Imate li što za prijaviti? Ništa, bili samo na objedu! Trenutak stresne tišine i carinik mahne rukom za prolaz. Gospe moja, koliko živaca smo potrošili na graničnim prelazima, nekad iz Trsta, a onda opet na Neumu ili iz Trebinja. Sve to zbog dva kila mesa, tri masla, par kila kave, nekoliko čokolada, sira, šteka kole, šteka mineralne, Vegete, kocke za juhu, keksi i pasta uz malo zeleni i voća. Pa zar opet? Lako je u Istri, Zagrebu ili na sjeveru Hrvatske gdje je Schengenska granica na desetak kilometara pa napune gepek i mirno mahnu cariniku. Ponovno se odlazi vanka i kupuje se hrana kao, za pravo rijet, ne tako davno, barem kad je riječ o Neumu. Za razliku od zapadnih država, ovi, nažalost, više nisu toliko isplativi, kao prije. Novi bunt protiv visokih cijena, pa tako i protiv svih koji svakodnevnim dizanjem cijena dižu živce i prazne ta-
kujine građana, najavljen za ovaj petak, pokazat će do koje mjere je građanima ove zemlje puna kapa bezočnog pljačkanja na svim razinama.
Utom našem ‘buntu’, podršku nam srčano daju ministri, poglavito oni čiji je posao upravo briga da se njihove građane ne pljačka. Vlada prebacuje svu odgovornost na trgovce i tako brani niz provođenja pogrešnih i loših gospodarskih politika svih vlada do sad, jednako kao i vlastitu. Od industrije, preko poljoprivrede, porezne politike do loše zakonske regulative u svim tim područjima. Ministri se mijenjaju takvom brzinom da ne stignu ni shvatiti kako Vlada ima mehanizme za promjenu zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi. Prehrambena samodostatnost koja bi trebala biti imperativ svake suvisle gospodarske politike, u nas uporno dopušta propadanje malih mljekarskih i stočar-
skih farmi, dok u poljoprivredi uporno daje poticaje po hektaru, a ne po proizvedenom. Pri tom se idilično, godinama, svi koji bi to trebali ili mogli promijeniti, slažu kako to nije dobra praksa(?!) Ali eto, tako je, kako je.
Zanimljivo je kako svi trgovci podjednako dižu cijene i izmjenjuju se u sniženjima određenih proizvoda prema nekoj uigranoj shemi, bilo na tjednoj, bilo na mjesečnoj razini. A kao, ne dogovaraju se. S druge strane, distributeru kave monopolski položaj dopušta diktiranje cijene kave u nas, koja je na veliko, značajnije skuplja nego u maloprodaji u Italiji. Očekuje se da nam ministar predloži protestno ispijanje ‘ječmene kave’. Zdravija je i jeftinija. Naše babe su baš takvu pile i bile zdrave i vesele.
Zanimljiv podatak iznosi statističar Krištof o zakonu koji je donio
Izrael 2015. pa ga je kasnije prepisala i Italija. Zakon o transparentnosti cijena, izazvan upravo nezadovoljstvom njihovih građana preskupom hranom. Zakon je to koji je značajno smanjio cijene u ove dvije zemlje. Naime, sve, baš sve cijene moraju biti online dostupne pa vam aplikacija izbaci najbolje cijene za proizvod koji želite kupiti. Ta transparentnost je drastično smanjila cijene svih trgovačkih lanaca i potakla ono, na što se svi u nas tako vole pozivati – tržišno natjecanje. U nas su transparentne jedino akcijske cijene. Možda bi ministar gospodarstva u pauzi između pečenja kiflica i kuhanja kruha mogao prepisati ovaj koristan zakon. Doduše, teško mi je to povjerovati jer naši ministri najviše vole sami smišljati zakone, pa osim što smo preregulirani gdje ne treba, zakoni su nam nedorečeni, traljavi i
podložni ‘različitim čitanjima’ što je uvijek plodno tlo za zaobilaženje zakona, odnosno, za korupciju.
Dok sam živjela u Gradu, očarao me čudesan osjećaj koji je, u svima oko mene, ali i u meni izazivala Festa sv. Vlaha. Toliko posebno, emotivno i veličanstveno slavlje nigdje drugdje nisam doživjela. I kad pada kiša, baš tad, nekim čudom prestane. Ushićenje, uzbuđenje i radost, od onih najmanjih do najstarijih. Ljubav prema svom parcu posebna je i neponovljiva. Nigdje ne vidite toliko nasmijanih očiju i sretnih lica kao na dan Feste. Uz to i neponovljiv okus i miris šporkih makarula, koje je spravljala moja Sonja. Nema ljepšeg dana u Gradu. S razlogom. Uživajte u svojoj posebnoj i najljepšoj Festi, Festi svoga parca. Nazdravlje vam Sv. Vlaho! Eto vas.
GRAĐANI SU DIGLI GLAS
Bojkot može upaliti, stručnjaci kažu: „Potrošači moraju biti ustrajni i složni, a nužno je uvesti promjene prije sezone“
Unatoč nizu sumnji i drugačijih teorija, bojkot trgovačkih lanaca u prvom pokušaju pokazao se kao uspjeh – zasad ne u smislu korigiranja cijena i popuštanja zahtjevima kupaca, već poglavito u njihovom jedinstvu i odlučnosti. A ako se nastavi, mogao bi napraviti razliku, smatraju stručnjaci
Ideja bojkota trgovačkih lanaca odmah je odjeknula među građanima, kojima su sve veće cijene proizvoda došle „do grla“. Prvi, jednodnevni bojkot urodio je plodom, jer se veliki broj kupaca odlučio jednostavno – ne poći u butigu. Podaci Porezne uprave pokazali su da se, u usporedbi s prethodnim petkom, dogodio pad prometa od 46 posto. I u našoj županiji butige su bile prazne. Prema analizi hrvatskog matematičara Nenada Bakića, pad je na našem području i veći od hrvatskog prosjeka i iznosio je 49 posto. Da tu stvari neće stati, bilo je jasno i prije objavljenih podataka. Bojkot se, čini se, nastavlja i u tjednima pred nama, jačim intenzitetom. No može li glas građana dovesti do pada cijena? „Kroz jedan bojkot, sigurno ne. Ali ako potrošači budu ustrajni i složni, a nadam se i mislim da hoće, ako bojkot bude jači nego što je bio, mislim da bi u konačnici moglo imati efekta. Mislim da će, ako postoji prostora, trgovci morati reagirati. Smatram da bi mogao imati odjeka, iako po televiziji slušam mišljenja drugih stručnjaka koji se sa mnom baš i ne slažu. Nadam se da u Hrvatskoj na strani potrošača postoji ta snaga, odlučnost da se bude uporan do kraja. Mislim da bi efekta trebalo biti, jer jednostavno nema logike da cijena nekog artikla u zemljama gdje su plaće bitno veće bude niža, a u Hrvatskoj veća i to bitno veća, ne malo veća“, objašnjava ekonomist i sveučilišni profesor Tonći Svilokos.
Potrošači zaista jesu složni u želji za spuštanjem cijena i borbi protiv inflacije, međutim, u toj želji, došlo je do disperzije ideja i zbunjenosti – koga sljedećeg bojkotirati, kada, kako? Relevantan izvor, u moru različitih grupa, je stranica ‘Halo, inspektore’, koja je i pokrenula prvi bojkot.
„Apsolutno treba imati jedan dogovor, jednu ‘glavu’ da se na neki način svi zajedno dogovorimo što treba napraviti. Ako bude razjedinjenja, svakako da to ide u korist trgovcima koji to i žele i čekaju hoće li se to dogoditi. Mislim da bi više efekta bilo kad bi bojkot bio usmjeren prema nekolicini trgovaca, a ne prema
svima, ali duže vrijeme. Takav pristup bi, po meni, bio efikasniji. Ali kako god bude, ono što se dogovorimo, trebaju svi poštivati. Ako je to sveopći bojkot, onda je sveopći, ako je bojkot jednog trgovca, onda bi to trebalo biti odrađeno do kraja i zajednički. Ali vjerujem da trgovci igraju na kartu da će doći do razvodnjavanja, da neće biti dovoljno dugo jedinstva. Spremni su pretrpjeti gubitke, prije nego što popuste, jer ako popuste, onda su na neki način priznali da s njihove strane postoji dogovaranje, da postoje prešutni ili neprešutni dogovori koji su rezultirali takvim cijenama kakve imamo“, kaže Svilokos.
„SVE UKAZUJE NA TO DA POSTOJI
NEKA VRSTA DOGOVORA“
Upravo se o takvim dogovorima puno i nagađa, a ukoliko postoje, značilo bi da je formiran – kartel. Radi se o najtežem obliku narušavanja tržišnog natjecanja, koji po definiciji predstavlja sporazum između poduzetnika koji su međusobni konkurenti na tržištu. Europska unija za takvu vrstu dogovora predviđa ozbiljne kazne, koje za poduzeća mogu doseći i do 10 posto godišnjeg prometa na globalnoj razini, a ukoliko se takvo što ponavlja, kazne mogu biti i veće. Također, za one koji sudjeluju u vođenju kartela, poput menadžera i direktora, mogu se izreći kazne, a u zatvor se za to može primjerice u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Danskoj. Kazne se mogu smanjivati kroz suradnju, tako da poduzeća koja se odluče za suradnju mogu doći do smanjenja kazne i do 50 posto, ili čak i više, ovisno o razini suradnje. A o ugledu ne moramo ni pričati – ako činjenica o kartelu izađe u javnost, to znatno može utjecati na njihovo poslovanje. „Iskreno, ja sam to spominjao bitno ranije nego što se počelo u medijima govoriti o mogućnosti kartelnih udruživanja. Ali sve ukazuje na to. Samo, kartel je jako, jako teško dokazati. I koliko god su visoke te kazne, bitno je pitanje – je li ih itko danas platio u Hrvatskoj? Iskreno, ne znam za slučaj da su izrečene rigorozne kazne prema kartelnom udruživanju i dok
“Ako potrošači budu ustrajni i složni, a nadam se i mislim da hoće, ako bojkot bude jači nego što je bio, mislim da bi u konačnici moglo imati efekta. Mislim da će, ako postoji prostora, trgovci morati reagirati”; govori Svilokos
Piše Ivana Smilović foto: DD
„Onda ćemo imati stabilnu potražnju, pa mislim da će trgovački lanci povećati svoje promete. Stranci, naravno, bojkotirati ne mogu jer će biti tu par dana, pa će trošiti. Tako da će se prometi pojačavati i te cijene, na krilima povećane potrošnje, imat će prostora za povećanje. A to će opet dodatno ubrzati našu inflaciju. Neke bi se stvari trebale pokrenuti prije sezone, jer kad dođe sezona, tek onda smo ponovno u tom začaranom krugu“, objašnjava Trojić
god se kartel ne dokaže i ne izreknu drakonske kazne, koliko god zakonski to bila velika prijetnja, to neće zaustaviti trgovce da to rade. No, nitko nema dokaz, a pogotovo ne mi, mali potrošači. Ali kad pogledate fakte i činjenice, usporedite kretanje cijena, izmjenjivanje popusta i činjenicu da su cijene u cent jednake, jednostavno sve ukazuje na to. No, konkretan dogovor, snimku ili nešto slično kompromitirajuće nećete naći. Iskreno, ne znam kako to uopće dokazati, ali kad gledate brojeve, činjenice govore da nešto postoji“, kaže Svilokos.
Pitanje koje se najčešće postavlja među građanima jest – je li Vlada mogla učiniti više? Jer su čak i ministri podržali sami bojkot. Svilokos vjeruje da se ipak moglo bolje.
„Upravo u smislu da su radili veću kontrolu i da su uspjeli dokazati, što i sami vide po cijenama, da postoji nekakav dogovor i da se donese prva presuda protiv trgovaca. To je njihov posao i postoje posebne agencije koje se time bave. Vlada nije trebala ići samo u smjeru kontrole cijena. Kad je ograničena cijena od strane Vlade, to se izbjegne i može biti ograničenog dosega. A ovaj dio što je država trebala odra-
diti, a to je kontrola i regulacija tržišta, tu je zakazala. To je glavna, ključna uloga. Puno je lakše napisati i reći – cijena ne smije biti veća od te i te. Ali to nije dugoročno rješenje i pravi put. Pravi put je omogućiti uvjete potpune konkurencije na tržištu. Pitanje uništavanja domaćih trgovaca, pitanje otvorenosti tržišta, koliko stranci koji dolaze poštuju naša pravila… Tu je trebala država, po meni, napraviti više“, kaže Svilokos.
„NIKAD NIJE KASNO ZA REAKCIJU VLADE“
No možda glas građana ipak dođe do onih na pozicijama i potakne ih na veću akciju.
„Nije kasno da nauče i da vide da se može. Malo jest čudno kad Vlada podržava bojkot, s obzirom da je u jednu ruku usmjeren i protiv njih. Ali mislim da nemaju izbora, pa im je taktika podržavati malog potrošača u tom smjeru. Definitivno nikad nije kasno da te institucije na kraju krajeva prorade, da krenu raditi svoj posao, ali to se još ne događa. Nažalost, jedino rješenje je ono što se sad događa od strane kupaca. Ali ovo je dobra stvar da vidimo koja je naša snaga, a naša snaga je ne samo u trenutnoj akciji, već i u ustrajnosti. Da budemo ujedinjeniji svaki sljedeći petak ili u bilo kojoj drugoj akciji, jedino to može dati rezultate. Ako toga ne bude, neće biti dobro“, zaključuje Svilokos.
Sličnog stava oko bojkota je i Nikolina Trojić, predsjednica Županijske komore Dubrovnik.
„Problem je strukturne prirode u našoj ekonomskoj politici. Prema tome, sami bojkot neće utjecati na smanjenje cijena niti na nekog posebnog iz tog lanca. Međutim, dobro je da se to događa, da ljudi počinju biti aktivni i da puste svoj glas, ne bi li tako potaknuli kreatore ekonomskih politika na shvaćanje da smo zaista došli do ruba, da je tu kraj. Jer je sve veći broj ljudi ugrožen od siromaštva. Mislim da će bojkot poslati poruku onima koji su kreatori ekonomske politike da se nešto promijeni, da se nešto poduzeti treba“, kaže Trojić i objašnjava da sama situacija s
Prazne butige mogli bismo gledati i narednih tjedana
Tonći Svilokos, ekonomist i sveučilišni profesor
visokim cijenama nije rezultat isključivo trgovačkih marži, već se linijski nadovezuje, počevši od same proizvodnje, logistike, svih sustava unutar procesa, u kojem su trgovačke police zadnje u nizu.
POTREBNO DJELOVATI PRIJE SEZONE
No, itekako naglašava vrijednost građanske inicijative kojom se pokazuje da stanovništvo ne može podnijeti ovakvu razinu rasta cijena.
„Dobro je reći da smo došli do ruba, da se politike i smjerovi moraju mijenjati pod hitno i da oni koji donose odluke moraju razmisliti kako dalje. Da se napokon nešto konkretno počne raditi u smjeru strukture gospodarstva i varijabli koje doprinose povećanju cijena, da se na neki način i one ublaže“, objašnjava Trojić.
