Dubrovački dnevnik br. 240

REPORTAŽA Posjetili smo najgori restoran u Gradu stranica 22

INTERVJU S MARKOM

GILJAČOM:

‘Želimo promijeniti politiku koja služi sebi, a ne ljudima’ stranica 14

stranica 4

ĐURO LONZA, KANDIDAT

ZA NAČELNIKA:

‘Župa će uskoro imati sve karakteristike grada, treba joj stabilnost’ stranica 18

OMILJENI ŠKOLJKAŠI KAO INSPEKTORI

Mušule s Pelješca će pokazati koliko je radioaktivnosti u našem moru stranica 26

I M P R E S S U M

Glavna urednica:

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Urednica priloga

Petra Srebrović

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Ivana Smilović

Aida Čakić

Ahmet Kalajdžić

Rafael Barkidžija (sport)

Nikša Klečak

Kontakt

020 642 462

Fotografi

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Vjera Šuman

Maro Marušić

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač (Festivus Dubrovnik d.o.o.)

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

Nakladnik

Dubrovački dnevnik d.o.o.

Ćira Carića 3

Dubrovnik

OIB 84019117288

Uprava

Lucija Komaić (članica uprave)

Laži i blato u režiji ljudi iz sjene

Lijepo je u životu biti slobodan u svakom smislu. Raditi i govoriti što ti padne na pamet i kad god hoćeš. Činiti drugome ono što ti se u tom trenutku nametne, bilo što. Ne razmišljati o posljedicama. Problem je jedino taj što i u takvim trenutcima osjećanja najveće slobode, čovjek ne bi smio zaboraviti kako ta sloboda prestaje onoga trenutka u kojem zadire u prava i slobodu drugih. U kontekstu lokalne političke kampanje, moral kao rastezljiva kategorija, kako se bliži dan izbora, sve je napetiji poput rastegnu -

te gumice oko dva raširena prsta. Građani su dosad svjedočili blatu i šporkeci, ali kako sve ne bi ostalo na pesimističnom pogledu, ne može se ignorirati činjenica kako ipak ima i mnogo kvalitetnih rasprava o problemima i rješenjima.

Akandidata u ovoj lokalnoj kampanji je mnogo. Svi komuniciraju različite programe i ideje, a strategije su im različite. Ono što je većinom svima zajedničko je to što su za bolji dojam kojega ostavljaju u kampanji angažirali stručnjake za odnose s javnošću, a među njima

Piše Lucija Komaić

se spominju i neka od najpoznatijih imena u Hrvatskoj. Tako se priča kako je uz aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića i ovoga puta Boris Malešević. Za one koji ne znaju, Malešević je stručnjak za dizajn i političke kampanje iza kojega stoje brojne pobjedničke kampanje, među njima ‘’Vjerodostojno’’ Andreja Plenkovića, kao i ona poznata ‘predsjednika s karakterom’ i posljednja nacionalna uspješnica, kampanja ‘predsjednika za predsjednika’.

Želja za ostankom na vlasti i borba za ponovno povjerenje birača, poseban su izazov. Teško je kandidatima pričati nešto novo, ako su o svemu sve rekli već sto puta, kao i dokazali što mogu ili ne mogu. Upravo takvom izazovu doskočio je ovaj, zaista veliki stručnjak u protekloj kampanji Zorana Milanovića tako što se odlučio na hrabru, ali fantastičnu komunikacijsku strategiju. Kao što je poznato, Zoran Milanović tijekom cijele predsjedničke kampanje samo je šutio. Nigdje ga nije bilo. I na kraju razvalio. Malešević je zaslužan i za prošlu, uspješnu kampanju lokalnog HDZ-a i Mata Frankovića ‘’vlast je čast’’. Vizualni identiteti i sažimanje slogana važan su dio onoga što spada u sferu političke komunikacije u kampanjama. No, neki stručnjaci ne ostaju tek na ovom kreativnom dijelu političkog komuniciranja, nego se upuštaju u takozvane spinove, tek uljepšane izraze za plasiranje totalnih nebuloza i laži.

Ljudi iz sjene, kako ih često nazivaju, važna su karika tijeka političke kampanje. S onim najpoznatijima, do onih brojnih, nešto manje poznatih, ali i dalje stručnjaka za odnose s javnošću i političku komunikaciju vjerojatno se savjetuju svi kandidati. Malešević nije jedino veliko ime. Naš najveći domaći stručnjak za politički PR , Krešimir Macan, priznao je kako sudjeluje kao savjetnik u kampanji kandidatkinje koalicije SDP -a i Srđ je Grad Anite Bonačić Obradović. Uz njih, tu je i nacionalno poznati Ivica Relković kao savjetnik stranke Centar koji je u dubrovačku kampanju uključen preko kandidatkinje njihove stranke, Vik-

torije Knežević.

Ivica Relković također je zaslužan za neke od najpoznatijih projekata političke komunikacije u Hrvatskoj, pa i one o kojima će pričati generacije. Za one koji ne znaju, vrijedi podsjetiti kako je upravo on izmislio Most, u početku navodno kao platformu nezavisnih lista iz Neretve, a već preko desetak godina i registrirane političke stranke koja ima svoje zastupnike u Saboru. Povijest pamti taj brutalni potez, realno spin u režiji upravo Relkovića, kada je Božo Petrov u javnog bilježnika potpisao kako neće koalirati ni s kim nakon Parlamentarnih izbora. Božo Petrov tako je najprije fascinirao, a nakon izbora šokirao pa prevario cjelokupnu hrvatsku javnost i, naravno, koalirao s HDZ-om. Dvaput. Eksperiment Ivice Relkovića i njegovih pulena iz Neretve tada je rezultirao i jednom od najluđih političkih epizoda u Hrvatskoj s premijerom koji nije ni znao hrvatski jezik niti je bio kandidat na izborima. Brzo se sve raspalo. Upravo ovo je najbolji primjer koliko je važno da poteze u politici vuku ljudi iza kojih stoji ime, prezime i odgovornost, a ne tek ljudi iz sjene sa svojim kreativnim izmišljotinama. Iza komunikacijske strategije moraju stati ljudi koji su sposobni provesti u djelo sve ono o čemu su i govorili. Inače je sve puka laž.

Vrijedi spomenuti kako su u tom trenutku, zbog brojnih spinova kojima su se služili ovi političari iz Neretve, sukladno savjetu čovjeka iz sjene, bili nasamareni i naši Srđevci, koji su s njima bili u kampanji. Oni su tada, prije desetak godina, povjerovali u tu bajku o nezavisnim listama, o takozvanom ‘’trećem putu’’, novoj politici koja nije opterećena starim pravilima političkog dupola. A zapravo se radilo o krajnje desno orijentiranim političarima iz Neretve, željnima kruha bez neretvanske motike, koji danas više ne glume da su nešto što nisu, a nakon deset godina saborske plaće, poželjeli su se svoje plodne Neretve i žele se vratiti doma. Ili, barem doći malo bliže. Stradunski kamen i ured u Palači Ranjina još uvijek zvuči bolje od plodne neretvanske ze -

mlje koja zahtijeva motiku. Osnivač stranke Božo Petrov želi biti naš župan. Možda mu to i upali. Javnog bilježnika i jedne od najvećih obmana cjelokupne hrvatske javnosti ionako se sjećaju još rijetki.

Centar iz Splita također je projekt Ivice Relkovića. Kandidatkinja njegove stranke, Viktorija Knežević, kao višegodišnja odvjetnica, nije baš materijal za jeftine političke podvale na razini javnog bilježnika. No, možda je u međuvremenu iskustveno i profesionalno sazreo i on sam. No, još u kampanji za protekle parlamentarne izbore, nastupajući često javno kao neovisni stručnjak za političku komunikaciju, iako to nije s obzirom na to kako je i direktno uključen, zagovarao je suludu ideju ujedinjenja svih protiv HDZ-a, od krajnje lijevih, do krajnje desnih, s Milanovićem kao premijerom. Od Domovinskog pokreta do Možemo. I ostao živ. Za razliku od političkih stranaka i isturenih ljudi koji određene politike proklamiraju vlastitim djelima, ovi komunikacijski ljudi iz sjene, iza zastora, u tami, mogu raditi što ih je volja, bez ikakvih posljedica. Niti će im tko zamjeriti laž(nu anketu), niti će itko saznati za njihove prevare. Sloboda je to, ali bez odgovornosti. Takvi bacaju sjenu na cijelu struku i direktno su odgovorni za gubitak povjerenja javnosti u politiku. I u ovoj našoj aktualnoj lokalnoj kampanji vide se neki potezi PR -ovaca, ljudi iz sjene. Većinom su to zanimljive, afirmativne i kreativne poruke o Gradu, jasne poruke i politike, ali nažalost ima i onoga drugog, jer cilj valjda opravdava sredstva. Lažne ankete, optužbe bez pokrića, bježanje od odgovornosti, kako bi se skrenuo fokus s bitnog, kao i zaobilaženje istine, bespotrebno su uništili dobar ukus lokalne kampanje. Pridonijeli su tome i neki kandidati kojima nije problem slagati. Javnost ima pravo znati sve što je potrebno o onima koji žele zadržati ili osvojiti vlasti, a Dubrovnik zaslužuje više od strateških komunikacijskih taktika ljudi iz sjene. I definitivno puno više od blata i šporkece.

U IŠČEKIVANJU

ZONE POSEBNOG PROMETNOG REŽIMA

Velik broj stranih radnika

kreće s taksiranjem: ‘Siguran sam da 60 posto taksi vozila u Dubrovniku posluje nezakonito!’

Neslužbeni podaci govore kako je zatraženo 300 dozvola za taksiranje stranih radnika u Dubrovniku. Tragom te informacije raspitali smo se otvara li to mogućnost za dodatni lov u mutnom, u ionako problematičnoj djelatnosti. Dio problema nastojat će se riješiti uvođenjem zone posebnog prometnog režima

Piše Ivona Butjer Mratinović FOTO: GORAN MRATINOVIĆ

Hrvatska je sredinom ožujka donijela novi Zakon o strancima koji za cilj ima unijeti više reda na tržište rada, kad se o stranim radnicima govori. Tako su postrožena pravila za poslodavce, povećana je konkurentnost domaćih radnika u odnosu na strane, a stranima je omogućena veća pravna sigurnost.

Naravno, cilj je izbjeći ili smanjiti na minimum različite muljaže i nepravilnosti u tim radnim odnosima, kojih očito ne manjka. Odnosi se to i na autotaksi prijevoz koji, posebno u Dubrovniku koji je poznata destinacija, ali i ‘zlatna koka’ u ljetnim mjesecima od koje svatko pokušava ponešto zaraditi, vapi za konkretnim odrednicama i mjerama koje bi trebale smanjiti gužve, ali i uvesti veći red i kontrolu u ovu djelatnost.

KOLIKO SE POŠTUJU PROPISI?

Potrebu za većim redom i kontrolom autotaksi djelatnosti, pokazali su rezultati nedavnih kontrola. Naime, policija je nedavno u Zagrebu provela veliku akciju kontrole taksista i dostavljača, u suradnji s Državnim inspektoratom. Kao najčešći prekršaji utvrđeni su tehnička neispravnost vozila i vožnja bez sigurnosnih pojaseva, a dio državljana iz trećih zemalja kažnjen je zbog toga što su radili bez dozvole za boravak i rad. Inače, procedura je takva da poslodavac dostavlja papirologiju potrebnu za izdavanje radnih do-

zvola, na koju potom Hrvatski zavod za zapošljavanje izdaje mišljenje, sve prosljeđuje policiji, a ona onda izdaje radnu dozvolu.

Kako su nam iz MUP-a objasnili da nemaju točan podatak o broju izdanih radnih dozvola za strane radnike koji bi vozili taksi, jer je objedinjen pod stavkom ‘turizam’, isto smo upitali HZZ. Oni su pak objasnili da imaju samo podatke o broju zahtjeva o mišljenju za izdavanje radne dozvole strancima. Zato smo od HZZ-a zatražili informaciju koliko su izdali takvih mišljenja.

U TRI MJESECA 2025.VIŠE STRANIH

TAKSISTA NEGO 2024.

“Tijekom 2024. godine putem zajedničke aplikacije MUP-a i HZZ-a za Dubrovačko-neretvansku županiju, 23 poslodavca podnijelo je ukupno 37 zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad za zanimanje vozač/vozačica taksija”, iznijeli su podatke za prošlu godinu.

Ove se godine bilježi ogroman trend povećanja zahtjeva za strane taksiste.

“U prva tri mjeseca ove godine za Dubrovačko-neretvansku županiju 21 poslodavac podnio je za zanimanje vozač/vozačica taksija 45 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad”, odgovorili su na naš upit, uz napomenu kako mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nije mišljenje za izdavanje radne dozvole strancima već mišljenje o ispu-

„Službeni podaci od lanjske godine govore kako oko 40 posto vozila kojima se obavlja autotaksi djelatnost ima neku nepravilnost. Ja smatram kako je taj postotak još i veći. Držim da je oko 60 posto takvih vozila neispravno. Dakle, da sada idete kontrolirati sva vozila, vjerujem da bi kod 60 posto njih pronađene neke nepravilnosti“, govori Smoljko

„Dovoljno je da dođete na Pile i vidite autotaksi vozila koja vrše ukrcaj i iskrcaj na za to zakonski predviđenim mjestima, a to su autobusne stanice. Svako drugo taksi vozilo nema nikakve oznake ni obilježja, što znači kako takvo vozilo nije u skladu sa zakonom“, kaže Smoljko

njavanju zakonski propisanih uvjeta za poslodavce. No, taksisti s područja Dubrovnika raspolažu s neslužbenom brojkom od 300-tinjak stranih radnika za koje je dosad zatražena radna dozvola.

SMOLJKO TVRDI KAKO VEĆINA TAKSI VOZILA

POSLUJE NELEGALNO

Govori nam to čelnik Plavog taksija Dubrovnik, Ivica Smoljko. „Imamo neslužbenu informaciju kako je za 300-tinjak stranih radnika stranih radnika iz trećih zemalja zatražena radna dozvola za taksiranje na području grada. Oni ne mogu samostalno obavljati tu djelatnost nego se prijavljuju jer bi radili za nekoga. U Plavom taksiju nemamo niti jednog stranog radnika, čak ni iz susjednih zemalja, sve su naši ljudi“, govori Smoljko. Smatra kako je bolja kontrola itekako potrebna, pa i kad se radi o stranim radnicima, što su pokazali rezultati velike akcije u Zagrebu.

„Službeni podaci od lanjske godine govore kako oko 40 posto vozila kojima se obavlja autotaksi djelatnost ima neku nepravilnost. Ja smatram kako je taj postotak još i veći. Držim da je oko 60 posto takvih vozila neispravno. Dakle, da sada idete kontrolirati sva vozila, vjerujem da bi kod 60 posto njih pronađene neke nepravilnosti“, govori Smoljko te objašnjava kako je došao do takve procjene.

„Dovoljno je da dođete na Pile i vidite autotaksi vozila koja vrše ukrcaj i iskrcaj na za to zakonski predviđenim mjestima, a to su autobusne stanice. Svako drugo taksi vozilo nema nikakve oznake ni obilježja, što znači kako takvo vozilo nije u skladu sa zakonom“, kaže Smoljko.

‘VOZIT ĆE STRANI RADNICI, DOSAD

IH NISMO IMALI’

Ovo je pitanje na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća održanoj sredinom travnja povukao i gradonačelnik Mato Franković, govoreći o uvođenju dugo najavljivane zone posebnog prometnog režima koja bi trebala u punu primjernu početkom lipnja. Tom prilikom, dotaknuo se i stranih radnika u toj djelatnosti.

„Što se tiče Zone posebnog prometnog režima, mislim kako smo bili jasni i kako je Gradsko vijeće donijelo odluku da od lipnja kreće režim sa svim svojim pravilima. Imamo informaciju kako je zatraženo preko 300 dozvola za autotaksi vozače, strane radnike. Njih dosad nismo imali, kao radnike iz trećih zemalja“, izjavio je Franković dodavši kako su najveći problem zapravo ‘agregatori’ koji u Grad dovedu 170 vozila, a njih onda voze strani radnici. U prijevodu, to su nerijetko vlasnici različitih j.d.o.o. tvrtki za koje strani radnici voze više od satnice na koju su prijavljeni, plaćaju minimalne doprinose te nakon nekoliko mjeseci zatvaraju tvrtku zbog neplaćanja poreza, a ponekad i doprinosa. Onda obično ‘bacaju u stečaj’ taj j.d.o.o. i otvaraju novi, nastavljajući jednaku praksu.

Sve navedeno posljedica je prijašnje nedostatne zakonske regulative, koja je ove godine poboljšana, ali i liberalizacije autotaksi tržišta koja je omogućila da u Dubrovniku ovu djelatnost obavlja svatko tko to želi, zbog čega se u dva ljetna mjeseca, u špici sezone, u grad slijeva nemali broj vozila iz ostatka Hrvatske, ali i okolice.

SPAS U ZONI POSEBNOG PROMETNOG REŽIMA

Upravo zbog uvođenja većeg reda, pa i u autotaksi djelatnost koju će od ove godine u Dubrovniku, po svemu sudeći, obavljati i pozamašan broj stranih radnika, Smoljko pozdravlja zonu posebnog prometnog režima.

„Ta odluka je odlična i kada ona zaživi, cijela će se priča moći kvalitetno kontrolirati. Imamo informaciju kako će sva taksi vozila koja budu mogla obavljati svoju djelatnost oko Grada, dakle u Zoni posebnog prometnog režima, biti evidentirana tako što će na jedno ime ići samo jedno vozilo. Neće se moći prijaviti dva vozila na jedno ime. Pa i ako mijenjate ‘tablicu’, trebate to otkazati i prijaviti novo. To mi se sviđa jer će se i zonom posebnog prometnog režima umanjiti taj nelegalan rad i rad na crno“, mišljenja je Smoljko. Zona posebnog prometnog režima u punu primjenu bi trebala ići od 2. lipnja i mnogi u nju polažu velike nade – kako će smanjiti gužve, ali osigurati veću transparentnost i red. U kojem obimu će se to ostvariti, vidjet će se tek nakon primjene novih pravila prometa oko Grada.

Dustra i Bošnjaci idu zajedno

na izbore: Ovo je prijateljski odnos, poštovanje je obostrano

Dustra ide samostalno na izbore, ali uz jaku potporu nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj “Bošnjaci zajedno” čiji je koordinator za Dubrovačko-neretvansku županiju Orhan Zubčević, ujedno i predsjednik vijeća Bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko-neretvanske županije.

“Ovo nije politički, već je više prijateljski odnos, kao nastavak već ranije uspostavljene suradnje”, istaknuo je predsjednik DUSTRA-e Željko Raguž na današnjem sastanku na kojem je pred-

stavljena suradnja. Dodao je kako Bošnjake u Dubrovniku ne gledaju kao manjinu.

“Oni su dio Dubrovnika te ih oduvijek cijenim i poštujem, a znam da je poštovanje obostrano. Ne treba zaboraviti i veliki doprinos Bošnjaka u Domovinskom ratu koji je bio od ogromnog značaja”, rekao je Raguž, čestitavši Bošnjacima saborskog zastupnika kojeg napokon imaju u novom sazivu Hrvatskog sabora.

“Poduprijet ćemo DUSTRA-u i Željka Raguža kao kandidata za gradonačelnika te nositelja liste za Gradsko vijeće. Bošnjaci okupljeni oko naše koordinacije “Bošnjaci zajedno” aktivno će sudjelovati u organizaciji kako bi izbori prošli u najboljem redu. Dat ćemo punu podršku DUSTRA-i kako bi ostvarila što bolji rezultat” - izjavio je Orhan Zubčević.

