NOVA SEZONA, ISTI







PROBLEMI: Nemamo radnika jer smo godinama izrabljivali domaće pa nam sad stižu Nepalci i Indijci stranica 8

petak, 8. travnja 2022. Dubrovački
NOVA SEZONA, ISTI
PROBLEMI: Nemamo radnika jer smo godinama izrabljivali domaće pa nam sad stižu Nepalci i Indijci stranica 8
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački
Nakladnik Dubrovački dnevnik j.d.o.o.
Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288
Glavna urednica Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr
Zamjenica glavne urednice Ivona Butjer Mratinović
Urednik Maro Marušić
Redakcija Aida Čakić Maro Marušić Nikša Klečak Petra Srebrović
020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr
Fotograf Goran Mratinović Željko Tutnjević
Kolumnisti Maro Marušić Vjera Šuman Ivo Batričević
Grafička priprema Dario Kovač Nene Mojaš (Festivus)
Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater Marketing Nikoleta Zec 020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr
Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr
Kao da je riječ o nekom suludom hibridnom reality showu u kojem se natječu bipolarni medvjedi s dijagnozom prekomjernog izlaganja marčanom suncu, eto tako sam nekako shvatio ovo strku oko mačke Anastazije. Hiljade i hiljade junačkih Facebook komentara, apela, recenzija, spjevanih epova, herojskih deseteraca, oda, balada, haikua, a pojedinci su otišli toliko daleko da su ravnateljici Dubrovačkih muzeja uputili čak i ljubavni sonet, koji ću sad citirati u svoj svojoj raskošnoj gramatičkoj ljepoti, pa vas molim da sklonite djecu mlađu od 40 godina.
urvo od kurve prokleta!!!! Toliko ti je smetala kućica za macku. Dabogda i ti i svi tvoji ostali na ulici goli i bosi,sve ti jebem i zivo i mrtvo!!!! I najmilije svoje gledala tako na ulici
dok krepavaju bez krova nad glavom dabogda!!!!
Dok sam čitao ovakve i slične ljubavne izljeve Dubrovčana i Hrvata po moždanoj kori mi je ukrug trčala samo jedna misao – Babin kuk. U dugih - slavnih i manje slavnih - šest milijardi godina planeta Zemlje nikad se ništa ni približno slično nije dogodilo – da u vihoru privatizacije nestane čitav jedan kvart grada. E baš to se - sve ti jebem i zivo i mrtvo!!!! - dogodilo Babinom kuku. Nisu privatizirani samo hoteli, nego doslovno sve – ceste, parkovi, parking mjesta, teniski tereni, šparoge, cvrčci… – cijeli jedan prekrasni, atraktivni kvart slavnog grada pod Srđem nestao je preko ponoći, ali nijedan Dubrovčanin, Hrvat i ljubitelj mačaka nije se oko toga uzbudio. Nit-
ko, doslovno nitko nije napisao nijedno ljubavno pismo tadašnjem čelniku Fonda za privatizaciju - toliko ti je smetao teren za tenis, dabogda se tebi i tvojima nikad ne dignuo penis!!!! - koji je potpisao predaju Babinog kuka iz javnog vlasništva u privatne špagove.
To je bio tek početak – nakon Babinog kuka, brojali smo afere kao gljivice poslije kiše na zidu sjeverne strane kuće. Prodaja zemljišta Jambu, pa Vladimiru Zagorcu, pa golf na Srđu, garaža, rasvjeta na zidinama, afera Pokora bivšeg biskupa, zlatni WC, muljanje Nadana Vidoševića s Gospodarskom komorom u Dubrovniku, pa još prije privatizacija Dubrovkinje i afera Dubrovačka banka, pa Vrtovi sunca, afera Pet zvjezdica, apartmanizacija POS stanova u Mokošici, sumnjive građe -
vinske dozvole konzervatora, Lapadski trg, profesorski stanovi na Hladnici, netransparentnost DPDS-a, pa sve nove zgrade u Uvali Lapad, pa kasnije terminal u Gružu i marina Pašalića, pa zgradurina pokraj Grawea (posebno njen početak priče), te na koncu stanovi Juga u Solitudu, i još desetci afera koje ovdje nismo nabrojali, ali nikad nijedna od njih nije imala ni približno odjeka u javnosti kao (ne)izdavanje građevinske dozvole za mačju kućicu na Kneževom dvoru.
Kako je moguće da pored pokradenih milijardi kuna javnog novca ljudi jedino istinski i strasno prosvjeduju kada se mački uskrati kartonska kutija? Eh, kako je moguće.
Odgovor će vas razočarati, pa vas lijepo molim da sklonite djecu
stariju od 50 godina. Ljudi su naprosto glupi, i nema tu pomoći. Njihov krajnji intelektualni domet je upravo borba za mačku. Kod ‘jačih’ afera ipak moraš znati što je javno vlasništvo, kako javni novac uopće nastaje –raste li na granama ili u kartonskim kutijama pred Kneževim dvorom? –te tko je uopće taj javni vlasnik? Je li to možda HDZ ? Pitanja paraju lagana i jednostavna na razini djeteta četvrtog razreda osnovne škole, ali nikad ne podcjenjujte ljudsku glupost. Kako bi rekao pjesnik KUD Idijota – ona je neuništiva! Uvijek će naći način da preživi.
ohar, glupost i Šuica – jedino su oni neuništivi. Ali zapamtite, da nema glupih žohara ne bi preživjela ni Mama Dube.
Uskoro se bira novi predsjednik DPDS-a, što svakako pobuđuje interes dubrovačke javnosti. Osnovno pitanje glasi - u kojem će smjeru zaploviti ova udruga građana? Iza nje je posebno turbulentno razdoblje s epilogom u vidu ostavki. Istaknuti član ove udruge Niko Kapetanić povukao se sa svih funkcija, a ostavku je najavio i Denis Orlić, no on se ipak pojavio na izbornoj skupštinu Društva koja je održana početkom tjedna te je izabran u Veliko i Malo vijeće. Bila je to izvanredna skupština koju je sazvala još uvijek aktualna predsjednica Renata Andjus. Ona je, naime, zbog Orlićeve ostavke zatražila da se ne čeka redovna godišnja izborna skupština koja je inače trebala biti u lipnju. Nakon što su izabrani članovi oba vijeća, najavljeno je kako će u ponedjeljak 11. travnja, na sastanku Malog vijeća, biti odlučeno tko će od njih bili novi predsjednik.
U igri je devet imena, točno onoliko koliko ih je u Malom vijeću, jer prema pravilima DPDS-a samo oni mogu biti izabrani na vodećoj poziciji. Renata Andjus, Nevenka Đirlić Grošeta, Maro Kapović,
Vedran Kosović, Denis Orlić, Toni Kursar, Ljubomir Merčep, Maja Nodari ili Marina Oreb preuzet će vodstvo ove udruge.
Čelni ljudi DPDS-a prethodnih godina vodili su razne bitke. Tako su predsjednici Orlić i Kapetanić imali najviše problema s bivšim gradonačelnikom Androm Vlahušićem koji ih je konstantno ‘udarao’, ali im praktički nije mogao ništa. Poništenje ugovora s Gradom Dubrovnikom i uvođenje prodaje DuCarda bili su Vlahušićevi najistaknutiji projekti kojima je redovito nervirao čuvare dubrovačke baštine. Česte su bile i kritike o netransparentnom financiranju i lošoj obnovi za koju su zaduženi što je ipak djelomično narušilo imidž DPDS-a u javnosti pa su ih i građani počeli percipirati kao zatvoreno društvom samo za odabrane.
Ali u konačnici DPDS je žilavo odolijevao svim tim preprekama pa su se pokazali čvrstima poput dubrovačkih Zidina. No, izbijanjem pandemije koronavirusa čini se kako su stvari krenule niz brdo.
U Nadzornom odboru su: Zoran Zec, Pavuša Babarović, Marojica Bijelić, Jakica-Jasna Lučić i Vladimir Tošović.
Manjak novaca u njihovoj blagajni ozbiljno je načeo Društvo, 2020. godine kada je mandat dobila predsjednica Renata Andjus. Tako su se praktički preko noći pred Andjus našli teški problemi poput nedostatka financija zbog čega je Društvo diglo kredit da isplate radnike. Život im je zagorčao i njihov djelatnik Ivan Cetinić koji je postao gradski vijećnik. On je s govornice prvi put javno rekao kako u DPDS-u postoje brojni djelatnici koji su tamo zaposleni desetljećima, a još uvijek nemaju stalne ugovore. Andjus ga je podrugljivo prozvala ‘pučkim tribunom’, ali je ipak upravo u njenom mandatu riješen ovaj problem pa je većina zaposlenika dobila stalan posao, a među njima i Cetinić. Za vrijeme njenog mandata došlo je i do prijepora unutar samog vodstva. Spomenute ostavke istaknutih članova, Orlića i Kapetanića, kao da su stvorile svojevrsne klanove i razmimoilaženja iz zasad nepoznatih razloga. Iako oni to nisu nikad priznali, dapače negirali su, sukob je itekako vidljiv. Gradonačelnik Mato Franković na izvanrednoj skupštini je održao pozdravni govor, a posebno se zahvalio Orliću i Kapetaniću koji su prema njegovim riječima „dali velik obol u obnovi spomeničke baštine i dnevno-političkoj borbi“. Uz sve to, naznačio je Franković, upravo ovaj dvojac je „sačuvao ugled i čast Društva prijatelja dubrovačke starine“. Franković tom prilikom nije ni spomenuo još uvijek aktualnu predsjednicu Renatu Andjus što je propust, jer je ipak ona vodila DPDS u ovim najtežim trenucima, a čini se kako je u toj borbi bila prilično usamljena.
Kazao je gradonačelnik kako je važno da „politika i političari nikad ne budu dio DPDS-a“, a spomenuo je kako je važno „osigurati i zadržati neovisnost Društva“.
„Ne smijemo dopustiti da iznos potreban za obnovu bude onaj o kojem će odlučivati Gradsko vijeće. Zato postoji Društvo, kao kontinuirani jamac
obnove, kao što je bilo i prije 70 godina“, rekao je Franković, ali je istaknuo kako su ipak došla neka nova vremena i zapuhali neki novi vjetrovi. Savjetovao im je da se moderniziraju, uhvate novi korak s vremenom, budu otvoreniji, transparentniji i jasniji.
„Društvo mora biti, a to i jest, partner Grada i šire lokalne zajednice, zato se treba proširiti prema puku, da ga i puk razumije, voli, uvažava“, poručio je Franković.
Iz popisa imena koja su izabrani u upravljačka tijela DPDS-a čini se kako nema značajnih promjena. U Velikom vijeću je 30 članova, za tri manje od prethodne dvije godine. Riječ je o manje-više istim ljudima koji su i prethodno birani, osim promjena u Malom vijeću gdje su umjesto Nika Kapetanića i Hrvoja Macana ušle Marina Oreb i Maja Nodari. Prema pravilima ove nevladine civilne udruge građana, svi članovi Malog vijeća imaju jednake šanse postati predsjednikom ili predsjednicom. Pojavile su se ipak špekulacije kako najveće šanse imaju Maro Kapović i Vedran Kosović. Kapović je tu poznato lice, dopredsjednik je DPDS-a te je često komunicirao i spremno peglao imidž Društva, a budući da je uvijek susretljiv i srdačan, kao takav sigurno ima naklonost kod onih koji odlučuju. Nedavno je po četvrti put izabran za predsjednika Dubrovačkog saveza športova. Bude li izabran kao predsjednik DPDS-a, a uz to je još i vlasnik turističke agencije, imat će zasigurno puno posla. S druge strane, diplomirani inženjer Vedran Kosović prilično je nepoznat javnosti. Korektan, metodičan i precizan, Kosović je kao djelatnik tvrtke IGH vodio brojne gradske projekte poput rekonstrukcije hotela Gruž i ulice Kardinala Stepinca, gradnje OŠ Montovjerna i Studentskog doma... Kroz nekoliko dana bit će poznato hoće li DPDS izabrati prepoznatljivo i umiljato lice ili će šansu dati mladima iz svojih redova koji bi možda imali priliku napraviti zaokret u vođenju. Ne bi ni previše iznenadilo da Denis Orlić ‘uskrsne’ u svojoj moći.
U Veliko vijeće izabrani: Renata Andjus, Karmen Gagro, Marijo Bekić, Igor Borić, Ivo Čučević, Ivana Jelača, Jelica Čučević, Nevenka Đirlić Grošeta, Irja Jerković, Maro Kapović, Srđan Kera, Vedran Kosović, Toni Kursar, Božo Lasić, Đuro Market, Rina Lončarica, Vinicije Lupis, Hrvoje Macan, Ljubomir Merčep, Ljubo Milinković, Davor Miloglav, Maja Nodari, Jelena Obradović Mojaš, Marko Vetma, Marina Oreb, Denis Orlić, Damir Račić, Sebastian Vukosavić, Eduard Šuljak i Vedran Antunica.
Jedna dubrovačka mačka dospjela je na naslovnice svih vodećih medija, uništila rejting kulturne ustanove i izazvala lavinu reakcija. Stručnjaci analiziraju: Pad rejtinga Muzeja je rezultat linča, ljudi nisu svjesni koliko se teško postiže dobra reputacija
Pišu Aida Čakić, Petra Srebrović foto Grgo Jelavić/PIXSELL Dubrovački muzeji ILUSTRACIJA DD, Slaven Branislav Babic i Tomislav Rugole/privatna arhiva
Anastazija i još nekoliko mačaka godinama borave ispred Kneževog dvora. Maze ih i fotografiraju brojni posjetitelji, domaći ljudi i djelatnici Kneževog dvora se brinu o njima, redovito ih hrane i održavaju čistoću na trijemu gdje one borave. Mačke k’o mačke, uživaju u pažnji i mažnji te zadovoljno i sretno žive na svojem teritoriju, u povijesnoj jezgri. Stvari su se zakomplicirale kada je skupina građana željela Anastaziji učiniti pjačer te joj je Srđan Kera izradio stilski uređenu kućicu koja je bila usklađena s povijesnom građevinom, odnosno njen dizajn nadahnut je pižulima Kneževa dvora.
No, Dubrovački muzeji, koji upravljaju Kneževim dvorom, vodili su se zakonom i komunalnim redom koji govori kako nije dozvoljeno dodavati niti graditi bilo kakve nastambe u povijesnoj jezgri koja je pod zaštitom UNESCO-a. Zamolili su autora da makne kućicu, a Anastazija, kao i ostale mačke, su ostale ispred Dvora. Zbog takvog poteza pokrenula se svojevrsna revolucija na društvenim
mrežama pa se u potpunosti srozao imidž Muzeja. Negativni komentari u samo par dana snizili su ocjenu na Facebooku, Googleu i TripAdvisoru Dubrovačkih muzeja, a stvari su otišle tako daleko da su pojedinci grubo vrijeđali djelatnike i ravnateljicu.
Nastala je hajka zbog kućice, iako je mačka živa i zdrava, ali su Dubrovački muzeji praktički preko noći izgubili ugled koji su godinama gradili. O važnosti digitalnog marketinga i komunikaciji za vrijeme krize na društvenim mrežama za Dubrovački dnevnik govorili su poznati PR-ovac Krešimir Macan i stručnjak za digitalni marketing Tomislav Rugole.
NIJE PROBLEM U MAČKI
PR stručnjak Krešimir Macan prisjetio se kako za vrijeme njegovog odrastanja u Dubrovniku nije bilo nikakvih mačjih kućica oko Kneževog dvora, a dodao je kako ne vjeruje da je bilo nešto slično ni u vremenu Dubrovačke Republike.
Dubrovački muzeji, koji upravljaju Kneževim dvorom, vodili su se zakonom i komunalnim redom koji govori kako nije dozvoljeno dodavati niti graditi bilo kakve nastambe u povijesnoj jezgri koja je pod zaštitom UNESCO-a i spomeničkim objektima nulte kategorije. Zamolili su autora da makne kućicu, a Anastazija, kao i ostale mačke, i dalje su ispred Dvora kao i svih ovih godina.
