Sad je tek jasno zašto je Plenki odlučio povisiti plaće državnim dužnosnicima i to za cijelih 80 posto. Grohotom se smijala oporba kad je rekao kako je to jedan od načina borbe protiv korupcije. Eto im ga sad! Dva su Josipa iz HDZ-a podnijeli ostavke, jedan na mjesto predsjednika Uprave Hrvatskih cesta, drugi na mjesto saborskog zastupnika. Ovaj drugi Josip, Šarić, ostao je, doduše, gradonačelnik Otoka jer nije stigao prije dolaska Uskoka dati ostavku na mjesto gradonačelnika. Nije da ne bi. Ili ipak? No to je manje važno. Da su plaće bile toliko visoke kao sad, ne bi ni onaj drugi Josip, Škorić, morao podnositi ostavku na svoju osmogodišnju poziciju šefa Uprave HC-a, u kojoj je tako lijepo i blisko surađivao s nadležnim mu ministrom Butkovićem. Ali nisu. I što je mogao? Morao je dati posao onima koji su bili spremni iskeširati mu za novi Audi i adaptirati mu vilu. Logično, đe će to s tom premalom plaćom? Manje od 5000 eura. Sića!
Svećom plaćom, ne bi mu palo na pamet baviti se koruptivnim rad -
njama. Hitno je, prije mjesec i po dana, iz osobnih razloga, dao ostavku i pošo na plaću savjetnika. Pa je u miru čekao kad će mu dojaviti dolazak Uskoka, vrag ih odnio! Odmah je zatražio godišnji odmor. Tako vrijedan djelatnik kakav je bio, može si priuštiti mjesec dana godišnjeg. Taman za mjesec dana Istražnog. Idealno za odmoriti umornu dušu i tijelo, kako bi se onda u miru pritajio na savjetničkom mjestu sljedećih 6 do 10 godina. Dok traju istraga i suđenje. Tko zna što se u međuvremenu može dogoditi. Možda sve padne u vodu. Ha, događa se.
Umeđuvremenu, opet ti zločesti novinari pilaju kako je Turudić dojavio Plenkiju pa ih ovaj natjerao na ostavke, kako ne bi napravili štetu HDZ-u. Ma dajte molim vas, gdje bi se onakav časni i pravu i pravdi predan Turudić, time bavio? Uporni i dosadni novinari krenuli postavljati pitanja ministru Butkoviću koji je izašao iz svoje ‘duhovite faze’ s kravicom i sad je u svojoj uobičajenoj fazi glumljenja ‘naivnog blentona’. Takav kakav je sad, ni-
kad nije čuo kako nema glupih pitanja, nego samo glupih odgovora. Pa je na to pitanje tražio od novinarke da mu prestane postavljati glupa pitanja o tome kako bi, ne daj Bože, netko dojavio njegovom šefu Uprave HC-a o Uskokovoj istrazi. To je naprosto glupo pitanje. Snervala ga pa je ni kriv ni dužan ostao potpuno zapanjen, osjećajući se jadan kao ‘nevin u ludnici’.
Neki dan sam čitala razgovor u našem Dubrovačkom dnevniku s jednim znalcem u avio prometu. Rekao je ono što, doduše, odavno znamo. Croatia Airlines bezobrazno pljačka ljude iz Grada i one oko Dubrovnika. Vlada letove iz Grada i u Grad sponzorira s nemalih 3 milijuna eura pa bi ti letovi trebali biti i češći i jeftiniji. Ali nisu. Usput nam je objasnio i kako Croatiju vodi potpuno nesposobni menadžer. Baš se čudim kako državnog avio pri-
jevoznika vodi netko tko za to nema nikakve sposobnosti?! Ima valjda neke druge kompetencije. No, dobra je vijest kako će niskobudžetnih i jeftinih letova stranih kompanija biti cijelu zimu u velikom broju. Što to znači za Grad? Znači konačno ostvarenje onog o čemu naši turistički djelatnici sanjaju. Cjelogodišnji turizam! Jesmo li spremni za to? Hoće li hoteli i restorani biti otvoreni cijelu zimu? Hoće li Grad pružiti brojne sadržaje tijekom zime, kako bi smanjio pritisak turista na ljetne mjesece? E, to je sad pitanje svih pitanja. Što se poreza na nekretnine tiče, Mato je najavio najveći porezni teret na one koji imaju najviše ostvarenih noćenja prema podacima TZ-a. Ispada kako oni koji odluče raditi i zimi, umjesto da pođu u miru na neko skijanje ili putovanje, baš na njih će pasti najveći porezni teret. Pa tko je onda
lud raditi i van sezone? Cijela ta priča oko poreza na nekretnine puna je rupa i nejasnoća, bez jasno propisanih pravila. Tako da ispada kako će najveći porez plaćati oni koji se najviše trude, dok oni drugi manje. Para mi se sasvim solidna stimulacija nerada pa ako hoćete i rentijerstva. Inače u svakom porezu na nekretnine ključna je samo i jedino, vrijednost nekretnine.Hoće li sad opet krenuti prodaja djedovine na i oko Straduna strancima? Ništa nismo čuli o primjerice obaveznom radu za hotele i ostale ugostiteljske djelatnosti. Toliko nejasnoća, toliko nelogičnosti koje ovaj porez donosi govori nam kako je cijeli prijedlog očerupan i složen tek toliko da se uvede. Kako stvari stoje, teško ćemo mi imati cjelogodišnji turizam i veliko je pitanje zanima li to uopće ikoga. Osim, naravno, deklarativno. Eto vas.
IZAZOVI DOSTAVE
POŠILJKE KASNE ILI SE
NE ISPORUČUJU Otkad su potpisali ugovor s Temuom, dubrovačkoj Pošti količina paketa skočila za 30-40 posto!
Malo tko nije čuo za Temu, internetsku trgovinu koja nudi od „igle do lokomotive“ i to po povoljnim cijenama. Mnogi su je birali naspram sličnih tvrtki zbog brze dostave. Međutim, u posljednje vrijeme počeli su se pojavljivati problemi – upravo s tim segmentom
Ogroman broj korisnika iz svijeta, ali i Hrvatske, pa tako i Dubrovnika, naručuje s Temua, a pomama za kineskom e-trgovinom posebno je „buknula“ u posljednjih nekoliko mjeseci. Međutim, u posljednje vrijeme, kako nam kažu građani, a i kako se može iščitavati u različitim grupama na društvenim mrežama, paketi poprilično kasne. Tražio se krivac, a mnogi su se odlučili uprijeti prstom u Hrvatsku poštu, koja je preuzela dostavu paketa koji se naručuju svakodnevno. Da ne bismo nagađali, odlučili smo to provjeriti upravo kod „dežurnog krivca“.
Doznajemo tako da je Hrvatska pošta potpisala ugovor sa Sengi Expres Limited, odnosno tvrtkom koja zastupa Temu početkom lipnja 2024., a prve pakete za dostavu počeli su zaprimati sredinom kolovoza.
“U Dubrovniku je svakako došlo do povećanja broja paketa, no i dalje se radi o količinama koje kolege mogu obraditi i isporučiti. Otkako su Temu paketi počeli stizati redovnim tempom, količine paketa koje zaprimamo u Dubrovniku su u prosjeku povećane za otprilike 30-40 posto”, objašnjavaju iz Hrvatske pošte.
Neke se narudžbe preusmjeravaju i na paketomate, međutim, počelo se „šuškati“ da su paketomati prepuni te da se u njih vrlo sporo stavljaju nove narudžbe, što i nije donijelo veliko rasterećenje dostavljačima.
“Paketomati se pune i prazne nekoliko puta dnevno, a popunjenost ovisi o veličini paketa. Drugim riječima, nikad nije popunjen cijeli paketomat, ali se može dogoditi da su pretinci s najčešćom veličinom paketa popunjeni dok su manji pretinci
prazni. No, čim se neki od pretinaca oslobodi kolege, odmah uručuju sljedeći paket u paketomat”, objašnjavaju iz Hrvatske pošte.
Dobra je vijest da planiraju proširiti mrežu paketomata na području Dubrovnika kako bi povećali kapacitete za takvu vrstu dostave, s obzirom na potražnju.
„NE DOLAZI DO GUBITKA PAKETA“
No, ne prigovara se samo na to. Korisnici se žale kako često uopće ne mogu detektirati gdje im je paket, je li izgubljen ili na putu, jer je korisnička služba redovito „zatrpana“ i treba čekati jako dugo na odgovor operatera. Na mailove isto ne dobivaju odgovor, tako da mogu samo „držati fige“ da im se paket isporuči. No, na naše pitanje kako korisnici mogu doznati status paketa, odgovor Hrvatske pošte upućuje upravo na Kontakt centar na broju 072303304, kao i na mail kontakt. szk@posta.hr, ali i najbliži poštanski ured.
„Napominjemo kako se status paketa koje dostavljamo putem naše usluge paketne dostave Paket24 može provjeriti na našoj web stranici, a korisnici putem poruke dobivaju obavijest kad paket pristigne te kad ga kolege uruče u paketomat“, odgovaraju.
Za one koji se brine da im je paket za koji nisu čuli već danima, ako ne i tjednima, izgubljen, Hrvatska pošta ima utješne riječi.
„Ne dolazi do gubitaka paketa. Sve što prispije u sortirnicu, odnosno u odredišni poštanski ured šalje se na dostavu“, kažu.
No nisu paketi s Temu jedini, već uz njih, naravno, Hrvatska pošta mora dostavljati i druge pake-
“U Dubrovniku je svakako došlo do povećanja broja paketa, no i dalje se radi o količinama koje kolege mogu obraditi i isporučiti. Otkako su Temu paketi počeli stizati redovnim tempom, količine paketa koje zaprimamo u Dubrovniku su u prosjeku povećane za otprilike 30-40 posto”, objašnjavaju iz Hrvatske pošte
Piše Ivana Smilović foto Hrvoje Jelavić i Igor Kralj/PIXSELL, Pexels
te. Naišli smo na slučajeve kad su i te vrste paketa kasnile, i to poprilično. Pitali smo je li do toga došlo slijedom okolnosti, odnosno zbog potpisivanja ugovora i prihvaćanja velikog broja pošiljki.
„Temu paketi se dostavljaju putem paketomata ili u poštanskim uredima, odnosno za njihovu dostavu zaduženi su poštari za ekspres dostavu. Ne postoji situacija u kojoj se jedna vrsta
pošiljke dostavlja nauštrb druge. Dostava se vrši sukladno propisanim rokovima uručenja pošiljki, ovisno o vrsti usluge koju je odabrao pošiljatelj“, objašnjavaju u Hrvatskoj pošti. Naglašavaju da se nikako ne radi o problemu na razini cijele Hrvatske, već uslijed perioda vršnog opterećenja može doći do kratkotrajnih i lokaliziranih kašnjenja u isporuci. Također, dostava u većim gradovima poput Zagreba i Splita drukčije je organizirana od dostave u ruralnim područjima. Kako kažu, kad i ako dođe do većeg priljeva pošiljaka radnici i resursi su preraspodijeljeni kako bi kvaliteta dostave i dalje bila na očekivanoj razini.
PROŠLE GODINE HP URUČILA
15 MILIJUNA PAKETA
„Djela, a ne riječi“, poznata je poslovica, a može se itekako upotrijebiti u ovom slučaju. Jer iako sve „na papiru“ zvuči dobro, problem realno postoji i predstavlja izazov, kako za klijente, tako i za samu Hrvatsku poštu. Zato smo ih pitali postoji li mogućnost raskida ugovora s tvrtkom Temu ukoliko ne budu u mogućnosti podnijeti toliki teret posla.
„Jedna od opcija svakako je limitiranje količine dopremljenih pošiljaka ukoliko se ukaže potreba za tim. No, Hrvatska pošta je tvrtka koja posluje
Broj radnika je ove godine malo bolji
Sve što stigne u sortirnicu bit će i isporučeno, tvrde iz Hrvatske pošte
Hrvatska pošta već godinama „drži dah“ što se tiče dostave pošiljki, a potpisivanjem ugovora s Temu –skoro se „ugušila“. Jer, po indikacijama koji su sami naveli, broj paketa će samo rasti, a bez njihove efikasne dostave, iza koje se kriju zaposlenici kojih očigledno manjka, Hrvatska pošta će samo gubiti povjerenje korisnika
na izrazito konkurentnom tržištu i sama ovisi o vlastitim prihodima. Naša se industrija suočava s velikom promjenom u strukturi pošiljaka koja jasno ocrtava obrise budućnosti našeg poslovanja, a to su paketi, odnosno e-trgovina. Prošlogodišnji rezultati potvrđuju taj trend. U 2023. pismovnih je pošiljaka bilo 4,5 posto manje nego u prethodnoj godini, a broj paketa povećan je za 20 posto. Paketno poslovanje svake godine obara rekorde, pa je tako 2023. Hrvatska pošta uručila više od 15 milijuna paketa. Drugim riječima, suradnju s međunarodnim tvrtkama poput Temua vidimo kao priliku za napredak te povećanje prihoda čiji značajan dio ulažemo upravo u primanja radnika te novu infrastrukturu“, jasni su iz Hrvatske pošte. Već neko vrijeme govori se o problemima u Hrvatskoj pošti, posebice što se tiče broja zaposlenih. Upravo zato, zapitali smo se je li do prevelike opterećenosti došlo jer radnika nedostaje. „Tijekom ljetnih mjeseci bilježili smo značajan rast prometa, i to prvenstveno u segmentu paketnog poslovanja. Na to su najviše utjecali ljetni popusti i rasprodaje u e-trgovinama te velik broj turista na obali zbog čega između lipnja i rujna u nekim gradovima bilježimo 100 posto veći promet u odnosu na ostatak godine. Fluktuacija i nedostatak radnika nažalost utječu na čitavo gospodarstvo pa tako i na Hrvatsku poštu. A taj manjak radnika najviše se osjeti upravo u ljetnim mjesecima kad krenu godišnji odmori. To konkretno znači da u pojedinim naseljima redovne poštare koji su na godišnjem odmoru mijenjaju kolege s drugih rajona. Poštari na zamjeni uglavnom ne poznaju dobro novi teren pa dostava u nekim slučajevima može trajati nešto dulje od uobičajenog, pogotovo dodamo li tome velik broj paketa koji nam pristiže za dostavu“, objašnjavaju iz Hrvatske pošte. Također, ističu da van ljetnog pe-
rioda, eventualni nedostatak radnika ne utječe na opterećenje sustava nego da su preraspodijeljeni tako da kvaliteta dostave bude na razini.
Poslali su i nekoliko preduvjeta koje je bitno ispuniti kako ne biste imali poteškoće u dostavi:
1. Ažuriranje adresa prema svim pošiljateljima od kojih trajno ili periodično primaju pošiljke (npr. banke, javna i komunalna poduzeća, telekomunikacijska poduzeća i sl.).
2. Postavljanje kućnog kovčežića na ulazu u kuću (odnosno na ulazu u dvorište) ili na pogodnom mjestu u zgradi (ne više od prvog kata).
3. Vidljivo i pravilno isticanje prezimena na kućnom kovčežiću, ali i na zvonu (podstanari su također dužni istaknuti svoja prezimena).
MANJA FLUKTUACIJA RADNIKA
No, vratimo se na zaposlenike, taj tinjajući problem koji je na neko vrijeme izgledao kao da je izmakao kontroli. U Hrvatskoj pošti zaposleno je gotovo 8.800 radnika od čega je oko 2.000 poštara.