Raguž je najavio kako će Zubčević biti visoko pozicioniran na listi DUSTRA-e.

POTPORA

PREDIZBORNI PROGRAM

Zeleni plan koalicije Snaga juga:

“Zaštitit ćemo korčulanski arhipelag, otvoriti poljoprivredni inkubator i zaustaviti Gornje horizonte!”

Kandidat za župana Dubrovačko-neretvanske županije Marko Giljača i kandidat za njegovog zamjenika Krešimir Kuran, predstavili su u srijedu ‘Zeleni plan’ koalicije Snaga juga (SJG/MOŽEMO!, SDP). Riječ je o idejama koje nose u svom predizbornom programu za predstojeće lokalne izbore.  Program za županijske izbore su podijelili na tri dijela - Zeleni plan, Plavi dogovor i Crveni odgovor. Kazali su kako će ga predstaviti u tri etape, a prvi dio, odnosno ‘Zeleni plan’ su predstavili u srijedu. “Prirodu i prostor ne smijemo tretirati kao prazno platno za investitore, već kao nasljeđe koje smo dužni čuvati, planirati i koristiti odgovorno prvenstveno u interesu naše zajednice”, rekao je Giljača i dodao kako Zeleni plan donosi konkretne mjere.  “U fokusu nam je zaštita prostora, ulaganje u javnu prometnu mrežu i zelena energija, očuvanje voda i zraka te održiva poljoprivreda i bioraznolikost. Od Srđa preko ušća Neretve, do Elafita, Mljeta i svih drugih otoka, smatramo da je glavni alat koji imamo u rukama Županije, donošenje novog prostornog plana”, naveo je.  “Zaštitit ćemo korčulanski arhipelag, odnosno proglasiti “škoje” regionalnim parkom. Time će jedinica lokalne samouprave dobiti veće ovlasti u zaštiti prostora i reguliranju gospodarske djelatnosti. Nužno je i jačanje kapaciteta Javne ustanove za zaštitu prirode Dubrovačko-neretvanske županije – osnivanjem ispostava u dolini Neretve i na Korčuli. Županija će kroz prostorno planiranje i suradnju s jedinicama lokalne samouprave raditi na povećanju broja javnih zelenih površina, s naglaskom na protupožarnu zaštitu. U suradnji sa stručnjacima sadit ćemo autohtone i na vatru otporne vrste poput čempresa, planike i hrasta crnike, te primjenjivati suvremene mjere zaštite od požara”, poručio je Giljača.

Dodao je i kako će osigurati redovito praćenje kvalitete zraka, mora i vode s javno dostupnim podacima, posebice u osjetljivim područjima poput Neretve i Pelješca. Osim toga, obećavaju i žurno osigurati nad-

zor ekoloških parametara Malostonskog zaljeva, za koji navode kako ga je Županija naprasno i bez objašnjenja prestala financirati prije šest godina.

Krešimir Kuran je objasnio kako je četvrtina stakleničkih plinova u EU posljedica prometa. Zbog toga će, kaže, koaliciji Snaga juga prioritet biti poboljšanje javne prometne mreže. Za današnju prometnu mrežu Kuran govori kako je prilagođena turizmu i interesima prijevoznika, a ne specifičnim potrebama stanovništva. “Za razdoblje od 2021. do 2027. na državnoj razini je osigurano više od 56 milijuna eura godišnje za uspostavu javne usluge prijevoza (PSO – Public Service Obligation) prema stvarnim potrebama građana, uključujući i mogućnost mikroprijevoza za povezivanje naselja na otocima i u ruralnim dijelovima naše županije. No, čuvena HDZ-ova “vertikala” je – još jednom - zakazala pa vlast u županiji ne koristi sredstva koja su joj na raspolaganju. Investirat ćemo u PSO, a uz to u koordinaciji s Agencijom za obalni linijski pomorski promet uskladiti cijelu prometnu mrežu i građanima omogućiti značajno bolju povezanost javnim prijevozom”, izjavio je.  Ustvrdio je i kako Dubrovačko-neretvanska županija ima potencijal biti zelena tržnica Hrvatske, ali i da to može ostvariti samo ako se poljoprivrednicima ponudi prava podrška – od zemljišta do tržišta. Objasnio je kako Županija može značajno pomo-

ći poljoprivredi, stvaranjem okruženja i infrastrukture potrebne za rast i razvoj kroz olakšani pristup korištenju tehnološke opreme i stručnih službi. “Županija će osnovati poljoprivredne inkubatore s hladnjačama i skladištima, u dolini Neretve i na otocima, te u njima zaposliti agronome i prehrambeno-biološke inženjere, koji će poljoprivrednicima pomoći u prelasku na ekološki uzgoj, preradu i zelenu javnu nabavu. Razvijat ćemo lokalne pogone za preradu proizvoda te digitalne platforme i tržnice koje povezuju proizvođače i potrošače. Povezat ćemo lokalne OPG-ove s ustanovama poput škola, bolnica, domova za starije i vrtića putem zelene javne nabave. Želimo županiju u kojoj se jede lokalno, zdravo i održivo”, poručio je.  Upozorio je i kako sve to neće biti moguće ako se žurno ne zaustavi zaslanjivanje tla koje ugrožava poljoprivredu i egzistenciju stanovnika Neretve, kao i ugroze koje donosi projekt “Gornji horizonti” u BiH. “Prema podacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu već je 100 hektara u Neretvi zbog zaslanjenja – neupotrebljivo, a da je više od 40 posto poljoprivrednih površina u kategoriji slabo do umjereno zaslanjeno tlo. To je problem koji, nažalost, ne može riješiti županija. No, iskoristit ćemo sve raspoložive mehanizme pritiska na Vladu da se nakon gotovo dva desetljeća ti problemi hitno riješe. I vjerujte da ćemo u tome biti neumorni”, zaključio je Kuran.

PREDSTAVIO PROGRAM ZA UMIROVLJENIKE

Dujmović: Onima koji čuvaju unuke po 300 eura mjesečno

HNS -ov kandidat za gradonačelnika Valentin Dujmović te kandidatkinja za njegovu zamjenicu Marija Haselsteiner u utorak su na konferenciji za medije predstavili program za umirovljenike.

Dujmović je uvodno kazao kako im je cilj u ovoj kampanji skrenuti pozornost i na tu društvenu skupinu koja ‘još može puno toga dati’, a kao primjer je naveo i svoju kandidatkinju za zamjenicu.

„Sigurno ste bili svjedok njenih borbi u proteklih 20-ak godina kao aktivistice, pogotovo u Zatonu!“, dodao je. Sama Haselsteiner je kazala kako je aktivna i kako pomaže, koliko god to može, jer smatra kako bi svatko trebao iskoristiti priliku za napraviti nešto dobro za mjesto u kojem živi.

Dujmović je potom kazao više o samom programu. „Jedna od ideja je da umirovljenike u Gradu i gradskim tvrt-

kama zadrže na dva ili četiri sata na godinu dana kako bi prenijeli iskustva i znanja mlađim kolegama. To je normalno svugdje u svijetu, to ne utječe na njihovu mirovinu, zakon dozvoljava da uz mirovinu mogu raditi dva ili četiri sata. Ponavljam, naravno, oni koji to žele. Bez prijenosa znanja imamo veliki problem, svake godine ta radna mjesta startaju od nule, umjesto da imaju kontinuitet“, kazao je Dujmović.

Što se tiče postojećih socijalnih programa, smatra kako su oni dobri. Naglašava važnost promicanja volontiranja u ustanovama i zajednici. „Mi moramo osvijestiti činjenicu kako bismo trebali biti ti koji volontiraju u udrugama u kojima su umirovljenici. Tu praksu treba prenositi i na mlađe naraštaje, kako bi učili kako se treba odnositi prema starijima“, kazao je.

Dodao je ikako ih treba vratiti u javni

život Grada Dubrovnika jer imaju svoje potrebe – za sportom, kulturom, različitim sadržajima...

Kandidat za gradonačelnika predlaže i mjeru prema kojoj bi sve none i noni koji čuvaju unuke dobivali po 300 eura mjesečno. „Ako u vrtićima nemamo mjesta i ako roditelji ne žele svoje dijete ostaviti u vrtiću, onda bi tim bakama i djedovima koji ih čuvaju trebalo omogućiti da im se to na neki način olakša ili nadoknadi. Naravno kako oni ne čuvaju unuke zbog novca, ali to im može pomoći“, izjavio je Dujmović.

Naglasio je i važnost educiranja umirovljenika u novim tehnologijama u vidu različitih radionica. „Čini mi se da postoji percepcija kako im ne treba ništa kad pođu u mirovinu. Smatram kako ih maksimalno uključiti u zajednicu te im pomoći u prilagodbi kod prelaska iz radnog okruženja mirovanje“, zaključio je Dujmović.

Matušić: Omogućit ćemo besplatan parking i izgraditi nove garaže

Dubrovački demokratski sabor objavio je kako u svom predizbornom program nosi projekt besplatnog parkinga za sve građane Dubrovnika, kao i izgradnju novih garaža. Kandidat za zamjenika gradonačelnika, Lukša Matušić najavio je kako će DDS rješavati jedan od najvećih problema grada, a to je parking.

“U programu nosimo besplatan parking za sve građane Dubrovnika. Projekt bi se financirao dijelom od turističkih nakna-

da, dijelom iz proračuna Grada Dubrovnika i naravno, jednim dijelom prihoda od ulaznica za zidine, koje posjećuju svi turisti“, objasnio je Matušić i dodao kako je parking jedan od najvećih i gorućih problema.

„Poticat ćemo izgradnju više manjih garaža u svim dijelovima grada, a smatramo da je prioritetno izgraditi garažu Centar - iza Grada, na više etaža“, rekao je Matušić i podsjetio kako se takva garaža planira već 30 i više godina, ali i da će DDS to realizirati.

Viktorija Knežević predstavila

kandidatkinju za zamjenicu:

Desna ruka bit će joj Nataša

Đurović Đanović

Kandidatkinja stranke Centar za gradonačelnicu Dubrovnika, Viktorija Knežević predstavila je prošlog četvrtka kandidatkinju za zamjenicu gradonačelnice, odvjetnicu Natašu Đurović Đanović.  “U svom poslu sam se uvijek trudila da pravo ne ostane samo na papiru, već da postane stvarna pravda za stvarne ljude. Isto to želim za svoj grad. Pristala sam biti dio ovog tima jer smatram da Dubrovnik može i mora više, više od formalnosti, više od birokracije i više od šut-

nje pred problemima. Podržavam kandidatkinju Viktoriju Knežević jer je to osoba koja zna što radi i za koga to radi. Moj cilj je da gradska uprava bude jasna, dostupna i usmjerena na rješenje, da građanima ponudi rješenje njihovih problema bez lutanja i frustracija, bez nailaženja na zatvorena vrata. Dosad nisam imala doticaja s politikom, ali itekako jesam s preuzimanjem odgovornosti, s rješavanjem problema i zato sam ovdje”, izjavila je Đurović Đanović.

‘MOGUĆE IH JE OSTVARITI BRZO’

Bonačić

Obradović

i

Marčinko

predstavile rješenja za promet: kružni

tokovi, garaže, pothodnici i nathodnici...

Kandidatkinje koalicije Slobodno (SDP, Srđ je Grad, Možemo!) za gradonačelnicu

Anita Bonačić Obradović i njezinu zamjenicu Petra Marčinko predstavile su program koalicije na temu prometnih rješenja u Dubrovniku. Bonačić Obradović je naglasila kako je riječ o realnim rješenjima koje je moguće brzo primijeniti kako bi se poboljšala protočnost prometa.  Bonačić Obradović naglašava kako je potrebno poboljšati protočnost vozila, a kako se to postiže micanjem parkiranih vozila s prometnica na kojima se onda promet može odvijati i u više trakova. Naglasila je i kako nove prometnice nemamo gdje graditi, ali kako je moguće poboljšati stanje na već postojećima. Pri tom dodaje kako građani to rade jer nemaju rješenje za pitanje prometa, a ona ga vidi u gradnji novih garaža.

“Kroz privatno javno partnerstvo s građanima gradit ćemo na gradskim parcelama garaže slično principu groblja. Grad daje parcelu i odriče se komunalnog doprinosa, građani plaćaju izgradnju garaže i dobivaju parkirno mjesto na koncesiju na određeno razdoblje, primjerice od 30 do 50 godina”, kaže Bonačić Obradović.

Na taj način trenutno pokrećemo projek-

te za rješavanje gorućeg problema, Grad ostaje vlasnik parcele i ne ulaže vlastita sredstva, građani povoljno rješavaju problem parkinga jer nemaju trošak kupovine parcele niti plaćanja komunalnog doprinosa, parkirna mjesta podižu vrijednost stanova, rješava se problem prometa u mirovanju i stvaraju se preduvjeti za oslobođenje ulica od nepropisnog parkiranja”, tvrdi Bonačić Obradović.

“Potrebna nam je nova prometna studija za dugoročna rješenja povećanja protočnosti prometnica, dok u međuvremenu provodimo intervencije temeljene na inputima građana i stručnjaka, poput odvajanja prometa pješaka od prometa vozila putem nathodnika i pothodnika, uvođenja kružnih tokova na najvećim raskrižjima u gradu, povratak taksi prijevoza niz Boninovo u periodima vršnog prometnog opterećenja i uvođenja video nadzora sigurnosti i reda u prometu”, istaknula je Bonačić Obradović.

Marčinko je kazala nešto više o njihovoj viziji poboljšanja javnog gradskog prijevoza.

“Libertas, kao i svako javno poduzeće, postoji da bi pružalo javnu uslugu. To znači – prvenstveno uslugu za građane ovog grada, a tek onda za turiste. Iako imamo

najskuplju kartu s obzirom na dužinu relacija, vozni redovi ne prate potrebe radnika, učenika, umirovljenika, niti su prilagođeni potrebama kao što je odlazak liječniku, pogotovo u manjim prigradskim naseljima. Linije nisu koordinirane za presjedanja, a tijekom turističke sezone Libertas više služi kruzerskim turistima dok građani na stanicama diljem Grada na suncu čekaju autobus koji možda neće doći. Potom je predstavila rješenja. To su monitoring korištenja linija (uspostaviti stvarni digitalni sustav nadzora stvarnog broja putnika na svim linijama i u svim različitim periodima dana), reorganizacija mreže linija i reforma voznog reda koji se, među ostalim, oslanja i na kotarske linije, digitalizacija javnog prijevoza (aplikacija za planiranje putovanja i kupnju karata online, više aparata u autobusima za kupnju karata te ugradnja aparata na stajalištima uz jačanje kontrole karata) i pametno korištenje EU sredstava. -Jačanje radničkih prava – osigurati dostojanstvene uvjete rada i veća materijalna prava ne samo za vozače Libertasa, već i za zaposlenike Autobusnog kolodvora. Vozač treba biti vozač, ne i blagajnik i turistički vodiči”, kazala je Marčinko.

PONEDJELJAK, 28.4. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 29.4. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

SRIJEDA, 30.4. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

ČETVRTAK, 1.5. doručak dana

Poširana jaja sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

PETAK, 2.5. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 3.5. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

NEDJELJA, 4.5. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

Grad Dubrovnik povukao više od 200 milijuna eura iz EU fondova i drugih bespovratnih izvora - kapitalna ulaganja koja su promijenila grad

U posljednjem osmogodišnjem razdoblju, od 2017. do 2025. godine, Grad Dubrovnik, njegove tvrtke i ustanove, uspješno su povukli ukupno 203.854.389,30 eura, odnosno 1.5 milijarde kuna bespovratnih sredstava iz europskih fondova i nacionalnih izvora.

Po preuzimanju odgovornosti za upravljanje Gradom 2017. godine, ova gradska uprava odlučno je okrenula Grad Dubrovnik europskim fondovima, koristeći dostupne mehanizme za provedbu razvojnih i kapitalnih projekata koji su značajno unaprijedili kvalitetu života građana te očuvali kulturnu i prirodnu baštinu, dok su smanjili pritisak na vlastita proračunska sredstva.

Prvi veliki projekt realiziran sredstvima EU fondova bila je cjelovita obnova spomeničkog kompleksa Lazareta u suvremeni kulturni i društveni prostor, dok je Aglomeracija Dubrovnik s ukupnom vrijednošću od 117 milijuna eura najveći pojedinačni projekt financiran EU sredstvima. Riječ je povijesnom ulaganju u sustav vodoopskrbe i odvodnje šireg područja grada kroz koji je već provedena sanacija kanala mješovite odvodnje Straduna i stare gradske jezgre kao i zacjevljenje hidrotehničkog tunela kroz Srđ kojim se Dubrovnik opskrbljuje pitkom vodom iz pročistača u Komolcu, također izgrađenog i financiranog u okviru istog projekta.

Među većim projektima financiranim europskim i nacionalnim sredstvima

izdvaja se još rekonstrukcija i proširenje Lapadske obale, a prvi veliki dom za starije osobe, onaj ispod Opće bolnice Dubrovnik, također se izvodi uz sufinanciranje bespovratnim sredstvima, baš kao i rekonstrukcija i dogradnja Osnovne škole Mokošica, koja će kao posljednja gradska škola ući u sustav izvođenja nastave u jednoj smjeni.

Ulaganja u parkove Gradac, Pile i Platana, izgradnja Park & Ride sustava na Pobrežju te nabavka električnih autobusa dio su programa ITU mehanizma putem kojeg je Gradu Dubrovniku kao središtu Urbanog područja Dubrovnik na raspolaganju 22 milijuna eura. Uz EU sredstva nabavljeno je 29 novih autobusa za javni gradski prijevoz, a usko-

ro će Dubrovnika dobiti i prve električne autobuse, njih čak 14.

„Lazareti, Aglomeracija, Lapadska obala, OŠ Mokošica – sve su to konkretni primjeri kako europski novac može postati pokretač stvarnog razvoja. Fondovi Europske unije nisu privilegija, oni su alat. Mi smo taj alat iskoristili pametno i odgovorno. Vizija Dubrovnika koju slijedimo temelji se na održivosti, uključivosti i otpornosti, a upravo su europska sredstva ta koja nam omogućuju da te riječi pretvorimo u stvarnost – u školama, na ulicama, u vodi koju pijemo i kvaliteti života koju podižemo iz dana u dan“, rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Libertas uz bespovratna sredstva nabavlja

14 električnih autobusa , čime

se broj novih vozila penje na 82

Javni gradski prijevoznik Libertas Dubrovnik u posljednjih je osam godina do sada nabavio ukupno 68 novih vozila, a uskoro će vozni park pomladiti s 14 novih električnih autobusa ukupne vrijednosti veće od 11,7 milijuna eura, čime se nastavlja započeti proces elektrifikacije i digitalizacije javnog prijevoza.

Novi električni autobusi sufinancirani su bespovratnim europskim i nacionalnim sredstvima, a prva dva autobusa za gradski i prigradski promet Libertas će nabaviti u okviru projekta Elektrifikacija i digitalizacija javnog autobusnog prijevoza koji se realizira u okviru Integriranog teritorijalnog programa 2021.-2027. (ITU). Naime, odlukom Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, bespovratna sredstva za sufinanciranje navedenog projekta dodjeljuju se u ukupnom iznosu od 3.361.193,99 eura što predstavlja 85% ukupno prihvatljivih troškova projekta. Libertas će osigurati sufinanciranje preostalih 593.151,89 eura.