“Kad bi bilo tko od nas, bilo kome u gradu, stavio kućicu za mačke na javnoj površini koja je primjerice u sklopu nekog restorana, dobio bi šaku u glavu! Hoću reći da se ovako nešto nije moglo dogoditi nekom ugostitelju jer bi završilo puno gore”, kazuje Macan te naglašava kako u cijeloj priči nije stvar o mački nego o spornoj kućici.
Macan smatra kako je ključno pitanje - može li se dodavati nešto što nije prikladno spomeniku kulture. Naznačio je da se ipak svi moraju držati komunalnog reda.
“Postoje dvije razine, a to je ova zakonska koja se odnosi na komunalni red zbog čega je kućica iseljena, a nitko nema ništa protiv mačke. Što se tiče PR-ovskog dijela, činjenica o micanju kućice je zloupotrijebljena i to je iskorišteno da se ukaže kako su Dubrovački muzeji i Grad Dubrovnik protiv životinja. To je čista konstrukcija i rezultat djelovanja glasne manjine. Mislim da sve to u konačnici neće dugoročno naštetiti i srušiti ugled muzeja”, rekao je Macan te dodao kako je ova situacija jako zanimljiva jer postavlja pitanje što činiti kad je netko pod napadom aktivista.
“Na ovom primjeru se točno vidi kako su aktivisti iskoristili sustav ocjenjivanja da bi dali nerealne ocjene za nešto što nema veze s uslugom Kneževog dvora. Tako su kaznili Dubrovačke muzeje”, kaže Macan.
On smatra kako su Dubrovački muzeji napravili sve što su mogli poput pridržavanja zakona. S druge strane, dodaje, ujedinila se određena skupina ljudi koji su izrazili kapric i učinili štetu ljudima dok su se borili za zaštitu životinja.
“Kad te netko odluči linčovati, tu ne možeš više ništa napraviti nego istrpjeti dok to ne prođe. Pad njihovog rejting je rezultat linča i to se svakome može dogoditi. Situacija je nezgodna, događalo se to posvuda u svijetu. Društvene mreže i internetski portali imaju kanale kojima se tako nešto može prijaviti, ali treba vremena da se šteta riješi. I njima je jasno kako nije moguće dobiti tisuću osvrta u jednom danu pa će na osnovu toga poništiti objave”, predviđa Macan.
Macan savjetuje kako je u kriznim situacijama potrebno biti proaktivan te da onaj koji je izložen uvijek mora prvi govoriti.
“Ako su Muzeji shvatili da imaju problem, možda su trebali izaći i ranije. No, kada je čovjek pod pritiskom, onda ne napravi sve što bi htio. Muzejima je bilo i nezgodno što su sve morali koordinirati s Gradom, a to na jedan način usporava komunikaciju. Još jednom ističem situaciju da se sve ovo dogodilo nekom ugostitelju, brzo bi se riješilo jer bi rekao - ovo je moja taraca, miči tu kutiju i komunalni redari bi odradili posao”, navodi Macan kao primjer.
Mačka Anastazija i njezin ‘mali Dvor’ postali su
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački
“Kad te netko odluči linčovati, tu ne možeš više ništa napraviti nego istrpjeti dok to ne prođe. Pad njihovog rejting je rezultat linča i to se svakome može dogoditi. Situacija je nezgodna, događalo se to posvuda u svijetu pa društvene mreže i internetski portali imaju kanale kojima se tako nešto može prijaviti, ali treba vremena da se šteta riješi.’’
glavna tema lokalnih i nacionalnih, a kasnije i medija susjednih država. I Macanu je posebno zanimljivo kako je ova tema dobila toliki publicitet.
“Zanima me ovaj recept kako to postići. Tko god da je bio u pozadini priče uspio je u dva tjedna, s istom temom, doći na naslovnice svih vodećih medija. Ta osoba je odradila dobar posao. S druge strane jako se teško obraniti od aktivističkih skupina poput ljubitelja životinja. Muzeji su mogli brže reagirati, ali nakon toga jedino se mogu ‘poklopiti po glavi’ i izdržati dok sve ne prođe”, zaključio je PR stručnjak Krešimir Macan.
Tomislav Rugole vodi društvene mreže brojnim poslovnim korisnicima i zna koliko truda i rada treba za izgradnju pozitivnog imidža i prepoznatljivosti u online svijetu.
“Kao profesionalac koji živi od ovoga i kao ljubitelj životinja, moram priznati da mi je sve ovo jako tužno za gledati jer jedno nema veze s drugim. Ljudi nisu svjesni koliko se teško stiže do reputacije. Pa ne dolaze ljudi u ovaj drevni grad jesti i piti. Dolaze pogledati prije svega ostavštinu. I što sada čitaju? S jedne strane kako vodstvo mrzi životinje, a s druge strane ljude kako mrze njih. S privatne strane gledajući, svi smo mi, i jedni, i drugi porezni obveznici i svima nam je ovo udar na financije i na obraz, a s poslovne strane ovo je direktni udar na egzistenciju Muzeja. Jako tužno i jako mi je žao”, govori stručnjak za digitalni marketing Tomislav Rugole.
On smatra kako je ovaj događaj posebno poguban za Muzeje.
“Ogromna količina ljudi je izrazila svoj oblik mržnje
prema njima. I to su jako teške riječi, a internet je dosta rigorozan po tom pitanju. Recimo, ako neki objekt (zaposlenik tog objekta) iskazuje neprijateljsku notu prema recimo drugoj naciji, ili se u recenzijama nalaze rasizam, homofobija ili slično, tada to ostaje zabilježeno u negativnim recenzijama i kada netko to čita, što velika većina radi, tada su oni u poprilično lošoj situaciji. Postoje ljudi koji odmah na prvu idu na jedinice”, govori Rugole i objašnjava kako se to zove „worst case scenario“ jer žele odmah vidjeti što je najgore što ih čeka.
Navodi kako recenzije apsolutno mogu utjecati na poslovanje.
“Dolazak ili nedolazak gosta je naravno individualna odluka svakog korisnika, no također - pitanje je i hoće li korisnik povjerovati u recenzije i utječe li to uopće na njega. Konkretno sa situacijom u Muzejima, možda zvuči apsurdno, no može se dogoditi da će netko tko mrzi mačke tamo vidjeti jedinice pa će upravo zbog toga poći u Muzeje, međutim, postoji i netko tko dolazi u Dubrovnik i jedan od razloga za dolazak jest da vidi ostavštinu, povijesno-kulturne objekte, spomenike, ali je vidio u recenzijama kako ljudi pišu da se oni loše odnose prema životinjama, pa zbog toga neće doći. Tu može biti svega, više aspekata. Netko će vidjeti da Dubrovački muzeji imaju ocjenu 1,2 i neće ni čitati recenzije nego će reći - ‘tu ima puno jedinica, ne idemo tamo’”, pojašnjava Rugole te dodaje da kako god se okrene, ovo je jako, jako loša situacija za Muzeje.
Dubrovački stručnjak za digitalni marketing objašnjava kako tvrtke i javne ustanove u većini slučajeva nemaju zaposlene ljude poput njega koji se bave između ostaloga i kriznim menadžmentom. “Ljudi ne idu za tim, ne razmišljaju o važnosti kriznog menadžmenta i to je O.K. Ne misle da će primjerice konobar dati neprimjeren seksualni komentar gošći, da će imati homofobne ispade ili slično, nitko ne ide za tim. To su obično izolirani slučajevi, reagira se i to se riješi. Zbog toga neke platforme imaju opciju komunikacije putem recenzija gdje netko može napisati recenziju, ali pružatelj usluge može i odgovoriti, pa onda onaj koji čita osvrt može donijeti sud na osnovu obje strane. Zbog toga neke platforme imaju i opciju da se može vidjeti profil osoba, i gdje, i kakve su sve ocjene i recenzije ostavili. Jer ako osoba od 100 ocjena daje 99 jedinica i jednu peticu, onda se i na osnovu toga može nešto zaključiti, također kao što poslovni subjekt, ili u ovom slučaju muzeji – mogu imati 100 jedinica na jednu peticu – pa zaključite sami koliko to povjerenja ulijeva onom tko to čita”, objašnjava.
Rugole kao primjer navodi situaciju kada poslovni
“Ljudi nisu svjesni koliko se teško stiže do reputacije. Pa ne dolaze ljudi u ovaj drevni grad jesti i piti. Dolaze pogledati prije svega ostavštinu. I što sada čitaju? S jedne strane kako vodstvo mrzi životinje, a s druge strane ljude kako mrze njih.”
subjekti konkurenciji pišu negativne osvrte kako bi utjecali na njihov rejting. To su, dodaje on, slučajevi ‘sitnog kalibra’.
„‘Rating scale’ su ljestvice u kojima su poslovni subjekti rangirani, jedna od takvih je primjerice skala TripAdvisora, gdje logično onda onoga koji je na skali prvi ljudi više gledaju nego onog koji je deseti. Više petica, više ste rangirani, više jedinica, niže ste rangirani”, objašnjava Rugole i dodaje kako je to nešto poput škole, samo malo kompleksnije. “Postoji i tražilica, kada se ‘googla’ recimo ‘što raditi u Dubrovniku’ netko će se prikazati prvi, netko peti, a za rangiranje tog tipa postoji, odnosno utječe više čimbenika, a jedan od njih su i same recenzije. Količina recenzija i njihov sadržaj različito utječu, kao i snaga onoga tko piše. Ako je neka privatna osoba dodijelila primjerice 150 recenzija diljem svijeta, njegova petica ili jedinica ne vrijede isto kao od nekoga tko recenzira po prvi put. Naravno, utjecaj ima i količina teksta, je li prikvačena fotografija i slično”, pojasnio je stručnjak za digitalni marketing Tomislav Rugole.
Građani Dubrovnika u prvom trenutku su bili podijeljeni u stavovima, iako većinom dosta jasni u tome kako smatraju kako kućica i nije baš najveći komunalni problem. Ipak, nakon nekoliko dana i cijele hajke koja se digla, čini se kako je upravo taj udruženi napad na stranice Dubrovačkih muzeja polučio zapravo suprotan efekt u javnosti. Govor mržnje i nasilje koji su u jednom trenutku prevladali zasjenili su ljubav prema životinjama. Iz cijelog slučaja mnogi bi mogli štošta naučiti. Jedni bi morali biti svjesni koliko je važno razumjeti logi-
ku društvenih mreža i digitalnog svijeta u kojem treba uvijek razmišljati korak unaprijed. Drugi bi možda mogli doći do zaključka kako cilj ne opravdava sredstvo, pogotovo ako su to sredstvo govor mržnje, nasilje i prevara. Lažno ocjenjivanje stranice Muzeja nažalost nije bilo ništa manje od toga.
Po okončanju provedenog javnog natječaja Matilda Krile Prkoča imenovana je pročelnicom Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu Grada Dubrovnika. Matilda Krile Prkoča rođena je u Dubrovniku 22. kolovoza 1977. godine. Po struci je diplomirana ekonomistica, zvanje je stekla diplomiravši na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, smjer Vanjska trgovina. Prethodno radno iskustvo uključuje rad u gospodarskim subjektima iz sektora trgovine, turizma i poslovnog bankarstva. Prije imenovanja novom pročelnicom Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, od svibnja 2018. godine bila je zaposlena na mjestu tajnice gradonačelnika u Upravnom odjelu za poslove gradonačelnika te je obnašala dužnost službenice ovlaštene za privremeno obavljanje poslova radnog mjesta pročelnice Upravnog odjela kojim sada upravlja.
Predstavnici grada i županije odali počast
Obilježena 26. obljetnica tragične avionske nesreće nadomak Dubrovnika Na području brda Sv. Ivan, nedaleko Zračne luke Dubrovnik, 3. travnja 1996. godine, srušio se američki vojni zrakoplov u kojem je bio tadašnji ministar trgovine SAD -a Ron Brown te izaslanstvo s još 34 osobe na gospodarskoj misiji, sastavljeno od djelatnika ministarstva, gospodarstvenika, diplomata i novinara. U nesreći su živote izgubili i dvoje hrvatskih državljana te članovi posade.
Obilježavajući 26. godišnjicu tragične nesreće u Memorijalnoj kući Ronald Brown održana je komemoracija. U knjigu žalosti upisali su se pred-
stavnici lokalne, regionalne i državne vlasti: gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, župan Nikola Dobroslavić te predstavnici Općine Konavle i Zračne luke Dubrovnik. U knjigu žalosti upisali su se i doministrica u američkom Ministarstvu trgovine Marisa Lago kao i privremeni otpravnik poslova u Veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj, Mark Fleming.
Doministrica Lago istaknula je kako bi njene tragično preminule kolege iz Ministarstva trgovine i američke Vlade danas bili ponosni kada bi vidjeli Hrvatsku kao gospodarski prosperitetnu članicu Europske unije i NATO-a.
U tijeku su radovi na uređenju pješačkog prijelaza u Komolcu kod benzinske postaje, prvog od ukupno četiri nova na dijelu nerazvrstane ceste Sustjepan - Mokošica. Najprije se izvode radovi prilagodbe nogostupa i izgradnje nedostajućeg nogostupa na samoj lokaciji, nakon čega će se postaviti prometni znakovi, a potom slijedi iscrtavanje samog pješačkog prijelaza.
Nakon Komolca radit će se i novi pješački prije -
lazi u Rožatu kod autobusnog stajališta, u Novom naselju Mokošica kod autobusnog stajališta ispod naselja Naš dom i u Mokošici na dijelu ceste od Novog naselja prema Mokošici. Završetak radova na sve četiri lokacije očekuje se do početka svibnja. Grad Dubrovnik označavanjem novih pješačkih prijelaza i izgradnjom pripadajućih nogostupa želi doprinijeti većoj razini sigurnosti pješaka, osobito djece, u prometu.
Prethodno je Grad Dubrovnik naručio izradu Prometnog elaborata za označavanje pješačkih prijelaza na ovoj dionici, a koji je sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama upućen Policijskoj upravi na ishođenje prethodne suglasnosti, što je bio preduvjet za realizaciju projekta. Ukupna vrijednost radova na označavanju predmetnih pješačkih prijelaza i uređenja nogostupa je oko 175.000,00 kuna.
Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i pročelnica Upravnog odjela za poslove gradonačelnika Ivana Brnin položili su ovoga utorka vijenac i upalili svijeće na mjestu pogibije Dubrovkinje Suade Dilberović, prve civilne žrtve opsade Sarajeva. Delegacija Grada Dubrovnika boravila je u gradu prijatelju povodom obilježavanja Dana Grada Sarajeva. Suada Dilberović bila je studentica sarajevskog Medicinskog fakulteta, a prije točno 30 godina, 5. travnja 1992. pridružila se demonstracijama za mir. Stradala je u pucnjavi, a Olga Sučić preminula je na putu do bolnice te je u prosincu 1999. mjesto njihove pogibije preimenovano u Most Suade Dilberović i Olge Sučić.
Nakon što je gradska tvrtka UTD Ragusa prošloga tjedna nakon odluke Gradskog vijeća kupila dionice društva TUP, otvorila su se mnogobrojna pitanja o tome što se sve može planirati na prostoru od preko devet tisuća kvadrata javnog prostora u centru Gruža. Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković za Dubrovački dnevnik rekao je nešto više o periodu koji je prethodio kupnji i svim radnjama koje je Grad poduzeo, ali i o planovima za taj vrijedni prostor u budućnosti.
Rekli ste kako je kupnja TUP-a kruna vašeg političkog uspjeha i zaista je to velik potez, ali i dalje i jedna velika obaveza. Sad kad je sve realizirano i kad su se slegli dojmovi, možemo se malo više osvrnuti na cijeli taj proces koji je prethodio kupnji. Sve se odigralo brzo, rokovi su se bližili, je li bilo dovoljno vremena za sve analize i što ste sve u tom vremenu poduzeli?
Najprije smo analizirali stabilnost društva TUP i njegovo trenutno financijsko stanje i Društvo je stabilno i financijski održivo, međutim postoji ogroman prostor za napredak i to je bilo zapravo ono najvažnije. Nakon toga smo analizirali obveze Društva prema nekim trećim subjektima, njih gotovo pa i nema, što znači da u nekih godinu, godinu i pol dana možemo izvršiti spajanje društva TUP d.d. s UTD Ragusom. To su zahtjevne procedure, ali to je u konačnici krajnji cilj, da Grad Dubrovnik zapravo bude vlasnik nekretnina. Osnovna ideja nikad nije bila kupiti TUP kao društvo koje bi nastavilo neku proizvodnju, nego je cilj bio domoći se za Grad vrijednih nekretnina na tri pozicije i sačuvati ih.