No, oni koji donose odluke, kao što smo već spomenuli, bojkot podržavaju. Trojić u tome ne vidi problem. „Vjerujem kako svi oni kao građani podržavaju bojkot, jer su i njima cijene prevelike. Međutim, bilo bi dobro kad bi se oni koji donose odluke u isto vrijeme zapitali kako mogu pridonijeti promjeni situacije. Sigurno kako uvijek onaj koji je na vlasti ima alate i mjere kojima bi nešto mogao učiniti. Prema tome, dobro je da oni kao građani podržavaju bojkot i zahtjeve da se nešto učini, a s druge strane, bilo bi dobro kad bi s ekonomskim stručnjacima i vlastitim kadrovima provjerili koje su to aktivnosti i mjere kojima se može konkretno djelovati kako bismo zapravo izbjegli ovakve situacije ili barem umanjili oštricu koja se kod nas događa“, kaže Trojić. Naglašava kako je razina inflacije zaista visoka, među najvećima u Europskoj uniji.
„Mi smo uvozno gospodarstvo, gospodarstvo koje vrlo malo toga proizvodi, zbog toga smo iznimno ranjivi, preosjetljivi. Logistički troškovi imaju veliki udio s obzirom na uvoz. Kad dovozite dobra iz nekog drugog dijela svijeta, onda vam je to sigurno još jedan trošak koji morate uračunati. Problem je u strukturi i politici koja treba zapravo biti okrenuta u smjeru poticanja domaće proizvodnje, u smjeru ekonomskih politika koje će na neki način utjecati na strukturu gospodarstva. Jer ovakva struktura gospodarstva je problem, a to ćemo osjetiti još više“, kaže Trojić. Smatra kako zapravo nismo ni došli do vrhunca nego kako smo na uzlaznoj putanji koja će se više osjetiti u periodu godine kad krene turizam.
„Onda ćemo imati stabilnu potražnju, pa mislim da će trgovački lanci povećati svoje promete. Stranci, naravno, bojkotirati ne mogu jer će biti tu par dana, pa će trošiti. Tako da će se prometi pojačavati i te cijene, na krilima povećane potrošnje, imat će prostora za povećanje. A to će opet dodatno ubrzati našu inflaciju. Neke bi se stvari trebale pokrenuti prije sezone, jer kad dođe sezona, tek onda smo ponovno u tom začaranom krugu“, objašnjava Trojić
ODAZIV NA BOJKOT DOBAR
POKAZATELJ STANJA U ŽUPANIJI
Zanimljivo je zapravo kako je Dubrovačko-neretvanska županija, često shvaćena kao jedna od županija u kojoj „teku med i mlijeko“, našla svoje mjesto u vrhu onih koji su podržali bojkot više od hrvatskog prosjeka, među manje prosperitetnim županijama. „Ovo je najbolji pokazatelj stanja naše županije. Pokazuje kolika je polariziranost i da zapravo da nije istina kako najveći broj ljudi u našoj županiji dobro živi. Pokazuje koliki postotak ljudi u našoj županiji ipak živi ugrožen od siromaštva. Jesu prihodi od turizma veliki i imamo jedan postotak, možda najveći s obzirom na opću populaciju, bogatih ljudi. Ali ovo je jasan pokazatelj kako to nisu svi ljudi, kako i u Dubrovniku ima jako puno građana koji jedva spajaju kraj s krajem i kako je jednostavno ovaj bojkot bio jedini način na koji su mogli reagirati. Ali neovisno o tome ima li netko novaca ili nema, mislim da smo se svi srodili s idejom kako ne želimo više da nas itko šiša kao ovce. Imali novca ili nemali, ne želimo plaćati sustav koji nije dobar. Naš ekonomski sustav nije dobar. Ovo je jedini način na koji smo mi građani mogli dignuti svoj glas“, kaže Trojić.
A baš kao i Svilokos, ističe važnost ustrajnosti i složnosti.
„Ako se bojkot nastavi više dana, u više trgovina, onda će to biti sigurno snažnija poruka kako je zaista nužno što prije djelovati. Onda će se veći broj faktora u društvu početi baviti tom temom. Vidimo da je prvi jednodnevni bojkot pokrenuo priču, vidimo koliko se o tome piše i govori u medijima i politici, kad bi bio duži, sigurno bi izazvao puno veću i složeniju pažnju i organizirano djelovanje. Ovako, ako završi sve na jednom danu, dohvatit ćemo se novih tema, novih dnevno-političkih aktualnosti i sve će skupa nekako pasti u zaborav“, zaključila je Trojić.
Zanimljivo je zapravo kako je Dubrovačko-neretvanska županija, često shvaćena kao jedna od županija u kojoj „teku med i mlijeko“, našla svoje mjesto u vrhu onih koji su podržali bojkot više od hrvatskog prosjeka, među manje prosperitetnim županijama. „Ovo je najbolji pokazatelj stanja naše županije. Pokazuje kolika je polariziranost i da zapravo nije istina kako najveći broj ljudi u našoj županiji dobro živi”, kaže Trojić
Građani u našoj županiji pokazali su da su im cijene na policama neprihvatljive
PONEDJELJAK, 3.2. doručak dana
zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
UTORAK, 4.2. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
Menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
SRIJEDA, 5.2. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
Menu dana
Hobotnica “al forno”
S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom
ČETVRTAK, 6.2. doručak dana
Shakshuka jaja
Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
PETAK, 7.2. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom
SUBOTA, 8.2. doručak dana
Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem
Menu dana
Dalmatinska Pašticada
Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima
NEDJELJA, 9.2. doručak dana
Poširana jaja
sa dimljenim lososom, zelenim šparogama
Menu dana
Gregada
Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina
IZNAJMLJIVANJE OSTAJE UNOSAN POSAO
Zbog novih poreza fasovat će samo stanovi ‘jugoslavenskog dekora’, a tko je dobro (za) radio do sad, i ubuduće će
Država se uhvatila u koštac s iznajmljivačima i vlasnicima praznih stanova. Uvodi im porez na nekretnine, a skaču i cijene paušala po krevetu. Istražili smo hoće li nova porezna opterećenja baciti na koljena najunosniji morski sektor, ili će im se pare i dalje ‘valjati’
S novom godinom na snagu su stupile brojne promjene koje se tiču iznajmljivača. Vlasnici koji se žele početi baviti iznajmljivanjem turistima ili onim što se kolokvijalno naziva ‘iznajmljivanjem radnicima’ morat će prikupiti suglasnosti dvije trećine stanara zgrade, ali i svih prvih susjeda, a svi oni koji se već bave iznajmljivanjem morat će to isto prikupiti u roku od pet godina. Jedino što za sada ostaje rasterećeno od ovih novih propisa je dugoročni najam podstanarima. Dugoročni najam je već opterećen porezom od 8,4 posto, a prema Vladinim kalkulacijama porez na najam turistima bio je opterećen tek s cca. dva posto, zbog čega se i provode porezne izmjene.
UVODI SE POREZ NA NEKRETNINE
Nakon godina polemika, uvodi se porez na nekretnine. On će pak zamijeniti već postojeći porez na kuće za odmor (koji je do sada u Dubrovniku iznosio 5 €/m2), pa se za dio iznajmljivača ne radi o potpuno novom nametu, već njegovom preimenovanju. Stope poreza na nekretnine određivat će jedinice lokalne samouprave, a država je dala okvir koji se prostire od 0.6 do 8 eura po m2.
Grad Dubrovnik u javno je savjetovanje uputio prijedlog o različitim visinama poreza kroz svoje administrativno područje, a riječ je o rasponu od 0,60 do 5 €/m2 . Dakle, Dubrovnik se nije odlučio za maksimalan iznos.
Osim iznajmljivača, porez će plaćati i oni čije nekretnine zjape prazne, a plaćat ga neće oni koji u nekretnini žive, ako im u nekretnini živi član obitelji ili ako su je iznajmili dugoročno podstanarima. U podstanare ne spada najam za ‘više osoba’ kako zakon kategorizira ono što kolokvijalno nazivamo ‘najam radnicima’. Od podstanara ih Zakon razlikuje po definiciji pet ili više osoba koje nisu rodbinski povezane.
DOMAĆINI I RENTIJERI
Važno je i kako porez na nekretnine neće plaća-
Piše Petra Srebrović foto Željko Tutnjević, Grgo Jelavić/PIXSELL
ti ‘domaćini’. To su svi oni koji imaju i iznajmljuju nekretninu u županiji u kojoj žive. Iznimka su iznajmljivači koji tu nekretninu imaju u zgradi s četiri ili više vlasnika, oni pak postaju ‘rentijeri’ i plaćat će porez na nekretnine bez obzira što nekretninu imaju u svojoj županiji. Tako rentijeri za sada imaju nešto veći namet u smislu poreza na nekretnine, ali po najavama ministra financija Marka Primorca, cilj je zapravo njih jače porezno opteretiti u budućnosti.
RASTE PAUŠALNI POREZ
Još jedna promjena je rast iznosa paušalnog poreza. On je do sada po krevetu iznosio od 20 do 200 eura. Po novom je nacionalni raspon od 20 do 300 eura po krevetu godišnje, ovisno o stopi razvijenosti. Kako Dubrovnik spada u I. kategoriju razvijenosti, država je odredila kako je minimalni porez 100, a maksimalni 300 eura po krevetu.
Inače, do sada se paušalni porez plaćao 200 eura po krevetu u gradskoj jezgri, 100 eura u ostatku grada, a u udaljenim i manje razvijenim naseljima i otocima 50 eura.
TKO JE DOBRO (ZA)RADIO DO SAD, TAKO ĆE I UBUDUĆE
Hoće li sva ova povećanja ‘baciti na koljena’ iznajmljivače ili će afitavanje biti i dalje omiljeni dubrovački posao, pitali smo Nina Dubretića, osnivača i direktora Direct Bookera, agencije specijalizirane za iznajmljivanje.
„Možemo razgovarati o tome jesu li najavljena povećanja paušala i uvođenje poreza na nekretnine previše, ali ako razgovaramo o tome hoće li zbog toga ljudi odustajati od ove sezone, mislim da će ipak svi 2025. godini dati priliku. Dio njih će dizati cijene zbog porasta troškova, a onda će nakon sezone donositi zaključke o isplativosti“, otvoreno govori Dubretić.
On pak smatra kako će povećanjem nameta ugroženi biti lošiji apartmani, koji su do sada najmanje zarađivali. Oni će, misli Dubretić, ipak morati povlačiti usporedbe između isplativosti dugoročnog najma podstanarima i kratkoročnog najma turistima.
„Uzmimo za primjer jedan lošiji apartman, uređen što bi se reklo u ‘jugoslavenskom stilu’ koji je do sada zarađivao 5000 eura u sezoni. Vlasniku takvog apartmana povećanje paušala i uvođenje poreza na nekretnine može značiti dodatni trošak od tisuću eura. To je 20 posto prihoda i takvima će ovo biti ozbiljan udar. Kada uzmu u financijsku računicu i održavanje stana, čišćenje i ostale troškove, moguće da im se na kraju više isplati imati 12 mjeseci podstanare“, iznosi Dubretić koji smatra kako tržište i sada rješava te lošije apartmane smanjivanjem njihove popunjenosti, a ovime će samo još i više gubiti tržišnu utrku. Oni koji su do sada dobro zarađivali, nastavit će dobro zarađivati i dalje, a novi nameti im
Dubretić smatra kako će povećanjem nameta ugroženi biti lošiji apartmani, koji su do sada najmanje zarađivali. Oni će, misli, ipak morati povlačiti usporedbe između isplativosti dugoročnog najma podstanarima i kratkoročnog najma turistima. Oni koji su do sada dobro zarađivali, nastavit će dobro zarađivati i dalje, a novi nameti im neće raditi razliku u lukrativnosti iznajmljivanja, smatra.
„Pravo pitanje svih pitanja je što će se raditi s novcima koje će država uzeti? Gdje će oni ići? Hoće li se s njima rješavati problem stanogradnje i smještaja mladih obitelji, dugoročnog najma i subvencioniranja kamata za kupnju prve nekretnine? O tome treba razgovarati. Hoće li država te novce koje uzima iskoristiti namjenski za rješavanje problema stanovanja“, upozorava Dubretić.
Nino
Dubretić,
osnivač i direktor Direct Bookera
neće raditi razliku u lukrativnosti iznajmljivanja, smatra Dubretić.
A ĐE ĆE PARE?
„Pravo pitanje svih pitanja je što će se raditi s novcima koje će država uzeti? Gdje će oni ići? Hoće li se s njima rješavati problem stanogradnje i smještaja mladih obitelji, dugoročnog najma i subvencioniranja kamata za kupnju prve nekretnine? O tome treba razgovarati. Hoće li država te novce koje uzima iskoristiti namjenski za rješavanje problema stanovanja“, upozorava Dubretić. Odgovor na ovo pitanje još uvijek nismo dobili. Naime, veći dio kolača, 80 posto novog poreza na nekretnine ići će jedinicama lokalne samouprave koje će onda odlučivati gdje će taj novac usmjeriti. Dubretić ističe kako bi bilo važno da novci koji su uzeti, jer je (ne)priuštivo stanovanje prepoznato kao veliki problem, onda budu i proračunski usmjereni u tom smjeru, a ne u razno-razne smjerove koji
neće utjecati na rješavanje tog pitanja. Ministar Bačić ovaj je tjedan u Dubrovniku predstavio Nacionalni plan stambene politike, a ova porezna opterećenja tek su jedna od četiri poluge Plana. Svega ambicioznog ima u Planu, od toga da će država sufinancirati najam na način da podstanari za stanove daju 30 posto od svojih prihoda, a ne cijelu plaću kao sada; pa do poticanja gradnje u zonama priuštivog stanovanja. Najavio je Bačić i kako će država uskoro tražiti lokacije u Dubrovniku na kojima bi se moglo graditi stanove. Sve ovo lijepo zvuči za stotine tisuća Hrvata koji ne samo da mogu sanjati o vlastitoj nekretnini, nego mogu sanjati i o pristojnom stanu za najam. Koliko će se svega ovoga ostvariti ili je riječ o samo još jednom obećanju s kojega se otpuhala prašina pred parlamentarne, a onda i lokalne izbore, vidjet ćemo nakon svibnja. Građani se s pravom pitaju hoće li se na ovu temu nakupiti novi talog prašine u lipnju, kad izbori prođu. Država je na potezu.
Ime
Dubrovački
Festanjuli Regjo i Deranja gradonačelniku uručili Proglas Feste
svetog Vlaha
Uoči predstojeće Feste svetoga Vlaha gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković primio je u utorak ovogodišnje festanjule, kapetana Antuna Regja i obrtnika Miha Deranju u pratnji rektora crkve sv. Vlaha don Ivice Pervana.
Festanjuli su gradonačelniku uručili Proglas na kojem je zapisano: „Na ovaj svečani dan pozivamo sve, od najmlađih do najstarijih, da se okupe pod barjakom slobode, pod barjakom svetog Vlaha, pa da naše procesije, pjesme i molitve odzvanjaju ulicama Grada“.
