Dubrovački dnevnik br. 210

dubrovackidnevnik.net.hr

I POSEZONA ĆE BITI DOBRA

stranica 4

Planetarno popularna kuglica sa Straduna još je slađa uz osmijeh stranica 22

Prostor okupirale pantagane i smeće, iz Grada najavili adaptaciju stranica 6

Kokain koriste imućniji, ubojstva se događaju u obiteljima, prostitutke su strankinje stranica 16

Područje je puno otpada, ruglo odlazi u povijest stranica 12

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

Ahmet Kalajdžić

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Grgo Jelavić / PIXSELL

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

DOBAR POČETAK RUJNA

I u posezoni se očekuju odlične turističke

brojke:

“Cijenama smo došli u gornji plafon, sad to treba konstantno opravdavati kvalitetom“

Špica turističke sezone je prošla, pa je vrijeme za početi (nikako i završiti) zbrajanje turističkih rezultata. Sada je vrijeme za rekapitulirati predsezonu i ‘udarne’ mjesece, ali i pogledati naprijed prema posezoni i onom vječnom dubrovačkom pitanju – imamo li cjelogodišnji turizam?

U kolovozu je ostvareno tri posto dolazaka i jedan posto noćenja više u odnosu na prošlu godinu, što predstavlja neznatan rast, no zapravo ostaje unutar planova o zadržavanju špice turističke sezone na dosadašnjim brojkama, a težnju za rastom u pred i posezoni.

Gradonačelnik Mato Franković takav je plan predstavio i ministru turizma i sporta Tončiju Glavini, govoreći o svim aktivnostima koje provodi gradska uprava s partnerima kako bi se destinacijom upravljalo u smjeru održavanja stabilne sezone i povećanja brojki u posezoni i zimskom dijelu godine. Najveći od tih partnera je zasigurno Zračna luka Ruđera Boškovića koja je ‘osovina’ za dovođenje turista u grad, no još jedan bitan partner su ugostitelji.

BANOVAC: UNATOČ KIŠI, PR -

VI DANI RUJNA BOLJI NEGO

PROŠLE GODINE

U travnju je tako Dubrovnik zabilježio značajan rast od 16 posto u dolascima i 23 posto u noćenjima u odnosu na prošlu godinu, dok je u svibnju dolazaka bilo 23 posto, a noćenja 25 posto više. Proljetni su mjeseci, dakle, prošli itekako uspješno, u skladu s planom, a hoće li i jesenski u tom smjeru ili će se predsezonski uspjeh obiti o glavu u posezoni, za Dubrovački dnevnik je komentirao predstavnik ceha ugostitelja, Đani Banovac, i sam ugostitelj s restoranom na Lokrumu.

„Po brojkama koje imamo nakon prvih deset dana rujna, vidimo nastavak rasta kakav smo imali u predsezoni. Riječ je o porastu od 10 posto u odnosu na prvih 10

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD, Grgo Jelavić/PIXSELL

„Cijenama smo došli u gornji plafon i sada moramo visokokvalitetnom ponudom i uslugom konstantno opravdavati taj renome Dubrovnika kao brenda i destinacije“

„Po brojkama koje imamo nakon prvih deset dana rujna, vidimo nastavak rasta kakav smo vidjeli u predsezoni. Riječ je o porastu od 10 posto u odnosu na prvih 10 dana rujna prošle godine, iako možemo reći kako su nam vremenski uvjeti ovog rujna bili malo lošiji nego prošle godine. Čak i uz to na umu, zadržavamo taj trend rasta posezone, uz stabilne brojke na vrhuncu sezone“

Đani Banovac, ugostitelj i predsjednik ceha ugostitelja u Dubrovniku

dana rujna prošle godine, iako možemo reći kako su nam vremenski uvjeti ovog rujna bili malo lošiji nego prošle godine. Čak i uz to na umu, zadržavamo taj trend rasta posezone, uz stabilne brojke na vrhuncu sezone. Svi pokazatelji su da bi rujan i listopad, pa i studeni, mogli nastaviti s rastom kao što je to bio slučaj u travnju, svibnju i prvoj polovici lipnja“, izjavio je Banovac i dodao kako je on zadovoljan, ali i ugostitelji općenito, jer je priča o ujednačenijem radu i cjelogodišnjem turizmu ne-

što što se već sada događa Dubrovniku. „Naravno da nam je puno jednostavnije i bolje raditi sada kada nije sav posao zbijen u tri mjeseca ljeta, nego imamo jedan duži kontinuitet rada. Bog nas je pogledao i dao nam da živimo na jednom ovako predivnom mjestu kao što je Dubrovnik, od prirodnih ljepota, do prekrasne klime i kulturnih znamenitosti, naše je samo da se trudimo to održati“, smatra Banovac.

BROD ZA LOKRUM DO 15. PROSINCA

Što se tiče ugostitelja na Lokrumu, kaže kako se tu ipak ne može govoriti o cjelogodišnjem turizmu, ali navodi kako je to posao od sada, već i sigurnih sedam mjeseci.

„To je naravno, odlično! Mi ovisimo o brodovima, a brodovi ovise o odlukama kapetana kojima je ipak na prvom mjestu sigurnost plovidbe i putnika. Za ovu godinu su najave da će brod voziti do 15. prosinca, a bit će veći nego prošle godine pa ćemo onda i mi ugostitelji imati mogućnost ponuditi sadržaj na Lokrumu“, otkriva.

A kad Lokrum ‘stavi ključ u bravu’, jer ipak more u zimu nije za svakodnevne plovidbe, otvorena bi trebala ostati većina ugostiteljskih objekata u Gradu. Naime, gradonačelnik Franković još je prošle godine govorio kako će zimska sezona 2024./ 2025. morati biti drugačija od prijašnjih. Zračna luka Ruđer Bošković dogovorila je niz letova, prvenstveno s irskim Ryanairom, ali i nekim drugim avioprijevoznicima kroz zimske mjesece, pa je gradona-

Grad bi ove zime

trebao biti življi, osim domaćih ljudi, očekuje se i nešto turista

Ove su godine u renovaciji bila dva visokokategornika – Vila Dubrovnik i Argentina, pa i tu postoji jedna rezerva gostiju koji vjerojatno u destinaciju nisu došli, ali hoće u budućnosti. Ti renovirani objekti će u budućnosti, pa možda već i iduće sezone, tu stvoriti još jedan ‘bazen’ gostiju kojeg ove godine nije bilo, a svejedno smo bilježili rast.

čelnik najavio kako će i dubrovački ugostitelji morati zadržati svoju ponudu, a ne zatvarati.

USKORO SASTANAK UGOSTITELJA I

GRADSKE UPRAVE, NEMA STAVLJANJA ‘KLJUČA U BRAVU’

„Inicijativa je pokrenuta, ali mi smo još debelo s dvije noge u dijelu godine kada nosimo kratke rukave. Dakle, još nam je rano govoriti o zimi, ali očekujemo prvi sastanak na tu temu već ovaj mjesec, a onda ćemo u desetom mjesecu imati neke detaljnije planove. Važno je da u vrijeme kada se ‘odjavljuje’ Dubrovački zimski festival, mi imamo što ponuditi gradu, građanima i gostima. Veselimo se tome, najviše zbog naših ljudi jer su i oni zaslužili jedan odušak i uživanje“, kaže Banovac i dodaje kako je u svemu važno i da budu informirani o broju gostiju koje mogu očekivati, s obzirom na to da je Dubrovnik ipak primarno aviodestinacija, pa da shodno tome mogu i odgovoriti svojom ponudom.

„Onoliko koliko smo povezani avionima, toliko smo i dostupni svijetu, a mi ćemo pronaći načina kako bismo osigurali ponude u zatvorenim prostorima. Svi će ti gosti koji dođu moći svaku večer biti u drugom objektu ako to žele. Bez obzira na (ne)isplativost, mi se ipak moramo žrtvovati za grad jer nam on daje velike komparativne prednosti i na kraju nam se zbog toga svima isplati raditi“, iznosi i dodaje kako je važno shvatiti kako je Dubrovnik destinacija u kojoj ugostitelji ne propadaju, nego samo postoje oni koji rade manje ili više, ali kaže, u konačnici svi rade što znači da isplativost postoji. Na tom tragu je bio i dubrovački gradonačelnik, kada je još početkom godine, najavljujući dogo-

vor s ugostiteljima vezano uz zimsku sezonu, rekao kako je potrebno promijeniti način razmišljanja o gradu i sezoni.

„Kada računamo financijsku uspješnost, ne treba se bazirati na deset, nego na 12 mjeseci; onda negdje dobiješ, a negdje izgubiš, ali u konačnici je važno da na kraju kalendarskih 12 mjeseci bude plus“, rekao je Franković.

PROBLEMA S RADNOM SNAGOM NEĆE BITI VIŠE NEGO INAČE, LJUDI SE PRILAGOĐAVAJU

NOVIM UVJETIMA

Hoće li ugostitelji imati problema s radnom snagom, s obzirom na to kako je poznato da se u sezoni malo jače zasuču rukavi, kako bi se zimi odmaralo, pitamo Banovca.

„Mi smo sve naše djelatnike prijavili na cjelogodišnji rad i sad vršimo preraspodjelu sati za jesen i zimu kako bi ljudi bili zadovoljni, ali i adekvatno plaćeni i spremni za iduću sezonu. Svi ozbiljni ljudi u turizmu vode računa o zadovoljstvu zaposlenika jer kvalitetan kadar treba zadržati. Tako da tu ne vidim poseban problem, ljudi se prilagođavaju novim uvjetima. Danas svi u ugostiteljstvu imaju jedan slobodan dan u tjednu, oni koji su došli raditi ovdje iz drugih gradova imaju i plaćen smještaj, režije... Na kraju uz plaću i napojnicu mogu lijepo živjeti, a to je ono što nam i jest potrebno, zadovoljni ljudi“, govori Banovac.

‘VALUE FOR MONEY’ ILI VRIJEDNOST ZA NOVAC Hrvatska, pa i Dubrovnik godinama prije bili su jeftine destinacije prekrasne prirode i kulture, za malo novaca. To se danas potpuno promijenilo, pa je Dubrovnik došao cijenama uz bok s ostalim medi-

Prema najavama dubrovačkog gradonačelnika zimske turiste ne bi trebali dočekati natpisi ‘closed’

Predsezona i visoka sezona bile su iznimno uspješne, po svemu sudeći takva nas očekuje i posezona, a sada prema najavama i oživljena turistička zima. Ove godine ne bi trebali gledati izloge na Stradunu prekrivene novinskim papirom, nego nešto mirniji, ali ipak ‘živ’ Grad.

teranskim destinacijama, a zbog toga vrijednost za novac dolazi u prvi plan. Nadaleko je poznato kako zadovoljan gost nikada neće smatrati da je nešto preskupo platio, iz tog razloga u razgovore o turizmu sada je obavezno ubaciti i komentar na vrijednost koju Dubrovnik kao destinacija nudi. „Cijenama smo došli u gornji plafon i sada moramo visokokvalitetnom ponudom i uslugom konstantno opravdavati taj renome Dubrovnika kao brenda i destinacije. Ne možemo generalizirati, ali moram biti iskren da nivo naše ponude ide duboko i široko, pa svatko može tu pronaći nešto za sebe - od fine dininga do raznih vrsta fast fooda“, kaže Banovac i poentira kako Dubrovnik ide u korak s vremenom što se tiče moderne ponude.

Podsjetio je Banovac i kako se, u vrijeme njegove mladosti, Prijeko kroz šalu nazivalo ‘banditen strasse’, a danas više sigurno ne uživa takvu reputaciju.

„Mi nismo percipirani kao destinacija koja vara goste, jer se trudimo dati najbolje. Naravno da uvijek možemo i moramo bolje, ali mislim da se nemamo čega sramiti. Sada će uskoro i Good food festival gdje ugostitelji konkurentnim cijenama privuku i naše, domaće ljude, to je jedan lagani način za ući u jesen. Moramo pronaći razlog da se i tom razdoblju veselimo i onda ćemo svi zajedno uživati“, smatra Banovac koji poručuje kako, u globalu, očekuje bolju zimu nego prošle godine.