Uz dva dvanaestmetarska električna autobusa projekt uključuje i nabavku opre-

me – trafostanice, dvaju punjača, polja solara, baterijskog spremnika i prateće aplikacije. Preostalih 12 električnih niskopodnih autobusa za gradski prijevoz Libertas će nabaviti prijavom na natječaj resornog ministarstva vrijednog 8.4 milijuna eura. Uz sve to, kreće i 8A linija, koju vozi električni minibus koji je ova gradska tvrtka uzela u najam.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković na konferenciji za novinare održanoj ispred upravne zgrade Libertasa u Komolcu istaknuo je kako se dubrovački javni gradski prijevoznik već može pohvaliti jednim od najmlađih voznih parkova u Hrvatskoj, a kako će se novim investicijama u modernizaciju poslovanja još pomladiti. –„Od 68 autobusa koje smo nabavili u posljednjih osam godina, njih 29 financirano je europskih sredstvima, jednako toliko ih je kupljeno putem operativnog leasinga, dok je samo 10 vozila nabavljeno vlastitim sredstvima“, rekao je gradonačelnik podsjetivši na činjenicu da 78 posto građana korisnika pokaza javni prijevoz koristi besplatno.

Uređeno dječje igralište u Parku Luja Šoletića u Gružu

U sklopu redovnog održavanja dječjih igrališta, s dolaskom ljepših dana, dovršeni su radovi uređenja na dječjem igralištu u parku Luja Šoletića u Gružu. Radovi su obuhvatili bojanje drvene konstrukcije ugrađenih sprava i klupa, kao i kompletne bojanje drvene ograde igrališta, ukupno 440 letvica, dok je njih 40 zamijenjeno.

Uz to, izvršeni su popravci oštećenja na spravama i otklonjeni manji nedostaci – zamijenjeno je osam lanaca za ljuljačke te su sanirani ostali dijelovi opreme kako bi igralište bilo sigurno i funkcionalno za svakodnevno korištenje.

Također, ranije ovog mjeseca Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu proveo je i dodatne zahvate na još dva igrališta. U Sustjepanu je uređeno dječje igralište dok su u Gradskom kotaru Mokošica, na sportskom terenu u Ulici Marina Kneževića, ugrađene dvije nove košarkaške konstrukcije i sanirana oštećenja.

MARKO GILJAČA, KANDIDAT ZA ŽUPANA KOALICIJE ‘’SNAGA JUGA’’

Želimo promijeniti politiku koja služi sebi, a ne ljudima

Na predstojećim lokalnim izborima, na razini Dubrovačko – neretvanske županije, stranke SDP, Srđ je Grad i Možemo! izlaze u koaliciji nazvanoj ‘’Snaga juga’’

Kandidat za župana ove koalicije, Marko Giljača, već osam godina je vijećnik Županijske skupštine, a političku prepoznatljivost izgradio je kao jedan od najaktivnijih oporbenih glasova, ali i kao osoba snažno ukorijenjena u lokalnu zajednicu U razgovoru za Dubrovački dnevnik govori o transformaciji iz lokalnog aktivističkog pokreta u ozbiljnu političku opciju, iznosi konkretne prijedloge za gospodarski razvoj, zapošljavanje mladih, poboljšanje zdravstvenog sustava i zaštitu okoliša te jasno ističe: „Izlazimo na izbore kako bismo pobijedili i preuzeli odgovornost u Dubrovačko-neretvanskoj županiji“.

Bili ste kandidat i na prethodnim lokalnim izborima. U čemu je razlika u ovim pripremama za izbore u odnosu na one prije četiri godine?

Postoji značajna razlika. Prije četiri smo godine tek počeli graditi županijsku infrastrukturu i predstavljati se kao politička opcija koja nadilazi sliku isključivo gradske stranke. Tada nam je cilj bio ući u Županijsku skupštinu i pokazati svoje poglede na politiku. Mislim da smo u tome uspjeli. Danas je situacija drugačija - izlazimo na izbore s jasnim ciljem, a to je pobjeda. Atmosfera na jugu je takva da su sada ljudi uistinu spremni promijeniti vlast koja je tu već 16 godina radi same sebe.

Priznajete kako ste u početku bili fokusirani uglavnom na grad Dubrovnik?

To je točno. Prije pet godina smo krenuli iz Dubrovnika, ali smo se vremenom povezivali na nacionalnoj razini kroz suradnju s platformom Možemo. Danas smo spremni ponuditi čitavom

jugu ozbiljnu političku alternativu koja može konkurirati HDZ-u. Vrijeme je da se kaže dosta ovoj vertikali vlasti koja služi samo za partikularne interese. Mi smo promjena koja treba krenuti s juga domino efektom koji će rušiti HDZ u njihovim zamišljenim utvrdama kako bi se to pokrenulo u cijeloj Hrvatskoj.

Jeste li bili razočarani rezultatima na prošlim izborima?

Ne. Nama je cilj tada bio ući u Županijsku skupštinu, što smo i uspjeli. Kao sportaš naučio sam kako se nositi s pobjedama i porazima. Tada smo znali da nismo još spremni za preuzimanje vlasti, ali da ćemo za četiri godine biti.

Ovaj put ciljate isključivo na pobjedu?

Tako je. Imamo iskustvo, ljude, plan i energiju.

Što je za vas ‘val promjena’ i kako ćete uvjeriti ljude da je on potreban? Ljudi ovdje relativno dobro žive jer je turizam unosna djelatnost.

Ono što je ključno u našim politikama jest da se baziraju na principu solidarnosti, što je podjednako političko, kao i etičko pitanje. Uvijek se pitamo kako živi zajednica. Ako moj susjed nema dobru kvalitetu života, ne mogu je ni ja imati. Cilj stoga mora biti ravnomjerni razvoj svih dijelova županije. Sad imamo priliku graditi bolje temelje, nakon što smo prošli fazu materijalne akumulacije 2000-ih, kada je krenuo turistički zamah. Vrijeme je da promišljamo što znači dobar život - da naša djeca ne moraju raditi cijelo ljeto, da se mogu kupati, razvijati, živjeti. Kako bi preživjeli u Dubrovniku, neki ljudi rade po tri posla. Prekarni rad

Bio je konobar, novinar, nastavnik, izbacivač, pa čak i radnik u Čistoći, a sad poručuje: ‘’Vrijeme je za Srđevce na vlasti’’

ne smije biti norma. Moramo se boriti za kvalitetu života, a ne samo preživljavanje.

Kako gledate na gospodarski razvoj?

Podržat ćemo svaki kvalitetan projekt koji donosi korist zajednici. Nismo protiv razvoja, nego protiv lošeg planiranja. Turizam treba biti uravnotežen, a moramo razvijati i alternativu - poput poljoprivrede koja je ključna za otpornost i samoodrživost. U dolini Neretve možemo otvoriti ured za pomoć lokalnim OPG-ovima i riješiti pitanje zemljišta. Moramo stvoriti potrebu za radnim mjestima koja nisu samo uslužne djelatnosti, a da bismo to napravili moramo planirati kako će jug Hrvatske izgledati za pet, 10 ili 20 godina. Urbanizam nije samo crtanje karata nego je zapravo definiranje budućnosti područja.

Koje konkretne mjere predlažete?

Osnovat ćemo u Neretvi i na otocima poljoprivredne inkubatore, prostore s infrastrukturom potrebnom za rast i razvoj OPG-ova: hladnjačama i skladištima te u njima zaposliti agronome i prehrambeno-biološke inžinjera, koji će poljoprivrednicima pomoći u prelasku na ekološ-

ki uzgoj, preradu i zelenu javnu nabavu. Razvijat ćemo lokalne pogone za preradu proizvoda te digitalne platforme i tržnice koje povezuju proizvođače i potrošače. Povezat ćemo lokalne OPG-ove s ustanovama poput škola, bolnica, domova za starije i vrtića putem zelene javne nabave.

Kažete da želite stvoriti prostor za mlade. Je li to moguće u Dubrovniku?

Moguće je, moramo shvatiti da je prostor za kreativne ljude vrjedniji od najamnine. Gradili smo apartmane, a sad nemamo prostore za mlade koji mogu stvarati novu kulturnu i gospodarsku vrijednost.

Imate konkretna rješenja i za zdravstvo?

Pripremili smo sedam konkretnih mjera za privlačenje i zadržavanje zdravstvenog kadra u županiji. Prije svega, cijeli prihod koji će županija ostvariti od novog poreza na nekretnine preusmjeravamo u namjenski Fond za izgradnju i adaptaciju stanova za zdravstvene radnike! Prema procjenama Porezne uprave na raspolaganju će nam biti cca 1,3 - 1,5 milijuna eura godišnje, dakle u četiri godine: 5,2 - 6 miliju-

‘’Urbanistički planovi nisu iscrtane karte, nego budućnost ovoga kraja’’

‘’Politika je umijeće dijaloga između ljudi, a cilj zajednička rješenja’’

na eura samo za stanove za liječnike, medicinske sestre i tehničare! Inzistirat ćemo na suradnji s jedinicama lokalne samouprave, a kako bismo ulaganjem u adaptacije i /ili gradnju čim prije dobili što više stambenih kapaciteta.

Ostale mjere uključuju sufinanciranje troškova najma stanova, jednokratnu naknadu za kupnju prvog stana ili kuće, bonus vjernosti i bonus dobrodošlice, sufinanciranje administratora u ordinacijama primarne medicine te konačno paletu pogodnosti kad su u pitanju javne usluge – od vrtića i parkinga, pa do usluga lokalnih partnera.

Kako komentirate okolišne politike županije?

Zelene i okolišne politike su prilika za razvoj, ne njegova kočnica. Imamo 40-ak zaštićenih područja, a trebamo ih - više. Želimo osnovati regionalni park Korčulanski arhipelag, podignuti razinu zaštite u dolini Neretve, osnovati ispostave Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Tako ćemo i jedinicama lokalne samouprave dati alate za bolje upravljanje prirodom i prostorom, omogućiti im prikladan razvoj gospodarskih djelatnosti. Za razvoj nije nužna ni devastacija ni betonizacija. No, nužan je - dobar javni promet, koji je u većini županije potpuno disfunkcionalan. U planiranju prometne mreže prioritet je očito turizam i interesi prijevoznika, ne specifične potrebe našeg stanovništva. Pomorski i cestovni javni promet potpuno su neusklađeni, a četvrtina stanovništva županije nam živi na otocima! Da stvar bude gora – za razdoblje od 2021.

petak, 25. travnja 2025.

do 2027. na državnoj razini je osigurano više od 56 milijuna eura godišnje za uspostavu javne usluge prijevoza (PSO – Public Service Obligation) prema stvarnim potrebama građana, uključujući i mogućnost mikroprijevoza za povezivanje naselja na otocima i u ruralnim dijelovima naše županije. No, čuvena HDZ-ova “vertikala” je – još jednom - zakazala pa vlast u Županiji ne koristi sredstva koja su joj na raspolaganju. Taj novac treba žurno investirati u PSO, a uz to u koordinaciji s Agencijom za obalni linijski pomorski promet uskladiti cijelu prometnu mrežu i građanima omogućiti značajno bolju povezanost javnim prijevozom.

Hoćete li ako postanete župan često putovati, primjerice u Bruxelles?

Župan treba delegirati, a ne centralizirati upravljanje. Ključni ljudi iz ureda i ustanova trebaju ići na sastanke, dogovarati fondove, a župan je taj koji donosi političke odluke. Dosadašnja vlast nije dovoljno koristila te resurse. Mislim kako je puno važnije da u Bruxelles ide netko operativan tko će dogovoriti fondove i razgovarati sa službenicima, a onda vidjeti na koje projekte se trebamo javiti. Župan samo treba imati kvalitetnu informaciju i treba doći u onim trenucima kada treba neku stvar pogurati i završiti.

Kako inače ocjenjujete dugogodišnje upravljanje župana Nikole Dobroslavića?

Nisam zadovoljan kako smo do sada rasli. Ne mislim da je sve što je radio župan Dobroslavić bilo loše, dapače, radio je i dobre stvari. Prednost je ta, u što sam uvjeren, ali možda me demantira lipanj kada preuzmemo vlast, da je financije vodio iznimno kvalitetno. Županija je stabilna što se tiče prihoda i rashoda, ali promjena koja bi stupila na snagu, kada bismo mi došli, je da bismo išli u razvojni ciklus. Svakako, cilj bi bio zadržati stabilnost prihoda, ali rashode bismo usmjerili prema razvoju, u onim ključnim segmentima za koje smatramo da mogu direktno doprinijeti zajednici.

Jeste li spremni za suradnju s drugim političkim opcijama, možda drugih svjetonazora?

Uistinu želim biti župan svih građana Dubrovačko - neretvanske županije i nikad nisam imao problem sjesti ni s jednim predstavnikom druge političke stranke i dogovoriti se jer to je osnova – politika je umijeće dijaloga između ljudi, a cilj treba biti donošenje zajedničkih rješenja. Uloga županije je upravo to – omogućiti potporu manjim općinama i onima koji nemaju dovoljno kapaciteta za rješavanje problema.

Dugo ste bili oporba i korektiv vlasti, najže-

‘’Cilj nam je ravnomjeran razvoj Županije u kojoj svi mogu živjeti dobro’’

šći kritičari. Jesu li Srđevci spremni za vlast?

Jesmo. Donijeli smo svjesnu političku odluku da je došlo vrijeme za to, kao što smo prije pet godina rekli da postajemo politička stranka. Biti oporba je ugodno, ali sad smo spremni preuzeti odgovornost. Ja sam upoznat sa svim procesima u Županiji jer poznajem sustav kroz višegodišnji rad u Županijskoj skupštini.

A kako reagirate na neistomišljenike, primjerice u vezi projekta golfa na Srđu?

Imam prijatelje koji su bili za taj projekt i imali su svoje argumente, nikad im to nisam zamjerao. Mi ne bježimo od dijaloga. Srđevci su uvijek spremni razgovarati i s onima koji misle drugačije.

Zašto vas se onda percipira kao zatvorenu skupinu?

Možda zato što imamo snažne unutarnje odnose i povjerenje. Za razliku od drugih stranaka, mi smo doista prijatelji i onda se zbog toga percipira da smo zatvoreni. Ali otvoreni smo i pozivamo ljude da se uključe. Nemamo “mladež stranke” jer smatramo da mladi prvo trebaju proći kroz civilno društvo, razvijati se i tek onda ući u politiku.

Vaš društveni život također je aktivan. Poznato je kako ste trener juda i cijeli život u tom sportu, a građani znaju kako ste aktivni u organizaciji Gradskih uličnih igara i zabava poput popularnih Middle Age Partija u Lazaretima.

To je moj intimni prostor kojega ne miješam s politikom. Znam da bi neki političari sve dali da se mogu s time pohvaliti i to koristiti u kampanji, ali ja neću. Bitan je program kojega namjeravamo provesti.

Čime ste se sve bavili u životu?

Prve poslove sam radio još kao srednjoškolac, tad sam preko učeničkog servisa u Luci Dubrovnik iskrcavao brodove. Tijekom studija sam prvo neko vrijeme radio kao izbacivač u disku, a nakon toga godinama preko studentskog servisa u Čistoći, uglavnom prao Stradun, na kamionu iskrcavao i ukrcavao krupni otpad… Na Banjama sam kasnije radio kao konobar, a od 1999. započeo raditi kao novinar i 15 godina sam se bavio s tim, najviše temama u kulturi, ali i drugim područjima. U paraleli sam čitav život u judu i već više od dvadeset godina učim djecu judo, a to mi je zapravo osnovni identitet u kojem sam cijeli svoj život. Kad zakopam malo dalje u sjećanje, zapravo prvi „posao“ mi je bio kad sam kao klinac s babom sam na placi prodavao pomadore i breskve.

Što vas je onda od tih poslova najviše oblikovalo za politiku?

Sve je na neki način djelovalo na osnovne vrijednosti koje nosim u sebi. Ne samo poslovi, nego i neka sportska etika, brojni susreti i zapravo najviše ljudi s kojima sam odrastao i formirao se. U tome posebno mjesto imaju Lazareti i kasnija druženja i duge rasprave s mojim Srđevcima.

KANDIDAT ZA NAČELNIKA

OPĆINE ŽUPA DUBROVAČKA

Đuro Lonza: “Župa će uskoro imati sve karakteristike grada, zato joj treba

stabilnost i urbani centar“

Privatni poduzetnik je bio 22 godine, a 11 godina je u javnom sektoru kao direktor

Groblja Dubac. Volonterski je 25 godina u skupštini i vijeću Turističke zajednice Župe dubrovačke, od toga 11 godina kao predsjednik. U Županijskoj skupštini Turističke zajednice broji 23 godine, a četiri u vijeću i saboru Hrvatske turističke zajednice. Crkovinar u Župi sv. Ilara 11 godina, pet godina u pastoralnom biskupijskom vijeću, u tri navrata član uprave VK Gusar, 10 godina predsjednik NK Župa dubrovačka, bio je općinski vijećnik.

Branitelj od 1990. i nositelj dvije spomenice Domovinskog rata. Sve to stoji u životopisu Đura Lonze (HDZ) koji sada želi dodati još jednu stvar – načelnik Općine Župa dubrovačka

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović

S kojim sloganom idete prema Župljanima?

Moj slogan je - Stabilnost. Svi mi polazimo od sebe, pa u životu, u obitelji, na poslu, u financijama i na koncu u sredini u kojoj živimo, uvijek nastojimo imati stabilnu situaciju, jer tada se čovjek može razvijati i razmišljati o planovima, napraviti iskorak.

Kad kažete stabilnost, to podrazumijeva da je ono što je bilo do sada - u velikoj mjeri dobro. Zašto mislite da je Župa dobro mjesto za život danas?

Župa dubrovačka je po statističkim pokazateljima jedna od najrazvijenijih općina u Hrvatskoj. To ne govorimo mi koji tu živimo, nego relevantni podaci. Imamo najveću školu u županiji s 930 djece, a već godinama riješenu jednosmjensku nastavu, čime se ne mogu pohvaliti sve općine i

gradovi. Sva su djeca upisana u vrtić, njih 530 i nema liste čekanja. Socijalni programi su dosta dobro razrađeni, djeca imaju besplatne pokaze, pratimo studente i darovite učenike stipendijama, subvencioniramo prostore za pedijatra, ginekologa, fizijatra, nabavljamo opremu za nemoćne. Puno novaca ide za razne programe.

Župa je specifična po tome što broj stanovnika raste, to je suprotno hrvatskim trendovima

Za 10-20 godina će Župa imati sve karakteristike grada, i po broju stanovnika i svemu drugome. Danas moramo razmišljati kako odgovoriti tim izazovima odnosno na koji način stvoriti urbani centar župe. Zato nam je ideja da na prostoru autokampa u Kuparima, a radi se o 80 tisuća kvadrata zemlje u vlasništvu države, na-

pravimo idejno rješenje gdje bismo osmislili administrativno središte Općine, dom kulture, dom zdravlja, centralni trg, novu osnovnu školu i sve javne sadržaje koje grad treba imati. Život nam već postaje skučen i zato trebamo urbani centar na pristupačnijoj lokaciji.

Kako onda Župu napraviti još i boljim mjestom za život?