Jedna od njih je i vila u Solitudu s pripadajućim zemljištem, koja se ne nalazi u nekom sjajnom stanju, ali ni u toliko ruševnom. Riješit ćemo pitanje jedne desetine koja je u vlasništvu države, a naša je intencija u konačnici to prodati i generirati novac za nužne rekonstrukcije unutar TUP-a, odnosno onog dijela od devet tisuća kvadrata u Gružu, koje je potrebno dodatno „ušminkati“ kako bi se mogli staviti u daljnju komercijalizaciju i samim time bez problema vraćati kredit.
Gruž sa svojih devet tisuća kvadrata je naravno najvažnija nekretnina. Sama namjena Gruža još uvijek nije do kraja osmišljena. Okupit ćemo jedan tim ljudi, kreativaca, a smjernice će biti udahnuti jedan novi život tom industrijskom prostoru, da TUP postane centar nekakvih društvenih događanja. Mislim da je to moguće, da TUP bude kreator nekih novih industrija. Puno je tu ideja.
Prilikom posjeta zamjenice državnog tajnika SAD-a prije nekoliko pričali smo o tome na koji način su oni pretvarali svoje industrijske pogone u neke nove centre. Preporučila mi je da obavezno posjetimo jedan bivši industrijski prostor u Miamiju, koji je doživio nevjerojatnu transformaciju iz industrijskog pogona u novi kulturni centar i koji se na TripAdvisoru i ostalim stranicama vodi kao must-see lokacija koju je potrebno obavezno posjetiti u tom gradu. Mi želimo da TUP to postane, ali da istovremeno ima svoju punu komercijalizaciju po pitanju prihoda i rashoda i da ima zapravo
da „sam vraća“ kredite. S obzirom na to
petak, 8. travnja 2022.
SEZONI
‘’Sezona će biti izazovna, neće biti nimalo jednostavno. Naravno, sve ovisi o razvoju situacije, a nitko od nas ne može procijeniti što će se dogoditi. Nekad se čini kako će rat završiti sutra, a onda nakon dva sata vidite da se taj sukob još više produbljuje, tako da će nas sigurno to pratiti tijekom cijele sezone. Virus je još prisutan sa svojim raznim podvarijantama i to će biti još jedan od izazova, ali po meni puno manji od ovog izazova s ratom.’’
da uskoro idem u Miami na sajam cruise kompanija gdje ćemo imati prvi susret u dvije godine s vodećim ljudima iz industrije kružnih putovanja i sastanke po pitanju daljnjeg razvoja Dubrovnika kao home porta, bit će to prilika za usput posjetiti i ovaj kulturni centar.
Sada je za stabilnost gradskih tvrtki iznimno bitno redovno vraćanje kredita. Na Gradskom vijeću mnogo se o tome govorilo, ali radi šire javnosti potrebno je to dodatno razmotriti. Hoće li UTD Ragusa moći vraćati rate kredita i kakav je plan za to? Čak se spominjalo kako bi samo najam Dubravke i Mimoze mogao vraćati kredit za kupnju TUP-a.
Dubravki i Mimozi najmovi ističu krajem ove godine i tada će se sigurno oni povećati jer se radi o najmovima iz 2008. godine koji su za to vrijeme vjerojatno bili u redu, ali danas su oni daleko ispod tržišnih cijena i znatno će se povećati. Mislim da će samo ti najmovi gotovo u potpunosti pokriti ratu kredita za kupnju TUP-a, ali intencija nije samo da se pokrije rata kredita, nego da se generiraju nova sredstva, kako bi se moglo dalje ulagati u obnovu i sadržaje i da ti prostori, koji jesu na dobrim lokacijama, budu kvalitetno i dobro odr-
žavani. Ima tu puno prostora, od skladišnih pa do prostora u zgradama, ima i prostora za smještaj Dječjeg vrtića. Zapravo treba napraviti cijelu reorganizaciju prostora.
Ovaj prostor u Komolcu tek ima jedan nevjerojatan potencijal s obzirom na to koliko je velik, s cijelom svojom cestovnom infrastrukturom i činjenicom što ima mnogo skladišnog prostora. Ali, još veća važnost je što se tamo može mnogo toga isplanirati i graditi u budućnosti vezano uz nedostajući skladišni prostor ustanova u kulturi i Grada Dubrovnika. To su prostori koje Grad treba i za njih plaća trećim osobama najmove, ali je puno bolje kad to plaća sam sebi i svojim društvima. To je ‘win-win’ kombinacija. Zapravo, kako vrijeme odmiče, to sam sve zadovoljniji s činjenicom što smo uspjeli kupiti TUP, iako to nije bilo nimalo jednostavno u vremenima krize. Iza nas su dvije godine teške financijske krize, period u kojem je Grad izgubio preko 450 milijuna kuna prihoda. Nismo izgubili samo prihode, nego i vrijeme, kao i sve one projekte koje smo u toj vrijednosti mogli realizirati. Ali, uspjeli smo zadržati intenzitet radova, nastavili smo raditi i graditi, ali i kupiti TUP što
‘’Čitajući vašu novinu po prvi put sam se upoznao sa svim tim što se događalo prilikom izgradnje stanova u Solitudu i moram reći da me to iskreno rastužilo. Definitivno, način na koji su podjedinici tu kupili stanove je vjerojatno zakonski ispravan, ali nimalo korektan, a percepcijski potpuno pogrešan. Koja je tu poruka? Ako ste u Upravi nekog kluba da možete dobiti stan po manjoj cijeni?’’
će sigurno obilježiti razdoblje recentne dubrovačke povijesti kao nešto pozitivno.
Unatoč svemu ovom navedenom, postoje i oni koji smatraju kako je ovo bio loš potez, pa i neki ekonomisti koji tvrde kako kupnja TUP-a nije bila dobro rješenje. Tvrde da su rađene procjene u kojima je takvo nešto s TUP-om neisplativo, možemo pretpostaviti da se to odnosi u slučaju rušenja pa gradnje nekih drugih objekata na tom prostoru. Jesu li vaše analize ukazivale na nešto slično?
Pravo svakoga je promišljati i misliti kratkoročno, srednjoročno, dugoročno. Mislim da ćemo tek u budućnosti shvatiti koliko je ovo bila velika, usuđujem se reći povijesna odluka i da će vrijeme demantirati kritičare. Radi se o jednom od posljednjih velikih prostora koje je Grad osigurao za daljnji razvoj. Možda netko za 20 godina na mjestu gradonačelnika Dubrovnika odluči da to sve treba srušiti i da tamo treba, primjerice, izgraditi 1000 stanova. Možda će to biti ideja, a možda će netko odlučiti i reći da se napravi tu neka nova industrija, možda cijeli IT pogon. Ne znam što će biti za 20 godina, ali je činjenica da će i taj netko na mjestu gradonačelnika za 20 godina moći raspolagati tim prostorom i to je vrijednost cijele ove cijele priče.
To je sada javni prostor, vlasništvo građana Grada Dubrovnika. Isto tako je činjenica kako su se u ovom natječajnom procesu za kupnju, osim Grada, javila različita društva i dala svoje neobvezujuće ponude što isto dosta govori o isplativosti, dok su se neka društva povukla nakon što je Grad izrazio želju, ali i oni su bili zainteresirani. Moramo uzeti u kontekst cijele priče i neposrednu blizinu Luke Dubrovnik uz buduću izgradnju cruise terminala i svih sadržaja, od turističkih do opskrbnih koji će tu trebati biti. Sve to može pronaći svoje mjesto i u prostoru TUP-a. Cijeli koncept treba razviti, sad je teško govoriti konkretnije, ali ono što mora TUP zadržati jest ta jedna društvena komponentna, taj jedan novi kulturni sadržaj. Dolaze mi ljudi s raznim idejama i promišljanjima. Neki dan mi je jedna gospođa predložila sjajnu ideju, da se u prostorima TUP-a napravi nešto kao što je Amazinga zabavni salon za djecu i obitelji u Zagrebu. Mi to nemamo u našem Gradu. Puno toga se može i mora riješiti.
To je istina, Dubrovniku baš nedostaje takvih sadržaja za djecu, posebno u zatvorenom prostoru kad je kiša i slično. Svaki takav projekt u Dubrovniku ograničava taj prostor kojega kronično nema, od sporta do kulture.
Da. I mi smo sada osigurali da imamo u srcu Gruža devet tisuća kvadrata. Mislim da je samo to ogroman uspjeh, a što i kako tamo razviti, to ćemo da-
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački
lje analizirati. Treba tome pristupiti studiozno, ne trebamo svaštariti i natrpati tamo sve što nemamo gdje, nego trebamo dobro promisliti.
Što ako stvari ne budu išle prema planu, ako se dogodi neki najcrniji scenarij? Pandemija, pa sad i Rat u Ukrajini su nam pokazali koliko je naša ovisnost o turizmu krhka i opasna. Hoće li to zadržati svoju vrijednost kao nekretnina? Uvijek će to imati svoju vrijednost kao što je uvijek u Gradu sve imalo svoju vrijednost.
Svjedočimo jednom procesu koji je zanimljiv čak i iz ideološkog pogleda na ekonomske procese. Ranih devedesetih sve je ovo što Grad sada intenzivno vraća pod svoju kontrolu i bilo gradsko. Onda je krenula privatizacija, a sad neki obrnuti proces. Grad je postao vlasnikom dionica Luke Dubrovnik, UTD Raguse, koja je sad u vlasništvu ima i TUP. Kaže se da je Država, a naravno pritom i Grad, najlošiji gospodar. Što vi mislite o ovome?
Ovdje smo promišljali više o nekretninama, a manje o proizvodnji, a ona i treba biti u privatnom vlasništvu. Niti po Zakonu o lokalnoj i regionalnoj samoupravi jedinica lokalne samouprave uopće može voditi komercijalnu tvrtku po pitanju proizvodnje ili slično. TUP-ova djelatnost sada već pripada povijesti. Kad vidite te strojeve na kojima su oni radili, te peći, oni su dio već sada naše daleke povijesti. Nisu išli ukorak s vremenom, s modernizacijom. Sama činjenica da su se oni nalazili u neposrednoj blizini Luke je bila oportuna za vrijeme u kojem su oni djelovali u svojem punom pogonu, ali danas je to vrijeme passé, ne može se industrija nalaziti u tom dijelu Grada.
Žao mi je što posljednjih desetak godina nismo kao Grad iskoristili više prilika za kupnju vrijednih nekretnina, pa nismo kupili Armiračko-tesarski pogon u Komolcu ili nekretnine poput Remize. Sve smo to smo mogli kupiti i biti vlasnici, a onda bi itekako mogli razvijati nekakve društvene aktivnosti, infrastrukturne projekte i slično, jer nam se sada otvara cijeli niz mogućnosti financiranja tako velikih projekata iz europskih fondova, a mi imamo ograničeni prostorni kapacitet. Međutim, stvari koje su iza nas su iza nas, mi ćemo se okrenuti budućnosti. Važno je da u budućnosti stječemo što više nekretnina i da s njima pametno gospodarimo. Ako ćemo ih samo kupiti da bi tamo rasla drača, onda to nema nikakvog smisla.
Hoće li ovom kupnjom TUP-a doći potreba i za nova zapošljavanja?
Ono što mi sada pokušavamo je što manje financijski opteretiti te dvije tvrtke do sinergije spajanja, a to se odnosi i na trošak plaća. Djelatnica Grada Dubrovnika i zamjenica pročelnice Mari-
‘’Prilikom posjeta zamjenice državnog tajnika SAD-a prije nekoliko pričali smo o tome na koji način su oni pretvarali svoje industrijske pogone u neke nove centre. Preporučila mi je da obavezno posjetimo jedan bivši industrijski prostor u Miamiju, koji je doživio nevjerojatnu transformaciju iz industrijskog pogona u novi kulturni centar i koji se na TripAdvisoru i ostalim stranicama vodi kao must-see lokacija koju je potrebno obavezno posjetiti u tom gradu.’’
ja Šimunović je i direktorica UTD Raguse. Sjajno je odradila taj posao, pokazala je znanje i umješnost u svemu tome, tako da ja vjerujem da možemo i trebamo s punim pravom njoj dalje povjeriti da upravlja s UTD Ragusom. Što se tiče TUP-a u prijelaznom razdoblju, o tome ćemo uskoro razgovarati, ali neće doći do nekog prevelikog zapošljavanja, sukladno zakonu nužno je imati odgovornu osobu u tom društvu, a imenovat ćemo jednu osoba koja kasnije treba i mora djelovati unutar UTD-a i vjerojatno ćemo morati imati nekoga tko će nam voditi brigu kao domar i slično oko dnevnih, tekućih stvari.
Promišljali smo treba li spojiti i tvrtku Dubrovačka baština s UTD Ragusom, još uvijek gledamo je li to možda ispravan put, kako bismo cijelu tu imovinu Grada stavili pod jednu kapu. Potrebno je naravno sagledati je li to sve skupa moguće, ali u svakom slučaju nije nam cilj gomilanje broja zaposlenih u tim društvima, nego financijska održivost poslovanja.
Što se tiče priprema projekata za financiranje europskim sredstvima, hoće li to raditi DURA i vaš Upravni odjel za europske fondove ili će tu biti potrebno novog kadra?
Što se tiče projekata i onoga što se bude u budućnosti otvaralo, to će raditi DURA i naš upravni odjel kao što već sada rade sa svim drugim gradskim društvima, tako da tu uopće nema problema što se tiče tog dijela priče. Ne treba doći do dodatnih zapošljavanja da bi netko vodio europski projekt.
DPDS ima novo vodstvo. Imali ste na njihovoj skupštini zanimljive poruke, ukratko pohvalili ste njihov dosadašnji rad, uz malo kritike nedovoljnoj otvorenosti. I rekli ste kako nikad Gradsko vijeće ne smije upravljati iznosima za ob-
novu baštine. Možete li precizirati što ste pritom mislili?
Grad mora biti snažni kontrolni faktor Društva, ali istovremeno smatram da ne smije u potpunosti preuzeti njihove financije. Zašto? Ako se kojim slučajem mi odlučimo da se apsolutno svi novci slijevaju u blagajnu Grada, onda će to značiti da će u budućnosti biti manje novaca za obnovu spomeničke baštine. Razlog je taj što ćemo mi uvijek imati nešto potrebnije, bit će to škola, pa vrtić, pa cesta, pa voda, neki zid, neka ograda... Uvijek će nešto biti potrebnije jer će tada naše duboko uvjerenje biti da naša spomenička baština odlično izgleda i da ne treba možda baš u tom trenutku u nju ulagati, a zapravo treba ulagati kontinuirano. Današnje stanje naše velike spomeničke baštine je izvrsno, s obzirom na to da se kontinuirano ulaže u obnovu. Uvijek može bolje i više, ali uspoređujući je s drugim gradovima, slobodno mogu reći u cijeloj Europi, možemo reći da imamo najbolje održavanu spomeničku baštinu, a imamo tako veliki fortifikacijski sustav, godinama se ulaže i u nove vrijednosti, od Konavala do Janjine, u kneževe dvore, u stonske Zidine, Soko grad.
To su sve nekakve dodatne vrijednosti Grada Dubrovnika i svi ti gosti koji dođu kod nas, dođu i na te druge lokacije. I zato mislim da moramo osigurati jednu manju neovisnost Društva prijatelja, a istovremeno kontrolu i nadzor Grada Dubrovnika. I to sam i mislio pod tim da neće Gradsko vijeće odlučivati o iznosima za obnovu baštine, jer ako se politika umiješa u obnovu spomeničke baštine, uvijek će naći neke druge prioritete. Društvo kao društvo mora doživjeti jednu potpunu transformaciju, mora se otvoriti javnosti, biti potpuno transparentno. Ne može se događati da šalju ljude na berzu dva tri mjeseca pa ih vraćaju i zapošljavaju. To je sramota, loš primjer i ne smije
se više dogoditi. Ako imate potrebu, zaposlite ljude i neka su plaćeni sukladno zakonu. A ne izbjegavati zakone malim, sitnim cakama. U čijem interesu radi društvo? U javnom. S čime? S novcem građana Grada Dubrovnika. Onda taj novac ne dopušta da se tako manipuliramo s njim.
