag klub, samo je iskoristio društveni nemar i neznanje, ništa što se uobičajeno u sportu, ali i ne samo u sportu, neprekidno događa. Niti je Jug prvi, niti posljednji primjer“, kaže Ivan Brleković
Zvali smo za komentar i Srđana Gavranića, jednog od predsjednika Juga, a on nam je zanimljiv jer je ujedno i predsjednik Trgovačkog suda u Dubrovniku što hoće reći da je pravno potkovan. Gavranić ističe da je i Vaterpolski klub Mladost četiri puta krenulo ispočetka i uvijek je nastavljao natjecanje u istom, najvišem rangu.
Gavranić objašnjava zašto tri udruge -Zašto je to tako treba pitati vaterpolo savez. Ovo što vi govorite o istim/različitim pravnim subjektima ja svakodnevno gledam na poslu po pitanju raznih tvrtki. Firma ode u stečaj i propadne, pa se osnuje nova, često pod potpuno istim imenom i nastavlja dalje gdje je ova stara stala, bez ikakvih pravnih posljedica u vezi dugovanja one stare firme. Ne biste vjerovali, ali to je pravna stečevina Europske Unije. Hrvatska je imala lijepo uređeno zakonodavstvo po pitanju tvrtki i odlazaka u stečaj, ali EU dopušta ova, da ih tako nazovem, prelijevanja iz šupljeg u prazno. Znači dozvoljava se osnivanje tvrtke nekome tko državi duguje milijune kuna poreza, a hrvatsko zakonodavstvo je to branilo – objašnjava Gavranić. Naglašava zašto Jug ima tri udruge. -Najstarija je osnovana, jasno, zbog sporta i vaterpola, a kada je došao veliki sponzor, tražio je da u nazivu ima svoje ime. Treća udruga je vezana uz mlađe kategorije i nema nikakve veze s profesionalnim natjecanjima. Ovo što vi govorite o izbacivanju iz natjecanja kao što je to slučaj u Italiji spada pod ingerenciju pojedinačnih sport-
skih saveza. Zakonodavstvo tu jest nedorečeno pa se oni često ponašaju po modelu ono što nije zabranjeno je dopušteno – govori nam Gavranić. Po njegovom mišljenju nije to samo problem sporta, već primjerice i branitelja, ali i ne samo po pitanju udruga, nego i brojnih drugih pravnih subjekata uključujući banke. -Koliko samo u Dubrovniku imamo braniteljskih udruga. Po kojem kriteriju se oni osnivaju? Za razliku od Juga oni se isključivo financiraju javnim novcem. Nadalje, kako uopće može postojati trgovačko društvo koje nema žiro račun na banci? Puno toga ima u Hrvatskoj što je poprilično neuređeno. Isto tako bankama ide puno toga u korist i provode samovolju – iskreno zaključuje Gavranić o raznim nelogičnostima.
Naravno, pitali smo i HVS je li Jug s novom udrugom trebao nastaviti natjecanje u Prvoj hrvatskoj vaterpolo ligi, ali ni nakon naših ponovljenih upita, nisu ništa odgovorili. Inače VK Jug (1982.) nema zaposlenih osoba. Prihodi u 2019. godini bili su mu 400 tisuća kuna. ŠD Jug (2002.) također nema zaposlenih. U 2019. godini imali su milijun i pol kuna prihoda od čega je iz vlastitih izvora, točnije imovine 684 tisuće. Jug Adriatic osiguranje (2007.) u 2019. godine imao je 22 zaposlenika. Ukupni prihodi su mu iznosili 8,2 milijuna kuna – toliko naime iznosi proračun kluba. Većim dijelom financira se iz privatnog sektora, ali nije zanemariv iznos ni koji dobije od Grada Dubrovnika (godišnje oko milijun i pol kuna).
“Očito je kako neki ljudi u ovoj zemlji upotrebljavaju zakon kako bi ušutkali novinare”, rečenica je to koju je ljutito izrekao Glavni tajnik Europske federacije novinara Ricardo Gutierrez. I ne, nije se ta rečenica odnosila na Sjevernu Koreju, Kinu ili Rusiju, nego na stanje u medijskim slobodama u Hrvatskoj. Vrlo oštro je komentirao i HTV koja je podnijela na stotine tužba protiv, što svojih, što ostalih novinara istovremeno dok im je ravnatelj lik koji je zbog mita završio u zatvoru. Pritom nije dobio otkaz za razliku od novinara koji im nisu bili po volji. Spomenuo se i naših političara, svih redom od vlasti do oporbe, koji neprekidno dižu tužbe protiv novinara. Tužbe s milijunskim iznosima koje dramatično ugrožavaju slobodu medija, egzistenciju novinara jednako kao i opstanak pojedinih medija. Nije imao lijepih riječi o ponašanju predsjednika Zorana Milanovića kao ni premijera Plenkovića prema novinarima: “Političare u Hrvatskoj vidim kao vrlo tehnički, zapravo birokratski orijentirane na puku primjenu pravila. Možda zbog toga vjeruju da nema problema. Jer, kad si birokrat, tvoja je uloga da sakriješ problem, a ne da ga riješiš.“
Ako mislite da će se naši političari zabrinuti zbog ovakvih riječi, grdno ste se prevarili. Pitate li Zokija, ali jednako tako i Plenkija, sve što su oni izgovorili novinarima smatraju potpuno opravdanim. Što je i logično jer ih novinari dobro ne slušaju, posebno ne slušaju s razumije-
vanjem i ljubavlju. Nego se usuđuju loše pisati o njima, što je potpuno nedopustivo. Ministricu od kulture nije spominjao jer nema razloga. Slobodu medija ona shvaća vrlo rastezljivo. Sloboda da, ali ne ako diraš Plenkija i Vladu. Tu za nju sloboda završava i počinje bezobrazluk. Pa je tako i ustrojila HTV s ljudima u koje se može pouzdati. Zna Čičova mala posao. Što se pak silnih tužbi protiv novinara tiče, naši suci nemaju isti stav, tako da neki oslobađaju novinare jer razumiju što je u demokraciji interes javnosti dok jedan, ne mali dio sudaca odrapi kazne novinarima jer gdje ćeš se dirati u vlast.
ju biti. Rečenica koja najjasnije oslikava naše društvo danas u zdravstvu, školstvu, sudstvu i u svim državnim institucijama upravo je rečenica koju je izgovorio Gutierrez. Posao birokrata je sakriti, a ne rješavati problem. I to je naša svakodnevica na svim razinama.
li Hrvatska demokratska zemlja? Ništa nije jednostavno. Jest demokratska, ali demokracija nije gradivo koje su naši političari na vlasti i u većini oporbe savladali u formativnim godinama. U vrijeme njihovog odrastanja znalo se da možeš svašta lupetati, ali vlast ne diraj pa čak ni u vicevima. Kako su naučili, tako i primjenjuju. Mlađe generacije obrazovanih, pametnih i ljudi koji uvažavaju, od građanskih sloboda, preko sloboda medija do prava na različitost u dijelu i mišljenju, nema u vrhovima politike. Samo rijetko i čudom u ponekoj lokalnoj sredini. Pomalo. Vjerovali smo kako će prirodna smjena generacija donijeti promjene na bolje, ali i Zoki i Plenki nas demantiraju na dnevnoj bazi. Morat ćemo pričekati one koji su danas srednjoškolci ili još bolje osnovnoškolci pa će stvari konačno biti baš onakve kakve treba-
smislu sve od sebe dao je i ministar Beroš posebno u slučaju trudnice Čavajda. I nema nikog u miloj nam Domovini tko o tome nije lamentirao. Tragedija koju prolazi ta žena koja je umjesto pomoći od psihologa do ginekologa dobila birokratsko prenemaganje na svim razinama, samo je tužni dokaz stanja u našim institucijama. Institucije koje su dobro istrenirane kako zamagliti problem jer za rješavanje problema nitko nije ni educiran ni nadležan. I tako u nedogled. Da nema tih bezobraznih novinara sve bi bilo jednostavnije. Nitko ne bi pojma imao kakvu noćnu moru prolazi ta žena. Samo ona i njeni najbliži. Dok bi sustav mirno i bez grižnje savjesti objašnjavao kako se trude biti što učinkovitiji i što kvalitetniji za dobrobit svojih građana. Sve bi bilo lakše i jednostavnije da tih dosadnih novinara nema. Ali vrag ih odnio, tu su. I što ćemo sad? Ništa, lako je to. Treba ih lupati svim raspoloživim sredstvima. javno vrijeđati, fizički napadati, prijetiti, davati otkaze i tužiti ih. Neće ih nitko ubijati, nije ovo Rusija. Neka samo galame njihovi predstavnici iz europske federacije novinara. Tko to uopće čita? Koga briga? Eto vas.
S čelnikom Luke Dubrovnik porazgovarali smo o najavama za sezonu, kruzerima, jahtama, budućem terminali, Marini Frapi, ali i političkim prilikama u Gradu
Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆČini se kako nam se vraća ona sezona koju nismo vidjeli zadnje dvije godine. Kakve su najave u Luci Dubrovnik?
Napokon se vraćamo u normalu i čini se da onaj teški period za sve ostavljamo iza sebe. Mogu reći kako smo u ove gotovo tri godine koliko nije bilo kruzera bili samoodrživi, kako smo dobro poslovali, ali naravno kako se to ne može usporediti s prethodnim godinama. Ove godine nećemo doći na rezultate iz 2019. godine, ali idemo u dobrom smjeru.
To pokazuju podaci koji govore kako u najavi imamo 350 brodova na kružnim putovanjima i kako su svi oni potvrdili svoj dolazak. Također, bit će odlično raspoređeni. Od 1. svibnja do 1. studenog bismo svaki mjesec trebali imati između 40 i 45 brodova, što je odlično. To su jedan do dva kruzera dnevno tako da ni srpanj ni kolovoz neće biti zagušeni brodovima. Također, imamo dovoljan broj najavljenih dolazaka mega jahti. Upravo one su nam u pandemijskom vremenu, kad nije bilo kruzera, izvukle sezonu. Parking služba radi odlično, vratili su nam se stari pretplatnici kojih nije bilo jer nije funkcioniralo ni njihovo poslovanje. Svi naši skladišni prostori su u najmu, često dobivamo upite, no više nema slobodnih mjesta. Postojeće kapacitete smo iskoristili do maksimuma, trenutno radimo neke manje finese koje možemo unijeti u postojeće stanje, ali naravno kako vapimo za terminalom kojeg tako dugo čekamo.
Od 1. svibnja do 1. studenog bismo svaki mjesec trebali imati između 40 i 45 brodova
Kažete kako se neće ponoviti 2019. godina, ali kako će biti nešto. Koliko se nadate da će se ostvariti od te 2019.?
Ako ove godine imamo 350 kruzera, a u 2019. ih je bilo oko 650, onda možemo reći kako idemo na 60 posto od 2019. što je odlično jer nije bilo realno za očekivati kako će se u ovako kratkom roku stvari vratiti na staro. Treba napomenuti kako kod kruzera još uvijek postoje pravila po pitanju broja putnika i popunjenosti kapaciteta. Brod koji je dosad mogao primiti četiri tisuće ljudi, dolazi s dvije tisuće. No, drago nam je ponovno vidjeti goste u Luci, nema gužvi. Radimo sukladno gradskom projektu ‘Respect the City’ i to funkcionira.
No, pandemija još nije gotova. Postoje li neke posebne regulative pri dolasku kruzera i iskrcavanju, zahtjevi od strane kruzerskih kompanija?
Ne. Postoje interna pravila na samim brodovima, no mi smo usko vezani uz ono što nam propisuje centralni Stožer. Sada vidite kako su sve mjere popustile i tako se i mi ponašamo.
U pandemijskoj godini nije bilo kruzera, no jahte su nešto odradile. Kažete kako ste samoodrživi, bila je i tad neka pozitivna nula… Kako ste u tome uspjeli?
Sve ostale stvari smo poboljšali do maksimuma pa smo i u pandemijskom vremenu imali jednake prihode od samih poslovnih prostora, parking služba je radila jako dobro. Nismo radili s velikom dobiti, ali smo se održavali. Bilo je jahti, čak i na razini 2018. i 2019. godine. Sve osim kruzera je na najbolji mogući način funkcioniralo. Tako smo izvukli godinu i nismo bili u gubicima. S vraćanjem kruzera, ova godina će sasvim sigurno završiti u debelom plusu.
Koje su to kompanije čiji će kruzeri dolaziti ove sezone?
Iste kao i dosad – MSC, Royal Caribbean, AIDA, Norwegian... One koje su nam dolazile 2018. i 2019., dolazit će i ove godine.
Postoje li napori vezani uz razvoj Dubrovnika kao homeport destinacije?
Prošlog tjedna smo imali prvi dolazak kruzera čiji je homeport Dubrovnik i imat ćemo ih i ove godine 20-ak. To i jest cilj samog terminala – zaživjeti što više kao homeport. U korist nam ide situacija koja se dogodila u Veneciji tako da svi na neki način vape da to na Jadranu bude Dubrovnik. Zadnjih 30 godina, vjerojatno tri najvažnija projekta u našoj županiji su Pelješki most, Zračna luka Dubrovnik, a treći će biti terminal. Ne vidim ništa vrjednije od tih projekata. Terminal bi bio svojevrsna recepcija grada gdje bi svi gosti koji dolaze u Zračnu luku Dubrovnik prošli kroz njega. Ne trebam ni govoriti koliko bi to značilo za cjelokupno gospodarstvo Grada, a pogotovo za Luku Dubrovnik jer na osnovu toga imamo pravo naplaćivati i dodatne takse za svakog putnika, a onda ne moramo ni govoriti koliki bi to dodatni prihodi bili za naš budžet.