„Pratimo sve akcije što radi Grad Dubrovnik uz Turističku zajednicu grada i Zračnu luku te im stojimo na usluzi. Važno je poručiti da svi mi zapravo radimo skupa jer turizam je doživljaj, a svi smo dio iste priče doživljaja s kojim se gost treba vratiti doma. Zadatak nam je živjeti turizam jer smo taj put zauzeli i onda u njemu moramo biti dobri, ako ne i najbolji na ovom dijelu Mediterana, a sigurno se imamo na što nasloniti. Na

kraju, nije važno da samo jedna karika u cijelom tom lancu bude zadovoljna, nego da smo zadovoljni svi, od ugostitelja do turista i naših građana“, poručuje Banovac.

‘REZERVA’ I POGLED U SEZONU 2025. Podsjeća i kako su ove godine u renovaciji bila dva visokokategornika – Vila Dubrovnik i Argentina, pa i tu postoji jedna rezerva gostiju koji vjerojatno u destinaciju nisu došli, ali hoće u budućnosti. To su gosti najveće platežne moći koji neće takav smještaj zamijeniti nekim drugim hotelom niže kategorije ili privatnim apartmanom nego su Dubrovnik kao destinaciju za ovu godinu prekrižili. Ti renovirani objekti će u budućnosti, pa možda već i iduće sezone, tu stvoriti još jedan ‘bazen’ gostiju kojeg ove godine nije bilo, a svejedno smo bilježili rast.

„To je minimum od 500 gostiju najbolje platežne moći koji će u budućnosti biti smješteni u tim objektima. Zapravo svake godine možemo gledati u neko poboljšanje i kao jedan uvod u obnovu Belvedera, kad tad. Mi moramo biti grad turizma, a ne grad apartman“, poručuje.

Za kraj Banovac apostrofira kako se, ‘kad se podvuče crta, u Dubrovniku dobro živi od turizma’. „Mi nismo malo mjesto na Jadranu koje živi 50 dana, a ostatak godine ‘umire’. Dubrovnik je glavni grad Hrvatske 100 dana u godini, ne mora to biti 365 dana, ali evo bit ću malo bezobrazan pa ću reći da može biti 200!“, kaže Banovac kroz šalu, no u svakoj šali, kažu, ima i pola istine!

Na kraju se može zaključiti kako su predsezona i visoka sezona bile iznimno uspješne, po svemu sudeći takva nas očekuje i posezona, a sada prema najavama i oživljena turistička zima. Ove godine ne bi trebali gledati izloge na Stradunu prekrivene novinskim papirom, nego nešto mirniji, ali ipak ‘živ’ Grad.

Lokrum bi trebao ostati otvoren sve do 15. prosinca, naravno ako vrijeme dopusti

SUDBINA NEISKORIŠTENIH ATRAKTIVNIH GRADSKIH PROSTORA

BISER USRED GRADA KOJI PROPADA

Prostor bivšeg Express restorana

okupirale pantagane i smeće, iz

Grada najavili: idemo u adaptaciju!

Obilaskom spomenutog objekta doista smo se uvjerili kako, premda se nalazi na izuzetno atraktivnoj lokaciji koja je samo 10 metara udaljena od Poljane

Ivana Gundulića i jednako tako od crkve sv. Vlaha, nije na čast gradu koji se, s pravom, ponosi epitetom bisera svjetske kulturno-povijesne baštine

Piše Ahmet Kalajdžić

foto: Ahmet KALAJDŽIĆ

Zapuštene i neugledne nekretnine u povijesnoj jezgri nisu samo svjedočanstvo utjecaja zuba vremena, nego su ih vlasnici namjerno, iako samo privremeno, zaboravili, bolje rečeno: njihovu obnovu ostavili za neka druga, bolja vremena. Međutim, ta željena bolja vremena nikako da dođu, novca se nema ni za osnovne životne potrebe, a kamoli za ulaganje u obnovu. Dotad, svi takvi stambeni i poslovni prostori propadaju i svojim izgledom kao da šalju po-

ruku da nikom nije stalo do njih.

LOKACIJA ZA 10+, IZGLED -1

Jedan takav prostor bio je i povod poruci koju nam je poslao naš čitatelj, navodeći kako je “u vlasništvu Grada objekt na križanju ulice Cvijete Zuzorić i Lučarice u povijesnoj jezgri, ali nažalost, već godinama tavori i stoji zakovan daskama“.

„Ne znam znači li to da u Gradu Dubrovniku nema

ideje, novaca ili je nešto treće, ali sam uvjeren da je ovo kojim slučajem privatno vlasništvo, ova koka odavno bi nesla zlatna jaja“, napisao nam je čitatelj. Obilaskom spomenutog objekta doista smo se uvjerili kako, premda se nalazi na izuzetno atraktivnoj lokaciji koja je samo 10 metara udaljena od Poljane Ivana Gundulića i jednako tako od crkve sv. Vlaha te 25 metara od Orlanda, nije na čast gradu koji se, s pravom, ponosi epitetom bisera svjetske kulturno-povijesne baštine. Prozori su, doista, zatvoreni daskama, ali vrata svjedoče kako je Nepoznat Netko iz samo njemu znanih razloga pokušao provaliti u taj prostor. Kroz otvor vrata, nastao pri pokušaju provale, moguće je nazrijeti tminu interijera, ali i čuti neke neobične zvukove koje vješto uho lako može prepoznati kao zvukove koji nastaju aktivnošću glodavaca: pantagana, miševa… Navodno je, zaintrigiran tim zvukovima, jedan turist kroz otvor uspio provući ruku s mobitelom i uz bljeskalicu snimiti interijer zapuštenog objekta, ali ne znamo reakciju koja je uslijedila.

Za one koji ni zahvaljujući fotografijama još nisu dokučili o kojoj je nekretnini riječ valja naglasiti kako je to prostor bivšeg Ekspress restorana koji je, dok je radio, imao kuhinju, sanitarne čvorove i veću prostoriju za objedovanje. Grad Dubrovnik je vlasnik samo prostora u prizemlju, dok uvid u zabilježbe Državne geodetske uprave ukazuje na to da je vlasnik prostora na katu jedna dubrovačka obitelj. Ekspres restoran u prizemlju bio je vrlo posjećen u vrijeme dok nije bilo brojnih restorana koji danas posluju. No, kao da je zaboravljen nakon zatvaranja. Ali, ipak ga čeka ljepša i budućnost ružičastih nijansi, što nagovještava odgovor dubrovačke gradske uprave. „Prostor na adresi Lučarica 10 je u vlasništvu Grada Dubrovnika i predviđen je za adaptaciju. Projektna dokumentacija je izrađena, a idući korak je ishođenje potvrda javnopravnih tijela. Nakon što Grad dobije tražene potvrde, moći će se krenuti u realizaci-

ju adaptacije prostora, koji će biti prostor gradskog kotara Grad i ujedno prezentacijski prostor svjetske baštine“, odgovorili su.

STOP PANTAGANAMA

Više detalja o namjeni spomenutog prostora ima predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović. „Taj smo prostor predložili na način da nema samo jednu nego više funkcija: da istovremeno postane prostor našeg Gradskog kotara i prezentacijski centar svjetske baštine, kako bi svi gosti koji nas posjete mogli vidjeti što je Grad. Imali smo i treći prijedlog: da to postane dnevni boravak za starije osobe! Voljeli bismo da se sve tri naše želje ostvare, a zapravo sve to drugi imaju, a mi u Gradu nemamo. Taj slobodni gradski prostor koji još nije priveden svrsi našli smo i predložili mi vijećnici našeg kotara. Ako ga gradska uprava Dubrovnika obnovi, u njemu više neće biti pantagane niti će se koristiti kao odlagalište svega što je zaplijenilo Komunalno redarstvo, nego će kao obnovljen davati dodatnu vrijednost svojim građanima, posebno djeci koja će imati gdje poći i vidjeti kako izgledaju igre koje smo mi nekad igrali u prostorima Mjesne zajednice Grad, dok će oni stariji imati gdje sjesti i pročitati novine. Ako Grad to nije u stanju napraviti, uvijek se nudimo da mi napravimo. Ali, najvažnija je ideja da to postane kvalitetno osmišljeni javni otvoreni prostor- ističe Krstulović. -Naglašavam da nam ne treba prostor u kojeg će tajnik dolaziti jedan sat dnevno i potom ga zaključavati, jer ako će tako biti možemo se sami “upucati u glavu“. Znači, želimo da to postane mjesto za druženje i aktivni život građana, da taj prostor služi svim stanovnicima povijesne jezgre Dubrovnika, ali i mjesto na kojem će svi zainteresirani moći vidjeti što je bio i jest ovaj Grad, a još sretniji bit ćemo ako uspijemo učiniti da to postane prostor u kojem će i stariji ljudi moći sjesti, pročitati novine i popiti kavu. Tad ćemo reći da smo uspjeli!

BOLJE RJEŠENJE, ALI…

Svojedobno se glede prostora na spoju Lučarice i ulice Cvijete Zuzorić spekuliralo da će se tu izgraditi javni toalet koji je nesumnjivo potreban u povijesnoj jezgri. No, buduća namjena prezentacijskog centra i prostora GK Grad nedvojbeno je bolje rješenje. To ne znači da gradska uprava treba zaboraviti na iznalaženje odgovarajućeg prostora za javni WC kako i povijesna jezgra Dubrovnika ne bi doživjela sudbinu Splita u kojem, u nedostatku spomenutog sadržaja, turisti nuždu vrše u nekoj od prolaza unutar Dioklecijanove palače. Već će predstojeći doček Nove 2025. godine iznova ukazati na nužnost rješenja tog problema, a pitanje je samo koliko ćemo čekati na rješenje

UZ

BOK REKORDU IZ 2018.

Meteorolog Ribarić: Bila je to esktremna količina kiše, i to u najfrekventnijem dijelu dana

RTL-ov meteorolog za Dubrovački dnevnik je komentirao veliko nevrijeme koje se u ponedjeljak dogodilo na Jadranu, od čega se najsnažnije osjetilo u Dubrovniku

Veliko grmljavinsko nevrijeme pogodilo je u ponedjeljak dubrovačko područje. Poplutale su frekventne gradske prometnice, vatrogasci su diljem grada imali na desetine intervencija, a posebno je teška situacija bila na parkingu ‘pod dubom’ gdje su neka vozila plutala u vodi. Plima je poplavila i Lapadsku obalu. ‘Vodopadi’ su se slijevali niz skaline po Gradu, a Stradun je izgledao kako rijeka. Sugrađani i turisti su gacali po vodi do koljena. Bujice vode su zabilježene ispred Dubravke na Pilama, a jedno dijete je upalo u šaht.

U JEDNOM DANU VIŠE KIŠE NEGO U

CIJELOM RUJNU

Na društvenim mrežama se povukla rasprava oko toga je li ovo bilo najsnažnije nevrijeme koje je pogodilo Dubrovnik te je li riječ o ekstremnim vremenskim uvjetima ili su za sve ‘krivi’ beton, sječa stabala i nedostatak zemljanih površina koje lakše upijaju višak vode.

Dubrovački dnevnik zatražio je podatke DHMZ-a o snažnom nevremenu koje je pogodilo dubrovačko područje u ponedjeljak kao i za podatak je li zabilježen dan kad je u Dubrovniku palo više kiše. Prema podacima DHMZ-a, u Dubrovniku je u pone-

djeljak palo 137,4 litre kiše po četvornom metru. O kakvom je povećanju riječ najbolje govori podatak kako rujanski prosjek iznosi 93,4 litre po metru kvadratnom, kad se u obzir uzme razdoblje od 1961. do 2022. godine. U prijevodu, u ponedjeljak je na dubrovačkom području palo više kiše nego što inače padne kroz cijeli rujan.