„Na području Dubrovnika i Dubrovačke-županije trenutno u naš sustav dolazi ili se uvodi veći broj novih radnika i situacija je znatno bolja nego tijekom sezone“, kažu.
U ovom periodu, na području Dubrovačko-neretvanske županije radi oko 120 poštara za opću i ekspres dostavu te dostavljača tiskovina. Od toga njih gotovo 60 obavlja dostavu na području Grada Dubrovnika.
No novi radnici se i dalje traže, u 14 županija, među kojima je naša, a oglasi za poslove dostupni su na stranicama Hrvatske pošte. Kažu, ove godine bilježe manju fluktuaciju radnika u odnosu na prošlu, prvenstveno zbog aktivnosti koje su poduzeli za zadržavanje postojećeg i privlačenje novog kadra.
„Naime, prošle je godine dogovoreno povećanje plaća za 25 posto svim radnicima Hrvatske pošte čija je posljednja faza realizirana u ožujku. To je nastavak poboljšanja materijalnih prava naših radnika koje smo započeli još 2022. godine kada je plaća za 8.000 radnika na operativnim poslovima povećana za 20 posto. Uvedena je dodatna nagrada od 1200 eura za poštare i vozače koji u tvrtki ostanu do kraja godine, a koji su u sustavu najkasnije od lipnja. Upravo smo za ta radna mjesta detektirali najveću fluktuaciju i potrebu za zapošljavanjem stoga je ova nagrada još jedan način na koji zadržavamo postojeće i privlačimo nove radnike“, kažu iz HP-a, a dodaju da značajno investiraju u poboljšanje radnih uvjeta kroz modernizaciju opreme i radnih procesa. Nadamo se da će to zaista privući više radnika u Hrvatsku poštu, koja već godinama „drži dah“ što se tiče dostave pošiljki, a potpisivanjem ugovora s Temu – skoro se „ugušila“. Jer, po indikacijama koji su sami naveli, broj paketa će samo rasti, a bez njihove efikasne dostave, iza koje se kriju zaposlenici kojih očigledno manjka, Hrvatska pošta će samo gubiti povjerenje korisnika.
Kupovina na internetu stvara veće opterećenje dostavljačima
PONEDJELJAK, 30.9. doručak dana
Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama
Menu dana
Penne Carbonara
Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom
UTORAK, 1.10. doručak dana
Zarolani omlet
punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
SRIJEDA, 2.10. doručak dana
Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu
Menu dana
Gregada
Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina
ČETVRTAK, 3.10. doručak dana
Poširana jaja sa dimljenim lososom, zelenim šparogama
Menu dana
Pečena teletina
Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja
PETAK, 4.10. doručak dana
Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem
Menu dana
Brodet
Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom
SUBOTA, 5.10. doručak dana
Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
NEDJELJA, 6.10. doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom
Menu dana
Sotirani juneći but s njokima
Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama
Izgrađeni
skalini u ulici
Put od Osojnika
Završena je izgradnja skalina u ulici
Put od Osojnika. Riječ je o nedostajućem dijelu betonskih skalina čijom izvedbom je omogućena pješačka komunikacija od naselja prema ulici Uz Jadransku cestu, odnosno bivšoj JTC Posebno je to značajno zbog sigurnog kretanja djece prema autobusnoj stanici „jedinice“.
Ove komunalne radove izvela je tvrtka Asamon d.o.o., a njihova vrijednost je 15 tisuća EUR -a s PDV-om.
Napreduju radovi na cjelovitoj obnovi i uređenju vanjskih sportskih
terena u Gospinom polju
U tijeku je renovacija sklopa vanjskih igrališta smještenih uz Sportsku dvoranu u Gospinom polju, a radovi napreduju prema utvrđenoj dinamici. Izvode se kao dio kontinuiranog investicijskog ciklusa s ciljem unapređenja sportske infrastrukture Grada i osiguranja adekvatnih uvjeta za trenažni proces sportskih klubova te je sufinancirana bespovratnom sredstvima u visini 60 posto investicije. Na prvom terenu, nogometnom, zamijenit će se umjetna trava i formirati prostor za klupe za igrače. Uredit će se zid i betonske tribine na koje će se postaviti plastične klupe, njih 500. Zamijenit će se dotrajale ograde i golovi, a nakon izvođenja radova, teren će udovoljavati trenažnim procesima i natjecanjima djece do 8 godina. Teren će se označiti za igru malog nogometa i rukometa. Drugi teren, trenutno betonski, obla-
že se antistres podlogom od tartana te će se ocrtati tereni za košarku, odbojku i badminton. Nova ograda se planira zamijeniti na cijelom obuhvatu zbog dotrajalosti postojeće ograde. Vrijednost ugovorenih radova je 334.720,50 eura s PDV-om. Gradu Dubrovniku su, putem Javnog poziva Ministarstva turizma i sporta, odobrena bespovratna sredstva u iznosu od 199.084,00 eura za ove radove, dok će preostali iznos Grad osigurati iz vlastitih sredstava.
Podsjetimo, u posljednjih sedam godina Grad Dubrovnik pokrenuo je snažan investicijski ciklus u desetljećima zanemarenu sportsku infrastrukturu, a uz brojne realizirane projekte, ističe se i aktualni poput izgradnje boćarskog doma „Đuro Miletić“ i izgradnje klupskih prostora dubrovačkog sportskog stogodišnjaka Veslačkog kluba Neptun.
Dubrovnik i Gothenburg
od sljedeće
godine povezani direktnom linijom Ryanaira
Dubrovnik i švedski grad Gothenburg od 2025. godine će biti povezani direktnom linijom Ryanaira. “Sretni smo što možemo najaviti novu izravnu liniju Dubrovnik-Gothenburg, koja počinje 2025. s našim partnerima iz Ryanaira. Zračna luka Ruđer Bošković nastavlja razvijati mrežu izravnih linija koje povezuju Dubrovnik s Europom i svijetom”, objavili su iz Zračne luke na društvenim mrežama.
Podsjetimo, Ryanair je ove godine uveo značajan broj novih linija prema Dubrovniku, a neke od njih će prometovati i tijekom zime.
Franković o porezu na
nekretnine: Predložit ću
Gradskom vijeću da više
oporezujemo one koje
ostvaruju veći broj noćenja
FOR-
Hrvatska rekao je da namjerava porez na nekretnine implementirati na sličan način kao što je to sada slučaj s paušalnim pore-zom na turistički najam – iskoristit će cijeli raspon od 8 eura po četvornom metru za najatraktivnije lokacije, do 0,6 eura za manje razvijena područja.
“Moj prijedlog Gradskom vijeću će biti da prema onim nekretninama koje ostvaruju veći broj noćenja, a te podatke imamo u statistici Turističke zajednice Grada Dubro-vnika, idemo s maksimalnom stopom i onda stupnjevano prema zonama do mini-malne stope poreza. Ono što je važno za istaknuti je da će sav taj novac, a očeku-jemo da će ukupan prihod Grada Dubrovnika u predloženom omjeru 80:20 iznositi oko tri milijuna eura, biti ukalkuliran u smanjenje poreza
na dohodak građanima Dub-rovnika. Na ovaj način bi linearno prosječnoj dubrovačkoj četveročlanoj obitelji po-većali godišnje prihode za 680 eura”, pojasnio je Franković.
Što se tiče prihoda od paušalnog oporezivanja turističkog smještaja, rekao je da su prihodi Grada do sada iznosili oko 1,2 milijuna eura i da će se s ovim izmjenama taj iznos svakako povećati. Naglasio je i da je potrebno voditi računa da se zaštite obite-lji koje se bave “klasičnim obiteljskim smještajem”
“Na njemu počiva hrvatski turizam i od toga je zapravo i počeo. Rentijerstvo je klasi-čna gospodarska djelatnost, međutim obiteljski smještaj je nešto drugo i zalagat ću se kroz javne rasprave u Hrvatskom saboru da diferenciramo jedno od drugog”, re-kao je Franković za FORBES.
ŽUPANIJSKA SKUPŠTINA
Usvojeno izvješće o radu župana, Dom zdravlja postao županijska institucija
U Dubrovniku je u utorak održana 21. sjednica Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije na kojoj je prihvaćeno izvješće o radu župana na prvu polovicu godine, dodijeljeno je pet novih koncesija u Malostonskom zaljevu za bavljenje akvakulturom, a raspisane su dvije nove koncesije za gospodarsko korištenje na području Općine Konavle. Na sjednici je donesena i Odluka o osnivanju Doma zdravlja Dubrovačko-neretvanske županije, institucija koja objedinjuje sve domove zdravlja kojima je osnivač DNŽ
Župan Dobroslavić u obrazloženju svog izvješća o radu za prvo polugodište 2024. godine istaknuo kako je Dubrovačko-neretvanska županija među tri najuspješnije županije u Hrvatskoj.
”Mi smo u tu utrku ušli s jednom četvrtinom teritorija razorenim u ratu, a pogledajte gdje smo danas. Još uvijek smo jedni od najboljih korisnika fondova EU i time pokazujemo da znamo što je najbolji izvor financiranja za naše projekte. Svi naši veliki projekti su sufinancirani iz Državnog proračuna ili većinom iz fondova EU. Moram spomenuti, kao ilustraciju našeg odnosa s fondovima EU, kako imamo čak 58 tzv. malih projekata. To su projekti naših Upravnih odjela, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, Lučkih uprava, svih institucija. Među najboljim županijama smo u kori-
štenju pomorskog dobra, imamo 290 koncesija na pomorskom dobru. Izrazito smo turistička županija i tu smo također u vrhu, što je zasluga naših djelatnika u turizmu, a mi dajemo doprinos koliko možemo. Što se tiče prometa, zahvalni smo Vladi RH što je osigurala financije za sve naše projekte”, rekao je župan Dobroslavić. ”Dionica autoceste od čvora Metković do Osojnika ima riješeno financiranje i to nam je potvrđeno nedavno prilikom otvaranja tunela Učka, riješit ćemo i pitanje brze ceste do Zračne luke Ruđer Bošković jer je to rješenje za normalno funkcioniranje cijele županije, ne samo grada Dubrovnika, Župe dubrovačke i Konavala. U obrazovanju također radimo puno – nova zgrada OŠ Cavtat ide u realizaciju, očekujemo skore radove, a radimo i na projektima OŠ don Mihovil Pavlinović, školama u Pločama i Veloj Luci itd. U svim školama gdje je osnivač DNŽ, radimo na mogućnostima realizacije cjelodnevne škole, na dobrom smo putu. Centar kompetentnosti u ugostiteljstvu i turizmu je praktički završen, čekamo uporabnu dozvolu”, napomenuo je župan.
”U zdravstvu bih istaknuo projekt Specijalne bolnice Kalos gdje smo izborili više od devet milijuna eura za rekonstrukciju, ali i kroz Otočnu omotnicu imamo projekt energetske obnove drugog dijela Kalosa. Naravno zadovoljni smo što je OB Dubrovnik do-
bila financiranje za svoj projekt energetske obnove, bez obzira što više nismo formalni osnivači, rekao je župan Dobroslavić. Govoreći o ulaganjima u poljoprivredi, župan Dobroslavić je istaknuo dva projekta navodnjavanja: Koševo – Vrbovci i polje Čara, kao i branu na Neretvi, a dodao je kako DNŽ sudjeluje i u projektu komasacije Konavoskog polja. Spomenuo je i pozitivan primjer uspostavljanja Pokušališta za agrume te kazao kako se sukladno planu provodi projekt Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje.
”Uvijek smo na braniku zaštite interesa naše županije i RH od ugroza velikosrpskog projekta tzv. ‘Srpskog sveta’, odnosno od svojatanja naših književnika i znanstvenika kao preduvjeta za pokušaj teritorijalnog posezanja. To nema nikakve šanse naravno, ali smo pripravni na svaki mogući odgovor. Sukladno ESPOO konvenciji pobunili smo se protiv lokacije izgradnje ZL Trebinje jer ista predstavlja ugrozu za rijeku Omblu, a usprkos činjenici da je ukinuta građevinska dozvola za HE Dabar, mi i dalje pomno pratimo projekt ‘Gornji horizonti’ u BiH kako isti ne bi ugrozio Neretvu. Usprotivili smo se i istraživanju ugljikovodika u teritorijalnom moru Crne Gore ukoliko postoji ikakva mogućnost ugrožavanja naše obale”, zaključio je župan Dobroslavić.
Na sjednici je donesena odluka kako se svi domovi zdravlja kojima je osnivač Dubrovačko-neretvanska županija (DZ Metković, DZ Ploče, DZ Korčula, DZ ”Ante Franulović”) pripajaju pod Dom zdravlja Dubrovnik koji će promijeniti naziv u Dom zdravlja Dubrovačko-neretvanske županije, a sve sukladno zakonskim odrednicama kojima je cilj poboljšanje primarne zdravstvene zaštite.
foto goran mratinović
Boris Njavro, ravnatelj Muškog đačkog doma, ali prije svega kulturni djelatnik
‘Nakon koncerta Azre u Lazaretima Johnny Štulić
mi je dosađivao pa sam tražio od redara da ga skloni’
Bio je jedan od glavnih aktera kulturne scene
Dubrovnika u drugoj polovici osamdesetih godina. Prisjećamo se tih legendarnih vremena
Boris Njavro ravnatelj je Muškog đačkog doma, ali dubrovačkoj javnosti je prije svega poznat kao medijski i kulturni djelatnik. Objavio je brojne knjige, a posebno je legendarna Ulicama grada, gdje je zapisivao crtice iz dubrovačke svakodnevice spasivši čitavu jednu epohu od zaborava. Još uvijek vodi emisiju na Radio Dubrovniku te je predsjednik Društva dubrovačkih pisaca. No povod našem razgovoru je sami početak njegove karijere kada je u drugoj polovici osamdesetih godina vodio kulturni program Lazareta i Zelene naranče te je bio glavni urednik omladinskog lista Laus.
Kada je Laus počeo izlaziti? Davno, koliko mi je znano, na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete. Preuzeo sam ga 1988., a zadnji broj, ukupno moj trinaesti kao glavni urednik, objavio sam u veljači 1990.. Tada se stari sistem počeo raspadati, omladina se ugasila i mi više nismo imali novaca za tisak. Kasnije je bilo nekih ideja od mlađih da se opet pokrene, ali nikad nije zaživjelo. Kako god, bilo mi je predivno iskustvo biti glavni urednik Lausa. Baš u pravo vrijeme s nevjerojatnom slobodom. Imao sam i tu sreću da mi je Slaven Tolj bio grafički urednik, riječ je zaista o nevjerojatnom umjetniku pa smo objavljivali spektakularne naslovnice u kojima smo također kritizirali tadašnji politički sistem.
Među ostalim Lausima, objavili ste i erotski broj. Kakve su bile reakcije komunističkih vlasti, iz ovog kuta se čini da vam zatvor nije ginuo?
Bila je to genijalna zezancija koju smo odradili Slaven Tolj i ja, baš provokativan broj. U tom broju objavili smo i intervju sa svećenikom padre Ivom Martinićem koji je radio profesor Antun Nodilo. Pun broj go-
lotinje, odličnih tekstova, intervju sa svećenikom, kritika Dubrovačkih ljetnih igara, a nitko nam nije pokucao na vrata i pitao nas što radimo. Kako je to moguće? Riječ je o 1989. godini, koja je bila najslobodnije vrijeme medija. Jedan sistem se urušavao, drugi još nije došao, i mi smo u tom vakuumu mogli raditi i pisati što smo god htjeli. Iz današnjeg kuta to izgledala nezamislivo, ali baš je tako bilo.