Što se tiče prvih promjena, one su neznatne u vidu članova Velikog i Malog vijeća. Uglavnom su to isti ljudi, osim što su sada u Malom vijeću Marina Oreb i Maja Nodari umjesto Nika Kapetanića i Hrvoja Macana. Da, promjene su uistinu male, što s jedne strane znači da je Društvo u ovom trenutku u jednoj prelaznoj fazi. Bio sam na toj Skupštini i vidio sam na koji način funkcionira skupština. Dakle, oni još nisu došli do razine da to uistinu bude baš onako kao što bi naši ljudi rekli - kako Bog zapovijeda. Još se uvijek snalaze u tim svim procesima. Za transformaciju društva treba vremena i ja bih rekao da su sadašnje Veliko i Malo vijeće početak promjena i mislim da te promjene trebaju biti veće, snažnije i konkretnije, ali zaslužuju da im mi damo priliku.
Procedura oko place u Gružu je u tijeku. Jeste li vi upoznati s detaljima projekta? Što je dovelo do znatnog povećanja u odnosu na prvu procjenu? Je li ona bila pogrešna? Ponuditelji su sada otprilike ponudili sličan iznos, ali percepcija koja se pojavljuje u javnosti je da projekt ne može biti toliko složen i pritom toliko skup. Ja sam projekt vidio, pogledao ga, razgovarao s projektantom, arhitektom Dinkom Peračićem koji je jedan od najboljih hrvatskih projektanata i višestruko je nagrađivan. Nakon toga sam cijeli projekt i projektnu dokumentaciju dao našem Upravnom odjelu, da pogledaju troškovnički dio. Naš je Upravni odjel, sagledavajući cijene koje su bile u trenutku raspisivanja natječaja, napravio njihovu projekciju razine koštanja tog projekta i izračunali su da će to biti 13 milijuna i 400 tisuća kuna. Ponuda koja je stigla kao najpovoljnija, a vidjet ćemo je li uistinu takva po pitanju ostalih parametara je 13 milijuna i 300 tisuća kuna. Dakle, to je realna cijena. Tko god želi usporediti placu u Metkoviću s placom u Gružu je duboko zlonamjeran i krajnje bezobrazan. Kao prvo, mi radimo rekonstrukciju place na području koje je pod zaštitom spomeničke baštine. Radimo je u Gružu, na području koje svatko vidi, kuda svatko prolazi. Ne radimo samo objekt, uz dužno poštovanje prema placi u Metkoviću, ne može se usporediti na takav način jedna izgradnja bilo kakvog objekta. Nitko nije ušao u meritum troškovnika i slično, pa nije to samo izgraditi kuću od četiri zida i usporediti tu istu gradnju i reći da je to isto u dva različita grada, jer nije isto. Pitanje je kakvi se
materijali koriste, što je projektant projektirao u ta dva projekta da bi se moglo uspoređivati. To je samo pokušaj stvaranja umjetnih afera. Posljednja tri mjeseca silno se pojedinci trude kako bi stvorili te umjetne afere, kako bi unijeli nemir u Gradsko vijeće i destabilizirali prvo njih, a onda samim tim i mene. To im je uzalud. Izmišljaju i hiperproduciraju razne afere, ali evo, njima na žalost, a meni na sreću i zadovoljstvo, sve je u redu i koliko god oni željeli zaustaviti projekt place u Gružu, neće uspjeti. Projekt će doći do kraja, placa će se izgraditi i siguran sam da će naši sugrađani prepoznati kvalitetu radova i tko je tu što i kako radio i na koji način, kao i tko je radio za čiji račun. Ja sigurno radim za račun građana Grada Dubrovnika i na njihov ponos, a tko radi za neke druge nalogodavce, to najbolje znaju oni koji to rade.
Ima li nešto novo u pregovorima s gospodinom Pašalićem, je li dobio parkirna mjesta koja je tražio? Hoće li dalje zaustavljati projekt? Lapadska obala ide svojim tijekom, mi smo u postupku pregovora s gospodinom Pašalićem i to ide u jednom dobrom smjeru. Nećemo raditi nauštrb građana, što je on i shvatio i razumio i to je dobro. Dakle, sigurno je da će jedan dio parking mjesta biti pod koncesijom gospodina Pašalića, što je opravdano i nemam nikakav problem s tim, ali ne nauštrb stanovnika Lapadske obale. Grad će morati raditi malu modifikaciju projekta, na to smo spremni, ali evo, čekamo da Ministarstvo da konačni pravorijek i vjerujem da ćemo na kraju doći do one ‘’win-win’’ situacije u kojoj su zadovoljne, i jedna, i druga strana. Najvažnije je da sam projekt dobro napreduje, pobijanje pilota ide izvrsno, dolazimo samome kraju, ostalo je nešto manje od mjesec dana, a iza toga ide stavljanje zavjese, čime ćemo doći do toga da imamo formirani obalni zid i da možemo onda početi raditi radove unutar samog obuhvata ceste, šetnice i biciklističke staze. To će zapravo biti prvo područje u Gradu koje ima formiranu biciklističku stazu. Mislim da će to biti projekt na kojega će naši sugrađani biti ponosni i drago mi je što se u mom mandatu realizira, i to sto posto financiran od vanjskih sredstava, proračuna Vlade i Ministarstva europskih fondova i regionalnog razvoja. Pokazali smo kako se projekti mogu realizirati i bez samog utjecaja na proračuna Grada Dubrovnika.
Policija je potvrdila da istražuju Vaterpolski klub Jug i njihove tri udruge. I Dubrovački dnevnik je tragom ove informacije odradio neka početna ekskluzivna istraživanja. Jeste li upoznati s detaljima?
Posljednjih tjedana se digla bura oko Juga, moram biti iskren da nisam ulazio generalno u dubi-
‘’Naš je Upravni odjel, sagledavajući cijene koje su bile u trenutku raspisivanja natječaja, napravio njihovu projekciju razine koštanja tog projekta i izračunali su da će to biti 13 milijuna i 400 tisuća kuna. Ponuda koja je stigla kao najpovoljnija, a vidjet ćemo je li uistinu takva po pitanju ostalih parametara je 13 milijuna i 300 tisuća kuna. Dakle, to je realna cijena. Tko god želi usporediti placu u Metkoviću s placom u Gružu je duboko zlonamjeran i krajnje bezobrazan.’’
petak, 8. travnja 2022.
nu cijele te priče, međutim negdje po kuloarima se počelo spominjati mene kao osobu koja je zapravo naredila Maru Kristiću i Peru Vićanu da počnu progoniti Jug. Ja, da sam imao bilo kojeg razloga nekoga progoniti, onda bih to i sam rekao. Svojim imenom i prezimenom. Ne trebam se skrivati iza nekoga, iza kantuna. Svakome u oči kažem što mislim, tako da ja ne stojim iza toga. Ali, čitajući vašu novinu po prvi put sam se upoznao sa svim tim što se događalo prilikom izgradnje stanova u Solitudu i moram reći da me to iskreno rastužilo. Definitivno, način na koji su podjedinici tu kupili stanove je vjerojatno zakonski ispravan, ali nimalo korektan, a percepcijski potpuno pogrešan. Koja je tu poruka? Ako ste u Upravi nekog kluba da možete dobiti stan po manjoj cijeni? Ja sam par godina ranije kupio stan u Mokošici za 2300 eura po kvadratu. I ja bih bio kupio stan bliže centru, ali nisam imao novaca, jer ga nisam mogao naći po sličnoj cijeni. U Solitudu je očito bilo po manjoj cijeni, ali je li bilo za svakoga? To je pravo pitanje. Poruke koje su se poslale su pogrešne, a ja se itekako sjećam Sanje Jovanović i Mihovila Španje koji su tada iskazivali veliko nezadovoljstvo jer su i njima bili obećani stanovi, ali nisu ih dobili, a izvrsni su sportaši. I ovdje treba maknuti iz priče naše Jugaše, igrače, on su dobili ono što su zaslužili i to se zbog njih i gradilo, a pod upitnik treba staviti sve ovo ostalo jer to nije dobro, koliko god je to bilo ili nije bilo zakonski ispravno. Mislim da tu zakonskih problema nema, to je moj pogled, kao laika, ali ka-
žem da činjenica što su se stanovi prodali po tako niskoj cijeni sigurno ne služi na čast onih koji su ih kupili, ali ni na čast onih koji su ih prodali.
Nemamo više prostora i vremena, ali moramo se za kraj dotaknuti sezone, je li Grad spreman? Trebamo li se brinuti kako će sve proći? Za sezonu smo spremni, avioni dolaze u naš Grad sve više, počeli su i kruzeri. Sezona će biti izazovna, neće biti nimalo jednostavno. Naravno, sve ovisi o razvoju situacije, a nitko od nas ne može procijeniti što će se dogoditi. Nekad se čini kako će rat završiti sutra, a onda nakon dva sata vidite da se taj sukob još više produbljuje, tako da će nas sigurno to pratiti tijekom cijele sezone. Virus je još prisutan sa svojim raznim podvarijantama i to će biti još jedan od izazova, ali po meni puno manji od ovog izazova s ratom. Zadnje dvije godine bile su duge, svim gospodarstvenicima i građanima bez adekvatnih primanja kao godinama prije, pa tako i za gradsku blagajnu. Sve je presušilo što je moglo presušiti, uspjeli smo te dvije godine izdržati vrlo težak ritam i zato se i nadamo da će konačno doći bolje vrijeme. Najave su bile odlične u samom početku, onda su bookinzi stali, ali opet su se oporavili. U konačnici vjerujem da ćemo imati jednu kvalitetnu sezonu, a Grad i TZ su napravili sve potrebne predradnje kako bi sezona bila uspješna. Mi smo naš dio posla odradili, a sada, vjerujemo da će priča s Rusijom i Ukrajinom kopnjeti i da ćemo zapravo odraditi jednu dobru sezonu.
“Sezona će biti izazovna, neće biti nimalo jednostavno.”
Posjetili smo prostore nove gradske nekretnine u Gružu koja ima ogroman potencijal, u pratnji bivšeg direktora TUP-a Luke Majića i nove direktorice UTD Raguse Marije Šimunović. Ova će gradska tvrtka od sada raspolagati s ovim vrijednim prostorom
Piše Aida Čakić foto Aida ČakićGovoreći o TUP -u starijim Dubrovčanima prva asocijacija je vjerojatno industrijsko postrojenje, dok nešto mlađi odmah pomisle na poslovne prostore i zastarjelu tvornicu koja više nije u funkciju. U zadnje vrijeme popularni su kulturnjaci i kreativci koji su iskoristili samo mali dio ovih prostora koje su pretvorili u zabavno mjesto za dodatne sadržaje u gradu. Industrijski pogoni postali su atraktivna nekretnina koju je nedavno kupio Grad Dubrovnik, točnije tvrtka UTD Ragusa. Postoje veliki planovi budući da je zgrada na atraktivnoj lokaciji, no trenutno je prioritet rješavanje procedure koja je dio preuzimanja tvrtke. Ona je svakako kompleksna budući da je TUP privatiziran putem radničkog dioničarstva čiji je većinski vlasnik, 68 posto, poduzeće Elektrocarbon- ESOP d.o.o., a dio vlasništva imaju i mali dioničari. Gradsko vijeće je odobrilo podizanje kredita za stjecanje visoko vrijedne imovine procijenjene na 18,6 milijuna eura. Krajem ožujka Grad je posredstvom društva UTD Ragusa ispunio svoju obvezu kupnje dionica, a sukladno Ugovoru o postupcima i načinu otkupa dionica TUP -a, UTD Ragusa je preuzela zadužnice koje su izdane kao jamstvo za navede -
Čak 34 subjekta su bila zainteresirana za kupnju TUP-a
nu uplatu. Direktorica UTD -a Marija Šimunović objašnjava kako su u ovom trenutku potpisani ugovori o prodaji i prijenosu dionica društva TUP dioničarima, odnosno ugovori o prijenosu poslovnih udjela društva Elektrocarbon- ESOP s imateljima poslovnih udjela. Tako je dosad UTD Ragusa sklopila odgovarajuće ugovore o kupnji poslovnih udjela i dionica, i to 97,5 posto. Šimunović naglašava kako će poslovanje budućeg društva morati pričekati saziva -
nje skupštine koja će kasnije donijeti odluku o imenovanju novog nadzornog odbora i uprave.
-To bi se trebalo brzo dogoditi jer je procedura u tijeku. Kada upišemo poslovne udjele Esop-a, možemo sazvati skupštinu TUP -a. Prema statutu je definirano kako je dovoljna polovica temeljnog kapitala da bi se skupština mogla sazvati. Novu upravu i nadzorni odbor čeka puno posla – kazala je Marija Šimunović.
Trenutno TUP ima 66 potpisanih ugovora o zakupu prostora koju su u razdoblju od jedne od tri godine, a samo je jedan na neodređeno vrijeme. Provedena je analiza 2021. godine koja je pokazala kako mjesečni prihodi od tih najmova iznose oko 300 tisuća kuna. Šimunović ističe kako će se morati sklapati novi ugovori u skladu s relevantnim zakonskim propisima. Dodaje i to kako će UTD vraćati kredit za TUP od najmova vrijednih prostora koje ima u svom vlasništvu. -Vlasnici smo Dubravke i Mimoze kojima ugovori o zakupu istječu krajem ove godine. Budući da su potpisani 2007. godine doći će do povećanja iznosa što će nam omogućiti da vraćamo kredit iz naših prihoda, a ostala sredstva ćemo uputiti prema obnovi kompleksa u Gružu. Također kupnjom TUP -a dobili smo u vlasništvu i nekretninu površine 750 kvadrata u Solitudu koju planiramo prodati – naznačila je Šimunović koja je nedavno postala direktorica UTD Raguse. U Gradu Dubrovniku radi 17 godina, iz Komunalnog odjela prešla je u Upravni odjel za poslove gradonačelnika, a bila je zadužena za nadzor
Društvo TUP d.d. odnosno UTD Ragusa vlasnik je nekretnina u: - Solitudu, površine 750 m2 - Knežici, površine 17300 m2 - Gružu, površine 9400 m2
Zadnje dvije godine, prema riječima Luke Majića, čak 34 subjekta su bila zainteresirana za kupnju TUP-a da bi se u konačnici iskristalizirala tri koja su odlukom skupštine društva imala pravo na dubinsko snimanje.
trgovačkih društava u većinskom vlasništvu Grada tako da joj poslovanje UTD Raguse nije nepoznanica nego prirodan slijed.
Trenutno u postrojenju TUP-a čiste se i pripremaju za buduće zakupnike skladišni prostori koje je tvrtka koristila
Svakako, vodit će se računa o visini najmova u Gružu koji bi prema procjenama mogli doseći razinu od pola milijuna kuna godišnje. -Morat ćemo svaki mjesec otplaćivati ratu koja je 60 tisuća eura što je otprilike 450 tisuća kuna. Na godišnjoj razini to će biti 5,4 milijuna kuna, a prema novom poslovnom planu UTD -a koji nam je radio revizor planiramo imati prihode 5,1 milijun kuna – pojasnila je
Šimunović dodavši kako redovito prate natječaje za EU fondove koji će zasigurno dobro doći pri ulaganju u TUP Direktor sad već bivše Tvornice ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda Luka Majić prisjetio se kako je tu od 1985., a TUP je osnovan 1953. godine. Govori kako su najveći broj zaposlenih imali 1988. godine kada ih je bilo 711. -U Dubrovniku nema obitelji koja na neki način nije bila povezana s TUP -om. Imali smo specifičnu proizvodnju koja nije bila na tržištu, a naši kupci su se javljali putem tendera. I danas je tako; ovi proizvodi imaju kupce, ali problem je u lokaciji gdje se nalazimo. Naime, ona nije za proizvodnju. Od 2012. godine naše poslovanje je bazirano na smanjivanju dijela pogona, tada smo 120 radnika i radili ono što nam je bilo najprofitabilnije. Nismo ljudima tek tako mogli dati otkaz i prekinuti s proizvodnjom. Trebalo je doći vrijeme za sve i sazreti. U zadnje tri godine smo stabilizirali poslovanje koje je u plusu – pojasnio je Majić.