KAD JE PALO NAJVIŠE KIŠE Apsolutni dnevni maksimum za rujan za Dubrovnik izmjeren je 2. rujna 2014. godine, kad je pala 191 litra kiše po kvadratnom metru, odgovoreno nam je iz DHMZ-a. Međutim, apsolutni dnevni maksimum kad je riječ o kiši za Dubrovnik dogodio se 2. listopada 2018. godine, kad je palo 259,2 litara kiše po kvadratnom metru.

Iz DHMZ-a su nam odgovorili kako je tog 2. listopada glavnina kiše pala od 1 do 7 sati ujutro, dok je u ponedjeljak glavnina pala u razdoblju od 10 do 14 sati. Iz toga se da zaključiti kako je, bez obzira na to što je tog 2. listopada 2018. godine zaključno palo najviše kiše, ona je u ponedjeljak u kraćem vremenu padala jednakim, pa možda i snažnijim intenzitetom. Naime, 2018. godine je preko 200 litara kiše palo u ras-

Piše Ivona Butjer Mratinović foto Dubrovački dnevnik, čitatelji, Grgo Jelavić /PIXSELL

Upitali smo ga i je li se u ponedjeljak u Dubrovniku dogodio kišni rekord ili je to ipak bio onaj iz listopada 2018. godine, a Ribarić odgovara kako vjeruje kako je to ‘tu negdje’.

ponu od šest sati, dok je u ponedjeljak preko 100 litara kiše palo u svega tri ili četiri sata. Iz DHMZ-a napominju kako rezultati za ponedjeljak još nisu prošli sve stupnjeve kontrole te kako se analize nad podacima trebaju smatrati preliminarnima.

EKSTREMI SU SVE UČESTALIJI

RTL-ov meteorolog Dorian Ribarić za Dubrovački dnevnik je komentirao veliko nevrijeme koje se u ponedjeljak dogodilo na Jadranu, od čega se najsnažnije osjetilo u Dubrovniku.

„U cijeloj zemlji se dogodila velika promjena vremena, s naglaskom na Jadran gdje je pala velika količina kiše. U Dalmaciji i Dubrovniku su zabilježene velike linije nestabilnosti, a zbog visoke temperature mora i same siline promjene vremena, došlo je do velike količine kiše. Preko 100 litara kiše palo je na krajnjem jugu Hrvatske u svega dva ili tri sata. Najviše je to osjetilo dubrovačko područje gdje je u jedno prijepodne palo preko 100 litara kiše po

četvornom metru odnosno 137 u jednom danu“, kazao je Ribarić.

Dodaje kako ekstremi na jugu nisu nepoznanica, pa navodi datume iz 2014. i 2018. godine. Ipak, kaže kako su oni sve učestaliji.

„Prije 2000. godine su se oni dogodili svega nekoliko puta tako da imamo trend porasta“, izjavio je Ribarić. Upitali smo ga i je li se u ponedjeljak u Dubrovniku dogodio kišni rekord ili je to ipak bio onaj iz listopada 2018. godine, a Ribarić odgovara kako vjeruje kako je to ‘tu negdje’.

„U ponedjeljak je velika većina kiše pala u svega dva sata, dok je 2. listopada 2018. godine glavnina pala tijekom četiri sata“, kazao nam je Ribarić dodavši kako se ovo nevrijeme vjerojatno još snažnije osjetilo jer se dogodilo usred dana, kad je većina ljudi na ulicama, dok se nevrijeme iz 2018. godine dogodilo u ranim jutarnjim satima kad dinamika na cestama nije toliko izražena pa očito nije bilo ni toliko vidljivo kao što je ovo s početka tjedna.

Pokrenuta javna nabava za sanaciju

suhozida u Ulici

Vlaha Bukovca prema unaprijed pripremljenom projektu obnove

Grad Dubrovnik izradio je glavni projekt konstrukcije za sanaciju suhozida u ulici Vlaha Bukovca i pokrenuo postupak jednostavne javne nabave za izbor izvođača radova.

Suhozid u Ulici Vlaha Bukovca bio je u lošem stanju stoga je nadležni Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu pravovremeno pokrenuo sanacijski postupak.

Iako se, zbog ekstremnih količina padalina u ponedjeljak, 9. rujna, zid djelomično urušio javna nabava već je prethodno pokrenuta te se očekuje da će radovi na sanaciji započeti u najkraćem mogućem roku.

U međuvremenu prostor oko suhozida je ograđen uz postavljanje znakova opasnosti.

Ženama poduzetnicama Grad dodijelio

38 tisuća eura

Grad Dubrovnik za ovu je godinu dodijelio 32 potpore ženama poduzetnicama u ukupnom iznosu od 38.314,76 eura. Gradonačelnik Mato Franković korisnicama je uručio ugovore o bespovratnim potporama.

‘’S ovim smo programom krenuli 2018. godine, a iznimno je važno da ta suradnja raste iz godine u godinu. Ključno nam je ono što radite i volio bih da u okviru svog djelovanja i rada potičete kolegice da se prijave na ovaj program jer vjerujem da ovaj iznos svakoj od vas pomogne u pokrivanju dijela vaših troškova’’, istaknuo

je gradonačelnik Franković. Riječ je o projektu „Razvoj ženskog poduzetništva u gradu Dubrovniku“, koji se temelji na suradnji Grada Dubrovnika, Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Dubrovnik i Hrvatske udruge poslovnih žena „Krug“ - ogranak Dubrovnik, čija je predsjednica Sanja Putica također nazočila dodjeli ugovora. Program obuhvaća subjekte malog gospodarstva, trgovačka društva, obrte i OPG -ove u vlasništvu žena, državljanki Republike Hrvatske u privatnom vlasništvu, a koji udovoljavaju uvjetima provedenog javnog poziva.

Prvi dan škole 437 prvašića

i

ukupno 3534 učenika u gradskim osnovnim školama

Prvoškolce u dubrovačkim osnovnim školama, na njihov prvi dan, obišli su i pozdravili ih gradonačelnik Mato Franković, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo Dživo Brčić te njegov zamjenik Miho Katičić. Sudjelovali su u programima koje su škole organizirale kako bi pozdravili svoje prvašiće i poželjeli im sretan i uspješan početak školskog obrazovanja.

Gradonačelnik Mato Franković pozdravio je polaznike prvih razreda i njihove roditelje u OŠ Mokošica i pri tom najavio predstojeća ulaganja u ovu školu.

‘’Najveći broj učenika kreće u nove i novoobnovljene škole. Iza nas su projekti dvije nove škole, tri energetski obnovljene, a pred nama projekt izgradnje i nadogradnje OŠ Mokoši -

ce, čime će i posljednja škola u gradu Dubrovniku, koja je trenutačno u dvosmjenskoj nastavi, ući u program jednosmjenske nastave. Ovaj projekt započinjemo početkom iduće godine, dobili smo u 100 postotnom iznosu bespovratna financijska sredstva iz EU fondova i kada realiziramo ovaj projekt moći ćemo reći da je Grad Dubrovnik riješio sve po pitanju osnovnoškolskog obrazovanja’’, kazao je gradonačelnik Franković.

Gradonačelnik je potom pozdravio prvu generacije polaznika OŠ Lapad, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić pozdravila je prvašiće u OŠ Marina Držića i OŠ Marina Getaldića, pročelnik Dživo Brčić u OŠ Luka Paljetka, a njegov zamjenik Miho Katičić OŠ Marina Getaldića i OŠ Antuna Masle.

Ove godine u klupe sedam gradskih osnovnih škola sjelo je 3534 učenika,

od toga 437 prvašića. Uvedena su tri odjela produženog boravka više nego prošle godine, angažirano 78 pomoćnika u nastavi, osiguran besplatan školski obrok za 3200 djece te besplatan pokaz za sve dubrovačke školarce.

Grad Dubrovnik kontinuirano radi na unapređenju sustava osnovnoškolskog obrazovanja, a ističu se kapitalna ulaganja u obrazovnu infrastrukturu, programe i uvjete rada. Tako je u  posljednjih 7 godina u sustav osnovnoškolskog obrazovanja uloženo preko 20 milijuna eura. Otvorene su dvije nove osnovne škole, obnovljena sportska dvorana lapadske škole, energetski obnovljene tri škole, osigurano bespovratnih 10 milijuna eura za dogradnju OŠ Mokošice koja kreće početkom iduće godine, a u idućoj 2025. predstoji i izgradnja sportske dvorane OŠ Orašac.

Urušio se nakon izgradnje parkinga

Kreće obnova zida ljetnikovca Skočibuha , prostor je sad pretrpan smećem, ruglo odlazi u povijest

Prostor iza zida vremenom je postao odlagalište otpada koje iziskuje temeljito čišćenje i prije povrata zida u prvobitno stanje.

Predugo čekanje na obnovu otvorilo je i sigurnosno pitanje

Punih šesnaest mjeseci nakon što je srušen, u obnovu konačno kreće zid oko ljetnikovca Skočibuha na Boninovu. Podsjetimo, zid je prošle godine srušen tijekom radova na izgradnji trenutačno najvećeg gradskog parkirališta koje je u međuvremenu i dovršeno, ali je zid još uvijek u istom stanju. Dapače, prolaz koji je nastao rušenjem zida u međuvremenu se počeo koristi kao prolaz do šumice oko ljetnikovca koja neodgovornim pojedincima služi i kao javni nužnik.

URUŠAVANJE U SVIBNJU 2023. Iako je parkiralište opskrbljeno s više odgovarajućih kanti za otpatke, prostor iza zida

vremenom je postao i odlagalište otpada koje iziskuje temeljito čišćenje i prije povrata zida u prvobitno stanje. -Tijekom radova na izgradnji parkirališta i uslijed velikih kiša, u svibnju 2023. godine, došlo je, u dužini od oko 20 metara, do urušavanja ogradnog zida ljetnikovca “Skočibuha“. Investitor izgradnje parkirališta odmah se obratio i Dubrovačkim knjižnicama i Konzervator-

Piše Ahmet Kalajdžić foto Ahmet Kalajdžić

Iako je parkiralište

opskrbljeno s više odgovarajućih kanti za otpatke, prostor iza zida vremenom je postao i odlagalište otpada koje iziskuje temeljito čišćenje i prije povrata zida u prvobitno stanje. Predugo čekanje na obnovu otvorilo je i sigurnosno pitanje, odnosno ukazalo na problem mogućeg otuđenja otuđenja dijela knjižnog blaga koje se čuva u prostoru ljetnikovca koji se, istina, nakon radnog vremena zaključava i čuva

skom odjelu Ministarstva kulture i medija RH u Dubrovniku te prihvatio snositi troškove sanacije srušenog zida. Dubrovačke knjižnice nastalu štetu prijavile su i Državnom inspektoratu RH i Konzervatorskom odjelu MKM RH u Dubrovniku- navela je u svom odgovoru ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Lucija Bjelokosić.

-S obzirom da se radi o renesansnom ljetnikovcu koji je kulturno dobro Republike Hrvatske, sanacija zida i vraćanje u stanje prije oštećenja dugotrajan je proces koji zahtjeva više izlazaka na teren, smjernice i dozvole konzervatora, izradu projekata sanacije i rekonstrukcije zida i to samo inženjera koji posjeduju dopuštenje za rad na kulturnim dobrima. Svakako, izrada glavnog projekta je pri kraju, nakon kojega će se tražiti ponuditelji i odabrati izvođač radova- naglasila je. U Skočibuhi je smješten dio knjižnog fonda tzv. Obvezni primjerak, a najvrjednija knjižnična građa, koju čine inkunabule, rukopisi i baštinske zbirke već dugi niz godina ne nalaze se u ljetnikovcu Skočibuha-priznaje ravnateljica.