Rekao bi čovjek da bi za tako nešto padale glave od komunističkih vlastodržaca, ne samo zbog vas nego i Feral Tribunea, Poleta u Zagrebu i sličnih novina, a u biti su one zabranjivane tek dolaskom Franja Tuđmana i lof demokracije. Padale su itekako glave urednika, ali prijašnjih godina, tih više ne! Feral je krajem osamdesetih izlazio unutar Slobodne Dalmacije. Zbog Feral Tribunea mnogi zaboravljaju sjajnu splitsku novinu u kojoj su Feralovci zapravo i počeli. Riječ je o Omladinskoj iskri, koja je bila omladinski list baš kao i Laus, Student i Polet u Zagrebu, Mladina u Ljubljani, Val u Rijeci… Svi smo međusobno pisali jedni drugima, a Iskru je svojevremeno uređivao Zvonimir Krstulović, inače sjajan tip. Njegovi novinari početnici bili su Boris Dežulović i Predrag Lucić. Oni, zajedno s Viktorom Ivančićem, počinju raditi Feral Tribune u Slobodnoj Dalmaciji. Ostalo je povijest. Inače sam krajem osamdesetih u Poletu objavio kolumnu kako Dubrovnik, već tada, postaje talac turizma i da će ga on pregaziti. Nažalost, danas su se te moje proročke vizije obistinile. Ta moja kolumna vidim kruži i ovih naših dana po portalima, s naslovom „Zalud Stradunom šeta…“.
U Lausu ste objavljivali i velike misli poznatog dubrovačkog oriđinala Toma Šeparovića.
„Odmah na početku moga vodstva doveo sam, naravno, Zabranjeno pušenje. S njima je došao i Emir Kusturica, ali nije svirao. Prodano je preko 500 karata i bio je spektakl! Odmah iza dovodim La Cinemu, nastavak grupe Film, pa potom i Električni orgazam, Đavole, Leb i sol, te Ekatarinu Veliku. EKV u to vrijeme nikad nije ni u Splitu, ni u Dalmaciji ni naokolo svirala, a kamoli u Dubrovniku. Govorimo o 1987. godini“
Piše Maro Marušić foto Privatni arhiv
„Pun broj golotinje, odličnih tekstova, intervju sa svećenikom, kritika Dubrovačkih ljetnih igara, a nitko nam nije pokucao na vrata i pitao nas što radimo. Kako je to moguće? Riječ je o 1989. godini, koja je bila najslobodnije vrijeme medija. Jedan sistem se urušavao, drugi još nije došao, i mi smo u tom vakuumu mogli raditi i pisati što smo god htjeli. Iz današnjeg kuta to izgledala nezamislivo, ali baš je tako bilo“
Radili smo to tako da bi netko od nas iz redakcije otišao kod njega i zapisivao što govori. Tako je u spomenutom erotskom broju Tomo pisao kako je na plaži našao pozamašan broj naranača, koje je odnio kući, pa se sa suprugom gađao njima, ali isto tako vodili su ljubav. Ma šou. Nešto zanimljivo, Tomova supruga
Jovanka bila je zaposlena kod nas u Lazaretima kao čistačica! Baš zaposlena! Kad bi ona došla čistiti tu veliku dvoranu, dolazili bi joj pomagati njen suprug Tomo i znani Tomo zvani „Bukva“. E to je bio šou! Da smo tada imali mobitele i snimali te spektakle škeraca i zajebancije ta draga tri lika Grada. Jovanka je nestala u nekoj oluji mislim 1990., tamo iza Lokruma išla je na ribanje, bez Toma a s nekim rođakom i – nestala. Nikad nisu našli ni nju ni rođaka ni Tomovu staru barku koja se zvala „Jovanka“. To ga je ubilo.
Ne samo da ste vodili Laus, nego ste pisali i za druge tiskovine poput Večernjeg lista.
Pisao sam osim za Večernji list, i gostujuće kolumne u sarajevskim, slovenskim i beogradskim novinama. Nakon svega, odnosno pobjedom HDZ-a na prvim izborima, zvao me gospar Ivo Jelić, tada predsjednik i osnivač dubrovačkog HDZ –a da budem zamjenik glavnog urednika u Dubrovačkom vjesniku, ali nisam tada pristao, jer su se već osjećali politički pritisci, a ja nikad nisam bio član niti partije, niti bilo koje političke stranke.
Tada se, za razliku od danas, jako dobro moglo živjeti od novinarstva?
Već na četvrtoj godini fakulteta u Sarajevu honorarno sam pisao za Večernji list i zarađivao više od moje majke koja je radila u GP Dubrovnik. Puno bolje su tad novinari živjeli nego danas.
Naravno kad je danas novinarstvo na internetu besplatno.
Nenormalno je da ima ovoliko portala u Dubrovniku. Tiskovine se više ne prodaju. Živi se od reklame, a one uvjetuju o čemu će se pisati. Dubrovački vje-
Boris Njavro s članovima Vještica
Boris Njavro je bio jedan od najvažnijih aktera kulturne scene Dubrovnika osamdesetih godina
„Jovanka, supruga
Toma Šeparovića, bila je zaposlena kod nas u Lazaretima kao čistačica!
Baš zaposlena! Kad bi ona došla čistiti tu veliku dvoranu, dolazili bi joj pomagati njen suprug Tomo i znani Tomo zvani „Bukva“. E, to je bio šou! Da smo tada imali mobitele i snimali te spektakle škeraca i zajebancije ta draga tri lika Grada. Jovanka je nestala u nekoj oluji mislim 1990., tamo iza Lokruma išla je na ribanje, bez Toma a s nekim rođakom i – nestala. Nikad nisu našli ni nju ni rođaka ni Tomovu staru barku koja se zvala „Jovanka“. To ga je ubilo“
snik u ono vrijeme uopće nije trebao imati reklame u koliko se primjeraka prodavao. Sada bi bilo sjajno kada bi čitatelji plaćali novinarstvo i da njima novinari odgovaraju, ali pitanje je hoće li se tako nešto ikad dogoditi. Možda klasične redakcije nestanu, a novinarstvo bude samo na blogovima i društvenim mrežama, a ostanu samo mediji koje sufinancira država.
Laus je samo jedan dio priče koji ste vodili. Lazareti su bili još luđi.
Njih sam preuzeo 15. travnja 1987., odmah nakon dolaska s fakulteta u Sarajevu. Godinu iza otvorili smo obnovljenu Zelenu naranču, koja je bila zatvorena dvije godine! Kasnije, nakon mojih pet godina, u rujnu 1992. i Naranču i Lazarete preuzeo je Slaven Tolj i vodio Naranču pod imenom Otok, sve dok crkva nazad nije dobila nekretninu koja joj je bila nacionalizirana. E sad, je li crkva mogla nastaviti davati taj prostor u kulturne svrhe, ne bih o tome diskutirao, jer su ga dali školi što je društveno itekako prihvatljivo. Nego da se vratimo na Lazarete. U Sarajevu sam već upoznao brojne pripadnike rock scene. Tada je Sarajevo bilo sjajno mjesto kreativnosti, sjetimo se samo Zabranjenog pušenja i Top liste nadrealista. Nele Karajlić je studirao na mom fakultetu, svaki dan smo se viđali. Sredinom osamdesetih bio je u mom stanu na Pločama nekoliko dana. Imao sam brojne kontakte, i kada se kasnije pružila prilika da preuzmem Lazarete, pristao sam. Davor Mojaš je imao dosta prste u tome, on me predložio! U vrijeme kada sam ih preuzeo, Lazareti su stagnirali, ništa se posebno na koncertnom planu nije događalo. Bio je balet, plesna škola, ali koncerata i ne baš.
Onda je krenulo.
Puno su mi u početku pomagali Željko Lale, pokojni Mario Đanić i Zvonko Kajtner Doka iz Crne Udovice, kasnije i mlađa ekipa Leo Klešković, Robert Machiedo, Mario Anđelić i njihova ekipa. Oni su kasnije bili i kolporteri Lausa! Lale mi je skoro sve te godine bio najvažniji suradnik. Stari rocker Dubravko Novak nam je iznajmio razglas. Odmah na početku moga vodstva doveo sam, naravno, Zabranjeno pušenje. S njima je došao i Emir Kusturica, ali nije svirao. Prodano je preko 500 karata i bio je spektakl! Odmah iza dovodim La Cinemu, nastavak grupe Film, pa potom i Električni orgazam, Đavole, Leb i sol, te Ekatarinu Veliku. EKV u to vrijeme nikad nije ni u Splitu, ni u Dalmaciji, ni naokolo svirala, a kamoli u Dubrovniku. Govorimo o 1987. godini. Masa Splićana, preko njih stotinu, došla je na koncert, iza su tražili da im barem dam plakate. EKV je iza došao još pet, šest puta kod nas. Postali smo prijatelji s njima, riječ je zaista o sjajnim umjetnicima koji su se hrabro angažirali i početkom rata na svojim koncertima tražeći da se to ludilo prekine. Doveli smo još pregršt legendarnih bendova poput Laibacha, Mizara, Miladojke Youneed, Azre, Bajage, Riblje čorbe, Prljavog kazališta, Filma, prvi koncerti Daleke obale… da ne nabrajam! U Zelenoj naranči nastupao je i Arsen. I Brecelj iz Buldožera, i Dino Dvornik, i Rambo Amadeus dok su još bili nepoznati. Crna udovica i Prijatelji dubrovačkog distonavanja bili su kućni bendovi, oni bi svirali kada bi god ostali bez novaca, pa dobro i njima i nama! Pa gitarijade, Coco iz Jinxa i njegov prvi bend! Ne samo da smo imali koncerte rock glazbe, nego ponekad i klasiku. Naravno pazili smo koga dovodimo. Nudili su nam Magazin i
Koncert Crne udovice u Lazaretima
Nastup Dina
Dvornika i Ramba
Amadeusa u Zelenoj naranči
„Prebrojavali smo novce od ulaznica s menadžerom Azre. Štulić je nešto bio nezadovoljan, jadao se svom menadžeru da nije trebao pristati na te uvjete, ovaj mu je stalno govorio da se smiri, da su dobro prošli, ali Johnny nikako da se utiša, pa mi je u jednom trenu dojadio te sam se obratio Ćatu da ga skloni. A naš Ćato došao Johnnyju Štuliću, zabacio glavu u stranu govoreći mu: Momak, ajde! (smijeh). I ode s Štulićem van!“
Massima, ali nismo pristali da nastupaju, jer su bili prekomercijalni.
Laibach je bio, a i još uvijek je posebno provokativan bend. Kako je to bilo?
Sjajan je to bio koncert. Ljudi su tada nastupali na sve strane svijeta i evo ih u nas u Lazarete! Menadžer Goran Lisica Fox, sjajan lik, u Lazarete je doveo Laibach, Mizar, Miladojku, Lančni Franc, pa i tada manje znane Let 3… Kad je gostovao Laibach poslao mi je popis želja. Za svakog člana benda po tri šugamana, dvije boce Jack Danielsa, i tako dalje, i tako dalje. Naravno da ja to ništa nisam ispunio, jedino sam im u garderobi osigurao Ćata, našeg redara (smijeh).
Ima zanimljiva anegdota s Ćatom i Johnnyjem Štulićem kad je Azra svirala.
Prebrojavali smo novce od ulaznica s menadžerom Azre. Štulić je nešto bio nezadovoljan, jadao se svom menadžeru da nije trebao pristati na te uvjete, ovaj mu je stalno govorio da se smiri, da su dobro prošli, ali Johnny nikako da se utiša, pa mi je u jednom trenu dojadio te sam se obratio Ćatu da ga skloni. A naš Ćato došao Johnnyju Štuliću, zabacio glavu u stranu govoreći mu: Momak, ajde! (smijeh). I ode sa Štulićem van!
Kako ste se financijski pokrivali? Imali ste čak 19 zaposlenih.
Dobivali smo novac od omladine, ali i prodajom karata. Karte nikad nisu bile skupe, neusporedivo s današnjim vremenom. Znali smo organizirati i filmske projekcije svaki ponedjeljak koje su uvijek bile besplatne, a na početku je filmove birao Milan Mi-
lišić, a prikazivao ih Troja iz Prima. Bilo je i kazališnih te baletnih predstava kao i književnih, odnosno likovnih večeri. Balet je vodila draga gospođa Inge, dječji zbor Viki Lenert i Paola Dražić Zekić, Ples Jozo i Marina Serdarević i Adrijana Tomašić! Čak smo imali i antikvarijat s prodajom starih knjiga i ploča, kojeg je vodila Seka iz ST Lero. Ma svega, program je bio svaki dan, za svakoga ponešto. Plakate je izrađivao Maro Lujo. Pred rat je bilo 19 zaposlenih, doduše dio njih je bio preko student servisa. Sedam ili osam stalno zaposlenih preko knjižice, pet-šest preko student servisa i ostali na određenim ugovorima. Sve je funkcioniralo i bez problema smo se mogli financirati sve do ljeta 1990. godine kada su se počele osjećati prve trzavice, barikade u Kninu, i da sve skupa neće na dobro. Nismo više mogli dovoditi bendove, izbor izvođača je bio puno manji.
Dobro, ali zašto sada nema neke slične priče? Zašto danas u Dubrovniku ne postoji takvo kulturno mjesto za koncerte, predstave, izložbe? Je li problem u drugom vremenu, digitalnom dobu, gdje se u kući možeš zabaviti na internetu bez da izađeš vanka?
Znam da Grad podržava brojne udruge, e sad, zašto nema slične priče, teško mi je reći, možda vi kao mlađi bolje znate. Vjerujem da bi se moglo nešto slično ponoviti. Dobro osmisliti i na početku ne krenuti u visine, nego polako. Ono što je nama bila Crna udovica danas bi mogao biti Silente. Činjenica jest da posljednjih deset godina u Dubrovniku nema rock kluba. Sve se vrti oko elektronike ili lakih nota. Mi u to vrijeme nismo plaćali nikakav najam. Možda bi se i sada moglo nešto slično ponoviti s onom
„Sjećam se posljednje večeri u Zelenoj naranči tek pred početak napada na Dubrovnik 1. listopada. Napad je počeo u utorak, a ponedjeljkom Naranča nije radila. Mi smo tamo bili u nedjelju, 29. rujna 1991.. Bilo nas je svega nekoliko. Na kraju večeri smo se pozdravili i zaključali vrata. Znali smo negdje u sebi da je to kraj. Tako je i bilo“
velikom dvoranom u TUP-u gdje je bio pizza festival. Trebalo bi naći ljude koji su kreativni, a nisu isključivi. To može biti udruga, ali oni mogu biti zaposleni i pri Gradu Dubrovniku. Sigurno i danas ima kreativnih ljudi u Dubrovniku, ali nekako su raspršeni. Mogle bi se i danas održavati književne večeri, koncerti, izložbe, predstave, stand up komedije, svašta nešto. A opet pitanje je žele li to uopće ljudi. U naše vrijeme pola grada je podržavalo ovo što radimo. Drugi su bili šminkeri, odlazili su u Bakus i slična disko mjesta. Mario Pezzi je vodio Bachus, riječ je o sjajnom čovjeku, baš sam bio dobar s njim, međusobno smo si dijelili koje piće ako bi nestalo tijekom večeri. Ploče su u to vrijeme bile centar izlazaka, najvažniji kvart noćnog života. Po tri tisuće ljudi bi bilo tamo, dvije i po u Bachusu, ostalo kod nas! Što ja znam, mi smo u ono vrijeme skoro bili kao hipi komuna. Evo recimo jedan primjer. Bend Vještice, Boris Leiner, Max Jurčić i Srđan Sacher, čitavo su jedno ljeto spavali u Lazaretima, tamo vježbali i svirali. A oko njih masa drugih, po cijele dane i noći, kazin!