Gradonačelnik Franković čestitao je festanjulima na njihovoj časnoj i odgovornoj ulozi u sklopu 1053. proslave
Feste svetoga Vlaha, nebeskog zaštitnika i vjernog parca dubrovačkog puka, istaknuvši važnost njihove uloge za grad, njegove građane, ali i Dubrovčane diljem Domovine i iseljeništva. Poručio im je da budu ponosni što predvode Festu, koja je simbol zajedništva i ponosa i koja svake godine okuplja sve Dubrovčane u slavlju i molitvi, gdje god se nalazili.
Otvaranje Feste održat će se na Kandeloru 2. veljače, tradicionalno u 15.30 sati ispred Parčeve crkve. Središnje svečano euharistijsko slavlje na sam svečev blagdan slijedi u ponedjeljak 3. veljače, s početkom u 10 sati ispred dubrovačke katedrale.
Počela sanacija pješačke betonske staze kod igrališta na Gorici
Započeli su radovi na sanaciji pješačke betonske staze na Gorici svetog Vlaha, u neposrednoj blizini igrališta.
Sanacija obuhvaća uklanjanje postojeće oštećene staze, pripremu terena, izgradnju nove pješačke staze i betonskih skalina, kao i dodatnu sanaciju nogostupa i betoniranje prilazne uzbrdice u blizini radova.
Radove usmjerene na unapređenje funkcionalnosti prometnih površina za pješake izvodi tvrtka Atis Dubrovnik d.o.o., dok stručni nadzor provodi tvrtka Statički sustav d.o.o.. Ugovorena vrijednost radova iznosi 16.910,00 EUR (bez PDV-a), a planirano trajanje je 30 kalendarskih dana.
Izabrani dobitnici javnih priznanja uz Festu sv. Vlaha i Dan Grada
Na temelju prijedloga Odbora za javna priznanja, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika, na svojoj 39. sjednici, odlučilo je o dodjeli javnih priznanja, koja se kao izraz javne pohvale dodjeljuju onima koji su svojim djelovanjem pridonijeli promicanju i ugledu Grada Dubrovnika.
Laureate su, nakon glasovanja vijećnica i vijećnika na zatvorenom dijelu sjednice, objavili predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, ujedno i potpredsjednik Odbora za javna priznanja te predsjednica tog odbora Olga Muratti te su uputili čestitle nagrađenima.
Dobitnici Javni priznanja „Nagrada Dubrovnika“ za 2024. godinu su: - Zoran Čabrilo, dugogodišnji pročelnik
HGSS-a, Stanice Dubrovnik, volonter i planinar
- Vedran Smokvina, volonter u sportu i sportski djelatnik aktivan u vaterpolu i radu VK Bellevue
- Mirjana Vujnović, ravnateljica Doma za starije i nemoćne Domus Christi - Tomislav Tomo Gusić, akademski slikar - Dubrovački vjesnik, dubrovački tjedni list uz 75 godina postojanja
- Župna zajednica sv. Petra Boninovo, za humano djelovanje i čuvanje duhovne i kulturne baštine.
Dobitnica Nagrade Dubrovnika za životno djelo je dr. sc. Slavica Stojan, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju i redovna sveučilišna profesorica u mirovinu.
Amandmanom gradonačelnika Frankovića povećani cenzusi za pomoć
ranjivim skupinama do 470 eura
Prema amandmanu gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića, nova Odluka o socijalnoj skrbi uključuje značajno povećanje cenzusa za ostvarivanje prava na jednokratnu novčanu pomoć, a koji se odnose na uvjet prihoda.
Usvojenim amandmanom povećava se iznos prihoda korisnika koji predstavlja uvjet za ostvarenje prava u skladu s Odlukom o socijalnoj skrbi, a sve s ciljem kako bi se pomoglo što većem broju građana koji spadaju u ugrožene skupine.
Sukladno amandmanu cenzusi za ostvarivanje prava su povećani te iznose:
- 610 eura za samca, umjesto dosadašnjih 424,71 eura (više za 186 eura);
- 1.000 eura za dvočlano kućanstvo, umjesto dosadašnjih 530,89 eura (više za 470 eura);
- 1.100 eura za tročlano kućanstvo, umjesto dosadašnjih 690,16 eura (više za 410 eura);
- 1.300 eura za četveročlano kućanstvo, umjesto dosadašnjih 862,70 eura (438 eura);
- ako kućanstvo ima više od četiri člana, cenzus prihoda za svakog se člana povećava za 140 eura, umjesto za dosadašnjih 116,13 (više za 24 eura).
Umirovljenici koji koriste mjesečni dodatak povećanim cenzusima dobit će veću mogućnost prijave za jednokratnu novčanu pomoć u slučaju izvanrednih okolnosti i posebno teških životnih uvjeta.
Jednokratna novčana pomoć iznosi do 663 eura godišnje.
ZBOGOM ‘PELEGRINU’
Arhitektonski biser Kupara odlazi u prošlost, Ministarstvo ga odbilo zaštititi
Zanimljivo je kako pismo u kojem se odbija zaštita objekta
potpisuje Davor Trupković, tadašnji pomoćnik ministrice, koji je lani, po nalogu EPPO-a, uhićen kao glavni konzervator u Upravi za zaštitu kulturne baštine, a zbog korupcije u aferi ‘Geodezija’
Vojni kompleks Kupara trebao bi uskoro krenuti u rušenje. Na terenu je trenutno teška mehanizacija te se čisti i ograđuje gradilište za početak radova. Investitor je tvrtka HLP Croatia Limited iz Singapura koja je 2022. godine postala vlasnikom 90 posto temeljnog kapitala tvrtke Kupari Luxury Hotels d.o.o.. Na prvi pogled to se čini kao lijepo turističko ulaganje na krajnjem jugu – nakon desetaka godina, ozbiljan turizam će se vratiti u Kupare, a ruševine odlaze u povijest. I to samo na prvi pogled, jer se i među ruševinama znaju kriti primjerci koji su u suštini vrlo vrijedni. Naime, svi hoteli bit će strušeni, osim hotela ‘Grand’. To znači kako u povijest odlazi i hotel ‘Pelegrin’ koji ima iznimnu arhitektonsku vrijednost, na što se dugi niz godina upozoravalo i od strane struke, prvenstveno od Društva arhitekata Dubrovnik.
RIJETKO ARHITEKTONSKO DJELO
Zašto je ‘Pelegrin’ uopće tako važan? Kao prvo, riječ je o hotelu koji je početkom 60-ih volumenom i kapacitetom bio najveći hotel na Jadranu. Hotel je 1963. godine opisan kao ‘rijetko arhitektonsko djelo koje od projekta do izvrsne izvedbe stoji daleko iznad jugoslavenskog prosjeka kao jedinstveni suvremeni objekt po koncepciji, funkciji, materijalu i izrazu’. Takvo što zapravo i nije iznenađenje, s obzirom na to kako je tih 60-ih godina najveći dio sredstava koja su bila namijenjena vojnim odmarališta, utrošeno upravo na taj hotel koji je zbog arhitektonske izvedbe bio i nagrađivan od struke.
Hotel je projektirao tada mladi i relativno nepoznati sarajevski arhitekt David Finci. Kako su naglašavali iz Društva dubrovačkih arhitekata u svojim dopisima, okolnosti su očito bile sretne – moćni i bogati investitor kakav je bila JNA , sloboda dana projektantu i pregnuće mladog i talentiranog arhitekta iznjedrili su ‘jedno od najznačajnijih ostvarenja kasne hrvatske moderne’.
Pojednostavljeno rečeno, ‘Pelegrin’ je nastao u razdoblju kad su se u arhitekturi preispitivali stavovi ortodoksne moderne pedesetih te su se ponovno počeli cijeniti pravci koji su davali mogućnost odmaka od ustaljene prakse. ‘Pelegrin’ je predstavljao upravo to.
UHIĆENI POMOĆNIK MINISTRICE
ODBIO ZAŠTITU
Bez obzira na sve navedene vrijednosti koje ovo fascinantno zdanje ima, Ministarstvo kulture je u svom sporazumu s Općinom Župa dubrovačka omogućilo rušenje objekata u Kuparima, pa tako i ‘Pelegrina’, bez neke prethodne valorizacije. I to je, zapravo, najsporniji dio ove priče.
U kolovozu 2016. godine Općinsko vijeće Općine Župa dubrovačka donosi Odluku o izradi UPU -a Kupari I., zbog čega predstavnici struke hitno pišu Ministarstvu kulture kojem je tada na čelo došla Dubrovkinja, Nina Obuljen Koržinek. Društvo arhitekata Dubrovnik, uz podršku Predsjedništva Udruženja hrvatskih arhitekata, Hrvatske komore arhitekata i Društva povjesničara umjetnosti, apelirali su prema Ministarstvu za hitno donoše -
Riječ je o hotelu koji je početkom 60-ih volumenom i kapacitetom bio najveći hotel na Jadranu. Hotel je 1963. godine opisan kao ‘rijetko arhitektonsko djelo koje od projekta do izvrsne izvedbe stoji daleko iznad jugoslavenskog prosjeka kao jedinstveni suvremeni objekt po koncepciji, funkciji, materijalu i izrazu’.
Piše Ivona Butjer Mratinović foto goran Mratinović
Bez obzira na sve navedene vrijednosti koje ovo fascinantno zdanje ima, Ministarstvo kulture je u svom sporazumu s Općinom Župa dubrovačka omogućilo rušenje objekata u Kuparima, pa tako i ‘Pelegrina’, bez neke prethodne valorizacije. I to je, zapravo, najsporniji dio ove priče
nje akta o zaštiti ‘Pelegrina’. Naime, izravno zaštititi hotel izuzetne arhitektonske vrijednosti od rušenja, kao i pratiti njegovu zaštitu, moglo je samo Ministarstvo. Međutim, Ministarstvo kulture takvu je inicijativu odbilo, a Društvo su ‘usmjerili’ na Općinu Župa dubrovačka, izrađivače plana i investitore da im sugeriraju kako obnoviti kompleks. Zanimljivo je kako pismo potpisuje Davor Trupković, tadašnji pomoćnik ministrice, koji je lani, po nalogu EPPO -a, uhićen kao glavni konzervator u Upravi za zaštitu kulturne baštine, a zbog korupcije u aferi ‘Geodezija’. Trupković je obnašao i dužnost v.d. pro -
čelnika Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
ODLUKA O RUŠENJU BEZ PRETHODNE
VALORIZACIJE
Izrada prostornog plana koji uključuje i rušenje ‘Pelegrina’ nastavljena je i dalje, a struka je svo vrijeme upozoravala na vrijednost tog zdanja. Svoje primjedbe Društvo arhitekata Dubrovnik, uz potporu kolega arhitekata odnosno umjetnika iz drugih udruga, uložilo je tijekom trajanja ponovljene javne rasprave koja je održana krajem 2019. godine odnosno početkom 2020. godine. Skrenuli su pozornost tada i na nove znanstvene spoznaje koje su objavljene 2019. godine u znanstvenom časopisu za arhitekturu i urbanizam Prostor. Tamo se navelo kako zona vojnog odmarališta nikada nije bila sustavno i cjelovito istražena i obrađena, iako je riječ o lokaciji na kojoj još u ranom 20. stoljeću počinje organizirana turistička aktivnost, prva takva na teritoriju Župe dubrovačke. Zapravo, pokazuje kako se rađao turizam na ovim prostorima kakvog danas poznajemo. Općina Župa dubrovačka na navedene primjedbe je odgovorila kako se one ‘uvažavaju’. U prijevodu, stav arhitekata se cijeni, no on se ne prihvaća. Navode kako je ograničavanje uvjeta gradnje moguće ako ono ima uporište u aktima. Međutim, Ministarstvo nije donijelo akt o zaštiti pa uporišta koje bi spriječilo rušenje ni nema.
hotel Pelegrin
Teška mehanizacija na terenu
PRITISCI I EKSPRESNO USVAJANJE PLANA
Urbanistički plan kojim je omogućena obnova Kupara, ali i rušenje ‘Pelegrina’ ekspresno je usvojen na Općinskom vijeću Općine Župa dubrovačka, već u veljači 2020. godine, a time je i sudbina hotela ‘zacementirana’.
U dopisu prema Ministarstvu kulture, Društvo arhitekata Dubrovnik, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata i Društvo povjesničara umjetnosti navode kako su oni uvijek davali punu potporu željama i nastojanjima Općine Župa dubrovačka da se devastirana zona nekadašnjeg vojnog odmarališta stavi u funkciju. Međutim, apelirali su da se to napravi pod posebnim uvjetima, ne gubeći iz vida arhitektonsku vrijednost ‘Pelegrina’. U istom dopisu navode kako su na njih izvršeni i određeni pritisci kako bi odustali od svog nastojanja te kako su za govornicom Općinskog vijeća, prilikom usvajanja Plana, na njihov račun iznesene neistine (primjerice kako se nisu odazvali javnoj raspravi, premda su javni uvid izvršili u više navrata te uložili svoje primjedbe). Slali su dopise, apele, upozoravali, tražili sastanke s izrađivačima plana kako bi upozorili na specifičnost Kupara i ‘Pelegrina’, no ništa od toga nije urodilo plodom.
Osim toga, Društvo arhitekata Dubrovnik krenulo je u akciju senzibiliziranja i informiranja javnosti pa su tako organizirali obilaske Kupara gdje su, među ostalim, govorili i o vrijed -
nosti ‘Pelegrina’. Na tu temu se govorilo i na Danima arhitekata koji su održani 2022. godine, a uključivali su i obilazak Kupara.
ZAKAZAO CIJELI DRŽAVNI APARAT
Kroz nekoliko tjedana vojni kompleks u Kuparima odlazi u povijest. Niknut će tamo neka nova zdanja, koja će privući nove goste i dati dodatnu vrijednost turizmu na ovom prostoru. To je neosporno i zapravo malo tko s tim ima problem – Kupari kakvi su danas, nisu rješenje niti priliče ovom kraju čija se čeljad uvijek trudila postići izvrsnost u glavnoj grani od koje zarađuje za kruh. No, ostaje pitanje ‘Pelegrina’. Zašto se nije mogla postići mjera između investicije i vrijednosti svojevrsnog spomenika koji svjedoči rađanju turizma na ovim prostorima, uz sve svoje arhitektonske specifičnosti i vrijednost koju ima? Prilikom usvajanja prostornog plana, s govornice Općinskog vijeća Župe moglo se čuti kako je ‘u ovom predmetu zakazao cijeli državni aparat koji je dao jedno mišljenje pa vijećnicima nije preostalo ništa drugo nego to mišljenje i potvrditi’. A iz Društva arhitekata Dubrovnik, sa supotpisnicima dopisa poslanom Ministarstvu, navode: „Povijest pamti pa će tako zauvijek ostati zapisana imena onih koji su ‘Pelegrin’ pokušali spasiti, odrađujući u svoje slobodno vrijeme onaj posao koji su trebale odraditi neke druge stručne službe“.
