Smjena naše nacionalne ‘radosti’, bila je glavna tema ovotjednog razglabanja u Saboru, na inicijativu SDP-a. Rekli su sve ono što su već odavno rekli i za što vladajuće boli briga jer imaju dovoljno ručica za čuvanje ‘svojega dečka’ Turudića. Pritom su dobili jedan, za oporbu izgubljeni tjedan, koji su mogli, ali nisu znali, puno bolje iskoristiti s infrastrukturnim, komunalnim i ostalim temama. Temama koje muče ljude i prije svega tiču se nadolazećih lokalnih izbora. Ali, nisu se sjetili. Ili su htjeli dokazati kako DP nije principijelna stranka jer se nisu ni pojavili na raspravi o Turudiću. Kome, još, zaboga, to treba dokazivati?
Sdruge strane naša ‘Radost’ je u svakodnevnim ‘velikim’ akcijama na drugorazredne dugoprstiće. Cijeli show izveden je zajednički s europskim istražiteljima što je osiguralo naslovnice, gotovo dižući Hrvatsku na noge. To! Tako radi naša ‘radost nacionale’. Ovoga puta su to neki klipani iz Grlić Rad-
manovog ministarstva, koji su lagali kako su spavali u jednokrevetnim sobama, a gurali su se u dvokrevetnim, pa i trokrevetnim, čime su dobivali više love na dnevnicama. Pa, ljudi moji, je li to moguće da u Hrvatskoj imamo tako ozbiljne lopovluke? Ali, ni to nije sve. Turud jaše diljem Hrvatske i hapsi redom sve sitne lopove uz veliku pompu, kao da se radi o nekom poslu koji je sasvim velika novost u redovnom radu Odvjetništva. Pa što im je onda redovan posao? Možda čuvanje Beroša. Nema ni najmanje razloga za brigu, ionako su svi već zaboravili Beroša. Poznato je kako birači kratko pamte, ali brzo zaboravljaju.
Hrvatski glasači, to je naprosto tako, nemaju ni najmanje zazora prema korupciji i lopovluku. Evo sad je i ‘lipa’ odlučila ponovno postati kninska kraljica. Malo su se zbog toga snervali u HDZ-u, ali uvijek postoji opcija dogovora. Ta ljudi smo, nismo davež kao ona Kovesi. Ako uspije ponovno posta-
ti kninska gradonačelnica, nema zapreka zbog možebitnog sudskog procesa jer optužnica ionako nije još podignuta. Još se ne zna ni hoće li! Ili hoće jer se uzjogunila. Sve ovisi o procjeni. Čijoj? Pa, sasvim logično, Plenkijevoj. On nam je objasnio kako slučaj Budimir, koji nije nogometaš, nego šef Uprave hrvatskih cesta, koji je bespravno gradio, nije uopće ista stvar kao obitelj kandidatkinje za županicu u Splitsko-dalmatinskoj županiji Ninčević-Lesandrić, zbog čega je njezin suprug promptno uhapšen. Ispalo je kako se radi o posve istoj situaciji jer su, i jedni, i drugi dobili kategorizaciju i dozvolu za bavljenje turizmom. Štos je u tome što je Lesandrić, navodno, podmitio za tu dozvolu, a Budimir nije jer su mu dozvolu dali bez mita. Dakle, to vam je sasvim nešto drugo i nije, ne daj Bože, trgovanje utjecajem. Ako i je, to Plenki ne smatra korupcijom pa onda ni naša ‘Radost’ ne misli drugačije. I to je u redu, što je sad val-
jda svima jasno.
UZagrebu je glavna tema kampanje Thompson u smislu za ili protiv, što ispada važnije od toga koliko je grad šporak i u totalnoj prometno biciklističkoj zbrci proizvedenoj iz aktivističkog kaosa. Za razliku od toga, u Gradu se raspravlja o slučaju kandidatkinje Anite za gradonačelnicu. Pa neki svesrdno navijaju za Anitu jer se nadaju kako će se i njihovi dijelovi ‘nelegalnih nekretnina’ lakše riješiti, dok drugi nisu zadovoljni takvom kandidatkinjom jer im se to čini nemoralnim. E sad, kojih je više, saznat će se u svibnju na izborima. Srđevci nemaju mišljenje, odnosno imaju, sasvim u skladu s onim što im je kao i Možemovcima glavna poveznica. Samo pošteno! Posebno kad se ne radi o ‘našim’ ljudima. Meni se čini kako Anita može mirno spavati kao i Budimir. Kako bi Plenki rekao: ‘Nema tu ničeg spornog!’ Sve dozvole za turističku djelatnost nisu dobili kao recimo obitelj Lesandrić,
nego brate mili, pošteno, kao Budimir. Dakle, sve je čisto k’o suza.
Što se kampanje tiče, najviše me se dojmio dobri naš drug Pero na TikToku. Čuj to! Pero na TikToku! Tooo! Pero, majstore! Lajkam. Jedino su on i Viki shvatili utjecaj društvenih mreža, što je jasan znak da žive u današnjosti, ma kakva ona bila. Ali, onda se pojavio Valentin, isto na TikToku i rasturio. Bravo za Valentina, koji uz sve to zna i što je romjenča. Ako se ne varam, bio je to svojevremeno jedan od bisera iz Perovog arsenala. ‘Muda k’o romjenča!’ Čekamo Perov odgovor! Tko će u nastavku imati muda k’o romjenču, tek ćemo saznati. Postaje sve zanimljivije. Što se pak Mata tiče, meni se čini da nije još posložio pravu kampanju, što malo čudi, ali i to može biti poruka. Ako se uzme u obzir kratko pamćenje i brzo zaboravljanje, možda mu je vrijeme za ozbiljnu kampanju. No, kao što rekoh, sve je poruka. Eto vas.
DIO DRUŠTVA KOJI TO JOŠ UVIJEK NIJE
Strani radnici su naša
realnost: Sve ih više dolazi, ali treba razmišljati o tome kako ih zadržati „na duge staze“
Gužve pred zgradom policije ponovno su otvorile temu stranih radnika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Da interesa za rad „kod nas“ još uvijek ima, pogotovo u sezoni, vidljivo je iz cjelodnevnih redova za radne dozvole. Provjerili smo koliko je radnih dozvola izdano od početka godine, koje je promjene uveo novi Zakon o strancima, što bismo trebali promijeniti, ali i vrše li se kontrole
Različiti su vjesnici sezone – dolasci kruzera, povećani red letenja, a već nekoliko godina i: redovi za radne dozvole pred policijom. Ove godine s malom razlikom. Umjesto na Ilijinoj glavici, redovi se formiraju u Šipčinama, ispred novoobnovljene zgrade policije. No sve je ostalo isto ili barem poprilično slično. Strani radnici dolaze u našu županiju u velikom broju, a potreba i interes, čini se, samo rastu.
No prije nego što su se našli u redu ispred policije, njihovi poslodavci morali su dobiti pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, što je prvi korak za njihov dolazak u Dubrovnik. Prema podacima Područnog ureda u Dubrovniku, od 1. siječnja do 31. ožujka ove godine podneseno je 5313 zahtjeva za mišljenje za radne dozvole, a prošle godine u istom razdoblju podneseno je njih 5236, što predstavlja neznatno povećanje. Prema sektorima, najviše zahtjeva dolazi iz graditeljstva, turizma i trgovine.
Drugi korak je policija. A i prije nego što su se počeli formirati redovi ispred zgrade, šalteri su vrijedno radili. Tako je, prema podacima Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, do 1. travnja izdano oko četiri tisuće dozvola za boravak i rad, što je približno jednako broju od prošle godine, kad ih je u istom razdoblju izdano 3714. A redovi jasno pokazuju da će ih biti izdano još i više, a usporedbe radi, ovo su prošlogodišnje brojke: u periodu od 1. trav-
nja do 31. kolovoza izdano je 5965 dozvola. No vratimo se na ovu godinu. Veći dio izdanih dozvola za boravak su nove, dok se manji dio odnosi na produženje postojećih, točnije njih 809. Najviše nam stranih radnika stiže iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Nepala, Srbije, Indije i Filipina.
PREDNOSTI I IZAZOVI
Zapošljavanje sve više stranih radnika nije nešto što je specifično samo za Dubrovnik. Naime, prema istraživanju Hrvatske gospodarske komore o potrebi za dodatnim znanjima i vještinama na tržištu rada, gotovo jedna trećina tvrtki koje su sudjelovale u istraživanju zapošljava strane radnike, njih 31 posto. U većoj mjeri to su radnici iz zanatskih i strukovnih zanimanja (80 posto), a kao najveću prednost većina tvrtki, njih 83 posto, ističe lakše popunjavanje upražnjenih radnih mjesta. No postoje i izazovi, ali i promjene kroz godine. Novi je Zakon o strancima primjerice donio i ograničenje broja stranih radnika u odnosu na domaće. No predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić smatra da bi ta odredba neće predstavljati problem poslodavcima. „Nisu im problem kvote jer morate imati jednog domaćeg zaposlenika na šest stranih ili ako je riječ o deficitarnim zanimanjima, radi se o jednom domaćem na 12 stranih. Veći im je problem bio promet zimi koji je trebao iznositi deset tisuća eura, da mo-
Piše Ivana Smilović
FOTO: Ahmet Kalajdžić, Goran Mratinović
Najviše nam stranih radnika stiže iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Nepala, Srbije, Indije i Filipina.
raju u godinu dana imati jednog stalnog zaposlenog i to istu osobu. To je nezgodno jer je fluktuacija radnika iznimno velika i radnike ne možete zadržati. Što se tiče samo zakona, imao je dobru intenciju i sada je propisao da strani radnici ne smiju biti manje plaćeni nego domaći radnici. To automatski nameće na neki način ‘refleks’ naših firmi, koje će prvo probati pronaći domaćeg radnika jer automatski ako dajete istu plaću radniku, bio domaći ili stranac, bolje da ne morate platiti smještaj i hranu. To će vrlo vjerojatno na kratki rok biti nešto značajno“, objašnjava Trojić.
RADNICI KOJI NE OSTAJU
Međutim, smatra da će se na drugi rok ‘bazen’ domaćih ljudi koji žele raditi u tim sektorima isprazniti, pa će se poslodavci ponovno okrenuti stranim radnicima. A to svakako nije ništa novo. „Prije 15 godina su već demografi zajedno s eko-
nomistima uočili da nas čeka sudbina uvoza radne snage. Prije svega, prirodni prirast nam je bio negativan. Drugo, struktura gospodarstva nam je išla isključivo u smjeru turizma. Upravo ta dva faktora dovode do zaključka da ne proizvodimo dovoljno kadrova za struke koje se kod nas traže. To ne da je naša činjenica, već će se u budućnosti ta razlika sve više i više širiti, taj jaz će biti sve veći. Ako ćemo širiti gospodarstvo, ako će sve biti u redu, to znači da ćemo imati sve veći broj poslovnih subjekata. Primjerice, kad se otvori novi turistički kompleks u Kuparima, ako budu Tri sestrice, uz još novosti, kao što su agencije, ugostiteljski objekti ili bilo što drugo, praktički moramo biti svjesni da mi više nemamo lokalnog stanovništva koje bi to radilo, već će to sve morati pokrivati stranci“, kaže Trojić i naglašava da uopće nije upitno hoće li nam trebati strani radnici u budućnosti, već da je to činjenica.
Jer logično, što više gospodarstvo raste, veća je potreba za radnom snagom.
„Domaćih nema, znači ‘hvatamo’ strane. Također, što nam se životni standard više podiže u našoj županiji, činjenica je da će sve manje ljudi htjeti raditi takve poslove. Imamo dvostruki efekt, domaći ljudi neće imati potrebe za to raditi, a posao se širi. Onda će sigurno doći do uvoza radne snage. No tu se ponovno otvara ono pitanje Hrvatske koja postaje ‘flipper’ destinacija. Strani radnici kod nas dođu i na neki način, kad nauče posao, žele poći negdje drugdje. U tom dijelu bi trebalo puno poraditi na integraciji onih koji dolaze, na tome da
„Trebalo bi puno poraditi na integraciji onih koji dolaze, na tome da jednom kad dođu, budu prihvaćeni, nauče posao – tu i ostanu“, kaže Nikolina Trojić
Gužve su od početka travnja postale svakodnevica
Na šalterima se u ovom periodu godine radi dulje
Sve ustrojstvene
jedinice Policijske upravo dubrovačko-neretvanske permanentno provode pojačane aktivnosti na utvrđivanju svih vrsta zlouporaba dozvola za boravak i rad državljana trećih zemalja
jednom kad dođu, budu prihvaćeni, nauče posao – tu i ostanu“, dodaje Trojić. Smatra da je pogubno za naše gospodarstvo što na tisuće stranih radnika dolazi u županiju, a svake godine imamo – većinom nove. Zbog toga se razina kvalitete turizma srozava, jer se iz godine u godinu obučava radnike koji potom odu dalje.
„Po meni je u ovoj situaciji to jedina stvar na koju možemo konkretno utjecati. Na sve drugo nemamo utjecaja. Pad broja stanovnika – nemamo utjecaja. Širenje posla – nemamo utjecaja. A nama radnici trebaju. Ono na što imamo utjecaja jest da njih zadržimo tu i da jednom kad nešto nauče, pod uvjetom da su zadovoljni kod nas, tu i ostanu“, kaže Trojić.
„MORAMO RADITI NA TOME DA GRAD
OSJEĆAJU KAO SVOJ“
A da bi bili zadovoljni, potrebno se ipak malo više potruditi. Jer s ovakvim stalnim protokom radnika koji dolaze i odlaze, društvo se s njima zapravo ni ne zbližava.
Radnicima koji dolaze nije preveliki problem čekati na red satima
„Postoji jezična barijera s jedne, a kulturološka s druge strane. Dok ne dođemo do interakcije na dnevnoj razini, ne možemo očekivati da će se ti ljudi uklopiti. Oni su u strahu, ne znaju gdje su došli, kod koga. Ne daj Bože da se dogodi kakva loša situacija, i mi ćemo biti u strahu od njih. Tako da strah i međusobno nepoznavanje čini naš razdor većim. U tom dijelu će trebati raditi. Ali da bi se dogodila integracija, treba poduzeti preliminarne korake. Neće oni sami hodati putem i nas željeti upoznavati. Mi kao društvo se moramo otvoriti i to organizirano“, objašnjava Trojić. Tako bi, prema njenom mišljenju, trebalo organizirati tečajeve jezika, radionice, događanja, gdje bi se susretali i upoznavali, pronašli zanimaciju ili hobi koji će ih potaknuti da se osjećaju kao – kod kuće. „Danas-sutra će možda dovoditi svoje obitelji. Postavlja se pitanje kako će djeca ići u školu, na kojem jeziku, kako će to izgledati. Ima jako puno otvorenih pitanja i to je jedino na što možemo djelovati, kako ih integrirati što kvalitetnije. Ne treba zaboraviti da su to budući građani našeg grada, oni će sutra formirati građansko društvo u kojem živimo, kao i mišljenje tog građanskog društva, a u tom mišljenju će biti ugrađeno sve što su donijeli iz svojih domova. Ne možemo zanemariti da ćemo sigurno za nekih 20 godina na izborima imati strance koji će glasati i imati drugačije svjetonazore od nas, kao i želje i ideje. Zato moramo raditi na tome da se što bolje prilagode i osjećaju grad kao svoj, kao što ga i mi osjećamo. A budemo li držali zatvorena vrata, jedino što možemo dobiti je scenarij francuskog ili njemačkog predgrađa“, zaključila je Trojić.