Da se još malo vratimo na kruzere. Postojale su skupine koje su 2019. godine kritizirale dubrovački turizam, a na udaru su uglavnom bili baš kruzeri i kruzerski gosti koji, po njihovom mišljenju, samo stvaraju gužve, a ništa ne troše, što su stručne studije na kraju demantirale. Ove godine se nitko ne buni zbog kruzera. U jednom trenutku je bilo jako dobro pa smo se svi nekako u to uljuljali. Onda nam počne smetati sve. Upravo smo u ovim teškim vremenima mogli vidjeti koliko nam sve to zapravo zlata vrijedi. No, što je cilj gostiju s brodova na kružnim putovanjima? Cilj im je u sedam dana dok su na brodu vidjeti sedam različitih destinacija, ali na kratki rok, na pet ili šest sati. Naravno kako ćete se neke od narednih godina vratiti u neku destinaciju
Ako ove godine imamo 350 kruzera, a u 2019. ih je bilo oko 650, onda možemo reći kako idemo na 60 posto od 2019. što je odlično jer nije bilo realno za očekivati kako će se u ovako kratkom roku stvari vratiti na staro. Treba napomenuti kako kod kruzera još uvijek postoje pravila po pitanju broja putnika i popunjenosti kapaciteta. Brod koji je dosad mogao primiti četiri tisuće ljudi, dolazi s dvije tisuće. No, drago nam je ponovno vidjeti goste u Luci, nema gužvi
petak, 13. svibnja 2022. Dubrovački
Drago mi je što se situacija između koncesionara
Franja Pašalića i Grada Dubrovnika riješila. Svađa nažalost nikome ne koristi. Imali smo više puta zastoje na radovima na Lapadskoj obali koji su od presudne važnosti za same građane. A da bih više volio da je vlasnik same marine ili Luka Dubrovnik ili Atlantska plovidba, dakle netko tko je gradski, svakako bih.
koja vam se dok ste bili na kruzeru ‘na prvu’ svidjela. Ne idu ljudi svake godine na kruzer, nego se ti gosti uglavnom vrate u destinaciju koja im se tada svidjela, ali na više dana. Sukladno tome, 18 posto gostiju koji su na kruzerima posjetili Dubrovnik, vratili su se sljedeće godine i ostali više dana. Ako je bilo milijun gostiju s kruzera, 180 tisuća ih se vratilo ovdje na više dana naredne godine i išli su u hotele ili u apartmane, često u vlasništvu onih koji su se žalili na te kruzerske goste. Nije točno kako ti gosti ostanu tu pet ili šest sati, ostave smeće i ne potroše ništa. Znate i sami kako taj gost u Dubrovniku u prosjeku ostavi 80 eura što opet nije mal iznos. Da su kupili suvenir, kuglu sladoleda i pošli na zidine, opet je odlično. Naravno kako nije dobro kad u gradu istovremeno imamo pet ili šest kruzera jer tu gost nema ugođaj grada i ne uživa na istinski način u njemu, a taj prihod nama nije neophodan. No, dva kruzera istovremeno u Luci je optimalna situacija.
Osim kruzera, dolaze nam i mega jahte koje su zapravo rušile rekorde u pandemijskim godinama što je jako zanimljivo. Kakve su najave? Najave su dobre, no možemo očekivati zastoje s ruskog tržišta. Njihovi oligarsi su bili naši vjerni posjetitelji. Sigurno ih ove godine neće biti jer su manjim dijelom pošli u Crnu Goru, a većim u Tursku gdje se osjećaju zaštićeno. No, ove godine će sasvim sigurno biti puno jahti koje dolaze iz Omana, Katara i slično. Nama je svaki gost jednak.
Postojale su kritike da Abramovič i slični ne plaćaju sidrenje jahte u dubrovačkom akvatoriju. Kakav je vaš stav?
To nema veze s Lukom. Oni su uvijek plaćali kad bi došli ovdje na privezište, a plaćanje sidrenja regulira država. Kad su na pučini, očito ne plaćaju, no to nema nikakve logike jer znam kako u
stranim morima moraju plaćati, gdje god se nalazili. Zašto je kod nas drugačije i zašto se to ne mijenja, meni osobno nije baš jasno i nema mi logike. S pravom javnost to kritizira. Ne vjerujem kako oni s jahtama koje koštaju desetke milijuna eura izbjegavaju platiti nešto što košta tisuću ili pet tisuća eura.
Kad smo kod kritika, postojale su i kritike kako se povisila cijena parkinga ispred Robne kuće Srđ i kako se sad ljudi žale da ne mogu na placu. Ali znamo da Luka ima jedno besplatno rješenje. Možda možete podsjetiti na njega za one koji su to zaboravili. Mi još od 2018. godine, u suradnji sa Sanitatom, svakog radnog dana pružamo besplatan parking našim građanima od 7 do 13 sati, dakle u vremenu kad je placa otvorena. Karta se uzima ovdje, a na placi se poništava i nakon toga imaju besplatan parking kod nas. Udaljeni smo svega 100 metara od place, a parking ispred Srđa ionako nije namijenjen za domaće stanovništvo, ima malo mjesta i stalno je pun. Ne vidim zašto se oko toga digla hajka.
Ono što je sada još uvijek aktualno jest gradonačelnikov odlazak u Miami gdje se, među ostalim, održala i važna cruising konferencija na kojoj je bilo riječi i o terminalu. Što se sada radi, što građani mogu očekivati, koji je plan? Gradonačelnik je posjetio sajam koji se svake godine održava u Miamiju. To je ujedno i najveći sajam te vrste u svijetu i po meni je bilo važno biti na tom sajmu. Predstavnik Grada, lučkih uprava i luka bi tamo trebali ići, nažalost bio sam spriječen ove godine, ali se nadam već iduće ići. Porazgovarao sam s gradonačelnikom na tu temu, on je kazao kako je u Miamiju napravljen odličan terminal od strane Royala. Optimalan je, nije glomazan, ima sve ono što bi jedan terminal i trebao imati. Takav bi trebao biti i kod nas. U suradnji s gradskim Upravnom odjelom za prostorno planiranje, napravljen je hodogram gdje se trebaju ispoštovati svi parametri kako bismo došli do završne faze, a to je izgradnja samog terminala. Mi u Luci smo napravili sve što je zasad trebalo, a ono što još trebamo napraviti jest ishoditi određene županijske dozvole. Ono što bi moglo oduzeti najviše vremena jest činjenica kako i Luka spada pod buffer zonu, što po meni nema neke logike. Potreba izrade HIA-e bi mogla oduljiti cijeli proces. Neki se pitaju kako projekt izgradnje naselja na Nuncijati može ići bez HIA-e pa se ona dostavlja naknadno. Od Upravnog odjela sam dobio pojašnjenje da se radi o projektu koji je krenuo kada HIA nije ni postojala, a ni sama buffer zona nije bila određena. Tako su oni izuzeti od toga, a mi smo krenuli u promjene kad je buffer zona već ozna-
“Najave su dobre, no možemo očekivati zastoje s ruskog tržišta. Njihovi oligarsi su bili naši vjerni posjetitelji.”
Najave za jahte su dobre, no možemo očekivati zastoje s ruskog tržišta. Njihovi oligarsi su bili naši vjerni posjetitelji. Sigurno ih ove godine neće biti jer su manjim dijelom pošli u Crnu Goru, a većim u Tursku gdje se osjećaju zaštićeno. No, ove godine će sasvim sigurno biti puno jahti koje dolaze iz Omana, Katara i slično. Nama je svaki gost jednak.
čena i ne možemo ići po skraćenom postupku. Smatram kako je ovdje olakotna okolnost to što postoji politička vertikala na razini Grad-Županija-Država i nadam se kako će gradonačelnik svojim utjecajem pokušati ubrzati cijeli proces. Svibanj 2023. godine je rok kad bi izmjene i dopune UPU-a Gruški akvatorij trebale doći pred gradske vijećnike, i to ako se u međuvremenu ne dogode neke otegotne okolnosti. Nadam se kako do toga neće doći i kako ćemo tada pristupiti gradnji terminala u kojem bi Luka bila nositelj.
I što onda ide kad se terminal nađe na dnevnom redu na Gradskom vijeću, možemo li pojasniti čitateljima?
Nakon Gradskog vijeća su stvoreni svi preduvjeti za početak gradnje terminala. Onda bi trebalo provjeriti same izvore financiranja. Luka Dubrovnik financijski stoji dobro, imamo nešto naših novaca na računu. Naravno kako je to nedovoljno za izgradnju samog terminala, ali imamo kreditnu sposobnost uz koju ćemo to moći ostvariti, pogotovo jer bi se investicija u kratkom roku višestruko isplatila. Bi li se taj projekt mogao prijaviti na europske fondove?
Nažalost, mi to ne možemo jer smo koncesionari, a ne vlasnici prostora. Već smo to provjeravali. No, ako bismo gradili terminal sličan onome u Miamiju, okvirno se tu radi o iznosu do 20 milijuna eura. Smatramo kako to nije neki iznos oko kojeg bi postojao problem za dobivanje kredita, pogo-
tovo s obzirom na višestruko vraćanje u jednom relativno kratkom roku.
Idemo malo preko puta. Izgleda kako je postignut dogovor između Ministarstva odnosno Grada i Laguna Tradea. Sjećam se vašeg stava kako bi bilo dobro da to područje pripadne Luci Dubrovnik jer bi tako na neki način ostalo građanima. Drago mi je što se situacija između koncesionara Franja Pašalića i Grada Dubrovnika riješila. Svađa nažalost nikome ne koristi. Imali smo više puta zastoje na radovima na Lapadskoj obali koji su od presudne važnosti za same građane. A da bih više volio da je vlasnik same marine ili Luka Dubrovnik ili Atlantska plovidba, dakle netko tko je gradski, svakako bih. No, situacija je takva kakva jest, Marina Frapa upravlja tim prostorom i bez obzira na sve što se dogodilo, drago mi je da je razum prevladao. U ovakvim situacijama nije pametno ratovati, drago mi je što je ostvaren dogovor i što cijela priča ide u nekom pozitivnom smjeru.
Čelnik ste Dubrovačke stranke. Izbori su davno završili, novi još nisu blizu, na čemu trenutno radite?
Prošlo je točno sedam godina od osnivanja DUSTRA-e. Mogu reći kako sam ponosan od prvog dana jer je velika razlika biti član lokalne stranke i nacionalne, gdje imate svoju infrastrukturu od samog vrha i u startu, a tu mislim na HDZ i SDP, kad se probudite na dan izbora, imate 15 ili
petak, 13. svibnja 2022. Dubrovački
U suradnji s gradskim Upravnom odjelom za prostorno planiranje, napravljen je hodogram gdje se trebaju ispoštovati svi parametri kako bismo došli do završne faze, a to je izgradnja samog terminala. Mi u Luci smo napravili sve što je zasad trebalo, a ono što još trebamo napraviti jest ishoditi određene županijske dozvole. Ono što bi moglo oduzeti najviše vremena jest činjenica kako i Luka spada pod buffer zonu, što po meni nema neke logike. Potreba izrade HIA-e bi mogla oduljiti cijeli proces.
20 posto. Puno je lakše na takav način graditi. A ovo je, s druge strane, rudarski posao – osnovati lokalnu stranku i na taj način graditi imidž. Drago mi je što smo uspjeli u tome. Članstvo je i dalje brojno, ali treba biti i samokritičan, vidjeti što se može bolje, zašto smo na posljednjim lokalnim izborima ostali na razini otprije, zašto nismo napredovali i slično. No, to je za internu analizu. Što se tiče broja glasova, dobili smo gotovo jednako kao i na prethodnim izborima. Istina je, očekivali smo više, ali nekad je dobro ostati na istoj razini kako bismo mogli preispitati stvari i dokučiti što smo mogli bolje. Na tome ćemo sigurno raditi u naredne tri godine kako bismo dobili još veću podršku građana.
U kakvim ste odnosu s gradonačelnikom Matom Frankovićem?
Mogu reći kako smo u korektnim odnosima. Nekad se čujemo pet puta tjedno, a nekada se ne čujemo tri mjeseca, ovisno o situaciji, no to ne znači kako je to nešto loše nego kako je svatko zaokupljen svojim poslom. Od naših školskih dana pa do danas, stvari funkcioniraju jako dobro. Nekad se oko nekih stvari ne slažemo, no to i jest bit kvalitetnog i otvorenog odnosa - da jedan drugome možemo reći što bismo napravili drugačije. No, na kraju, njegova je zadnja u Gradu, a moja u Luci i nitko se nikome ne miješa u taj dio posla.
A s gosparom Vićanom? Dosta vas je kritizirao u kampanji na zadnjim izborima. Kampanja je ipak neko drugo, specifično vrijeme. Mogu reći kako smo imali nekakve otvorene sukobe, ali možda do toga dolazi jer pokrivamo sličan broj biračkog tijela. Ponekad je normalno da do toga dođe u kampanji. No, zapravo imamo vrlo korektan odnos i to što je bilo u kampanji, ostalo je u kampanji. I od neprijatelja treba raditi prijatelja. Nisam čovjek koji zbog političkih stavova s ljudima ne razgovara, ne javlja im se ili ne želi s njima popiti kavu. Dapače, znam gdje pripadam i znam tko su mi odani ljudi, ali nemam ništa protiv ljudi koji imaju drugačije stavove i mišljenja. Ne veseli me kad vidim ljude koji političke nesuglasice prebacuju i u privatnu sferu pa skidaju pozdrave jedni drugima.
Aktualan je i natječaj za novog direktora Turističke zajednice grada Dubrovnika. Znamo kako ste vi imali određene ideje i kritike, a u kontekstu osoba koje će se natjecati spominjala se i vaša stranačka kolegica Ivana Šepak, koja ima iskustva s područja turizma, no to se naposljetku nije obistinilo.