Možemo biti zadovoljni jer se napravilo puno, a sada je potreban iskorak kako bi se Župa i dalje razvijala jer znamo kako postoji i puno problema, pogotovo komunalnih. Upravo zbog te razvijenosti, privukli smo veliki broj mladih i obitelji, ali i turista, a infrastruktura kojom raspolažemo nije odgovorila na sve izazove. Novi vrtić u Kuparima je u fazi projektiranja i nadam se da će se sljedeće godine za-

početi gradnja. Krenut ćemo u izradu projektne dokumentacije doma za starije na zemljištu u Kuparima, a prije toga ćemo tražiti mogućnost stvaranja dnevnog boravka za starije. Moramo razmišljati i kako zadržati mlade pa tražimo adekvatnu lokaciju za rješavanje pitanja poticajne stanogradnje jer Općina nema zemljište u svom vlasništvu gdje bismo mogli graditi. Pastoralni centar je u završnoj fazi projekta i kreće izgradnja, proširit ćemo školu, Županijska lučka uprava ide sa gradnjom lučice u Srebrenom. Trebamo napraviti projektnu dokumentaciju i zaštiti lučicu u Mlinima. U zgradi blagajne u Mandaljeni vidimo prostor za Kulturno-umjetničko društvo za kojega želimo da konačno dobije svoj prostor za kvalitetan razvoj. Pred nama je veliki investicijski ciklus, od prometa do kanalizacije jer su to dva ključna problema. Ključni problem nam je Čibača, najveće naselje koje vapi za rješenjem kanalizacijske mreže. Ono je projektirano i u fazi ishođenja građevinske dozvole, koju ćemo vjerujem dobiti za par mjeseci, pa bi se do kraja godine moglo početi s izgradnjom kanaliza-

cije prema Čibači.

Kad je realno za očekivati da će cijela Župa biti pokrivena kanalizacijskom mrežom?

Što se tiče cijele Župe, projekt Aglomeracije radi Vodovod Dubrovnik u suradnji s Hrvatskim vodama i Općinom. Do kraja godine ili početka sljedeće, trebao bi biti gotov glavni projekt kompletne Župe dubrovačke. Na temelju toga će se kasnije ići u fazne realizacije. Projekt je vrijedan preko 50 milijuna eura za što će se trebati iznaći sredstva.

Dakle poruka je kako kanalizacija jest prioritet, ali i da treba biti realan u shvaćanju kako to neće biti gotovo u jednom mandatu budućeg načelnika? Teško je očekivati da će se to napraviti u jednom mandatu. U programu nosimo niz projekata, ali treba znati da je rješavanje imovinsko-pravnih problema, glavnog projekta i ishođenje dozvole, jedan veliki dio rješenja svakog projekta. Projekt je jedno živo tkivo koje ima svoj početak, dinamiku i kraj. Nažalost, u nas su te di-

namike duge. To je mukotrpan posao koji sam prošao i na Groblju Dubac. Najteži dio posla je upravo taj, riješiti imovinsko-pravne odnose i doći do građevinske dozvole. Kasnije je gradnja stvar izvedbe, ali i to je danas problem.

Kada spominjete Groblje Dubac, kod vašeg imena se često stavlja znak jednakosti s projektom koji traje već desetljećima i rokovi završetka se stalno produljuju. Kako se osjećate kad vas se uzima kao krivca?

Jako mi je neugodno to čuti, jer znam koja je silna energija uložena da se Groblje Dubac pokrene s mjesta. Nisam osoba koja bi odustala, uhvatio sam se posla i dovest ću ga do kraja. Ljudi me sada znaju pitati - ako odem za načelnika, tko će završiti groblje. Primarno, to je projekt Općine Župa dubrovačka i nigdje ja ne idem. Ako budem izabran za načelnika, projekt ću dovesti do kraja. Najveća vrijednost Groblja Dubac danas je otkupljenih 130 tisuća kvadrata zemljišta, što je sve uknjiženo 1/1 i formirane građevinske čestice unutar obuhvata. Svi

oni koji će nekad doći na moje mjesto i za 50 ili 100 godina budu htjeli graditi, trebaju samo izraditi projektnu dokumentaciju i tražiti dozvole. Mi smo obavili sav posao traženja vlasnika, i po 40 obitelji u jednoj parceli zbog otkupa, a tražili smo ih svuda po svijetu, u Brazilu, Italiji, Finskoj... Kad smo nakon godina otkupa, izrade projektne dokumentacije, infrastrukture, potpornih zidova i pristupne ceste, konačno krenuli u izgradnju prve faze 2020. godine, došla je korona i proračuni nisu to mogli financijski pratiti. Sve smo otegnuli do lipnja 2022. godine, a tada dolazimo u obrnutu situaciju – krećemo graditi grobnice, imamo novaca na računu i dozvole, međutim izvođač ima problem s radnicima i ne može pratiti dinamiku. De facto, mi ne možemo potrošiti novac koji imamo osiguran, dakle jedan paradoks. Koliko sam tome ja kriv? Ne smatram se krivim, sve sam napravio što sam mogao. Dapače, ishodio sam još jednu građevinsku dozvolu za proširenje nova dva grobna polja, a uskoro očekujem građevinsku dozvolu za nova četiri polja. Uvijek sam dva koraka ispred. Ne vidim da sam mogao išta više od ovoga napraviti, jedino što nisam napravio je – nisam obukao kombinezon i bio na miješalici na groblju. Ipak, razumijem ljude koji čekaju. Velika je većina svjesna situacije, jer i sami ne mogu ljudi naći meštra za učiniti banju, a kamoli za jedan ovako veliki projekt. Takvo je nažalost stanje na tržištu, ali dovest će se to kraju.

Svi vidimo kako izgleda promet kroz Župu, gužve su ljeti strašne, a tranzitni promet opasan. Puno se o tome priča, ali ništa se ne mijenja. To je pitanje neodvojivo od pitanja trase brze ceste od grada do aerodroma. Grad je predložene inačice odbio, Županija zagovarala. Čijem ste vi stavu bliže?

Magistrala je građena kad je u Župi bilo pet-šest automobila. Do danas je ostala u istim gabaritima, a mi u špici sezone u vršnom momentu imamo preko 28 tisuća vozila dnevno. Taj problem prometa nam onemogućava daljnji razvoj jer je i obična komunikacija unutar Župe, postala nemoguća. Teško se možemo uključiti u promet kad nema trenutka da nema nekog vozila na cesti i zato moramo tražiti rješenje, a jedino rješenje je brza cesta. Tehnička rješenja koja su bila ponuđena u zadnjoj studiji su i nama neprihvatljiva. Imamo dvije opcije u prostornom planu Općine, jedna je opcija poviše naselja u Postranju, a druga je opcija ispod, kroz Polje. Te trese o mnogomu ovise i o tome na koji će način pristup doći iz grada, hoće li to biti preko Omble ili preko Srđa. Smatram da moramo dobiti na uvid jednu i drugu varijantu, a onda u konstruktivnoj raspravi izabrati najmanje štetnu za Župu, u smislu devastacije prostora. Imali smo nedavno smrtni slučaj poviše grada kada se odronila stijena na magistralu, i svi razmišljamo da se ne daj Bože to ikad ponovi. To je jedno od

problema rješenja koja su Hrvatske ceste ponudile. Prema njima, na padinama Malaštice i poviše Zavrelja pravili bi se usjeci u brdo, na mjestu gdje je erozija tla toliko velika, kamen bi tu svakodnevno ubijao nekoga. Nama je to neprihvatljivo. Taj dio bi trebalo rješavati tunelima, što više toga staviti pod zemlju. Niti opcija Postranja i Poljem nije bila dobro razrađena jer su predvidjeli nasipe, što bi blokiralo cestu i komunikaciju u baštine ljudima. Ako bi se išlo na donju varijantu, trebalo bi rješavati na stupovima i po mogućnosti sve ostalo ‘utjerati’ u tunel. Tako bi riješili promet, a ne bismo narušili vizualni identitet.

To je projekt koji sigurno neće biti gotov još godinama. Postoji li rješenje za ‘gašenje požara’ do tada, je li gašenje semafora rješenje?

Kad ugasimo semafore u Srebrenom ili na poslovnoj zoni, protok iz grada prema aerodromu je sigurno bolji, ali onda se ljudi iz Župe mogu ‘ubiti’, stati i čekati jer bude kolona do iza škole za uključiti se na magistralu. To je problem koji nas muči i ne omogućava normalan život. Teško je pronaći sklad da i Župljani i oni u tranzitu budu zadovoljni, zapravo na infrastrukturi koju imamo to je nemoguće. Zato moramo rješavati mrežu prometnica kroz Župu. Imamo dvije županijske ceste, od kojih je jedna cesta od semafora u Srebrenom, preko Mandaljene do poslovne zone gdje izlazi na magistralu. Druga je kroz Postranje i to je jedna žila kucavica za naselja. Sa županijskom upravom za ceste ćemo napraviti nekoliko kapitalnih investicija za poboljšanje tih cesta jer one svojim kapacitetom više ne udovoljavaju količini prometa. Moramo ih proširiti, napraviti nogostupe, javnu rasvjetu i raskrižja. Čeka nas gradnja i nekoliko novih lokalnih cesta. Prvenstveno mislim na naselje Brašinu prema Krstacu, jer Krstac broji veliki broj objekata, a promet leži na uskoj i krivudavoj cesti. Trebamo cestu od Brašine do Krstaca čime bismo aktivirali i veliko građevinsko područje koje je danas ‘mrtvo’ jer nema ceste. Druga cesta koju moramo izgraditi je od Zavrelja do Kostura, jer Kostur nema adekvatan pristup s magistrale. Moramo i proširiti Put Pera Kojakovića i izgraditi novu obilaznicu koja bi rasteretila promet kroz Čibaču. To su sve projekti koje nosimo u svom programu i koje će-

mo sigurno dijelom realizirati, pripremiti u svakom slučaju, a neke ćemo i završiti.

Dugo ste bili usko vezani uz turizam, što mislite o projektu Kupari i turističkom razvoju Župe?

Kupari su nekad imali veliki broj smještajnih jedinica, a ono što se planira danas je neusporedivo. Four season je brend koji još u Hrvatsku nije došao, a ako dođe u Kupare to će za cijelu našu zajednicu biti plus. Naravno da će takva ‘mala destinacija’, za sobom vući i druge stvari, pa ćemo morati raditi na tome da se i ostatak prilagodi tako visokoj kategoriji. Ne trebamo mi poboljšanja raditi samo radi gosta i hotela, nego prvenstveno zbog nas. I kada sam bio u Turističkoj zajednici govorio sam da uredimo Župu zbog nas, jer ako nama bude lijepo, bit će i onima koji dolaze. Znam da će se stvoriti problem s radnom snagom jer visokokategornici vuku za sobom i veliki broj zaposlenika, kojih mi, ruku na srce, nemamo u velikom broju. Vjerojatno će zato patiti neki drugi hoteli, jer će kvalitetna radna snaga poći u bolje uvjete. Imamo i hotele Plat koji su u završnoj fazi, idejno rješenje je usvojeno na Općinskom vijeću i to će biti jedan lijepi kompleks. Subrenum u Srebrenom također ide u izgradnju novog hotela, tako da Župi osim komunalnih i infrastrukturnih projekata, predstoji i veliki zamah u privatnim investicijama. Imamo i veliki potencijal za razvoj kulture, koji je do sad bio malo zanemaren. Stare lokalitete i arheološka nalazišta ćemo istraživati, obilježiti, urediti staze do njih i prezentirati ih lokalnom stanovništvu i turistima. Uz te lokalitete želimo potaknuti i sve OPG-ove kojih je sve više, da na trasi takvih staza nađu sebe s ponudom.

Zamjerate li što stranačkom kolegi i dosadašnjem načelniku, Silviju Nardelliju?

Ne nužno. Nardelli je dobro vodio Općinu i mislim da mu rezultati idu u prilog. Došli smo u situaciju kada je Župi potreban novi investicijski zamah, a on će se i dogoditi. Mogli bi sada reći kako su se neke stvari trebale prije, ali uvijek postoje objektivne okolnosti zašto nisu. U pozadini projekata se pojavljuje milijun problema koje treba rješavati, a ljudi to ne vide i ne mogu znati. Možda je više trebao komunicirati s ljudima i ukazivati zašto nešto jest ili nije još napravljeno.

Znači li to da ćete vi biti bliži Župljanima, ako vas odaberu za načelnika?

Nije Nardelli bio daleko, ali ja ću pokušati bolje komunicirati jer mislim da je to potrebno kako se ne bi stvarao lažni animozitet prema radu općinske uprave. Tamo rade vrijedni ljudi kojih nema puno i koji se nose s problemima koliko mogu. Prvo što želim uvesti je Župsko oko, aplikaciju dostupnu svima kojom bi mogli ukazati na neki problem jednim klikom. To je jedan od načina na koji se želim približiti ljudima. Osim toga, prometno redarstvo je nešto što nam je prijeko potrebno i što želim uvesti pod hitno. Uvjeren sam da to neće biti popularno, ali moramo uvesti red.

Predsjednik ste Nogometnog kluba Župa dubrovačka. Iz prve ruke možete vidjeti kakva je sportska infrastruktura općine?

Voditi jedan takav klub je teško i naporno, a to radim kao volonter deset godina. Znamo gdje je NK Župa bio prije deset godina, a gdje je danas. Zna nam se dogoditi da u jednom vikendu imamo 18 utakmica. Imamo 300 djece koja aktivno treniraju i imamo trenere koji ih vrijedno uče. Nije to stvar samo nogometa, nego i činjenice da nam djeca nisu na ulici ili uz kompjuter gdje se razvija nezdravo društvo. Stvorili smo dobre infrastrukturne uvjete, imamo glavni teren, veliki

pomoćni teren, mali pomoćni teren i mali teren za vrtićki uzrast. Imamo iznimno kvalitetne uvjete sad, ali i izrađen glavni projekt izgradnje tribina i svlačionica. Dobili smo 2,1 milijun eura kroz ITU mehanizam, pred ishođenjem smo građevinske dozvole, ali problem je što će projekt koštati oko 5 milijuna eura, pa moramo pronaći način kako isfinancirati ostatak. Nećemo od toga odustati. Što se tiče ostalih sportova u Župi, imamo puno djece pa su svi klubovi opterećeni i trebaju im prostori. Posebno je problematično plivanje, odnosno vaterpolo jer se treniranje svede na par ljetnih mjeseci. Zato planiramo na prostoru Kupara izgraditi plivalište.

Jedan značajan dio vašeg života je obilježila i Spiona. Kako na taj period gledate danas?

To je društvo koje smo moj poslovni partner i ja, gradili iz ničega u teškim vremenima 90-ih. Iznimno sam ponosan na sve što smo s tom firmom napravili. U jednom trenutku je bilo zaposleno 105 ljudi. Nažalost, kao i brojni ljudi, ugovorili smo kredit u švicarskim francima i on nas je ubio. Pošli smo u stečaj i danas mi je to jedan veliki, po nekima, krimen, ali ja znam što se događalo i mogu jedino biti ponosan na sve nas i što smo u ono doba napravili. Da je Spiona preživjela švicarski franak, ne znam gdje bi nam bio kraj.

Recenzije na Trip Advisoru su katastrofalne

Pošli smo na ručak u najgori dubrovački restoran , ali nismo uspjeli sjesti, jer je bio ispunjen do posljednjeg mjesta

Iščitali smo sve recenzije na Trip Advisoru iz ove godine i zaključak je nedvosmislen – Lajk je daleko najgori restoran u Dubrovniku. Doduše, ukupna ocjena mu je čak solidnih 3,1. Ima identičan broj petica i jedinica, što hoće reći da je prosječan, pa kako onda možemo tvrditi da je najgori? No, postoji logično objašnjenje

-Bolje ostati gladan, nego jesti ovdje. Ovo je jedno od najgorih jela koje sam imao u životu. Ćevapi su bili podgrijani, a ne freško skuhani. Kad smo otišli platiti, na računu je bilo dodatnih 9 eura. Pitali smo što je to, a oni su rekli za servis (couvert op.a.). Kada smo odbili platiti, bili su jako ljuti – piše nezadovoljni posjetitelj Restorana Lajk na Prijekom iz ožujka ove godine.

-Odavno putujemo svijetom i iskusili smo mnogo sjajnih i loših restorana. Ovo je daleko najgora hrana koju smo ikad doživjeli. Moja žena je slučajno provjerila recenzije prije nego što smo naručili i htjela je da odemo, ali sam je uvjerio da ostanemo. Bila je to ogromna greška – dodaje drugi gost Lajka. -Ne dolazite! Boca vode košta 10 eura. Couvert je 3 eura po osobi. Svaki trošak je skriven sve dok ne krenete platiti, a onda shvatite da traže više od 30 eura koje nigdje niste vidjeli. Užasno iskustvo, svakako izbjegnite! – ističe treći. -Bili smo privučeni menijem od 15 eura. Nigdje nije bilo cjenika pića. Mala Fanta i Coca cola su po 7 eura, čaša vina 10. Couvert za nas šest naplatili su 21 euro. Jeli smo užasne smrznute proizvode. Na kraju smo nas šest platili 161 euro, a bili smo privučeni menijem od 15. Mislili smo da je greška – zaključuje turist koji je bio u Lajku ovoga mjeseca nakon čega je ostavio ljuti komentar na Trip Advisoru.

UKUPNA OCJENA U STALNOM PADU

Isčitali smo sve recenzije iz ove godine na spomenutoj internetskoj stranici i zaključak je nedvosmislen – Lajk je daleko najgori restoran u Dubrovniku. Doduše, ukupna ocjena mu je čak solidnih 3,1. Ima identičan broj petica i jedinica, što hoće reći da je prosječan, pa kako onda možemo tvrditi da je najgori? Naime, postoji logično objašnjenje. Bivši vlasnik bio je Alan Đurović i za vrijeme njegovog vođenja Lajka, restoran na Prijekom dobivao je odlične ocjene. Onda je Đurović izašao iz posla, a preuzeo ga je Frano Banić, koji je dubrovačkoj ugostiteljskoj sceni poznat kao vlasnik nekadašnjeg Restorana Korta koji je također bio najgori po ocjenama posjetitelja. Otkako Banić vodi Lajk, ukupna ocjena restorana ne-

Piše Maro Marušić Foto: Dubrovački dnevnik

Svako ljeto vozim brodove, posjetio sam na stotine restorana i svi su više-manje klasična pljačka. Evo recimo oni na Kornatima. Da, ispeći će vam zubatca na gradelama, bit će riba sjajna, ali sve što dobijete uz to, brutalno je precijenjeno. I vina, i pomadore iz Konzuma, i blitva iz neke španjolske ili talijanske korporacije. A sve košta kao svetog Petra kajgana iz podnog uzgoja

prekidno pada.

Tako ove godine ima skoro sve same jedinice, dvije dvice i jednu tricu. Malo je reći da su posjetitelji razočarani cijelim iskustvom. Ne samo da neprekidno spominju kako je hrana loša, odnosno da su porcije male i da se podgrijavaju, nego stalno ističu da nigdje nema cjenika pića koje je užasno skupo, te da se naplaćuje usluga couverta. Uglavnom svi plaču što nisu provjerili recenzije i žele upozoriti buduće posjetitelje da nikako ne idu tamo, jer će imati jedno od najgorih ugostiteljskih iskustava u životu.

No, Dubrovački dnevnik se svojevoljno uputio na ručak kako bismo sami na vlastitoj koži provjerili što se događa u restoranu za kojeg svi kažu kako je klasična turistička zamka. Odmah nam je u oči upalo, što je jako zani -

mljivo, da Lajka uopće nema na Google Mapsu. Svi koji se bave ugostiteljskim poslom žele biti što vidljiviji, a daleko je najvažnije da se nalaze na Google Mapsu, jer će ih tako budući posjetitelji najlakše pronaći, no Lajk kao da je ispario. Zanimljivo i jako čudno. Stoga se dio ljutih posjetitelja zezne pa recenzije krivo ostave nekim drugim restoranima. Najbliži je (bio) Restoran Sciabecco gdje su vlasnici, još dok su radili, ljutim posjetiteljima odgovarali kako su pogriješili restoran koji ocjenjuju. No, iako Sciabecco više ne radi, posjetitelji Lajka i dalje tamo ostavljaju ocjene što je lako provjerljivo na Google Mapsu. Vlasnike nekadašnjeg Sciabecca zvali smo za komentar, ali nisu bili raspoloženi za davanje izjava. Samo su nam kratko kazali da se više ne bave ugostiteljstvom.