ČEKA SE POTVRDA PROJEKTA

Međutim, ravnateljica nije odgovorila na koji je iznos procijenjena rušenjem zida nastala šteta, dok smo ostale detalje pokušali doznati od poduzetnika Vedrana Miovića kao suvlasnika parkirališta na Boninovu. U svom je

pisanom odgovoru Miović naveo: -Vezano za zid od ljetnikovca Skočibuha koji se srušio prije otprilike godinu dana, želio bih vas obavijestiti da smo od Konzervatorskog odjela u Dubrovniku 31. srpnja ove godine dobili posebne uvjete zaštite nepokretnog kulturnog dobra te ćemo na temelju tih

Vedran Miović

-Tijekom radova na izgradnji parkirališta i uslijed velikih kiša, u svibnju 2023. godine, došlo je, u dužini od oko 20 metara, do urušavanja ogradnog zida ljetnikovca “Skočibuha“. Investitor izgradnje parkirališta odmah se obratio i Dubrovačkim knjižnicama i Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture i medija RH u Dubrovniku te prihvatio snositi troškove sanacije srušenog zida. Dubrovačke knjižnice nastalu štetu prijavile su i Državnom inspektoratu RH i Konzervatorskom odjelu MKM RH u Dubrovniku- navela je u svom odgovoru ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Lucija Bjelokosić.

uvjeta izraditi glavni projekt rekonstrukcije zida. Ovom predzadnjem koraku (zadnji je potvrda projekta) je prethodilo puno radnji i izlazaka na teren kako bismo na što kvalitetniji način obnovili dio zida koji se srušionaveo je Miović te naglasio: -Želio bih napomenuti kako je cijeli sklop ljetnikovca Skočibuha tijekom posljednjih pedesetak godina bio više puta oštećen te je čak tri puta zabranjivana upotreba građevine zbog opasnosti od urušavanja. Posljednji put je, ako se ne varam, to bilo 2021. godine. Cijeli sklop ljetnikovca, uključujući i dio zida koji se srušio, praktički je do neuporabljivosti oštećen u potresu 1979. godine. Nakon toga je u Domovinskom ratu pretrpio cijeli niz direktnih pogodaka raznih projektila, dok je u potresu 1996. godine dodatno oštećen. Uz sve navedeno, zajedno s podivljalim raslinjem, i zub vremena je učinio svoje. Takav teško oštećeni zid se srušio u noći po olujnom jugu i s ekstremnim količinama kiše.

KNJIŽNI FOND USKORO U TUP-U

Podsjetimo kako u objektu bivše Tvornice ugljenografitnih proizvoda naveliko traju radovi na izgradnji budućeg ogranka Gruž dubrovačke gradske knjižnice. Radovi u kompleksu TUP -a odvijaju se na prostoru veličine oko 700 četvornih metara. Radovi se u potpunosti financiraju iz gradskog proračuna, a s PDV-om su vrijedni 1,584 milijuna eura. Završetak tih radova očekuje se do konca ove godine, a već se zna i to kako će se u suterenu tog objekta nalaziti depo Znanstvene

knjižnice, namijenjen za građu koja je trenutačno smještena upravo u ljetnikovcu Skočibuha. Tako će knjižnice riješiti problem kvalitetnog smještaja knjižne građe a, kako je to nedavno naglasio i dubrovački gradonačelnik Mato Franković, TUP će se rekonstrukcijom bivšeg industrijskog kompleksa etablirati u “novi gradski kulturni te društveni centar“.

PONEDJELJAK, 16.9. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Dalmatinska pržolica

Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom

UTORAK, 17.9. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

SRIJEDA, 18.9. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

ČETVRTAK, 19.9. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

PETAK, 20.9. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 21.9. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

NEDJELJA, 22.9. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

RAZGOVOR SA ZORANOM TIKVICOM

Kriminal u Dubrovniku: Imućniji češće koriste kokain, ubojstva se događaju u obiteljima, a prostitutke su strankinje

Jedan od najvećih aduta Dubrovnika kao sredine za život, ali i destinacije jest sigurnost. No, i u najsigurnijim gradovima postoje kaznena djela i delikti. O tome kakva je situacija s krim scenom, od ubojstava, preko prostitucije i droge, pa do krađa i provala, govori nam Zoran Tikvica, voditelj Službe krim policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, kao i o sjajnim rezultatima, što je zasluga cijelog tima, zbog čega i jesmo sigurna sredina

Dubrovnik se može pohvaliti prirodnim ljepotama, bogatom baštinom i poviješću, no i sigurnost je jedan od glavnih aduta. I turisti koji dolaze, ali i mi koji ovdje živimo, možemo se osjećati posebno sigurno dok se Europa suočava s određenim pojačanim sigurnosnim izazovima. Koliko je to ‘eto tek tako’, a koliko je rezultat rada?

Mislim kako je cijela Hrvatska kao zemlja dosta sigurna. Naravno kako je takvo što zasluga MUP-a u cjelini, ali i građana. MUP je dobro organiziran i koordiniran sustav, pogotovo tijekom sezone. Dugi niz godina se provodi operativna akcija TOURS, poznata pod nazivom Sigurna turistička destinacija, a usmjerena je na sigurnost tijekom turističke sezone kada dolazi veliki broj turista. Uspješnost svake turističke destinacije ovisi o tome koliko je određena destinacija sigurna i koliko je posjetitelji percipiraju kao sigurnu stoga sve linije rada u policiji imaju svoju ulogu u turističkoj promociji svoje zemlje i to je cijeli jedan sklop naših nastojanja koji dovode do sigurnosti.

Broj ljudi koji borave tijekom sezone u Dubrovniku se višestruko povećava što i za policiju znači veći angažman.

Naravno. Zato i postoje akcije kao što je TOURS i vezana je isključivo uz turističku sezonu. Za vrije-

me njenog trajanja, naša se operativna postupanja odnose na održavanje povoljnog stanja sigurnosti za sve građane i posjetitelje. To je doprinos hrvatske policije turizmu.

Glavna sezona je pri kraju. Kako biste ocijenili stanje i kakva su iskustva?

Možemo kazati kako smo zadovoljni. Nije bilo nekih izvanrednih događanja, što je dobro. Imovinska kaznena djela uvijek prednjače. Nažalost, na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, kao i na području Policijske uprave splitsko-dalmatinske smo imali jednu seriju provala, o čemu se moglo čitati i u medijima. Počinitelji su vrlo brzo uhićeni i procesuirani. Odavno na području naše nadležnosti, ali i RH nismo imali situaciju da je jedna tako uigrana ekipa imala toliki broj provala u tako malo vremena. Ali riješili smo problem.

Na koje područje ulažete najveće napore?

Stavljamo naglasak na sve. Imovinski kriminalitet i onaj koje je vezan uz nasilje su najvidljiviji, za njih se odmah sazna. Međutim i neki drugi vidovi kriminaliteta kao što su kriminalitet droga, gospodarski, organizirani se oslanjaju na imovinski kriminalitet.

Kako izgleda ta povezanost?

Pa recimo, imovinski kriminalitet može biti poslje-

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto GORAN MRATINOVIĆ

Sve više je sintetike u marihuani. No, sva droga na ulici je uglavnom miješana s nečim, uključujući i marihuanu. Te se supstance dodaju kako bi prodavač dobio veću količinu. To mogu biti supstance koje nisu opasne po zdravlje, a mogu biti i one koje su opasne. Kokain obično dolazi iz Južne Amerike. Obično se već tamo razrjeđuje, a kako se tržište grana i kako se on dalje preprodaje, svatko od tih preprodavača razrjeđuje i ubacuje nešto drugo kako bi imao veću količinu.

dica kriminaliteta droga i to najčešće jest. Organizirani kriminalitet može biti posljedica kriminaliteta droga, čime se onda nastavlja niz. Onaj tko se bavi kriminalitetom droga ili organiziranim kriminalitetom ponekad imovinskim u većem obimu, želi taj novac na neki način legalizirati pa to radi kroz određene tvrtke i ulaganja, što je onda spada pod gospodarski kriminalitet.

Kad govorimo o imovinskom kriminalitetu, njegova pojavnost je najveća.

Tako je, i tako je i kod nas u Dubrovniku, u Hrvatskoj, pa i u svijetu. To su krađe, razbojništva, provale…

Što od toga prednjači kod nas?

Krađe i teške krađe. Nastojimo to suzbiti. Ove godine smo imali nešto više teških krađa i uspjeli smo to suzbiti, većina ih je riješena.

Koliko je teško ili lako naći počinitelja i kako izgleda ta standardna procedura?

Prvo oštećena osoba podnese kaznenu prijavu. Za krađu doznamo tek kad nam se obrati oštećena osoba. Zaprimimo kaznenu prijavu, započnemo kriminalističko istraživanje. Dosta krađa razriješimo s obzirom na to koliko ih ima ukupno, no jako je to teško kod imovinskog kriminaliteta, pogotovo prigodnog gdje imate situacije u kojima recimo

osoba nepažnjom ostavi torbicu ili nešto vrijedno na javnom mjestu i onda dođe počinitelj, vidi da tu nema nikoga pa ukrade torbicu, novac, mobitel ili neku drugu vrijednu stvar. Toga imamo najviše. Što se tiče provala, to je nešto specifičnije i to je ljudima što se tiče sigurnosti neprihvatljivije. Nitko se ne osjeća sigurno kad mu netko provali u stan ili kuću. Tu je puno veći angažman policijskih službenika, ali srećom takvih kaznenih djela uistinu nema puno.

Dubrovačko-neretvanska županija se posebno spominjala u kontekstu droge, kao važno tranzitno područje. Kakva je generalno situacija? Što se tiče droge, Dubrovnik ne treba izdvajati u odnosu na ostale gradove. Problem droge se raširio svugdje po svijetu. Droga je postala ‘in’, postala je sve dostupnija, sve više vrsta tih droga imamo na ulici i sve su jeftinije. Dubrovnik, pogotovo u turističkoj sezoni kad imamo veliki broj stranih državljana koji su također konzumenti, ima svoje izazove, no oni nisu ništa veći u odnosu na ostale gradove.

No, kolokvijalno se u Dubrovniku zna kazati kako su ‘svi na kokainu’. Naravno, nisu svi, ali se hoće reći da je popularan i da se prilično konzumira.

Ne možemo to baš tako kazati. Znam puno ljudi

Krim je najspecifičniji, a svima je i najzanimljiviji. Crna kronika privlači zanimanje ljudi. Prilično je specifičan jer, uz to što ste policajac, morate imati i neke druge osobine kako biste rješavali određena kaznena djela. Morate biti psiholog, morate znati dobro odmjeriti situaciju… Policijski službenici to odlično rade tako da dobri rezultati nisu rezultat dvije ili tri osobe nego su rezultat skupine ljudi i jednog entuzijazma. Ne mogu dovoljno naglasiti kako su svi naši rezultati zapravo rezultat cijelog tima

koji nisu ni na jednoj vrsti droge, siguran sam i vi. Droge ima, naravno, no ne bih Dubrovnik izdvajao kao grad koji je po tome specifičan. To je danas nažalost tako u cijelom svijetu, pogotovo zapadnom.

I kao da je postala sredstvo pokazivanja statusa. Jest, u nekom smislu. Posebno kokain koji je dosta skuplji od drugih droga. To se većinom koristi u krugovima u kojima je veća platežna moć.

Koje se droge najčešće koriste na našem području?

To je marihuana koja je jako raširena, pogotovo otkako se u određenim zemljama legalizirala. Onda je mnogim ljudima u svijesti kao nešto što nije posebno strašno jer je legalizirana primjerice u Nizozemskoj, Kanadi, sad i u Njemačkoj. Kod nas nije legalizirana, nezakonita je. Potom, tu je i amfetamin. To je kemijska droga koja je prilično jeftina, lako dostupna, čak se može izraditi u nekim kućnim uvjetima. I kokain, koji je uvijek kao droga bio prisutan.

Govori se kako mlađi češće koriste amfetamin koji se žargonski naziva ‘speed’, stariji i/ ili imućniji, tzv. elita, kokain. ‘Speed’ je više zastupljen kod mlađih, jeftiniji je. Gram te droge košta manje nego neko alkoholno piće kad izađu van i žele se zabaviti. Kokain češće konzumiraju imućnije osobe, domaći, ali još i više turisti. Jedan gram je oko sto eura, dosta je skuplji, no efekti svake droge su manje-više isti.