UTVRĐENI PREKRŠAJI
Povećani broj stranaca zahtijeva i povećane mjere kontrole. Tako je krajem veljače ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, na sastanku s rukovodstvom Ravnateljstva policije i načelnicima policijskih uprava, poručio: „Pojačajte terenske kontrole smještaja stranih radnika. Broj prijavljenih osoba mora odgovarati stvarnim kapacitetima objekata, bez iznimke. Pojačajte nadzor digitalnih platformi. Taksi prijevoz, dostavljači i druge digitalne usluge sve su češće korišteni kao kanal za izbjegavanje zakonskih obveza i zloupotrebu radnih dozvola. Budite brzi i efikasni u postupanju prema poslodavcima koji krše zakon. Svaki slučaj neobavještavanja o prestanku ugovora mora rezultirati sankcijama“. Naglasio je da policija mora biti proaktivna, beskompromisna u provedbi zakona i savršeno koordinirana s drugim državnim tijelima. Pitali smo provode li se kontrole u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj. Kako kažu, sve ustrojstvene jedinice permanentno provode pojačane aktivnosti na utvrđivanju svih vrsta zlouporaba dozvola za boravak i rad državljana trećih zemalja. Te aktivnosti se odnose na kontrolu zakonitosti boravka, kontrolu zakonitosti rada, kontrolu objekata smještaja i slično.
„Provodeći navedene aktivnosti, tijekom ožujka utvrđena su ukupno 52 prekršaja, od čega najveći broj prekršaja otpada na prekršaje nevraćanja istekle dozvole boravka nakon prestanka boravka (20 prekršaja) te neobavještavanje nadležnog tijela o prestanku ugovora o radu ili uvjeta na temelju kojih je dozvola boravka izdana (17 prekršaja).
NA ŠALTERU NIJE LAKO
No ne rade dodatno samo zaposlenici na terenu. Vratimo li se na početak priče, u redove ispred
Nikolina Trojić da moramo poraditi na integraciji stranih radnika kao jedinom faktoru na koji možemo utjecati
„Referentice upravnih poslova rade punim kapacitetom i s takvim radom ćemo nastaviti dokle god se za tim ukaže potreba“, priopćili su iz PU dobrovačko-neretvanske
zgrade policije, jasno je da se povećao obujam posla i radnicama na šalteru. Zbog nezadovoljstva koje su iskazali građani zbog gužvi, iz PU dubrovačko-neretvanske oglasili su se priopćenjem, u kojem objašnjavaju da će one vjerojatno potrajati do kraja travnja.
„Molimo za razumijevanje i strpljenje uz uvažavanje činjenice da referentice upravnih poslova rade punim kapacitetom i da ćemo s takvim radom nastaviti dokle god se za tim ukaže potreba“, napisali su uz podsjećanje kako su sličnu situaciju imali i prethodnih turističkih sezona kada su sve zahtjeve uspješno okončali. Naglasili su i da su itekako svjesni važnosti turističke djelatnosti za našu regiju te pokušavaju maksimalno olakšati cijeli postupak tako što su uveli popodnevnu smjenu na šalterima upravnih poslova, koji sada rade svaki radni dan do 18 sati. Upravo popodnevni sati su njihova preporuka za odlazak do njihove zgrade, jer su tada gužve manje.
„Apeliramo na poslodavce da zahtjeve za dozvole za boravak i rad stranaca podnose pravovremeno i sa svom potrebnom dokumentacijom, a ne neposredno prije nego što bi strani državljani trebali započeti s radom kako bi se svi zahtjevi riješili na vrijeme“, zaključili su.
„GLAVNA TURISTIČKA RECEPCIJA GRADA“
No i to nije u javnosti prihvaćeno s velikim oduševljenjem. O kolegicama je zato sve najbolje napisao policijski službenik Denis Pavela, naglasivši kako je riječ o poslu koji zahtijeva iznimnu predanost, strpljenje i upravljanje velikim brojem zahtjeva i procedura i nazvavši ih „glavnom turističkom re-
cepcijom našeg Grada“. Stres, neprestana komunikacija, problemi sa sporazumijevanjem, malo vremena za predah – samo su neki od problema koje je Pavela izdvojio u njihovom poslu.
„Svaka njihova pogreška može imati ozbiljne posljedice, a poslodavci očekuju dozvole u najkraćem roku. Njihova odgovornost je ogromna, a one su samo osobe, koje pored procedura daju nemjerljiv doprinos u integraciji stranih državljana u našu zajednicu. Iako su mnogi od tih radnika možda nezadovoljni dugim čekanjima ili složenim procedurama, rijetko se osvrću na izazove s kojima se ove žene suočavaju. Upravo te žene, svojim neumornim radom, omogućuju da cijeli sustav funkcionira. U njihovim rukama je ne samo ispravnost dokumentacije, već i ljudske sudbine“, napisao je i dodao da smatra da bi se na kraju sezone trebalo sjetiti i njihovog ključnog doprinosa.
„Za njih sezona traje 12 mjeseci, one su nevidljivi kotačići dubrovačkog turizma, one su već sada “Čovjek ključ uspjeha u turizmu”!“, zaključio je Pavela. A čini se da ćemo se svi trebati, htjeli ne htjeli, naučiti razumijevanju i toleranciji, kako prema stranim radnicima koji postaju dio našeg društva, tako i prema onima koji se već u našem društvu nalaze i rade u djelatnostima koje nose puno stresa i opterećenja. Jer povratka u vrijeme prije redova pred zgradom ispred policije teško da će biti. I dok se mi prilagođavamo, trebamo imati na umu da se neki prilagođavaju puno više od nas, dolazeći u nove sredine, s novim ljudima, jezicima, kulturom, a svoj put započeli su upravo u dugom redu, čekajući na informacije koje će im reći – na šalteru policije.
Kako bi voljeli da grad izgleda 2035. godine, a od čega strahuju?
Pitamo kandidate za gradonačelnike kako vide Dubrovnik za 10 godina
Kandidatima za gradonačelnika Dubrovnika obratili smo se s pitanjima
kako grad vide za 10 godina u optimističnom i pesimističnom scenariju
Piše Maro Marušić
Foto: PIXSELL, Goran Mratinović
Anita Bonačić Obradović: ‘Treba stat na kraju s betonizacijom, pod hitno! Ako gradimo, to mora biti zbog ljudi koji ovdje žive, za priuštivo stanovanje, škole, domove umirovljenika, a ne zbog investitora’
Kandidatima za gradonačelnika Dubrovnika ponovno smo se obratili s dva pitanja ovoga puta vezanima uz budućnost Dubrovnika, odnosno kako grad vide za deset godina u optimističnoj i pesimističnoj verziji. Nažalost, sada nismo uspjeli prikupiti sve odgovore kandidata. Aktualni gradonačelnik Mato Franković kratko nam je kazao da će uskoro baš o ovome govoriti prilikom
Viktorija Knežević: ‘Za deset godina voljela bi vidjeti Dubrovnik koji je počeo graditi svoj Novi Dubrovnik na platou Srđa uz najbolje svjetske urbaniste i arhitekte po najboljim svjetskim standardima prostornog planiranja i gradnje, kako bi ostavili nešto u nasljeđe, kako bi osigurali sadržaje koje su nužno potrebni gradu (koncertna dvorana, sportska, kongresna, novi muzeji npr. muzej s rekvizitima svih filmova koji su se snimali u Dubrovniku) i sve ono drugo što čini urbano tkivo jednog grada uz stambene sadržaje’
predstavljanja svog izbornog programa, te da sada ne bi u javnost iznosio sve detalje. Antun Karužić se u međuvremenu posvađao sa sobom i Dubrovačkim dnevnikom, pa nam ne daje izjave. Pero Vićan do zaključenja broja na naš upit nije odgovorio. Kako biste voljeli da Dubrovnik izgleda 2035. godine (ovdje se podrazumijeva da ćete upravo vi pobijediti na izborima, te
da ćete provoditi svoje ideje)?
ANITA BONAČIĆ OBRADOVIĆ - Voljela bih da vidim grad koji je vratio ravnotežu između svojih stanovnika i turizma. Turizam 2035. više nije jedina karta na koju igramo. I dalje je važan, ali postao je pametniji i održiviji, zasnovan na kvaliteti, a ne kvantiteti. Grad upravlja turizmom, a ne obrnuto. Naš
je cilj da Dubrovnik ostane grad u kojem ljudi žele ostati, osobito naši mladi. Zato prvo trebamo stvarati uvjete za dostojanstven rad i život naših sugrađana kroz stambene politike. Naš plan za priuštivo stanovanje konkretan je i ostvariv. Ulaganje 10 milijuna eura za izgradnju 100 stanova u 4 godine. Sistem funkcionira poput perpetuum mobile. Jedna petina stanova se prodaje, a prihod se koristi za gradnju novih stanova koji se potom stavljaju u gradski fond za dugoročni najam.
Grad treba ulagati u sportsku infrastrukturu, rekreativne zone i programe koji promiču zdrav život. Ovo Dubrovnik treba imati za 10 godina: dvije trodijelne dvorane, natkriveni teniski tereni i teniska dvorana, odbojkaški teren za odbojku na pijesku na plaži Sumratin u Uvali Lapad, atletska staza i nogometni teren na glavici Babin Kuka, nogometni park na stadionu Lapad, nogometni stadion i popratni sadržaji, shopping centar, konferencijskog centra na periferiji grada, karting staza, I kao kruna velika polivalentna dvorana u Gospinom polju. Širenje grada mora biti promišljeno i vođeno isključivo javnim interesom. Treba stat na kraju s betonizacijom, pod hitno! Ako gradimo, to mora biti zbog ljudi koji ovdje žive, za priuštivo stanovanje, škole, domove umirovljenika, a ne zbog investitora. Dugoročno moramo planirati ukopavanje
prometa kroz tunele i moderne prometne pravce. Svjesni smo da ćemo i 2035. imati značajan broj radnika iz drugih zemalja. Tu moramo biti i odgovorni i pravedni, kroz jasne, humane, ali i učinkovite integracijske politike. Dubrovnik ne smije postati mjesto bez duše, mjesto koje sve više liči na druge gradove, a sve manje na sebe.
VIKTORIJA KNEŽEVIĆ – Voljela bih za deset godina vidjeti Dubrovnik koji ima izgrađen tunel u obliku Y, kroz koji ide sav turistički mikrotranzitni promet, a uz tunel postoje velike garaže kako bi osigurali dovoljan broj parkirnih mjesta. Dubrovnik u kojem svaki stanovnik koji stvarno živi u svojoj ulici ima riješeno parkirno mjesto u jednoj od mnogih PIT garaža. Kada sva parkirna mjesta gurnemo u podzemlje, možemo postojeća parkirališta pretvoriti u pješačke i biciklističke staze i zasaditi ih zelenilom po uzoru na Barcelonu, Madrid ili Berlin kako bi grad puno ljepše izgledao i kako bi se bolje nosili sa klimatskim promjenama. Dubrovnik koji ima unaprijeđen sustav upravljanja dolascima turista tako da dolazi jednak broj tijekom ljetne sezone, ali da su bolje raspoređeni tijekom dana i da stvaraju manje gužve. Dubrovnik koji u svoj Zimski festival i zimske sadržaj ulaže jednako ili više nego u ljetne, kako bi osigurao sadržaj za domaće i goste čiji sadržaji
poboljšavaju život lokalnom stanovništvu i pomažu da turistički živimo 365 dana u godini, kako ljeti ne bi bili grad histerije, a zimi grad duhova.
Dubrovnik koji je počeo graditi svoj Novi Dubrovnik na platou Srđa uz najbolje svjetske urbaniste i arhitekte po najboljim svjetskim standardima prostornog planiranja i gradnje, kako bi ostavili nešto u nasljeđe, kako bi osigurali sadržaje koje su nužno potrebni gradu (koncertna dvorana, sportska, kongresna, novi muzeji, primjerice muzej s rekvizitima svih filmova koji su se snimali u Dubrovniku) i sve ono drugo što čini urbano tkivo jednog grada uz stambene sadržaje. Dubrovnik koji se policentrično širi na sela Dubrovačkog primorja kako bi se osigurali priuštivi stanovi za sve stanovnike.
MARO KRISTIĆ - Moj najiskreniji odgovor na vaše pitanje bi bio da bih volio da bude samo malo bolje nego što je to danas. Ne zbog toga što sam sretan i zadovoljan kako Dubrovnik danas izgleda i kako se u njemu živi, nego zbog toga što bi to značilo da smo uspjeli zaustaviti trend potpunog gubitka identiteta i put u propast našeg Grada. Vjerojatno će drugi kandidati iznijeti svoju viziju koja uključuje cijeli niz velikih infrastrukturnih projekta, smještanje prometa ispod zemlje i gradnju čuda neviđenih i ja to poštujem, no pitam se je li to važni-
Maro Kristić: ‘Naši ljudi odlaze jer ne mogu riješiti stambeno pitanje, podcijenjeni su i ne mogu živjeti od svog rada ako nemaju nekretninu viška, dok istovremeno u Gradu ima preko 1500 praznih stanova koje su kupili stranci i u kojima nitko ne živi.’
je od činjenice da nam djecu nema tko liječiti, da nam sveučilište ima više zaposlenih nego studenata, da turizam nema baš nikakvu alternativu, da nam je zrak nečist, voda također i da nam je odlagalište otpada pretrpano i prijeti zdravlju ljudi? Jeli to važnije od činjenice da u našem Gradu danas živi i radi preko 10 000 radnika iz trećih zemalja koji postaju dio naše zajednice, a o tome kako će to utjecati na nju nitko ne vodi računa?
Naši ljudi odlaze jer ne mogu riješiti stambeno pitanje, podcijenjeni su i ne mogu živjeti od svog rada ako nemaju nekretninu viška, dok istovremeno u Gradu ima preko 1500 praznih stanova koje su kupili stranci i u kojima nitko ne živi. Umirovljenici kopaju po kantama da bi preživjeli nakon što su cijeli život pošteno radili. Nismo im osigurali ni dostojanstvenu starost. To su prioriteti kojima se želim baviti sljedećih deset godina i Dubrovnik će 2035. godine imati novu priliku samo ukoliko se ovi trendovi zaustave i ukoliko udružimo glave i shvatimo da idemo u krivom smjeru i odlučimo ga zajednički vratiti sebi. Zato stalno ponavljam kako moramo birati biti svoji! Bio bih sretan da Dubrovnik 2035. između ostalog ima multifunkcionalnu sportsku dvoranu i suvremeni nogometni stadion, da Mokošica ima sportsko-rekreacijski centar s društvenim sadržajima, ali to je nešto što bi imali i do sada da sam ja gradonačelnik, jer bih drugačije postavljao prioritete.