„Povijest pamti pa će tako zauvijek ostati zapisana imena onih koji su ‘Pelegrin’ pokušali spasiti, odrađujući u svoje slobodno vrijeme onaj posao koji su trebale odraditi neke druge stručne službe
Kupari su dati u koncesiju na čak 99 godina!
Suncokreti su svojevremeno prodani za skoro 40 milijuna dolara
Cavtatska galerija u vlasništvu
jednog
od najbogatijih Hrvata se reklamira kao da ima sliku Vincenta van Gogha , a nije riječ o originalu
Galerija u cavtatskoj Vili Banac se na internetu reklamira kao mjesto gdje se mogu pogledati slikarska remek djela, a među njima i legendarna slika Suncokreti velikog nizozemskog slikara Vincenta van Gogha. Je li moguće da mala galerija u Cavtatu krije jednu od najpoznatijih svjetskih slika?
U Vili Banac u Cavtatu godinama su bili smješteni prostori Općine Konavle. Nakon što je vraćena prijašnjim vlasnicima, oni su je prodali Enveru Moraliću koji je 2017. godine bio na Forbesovoj ljestvici najbogatijih Hrvata. Moralić ju obnavlja, među ostalim, otvara wine bar, ali i galeriju u koju smješta umjetnine.
Galerija se na internetu reklamira kao mjesto gdje se mogu pogledati slikarska remek djela, a među njima i legendarna slika Suncokreti velikog nizozemskog slikara Vincenta van Gogha. Je li moguće da mala galerija u Cavtatu krije jednu od najpoznatijih svjetskih slika?
Vincent van Gogh ciklus svojih Suncokreta slikao je u dva navrata te je sve skupa napravio 11 uradaka te tematike. Prvi ciklus od četiri slike odradio je u Parizu u kolovozu i rujnu 1887. godine. Te se slike danas nalaze u Kroller-Muller muzeju u nizozemskom Otterlou, u muzeju Van Gogh u Amsterdamu, u Kunstmuseumu u švicarskom Bernu, te Metropolitan Museum of Art u New Yorku.
JEDNA SLIKA UNIŠTENA U BOMBARDIRANJU JAPANA
Drugu fazu ciklusa Suncokreti, njih sedam, van Gogh je slikao u Arlesu 1889. godine. Te su slike da-
Problem je taj što se cavtatska galerija reklamira tako da spominje kako imaju van Goghove Suncokrete, a nigdje ne naglašavaju kako je riječ o replici. Tako na poznatoj internetskoj platformi Get Youir Guide oglašavaju pod naslovom Dubrovnik: Van Gogh „Sunflowers“ private collection gallery
I sve bi ovo bilo lijepo i krasno da galerija Vile Banac ne prodava ulaznice po cijeni od 15 eura, što hoće reći da dovodi u zabludu posjetitelje. Drugim riječima galerija u vlasništvu jednog od najbogatijih Hrvata prodaje ulaznice posjetiteljima kako bi vidjeli kopiju Van Gogha, a da to nigdje ne naglašavaju
nas izložene u Sompo Japan Muzeju u Tokiju, National Gallery u Londonu, Van Gogh Muzeju u Amsterdamu, Neue Pinakothek u Munchenu, Museum of Art u Philadelphiji, dok je jedna u privatnom vlasništvu kolekcionara iz Sjedinjenih Američkih Država. Posljednja, sedma, uništena je u požaru tijekom američkog bombardiranja Japana u Drugom svjetskom ratu. Bila je u vlasništvu privatnog kolekcionara Koyate Yamamota.
Ova slika, koja se nalazi u tokijskom muzeju 1987. godine, na aukciji je prodana za rekordnih 39 milijuna dolara. Kupio ju je japanski biznismen Yasuo Goto, te je proslijedio u Sompo Muzej. Kako vidimo iz navedenog, nigdje se ne spominju Cavtat i Vila Banac. Problem je taj što se cavtatska galerija reklamira tako da spominje kako imaju van Goghove Suncokrete, a nigdje ne naglašavaju kako je riječ o replici. Tako na poznatoj internetskoj platformi Get Your Guide oglašavaju pod naslovom Dubrovnik: Van Gogh „Sunflowers“ private collection gallery, a u daljnjem opisu stoji da to „remek-djelo plijeni ljepotom i dubinom“.
Kako rekosmo, nigdje ni spomena da nije riječ o originalu. I na internetskim stranicama Vile Banac slična stvar.
-U srcu prekrasnog Cavtata, gdje se umjetnost sreće s poviješću, Galerija Banac čuva nevjerojatno blago. Zamislite hodati među remek djelima poput Sunflowers Vincenta van Gogha, koje oživljavaju priču na svakom koraku – stoji u opisu Galerije.
CIJENA 15 EURA I sve bi ovo bilo lijepo i krasno da galerija Vile Banac ne prodava ulaznice po cijeni od 15 eura, što hoće reći da dovodi u zabludu posjetitelje. Drugim riječima galerija u vlasništvu jednog od najbogatijih Hrvata prodaje ulaznice posjetiteljima kako bi vidjeli kopiju Van Gogha, a da to nigdje ne naglašavaju. Gosti pišu zadovoljne recenzije pojma nemajući da nije riječ o originalu.
-Vrhunac posjeta Vili Banac je slika Suncokreti Van Gogha – piše na Get Your Guide Rosemary iz Irske. Pitali smo Vilu Banac zašto nigdje u svojim reklama ne ističu kako nije riječ o originalu, a ako kojim slučajem jest original, zašto onda gotovo nitko u Dubrovniku i Hrvatskoj ne zna da je ona u Cavtatu, ali na naš upit nisu odgovorili.
Stoga smo se obratili povjesničaru umjetnosti Ivanu Vigjenu da ga pitamo zna li on išta o Suncokretima u Cavtatu.
-Nešto sam načuo, ali ne znam detalje. Mislim, ako je riječ o originalu, u što sumnjam, trebali su je onda puno bolje prezentirati, a ako nije riječ o originalu, znate kako to ide u turizmu. Sve je dozvoljeno – govori Vigjen.
Obzirom da Suncokreti vrijede milijune dolara, a da ovi u Cavtatu, sudeći prema fotografijama, nisu nešto posebni čuvani, najvjerojatnije je riječ o kopiji ili nekakvoj studijskoj verziji. To bi se trebalo naglasiti, a ne dovoditi ljude u zabludu.
Posjetili smo OŠ Lopud
Mali Lopuđani otkrili su nam kako izgleda
život otočnih đaka
Iako njihova škola nije adekvatno opremljena, nema klimu, kuhinju niti prikladno igralište, mališani su veseli i šire zarazni optimizam
Karla Obuljen i Marko Tolja s učiteljicom Ivanom Dominiković
Osnovna škola Lopud, koja je mala područna škola OŠ Antuna Masle u Orašcu, s tri učionice i trenutačno 13 učenika, od kojih pet u razrednoj i osam u predmetnoj nastavi, predstavlja srce i dušu tog elafitskog otoka. Najveći problemi škole su odvijanje nastave u vrijeme kad je otok zbog nevremena prisilno izoliran od kopna, kao i pronalazak stručnog kadra voljnog za rad na otoku. Iako škola koju je, uz cestu, mesnicu, rivu i ribarnicu prije više od stoljeća izgradio mjesni dobrotvor Ivo Kuljevan, nije klimatizirana ni adekvatno opremljena, nema kuhinju niti prikladno igralište, mališani su veseli i šire zarazni optimizam u što smo se uvjerili tijekom prošlotjednog posjeta. Nastava se odvija kombinirano što znači kako prvaši i trećaši, odnosno drugaši i četvrtaši imaju zajedničke sate. Na satu engleskog Marko Tolja (drugi razred) kaže da mu taj jezik nije težak.
“Najviše volim učiti kako se pišu neke riječi i već sam dosta naučio. Kad treba, Karla mi šapne”, priznaje, a Karla Obuljen (4 razred) u klupi do njega kaže da on dosta zna, dok se ona ne trudi previše učiti engleski.
“Mama i tata su konobari u svom kafiću na obali i uče me od pete godine pa im ljeti pomažem i
učim kroz razgovor s turistima. Kad sam rođena, bila sam rođendanski poklon mome nonu! Stalno su me fotografirali i bila sam glavna mala faca pa sad i ja volim puno slikati”, govori.
PRISNO I UGODNO OZRAČJE
S njima je nastavnica likovne kulture Klara Knego, koja kao nestručna zamjena predaje i engleski do zapošljavanja osobe s odgovarajućom stručnom spremom.
“Rad u ovoj školi ima prednosti i izazove, ozračje je pozitivno jer se svi poznaju, a manji broj učenika olakšava komunikaciju i suradnju. Ipak, nije jednostavno prilagoditi nastavu radu s kombiniranim razredima. Za engleski jezik učenici su od 1. do 4. razreda podijeljeni u dvije skupine, a oni od 5. do 7. razreda (jer nema 8.razreda) su spojeni u jednu skupinu. Unatoč zahtjevima i izazovima, mala škola pruža priliku za pažljivije praćenje rada i napretka učenika. Male grupe i prisna atmosfera stvaraju osjećaj zajedništva, što doprinosi pozitivnom iskustvu za učenike i nas učitelje te stoga rad u maloj školi pruža osjećaj profesionalnog ispunjenja”, izjavila je. U susjednoj je učionici sat hrvatskog, a s učite-
Toni Matković, Mauro Obuljen, Andro Tolja i Dominik Matković
Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić
ljicom razredne nastave Ivanom Dominiković su “trećašica“ Monika Obuljen i prvašić Lukša Bošnjak koji najviše voli prirodu.
“Volim šumu, more, ptičice i čistim puteve. Pomažem djedu i tati čistiti oko kuće na brdu. Tamo ima puno divljih svinja, ali ne idem po noći i ne vidim ih kad se u podne vraćam iz škole”, priča Lukša i priznaje da su najteži engleski i matematika, a hrvatski lakši. Šutljivi dječak se raspričao i kaže da je s roditeljima bio u Zagorju, Čavoglavama i kući Nikole Tesle. “Tamo sam pao na skale! Bio sam u čizmama pa sam se zapeo i pao, ali nisam imao ranu!”, dodaje.
Monika otkriva da najviše voli zbrajanje i oduzimanje, ali ne zna reći zašto. Voli čitati knjige i stoga želi pročitati cijelu školsku knjižnicu.
“Voljela bih da imamo više knjiga, a da je uz školu više prostora za igru i tjelesni. Nemamo se gdje igrati kad je kiša nego u razredu gledamo TV”, kaže i otkriva da i ona ljeti pomaže roditeljima i to u
kuhinji, gdje voli kuhati, najviše pizzu “margaritu“. U najvećoj učionici su stariji učenici, a sat vjeronauka drži don Miroslav Karatović. U prva dva reda školskih klupa su dječaci, a iza njih, u još dva djevojčice. Andro Tolja i Dominik Matković su peti, Toni Matković i Mauro Obuljen šesti razred, dok su Nina Konjuh i Melani Obuljen “šestašice“, a Matea Tolja i Anamaria Obuljen sedmi razred. Vjeroučitelj je lani došao iz srednje Bosne i uživa veliko poštovanje otočana, a za učenike ističe da su “mala ekipa i svi k’o jedna obitelj“.
ŽELE SPORTSKI TEREN
Andru je najteža gramatika hrvatskog, ali je lakše jer mu prijatelji pomažu. Kraj njega je Dominik, dječak bistrog i pronicavog pogleda koji “bombardiran“ nizom pitanja otvara dušu i priznaje da još nema curu, ali su mu svi u školi prijatelji.
“Bilo bi još ljepše da je u školi više djece i da svi imamo ormariće za spremiti teške školske torbe!”,
Sat vjeronauka s don Miroslavom Karatovićem
Matea Tolja, Anamaria Obuljen, Nina Konjuh i Melani Obuljen
Nastavnica Klara Knego
Marko Tolja i Karla Obuljen s nastavnicom Klarom Knego
rekao je. Morao sam mu obećati da ću to napisati kako bi gradonačelnik, kad pročita, odobrio novac i za to, kako bi im u školi bilo još ljepše. Nakon toga Dominik mi otkriva da u slobodno vrijeme s bratom ide na barku na ribanje, a najbolja posta je kod hotela Lafodia.
“Ove sam jeseni ulovio hobotnicu od dva i pol kila! Nisam je prodao restoranu nego odnio kući pa smo je mi pojeli”, priča, a njegov stariji brat Toni upada u priču i dodaje kako je on “bolji ribar”. “S ocem sam ovog ljeta uhitio orhana od 5 kila!”, ponosno kaže.
Toni priča da je najljepše na tjelesnom igrati nogomet, a ponosno ističe da navija za Hajduka i da bi volio da je u školi više djece, što izaziva spontani pljesak ushićenih mališana. Visoki Mauro se pohvalio da je najjači i s metar i 75 najviši u školi. “Ne igram košarku, ali bih je volio igrati kad porastem. Ili biti ultimatefight boksač! Dotad, najteža mi je matematika jer ne stignem sve napisati, ali mi prijatelji pomažu pisati zadaću. Nemamo sportsku dvoranu, ali bih više volio da svi imamo sportsku opremu i još jednu školsku ploču, pa da jedna bude za peti i sedmi, a druga za šesti razred”, priča Mauro kojem također obećavam da ću prenijeti i njegovu i sve ostale dječje želje. Djevojčice su puno razgovorljivije, ali se Nina Konjuh naglo uozbiljila pa je dok priča prati smijeh prijatelja.
“Jest, puno pričam, to je moj hobby, pogotovo doma kad nešto moram izmisliti da ne idem u školu jer mi je većina predmeta dosadna. Najviše volim likovni i puno crtam u slobodno vrijeme. Bavim se i šminkanjem, bit ću kozmetičarka! Već sam šminkala prijateljicu za njezinu krizmu! Nije htjela previše šminke i prepala sam se da neće ispast’ dobro, ali je bila zadovoljna. Valjalo bi da imamo i predmet domaćinstvo. Znam skuhati kruh i objed, pomažem roditeljima, ali bi bilo lijepo naučiti više o tome i sve iz tog predmeta”, priča Nina i povjerava se da bi voljela da ih nastavnici češće puste na male odmore. Otkriva da ljeti voli vožnju gliserom i da zimi ocu pomaže oko bauštele.
“Ja čekićem lomim kamen! Znam ‘udarit u pravo mjesto’, priča, a prijateljica Melani iz iste klupe otkriva da su u šestom razredu najteži razlomci i matematika, a zbog profesora Tonija voli povijest.
“On zna lijepo objasniti i olakša nam učenje jer nam dava moguća pitanja”, govori.
IDILA I IZAZOVI
Za Mateu iz zadnjeg reda kažu da uglavnom odgovara s da i ne, ali se otvara i kaže:- Najviše volim engleski, druženje nakon škole, igrati nogomet i dati gol! Golmani se tad bune, najviše Mauro”, veselo priča, a Mauro dobacuje kako ne zna dobro braniti.
“Treba nam bolja sportska oprema i teren za igru, ali treba 15 minuta dok tamo dođemo i bilo bi lijepo da nam ga natkriju ili izgrade novi bliže školi”, otkriva Matea, dok Anamaria priča kako će biti dizajner interijera ili kostimograf.