Zadnje dvije godine, prema njegovim riječima, čak 34 subjekta su bila zainteresirana za kupnju TUP -a da bi se u konačnici iskristalizirala tri koja su odlukom skupštine društva imala pravo na dubinsko snimanje. Važno je istaknuti kako se TUP obvezao da će sva svoja dugovanja i potraživanja predati novom vlasniku, a stanje toga je nula što znači da nemaju nikakvih opterećenja. Majić smatra kako bi u ovim prostorima trebalo biti balans između komercijalnih i kul -
Trenutno TUP ima 66 potpisanih ugovora o zakupu prostora koju su u razdoblju od jedne od tri godine, a samo je jedan na neodređeno vrijeme. Provedena je analiza 2021. godine koja je pokazala kako mjesečni prihodi od tih najmova iznose oko 300 tisuća kuna. Šimunović ističe kako će se morati sklapati novi ugovori u skladu s relevantnim zakonskim propisima. Dodaje i to kako će UTD vraćati kredit za TUP od najmova vrijednih prostora koje ima u svom vlasništvu.
turnih sadržaja. Ne treba zaboraviti veliko postrojenje u vlasništvu TUP -a u Komolcu gdje su smještena brojna skladišta i proizvodni pogoni.
Majić se osvrnuo na azbestne krovove koji su sporni zbog utjecaja na zdravlje.
-To je bio građevinski materijal koji se posvuda koristio, a mi smo ih dobili nakon rata. Dio krovova je od azbesta i oni će se sanirati prema pravilima struke – istaknuo je Luka Majić te dodao kako azbest u ovom slučaju ne predstavlja problem kao ni grafit ko -
ji nije štetan jer je termički obrađen na visokoj temperaturi.
Trenutno u postrojenju TUP -a čiste se i pripremaju za buduće zakupnike skladišni prostori koje je tvrtka koristila. U planu je provesti određena ulaganja i sanaciju prostora koji bi se lakše dali u zakup. Sve to pričekat će nova upravljačka tijela koja će donijeti poslovni plan i definiranje vizije u skladu sa strateškim ciljevima i planskim okvirom vlasnika – UTD Raguse, odnosno Grada Dubrovnika.
Dubrovačke hotelske kuće i ugostiteljski objekti u sve većem broju otvaraju svoja vrata, a usporedno s tim počinje i užurbana potraga za radnom snagom
Kao i svake godine pred turističku sezonu traže se konobari, kuhari, pomoćni kuhari, radnici u kuhinji, čistači i sobarice. Poslodavci se natječu tko će pronaći što kvalitetnije radnike pa su tako primorani ponuditi što bolje uvjete. Iako je, zbog globalnih okolnosti, neizvjesno kakva nas sezona očekuje, u ovom periodu se planira i angažira veći broj sezonaca. Problemi su uvijek isti – koga, kako i gdje ih pronaći. Pandemija, iseljavanje pa i rat u Ukrajini otežali su djelatnicima u turizmu tako da se ovih dana snalaze na sve strane. Brojni domaći ljudi i oni iz susjednih država su otišli raditi vani, a dio sezonaca je u vremenu korone pronašao posao u drugoj branši. Teška situacija poslodavce je prisilila da ne gledaju odakle dolaze radnici, nego je najvažnije da imaju znanja i volje pa su tako dobrodošli i oni iz dalekih tržišta rada.
Dubrovački poslodavci koji su u potrazi za sezonskim radnicima ističu kako bi rado zaposlili dobre i lojalne radnike, ali ih je problem naći. Govore nam kako praktički više uopće
ne računaju na Slavonce koji su prethodnih godina redovito dolazili u Dubrovnik, a sada su, ogorčeni lošim uvjetima, većinom otišli van države. Također, sve je manje i radnika iz susjednih država koji se u velikom broju odlučuju primjerice njegovati starije u Njemačkoj gdje su ti poslovi jako dobro plaćeni. U neformalnom razgovoru kojega smo vodili s poslodavcima ističu kako mnogi u Dubrovniku sezoni prilaze krajnje neozbiljno pa počinju tražiti radnike u travnju, a ne ranije. Smatraju kako je najbolje rješenje u produljenju sezone.
-Da bi se mjerio s ozbiljnim destinacijama, Dubrovnik mora imati sezonu najmanje devet mjeseci. Ovako jednostavno nemamo plan i program. Veliki broj ljudi nam je otišao vani, dio njih je pokrenuo svoj biznis, dio radi na ‘crno’ poput poslova čišćenja, a neki kojima smo ponudili da rade cijelu godinu, pred sezonu nam javljaju kako su dobili bolje ponude – problemi su dubrovačkih poslodavaca. Oni u zadnje vrijeme posežu za uslugama agencija koje posreduju pri zapošljavanju. Iako je pronalazak radne snage u Dubrovniku godinama gorući problem, nitko se sustavno ne bavi time pa poslodavci mora-
ju potegnuti do Zagreba gdje je to profesionalno organizirano.
-Oni odrade cijeli posao poput ishođenja vize i radne dozvole. Platiš onoliko koliko ti radnika treba, pošalju ti životopise i biraš – objašnjava jedan poslodavac koji je za ovu sezonu za poslove čišćenja uzeo veći broj radnika iz Nepala. Govori nam kako je dobio ponude koje se po radniku kreću od četiri do 14 tisuća kuna, praktički za istu stvar. Najgora opcija je, govori on, kada je poslodavac nezadovoljan poslom koji obavlja neki od radnika iz daleke zemlje.
-Agencija ga može vratiti, ali predugo im treba da novi dođe i da ga onda zamijeni. Većina poslodavaca s kojima sam razgovarao je zadovoljna s radnicima iz dalekih zemalja jer im je dobro ako imaju bilo kojeg radnika. Otprilike bih rekao da na tisuću radnika otpada deset posto onih koji nisu baš najbolji, ali tako je u svakom poslu. S druge strane imamo problem što 90 posto poslodavaca misli kako su ti ljudi ovdje došli raditi od jutra do sutra pa ih izrabljuju. Upravo takvo ponašanje nas je koštalo pa smo danas u ovoj situaciji – govori nam.
DUBROVNIK JE RANJIV I OVISAN O UVOZU RADNE SNAGETakva je situacija s poslovima čišćenja gdje je nešto jednostavnije pronaći na ovaj način radnike jer posla često ima tijekom cijele godine. Problem se javlja kod onih koji rade sezonski, a viza za radnika traje godinu dana. Oni dubrovački poslodavci koji su zasad prošli najbolje su nešto ‘manji’ poput malih ugo -
stiteljskih objekata i agencija koji ne trebaju veliki broj radnika nego se oslanjaju na stalne sezonce.
Ranjivost i ovisnost o uvozu radne snage, smatra predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić, rezultat su sve manje lokalne radne snage iz godine u godinu.
Trojić dodaje kako je ove godine nervoza još veća zbog stupnja neizvjesnosti.
-To automatski za sobom povlači veće troško
Policijske uprave dubrovačkoneretvanske izdano je ukupno 740 dozvola za boravak i rad tijekom prvih mjeseci 2022. godine, od čega su 163 dozvole za boravak i rad u djelatnosti ugostiteljstva i turizma. Najveći broj dozvola za boravak i rad s obzirom na državljanstvo stranaca je izdano prema sljedećim državljanstvima:
1. Bosna i Hercegovina 2. Nepal 3. Sjeverna Makedonija 4. Indija 5. Kosovo
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački
ko-neretvanske broj izdanih dozvola za boravak i rad stranaca u našoj Županiji bio je: 2019. godine – 5.411 dozvola, 2020. godine – 3.708 dozvola, a 2021. –4.432 dozvole.
-Vidimo da se tržište radne snage u 2021. godini počelo oporavljati u odnosu na prvu pandemijsku godinu, koja je bila najgora, ali malo pouke iz toga možemo izvući, jer nas ova situacija s Ukrajinom vodi u nove izazove. Da znamo dokad će trajati ovi nemiri mogli bi nešto planirati, ali ovo može sutra stati, a jednako tako i godinama trajati. Nemoćni smo u predviđanjima i analizama, a biznis to ne trpi – kazala je Nikolina Trojić.
Ona smatra kako je najbolje rješenje za to uvoz radne snage kojoj će se ponuditi dobri uvjeti.
ve, jer radnicima treba osigurati smještaj. A kako pronaći smještaj, platiti ga, čuvati za radnu snagu ako ne znate kad ćete početi s poslovanjem i kad će početi pravi posao? Svi ti elementi neizvjesnosti dovode do usijanja tržišta rada – kazala je. Trojić navodi kako se sezona prošle godine izgurala na rubu ljudskih i kvalitativnih snaga jer se Županija tek otvorila u lipnju, a sjever Jadrana je do tada već pokupio radnu snagu. Situacija s Ukrajinom, smatra ona, opet nas gura u onaj isti osjećaj neizvjesnosti, kao i prethodne dvije pandemijske godine.
- U normalnim godinama poslodavci se već u prosincu i siječnju počinju pripremati za sezonu, već tad formiraju ‘kičmu’ ekipe. Kad se posao počne zahuktavati onda samo dodatno zapošljavaju pomoćno osoblje. Godinama su koristili i mjeru stalni sezonac Zavoda za zapošljavanje, pa su zaposlenici preko zime imali izvjesna primanja, a sad to nije moguće. U vrijeme pandemije, a nažalost i sad za vrijeme rusko - ukrajinskog rata teško je uopće zaposlenicima išta obećati. Što im reći kad će se početi raditi kad ni poslodavci sami ne znaju
što se događa niti do kada će trajati. Mnogima egzistencija visi o koncu. Sve je više strepnje i nervoze – smatra predsjednica Županijske komore. Navodi podatke koji jasno prikazuju sliku aktualnog stanja te ovisnost o radnoj snazi van Hrvatske. Naime, da je normalno vrijeme trebalo bi nam par tisuća djelatnika u turizmu, isto toliko u građevini, te par stotina u trgovini. Prema podacima PU Dubrovač -
-Nama u Gradu fali 20 tisuća ljudi da bi bili relevantni za išta. I to je činjenica, ma koliko mi smatrali sebe velikima. Naša prošlost jest slavna, ali sad smo mali i nedostatni. Dodatni problem nam je ta sezonalnost. Da bar imamo problem radne snage tijekom cijele godine, ovako teško nekoga možete privući na par mjeseci, bez obzira koje god uvjete da nudite. Ljudima, posebno onima koji imaju obitelj, treba neka sigurnost – zaključila je za Dubrovački dnevnik predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić.
Dok je cijeli svijet zgrožen stravičnim zločinima nad civilima u Buči, Zoki je zaključio kako je pametnije to ne shvaćati previše ozbiljno. Zašto? Jer je to daleko. Daleko tamo u Ukrajini u čiju situaciju on tako i tako nema uvid(!?). Ostatak svijeta ima saznanja, gleda satelitske snimke i govori o ratnom zločinu na rubu genocida. No, čini se da je naš predsjednik totalno izoliran na Pantovčaku. Kao da živi u nekom svom drugom svemiru. Možda mu šteka internet i telefoni su mrtvi pa nijedan europski čelnik nije digao slušalicu i izvijestio ga o svojim saznanjima. Tako jadan Zoki, sam samcat u svojoj izolaciji, okružen jedino paunovima i lopatarima, odsječen od stvarnosti, osjeća se, hajde dobro ne baš kao Rusi, više bi se moglo reći da je potegao na Kineze. Zato možemo biti sretni što nam predsjednik nije zaključio kako se radi samo o antiruskoj propagandi. A mogao je. Jer ga to ništa ne košta.
Za to vrijeme se gorostasi hrvatske političke misli, Grmoja i Kapulica natežu oko toga tko je bio ili nije bio u klubu u Slovenskoj gdje je žderala i pila hrvatska politička elita. Jesi, ti si bio, ja nisam i obratno. Pa se zaklinju u poligraf na koji će otići ili već
jesu bili, svejedno. Tako su nam dečki donijeli poligraf kao novi oblik političkih prepucavanja što je dosad bio hit među srpskom političkom elitom. Divno je vidjeti kako u malenoj Hrvatskoj nema nikakvih problema, kako su nam došla neka fantastična vremena puna sreće i zadovoljstva. Logično je da se u nedostatku pravih problema političari mogu zezati i baviti odlascima i dolascima u neki opskurni klub jer je to jedino što muči hrvatske građane. Nekih drugih briga uz ovakve političke bardove, sretni i zadovoljni građani, jednostavno nemaju.
U susjedstvu su završili izbori pa Vučić i Orban mogu mirno i zadovoljno spavati. Rasturili su oporbu i sad će Europa poznata po odlučnoj i beskompromisnoj politici podići prst i zaprijetiti dečkima zbog pretjeranog koketiranja s Putinom. Pa im ukinuti korištenje europskih fondova, odnosno Srbima pretpristupnih fondova. Iskreno sumnjam. U Srbiju gotovo devedeset posto financijskih potpora i ulaganja dolazi iz Europe, dok je srpski narod uvjeren kako ih obilato financira majčica Rusija. I zato im je Vučić kralj jer i on voli velikog cara Putina. Uz ovakav mlaki stav Euro -
pe zašto i ne bi. Mali autokrati Orban i Vučić najlakše nađu zajednički jezik s velikim autokratom. Iz svega viđenog možemo zaključiti kako, barem u tom susjedstvu, nema ništa novo. I to je, u jednu ruku, možda i dobro. Peace burazeri!
U međuvremenu je onaj budalaš Dodik iz RS , inače veliki pajdo hercegovačkog čelnika Čovića i našeg Zokija, lupetao o tome kako je to što je Mato pisao Predsjedništvu BiH, zahtijevajući ozbiljno i temeljito provođenje ekološke studije za njihov budući aerodrom u Trebinju, jednako kao da je neki mali iz nekog bosanskog sela Bogu iza nogu, pisao Bidenu. Baš ga jako muči, i Biden, i Amerika jer su malom Dodiku zabranili ulazak u USA. Pa ga to svrbi li svrbi. Pitanje ekološke studije i izvora Omble životno je pitanje za Grad jednako kao i pitanje tko izrađuje ekološku studiju. Kako Dodik sebe vidi kao velikog prijatelja Putina, ne bi me čudilo da mu je obećao mogući vojni aerodrom u Trebinju nadomak Europe koja se stalno ponaša kao Zagorec. Ne bi se štela miješati. U očekivanju bijelog dima iz DPDS -a najbolje je malo gustat na suncu. Kao što je i red, uvijek iza kiše dolazi sunce. Eto vas.
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački
Čini se kako je gradnja aerodroma u Trebinju korak bliže ka realizaciji. Upravo to je podiglo tenzije među političarima u BiH i Hrvatskoj, točnije u Dubrovniku
Nakon što je Grad Trebinje poslao svu dokumentaciju s elaboratom o ekonomskoj isplativosti, Vijeće ministara BiH početkom travnja je donijelo Odluku o određivanju dijela carinskog područja Bosne i Hercegovine kao „Slobodna zona Trebinje“. Tako se odlukom određuje dio carinskog područja BiH kao slobodna zona, a koje je definirano zoning planom „Novo Trebinje“. Za daljnje korake potrebno je pribaviti mišljenja još nekoliko nadležnih tijela što bi trebalo dovesti do konkretnijih radnji pri realizaciji gradnje ovog aerodroma
u dubrovačkom susjedstvu. Gradonačelnik Trebinja podsjetio je kako je Vlada Republike Srpske osigurala 800 tisuća maraka pa će se u tu svrhu Grad Trebinje zadužiti za milijun maraka. Kompleks Aerodroma Trebinje obuhvatit će oko 302 hektara, a Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, rekao je da će izgradnja stajati 70 milijuna eura, dok će još 35 milijuna eura biti uloženo u infrastrukturno opremanje. Izgradnju financira Srbija, a aerodrom bi trebao početi s radom do kraja sljedeće godine.
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković kazao je kako će dubrovačke vlasti učinit će sve da spriječe izgradnju aerodroma na tridesetak kilometara od Dubrovnika, bez prethodno urađene studije utjecaja na okoliš. Sporno je to što bi se aerodrom gradio u vodozaštitnoj zoni rijeke Omble u BiH, čiju vodu piju stanovnici i posjetitelji Dubrovnika.