MARKO DRAGIČEVIĆ - Volio bih da 2035. godine Dubrovnik postane grad koji prvenstveno pripada građanima: održiv, zelen, infrastrukturno moderan i urbanistički skla-
Željko Raguž: ‘U pesimističnom scenariju za deset godina vidim Dubrovnik koji još uvijek nema sportsku infrastrukturu. Nažalost, zadnjih četvero gradonačelnika vjerojatno nikad u životu nije otrčalo krug na igralištu, pa im je zbog toga valjda teško pojmiti što sport predstavlja za širu zajednicu i koja je važnost samog sporta’
dan. Grad koji živi cijele godine s kvalitetnim javnim prostorima, povijesnom baštinom zaštićenom od masovnog turizma, te koji mladim ljudima nudi perspektivu ostanka kroz priuštivo stanovanje, obrazovanje, digitalnu ekonomiju i kulturu - mogućnost za osobni rast i razvoj! Dubrovnik treba postati ekološki osviješten grad u kojemu se kvaliteta života podiže kroz bolju prometnu povezanost, čišći zrak i energiju iz obnovljivih izvora. Želim da Dubrovnik postane grad u kojem ljudi žele ostati, stvarati obitelji i budućnost, te da bude uzor drugim sredinama po načinu na koji je sačuvao svoju autentičnost, a istovremeno prigrlio suvremenost. Ukratko, grad po mjeri stanovnika, a ne turista. Ja kao gradonačelnik otvorit ću vrata svim stručnjacima koje su prethodne vlasti zapostavile ili ušutkale, kako bismo zajedno ispravili greške iz prošlosti i ostvarili jasnu viziju budućnosti koju ćemo vrlo skoro predstaviti građanima.
ŽELJKO RAGUŽ – Želim vidjeti Dubrovnik 2035. godine bez parkiranih auta po ulicama, odnosno poput malog broja svjetskih gradova, sav promet staviti pod zemlju, kao i garaže na ključnim lokacijama. Za deset godina grad mora imati novu modernu sportsku dvoranu i novo nogometno igralište koje priliči Dubrovniku. Treniranje sporta mora biti besplatno za svu djecu. S Croatijom Airlines se mora postići dogovor za građane Dubrovnika, jer je suludo da do našeg glavnog grada plaćamo puno veće cijene zrakoplovnih karata nego za putovati bilo gdje po Europi. Treba ukinuti sve javne institucije koje ničemu ne služe nego su tu samo zbog pro forme. Turistička zajed-
nica mora biti institucija koja zna što hoće i želi, a ne ovo što imamo danas. Grad treba vratiti na filmsku kartu svijeta kakav je bio u doba dok sam obnašao dužnost zamjenika gradonačelnika. Također, i noćni život treba poboljšati baš kakav je bio u to vrijeme. Grad treba davati poticaje za otvaranje igraonica za djecu, jer, što najbolje vidim iz svog iskustva kao otac petero djece, čim je lošije vrijeme, nema se kuda s njima. Tržnica u Gružu treba biti otvorena sve do navečer, imati cjelodnevni program, a ne samo da je živa ujutro od 6 do 10, pa kasnije nema nikoga.
VALENTIN DUJMOVIĆ - Dubrovnik 2035. vidim kao moderan europski grad koji je uspio očuvati svoj identitet, ali i prilagoditi se izazovima 21. stoljeća. Grad u kojem mladi ne odlaze nego ostaju jer imaju poslove, stanove i perspektivu. Grad u kojem se ne čekaju sati u prometnim gužvama, gdje su Elafitski otoci povezani pouzdanim i brzim linijama, gdje je svakodnevica dostojanstvena i čovjeku prilagođena. U mom mandatu fokus će biti na ravnoteži – između turizma i kvalitete života, između gospodarskog razvoja i očuvanja prostora. Dubrovnik 2035. mora imati jasnu prometnu strategiju. Te godine idemo prema zračnoj luci modernom i brzom cestom kroz tunel ispod Srđa, što značajno rasterećuje grad. Uz to, kao logičan nastavak, vidim i razvoj lake željeznice koja bi povezivala Dubrovnik, zračnu luku, Cavtat i Župu – sustav koji je brz, ekološki prihvatljiv i prilagođen žiteljima Dubrovnika, Župe i Konavala, ali svakako i posjetiteljima. Vidim i obnovljenu, moderniziranu javnu
Marko Dragičević: ‘Volio bih za 10 godina vidjeti Grad koji živi cijele godine s kvalitetnim javnim prostorima, povijesnom baštinom zaštićenom od masovnog turizma, te koji mladim ljudima nudi perspektivu ostanka kroz priuštivo stanovanje, obrazovanje, digitalnu ekonomiju i kulturu - mogućnost za osobni rast i razvoj!’
nje koriste na vlastitu dobrobit i na dobrobit našega Grada.
Koji je negativni scenarij Dubrovnika 2035. godine, odnosno vaš pesimistički pogled na sliku grada za 10 godina (ovdje se podrazumijeva da vi nećete pobijediti, te da će ideje provoditi netko drugi s kim se ne slažete)?
ANITA BONAČIĆ OBRADOVIĆ - Negativni scenarij Dubrovnika 2035. godine, ako nastavimo istim putem kojim idemo sada, jest onaj u kojem Grad postaje kulisa bez života. U kojem se još više ljudi iselilo, a centar grada pretvoren je u set za masovni turizam bez duše. Grad u kojem je sve više ljudi koji ovdje žive samo dok rade sezonski posao, a sve manje onih koji ovdje planiraju život. To je Dubrovnik u kojem nema mjesta za domaće pogotovo ne za mlade obitelji. Gdje je javni prostor komercijaliziran, a gradske odluke se donose u interesu pojedinaca ili kapitala, a ne zajednice. Promet je u rasulu. Gradske gužve, nedostatak parkinga i garaža postali su svakodnevna sramota. Dubrovčani su stranci u vlastitom gradu, građani drugog reda. Većina mladih ne može riješiti stambeno pitanje. Dostojanstvo umirovljenika je pregaženo. Sportska infrastruktura je neadekvatna i u raspadu. Cijena života raste van svake mjere, a gradska uprava na to ostaje gluha.
KNEŽEVIĆ
Valentin Dujmović: ‘Dubrovnik 2035. vidim kao moderan europski grad koji je uspio očuvati svoj identitet, ali i prilagoditi se izazovima 21. stoljeća. Grad u kojem mladi ne odlaze nego ostaju jer imaju poslove, stanove i perspektivu’
stavit propadati, gradit ćemo jednu auto busnu stanicu odnosno popravljati je po mjesec dana, ulagat ćemo u kanalizaciju desetke milijuna, a onda se gušiti u fekalijama, nećemo i dalje imati kanalizaciju i vodu u brojnim dijelovima grada, zaostajati ćemo za Splitom, Šibenikom i Zadrom u svakom pogledu. Lokalna ekonomija koja podržava stanovnike Dubrovnika će biti potpuno uništena, a veliki igrači će i dalje nastavljati iznositi profit. Građani će se iseljavati jer neće moći živjeti i raditi u takvim okolnostima.
MARO KRISTIĆ – Nadam se da se crni scenarij o kojemu sam govorio u prošlom pitanju neće dogoditi, jer sam uvjeren da su ljudi konačno otvorili oči i odlučili biti hrabri i biti svoji u zaštiti interesa sebe i svoje djece. Svi znamo što je realnost ukoliko se ne okrenemo sebi. Grad bez duše, identiteta, zdravstvene usluge, sveučilišta, Grad u kojem će živjeti više stranih stanovnika nego naše čeljadi je nešto što ne mogu niti želim prihvatiti ni zamisliti.
MARKO DRAGIČEVIĆ - Negativan scenarij za Dubrovnik 2035. godine bio bi nastavak sadašnjeg trenda masovnog i nekontroliranog turizma, zbog kojeg bi naš Grad sve više podsjećao na kulisu, a sve manje na mjesto života građana. To bi bio Dubrovnik u kojem ljudi ne žive nego samo prolaze, gdje se lokalno stanovništvo osjeća otuđeno i suvišno u vlastitom gradu, potpuno podređenom kratkoročnim interesima turističke industrije. Takav scenarij doveo bi do daljnjeg iseljavanja mladih zbog nepodno-
šljivo visokih troškova života, uništavanjasa, te ozbiljnog gubitka autentičnosti grada.frastrukture i održivog razvoja, grad bi postao zarobljen u prometnom kaosu, zagađenju i padu kvalitete života, što bi dodatno ubrzalo odlazak stanovništva, osobito mladih i obrazovanih. To je Dubrovnik koji ne želim vidjeti – lijep izvana, ali prazan iznutra, grad bez perspektive i budućnosti za svoje stanovnike.
ŽELJKO RAGUŽ – U pesimističnom scenariju za deset godina vidim Dubrovnik koji još uvijek nema sportsku infrastrukturu. Nažalost, zadnjih četvero gradonačelnika vjerojatno nikad u životu nije otrčalo krug na igralištu, pa im je zbog toga valjda teško pojmiti što sport predstavlja za širu zajednicu i koja je važnost samog sporta. Po pitanju prometa, napravilo bi se samo još pokoje parkirno mjesto, nikakvi veći infrastrukturni zahvati, niti garaže, niti podzemni promet. Croatia Airlines još uvijek nije uvela povoljnije karte za Dubrovčane, djeca plaćaju treniranje, i dalje brojne javne ustanove bezveze postoje i ničemu ne pridonose. Turistička zajednica i dalje inertna. Nema ni filmova, a pogotovo ne onih u rangu Robin Hooda i Game of Thronesa. Nema igraonica za djecu, tržnica je takva kakva jest, noćni život je dosadnjikav. Uglavnom, Dubrovnik u pesimističnom svjetlu vidim skroz obrnuto od onog mog optimističnog Dubrovnika.
VALENTIN DUJMOVIĆ – Sve kontra od onog gore optimističnog pogleda.
Obnovljeno dječje igralište u Sustjepanu
U sklopu redovnog održavanja dječjih igrališta, Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu proveo je radove sanacije dječjeg igrališta u Sustjepanu.
Izvršeno je bojanje drvene konstrukcije ugrađenih sprava te klupa, popravak oštećene podnice na jednoj od sprava te otklanjanje manjih nedostataka. Također je uređena cjelokupna podloga; uklonjen je pijesak, postavljena je podloga od geotekstila te je nanesen novi pijesak. Radove je izvela tvrtka Tehnogradnja d.o.o., ugovorni izvođač na održavanju dječjih i sportskih igrališta i prostora za rekreaciju, a sukladno troškovnicima za održavanje.
Potpisani ugovori za
energetsku
obnovu
OŠ Mokošica i
Krvnikove kuće
Potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković potpisali su dva ugovora o financiranju projekata energetske obnove zgrada javne namjene bespovratnim sredstvima u ukupnom iznosu od 1,7 milijuna eura. Za energetsku obnovu zgrade Osnovne škole Mokošica, Vlada RH osigurala je 1.638.432,98 milijuna eura kroz javni poziv Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, dok je za uredsku zgradu Krvnikova kuća u povijesnoj jezgri osigurano 78.278,71 eura kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO). Ovim projektima Grad Dubrovnik nastavlja ulagati u energetsku učinkovitost svojih objekata, čime smanjuje troškove energije te dopri-
nosi održivom razvoju i zaštiti okoliša. Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je kako je ovo dodatno ulaganje u OŠ Mokošica, nakon što je nedavno odobreno bespovratnih 10 milijuna eura za izgradnju nove školske zgrade, kroz javni poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja.
“OŠ Mokošica zadnja je dubrovačka škola koja radi u dvije smjene, ali uskoro će i ona biti spremna za jednosmjensku nastavu. U posljednjih osam godina u Dubrovniku je kroz energetsku obnovu uloženo stotinjak milijuna eura iz EU fondova te državnog proračuna, jer je Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem kao niti jedna prije nje prepoznala potrebe našeg grada“, istaknuo je gradonačelnik Franković ovom prigodom.
Obnovljeni Skalini
od Jezuita zasjali punim sjajem
Nakon završetka radova prve cjelovite obnove Skalina od Jezuita od njihove izgradnje prije 290 godina, skaline je obišao gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima te ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić.
Cjelovita obnova ovog urbanistički važnog prostora iz 18. stoljeća nastavak je ulaganja koje ova gradska uprava sustavno provodi na prostoru povijesne jezgre i dio je Programa obnove spomeničke cjeline Dubrovnika za 2024. godinu Zavoda za obnovu. Ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi oko 242.000 eura bez PDV-a (okončani obračun je u izradi), a radovi su u cijelosti financirani sredstvima iz proračuna Grada Dubrovnika.
„Nakon 290 godina, koliko je proteklo od njihove izgradnje, Skalini od Jezui-
ta u potpunosti su obnovljeni i zasjali u svom punom sjaju. Impresivni su, i svi zajedno možemo biti ponosni jer predstavljaju jedan od najprepoznatljivih simbola našeg Grada. Naime, oni su odmah nakon gradskih zidina najposjećenija atrakcija Dubrovnika. Ovo je projekt na koji smo iznimno ponosni jer potvrđuje koliko pažnje posvećujemo očuvanju kulturne baštine – ne radi eksploatacije, nego kako bismo je sačuvali za buduće generacije“, rekao je gradonačelnik Mato Franković prilikom obilaska. Radovi sanacije obuhvatili su pripremne, građevinske i konzervatorsko-restauratorske radove na čitavoj površini skalina - od samog podnožja do Boškovićeve poljane. Izvođač je bio tvrtka „Projekt 22 d.o.o.“ iz Dubrovnika, uz podizvođače „Kamenoklesarstvo Konavle“ i „Kist i čekić“.
Uređeno sportsko igralište u Ulici Marina Kneževića
U sklopu redovnog održavanja sportskih igrališta, Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu proveo je radove sanacije sportskog terena u Ulici Marina Kneževića u Gradskom kotaru Mokošica.
Radovi su uključili uklanjanje dotrajale bočne košarkaške konstrukcije, nabavu i ugradnju dvaju novih košarkaških konstrukcija (nosač, tabla, zglobni obruč s mrežicom), sanaciju oštećenja na ogradama te iscrtavanje terena. Radove je, sukladno troškovnicima za održavanje, izvela tvrtka Tehnogradnja d.o.o., ugovorni izvođač na održavanju dječjih i sportskih igrališta i prostora za rekreaciju.
SLUČAJEVI PALMOTIĆEVA I DALMATINSKA
Franković o Bonačić Obradović:
‘Zarađuje
milijune na javnom dobru, a bespravno je gradila i bila lažno prijavljena’
Dubrovački gradonačelnik je održao konferenciju za medije na kojoj je govorio o zaštiti gradske imovine optužujući čelnicu gradskog SDP-a za bespravnu gradnju
Franković je govorio o zemljištu u Dalmatinskoj ulici u Lapadu koje je vlasništvo Grada Dubrovnika, a na kojem je izgrađen zid i dio okućnice. Riječ je o obiteljskoj kuća koja se tijekom ljeta iznajmljuje kao Vila Vikor, a u vlasništvu je supruga Anite Bonačić Obradović. Drugi slučaj o kojem je Franković govorio je vila u Palmotićevoj u povijesnoj jezgri gdje je bila prijavljena Anita Bonačić Obradović, a i ona se također iznajmljuje, no obitelj nema vlasnički list nego je kuća u vlasništvu Dubrovačkih muzeja.
Franković je istaknuo uvodno kako je konferenciju za medije sazvao jer se u javnom prostoru spominjalo da on vrši progon nad gradskom vijećnicom Anitom Bonačić Obradović zbog njezinih političkih aktivnosti.