Ivana bi sigurno to odlično vodila. Radi se o osobi koja je već dugi niz godina u turizmu, koja je sve u životu ostvarila sama, priča nekoliko stra-
nih jezika… Ne vidim idealniju osobu za tu poziciju. No, samo nepotrebno nagađanje kroz godine kako je kandidatkinja, vjerojatno je udaljilo od te ideje jer ne želi da politika njome upravlja na takav, grub način. Zbog toga se vjerojatno nije ni htjela javiti jer nije htjela da se nagađa kako je ona najizglednija na toj funkciji pošto smo s HDZ-om u koaliciji. I ja sam joj predlagao da se javi jer nema bolje od nje.
Prema vašem mišljenju, kakve bi karakteristike trebala imati osoba koja bi bila birana na tu poziciju, što bi trebalo bolje i drugačije? Nema gradskog poduzeća, javne ustanove ili bilo koje osobe koja mora biti eksponirana, kao direktor TZ grada Dubrovnika. Iza gradonačelnika, to bi trebala biti najeksponiranija osoba u Gradu. Ona bi na dnevnoj bazi trebala ‘iskakati iz paštete’. Ono što je Martina Bienenfeld u Zagrebu, to bi trebao direktor TZ-a grada Dubrovnika biti u Dubrovniku. Treba osmišljavati projekte i na dnevnoj bazi javnost mora biti upoznata s onim što je napravljeno, a pogotovo na tjednoj bazi imati press konferencije. Dakle, kako bi se obavijestila javnost, ali i kako bi se domaći ljudi koji se bave turizmom u svakom trenutku imali kome obratiti. Da ne govorimo dalje o organizaciji raznih događanja. Park Gradac se nalazi na pet minuta od ureda TZ- a. Zašto se on ne bi stavio u funkciju i zašto se tu ne bi održavali programi, organizirale radionice s djecom, s mladima? O svemu tome bi trebao misliti i direktor TZ grada Dubrovnika. A za donijeti štand na sajam u Berlin na kojem piše ‘Dubrovnik’ i podijeliti letke nam ne treba direktor. Direktor TZ grada Dubrovnika bi trebala biti osoba kojoj će se uvijek moći obratiti vlasnici apartmana, ugostiteljskih objekata i svi ostali građani, čija će vrata građanima uvijek biti otvorena za savjet ili mišljenje. Nemam dojam da to građani i imaju, barem su takve primjedbe. Ne kažem kako su osobe koje su prethodno vršile tu funkciju bile loše, no ne smiješ prihvatiti tu poziciju ako zazireš od medija. Ako si kao direktor TZ grada Dubrovnika u medijima, ne radiš to zbog promocije sebe nego destinacije. Ti si hodajući Dubrovnik u svijetu. Nadalje, trebaju postojati i napori oko celebrityja koji dolaze u Grad i koji su veći promotori od bilo kojeg sajma. Cristiano Ronaldo, koji ima najviše pratitelja na Instagramu, i njegova zaručnica dok su bili ovdje u Dubrovniku, nisu dobili šampanjac i buket cvijeća od Grada. To se ne smije događati.
Znali ste kritizirati i velika izdvajanja za kulturu.
Kriv je dojam kako imam nešto protiv kulture. Koliko se zalažem za sport, toliko se zalažem i za kulturu, ali za kvalitetnu kulturu i da ona vrati ono što
je uloženo. Što se tiče izvješća s područja kulture na Gradskom vijeću, za više od 90 posto njih DUSTRA glasa ‘za’. Onda za dva takva izvješća ne glasamo ‘za’ i onda ispadamo mrzitelji kulture što nije točno. Uvijek ću pohvaliti Dom Marina Držića i Nikšu Matića koji sa skromnim sredstvima rade odlične stvari. Mogu isto reći i za novog ravnatelja Kazališta Marina Držića Paola Tišljarića. Primjer je Dan Grada i Sveti Vlaho te način na koji je sve iscenirao. Bio sam u neposrednoj blizini predsjednika RH Zorana Milanovića koji je bio oduševljen i događajem i izborom izvođača. Djeca mi govore kako se svako malo održavaju i predstave za djecu. Takva osoba će uvijek dobiti naše ruke. Nadalje, Linđo. Nema više previranja, problema… Postoje ljudi koje ćemo i javno pohvaliti, ali nekima nismo bili zadovoljni i vrlo zorno smo objasnili zašto nismo, a ne jer imamo nešto protiv nekog ravnatelja. Ako se nešto zovu Dubrovačke ljetne igre, onda je jasno kako želimo dubrovačke glumce na njima, ljude koji potječu iz Kazališta. Zašto im se ne da prilika? Linđo je na Igrama, Lero isto, zašto nije Kazalište Marina Držića? To će biti prvo sljedeće pitanje koje ćemo postaviti.
Kad smo prije godinu dana, možda malo i više, radili intervju, kazali ste kako ste pretrpani obvezama i kako ćete neke od funkcija morati napustiti, među njima i onu predsjednika MNK Square. Sada su ponovno u polufinalu prvenstva.
Kod nas vrijedi ona – jednom predsjednik, uvijek predsjednik, a to nije dobro. U trenutku kad ste dali sve od sebe u nekom poslu ili na nekom planu, treba razmišljati o odlasku. I mi smo igrali polufinale, bilo je jako dobro, ali na kraju nije bilo trofeja. Lijepo je igrati polufinale, ali nekako jesmo li ostali drugi ili sedmi je gotovo nevažno ako nismo prvi. Trofej si podigao ili nisi. U te tri godine nismo uspjeli osvojiti prvenstvo Hrvatske i Square ga inače nije nikada osvojio. No, nadao sam se kako ćemo u tome uspjeti, ali nismo. Došlo je do zasićenja jer nije lako svake godine naći financijska sredstva, uz ona od Grada koja ipak nisu dovoljna da biste mogli biti konkurentni. U jednom trenutku sam kazao i sam kako bih volio da na moje mjesto dođe osoba koja može raditi s istim entuzijazmom s kojim sam ja radio tri godine. Drago mi je što su tu osobu našli u vidu gospara Krile i drago mi je što im ide dobro. I danas sam njihov najveći navijač, želim im svu sreću uz želju da se ove godine napravi iskorak, da se igra finale i naposljetku i osvoji.
Sada imate više vremena. Jeste li otvorili sezonu kupanja?
Nisam je nikako ni prekidao. Prije šest, sedam godina kad sam počeo s tom navikom, bio sam sam, a sada vidim kako tijekom zime ima i mladih momaka od 20 ili 25 godina koji su krenuli s tom praksom. Kad ih vidim, odmah mi bude lakše što nisam sam u moru.
Ne idu ljudi svake godine na kruzer, nego se ti gosti uglavnom vrate u destinaciju koja im se tada svidjela, ali na više dana. Sukladno tome, 18 posto gostiju koji su na kruzerima posjetili Dubrovnik, vratili su se sljedeće godine i ostali više dana. Ako je bilo milijun gostiju s kruzera, 180 tisuća ih se vratilo ovdje na više dana naredne godine i išli su u hotele ili u apartmane, često u vlasništvu onih koji su se žalili na te kruzerske goste. Nije točno kako ti gosti ostanu tu pet ili šest sati, ostave smeće i ne potroše ništa. Znate i sami kako taj gost u Dubrovniku u prosjeku ostavi 80 eura što opet nije mal iznos.
Svečana sjednica Skupštine DNŽ povodom Dana županije i blagdana njenog zaštitnika sv. Leopolda Mandića održana je u srijedu u Kazalištu Marina Držića. Događaju su nazočili brojni visoki uzvanici, između ostalog premijer Andrej Plenković, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, saborski zastupnik Branko Bačić, župan Sisačko-moslovačke županije Ivan Celjak, zamjenik zadarskog župana Šime Vicković, gradonačelnik Mato Franković, državni tajnik Frano Matušić, generalni vikar Biskupije don Ivica Pervan, rektor Sveučilišta u Dubrovniku Nikša Burum, laureati, ali i župan Nikola Dobroslavić kao domaćin.
Dobroslavić je na početku svog govora posebnu zahvalu uputio braniteljima Dubrovnika te izrazio skepticizam zbog najavljene gradnje Zračne luke Trebinje koja bi, smatra, mogla ugroziti izvorište Omble. Potom je naglasio važnost činjenice što je Hrvatska dio EU i NATO -a, između ostalog i zbog mogućnosti korištenja fondova EU uz pomoću kojih su realizirani brojni projekti na području Županije.
„Pelješki most rezultat je ustrajnosti ove Županje i domoljubne odgovornosti, volje i znanja Plenkovićeve vlade koja je projekt realizirala. Priznanje i zahvala Ministarstvu prometa i Hrvat-
„Uskoro kreću i ostali projekti: brza cesta Grad -Osojnik, Brijesta - Perna, nastavak autoceste od čvora Metković, a potpisat će se danas ugovor o početku radova na novoj luci Polačište na Korčuli. Nadalje, tu su i ulaganja u lučku infrastrukturu Vela Luka, Perna, Prigradica… Zahvaljujemo Vladi na uvođenju brzobrodske linije Lastovo-Dubrovnik. S optimizmom očekujemo povratak turizma na pretpandemijske brojke,“ istaknuo je Dobroslavić
skim cestama. Uskoro kreću i ostali projekti: brza cesta Grad -Osojnik, Brijesta - Perna, nastavak autoceste od čvora Metković, a potpisat će se danas ugovor o početku radova na novoj luci Polačište na Korčuli. Nadalje, tu su i ulaganja u lučku infrastrukturu Vela Luka, Perna, Prigradica… Zahvaljujemo Vladi na uvođenju brzobrodske linije Lastovo-Dubrovnik. S optimizmom očekujemo povratak turizma na pretpandemijske brojke. Mjere Vlade za očuvanje radnih mjesta omogućile su da svi subjekti u turizmu prežive. Pripremamo s Hrvatskim vodama nastavak projekta navodnjavanja Neretve te ćemo ga zaštititi od štetnog projekta Gornji horizonti. Pripremili smo projekt energetske obnove Opće bolnice Dubrovnik s dnevnom bolnicom u Metkoviću, a tu je i 24-satna hitna helikopterska služba. Centrom za gospodarenje otpadom otklonit ćemo sve bojazni oko napuljskog scenarija,“ neki su od projekata koje je spomenuo Dobroslavić.
Gradonačelnik Franković je podsjetio na projekte koje rade Grad i Županija poput razvoja širokopojasne infrastrukture koja se odnosi na internet, stambenog zbrinjavanja medicinskog kadra na Pobrežju, a dodao je i kako je nedavno ishođena dozvola za projekt rekonstrukcije Vile Čingrije koja će se razvijati kao regionalni centar kompetentnosti. Dodao je kako se projekt financira iz europskog socijalnog fonda i državnog proračuna. Saborski zastupnik Branko Bačić je naglasio kako je Dubrovačko-neretvanska županija od razrušenog područja u Domovinskom ratu došla do treće županije u RH po indeksu razvijenosti, a istaknuo je i važnost izgradnje Pelješkog mosta. Celjak je podsjetio na razorne potrese koji su se dogodili u Sisačko-moslovačkoj županiji te podsjetio na poveznice između dvije županije, a to su ratna stradanja i stradanja u potresima. Bez obzira na to, kaže Celjak, one i dalje uspješno nastavljaju svoj razvoj.
Naposljetku, Plenković je najavio kako je pred Hrvatskom nikad uspješnije razdoblje, što će se reflektirati na Dubrovnik i DNŽ
„Donijet će joj dosada nezapamćen razvoj u kojem smo osigurali i dodatni instrument ‘ EU sljedeće generacije’ kao veliki odgovor EU na ogroman problem krize Covida. Ta činjenica će ovo desetljeće značiti konačno lomljenje koraka sa zemljama srednje Europe, veću financijsku potporu te dulji niz korištenja EU fondova,“ izjavio je Plenković dodavši kako bi prema najavama, 2022. turistički trebala biti podosta bolja nego 2021. godina, a kako će se potom Hrvatska sasvim sigurno vratiti na brojke iz rekordne 2019. godine.
GABRIČEVIĆU NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO Nagrada za životno djelo dodijeljena je Veselku Gabričeviću, brigadnom generalu u miru koji se u ime nagrađenih obratio prisutnima, a u govoru se prisjetio svih koji su zaslužni za obranu i oslobođenje hrvatskog juga. Nagrada za iznimna postignuća u proteklom jednogodišnjem razdoblju dodijeljena je Srednjoj školi „Ivo Padovan“ Blato i Omladinskom nogometnom klubu Metković.
Nagrada za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu u proteklom jednogodišnjem razdoblju dodijeljena je Hrvatskoj radioteleviziji – Radio Dubrovniku te Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Kleinmachnow iz Njemačke. Također, zahvalnice Dubrovačko-neretvanske županije medicinskim ustanovama za izniman doprinos u borbi protiv epidemije COVID -19 dodijeljene su Općoj bolnici Dubrovnik, Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko – neretvanske županije, Zavodu za hitnu medicinu Dubrovačko –neretvanske županije te domovima zdravlja Dubrovnik, Korčula, Metković, Ploče i Vela Luka, kao i obiteljskim liječnicima te svim djelatnicima u zdravstvu u ime kojih je priznanje primio liječnik obiteljske medicine dr. Orsat John.