Stvarno šteta što je rat sve zaustavio. Sjećam se posljednje večeri u Zelenoj naranči tek pred početak napada na Dubrovnik 1. listopada. Napad je počeo u utorak, a ponedjeljkom Naranča nije radila. Mi smo tamo bili u nedjelju, 29. rujna 1991.. Bilo nas je svega nekoliko. Na kraju večeri smo se pozdravili i zaključali vrata. Znali smo negdje u sebi da je to kraj. Tako je i bilo. Tijekom raznih primirja u ratu pokušavali smo održavati neke koncerte u Lazaretima, nešto smo i uspijevali, a onda sam ja iz Hrvatske vojske otišao na radno mjesto u Muški učenički dom, i ta je priča za mene završila.
Radio je sjajan posao, riječ je zaista o nevjerojatnom kreativcu. Pazite samo ime Karantena, kako genijalno, meni to nikad nije palo na pamet. Ime Lazaretima La Bamba dali smo jedno večer Srđan Kera i ja kad se on vratio s broda u ljeto 1987., uz bocu kubanskog ruma koju je on donio. Inače, na znanje, Art radionica Lazareti počela je s radom 1989., također pod našim OKC Lazareti, uz Slavena, dio te priče je i sjajni Mario Kopić, koji je pisao za Laus, a u našu ekipu unio neku novu dimenziju kvalitete i razuma!
Mladi danas ne znaju koliko je teško osamdesetih i devedesetih bilo dolaziti do muzike, posebno novih izvođača.
Najčešće su se ploče nabavljale preko pomoraca. Nastojali smo biti u trendu, kako naši DJ-evi u Zelenoj naranči, tako i legendarna Marina Perić u Lazaretima. Sjećam se kad je Dubo Novak iz Njemačke donio novu ploču Whitney Houston. Meni se jako svidjela, istina, više Whitney nego njena glazba, odnio sam je Marini, ali ona ju u Lazaretima nikad nije htjela puštati, da je to za nju previše komercijalno. Držala se alternative, žešćeg zvuka.
Tu već dolazi i moja generacija. Srđan Pađen i Petar Ipšić su nama dilali glazbu.
Boris Njavro sa sociologom Benjaminom Perasovićem koji je također pisao u Lausu
No Lazareti nastavljaju funkcionirati. Preuzima ih Slaven Tolj, i tijekom čitavih devedesetih ima sjajan program.
Obojica su puštali muziku u Zelenoj naranči zajedno s još nekoliko DJ-a. Ne zaboravimo Luka Jerkovića i posebno Nikolu Curića Cucija, legendu! I još neki su se izmjenjivali… Stalno su bili u trendu, Joy Division, Cure, Smiths, Ramones… Moram kazati kako nam je likovnjak Božo Jurjević genijalno sredio Zelenu naranču. Opiturao je zidove u bijelo, pa je onda vojničkim čizmama po njima ostavljao tragove. Plus je nacrtao tenkove, bombe, puške. Bio je prorok te 1990. što će se uskoro dogoditi. Naravno, Slaven je također sudjelovao u svim tim likovnim egzibicijama. Molim te, ne zaboravi mi i ostalu ekipu, sjajne konobare Dragana, Marija, Ikana… pa „skupljače čaša“, tada klinci od nekih 13,14 godina, a danas legende dubrovačkog sporta, Kunce i Pico Maslać! I naši čuvari, Ćato i Brko! Nisam valjda nikog zaboravio.
Slavena stalno spominjemo, zaista je neizostavni lik kulturne scene Dubrovnika desetljećima. Je li tragedija da ga je Grad pustio u Rijeku? Naravno. Velika je sramota za Dubrovnik što je tada otišao. Mislim da je sramota i ovo što mu se danas radi. Ima male prihode u Galeriji Flora, a puno se trudi. On je poznatiji i prepoznatiji u Europi i svijetu nego kod nas. Unatoč svemu što mu se događa, velik je Slaven… Smatram da Grad Dubrovnik s njim treba sjesti i kao zaslužnom umjetniku dati mu poziciju gdje će imati normalna primanja i svoje iskustvo staviti na raspolaganje kulturnoj sceni.
Još uvijek ste predsjednik Društva dubrovačkih pisaca.
Ne još zadugo, malo me umorila ta funkcija. Objavit ćemo još četiri, pet knjiga, a onda dosta. Nadam se da će me netko i negdje naslijediti na toj nazovimo funkciji, ja ne mogu više.
Vodnjanskom Infobipu, privatnoj IT kompaniji, odlukom našega premijera, dodijeljena je izravna potpora od 35 milijuna eura za istraživački projekt. A kad je dan poslije iznova pao informatički zdravstveni sustav CEZIH, brojni su Hrvati bez ičije potpore istraživali kako doć do lijeka i liječnika. Odma’ je bilo pitanja zašto se koji milijun nije uložilo za boljitak i zdravlje građana? Nije valjda da u Ministarstvu zdravlja vjeruju kako vrijeme liječi sve!
I ajde ti sad objasni građanima da živimo u kapitalizmu. Našim važnijim poduzetnicima, kaže premijer, treba vjetar u leđa. Nisu zaboravljeni ni mali poduzetnici, skupljači pet ambalaže, kojima je potpora za istraživanje kontejnera krešila za 2 centa po boci. Oni pak misle da vjetar u leđa treba samo jebivjetrima, kako bi osigurali zaleđe. Nije ih dovoljno samo ne dirat, smanjit im namete, cijene rada i dadžbine, nego im treba kapnut i koji milijun iz proračuna, i to HR proračuna. Nije na odmet ni zahvalnost tih firmi koje onda pred izbore redovito uzvraćaju obilnim donacijama ili iz zahvalnosti nude određene druge usluge dobrotvorima. Dakle, ništa što bi, ne daj Bože, mirisalo na korupciju.
U Vatikanu nisu priznali nikakva ukazanja Majke Božje, ali priznaje se obilje duhovnih plodova vezanih za Međugorje. E sad, nekima su pozitivni plodovi preobraćenje, duhovni mir, molitva i prisustvo na misama, ali nerijetkima su to euri, funte, dolari. S obzirom na vrlo lucidnu izjavu pape Frana iz 2013. godine kako Gospa nije šefica pošte koja bi svaki dan slala poruke, njegova braća Franjevci u Hercegovini nisu se ni mogli nadat drugačijim plodovima istrage njegovih vječno sumnjičavih istražitelja. Ali plodovi su plodovi i kako god okreneš, dobro je ispalo. Zamisli samo da je nakon 40-tak godina, milijunima vjernika po svijetu Papa objavio kako su zaludu dolazili jer su Gospina ukazanja bila namještaljka.
Ili prema udbaškim teorijama, da je to bio samo lukavi scenarij tadašnjeg karizmatičnog župnika fra Joza. Po njima, on je
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Piše Mario Klečak
Pamti pa vrati
obučio nevine pastire da, za despet mostarskom biskupu, nagovore blaženu Mariju da više vremena provede s njih šest vidioca nego sa svojim voljenim sinom. A opet, iz povijesti ukazanja je poznato da kad ne’ko postigne visok stupanj duhovnog prosvjetljenja, gotovo je s materijalnim probicima i težnjom za životom u raskoši.
U ovom slučaju, duhovno prosvjetljenje je odavno zamijenjeno svjetovnim grabežom zvanim biznis, čemu svjedoči i primjer svih vidioca, a osobito vidjelice Mirjane koja zna svih deset Gospinih tajni, a pojma nema o svojoj kući za najam - na Hvaru. U ime Oca i Sina…..
Na saborskom aktualnom satu neovisna zastupnica Dalija je imala oštru raspravu s ministrom demografije, dipl. teologom, kojemu je spočitala kako je najslabija karika u Vladi. Umjesto da je na koljena obori objavom ‘ja sam Gospodin ministar tvoj i nemaj drugih ministara uz mene’, on je njoj nemušto uzvratio kako je ona ‘uvreda prema ženama’.
Na to se ona uhvatila njegovih verbalnih sposobnosti primjedbom kako ne može sastavit tri suvisle rečenice i da će od njegova ministrovanja Hrvatska imat onoliko koristi koliko i EU od gospođe Šuice. Nikoliko! Ukoliko ne usvoji strategiju iz filma Svećenikova djeca pa kopira metodu povećanja hrvatskog nataliteta - bušenjem kondoma. Premijerova retorika je puno suptilnija, pa je nakon aktualca, na upit novinarke o još jednoj aferi u HDZ-u, umjesto odgovora na pitanje ustvrdio kako je novinarkaslatka. Slađi, ženski dio oporbe je to ocijenio vulgarnim i primitivnom porukom da ga se više ništa ne pita. Jer on je taj koji će reć sve što ga je volja reć, i to onda kad on odluči. To je njegova demokracija. Može li i’ko zamislit što bi se dogodilo da se na sljedećem aktualcu neka ‘slatka novinarka’ obrati premijeru: ‘Ooo premijeru, baš ste seksi u tom uskom odijelu. Super vam stoji dupla brada i tih nekoliko kila, koje ste nabacili tijekom ljeta’.
USKOK uhitio i optužio za korupciju HDZovog bivšeg predsjednika Uprave Hrvatskih cesta, njegova rođaka direkto -
ra građevinske firme i direktoricu treće firme za muljažu u poslovima vrijednim deset milijuna eura, za što je prvooptuženi nagrađen kućom i skupim autom. Sutradan su pokucali na vratima još jednoga, isto bivšega HDZ-ovog zastupnika i bivšeg gradonačelnika grada Otoka. Neslužbeno se doznaje da je u zadnjih pet godina službenim karticama ispeglo sto tisuća eura na smještaj u hotelima, za parfeme i skupe restorane. Iako ova uhićenja nisu naoko povezana, procurilo je da sve nalikuje obrani ugleda stranke, zbog kojega se stranački posrnule kandidate za uhićenja upozori prije akcije USKOKA kako bi navrijeme dali ostavke s položaja i tako, ko bivši, suđenje čekali sa slobode. Tako HDZ i vladajući s osumnjičenima nemaju ništa, a opet ko zahvalu za bivše članstvo u stranci, umjesto nekadašnjeg zlatnog sata, kupe im malo vremena. Tako da imaju mjesec dana za sakrit ili prepravit sve što se sakrit ili prepravit može u dokazima. Nekima je sve ovo napuhano. Logično da čovjek namjesti poso svojti, kumovima ili prijateljima. Pozna ih bome i ima u njih povjerenja. A to što mu oni djeci poslije regalaju kakav autić ili kućicu, i to je normalno među prijateljima i kumovima. Pa nije naš premijer napamet i naglas zaključio da se u HR nikad nije živjelo bolje. Nije nikoga imenovo, ali je sigurno mislio na one Hrvate koji danas, više nego ikad, preko službene kartice i državnog proračuna kupuju vestite, parfeme, kulene i tratavaju objedima svoje zaslužne prijatelje.
Oni Hrvati koji nemaju službene kartice, morat će peglat svoje. Osobito oni na koje se odnosi novi porez na nekretnine. I dok se lokalne vlasti natječu ‘ko će uvesti veći harač u gradovima i općinama, tri tisuće malih iznajmljivača u našem gradu, umnoženi s prosječno tri punoljetna člana familije, pozorno prate odluku našega gradonačelnika. Prvo, kako bi navrijeme, za iduću sezonu, povećali cijene smještaja, a drugo da mu, očekujući nadolazeće lokalne izbore, u svojstvu birača primjereno zahvale za njegov doprinos. Kaže stara poslovica – pamti pa vrati.
RIJETKO SE SPOMINJU, A BEZ NJIH SE NIJE MOGLO
PRIČA O HRABROSTI DUBROVAČKE
VOJNE POLICIJE Spašavali
su utopljenike
s
Aurore,
sudjelovali
u
Oluji
i Maslenici i oslobađali Župu i Konavle
O ovoj postrojbi se ne govori često i o njoj se relativno malo zna, no njeni zapovjednici za Dubrovački dnevnik su otvorili dušu i prisjetili se tih teških, ali ponosnih dana
Dežurstvo u Adriaticu- N.Radić, S.Musić,M.Janković i Z.Kralj
Dubrovačka 3. satnija 72. bojne Vojne policije jedna je od postrojbi koje mediji najmanje spominju i o kojoj se relativno malo zna. Iako su djelovali u neprijateljskom okruženju kao i cijeli Dubrovnik te samim tim bili prva linija obrane, sretna okolnost za postrojbu je činjenica da nitko od njih nije poginuo. Istina, ranjenih je bilo, ali ne i poginulih. Prvi zapovjednik bio je Srećko Musić.
-U najtežim danima za Dubrovnik u krugu našeg djelovanja nije počinjen niti jedan ratni zločin nad civilnim stanovništvom niti nad zarobljenim neprijateljskim vojnicima. Povijesna je činjenica kako nikad nismo prekoračili svoje ovlasti i premda smo bili u okruženju na prvoj crti bojišnice, nikad niti jedan vojni policajac nije prekoračio ovlaštenja nego je postupao prema Kodeksu Vojne policije! Iskazali smo poštovanje onom prema kome djelujemo te prema zakonu i ovlasti-
ma. Kao zapovjedniku mi je bilo najteže poslati nekog pripadnika VP da intervenira, a ne znaš kako će proći akcija i hoće li se živ vratiti. Nerijetko sam s njima išao na intervencije i upravo tad sam bio najmirniji! – s ponosom se prisjeća Musić.
POMAGALI KAD JE GORIO GRAD I KAD SU KOD LIBERTASA POGINULI VATROGASCI I bivši je zapovjednik voda Miroslav Carević ponosan na domoljublje koje je postrojbu od početka krasilo.
- Ponosili smo se doprinosom obrani grada, a u danima kad nismo znali s koje strane može pasti granata osobno je najteže bilo intervenirati kad branitelj dođe isfrustriran s položaja te zapadne u obiteljske probleme pred djecom i ženom. Pri intervenciji moraš biti i psiholog i policajac, spriječiti ozljede i da nastrada obitelj ili bilo tko, gledaš reagi-
„U najtežim danima za Dubrovnik u krugu našeg djelovanja nije počinjen niti jedan ratni zločin nad civilnim stanovništvom niti nad zarobljenim neprijateljskim vojnicima. Povijesna je činjenica kako nikad nismo prekoračili svoje ovlasti i premda smo bili u okruženju na prvoj crti bojišnice, nikad niti jedan vojni policajac nije prekoračio ovlaštenja nego je postupao prema Kodeksu Vojne policije!“
Piše Ahmet Kalajdžić
foto Ahmet Kalajdžić
Mario Japunčić, Zdenko Raić, Srećko Musić, Zlatko Kralj i Robert Vujović
rati kao da je tvoj najbliži, da “bude i vuk sit i ovce na broju“ – kazao je. U najdubljem su mu sjećanju događaji tijekom najžešćih granatiranja 1991. i 1992. godine te u završnim borbama.