SPORNA PRIJAVA PREBIVALIŠTA
“Teorija kako se radi o medijskom pamfletu u mojoj režiji, napadu na obitelj i slično je strašna. Anita Bonačić Obradović je uhvaćena s rukama u medu i to jako dobro. Pitaju se zašto baš sada, zašto ne prije? Činjenice su sljedeće: Afera Vila Old House traje još od 2021. godine i Grad Dubrovnik je od tada pokušavao, kroz Muzeje zaštiti svoje vlasništvo, a to je bilo davno prije izbora. Afera Vila Vikor traje još od 2019. godine. Pokušaj prebacivanja priče na članove obitelji, to je nešto najjadnije i najniže što netko može napraviti. U kući u Palmotićevoj jedina prijavljena osoba je bila Anita Bonačić Obradović koja je svoje biračko pravo na svim dosadašnjim izborima tamo ostvarivala. Gradska vijećnica je bila i članica u prethodnom sazivu Gradskog kotara. Istovremeno je bila prijavljena na toj adresi, a Čistoću je plaćala samo 6 mjeseci godišnje, jer je navela da se ta kuća samo tada koristi. Bilo joj je preskupo platiti Čistoću cijelu godinu, a u isto vrijeme je supruga zaposlila da tamo radi. Nisu istinite priče kako je ovo obmana i napad na obitelj.
Isključivi prekršitelj i potencijalni počinitelj kaznenog djela lažne prijave prebivališta sa stjecanjem imovinske korist je gradska vijećnica i nitko drugi”, naveo je Franković.
Komentirao je i Vilu Vikor u Dalmatinskoj ulici u Lapadu. Tu je sporan izgrađeni zid koji je na javnoj čestici, kao i bazen koji nema dozvolu i popratni objekti.
“Nakon što je objavila kandidaturu, ona se prijavila na Dalmatinsku gdje je bespravno izgrađen zid i to su utvrdile gradske institucije, a Grad je slao upozorenje da se on sruši i vrati u prvobitno stanje”, kazao je.
POD POVEĆALOM JAVNOSTI
Dodao je kako se sve ono što je vijećnica Bonačić Obradović napravila kosi sa svime što se Srđevci desetljećima zalažu.
“Sada je njihova kandidatkinja primjer svega toga – uzurpacije javne imovine i bespravne gradnje. Neki naši sugrađani to sebi nisu mogli priuštiti - zaraditi 1800 eura dnevno, to su dvije plaće, na tuđoj imovini. Bi li se Vila Vikor iznajmljivala za te novce da nema bazen i popratne objekte? To je obična kuća“, rekao je Franković i optužio Bonačić Obradović za ‘korištenje pozicije moći u zaustavljanju postupaka protiv sebe’.
„Grad je prijavio bespravnu gradnju i ništa se do danas nije dogodilo”, kazao je Franković. Naglasio je kako do sada nije zabilježeno da se netko kandidirao za javnu funkciju, a zarađivao milijune na bespravno izgrađenim objektima. Franković smatra kako se upravo takvim temama mediji i trebaju baviti.
“Kada je netko u kampanji, onda se na njega stavlja povećalo javnosti. I ja sam bio pod fokusom javnosti i propitivalo se mene, moj život i obitelj kada sam se kandidirao. Za razliku od vijećnice Bonačić Obradović koja ne odgovora na pitanja, ja sam uvi-
Franković: “Kao što sam to radio s metrom i mjerio cestu u slučaju Roka Tolića, kada smo imali problem ispod vile Palme, a nastavio sam s Lapadskom obalom, tako ću i u ovom slučaju raditi jer želim sve sukladno zakonu. Mediji imaju pravo propitivati imovinu, dok bi oni koji nisu primirisali vlasti zabranjivali i kontrolirali objave. Što bi tek radili da dođu u poziciju moći?”
Franković: “Kao
što sam to radio s metrom i mjerio cestu u slučaju
Roka Tolića, kada smo imali problem ispod vile Palme, a nastavio sam s Lapadskom obalom, tako ću i u ovom slučaju raditi jer želim sve sukladno zakonu. Mediji imaju pravo propitivati imovinu, dok bi oni koji nisu primirisali vlasti zabranjivali i kontrolirali objave. Što bi tek radili da dođu u poziciju moći?”
jek davao odgovore“, rekao je Franković.
„Pitanje je - je li Anita svjesna da je počinila prekršaj, a izvjesno i kazneno djelo jer se prijavila lažno na adresi gdje nije živjela i tako je zaradila milijun eura? Ako ste prijavljeni na Palmotićevoj, a tamo ne živite što je onda to? Jeste li vlasnici te kuće? Ako jeste, zašto niste upisani u vlasnički list? Nema odgovora na ta pitanja“, rekao je gradonačelnik, a zatim iznio i kako pravnik Muzeja pokušava doći do spisa u sudu iz 1998. godine i ne dozvoljava mu se pristup. „Mislio sam da javne institucije moraju imati pristup dokumentima, ali očito postoje moćniji i snažniji. Kako se izdavala dozvola za najam tog objekta? To je imovina Muzeja, a ja se pitam tko je to moćniji od vlasti? Nema odgovora nego samo optužbe za manipulaciju. Nacionalni i lokalni mediji tvrde činjenice. Ako ste ispravni, ako je to medijski progon, zašto onda ne pokažete dokumente? Zar to nije jednostavno? Žali se da je žrtva, a nije žrtva kada uzima tisuću eura dnevno od javnog dobra”, poručio je Franković.
GDJE SU SRĐEVCI?
Posebno se osvrnuo na stranku Srđ je Grad koja je u koaliciji sa SDP-om te su podržali Anitu Bonačić Obradović kao zajedničku kandidatkinju za gradonačelnicu.
“Ljudi koji se javljaju na sve teme u gradu, od najmanjeg kamena do najveće planine, sveprisutni su, na sve imaju odgovor, prijedlog i rješenje. Jeste li ih
čuli oko ove teme? Je li živ Đuro? Gdje je Viđen? Što rade i čime se bave? Zašto ne drže pressicu kod ‘kineskog zida’ u Dalmatinskoj i ne objasne kako netko može, a drugi ne mogu”, kazao je Franković. Rekao je i kako je dozvola za iznajmljivanje vile u Palmotićevoj stigla deset dana nakon što je Tatjana Šimac Bonačić, majka Anite Bonačić Obradović, postala zamjenica gradonačelnika u mandatu Andra Vlahušića. “Simptomatično je da je tad dobila dozvolu, a nije imala vlasnički list. To ne može svatko jer obični ljudi moraju sve dokumente predati, ako žele dozvolu za najam. U ovom slučaju netko tko nije vlasnik nekretnine, dobije dozvolu. Što je to nego zlouporaba moći?”, pitao se Franković.
Dodao je kako je u slučaju Dalmatinske ulice u Lapadu obitelj tražila otkup čestice, no Grad je odbio. “Zadnji put su tražili 17. veljače 2025. godine i mi smo odbili jer je ta čestica u sastavu koridora ceste. Ne želim sve govoriti tko me od političara nagovarao i molio da prodamo tu česticu”, kazao je Franković.
Dodao je kako će uvijek štitit gradsku imovinu.
“Kao što sam to radio s metrom i mjerio cestu u slučaju Roka Tolića, kada smo imali problem ispod vile Palme, a nastavio sam s Lapadskom obalom, tako ću i u ovom slučaju raditi jer želim sve sukladno zakonu. Mediji imaju pravo propitivati imovinu, dok bi oni koji nisu primirisali vlasti zabranjivali i kontrolirali objave. Što bi tek radili da dođu u poziciju moći?”, zapitao se Franković.
IDEJA ZA PROMETNI PROBLEM
Valentin Dujmović: Vrijeme je za
laku željeznicu između Dubrovnika i Zračne luke Ruđer Bošković
Gradonačelnički kandidati HNS-a poručio je kako Dubrovnik ne smije više čekati i predložio rješenje velikog prometnog problema
“Dok drugi još uvijek raspravljaju o brzoj cesti, mi moramo imati hrabrosti razmišljati korak ispred“, smatra Dujmović koji predlaže „moderan, brz i ekološki prihvatljiv način prijevoza prema svojoj zračnoj luci“, a to je – laka željeznica. Dujmović predlaže uspostavu shuttle linije lake željeznice između Dubrovnika i Zračne luke Ruđer Bošković, sa samo jednim usputnim stajanjem – u Župi dubrovačkoj. Vlak bi prometovao trasom buduće brze ceste, bez ometanja cestovnog prometa, a putovanje bi trajalo 15 minuta.
„Udobno, sigurno, bez zaustavljanja i bez gužvi, brže nego što u velikim europskim gradovima treba za izaći iz same zračne luke“, govori i dodaje kako laka željeznica nije samo sredstvo prijevoza, nego i infrastruktura budućnosti, tiha, ekološki prihvatljiva i u potpunosti elektrificirana, bez buke, bez ispušnih plinova i s minimalnim utjecajem na okoliš.
ŽELJEZNICOM BI UPRAVLJAO
LIBERTAS
„Operater bi bila gradska tvrtka Libertas Dubrovnik, čime bi zadržali upravljanje u lokalnim rukama i osigurali kvalitetnu, dostupnu uslugu građanima i gostima“, iznosi i pojašnjava kako prosječna cijena izgradnje lake željeznice iznosi između 15 i 30 milijuna eura po kilometru, ovisno o tehnologiji, terenu i opremi.
„Za 20-ak kilometara trase, govorimo o investiciji koja je realna, održiva i dugoročno isplativa. I da budemo iskreni, ako pogledamo koliko smo gluposti financirali proteklih desetljeća, onda je ovo ulaganje gotovo pa sitnica“, iznosi Dujmović i dodaje kako bi troškovi izgradnje mogli
biti značajno sniženi ako bi se trasa gradila zajedno s brzom cestom.
„Dubrovnik bi se ovom investicijom svrstao uz bok modernim europskim gradovima koji su već prepoznali prednosti ovakvog sustava. To je sasvim uobičajena pojava u svjetskom metropolama, među kojima i Dubrovnik apsolutno zaslužuje biti. Osim toga, u ovom dijelu Europe bili bi među prvima koji su se odlučili na ovakav korak, tako postavši pioniri održive mobilnosti na Jadranu“, iznosi Dujmović koji smatra kako bi projekt platila Europska unija.
SVE BI BILO GOTOVO 2035. „Dobre, održive, ekološke i prometno pametne priče Europa zna prepoznati i financirati. Na nama je samo da ih pokrenemo. Dovoljno smo čekali – ne smijemo više razmišljati, nego planirati. Ako procese pokrenemo sada, do 2035. godine Dubrovnik može imati suvremeni prijevoz kakav ova destinacija s pravom zaslužuje“, govori Dujmović i poručuje ka-
ko tek tada projekt dogradnje i rekonstrukcije dubrovačkog aerodroma može se smatrati doista završenim. „Osim posjetitelja Dubrovnika, Konavala i Župe dubrovačke, laka željeznica značila bi konkretnu promjenu i za svakodnevni život naših građana. Kvaliteta života bi se podigla, prometna zagušenja bi se smanjila, broj autobusnih linija racionalizirao, a okoliš očuvao. To je vizija Dubrovnika kojoj težim – Grada koji ne čeka, nego djeluje”, poručio je HNS-ov kandidat za gradonačelnika Valentin Dujmović.
„Za 20-ak kilometara trase, govorimo o investiciji koja je realna, održiva i dugoročno isplativa. I da budemo iskreni, ako pogledamo koliko smo gluposti financirali proteklih desetljeća, onda je ovo ulaganje gotovo pa sitnica“
OBRAZOVANJE I ZDRAVLJE U FOKUSU
Raguž objavio kandidaturu za gradonačelnika pa obećao: „Za studiranje i liječenje, do Zagreba besplatan avion!“
Čelnik DUSTRA-e najavio je kako će na lokalnim izborima u svibnju u utrku za gradonačelničko mjesto. Neke od prvih tema koje je otvorio su zdravstvo i obrazovanje
Stranci DUSTRA na čelu s Željkom Ragužem ovo je peti put da izlazi na izbore. „Svaki put smo dokazali da imamo tim, ideje i konkretna rješenja. Neću trošiti vrijeme na prošlost, ali ponosan sam na sve što smo ostvarili u bivšem periodu“, rekao je Raguž u objavi kandidature za mjesto gradonačelnika, a zatim je nabrojao kako su vratili zidine Gradu i napunili proračun, kako Dubrovnik Card bilježi izvrsne rezultate, a podsjetio je i kako su Ilijina glavica, Solska baza i Vukovarska ulica danas protočne i sigurne. „Sudjelovao sam u velikim filmskim projektima koji su promovirali naš grad širom svijeta. Lokrum, parkovi, šetnice i dječja igrališta ponovno su mjesta za sve generacije. Ulagali smo u sport, ali to je tek početak. Neću govoriti o drugima, neka pokažu što su napravili. Vi znate tko se uvijek borio za Dubrovnik, uz vašu podršku idemo još jače“, poručio je Raguž uz slogan – „Zajedno spremni“.
OBRAZOVANJE I ZDRAVLJE NE SMIJU
BITI LUKSUZ
Neke od prvih tema koje je Raguž otvorio nakon službene objave kandidature su zdravlje i obrazovanje, za koje poručuje kako ne smiju biti luksuz. „Nažalost, za mnoge građane Dubrovnika su to postali. Kada put do Zagreba postane skuplji od putovanja u inozemstvo, nešto nije uredu. Zamislite da vam je jeftinije otputovati u Pariz, nego u Zagreb. Apsurdno, ali nažalost istina je. Građanima Dubrovnika često je povoljnije otputovati u europske metropole nego u Zagreb, a najčešće tamo idu iz potrebe, zbog zdravlja i posla, a ne zbog razonode“, upozorava Raguž i dodaje kako je
vrijeme da se pruži stvarna podrška onima kojima je najpotrebnija – studentima, pacijentima, odnosno svim sugrađanima koji putuju zbog obrazovanja ili liječenja.
DO ZAGREBA ZA STUDIRANJE I
LIJEČENJE BESPLATNO
„Dok sam bio zamjenik gradonačelnika, uveli smo subvencije za letove Dubrovnik – Zagreb, a danas toga više nema. Građani Dubrovnika uplaćuju ogroman novac u državni proračun, a zauzvrat dobivaju zanemarujući odnos. Koga? Nacionalnog avioprijevoznika“, oštro će Raguž, čiji je stav jasan.
„Studenti koji studiraju u Zagrebu imat će pravo na jednu potpuno besplatnu avionsku kartu godišnje, a građani koji zbog liječenja moraju putovati u Zagreb
također će imati pravo na besplatnu povratnu kartu. I to ne samo jednom, nego kad god im zatreba, uz predočenje medicinske dokumentacije. Drugi pričaju, mi radimo“, zaključio je predsjednik stranke DUSTRA i kandidat za gradonačelnika Željko Raguž.
„Studenti koji studiraju u Zagrebu imat će pravo na jednu potpuno besplatnu avionsku kartu godišnje, a građani koji zbog liječenja moraju putovati u Zagreb također će imati pravo na besplatnu povratnu kartu. I to ne samo jednom, nego kad god im zatreba“
PREDSTAVLJEN PROGRAM ŽUPKE
Marko Miloslavić: „Pokrenut ćemo konkretne projekte i raditi isključivo u interesu stanovnika“
Župska stranka predstavila je svoj program temeljen na stvarnim potrebama stanovnika, a poseban naglasak stavljen je na rješavanje problema kanalizacije i prometnu povezanost s Dubrovnikom
Pred stotinjak stanovnika Župe dubrovačke, održano je predstavljanje izbornog programa Župske stranke pod nazivom „Župa 2030“. Skup su otvorili članica predsjedništva stranke Tina Grbić i kandidat za načelnika Marko Miloslavić, koji je u uvodnom govoru istaknuo važnost zajedničkog okupljanja oko ključnih pitanja razvoja lokalne zajednice.