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković kazao je kako će dubrovačke vlasti učinit će sve da spriječe izgradnju aerodroma na tridesetak kilometara od Dubrovnika, bez prethodno urađene studije utjecaja na okoliš. Sporno je to što bi se aerodrom gradio u vodozaštitnoj zoni rijeke Omble u BiH, čiju vodu piju stanovnici i posjetitelji Dubrovnika. Godine 1989. su s intencijom zaštite izvorišta Omble napravljena dubinska istraživanja kojima su utvrđene vodozaštitne zone. Franković je objasnio kako se lokacija na kojoj se planira izgraditi zračna luka Trebinje nalazi u drugoj vodozaštitnoj zoni, dakle na području gdje zapravo ne bi trebalo biti nikakve gradnje. Iz grada tako inzistiraju da se poštuju ekološki standardi, da se izradi studija utjecaja na okoliš i da se obave sva potrebna geološka istraživanja. Srpska premijerka Ana Brnabić je boraveći u Mostaru izrazila nerazumijevanje za Frankovićevo protivljenje izgradnji aerodroma u Trebinju. Ona, naime, smatra kako je riječ o projektu koji će utjecati na rast ekonomije i podizanje građevinskog sektora u vremenima krize. Nešto je oštriji bio član Predsjedništva BiH Milorad Dodik koji je kazao kako izgradnja aerodroma u Trebinju mora biti u skladu s ekološkim i ostalim kriterijima, a da su sugovornici o tome institucije Hrvatske, a ne grad Dubrovnik. I Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija izjavio je kako mu nije jasno zbog čega se u Dubrovniku i Hrvatskoj netko protivi gradnji zračne luke u Trebinju tvrdeći da je to projekt od kojega bi svi imali koristi. Franković je govoreći za bosanskohercegovačke medije odbio insinuacije kako je protiv gradnje aerodroma u Trebinju s ciljem da se zaštite ekonomski utjecaj aerodroma u Čilipima.
IMALA
“Zračna luka Čilipi ima svoj promet, svoje mogućnosti i svoju tržišnu utakmicu, i treba raditi svoj posao, i nema nikakvog mjesta sumnjama da netko želi zaustaviti projekt u Trebinju da bi Zračna luka Čilipi bolje radila. Ja mislim da ima posla za svakoga i da to uopće nije upitno. Ako žele graditi zračnu luku Trebinje, njima je sasvim svejedno nalazi li se ona s jedne ili s druge strane Trebinja, ali je to nama okolišno jako bitno. I zato mi inzistiramo na okolišu i ekologiji kao standardu 21. stoljeća”, poručio je gradonačelnik Dubrovnika. Portal Capital donio je zaključak studije o utjecaju na okoliš izgradnje trebinjskog aerodroma, koju je izradio banjalučki Institut za građevinarstvo “IG”. Oni smatraju kako bi izgradnja aerodroma u Trebinju mogla imati negativan utjecaj na izvorište rijeke Omble zbog čega je potrebno posvetiti posebnu pažnju njegovoj zaštiti. U ovom dokumentu, koji je u posjedu portala Capital, navodi se da se lokacija aerodroma nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite izvorišta te da se prilikom projektiranja treba uzeti u obzir zabrane koje su definirane za tu zonu. Prema njihovom mišljenju moraju se poduzeti sve mjere kako ne bi došlo do zagađenja vodoopskrbe, a navodi se kako u cilju zaštite prilikom izgradnje aerodroma vozila i mehanizacija moraju biti na vodonepropusnom platou uz strogu kontrolu curenja. Studija još navodi i naftu i naftne derivate koji moraju biti čuvani u zatvorenim posudama, uspostavu separativnog sustava otpadnih voda, izgradnju postrojenje za pročišćavanje i niz drugih preporuka koje propisuju vrlo stroga pravila gradnje i održavanja, no nigdje ne stoji tko će kontrolirati ispunjenje tih uvjeta.
Ako u konačnici ovaj projekt i bude realiziran značit će to da će grad koji ima jedva 30 tisuća stanovnika, smješten u rijetko naseljenoj regiji, s prometnicama koje nisu idealne, dobiti zračnu luku dok u krugu od 50-ak kilometara već postoje tri zračne luke u Mostaru, Dubrovniku i Tivtu.
Srpska premijerka Ana Brnabić je boraveći u Mostaru izrazila nerazumijevanje za Frankovićevo protivljenje izgradnji aerodroma u Trebinju. Ona, naime, smatra kako je riječ o projektu koji će utjecati na rast ekonomije i podizanje građevinskog sektora u vremenima krize.
Prizori koje kriminalistički tehničari zateknu na mjestu počinjena kaznenih djela nerijetko nisu ugodni ni lijepi
Dario Hladilo voditelj je Odjela kriminalističke tehnike, u službi Kriminalističke policije Policijske uprave dubrovačko – neretvanske. O ovom zanimanju snimljeno je bezbroj filmova i serija, no stvarnost je ipak nešto drugačija od fikcije, posebno onda kada se dogode tragični događaj poput ovog posljednjeg, dvostrukog ubojstva u Pločama. Tada na teren u očevid izlaze kriminalistički tehničari čiji je posao na terenu istražiti sve do posljednjeg detalja.
Nedavno se dogodilo dvostruko ubojstvo u Pločama. Radili ste očevid na ukupno pet lokacija, možete li kazati kako je to izgledalo? Dvostruko ubojstvo u Pločama je izuzetno teško i složeno kazneno djelo gdje je za potrebe očevida bilo potrebno organizirati više djelatnika na više različitih lokacija, tako da je za ove potrebe angažiran maksimalno raspoloživ broj kriminalističkih tehničara. Radi se o zahtjevnim očevidima u kojima se pozornost posvećuje i najsitnijim detaljima, jer svaka činjenica ili okolnost koja se tijekom očevida utvrdi može biti važna u istrazi, a kasnije i u kaznenom postupku. Razumljivo, detalje ovog slučaja ne mogu iznositi u javnosti budući da su izvidi još uvijek u tijeku.
‘’Iako posao nije niti malo lagodan, vjerujem da moje kolege i ja, pronalazeći dokaze za nečiji krivnju, ali i nečiju nevinost, na svoj skromni način društvo činimo boljim i sigurnijim mjestom za život.’’
Što je bilo najzahtjevnije prilikom obavljanja tog očevida?
Kao i kod svakog očevida važno je bilo sve pojedinačne radnje obaviti na kvalitetan i visoko profesionalan način, s razlikom što se ovdje očevid obavljao na više različitih lokacija, odnosno na samim mjestima događaja, na mjestu uhićenja počinitelja, na samom počinitelju, u njegovom objektu smještaja i u vozilu kojim se koristio.
Koliko takve stresne situacije i često mučni detalji utječu na vas i na vaše kolege?
Na žalost, posao koji obavljam podrazumijeva da idem na mjesta počinjenja kaznenih djela, nerijetko prizori koje tamo zateknemo nisu ugodni ni lijepi. Sve ono negativno što vidimo tijekom očevida zasigurno utječe na nas htjeli mi to priznati ili ne, bili mi svjesni toga ili ne. Iako smo educirani i obučeni da se u trenutku postupanja fokusiramo na dio posla koji moramo obaviti, kada dođete doma ponovno u sjećanjima prolazite slike koje ste vidjeli. Meni osobno u tim trenucima najviše pomaže obitelj koja mi je podrška u svemu pa tako i u svladavanju takvih situacija. Važno je naći neku zanimaciju izvan posla koja nas opušta i koja nam pomaže u sagorijevanju stresa. Osobno se opuštam pomažući roditeljima u obradi i obnovi starih maslinika i vinove loze u Ponikvama na Pelješcu.
Kako uopće izgleda jedno klasično obavljanje očevida?
Očevid se obavlja u pet različitih faza: orijentacijska, statička, dinamička, kontrolna i finalna. Svaka faza ima svoju važnost. Nama kao kriminalističkim tehničarima posebno je značajna dinamička faza tijekom koje pronalazimo, fotografiramo i izuzimamo tragove koji mogu identificirati počinitelja ili ga povezati s mjestom događaja, odnosno sve ono što bi moglo biti važno za daljnji tijek kriminalističkog istraživanja te kasnije kaznenog postupka. Svi tragovi koji se izuzmu s mjesta događaja zapakiraju se u za to namijenjene vrećice nakon čega se pohranjuju u posebno čuvanu prostoriju. Po nalogu Državnog odvjetništva određeni dio tragova dostavlja se Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ čije je sjedište u Zagrebu. Vještaci navedenog Centra vještače te kompariraju sporne tragove izuzete s mjesta događaja s nespornim tragovima i uzorcima, a sve u cilju povezivanja osumnjičene osobe s kaznenim djelom koje se dogodilo. Ukratko, naš osnovni zadatak je dokazati tu korelaciju što je kasnije ključni dokaz u kaznenom postupku.
Koja je razlika obavljanja očevida među različitim kaznenim djelima, primjerice između očevida kod počinjenja krađe i recimo ubojstva?
Jednostavnu razliku nije moguće jasno odrediti s obzirom na to da je svaki očevid poseban i svakom se pristupa na različiti način ovisno o dinamici događaja. Razlike koje nastaju pri obavljanju očevida su u tehnici koja se primjenjuje za pronalazak tragova, a tehnika se određuje temeljem zatečenog stanja na mjestu događaja. Primjerice, kod krvnih delikata bitno je temeljem tragova utvrditi radi li se o ubojstvu, samoubojstvu ili nesretnom slučaju – poznata trilema. Kako bi se navedeno utvrdilo koriste se razne metode pronalazaka tragova pomoću forenzičkog svijetla koji detektiraju čak i obrisane tragove krvi i izlučevina, dok pomoću raznih vrsta daktiloskopskih prašaka pronalazimo latentne tragove papilarnih linija, odnosno otisaka prstiju. Kada se takvi tragovi pronađu, koristimo folije za fiksiranje, odnosno izuzimanje takvih otisaka koje pakiramo na adekvatan način te ih dostavljamo Centru na daljnje vještačenje i usporedbu.
Kako izgledaju klasični očevidi prilikom kriminaliteta povezanih s drogom? Toga je bilo puno na području nadležnosti Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. Zaplijenjeni paketići se obrađuju tako da se tretiraju daktiloskopskim prašcima u svrhu pronalazaka otisaka papilarnih linija i bioloških tragova, ali prije toga se radi preliminarni test kako bi se utvrdilo radi li se o drogi. Uzorci se dostavljaju Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ koji utvrđuju kakvoću i vrstu droge.
Koji biste takav slučaj posebno izdvojili?
Budući da sam i sam roditelj maloljetnog djeteta ipak bih izdvojio ovaj slučaj koji se prije par dana dogodio u Pločama. Takve vas situacije potresu. Opet naglašavam da u policiji radim već 30 godina tijekom kojih sam odradio puno očevida pa i onih nakon tragičnih događaja, ali nažalost nema te obuke ni iskustva koje vas na takvo nešto mogu pripremiti. Jednostavno se trudite posao odraditi profesionalno i hladne glave, a u ovom slučaju je odrađen dobar posao.
Poznato je i kako su očevidi kod požara prilično zahtjevni. Zbog čega?
Istina, kod požara se teško pronalaze tragovi budući da dođe do djelomičnog uništenja istih. Kod takvih slučajeva, uz očevidnu ekipu, stručnu pomoć tražimo od vještaka već spomenutog Centra „Ivan Vučetić“ koji su posebno osposobljeni za pronalaženje tragova specifičnih za požare i paljevine. Ukoliko se radi o požaru objekta, potrebno je pronaći žarište iz kojeg se izdvaja požarni krš kako bi se došlo do relevantnih tragova koji nam mogu pomoći u rasvjetljavanju slučaja. Ništa nije nemoguće, samo je potrebno poznavati metodologiju.
Na što je potrebno posebno paziti, obratiti pozornost prilikom obavljanja očevida? Mjesto događaja potrebno je osigurati kako bi se onemogućio pristup neželjenim osobama, a svaki djelatnik kriminalističke tehnike mora obući zaštitno odijelo, rukavice i svu ostalu opremu kako se tragovi ne bi kontaminirali.
Kojih se očevida sjećate kao najzahtjevnijih u vašoj karijeri i zbog čega?
Posebno bih izdvojio očevid nakon katastrofalnog požara u Vignju i Kućištu 1998. godine u kojem je izgorjelo više desetaka kuća kada su izgubljena dva života.
Mnogi su putem američkih krim serija i filmova gledali prirodu vašeg posla. Koliko se ona razlikuje u stvarnosti i na velikim i malim ekranima? Filmovi i serije prikazuju našu vrstu posla na marketinški atraktivan način dok u stvarnosti to i nije baš tako, a posebice se ne događa tom brzinom. Do svih činjenica se može doći, ali upornim radom i znanjem.
Koje kvalitete i osobine, prema vašem mišljenju, treba imati osoba koja obavlja očevid? Kriminalistički tehničar mora biti pedantan, precizan te mora imati dobra opažanja koja mora usmjeriti na svaki milimetar mjesta događaja. Jednom riječju to je minuciozan posao.
Da možete vratiti vrijeme, biste li ponovno birali isti put ili biste izabrali neko manje stresno i manje odgovorno zanimanje? Životni put vas odnese u nekom smjeru u kojem se najmanje nadate i kojeg niste planirali. Moj završetak srednje škole pratio je i Domovinski rat te sam nakon sudjelovanja u ratu pristupio policiji i obavljao poslove od policajca do mjesta voditelja Odjela kriminalističke tehnike tijekom kojeg vremena sam se školovao i stručno usavršavao. Iako posao nije niti malo lagodan, vjerujem da moje kolege i ja, pronalazeći dokaze za nečiji krivnju, ali i nečiju nevinost, na svoj skromni način društvo činimo boljim i sigurnijim mjestom za život.
‘’Očevid se obavlja u pet različitih faza: orijentacijska, statička, dinamička, kontrolna i finalna. Svaka faza ima svoju važnost. Nama kao kriminalističkim tehničarima posebno je značajna dinamička faza tijekom koje pronalazimo, fotografiramo i izuzimamo tragove koji mogu identificirati počinitelja ili ga povezati s mjestom događaja, odnosno sve ono što bi moglo biti važno za daljnji tijek kriminalističkog istraživanja te kasnije kaznenog postupka.’’
Službeno predstavljanje projekta Radost za obitelj kojeg Općina Vela Luka provodi u suradnji s Dječjim vrtićem Radost kao partnerom na projektu, održano je u utorak, 5. travnja 2022. na konferenciji za medije u Veloj Luci na kojoj su sudjelovale Katarina Gugić, načelnica Općine Vela Luka, Miranda Oreb, ravnateljica DV Radost i Jasna Maričić, voditeljica projekta.
Projekt je u potpunosti financiran sredstvima iz Europskog socijalnog fonda, a odobreni ukupni iznos od 1.425.316,09 kn bespovratnih sredstava omogućit će produljeno radno vrijeme Dječjeg vrtića Radost do 21:00 sat, osigurati implementaciju novih programa i kupovinu dodatne opreme te financirati otvaranje osam novih radnih mjesta. Glavni cilj projekta je osiguravanje usklađivanja poslovnog i obiteljskog života obitelji s uzdržavanim članovima te poboljšanje uvjeta za optimalan razvoj djece kroz produljeni rad vrtića, opremanje, zapošljavanje, edukaciju odgojno-obrazovnog i stručnog kadra, unapređenje sportskog i uvođenje programa engleskog jezika.
Projekt je odobrilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u sklopu poziva UP.02.2.2.16 Nastavak unaprjeđenja usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. –2020. iz Europskog socijalnog fonda Ugovor o realizaciji projekta potpisan je 2. siječnja ove godine, što ujedno označava i službeni početak projekta čije je ukupno trajanje 20 mjeseci
Ovim projektom omogućit će se produljeno radno vrijeme Dječjeg vrtića Radost do 21:00 sat, osigurati implementaciju novih programa i kupovinu dodatne opreme te financirati otvaranje osam novih radnih mjesta.