“Volim crtati odjeću i odrediti gdje što postaviti oko kuće. Mama i ja smo perfekcionisti. Voljela bih da u školi imamo automat za hranu i sokove, da nam je marenda bolja, da su sendviči s više salame, da nam daju manje pudinga ili uz njih jednokratne plastične ožice, a ne metalne koje koriste brojni učenici. Tako bi i pudinzi bili slađi!”, priča uz glasno odobravanje i dobacivanje prijatelja:- Tako je! Bit će svima ljepše uz sportski teren, ormariće za ostaviti robu i obuću, uz svlačionice da se imamo gdje presvući!
Na kraju, riječ ima učiteljica razredne nastave prva četiri razreda Ivana Dominiković koja se zbog posla, prije osam godina na Lopud doselila iz Metkovića.
“Pripadamo OŠ Antuna Masle Orašac, a rad u ovakvim odjelima je specifičan i predstavlja izazov. Svi su zajedno i svi sve slušaju, a treba odraditi četiri nastavne jedinice u 45 minuta! Nekad je problem što je dijelu učenika zanimljivije gradivo višeg razreda pa ga više slušaju, čak zanemare svoje zadatke, pa im kasnije bude dosadno na nastavi. Primjerice, na glazbenom slušaju pjesmice već u prvom razredu… Kako god, intenzivan i specifičan oblik rada, ali volim ovaj mirni otočni način života, djeci je manja opasnost od prometa, mogu se više igrati na otvorenom, što je golema prednost. Naravno, ima i nedostataka, a najveći je onima koji imaju sportski trening te tri puta tjedno putuju brodom do grada, a to oduzima puno vremena”, zaključuje učiteljica Dominiković.
Lukša Bošnjak i Monika Obuljen
‘KUMPANIJA OD ŠKERCA’ O NOVOJ PREDSTAVI
‘Afitavanje’ je na čistom dubrovačkom, a uključuje i politička prepucavanja
Ova vesela ekipa novu predstavu uvježbava u
knjižnici u Lapadu, a za Dubrovački dnevnik govori o izazovima, specifičnostima i tome kako je uopće nastala
Knjižnice su, nije tajna, poznate kao prostori tišine, ali i mjesta gdje čitatelji tiho i gotovo sa strahopoštovanjem knjižničarku pitaju za naslov koji ih zanima. Ali, ljubitelji knjige koji su posljednjih mjeseci zbog posudbe knjiga dolazili u knjižnicu Lapad, onu u Atlant centru, često su u popodnevnim satima svjedočili nečem neobičnom. Istina, nije to bila baš galama, ali je ‘na prvu’ događaj u daljem dijelu knjižnice ukazao na neki mooving i nešto tajanstveno. A da je zanimljivo, doista jest, jer članovi glumačke družine ‘Kumpanija od škerca’ pod redateljskom palicom Radmile Milaković redovito uvježbavaju predstavu ‘Aftavanje i neke druge stvari’ čija je autorica Renata Zlatković.
RAGUZEJSKI IZRIČAJ
-Predstava je na dubrovačkom jeziku koji se skoro pa više ne čuje na gradskim ulicama. Kad su mi ponudili, jako mi se svidio i prihvatila sam. Radimo već dugo, posebno na izričaju jezika, a stručni savjetnici su sama autorica i Nila Miličić Vukosavić kao autohtoni govornici. Mislim da smo okupili sjajnu ekipu; izvrsni su, stvarno talentirani i lijepo rade to što vole. Ravnateljica knjižnice i ravnatelj Kazališta Marina Držića Paolo Tišljarić su dogovorili suradnju, a nadamo se da će se predstava igrati u drugoj polovici veljače u kazalištu koje daje tehničku i svaku drugu podršku. I hvala imgovori redateljica nastavljajući o glumcima i izazovima teksta.
-Osam je uloga, a svi glumci su amateri, ali sa scenskim iskustvom. Uz suvremeni raguzejski jezik 20. stoljeća i tema je, dosljedno tome, suvremena. Dva čina traju oko sat i po’, a napravili smo i glazbeno-filmsku animaciju između činova kao najavu drugog čina. Glazbu radi Paula Dražić, a filmski dio je uradio Zlatko Tomić. Tekst mi je neka-
ko odmah ‘legao’, a radnja se događa u dnevnom boravku stana u nekoj dubrovačkoj peto ili šestokatnici u kojoj se iznajmljuje. Izvorni tekst je krasan, ali dug i od njega se mogu napraviti tri različite predstave. Stoga smo ga morali puno skratiti. Radujem se što se Renata zbog toga nije naljutila. Radimo već osam mjeseci i ništa nam nije teško, sve ide nekako lagano. Glavni lik je Vlaho, vlasnik stana a u stanu ispod njegova živi rentijer. Vlaho je Dubrovčanin koji govori u ime nas koji na kavama gunđamo protiv turizma i gužvi iako znamo da bez tog ne možemo. Ali, gunđamo reda radi. Kao dosta nam je turizma i politike. A probe su redovito dva puta tjedno, nekad i četiri! Prva smo tri mjeseca radili isključivo jezik: artikulaciju, naglasak, točnost i jako sam ponosna kako su to svladali- kaže redateljica.
Autorica teksta Renata Zlatković ističe brojne re-
Renata Zlatković i Radmila Milaković
Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić
“Živim u Gradu, na
Prijekome i ne treba mi poseban razlog za pisanje: sve o čemu pišem dnevno doživljavam već 25-30 godina. Jednostavno, trebao mi je neki ‘ventil’ da se mogu ispuhati kako bih se bolje osjećala. A većina nas u ulici koji ne afitavamo, mislimo i osjećamo isto”, izjavila je Renata Zlatković
ference na aktualna politička prepucavanja. Istina kroz humor
-Živim u Gradu, na Prijekome i ne treba mi poseban razlog za pisanje: sve o čemu pišem dnevno doživljavam već 25-30 godina. Jednostavno, trebao mi je neki ‘ventil’ da se mogu ispuhati kako bih se bolje osjećala. A većina nas u ulici koji ne afitavamo, mislimo i osjećamo isto. Stoga sam si na fini način dala oduška, jer humor je najbolji način da se kaže istina, a da se nitko ne najedi, ako je normalan. Ako nije, hvala Bogu, što ćemo. I tako je to nastalo - kaže autorica teksta.
Dodaje i kako je tekst dosta kratila jer, da su radili po originalnom tekstu iz knjige, predstava bi trajala četiri i po’ ure!
“Naravno, Radmila je točno rekla - nisi ti Sheakespeare, ne može ti predstava trajat tako dugo. Zapravo, nisam ja kratila jer mi je to kao da otkidam
komadić ruke. Stoga sam pustila Radmili da ga, neću reći iskasapi, nego dosta skrati. Ali, bit je ostala. I ako budemo imali snage i vremena, možda napravimo drugi i treći dio, kao ‘sapunicu’, tako da dijelove koje smo sad preskočili, možemo iskoristiti. Nešto sam za ovu predstavu dopisala te ima dijelova koji nisu u knjizi objavljenoj prosinca prošle godine. Izdavač je društvo Slagalica, kojeg sam utemeljila prije 12-13 godina i sad smo mala izdavačka kuća. Inače sam pisala i objavljivala i prije Slagalice. Na ‘daske koje život znače’ već su postavljene dječje predstave; lutkarske te kombinacija lutkarskih i ‘živih glumaca’. Radnja knjige ‘Zimska trilogija’ događa se uoči i tijekom Božića, ali nije ništa ‘sladunjavo’. To nije moj stil, o čemu bolje i više može reći Radmila. Sva moja djela mogu se adaptirati za djecu, kap npr. zadnje djelo, bajka ‘Vila Dobrila’. Paralelno s tom radila sam i knji-
Radmila Milaković
Renata Zlatković
“Predstava je na dubrovačkom jeziku koji se skoro pa više ne čuje na gradskim ulicama. Kad su mi ponudili, jako mi se svidio i prihvatila sam.
Radimo već dugo, posebno na izričaju jezika”, kaže
Radmila Milaković
gu terapeutskih bajki i svaka se može postaviti na scenu”, kazala je.
OSOBNA KARTA PREDSTAVE
Režiser i dramaturg Radmila Milaković
tekst: Renata Zlatković
animacija, film: Zlatko Tomić
Oblikovanje svjetla: Marko Mijatović
Scenografija: Robert Kralj
Kostimograf: Ozrenka Kaliterna
Rekviziti: Kaća Carević
Fotograf: Vedran Levi
Produkcija: Dubrovačke knjižnice u suradnji s Kazalište Marina Držića
Kumpanija od skerca:
Uloge: Vlaho (Ivan Perić); Marijana (Matilda Perković); Toni, njihov sin (Mislav Stanković); Nepalac Paresh (Dario Gverović); susjeda Lukre (Nila Miličić Vukosavić); Purger Jura, iznajmljivač (Melko Dragojević); Agneza/Janja, ministrova supruga (Antonia Stanković); Valentin, pomoćnik ministra (Ante-Tonći Đurković)
Kumpanija od škerca
Pripadnik SJP-a Dubrovnik Albert Gregov postavlja hrvatski barjak uz drveni križ podignut na tvrđavi “Imperial” na Srđu, okrenut prema Gradu, kao simbol nepokolebljivosti vjere i duha nedaleko srušenog kamenog križa.
petak, 31. siječnja 2025.
DUBROVNIK JE OPSTAO
Međunarodno priznanje Hrvatske
Međunarodno priznanje Hrvatske potvrdilo je da otpor i žrtva hrvatskih branitelja nisu bili uzaludni. U tom duhu priznanje je dočekano i u Dubrovniku, opkoljenom, ali ne i pokorenom. Priznanje koje je potvrdilo suverenost i samostalnost Republike Hrvatske bio je dug i složen proces koji je okončan primanjem Republike Hrvatske u UN 22. svibnja 1992. Važan događaj u tom procesu bilo je međunarodno diplomatsko priznanje Hrvatske 15. siječnja 1992. godine. U pravnoj terminologiji diplomatsko priznanje ima deklarativan karakter, no teško da bi do njega došlo da se Hrvatska nije obranila od velikosrpske agresije. Međutim, ono što je prethodilo diplomatskom priznanju, a što je iznimno važno za karakter Domovinskog rata, je činjenica da je Hrvatska još 7. rujna 1991. godine postigla političko priznanje što je utvrdila Badinterova Arbitražna komisija, odnosno međunarodna komisija koju je krajem kolovoza ‘91. osnovala Konferencija EZ-a o Jugoslaviji. Prema zaključku Badinterove komisije u svojem prvom očitovanju 7. prosinca 1991., još 7. rujna 1991. godine Slovenija i Hrvatska postale su nezavisni pravni subjekt u međunarodnim odnosima. Srbija i Crna Gora u lipnju ‘92. godine bezuspješno su pokušale osporiti ove zaključke koji su opovrgavali velikosrpske teze da se radi o građanskom ratu, a ne o međunarodnom sukobu, odnosno o njihovoj agresiji na Hrvatsku, a kasnije i na BiH.
Zagonetka pobjede
Obrana i priznanje
Petar Poljanić
gradonačelnik Dubrovnika
Jedna ogromna količina tuge u svakoj duši je bila zbog rata, ali ne manje i radosti zbog činjenice da je konačno Hrvatska priznata, da je konačno Hrvatska država. Beskrajna vjera bila je u ljudima da će konačno sve bit bolje, unatoč okruženju. Nismo mi mislili da će tim danom prestati padati granate, one nisu ni prestale, ako se ne varam zadnja je pala ‘95. u 8. mjesecu i ubila troje mladih ljudi u Zatonu. Dakle, zašto bi ta bila sporedna u odnosu na one iz ‘91.? Nismo bili naivni i mislili da time prestaje sve, ali ipak, sve je bilo drugačije nakon 15.1. Bili smo država, međunarodno priznata, došla nakon tisuću godina, sve je bilo drugačije. I koja je onda zagonetka pobjede? Jednostavno smo htjeli državu. Ne samo Dubrovnik, nego čitava Hrvatska. Bili smo odlučni, htjeli smo se braniti i obranili smo se.
Miroslav Tuđman sigurnosna služba RH
Dubrovnik se nije branio samo u Dubrovniku. Bio je čitav niz međunarodnih akcija i poteza, bilo je i drugih vojnih poteza koji su trebali olakšati, bio je i pregovarački proces... Snaga obrane je bila rezultat svih ovih komponenti. U to vrijeme se počela stvarati bojišnica kao jedna cjelina, moja je zadaća bila da sudjelujem u povezivanju svega toga, ne u vojnom nego u psihološko - informativnom smislu, to je onda pomoglo Dubrovniku koji se branio svom svojom snagom, ali sam to nije mogao riješiti. JNA očito nije računala na toliki otpor. Činjenica je da je Dubrovnik bio jedna
Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U trinaestom nastavku bit će riječi o međunarodnom priznanju Hrvatske i snazi obrane Dubrovnika, kroz sjećanja nekih od sudionika tih presudnih vremena.
U čemu je tajna obrane Dubrovnika 1991. godine? Na ovo pitanje može se odgovoriti uzimajući u obzir političke procese toga vremena, odnose vojnih snaga na terenu, geografski položaj, povijest i etničku strukturu šireg dubrovačkog područja, motive agresora i branitelja, psihološke, duhovne i propagandne učinke, međunarodne odnose... Sagledavajući sve činitelje, od preciznih statističkih podataka do neopipljivih osobnih doživljaja, sudionici tog vremena ističu u prvom redu snagu i volju Dubrovčana da obrane svoj Grad, koji je svjetskim civilizacijskim značenjem istovremeno branio svoje stanovništvo. U takvoj simbiozi Dubrovčani su branili Grad, a Grad je branio njih...
FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”
Foto: arhiv/ Albert Gregov
Jakša Raguž povjesničar
Poznata je ona stravična slika kipa Gospe Čilipske kojoj su okupatori iskopali oči. Zna se kada i zašto se to dogodilo. To je bilo 13. siječnja 1992. godine. Noć nakon što je Vatikan priznao Hrvatsku lokalni Crnogorci su otišli i noževima Majci Božjoj iskopali oči. Na taj način su se valjda osvetili Vatikanu za međunarodno priznanje Hrvatske.
Prizor iz devastirane crkve u okupiranom konavoskom selu Čilipi. Nakon što je Vatikan priznao državnost Hrvatske, u znak mržnje prema katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu iskopane su oči i odrubljena glava kipovima Marije i Josipa kao jasna poruka rijetkim preostalim mještanima Konavala.
od prepoznatljivih točaka u Hrvatskoj, odnosno u bivšoj Jugoslaviji, ta je činjenica pokrenula međunarodnu zajednicu da brže shvati i prizna što se stvarno zbiva u Hrvatskoj. To je utjecalo više na javnost u pojedinim zemljama nego na pojedine vlade nekih zemalja koje su znale što se događa, no nisu bile za priznanje Hrvatske. Bio je tu niz čimbenika koji su utjecali i presudili i imali bitnu ulogu oko priznanja, a Dubrovnik je sam po sebi, i kao grad i kao obrana igrao presudnu ulogu u tome.