„Donijet će joj dosada nezapamćen razvoj u kojem smo osigurali i dodatni instrument ‘EU sljedeće generacije’ kao veliki odgovor EU na ogroman problem krize Covida. Ta činjenica će ovo desetljeće značiti konačno lomljenje koraka sa zemljama srednje Europe, veću financijsku potporu te dulji niz korištenja EU fondova,“ izjavio je Plenković
Pomorska škola ove godine slavi 170 godina svog postojanja što je bio povod za razgovor s bivšim dugogodišnjim ravnateljem
Tomislav Vitković sretan je umirovljenik. Uživa u svojoj rodnoj Brijesti na Pelješcu gdje je okružen prirodom i mirom provodeći lijepo, ugodno i idilično vrijeme. Svakog tjedna nekadašnji ravnatelj Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik posjeti Grad jer, kako kaže, ne može bez ljudi. “Rijetki sam čovjek u mirovini koji se rado sjeća svog radnog vijeka”, govori Vitković. Škola ove godine slavi 170 godina svog postojanja što je
bio povod za razgovor s bivšim dugogodišnjim ravnateljem, inače inženjerom po struci koji je prije ravnateljskog mandata pomorcima predavao tehničke predmete. S njim smo razgovarali općenito o školi, o anegdotama iz školskih hodnika, pomorcima te budućnosti ovog tradicionalnog dubrovačkog zanimanja. Kako provodite umirovljeničke dane nakon 39 godina radnog staža u školstvu od kojih
dnevniK petak, 13. svibnja 2022.
ste proveli 26 godina na mjestu ravnatelja Pomorsko-tehničke škole?
- Živim na Pelješcu, u Brijesti. Imamo veliko imanje, lozu, masline, sadim voće i povrće... Svaki dan mi je ispunjen. Ujutro se dižem oko 6 sati, popijem kavu, gledam Dobro jutro Hrvatska i kad to završim onda idem raditi. Pauza mi je u 11:30 sati kad objedujemo i gledamo televiziju. Od 15 do 19 sati nešto radim i onda navečer idem spavati oko 22, 23 sata. Sve vam je školski posloženo.
- Da, sve je po propisu. Najviše mrzim netočnost i kašnjenje.
Je li to ostala navika iz škole?
- To mi je navika još i prije početka rada u školi. Inače sam diplomirani inženjer strojarstva pa sam se na taj rad navikao tijekom studija. Kada sam počeo raditi uvijek mi je disciplina bila osnovna stvar.
NE MOGU BEZ LJUDIPelješac postaje sve popularniji zbog gradnje mosta koji će zasigurno privući još veći broj turista. Što mislite hoće li to narušiti mir koji ste dosad imali?
- Trenutno i nije toliko mirno jer se rade pristupne ceste, ali inače je Brijesta jedno mirno mjesto. Prije je bilo puno turista, većinom obitelji koje su tražile samoću. Imali su izlete do Dubrovnika, Mljeta, Korčule... To je divno mjesto na moru, imamo i par mladih ljudi s obiteljima koje se bave školjkarstvom, a ja sam se bacio na poljoprivredu. Prezadovoljan sam tamo jer radim koliko mogu i koliko mi je potrebno.
Ali ipak, nije vam problem svako malo doći u Dubrovnik. Je li to zbog nekih obveza?
- Dođem jednom tjedno. Ne mogu vam ja bez ljudi. To mi je velika mana.
Pročitala sam negdje kako ste nakon umirovljenja rekli kako vam je radni vijek brzo prošao. Obično čovjeku vrijeme brzo prolazi kada mu je lijepo.
- Bilo je jako lijepo. Mi smo uvijek bili posebni i vladala je prava obiteljska atmosfera u školi. Svaki bi nastavnik, kada bi dobio dijete ili mu je rođendan ili neka obljetnica, uvijek častio i zajedno se slavilo. Za praznike smo uvijek išli negdje festižati. Jednostavno smo imali prisan odnos i zbog toga je bilo lijepo. I učenici su bili dobri.. Imao sam odgovoran posao i morao sam puno problema rješavati. Ali nikad se neću pokajati što sam odabrao posao koji sam radio do mirovine.
Kako ste uopće počeli raditi u školi?
- Kao srednjoškolac nikad nisam mislio da ću raditi u prosvjeti. Eh što smo mi sve radili profesorima kao mladići... Slučajno sam počeo raditi u Školi učenika u privredi, to je bilo na pola radnog vremena, a pola sam predavao u Medicinskoj školi. Škola učenika u privredi mi je ostala u lošem sjećanju. Odnosi među ljudima su bili katastrofalni, bilo je
problema na nacionalnoj osnovi. Meni se nakon nekoliko godina, točnije 1977. godine, ukazalo prilika za rad u Pomorskoj školi, jer je jedan profesor pošao u mirovinu. Kada sam tamo došao, činilo mi se kao da sam došao u raj. Posebno mi se svidjelo to što sam bio najmlađi. Od najmlađeg nastavnika bio sam čak sedam godina mlađi, imao sam svega 25, 26 godina. Bio sam oduševljen kako su me prihvatili, pomogli mi. Što vas je posebno oduševilo?
- Vladala je jedna posebna disciplina i kvalitetan odnos između nastavnika. Prvog radnog dana tadašnji ravnatelj mi je rekao da tijekom velikog odmora svi dolaze u zbornicu te da trebam stati sa strane i čekati da svi sjednu i onda gledati gdje ima slobodna stolica pa tu sjesti. Nije bilo teorije da sjednem na tuđe mjesto jer sam došao kao novi. Dobio sam razred 4b, brodostrojarski smjer. Bili su to mladići koji su bili pristojni, oslovljavali su nas s profesore, inženjeru, kapetane, gospođo, gosparu... Taj način ophođenja nastavnika između sebe i učenika prema nastavnicima je bio potpuno drugačiji nego u drugim školama. Bio sam oduševljen ljudima iz moje struke koji su mi jako puno pomogli. Bili su tu Ivo Jelić, Luko Milić…
NISAM SE RADO PRIHVATIO RUKOVODEĆE POZICIJE U ŠKOLIA kako je došlo do toga da postanete ravnatelj? - Predavao sam do 1982. godine. U to vrijeme sam dobio stan u Mokošici i s obitelji sam se tamo preselio, a do tada smo bili podstanari u Lapadu. Pomorska škola je ušla u Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, što je bila katastrofalna odluka u sklopu Šuvarove propale reforme školstva. Tadašnji ravnatelj je išao na jednu funkciju u Socijalistički savez za skupljanje doprinosa za izgradnju Babinog kuka. Jednoga dana posjetila su me tri slavna profesora Pomorske škole od kojih niti jedan nije bio član partije. Bila je tu gospođa Tanja Orlić, gospodin Zlatko Tecilazić te legenda škole Ivo Rusković. Začudio sam se kada su me pitali bi li postao rukovodilac OPJ Lapad. Stao sam i gledao o čemu govore. Nisam imao pojma o upravljanju. Niste s oduševljenjem prihvatili tu poziciju? - Rekao sam im da ja to ne želim, ali oni su me uvjeravali kako će mi pomoći i ja sam onda prihvatio. Bilo je to krajem lipnja 1982. godine. Onda su došli praznici i ja sam sve pravilnike, programe, zakone i statute skupio i pošao na Pelješac sve dobro proučiti. Nakon toga sam organizirao školsku godinu. U rujnu sam držao prvu sjednicu prije početka nastave nakon čega su mi svi čestitali. Mislim da sam imao smisla za rad s ljudima, a to je osnovna stvar u ovom poslu. Bio sam ravnatelj do 1992. godine, kada se promijenila vlast i tada su svi ravnatelji bili razriješeni i rasformirao se Centar. Na zboru radnika je jednoglasno odlučeno da ja bu-
Nekad bi me zvao nastavnik iz škole zbog pritužbe na nekog učenik i ja sam morao reagirati. Kakve su to bile dogodovštine, ja bih se najradije smijao, ali morao sam ostati ozbiljan. Danas kad vidim te učenike ponosan sam na njih.
petak, 13. svibnja 2022. Dubrovački
Sjećam moje prve godine u školi i maturalne večeri u hotelu Libertas. Oni su tu noć napravili nered pa smo kasnije dobili zabranu da imamo maturalnu bili gdje. Nakon dvije godine išao sam na Babin kuk i molio da nam daju nedovršen hotel Plakir da tu proslavimo. Molio sam ljude i obećavao da neće biti problem. Na kraju je tako i bilo, ali bio je to rizik jer nismo znali što će napraviti kad se ponapijaju.
dem ravnatelj, međutim to nije prošlo pa smo se mi među sobom brzo dogovorili tko bi trebao ući u određenu stranku da bi bio ravnatelj. To je bio Zlatko Tecilazić koji je bio ravnatelj do 1997. godine, kada je pošao u mirovinu. Kasnije smo ponovno na zboru radnika izglasali da se ja nakon njega kandidiram. Prvu godinu sam bio v.d. ravnatelj. Nakon toga je raspisan natječaj i ja sam se ponovno javio i tako sam bio na tom radnom mjestu do 8. rujna 2014. godine.
Pomorska škola je uvijek bila poznata po ‘tvrdim’ dečkima koji su pravili razne nepodopštine. A i profesori su bili strogi. Je li bilo teško sve to upravljati i koordinirati?
- Nastavnike sam svako malo pozivao na razgovore, a znao sam sve probleme zaposlenika i djece, iako ih je bilo mnogo. Bilo je mladića s doista velikim problemima. U školi je bilo 99 posto muškaraca i uvijek sam im govorio da mogu doći do mene i razgovarati o čemu god žele samo se trebaju najaviti. Moje osnovno pravilo je bilo - ako čovjeku želiš pomoći, a mladom čovjeku trebaš pomoći, najprije ga treba saslušati. Drugo pravilo je bilo - ako mu ne možeš pomoći, onda mu nemoj ni odmoći.
Kakav ste imali odnos s roditeljima?
- Suradnja s njima je bila izvanredna. Obavljeni su razgovori s roditeljima na temu svih problema koji su se javljali u školi. Nakon toga bi našli najbolje rješenje i odluku koja bi u konačnici bila najbolja za učenika. Čak ako je to bilo i isključenje iz škole. Povjerenstvo bi saslušalo učenika i roditelje. Tijekom mog mandata bila mi je jako važna suradnja s roditeljima. Odgojne mjere su se izdavale postupno, a za cilj su imale uvjeriti roditelja, a posebno učenika da se njegovo ponašanje treba promijeniti. Ako se to nije postiglo, onda odgojna mjera nije imala svrhu. Nije svrha kažnjavanje. Je li bilo onih koje su vas tražili neke nerealne usluge?
- Bilo je takvih stvari, ali ne previše. Roditelji i skrbnici bi u konačnici prihvatili naše prijedloge i nisu se nikad žalili. Uvijek smo težili razgovoru. To je bio mukotrpan rad jer je trebalo njih uvjeriti što je najbolje za učenika.
RAD S DJECOM MI JE NAJSRETNIJI DIO ŽIVOTA Čini mi se kako ipak niste bili toliko strog ravnatelj. Sjećate li se kakvi ste vi bili kao srednjoškolac?
- Ja sam u srednjoj školi bio vragolan i pravio sam skandale, ali sam bio odličan učenik. Zato sam imao razumijevanja i za njih. Da smo izbacivali iz škole sve one koje smo trebali izbaciti, to jeste da smo se striktno držali zakona, ne bi ih ostalo pola. Cilj nam je bio pomoći učeniku držeći se zakona i pravilnika. Trebalo je ući u njihovu kožu, probleme i sazrijevanje. Za rad s djecom treba se roditi, a bogu hvala moji najsretniji dio života je bio rad s djecom. I danas kad dođem u Dubrovnik često pođem u školu i sjećam se tih mladića i raznoraznih dogodovština. Zapravo, ja sam uvijek volio farabute, a takvi su većinom bili u Pomorskoj. Nekad bi me zvao nastavnik iz škole zbog pritužbe na nekog učenik i ja sam morao reagirati. Kakve su to bile dogodovštine, ja bih se najradije smijao, ali morao sam ostati ozbiljan. Danas kad vidim te učenike ponosan sam na njih.
Sigurno se niste smijali dogodovštinama s norijade. Naime, mi u medijima s posebnom pozornošću pratimo događaje iz Pomorske na taj dan. - Ma ne treba gledati samo norijadu. Pođite danas ili sutra u školu pa ćete vidjeti da se djeca potpuno normalno ponašaju. Ne opravdavam njihovo ponašanje, ali tu je većinom muška omladina i oni taj dan rade svašta. Uvijek smo bili na lošem glasu za vrijeme norijade. Pa i meni bi pao mrak na oči taj dan jer su pravili nered. Sjećam moje prve godine u školi i maturalne večeri. Zabava je bila u hotelu
Koliko su se žalili na nastavnike garantiram da je bilo 50 posto slučajeva da je učenik bio u pravu. Smijao sam se što su činili pojedinim nastavnicima, ali znao sam ‘poludjeti’.
petak, 13. svibnja 2022.
Libertas, a oni su tu noć napravili nered pa smo kasnije dobili zabranu da imamo maturalnu bili gdje. Nakon dvije godine išao sam na Babin kuk i molio da nam daju nedovršen hotel Plakir da tu proslavimo. Molio sam ljude i obećavao da neće biti problem. Na kraju je tako i bilo, ali bio je to rizik jer nismo znali što će napraviti kad se ponapijaju. Škola je posebno obilježena zbog takvih stvari, ali nije to baš tako svakoga dana. Nije vam bilo nikad dosadno. Što bi vas posebno izbacilo iz takta?
- Svako jutro sam dolazi u školu u 7:30 sati i od tada do kraja radnog vremena uvijek se nešto događalo. U školi nije vladala atmosfera kao u manastiru. Bio sam prezadovoljan radeći s tim mangupima. Koliko su se žalili na nastavnike garantiram da je bilo 50 posto slučajeva da je učenik bio u pravu. Smijao sam se što su činili pojedinim nastavnicima, ali znao sam ‘poludjeti’. Najviše bi me izbacilo iz takta kad bi lomili po zahodu ili primjerice u Kazbeku ložili drvene klupe i podove. Razumijem kada provociraju nastavnike, prepisuju, bježe s nastave, ali rušenje mi nikako ne može ući u glavu. Sve sam mogao tolerirati, ali to nikako.