Tako da Lajk u praksi uopće nije lako naći. Ipak nekako uspijevamo. Vlasnika Frana Banića ugledasmo na vratima.

-Gdje možemo sjesti? – pitamo ga.

-Nigdje. Nema mjesta, sve je zauzeto! – odgovara Banić – Cijelo popodne imamo bukirane grupe.

DVAPUT NEMA MJESTA

Kolegica i ja se pogledavamo, nejasno nam je govori li istinu ili nas je skontao da smo novinari, pa ne želi da sjednemo. Kako god, odlazimo ovoga puta praznih ruku i trbuha. Za nekoliko dana, krećem sam prema Lajku. Banić je opet na vratima, opet ga pitam mogu li

Mislim da je ovaj rad Frana Banića čak i stresniji od prosječnog ugostitelja. Ja bih ga, da je pristao na razgovor, pitao kako mu se da ovako raditi, pa zar ti ne bi bilo lakše spraviti malo bolju hranu i prodati mrcu jeftinije vino i bocu vode, opet bi lijepo zaradio, a ne bi bio okružen s toliko negativnih emocija? Na kraju krajeva, može ti doći neki škotski rmpalija pa ti direktom platit couvert, a aperkatom bocu vode od 10 eura

sjesti, on opet odgovara da nema mjesta, sad će mu grupe.

-Je li ti to mene zajebavaš? – pitam ga – Znaš tko sam, pa ne želiš da sjednem.

-Nemam pojma tko si – govori mi Banić. Predstavim mu se i kažem zašto sam ovdje. Zbog groznih ocjena na Trip Advisoru. Želio bih porazgovarati s njim, jako bih želio, pa da mi kaže svoju stranu priče, ali on neće.

-Nemam komentara na recenzije. Ti svoja posla, ja moja – kratko je izustio.

Zaista sam htio da mi kaže više o svom načinu rada. Mnogi s kojima sam razgovarao pripremajući se za priču o Lajku govorili su mi da je sramotno što takav objekt postoji u Dubrovniku i da se na taj način stvara loša slika o gradu. Ja iskreno nemam nikakvih negativnih emocija prema ovom restoranu na Prijekom. Uostalom, za mene je bilo koji ugostitelj sinonim za pljačkaša i ja s tim nemam problema. Svako ljeto vozim brodove, posjetio sam na stotine restorana i svi su više-manje klasična pljačka. Evo, recimo oni na Kornatima. Da, ispeći će vam zubatca na gradelama, bit će riba sjajna, ali sve što dobijete uz to, brutalno je precijenjeno. I vina, i pomadore iz Konzuma, i blitva iz neke španjolske ili talijanske korporacije. A sve košta kao svetog Petra kajgana iz podnog uzgoja. U kornatskim restoranima platit ćete po glavi oko 100 eura, a dok jedete, kapat će vam s čela u pjat, jer nemaju klimu, a roštilj su postavili isuviše blizu stolova, pa je vruće kao u turskoj kupelji. Drugim riječima, čak i kada dobijete vrhunski spremljenu ribu, u biti su vas opljačkali. Ali razumijem i njih. Rade par mjeseci, mora se zaraditi za čitavu godinu, kako drugačije nego

pljačkom? A ugostiteljski posao je sve, samo ne lagan, počevši od plaćanja brutalnih najmova i raznih davanja državi, pa nadalje. Koliko se meni puta kod kuće dogodi da se zeznem s hranom, propadne mi, i moram ju baciti. Kako li je tek u restoranima?

Stoga imam za njih empatije, i rekoh nemam nikakvih problema s njihovom precijenjenošću. Uostalom, čemu drugo služe turisti ako ne pljačkanju? Da je u restoranima sve sjajno, domaće, ekološki i povoljno, milijuni turista, ali i domaćih bi dolazili jesti i to nikakva ni logistika, ni infrastruktura ne bi mogla podnijeti. Na kraju krajeva, tko turiste tjera da jedu u restoranu? Lijepo se potrudi, spravi sam u apartmanu (bar su oni cjenovno još uvijek povoljni), bit će bolje i jeftinije nego u bilo kojem ugostiteljskom objektu. Niti tko turiste tjera na putovanje, niti na potrošnju u restoranu.

NEĆE NIKADA, NEĆE NIKADA

Mislim da je ovaj rad Frana Banića čak i stresniji od prosječnog ugostitelja. Ja bih ga, da je pristao na razgovor, pitao kako mu se da ovako raditi, pa zar ti ne bi bilo lakše spraviti malo bolju hranu i prodati mr’cu jeftinije vino i bocu vode, opet bi lijepo zaradio, a ne bi bio okružen s toliko negativnih emocija? Na kraju krajeva, može ti doći neki škotski rmpalija pa ti direktom platit couvert, a aperkatom bocu vode od 10 eura. Kakvi uopće kuhari rade za njega? Traži li on namjerno one koji ne znaju kuhati? Pa čovječe, bar ćevape svaka budaletina može na brzinu ispeći, zašto ih podgrijavaš? Eto sve bih ga to pitao, ali nije htio govoriti. Kako god, smatram da turisti u Lajku dobiju nezaboravno iskustvo, a što je drugo bitno na putovanju ako ne uspomena za cijeli život. Zaboravit će posjetitelji, i zidine, i Stradun, i Lokrum, ali Lajk nikada. No, to nezaboravno iskustvo moglo bi uskoro nestati. Naime, obitelj Škarica, vlasnik prostora u kojem je Lajk, neće Baniću produžiti ugovor kada mu istekne na kraju ove sezone. -Kada je on dolazio nismo znali o kome se radi. Slatkorječiv je, odličan u priči. Tko se nadao da će se ovo dogoditi, ja to nisam vidjela nigdje na svijetu. Stoga nećemo produžiti ugovor koji je bio na pet godina – rekla nam je Luce Škarica koja je i sama vlasnica Konobe Sebastian. Inače, o Franu Baniću ne znaju puno ni stanovnici stare gradske jezgre. I on je sam rođen unutar zidina, ali ni najveće kundurice nam nisu znale reći koja je njegova životna priča, kako je završio u ugostiteljstvu i zašto radi na ovakav način. Kako god bilo, Frano Banić, Korta i Lajk već su utkani u dubrovačku legendu.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

Nevidljivi robo - taksi

Zbog vremenskih neprilika u Europi, samo nekoliko dana pred Uskrs, brinula je cijela nacija.

Uz orkansko jugo, bilo je i poplava, mećave i dubokog snijega. Nasreću, iz krugova bliskih Vladi, građani su obaviješteni da je Ivica Kostelić - na sigurnom.

To isto se nije moglo reć i za jednako važnoga Hrvata Rimca, a zbog dojave da bi se glavna EU tužiteljica Laura mogla pojavit u Zagrebu kako bi se provozala novim robo-taksijem. Naš genijalac Mate iz Livna još nije zgotovio projekt za koji je od EU dobio 180 milijuna eura uz državnu garanciju. Nadležno Ministarstvo je uputilo požurnicu prema njegovoj firmi da im se hitno odgovori zašto i nakon produžetka roka od godine dana, opet nema niti jednoga od obećanih 60 samovoznih robo-taksija. A Mate se ne javlja. Vjeruje se da je odletio u San Francisco kupit šezdesetak polovnih samovoznih taksija koji, gle čuda, tamo voze već 5-6 godina. Ili čak u Kinu, gdje se već razmatra i ukidanje autoškola.

Tako na svoje dolaze jalni skeptici i hejteri, koji su prije pet godina ovaj projekt nazvali prototipom nove generacije - nevidljivih auta. Pa podsjećaju na Rimčev nedavni graditeljski pothvat u Dubaju, sumnjajući da je naše milijune iskoristio kao beskamatni kredit za gradnju luksuznih zgrada. Gradnja nekretnina ipak ne ovisi o umjetnoj inteligenciji. Dovoljna je i ona zdravoseljačka. Pa se pitaju hoće li i Rimcu, ko i Kekinu, policajac stavit ruku na glavu, kad bude ulazio u ‘maricu’. A zanimljivo je i to što se robo-taksi program zove - VERNE. Poznavatelji enigmatskog anagrama, premetanjem te riječi dobiju - NEVER. Pa ni onda!

Udruga Prijatelji životinja objavila je priopćenje u kojem poziva na izbjegavanje konzumacije jaja i mesa za vrijeme uskršnjih blagdana. Jaja nam nisu potrebna ni za slavlje ni za zdravlje, tvrde oni, tako ignorirajući starovjeke preporuke kako svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje! Zgražaju se oni zbog velike potražnje za jajima, a sve zato što su kokoši na industrijskim farma-

ma izložene velikoj patnji. Ovi prijatelji životinja, osim apela za udomljavanje pasa i mačaka, sve više forsiraju veganstvo premda znaju da ni psi ni mačke nisu biljojedi, nego uglavnom jedu hranu od mesa.

A njihovi neistomišljenici im poručuju da ‘ko ne voli janjetinu, ne voli ni životinje. Pa Predlažu da oni svoja uvjerenja zadrže za sebe, jer su postali suviše agresivni, možda baš zbog nedostatka proteina. Uz to zaboravljaju da je uzgoj njihove genetski modificirane soje uništio brojne vrste životinja i njihovih staništa diljem svijeta. S druge strane, kokoši, i goveda, i ovce, i druge domaće beštije, od pamtivijeka potpuno ovise o čovjeku. Pa neka samo zamisle što se dogodi kad se krave ne muzu ili kad se ovce ne strižu. Da vidiš tu patnju!

Za one pobožne među njima podsjetnik da iz raja nismo istjerani zbog jaja, pršuta i mesa, nego zbog – jabuke.

Republika Hrvatska ovih je dana u Americi izgubila spor oko naplate potraživanja mađarske kompanije MOL, a vezano za cijenu plina od prije tri godine.

Vijest nije bila previše zanimljiva medijima, djelomično zato što Hrvate više zanima crna kronika s autocesta, a djelomično i zato što Vlada nije stigla prije blagdana objasnit javnosti zašto će nam vrag odnijet 200 milijuna eura, nakon što nam je već odnio više od pola Ine, uz pomoć onog bivšeg, zločestog HDZ-a.

Ima li bilo što što smo radili s Mađarima, da je ispalo dobro? Od Hedervaryja do Hernadija, pitaju se neki. Po njima bi rješenje bilo kad bi pola milijuna Hrvata napravilo presedan pa nakon skorog posjetu hipodromu u istom broju prošetali do Markova trga, pokazujući svoje domoljublje uživo, umjesto što viču iz sveg glasa po portalima, pretvarajući se u internetske foteljaške junake. Milijune ljudi na planetu, uključujući i diktatore svjetskih velesila, ožalostila je smrt skromnog i empatičnog pape Francisca. Samo veći papa od pape, vrhbosanski kardinal Puljić, nije posebno ožalošćen, pa neće ni na sprovod, ni na papinske izbore. Medi-

jima je otkrio da je pokojnik iza sebe ostavio brojne uspomene, ali i ‘mnoga razočaranja’. Nije obrazložio, ali između redaka je bilo jasno da ga je razočaralo Papino odbijanje kanonizacije Stepinca, a osobito njegova duhovita usporedba Gospe iz Međugorja s poštanskom službenicom.

Taj ponizni sluga božji iz Banja Luke više bi volio da nas je naš pokojni pastir vratio u srednji vijek u doba inkvizicije, nego što je otvoreno kritizirao pedofiliju, homofobije ili imperijalizam, kojeg je Katolička crkva kroz povijest uporno tolerirala. Štoviše, Puljić je štitio pedofile i javno priznao da ih nije prijavljivao policiji.

On i brojni njegovi istomišljenici, ne bi nikako podnijeli još jednog dobrog papu u nizu, pa sad slijedi lobiranje za konzervativca i novo osipanje vjernika, za što će naravno biti krivi komunisti, masoni i Chat GPT U Jasenovcu se obilježila 80. godišnjica proboja zatočenika iz ustaškog koncentracijskog logora. Uzvanici i TV gledatelji su imali priliku svjedočiti rijetkom prizoru; na istom mjestu našli su se premijer Plenković i predsjednik Milanović. Dvojica državnih čelnika rukovali su se, a čak su i kratko porazgovarali. Po svoj prilici se plameni jazavac požalio kršitelju Ustava kako hrvatska javnost skandalozno komentira njegov susret s Papom. Ma zamisli ti, u ovom teškom momentu, Hrvati se sprdaju kako je Papi posjet našega premijera bio - zadnja želja.

Pa što i da jest? Bolje i to nego da ga sumnjiče za skupljanje jeftinih političkih bodova kako bi time ostvario i poseban popust prilikom kupovine - biračkog tijela!

ZNANSTVENI IZAZOV DANAŠNJICE

Mušule s Pelješca će pokazati koliko je radioaktivnosti u našem moru

Znanstveni tim pod vodstvom dr.sc. Katje Magdić Košiček sa

zagrebačkog “Instituta Ruđer Bošković“ trenutačno je na poluotoku

Pelješcu gdje istražuju moguće oku nevidljive, ali važne promjene i mogući utjecaj radijacije u prirodnom okolišu

Priče naših starih kako su školjke i pčele najbolji prirodni “inspektori“, odnosno da su mušule i med najbolji pokazatelji stvarnog stanja svakog prirodnog okoliša istinitost su pokazale i na poluotoku Pelješcu. Tamo znanstvenici zagrebačkog “Instituta Ruđer Bošković“ kao najvećeg istraživačkog instituta iz područja prirodnih znanosti i tehnologija, pokušavaju utvrditi što nam ti prirodni indikatori mogu reći i ima li radioaktivnosti u našem okolišu. Inače, kopnena odnosno istraživanja mogućeg utjecaja radioaktivnosti kopnenog okoliša na pčele i med obavlja se na zapadnom dijelu Pelješca, konkretnije na području Lovišta, dok su mušule uzete iz akvatorija naselja Drače. Naziv projekta u sklopu kojeg se obavlja to istraživanje je “Dagnje i med kao bioindikatori radioaktivnosti morskog i kopnenog okoliša”, a voditeljica istraživanja je znanstvena savjetnica dr. sc. Katja Magdić Košiček.

“Dva aktualna projekta koje realiziraju znanstvenici

Instituta Ruđer Bošković imaju cilj boljeg razumijevanja i zaštite prirodnog svijeta koji nas okružuje. U tom svijetu postoji prirodna radioaktivnost. Kad čujemo za radioaktivnost, prvo pomislimo na nuklear-

ne nesreće i zagađenje otpadom, no ona je zapravo prirodni proces prilikom kojeg nestabilni atomi oslobađaju energiju i čestice kako bi postali stabilni. Taj se proces od početka svemira odvija svakodnevno i uključuje elemente poput radioaktivnih izotopa kalija, ugljika, uranija i torija, koji se nalaze u zemlji po kojoj hodamo, vodi koju pijemo, zraku koji dišemo, pa čak i u našim kostima i tkivima”, govori Magdić Košiček dodavši kako se svake sekunde u našem tijelu raspada približno pet tisuća atoma, stvarajući prirodno zračenje koje je dio našeg svakodnevnog života.

ŠKOLJKAŠI I MED

Tema njenog projekta odnosi se na procjenu stanja radioaktivnosti okoliša korištenjem mušula i meda kao bioindikatora. Budući da je projekt počeo krajem listopada 2024. i trajat će dvije godine, vjerodostojni rezultati dobiveni iz dovoljno velikog broja uzoraka očekuju se tek po završetku projekta.

“Ono što vam se zasad može reći jest kako je naše istraživanje usmjereno prvenstveno prema prirodnim radionuklidima koji se nalaze svugdje oko nas: u moru, tlu, zraku… Pčele su kopneni inspektori, pri-

Piše Ahmet Kalajdžić foto Insitut Ruđer Bošković, Goran Mratinović

Košnice u Lovištu

Uzgajalište školjki u Dračama

“Mušule su prirodni filtracijski sustavi, koji propuštaju i do 80 litara morske vode dnevno kako bi iz nje izdvojili hranjive tvari. Ova sposobnost čini ih idealnim bioindikatorima za praćenje stanja morskog ekosustava, jer uz hranjive u svom tkivu zadržavaju tragove zagađenja poput teških metala i radioaktivnih tvari. Zdravlje okoliša ključno je za očuvanje zdravlja ljudi, a ovo istraživanje pruža cjelovite podatke o kretanju radionuklida u moru i na kopnu Pelješca”

kupljajući nektar dnevno posjećuju stotine cvjetova, a s nektarom u košnicu donose i mikroskopske čestice iz okoliša, uključujući i radionuklide. Kada nektar pretvore u med, prikupljene čestice ostaju u tom slatkom proizvodu, koji tako postaje prirodna arhiva radioaktivnosti određenog područja. Posebno značajno je što med uz prirodne radionuklide, poput pri-

mjerice polonija, može sadržavati i one umjetne, kao što je radioaktivni cezij, koji se u prirodi mogu naći isključivo kao rezultat ljudskih aktivnosti, poput nuklearnih nesreća”, objašnjava sugovornica.

DAGNJE KAO INSPEKTORI

S druge strane, mušule preuzimaju ulogu inspektora morskog okoliša.

“Ovi školjkaši su prirodni filtracijski sustavi, koji propuštaju i do 80 litara morske vode dnevno kako bi iz nje izdvojili hranjive tvari. Ova sposobnost čini ih idealnim bioindikatorima za praćenje stanja morskog ekosustava, jer uz hranjive u svom tkivu zadržavaju tragove zagađenja poput teških metala i radioaktivnih tvari. Zdravlje okoliša ključno je za očuvanje zdravlja ljudi, a ovo istraživanje pruža cjelovite podatke o kretanju radionuklida u moru i na kopnu Pelješca. Dobiveni rezultati poslužit će kao temelj za buduće praćenje radioaktivnosti u drugim dijelovima Hrvatske, što je posebno važno u svjetlu globalnih događaja poput rata u Ukrajini i povećane potrebe za pouzdanim praćenjem potencijalnih zagađenja”, objašnjava.

Budući da mušule dnevno filtriraju velike količine morske vode, pritom akumuliraju i radionuklide koji se nalaze u okolišu u kojem žive. Istraživanja koja su u tijeku, ukazala su na prisutnost prirodnih radionuklida u očekivanim količinama/razinama bez ikakvih odstupanja, dok su analize meda trenutačno još u tijeku. Valja se nadati kako će i konačni rezultati istraživanja biti zadovoljavajući.

Ekipa Instituta Ruđer Bošković u Lovištu

dr. sc. Katja Magdić Košiček na radnom mjestu u Institutu

IMPRESIVNI REZULTATI ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA U ZAKOTORCU

Ilirski grobovi na Pelješcu skrivali su i jantarni nakit s Baltika!