Nojko Marinović
zapovjednik obrane Dubrovnika Dubrovnik nije pao zbog nekoliko razloga. Prvi je hrabrost i odvažnost branitelja, drugi je što je Dubrovnik imenom i zidinama branio sam sebe, i treći, što je agresor da bi ušao u grad, morao se odreći potpore topništva, oklopa, mornarice i zrakoplovstva - morao je ići pješak na pješaka. A ja sam u očima svakog od branitelja vidio spremnost, “ako mora da se gine, ginut ću, ali ću barem 5 - 6 povesti sa sobom!” Oni nisu bili spremni platiti tu cijenu. Eto, gospodo, to je snaga domoljublja kojom se branio ovaj grad, i to su razlozi zašto Dubrovnik nije pao.
Ivo Brbora
Zapovjedništvo Sektora Dubrovnik
Zagonetka pobjede u ovom ratu, po meni, je u jedinstvu hrvatskog nacionalnog bića. Možda prvi put u povijesti
mi smo kao Hrvati bili jedinstveni. A kada je narod jedinstven nema te sile koja ga može pobijediti. Može ga određeno vrijeme držati u pokornosti, u potlačenosti, ali kad - tad, kako kaže ona narodna poslovica - “možeš što hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš!”... Dakle, mi smo ‘91. godine bili jedinstveni. Cilj nam je bio obraniti se i stvoriti svoju državu. Za razliku od povijesti, ne moramo ići daleko u povijest nego samo u 2. svjetski rat, pa možemo vidjeti koliko smo bili podijeljeni, nismo bili jedinstveni. Ovoga puta smo se svi držali za isti štap.
Vicko Mihaljević
Zapovjedništvo obrane Dubrovnika Iako nismo imali oružja, imali smo nešto što je bilo nezamjenjivo, a to je da su u Gradu ostali ljudi. Ostali su naši najbliži, roditelji, žene, djeca, prijatelji i nije bilo odstupnice, nismo imali kud, svi smo dijelili istu sudbinu. Po meni je to odlučni momenat, iako je nešto ljudi izašlo, kao što su majke s djecom, a neki i pobjegli, veliki broj ljudi je ostao i svi zajedno smo se branili, postignuta je simbioza koja se vjerojatno nikad više neće ponoviti. Tada shvatite koliko ta tragedija, jad i ti teški trenuci ljude spajaju tako da su se unatoč toj silnoj nesreći i tuzi ljudi vezali jedni za druge i zbližili, pa su i vojska i civili, civilne strukture, izvrsno surađivali. Nismo imali samo zidine i građevine, već i naše ljude.
Anton Tus načelnik GS-a OSRH
Dubrovnik je samo potvrdio jednu veliku istinu... Slično je nešto i Vukovar do samog kraja doživljavao, ali su tako velike snage na Vukovaru bile da se to nije moglo... tamo su se spojile dvije operativne grupe, dva velika korpusa, “Proleterska divizija” s pojačanjima, to je veliki korpus oklopa, preko 600 oklopnih sredstava se našlo samo, 40 tisuća ukupno vojske na samom okruženju dijelova Vukovara. To je veliki nesrazmjer i tu se nije moglo izdržati, a izdržalo se... izdržalo se. JNA se nije usudila to ponoviti na Dubrovniku. Ali je suština obrane Dubrovnika bila ostanak građana u gradu i obrana zajedno s tim građanima unutar grada.
Foto: Tomislav Žanetić
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Marija i Karmen - drage Linđovke znaju zašto stari fotoreporter pita i zapisuje imena, strani svijet zbog upita kako se zovu ostao začuđen, “nijem i bezimen”, premda nastupom Linđa oduševljen
Jelena i Trojo - lijepa prilika za razgled Grada s vodičem je rado iskorištena
Mili i Biljana - u šetnji Gradom ni Porporelu romantičnu nisu izostavili
Josip, Marko, Domagoj, Mišo, Ivan i Robert - slikari su vrijedni bili, slike i za izložbu Sveti Vlaho - naš san slobode priredili
Eleonora i Emma - simpatične djevojčice nisu stidljive, hrabro gledaju u kameru i u roditelje “nevidljive”
Pavica i Anica - Dan mimoza za pomoć ženama i prevenciju raka vrata maternice se ne zaobilazi, važni su i dobrodošli svi prilozi
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Miško, Marina i Riko - na Pilama, na putu prema Stradunu zaustavljeni, za uspomenu i DD snimljeni
Barbara, Mihaela, Maris, Mara i Dominik - u Linđa se bilo, korake nije zaboravilo, možda se i buduće Linđovce rodilo
Gianna i Joanna - bilo bi prekrasno da se oko Babinog Kuka može u brzom điru svakoga dana
Petra, Martina, Lule, Lena i Zara - za poziranje s puno naklonosti imaju vremena i dara
Dubrovački vjernici dobili upute Crkve kako bezgrešno živjeti
Svi ćemo završiti u paklu, a možda čak i Isus Krist
Vjernici dubrovačkih župa dobili su pisane upute kako bezgrešno živjeti, a ako
već griješe, kako se pripremiti za svetu ispovijed. Tekst je zaista spektakularno vremeplovan, vraća dubrovačke vjernike u središte srednjeg vijeka
Papa Franjo na Badnjak je otvorio Jubilarnu godinu 2025., kao godinu potpunog oproštenja svih grijeha. Povodom toga vjernici dubrovačkih župa dobili su pisane upute kako bezgrešno živjeti, a ako već griješe, kako se pripremiti za svetu ispovijed. Tekst je zaista spektakularno vremeplovan, vraća dubrovačke vjernike u središte srednjeg vijeka. Čitajući sve ove upute može se zaključiti samo jedno – svi, apsolutno svi ljudi na svijetu su grješnici i ići će direkt u pakao. Evo za početak, prvi koji će zauzeti mjesto lijevo od sotone je dubrovačka policija. U uputama vjernicima lijepo piše kako dobar i negrješan čovjek ne smije tražiti usluge od vračara, gatara, astrologa, vidovnjaka… Stariji među vama sjetit će se stravičnog ubojstva na otoku Šipanu devedesetih godina prošlog stoljeća. Ubijena je djevojka, a tijelo nitko nije mogao pronaći. Obratili su se stoga vidovnjaku Ivu Troboku iz Orebića koji je kazao gdje se nesretna djevojka nalazi. Jadna dubrovačka policija nije tada bila svjesna da sudjeluje u ogromnom grijehu, jer se nikad, ama baš nikad ne smiju tražiti usluge od vidovnjaka. Za Crkvu ne samo da griješe organi reda, već i organi nereda. Dobro znamo koji organ u tijelu čovjeka prouzrokuje najveći nered. Mozak, naravno. No, čak i bolesna osoba, kojoj mozak pravilno ne radi, je ustvari grješna. Posebno se to odnosi na depresiju. Za Crkvu je, ako niste znali, grijeh imati suicidalne misli. Ne, depresija nije bolest, nego grijeh. Ali pazite sad ovo. Ne samo da su za Crkvu mentalne bolesti grijeh, nego i psihoterapija. U ovim sad već legendarnim uputama stoji kako je psihoterapija štetna, jer „nastoji osloboditi čovjeka od moralne odgovornosti“. Što drugo reći nego da osoba koja je pisala ovaj tekst treba ići na psihoterapiju upravo zbog moralne odgovornosti?
ONANIJA I TUNEL SV. ROK
Ovo je, nažalost, tek početak. Hajdemo dalje. Pazite ovog paradoksa. Svećenici s oltara stalno trabunjaju o demografiji, a u ovim uputama je
sve kontra rađanja djece. Prvo žena ne smije zatrudnjeti ako nije u kršćanskom braku. No, ako i jest, ali spermići od supruga su joj spori, pa nikako da začme, ne smije ići na umjetnu oplodnju. Umjetna oplodnja je za Crkvu isto što i umjetni plod pomadore za nekoga tko ne potiče masovnu plasteničku proizvodnju.
A znate li što je bračna onanija? To je zabranjeni manevar tijekom seksa, točnije izbacivanje sperme tamo gdje se ne smije – po krevetu, kauču, podu ili leđima (prsima) supruge – umjesto u ključno mjesto. Nemojte sad reći da ne znate gdje je ta lokacija i da vam treba Google Maps –spermu tijekom seksa savjesni katolički suprug uvijek dostavlja u tunel sv. Rok. Tunel sv. Rok otvoren je tijekom čitavog menstruacijskog ciklusa, odnosno njime nesmetano može prometovati katolički Overseas pod uvjetom da uredno dostavlja spermu. Treba li napominjati da je prometovanje sv. Rokom zabranjeno za prvu skupinu vozila, odnosno onih vozača koji nisu bračne zavjete sklopili pred muškarcem u haljini? Kad smo već kod muškaraca u haljini, upute du-
Za Crkvu je, ako niste znali, grijeh imati suicidalne misli. Ne, depresija nije bolest, nego grijeh. Ali pazite sad ovo. Ne samo da su za Crkvu mentalne bolesti grijeh, nego i psihoterapija. U ovim sad već legendarnim uputama stoji kako je psihoterapija štetna, jer „nastoji osloboditi čovjeka od moralne odgovornosti“
Piše Maro Marušić foto Dejan Rakita/PIXSELL
Čekajte da se sjetim je li još netko u povijesti govorio o bezuvjetnoj ljubavi.
Ah, pa da, ima jedan lik koji je čitav svoj nauk posvetio istim stvarima kao Osho.
Zvao se Isus Krist.
Sad sam zbunjen.
Ako vjernik ne smije
čitati Osha, smije li
čitati Isusa Krista?
Koja je razlika između bezuvjetne ljubavi
Isusa i Osha?
brovačkim vjernicima zabranjuju protucrkvene svjetonazore poput rodne ideologije i wokizma. Znači, dubrovački vjernik mora povraćati kada vidi muškarca u haljini kako hoda Stradunom, a izmoliti dvije-tri krunice kada vidi muškarca u haljini kako hoda sakristijom. Ostaje nejasno smije li dobri katolik kuhati povrće u woku ili i to spada u wokizam.
Kako vidimo, mnoge opasnosti vrebaju kako bi dubrovačkom katoliku oduzele mjesto u raju –od nebračne poligamije do tunela sv. Rok i bračne onanije – ali zamke su postavljene i tamo gdje ih ne biste očekivali. U knjigama. U uputama dubrovačkim vjernicima, među ostalim, stoji da ne smiju čitati Paula Coelha, Edgara Caycea, Sai Babu i Osha. Za Paula Coelha i Edgara Caycea svi znamo, no o čemu to ova druga dvojica govore? Valjda je taj Sai Baba neka baba vračara koja gata iz kafe, a taj Ošo se valjda oženio, dobio djecu, pa oš’o od obitelji. Malo sam prelistao njihova djela i vidio da tu nema neke velike drame – niti je Sai Baba vračara, niti je ovaj došo, pa Ošo od obitelji, nego njih dvojica isključivo govore o bezuvjetnoj ljubavi. Čekajte da se sjetim je li još netko u povijesti govorio o bezuvjetnoj ljubavi. Ah, pa da, ima jedan lik koji je čitav svoj nauk posvetio istim stvarima kao Osho. Zvao se Isus Krist. Sad sam zbunjen. Ako vjernik ne smije čitati Osha, smije li čitati Isusa Krista? Koja je razlika između bezuvjetne ljubavi Isusa i Osha? Je li Isusova ljubav ipak malo bezuvjetnija, ne razumijem.
Ne samo da su dubrovačkim vjernicima zabranjene pojedine knjige, nego i pojedina glazba. U uputama lijepo piše kako vjernik koji sluša black, death, trash i heavy metal ide direkt u saunu. Čak i gothic glazbu. To ustvari nisu djela Opetha, Burzuma, Sepulture i Slayera nego glavom i basom samog sotone. Ovdje bi se čak donekle i složio s crkvenjacima. U black metalu zaista ima likova kojima mame u djetinjstvu nisu pra-
vile Čokolino – poput benda Dissection - pa su se iskompleksirani okrenuli nekim infantilnim sotona forama, ali opeth po katoličku djecu puno su opasnije cijene u Studencu, nego njihovi stihovi. A što se tiče slušanja gothic bendova, tu spada i legendarni The Cure. Ostaje nejasno smiju li katolici biti u ljubavnom odnosu s petkom (Friday I’m in Love) ili i za vikend moraju primjenjivati bračnu onaniju.
POZDRAV TAMI
A sada dolazimo do vrhunca – ajme moram paziti da ovaj dio teksta završi u sv. Roku, a ne po laptopu – u ovim genijalnim zapovijedima dubrovačkim katolicima, nisu samo knjige, glazba i ostala umjetnost problem, nego i – sport. Naime, strogo je zabranjeno prakticiranje joge te borilačkih vještina poput Tai Chi ili Chi Kung. Neka vas bole leđa, nemojte se istezati i učvršćivati leđne mišiće, jer ćete završiti u paklu. Izdržite bol, očekuje vas mjesto u raju - što je malo trpljenja prema radosti blaženstva vječnog života? Pozdrav suncu, dragi moji, je ustvari pozdrav Tami i Sotoni. Joga je moderna droga, a umjesto Jane Sirshasane koristite Janu od litre i pol (naravno bez poruke Paula Coelha). Ima u uputama vjernicima još puno toga što uopće ne treba spominjati. Zabranjeno je igrati Pokemone i slične video igrice, o pobačaju i eutanaziji ne smije se ni razmišljati, a kamoli prakticirati. Iščitavajući sve ove upute može se jedino zaključiti da nitko raja neće vidjeti. Svi ćemo završiti u paklu, uključujući Isusa Krista. Kako ovo mogu reći, pitate se sada, je li moguće da sam toliki bogohulnik? Oprostite dragi čitatelji, ali ja zaista ništa ne tvrdim, samo logički tumačim ove upute dubrovačkim vjernicima. Naravno da katolik koji želi završiti u VIP loži raja ne smije koketirati s reinkarnacijom, štoviše, mora ju osuđivati, a čini mi se da Isus nije bio taj. Ovo naime nisu moji zaključci, već evanđelja po Ivanu. A idu ovako:
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: „Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji da se slijep rodio?“ Odgovori Isus: „Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.“
Razmislite malo o ovom pitanju učenika – tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji da se slijep rodio? Kako netko može sagriješiti da se slijep rodi? Kada je to stigao sagriješiti? Prije rođenja? U prošlom životu? Isus na pitanja učenika ne odgovara prijekorom, odnosno kakve ga to reinkarnacija budalaštine pitaju, već kazuje da nije sagriješio ni on, ni njegovi roditelji, već da se na njemu očituju djela Božja. Meni ovo pitanje učenika itekako ima miris reinkarnacije, a prema uputama dubrovačkim vjernicima, to je veliki grijeh. A tko je bez grijeha, neka na mene baci prvi kamen u komentarima.