Ti mladići su već s 18 godina, nakon završetka srednje škole, spremni za ukrcaj na brod i odlazak u svijet. Jesu li dubrovački pomorci kvalitetni i prepoznati u svijetu?
- Mislim da su dobri. Nisu najbolji, ali su jako dobri. Mukotrpan je posao pomorca, jer privatne tvrtke nemaju milosti i još kad uzmemo u obzir dugotrajnu razdvojenost od obitelji. Zarada je dobra, ali jako se teško dolazi do toga.
Puno znači ta ekonomska neovisnost. Dobro je da netko u gradu zarađuje puno više od političara, a da ne ovisi o njima.
- Ja sam apolitičan, ali pratim politiku. Gdje god ona uplete svoje prste, tu nema sreće. Na brodu nema politike, tamo je samo rad. Jedan pomorac nije opterećen s politikom, dok je u državi situacija drugačija pa da bi postao političar on se u potpunosti mora mijenjati. Ispod svakog nivoa je to što čine ljudi koji nas vode. I kako onda mladi čovjek može imati uzora u njima?
Dobro, pa ima i pomoraca među političarima. Evo primjerice Riki Rossetti, Vido Bogdanović, Silvio Nardelli.
- Ima i liječnika u politici koji su vrhunskih specijalisti. Teško ću se suzdržati da ne odgovorim na pitanje zašto su pošli u politiku.
To ne odobravate?
- Ne podržavam, iako je to njihovo pravo. Na pojedine političare trebali bi prenijeti svoje znanje iz svoje specijalnosti. Teško da je kod nas neki političar čist. Ima i dobrih, istina, nisu svi isti. Ali veliki
Nietzsche je rekao kako je u životu sve prolazno samo su interesi vječni. Je li vam bio nedostatak u odnosu s učenicima to što nikad niste navegavali?
- Na neki način jest, ali u školi smo imali tri kapetana koji su predavali nautičku grupu predmeta. S njima sam puno razgovarao i shvatio sam koje su vrijednosti važne na brodu. Tamo je situacija drugačija – što je rekao zapovjednik, to je rekao i Bog. Nije bilo diskusije. Zato sam nastojao učenicima usaditi naviku da ne kasne na sat i da poslušaju nastavnika ako im je rekao da izađu jer ometaju nastavu. Na brodu nema opravdanja i gonjenja pravde. Što su vam rekli kapetani, je li teže raditi na brodu ili u školi?
- I s njima sam moram obaviti razgovor kada bi počeli raditi. Govorio sam kako znam kakva su pravila na brodu gdje su oni Bog i batina, ali morali su znati da to u školi nisu jer tamo je drugačija situacija. On s brodom može nekog iskrcati u prvoj luci, ali učenika se ne može tek tako izbaciti iz škole. To je ta pedagoška dimenzija. U sustavu piše odgoj i obrazovanje. I kakvu vidite budućnost Pomorsko-tehničke škole i pomoraca?
- Moj nasljednik uspješno vodi školu, spretan je organizator, a posebno je dobar u povlačenju sredstava iz EU fondova kojih nije bilo u moje vrijeme. Ostao sam u dobrim odnosima s ravnateljem i djelatnicima škole. Što će biti s pomorstvom ovisi o tome što će se događati u svijetu. Primjerice, danas Filipinci više nisu jeftina radna snaga, i oni su napredovali u obrazovanju pa imaju sve više zapovjednika i časnika. Teško je predvidjeti što će se dogoditi, ali uvijek će biti trgovačkih i putničkih brodova te jahtaša, a naši ljudi će nalaziti posao. Škola se nikad neće ugasiti. Najveća tragedija nam je bila Šuvarova reforma, ali i to smo preživjeli.
Najviše bi me izbacilo iz takta kad bi lomili po zahodu ili primjerice u Kazbeku ložili drvene klupe i podove. Razumijem kada provociraju nastavnike, prepisuju, bježe s nastave, ali rušenje mi nikako ne može ući u glavu. Sve sam mogao tolerirati, ali to nikako.
U Dubrovniku vlada manjak igrališta i rekreacijskih zona pa veseli informacija kako bi uskoro trebala početi obnova igrališta poviše Gimnazije koje godinama propada
Piše Maro Marušić foto Goran MratinovićIgralište poviše Gimnazije na Pločama godinama je u lošem stanju, a građani i djeca uopće ga ne koriste jer su ulazna vrata sa strane ambulante zaključana. Nejasno je zašto se vrata lokotavaju kada je ovo igralište predviđeno kao mjesto okupljanja građana prilikom potresa ili neke slične nepogode. Često ćemo čuti primjedbe na današnju djecu i mladež kako kise na kompjuterima i pametnim telefonima te da ne izlaze vani, da se ne bave spor-
tom i da su pretili, ali molim vas lijepo, što smo mi kao društvo učinili da su nove generacije rekreiraju? Od rata naovamo, znači punih 30 godina na području Grada Dubrovnika napravljeno je jedno jedino novo igralište – ono na Hladnici, ali djeca ga često ne mogu koristiti za običnu igru, jer je teren pod koncesijom i termini se plaćaju. U ista tri desetljeća apsolutno ni jedno drugo novo igralište (ne kontamo onu minijaturu na Glavici Babinog kuka i koš bez trice u Solitudu) vrijedno spomena nije napravljeno na području Grada Dubrovniku, štoviše, ono daleko najljepše, najspektakularnije i najbolje – Gagarin na Ilijinoj Glavici - pretvoren je u garažu i zamijenjen puno manjom i ružnijom verzijom, a nju je projektirao čovjek koji se u školi grozio tjelesnog. Naime, višu ogradu je napravio na košarkaškom dijelu terena umjesto nogometnom. Nažalost i legendarni teren u Sedam smrtnih grijeha mogao bi zauvijek nestati. On je dio sudskog spora u vezi (de)nacionalizacije i mogao bi se vratiti prijašnjim vlasnicima. Oni su već najavili, ako im se teren u SSG-u vrati u vlasništvo, da će na tom mjestu (g)raditi sukladno GUP-u. S obzirom na to da je riječ o građevinskom zemljištu, niknut će nova zgrada.
Nema novih terena Nažalost nema u Dubrovniku previše novih lokacija gdje bi se novi tereni mogli napraviti, pa one postojeće moramo čuvati i štititi kao da su zidine. Stoga je nevjerojatno da je teren na Pločama u katastrofalnom stanju. Prvotno sam smatrao da je možda i tamo neki imovinskopravni problem, ali
nije. Gimnazija (točnije rečeno Županija kao njen osnivač) stopostotni je vlasnik zemljišta na kojemu je teren. Stoga smo se nadležnom odjelu Županije obratili s pitanjima hoće li se i kada teren obnavljati te zašto ga se zaključava?
Predsjednik Gradskog kotara Ploče-Iza Grada Srđan Obad donosi optimistične vijesti. -Ubrzo kreću radovi. Prošlog tjedna uzele su se mjere za novu podlogu koja će se postaviti, riječ je o gumenom materijalu. Kada teren bude gotov igralište će, jasno, prvotno koristiti Gimnazija za svoje potrebe, a ostatak vremena svi ostali, jer će mu biti javna namjena. Tvrtka Mapei će sponzorirati podlogu, a Grad Dubrovnik će biti nositelj projekta, jer mu je Županija dopustila korištenje terena sljedećih 10 godina. Već prije je igralište treba-
lo biti obnovljeno, ali su korona i manjak financija zaustavili projekt pa smo mi pronašli privatnog sponzora. Nadam se da ćemo uskoro dobiti ovaj važan teren za rekreaciju, ne samo za potrebe stanovnika Ploča, nego i Grada, tako da je i predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović puno pomogao da izguramo ovu ideju – kazao nam je Obad te zaključio kako se teren neće zaključavati.
Nadamo se da će u budućnosti mnogi tereni dobiti novo ruho, ali i da će se izgraditi novi, primjerice u Gospinom polju gdje ima mjesta ako se riješe pitanja vlasništva. Jer ako nećemo paziti igrališta kao najvrjedniju imovinu, onda se nemamo što ljutiti na mladost koja bulji u mobitele i igra igrice. Što da drugo rade, ako neće šutati trice i gurati loptu kroz noge?
Od rata naovamo, znači punih 30 godina na području Grada Dubrovnika napravljeno je jedno jedino novo igralište –ono na Hladnici, ali djeca ga često ne mogu koristiti za običnu igru, jer je teren pod koncesijom i termini se plaćaju
Nažalost i legendarni teren u Sedam smrtnih grijeha mogao bi zauvijek nestati. On je dio sudskog spora u vezi (de) nacionalizacije i mogao bi se vratiti prijašnjim vlasnicima
Nakon što je u Dubrovniku prošlog tjedna otvoren prvi gej bar, u gradu se sada nastavlja moderniziranje ponude i otvara se i striptiz klub
Nakon više desetljeća jednolične ponude, tipskih suvenirnica, restorana brze hrane i pokojih ekskluzivnijih ponuda za bogatu klijentelu, Dubrovnik ove sezone postaje grad koji može parirati najvećim svjetskim metropolama. Dubrovnik je i kroz povijest često bio preteča u promjenama i liberalnim idejama, no grad je kroz moderne godine izgubio dio svoje ‘modernosti’ i oslonio se ponajviše na povijest i kulturnu baštinu, a sada se stvari ubrzano mijenjaju.
Nakon što je uspavani dubrovački puk pred sezonu probudila vijest o otvaranju prvog gej bara, sada će Dubrovčani imati još jednu ‘vruću temu’ za ćakulanje.
Kako doznaje Dubrovački dnevnik, od dobro upućenih izvora, na Batali se ovog ljeta otvara striptiz klub, iako se ta informacija još uvijek drži podalje od javnosti. Prostor ljetnikovca Sorgo – Giorgi – Matijević iz 18. stojeća, pokraj nekadašnje Atlantske plovidbe, ubrzano se priprema i uređuje za luksuzni klub koji će se za nešto više od mjesec dana otvoriti.
Neslužbeno se spominje kako je riječ o Cabaret Gentlemen’s Clubu Cristal, elitnom noćnom striptiz klubu koji slovi za najluksuznije mjesto takve ponude u regiji. Cristal klub postoji već u Sarajevu i Rogoznici u Marini Frapa. U Sarajevu klub radi
Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović, Službene fotografije Cabaret Gentlemen’s Club Cristal, ilustracija
kroz cijelu godinu, svaku večer bez iznimke, dok u Rogoznici, koja je orijentirana ponajprije na turističku sezonu, klub radi od svibnja do listopada. Kako doznajemo, u Dubrovniku bi klub trebao raditi minimalno deset mjeseci.
Zaposlenici u klubu se već traže pa su tako otvorena mjesta za konobarice i plesačice. Tim se već djelomično oformio, s obzirom na to da je u trenutku našeg razgovora izvor blizak klubu kazao kako je već osam djevojaka formalno odabrano za posao plesačica i kako su ostala otvorena tek dva mjesta.
U klubovima ovakvog tipa sve djevojke, ovisno o tome koliko su profesionalne u plesu i radu, dobivaju dnevnicu, a pored toga i postotke od pića, gdje svaka boca ima određeni iznos koji ostvaruje kao proviziju, pa su tako veće provizije na skuplje boce alkohola.
Pored fiksne dnevnice i postotka, dodatno se plaća ples u krilu. Posjetitelji kojima je u svakom trenutku zajamčena diskrecija, mogu svoj novac zamijeniti za tzv. ‘funny money dolare’ te njima počastiti djevojke prilikom izvođenja točke. Djevojke i od tih ‘funny money dolara’ zarađuju postotak.
Kako tvrdi naš izvor, plesačice u prosjeku mjesečno zarade između pet i sedam tisuća eura.
GODINE NISU BITNE, ALI IZGLED JESTNa naše pitanje o rasponu godina koji je prihvatljiv za posao plesačice, izvor blizak klubu odgovara kako je jedini uvjet da je djevojka punoljetna, a kako gornja granica ne postoji. Navodi primjer jedne trenutno zaposlene plesačice koja ima 47 godina uz komentar kako joj je fizički izgled - „boli glava“, osim toga u ovim klubovima plešu fitnes trenerice, kao i europske prvakinje u pool danceu, odnosno plesu na šipki.
Radno vrijeme još uvijek nije definirano do kraja, no to će svakako biti noćni sati, a opcije su od 21 do 5 ili od 22 do 4 sata. A izvor blizak klubu ističe kako je upravo to radno vrijeme prednost jer u gradu na moru uz takvo radno vrijeme može se naći vrijeme za privatan život, odmor, druženje i kupanje. Ova vijest svakako će potaknuti šuškanja u gradu, ali oni koji se ovim poslom bave ističu kako je sve transparentno, kako su svi zaposlenici uredno prijavljeni; ako su stranci, ishodi se radna dozvola i svima se uredno plaćaju obaveze i doprinosi. „Sve je legalno, posao kao i svaki drugi“, ističe naš izvor na kraju razgovora. S obzirom na to kako je u Dubrovniku u sezoni uvijek aktualna tema nedostatak radne snage, pitanje koje jedino ostaje neodgovoreno jest –tko će plesati za Dubrovčane i turiste? Dubrovkinje ili inozemna radna snaga, primjerice trenutno aktualni Nepalci? Pardon, Nepalke. S obzirom na to kako su neka tražena radna mjesta već popunjena, čini se kako takvih problema novi ugostitelji u Gradu ipak neće imati, no sve će biti jasnije kroz mjesec dana.
U zgradi pored nekadašnje Atlantske plovidbe, na Batali, otvara se Striptiz klub. Prostor se ubrzano priprema i uređuje jer se za nešto više od mjesec dana tu otvara Cabaret Gentlemen’s Club Cristal.