Iliri, stanovnici pelješkog naselja Zakotorac, nadzirali su plovidbeni put

Pelješkim, Mljetskim i Korčulanskim kanalom. Dokaz takvog, “povlaštenog položaja“ su brojni pronađeni arheološki nalazi iz prvog tisućljeća prije

Krista, a koji su trgovinom dospjeli s prostora od Baltika do Levanta

Piše Ahmet Kalajdžić foto Insitut Ruđer Bošković, Goran Mratinović

Prošlog su mjeseca nastavljena arheološka istraživanja na lokaciji Gomile u Zakotorcu, na poluotoku Pelješcu. Kao i ranijih pet godina, koordinator tih istraživanja je Centar za prapovijesna istraživanja, a angažirani su arheolozi Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za arheologiju te Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja. Suradnici su arheolozi iz Arheološkog muzeja u Splitu, Dolenjskog muzeja iz Novog Mesta u Sloveniji i stručnjaci splitske Umjetničke akademije. Ministarstvo kulture i medija uz Dubrovačke muzeje i Institut za arheologiju financira aktivnosti arheoloških iskopavanja, ali i postistraživačke procese. Ove je godine voditelj istraživanja bio dr. sc. Hrvoje Potrebica, a zamjenik voditelja dr. sc. Domagoj Perkić, dok je stručna ekipa bila u sastavu dr. sc. Marko Dizdar, dr. sc. Borut Križ, dr. sc. Miona Miliša, dr. sc. Aleksandar Kapuran, magistri arheologije Marta Kalebota, Miroslav Vuković, Paula Knego, Krešimir Grbavac, Mirna Šandrić i studentica arheologije Mila Erceg. “Željeznodobna nekropola “Gomile“ smje-

štena je u južnom podnožju istaknutog gradinskog naselja Kotorac, koje se nalazi na strmom vapnenačkom uzvišenju, iznad manjeg kraškog polja te predstavlja dominantnu poziciju u krajoliku. Gomile stožastog oblika, za koje se pretpostavlja kako su starije (brončano doba) i do sada nisu bile istraživanje, razasute su uz prirodnu komunikaciju koja vodi prema izvoru Vidohovo i zapadnom dijelu Pelješca”, priča voditelj dubrovačkog Arheološkog muzeja, dr.sc. Perkić.

GOMILE IZ ŽELJEZNOG DOBA

“Za razliku od njih, neposredno ispod Kotorca nalazi se skupina gomila iz željeznog doba. Među njima se prepoznaju dva tipa: one s rubnim vijencem i zaravnjenim kamenim nasipom, dok su druge stepenastog oblika s dva ili tri vijenca i središnjom grobnicom”, govori Perkić i objašnjava kako se između gomila, kao i uz stijene, uočavaju i grobnice izgrađene u suhozidu.

“Sve takve željeznodobne gomile sadržavaju veći broj grobova i grobnica u kojima se nalaze ostaci više pokojnika, a u kojima su pronađeni brojni metalni, stakleni, jantarni i keramički nalazi koji datiraju od 6. do razmeđa 3. i 2. st. prije Krista. Posebno se izdvajaju nalazi dvije cjelovite kacige ilirskog tipa iz 4. st., koje su pronađene tijekom 2020. i 2024. Godine”, iznosi i objašnjava kako svi ovi nalazi doprinose boljem poznavanju pogrebnih rituala ilirskih zajednica u drugoj polovici zadnjeg tisućljeća prije Krista, a područje Pelješca svrstava u najznačajnije arheološke zone istočno-jadranske obale.

Pogled na nekropolu „Gomile“

Pogled na nekropolu „Gomile“, gradinu Kotorac i naselje Zakotorac

Brončana pinceta

DVA ISTRAŽIVANJA OVE GODINE

Tijekom arheološkog istraživanja ove godine, iskopavanja su obavljena na prostoru dviju gomila, tzv. Gomila 6 i 9. Gomila 6 pripada vrsti s rubnim vijencem i zaravnjenim kamenim nasipom, iz ranijih faza pokopavanja, tj. iz 6. i 5. st. pr. Krista. U njoj je utvrđeno postojanje deset pojedinačnih grobova, a u svakom od njih po više individua.

Gomila 9 je stepenastog oblika, s dva vijenca i središnjom grobnicom, a datira se u 4. i 3. st. pr. Kr. Uokolo središnje grobnice bilo je još najmanje pet grobova, jednako s više individua u svakom od tih grobova. Točan broj sahranjenih osoba moći će se definirati tek nakon provođenja antropološke analize, koju će obaviti dr. sc. Željka Bedić s Instituta za antropologiju.

SKUPOCJENE KERAMIČKE POSUDE, NAKIT, NOŠNJE...

Od nalaza u obje gomile moguće je izdvojiti brojne keramičke posude, one najskupocjenije iz južnoitalskih grčkih kolonija ili minijaturne posude lokalne proizvodnje. Perkić naglašava kako su pronađeni i brončani nakit te dijelovi nošnje, kao što su brončane igle, fibule (kopče), narukvice, ukrasi za kosu i odjeću, jantarne i staklene perle i slično. Kao zanimljivost, posebno izdvaja nalaz brončane pincete koja izgleda skoro jedna-

ko kao što su današnje, uz jedinu “sitnu razliku“ što je u ono vrijeme to bio dio muškog kozmetičkog pribora! Također, pronađeno je i više komada oružja, kako kopalja tako i noževa, u pravilu izrađivanih od željeza. Kao posebnu zanimljivost, naš sugovornik ističe podatak da se na jednom relativnom malom lokalitetu, u središnjem dijelu Pelješca nalaze predmeti u grobovima stanovnika ilirske zajednice, a koji potječu sa svih, u ono vrijeme poznatih, strana svijeta. Tako imamo jantarne perle s Baltika, staklene perle s Levanta, brončani nakit s prostora zapadnog i centralnog dijela Balkana te najskupocjenije keramičke posude iz grčkih kolonija sjeverne i južne Italije.

Iz svega se može zaključiti kako su mobilnost i trgovačke veze tadašnjih stanovnika bile vrlo intenzivne, a ilirska zajednica s Pelješca je imala vrlo važnu ulogu u njima. Uzrok njihove važnosti, a posredno s tim i bogatstva zajednice, možemo vjerojatno tražiti u položaju na glavnom plovidbenom putu, tj. nadzoru nad plovidbom Mljetskim, Pelješkim i Neretvanskim kanalom, odnosno nadzoru nad trgovačkim putevima od Sredozemlja prema unutrašnjosti.

Arheolozi koji su sudjelovali u istraživanjima naglašavaju kako daljnja interdisciplinarna istraživanja slijede i da se nadaju kako će znanstvenoj zajednici pružiti nove spoznaje o ilirskim zajednicama i njihovoj ulo-

zi u mediteranskom kulturnom krugu, zadnjeg tisućljeća prije Krista. No, ovom prigodom ne propuštaju uputiti i upozorenje samozvanim arheolozima-amaterima i “lovcima na blago“.

“Novi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, donesen u prosincu 2024., strogo je zabranio bilo kakvo korištenje detektora za metal na arheološkim nalazištima kao i prisvajanje tako pronađenih pokretnih arheoloških nalaza”, upozoravaju. Ako takvim ljubiteljima arheoloških artefakata verbalno upozorenje nije dovoljno, tu je i ono financijsko: za sve koji se ogluše, predviđene su novčane kazne u rasponu od 15 do 100 tisuća eura!

Minijaturna posuda lokalne proizvodnje

Istraživanje Gomile 9

Vrijedna ekipa u grobovima Gomile 9

Brončana narukvica

Istraživanje Gomile6

CJELOVITI PRISTUP ZDRAVLJU

Dijagnostika i evaluacija zdravstvenog statusa biorezonancom u Body Balance Centru

Cijeli postupak je personaliziran na temelju analize svih prikupljenih parametara na temelju kojih se sugeriraju daljnji koraci vezani za prehranu, suplementaciju te preporučene tjelesne aktivnosti

Dijagnostika odnosno evaluacija zdravstvenog stanja podrazumijeva prikupljanje i analiziranje podataka zdravstvenog statusa pojedinca putem odabranih dijagnostičkih alata čiji je cilj pružiti koncizne, egzaktne i individualizirane naputke u svrhu poboljšanja zdravstvenog statusa.

Cijeli postupak je personaliziran na temelju analize svih prikupljenih parametara na temelju kojih se sugeriraju daljnji koraci vezani za prehranu, suplementaciju te preporučene tjelesne aktivnosti. Tijekom cijelog procesa ozdravljenja, stručnjaci iz Body Balance centra su dostupni za daljnje savjete, podršku i sve upite koje pacijenti imaju.

KAKO IZGLEDA PRVI DOLAZAK?

Prvim dolaskom na konzultacije, ispitivač detaljno prikuplja podatke o klijentu; sva prošla događanja koja su utjecala na sadašnje stanje, pritom misleći na genetske predispozicije, faktore rizika obolijevanja, povijest bolesti, trenutačne i prošle simptome, dnevne aktivnosti itd.

Nadalje, analiziraju se parametri novije krvne slike ako je klijent posjeduje i pregledaju se rezultati dijagnostičkih radioloških pretraga (MR, RTG, UZV…). Ako

klijent ne posjeduje noviju krvnu sliku, sugerira se obavljanje nove pretrage. Nakon svih prikupljenih podataka anamneze, ispitivač potom izvršava mjerenje i evidentiranje podataka morfoloških obilježja, analizu bioelektrične impedancije; medicinski analizator koji očitava validan sastav tijela i biološku dob pojedinca. Također, neizostavan i primaran dijagnostički alat je SensitivE Audit; biorezonanca.

Biorezonanca je uređaj kvantne medicine koji elektromagnetskom kontrolom putem frekvencija komunicira sa stanicom te nam pruža informacije o energetskom i funkcionalnom obrascu organizma; je li stanica snažna, slaba promijenjenog oblika ili veličine.

SensitivE Audit je medicinski uređaj koji služi kao dodatak konvencionalnim metodama za poboljšanje zdravstvenog statusa.

Biorezonanca je uređaj kvantne medicine koji elektromagnetskom kontrolom putem frekvencija komunicira sa stanicom te nam pruža informacije o energetskom i funkcionalnom obrascu organizma; je li stanica snažna, slaba promijenjenog oblika ili veličine.

Biorezonancom pruža informacije o: -zdravlju i energiji stanice -akutnom i kroničnom stanju organizma -funkciji organa i tkiva -autoimunim reakcijama -degenerativnim promjenama -vjerojatnost i rizik od razvoja bolesti s prognozom od jedne do pet godina -aktivnosti bakterijske flore i mikroorganizama poput bakterija, virusa, gljivica i parazita te njihova lokalizacija u organu -alergeni i prehrambene intolerancije -anomalije i rizici svih stanica u tijelu (mišićne, živčane, visceralne, endokrine, krvožilne i slično)

TKO ODABIRE BIOREZONANCU

I KADA?

Biorezonanca se često bira onda kada se želi istražiti komplementarni pristup zdravlju. Osobe koje se najčešće odluče za ovaj način su oni koji nisu pronašli željena rješenja za svoje tegobe kroz prepisane metode ili jednostavno preferiraju prirodne načine podrške orga-

nizmu s naglaskom na poticanje prirodnih procesa samoizlječenja tijela. Svaki oblik brige za zdravlje, bilo kon-

vencionalan ili komplementaran, može doprinijeti kvalitetnijem životu kada se odabire informirano i odgovorno.

Sve dodatne informacije ili rezervaciju termina možete izvršiti putem elektroničke pošte na mail: bodybalance.du@ gmail.com ili pozivom na broj : +385954252101.

MANJE POZNATA, ALI ISTICANJA VRIJEDNA PRIČA

Dubrovčani će nastupiti za Hrvatsku na Europskom prvenstvu u flag footballu

Američki nogomet u Hrvatskoj je i dalje na amaterskoj, gdjegod i rekreativnoj razini. Ipak, u posljednje vrijeme dogodile su se velike formalne promjene, koje bi ovom sportu mogle donijeti jedan novi zamah. Tiče se to i klubova i reprezentacije, a sprema se i prvi nastup Hrvatske na velikom natjecanju. To se moglo dogoditi i ranije, međutim, izostale su financije. Na valu promjena, nekoliko informacija potražili smo od Marka Miletića, predsjednika i igrača Dubrovnik Sharksa

Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija; privatna arhiva

Flag Football je beskontaktna inačica američkog nogometa. Igra se s ukupno deset igrača na terenu (pet na pet). Naziv flag dolazi od zastavice, ili bolje rečeno trake, koja se nalazi u džepovima igrača. Čupanje zastavice iz džepa igrača koji ima loptu u posjedu, ekvivalent je rušenju i tu se igra zaustavlja i kreće novi napad. Riječ je o sportu koji će se prvi put pojaviti na Olimpijskim igrama, i to u Los Angelesu 2028. Uvrštavanje ovog sporta u program OI, donijelo je veliku promjenu i za hrvatske entuzijaste koji se bave ovim sportom, ističe nam Marko Miletić. Čovjek koji je pokrenuo priču američkog nogometa u Dubrovniku. „Najveći korak do sada u razvoju, kako samog saveza, klubova, tako i reprezentacije, je uvrštavanje ovog sporta u program Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine. Time je Hrvatski savez američkog nogometa primljen u Hrvatski olimpijski odbor. To je automatski veća platforma za reklamiranje ovog sporta, veća gledanost, veća pozornost, i naravno, financiranje. U aspektu svakog sporta je to najveći problem, a pogotovo sporta kojeg možemo definirati kao start-up. Iako se radi ozbiljno, to je sve na još niskim granama u odnosu na ostale olimpijske sportove. To financiranje će omogućiti reprezentaciji, koja kvalitetno radi s vrlo zainteresiranim vodstvom, da krene skupljati međunarodno iskustvo” – ističe.

PRVO VELIKO NATJECANJE

VEĆ OVE GODINE

Hrvatska flag football reprezentacija već je imala pozive za nastup na velikim natjecanjima, točnije Svjet-

skom i Europskom prvenstvu. „Pretprošle godine je bilo Europsko prvenstvo u Irskoj, a prošle u Finskoj. Okupljali smo se da nastupimo, ali jednostavno nismo imali financija za nastup. Tada nismo bili dio HOO, a sada jesmo, što mijenja priču” – kazao nam je Miletić. Sada, kad se situacija promijenila i kada je HSAN dio formalne organizacije, ostvarili su se uvjeti za nastupe na velikim natjecanjima. Jedno slijedi već ove godine.

„Prvo veliko natjecanje u povijesti reprezentacije, saveza i cijelog sporta u Hrvatskoj, Europsko prvenstvo u Parizu od 24. do 28. rujna. Brojit će preko 20 nacija. Na tom popisu se prvi put našla i Hrvatska, i to u muškoj konkurenciji. Time će se obilježiti prvi nastup na velikom, baš pravom natjecanju. Do sada smo nastupali jedino na Balkan Bowlu, pod organizacijom srpskog saveza. Neslužbeno Prvenstvo Balkana. Ostvarili smo solidne rezultate s dva druga i jednim trećim mjestom. Bila je tu i jedna MVP nagrada, koju je moja malenkost uzela 2018.. Iznimno veliki korak i na ovome se sada treba nastaviti raditi” – pojašnjava glavni čovjek i quaterback Dubrovnik Sharksa.

NA EUROPSKO PRVENSTVO U FLAGU IDU I DUBROVČANI!

Klub američkog nogometa Dubrovnik Sharks godinama se natječe u Hrvatskoj flag football ligi. Ne samo da se natječu, već nekoliko sezona zaredom, nastupaju na final fouru. Imaju nekoliko srebrenih odličja, a svako od njih bilo je protiv Splita u finalu. Osim klupskih obveza, Sharksi su nerijetko i dio reprezen-

„ Mogu reći da me trenutno, osim posla kojeg ne smijem izgubiti i odgoja djece kojem se moram posvetiti, ništa drugo ne zanima osim odlaska na Europsko prvenstvo”

tacije. Kampovi su se održavali i u Dubrovniku. Sve to navodi nas kako bi u Parizu trebali gledati Dubrovčane u reprezentaciji.

„Mislim da će sigurno biti nas troje, četvero. Konačan popis će se znati nakon priprema, na koje smo pozvani u Prag sredinom kolovoza, od strane češkog saveza. Izbornik Ante Ajduk će tada definirati popis, jer na Europsko prvenstvo ide samo 12 igrača. Pet je obrana, pet je napada, uz to dvije zamjene. Nećemo ništa najavljivati, ali s igračke i rukovoditeljske strane, mogu reći kako su pripreme i treninzi Sharksa na vrhunskom nivou. Čini mi se da i zbog samog našeg mentaliteta nećemo izostati. Tu su još kolege Vedad Đugum, Luka Stanišić.... Mogu reći da me trenutno, osim posla kojeg ne smijem izgubiti i odgoja djece kojem se moram posvetiti, ništa drugo ne zanima osim odlaska na Europsko prvenstvo” – rekao je Miletić.

PUNO JE BORBE BILO DA BI PRIČA UOPĆE

OPSTALA

Uvrštavanje flag footballa na Olimpijske igre donijelo je veliku, osjetnu promjenu. Prije svega primanje u HOO, čime je priča ovog sporta formalizirana. No, tome je prethodila višegodišnja borba za uopće opstanak ovog sporta u Hrvatskoj, koji se igra od 2005. godine. Priča je pokrenuta u Zagrebu, a kasnije su se počeli osnivati klubovi u ostatku Hrvatske. Dubrovački klub osnovan je prije deset godina. Da nije lako, potvrđuje činjenica kako su mnogi klubovi prestali s djelovanjem.

„Mislim da su današnja djeca puno manje zainteresirana za sport i fizičku aktivnost. Bez obzira na uvjete ili popularnost ili entuzijazam. Djece fali i u drugim

sportovima, rukometu, košarci, vaterpolu... Što se tiče ovoga sporta i našeg kluba, to se većinom svede na entuzijazam jednog ili par pojedinaca. Evo na primjeru Bjelovara. Odustao je jedan dugogodišnji veteran. Sada nema tko preuzeti jer su svi svjesni koliko žrtve treba da to opstane. Na tvojoj grbači, ili još dvojice-trojice” – ističe Miletić, koji je uvjeren kako će upravo to biti motiv, da dubrovačka priča opstane. „Ono što mislim da se sada događa u Sharksima, a vjerujem da će se složiti i moja ekipa kad bude ovo čitala, je to da smo od jednog pojedinca ili dvojice, sada došli na četiri-pet nas. Unatoč svim situacijama koje se događaju i nedaćama, a ima ih. Manjak vremena, manjak ljudi, manjak financija. Odbijamo odustati, jer smo shvatili da smo na dobrom putu. Sami sebi ne bismo mogli dopustiti da ovakvo nešto propadne” – pojašnjava.

Manja država, manji grad i manja sredina općenito, znače i manji bazen za razvoj igrača. U Hrvatskoj je trenutno aktivno oko 150 igrača, koji se ozbiljno bave ovim sportom.

„To se prilikom popisa za reprezentaciju, svelo s inicijalnih 50, na 30, sada na 22-23. Od njih će 12 ići na Europsko. Ne želim omalovažavati svoj sport, ali lakše je biti reprezentativac u flagu, nego u nogometu, rukometu... Ali sada je taj entuzijazam nagrađen i taj trag moramo slijediti” – govori nam Miletić.

ČISTI ENTUZIJAZAM NEKOLIKO „LUĐAKA” KOJI TRENIRAJU

KAO DA SU PROFESIONALCI

Iako je sport još na amaterskim razinama u Hrvatskoj i od njega nije moguće živjeti, pristupa mu se vrlo profesionalno. Tako dubrovačka ekipa trenira u

Marko Miletić, predsjedniki igrač Dubrovnik Sharksa

Gospinom polju svakog radnog dana do kasno navečer. Nisu to tek rekreativna „bacanja lopte” nego se rade i ozbiljne kondicijske pripreme. Predvodi ih Vedad Đugum, trener Atletskog kluba Dubrovnik, a sada dio Sharksa i reprezentacije.