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Dezinsekcija, politika ili filozofija
Prema odluci Gradskog vijeća, bez prisustva javnosti, nagradu Grada Dubrovnika za kulturu, dobila je gospođa Slavica Stojan, poznata povjesničarka i književnica, predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske. Ono što široj javnosti baš i nije bilo poznato, a ovih je dana izašlo u javnost, njezine su nedavne teorije o Srbima kobubama. I to o bubama, koje u strahovitim najezdama uporno godinama nastoje preplaviti kuće, dvorišta i unutarnje prostore. Vražje bube, kad napadnu jako ih je teško ukloniti, bez obzira na to koju metodu koristili; gaženje nogama, otrovima, plinskim plamenikom. Usprkos svemu, kad se takva napast uvuče u kuću, nikako ne treba iselit iz vlastite kuće, pa bubama dopustit da kuću preplave, da mile po trpezi i po postelji, nego ih treba strpljivo i trajno iskorjenjivati, savjetovala je nova laureatkinja prije godinu dana.
Štovatelji lika i djela poznate naše književnice uopće ne dvoje o ispravnosti njezine metode dezinsekcije buba najbrutalnijim metodama. Metaforički naravno!
Nije to bila nikakva reklamna kampanje za Raid, niti se njena namjera odnosila na istrebljenje Srba, nego isključivo njihovih - ideja.
A oni koji se boje da će nam buduće generacije, sad maloljetnih ili jedva punoljetnih nasljednika bit zatrovane mržnjom odraslih, neka ne brinu. Oni većinom čitaju knjige o budućnosti, a rijetko one o povijesti. Glas koncila, crkveni tjednik koji izdaje Kaptol, citirajući Račanove riječi o HDZ-u kao stranci opasnih namjera, u novom je broju objavio komentar o čestitanju, odnosno ne čestitanju. Zagrebački nadbiskup Kutleša uputio je čestitku Milanoviću na ponovnom izboru za predsjednika Hrvatske. Onima koji to nisu, poručio je da ‘ko god kulturom ne čestitanja pridonosi lošemu društvenomu ozračju, ne radi ni za sebe ni protiv drugoga, nego - protiv dobra naroda. Reklo bi se; zbogom Plenkoviću, i Bogu si dozlogrdio. Tako je naš ucviljeni premijer, koji je prije ovih izbora sanjo Hrvatsku 100 posto pod
svojom kontrolom, uključujući i vojsku, istovremeno nas uvjeravo kako živimo u demokraciji, konačno dao do znanja što on misli o toj demokraciji.
Sad kada je i Crkva elegantno digla ruke od njega, malo bi mu ‘ko bio žirant...na duži rok. Baš kad je izgledalo da bivši ministar Dabro nije tek puco od veselja, nego je gađajući prema šumi valjda htio upozorit Velikog vođu na kriminal u Hrvatskim šumama, stigla je i nova slikovna vijest da je bio i dječji instruktor pucanja iz Kalašnjikova. Ono što još najavljuju neprijatelji Domovinskog pokreta, navodne su snimke radodajki, kokaina i cajki, a prijete čak i navodno seksualno eksplicitnim snimkama visokih dužnosnika te stranke na kojima konzumiraju droge. Najavljuju i izjave ženske osobe osumnjičene za prostituciju, koja dramatično politički kompromitira visokog dužnosnika Domovinskog pokreta na javnoj funkciji. Nakon rezultata prvog kruga bojkota samoposluga, reakcija političara je urnebesna. Većina upitanih, uključivo i ministra gospodarstva, koji ne zna ni u koju je vladinu zgradu ušo, poziva narod da se pobuni protiv previsokih cijena.
Točno je da hrvatski potrošači imaju sve manje mogućnosti nešto kupit, ali zato, u onim momentima kad moraju odustat i od minimuma, puno će im značiti što znaju da je Vlada na njihovoj strani!
Neki ekonomisti misle da se Vladi lakše solidarizirat s narodnim mukama i pozvat ih na pobunu protiv trgovaca, nego se uhvatit ukoštac s inflacijom, za koji je sama zaslužna! Jer visoke cijene su najvećim dijelom rezultat državne politike. A onda se tome čude i bune. Ko da se vojskovođa pobuni protiv rata, kojega je sam započeo. Jedan komentator, koji još nije zapamtio ime našeg ministra od gospodarstva, za tog vojskovođu kaže - onaj što sliči Uncle Festeru iz obitelji – Addams. Ma bili vragu palo na pamet? Premda je obećo kraj rata u Ukrajini 24 sata nakon što se useli u Bijelu kuću, američki predsjednik je svoje mirotvorne akcije
ostavio za neka druga vremena. Najvažnija mu je Velika Amerika. Sviđa mu se Grenland, koji se uspješno oslobodio većine leda i sad je vojno strateški pogodan i uz to pun energetskih potencijala. Pa je poduzetni Trump već naredio oštrenje bušilačke opreme za naftu riječima: drill baby drill. Po svemu sudeći, tamošnji stanovnici jedva čekaju da postanu dio njegova kapitalističkog sustava s etikom vlasnika plantaže pamuka ili još poznatijeg zdravstvenog sustava iz feudalnog doba. Europa mu nije osobito draga. Zemlje EU zone slabo kupuju američku robu, malo troše na naoružanje, pa njemu ne preostaje drugo nego to riješit visokim uvoznim carinama. Iako u poznim godinama, Trump voli sve mlado pa mu se ne sviđa što Europa misli da je još uvijek povijesna princeza, a zapravo je stara cura, nekad davno lijepa, ali sad samo ostarjela gospođa s mačkom u skutu. Svejedno uvijek uvjerena da je - neodoljiva, Stara dama još ne reagira. Ne bi joj bilo oportuno reć kako ovaj svemoćni vladar pati od kompleksa veličine. Ali zašto se onda sve češće spominje izjava njegove bivše ljubavnice, porno glumice Stormy Daniels, koja je njegov ‘muški alat’ opisala ko malu gljivu, sličnu pečurki?
A od tad je i njemu i gljivi prohujalo punih deset godina.
Sve u svemu izgleda, bojali smo se povjetarca s Istoka, a sa Zapada nam, eto, dolazi - oluja.
Piše Mario Klečak
Piše Ivo Batričević
foto PRIVATNI ARHIV
“CARONIA” Na njoj je kod
Dakse sniman film, a trebala je biti plutajući hotel u Rijeci dubrovačkoj
Riječ je o prvom brodu koji je imao sanitarni čvor u kabini, a gostima je nudio čisti luksuz zbog čega su mu se rado vraćali
RMS (Royal Mail Ship) CARONIA je izgrađena kao novogradnja broj 635 u brodogradilištu John Brown & Co Ltd. u Clydebank u Škotskoj za brodarsku kompaniju Cunard Line (tada Cunard White Star Line). Kuma CARONIE na porinuću 30. listopada 1947. je bila princeza Elizabeta (kasnije kraljica Elizabeta II.).
Imala je 34172 bruto registarskih tona, bila je duga 217 i široka 27,6 metara. Dvije parne turbine i to jedna SRG i druga DRG John Brown Ltd. su joj preko dvije propele davale brzinu od 22 čvora. Imala je dvostruku namjenu i to kao transatlantik za liniju
iz Southamptona do New Yorka i natrag te je prevozila 932 putnika u dvije klase i to 581 u prvoj klasi i 351 turističkoj klasi, a kao kruzer je prevozila 932 putnika u prvoj klasi. To je bio prvi brod takve namjene, s vanjskim bazenom, ali i prvi brod koji je u svakoj kabini imao i sanitarni čvor tako da je na svojim putovanjima često imao putnike koji su se ponovo vraćali na njezine plovidbe.
JEDNA JE PUTNICA NA BRODU
PLOVILA 15 GODINA!
Na prvo transatlantsko putovanje CARO-
CARONIA nam ponovo došla 1962. godine na kružnom putovanju te je ovaj put usidrila na sidrištu pored otoka Dakse gdje je za vrijeme jednodnevnog boravka sniman dio filma “Operacija Ticijan”. U tom filmu ostale scene su snimane u Gradu, a od stranih poznatih glumaca bio je tu William Campbell
NIA je zaplovila 4. siječnja 1949. godine. Jedna bogata gošća je bila baš posebna pošto se nije iskrcavala s broda 15 godina i za to vrijeme je potrošila ukupno 20 milijuna američkih dolara te je upisana u Guinnessovu knjigu rekorda. CARONIA je bila prepoznatljiva po svom velikom dimnjaku koji je bio po obimu najveći ikada izgrađen na putničkim brodovima. Svi Cunardovi brodovi su bili crnog trupa, ali CARONIJA je radi kružnih putovanja prva imala zeleni trup i imala je nadimak Green Goddess (Zelena Božica).
CARONIA je bila najveći putnički brod izgrađen u Škotskoj nakon Drugog svjetskog rata, sve do izgradnje broda QUEEN
ZELENA BOŽICA
ELIZABETH 2, dvadeset godina kasnije. Nakon Drugog svjetskog rata, Cunard White Star Line plovio je s tri broda na liniji Southampton - New York i to s poznatim transatlanticima QUEEN MARY i QUEEN ELIZABETH, a MAURETANIJA i CARONIA su također plovili kao transatlantici, ali i na kružnim putovanjima prema Karibima i Južnoj Americi.
ZBOG NASUKAVANJA U DUBROVNIK DOPLOVILA RANIJE
Na svoje prvo kružno putovanje oko svijeta CARONIA je krenula 1951. godine. U Dubrovnik (sidrište pored Lokruma) je prvi put uplovila 1. lipnja 1956. s 650 američkih i kanadskih putnika, i to je došla dva dana ranije od planiranog zbog prethodnog nasukavanja kod Messine na Siciliji koje se dogodilo dan ranije tj. dana 31. svibnja 1956. godine. Sljedeći dan je odsukana, ali im se itinerer poremetio te su u Grčkoj morali preskočiti dvije luke. U Dubrovniku su razgledali kulturne znamenitosti, a bila im je priređena folklorna priredba. Predvečer je isplovila za Veneciju, a onda dalje prema Sredozemlju i dalje po programu putovanja.
SNIMANJE FILMA I PLUTAJUĆI HOTEL U RIJECI DUBROVAČKOJ
CARONIA nam ponovo došla 1962. godine na kružnom putovanju te je ovaj put usidrila na sidrištu pored otoka Dakse gdje je za vrijeme jednodnevnog boravka sniman dio filma “Operacija Ticijan”. U tom filmu ostale scene su snimane u Gradu, a od stranih poznatih glumaca bio je tu William Campbell. Bilo je još dosta poznatih stranih i domaćih glumaca kao što je Miše Martinović.
Sredinom 60-tih godina CARONIA je imala sve manje putnika na svojim transatlantik putovanjima zbog sve većeg primata avio prijevoza preko Atlantika. Također, i na kružnim putovanjima je imala sve manje putnika zbog sve veće konkurencije modernijih i komfornijih brodova te velikih troškova u održavanju u odnosu na novoizgrađene brodove iste
kompanije. Tako 1967. godine po prvi put vlasniku nije bila profitabilna i Cunard se odlučio na prodaju. Zvučat će nevjerojatno, ali na javnoj dražbi 1967. godine je dogovorena kupnja broda od strane zagrebačke tvrtke “Domus Turist”, s namjerom da se CARONIA upotrebi kao stacionirani plutajući hotel u Rijeci dubrovačkoj (negdje između Batahovine i Sustjepana) međutim tadašnje vlasti odbile su izdati dozvolu za tu transakciju. Drugi izvori pišu da se odustalo od kupovine jer je brod imao velikih tehničkih problema s pogonskim turbinama tako da nije mogla svojim pogonom uopće doploviti iz Amerike u Dubrovnik. Tako je CARONIA trebala biti svojevrsna atrakcija kao što je Cunardov transatlantik QUEEN MARY stacionirani brod-hotel u Long Beachu u SAD-u. Dana 24. svibnja 1968. CARONIA je prodana Star Shippingu, tvrtki u vlasništvu američkih i panamskih interesa. Preimenovana u COLUMBIU, otplovila je u Grčku na preuređenje. Cunard je prethodnih godina dopustio da CARONIA kasni s rasporedom održavanja, a njezinim je motorima bio potreban veliki remont. Zamjenski dijelovi naručeni su od grčke tvrtke, a ne od originalnog proizvođača. Dok se ona obnavljala, Andrew Konstaninidis preuzeo je kontrolu nad COLUMBIOM, otkupivši sve dionice od Star Linea i mijenja joj ime u CARIBIA. Njezino ponovno opremanje je dovršeno, a dobila je novu potpuno bijelu boju trupa i nadgrađa. Registrirana je u Panami, s tonažom smanjenom na 25.794 BRT-a prema panamskim pravilima (što je uštedjelo pristanišne pristojbe).
U EKSPLOZIJI POGINUO JEDAN
ČLAN POSADE
U veljači 1969. CARIBIA je krenula na svoje prvo krstarenje od New Yorka do Kariba. Putovanje je ometao kvar u njezinom sustavu za zbrinjavanje otpada. Stvari su se pogoršale na njezinom drugom krstarenju kada je eksplozija u strojarnici rezultirala smrću jednog člana posade i teškim opekotinama drugog. Osim toga, brod je ostao bez struje dvadeset sati prije nego
što su mu popravci omogućili povratak u luku. Incident je potkopao povjerenje javnosti u brod te se CARIBIA jedva vratila u New York na svoj pogon i nikada više nije komercijalno zaplovila. Planovi za povratak CARIBIE u njene nove plovidbe razmatrani su za sljedećih pet godina, ali je ostala usidrena u New Yorku, a njezini su se dugovi boravišta na vezu nastavili gomilati. Naposljetku, u srpnju 1974. njeni vlasnici su je odlučili prodati u rezalište. Njemački prekooceanski tegljač HAMBURG dobio je zadatak da odvuče CARIBIU do rezališta u Tajvanu. Tijekom tegljenja 12. kolovoza 1974. su uplovili u tajfun Mary blizu Guama, a HAMBURGOVI generatori su otkazali i njegova posada je bila prisiljena osloboditi CARIBIU kako bi spasila vlastiti brod. Jaki vjetrovi i valovi gurnuli su brod prema lukobranu Apra Harbora - Guam, gdje se nasukao i djelomično potonuo. Budući da je predstavljala opasnost za lokalne brodove, olupina je većim dijelom uklonjena tijekom siječnja 1975., a u potpunosti svi dijelovi broda ispod morske površine su uklonjeni do kraja iste godine.
Zvučat će nevjerojatno, ali na javnoj dražbi 1967. godine je dogovorena kupnja broda od strane zagrebačke tvrtke “Domus Turist”, s namjerom da se CARONIA upotrebi kao stacionirani plutajući hotel u Rijeci dubrovačkoj (negdje između Batahovine i Sustjepana) međutim tadašnje vlasti odbile su izdati dozvolu za tu transakciju. Drugi izvori pišu da se odustalo od kupovine jer je brod imao velikih tehničkih problema s pogonskim turbinama tako da nije mogla svojim pogonom uopće doploviti iz Amerike u Dubrovnik
Caronia za vrijeme snimanja filma Operacija Ticijan
Čestitamo Dan Grada i Festu svetog Vlaha!