Traži se deset plesačica, a navodno je već osam mjesta popunjeno. Dnevnica iznosi 40 ili 50 eura, a uz to dobivaju se provizije od prodanog pića i ‘funny money dolara’. Posebno se naplaćuje i ples u krilu, pa djevojke mjesečno zarađuju od pet do sedam tisuća eura.
Ines
Koji je bio najsretniji dan u vašem životu? Koji je to momenat kad ste zadnji put bili potpuno bezbrižni i sretni? Možda ćete kazati kako je to bio dan kad ste se vjenčali ili kad ste dobili dijete, no bez obzira na značaj tih događaja u vašem životu, vrlo je vjerojatno kako ste zadnji put kad ste bili potpuno bezbrižni i zaista neopisivo sretni, bilo neko obično popodne u vašoj ulici, kad ste s ostalom djecom šutali loptu. Ne razmišljajući o obvezama, sa sendvičem u ruci i zamazanih usta, igrajući se na frnja, na poklape, na lastike sa svo-
jim prijateljima, vjerojatno ste bili najsretnija osoba na svijetu. Upravo u to vrijeme i u tu emociju, turiste će pokušati vratiti naša sugrađanka, dijete Grada Deša Ficović Kosović koja organizira jednu potpuno drugačiju turističku turu. ‘Red Ball Tour’ dočarat će im Dubrovnik kroz prizmu igara koje su se prije 20 ili 30 godina igrale na gradskim ulicama, kad su se tamo gdje se danas nalaze stolovi nalazile barice, a umjesto zveckanja pantarulima i ožicama iz restorana, čula se dječja graja i udaranje lopte.
35
„Kad ih budem vodila po Gradu, plan je da im dočaram tu atmosferu nekog običnog popodneva, kad sjediš na skalinima i ne znaš što bi sa sobom. No, kad si dijete, smisliš kako ispuniti vrijeme, odigraš igru, jednu, drugu, treću, pođeš doma po sendvič, vratiš se na ulicu i tu si do kasnih noćnih ura. Da, tako smo provodili vrijeme....,“ s posebnom se nostalgijom prisjeća Deša koja i inače vodi turističke ture po Gradu, ali ova će joj biti posebno draga. A sasvim sigurno će posebna biti i samim turistima koji je, kako kaže, uvijek pitaju o životu u Gradu. „Jednom kad sam vodila turu zaglavila sam na zidinama s ljudima koje sam vodila. Bila je velika delumbija i morali smo se skloniti dok prođe. Počela sam im pričati neke dogodovštine iz djetinjstva i to im je bilo super. Često bi me znali pitati kako se živjelo u Gradu prije, iza rata. Općenito, kad kažete kako ste se rodili u Gradu imaju tisuću pitanja i to im je zanimljivo. Isto tako, kad s turom dođem na dno skalina, onda se obavezno čude – o Bože, koliko skala! I onda im kažem – zamislite da ste na vrhu skala i lopta vam pođe niza skaline. Sa Svete Marije sve dole do Široke. Pa idete po nju po tri puta dnevno, ne možete je stići,“ govori Deša.
Turisti koji budu sudjelovali u ovoj turi, srećom, neće trebati trčati niza skaline više puta jer bit će ljeto, bit će vruće, a ni gradske površine nisu slobodne kako su nekada bile. No, Deša će ih u to vrijeme i takav Dubrovnik pokušati vratiti kroz neke jednostavne igre koje nisu fizički zahtjevne poput na frnja ili na poklape. Usput uz smijeh ka-
že kako će ih baš pitati kako se u njihovoj zemlji zove igra ‘na poklape’.
Krenut će se s kultnog igrališta na Pelinama gdje će turisti imati priliku doživjeti Grad, ne kroz prizmu Dubrovačke Republike, nego kroz prizmu gradskih kvartova i njihovih ‘rivalstava’ u igri. Upoznat će ih Deša sa šahovskom olimpijadom iz 1950. godine kojoj je Dubrovnik bio domaćin. Onda će zaigrati na frnja u parku u Pilama, baš kao nekada, kad su djeca Grada vrlo dobro poznavala terene koji su idealni za tu igru jer su bili djeca kamena i unutar zidina nisu mogli imati logore ni stabla. Nakon toga će se napiti vode iz Onofrijeve fontane, skakati na maskeron te poći iza Roka gdje se prije igrao nogomet. Da sada tamo nisu stolovi, vjerojatno bi se igrao i danas.
„Cilj mi je da zamisle te ulice kako su nekada izgledale. Svaki kvart ima iscrtane barice, no one se zbog stolova restorana i kafića danas ne vide. Iza Roka se nalazi najstariji uklesan natpis u kojem se spominje lopta, a zabrana igranja nogometa ispred Katedrale i Franjevačkog samostana datira iz 15. stoljeća. Djeca su se tome morala adaptirati i preseliti s loptom u neke manje ulice,“ govori nam Deša.
Nakon toga će zaigrati ‘na poklape’, a potom će poći na Svetu Mariju i izgubiti se u labirintima malih gradskih uličica koje savršeno ocrtavaju duh Grada, ali ih gosti uglavnom ne stignu vidjeti jer šetaju frekventnijim mjestima. Zaigrat će na lastike, a onda posjetiti Pustijernu gdje se može vidjeti fotografija koja prikazuje kako je prije izgledao nekadašnji košarkaški teren.
„Kad ih budem vodila po Gradu, plan je da im dočaram tu atmosferu nekog običnog popodneva, kad sjediš na skalinima i ne znaš što bi sa sobom. No, kad si dijete, smisliš kako ispuniti vrijeme, odigraš igru, jednu, drugu, treću, pođeš doma po sendvič, vratiš se na ulicu i tu si do kasnih noćnih ura. Da, tako smo provodili vrijeme....,“ s posebnom se nostalgijom prisjeća Deša
Dubrovački dnevniK petak, 13. svibnja 2022. Ljudi među nama„Gospar Boris Njavro mi je pričao kako je to bio jako popularan teren. Naposljetku, tu su igrale Cibona i Jugoplastika. Na njemu bi uvijek bila gužva i dok bi se čekao red, ispod tadašnjeg zatvora bi se igrao nogomet. Bile su tu iscrtane dvije barice, a kad bi privremeni zatvorenici čuli djecu kako lombraju, znali bi im konopom spuštati pare kako bi im kupili cigare,“ prepričava Deša anegdotu.
ZA IGRU TREBA MAŠTA
Ipak, vremena su se promijenila. Modernom je čovjeku danas puno toga lako dostupno. Za skratiti vrijeme nije potrebno smišljati igre na ulici, dovoljno je svega nekoliko klikova mišem. No, u tim vremenima, kao da je bilo nečeg istinitijeg, kao da je bilo više emocije stoga ne čudi Dešin poseban sentimenat.
„Zamislite jedno popodne u kojem se ništa posebno ne događa i mama vas je poslala da se igrate na ulicu gdje se skupila ekipa od 10 djece kojima je isto dosadno. Trebat će vam mašta da biste se zabavili. Jedino uz pomoć mašte i sad možemo zamisliti što biste sve radili i čega biste se igrali. I meni je to teško danas zamisliti, ali probat ću im to dočarati, i rukama, i nogama,“ govori Deša. Moglo bi se kazati kako je tura na tragu u javnosti omiljenih Gradskih uličnih igara iz 2020. godine koje su vratile građane od Konavala do Primorja unutar zidina gdje su sreli svoje stare prijatelje i igrali graničara, na puca ili Crne kraljice. Deša je također bila jedna od organizatorica pa se može kazati kako će Gradske ulične igre ostati nešto iskonski dubrovačko, namijenjeno građanima, dok će ‘Red Ball Tour’ biti projekt prilagođen turistima. Na pitanje možemo li ponovno očekivati Gradske ulične igre u Gradu, Deša odgovara potvrdno.
„Još ove godine smo svjedočili epidemiološkim mjerama i sve dok ih bude, nećemo organizirati taj događaj jer ne želimo ograničavati broj osoba koje bi sudjelovale. Interes je odličan i ako sve bude u redu, vjerujem kako bismo ih ove zime mogli organizirati. Postoje želja, interes i volja, samo je pitanje mogućnosti,“ kaže Deša koju posebno dira depopulacija Grada. Kako kaže, danas je njena kuća postala otok među restoranima, a nekada su te ulice bile pune dječje graje, igre i veselja. A turisti će se upravo u neko drugo, ne tako davno vrijeme moći vratiti kroz njenu turu i doživjeti Grad na jedan drugačiji način. Vidjeti ga očima djeteta prepunog mašte. „Mislim kako će turisti uglavnom zaboraviti tko je autor fontane i iz kojeg stoljeća datira neka crkva, ali će im emocija ostati u sjećanju,“ poručuje Deša koja kaže kako ništa ne vrijedi ako ne počiva na sentimentu. Na osjećaju. Ona u tome nastoji biti posebno iskrena.
„Gospar Boris Njavro mi je pričao kako je košarkaški teren na Pustijerni bio jako popularan. Naposljetku, tu su igrale Cibona i Jugoplastika. Na njemu bi uvijek bila gužva i dok bi se čekao red, ispod tadašnjeg zatvora bi se igrao nogomet. Bile su tu iscrtane dvije barice, a kad bi privremeni zatvorenici čuli djecu kako lombraju, znali bi im konopom spuštati pare kako bi im kupili cigare,“ prepričava Deša anegdotu
Jadrolinijini putničko – teretni brodovi u međunarodnoj plovidbi
Piše Ivo Batričević foto privatni arhivBrodovi su mogli ukrcati 1700 tona tereta u tri skladišta koje su ukrcavali / iskrcavali s brodskim samaricama - derićima, a 217 putnika je imalo dovoljno vremena za razgledavanje grada
Nakon završetka Drugog svjetskog rata bilo je veoma malo brodova koji su mogli odmah zaploviti jer dosta njih je bilo oštećeno, a neki su bili i potopljeni. Nakon osnutka Jadranske linijske plovidbe (kasnije imenom Jadrolinija) 20. siječnja 1947., iste godine započinje prva putničko - teretna pruga u međunarodnoj plovidbi iz Sušaka prema Draču i Valoni (Vlora) s među-lukama na našoj obali. One su u početku trajale 14, a kasnije 7 dana, a ukrcani putnik je mogao putovati do nekog grada na obali ili kao putnik na kružnom putovanju te se morao prilagoditi potrebitom stajanju broda u luci kako je diktirao ukrcaj i iskrcaj tereta, ali ipak je dovoljno stajao da se može razgledati grad. Ova pruga je ukinuta u ljeto 1948. Od 1953. godine ISTRA (prva) je u paru s parobrodom LASTOVO započela održavati međunarodnu stalnu tjednu prugu broj 101 koja je imala svoj red plovidbe i točno se unaprijed znalo kad u koju luku brod dolazi, a kada isplovljava što je bilo dovoljno putnicima za ugodno razgledavanje grada.
Polazak je bio iz Trsta srijedom u 13:00, a dolazak u Pirej utorkom ujutro u 08:00, tičući luke: Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik, Kotor, Krf, Patras i Itea s uvjetnim pristajanjem (ako bi bilo robe ili putnika) u lukama Ravnice, Dugi Rat, Zelenika, Risan, Preveza, Messalonghi, Eleusis i Ist-
hmia. Iz Pireja bi povratno isplovio srijedom u 21:00 s dolaskom u Trst u utorak ujutro u 07:00 sati. Tako su plovili do 1960. godine kad su ih zamijenili motorni brodovi-blizanci, novogradnje OPATIJA i OREBIĆ. Njihova pruga broj 101 je ticala luke: Trst, Kopar, Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik, Bar, Brindisi, Krf, Patras, Pirej te povratno Pirej, Itea, Patras, Krf, Bari, Bar, Kotor, Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar, Rijeka, Kopar, Trst.
Novogradnja DALMACIJA na novoj putničko - teretnoj pruzi prema Bliskom istoku je zaplovila 11. travnja 1965., a od 1. srpnja iste godine i ISTRA. Tjednik “Dubrovački vjesnik” u svojem je izdanju zabilježio kako je DALMACIJA prvi put uplovila u luku Gruž već 16. travnja. Plovili su u pruzi od Rijeke do Aleksandrije, tičući luke Veneciju, Trst, Split, Dubrovnik, Pirej, Heraklion, Bejrut i Limasol. Brodovi su mogli ukrcati 1700 tona tereta u tri skladišta koje su ukrcavali / iskrcavali s brodskim samaricama - derićima, a 217 putnika je imalo dovoljno vremena za razgledavanje grada. Zbog ubrzanog razvoja zračnog prijevoza šezdesetih godina i konkurentnih talijanskih putničko-teretnih brodova na istoj liniji, Jadrolinija od 13. ožujka 1967. povlači ISTRU koja preuzima prugu Jadran – Istanbul, a
petak, 13. svibnja 2022.
Brodovi su mogli ukrcati 1700 tona tereta u tri skladišta koje su ukrcavali / iskrcavali s brodskim samaricamaderićima, a 217 putnika je imalo dovoljno vremena za razgledavanje grada
onda i DALMACIJU u sezoni 1968. Krajem godine zbog pomanjkanja putnika i tereta Jadrolinija povlači oba broda te ih šalje u talijansko brodogradilište u Monfalconeu gdje ih preuređuju u kruzere. Povlačenjem ISTRE i DALMACIJE prestala je putničko-teretna veza jedinog hrvatskog putničkog brodara s Grčkom i zemljama Bliskog istoka, s tim da je Jadrolinija nastavila ploviti na tim prugama s njihovim teretnim brodovima: Orebić, Lastovo, Sloboda, Bratstvo, Lun i Rad do 1985. godine kada se pruga u potpunosti ukinula.