Puno odricanja, puno treninga, puno otrčanih i prijeđenih kilometara. Niti jedan jedini cent nije završio u džepu niti dubrovačkog kluba, niti bilo kojeg drugog kluba u Hrvatskoj. Pravo je čudo što je, uz sve probleme, ovaj sport uopće opstao. Pogotovo na primjeru Dubrovnika, koji nije velika sredina kada se u obzir uzme ovaj sport.

„Sve se vraća na taj entuzijazam i ljubav prema sportu. Tu predvodi i želja za prvim mjestom na Prvenstvu Hrvatske, kao ultimativna motivacija koju još nismo ostvarili. Sada se pokrenula i ta priča s reprezentacijom. Bilo bi nam teško prihvatiti da nismo ovakvom nivou, kada smo toliko vremena uložili da dođemo na njega. Ne bismo htjeli s ovakvog nivoa sići na nešto niže. Svi u samome startu znamo da nema zarade. Osigurali smo rukovodećim osobama u klubu da su oslobođeni nekih troškova. Ako se ide u reprezentaciju, sve je pokriveno, kao svojevrsna nagrada” – iskreno će Miletić.

SHARKSI IMAJU I VAŽNE KLUPSKE OBVEZE, ZA SADA JE ODIGRANO POLA SEZONE

Europsko prvenstvo u Parizu bit će najveći trenutak ovog mladog sporta u Hrvatskoj. Međutim, do tada će biti odigrana i tekuća sezona Hrvatske flag football lige. Kako je već spomenuto, Sharksi su višegodišnji osvajači srebra. Bila je tu i bronca, no teži se tom prvom mjestu, koje nekako uvijek za dlaku sklizne iz ruke.

U domaćem Prvenstvu ove sezone natječe se šest klubova. Osim Sharksa, tu su još Zagreb Patriotsi, Split Sea Wolvesi, Osijek Cannonsi, ali i dva kluba iz BiH: Tuzla Saltminers i Banja Luka Rebels. Nakon dva odigrana turnira, Sharksi su na drugom mjestu s četiri

pobjede i jednim porazom. Vodeći je Split bez poraza. Slijede još dva turnira, u Zagrebu (17./18. svibnja) te za kraj regularnog dijela u Dubrovniku (7./8. lipnja). Final four će ugostiti prvoplasirana momčad (14./15. lipnja).

„Žao nam je što smo tu jednu utakmicu izgubili ove sezone, ali nismo nastupili s punim sastavom. S obzirom na lakši raspored, može se reći da smo na final fouru. Preostaje nam borba za to prvo mjesto. Fali nam još eto taj jedan skalin, da se okrunimo naslovom prvaka. I da uz to onda stavimo kvačicu. Iz godine u godinu je najbitnije da se kontinuirano radi, da se skupljaju ljudi, da se ne gubi volja i želja i da se cijela priča razvija” – zaključuje Miletić. Za kraj je ostao jedan lijep podatak, a to je kako Sharksi imaju i svoju juniorsku ekipu. I ona se natječe u svojoj ligi. Ukupan broj igrača u dubrovačkom klubu je 17. Pola su seniori, pola juniori. Pravi šećer na kraju je podatak o jednoj jedinoj aktivnoj igračici u hrvatskim klubovima, a to je cura iz Orašca, Nikoleta Domaćin, kojoj nije teško dolaziti na kasne teške treninge Dubrovnik Sharksa.

Pogled preko granice: Najtrofejnija europska reprezentacija u flag footballu je Danska. Imaju ukupno osam medalja (šest zlata i dvije bronce). Šest medalja ima Austrija (zlato, tri srebra, dvije bronce). Među trofejnim reprezentacijama su još Francuska i Njemačka, koja je aktualni branitelj europskog zlata. Na Svjetskim prvenstvima nije iznenađenje, kako je SAD najtrofejnija reprezentacija sa sedam zlatnih odličja.

Naziv flag dolazi od zastavice, ili bolje rečeno trake, koja se nalazi u džepovima igrača. Čupanje zastavice iz džepa igrača koji ima loptu u posjedu, ekvivalent je rušenju i tu se igra zaustavlja i kreće novi napad. S loptom je Sharks Luka Stanišić.)

Crnogorski list “Pobjeda” objavio je do kraja ‘91. godine tri posebna izdanja pod imenom “Rat za mir”, koja su se bavila dubrovačkim područjem. Na posebno morbidan način uvjeravao je čitatelje kako je osvajanje Dubrovnika samo pitanje dana i kako se tako vrijedan cilj može i treba opravdati pa makar i najprizemnijim izmišljotinama u koje se, stoga, dugoročno isplati “vjerovati”.

UPUTE ZA GENOCID

Cilj velikosrpske propagande

Cijeli je spektar opravdanja i teza koje je Srbija preko JNA koristila za osvajački rat u Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovniku. Desetljećima, još iz vremena komunističke Jugoslavije, u javnosti se sustavno gradila slika opasnosti od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Od urote NATO pakta, Njemačke i Vatikana protiv Jugoslavije i srpskog pravoslavlja do urođene genocidnosti Hrvata koji nemaju pravo na nezavisnu državu jer ona može biti jedino marioneta fašističkih snaga na Zapadu. No, već prvih dana napada na Dubrovnik i najnaivnijima je bilo jasno da se provodi bezočna otimačina hrvatskog teritorija, a propagandni rat koji su vodili Srbija i JNA bio je toliko drastično neuvjerljiv da agresor više nije ni brinuo o vjerodostojnosti, već je upornim ponavljanjem laži preko medija, u sprezi s odanim novinarima iz novinskih i radio-televizijskih kuća pod svojom kontrolom, odašiljao poruku da cilj opravdava sredstvo, demonstrirajući vojnu silu te tražeći povjerenje i slijepu podršku jer bi se osvajanjem Dubrovnika sve laži u konačnici isplatile. A cilj napada na Dubrovnik bio je uništenje i trajan progon stanovništva dubrovačkog područja, nakon čega bi, “očišćeno” od domicilnog stanovništva, postalo novo područje za naseljavanje srpskog življa ondje gdje su srpski intelektualci i politička elita odredili budući “izlaz Srbije na more”. Sukladno tom cilju radila je, dakle, neprijateljska propaganda. Izvještaji novinara i priopćenja JNA s dubrovačkog bojišta vrvila su “stranim plaćenicima” u hrvatskim redovima i ciljano su potpirivali najniže strasti kod napadača kako bi se vlastite snage potaknulo na mržnju, osvetu i zatiranje “neljudske hrvatske vrste”, kakvom su prikazivani stanovnici i branitelji krajnjeg hrvatskog juga.

FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U šesnaestom nastavku donosimo primjere propagande kakvu je koristio agresor u osvajačkom pohodu na Dubrovnik, s ciljem da na teritoriju pod svojom kontrolom trajno uništi lokalno hrvatsko stanovništvo.

Svevremenski citati

Mediji u Srbiji, Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini, u kojima je JNA tada imala svoje glasnogovornike, sustavno su iznosili dezinformacije i oblikovali “stvarnost” kojom su opravdavali pohod na Dubrovnik i objašnjavali željene ciljeve. Primjerice, u prvom od tri posebna ratna izdanja crnogorske tiskovine “Rat za mir” nalazi se cijeli niz primjera propagandno - informativnog rata kojim je srbizirana JNA demonizirala Hrvate, objašnjavajući svojoj javnosti zašto se ratuje oko Dubrovnika. Međutim, beskonačan je broj takvih pojava u raznim medijima kojima se Srbija koristila u osvajačkim ratovima, a Dubrovnik, kao stoljetni velikosrpski cilj, nepresušan je izvor raznih primjera.

- Jutros, tek što se noć spremala ustupiti mjesto danu, dakle, nešto poslije pet sati, žitelje područja na uzavreloj i krvavoj granici između Crne Gore i Hrvatske probudile su žestoke detonacije od kojih su podrhtavala prozorska okna i vrata u okvirima. Jedinice JNA počele su snažno tući iz artiljerijskih oruđa najvećih kalibara – s brodova, zatim s Prevlake i Luštice, kao i s Prijevora i Mojdeža, sela najbližih Hrvatskoj. Tučeni su položaji ustaških paravojnih formacija u Moluntu, Konavlima, Vitaljini i drugim mjestima u okolini Dubrovnika. Prije toga djelovala je avijacija. Jeka moćnih artiljerijskih oruđa praktično od onda i ne prestaje. Sada je 12 sati. Život u Herceg Novom odvija se normalno, ali ljudi pomno osluškuju potmule detonacije i još pomnije službeno nepotvrđene vijesti koje stižu, praktično, iz sata u sat. Po njima, u Konavlima je jučer i sinoć poginulo između pet i sedam stotina pripadnika “šarene vojske” Franja Tuđmana. Kupari su sravnjeni sa zemljom, srušen je TV repetitor na Srđu. (“Odgovor ustašama”, Rat za mir, str. 16.)

- Jučer je na zidinama Dubrovnika jedan tren bila istaknuta bijela zastava. Potom ju je zamijenila šahovnica, a tro -

Zagušeni u slasti velikog zalogaja

Povijest je zabilježila kako je 1. listopada 1991. godine započeo opći napad velikosrpskih snaga na dubrovačko područje. Tisuće mobiliziranih vojnika i rezervista u odorama JNA iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, pod zapovjedništvom Generalštaba u Beogradu, pustošilo je hrvatski jug na svom putu prema Dubrovniku. Već nakon tjedan dana Konavle su pregažene, Slano je osvojeno, Cavtat, Mokošica i Dubrovnik blokirani... Agresori su se nadmoćno šepurili pred kamerama, otvoreno pljačkajući i paleći imovinu, uživajući u brzini i lakoći prodora i osokoljeni propagandom koja ih je slavila kao heroje.

Crnogorski vojnik Veseljko Koprivica, rezervist u sastavu

2. brigade TO Crne Gore “Veljko Vlahović”, ali i novinar po struci, u svojoj knjizi “Sve je bilo meta”, u obliku dnevničkih zapisa zabilježio je osobna svjedočanstva s neprijateljske strane, otvoreno se zgražajući postupcima JNA:

Često slušam ove “ratne izvještaje”. Blage veze nemaju sa onim što se ovdje događa. A i kako će imati kad komande jedinica novinarima izdaju precizna uputstva što će objaviti! Dobro poznajem neke od ovih “specijalnih ratnih izvještača”, pa me mnogo i ne iznenađuje što ovako ponižavaju i sebe i novinarsku profesiju. Po tko zna koji put dokazujem onima koji vjeruju ovim izvještajima da je to klasična propa-

jica izbjeglih Dubrovčana, koji su istakli znak predaje, kazivali su danas da su dvojica njihovih sugrađana, koji su, također, sudjelovali u ovom činu, likvidirani. No, bilo kako bilo, Dubrovnik se nalazi u snažnom obruču i samo je pitanje dana kada će ustaše i raznobojna Tuđmanova vojska, koja spas traži u staroj gradskoj jezgri, biti prisiljena da se preda. Ostavljeni zlikovci, saznaje se, napravili su luđački scenarij rušenja drevnih kulturnopovijesnih spomenika u Dubrovniku, u očajničkom nastojanju da spase glavu. Praktično, Dubrovčani su njihovi taoci. (“Dubrovnik ‘brane’ Kurdi”, Rat za mir, str. 32.)

- Danas smo iz pouzdanih izvora saznali kako su poginuli i ranjeni neki crnogorski rezervisti kod Slanog. Naime, ustaše obučene u uniforme JNA na položaju su se rukovali s crnogorskim rezervistima, a nakon toga su, podmuklo i iznenada otvorili žestoku vatru... Inače, upravo saznajemo da se i u okolici Dubrovnika ustaše služe starim metodama. Postavljaju ultimatume pripadnicima JNA da će ako ih i dalje budu napadali, pred sobom stvoriti “živi zid” od taoca, što znači i žena i djece. (“Ustaše u uniformama JNA”, Rat za mir, str. 33.)

- Razbijene ustaše i raznorazni bjelosvjetski Tuđmanovi plaćenici, među kojima ima “pasa rata” od Albanije i Makedonije, preko Afrike i Azije, pa sve čak do Šri Lanke, izgubili su i posljednji ljudski osjećaj. Opkoljeni i zatočeni u Cavtatu i Dubrovniku oni se spremaju i na očajnički pokušaj da sruše grad i time spase glavu – a s druge strane za to optuže JNA – ali ih ima dosta koji su ostali na širokom oslobođenom prostoru od Herceg Novog ka gradu pod Srđem, kojim je ovih dana prošla JNA. (“Ustaše silovale djevojčicu”, Rat za mir, str. 51.)

- Na jednom uzvišenju iznad Slanog, u pećini, nalazi se soba za mučenje pripadnika JNA i srpskog življa. Tu su pronađene najmodernije sprave za rastezanje,

ganda vlasti i vojske, ali ne pomaže. Sumnjičavo me mjere, pitajući se da nisam provokator. I uvijek se netko od njihvozača, soboslikara, trgovaca... nađe da mi održi predavanje iz - novinarstva.

“Razbijene ustaške horde i razni bjelosvjetski Tuđmanovi plaćenici - među kojima ima Kurda, Bugara, Rumunja, Turaka, Iračana, pa čak i Filipinaca - pružaju posljednji otpor jedinicama JNA i rezervistima koji su stigli nadomak Dubrovnika. Danas su vođeni žestoki okršaji oko Čilipa, Grude i još nekih mjesta u Konavlima u kojima su sudjelovali artiljerija, mehanizirane oklopne jedinice i pješadija...”

(V. Koprivica, “Sve je bilo meta”, 2004., str. 53.)

vađenje očiju i zuba. Konopci i žice za davljenje. Ustaška mučilišta prevazilaze sve što zdrav razum može shvatiti. (“Sobe za mučenje”, Rat za mir, str. 53.)

- Oni koji su, ne tako davno da bi se zaboravilo, zatvarali srpski narod u njegove crkve i palili i narod i crkve ne mareći ni za život ni za kulturu, danas pred svijetom i povijesti čine gotovo ista nedjela. Najprije su u crkvene zvonike smještali mitraljeska gnijezda, i iz hrama božjeg rasturali svoj strašni metalni sud po svemu što je živo i što se kreće, da bi u najnovijim događanjima rata koji nitko nije objavio, na crnu listu odstrela stavili jedan grad. Dubrovnik, grad palača i dvorova, crkava iz 14. stoljeća, neprocjenjive kulturno - povijesne vrijednosti, jedan od dragulja svjetske kulturne baštine; sada je u svom ovom ludilu koje nas je snašlo, samo kocka u rukama zadojenim mržnjom koja će biti bačena ili neće biti bačena.

Nekultura oružja ne mari za kulturu duha. I ništa Dubrovniku ne vrijedi što je pod zaštitom UNESCO-a. Opasan zidinama dugim dva kilometra, sa šesnaest kula u nekoj davnoj namjeri da se brani od nekih davnih neprijatelja, danas vlastitog krvnika krije u svojim njedrima. Ustaše i brojni plaćenici sišli su u stari grad, prijete da će Stradunom teći krv onih koji pokušavaju da pregovaraju s JNA. Odatle, zaštićeni kulturom i poviješću, osipaju paljbu na jedinice Armije, računajući da će druga strana imati više obzira nego što ih i sami imaju. Za to vrijeme planiraju rušenja u okviru zidina, za svaki slučaj, bar da bez obzira na štetu svih, onim drugima nametnu krivicu i koji minus u povijesti.

A ti drugi, odavno “ozloglašeni”, “okupatorski” i “četnički” apeliraju na sve strane tražeći milost za grad, za ljepotu i život u njemu. Na žalost, surova stvarnost rata postavlja granice i takvom poimanju ljepote.

U svim tim okolnostima Komanda Operativne grupe poručuje građanima Dubrovnika:

“Prinuđeni smo da se odlučno obračunamo s povampirenim fašizmom i ustaštvom. Želimo sačuvati živote nedužnih građana, vaše imovine i oštećenja kulturno povijesnih objekata. Pomozite da se mir što prije povrati u lijepi Dubrovnik i njegovu okolinu! Pružite otpor ustašama i plaćenicima. Surađujte s JNA u zajedničkoj borbi. Sačuvajte Dubrovnik!”

A u sljedećem priopćenju kaže:

“Raspolažemo pouzdanim podacima da ustaške formacije, koje se kriju u vašem gradu, pripremaju rušenje najvrjednijih kulturno - povijesnih spomenika grada. Stranim plaćenicima i ustaškim zločincima nije stalo do civilizacijskih vrijednosti Dubrovnika. Bitno im je da za vlastiti vandalski čin optuže JNA. Apeliramo na građane Dubrovnika da spriječe ove monstruozne planove i pozivamo vas da se pridružite pripadnicima JNA u borbi protiv ustaških i drugih plaćenika povampirenog fašizma”. (“Krvnik u njedrima”, Narodna armija, 9.10.’91.)

Kapitalistička pohlepa sada kreće u napad na muškarce

Žene su ružniji spol!

Upravo tamo negdje kada im je Švicarska počela plaćati porodiljni dopust, znači početkom ovog tisućljeća, žene su po prvi put u povijesti postale ružniji spol. Kako se to, pobogu, dogodilo, kako su žene nakon nekoliko tisućljeća vladanja estetikom postale neuglednije od debelog, ćelavog pivopije?

Žene su tijekom čitave povijesti čovječanstva uglavnom bile ugnjetavane od strane muškog roda. Smatrane su nižim bićima koje su fizički i intelektualno inferiorne pater familiasu. To fizički u nekim situacijama čak i drži vo… lan – dovoljno je vidjeti prosječnu vozačicu kako se na križanju ubacuje na glavnu cestu – žene su, čast iznimkama, prirodno netalentirane za vožnju. Realno - ali i strašno diskriminirajućeda se ženama (i starcima) zabrani voziti, mnogi prometni problemi sami bi se od sebe riješili. No to da su intelektualno potkapacitirane je najveće zlostavljanje od strane muškaraca koje je čak i u najrazvijenijim dijelovima planete trajalo sve do jučer, a u mnogim područjima svijeta, nažalost, nastavit će se i sutra. Primjerice, u švicarskom kantonu Appenzell Innerrhoden nježniji spol dobio je pravo glasa tek 1991. godine, a inače u Švicarskoj žene su plaćeni porodiljni dopust dobile, ne biste vjerovali, 2004. godine. Što drugo reći nego da muškarci često znaju biti prva polovica prezimena Bastiana Schweinsteigera.

LAURE, CVIJETE I BEATRICE

Međutim, unatoč svim muškim svinjarijama kroz čitavu povijest homo sapiensa, ženi nikad nije oduzeta titula ljepšeg spola. Mogli su ih muškarci zlostavljati, ne dati im pravo glasa, ni plaćeni porodiljni dopust, mogli su plemkinje u Dubrovačkoj Republici kažnjavati slanjem u samostan i dogovorenim brakovima, ali nikad im nitko nije osporio da su estetski dominantne. U čast njihovoj ljepoti pisali su se soneti, wertheri su dizali ruku na sebe, Emma Bovary i Ana Karenjina postale su i ostale najveće zvijezde cjelokupne književnosti... Najslavniji pisci imali su svoje muze – Petrarca voljenu Lauru, Dante svoju Beatrice, Majakovski tragičnu ljubav s Ljiljom Brik, a slavni pjesnik Torquato Tasso posvećivao je uratke Cvijeti Zuzorić.