Očito onda kod mladih ne postoji dovoljna svijest o opasnostima droge. Kažete kako je kod njih češća konzumacija amfetamina, a dosta je raširena i teza kako marihuana nije ‘zapravo droga’. Onda tu imamo i alkohol koji je legalan, ali se njegove posljedice, pogotovo na našim područjima, ne shvaćaju baš osobito ozbiljno. Mladi vole eksperimentirati, no posljedice su ozbiljne i višestruke. Često razgovaramo s roditeljima čija su djeca konzumenti, i to maloljetnici. Nekada to urodi plodom, nekada ne. Nijedna droga nije dobra. To definitivno treba djeci istaknuti, kao i opasnosti koje sa sobom nosi. Mi imamo preventivne programe na razine MUP-a gdje se ne govori samo o ovisnosti o drogama nego i drugim ovisnostima. Te preventivne akcije su usmjerene na maloljetnike, kako osnovnoškolce, tako i srednjoškolce. Koliko im to uđe u svijest, vjerujem kako je individualno. Nije to problem samo policije, nego cijelog društva. Mi smo na tom području više represivni, ali uz ove programe smo i preventivni. Uvijek smo tu da pomognemo kome god treba, a poglavito roditeljima čija se djeca susreću s tim. Roditelji nam se često obraćaju i traže savjete, a mi im uvijek nastojimo pomoći jer nam je cilj isti – zaštiti djecu.

Jer policija tu dođe tek ‘na kraju’. Prvi skalin je dom, potom škola… Možemo reći da kreće iz kuće, no može krenuti iz društva… Ali uvijek iz najbliže okoline.

Koja je donja dobna granica djece s kojom ste se susretali u svom radu, a koja su konzumirala drogu?

Nekih 14 godina. Uglavnom to bude marihuana, rjeđe amfetamin.

Je li bilo slučajeva u kojima su bili uvučeni u krijumčarenje droge?

Jest. Doduše ne baš s 14 godina, ali su bili maloljetnici koji su prodavali drogu drugim maloljetnicima.

Marihuana je poprilično popularizirana, kako sada, tako i prije 10,15 godina. No, postoji li razlika u marihuani danas i tada?

Postoji. Danas imamo sorte marihuane koje su daleko opasnije i imaju daleko više THC-a, a tu je i marihuana koja se polusintetički može uzgajati i stoga može biti dosta opasnija po zdravlje, čega konzumenti nisu svjesni.

Dubrovački dnevnik je razgovarao i s dr. Irenom Primorac Bošnjak iz ZZJZ DNŽ koja kaže kako, kada testiraju ljude koji misle kako ‘samo’ konzumiraju marihuanu, zna biti onih koji su pozitivni na LSD, amfetamin i sl.

Tako je. Sve više je sintetike u marihuani. No, sva droga na ulici je uglavnom miješana s nečim, uključujući i marihuanu. Te se supstance dodaju kako bi prodavač dobio veću količinu. To mogu biti supstance koje nisu opasne po zdravlje, a mogu biti i one koje su opasne. Kokain obično dolazi iz Južne Amerike. Obično se već tamo razrjeđuje, a kako se tržište grana i kako se on dalje preprodaje, svatko od tih preprodavača razrjeđuje i ubacuje nešto drugo kako bi imao veću količinu.

Po pitanju razotkrivanja krijumčarenja droge dosta surađujete i s drugim državama.

Droga je jedno veliko zlo i međunarodni problem. U svojim kriminalističkim istraživanjima surađujemo s drugim policijskim upravama, kao i s policijama iz drugih zemalja, najčešće BiH i Crnom Gorom. Rijetke su situacije u kojima imamo neko složeno kriminalističko istraživanje, a da je vezano samo uz našu policijsku upravu. Marihuana najčešće dolazi iz Crne Gore i Albanije, amfetamini iz zapadne Europe, kokain iz Južne Amerike, heroin s Bliskog Istoka… To su neka žarišta, ali nije uvijek pravilo. Droga dolazi cestovnim putem, pomorskim putem, imamo granične prijelaze koji su dosta prometni. GP Karasovići, Brgat i Metković bilježe veliki broj osoba koje dnevno prođu preko njih i naravno kako to krijumčari koriste. Kad govorimo o morskom putu, onda je to Luka Ploče.

Koliko su vam izgradnja Pelješkog mosta i ulazak u Schengen olakšali odnosno otežali posao? Nije se ništa značajno promijenilo u smislu da nam je otežalo postupanja. Imamo i druge modalitete prilikom kriminalističkih istraživanja. Mislim kako nam ništa posebno nije otežalo u poslu.

U posljednje vrijeme često čitamo i o prostituciji u Dubrovniku. Stječe se dojam kako je to-

Sva ubojstva u posljednjih nekoliko godina bila su po poznatim počiniteljima i u 90 posto između partnera, bivših partnera, roditelja, djece, braće… Ubojstvo je teško predvidjeti, ali ono što se može napraviti jest odmah reagirati kad dođe do nasilja u obitelji. Tome se pristupa ozbiljno pa i među ostalim jer se najveći broj ubojstava na našem području dogodi zbog nekih poremećenih unutarobiteljskih odnosa

ga nešto više. Dubrovnik je turistička destinacija i prostitucije ima, kao i u ostalim turističkim gradovima. Danas je ona na nekom, nazovimo ga, ‘sofisticiranijem’ nivou. Žene se uglavnom organiziraju samostalno, a svoje usluge oglašavaju preko interneta. Dođu ovdje kao turisti, iznajme apartman na nekoliko dana, oglase uslugu i idu dalje. Putuju po Hrvatskoj i susjednim zemljama te ostatku Europe. Svake se godine povećava broj prekršaja. Kada se one same organiziraju i same oglašavaju svoje usluge, to je tada prekršaj. No, ove godine smo imali i tri kaznena djela gdje smo prijavili osobe koje su organizirale njihov dolazak i prostituciju, ali to je jedan složeniji posao koji radi Uprava kriminalističke policije na razini MUP-a.

No kod nas to uglavnom nema konotaciju organiziranog kriminala.

Tako je. Nema tu neke stalne prostitucije, skupine žena koje netko podvodi, nego one uglavnom dolaze ovdje kao turistkinje i idu dalje.

Koji je tipičan profil žena koje se dolaze prostituirati u Dubrovnik?

Većinom su to žene iz Južne Amerike koje na prostituciju uglavnom tjeraju loši životni uvjeti. Danas je Internet postao jako pogodan za te stvari. Većina njih radi samostalno. Razne usluge naplaćuju po 100, 200 ili 300 eura. Nedavno smo izvijestili o slučaju u kojoj se jednu osobu tereti i za silovanje žene koja se bavila prostitucijom. Tako da te žene mogu biti i žrtve težih kaznenih djela.

Dakle, uglavnom žene.

Uglavnom žene. Prije tri godine smo imali i nekoliko slučajeva gdje su se nudile i tražile usluge tran-

srodnih osoba. Međutim, oni se obično poznaju pa se dogodi da im, primjerice, netko tko se bavi prostitucijom savjetuje da pođu u Dubrovnik, karikiram, jer je ovdje turizam jako razvijen i moći će dobro zaraditi. To je otprilike bilo u doba pandemije Covida, kasnije nismo imali takvih slučajeva.

A tko su konzumenti?

Većinom su to turisti, ali ima i naših. Ne mislim tu prvenstveno na lokalno stanovništvo, nego općenito s područja Hrvatske.

Kakva je situacija sa seksualnim deliktima?

Imamo prijavljenih silovanja, najviše tijekom turističke sezone, no ne u nekom značajnom broju. Tu se najviše radi o stranim državljankama. Kad kažete ‘silovanje’, obično je percepcija neke situacije u kojoj žena sama hoda ulicom noću i onda je netko napadne, nanese joj teže ozljede i izvrši taj čin. No, većinom su to situacije u kojima se oštećene osobe upoznaju s tim muškarcima i dogovore se za sastanak. Onda se noću nađu u određenim objektima, muška osoba drugačije protumači signale ili ih ignorira, a ženska osoba to ne želi i onda dođe do seksualnog čina ili pokušaja seksualnog čina. Ženska osoba to naravno prijavi policiji.

Dosta osoba to ne želi prijavljivati jer ih je sram, a onda postoji i ta nekakva ideja kako je to teško dokazati i kako počinitelj neće odgovarati, pogotovo kad nema nekih teških tjelesnih ozljeda. Kako ih potaknuti da ipak prijavljuju te slučajeve?

To naravno treba prijavljivati, a mi radimo sve da im pomognemo, odnosno da se počinitelj procesuira. Slična je priča i s nasiljem u obitelji. Nasilje u obitelji prije nije bilo klasificirano ni prekršajnim ni

Većinom su to žene iz Južne Amerike koje na prostituciju uglavnom tjeraju loši životni uvjeti. Danas je Internet postao jako pogodan za te stvari. Većina njih radi samostalno. Razne usluge naplaćuju po 100, 200 ili 300 eura

kaznenim zakonom. Danas to jest. Prije smo imali jako malo prijava obiteljskog nasilja, ali su se i kroz medije i različite kampanje žrtve poticale na prijavu tih slučajeva. Mislim kako danas imamo više prijava i silovanja i obiteljskog nasilja nego prije, ali smatram kako takvih događaja nije više, već je to posljedica društvene svijesti u kojoj se češće prijavljuju takva djela, osobe, prvenstveno žene, su svjesne kako su žrtve nasilja. I držimo kako je to jako dobro. Žrtvi je ponekad teško priznati što se dogodilo i zbog okoline, zbog obitelji… Postoje i žrtve koje imaju partnere, a dogodi im se takva situacija u nekom društvu u kojem neki muškarac krivo protumači njihovo ponašanje. Budu žrtve silovanja pa i zbog toga znaju ne prijaviti, boje se kako će partner reagirati, hoće li im vjerovati, hoće li ih kriviti, a žrtva zna kriviti i sebe. Međutim, policija na to tako ne gleda, pravosuđe na to tako ne gleda. Svaka prijava silovanja se vrlo ozbiljno uzima i razmatra, a svi počinitelji budu procesuirani. Sva prijavljena silovanja su kazneno-pravno procesuirana.

A počinitelj može biti i sam partner. Može. No, u posljednje vrijeme nismo imali takvih slučajeva.

Kad smo kod obiteljskog nasilja, imali smo u posljednje vrijeme slučajeva femicida koji su potresali i Hrvatsku i susjedstvo. Žene su najčešće žrtve obiteljskog nasilja.

Najčešće su žrtve žene, a budu i djeca. To nekada budu povezane situacije u kojima je primarna žrtva žena, a sekundarna djeca. Žene su se osnažile i osvijestile, što je dobro, pa gotovo svakodnevno imamo barem prijavu po prekršaju.

Koliko muškarci prijavljuju obiteljsko nasilje?

Vrlo rijetko, obično je riječ o nekakvom psihičkom zlostavljanju, pogotovo među bivšim partnerima, kad se dogodi prekid. No, žrtve obiteljskog nasilja su uglavnom žene i djeca.

Vrijedi li i za ubojstva kako su počinitelj i žrtva često obiteljski povezani?

Sva ubojstva u posljednjih nekoliko godina bila su po poznatim počiniteljima i u 90 posto između partnera, bivših partnera, roditelja, djece, braće… Ubojstvo je teško predvidjeti, ali ono što se može napraviti jest odmah reagirati kad dođe do nasilja u obitelji. Tome se pristupa ozbiljno pa i među ostalim jer se najveći broj ubojstava na našem području dogodi zbog nekih poremećenih unutarobiteljskih odnosa.

Ubojstva su često motiv holivudskih trilera i većini ljudi je to jedni pogled u to što rade krim inspektori. Koliko se ono što se događa u realnosti razlikuje od onoga što gledamo na ekranu? Svako ubojstvo je brutalno. Nitko nema pravo prema nekome iskazati bilo kakav oblik nasilja, a poglavito ne da ga liši života. Rijetko kada imamo situaciju u kojoj se recimo dogodi neko kazneno djelo imovinskog kriminaliteta, primjerice dođe do provale pa se žrtva ispriječi počinitelju, a on je ubije. Ta gruba ubojstva se rijetko kod nas događaju u stvarnosti, na ekranu puno češće.