SVAKI TJEDAN Zvonin JEDAN
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
DESETLJEĆIMA VEĆ
Desetljećima već selo nam umire
Velike kamene kuće propadaju
Malo koji živjet ovdje još ostaju
Prespavaju ali – u vrt ne zavire
Bezplatno stanovat – još to put utire
Rijetkima – dok polja u drač zarastaju
Neprohod posvuda u cijelomu kraju
U meni i tugu i ljutnju ubire
Konteso nas dvoje možda vjetrenjače
Okrećemo ručno protiv jaka vjetra
Bolest i godine pritištu sve jače
Ni Boga ni Krista ni svetoga Petra
Nikoga tu nema – čak političari
Tu tek poštom brinu o njihovoj stvari
4/10/23
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN
O svom poštenju govore samo – prevaranti.
humanitarni prilozi
U znamen toplog sjećanja na dragog Nevenka, 50 € prilaže Ilinka Đukić; U znak sjećanja na mamu našeg prijatelja Zlatka, umjesto vijenca, 200 € prilaže 8.b. razred Lapadske škole generacija 91/92; Djelatnici kuhinje i restorana Grand hotel Park Dubrovnik, donacija 400 €; Učenici OŠ Mokošica donacija s Božićnog sajma 768,12 €; Caffe bar Belfast donacija 28 €; U spomen na dobrog susjeda pok. Stijepa Cvjetanovića, 150 € prilažu stanari Zlatnog potoka 12; U spomen na pok. Stijepa Cvjetanović, oca naše kolegice Anite Nakić, 100 € prilažu kolegice iz Imovinsko - pravne službe;
U spomen na pok. Nedjeljka Butigana, supruga naše Branke, 40 € prilažu Ana, Ivana, Stela i Vjerna;
Umjesto cvijeća za pok. Corie Milolaža, 40 € prilaže obitelj Sanje i Tonća Šantića; Župa očišćenja Marijina Smokvica donacija 600 €; Caffe bar Belfast donacija 30 €; Anka i Baldo Mojaš donacija 30 €; Tanja Baletoć donacija tonera;
CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE
Umjesto vjenca za pok. tetku Mariju Misita 100,00 eura prilaže Ružica Blanke; umjesto cvijeća za pok. Pavu Čobanović rođ. Relja prilaže Ambroz Čivljak 40 eura; na uspomenu dragu susjedu Jasnu Prizmić 20 eura prilaže Dinka Vrnjas:
Centar maslina
• STUDIO MARCELA PREMIUM d.o.o. Zagreb, financijska sredstva prikupljena tijekom humanitarne akcije Dubrovnik Fashion Ball 15.799,18 EUR;
• Tonći Sršen, donacija korisnicima 500,00 EUR.
• Dragica Katić, umjesto cvijeća za pok. Mata Daba prilaže 50,00 EUR;
• Obitelj Katije Prokurica, u spomen na Mata (Teo) Dabo, umjesto vijenca prilaže 20,00 EUR;
• Obitelj Ane Paljetak, u spomen na Mata (Teo) Dabo, umjesto vijenca prilaže 40,00 EUR;
• Obitelj Mare Dabo, u spomen na Mata (Teo) Dabo, umjesto vijenca prilaže 40,00 EUR;
• Susjedi iz Savljani 7, Ljubljana, u spomen na Tea Dabo prilažu 300,00 EUR;
• Ljiljana Pernar, u spomen na Tea Dabo prilaže 20,00 EUR.
Prodajem Peugeot 206, 2001. god., registriran do 04/2025. Cijena po dogovoru. Mob: 0976084077
Prodajem Fiat Punto, prešao 152000 km, cijena po dogovoru. Mob: 098392499
Prodaje se Passat CC, 2009 god., prešao 302716 km, odrađen veliki servis, registriran do 07.03.2025. Mob: 0921911848
Prodaje se Passat CC, 2009 god., prešao 302716 km, odrađen veliki servis, registriran do 07.03.2025. Mob: 0921911848
iznajmljivanje
Iznajmljuje se kuća u centru Orašca. Može se koristiti glorijet, vrt i parking. Mob: 0989537432
Tražim garsonjeru ili jednosoban stan u blizini stare gradske jezgre na duže vrijeme. Mob: 0911897621
Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića. Mob. 0917854829
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Prodajem poljoprivredno zemljište, Župa 2128 m2, vrt, oranica, maslinik, pristup s puta. Mob:098243985
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da je potrebno renovirati. Mob: 0977236306
Mijenjam dvosobni stan 42 m2, novogradnja u Solitudu, za trosoban stan u novogradnji na području Solituda/Lapad uz moju nadoplatu. Agencije isključene. Mob: 0981983891
Mladi par kupuje stan do 60 m2 na području Dubrovnika. Poželjno da ga je potrebno renovirati. Mob: 097 723 6306
Građevinsko zemljište u gospodarskoj zoni sjever 3002m2 Čilipi namjene T1, T2 ,T3 prodajem m 09161 43946
Potražujem za kupnju manju kuću / stan (može i za adaptaciju) ili kat kuće u potezu od Dubrovnika do Lozice. 099 215 2468
Potražujem manji stan do 100 000 eura na području Dubrovnika. Mob. 091443 0029
Kupujem stan od 45 m2-60 m2 na Lapadu ili užem području grada. Agencije isključene. Mob: 099 691 1127
Prodajem grob na Rožatuprazan. 098 787 773
Prodajem stan u Lapadu (Mercedesi), 65 m2, renoviran, 8. kat, parking, super pogled. Sve u blizini, vrtić, bolnica, škola... Bez agencija.Cijena 5000 eura po m2. Info 092 33 754 66.
Prodaje se namješten trosoban stan, 103 m2, sa dvije kupaonice, teracom i balkonom nadomak šetnice u Uvali
Iznajmljuje se restaurant EDEN, Kardinala Stepinca 54. Kontakt 099 5622046
Lapad. Cijena 4300 Eura/m2 plus parking mjesto u vla-
Mijenjam jednosoban novouređeni stan, 36.5 m2 s parkingom u Župi za stan do 50 m2 u Dubrovniku uz moju doplatu. Mob: 098 244 943
Kupujem grob na katoličkom dijelu groblja Boninovo. Mob:091 212 9889
Kupujem kuću ili veći stan za obitelj na području od Gruža do Cavtata. Mob: 099/675 8557
Prodaje se trosobni stan na Ilijinoj glavici u Dubrovniku. Mob: 098/1332 561
Prodaje se zemljište, vlasništvo 30/2880 na Gornjem Brgatu, upisano u ZK.Ur.br. 72, 135 i 139 K.O. Gornji Brgat. Cijena po dogovoru. Info 0998571306 zk.ur.br
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
sništvu (25000Eura). Molim bez poziva agencija. Kontakt +38520672713
Kupujem stan od 45-60 m2 na Lapadu i užem području grada. Agencije isključene. Kontakt
+385996911127
Prodaje se parcela od 342 m2 na Šipanu, Suđurađ (Đardin) s dva legalizirana objekta. Mob: 098 244 799
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodajem zemljište na Lastovu 18000 m2 (od toga 8000 m2 šuma, ostalo parcela) Mob: 098/ 134 2718
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnom za odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Prodajem kupu kanalicu. Mob: 098345776
Prodajem potpuno novi neraspakirani NASTAVAK za WC AQUATEC 900-BAUERFEIND. Cijena 80 EUR )plaćen 100EUR). Mob: 0981915538
Prodaje se stakleni okrugli stolić promjera 52cm sastavljen iz dva dijela. Cijena 60eura. Kontakt broj 091 724 2843
USLUGE RAZNO
Držim instrukcije iz matematike za osnovnu i srednju školu u Zavrelju. Mob: 0994038866
Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558
Sve vrste kombi prijevoza. 098 765 757
Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757
Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica
10:00 | 2. Konferencija održivog razvoja kulturno-povijesnog i vjerskog turizma - Dvorana Visia (Organizator: Lux promocija)
11:00 – 13:00 | Radionica „Torta Ružin cvijet – Umjetnost na tanjuru!“ (Voditeljica: Ivana Bačić Uhodić) - Prostorije udruge DEŠA
12:00 | Otvorenje izložbe dječjih radova Društva “Naša djeca” na temu sv. VlahaSaloča od zrcala, Narodna knjižnica Grad 16:30 i 18:00 | Radionice crtanja lika sv. Vlaha pomoću 3D olovaka - Centar za djecu, mlade i obitelji Dubrovnik
18:00 | Drugi dan trodnevnice - Zborna crkva sv. Vlaha (Euharistijsko slavlje predvodit će Želimir Puljić, umirovljeni zadarski nadbiskup. Nakon mise školski program: Učenici sv. Vlahu)
18:00 | Humanitarna izložba „Mladi slikari lavljeg srca i Sveti Vlaho” - Luža (Organizatori: Mala škola slikanja i Lions klub sv. Vlaho)
11:00 | Svečano otvaranje boćarskog doma „Đuro Miletić“ - Gospino polje
18:00 | Predstavljanje knjige Silvane Jakuš: Atlas - Svjedoci vremena - Dvorana Visia
18:00 | Scensko pripovijedanje za djecu „Grad na dlanu Parca” (za djecu od 5 do 15 godina) - Lazareti (osma lađa)
18:00 | Treći dan trodnevnice - Zborna crkva sv. Vlaha (Euharistijsko slavlje predvodit će Želimir Puljić)
19:30 | Predavanje austrijskog veleposlanika dr. Josefa Markusa Wuketicha: „Očuvane nematerijalne kulturne baštine na listi UNESCO-a u Gradišću - Barjaktari iz Lekindrofa (Neckenmarkt) na festi sv. Vlaha” - Glazbena dvorana Kneževa dvora
20:00 | Samostalni koncert Hrvatske gradske glazbe Vis - Kino Sloboda
NEDJELJA 2. VELJAČE 2025. (KANDELORA - DAN GRADA)
08:00 | Odavanje počasti poginulim braniteljima Grada Dubrovnika - Spomen-obilježje na groblju Boninovo 11:00 | Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika - Kazalište Marina Držića
11:00 | Festa od vina na Kandeloru - Gradska kavana (u suradnji s Gospodarskom i Obrtničkom komorom i DNŽ)
11:00 | Predstavljanje knjižice „Parčeva
kuharica” - Dvorana župe Presv. Spasitelja Mokošica (Organizator: Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku)
PROGRAM FESTE SV. VLAHA 2025. GODINE 23. siječnja – 9. veljače 2025.
15:00 | Barjak sv. Vlaha okuplja gradske barjake i mimohod Gradske glazbe Dubrovnik - ispred Zborne crkve sv. Vlaha
Četvrtak 23. siječnja 2025.
15:30 | Svečano otvaranje Feste sv. Vlahaispred Zborne crkve sv. Vlaha
19:00 | Ekumenska molitva za jedinstvo kršćana
17:30 | Svečana molitva večernja - Katedrala Gospe Velike
Katedrala Gospe Velike
nom Obranitelju: Sveti Vlaho i UNESCO”Prizemlje žitnice Rupe (4. - 9. veljače) 10:00 | „Susret s pastirskom štapom”, šetnja kroz grad - Ulica između Polača 13 (do 8. veljače)
18:00 | Koncert „Rastemo na parčevoj ruci” - Lazareti (Organizator: Dječji zbor „Dubrovnik”)
19:00 | Dive u sv. Vlahu, koncert u suradnji s Dubrovačko simfonijskim orkestrom
Organizator: Festa Dubrovnik
Crkva sv. Vlaha
20:00 | Festa od Klapa, humanitarni koncert
20:00 | Večera od Kandelore - Tvrđava Revelin
Organizator: Festa Dubrovnik
Kazalište Marina Držića
PONEDJELJAK 3. VELJAČE 2025. (FESTA SV. VLAHA)
Petak 24. siječnja 2025.
06:00 | Budnica - Plotuni Dubrovačkih trombonjera i zvonjava gradskih zvonaVeliki mul u gradskom portu
18:00 | Otvorenje izložbe Grad sv. VlahaDubrovački likovni umjetnici - Narodna knjižnica Grad
20:00 | Buco i prijatelji, humanitarni gala koncert uz 55 godina Bucove karijere i 100 godina Dubrovačkog simfonijskog orkestra
07:00 | Euharistijsko slavlje - Zborna crkva sv. Vlaha
07:00 | Budnica - Gradska glazba Dubrovnik i Hrvatska gradska glazba Vis - Stradun
Organizator: Festa Dubrovnik
Kazalište Marina Držića
07:30 | Ispraćaj trombonjera, glazbe i barjaktara
Subota 25. siječnja 2025.
09:00 | Izložba „Svetomu Vlahu u čast”, Ivana Jovanović Trostmann - Galerija Artur (3. - 9. veljače)
10:30 | Radionica lončarstva za roditelje i djecu „Golubice i graste za cvijeće’’
Organizator: AB atelier AB atelier
10:00 | Svečano euharistijsko slavlje i procesija - ispred Katedrale Gospe Velike (predvodi mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u RH)
13:00 | Tratamenat u čast sv. Vlaha (šporki makaruli, krafen i čaša vina) - Luža
15:00 | „Susret s pastirskom štapom”, šetnja kroz grad - izlog pozamanterije „Vlaho Slijepi”, Ulica između Polača 13
15:30 | Barjaktari pozdravljaju Prvostolnicu, biskupe i festanjule - ispred Katedrale Gospe Velike
16:00 | Tombola - ispred Luže
18:00 | Euharistijsko slavlje - Zborna crkva sv. Vlaha
UTORAK 4. VELJAČE 2025.
09:00 – 18:00 | Izložba „U čast preslav-
16:00 | Edukativna pričaonica „Šetnja s Parcem” - Dubrovačke knjižnice 17:00 | Stručno vodstvo kroz izložbu „U čast preslavnom Obranitelju: Sveti Vlaho i UNESCO” - Žitnica Rupe
20:00 | Opera G. Puccinija „Gianni Schicchi” - Kazalište Marina Držića
18:00 | Predstava za djecu - Braća Grimm / T. Damjanović: „Cvilidreta”, režija: Tamara Damjanović - Kazalište Marina Držića
21:30 | Donacijski koncert grupe Silente - Lazareti (Organizator: Rotary klub Dubrovnik)
18:00 | Otvaranje izložbe „Sveti Vlaho - naš san Slobode” članova DULU, u suradnji s KMD, DMD, UGD i MHI
Organizator: Festa Dubrovnik
Nedjelja 9. veljače 2025. (Zatvaranje Feste)
Kazalište Marina Držića
08:00 | Okupljanje barjaka i hodočasnika - ispred Zborne crkve sv. Vlaha i odlazak na Goricu
09:00 | Proslava sv. Vlaha na Gorici - euharistijsko slavlje (Predvodi mons. Toma Lučić, nekadašnji rektor Zborne crkve sv. Vlaha) - Gorica Svetog Vlaha
11:00 | Doček barjaka na Pilama i ulazak u Grad u pratnji Gradske glazbe Dubrovnik
12:00 | Povratak barjaktara u Grad i završetak Feste sv. Vlaha - svečanost zatvaranja predvodi rektor crkve sv. Vlaha, don Ivica Pervan - ispred Zborne crkve sv. Vlaha