OPĆINA NA USLUZI, NE NA TERET STANOVNIKA
Program „Župa 2030“ predstavljen je kao konkretan plan za naredne četiri godine, s fokusom na sustavnu komunalnu obnovu, širenje kapaciteta u odgoju i obrazovanju, jačanje kulturne infrastrukture, poticanje poduzetništva te veću dostupnost osnovne zdravstvene zaštite, a temeljen je na stvarnim potrebama stanovnika i usmjeren na ravnomjeran razvoj svih dijelova općine.
„Želimo Općinu koja će biti na usluzi, a ne na teret stanovnika. Vrijeme je da pokrenemo projekte koji su desetljećima zapeli u ladicama,“ poručio je Miloslavić. Također je naglasio važnost modernizacije Općinske uprave kroz uspostavu četiri nova upravna odjela, čime bi se omogućila brža i učinkovitija realizacija projekata.
PROŠIRENJE VRTIĆA, ŠKOLE, IZGRADNJA ŠETNICE...
Predstavljeni su i ključni strateški projekti: proširenje vrtića i škole kako bi se najmlađima osigurali ade -
kvatni uvjeti, izgradnja obalne šetnice, pokretanje Kulturnog centra i Memorijalnog centra Domovinskog rata te osnivanje Zavičajnog muzeja kao mjesta očuvanja lokalnog identiteta, razvoj sportskih i rekreacijskih sadr-
žaja te inicijativa za smještaj doma za starije osobe u objektu bivšeg hotela Galeb. Poseban naglasak stavljen je na prometnu povezanost s Gradom Dubrovnikom i rješavanje problema kanalizacije.
Program „Župa 2030“ predstavljen je kao konkretan plan za naredne četiri godine, s fokusom na sustavnu komunalnu obnovu, širenje kapaciteta u odgoju i obrazovanju, jačanje kulturne infrastrukture, poticanje poduzetništva te veću dostupnost osnovne zdravstvene zaštite, a temeljen je na stvarnim potrebama stanovnika i usmjeren na ravnomjeran razvoj svih dijelova općine.
O TURIZMU
Knežević: Naznake za sezonu su loše, potrebne su konkretne mjere!
Kandidatkinja za gradonačelnicu stranke Centar upozorila je da postoje naznake kako će se dogoditi loša turistička sezona i poručila kako nema vremena za čekanje
„Dok aktualna gradska vlast uvijek čeka da problemi nestanu sami od sebe, ja smatram da ispravna politika znači reagirati na vrijeme“, poručila je kandidatkinja stranke Centar za gradonačelnicu Dubrovnika Viktorija Knežević.
„Građani Dubrovnika sebi ne mogu priuštiti lošu turističku sezonu, za koju već postoje naznake da bi se mogla dogoditi. Voditi grad znači pravovremeno donositi odluke, a ne tražiti izgovore kada bude kasno“, izjavila je upozoravajući na javno dostupne podatke prema kojima Dubrovnik trenutno bilježi 22 posto manje dolazaka i 9 posto manje noćenja u odnosu na isto razdoblje prošle godine. „Najavljena globalna recesija, posebno na tržištima važnim za Dubrovnik poput američkog, britanskog i njemačkog, već pokazuje svoj utjecaj na turističke brojke. Iskustvo nas uči da se svaka kriza na tim tržištima vrlo brzo prelije i na nas“, upozorava Knežević.
NAZNAKE LOŠE SEZONE
„Kad god oni stegnu remen, naša sezona to osjeti. A sve što ovih dana gledamo, od geopolitičkih napetosti do sve izraženijeg trgovinskog rata, upućuje na to da ova sezona neće biti poput prošle, bez obzira na naša očekivanja“, iznijela je i dodala kako „zato nije vrijeme za čekanje, nego za djelovanje“.
„Grad Dubrovnik i Turistička zajednica moraju odmah iskoristiti sve dostupne alate – od ciljanog digitalnog marketinga do prilagodbe cijena i uvjeta u kulturnim ustanovama koje čine važan dio naše ponu-
de“, smatra Knežević.
Prema njezinom mišljenju, ključno je da se s turističkim sektorom otvoreno i redovito komunicira o tome što se poduzima, koji su sljedeći koraci i kakvi su planovi jer panika još nije počela, ali odgovornost podrazumijeva da se djeluje prije nego što dođe „pet do dvanaest“.
HITNO PODUZETI KONKRETNE MJERE
„Svaki od koraka mora biti usklađen s akterima u sektoru, jer upravo njihovo iskustvo i znanje moraju biti temelj za svaku odluku. Ovo nije trenutak za zatvorene sastanke i improvizaciju, već za zajedničko planiranje“, rekla je kandidatkinja za gradonačelnicu, naglašavajući da posebnu zabrinutost izaziva činjenica da su spomenuti postotci zbirni, što znači da uključuju i one koji dolaze zbog radnih dozvola
i privremeno borave u Dubrovniku.
„Stvarna slika mogla bi biti i lošija. Zato je nužno da se hitno poduzmu konkretne mjere, kako bismo spriječili teže posljedice ili ih barem ublažili. Jer nemamo luksuz da nas i ova situacija iznenadi, kao što snijeg redovito ‘iznenadi’ zimsku službu“, kazala je Knežević.
Prema njezinom mišljenju, ključno je da se s turističkim sektorom otvoreno i redovito komunicira o tome što se poduzima, koji su sljedeći koraci i kakvi su planovi jer panika još nije počela, ali odgovornost podrazumijeva da se djeluje prije nego što dođe „pet do dvanaest“.
SAGA SE NASTAVLJA
Muzeji
podnijeli prijavu DORH-u: “Bonačići koriste našu nekretninu, neka institucije istraže kako im to uspijeva“
Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljena je prijava zbog sumnje na nezakonito korištenje nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu Muzeja. Riječ je o ‘Vili Old House’ u povijesnoj jezgri u Palmotićevoj ulici, a koju prema navodima Muzeja koristi obitelj Bonačić, bez suglasnosti ostalih suvlasnika
Dubrovački muzeji dostavili su Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku prijavu zbog sumnje na nezakonito korištenje nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu Muzeja, odlučeno je to na sjednici Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja koja je održana ovoga utorka. Riječ je o nekretninama koje se nalaze u povijesnoj jezgri, a koje prema navodima Muzeja, između ostalih, koristi obitelj Bonačić, bez suglasnosti ostalih suvlasnika.
Na temelju dostupne dokumentacije, Muzeji tvrde kako obitelj Bonačić navedene nekretnine koristi za komercijalne svrhe, uključujući turistički najam, bez ovlaštenja, čime je ostvarena znatna materijalna korist. Upravni odbor Muzeja smatra kako je time moguće nanesena šteta njihovoj imovini, zbog čega su pokrenuti sudski postupci, ali i podnesena kaznena prijava. Muzeji također izražavaju sumnju u zakonitost određenih upravnih rješenja koja su tijekom godina izdana, uključujući potvrdu o etažiranju iz 2020. godine i rješenje o pružanju turističkih usluga iz 2009., za koje tvrde da su izdani bez znanja i suglasnosti drugih suvlasnika.
Predsjednik Upravnog vijeća Muzeja, Nikša Raspopović, istaknuo je u službenom dopisu kako postoji sumnja na moguće nepravilnosti i koruptivne radnje, koje bi trebale biti predmet istrage nadležnih institucija. Pritom naglašava da je nužno djelovati unutar zakonskih okvira kako bi se zaštitila imovina Dubrovačkih muzeja, kao i pravo na pravično postupanje svih suvlasnika. Upravni odbor također je reagirao na javne izjave kandidatkinje za gradonačelnicu
Anite Bonačić Obradović, koja je, kako navode, iznijela netočne informacije o predmetnoj nekretnini u javnosti. Muzeji ističu da im nije cilj ulaziti u političke polemike, već isključivo zaštititi svoja vlasnička prava putem pravnih mehanizama. Također je naglasio kako su muzeji proces za zaštitu svoje imovine započeli još 2021. godine, odnosno znatno prije nego što je Anita Bonačić Obradović istaknula svoju kandidaturu. Kao dodatni korak, Upravni odbor odlučio je sve informacije o dosadašnjim radnjama, uključujući spornu dokumentaciju i pravne korake, dostaviti Općinskom državnom odvjetništvu na uvid i daljnje postupanje.
Predsjednik Upravnog vijeća Muzeja, Nikša Raspopović, istaknuo je u službenom dopisu kako postoji sumnja na moguće nepravilnosti i koruptivne radnje, koje bi trebale biti predmet istrage nadležnih institucija.
O ŽIVOTU, ODNOSIMA, POLITICI...
Anita Bonačić Obradović
osobno: „Obitelj mi je svetinja, a Dubrovnik moj dom“
Kandidatkinja je za gradonačelnicu Dubrovnika stranaka SDP i Srđ je
Grad/Možemo!, odnosno koalicije ‘Slobodno’. Osim što je političarka, ona je i majka, supruga, kćer, sestra, prijateljica... Građani naravno trebaju čuti sve o idejama, problemima i rješenjima koje kandidati nude, ali trebaju saznati nešto i o ljudima koji traže povjerenje za upravljanje gradom. Zato ovaj put s Bonačić Obradović razgovaramo osobnije, o njenom životu prije politike, osjećajima, obiteljskim odnosima, greškama i svemu onome što čini život jednog čovjeka, pa i političara
Doktorica ste dentalne medicine, radite li još uvijek?
Na porodiljnom sam s trećim djetetom jer sam htjela sve ono što nisam uspjela s prvo dvoje. S njima sam se jako brzo vratila na posao, a i radila sam do zadnjeg dana s ogromnim trbuhom kad je već bilo teško prići stomatološkoj stolici i pacijentu. U trećoj trudnoći sam zadnji mjesec ležala u bolnici zbog nedostatka plodne vode. To je bio težak period jer je starijima bilo teško objasniti zašto je mama mjesec dana u bolnici, ako je s bebom sve uredu. Ipak, upoznala sam prekrasne ljude s kojima je bilo lakše podnositi to vrijeme, a i cijelo osoblje na odjelu je predivno. Na porodiljnom sam do srpnja, a onda ćemo vidjeti što dalje.
Što dalje ovisi o tome hoćete li postati gradonačelnica?
Kad postanem gradonačelnica, a po svim anketama i reakciji sadašnjeg gradonačelnika koji se ustrtario – hoću, onda moram pustiti stomatologiju neko vrijeme sa strane. Neće biti lako jer je to moja prva ljubav, ali uvijek sam znala da će uz stomatologiju biti još nešto. Iskreno, nikada nisam mislila da će to nešto biti politika. Od učlanjenja u SDP 2007. do danas, sve se dogodilo puno ozbiljnije nego što sam ikad mislila. Kada me kolega 2021. zamolio da budem kandidatkinja za zamjenicu, u vrijeme kad je SDP bio u velikim problemima, shvatila sam to kao izazov. Taj drugi vijećnički mandat koji smo osvojili bio je pravo iznenađenje i sjećam se prve konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća kada sam išla tamo, a nisam niti znala gdje idem i sve je bilo skroz novo i nepoznato. Čak sam i tada mislila kako ću bi-
ti samo potpora, a onda se dogodilo sve što se dogodilo i došla sam u prvi plan kao v.d. predsjednice
SDP-a Dubrovnik. Zasukala sam rukave i htjela sam se dokazati jer su mi kao djetetu političarke često govorili – ‘ona je tu zbog mame’.
Sjećate li se kako ste se osjećali kada se vaša majka politički angažirala? Politika ipak stavlja veliko povećalo nad živote obitelji. Osjećala sam se jako ponosno. Odgojena sam kao kćer dvoje stomatologa u malom gradu i već sam zbog toga kao dijete bila pod povećalom. Uvijek sam pazila kako se ponašam jer je postojao pritisak u smislu da je početni skalin dignut visoko. Nisam mogla početi od dna, kako u stomatologiji, tako i u politici. Od mene se očekivalo da o stomatologiji sve znam kao da radim već 35 godina pa nisam imala mogućnost za početničke greškice. Isto je bilo i u politici, u Vijeću si nisam smjela dopustiti izgovoriti nešto ‘glupo’ jer bi se to dočekalo ‘na noževe’, sve zbog toga što postoji očekivanje od kćeri političarke. Na kraju, kod mene je od početka prevladavao osjećaj velikog ponosa zbog mame, a onda me i guralo da sama budem bolja.
Želja svakog roditelja je u konačnici napraviti dobar život svome djetetu, ali razmišljate li jeste li ih ipak opteretili vlastitim političkim angažmanom? Prepoznaju ih ljudi, možda imaju i neke nelagodne situacije koje neće uvijek podijeliti s vama... Ipak su oni puno mlađi nego što ste vi bili u vrijeme kada se vaša majka politički angažirala. Djeca su mi otvorena i puno razgovaramo. Ivor recimo dosta pita o politici, zna sve predsjednike na-
Piše Petra Srebrović foto privatni album
Anita Bonačić Obradović s ocem Žarkom Bonačićem
cionalnih stranaka i ima svoje stavove o njima. Svi troje su jako ponosni kad vide plakate, a smiješno mi je kad je dvogodišnji Mark došao kraj stupa kod pošte u Lapadu jer smo gledali plakat jedne pred-
Intervju 23
stave, a on je pitao – a đe je mama? Još jedna smiješna priča je kad su u razredu prošle godine crtali mame za Majčin dan, nekoliko me žena nazvalo u smijehu kako su odmah prepoznali koja sam ja. Kad sam došla na izložbu imala sam što vidjeti, sve su mame nacrtane s cvijećem u kosi dok je Ivor mene nacrtao s majicom na kojoj piše ‘Rijeke pravde’. Korini je 12 godina, ona je najstarija i najzrelija pa me i pitala zašto se kandidiram. Objasnila sam joj kako to radim i zbog njih jer želim bolji grad gdje se cijeni rad, trud, da nije bitno ime i stranka nego kvaliteta. Ona to razumije, ali naravno da sada u kampanji kada puno vremena provodim vanka, svi troje pitaju kad će sve završiti i kada ćemo imati više vremena. Ipak, svaki trenutak, i kada nemam trenutka, izdvojim vrijeme za njih, od igre i odlaska u kino do škole, domaćeg rada, sastavljanja lekcija... Na kraju dana, vrijeme za djecu moram imati jer njih ne zanima kojim se poslom bavim niti jesam li političarka, za njih sam uvijek mama i to je broj jedan. Djeca će mi oprostiti na angažmanu koji iziskuje puno vremena, ali naravno da im bude teško kada vide kamere koje snimaju kuću, zid... Vidjeli su i kako određeni mediji preskaču zid kako bi slikavali unutra. Te ružne stvari se ne događaju zbog mog bavljenja politikom, nego zbog onih s druge strane koji me žele uništiti od kada sam se ozbiljno dignula na utakmici. Zbog toga je politika prljav posao, zbog onih koji ga takvim čine, jer ovo više nije borba idejama
Anita Bonačić Obradović i suprug Ivica Obradović
i programima nego udarima na obitelj. Ono što meni rade, ja ne bih radila nikada nikome jer očito postoje ljudi koji obitelj uzimaju zdravo za gotovo, ali meni je moja obitelj svetinja.