Kako biste svoj posao opisali nekom laiku? Policijski posao općenito je više poziv. Je li to za vas ili nije, znate već na samom početku karijere. Naravno kako se susrećete sa svim i svačim, no svi mi to shvaćamo kao da dajemo doprinos sigurnijem društvu. Idemo isključivo s tim ciljem.

Jeste li vi ili netko od vaših kolega iz odjela zbog svog posla doživjeli neke neugodnosti?

Uvijek imate neugodnosti, no mi smo dosta kompaktna ekipa. Onaj tko želi tako nešto pokušati, osjetit će tu našu kompaktnost i tada zna da ne prijeti jednoj osobi, nego prijeti cijeloj policiji.

Ono što znam o vama je da zaista jako puno radite, srcem i kako volite svoj posao, sa svim izazovima. Govorite o njemu kao o pozivu, ne poslu, što je uvijek dobar indikator. Kako ste birali taj put?

Ne možete nikada predvidjeti u kojoj liniji rada ćete završiti .Odavno sam u policiji, mene je MUP i školovao, završio sam Visoku policijsku školu, danas je to Veleučilište kriminalistike i javne sigurnosti na Policijskoj akademiji „Prvi hrvatski redarstvenik“. Sustav vas usmjerava gdje smatra da ste potrebni. Prije krim policije radio sam i u drugim linijama rada.

Međutim, krim je specifičan. Krim je najspecifičniji, a svima je i najzanimljiviji. Crna kronika privlači zanimanje ljudi. Prilično je specifičan jer, uz to što ste policajac, morate imati i neke druge osobine kako biste rješavali određena kaznena djela. Morate biti psiholog, morate znati dobro odmjeriti situaciju… Policijski službenici to odlično rade tako da dobri rezultati nisu rezultat dvije ili tri osobe nego su rezultat skupine ljudi i jednog entuzijazma. Ne mogu dovoljno naglasiti kako su svi naši rezultati zapravo rezultat cijelog tima.

POSJET SLADOLEDARNI DUBROVNIK

Obitelj Hajdari uz kuglicu sladoleda poslužuje i osmijeh:

„Atmosferu sigurno podigne i cukar iz ‘slaje’ koju pojedemo!“

Ponekad nije riječ ni o tome što prodajete, iako je sladoled uvijek jednako popularan među svim generacijama, nego u lijepoj riječi, osmijehu, a i pristupu koji nikada

Piše Ivana Smilović

Foto: GORAN MRATINOVIĆ

ne izlazi iz mode

Tek nekoliko koraka nakon ulaska na Stradun, s desne strane, već godinama je smještena Sladoledarna Dubrovnik. Mjesto je to koje privlači lokalce, ali i strance, koji strpljivo čekaju red kako bi izabrali jedan od mnogobrojnih okusa u ponudi, ali i popričali, nasmijali se i stvorili trajnu uspomenu na gostoprimstvo koje su doživjeli u Dubrovniku.

Ni naš posjet Sladoledarni nije prošao drugačije. Zaobišli smo red (začuđujuće, bez gunđanja iz već gusto formirane gusjenice) kako bismo došli do osobe koja će nam malo više ispričati o Sladoledarni, a nitko nas od zaposlenika nije za to prekorio, već su nas samo pitali što trebamo, sluteći da se nismo samo došli osladiti. Iz pozadine Sladoledarne po -

Kad je ekipa dobrasve funkcionira

Bliži se tako, mic mi mic, čak 20 godina da se nalaze na Stradunu

tom je izašao Senad i skoro odmah nam počeo otkrivati cijelu priču koja se krije iza ovog posla koji je u obitelji generacijama.

„Počelo je još 1968. godine, time što su djed i njegova braća došli u Dubrovnik. Našli su prostor u Getaldićevoj ulici, otvorili prvu slastičarnu na ovom dijelu. Otad je krenula priča sa sladoledima, a nastavila se na istom mjestu sve do 1995. godine. Potom smo preselili u Cavtat do 2005. godine, a onda smo se vratili u Grad, na lokaciju gdje smo sad. Otvorili smo prije Svetog Vlaha 2006. godine“, priča Senad.

Bliži se tako, mic po mic, čak 20 godina da su na Stradunu. To je poseban uspjeh kad promislimo na sve ono što se kroz godine zatvorilo, posebno unutar zidina.

„Tu igra ulogu obiteljski faktor. Nas je troje braće koji smo u poslu trenutno, imamo i dva rođaka koji pomažu. Imaš tu bazu koja je jako vrijedna“, priča Senad.

A kad sve skladno funkcionira, ne želiš puno mijenjati. Zanimljivo je da se nisu proširili, iako su mogućnosti postojale, pa čak i po drugim gradovima, ali i državama.

„Imali smo dosta takvih ponuda. Išli smo u Veneciju 2017. godine, zvali su nas ljudi koji su imali svoj prostor tamo da dođemo i vidimo. Pošli smo, vidjeli, ali bilo je nekih administrativnih problema što se tiče otvaranja, pa smo odustali. Zamalo!“, smije se Senad i objašnjava da su trebali predugo čekati, pa su zaključili da nema smisla. A i odlučili da će zasad ostati samo na Stradunu. Jer, itekako su zadovoljni, a ni posla ne nedostaje.

„ NISMO MOGLI NI SANJATI OD ČEGA ĆE

SE SVE PRAVITI SLADOLED “

Dugi niz godina nužno je sa sobom donio neke promjene, a najmanje u odnosu prema radu, koji je uvijek vedar – i vrijedan.

„Većinom je sve ostalo isto, ali u ranijim periodima su se primjerice koristila jaja, što danas izbjegavamo. Drugačiji je sistem, drugačiji je posao. Tu je i naravno dodatni izbor, dodali smo više vrsta sladoleda. Prije smo imali devet ili 12, a sad ima 32 vrste!“, objašnjava Senad.

I receptura se prilagođavala s godinama, uz puno učenja. Između ostalog, idu i u Rimini na „najveći sajam sladoleda“.

„Idemo u Italiju na sajam kako bismo se upoznali s trendovima. Držimo godinama staru recepturu, ono što je bilo bez jaja. Ali što se tiče novih proizvoda, stalno izlazi nešto novo, za što nekad davno nisi mogao ni sanjati da možeš napraviti sladoled od toga. Zato i pođemo na sajam, provedemo tamo par dana i naučimo puno toga novoga. Uvijek se moraš nadograđivati. S obzirom da dugo godina radimo, znamo dosta toga, ali tamo se sve može pogledati, isprobati, bude i natjecanje. Stalno se trudimo uvoditi nešto novo, tako smo uveli sladolede bez mlijeka, jer dosta ljudi ne tolerira laktozu. Mislim da ćemo sljedeće godine uvesti i sladolede bez šećera“, otkriva Senad.

Kao i većini ugostiteljskih prostora u Gradu, sezona je ipak najaktivniji period godine. Lagano ulazimo u posezonu, ali dojmovi su i više nego dobri.

„Mi smo jako zadovoljni sezonom, bila je odlična. Krenula je dosta rano, prije Uskrsa, dan danas traje, vjerojatno će i još trajati, s obzirom da je i prošle godine bio odličan rujan, listopad i studeni. Ovisit će sve o vremenu, nama posebno. Ako je lijepo vrijeme, bit će super, ako nije, onda… Tu nećemo ulaziti, to je druga priča. Ali što se tiče posla, nemamo se na što požaliti“, kaže Senad.

Ono što ističe obitelj Hajdari i njihovu Sladoledarnu jest da, u moru kritika, nezado -

Redovi pred Sladoledarnom postali su nešto normalno

Sladoled privlači i mlade i stare, i domaće i strane

“Mi smo jako zadovoljni sezonom, bila je odlična. Krenula je dosta rano, prije Uskrsa, dan danas traje, vjerojatno će i još trajati, s obzirom da je i prošle godine bio odličan rujan, listopad i studeni“, priča Senad

voljstva i ružnih riječi koje svakodnevno čujemo ili, nažalost, upućujemo jedni drugima, za njih svi uvijek imaju lijepu riječ.

„Jako puno nam znače te riječi, dodatno nas motiviraju za ono što radimo, znači da smo dobri, a želja nam je uvijek dodatno se poboljšati. Stvarno imamo super odnos sa svima, hvala svima koji nas hvale, bili to građani ili turisti. Nastavljamo ovim tempom, ovim ritmom, pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti“, uz osmijeh priča Senad.

DOBRA EKIPA ZNAČI PUNO

Upravo pozitivna atmosfera, kao i osmjesi od uha do uha, obilježavaju ovu Sladoledarnu. Zapitali smo se kako zaposlenici uspijevaju ostati veseli, iako svakodnevno ima jako puno posla.

„Da je lako, nije. Radi se o direktnom poslu s ljudima, uvijek moraš biti nasmijan. Ali s obzirom da smo dobra ekipa, uvijek je veselo. A mislim da dodatnu ulogu igra i šećer od ‘slaje’ koju pojedemo, dodatno poboljša atmosferu“, smije se Senad.

Sladoled im još nije dosadio, nekad ga se i zažele, posebno dok su velike vrućine i treba im osvježenje. A i dio posla je svaki okus i probati, a kad je riječ o 32 vrste – nije ni čudo da su puni energije!

Ove godine u Sladoledarni je radilo 11 zaposlenika tijekom ljeta, a kad sezona malo počne opadati, brojka se smanjuje na standar-

dnih šest. Riječ je o malom prostoru, pa većinom rade smjene s četiri zaposlenika, s tim da postoji i još „letećih“ koji dođu kada je velika gužva. A primjedbi za ekipu, kako od poslodavca, pa tako i od gostiju – nema. Još jedna posebnost Sladoledarne definitivno su i raznoliki jezici koji se mogu čuti unutar njenih zidova. Gosti se nerijetko iznenade kad s pulta začuju svoj jezik.

„Svaki dan ponavljaš iste riječi, svaki dan učiš nešto novo, ali većinom je to vezano za sladolede, čim pođemo malo dalje, okrenemo na jezik koji znamo malo više. U zadnje vrijeme recimo imamo dosta gostiju iz Finske, tako da smo i to počeli pomalo učiti. Jest dosta težak jezik, ali naučiš svaki dan, malo – pomalo uhvatiš neku riječ i ide to! Turisti su jako iznenađeni, ne pričamo sad o standardnim jezicima poput francuskog i njemačkog, na to su navikli u turističkim mjestima. Ali norveški, švedski, danski… Kad počnemo s njima pričati, baš su iznenađeni, pitaju nas kako znamo. Ali napominjem, samo što se tiče sladoleda, ako nas krenu dalje ispitivati, onda se samo počnemo smijati“, priča Senad. U 18 godina steknu se i stalni gosti koji rado dođu na sladoled kad su u prilici, pa makar se ona ukazala jednom godišnje.

„Imamo dosta ljudi koji dolaze iz Cavtata, iako tamo nismo više od 25 godina. Dođu svake godine, jave se. Postoje i turisti koji se dosta vraćaju u Dubrovnik, uvijek dođu, njima super, nama super. Drugačije je to i posebno“, naglašava Senad. Naravno, tu su i ljudi „iz grada“, na koje se posebno pazi.

DOLAZE MLADI , STARI , BOGATI I SLAVNI

„Nama je s domaćim ljudima od početka odnos super, hvala im na svemu! Stvorili smo i neku tradiciju, gdje god otišli, netko nas počasti, kao da nam vraća uslugu. Ljeti malo manje navraćaju, malo se to smiri, jer svi rade, većinom su na poslu. Ali prije i poslije sezone dolaze u većem broju. A i čim škola počne, stižu nam školarci“, kaže Senad. A upravo školarci rijetko kad i moraju platiti sladoled. Jer u Sladoledarni Dubrovnik poznati su po tratanju.