-U pamćenje se urezao i 6. prosinca kad smo bili stand by u rezervi da pokrijemo položaje ako dođe “stani-pani“ i spuštanja neprijatelja sa Srđa: reagirali smo kad su kod Libertasa stradali vatrogasci, pomagali kad je gorilo u povijesnoj jezgri. Često sam pomislio kako bih radije bio na Sustjepanu ili Belvedereu nego intervenirao kao policajac. Ipak, svoj smo posao radili maksimalno profesionalno, a sa zapovjednikom Musićem smo izrasli u respektabilnu postrojbu. Ostao sam u djelatnom sastavu postrojbe do 2005. godine. Svi smo u sebi nosili PTSP, ali nismo o tome pričali nego uz sve obveze išli dalje. Tek s izlaskom iz službe i opuštanjem osjetili smo teškoće za koje bismo,
da smo ih ranije spomenuli, automatski išli na bolovanje – izjavio je Carević.
SPASILI VOJNIKA JNA DOK JE NJEGOVA VOJSKA PUCALA PO NJEMU
Naši sugovornici ističu kako je malo poznato da je jedan vod dubrovačke Vojne policije kao prateći vod 4. gardijske brigade sudjelovao u više akcija na bojišnicama širom Hrvatske. Prošli su sve akcije od Maslenice, planine Šator i Dinaru, Livanjsko polje, akcije Ljeto i Oluja uz ulazak u Knin, dok je zadnja akcija bila “Južni potez“ i ulazak u Mrkonjić grad. Ti mladići, među kojima Tonći Lapačina, Maro Franić, Pero Vianeli, Zoran Milić i još neki, svoje su sudjelovanje smatrali obvezom i čašću. Rijetko se spominje i da su u akciji oslobođenja Župe na to područje prvi ušli Druga bojna 163. brigade HV i naša Vojna policija te Specijalna policija iz Rijeke te naši “Grofovi“, dok su gardijske bri-
gade došle tek potom. Tog lipnja su intervenirali i nakon incidenta s bombom u lapadskom kafiću “Japan“
Naši sugovornici ističu kako je malo poznato da je jedan vod dubrovačke Vojne policije kao prateći vod 4. gardijske brigade sudjelovao u više akcija na bojišnicama širom Hrvatske. Prošli su sve akcije od Maslenice, planine Šator i Dinaru, Livanjsko polje, akcije Ljeto i Oluja uz ulazak u Knin, dok je zadnja akcija bila “Južni potez“ i ulazak u Mrkonjić grad
Na Žarkovici
Srećko Musić, Andrija Jarak i Đuro Raguž Kanader
Obljetnica Hotel Croatia
kad je na oproštajnoj zabavi “specijalaca“ iz Rijeke poginuo pripadnik HV-a Pero Koštro. Istog mjeseca su spasili i ročnika JNA nakon što je njegova vojska pucala po njemu dok je preplivavao iz smjera Cavtata u Župu. Pripadnici Vojne policije su ga dočekali i prebacili u hotel Sumratin, gdje je tad bilo njihovo sjedište te su obavijestili roditelje vojnika. Po mladića je žurno iz Posavine došao njegov otac. U arhivu 72. bojne Vojne policije zabilježeno je da je aktiviranjem Južnog bojišta težište akcija postrojbi 3. satnije VP bio angažman u zadaćama u zaleđa Dubrovnika te završnim operacijama Južnog bojišta i oslobađanja Cavtata.
SPAŠAVANJE UNESREĆENIH S AURORE -Od kolega iz MUP-a imali smo značajnu potporu načelnika Đura Korde i šefa Krim-policije Zdenka Raiča te Petra Luburića i Iva Valjala. Iz pravosuđa su nam suport bili Pero Miloglav i Mišo Levanat. Sjećam se dramatičnog i opasnog spašavanja putnika s broda Aurora. Vojna policija je i inače uvijek bi-
la u luci kod uplovljavanja ili isplovljavanja brodova. Kod te havarije je nekoliko veoma pribranih vojnih policajaca hitro pobacalo opasače i oružje na obali te doplivalo do nesretnih putnika. Pružili su im pomoć i spriječili mnogo veću tragediju. Bila je to nezaboravna intervencija s pripadnicima Odreda naoružanih brodova, a zabilježeno je da su unesrećene putnike iz mora izravno spašavali vojni policajci Andrija Jarak, Miro Carević, Zlatko Kralj, Andro Rudenjak, Luko Rilović, Robert Vujović i još neki. Pomagali su nam i lučki radnici, pripadnici Granične policije i Carine te smo uspjeli spasiti i na obalu izvući 32 putnika. Međutim, deset putnika, među kojima je bilo i djece, nažalost nismo uspjeli spasiti- dodaje Musić. Posljednji zapovjednik dubrovačke satnije VP Zlatko Kralj, dva desetljeća nakon demobilizacije govori kako je pri ustrojavanju iznimno važan bio entuzijazam ljudi koji su branili svoj dom i sami izrađivali dijelove opreme te prilagođavali vozila za svoj rad. -Osnovani smo u opkoljenom gradu i stvori-
li smo logistiku koja nas je opskrbljivala. Bio sam zapovjednik do 2005., a uvijek mi je najteže bilo poslati nekog na zadatak s kojeg ne znaš hoće li se živ vratiti i hoće li trebati otići doma obitelji kojoj treba reći da su izgubili svog člana. Sjećam se da sam bio u luci kod havarije Aurore. Nadam se kako se rat nikad više neće ponoviti, ali kad bi se dogodilo, sve bih ponovio na isti način s istim ljudima iz postrojbe ako se domovina nađe u opasnosti. Jer, svi smo mi utkali sebe u tu postrojbu – zaključuje Kralj.
„Nadam se kako se rat nikad više neće ponoviti, ali kad bi se dogodilo, sve bih ponovio na isti način s istim ljudima iz postrojbe ako se domovina nađe u opasnosti. Jer, svi smo mi utkali sebe u tu postrojbu“
Obljetničko priznanje VP
Taktička vježba na Petki- Musić, Radić, Kralj, Carević, Dživić i Ezgeta
PUNA TUGE, ALI I PONOSA
SPOMEN SOBA KAO SVJEDOK
RATNOG VREMENA
‘Moj sin
je stradao tri dana prije povratka doma, neka se srame oni koji su nam ovo učinili!’
Od njenog otvaranja, spomen sobu je posjetilo preko 60 tisuća posjetitelja. Dubrovački dnevnik je, uz obljetnicu početka napada na Dubrovnik, obišao spomen sobu, prelistao knjigu utisaka i razgovarao s Mirom Majstorović koja je izgubila svog sina Đanija
„Rat je poguba ljucke naravi“, napisao je veliki Marin Držić. A ni gotovo 500 godina nakon njegovih riječi, te 1991. godine, nije se zaista shvatilo njihovo značenje. Ono što se tada dogodilo Dubrovniku, bila je poguba ljucke naravi. Jer kako drugačije nazvati oduzimanje nečijeg života? Kako drugačije nazvati to kad roditelj izgubi svoje dijete, kad dijete izgubi svog roditelja, kad netko izgubi svoju ljubav, prijatelja?
Kako nazvati kad netko izgubi svoju mladost, svoje ciljeve, snove, svakodnevicu, bezbrižnost, svoje djetinjstvo, svoju kuću u kojoj je odrastao, u kojoj je zasnovao obitelj, stvorio uspomene?
Kako drugačije nazvati gradske izloge u plamenu, gusti dim nad zidinama, očaj i tugu, taj prodorni zvuk opće opasnosti nakon koje slijedi još zlokobniji, onaj koji su proizvodile granate, tugu i očaj, suze i jecaje, kako drugačije nazvati patnju jednog Grada?
Danas su te riječi Marina Držića prvo što ćete vidjeti kada uđete u spomen sobu stradalim braniteljima Dubrovnika, koje stoje ispisane na zidu, točno iznad knjige utisaka gdje mnogi koji su njome prošli ispisuju svoje poruke ljubavi, mira i pijeteta, svega onoga što je vjerojatno najplemenitije ‘od ljucke naravi’. Ono što je suprotno ratu.
PORUKE IZ KNJIGE UTISAKA
Te poruke pristižu od posjetitelja iz cijelog svijeta i mogle bi se sažeti u jednu univerzalnu poruku – da rata više nikad i nigdje ne bude.
„Nevjerojatna je to žrtva heroja koji su se borili za mir, ljudskost i slobodu, i prava djece da žive sretnim životima“, „Neka mir uvijek bude u lijepoj Hrvatskoj“, „Nikad se više ne bi smjelo ponoviti“, „Neka počivaju u miru hrabri vojnici koji su dali svoje živote za slobodu“, „Neka mir ostane zauvijek“, „Neka mir na Balka-
nu bude ostavština svih onih koji su izgubili svoje živote“, „Neka vas Bog čuva zauvijek, neka mir zavazda živi u vašem lijepom Gradu“, „Neka mladi dobrovoljci počivaju u miru“, „Hrabrost mladih vojnika i gubitak njihovih obitelji nikad ne smije biti zaboravljen u ovom komadu raja u kojem uživamo danas“, „Hvala vam što ste branili našu demokraciju od agresora“, „Tako hrabro, hvala vam“…
Poruke su to koje su ostavljene na stotinama stranica knjige, a pišu ih turisti iz europske Irske, Španjolske, Poljske ili Francuske, iz daleke Kanade, Meksika, Kolumbije ili SAD-a, iz Novog Zelanda i Australije, iz Južnoafričke Republike… Iz cijeloga svijeta. I u njima se kontaktno ponavljaju dvije riječi. One dvije zbog kojih su ta lica iz sobe poginulih branitelja dali svoje živote. Ljubav i mir. A, onda, tu su univerzalne poruke ljubavi i mira, ali
Piše Ivona Butjer Mratinović
FOTO: MUZEJ DOMOVINSKOG
RATA DUBROVNIK, IVONA BUTJER MRATINOVIĆ
„Nevjerojatna je to žrtva heroja koji su se borili za mir, ljudskost i slobodu, i prava djece da žive sretnim životima“, „Neka mir uvijek bude u lijepoj Hrvatskoj“, „Nikad se više ne bi smjelo ponoviti“, „Neka počivaju u miru hrabri vojnici koji su dali svoje živote za slobodu“, „Neka mir ostane zauvijek“, „Neka mir na Balkanu bude ostavština svih onih koji su izgubili svoje živote“, „Neka vas Bog čuva zauvijek, neka mir zavazda živi u vašem lijepom Gradu“, „Neka mladi dobrovoljci počivaju u miru“, „Hrabrost mladih vojnika i gubitak njihovih obitelji nikad ne smije biti zaboravljen u ovom komadu raja u kojem uživamo danas“, „Hvala vam što ste branili našu demokraciju od agresora“, „Tako hrabro, hvala vam“…
i upozorenja na današnje patnje naroda u Ukrajini i Gazi. Turisti pišu kako rata više nikad nigdje ne bi smjelo biti, kao ni različitih ‘putina’, ‘hitlera’, ‘staljina’, ‘trumpova’, ‘madura’… Hoće reći, politika u čije se ime ratovi znaju voditi.
‘MOJ SIN JE TADA IMAO 23 GODINE…’
Knjiga utisaka prva je i posljednja stanica u sobi u kojoj se na zidovima nalaze brojna mlada lica. Sva ta lica koja su danas trebala živjeti, zabavljati se, putovati, uživati u teško stečenoj slobodi, podizati djecu i unučad. No, njihova je mladost naglo prekinuta.
Jedno od tih lica je i Đani Majstorović, mladi Dubrovčanin koji je poginuo na bojištu na šibenskom području. Njegova majka Mira Majstorović, potpredsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Dubrovnika, i danas teško govori o tom bolnom događaju.
„Poginuo je tri dana prije nego što je trebao doći doma s redovnog služenja vojnog roka. Bio je na straži, s neposredne blizine ga je pogodio snajper. Bilo je to 9. siječnja 1994. godine, moj je sin tada imao 23 godine“, govori tiho i kroz suze.
Spomen soba joj je danas svojevrsna utjeha. Kaže kako nema dana da tu ne dođe jer kako pasat Gradom, a ne ući u spomen sobu?
Vidi to kao jedan hvalevrijedan projekt, dodavši kako je posjetila brojne spomen sobe diljem Hrvatske i kako je ova u Dubrovniku možda i najljepše izvedena. Napominje i odličnu suradnju koju udruga ima s Gradom Dubrovnikom te Muzejom Domovinskog rata Dubrovnik. Ipak, žali jer u sobi nisu svi pali dubrovački branitelji.
„Postoje roditelji branitelja koji su smrtno stradali i koji su ostvarivali svoja prava, što je također dokaz o njihovom statusu. Međutim, nema ih u spomen so-
bi. Puno smo radili na tom pitanju kao Udruga, održavali smo sastanke, slali smo dopise i uložili smo svoja nastojanja da se to pitanje riješi. Međutim, u Ministarstvu su nam kazali kako ih nema na popisu“, kaže nam Majstorović dodavši kako vjeruje da će se ova nepravda u budućnosti ispraviti.
Ipak, sretna je što je soba uređena, što svjedoči istinu o jednom teškom, ali za Dubrovnik važnom vremenu i što turisti imaju priliku upoznati i taj dio naše povijesti. „A oni koji su nam ovo učinili, neka se srame“, poručila je Majstorović.
PREKO 60 TISUĆA POSJETITELJA
Spomen soba otvorena je 12. travnja, a do kraja kolovoza razgledalo je 57 605 posjetitelja. Do sredine rujna, taj je broj premašio brojku od 60 tisuća posjetitelja. U prijevodu, u niti pola godine u nju je ušao ‘jedan i po Dubrovnik’.
„Pored iznimnog dizajna, obnovljena Spomen soba poginulim dubrovačkim braniteljima sadrži podatke i prezentira građu važnu za razumijevanje Domovinskog rata na ovom području, te uz primjenu novih tehnologija omogućuje se individualna edukacija posjetitelja te stalna nadopuna, izmjena i obogaćivanje sadržaja Spomen sobe u skladu s novim spoznajama nastalim daljnjim proučavanjem naše novije povijesti. Novoprojektirani kontemplativni prostor, prema dizajnu interijera autorice Nikoline Jelavić Mitrović, primjeren žrtvi koju su dali branitelji, podijeljen je u tri cjeline“, objašnjava ravnateljica Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik Varina Jurica Turk. Tako središnja cjelina prikazuje 160 poginulih dubrovačkih branitelja, a njihove fotografije s osobnim podacima temeljenim na knjizi ‘Vječni kao domovina’ aplicirane su na podlozi od drva česvine i stakla te su izložene na brončanim stjenkama. Svjetiljka ko-
Jedno od tih lica je i Đani Majstorović, mladi Dubrovčanin koji je poginuo na bojištu na šibenskom području. Njegova majka Mira Majstorović, potpredsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Dubrovnika, i danas teško govori o tom bolnom događaju.
„Poginuo je tri dana prije nego što je trebao doći doma s redovnog služenja vojnog roka. Bio je na straži, s neposredne blizine ga je pogodio snajper. Bilo je to 9. siječnja 1994. godine, moj je sin tada imao 23 godine“, govori tiho i kroz suze.
ja podsjeća na svjetlost svijeće gori za svakog poginulog branitelja. Uvodni dio Spomen sobe donosi informacije o počecima i tijeku Domovinskog rata na dubrovačkom području, dok se u središtu prostorije nalazi podna karta povijesne jezgre Dubrovnika s označenim agresorskim pogodcima uz sjećanje na stradale branitelje, bazirano na građi Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik. Treća cjelina opremljena je interaktivnim LED display -ima koji omogućuju razumijevanje Domovinskog rata na ovom području i sadrže pet tematskih cjelina: Poginuli branitelji na dubrovačkom području, tijek Domovinskog rata, ratne postrojbe, razaranje i obnova te foto i video dokumentacija.