Tko je onda na prvom mjestu, Grad i politika ili obitelj?
Obitelj. Upravo zbog obitelji i budućnosti djece sam se krenula ozbiljno baviti politikom. Svi se mi zapravo bavimo politikom, jer politika je komentiranje na društvenim mrežama pod svojim ili skrivenim imenom, politika je i kada razgovaramo u kafiću, a čovjek ne može biti apolitičan kada je politika u svim porama društva. Ja sam samo učinila jedan korak više jer sam vidjela veliko nezadovoljstvo koje želim riješiti. Tijekom četiri godine u Vijeću usmjerila sam 250 tisuća eura iz proračuna za žene poduzetnice, za nagrade djeci i mentorima, subvencioniranje medicinski potpomognute oplodnje...
O tim temama dosta govorite na Vijeću. Jednom ste poručili kako žene nisu rođene da šute, slušaju i trpe. Je li mama i supruga Anita feministica? Za jednakost sam jer mislim da žena može sve što i muškarac. Moji sinovi će pokupiti suđe sa stola jednako kao i kćer. Govorim im i da je normalno da muški mogu zaplakati i pokazati emocije jednako kao žene. Sa suprugom uvijek sve dogovaram uvažavajući jedno drugo. Rekla bih da sam emancipirana žena koja djecu uči kako ne smiju ovisiti ni o kome i da uvijek svojim rukama sebi mogu priskrbiti plaću.
Hoće li otac iznajmljivati stan u Gradu i suprug kuću u Lapadu ovo ljeto, s obzirom na sve optužbe koje su išle na vaš račun; od toga da stan u Gradu nije čistog vlasništva, do toga da su zid i bazen u Lapadu izgrađeni bespravno? U Palmotićevoj je moj otac legitimno dobio dozvolu za iznajmljivanje. Postoji i papir gdje Muzeji traže očitovanje Županije za tu dozvolu, a Županija im potvrđuje kako je sve legitimno. Tu je ubiti HDZ de-
mantirao HDZ. Kuća se može i dalje normalno iznajmljivati, stanarska prava smo svi imali i kuća je otkupljena pa postoji i račun. Nažalost, Muzeji su pokušali kroz medije pritiskati sud u jednom postupku koji treba ići svojim tijekom. Što se tiče kuće u Lapadu, ona se iznajmljuje godinama. Sada kada ankete pokazuju kako u drugom krugu pobjeđujem, onda je njima to odjednom problem. U kupoprodajnom ugovoru kojeg je moj suprug sklopio s Gradom piše kako se trebaju riješiti imovinsko-pravni odnosi na čestici koju onu uporno ne žele prodati. Ako oni odbijaju prodati, što rade? Ucjenjuju. U rješenju je zid na obiteljskoj građevinskoj čestici i tu postoji od 1968. godine. Mene zanimaju problemi koji se tiču građana, poput parkinga u Mokošici koji nema uporabnu dozvolu i koji je uzrokovao klizište privatnih kuća. Zatim cesta Tamarić za koju je Franković pozvao ljude da je koriste, a sad se ‘vadi’ kako je to gradilište jer je cesta uništena zbog aktivnog klizišta. Građani Dubrovnika su zakinuti za prostor preko puta Kneževog dvora koji je dan Županiji, pa župan to komercijalno iznajmljuje. Problem je što je u Vučini na Pelješcu, u prirodnom rezervatu, navodno izgrađena kućica u vlasništvu gradonačelnika. Zašto nema GUP-a, ide li se niz dlaku pojedincima? Prebacuju li se najbližim suradnicima zelene površine u građevinske? Zašto je rekao ne garaži na Montovjerni, defibrilatorima u školama, vaučerima za roditelje na početku školske godine, podizanju mirovina za umirovljenike? To su pitanja na koja građani trebaju dobiti odgovor. Gradonačelnik se treba baviti kvalitetom života građana, a ne oponentima.
Odrasli ste u Gradu, kakvo je dijete bila Anita, netko tko vodi ili ekipu slijedi, poslušna ili buntovnica?
Bila sam buntovna, svestrana, borac za pravdu i užasno me živcirala nepravda. Pretežno sam ekipu vodila pa sam bila i predsjednica razreda. Iako odlična učenica, radila sam i spačke pa je bilo tu obružavanja. Kako nikad nisam bila kampanjac nego sam imala dobre radne navike, onda sam sve kombinirala, pa i izlaske. Uvijek sam bila zadnja koja ide doma. I danas kad se nalazimo na proslavama mature, zabave su odlične, a zadnji put smo ‘upali’ na vjenčanje razrednog kolege. Možemo biti sretni što su tadašnje zabave u Bourbon streetu, Ferrariju i Galeriji ostale samo u glavama kao uspomena jer nije bilo mobitela i društvenih mreža.
Kako ste upoznali supruga?
Ivica i ja smo bili najbolji prijatelji. Dijelili smo savjete jedno drugome o vezama i bili uvjereni kako postoji muško-žensko prijateljstvo, ali toga očigledno nema. Osvojila me njegova rečenica da mu dam šansu jer će me učiniti najsretnijom na svijetu. Prvi poljubac je bio uz nezaobilaznu pancerotu iz Glavinića i ledeni čaj. Baš sam osjetila da je to ono nešto. Danas imamo troje djece i milijun obaveza, prepiremo se i nije nam najidealnije kao što nije nikome, ali i dalje me nasmijava kad sam loše volje. On je takav tip, ima jedno veselje i igru u sebi, a takav odnos ima i s djecom, od škakljanja i igre do posebnih trenutaka. Ono što mi je obećao, to i dalje ispunjava, što stvarno cijenim.
Anita Bonačić Obradović sa suprugom Ivicom i djecom
Je li vam njegove objave na društvenim mrežama otežavaju ovo razdoblje? Jeste li tražili da takav život ‘stavi na čekanje’ dok traje kampanja? Nisam jer to onda ne bi bio on, niti bih ja bila ja, niti bismo mi bili mi. Nikad mu nisam rekla da nešto smanji jer ne vidim potrebu kad ništa nismo pokrali, sve novce koje imamo zarađujemo vlastitim trudom i radom. Onaj tko zna mog supruga zna da je on duša zabave i unosi veselje. Zašto ga prozivati zbog toga? Onda to ne bi bio autentični Ivica jer ga ja volim takvoga kakav jest, a ne želim da glumi nešto što nije. Ivica je jako dobra osoba koja je uvijek prva spremna pomoći bilo kome, najbolji tata i muž na svijetu. Svatko od nas ima vrline i mane, ali njegovo veselje je ono što najviše volim kod njega.
Pribokava vam se kako kao socijaldemokrat trebate razumjeti sve probleme onih koji preživljavaju od plaće do plaće, spenze kupuju na rate, kasne u plaćanju računa i slično, a da sami takav život ne poznajete. Tko kaže da ne poznajem? Socijaldemokracija je društvo koje cijeni znanje, trud i sposobnost, a ne veze, političku podobnost i stranačku iskaznicu. Da svaki građanin ima stvarnu priliku, to je srž socijaldemokracije. Za mene je ključna dostupnost zdravstva i školstva, da čovjek ne mora imati novce za liječenje ili za pružiti djetetu dobro obrazovanje. Uostalom, startali smo od nule. Za kuću u Lapadu imamo ogromni kredit i hipoteku kao svi ljudi i da bi vraćali kredit moramo je iznajmljivati. Plaćamo raču-
ne i imamo razne troškove kao i svi naši sugrađani.
Gdje onda živite ljeti?
Imamo dobru obitelj, pa onda ide ona – gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.
Kakvi su karakteri djeci, tko je više na vas, a tko više na supruga?
Korina karakterno možda ima malo više Ivice. Dumat će puno u sebi, ali ima sposobnost da bez puno emocija analizira stvari, što je za curicu njenih godina super. Jako dobro procjenjuje ljude koji su dobri, za nju kažu kako je jako dobra prijateljica koja uvijek staje u obranu slabijih, ima svoj stav i nije povodljiva. To me baš čini ponosnom. Ivor je veseljak na Ivicu i skida pjesme nevjerojatno, ima sluh i lijepo pjeva, žao mi je što se ne bavi muzikom. Emotivac je i veliki borac za pravdu, sviđa mi se što će uvijek bez problema reći oprosti ako nešto pogriješi, to je povukao na mene. Jako je razuman, ali i tvrdoglav. Za Marka mi govore da je fizički na mog tatu, ali i na mene kad sam bila beba. Vidim dozu zafrkancije u njemu, on već sada s dvije godine zbija šale i radi spačke. Tvrdoglav je i točno zna što želi. To je možda teže nama roditeljima, ali za djecu je super jer oni trebaju imati svoje stavove i slobodu.
Koje mane vidite kod sebe? Jeste li osvetoljubivi?
Nekad sam tvrdoglava, a nekad brzopleta. Nisam osvetoljubiva jer mislim da sve uvijek dođe na svoje i da vrijeme pokaže. Ima božje pravde, u to se uzdam. Pred Bogom sam čista, svjesna da nikome nisam ništa nažao učinila, a vjerujem da dobro uvijek izađe na vidjelo i da onaj tko radi zlo, to radi i sam sebi.
Koja vam je najveća greška u životu?
Žao mi je što ranije nisam ušla u politiku jer se osjećam stvarno dobro. Volim biti okružena ljudima i timski rad. Još jedne stvari mi je žao. Kada odrastamo svi nekako zamišljamo dvoje djece pa ni mi nismo planirali treće. Ali to treće dijete je nevjerojatno i količina divne energije koju daje. Voljela bih da smo o trećem djetetu razmišljali ranije jer bi onda možda tu bilo i četvrto.
Imate li (vremena za) hobije?
Čini mi se da mi je hobi razvoziti djecu po treninzima. Sport nam je bitan u familiji pa žao mi je što nemam malo više vremena za tenis. Učila sam francuski nedavno. Volim organizirati djeci maškarane rođendane, napravim super muffine, torte... Ne volim baš ono svakodnevno kuhanje, ali volim spravljati nešto komplicirano. Radim fenomenalnu buzaru, punjenu teletinu i šnicele u toću, a želim od tate naučiti praviti najbolji bakalar na svijetu i crni rižot. Sad su u politici ipak više tećice od baba i dida jer slobodno vrijeme volim posvetiti djeci, pa i kuća nekad nastrada u neredu. To sam naučila od mame i skidam joj kapu. Kad je bila na specijalizaciji i učila za jedan teški ispit u Zagrebu, na telefon je meni pomagala napisati referat za školu. Nije mi to tada niti rekla i opteretila me, kasnije sam saznala. Takva sam i ja. Ako vidite na Vijeću da tipkam na mobitel, to ne moraju bit prepiske između stranačkih kolega, nego pomažem djeci kad me trebaju.
REVOLT ZBOG
‘ZMIJSKOG BRDA’
Pelješki lovci: Oteli su nam lovište i sad je devastirano, a krivolovci se ozljeđuju
Lovište na sv. Iliji danas je pod upravljanjem Hrvatskih šuma, a lokalni lovci govore kako se njime ne upravlja ispravno te da zbog toga nedostaje divljači
Članovi Lovačkog društva Pelisac iz Orebića revoltirani su stanjem poznatog loviša Sv. Ilija na zapadnom dijelu Peljšca. Riječ je o nekada nepristupačnom brdu sa samo par muflonske divljači, koje su članovi ovog društva radom i odricanjem pretvorili u renomirano i poznato lovište. Ono je sada pod upravom Hrvatskih šuma, a pelješki lovci upozoravaju kako je devastirano!
“Bili smo magnet za lovce iz cijelog svijeta da bi, dok smo u Domovinskom ratu branili svoj poluotok, netko bez natječaja i bilo kakve odštete, to lovište ‘potezom pera’ oduzeo našem matičnom lovačkom društvu Pelisac i predao ga na 40-godišnje upravljanje Hrvatskim šumama”, požalili su se nezadovoljni lovci. Pričaju i kako su jednoglasno izglasali zahtjev za povrat lovišta, i to više puta uz potporu župana Nikole Dobroslavića te načelnika sve četiri pelješke općine: Tomisalva Ančića, Jakše Frankovića, Vlatka Mratovića i Vedrana Antunice. “Podržao nas je i Hrvatski lovački savez, ali nažalost nismo uspjeli. Nekad svjetski prepoznatljivo lovište, lošim je gospodarenjem došlo u potpuno neprimjereno stanje za Pelješac, županiju i Hrvatsku. Tvrdimo da bi, ako nam se lovište vrati, pelješki lovci svojim radom, odricanjem i postignutim rezultatima sigurno podigli kvalitetu ponude lovnog turizma”, govore lovci koji su o svemu razgovarali i sa, sad već bivšom ministricom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Marijom Vučković.
“Sve je ostalo bez željenog učinka. Stoga se mi lovci, ali i brojni mještani pitamo - što su mještani i lovci Orebića skrivili državi da nas tako uporno ignorira?”, pitaju.
REVOLT I REZIGNACIJA
Naglašavaju i kako je “apsurd da je pored tri župa-
nijske šumarije, upravljanje dodijeljeno Šumariji Split koja ga je, po tko zna kojoj logici te iz samo njima znanog razloga, dala na upravljanje šumaru iz Makarske“.
“Nezadovoljni smo, a revolt postupno prelazi u rezignaciju“, govore i dodaju kako se ipak neće predati. „Lovište Sv.Ilija ili Monte vipera (“Zmijsko brdo“), kako ga mnogi nazivaju, bilo je baza za muflona, zeca, jarebicu i divlju svinju. Danas je devastirano i prazno, nema pravih trofeja. Nema valjanog gospodarenja lovištem niti plemenite divljači jer je istrijebljena, vrši se krivolov, a ne unosi svježa krv“, iznose i dodaju kako u lovištu odavno nije bila ni inspekcija.
„Pitamo se do kad će taj bezobrazluk trajati? Što to moramo uraditi da bi konačno dobili bilo kakav odgovor nadležnog Ministarstava? Istina, tijekom dugogodišnjih zahtjeva jednom smo, ipak, dobili šturi, sramotni i bahati, za nas ponižavajući odgovor državnog tajnika Šime Mršića. On je, uopće ne ulazeći u srž problema, ustvrdio kako nisu u mogućnosti raskinuti ugovor jer Hrvatske šume uredno izvršavaju obveze. Zar stvarno moramo napraviti nekakvu aferu ili glupost da bi se netko konačno sjetio kako mora reagirati na naše zahtjeve?“, pitaju razočarani lovci. Navode i usporedbu sa susjednom lovačkom udrugom “Muflon“ iz Potomja koja nije imala muflonsku divljač, a danas je po toj divljači poznata i priznata. Slično je i u drugom susjednom lovištu Kuna, gdje gospodare domaći lovci. Ogorčeni lovci sa zapada Pelješca procjenjuju kako je na opisani način, samo do razdoblja korone, u privatne džepove otišlo oko 300 tisuća eura. S žalom naglašavaju kako Ministarstvo poljoprivrede uopće još nije ušlo u predočenu problematiku, a da se prema njima ponašaju neprihvatljivo i bahato jer se državna vlast, odnosno nadležno Ministarstvo poljoprivrede
“Bili smo magnet za lovce iz cijelog svijeta da bi, dok smo u Domovinskom ratu branili svoj poluotok, netko bez natječaja i bilo kakve odštete, to lovište ‘potezom pera’ oduzeo našem matičnom lovačkom društvu Pelisac i predao ga na 40-godišnje upravljanje Hrvatskim šumama”, govore nezadovoljni lovci.