DALMACIJA je za Jadroliniju izgrađena u brodogradilištu Uljanik u Puli te je predana naručitelju 13. travnja 1965. Sama gradnja broda nije prošla baš dobro jer su 27. kolovoza 1964. nakon eksplozije pri uređenju pramčanog balastnog tanka poginula tri radnika. Brod je imao 5651 bruto registarskih tona, duljinu 117 i širinu 16,5 metara. Dva dizel motora Sulzer, proizvedena u tvornici “Jugoturbina” iz Karlovca ukupne snage 5166 Kw preko dvije propele su mu omogućavale brzinu od 18 čvorova. Imao je bočne stabilizatore koji su smanjivali ljuljanje broda, a prilikom dolasku u luku bi ih uvlačio. U prugu prema Dalekom istoku kao putničko - teretni brod je ušao u travnju 1965. odmah nakon primopredaje broda. Zbog nedostatka tereta i putnika Jadrolinija je krajem 1968. povukla brod iz pruge te ga je poslala u talijansko brodogradilište Cantieri Riunti dell”Adriatico (CRDA) - Cantiere San
Marco u Monfalconeu na preuređenje kao brod za kružna putovanja. Teretni prostor su preuredili za potrebe putnika, a teretne samarice - deriće su zamijenili s teretnom dizalicom manje nosivosti. Od 1969. godine počinje ploviti kao brod za kružna putovanja s 316 putnika i plovi uglavnom ustaljenim programom, ljeti u vodama Sjeverne Europe sve do 79. stupnja sjeverne zemljopisne širine, zimi obalama Južne Amerike i zapadne Afrike, a u proljeće i jesen Sredozemljem. Gospar Drago Korda je plovio kao časnik na brodu DALMACIJA od studenog 1969. do travnja 1970. kada su i DALMACIJA i ISTRA plovili po Antilima. Kako je ispričao, oba su naša broda na sedmodnevnim krstarenjima tada ticali luke: Guadeloupe, Curacao, La Guaira (Venezuela), Port au Prince (Trinidad i Tobago), Bridgetown (Barbados) i Santa Lucia. DALMACIJA je 1973. godine plovila 280 dana, 1974. godine 244 dana, 1975. godine 259 dana itd. Nakon svjetskog uspona u kruzing turizmu 1975. godine, pomalo je došlo do laganog pada broja putnika i broja ukupnih dana plovidbe zbog velike konkurencije novoizgrađenih brodova koji su imali i veći kapacitet, međutim i dalje se plovilo.
DALMACIJA je pod zapovjedništvom Dubrovčanina kapetana Paska Nadramije otplovila u daleke vode Australije. Pred desetak godina kap. Nadramija mi je iz svoje matrikule pročitao: “Na DALMACIJU sam se ukrcao u Malom Lošinju 7. studenog 1981. te sljedeći dan odveo brod u Veneciju gdje smo ukrcali skupinu australskih putnika. Plovidba nas je vodila preko Port Saida, Sueza, Djiboutija, Colomba i Singaporea do australske luke Fremantle, zapravo luke grada Pertha. S novim skupinama putnika učinili smo dva krstarenja od po 25 dana na ruti Perth - SingapoDalmacija isplovljava iz luke Gruž
petak, 13. svibnja 2022.
re Hongkong - Manila- Surabaya (Java) te dva putovanja od po 20 dana oko Australije: Perth – Port Hedland- Darwin - Brisbane Sydney - MelbourneAdelaide. Povratak u Jadran nas je vodio smjerom Singapore - Colombo - Port Said- Mali Lošinj. Tu sam se i iskrcao s broda 24. svibnja 1982.” Ovo je bilo prvo i do sada jedino kružno putovanje nekog hrvatskog putničkog broda u vodama oko australskog kontinenta. Pred sami Domovinski rat DALMACIJU upisuju u tvrtku Adriatic General Shipping Corp. Kingstown te vije zastavu Sveti Vincent i Grenadini, a već sljedeće godine vlasništvo broda upisuju u Jadrolinija Cruises Ltd. Rijeka. Godine 1997. DALMACIJA je prodana tvrtki Intercruise d.o.o. Zagreb i upisana je na Intercruise Ltd. Nassau, a i dalje vije hrvatsku zastavu, luka upisa je Rijeka. Godine 2001. je ponovo prodana tvrtki United Shipping Servisces Two Inc. Monrovia, luka upisa Pula (Uljanik Plovidba d.d. Pula). Njen zadnji vlasnik od 2006. je bila tvrtka Adriatic Cruises d.o.o. Rijeka (Autotrans d.d.). Od tada je DALMACIJA zimi bila bez posla i u raspremi, a ljeti je svakim danom imala sve manje i manje putovanja tako da su je mogli napuniti svako drugo putovanje, i to s pola kapaciteta. DALMACIJA je krajem 2009. prodana u rezalište za 770,000 US dolara, te preko tvrtke Sollyshim Shipping Ltd. Charlestown i pod zastavom Sveti Kristofor i Nevis je nasukana 2. siječnja 2010. u rezalištu Alang u Indiji.
ISTRA je za Jadroliniju izgrađena u brodogradilištu Uljanik u Puli te je predana naručitelju 10. srpnja 1965. Brod je imao 5635 bruto registarskih tona, duljinu 117 i širinu 16,5 metara. Dva dizel motora Sulzer, proizvedena u tvornici “Jugoturbina” iz Karlovca ukupne snage 5166 Kw preko dvije propele su mu omogućavale brzinu od 18 čvorova. Baš kao i DALMACIJA, imao je bočne stabilizatore, plovio je prema Dalekom istoku kao putničko – teretni brod te je iste godine u Italiji preuređen za kružna putovanja, nakon čega je od 1969. plovio na istim putovanjima s 314 putnika. ISTRA je 1973. godine ukupno plovila 231 dan, u 1974. godini 282. dana, u 1975. godini 291 dan, kada dolazi do postupnog pada broja putnika i smanjenih dana plovidbe u godini, ali i dalje se plovilo. Tri Jadrolinijina kruzera duge plovidbe: DALMACIJA, ISTRA i ADRIANA su svakim danom bila sve starija, trebalo je svaku godinu uložiti sve više i više novaca u njihovo održavanje da bi se zadovoljili svjetski standardi i uvjeti konvencije SOLAS (Safety of Life at Sea). Njihov kapacitet putnika je bio malen u usporedbi s novogradnjama ostalih svjetskih brodarskih kompanija tako da je 1991. godine ISTRA prodana tvrtki Techimex Moskva s lukom upisa Jalta i zastave Rusije. Mijenjaju joj ime u ASTRA te plovi između Odese i Haife u Izraelu. Od 1993. mijenja više vlasnika i imena te se od 1966. zove ASTRA I, a od 1999. NAUTILUS 2000. Kada ga je 1999. kupila Arcalia Shipping Lisbon, u matičnoj luci Madeira ga je upisala pod novim imenom ARION pod kojim je često posjećivao jadransku obalu. U rujnu 2012. ARION je zaplijenjen u crnogorskoj luci Bar zbog financijskih problema u koje je upao Arcalia Shipping te njenog kasnijeg stečaja. Na dražbi ga je 2013., zajedno s ostalim brodovima iste kompanije kupio portugalski Portuscale Cruises i preimenovao u PORTO. Dulje vremena je ležao raspremljen u Lisabonu, a onda je obnovljen i nastavlja s kružnim putovanjima da bi 2017. bio prodan u rezalište za 1,5 milijuna eura, i konačno izrezan u rezalištu brodova Aliaga u Turskoj dana 5. studenog 2018.
Gosp. Anton Heuff sa sajta Fleet File Rotterdam bio više puta u Dubrovniku i boravio je u hotelu Petka u Gružu po cijelu sedmicu s namjerom da slika sve Jadrolinijine brodove
Tijekom mojeg dugogodišnjeg kolekcionarstva (kartofilija) na temu brodova posjedujem 6000 original brodskih kartolina putničkih i trajekata te veliki broj fotografija slikanih u Gružu i pored Lokruma. U tom mojem hobiju tijekom zadnjih 25 godina sam imao jako puno kontakata s ljubiteljima brodova i otkrio sam da isti cijene Jadroliniju i obožavaju njene brodove. Spomenut ću samo njezina dva obožavatelja, gosp. Ian Boyle iz Istočnog Sussexa pored Londona koji ima jedan od najvećih sajtova na svijetu “Simplonpc.uk” s temom kartolina i fotografija kruzera i trajekata. Bilo mu je posebno drago kada smo zajedno na sajtu obradili Jadroliniju od njenog osnutka do današnjih dana te smo zato tražili i dobili dopuštenje od Uprave Jadrolinije za javno objavljivanje. Ian Boyle je u prestižnom Londonskom klubu Ocean Liner Society u dva navrata držao predavanje uz pokazivanje slajdova s dijaprojektora sa svim brodovima Jadrolinije, a glavna tema su bili putničko - teretni brodovi DALMACIJA i ISTRA. On, kao veliki obožavatelj ljepote i elegancije naših brodova je mnogobrojnom članstvu tog prestižnog kluba prezentirao kako su naši brodovi bili daleko ljep-
ši od talijanskih koji su isto kao i naša dva plovili u pruzi prema Dalekom istoku. Ian Boyle je tri puta posjetio Dubrovnik, i to samo da slika brodove Jadrolinije. Tako je i gosp. Anton Heuff sa sajta Fleet File Rotterdam bio više puta u Dubrovniku i boravio je u hotelu Petka u Gružu po cijelu sedmicu s namjerom da slika sve Jadrolinijine brodove. Plovio je na svim brodovima u lokalnoj pruzi, a onda bi se dužobalnom linijom otputovao do Rijeke i autom do Rotterdama. Anton Heuff je puno fotografija Jadrolinijinih brodova postavio na sajtu “Shipspotting.com”.
U prilogu ovog teksta je više kartolina i fotografija te jedna unikatna fotografija koju sam slikao iz Jedriličarskog kluba Orsan 20. rujna 2007. gdje vidimo ponovni susret dva broda blizanca u luci Gruž nakon punih 17 godina. Bila je to iznimna prigoda vidjeti ih ponovo zajedno s tim da je DALMACIJA bila u vlasništvu Adriatic Cruisesa, a bivša ISTRA je bila pod imenom ARION u vlasništvu Classic Internationala iz Portugala.
Dio ovog teksta je preuzet iz monografijeJadrolinijapo odobrenju gosp. MarijanaŽuvićai gospodina Slavka Lončara.
Dubrovački dnevniK petak, 13. svibnja 2022. Priče o moru i brodovima 41Njihov kapacitet putnika je bio malen u usporedbi s novogradnjama ostalih svjetskih brodarskih kompanija tako da je 1991. godine ISTRA prodana tvrtki Techimex Moskva s lukom upisa Jalta i zastave Rusije. Mijenjaju joj ime u ASTRA te plovi između Odese i Haife u IzraeluDalmacija u rezalištu Alang – Indija Prvi dolazak Istre u Gruž 1965. Dalmacija, Adriatic Cruises & Arion, Classic International (foto Ivo Batričević)
U svibnju tradicionalno Grad Dubrovnik i Dubrovačko – neretvanska županija dodjeljuju priznanja za najbolje sportaše u prethodnoj godini
Priznanja su dodijeljena povodom Dana Dubrovačko –neretvanske županije.
Najuspješniji sportaš Grada Dubrovnika u 2021. godini je član PK Jug Mario Šurković, dok je najuspješnijom sportašicom proglašena Petrunjela Pavić, članica Judo kluba Dubrovnik 1966.Najuspješnija ženska ekipa u 2021. godini je Ženski košarkaški klub Ragusa, a najuspješnija momčad Auto Klub Dubrovnik Racing. Posebno priznanje Dubrovačkog saveza športova za sportska postignuća, razvoj, unaprjeđenje i promicanje dubrovačkog sporta za 2021. godinu je dobio Muharem Kočić, jedan od najboljih dubrovačkih nogometaša svih vremena i trener.
Što se tiče prizanja za najmlađe kategorije, u pojedinačnoj kategoriji su ih dobili Erik Antolović (AK Dubrovnik), Nikola Vatović (AK Ragusa Racing), Ana Vukanović (Taekwon-do klub Shark), Nina Vukanović (Taekwon-do klub Shark), Karmen Topalović (Taekwon-do klub Shark), Toni Mužević (Taekwon-do klub Shark), Tomislav Birimiša (Taekwon-do klub Shark), Maroje Capur-
so (Taekwon-do klub Shark), Nikoleta Popović (Taekwon-do klub Shark), Marko Janičić (BK Dubrovnik), Patrik Konjuh (BK Dubrovnik), Lučia Galjer (BK Dubrovnik), Patrik Karamatić (BK Dubrovnik), Lea Burazor (BK Dubrovnik), Erika Konjuh (BK Dubrovnik), Mario Šurković (PK Jug), Vlaho Nenadić (PK Jug), Josip Bulić (JK Dubrovnik 1966.), Šejla Škaljić (JK Dubrovnik 1966.), Leticia Tarocco (TK Ragusa) i Ana Petković (TK Ragusa).
U ekipnoj kategoriji, priznanja su dobili: juniorska ekipa VK Jug Adriatic Osiguranje, predkadetkinje ŽKK Ragusa, djevojčice do 13 godina ŽKK Ragusa, kadetkinje ŽVK Jug, mlađi juniori BK Dubrovnik i kadeti BK Dubrovnik.