U knjizi utisaka ispisano je na tisuće poruka
ranje bilo važno.
pok. Đani Majstorović
„U Spomen sobu je uvršten i popis poginulih hrvatskih branitelja iz drugih dijelova Hrvatske koji su svoje živote položili za obranu i oslobađanje dubrovačkog područja. Popis sadrži imena i prezimena poginulih hrvatskih branitelja koji su popisani prema djelatnosti i postrojbama Hrvatske vojske, temeljem dokumentacije Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik. Spomen sobu postavio je Grad Dubrovnik u znak trajnog poštovanja i zahvalnosti dubrovačkim braniteljima, kao i svim hrvatskim braniteljima koji su nesebično dali svoj život braneći i oslobađajući jug Hrvatske, najzaslužnijima što je Dubrovnik ostao i bit će zauvijek – Grad Slobode“, govori Jurica Turk. Gradonačelnik Mato Franković na otvorenju spomen sobe objasnio je zašto je njeno uređenje i otva-
„Muzeji su često promatrani kao ključni čuvari identiteta, ogled su jedne zajednice, njenih tradicijskih vrednota, dosega, ali i njenih trauma. Neprekinuta su poveznica s našom prošlošću. Imaju presudnu ulogu u interpretaciji povijesti i promicanju istine, u ovom slučaju istine o Domovinskom ratu i ulozi dubrovačkih branitelja u obrani Grada i očuvanju Slobode. Neki od njih, nažalost, ostali su zauvijek mladi. Zaustavljena, prekinuta, ali nikada zaboravljena dubrovačka mladost. Žrtva koja je neizbrisivo upisana u povijest Dubrovnika i samostalne, neovisne i suverene Republike Hrvatske. U novouređenoj spomen sobi, njihova imena i lica svim posjetiteljima pričaju priču o generaciji ponosnih, odvažnih i neustrašivih ljudi koji su, bez oružja ili ratnog iskustva, spremno stali braniti svoje domove i naše pravo na slobodu. Uvijek se rado prisjetim snažnih riječi zapovjednika obrane Grada, general bojnika Nojka Marinovića, koji je rekao – pamćenje je alat, a mržnja je golemi teret. Zato neka nam ova Spomen soba služi kao poticaj za pamćenje. I podsjetnik na to da je sloboda uvijek vrijedna žrtve“, kazao je Franković tom prilikom. Ponekad, kad se u kuloarima razgovara o izazovima s kojima se danas susreće naše društvo, ali i država, netko će postaviti pitanje – za što su se ti mladi ljudi borili?. No, odgovor je jednostavan. Borili su se za svoje djevojke, žene, majke, očeve, za svoje none. Borili su se, i izborili, da Dubrovnik ne doživi tešku vukovarsku sudbinu. Borili su se za svoj Grad i ono njegovo slobodarsko ‘Libertas’ koje je uklesano u kamenu i koje se vijori na njegovim bandjerama. Bio je to zalog prema njihovim precima koji su vazda baštinili slobodu, a naše je nasljeđe koje valja cijeniti i čuvati.
Knjiga utisaka
Mladom dubrovačkom nogometašu koji je fizički napao gej muškarca
određen istražni
zatvor
Nizozemac (33) indijskog porijekla fizički je napadnut u klubu Lazareti u noći s petka na subotu, a događaj je okarakteriziran kao homofobni incident
Mladom dubrovačkom nogometašu
K.B. koji je fizički napao gej muškarca iz Nizozemske u klubu Lazareti, određen je jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske su izvijestili kako se 24-godišnji hrvatski državljanin sumnjiči se za kazneno djelo teške tjelesne ozljede i zločina iz mržnje.
Oni su od dubrovačke bolnice zaprimili dojavu o prijemu stranog državljanina kojem je nanesena teža tjelesna ozljeda.
Utvrdili su kako je Dubrovčanin Nizozemca udario jedan put u predjelu glave, nanijevši mu težu tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma vilične kosti. Prema utvr-
đenom, povod sukoba je spolna orijentacija oštećenog.
U svojoj izjavi policiji, napadnuti Nizozemac je kazao kako je neki ‘lokalac’ vrckavo plesao u klubu pokraj njega te kako mu je u nekom trenutku prišao i predložio da pođu skupa do toaleta jer ‘ima nešto za njega’. Taj je poziv odbio, a onda ga je naknadno mladić dočekao ispred WC-a i upitao je li gej. Kad je potvrdio, ovaj mu je zadao snažan udarac šakom u lice.
Prema drugoj verziji koja se spominje, Nizozemac je uhvatio napadača za stražnjicu. Ovaj ga je, revoltiran tim potezom, pozvao da ode s njim do toaleta te ga upitao je li gej. Kad je Nizozemac to potvrdio, udario ga je u lice. S obzirom na to kako krim istraživanje
još uvijek traje, tek će se nakon njega moći sa sigurnošću tvrditi što se točno te noći dogodilo.
Zbog ozljede je prebačen u Opću bolnicu Dubrovniku gdje su liječnici ustanovili prijelom mandibule tj. vilične kosti te je zaključeno kako je nužan žurni operativni zahvat koji je trebao biti obavljen u Splitu. Međutim, Nizozemac je ipak odlučio kako će se operirati u matičnoj državi gdje se sada oporavlja nakon zahvata koji je obavio u Amsterdamu.
Nizozemac, koji je u klubu Lazareti bio s prijateljem kad se incident dogodio, pohvalio je izbacivača koji se suprotstavio napadaču, kao i zalaganje Policijske uprave dubrovačko-neretvanske kojoj je prijavio ovo kazneno djelo.
OPĆI NAPAD 1. 10. 1991.
Krenula otvorena agresija i na Dubrovnik
Ovo je dan kad je iz Srbije, Crne Gore i BiH krenula otvorena vojna agresija na područje juga Hrvatske, odnosno na prostor od Prevlake do Neretve. Prema zapovijedi generala Jevrema Cokića od 29. rujna ‘91. godine, snage JNA krenule su u preuzimanje teritorija i stanovništva na širem dubrovačkom području koristeći sva raspoloživa sredstva u svom arsenalu. U koordiniranom napadu s kopna, mora i iz zraka pokušale su već taj prvi dan izvršiti presijecanje terena i uništiti malobrojne i raštrkane postrojbe branitelja, a operacija je trebala trajati svega 2 dana. Pješaštvo potpomognuto topništvom svih kalibara, uz podršku zrakoplovstva s mostarskog i podgoričkog aerodroma, kao i djelovanjem brodova ratne mornarice, krenulo je na tri osnovna smjera, odnosno glavnim cestovnim komunikacijama koje su Dubrovnik spajale sa svojim zaleđem, i to: 1. Istočni smjer napada: Granični prijelaz Debeli brijeg i Prapratno, 2. Središnji smjer napada: Brgat i Osojnik, 3. Zapadni smjer napada: Slano i Čepikuće.
Na ovaj način se slabo naoružane i malobrojne hrvatske snage trebalo razvući i dovesti u opasnost od odsijecanja i uništenja. Uz to, JNA je stavila pod topničku vatru i glavne prometnice od Konavala do Slanog, nastavila s čvrstom pomorskom blokadom, a što je posebno važno, izvršila je i razorne udare na trafostanicu u Komolcu i telekomunikacijski centar na Srđu. Rezultat ovih udara bio je prekid opskrbe strujom i vodom šireg gradskog područja, kao i prekid veza Dubrovnika s ostatkom Hrvatske i svijeta. Umjesto da krenu na radna mjesta ili u školske klupe, Dubrovčani i stanovnici iz okolice grada bili su primorani krenuti u skloništa ili u izbjeglištvo, u strahu za imovinu i gole živote.
Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U devetom nastavku prisjetit ćemo se dubrovačkog 1. listopada ‘91. godine i prenijeti sjećanja branitelja s jednog od smjerova prodora velikosrpskih snaga, onog prema Čepikućama.
Čepikuće 1. listopada
Marko Mujan
zapovjednik ZNG-a Čepikuće
Na Čepikućama je bio raspoređen najstariji vod ZNG-a “Žune”, pod zapovjedništvom Božana Šimovića. Od župnika s Trebimlje došla je obavijest, otprilike je glasila: “Idu svatovi, Anđa se udaje“. To je bio znak da su oni s Trebimlje krenuli.
Klemo Manenica
zapovjednik MUP-a Ston
Naišao je svećenik iz Trebimlje, ja sam bio prisutan tada, Daidža je bio prisutan, i svećenik je stao na cesti, i tražio nas da nam da informaciju da je neprijatelj već krenuo iz Trebimlje, da je on pobjegao ispred njih.
Jozo Barović
MUP Ston
Rekao je: “Oni su već na Trebimlji, dolaze u nekim bijelim kamionima, ima civila, ima ih u uniformi, svakavih... To nije regularna vojska, to su sve vjerojatno dragovoljci, ima ih nekoliko kamiona i ja sam morao napustiti...”
Klemo Manenica
zapovjednik MUP-a Ston
Mi smo sada znali da oni nailaze i odmah smo organizirali, poslali ljude na granicu, našu, da pokriju punkt, iako je tamo već bio jedan dio ljudi, onda su poslani kao pojačanje, a tamo je bilo otprilike mojih, oko 12, možda, ljudi...
A bilo je i iz “Stonske satnije” nekog, i Garda! Tako da su pokrili s obje strane
Prema dostupnim podacima, već 1. listopada je u pokušajima prodora od Konavala do Čepikuća, na strani JNA poginulo 29 vojnika. Točan broj poginulih nikada nije sa sigurnošću utvrđen. Na strani branitelja nije bilo poginulih, no granatom je kod Kupara ubijena Jele Ferlan, civil, stanovnica Župe koja je tako postala prva žrtva agresije na jug Hrvatske. Zastrašujuće velik broj poginulih i ranjenih vojnika JNA u samo jednom danu primorao je agresora da odustane od zamišljenog brzog prodora i da svoje ratne planove znatno promijeni i prilagodi čvrstoj i upornoj hrvatskoj obrani.
Prodor iz BiH prema Čepikućama i dalje prema Rudinama povjeren je postrojbi crnogorskih rezervista pod zapovjedništvom Užičkog korpusa, odnosno generala Milana Torbice. Zamišljen kao pomoćni smjer napada na Slano, doživio je potpunu propast. Branitelji, pripadnici ZNG-a, MUP-a i dragovoljaca, dočekali su napadače, nanijeli im značajne gubitke i odbili napad. Nakon ove bitke Čepikuće su postale simbol otpora hrvatskog juga, vezano uz ime zapovjednika Daidže. Istovremeno je ratna propaganda JNA branitelje Čepikuća podigla na mitske razmjere što je pokazalo da je, osim vojnog, JNA doživjela i moralni poraz od kojeg se nije oporavila sljedeća dva mjeseca. Vrijeme od dva mjeseca, kako se kasnije pokazalo, za obranu Dubrovnika bilo je presudno.
brda taj usjek gdje je neprijatelj naišao. Po informaciji mojih ljudi, kad su neprijatelji išli od tamo oni su pjevali, netko je nosio puške preko ramena... tako da je izgledalo to k’o pijana rulja.
Robert Boroje
ZNG Dubrovnik
Ujutro smo u Domu u Čepikućama šetali u šlapicama, laganini... A onda je stigla informacija: “evo četnika”. Ja sam prvo pomislio: “ma što je ovo, neka zezancija”, a zatim sam vidio da je ozbiljno. Krenuli smo “Atlasovim” kombijem, rasporedili se, jedna desetina na jednu čuku, a moja na jedan brijeg malo iza. Zauzeo sam mjesto iza jedne stijene “ćušnuo” i stao čekati...
Vlatko Cvjetanović
ZNG
Dubrovnik
Bilo je oko 13 sati kad su oni počeli stizati hodajući cestom kao da idu u svatove, raskalašeni, raskopčani, raspjevani... Mi smo pustili da prođe čelo kolone, ali nismo bili ni iskusni ni koordinirani kako smo planirali, jer mogli smo im tu nanijeti još veće gubitke. Bilo nas je oko 25, imali smo tromblone, jedan snajper, 2 puškomitraljeza... Oko 13.35 sati opalio je prvi metak i nastala je tarapana. Njih 18 je bilo oko 200 metara ispred ostatka kolone, a vodio ih je raskopčani bradati poručnik s dvije žute zvjezdice na epoletama. Oni su odmah pokošeni pa je vatra prebačena na ostale koji su se raštrkali tako da smo mogli čuti jauke i zapomaganje ovih koji su pokošeni. Mogu reći da je to baš gadno izgledalo, bilo je i povraćanja kod naših ljudi, to nam je bio prvi susret s takvom situacijom.
Jozo Barović
MUP Ston
Bilo je i ljudi koji su i povraćali, bilo je muke, što nije nikakvo čudo. Pogotovo... pazite, tu je bilo mladih ljudi koji nisu bili toliko opterećeni, nisu ni znali što se događa. Baš izuzetno mladih ljudi koji nisu imali osim oca i matere, što ja znam, brata ili sestre, nisu imali potomstvo. Bilo je tu oženjenih ljudi koji su imali dvoje, troje djece. I svatko je sad gledao to na svoj način. Međutim, ovi mlađi su bili čak i hrabriji i zato što nisu shvaćali što se događa. Oni nisu
shvatili da je to pravi rat. Ali je bilo, bilo je... vjerujte mi da je bilo teško!
Dragan Jogunica
ZNG Dubrovnik
Tad nemaš vremena za osjećaje. Nemaš vremena ni za strah ni za osjećaje, nemaš za ništa. Znači, gledaš da spasiš glavu i da pri tom uzvratiš. A to je kiša metaka išla na nas tako da nisi mogao proviriti nego si više napamet pucao. Mogao si u onaj prvi mah, poslije viši nisi mogao pucati, normalno. Nisi mogao izviriti pa ciljati...
Robert Boroje
ZNG Dubrovnik
Trajalo je to najviše deset minuta, a da se oni nisu ni snašli. Vidio sam da je na početku, tu blizu nas, 6 njihovih ostalo u ležećem položaju. Jedan od tih se dva sata pravio mrtav pa se najednom prebacio iza međe i nestao. U međuvremenu se JNA pribrala pa su postavili snajpere i puškomitraljeze da pokriju izvlačenje, tada je počelo poviše glave k’o ose, “sik, sik, sik...”, samo je zujalo.
Dragan Jogunica
ZNG Dubrovnik
Do uvečer su se oni nekako pribrali, izvukli puškomitraljeze na suprotne čuke i počeli uzvraćati kako bi olakšali izvlačenje ovih što su nastradali, a mi smo se pregrupirali stotinjak metara unazad i tako dočekali mrak. Cijelu noć smo slušali njihove jauke i dozivanja...
Kod spomenika braniteljima na mjestu okršaja, dio ratnika s Čepikuća 2010. godne. Slijeva: Milić, Jogunica, Potrebica, Boroje, Miović i Mujan.
Rođena je nacija, novo igralište svjetskih korporacija
Blago se poginulima u ratu da ne moraju ovo gledati
Ja osobno, ne znam koji je motiv iti jednog vojnika na svijetu, ali sa sigurnošću vam mogu reći što će biti u budućnosti nakon bilo kojeg rata, pa tako i ovog u Ukrajini, iako u to nemam nikakvog šestočulnog uvida, osim što sam jednom u životu posjetio legendarnog proroka Iva Troboka u Orebiću
Svijet je jedna velika psihijatrija. Da dođu sad zajedno Sigmund Freud, Gabor Mate i Eckhart Tolle samo bi ugasili svjetlo i rekli da nema čovječanstvu spasa. Doduše nije to neka novost, tako je oduvijek, još od australopitekusa i onog njegovog rođaka, kako se ono zove? Ludilo je spektakularno u svim poljima života, ali ako ćemo baš birati najspektakularnije među svim životnim spektaklima to je svakako – rat.