Piše Ahmet Kalajdžić FOTO: Ahmet Kalajdžić
Bivši lovočuvar LD Pelisac Jugomir Marušić
Bivši predsjednik LD Pelisac Juroslav Bikić
Naglašavaju i apsurd kako je “pored tri županijske šumarije, upravljanje dodijeljeno Šumariji Split koja ga je, po tko zna kojoj logici te iz samo njima znanog razloga, dala na upravljanje šumaru iz Makarske“.
“nije udostojilo oglasiti osim jednim šturim priopćenjem bez odgovornog ulaska u problem“.
VEĆ GODINAMA BEZ RJEŠENJA
Sve potvrđuje i član Izvršnog odbora LD Pelisac, zadužen za rješenje lovišta Sv.Ilija, Ivo Jurišić koji naglašava kako se izgradnjom Pelješkog mosta i novih cesta kao hvalevrijedne infrastrukture, dogodilo da su dva lovišta ispresijecana i na mjestima je onemogućen prijelaz divljači. No, to je trenutačno manje značajno od činjenice da se lovištem, prema njihovim navodima, ne upravlja adekvatno.
„Pisao sam bivšoj resornoj ministrici Vučković i naglasio da je ne poštujem jer ni ona nas ne poštuje. Mi znamo što je ugovor i nije sporno da se naknada uredno plaća. I mi bi je plaćali, ali je sporno što su ukrali naše lovište i dali ga Hrvatskim šumama bez natječaja. Sporni su devastacija i lov bez adekvatnog nadzora, sporno je da inspekcija ide u druga lovišta, a ne i ovdje. Ne poštuje se stav Pelješčana; od mještana do načelnika, lovačkih saveza države i županije. Napisao sam joj da je sporna krađa pelješkog
bogatstva koje smo mi stvarali, a da je ona na to gluha i slijepa te da je sramotno kako razmišlja“, govori. Jurišić ističe da Pelješac ima još jedno lovište, ali bez muflona, pa se pita zašto država ne uzme to lovište i napuči ga muflonima.
„Ali ne, uzeli su naše, a ono lovište je zakupilo LD Kuna. Tamo su pustili muflone i valjano gospodare, a naše je lovište sad dio Šumarije Blato. No, da je naše i da njime upravlja šumar s Pelješca, ne bi bilo devastacije lovišta kakvu imamo“, govori.
Jurišić govori da mu je 2023. i bivši predsjednik uprave Hrvatskih šuma Nediljko Duić obećao rješenje problema lovišta u korist Pelješčana. No, rezultat je poznat: nakon afere ‘Nakaze’, Duić više nije na istoj dužnosti, ali je stanje u lovištu i dalje alarmantno. O tome svjedoči i nedavni incident kad je u krivolovu propucan i teško ozlijeđen jedan od lovaca, inače policajac u civilu.
Zbog navedenih problema, obratili smo se i Hrvatskom lovačkom savezu iz kojeg nam je odgovoreno kako oni nisu nadležni za pitanja zakupa, nego su osnovani u cilju predstavljanja hrvatskog lovstva
Staro vodstvo LD PElisac je umorno, ali nema predaje - Marušić, Jurišić, Bikić i Petković
Biivši tajnik LD Pelisac Jakov Spaso Petković
Ovlaštenik LD Pelisac za povrat lovišta Ivo Jurišić
u zemlji i inozemstvu, brige o zaštiti prirode i očuvanja njezina prirodnog staništa, uzgoja i pravilnog lova divljači, provođenja edukacija lovaca, lovočuvara, ocjenjivača trofeja divljači te njegovanja lovačke etike i običaja.
HRVATSKE ŠUME: LOVIŠTE NIJE ZAPUŠTENO NITI DEVASTIRANO!
Iz Ministarstva poljoprivrede su na isti upit odgovorili da je do 31.ožujka 2036. godine sklopljen ugovor s Hrvatskim šumama koje, kao lovoovlaštenik tog lovišta, poštuju ugovorne obveze i “trenutačno nema opravdanih razloga ni zakonskih pretpostavki zbog kojih bi prije isteka roka na koji je sklopljen ugovor, Ministarstvo kao davatelj prava lova jednostrano raskinulo ugovor s lovoovlaštenikom“. Također, objasnili su kako bi u slučaju jednostranog raskida ugovora od strane davatelja prava lova kao i sporazumnog prekida ugovora, u skladu s Zakonom o lovstvu, za to lovište raspisali javni natječaj za davanje zakupa prava lova. Članovi Udruge mladih Orebić su pozvali sve nadležne da “zaustave nekontrolirani lov koji ugrožava sigurnost i slobodu kretanja svih građana“. Hrvatske šume nazivaju „lošim i bahatim gospodarom lovišta“, a iznijeli su im zahtjev da se “lovište vrati kome i pripada, a to znači lokalnom stanovništvu“. Josip Šešelj kao rukovoditelj Službe za lovstvo, ugostiteljstvo i turizam Hrvatskih šuma odlučno opovrgava tvrdnje lovaca sa zapada poluotoka Pelješca. „Lovište Sv.Ilija nije ni zapušteno niti devastirano! Jedino smo državno lovište kojim se gospodari sukladno svim zakonima i lovno-gospodarskim planovima. Za razliku od okolnih lovišta odakle upiru prstom i žale se na nas, ovo lovište ima uređene sve čeke i puteve, a pojilice i hranilice se uz to redovito pune. Dođite i uvjerite se kako radimo, naš lovnik će vas provesti. Sve je kako treba, a pojilice ljeti punimo s više cisterni i nikad nisu prazne. Lažu kad kažu da je jedna čeka nezakonito nedaleko pojilišta! Hranilice i pojilice možemo staviti gdje hoćemo, bitno je da su dostupne divljači“, iznosi Šešelj. Za posjeta Orebiću razgovarali smo i sa, sad već bivšim, vodstvom LD Pelisac. Dojučerašnji predsjednik Juroslav Bikić ukazuje i na činjenicu kako nagla izgradnja Orebića prema brdu znači smanjenje lovišta i da puška ne smije opaliti od Stankovića do Vignja.
„Jedino domaći puk može održati tako veliko lovište kao što je Sv.Ilija. Mi najviše želimo pokrenuti lovni turizam, što će povećati i članstvo. Sad nas je tek 62 matična lovca i sedam pridruženih članova. Zbog svega smo izgubili volju i djelujemo čak depresivno. Stoga smo i mijenjali vodstvo udruge te očekujemo novu energiju. Osjetivši želju za promjenom, Pelisac je odškolovao mlade lovce i lovnike, pomladili smo upravu. Ne odustajemo od povrata, ali je sustav takav da povrat može narediti samo premijer Plenković“, govori Bikić.
STRUKA ZNA: DIVLJAČ JE IZVRSNA!
Bivši tajnik Jakov Spaso Petković kaže da im država ne bi uzela Sv.Iliju, da lovište nema muflona. „Mufloni su tu od 1975., a mi smo vrijedno skrbili o svemu, pa i donosili nove mužjake kao ‘svježu krv’.
Snagu za povrat nemaju ni ministri, jer sve drži interesna grupa, ne s ciljem da se obogati, nego da uživa! To može promijeniti samo blagoslov premijera. Mnogo je okoštalih interesa, ali je najveći problem što se uopće ne unose novi muški ovnovi te je došlo do degeneracije. Jer, zna se da se svake tri godine mora uvesti novi mužjak da bi stado bilo zdravo i jako. Istodobno se svukud gradi, a lovište se smanjuje“, rezigniran je Petković.
Bivši lovočuvar Jugomir Marušić prisjeća se kako je lovište, prije oduzimanja, bilo veliko i uspješno s više od 350 muflonske divljači. „Pohodili su nas lovci iz cijele Europe, pa i Meksika i SAD-a. Sjećam se da mi je iz Dubrovnika javljeno kako ćemo ostati bez lovišta, da nam spremaju zamku i kako tvrde da smo ga upropastili i hoće ga preuzeti. Tako je i bilo: stigao je dopis kojim LD Pelisac optužuju za uništenje lovišta, a tada neiskusno novo vodstvo, potpisuje nalog, ‘optužuje se’ i gubimo lovište! Kao lovočuvara me uzimaju Hrvatske šume, ali sam vidio da su sve uzeli da bi oni mogli doći i uživati. Radio sam još godinu i više im nisam trebao jer uz mene nisu mogli ništa iznositi. Od tad je divljač uništena“, priča nam Marušić pa uz uzdah dodaje kako su „tražili kako uzeti lovište da se može pljačkati“.
„Kako tad, tako i danas kad nema ni stotinu divljači! Da, lovci još dolaze, ali se događaju krivolov i ranjavanje. Sad su bogata susjedna lovišta u Potomju i Dubravi-Vrućici, a ovo neće biti sve dok ne dođe u naše ruke!“, zaključuje.
“Nezadovoljni smo, a revolt postupno prelazi u rezignaciju. Ipak, ne predajemo se! Jer, lovište Sv.Ilija ili Monte vipera (“Zmijsko brdo“), kako ga mnogi nazivaju, bilo je baza za muflona, zeca, jarebicu pa i divlju svinju. Danas je devastirano i prazno, nema pravih trofeja. Nema valjanog gospodarenja lovištem niti plemenite divljači jer je istrijebljena, vrši se krivolov, a ne unosi svježa krv“, iznose i dodaju kako na brdu odavno nije nije bila ni inspekcija.
Panorama Orebića i brda s lovištem Sv.Ilija
Dio lovačkih trofeja
PONEDJELJAK, 14.4. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
UTORAK, 15.4. doručak dana
Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir
SRIJEDA, 16.4. doručak dana
Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem
Menu dana
Dalmatinska Pašticada Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima
ČETVRTAK, 17.4. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
PETAK, 18.4. doručak dana
Chia puding (N, L, G) sa probiotik jogurtom, granolom i voćem
Menu dana
Brodet
Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom
SUBOTA, 19.4. doručak dana Poširana jaja
s dimljenim lososom, zelenim šparogama
Menu dana
Špageti Bolognese
Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice
NEDJELJA, 20.4 doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom
Menu dana
Gregada
Domaće ribarsko jelo
pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina
JER ZDRAVLJE JE NAJVAŽNIJE
Body Balance centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju
Centar je sada raspoređen na više sektora s ciljem pružanja sveobuhvatne skrbi o zdravlju na jednom mjestu
Body Balance Centar je multidisciplinarni centar za kondicijsku pripremu sportaša, fitness i rekreaciju, kineziterapiju, manualnu terapiju i nutricionizam. Dubrovački dnevnik u svakom broju predstavlja po jedan segment ovog kvalitetnog i hvaljenog Centra, a ovaj put predstavljamo Centar za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju.
PRVI KORAK KA ZDRAVLJU
Prvi posjet Body Balance Centru za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju započinje detaljnim inicijalnim pregledom i terapijom (ako je potrebno). Ovaj prvi susret osigurava postavljanje preci-
zne i detaljne analize stanja pacijenta, uzimajući u obzir i prethodna stanja s ciljem oblikovanja plana terapija.
Započinje razgovorom s klijentom prikupljajući informacije vezane za povijest bolesti, simptome, analizu biokemijskih parametara (krvna slika) i MR / RTG / CT snimaka.
Nakon razgovora, slijedi manualni pregled; analiza posture, mišićni testovi, mjerenje raspona pokreta, palpacija tkiva, ispitivanje živčanih struktura, provjera kretanja visceralnih organa primjenom ortopedskih, neuro -
Sljedeći korak jest manualni tretman s ciljem oslobađanja i otklanjanja boli. Koja će se vrsta terapije koristiti ovisi o složenosti dijagnoze i potrebama klijenta; o tome se najčešće odluči u datom trenutku, a nerijetko se koriste kombinacije terapeutskih tehnika s ciljem efikasnog i ugodnog tretmana.
KORAK UNATRAG OD ZDRAVLJA
Stručnjaci iz Centra za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju pomoći će svima onima koji imaju problema s:
Sve one koje muče navedene tegobe, sada su korak unatrag od zdrav-
lja! Sve što trebaju jest s punim se povjerenjem obratiti stručnoj ekipi Centra za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju te svoje učiniti taj važan korak koji ih dijeli od dobrog zdravlja i bolje kvalitete života.
Sve one koje muče navedene tegobe, sada su korak do zdravlja! Sve što trebaju jest s punim se povjerenjem obratiti stručnoj ekipi Centra za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju te svoje učiniti taj važan korak koji ih dijeli od dobrog zdravlja i bolje kvalitete života
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Ivan, Milana i Roza - voljena kćerkica se radije na “romobilu” nego u kolicima za bebe voza
Luka, Ivana, Nina, Mara, Marina, Leona, Mario i Ante - studentima Medija je s iskusnim mentorima užitak terenska nastava iz predmeta Televizija
Mario, Maro i Ervin - stigao je novi alat, mreža prostrica, poželimo u njoj vrijednim ribarima puno ulovljenih ribica
Andrijana, Sonja i Drage - u Porat rado sjednu kad su temperature zraka blage
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Dado i Dube - ne boje se znoja i truda, rado urede oko zgrade svuda
Martina i Ema - pred kamerom treme nema
Vinko, Julian, Nikola, Petar, Toma i Nedjeljko - ekipa Muškog učeničkog doma se i na Domijadi osjeća k’o doma
Marta i Dora - učenica i profesorica, violina im je omiljeni instrument, a sladoled poslije nastave najdraža poslastica
Edgar i Adrian - sin s tatom gusta poći prošetati van
Azra i Ninela - draga i empatična djevojčica nije oklijevala, nego je teti, s kojom se tek upoznala, uspjeh u liječenju poželjela
petak, 11. travnja 2025. Dubrovački
PRIČE O MORU I BRODOVIMA
ORFORD je bio luksuzni
kruzer, ali i vojni brod kojeg su Nijemci bombardirali
ORFORD je ukupno 11 puta posjetio naš Grad, prvi put 24. travnja 1928. i to na svom prvom kružnom putovanju. Posljednji je put u grad došao 24. svibnja 1934.
U australskom je Sydneyu 19. ožujka 1932. prigodom svečanog otvaranja čuvenog željeznog lučkog mosta (Sydney Harbour Bridge) upriličena i velika smotra vojnih, transportnih i putničkih brodova. Predstavljajući tadašnje prestižne krunske prekooceanske lajnere, u svoj svojoj raskoši, iz Southamptona je tada doplovio i brod ORFORD. Naravno, pojava impozantne i nadasve moderne novogradnje mo -
rala je među brojnim mnoštvom ushićenih posjetitelja izazvati najveću moguću pozornost.
Ova kratka crtica iz života jednog od brojnih transoceanskih lajnera, koji su strateški povezivali Veliku Britaniju s njenim krunskim kolonijama, dovela nas je do navoza brodogradilišta Vickers-Armstrong Ltd, Barrow-in-Furnes - Engleska. S navoza brodogradilišta je 27. rujna 1927. za Orient Ste -
Na kružnim putovanjima su turisti bili smješteni u luksuznim kabinama prvog putničkog razreda koje su za tadašnje prilike bile izuzetno komforno opremljene jer su sve imale prozore, a veliki broj njih čak i vlastiti sanitarni čvor. Početkom Drugog svjetskog rata, ORFORD je u studenom 1939. rekviriran za potrebe britanske ratne mornarice i preuređen u vojni transportni brod.
am Navigation Company (Orient Line) porinuta u more novogradnja broj 627 pod imenom ORFORD.