„Bude toga, normalno. Posebno za dječicu koja ide u školu ili mlađu generaciju što je po Gradu cijeli dan, što se igraju. Nećemo sad gledati svaki cent. Postalo je to i tradicija, svi znaju, ne žalimo se! Van sezone je malo teže napraviti, nego u sezoni, ali to je tako kako je, svi su zadovoljni“, objašnjava Senad. Sladoled je toliko univerzalna slastica da privlači osobe svih godina, ali i raznoraznih slo -

Senad Hajdari otkrio nam je više o Sladoledarni Dubrovnik

U Sladoledarni

Dubrovnik ove godine se progovorio finski, uz danski, švedski, norveški i mnoge druge „nestandardne“ jezike

jeva društva. Nerijetko se u Sladoledarni zateknu slavne osobe.

„Do prije korone bilo ih je dosta, a poslije korone se smirilo. Nije da ih nema, već je malo drugačije, jer vjerojatno radi gužve i izbjegavaju visoko posjećena mjesta. Zadnji nam je došao Shaquille O’Neal, prošetao je Stradunom, pa smo malo popričali, a njegova žena je uzela sladoled. Bio je baš ležeran. Uvijek nam dolaze i naši domaći nogometaši, došli su nam Perišić, Kalinić, Modrić… Pa i rukometaši, poput Igora Vorija. Bilo ih je dosta!“, kaže Senad.

No, zanimljivo je da je pristup zaposlenika, bilo da je riječ o slavnim ili „običnim“ ljudima, uvijek jednak.

„Nema ni preko reda! Gosti su gosti. Ali moram reći da su i oni prizemni, lijepo se ponašaju. A i više cijene kad im se pristupi normalno, kad se ne trči za njima. Nije ni njima lako, ne mogu se ni okrenuti, odmah ih netko zaskoči“, smije se Senad.

Posao je to koji se prenosi „s koljena na koljeno“, iako, naravno, svatko u obitelji ima mogućnost izbora.

ima troje djece, ja imam troje djece, a priče su da bi ta cijela ekipa nastavila s ovim poslom“, ponosno priča Senad.

Zasad su daljnji planovi – zadržati sve kako jest.

„S obzirom da je sada jako dobra situacija, razmišljamo ostati tu gdje jesmo, ne proširiti se još neko vrijeme, držati na okupu kako je i nastaviti ovim tempom“, zaključuje Senad. Na njihovom putu sigurno će ih spremno podržati i Dubrovčani i turisti, kojima je samo jedan odlazak na sladoled dovoljan za uljepšati dan. Jer u Sladoledarni Dubrovnik, od svih sastojaka uključenih u čak 32 vrste sladoleda, najvrjedniji su ipak oni koje mnogi često zaboravljaju – dobri ljudi iskrenog osmijeha.

Slavni gosti često

dođu na kuglicu sladoleda, ali ne dobiju poseban tretman jer je svaki gost jednako vrijedan

„Kreneš u školu, razmišljaš završit ću ovo, pa ću vidjeti dalje. Ali Sladoledarna je takav posao da kad dođeš jednom, pa te povuče komunikacija s ljudima, jezici, dinamika… Počneš tako raditi i ostaješ u tom poslu, zavoliš pogotovo jer je obiteljska tradicija. Tako i mi funkcioniramo s našom djecom sad, škola je prioritet, ali polako ih pokušavamo naučiti kako sve funkcionira, samo da znaju da je ovo tu uvijek za njih. Mogu birati – mogu raditi nešto u svojoj struci, ali mogu i nastaviti posao, čemu se mi nadamo. Ove godine smo posebno malo stariju djecu uključili, kćeri su bile na ispomoći kad je trebalo. Pomalo uče, gledaju kako se to radi, nikad se ne zna! Brat

Svake godine razmišlja se o novim vrstama koje se mogu dodati

Vesela i vedra atmosfera pobjeđuje nervozu zbog gužvi

Hvala tata na pičkaranju iz ljubavi!

Prije godinu dana umro je moj otac, još uvijek imam osjećaj da će odnekud dobauljati u gaćama Sepulture

U rujnu se navršava obljetnica smrti mog oca. Kada je umro prošle godine, napisao sam ovaj tekst, ali nisam imao snage za objavu, pa ga objavljujem sad, s odmakom

-Halo – javio se moj stari na fiksni telefon u gluho doba noći.

-Ovdje policija. Vaš sin… - čuo se glas s druge strane slušalice.

Najgora moguća noćna mora. Ništa u životu pater familiasa ne može biti gore od glasa s druge strane slušalice koji u gluho doba noći kaže ‘‘ovdje policija, vaš sin…’. Fakat ništa nije gore od toga – ni gol Hajduku u sudačkoj nadoknadi, ni hladni burek u Pekari Klas nakon teške pijanske, čak ni saznanje da te žena vara na kartama u remiju ili treseti.

********************************************

Jeben je to trenutak, najjebeniji od svih mogućih jebenih kada ti netko iz uže obitelji premine. To kad grobari krenu ustajati iz hlada i upute se prema drvenom lijesu. Nisam imao takvu knedlu u grlu još otkako sam se zadnji put razvalio akinetonom. Približili su se lijesu, njih četvorica, po dvojica sa svake strane. Uzeli su dvije šipke i počeli ih spretno namještati. Ubacili su kukice kroz alke, pa provjerili je li dobro drže. Dah mi se počeo prekidati. Naravno da sam prije sprovoda krknuo Xanax, ali bio sam sumnjičav u njegovu pomoć.

Stoga sam se još jače stao koncentrirati na radnje grobara kako bih odagnao moguće uspomene koji bi me sad mogle početi proganjati tjerajući me da se raspadnem. Grobarima je curio znoj niz čela, ozbiljno su shvatili zadatak. Valjda nema gore stvari nego da ti se na sprovodu lijes izvrne. Zurio sam netremice kako s puno iskustva polažu mrtvo tijelo moga oca u vlažnu rupu. Odozdo, s Danača čula se graja kupača. Vjerojatno Ado dole u betuli baš u ovom trenutku nekome tanka gemišt. Život ide dalje, show must go on, rekao je još davno Farrokh Bulsara.

HVALA TI FARMACIJO!

Pogledao sam majku. Stajala je pokraj groba na kojem je pisalo Sepulchrum Sacerdotum. Držala se, iako pokapa supruga na svoj rođendan. Pomislio sam da zna s lijekovima, hvala ti farmacijo, jebe mi se što zarađuješ na tuzi. Zahvaljujući Pfizeru i Belupu uspjeli smo ostati mozaik, nismo se pretvorili u kockice. Ono malo ljudi što je došlo na sprovod razišlo se. Mater i otac su se dogovorili da bude zatvorenog tipa, bez ispraćaja. Rebatinke su mi se skroz slijepile uz noge. Bilo je vruće kao da nije rujan. Pronašao sam klupicu u hladu, i zapalio. Prva scena koja mi je prostrujala kroz glavu izmamila mi je veliki osmijeh. ********************************************

Patricija nam je nalila još jednu turu. Još otkako je došla raditi u Dix, kafić u Sedam smrtnih grijeha, svi smo je pomalo baruckali. Vjerojatno Kare, Dare i ja ne bismo toliko ni popili da ona nije radila. Ali godilo nam je njezino društvo pa zaboraviš na promile. Rekla nam je da uskoro zatvara. Mi, ovakvi nacvrcani, naravno da nećemo doma.

-Đe ćemo?

-Pa u Divinae! – rekao je Dare – Idemo s Vespom. Sva trojica.

-Pa ti ne možeš hodati – pojavio se nekakav racio u meni.

-Ne mogu hodati, ali mogu voziti – uvijek je Dare bio optimističan.

Sjeli smo sva trojica na Vespu. Bez kaciga. Bila je 2002. godina, vrijeme kada kacige nisu nosili ni radnici na građevini, a kamoli motoristi. Dare je vozio, ja sam sjedao u sredini, Kare na kraju. Bilo je kasno proljeće, toplo, kiša je rominjala, cesta skliska ko Lazio na kladionici. Dare je objasnio da ćemo do Divinae okolnim putem, preko Pila, da vidimo što je sa životom u gradu. Uspje-

Jeben je to trenutak, najjebeniji od svih mogućih jebenih kada ti netko iz uže obitelji premine. To kad grobari krenu ustajati iz hlada i upute se prema drvenom lijesu. Nisam imao takvu knedlu u grlu još otkako sam se zadnji put razvalio akinetonom. Približili su se lijesu, njih četvorica, po dvojica sa svake strane. Uzeli su dvije šipke i počeli ih spretno namještati

Piše Maro Marušić foto Goran Mratinović

Iskrcava nas na Hitnu, a mi se sjetismo da doktori znaju zvati policiju kada sumnjaju da je netko došao zbog prometne nesreće. Tako su nam pričale stare iskusnjare koje su prošle to iskustvo. Brzo se dogovaramo što ćemo reći. Stiže ljubazni doktor Dalmatin. „Momci, šta je bilo s koljenom?“

li smo doći do naše škole na Ilijinoj glavici, Darulja je izgledao kao čovjek koji umije držati putanju motora unutar linija ceste.

Ipak to nije bila istina. Lagano stiskanje kočnice na Kapelici i eto nas kao Ćinto na prvom paru listića. Utakmica tek počela, a mi već pali. Što ima veze? Uplatit ćemo novu vožnju. Brzo smo podignuli motor i krenuli dalje. Darulja je uspio smotati onih par bogena oko Vatrogasaca, ali na Pilama ga je valjda iznenadila ravnina pa je nešto manevrirao samo njemu znano, i opet ljubimo asfalt. Ništa strašno, par ogrebotina, a ni motor nije za traumatologiju. Smijemo se, ali upozoravamo Dareta da noć ipak želimo provesti u disku na Babinom kuku, a ne u diskus herniji na Medarevu. Dare govori ‘da razume’ i ćušne ruku sa strane glave kao pukovnik Bata Živojinović u onom filmu.

KIŠNI ČOVJEK

Kreće uz Boninovo, stvarno drži pravac unatoč kiši, Senna bi mu pozavidio. Prolazimo i Dom zdravlja, čovječe, evo uskoro ćemo srediti i ‘Vojnović’ - jebote Dare, pa ti si kišni čovjek - čak je i Bulevar Lenjina svladao kao Gilles Villeneuve šikane Spa Francorchampsa, kako stvari stoje, doći ćemo do Divinae i slušat remix Indire i onog Talijana:

…adesso sono qui, lasciatevi andare arrivano da Croazia si chiamano Colonia…

Ali tamo na onom sićušnom kružnom toku poviše Solituda Daretu su oči postale snene i mi se opet stapamo s asfaltom, ovoga puta nije tako benigno, pokušavamo se dići na noge, nije lako, gledam svoje koljeno, tamo je rupa, pa gledam u Karetovo, u njega još gora, krv šiklja, o jebote, šta ćemo sad, ako nastavimo u Divinaeu, možda iskrvarimo na podiju i ne uspijemo do kraja poslušati ‘Za tvoje snene oči, ja dala bih sve, za svaki dodir tvoj, ja se predajem’…

Odlučimo da se predajemo, za svaki dodir asfalta trebat će sašit šav. Umjesto u disko, na kraju balade, ipak idemo u bolnicu. Dare gleda svoje koljeno i govori da njemu ne treba šnajder(ica) u bijeloj kuti, da će on nastaviti s izlaskom. Kare i ja u međuvremenu zaustavljamo prvi auto koji nailazi. Lik vozi četiri ženske, kakav Casanova. Mi mu objašnjavamo našu lošu sreću i da nas treba voziti na Hitnu, on začudo odmah pristaje, izbacuje upicanjene žene na kišu, a ja i Kare sjedamo na stražnja sjedala. Cijeli auto smo mu šporkali krvlju na putu za bolnicu, goru štetu napravili nego da je imao grupnjak s ove četiri ženke za vrijeme menge.

Pita me kako se zovem. Maro Marušić, govorim. Kakvo glupo ime i prezime, para neka zajebancija. Ovaj mi ne vjeruje da se tako zovem, pa me pita ime oca, adresu, broj telefona… Što ću, ne mogu sad lagati u ovoj situaciji, krvav, šepav i bez gaća, moram mu reći, iako će stari garant dobiti živčani slom.