Dugo već traje rat u Ukrajini, ljudi ginu kao komarci nakon zaprašivanja, nitko na svijetu (više) ne prati što se događa, rat ko svaki drugi rat koji se vodi na tuđem teritoriju, dosadan je kao začepljen nos. Doduše, pojedinci ga ipak prate, ali NATO ćemo se osvrnuti kasnije. Vi, siguran sam, mrtve veze nemate što se događa, pa ću vam ja u kratkim crtama objasniti novosti iz proteklog tjedna.
Povjerenik ukrajinskog parlamenta za ljudska prava Dmitro Lubinec je nedavno rekao kako su ruski vojnici počinili još jedan ratni zločin – mačem su pogubili nenaoružanog ukrajinskog zarobljenika. Nitko ne zna koji je to po redu mrtvi kojeg je odnio strašni rat. Tisućiti, milijunti, tko to zna?
Premijer Hrvatske Andrej Plenković se prije neki dan susreo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Na sastanku je istaknuto da je Hrvatska do sada Ukrajini dala sveukupno 200 milijuna eura. Plenki građane nikad nije pitao žele li da njihov novac Hrvatska daje za rat. Njega ionako briga, pare nisu njegove, država će sad uvesti porez na nekretnine, pa će opet biti love za ratna dijeljenja.
DOK JEDNI GINU, DRUGI UŽIVAJU U VINU
Za to vrijeme u dubrovačku luku Gruž uplovlja-
va superjahta Luminance, 21. po veličini na svijetu. Vrijedi oko 500 milijuna eura, a vlasnik joj je Ukrajinac Rinat Akhmetov što hoće reći dok Hrvatska i druge zemlje daju novac Ukrajini, po njihovim lukama uplovljava ukrajinska jahta veličine njihovog državnog proračuna.
I sami ste ovog i prošlog ljeta po jadranskoj magistrali primijetili ukrajinske i ruske registarske oznake. Došli ljudi na ljetovanje, vjerojatno skupa piju, gledaju nogomet, uživaju u suncu i moru. Dok jedni ginu, drugi uživaju u vinu. Tako je to u svakom ratu, imali smo mi isti primjer u našem Domovinskom. Jedni su bili na fronti, a drugi u frontfurtu, pardon Frankfurtu. Nas interesiraju ovi što su se ostali boriti. Za što se, molim vas lijepo, oni točno bore? Za vlastitu zemlju? Za svoju djecu? Za bolju budućnost? Za slobodu? Za Dinamo Kijev? Za Šahtar? Za Andreja Ševčenka? Za braću Kličko? Koji je točan motiv ukrajinskih boraca? Ja osobno, ne znam koji je motiv iti jednog vojnika na svijetu, ali sa sigurnošću vam mogu reći što će biti u budućnosti nakon bilo kojeg rata, pa tako i ovog u Ukrajini, iako u to nemam nikakvog šestočulnog uvida, osim što sam jednom u životu posjetio legendarnog proroka Iva Troboka u Orebiću.
Rat će, jednog dana, prije ili kasnije, završiti – potpuno nebitno tko će pobijediti - a zemlja za koju su se Ukrajinci borili bit će prodana nekom Lukšiću po nikakvoj cijeni, jer je sve ionako srušeno. Taj će Lukšićenko na jeftinoj zemlji graditi hotel, motel, šoping centar, što već, pa će zaposliti Ukrajinca ili Rusa, ovisno tko će pobijediti, i dati mu mizeriju od plaće. Drugim riječima, dijete onog vojnika od jučer, sutra će postati rob. Cijene nekretnina će rasti, pa će rob otići negdje u
I sami ste ovog i prošlog ljeta po jadranskoj magistrali primijetili ukrajinske i ruske registarske oznake. Došli ljudi na ljetovanje, vjerojatno skupa piju, gledaju nogomet, uživaju u suncu i moru. Dok jedni ginu, drugi uživaju u vinu. Tako je to u svakom ratu, imali smo mi isti primjer u našem Domovinskom. Jedni su bili na fronti, a drugi u frontfurtu, pardon Frankfurtu
Piše Maro Marušić foto Matija Habljak/PIXSELL
Sutra će korporacije, kad rat jednom završi, plaćati (grado)načelniku
Neštočenku lijepu lovu da mijenja prostorne planove kako bi predsjednik Uprave provodio svoje prostorne planove. Raja će biti zabavljena suđenjima iz
Haaga ili Praga, pa neće biti koncentrirana na kolače i plaće, nego će se međusobno svađati gdje je tko bio dvije tisuće dvadeset prve, druge, treće, četvrte…odnosno jesu li bili u Kursku ili kurcu?
inozemstvo biti rob - u potrazi za boljim robovlasnikom - a na njegovo će mjesto doći Nepalac ili Filipinac. Ukrajinski (ili ruski) neki gradonačelnik će iznova & nanovo svake godine veličati hrabre vojnike koji su položili svoj život da Nepalac može doći i raditi u Ukrajini u Lukšićenkovoj firmi za 500 eura. Naravno (grado)načelnik Dmitro Neštovčuk neće spominjati Azijate, ali shvatili ste bit. Jebiga, morat će se desetljećima – sve dok ne prođe čitava generacija i potpuno zaboravi rat koji će onda napokon nestati iz TV dnevnika i preseliti jedino u pub kvizove - slaviti poginuli, ali i preživjeli vojnici i njihov obol domovini, jer da tome nije tako objesili bi se o besmisao sudjelovanja u ratu. Kad podvučeš crtu na prvoj liniji fronte, stavili su svoj život na kocku kako bi sutra bogati stranci kupovali nekretnine čija će cijena u bliskoj budućnosti dosegnuti milijune. Ali nema veze, neće oni misliti tako sveobuhvatno da se depresija ne izrodi, a pomoć će i to što će ih na svečanim obljetnicama pjesmom zabavljati Maksym Perkovčuk Thompson koji će pjevati: U Bohuslavu na izvoru rijeke Samare stala braća da Ruse ošamare
UVIJEK POBIJEDI KORPORACIJA
To u slučaju da Ukrajinci pobjede – iako u ratu su isključivi pobjednici jedino korporacije – a ako pak Rusi kao pobijede, njima će kao i uvijek pje-
vati Vladimir Putin dok u kimonu s crnim pojasom maltretira sibirskog tigra. No, rekoh, totalno je nebitno između koga je rat. Davno je ratni analitičar Gary Lineker kazao da je ‘rat igra u kojoj sudjeluju 22 oklopne divizije, a na kraju uvijek pobijedi korporacija’. Ili kao što bi rekao Saša Antić u legendarnoj pjesmi TBF-a Spazam. …I nema straha jer rođena je nacija novo igralište svjetskih korporacija igra se zove ugrabi svoj komad kolača prodaj stavove ako se dobro plaća…
Sutra će korporacije, kad rat jednom završi, plaćati (grado)načelniku Neštočenku lijepu lovu da mijenja prostorne planove kako bi predsjednik Uprave provodio svoje prostorne planove. Raja će biti zabavljena suđenjima iz Haaga ili Praga, pa neće biti koncentrirana na kolače i plaće, nego će se međusobno svađati gdje je tko bio dvije tisuće dvadeset prve, druge, treće, četvrte…odnosno jesu li bili u Kursku ili kurcu?
A onda će u Mariupolj uploviti superjahta Luminance, 21. po veličini na svijetu, vrijedna kao dvije i pol pomoći Hrvatske ratu u Ukrajini. S nje će sići Rinat Akhmetov i kandidirati se za predsjednika Ukrajine. Narod će ga s oduševljenjem zaokružiti. Samo će majušna manjina sebi tiho reći u bradu pazeći da ih ni zidovi ne čuju, jer zidovi na istoku Europe oduvijek imaju strašan sluh. -Blago se poginulima u ratu da ne moraju ovo gledati!
POD RAZLIČITIM IMENIMA
Ivo Batričević
FANTASIA Bila je ratni
transportni brod i luksuzni kruzer, a na svom zadnjem putovanju posjetila je i Dubrovnik
Nakon požara je otpisana i prodana u staro željezo
Željezničko društvo London Midland & Scottish Railway iz Londona je 1935. godine u brodogradilištu Harland & Wolf Ltd. u Belfastu u Sjevernoj Irskoj naručilo trajekt od 4325 bruto tona, duljine 109 metara, namijenjen plovidbama Irskim morem između engleske luke Heysham i luke Belfast. Dvije parne Parson SRG turbine su mu preko dvije propele davale brzinu od 20 čvorova. Kršten imenom DUKE OF YORK uspješno je održavao ovu prugu do početka Drugog svjetskog rata kada je 1939. godine rekviriran za potrebe britanskog Admiraliteta.
DUKE OF YORK i YORK
U ratu je služio kao transportni brod pod imenom DUKE OF WELLINGTON , da bi po njegovom završetku, ponovo kao DUKE OF YORK ,
zaplovio na pruzi između Southamptona i luka otočja Channel Islands. Od 1948. preuzima prugu iz Harwicha za Hook of Holland gdje uz nekoliko preinaka ostaje sve do srpnja 1963. kada je i raspremljen.
Kupac se nije dugo čekao jer je baš te godine
Dimitri Chandris za svoju kompaniju Chandris Line odlučio pojačati svoju flotu s još dva polovna broda pa je tako izbor pao i na DUKE OF YORK . Pod imenom YORK , brod je odmah upućen u Smith’s Docks u North Shields, a potom u obiteljsko brodogradilište Ambelaki u Grčkoj gdje je dovršen kao moderni putnički kruzer od 4595 bruto tona za luksuzni smještaj 381 putnika.
POSJETI DUBROVNIKU
Od 15. ožujka 1964., pod novim imenom FAN -
Od 15. ožujka 1964., pod novim imenom FANTASIA i s tjednim polascima u paru s brodom ROMANTICA, započinje dvotjedna krstarenja iz Venecije prema lukama Grčke, Izraela i Cipra uz obvezno ticanje i našega Dubrovnika. Zanimljivo je napomenuti da se tadašnja cijena kompletnog sedmodnevnog aranžmana kretala, ovisno o kvaliteti smještaja, između 49 i 119 funti odnosno 79 i 190 američkih dolara
Piše
foto PRIVATNI ARHIV
Očito se Chandrisu ovaj posao dobro odvijao pa je sljedeće 1965. i 1966. godine FANTASIA, sada u paru s brodom FIESTA, odražavala dvotjednu prugu s polaskom iz Venecije tičući luke: Krf, Itea, Pirej, Iraklion, Rodos, Haifa, Mikonos, Pirej, Dubrovnik, Venecija, na kojoj im se od 1967. pridružio i brod REGINA. U proljeće 1969. (2. - 19. travnja i 19. travnja - 4. svibnja) FANTASIA nudi dvotjedno putovanje iz Venecije za: Katakolon, Pirej, Iraklion, Aleksandrija, Haifa, Limassol, Rodos, Itea, Krf, Dubrovnik, Venecija s polaskom iz Frankfurta po cijeni od 722 njemačkih maraka
TASIA i s tjednim polascima u paru s brodom ROMANTICA, započinje dvotjedna krstarenja iz
Venecije prema lukama Grčke, Izraela i Cipra uz obvezno ticanje i našega Dubrovnika. Zanimljivo je napomenuti da se tadašnja cijena kompletnog sedmodnevnog aranžmana kretala, ovisno o kvaliteti smještaja, između 49 i 119 funti odnosno 79 i 190 američkih dolara. Prva uspješna sezona kružnih putovanja započela je itinererom: Venecija, Dubrovnik, Krf, Pirej, Rodos, Haifa, Limassol, Iraklion, Veneci -
ja, a završila 8. studenog 1964. godine. Brod je prezimio usidren na sidrištu zaljeva Eleusis nedaleko Pireja.
Očito se Chandrisu ovaj posao dobro odvijao pa je sljedeće 1965. i 1966. godine FANTASIA , sada u paru s brodom FIESTA , odražavala dvotjednu prugu s polaskom iz Venecije tičući luke: Krf, Itea, Pirej, Iraklion, Rodos, Haifa, Mikonos, Pirej, Dubrovnik, Venecija, na kojoj im se od 1967. pridružio i brod REGINA U proljeće 1969. (2. - 19. travnja i 19. travnja4. svibnja) FANTASIA nudi dvotjedno putovanje iz Venecije za: Katakolon, Pirej, Iraklion, Aleksandrija, Haifa, Limassol, Rodos, Itea, Krf, Dubrovnik, Venecija s polaskom iz Frankfurta po cijeni od 722 njemačkih maraka. Ovaj program se s manjim izmjenama (kasnije su uključene nove luke Mikonos i Beirut) održao sve do 25. rujna 1971. godine, kada je FANTASIA posljednji put napustila Veneciju, a sljedećeg dana posjetila je Dubrovnik, da bi nakon završetka krstarenja bila raspremljena na sidrištu Eleusis u Grčkoj.
Iako je bilo planirano da tu ponovo samo prezimi, na kraju se ispostavilo da je njenim komercijalnim plovidbama ovdje ipak došao kraj. Na sidrištu Eleusis FANTASIA ostaje u raspremi sve do 1975. godine, kada je nakon požara konačno otpisana i prodana u staro željezo. Uskoro je i potpuno razrezana na improviziranim rezalištima nedaleko od Pireja.
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Vedran i Božo - da ne pomislite da je samo potonji fotografiranjem zaposlen, a drugi besposlen, prvi je Canonovom nagradom za fotografiju 2024. nagrađen
Antea, Martina, Helena i Mara - premda je škola već počela, na ljetne uspomene ne postoji zastara
Stijepo, Jelena i Matej - utroje obiteljski obilaziti voljeni rodni Grad ponajviše je lijepo
Dijana, Antonio i Sara - počinju nova prijateljstva i njeguju se stara
20. Le Petit Festival du Theatre u Portu je performanceom posvećenom miru i puštanjem bijele golubice završio - Adriella, Robert , Luko Johny, Vlaho (Putin), Dado, Ranko (Trump), Vlaho, Pero , Vinko Mario, Jelica , Vera i Claudia, svatko je u nekoj važnoj ulozi bio
Dubrovnik
by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Botka, Arči i Melany - bogomdani su im divni dubrovački dani
Marija i Milena - zdravica je s veseljem popijena
Maura i Ruđer - onima koji ih poznaju “upada u oko” da na slici sa voljenom sestrom fali i drugi dragi brat blizanac Roko
Ilija i Željko - susret je radostan bio, prijatelj prijatelja nije dugo vidio
Maybel, Danijela i Arlene - i kecelje su im, poput boja sladoleda koje prodaju, šarene
POČINJE PREMIJER LIGA!
Ne znate gdje ove subote? Mi znamo, Gospino polje, jer stiže Cibona!