U putničkom i poštanskom prometu, ovaj velebni brod se 13. listopada sljedeće godine zaputio na svoju prvu redovnu plovidbu iz Londona prema Australiji i Novom Zelandu. Imao je 19941 bruto registarskih tona, bio dug 199 i širok 23 metra, a mogao je prihvatiti 520 putnika u prvom i 1160 putnika u
Piše Ivo Batričević
foto PRIVATNI ARHIV
Dubrovački dnevniK petak, 28. veljače 2025.
trećem putničkom razredu. Šest Parsons SRG parnih turbina ukupne snage 20000 KS su mu preko dvije propele davale brzinu od 18 čvorova.
DUBROVNIK JE POSJETIO 11 PUTA
ORFORD je bio četvrti u nizu od pet istovjetnih brodova, isporučen nakon blizanaca ORAMA (1924.), ORONSAY (1925. ) i OTRANTO (1926. ) te prije ORONTES -a (1929.). Svi su oni u povremenim stankama dalekih prekooceanskih putovanja poduzimali i turistička kružna putovanja po Karibima, Baltikom i norveškim fjordovima, ali i Sredozemljem kada bi redovito posjećivali Dubrovnik.
ORFORD je ukupno 11 puta posjetio naš Grad, prvi put 24. travnja 1928. i to na svom prvom kružnom putovanju. U jesen iste godine se ponovo vratio u rujnu, da bi nakon posjete u svibnju 1929. ponovo doplovio 19. svibnja 1930. sa 417 putnika i 379 članova posade te 18. rujna s 350 putnika i 413 članova posade. Sljedećih godina ukupno dolazi u još šest posjeta, te posljednji put 24. svibnja 1934.
Na kružnim putovanjima su turisti bili smješteni u luksuznim kabinama prvog putničkog razreda koje su za tadašnje prilike bile izuzetno komforno opremljene jer su sve imale prozore, a veliki broj njih čak i vlastiti sanitarni čvor. Početkom Drugog svjetskog rata, ORFORD je u studenom 1939. rekviriran za potrebe britanske ratne mor-
narice i preuređen u vojni transportni brod. Iznajmljen je francuskoj Vladi za prijevoz vojnika iz Madagaskara prema domovinI, a potom natrag prema Mombasi.
BOMBARDIRAN PA GA ZAHVATIO KATASTROFALNI POŽAR
Prigodom prvog uplovljenja u luku Marseilles 1. lipnja 1940., napali su ga iz zraka lovački bombarderi njemačke Luftwaffe. Teško oštećeni ORFORD je zahvatio katastrofalni požar pa ga je zapovjednik Norman Savage namjerno nasukao uz obalu.
U olupini broda smrtno je stradalo 14 članova njegove posade. ORFORD je
tek 1944. improvizirano osposobljen za tegalj prema talijanskoj Savoni gdje je do kolovoza 1947. potpuno razrezan u staro željezo.
Zanimljivo je da se kapetan Savage, jedva nekako zadnjim brodom iz okupirane Francuske, uspio preko Bordeauxa prebaciti do Engleske, gdje je odmah preuzeo zapovjedništvo nad brodom blizancem ORONSAY.
U napadu talijanske podmornice ARCHIMEDE , Savage je ponovo 1942. doživio brodolom kod obala Zapadne Afrike. Tako je i ORONSAY potonuo, ali se zapovjednik s većinom ukrcanih vojnika i članova posade još jednom sretno uspio spasiti.
Prigodom prvog uplovljenja u luku Marseilles 1. lipnja 1940., napali su ga iz zraka lovački bombarderi njemačke Luftwaffe. Teško oštećeni ORFORD je zahvatio katastrofalni požar pa ga je zapovjednik Norman Savage namjerno nasukao uz obalu.
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Piše Mario Klečak
Proširena stvarnost, produžena ‘ona stvar’
Vodeće figure tehnološke industrije, poput Muska, Zuckerberga, Altmana i Gatesa najavljuju da je era pametnih telefona pri kraju. Već bliska budućnost, kažu stručnjaci, najavljuje uređaje koji će omogućavati izravniju interakciju s tehnologijom. Imamo tri opcije: moždane implantate, elektroničke tetovaže ili očale za proširenu stvarnost. Starija čeljad, koja mobitele i danas još doživljava samo ko telefon, ne mogu shvatiti ni ovu današnju stvarnost, u kojoj mladost, nekim čudom preživi prelazeći ulicu, buljeći u smartphone, naoko govoreći sami sa sobom, ušima začepljenim slušalicama, ne obazirući se na bešumne elektro aute, niti svijet oko sebe. Altroke će shvatiti, da ćemo za pet šest godina, umjesto da idemo u neku butigu od telekoma kupiti novi mobitel, morati kod kirurga dogovarati operaciju mozga, kako bi nam ugradili implantat povezan s telekomom. A tu blagodat vjerojatno ne pokriva HZZO, iako je najbolja od tri ponuđene opcije. Zato oni predlažu učenoj gospodi iz Amerike, da prvo neukom svijetu objasne prednosti starinskog cijepljenja u zdravstvu. Recimo protiv ospica, koje trenutno osipaju male Amerikance. I to prije nego im počnu ugrađivati – neuro linkove.
Jedan brižni HDZ-ov saborski zastupnik se požalio na sjednici Sabora, kako smo svi danas previše digitalizirani i na portalima svašta čitamo. Potužio se da njemu redovno iskaču reklame, koje su u najmanju ruku sumnjive vjerodostojnosti. Može li fakat ona stvar narasti sedam centimetara za tri dana, prostata se smanjit isto za tri, a ćelavom prirodna kosa izrasti za 28 dana? Takve reklame ljude mame da kupuju spasonosne pilule ili vodice, i teško ih je uvjeriti, da su prevareni. Jesu li njega prevarili nije rek’o, ali su neki marketinški stručnjaci njegov apel ovako objasnili: reklame su kažu, personalizirane, pa ako mu iskače, to što mu iskače, znači da ga špijunira Google, a on toga nije ni svjestan. Eto, moguće je da gospar ima neki od
spomenutih problema, pa se ‘diskretno’ bavio internetskim istraživanjem načina kako vratiti mladost i zdravlje. Porezni obveznici RH sigurno bi pokazali empatiju i financirali bilo koji gosparov problem, a osobito rado onih - sedam centimetara. Jadrolinija je raspisala natječaj za rashod i prodaju trajekta Lastovo, kojemu je lani pala rampa i usmrtila trojicu pomoraca. Tako je kaznila zločesti brod; neka visi PEDRO! U sindikatu firme misle da je rashodovanje trebalo početi od uprave, a ne od broda. Njima se čini da je uprava Jadrolinije, bojeći se da ih ne stigne prokletstvo zbog smrti radnika, objavila prodaju broda Lastovo, kako bi se riješila dokaza. Ali onda nije logično zašto prodaju uvjetuju time da se ne smije rezati sljedećih 5 godina, niti mijenjati ime. Doduše ne piše, da se ne smije - potopiti! Austrijski Kronen Zeitung objavio je da je legendarnog hrvatskog skijaša Ivicu Kostelića, prije nekoliko dana zatrpala lavina, nakon što je ranije to objavilo više austrijskih i slovenskih medija. Iz gorske službe spašavanja naveli su da su on i jedan Austrijanac pokrenuli lavinu, na visini od oko 2150 metara. Spašavalo ih je 40 ljudi, psi tragači i dva helikoptera. Kažu, iskopali su ih ispod lavine, a umjesto hvala, dobili su demanti od našega Ivice. Iako se službeno još ništa ne zna, u medijima mu se rugaju, jer su ga u istom mjesecu već spašavali u Crnoj Gori, dok je usred Jadrana i oluje, ovaj ovisnik o adrenalinu, glumio princezu Pochahontas pa se zamalo udavio skupa s kajakom i prijateljem. Izvukla ga sestra, zahvaljujući poznanstvu s našim premijerom, koji je tamo uzbunio nadležne za spašavanje gondula.
Nije službeno, ali se priča kako mu je neugodno priznati, jer trenutno baš u Italiji visi s unutarnje strane Vezuva, čekajući da ga tamošnji spasioci izvuku. Tri puta bi bilo malo puno.
Da je naš pokojnik s otoka Lastova barem im’o sestru koja pozna premijera, možda bi sad bio živ, uzdahnuli su neki komentatori iz Grada!
Ukrajinski Ured specijalnog tužitelja za borbu protiv korupcije otkrio pronevjeru od skoro 18 milijuna dolara, tijekom nabave hrane za ukrajinsku vojsku. Osumnjičeni su bivši načelnik u Ministarstvu obrane, vlasnik tvrtki za opskrbu, dvojica direktora poduzeća i još jedna osoba. Tereti ih se za pronevjeru državnih sredstava usred ruske invazije. Istražitelji sumnjaju da je novac iskorišten za kupnju vila i hotela u Hrvatskoj.
Starije Hrvate sve podsjeća na scenarije iz lijepe naše 90-tih, kad su zbog ratnih profitera, mnogi imali osjećaj da smo izgubili rat, iako smo ga dobili. Jer, bio je to nekome rat, a nekome brat. U nas se prvo preprodavala humanitarna pomoć, a onda su se domoljubi obogatili na hrani i opremi za vojsku, a onda poharali sve što nisu uništili ili prodali stranom gazdi.
Nekad su hoteli bili naši, zarada je bila naša, uprava naša. Sad naši samo konobare, peru pjate i spremaju sobe i to za poche solde, jer su nam Nepalci konkurencija u nas doma.
Ukrajinske su institucije otkrile i procesuiraju lupeže, još za vrijeme trajanja rata. U nas, većinu od naših dvjesto obitelji, ni’ko ništa nije ni pit’o, a neki od njih i danas su u samom vrhu vlasti, ugledni poduzetnici, koji sjede u prvim redovima do proračuna i crkvenih oltara svih bogomolja. Osiguravaju egzistenciju na ovom i - onom svijetu.
AUTO / MOTO
Prodajem Ford Focus, godina proizvodnje 2007/2008. Pređena kilometraža: 117.000 km. Registriran do 03/2026. Redovno servisiran i održavan, prvi vlasnik. Cijena: 5.000,00 €. Telefon: 099 813 8700
Iznajmljivanje
Iznajmljuje se dvosobni komforni stan (70 m²) zaposlenim osobama.Stan ima klimu i parking. Mob: 098 820 496
Tražimo garsonjeru ili stan za dugoročni najam na području Župe dubrovačke za dvije uredne i odgovorne osobe. Useljenje mogućeodmah,najkasnijedo1.5. Mob: 097 667 7165
Traži se soba s banjom na duže vrijeme. Tel. 419 765
PLOVILA
Prodajem brodicu dužine 9,70 m, s dvije kabine i šest ležajeva. Snaga motora: 30,90 kW. Mob: 098 929 4921
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Mijenjam stan u Beogradu (Bežanijska kosa), s 60 m² vrta i dvorišta, visoko prizemlje, prvi vlasnik, za stan u Dubrovniku. Mob / Viber / WhatsApp: +381 63 104 7766
Prodaje se trosobni stan na Mećajcu (Cavtat), 80 m², s garažom (18 m²) i vrtom (40 m²). Odmah useljiv. Mob: 098 137 0527
Kupujem garažu na užem području Grada Dubrovnika. Tel: 099 206 7660
Prodaje se građevinsko zemljište ( zona M1), Zaton, 2. red do mora, 1551m2, uz mogućnost podjele na 2 zasebne cjeline. Cijena 430€. Mob 0989230545
Prodajem grobno mjesto na Šipanu, u Suđurđu. Zainteresirani mogu zvati na broj 020/331-045 ili 099/692-9631
Dvosoban stan 42 m2 s ga-
ražnim mjestom mijenjam za trosobni s garažnim/parkirališnim mjestom uz nadoplatu. Mob: 098 1983891
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju
Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773
Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali
Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vlasništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt +385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene.
m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruk-
ska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
dvije električne ploče. Cijena: 80 eura. Kontakt broj: 091 724 2843
Prodajem nova ulazna vrata Salamander, građevinska mjera 217 x 100 cm. Povoljno! Sve informacije na: 095 809 0993
Prodajem bijelu aluminijsku persijanu, dimenzija 120 x 216 cm. Cijena: 160 eura. Kontakt: 095 809 0993
Poklanjamo modne lutke (torza) za butike, krojačice i slično. Mobitel: 095 809 0993
USLUGE RAZNO
Tražim posao u jutarnjim satima – peglanje, čišćenje ili čišćenje lokala. Mob: 099 190 9244
Prodajem demontiranu kalijevu peć boje meda, dimenzije 220 × 80 × 55 cm, za 40 eura. Mob: 091 732 8839
tura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevin-
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Prodajem novu napu marke Bosch, inox izvedba, dimenzija 50 x 90 cm. Za više informacija nazvati na 091 374 5173.
Hitno! Prodajem vrlo povoljno trodijelna namjenska vrata za apartman ili garažu, dimenzija 240 x 220 cm, bijele boje. Za detaljne informacije nazovite: 098 285 355
Prodajem trodijelna aluminijska vrata dimenzija 235 x 207 cm s ugrađenim termoizolacijskim staklom i dva obrlihta. Vrata su u odličnom stanju, pogodna za poslovni prostor, a cijena je povoljna. Za više informacija nazvati na 091 374 5173.
Prodaje se rabljeni štednjak Gorenje, bijele boje, s dvije plinske i
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica
DEŽURNE LJEKARNE
- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 7. 4. do 13. 4.
-LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 14. 4. do 20.4.
preminuli
LUCE BRONZAN (1929)
IVO RAČEVIĆ (1942)
ANKA LUCIĆ (1937)
IVO PALUNKO (1964)
PERO ARKULIN (1956)
ANICA TAPALOVIĆ (1941)
LADA SUŠNIK (1960)
ENISA ZULOVIĆ (1955)
NIKO LABAŠ (1957)
MARIJA STANIĆ (1945)
JERO KOVAČEVIĆ (1940)
DERVIŠA KUSTURICA (1939)
MARE ĐIVANOVIĆ (1935)
ANKA ŽITKOVIĆ (1938)
petak, 11. travnja 2025. Dubrovački
Europski kup u Gospinom
polju pratile dvije zvijezde borilačkih sportova
U Dubrovniku je održano 11. izdanje Europskog kupa u judu u organizaciji Judo kluba Dubrovnik 1966. Na natjecanju je nastupilo preko 400 natjecatelja iz četrdesetak zemalja svijeta
Na službenom Instagram profilu Hrvatskog judo saveza objavljena je fotografija legendarnog borca Alistaira Overeema. I on je ovog vikenda zapratio pokoju borbu u Gospinom polju. Bivšem K1 prvaku i borcu iz UFC-a, ovo nije prvi
put u Dubrovniku. Već godinama stiže vrlo često na hrvatsku obalu, a nekada ga ugoste i dubrovački Gladijatori. Osim Overeema, u Gospinom polju je ovog vikenda i splitska judašica Barbara Matić. Aktualna vlasnica olimpij-
skog zlata, ali i dva svjetska i jednog europskog zlata. Inače, Matić je i prošle godine bila na Europskom kupu u Dubrovniku, što i ne čudi, s obzirom da je tu puno kolega iz reprezentacije i judo svijeta.