Izvršni odbor krovne županijske sportske organizacije za najveću sportsku nadu za žene proglasio je Ivu Bule, dok je u muškoj konkurenciji to Erik Antolović. Najuspješnija članica županijske zajednice sporta je Zajednica sportova Općine župa dubrovačka. Nagradu za najuspješnijeg
Najuspješnija
ženska ekipa u 2021. godini je Ženski košarkaški klub Ragusa, a najuspješnija momčad Auto Klub Dubrovnik Racing.
trenera dobio je Mateo Semiz. Najuspješnija sportašica je Petrunjela Pavić, sportaš Mario Šurković. Najuspješnija ekipa DNŽ je Ženski košarkaški klub Ragusa, a momčad Auto klub Dubrovnik racing. Posebno priznanje dobio je sportski no-
vina Davor Buconić. Nagrada za godišnjicu kluba otišla je Nogometnom klubu Slaven gruda, a magradu za životno djelo dobio je judo trener Željko Đapić. Priznanja su dodijeljena povodom Dana Dubrovačko – neretvanske županije.
petak, 13. svibnja 2022. Dubrovački
U spomen na dragu tetu Pavicu prilažu 500,00 kn.: Nela, Braco i Nina. Korisnici i djelatnici Doma zahvaljuju na poklonima.
UdruGA za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije
Udruzi za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije doniraju
- U spomen na Katu Đečević , umjesto cvijeća 100,00 kn prilaže Novaković Nikica
- U spomen na susjeda Iva Miljasa 100,00 kn prilaže obitelj Koprivec
Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge IBAN HR9823400091110343594 kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!
Mole se darovatelji koji svoje priloge
uplaćuju na žiro-račun Udruge IBAN HR9823400091110343594 kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com
Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!
UDRUGU SLIJEPIH DAROVALI SU
U spomen na pok. gospođu Pavicu Šperk Šundrica obitelj Klarić uplatila je 500,00 kuna. Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima.
Žiro račun za uplatu: IBAN HR502407000-1100021348
CARITAS Dubrovačke biskupije
Zahvaljujemo na ljubavi pretočenoj u dar potrebitima Caritasa Dubrovačke biskupije: -Zoran i Katica Đurasović u spomen na dunda p. Mata Crnčevića - 300 kn Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim donacijama potrebitima!
Sve info na: https://caritas.db.hr IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka
U spomen na dragog gospara Stipa Ruskovića, 300 kuna prilažu Mirjana, Mirna i Ivana Rusković; Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara donacija 300 kuna;
U spomen na pok. Anu Mikulić, 1100 kuna prilažu zaposlenici Odjela ljudskih potencijala i pravnih poslova ALH;
U spomen na pok. Iva Gluhonju, 1000 kuna prilažu kolege Maturanti Nautike 1963.g.
Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.
IBAN: HR7924070001100305036
Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr ili zvati na: Mob: 095/368-9227 ( ranim danom od 9:00 – 17:00)
Zaštita zdravlja djece i prevencija bolesti najmlađih pacijenata stalno je u fokusu Poliklinike Marin Med. U nastojanju proširivanja spektra zdravstvenih usluga odnedavno je pedijatrijskom timu pridruženo još jedno poznato ime. Prim.mr.sc.Marija Radonić , ugledna dubrovačka specijalistkinja pedijatrije i subspecijalistkinja pedijatrijske pulmologije, u Poliklinici Marin Med povremeno će primati male pacijente sa problemima akutnih i kroničnih bolesti dišnih puteva poput bronhitisa i astme.
Ambulanta dr. Radonić biti će jednom tjedno i to svake srijede, a pregledi će se obavljati uz obaveznu rezervaciju termina.
Dolaskom primarijus Radonić u Polikliniku Marin Med, tim pedijatrije Poliklinike Marin Med svakako je proširen i ojačan te su uz nju malim pacijentima na raspolaganju i pedijatrice dr.Mirela Čurlin i dr. Marijana Rogulj kao i dr. Darko Antičević specijaliziran za dječju ortopediju.
Pratite nas na našoj web, Facebook i Instagram stranici! POLIKLINIKA MARIN MED
Naručite se na pregled! Dolaze: -dr.sc. Vjekoslav Radeljić, dr.med., specijalist interne medicine, kardiolog- ambulanta u srijedu i četvrtak 1. i 2. lipnja 2022.
-dr. Andrija Gelić, specijalist nuklearne medicine, subspecijalist za štitnjaču- ambulanta u ponedjeljak i utorak, 6. i 7. lipnja 2022.
Tel: +385 (0)20 400 500, +385(0)20 400 505
Poliklinika Marin Med dr.Ante Starčevića 45 Dubrovnik www. marin-med.com, email: info@marin-med.com
petak, 13. svibnja 2022. Dubrovački dnevniK
Prodajem autoprikolicu i old timer Opel manta. Kontakt: 091 151 7650
Renault Megane 1998 god. Bijela boja. 205000km. Cijena 6500 kn. Mob:0958225056
Prodajem dijelove za Mazdu 323 F. Kontakt: 098 923 1116
Prodaje se Chervolet Spark 2007 godište, uščuvan i ispravan. Automobil je registriran do 10/22. godine. Drugi vlasnik i samo 54000km. Moze se pogledati u Mokošici. Cijena po dogovoru.Zvati na broj 020/452827.
Iznajmljujem poslovni prostor ulica Marina Getaldića 12. 16m2, wc + voda. Kontakt: 099 800 9820
Iznajmljujem sobe na duže vrijeme u Župi dubrovačkoj(cibaca) cijena po dogovoru Mob.0922858452
Izdajem poslovmi prostor 16 m u Gradu M.Getaldića 12. Mob:099 800 9820
Iznajmljujem stambeni prostor u Knežici blizu Pema za smještaj radnika ili veće obitelji. Prostor ima 4 sobe, 2 banje, kuhinju i dnevni boravak. Parking osiguran. Kontakt: 091 595 6901
Iznajmljujem manji stan u Gružu za 1-2 stalno zaposlene muške osobe. Kontakt: 020 419 574
Iznajmljujem uredski/poslovni prostor 97 m2. Prostor ima 3 prostorije. Nalazi se na adresi Ante Starčevića 20, zgrada Euroherca, 1. kat.” Kontakt: 098 9373 277
Iznajmljujem apartman u Lapadu kod Mihajla za 2 zaposlene ženske osobe ili studentice. Kontakt: 098 923 1116
Tražim vez za gliser Gruž rijeka...0911927270
Prodajem kuću u Mlinima. Kontakt:0989155874
Tražim garsonijeru ili sobu za sezonu, ne mora biti ništa posebno opremljeno. Dovoljan je krevet, banja i kuhinja. Bilo gdje na području grada i rijeke Dubrovačke. Zaposlena muška osoba. Mob: 0976820876
Mlađa, stalno zaposlena ženska osoba traži jednosoban stan u dugoročni najam na području Dubrovnika koji prima malog psa starog 10 godina i naručenog na život u stanu. Mob:0977592009
Prodaje se stara kuča u Konavlima i zemljište 3000 kvadrata blizu puta..na upit... 0955106792
Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob:0989824076
Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009
STAN- LAPAD 50 m2 dvije sobe + DB, 169.900 E fiksno, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert B
STAN - NUNCIJATA 77 m2 dvije sobe + DB, prekrasan pogled na more. 182.500 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C
STAN od 22 m2 u gruškim neboderima na 8 katu, 68.800 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C
OBOD/CAVTAT – Stan 137 m2, 3 sobe + DB, 219.200 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C
GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE359 m2 u Mandaljeni s pravomoćnom građevinskom dozvolom,gradnja odmah. 128.881 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254.
ATLANT CENTAR, iznajmljuje se poslovni prostor 53 m2 novouređen, 6000 kn + PDV, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert A
MLINI TRGOVIŠTE,stambeno poslovni objekt površine 350 m2 novouređen (moguće otvoriti restoran).638.400E.ALAVIJANEKRETNINE 098288254.Encert B
Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17098 676 009.
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
Prodajem namješten stan u Solinama, 77m2 sa parkingom i terasom od 24m2. Cijena 2300 e7m2. Kontakt: 091 9577 843
Prodajem novu originalnu zimsku tendu za Adriatic 7.90 za 500 kn, kao i inox preklopnu skalicu 2+2 za 500 kn. Mob:0913905107
Prodajem ormarić za cipele vrlo povoljno i madrac dimenzije 190x80. Mob:0917242843
Prodajem kalup za papuču – spojler za Primorku 630. Mob:0985000342
Prodajem kauč. Mob: 0955359188
Prodajem GOPRO HERO 9 Black kameru s pripadajućim Media modom (kamera 2 puta korištena, Media mod jedanput). Stanje kao novo! Mob. 091/4430029
Prodaje se dječja soba u izvrsnom stanju: kreveti na kat s ladicama za posteljinu, dvokrilni ormar, radni stol s policama za knjige, dodatne police. Očuvano, proizvodnja Alples, svijetla boja drva. Cijena po dogovoru. Kontakt: 419-018 / 098 1678196
Prodajem izložbene lutke (ženski torzo) po 80kn. Mob.0923063113
Prodajem motokultivator Agria 506. U odličnom je stanju. Kontakt: 091 595 6901
Prodajem 2 hrastove bačve za vino. 150 L i 200 L. U odličnom stanju, povoljno. Kontakt: 091 595 6901
Povoljno prodajem domaće i strane CD-ove. Kontakt: 095 522 4611
Prodajem kozje mlijeko.Kontakt: 099 835 7981
Poklanjam ovčju vunu.Kontakt: 099 835 7981
Prodajem preklopne skalice od rosfraja za barke od 7-11 metara. Kontakt: 098 923 1116
Prodajem grobno mjesto na Boninovu. Katoličko.Kontakt: 098 960 9880
Prodaje se originalna ploča ( oznaka)za apartman 4 zvjezdice,nova, za 30% jeftinije. Mob 0915612397
Prodajem maslinovo ulje 80,00 Kn litra,10%popust na 10 lit.i više mob: 098 880 955
Prodaje se 90m2 suhe lamperije, uskladištena. Cijena povoljna, po dogovoru. Kontakt: 098 820 496
Kupujem podne kamene ploče. Kontakt: 0993922800
Prodajem skalicu za barku. Cijena 1000 kn. Mob:098860796
Prodajem ovčji i kozji gnoj s dostavom. Kontakt: 099 835 7981
Prodajem ovčji gnoj. Vreća 25 kn sa dostavom, a 22kn vreća bez dostave. Kontakt: 099 681 5456
Prodajem lovačku pušku sa dozvolom nova, dajem mjesto za grobnicu u Lovornom kod crkve Velike Gospe. Kontakt: 098 975 6518
Tražim žensku osobu za prijateljstvo i mogući brak, od 50 godina pa na više. kontakt: 091 585 5001
Tražimo konobara/konobaricu za rad u restoranu Amoret ( kraj katedrale u Dubrovniku ) sve dodatne informacije na 091 537 6301 (moze i viber/ whatsapp)
Astarea Gastro Team tražimo konobare/ice za nadolazeću sezonu. Nudimo smještaj, dva obroka, mogućnost napredovanja, odlična primanja te ugodnu radnu atmosferu. Mob : 099 329 59 16
Izrada, servis i montaža rolete, komarice, tende, rolo i tra-
kaste zavjese.Završni radovi u graditeljstvu. Kontakt: 099 598 2553
Orezujem masline , agrume, uredenje vrtova, dardina, okucnica, kosnja trave mob 0916143946
Zaštita od sunca, izrada i montaza roleta, komarica, trakasti zavijesa, venecijanera, rolo zavijesa, sve informacije na 0911472794. Mokošica.
Uređujem vrtove, đardine, okućnice, orezivanje voćki, košnja, gnojidba, okopavanje. Mob: 0916143946
Dvije osobe traže posao čišćenja apartmana i stanova. Mob:0981371100
Tim iskusnih meštara nudi pomoć u Vašoj kući, apartmanu. Vršimo sitne popravke, renoviranja stambenih objekata (skidanje boje i popravci drvenih prozora, persijana, vrata, te pituravanje istih, Građevinski ra-
dovi, elektroinstalacije, vodoinstalacije, gipsarski, keramicarski i soboslikarski radovi, postavljanje podova-laminati, montaža i demontaža namještaja. 098 765 460
KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige,brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na spomeniku,klupice,skalini,kolone,kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208
Pomoćni radnik traži posao. Dubrovnik I okolica. Prijava nije obavezna. MOB: 092/359-4338
GRUŽ” 10.5. - 16.5.2022. OD ZVONIKA” 17.5.- 23.5.2022.
VINKO ŠVARC (1932)
IVO GLUHONJA (1944)
STOJAN LAKIĆ (1950)
NIKOLA KRMEK (1934)
JELE MARINOVIĆ (1933)
PAVO MARČINKO (1935)
NIKOLA MILANOVIĆ (1944)
ZLATICA MILOLOŽ (1923)
MATO CRNČEVIĆ (1937)
ZDENKA PAVLOVIĆ (1942)
MLADEN ŠUŠKO (1950)
VESNA ČEROVIĆ (1940)
NADA MARAČIĆ (1937)
Prvi dubrovački gej bar ‘Milk’ otvoren je prošlog vikenda u Ulici Marojice Kaboge u Gradu te je izazvao ogroman interes javnosti. Na otvorenje je stiglo 150 uzvanika, a prisustvovale su mu brojne poznate osobe iz javnog života. Na otvorenje su, među ostalima, stigle Matija Vujica i Gianna Apostolski. Došao je i gradonačelnik Mato Franković. Nastupe su održali Ana Rucner i queer sastav House of Flamingo, a Andrija Seifried je odjeven u Mani Gotovac, bio kum kluba te je izrezao tortu.
“Već smo napravili plan za sezonu, od nas možete očekivati nastupe drag queenova, specijalne bar performanse, stand up komedije, live nastupe, akustične nastupe i brojne druge”, najavio je voditelj novootvorenog bara Vicko Lazo u kojem su ciljana publika osobe homoseksualne orijentacije, ali su, kažu vlasnici, dobrodošli svi oni koji šire ljubav i toleranciju.
Na otvorenje je stiglo 150 uzvanika, a prisustvovale su mu brojne poznate osobe iz javnog života