HSU poziva umirovljenike, ali i sve građane, da ostvare pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. Mnogi umirovljenici, kao i drugi građani, nisu realizirali svoje pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje
odnosno dopunsko na teret državnog proračuna. Spomenuto pravo su dobili izmjenama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju koje su stupile na snagu u studenom prošle godine na inicijativu HSU -a.
Mnogi umirovljenici, kao i drugi građani, nisu realizirali svoje pravo
Rusija je nekoć bila najveće tržište za izvoz neretvanskih narančina, a onda je uveden embargo, srušena je cijena, a veliki dio voćnjaka danas propada. Novonastala situacija u Ukrajini ne daje optimizam da će se situacija uskoro promijeniti nabolje
Piše Ivona Butjer Mratinović foto DUŠKO JARMAZ /PIXSELLProšle su četiri godine otkako je tadašnji županijski vijećnik i najveći uzgajivač narančina Stipo Gabrić Jambo za govornicom na sjednici Županijske skupštine, s tim voćem u ruci, zavapio za vremenima kad se ono izvozilo u Rusiju.
„Dok je bila majka Rusija i dok smo izvozili 40 tisuća tona u Rusiju, prihodi su bili slični iznosu za koji je župan Dobroslavić rekao da će koštati Centar za gospodarenje otpadom. Dakle od 45 do 50 milijuna eura,“ izjavio je tada Jambo.
‘NISMO VIŠE HRVATSKA KALIFORNIJA NEGO HRVATSKI JAD’Kazao je tada kako je otkup počeo s cijenom prve klase narančina, ili mandarine, od 3 kune i 20 lipa i druge klase od 2 kune i 50 lipa. Nekoliko godina nakon, cijena otkupa prve klase bila je 2 kune i 20 lipa, a druge jednu i po’ kunu, podsjetio je tada Jambo, dodavši kako je Neretva bila poznata kao ‘hrvatska Kalifornija’, a danas je ‘hrvatski jad’. Zamolio je tada župana Dobroslavića da poduzme potrebne korake kako bi se zaštitila cijena narančina. Dobroslavić je pojasnio kako je u tržišnom gospodarstvu nemoguće utvrditi zaštitnu cijenu otkupa, no kako će Županija putem mjera i programa nastavljati pomagati Neretvi.
Krah ‘zlatnog doba neretvanskog narančina’ dogodio se 2014. godine kad je Rusija okupirala Krim i potom ga anektirala. Zapad i Rusija i tad su sna-
„Nećemo mi ni u sljedećih 30 godina izvoziti ništa u Rusiju...” - smatra Gabrić
ge odmjeravali nametanjem mjera, a ona Vladimira Putina bila je uvođenje embarga na neretvanske mandarine.
Rusi su dotad bili najzahvalniji kupci neretvanskih narančina, a procjenjuje se da se od 30 do 50 posto ukupnog uroda izvozilo upravo u Rusiju. Nakon nametanja sankcija od strane Rusije, predstavnici otkupljivača i proizvođača narančina okupljenih u udrugu ‘Mandarina’ u srcu krize su otputovali u Rusiju kako bi sudjelovali na sajmu hrane u Moskvi. Tamo su apelirali na ukidanje embarga i predstavljali svoje proizvode, u nadi kako će se nešto promijeniti u posljednji trenutak. No, to se nije dogodilo, a kad su prije osam godine uvedene sankcije, propalo je oko osam tisuća tona neretvanskih narančina.
„Još 2014. godine EU je uvela sankcije Rusiji, a onda i Rusija EU. Dolina Neretve je tu najteže stradala. Otad mi ne izvozimo tamo niti jednu jedinu mandarinu, a izgleda da se to neće tako lako promijeniti. Naprotiv, vidimo da će se još više zaoštri-
ti,“ govori nam Stipo Gabrić Jambo koji opisuje srž problema koji je nastao, a neretvanske proizvođače bacio u očaj.
„U Moskvu je odlazilo praktički 50 posto proizvodnje jer izvezena roba tamo dođe prije nego u Tursku ili Grčku. Nakon uvođenja sankcija, sve se svelo na preživljavanje. Do 2014. godine imali smo stalnu zagarantiranu cijenu oko tri kune. Prošlo je osam godina, a sad je prosjek 1,8 kuna. Po cijenama ispod tri kune, ne isplati se raditi,“ kaže Gabrić. Vidi se to i golim okom, govori Gabrić. Voćnjaci su zapušteni, radna snaga je skupa, a zakon ponude i potražnje im ne ide na ruku. Mandarina rađa u kratkom periodu pa se stvaraju velike količine, a postojeće tržište je nedostatno. Najdeblji kraj izvlači proizvođač narančina.
„U sedam godina smo u prosjeku izvozili oko 40 tisuća tona godišnje, a 50 posto proizvodnje, oko 20 tisuća tona, izvozilo se u Rusiju. Izgubili smo najmanje 280 milijuna kuna,“ tvrdi Gabrić koji dodaje kako nije optimističan oko razvoja situacije. „Nećemo mi ni u sljedećih 30 godina izvoziti ništa u Rusiju. Nema od toga ništa. S Nijemcima i Francuzima se još i nešto dogovore jer su oni ovisni o ruskom plinu, a mi smo najviše pogođeni u ovih sedam godina i to nam nije nikako nadoknađeno,“ smatra on.
Jure Kapović još je jedan proizvođač narančina s područja Neretve koji poručuje kako je ‘od 2014. godine sve pošlo naopako’. U nekom trenutku su krenuli izvoziti mandarine prema trećim zemljama koje su ih potom prodavale u Rusiju, no ni to nije značajno poboljšalo situaciju. „Kad je uveden ruski embargo, nismo mogli prodati ništa u Rusiju pa smo prodavali preko trećih zemalja. U prvom redu preko Srbije, a oni su onda dalje prodavali njima. Sad izvozimo u BiH, Srbiju, Češku, Slovačku… Valjda će tako i ostati i valjda se neće situacija oko rata u Ukrajini pogoršavati. Ne bi bilo dobro da se destabiliziraju Češka ili Slovačka, to bi nam onda bio veliki problem. Međutim, sve su to manje količine. Dok je bilo ruskog tržišta, dobro smo trgovali, cijene su bile dobre i nije se stvarao višak. Sada ne možemo držati tu cijenu, nego je obaramo, a onda vas ucjenjuju…,“ kaže Kapović.
O tome kakav će biti ovogodišnji urod, još je rano govoriti. Kapović podsjeća kako mandarine nisu počele ni cvjetati. Prognozirat će se moći tek za mjesec dana. A prognoze im se ne čine sjajne. Aktualna poskupljenja energenata poskupljuju proizvodnju pa će to svakako biti dodatna otegotne okolnost proizvođačima mandarina, ali i onima koji u Neretvi proizvode pipune, dinje, jagode i ostalo voće.
„U Moskvu je odlazilo praktički 50 posto proizvodnje jer izvezena roba tamo dođe prije nego u Tursku ili Grčku. Nakon uvođenja sankcija, sve se svelo na preživljavanje. Do 2014. godine imali smo stalnu zagarantiranu cijenu oko tri kune. Prošlo je osam godina, a sad je prosjek 1,8 kuna. Po cijenama ispod tri kune, ne isplati se raditi. U sedam godina smo u prosjeku izvozili oko 40 tisuća tona godišnje, a 50 posto proizvodnje, oko 20 tisuća tona, izvozilo se u Rusiju. Izgubili smo najmanje 280 milijuna kuna,“ tvrdi Gabrić koji dodaje kako nije optimističan oko razvoja situacije
Dubrovačka Facebook grupa ‘Brodovi Dubrovnika nekad i danas’ okuplja brojne obožavatelje brodova koji su se složili kako ovi kruzeri imaju najljepšu liniju, koja se itekako razlikuje od današnjih linija megalomanskih kruzera
Početkom Drugog svjetskog rata, u svibnju 1940. u borbama kod francuskog Dunkerquea u tamošnjem slomu britanskog ekspedicijskog korpusa, zarobljen je i mladi engleski bolničar Sidney de Haan koji je nakon što je prošao kalvariju njemačkih koncentracijskih logora bio razmijenjen 1943. Po povratku u domovinu smješten je u jednu bolnicu na jugu Engleske gdje je upoznao mladu bolničarku i svoju buduću suprugu Margery. Mladi se par uskoro preselio na obale Engleskog kanala u gradić Folkestone gdje su 1948. kupili svoj prvi hotel. Kako hotelijerski posao nakon rata i nije baš najbolje cvjetao, Sidney de Hann je osnovao 1951. SAGA Holidays, vlastitu putničku agenciju specijaliziranu za putovanja britanskih umirovljenika i osoba starijih od 60 godina.
U početku je organiziranim izvansezonskim jeftinim putovanjima u Folkestone preko nekoliko umirovljeničkih klubova uspio animirati res-
SAGAFJORD i brod blizanac
VISTAFJORD su slovili za najljepše lajnere toga doba s visokim luksuzom za putnike.
8. travnja 2022.
pektabilan broj osoba starije životne dobi, kojima skromni kućni budžet nije do tada dozvoljavao ljetovanje u boljim hotelima. U ranim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, Sidney de Haan započinje s prvim putovanjima u inozemstvo. Prvi hoteli s kojima je 1970. započeo ovaj inozemni program bio je jedan hotel u Španjolskoj, jedan u Rumunjskoj i hotel Astarea u Mlinima. Od 1974. u programu je i drugi župski hotel Orlando u Srebrenom.
U posao se tada aktivno uključio i Sidneyev sin Roger, koji će nakon očevog umirovljenja 1984. preuzeti mjesto predsjednika kompanije. Sidney je i dalje aktivno sudjelovao u realizaciji ambicioznih kompanijskih programa, koji su iz godine u godinu imali streloviti uzlet, naročito od kada su odlučili dobnu granicu svojih potencijalnih klijenata spustiti sa 60 na minimalnih 50 godina starosti. Nažalost, Sidney umire 2002. godine, a njegov posao nastavlja sin Roger de Haan. SAGA u to vrijeme nije više samo mala lokalna putnička agencija, nego jedan moćni investicijsko - osiguravateljsko - turistički koncern koji je zapošljavao oko 2000 ljudi u Britaniji i oko 3500 u inozemstvu. Ipak, Roger se 2004. neočekivano povlači iz posla, posvećuje se obitelji i svojoj djeci. Prodaje koncern SAGA za basnoslovnih 2,2 milijarde američkih dolara i upisuje se u ekskluzivnu listu najbogatijih živućih Britanaca. Kratki opis životnih puteva dvaju stvoritelja ovoga moćnoga poslovnog koncerna, dovodi nas do 1975. kada je obitelj de Haan odlučila započeti i s organizacijom brodskih kružnih putovanja. Ipak, za kupnju svog prvog vlastitog putničkog krsta-
ša odlučili su se tek 1996. Za oko im je zapeo požarom oštećeni brod GRIPSHOLM, poznatiji pod prvim imenom SAGAFJORD, koji dobiva novo ime SAGA ROSE. Nakon toga je SAGA Holidays, potaknuta izuzetnim poslovnim uspjehom ovoga jedinstvenog putničkog broda 2004. kupila i njegovog blizanca, nekadašnji VISTAFJORD, kasnije CARONIA koja pod Saga Cruises dobiva novo ime SAGA RUBY
ROSE– SAGA CRUISESSAGAFJORD je izgrađen 1965. za 30 milijuna US dolara u francuskom brodogradilištu Société Nouvelle des Forges et Chantiers de la Méditerranée za poznatu norvešku brodarsku kompaniju Norwegian America Line (NLC) kao linijski transatlantik i povremeno kruzer. Imao je 24528 bruto tona, bio je dug 189, širok 24,4 metara s gazom od 8,2 metra. Dva dizel Sulzer pogonska motora ukupne snage 17650 kilovata su ga preko dvije propele pokretala brzinom od 20 čvorova, a mogao je ukrcati 670 putnika. Nakon krštenja broda u francuskoj luci Toulon, na prvo komercijalno putovanje je krenuo 2. listopada 1965. na liniji Oslo - New York. SAGAFJORD i brod blizanac VISTAFJORD su slovili za najljepše lajnere toga doba s visokim luksuzom za putnike. Zbog financijskih poteškoća Norwegian America Linea, 1983. prodava SAGAFJORD poznatoj britanskoj brodarskoj kompaniji Cunard Line. Pod Cunardom brod je slovio kao jedan od de
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački dnevniK
set najljepših kruzera na svijetu te je u brošuri Berlitz Cruise Guide-u nosio pet plus zvjezdica. Cunard Line ga daje 1996./97. u najam Transocean Toursu iz Bremena na 6 mjeseci te za to vrijeme nosi ime GRIPSHOLM. Nakon kompletne rekonstrukcije u brodogradilištu Lloyd Werft u Bremerhavenu uzrokovane ranijim velikim požarom za vrijeme kratke službe u Transocean Toursu, GRIPSHOLM je prodan Saga Cruisesu te je ponovo zaplovio 20. svibnja 1997. iz Dovera s 587 putnika i 350 članova posade pod novim imenom SAGA ROSE. Brod je dobio još ljepši izgled jer su mu boje novog vlasnika dale još više elegancije te sada brod ima tamnoplavi trup, bijelo nadgrađe, žutu ciminjeru, tanku bijelu crtu i tamno plavi vrh. Bio je čest gost Dubrovnika s imenom SAGAFJORD i SAGA ROSE osim kada je nosio ime GRIPSHOLM. Nakon 45 godina plovidbe brod nije mogao udovoljiti uvjetima konvencije SOLAS 2010 ( Safety of Life at Sea) koja je kumovala da brod ode 2010. u rezalište brodova Jiangyin u Kini.
SAGA RUBY – SAGA CRUISESVISTAFJORD je za 35 milijuna US dolara izgrađen 1973. kao linijski transatlantik / kruzer u brodogradilištu Swan Hunter Shipbuilders u Velikoj Britaniji za poznatu norvešku brodarsku kompaniju Norwegian America Line. Imao je 24492 bruto tona, bio je dug 191, širok 24,4 metara s gazom od 8,2 metra. Dva dizel Sulzer pogonska motora ukupne snage 17650 kilovata su ga preko dvije propele pokretala brzinom od 20 čvorova, a mogao je ukrcati 670 putnika. Dana 22. svibnja 1973., VISTAFJORD je krenuo na svoje prvo transatlantsko putovanje iz Osla u New York gdje je punih 10 godina plovio na toj ruti, s tim da je povremeno plovio kao kruzer. Brodovi Norwegian America Line (NLC) u to doba su bili među najluksuznijim lajnerima s izvrsnom uslugom, ali
kompanija je u listopadu 1983. zbog financijskih poteškoća prodala VISTAFJORD poznatoj britanskoj brodarskoj kompaniji Cunard Line. Brod je nastavio ploviti u NLC sivom bojom trupa, ali je promijenio boju ciminjere u tradicionalnu Cunardovu crvenu s crnim rubom na vrhu.
Godine 1999. VISTAFJORD mijenja ime u CARONIA te dobiva novu tradicionalnu Cunardovu crnu boju trupa. Godine 2004. brod kupuje Saga Cruises, mijenja ime u SAGA RUBY te dobiva i nove Sagine boje koje još više ističu njegovu eleganciju s tamnoplavim trupom, bijelim nadgrađem, žutom ciminjerom, jednom tankom bijelom crtom i tamno plavim vrhom.
Brod je često dolazio u Dubrovnik pod imenom CARONIA I SAGA RUBY. U siječnju 2014. prodan je za 14 milijuna US dolara Millennium View Ltd. privatnoj tvrtki sa sjedištem u Singapuru. Novi vlasnici planirali su ga preurediti u plutajući hotel u Mianmaru. Sredinom veljače 2014. isplovio je iz Gibraltara kao OASIA pod zastavom Bahama i organizacijom putovanja preko kompanije FleetPro Oceana. U veljači 2017. objavljeno je da se OASIA prodaje za rezanje nakon bankrota vlasnika. Ovo je bilo prilično iznenađenje za mnoge, budući da je brod još uvijek bio usklađen sa SOLAS-om, nedavno prošao remont vrijedan 10 milijuna američkih dolara kao hotelski i muzejski brod, iako kao takav nije bio uposlen. Pronađen je u Tajlandu, čekajući tegalj za rezalište prema Alangu u Indiji gdje je na kraju ipak došao u travnju 2017.