No, upravo tamo negdje kada im je Švicarska počela plaćati porodiljni dopust - znači početkom ovog tisućljeća - žene su po prvi put u povijesti postale ružniji spol. Kako se to, pobogu, dogodilo, kako su žene nakon nekoliko tisućljeća vladanja estetikom postale neuglednije od Svinjasteigera? Nježniji spol, naime, dokusurio je napredak šminke. Nije se taj proces dogodio preko noći, industrija ženske šminke napredovala je iz godine u godinu sve dok ulaskom u novi milenij nije došla do vrhunca. Šminka u posljednja dva desetljeća od prosječne, da ne kažemo ružnjikave žene, može napraviti Cvijetu Zuzorić. Da sam ja marketinški stručnjak Maybellinea ili Chanela moj slogan bi bio: „I vaše ružno lice, može postati Beatrice!“ Zaista je nevjerojatno što može današnji make up. Sakriti sve bore i pufice na licu, poravnati cijele vulkane, kanjone, kratere, da žene ne mogu prepoznati ni vlastite matere. Puder na licu pomladi tetku jedno 15-20 godina, očne maskare i eyelineri skinu dodatnih pet, i od klasične babuskare u samo pola sata mazanja dobili smo tek procvjetali pupoljak. I sve je to lijepo i krasno – naravno da je lijepo i krasno, jer čemu šminka inače služi? – ali problem je što se muški (a, jasno, i ženski) mozak brzo navikne na promjene koje šminka ob(n)avlja, pa kad je žena skine prije odlaska na počinak, njen partner ne može prepoznati s kim se ujutro probudio. Neke žene su toliko različite sa šminkom i bez da preporučam ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću donošenje zakona gdje bi takve žene imale dvije osobne iskaznice – jednu s puderom, drugu bez. Eto, zato žene više nisu ljepši spol. Ljudski mozak se toliko naviknuo na domete šminke da mu bez nje svaka žena izgleda staro i ofucano. Muški su – ni zgodni, ni mršavi – preuzeli tron ljepšeg spola samo zato jer uvijek izgledaju isto. Bilo da su na poslovnom sastanku,

Zaista je nevjerojatno što može današnji make up. Sakriti sve bore na licu, poravnati sve vulkane, kanjone, kratere da žene ne mogu prepoznati ni vlastite matere. Puder na licu pomladi tetku jedno 15-20 godina, eyelineri skinu dodatnih pet, i od klasične babuskare u samo pola sata mazanja dobili smo tek procvjetali pupoljak.

Eto, zato žene više nisu ljepši spol. Ljudski mozak se toliko naviknuo na domete šminke da mu bez nje svaka žena izgleda staro i ofucano. Muški su – ni zgodni, ni mršavi – preuzeli tron ljepšeg spola samo zato jer uvijek izgledaju isto.

Bilo da su na poslovnom sastanku, bilo u teretani, na tribinama stadiona, gdje god – stave malo gela ako imaju kosu i to je sve. Nikakvi puderi, ruž za usne, isticanje očiju i ostale budalaštine

bilo u teretani, na tribinama stadiona, gdje god – stave malo gela ako imaju kosu i to je sve. Nikakvi puderi, ruž za usne, isticanje očiju i ostale budalaštine. Takav si, kakav si, ne trebaju dvije različite putovnice.

SPREMA SE KAPITALISTIČKI

NAPAD NA MUŠKE

No, kapitalistička pohlepa nikad ne spava. Šminkerska industrija, nakon što je satrala prirodnu žensku ljepotu, sada kreće u napad na muške. Na ovogodišnjem New York Fashion Weeku, dizajner Raul Lopez poslao je muške modele na pistu sa šminkom, konturama i dotjeranim obrvama.

-Svi danas nose šminku – kazao je Lopez naglašavajući kako čak i u svoju kvartovsku butigu ide s malo korektora.

Chanel je nedavno lansirao liniju Boy de Chanel. Ta šminka za muškarce je dizajnirana da bude diskretna i jednostavna za korištenje. Vizažistica Tasha Reiko Brown za Vogue je napomenula da su muškarci obično početnici, pa proizvodi poput olovki za obrve i laganih hidratantnih krema odgovaraju njihovim potrebama.

Ako niste shvatili, ovo je pokušaj da se šminka počne prodavati svim muškarcima bez obzira na seksualnu orijentaciju. Industrija muške šminke, pokazuje statistika, iz godine u godinu raste. Danas vrijedi 17,5 milijardi dolara, a procjene su da će do kraja desetljeća narasti na čak 43 milijarde dolara. Evo ponovno šanse za žene da postanu ljepši spol. Ako muški popuše ovu priču u ime kapitalističkih dolarića. Oni žele da muškarci krenu s malo popravaka pufica, a već kroz koju godinu – neće još Ujedinjeni Arapski Emirati dopustiti ženama glasanje – prodavat će im sve žive pripravke za gletanje i bojanje lica. Pevex i Bauhaus prestat će prodavati boje za zidove – muški ionako ne znaju više pituravati – nego će na svoje police postaviti boje za usne. Tvrtka Sika okrenut će se proizvodnji sredstava za impregnaciju muškog lica, a kada se impregnacija osuši tu će biti ostali proizvodi iz linije Boy de Sika – žbuka za zatrpavanje bora srednje i fine granulacije.

Stoga, muški ne dajte se zavesti, nemojte dopustiti šminkerskoj industriji da joj sutra postanete another Ljilja Brik in the wall.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Marijana i Ivo - na Uskrs su hranu na blagoslov nosili, doma se s bližnjima uslast počastili

Paula, Emily, Nicol, Vlaho i Elma - nije baš svatko uskršnje jaje na Lokrumu našao, ali se bar sa Zekom za uspomenu slikati mogao

Igor, Helena i Piper - u Grad pođu prođirati, ali je gust i uz kavu predahnuti, a ne samo hodati

Guy, Sunčana, Ružica i Ante - u Belgiji se živi i radni vijek odradilo, mirovinu zaradilo, u Dubroviku s ovdašnjim članovima obitelji Uskrs radosno proslavilo

Dora,

Matija, Julia i Tony - lijepo je bilo s prijateljima iz Londona prošetati, ljepote blagdana na Stradunu pokazati

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Leona, Drage, Ivo, Lele i Ivana - mlade i razdragane

Linđašice su u ime TZ Grada Dubrovnika gostima i domaćima dijelile lijepo opengane pisanice

Damir, Ivo i Pero - posada broda Zrinski, JU Rezervat Lokrum, uz posadu Aurore, se za uskršnje blagdane junački naradila, zbog ogromnog interesa do Lokruma i nazad je bez reda vožnje plovila

Marko, Vera, Jelena, Urška, Nika, Maro i Danijeli više se nego isplatilo brodove u odlasku i povratku

čekati da bi se na Lokrumu moglo uživati

Zeko, Iva i Ana - može se svatko domisliti tko je bio najsnimanija zvijezda lokrumskog dana

Gloria, Vito i Julia - Lokrum za svakoga nešto nudi, uživaju i veliki i maleni ljudi

Tea,

DOLAZILI I U DUBROVNIK

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

Trajekt “ TIEPOLO ” i njegovi blizanci

Nevjerojatnim danas zvuči podatak da je na održavanju trajektnih pruga između Grčke, Italije i Hrvatske u to vrijeme prometovalo čak 18 različitih trajekata

U drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća, talijanska su brodogradilišta izgradila čitav niz brzih i udobnih trajekata namijenjenih pomorskom povezivanju sve opterećenijih cestovnih kopnenih pravaca. Tako je i u brodogradilištu Italcantieri Castellammare di Stabia ízgrađena serija od pet brodova blizanaca od po 5900 bruto tona i dugih 126 metara koji su ovisno o namjeni mogli pre -

vesti od 720 do 1165 putnika i 220 do 350 automobila. Dva diesel FIAT pogonska stroja ukupne snage 8800 kW omogućavala su im preko dvije propele plovidbu brzinom od 18 čvorova. Prva je 28. ožujka 1965. s navoza u more za brodara Societa Navi Traghetto iz Palerma porinuta novogradnja broj 367 krštena imenom CANGURO AZZURRO, a uskoro 4. srpnja iste godine slijedi novogradnja broj 638

CANGURO ROSSO po narudžbi Societa Navi Traghetti iz Cagliaria. Nakon kraće stanke u more kliže 23. travnja 1967. novogradnja broj 645 CANGURO VERDE , potom 5. kolovoza 1967. novogradnja broj 646 CANGURO BIANCO te na koncu 7. travnja 1968. novogradnja broj 648 CANGURO BRUNO po narudžbi brodara Traghetti Sardi iz Cagliaria.

CANGURO VERDE

U to vrijeme komforni i brzi trajekti su uglavnom preuzeli pruge između luka: Genova, Porto Torres, Barcelona, Livorno, Olbia, Palermo i Cagliari. U kasnijim svojim plovidbama često mijenjaju itinerere, vlasnike i imena, a neki od njih počinju dolaziti i u Dubrovnik.

CANGURO VERDE je jednom 23. rujna 1977. uplovio u Gruž te ga na fotografiji vidimo privezanog uz obalu između brodova ACHILLE LAURO i JACOPO TINTORETTO, da bi u floti grčkog Strinzis Linea kao IONIAN HARMONY u ljetnoj sezoni 1989. i 1990. održavao frekventne pruge između: Patrasa, Krfa, Barija, Ancone, Splita i Dubrovnika.

Tiepolo

Dubrovački dnevniK petak, 28. veljače 2025.

Ponovo se vraća u Gruž 1998. nakon što je 1994. potpuno rekonstruiran u brod za kružna putovanja pod imenom CALYPSO. Izrezan je u staro željezo sredinom 2013. u indijskim rezalištima Alang.

CANGURO BRUNO

CANGURO BRUNO je u vremenu od 20. lipnja do 1. listopada 1990. u floti grčkog Strinzis Linea pod imenom IONIAN FANTASY redovito održavao svakodnevne trajektne pruge između grčkih, talijanskih i hrvatskih luka, među kojima i Dubrovnik. U rezalištima turske Aliage završio je svoje plovidbe u ožujku 2001. godine.

CANGURO BIANCO

Nama najzanimljiviji pripadnik ove popularne obitelji “klokana” je CANGURO BIANCO, koji nakon službe u Tirenskom moru prelazi u Jadran i u floti venecijanske Adriatice započinje ploviti pod imenom TIEPOLO. Održavao je redovne trajektne pruge između dalmatinskih luka Splita i Dubrovnika i susjednih talijanskih luka Ancone i Barija. U grušku luku TIEPOLO redovno uplovljava od 1983. do 1990. zajedno s kompanijskim trajektima: TIZIANO , TINTORETTO , ESPRESSO EGITTO , APPIA , PALADIO , SANSOVINO i LAURANA , u konkurenciji s grčkim trajektima: IONIAN FANTASY, IONIAN HARMONY, IONIAN GALAXY, IONIAN ISLAND i IONIAN STAR , hrvatskim brodovima: ILIRIJA , SLAVIJA , MARKO POLO i LIBURNI -

JA i crnogorskim trajektima: SVETI

STEFAN i NJEGOŠ .

Sredinom ljeta TIEPOLO je znao ploviti i na kraćim turističkim krstarenjima iz Trsta, Venecije i Ancone prema Splitu, Zadru i Dubrovniku, povremeno tičući i albansku luku Drač. Nevjerojatnim danas zvuči podatak da je na održavanju trajektnih pruga između Grčke, Italije i Hrvatske u to vrijeme prometovalo čak 18 različitih trajekata. Vrlo česti posjetitelj gruške luke TIEPOLO je nakon završene plovidbene sezone 1989. raspremljen u Veneciji te je kasnije prodan u Egipat da bi početkom 2004. konačno završio na plažama rezališta brodova indijskog Alanga.

Sredinom ljeta TIEPOLO je znao ploviti i na kraćim turističkim krstarenjima iz Trsta, Venecije i Ancone prema Splitu, Zadru i Dubrovniku, povremeno tičući i albansku luku Drač. Nevjerojatnim danas zvuči podatak da je na održavanju trajektnih pruga između Grčke, Italije i Hrvatske u to vrijeme prometovalo čak 18 različitih trajekata. Vrlo česti posjetitelj gruške luke TIEPOLO je nakon završene plovidbene sezone 1989. raspremljen u Veneciji te je kasnije prodan u Egipat da bi početkom 2004. konačno završio na plažama rezališta brodova indijskog Alanga

Achille Lauro & Canguro Verde & Jacopo Tintoretto

Canguro Bianco

Nema više besplatnog parkinga kod marine Frapa, Franković poručio: I ovo je ostavština Hajdaša Dončića

Mnoge je ovih dana neugodno iznenadila pojava znakova zabrane parkiranja na Lapadskoj obali

Na novouređenoj i proširenoj šetnici, točnije na dijelu uz marinu Frapa, označena parkirališna mjesta više nisu dostupna svim građanima. Iako su ta mjesta donedavno služila kao slobodno parkiralište, sada su, temeljem dogovora između Grada Dubrovnika i tvrtke Laguna Trade, dodijeljena na korištenje marini. To je vidljivo na licu mjesta jer je prostor ograđen konopom, a tu su i ispisane paprirnate oznake na kojima piše: “ZABRANJEN PARKING (Osim za osoblje marine Frapa)”.

Za Grad i marinu novi dogovor o koncesiji označio je kraj dugotrajne pravne bitke koji je predstavljen kao obostrano prihvatljivo rješenje. Ipak, za građane je rezultat manje povoljan – izgubili su nekoliko dragocjenih besplatnih parkirališnih mjesta.

Gradonačelnik Mato Franković komentirao je odluku o ukidanju parkirališnih mjesta.

“Sukladno jednoglasnoj odluci Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, a obzirom da se područje navedenog parkirališta nalazi u pomorskom dobru, isto je dio koncesi-

je tvrtke Marina Gruž. Ni meni nije drago što cjelokupno područje nije pod upravljanjem Grada Dubrovnika, ali ovo je ostavština Siniše Hajdaša Dončića našem Gradu i, na žalost, Gradskom vijeću su ruke u ovom slučaju bile vezane. S jedne strane prijetili su sporovi, dok smo s druge strane realizirali projekt Lapadske obale koji je iznimno bitan za građane i sam Grad. Da kojim slučajem Hajdaš Dončić nije protuzakonito dao koncesiju tvrtki Marina Gruž danas o ovome ne bi pričali. Samo se nadam da će i u ovom slučaju institucije početi raditi svoj posao”, kazao je za Dubrovački dnevnik Mato Franković.

Podsjetimo, novim ugovorom o koncesiji marine Frapa, konačno su okončane višegodišnje nesuglasice između tvrtke koja upravlja marinom i Grada Dubrovnika. U sklopu tog sporazuma, tvrtka se obvezala povući sve tužbe i žalbe protiv Grada, te se odrekla potraživanja bilo kakve odštete prema državi i Gradu Dubrovniku. Zauzvrat je produžena koncesija s 30 na 37 godina te je korigiran obuhvat marine.

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN PJESNIKINJA POSVUD

Pjesnikinja posvud kao pljeve ima Žude slavu lovu − ma žudne su svega I nje ako nije ponajprije njega U novom smo dobu − nova je i klima

A i pjesnika je u mjestima svima Uz narod visoko gore pored stijega Zamišljaju sebe kao najboljega I tako je to po svim kontinentima

Stih je drag i mio − i amaterima Te deskribiraju ljeto jesen zima Tekstopisci ljubav pišu pjevačima

Konteso još tu su i kantautori I pjevaljke sisa i butina zbori Sve što treba reći − kriješti pa obòri

13/4/25

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

AUTO / MOTO

Prodajem auro Toyota Yaris iz 2008. Prešao 131000 km. U odličnom stanju, ljetne i zimske gume, stražnja parkirna kamera, navigacija. Registriran do 09/2025. Cijena 4000 EUR. Mob: 095/7603548

Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700

Iznajmljivanje

Dajem na BESPLATNI najam 20-50 stabala maslina odgovornoj osobi na rok 5 (pet) godina s mogućim produljenjem mob: 098 880 955

Iznajmljujem dugoročno studio apartman u Cavtatu 20 m2+ taraca. Mjesečni najam 500 eura s režijama. Kontakt mob: 0992838555.

Iznajmljuje se poslovni prostor, 50m2, Ul. Andrije Hebranga 33, Dubrovnik. Info 0989192692

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodaje se renovirani stan na Pilama 109 m2. Moguća zamjena za odgovarajuću kuću Župa, Šumet, Brgat, Orašac. Mob.099 6813527

Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766

Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527

Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660

Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline.

Cijena 430€. Mob 0989230545

Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331045 ili 099/692-9631

Dvosoban stan 42 m2 s garažnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891

Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891

Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno re-

novirati. Mob: 097 723 6306

Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029

Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127

Prodajem grob na Rožatu - prazan. 098 787 773

Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.

Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946

Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468

i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br

Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127

Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799

Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943

Prodajem poljoprivredno zemljište u Konavlima, 3500 m2, 6 EUR/m2. Mob: 091/160 1894

Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557

Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561

Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i tr-

govine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob:

092 191 1848

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari

Z A H V A L A

Zahvaljujem liječnicima, medicinskim sestrama i osoblju Odjela za ortopediju i traumatologiju Opće bolnice Dubrovnik.

Posebno sam zahvalan dr.med. Mateju Milošu, spec.orotopedije i traumatologije, dr.med. Nikoli Vojnoviću, spec.ortopedije i traumatologije i dr. Mariji Doršner, spec. anesteziologije koji su uspješno obavili operaciju dodatno složenu zbog mog općeg zdravstvenog stanja i visokih godina. Mom, sada već mogu reći neočekivano brzom i dobrom oporavaku, doprinijeli su i dr.med.Elizabeta Ćorović Arneri subspec.hematologije, gl.sestra bacc.med.tehn. Neda Violić, bacc.terap. Luka Kolić, kao i med. sestre Leona, Dora i njegovateljica Kata.

Njihov profesionalno stručan i nadasve ljudski topao pristup mom liječenju učinili su moje liječenje uspješnijim i manje stresnim i pored velike ozljede i traume.

Prof.dr.sc.Ivo Alfirević, Zagreb

93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem dvije nove bijele ko-

mode, gornja površina imitacija hrasta dimenzije 120x50x102cm i veća 180x50x102 cm za 350 €. Mob: 0997558828

USLUGE RAZNO

Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 21. 4. do 27. 4.

-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 28. 4. do 4.5.

preminuli

ANE KRALJEVIĆ 1936

PETAR NADILO 1966

IVICA KALAUZ 1956

IVO STRAŽIČIĆ 1953

MARIJA RADONIČIĆ 1934

JELE MONKOVIĆ 1943

NADA JURKOVIĆ 1934

SLAVICA OBULJEN 1960

BALDO LUJAK 1949

JANE VUKIĆ 1934

ANĐELKO PUTICA 1935

ĆETKO LONAC 1950

ANKA NOLA 1940

Kandidati vrijedno prikupljaju potpise građana

Sudionici ovogodišnjih lokalnih izbora i na gruškoj placi vrijedno prikupljaju potpise građana koji su im potrebni za kandidaturu. Na štandovima su u subotu ujutro bile snage koalicije ‘Slobodno’ (SDP i Srđ je Grad), Centra, Dustre, HNS-a, Mosta. Zanimljivo je kako je HNS na štand donio kamenice te tratao građane, a otvarao ih je kandidat Valentin Dujmović koji je nedavno u jednom od predizbornih videa poručio ‘Što će ti gradonačelnik koji ne zna otvoriti kamenicu’

ZAHUKTALO SE!

Dujmović je otvarao kamenice

Željko Raguž i snage Dustre

Viktorija Knežević i Centar

Snage koalicije ‘Slobodno’