Košarkaški klub Dubrovnik kreće u svoju novu premijerligašku avanturu. Otvaraju je domaćom utakmicom protiv bivšeg europskog prvaka i velikana hrvatske košarke, a isto je i u drugom kolu. U zadnjih nekoliko tjedana momčad se pripremala za sezonu, koja će prema svemu sudeći, biti jača, ili bolje rečeno teža, nego li prošla. Sve to popraćeno je s nekoliko izlaznih i ulaznih transfera. Košarkaških uzbuđenja u Gospinom polju od listopada do svibnja 2025., svakako neće nedostajati
Nakon gotovo četiri mjeseca, najveći rang hrvatske košarke, FAVBET Premijer liga, vraća se u Gospino polje. Dubrovački klub u njemu je nastupio prošle sezone, nakon deset godina igranja u drugom, ali i nižim rangovima. Bili su na kraju jedno od najvećih iznenađenja. Na početku sezone primarni cilj bio je ostati u tom društvu, što su s 15 pobjeda i 18 poraza na kraju i ostvarili. Bilo je to dovoljno za sedmo mjesto, što ih je vodilo i u četvrtfinalno doigravanje. Tamo su se na dvije utakmice susreli sa Splitom, koji je, unatoč dobrom dubrovačkom otporu, očekivano i zasluženo izborio prolaz dalje. -Nakon sjajne povratničke sezone u najvećem rangu, gdje smo uspjeli doći do playoffa sa sedme pozicije, očekuje nas izuzetno teška sezona. Sve momčadi su se značajno pojačale s obzirom na prošlu sezonu, rosteri su kvalitetniji. Mislim da će liga biti izjednačenija, tako da će domaće utakmice biti od većeg značaja. Prvenstveni cilj nam je ostanak, a potajno se nadamo kako možemo uloviti mjesto među osam najboljih, rekao je uoči početka sezone Zadranin na klupi Dubrovnika, Ivan Perinčić.
NOVA SEZONA OTVARA SE SPEKTAKLOM U GOSPINOM POLJU
Trener Perinčić je u više navrata isticao kako su utakmice protiv Cibone, Zadra, Splita, i ostalih velikana hrvatske košarke, nagrada igračima za trud nekoliko proteklih sezona. Međutim, bila je to nagrada i za dubrovačku publiku. Neke su utakmice pružile puno Gospino polje, što godinama nije bio slučaj kada je košarka u pitanju. Najveća gledanost bila je protiv Cibone, kada je na tribinama bilo preko tisuću gledatelja. Ovogodišnje premijerligaške radosti dubrovački košarkaši otvaraju domaćom utakmicom upravo protiv Cibone. Na rasporedu je u subotu, 28. rujna, od 20 sati. Nakon toga, slijedi gostovanje kod aktualnog do-
prvaka Splita, pa u trećem kolu stiže povratnik u Premijer ligu, riječki Kvarner. -Raspored je izuzetno težak. Prva dva kola igramo protiv Cibone doma i Splita vani. Na papiru možda dvije najjače momčadi. Cibona je napravila najveću rekonstrukciju momčadi s obzirom na prošlu sezonu, a riješili su i neke probleme koji su ih mučili kroz prošle sezone. Jaka Cibona treba hrvatskoj košarci. Složili su baš dobar tim, imaju tri stranca, par iskusnih domaćih igrača. Imaju po dva kvalitetna rješenja na svakoj poziciji, tako da nas očekuje vrlo zahtjevna utakmica na otvaranju. Ali igramo doma na otvaranju, tamo ne priznamo nikome da je bolji - kazao je Perinčić.
CILJEVI SU OSTANAK, DOIGRAVANJE I UTAKMICE S NAJVEĆIM KLUBOVIMA Dubrovačka momčad pripreme je počela sredinom kolovoza. Prvo u Gospinom polju, da bi se nakon toga, zaputili na Vlašić, gdje već godinama odrađuju visinske pripreme. Nakon nekoliko dana u planinama, vratili su se u Dubrovnik. Uslijedio je niz kvalitetnih pripremnih utakmica. Sparirali su s Primorjem iz Herceg Novog, Tivtom, trebinjskim Leotarom i Podgoricom. -Prijateljske utakmice su nam pokazale na kojim stvarima još sve moramo poraditi, kako bismo spremni dočekali Cibonu. S ovim pojačanjima očekujemo i nekakav iskorak s obzirom na prošlu sezonu, nadam se ostanku, doigravanju i utakmicama s najvećim hrvatskim klubovima. Nadamo se punoj dvorani i našoj dobroj igri. Imena poput Cibone, Zadra i Splita sva kako privlače publiku na tribine - riječi su kapetana Dubrovnika Ivana Vodopije.
-Radilo se jako dobro, jedva čekamo početak. Cibona se dobro posložila uoči nove sezone. Nekoliko novih stranaca, niz domaćih igrača. Sigurno nas očekuje jako, jako teška utakmica. Prvo je kolo, dočekat ćemo ih spremni i tražiti svoje šanse u toj utakmici.
Piše Rafael Barkiđija foto Rafael Barkiđija; KK Dubrovnik
Petar Dubelj protiv Cedevite Junior u siječnju ove godine. Slavlje Zagrebačke momčadi u Gospinom polju
73:79, da bi Dubrovnik slavio u trećem međusobnom susretu sezone u ožujku (66:55). Bila je to najveća pobjeda Dubrovnika u prošloj sezoni, ako se u obzir uzme kvaliteta protivnika na drugoj strani.
Želimo i ovaj put punu dvoranu, još ne može biti bolji poziv, Cibona u prvom kolu - najavio je tako početak Premijer lige igrač Petar Dubelj.
PROMETNO JE BILO OVOG LJETA U
GOSPINOM POLJU
Najveća „transfer-bomba” u KK Dubrovniku ovog ljeta bio je odlazak Filipa Vujičića, koji je pojačao redove Šibenke. Prošle je sezone bio jedan od najboljih igrača Dubrovnika, pogotovo kada je realizacija u pitanju. Kada bi protivnički obruč bio začepljen, Vujičić bi s nekoliko poteza doveo Gospino polju u delirij. U prvom natjecateljskom mjesecu listopadu, bio je proglašen za MVP-a mjeseca. Osim Filipa, ni mlađi brat Jakov Vujičić, ove sezone neće nositi dubrovački dres. Otišao je i Amerikanac Javon Levi, koji je bio itekakva karika u momčadi trenera Perinčića, pogotovo u fazi obrane. Bio je najbolji kradljivac lopti u ligi. Za Dubrovnik više ne nastupa ni Gvido Guštin, Pazinjanin koji je prešao u Opus Puntamiku.
Sve to trebalo je zamijeniti adekvatnim pojačanjima pa je klub doveo čak pet igrača. Redom, playmakera Levija zamijenio je Amerikanac Eyassu Worku. Igrač s iskustvom igranja u hrvatskoj i makedonskoj ligi. Iz sinjskog Alkara došao je krilni centar Andrija Blatan-
čić. Na bekovsku poziciju stigao je Lukša Buljević. Došao je i Ivan Gulin, polivalentni Šibenčanin koji je uoči dolaska, nastupao za DepoLink Škrljevo. Valja istaknuti kako je klub vratio svog mladog igrača, Matea Tomaševića, koji je nastupao za mlađe uzraste Splita. Jednako vrijedni isticanja su i ostanci u klubu podno Srđa, ali i igrači kojima još traje ugovor. Prije svega domaći Petar Dubelj, koji je uz Vujičića prošle sezone, pokazao sjajne izvedbe. Naravno, tu je i dugogodišnje ime, kapetan Ivan Vodopija. Ostao je i centar Tomislav Cvitković. Trener Perinčić još može računati na Roka Gizdavčića, Filipa Kalajžića, Lovru Klarića, ali i niz mladih igrača.
-Dosta je promjena s obzirom na prošlu sezonu, otišla su nam tri igrača iz prve petorke: Levi, Filip Vujičić i Guštin. Ali mislim da smo dobro reagirali, koliko smo mogli, s obzirom na naše financije. Mislim da smo doveli jako dobre igrače. Naravno da će trebati vremena i strpljenja da se sve posloži, ali stvarno vjerujem u ovu ekipu. Najveća satisfakcija će mi biti vidjeti da momčad kako napreduje kroz sezonu, dodaje Perinčić te zaključuje - ovom prilikom pozivam sve navijače na Cibonu, ali i sve ostale utakmice, jer mislim da su igrači to svojim izvedbama prošle sezone zaslužili.
KK Dubrovnik – KK Cibona, 77:84, 11. studenog 2023.
Trener Dubrovnika Ivan Perinčić
SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN *** SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
I JA BIJAH MLADO
I ja bijah mlado ludo i mahnito
Čeljade pametno tad ù to uvjeren
Ali da sam drugim nekim metrom mjeren
Shvatio bih da mi ne vrijedi čak ni to
Niti išta što je mudrosti još skrito
Bjeh pun snage zelen nì u čem umjeren
Neiztražen mnogi još bio mi teren
Sanjar pun erosa raznih nada i to
Konteso i voće je zeleno pa zrije
Neko vrlo sporo a neko čim prije
Trudi se dozreti a zatim je trulo
Vidiš i u meni što je obamrlo
Što têži humusu odakle smo došli
Uzrečica kaže – bili su pa prošli
19/8/24
MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN
Ništa nije odveć strašno –dok se drugome događa.
humanitarni prilozi
DVA SKALINA
U spomen na pokojnu susjedu Alemku Kuzmanić, 80€ prilažu susjedi iz zgrade: Ante Bajurin, Antun Farčić, Davor Oštrić i Anamarija Marković;
U spomen na pokojne školske kolege: Radovana Stanića, Dinku Kaštelan, Marojicu Ucovića, Mariju Metković, Maria Portolana i Joška Japunčića, 100€ prilažu prijatelji iz razreda generacije Gimnazije 1973/1974; Umjesto cvijeća u spomen na pokojnu Milu Vlahušić, 50€ prilažu obitelji Pendo i Radičević; Umjesto vijenca za Mariju Seku Tomas, 50 € prilažu Kate i Nikola Sambrailo; Umjesto vijenca za pok. Igora Žuvelu, 50 € prilaže obitelj Vučijević; Umjesto vijenca Draganu Šainu, 100 € prilažu obitelji Lea Tasovca i Antuna Tasovca; Pizzeria Papillon donacija 91 €;
DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE DUBROVAČKO - NERETVANSKE ŽUPANIJE
Umjesto vijenca u sjećanje na našu dragu nepuću Adrianu Ivanović/rođenu Kalinić, 70 eura za potrebe udruge prilažu dundo Niko I tetka Deana Kalinić.
Udruga za Down sindrom DNŽ
U spomen na prijatelja Igora Žuvelu, Maro i Katarina prilažu 50 EURa
AUTOR: SLAVKO BOVAN
ZAVRŠNI ISPIT NA FAKULTETU
SKULPTURA UMJETNICE NA SLICI
GRAD NA NERETVI
ERNESTA, ERINA OD MILJA
NORVEŠKA
IZLOŽBA DJELA UMJETNICE NA SLICI
GLUMAC GALO
IZBACIVATI KAPLJICE, ŠKROPITI
GRAD U INDIJI (anagram: TLAKA)
KRATICA ZA OMLADINSKA INFORMATIVNA AGENCIJA
DOTA, PRĆIJA (mn.) SINGULAR
KORA OD SASUŠENE KRVI NA RANI
KRATICA ZA INSTITUT ZA EUROP. STUDIJE ITALIJA NEJAK
PLANINA IZMEĐU KUPE, GLINE I KORANE UMJETNICA NA SLICI
TALIJANSKI FILMSKI SNIMATELJ, ALDO
KEMIJSKI ELEMENT, ASTAT LAPONAC
DANSKI OTOK
USTANOVA KULTURE
JEDAN PADEŽ OTMJENO, PROBRANO
KĆERIN MUŽ NJENA UMJETNOST TEŠKO RADITI
PRASTANOVNIK BALKANA
JUGOISTOK
VRSTA PLINA
VEZNIK GLUMAC ESKHART
PUKOVNIK U AUSTROUGARSKOJ IRIDIJ
FAKIN U DALMACIJI
ANTUN STIPANČIĆ
OLIVER OD MILJA GRADSKA VOZILA
ŠARENE PAPIGE
RIJEKA U AUSTRIJI I MADŽARSKOJ
VRSTA LOVAČKOG PSA
NEVALJALO, POKVARENO PRKOS
KRATICA ZA EKOLOŠKORONILAČKI KLUB KINEMATOGRAF
diplomski ispit, Igra igre, lero, Mostar, astatin, Erka, Als, obrst, N, akuzativ, Oli, zet, kiparstvo, Ilir, Raba, JI, I, ogar, etan, loše, inat, ERK, Dora, jauk, E, OT, B, KI, Noni, usan, TS, slikarstvo, imperija, Bioč, tein, Danci, tim, Eranio, končići, tanak, faraon, S, Aco, sauna, kapa. S K A N D I N A V K A
Prilika – Honda Civic 1.8 i-VTEC (142 KS), top stanje – kao novo, prvi vlasnik, 89300 km, redovito servisiran u ovlaštenom servisu. Cijena: 12000 EUR. Mob: 0913867100
Prodajem Kia Suma 1,5/65KW, benzinac. Prešao 99 000 km, registriran do 07/2025. Mob: 098/ 716 346
iznajmljivanje
Iznajmljujem studio apartman, 24 m2 (potpuno opremljen) pored hotela Rixos u periodu od 01.11.2024.- 01.03.2025. Zaseban ulaz. Mob:098/137 0662
Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u Ulici
Ante Starčevića. Mob. 098/679 111
PLOVILA
Prodaje se plastična barka Pasara Adria 330P. Dužina 3,30 m, širina 1,35m. Plastika Labin 1988. Mob: 098/923 1649
Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033
Prodajem preklopne duple skale za barku od rosfraja od 7-12 m. Mob: 098/923 1116
IZNAJMLJIVANJE
Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u Ulici Ante Starčevića. Mob. 098/679 111
Iznajmljujem studio apartman, 24 m2 (potpuno opremljen) pored hotela Rixos u periodu od 01.11.2024.- 01.03.2025. Zaseban ulaz. Mob: 098/ 137 0662
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnomza odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob:098/ 285 502
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183
Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnomza odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502
Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946
Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865
tura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na gro-
blju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obi-
Prodajem kameno pilo 90x60 cm staro 45 god., dobro očuvano. Cijena 200 eur. Mob: 099/377 2297
Prodaje se veliki plinski roštilj (prostor za pečenje: dužina 118 cm, širina 58 cm), pokretni s četiri regulatora za plin. Može se koristiti u ugostiteljstvu ili za roštilj u vrtu. Mob: 098/ 285 502
Prodajem stari buro ladičar. Mob: 098/ 680 725
Prodaje se veliki plinski roštilj (prostor za pečenje: dužina 118 cm, širina 58 cm), pokretni s četiri regulatora za plin. Može se koristiti u ugostiteljstvu ili za roštilj u vrtu. Mob: 098/ 285 502
nje dječaka od 22 mjeseca, u Lapadu. Može se raditi o nekome u mirovini, kome bi odgovarala dodatna aktivnost, ili o mladoj osobi. Telefon: +385 98 5852 51
Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.
Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460
teljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Ci-
Prodaje se mašina za cijepanje drva, 27 tona pritisak. Može cijepati u dva položaja, vodoravno i okomito. Mob: 098/ 285 502
Prodajem kapulu za saditi (glavurak), cijena po kg 15 EURa. Mob: 098/ 180 5965
USLUGE RAZNO
Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558
Kozmetički salon, Andrije Hebranga 100, nudi usluge medinciske pedikure za starije, slabo pokretne i nepokretne osobe. Mogućnost dolaska na kućnu adresu. Mob: 098/961 4162
Čistim đardine, ostave, pituravam persijane te ostale poslove. Mob: 098/ 931 2558
U potrazi smo za ženskom osobom za povremeno čuva-
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.