Grupa Brodovi Dubrovnika nekad i danas je izuzetno marljiva jer je u 19 mjeseci rada postavila preko 20 000 fotografija i kartolina svih vrsta plovila od 2,5 do 333 metara duljine. Pokrili smo
Grupa Brodovi
Dubrovnika nekad i danas je izuzetno marljiva jer je u 19 mjeseci rada postavila preko 20 000 fotografija i kartolina svih vrsta plovila od 2,5 do 333 metara duljine.
razdoblje u zadnjih 140 godina te isključivo postavljamo objave iz naših osobnih kolekcija. Više članova grupe obožavatelja kruzera nije baš zadovoljno s novijim megalomansko velikim kašunastim brodovima. Često kritiziramo izgled novijih brodova koji su zbog ukrcaja što više putnika i težnjom za što većim profitom napravljeni neuglednog vanjskog izgleda, iako zasigurno imaju luksuzno uređenu unutrašnjost broda. Noviji mega kruzeri imaju ukupan kapacitet putnika i posade i preko 8000, a mi u grupi volimo starije kruzere koji imaju do 1000 putnika i članova posade ukupno. Najviše od svih kruzera nam se sviđaju SAGA ROSE i SAGA RUBY zbog
lijepe linije broda. Imena brodova se ne prevode na hrvatski jezik, ali ipak njihova imena znače u prijevodu Sagina Ruža i Sagin Rubin što im uz njihovu izvanrednu liniju i kombinaciju boja od tamnoplave, bijele i žute savršeno pristaju. Također, kada su plovili kao transatlantici, a i kao kruzeri, u njihovom vremenu plovidbe su ih smatrali među deset najljepših na svijetu. Tako danas SAGA ROSE krasi i profilnu sliku grupe na fejsu, a jedan član grupe je i nacrtao umjetničku sliku broda kako prolazi pored Gradskih mira. Priložene fotografije i kartoline brodova u Dubrovniku pokazuju svu njihovu ljepotu i eleganciju.
Prioritetni cilj ovih preventivnih aktivnosti je upoznavanje mladih vozača s opasnostima nesavjesne vožnje kako bi se u što većoj mjeri spriječile prometne nesreće i stradavanja u njima
U cilju prevencije prometnih nesreća Postaja prometne policije Dubrovnik poseban naglasak stavlja na aktivnosti koje su usmjerene na upozoravanje sudionika u prometu o tome koja ponašanja u prometu nisu poželjna, odnosno dovode do najtežih prometnih nesreća.
Jedna od aktivnosti koje provode je i edukacija mladih vozača. Upravo s tim ciljem Postaja prometne policije Dubrovnik započela je s projektom “Mladi vozači u prometu” koja je usmjerena na edukaciju učenika završnih razreda srednjih škola.
Edukacije će se provoditi u vidu predavanja o tome kako na ispravan i siguran način sudjelovati u prometu, bilo u svojstvu pješaka, vozača ili putnika.
U sklopu edukacija učenicima će se pojašnjavati koje su to greške i uzroci zbog kojih dolazi do prometnih nesreća, koliko u njima sudjeluju mlade osobe, kolika je važnost pridržavanja prometnih propisa, nužnost korištenja zaštitne kacige i korištenja pojasa tijekom vožnje u vozilu.
Po završetku predavanja, učenici će imati priliku isprobati i tzv. „pijane naočale“, koje će im zorno dočarati stanje alkoholiziranosti po određenim stupnjevima alkohola u krvi.
Projekt je započeo u Gimnaziji Dubrovnik, a predviđenim planom aktivnosti projekt će trajati do kraja travnja i obuhvatit će sve srednje škole na području Dubrovnika.
U sklopu edukacija učenicima će se pojašnjavati koje su to greške i uzroci zbog kojih dolazi do prometnih nesreća, koliko u njima sudjeluju mlade osobe, nužnost korištenja zaštitne kacige...
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački dnevniK
UdruGA za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije Udruzi za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije doniraju
-U sjećanje na našu dragu babu Anu Franičević umjesto cvijeća udruzi donira 150 kn obitelj Tatjane Puljizević
-U sjećanje na Anu Franičević i njene zlatne ruke 200.00 kn donira Anja Marković
Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!
Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com Žiro račun za uplatu: IBAN HR9823400091110343594
Dječjem domu MASLINA Dubrovnik darovali su:
-- Ivan Kmetović, u spomen na pok. Anitu Budiselić prilaže 400,00kn:
- Obitelj Banović, u spomen na pok. Anitu Budiselić prilaže 400,00 kn;
- Ilija Jovanović, dar djeci Doma 200,00 kn.
Djeca i djelatnici zahvaljuju darovateljima!
Mole se darovatelji koji svoje priloge upla-
ćuju na žiro-račun Doma da dostave tekst uplate na/fax:312 218 ili na mail: dom.maslina@outlook.com
Žiro račun za uplatu: IBAN: HR8223900011100019232
U spomen na pokojnu Ivicu Kristić, 200 kn prilažu Anica i Mirko Kitin i Renata i Srđan Čvrljak;
U spomen na dunda Iva Blaževića, umjesto cvijeća, 500 kn prilažu Maja i Nikola;
U spomen na pok. Đura Stanića , 200 kn prilaže obitelj Božinović; Umjesto cvijeća za pok. Mladena Novaka, 200 kn prilaže Mare Čikato s obitelji; Umjesto cvijeća, u spomen na pok. Tonija Miletića, 200 kn prilaže obitelj Miha Puhić;
U spomen na pok. Radu Darijevića, umjesto cvijeća, 400 kn prilažu obitelji Musladin i Asić; Umjesto cvijeća, u spomen dragom kumu i prijatelju Radi Darijević, 200 kn prilaže Mirjana Sardelić; Dragom Radi Darijević u spomen, umjesto cvijeća, 200 kn prilaže Nikica Grljević; Umjesto cvijeća za pok. Terezu Zvono, mamu od kolegice Tatjane Pejić, 400 kuna prilažu Dječji vrtići Dubrovnik; Maja Sršen donacija 100 kuna; Hrvatski strukovni sindikat medicin -
skih sestara i medicinskih tehničara donacija 300 kuna. Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.
IBAN: HR7924070001100305036 Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr ili zvati na: Mob: 095/368-9227 (ranim danom od 9:00 – 17:00)
Antun Klarić donirao je 500,00 kuna za pomoć udruzi.
Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima. Žiro račun za uplatu: IBAN HR502407000-1100021348 Email:udruga.slijepih.du@du.t-com.hr
U spomen na našeg dragog i plemenitog rođaka Iva Tikvicu, umjesto cvijeća 400,00 kn prilažu Drago i Minka
Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca prilažu 400,00 kn umjesto vijenca u spomen na pok. Maru Sršen, majku naše Kolegice Marije Lonac. U spomen na tetku Ivku Macan, umjesto cvijeća 300,00 kn prilaže Marin Majstorović
Korisnici i djelatnici Doma zahvaljuju na polklonu
Terapija kisikom jedan je od najmoćnijih i 100% prirodnih načina za smanjenje upale, ubrzanje zacjeljivanja rana i optimizaciju tjelesnih i mentalnih performansi. Tretmani udisanja čistog kisika pod povišenim tlakom u barokomori osim otklanjanja ili skraćivanja post Covid sindroma imaju i druge dokazane brojne benefite;
-
• U prisustvu kisika pojačava se imuni odgovor stanica • Difuzno je povećana razina kisika u stanicama na račun fizički otopljenog kisika u plazmi • Uvećana je opća obrambena sposobnost organizma • Poboljšano je djelovanje pojedinih lijekova • Povoljan je utjecaj na jačanje imuniteta • Snažan je antiedematozni učinak u tkivima • Povećana je razina antioksidacijske obrane organizma
• Poboljšano je stanje organizma tijekom i poslije radioterapije
• Ometeno je stvaranje toksičnih metabolita u organizmu radioterapije
• Ometeno je stvaranje toksičnih metabolita u organizmu
Poliklinika Marin Med, dr.Ante Starčevića 45 Dubrovnik Tel: +385 (0)20 400 500 +385(0)20 400 505 www. marin-med.com email: info@marin-med.com
petak, 8. travnja 2022. Dubrovački
Iznajmljujem stan u Gružu 35m2 za dvije ženske osobe ili paru, na duže vrijeme. Povoljno! Tel 098/9177-406
Iznajmljujem dvije garsonjere u Šipčinama na duže vrijeme, zaposlenim samcima. Kontakt: 020 419 718
Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009
STAN- LAPAD 50 m2 dvije sobe + DB, 169.900 E fiksno, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert B
Prodajem Peugout ,2015 god presao 285000 km,uredno odražavan ,moguća zamjena za Yamahu tmax u zamjeni cijena veca. Cijena 8000 eura. 0976992281, 0958654587
Renault Megane 1998 god. Bijela boja. 205000km. Cijena 6500 kn. Mob:0958225056
Kupujem Liberty150 u dobrom stanju. 091 205 3472
Prodajem dijelove za Mazdu 323 F. Kontakt: 098 923 1116
Prodajem BMW e.46 2000g benzin plin 16000.kuna, istekla registracija na mob 0955106792.
Prodajem Touran 1.6 tdi , 2016god, 110ks, 146000km , reg do 12,2021 u odličnom stanju sa puno opreme , sve informacije na Mob: 098 804 829
Prodavam Skuter Yamaha 50 neos kvar motora, cijena 1000 kn. Kontakt: 099 688 0160
Prodajem osobni automobil FIAT CROMA, god.proizvodnje 2009. s prijeđenih 220.000 km, 1,9 Diesel, ispravan, registriran u dobrom stanju. Cijena orijentaciono 15.000 kn . Tel 098/344-611
Iznajmljujem manji stan za samce, ljepše opremljen, u Mokošici na duže vrijeme. Stan ima i parking mjesto. Kontakt: 020 419 574
Iznajmljujem dvije garsonjere u Šipčinama na duže vrijeme, zaposlenim samcima. Kontakt: 020 419 718
Iznajmljuje se poslovni prostor 43m2 u prizemlju trgovačkog centra Mercante (kraj mesnice i preko puta glavne pošte). Ima pristup za osobe s kolicima, sanitarni čvor i izlog. Ispred prostora je parking za kupce. Informacije na broj 098244144 svakim danom iza 14 sati.
Iznajmljujem stan od 65m2 u Novoj Mokošici na duže vrijeme. Pogled na rijeku. Pogodan za obitelj sa dvoje djece suprotnog spola. Informacije na 020331132 u večernjim satima.
Prodajem ili mijenjam kuću na Ivanici. U obzir dolazi sve s područja od Župe do Orašca. Tel 020 422-881
Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob:0989824076
STAN - NUNCIJATA 77 m2 dvije sobe + DB, prekrasan pogled na more. 182.500 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254 Encert C
STAN od 22 m2 u gruškim neboderima na 8 katu, 68.800 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C
OBOD/CAVTAT – Stan 137 m2, 3 sobe + DB, 219.200 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert C
GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE359 m2 u Mandaljeni s pravomoćnom građevinskom dozvolom,gradnja odmah. 128.881 E, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254.
ATLANT CENTAR, iznajmljuje se poslovni prostor 53 m2 novouređen, 6000 kn + PDV, ALAVIJA NEKRETNINE 098288254. Encert A
MLINI TRGOVIŠTE,stambeno poslovni objekt površine
350 m2 novouređen (moguće otvoriti restoran).638.400E.
ALAVIJANEKRETNINE 098288254. Encert B
Prodaje se stan na Pločama, korisne površine 52 m2 - 240.000 € (za adaptaciju). Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009
Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17098 676 009.
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
Prodajem namješten stan u Solinama, 77m2 sa parkingom i terasom od 24m2. Cijena 2300 e7m2. Kontakt: 091 9577 843
Prodajem ovna i ovce sve informacije na mob 0915795483
Prodajem extradjevičansko maslinovo ulje sa područja Orašca. Ulje je kombinacija maslina obličje i bjelica. Masline ni tlo nikad nisu tretirane nikakvim kemijskim sredstvima. Mob: 09878770
Prodajem ovce i ovna. Informacije na 0915795483
Prodajem traktorsku frezu Toma Vinkovića i slične traktore. Ispravna i malo korištena. Cijena 5000 kn. Mob:0981678158
Prodajem stolicu Velinac – Kornat. Cijena 800 kn. Mob:0958225056
Prodajem motorku za drva Makita, cijena 1200 kn. Kontakt: 099 679 3597
Prodajem kvalitetan šator za dvije osobe. Cijena po dogovoru. Info. na tel 099 857-1306
Prodajem motornu pilu Partner, 300 komada starinskih kupa francuzica, autoprikolicu, old timer Opel manta. Kontakt: 091 151 7650
Prodaje se 90m2 suhe lamperije, uskladištena. Cijena povoljna, po dogovoru. Kontakt: 098 820 496
Kupujem podne kamene ploče. Kontakt: 0993922800 Prodajem skalicu za barku. Cijena 1000 kn. Mob:098860796
Prodajem med i maslinovo ulje povoljno. Kontakt: 091 9366 481
Prodajem ovčji i kozji gnoj s dostavom. Kontakt: 099 835 7981
Prodajem ovčji gnoj. Vreća 25 kn sa dostavom, a 22kn vreća bez dostave. Kontakt: 099 681 5456
Prodajem lovačku pušku sa dozvolom nova, dajem mjesto za grobnicu u Lovornom kod crkve Velike Gospe. Kontakt: 098 975 6518
Tražim žensku osobu za prijateljstvo i mogući brak, od 50 godina pa na više. kontakt: 091 585 5001
Cafe bar Dixx traži konobaricu za rad tijekom cijele godine. Javiti se na broj tel. 098/427-996
Hitno tražimo osobu s dugogodišnjim iskustvom za skrb o starijoj muškoj osobi kao i ispomoć u kućanstvu. 4 - 8 sati dnevno, mjesečna cijena po dogovoru. Kontakt: 091 980 8403
Zaštita od sunca, izrada i montaza roleta, komarica, trakasti zavijesa, venecijanera, rolo zavijesa, sve informacije na 0911472794. Mokošica.
Uređujem vrtove, đardine, okućnice, orezivanje voćki, košnja, gnojidba, okopavanje. Mob: 0916143946
Dvije osobe traže posao čišćenja apartmana i stanova. Mob:0981371100
Tim iskusnih meštara nudi pomoć u Vašoj kući, apartmanu. Vršimo sitne popravke, renoviranja stambenih objekata (skidanje boje i popravci drvenih prozora, persijana, vrata, te pituravanje istih, Građevinski radovi, elektroinstalacije, vodoinstalacije, gipsarski, keramicarski i soboslikarski radovi, postavljanje podova-laminati, montaža i demontaža namještaja. 098 765 460
KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige,brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na spomeniku,klupice,skalini,kolone,kamene
ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208
Pomoćni radnik traži posao. Dubrovnik I okolica. Prijava nije obavezna. MOB: 092/359-4338
OD ZVONIKA” 5.4.- 11.4.2022. GRUŽ” 12.4. - 18.4.2022.
Emina Grebović (1938)
Đuro Mage (1951)
Hristijna Krstić-Strika (1926)
Željka Starčić (1930)
Toni Miletić (1986)
Ana Franičević (1934)
Mladen Novak (1950)
Tereza Zvono (1937)
Niko Jerković (1936)
Ivica Zovko (1928)
Ivica Kristić (1937)
Kate Popović (1939)
Radovan Darijević (1938)
Život bez koncerata i noćnih klubova jednostavno nije isti. Trash Party, neponovljiva Severina i ovoga vikenda legendarni Bebek vjesnici su nove sezone u Culture Clubu Revelin Korona je poremetilo mnogo toga u svim sferama društva, ali neke je stvari dotukla. Koncerti i zabave u noćnim klubovima predugo su bili onemogućeni mjerama Stožera. Dubrovčani su jedva dočekali povratak zabavi, a Revelin je opet postao tvrđava puna dobrih vibracija.
Nakon Trash Partija i neponovljive Severina ovoga vikenda Dubrovčani će se zabavljati uz legendarnog Željka Bebeka. Samo neka potraje i da se što prije ukinu sva ograničenja.