Stvarno, ne bi se Woody Allen i Jim Jarmusch posramili te scene. Tata u gaćama Sepulture i krvavošepajući sin u boksericama u gluho doba noći stoje na cesti u Šipčinama i drago im je da se vide, oh itekako im je drago, iako će uslijediti neviđeno spominjanje moje majke. Ali što je život nego kombinacija ljubavi i pičkaranja i tako iznova & nanovo sve do onog dana kada grobari orošenog čela krenu ustajati iz hlada, pa se upute prema drvenom lijesu, i polože ga u grob na kojem piše Sepulchrum?

Iskrcava nas na Hitnu, a mi se sjetismo da doktori znaju zvati policiju kada sumnjaju da je netko došao zbog prometne nesreće. Tako su nam pričale stare iskusnjare koje su prošle to iskustvo. Brzo se dogovaramo što ćemo reći. Stiže ljubazni doktor Dalmatin.

-Momci, šta je bilo s koljenom?

-Penjali smo se preko ograde u Divinae Follie da ne platimo ulaz i oba dvojica pali – odrepasmo u duetu Kare i ja kao da smo Eminem feat Busta Rhymes.

-Hoćete reći – kaže opušteno doktor Dalmatin - Penjali ste se na ogradu, a onda ste istovremeno pali na istu stranu na isto koljeno?

OPERACIJA GOTOVA, PACIJENTI

OSTALI BEZ GAĆA

-Tako je doktore! – zaključismo slavodobitno.

- OK – kaže on, uzme škare i pokaže gdje da legnemo.

Da lakše dođe do rane nožicama nam je raskidao gaće. Začepio nam je rupu koncem kao što su nam majke šile pukotine na omiljenim dresovima nogometaša. Operacija gotova, pacijenti ostali bez gaća. Izlazimo kroz vrata u boksericama, a tamo nas čekaju dva momka u plavoj uniformi. Doktor Dalmatin naravno da nije popušio priču.

Plavci nas vode u auto, a ja i Kare nespremni kao pred gubitak nevinosti. Što ćemo reći, mati mila, kako uskladiti priče? Dovezli su nas u policijsku postaju Gruž i sproveli u neku kancelariju, valjda svome šefu. Ovaj, čim nas je vidio onako gole u gaćicama, odmah je popizdio: -Takvi dolazite pred organe reda? – zaderao se, a odmah potom dodao – Brzo osobne na sunce!

U jebote pas, ja nemam osobnu. Ne nosim je sa sobom da je ne izgubim, baš sam idiot. Čemu služi osobna ako je nećeš nositi sa sobom? Kare je srećom ima. Meni ovaj opet jebe mater kako nemam osobnu. Pita me kako se zovem. Maro Marušić, govorim. Kakvo glupo ime i prezime, para neka zajebancija. Ovaj mi ne vjeruje da se tako zovem, pa me pita ime oca, adresu, broj telefona… Što ću, ne mogu sad lagati u ovoj situaciji, krvav, šepav i bez gaća, moram mu reći, iako će stari garant dobiti živčani slom. Kreće brzo ispitivanje. Jebiga, ja i Kare nismo uspjeli uskladiti priče pa je on rekao da smo pali s bijele Vespe, ja s plave. Barem smo isto rekli da smo trojica bili na motoru, a da ne znamo lika koji je vozio. Da nas je samo pokupio. Kad smo već kod našeg Dareta, valja kazati da je on, nakon našeg odlaska na Hitnu, uspio pasti i četvrti put. Kakav baksuz, nisu ga upisali u Guinnessovu knjigu rekorda, a ja stvarno mislim da je zaslužio. Nitko nikad nigdje na svijetu u roku od samo sat vremena nije četiri puta pao s motora, čak ni na onim skliskim serpentinama Koh Changa na Tajlandu. Naravno da nam policajac kurca ne vjeruje i da će nam pisati brojne kazne, ali prije toga će

se još malo iživljavati na nama. Šalje nas doma da obučemo normalne gaće, pa da se vratimo na ispitivanje, jer nas više ne želi gledati u boksama. Ja i Kare izlazimo šepavi na cestu i pješke krećemo iz Gruža prema Sedam smrtnih grijeha. ******************************************

-Halo – javio se moj stari na fiksni telefon u gluho doba noći.

-Ovdje policija. Vaš sin… - čuo se glas s druge strane slušalice - … je pao s motora. Ne brinite se, živ je. Dođite u policijsku postaju Gruž da mu potvrdite identitet. I donesite mu jedne gaće, jer je u boksericama.

******************************************

Otpuhujem dim cigara na klupici parka Gradac netom nakon sprovoda. Nikad neću zaboraviti tu scenu, toliko mi se urezala u pamćenje. Dopotezao sam se do Šipčina, jedva hodam, koljeno boli za popizdit, a onda ugledam svjetla Nissan Micre i dobro poznatu registraciju. Izlazi stari iz auta u gaćama Sepulture. Jednom me pitao da mu posudim neke gaće, ja mu bezveze dao ove, a njemu su se toliko svidjeli duboki džepovi da im ih nikad više nije vratio. Godinama je odlazio na posao u gaćama s natpisom Chaos AD, ljudi ga u čudu gledali.

CHAOS AD

Sad će meni biti totalni keos ej di koji bi mogao rezultirati čak i polaganjem moga tijela u grobnicu na kojoj će pisati Sepulchrum:

Chaos A.D

Tanks on the streets

Confronting police

Bleeding the Plebs

Raging crowd

Burning cars

Bloodshed starts

Who’ll be alive?

Ali malo prije ludila koje će uslijediti ugledao sam lice svog oca i lagani smiješak. Trajalo je to sekundu, kao treptaj oka, ali vidio sam ga. Taj smiješak koji je značio da je stari super sretan što sam živ. Jest da ima sina debila, ali drago mu je da je tu. Ta sekunda omeđivala je prostor bezuvjetne ljubavi. Nismo ja i stari tamo često zalazili, svakodnevica nas je držala na distanci, ali taj je prostor postojao. Vidio sam ga tog dana, i nikad ga nisam zaboravio. Stvarno, ne bi se Woody Allen i Jim Jarmusch posramili te scene. Tata u gaćama Sepulture i krvavošepajući sin u boksericama u gluho doba noći stoje na cesti u Šipčinama i drago im je da se vide, oh itekako im je drago, iako će uslijediti neviđeno spominjanje moje majke. Ali što je život nego kombinacija ljubavi i pičkaranja i tako iznova & nanovo sve do onog dana kada grobari orošenog čela krenu ustajati iz hlada pa se upute prema drvenom lijesu, i polože ga u grob na kojem piše Sepulchrum?

Preko Ilijine glavice u niti 24 sata prošlo preko 28 tisuća vozila!

„Još jednom se pokazuje kako bez restrikcija i posebnih regulacija nije moguće daljnje funkcioniranje prometnog sustava Grada”, objavio je Franković

“Preko Ilijine glavice je u utorak do 20:00 sati prošlo je 28 376 vozila. Za usporedbu prosječan broj vozila u sezoni koja dnevno prođu kroz Kupare je 26 700”, objavio je na društvenim mrežama gradonačelnik Mato Franković. Naime, tog su dana zabilježene ogromne prometne gužve po cijelom gradu, a u kolonama se čekalo i po uru vremena.

Na semaforima na Ilijinoj glavici policajci su regulirali promet zbog velikih gužvi koje su se krenule stvarati oko 13 sati, no kroz popodne su se gužve povećavale, pa je u najfrekventnije sate, kada se većina ljudi vraća s posla, cijeli grad blokiran. Od Pila do Gruža vozilo se i po 45 minuta, od Pila do ‘stare bolnice’ pola sata, isto toliko od gruške obale do Ilijine glavice...

„Ova brojka od preko 28 tisuća vozila

jasno nam kazuje kako ključni problem zagušenja cijelog grada počinje upravo na Ilijinoj glavici. Treba istaknuti kako je policija u jednom trenutku u potpunosti zabranila dolazak automobila iz pravca Župe dubrovačke preko Ilijine glavice. Znajući navedeno, da policija nije intervenirala, brojka vozila bi bila još i veća. Još jednom se pokazuje kako bez restrikcija i posebnih regulacija nije moguće daljnje funkcioniranje prometnog sustava Grada”, objavio je Franković.

Ogroman broj taksi vozila na prometnicama, ogroman broj vozila na prometnicama općenito, posebno s početkom školske godine, stvorili su velike gužve koje, čini se, naša infrastruktura više ne može podnijeti. Do konkretnih akcija oko rješavanja ovog problema, pa i u vidu uspostave zone poseb-

nog prometnog režima, treba biti strpljiv, ali i izbjegavati frekventna područja u udarne sate.

Na semaforima na Ilijinoj glavici policajci su regulirali promet zbog velikih gužvi koje su se krenule stvarati oko 13 sati, no kroz popodne su se gužve povećavale, pa je u najfrekventnije sate, kada se većina ljudi vraća s posla, cijeli grad blokiran. Od Pila do Gruža vozilo se i po 45 minuta, od Pila do ‘stare bolnice’ pola sata, isto toliko od gruške obale do Ilijine glavice...

FOTO: GORAN MRATINOVIĆ

Svijet je nepravedno mjesto, ali što da radimo?

A što ćemo s heteroseksualnim bijelcima? Kako njih zaštititi?

Možda ovo niste znali, ali prvi bijelac u povijesti koji je stotku istrčao za manje od deset sekundi je bio Francuz Christophe Lemaitre. On je taj podvig izveo relativno nedavno – 2010. godine. S druge strane, crnci još od daleke 1968. redovito završavaju utrke ispod desetke, a svjetski rekorder je Usain Bolt s 9,58 sekundi

Najupečatljiviji momenat s ovogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu, ono što će se godinama i desetljećima pamtiti, svakako jest kontroverza oko zlatne alžirske boksačice Imane Khelif. Njena pojava podijelila je svijet na one koji ju podržavaju u njenoj borbi za ljudska prava i na one kojima se gadi, jer je navodno riječ o muškarcu koji se natječe u ženskoj konkurenciji što je samo po sebi skandalozno.

O čemu je, ustvari, riječ? Najkraće rečeno, Imane Khelif jest žena s poremećajem diferencijacije spola, odnosno DSD-om. DSD se očituje na više od trideset različitih načina, od povećane koncentracije testosterona, pa nadalje, što hoće reći da nije upitno je li ona muškarac ili žena (naravno da je žena), nego je ključno pitanje daje li joj DSD nepravednu prednost u odnosu na žene bez DSD-a.

Naravno da komparirajući ju s drugim ženama ona i slične mogu imati povećanu snagu i izdržljivost, to je neupitno - takvim smo slučajevima svjedočili puno puta u povijesti od legendarne Razije Mujanović, pa sve do Caster Semenyje - ali što da se radi s Imane Khelif i njoj sličnima? Da se natječu u zasebnoj kategoriji, nešto između muškaraca i žena? Koliko bi uopće bilo takvih natjecateljica? Bi li unutar DSD-a trebalo imati još potkategorija? To bi se na kraju strašno rascjepkalo, pa bi ta natjecanja bila smiješna.

GENETIKA CRNACA

Uglavnom, Imane Khelif, Caster Semenya i slične žene zasigurno imaju određenu prednost u

odnosu na svoje suparnice, ali granicu je nemoguće označiti. Uostalom, jedna od najvećih tenisačica u povijesti, Martina Navratilova je gej osoba. Možemo li i za nju reći da joj sklonost ka ženama povećava prednost u odnosu na Chris Evert koja preferira osobe suprotnog spola?

Možemo slobodno cjepidlačiti dalje. Hajdemo sada zaštiti heteroseksualne bijelce. Možda ovo niste znali, ali prvi bijelac u povijesti koji je stotku istrčao za manje od deset sekundi je bio Francuz Christophe Lemaitre. On je taj podvig izveo relativno nedavno – 2010. godine. S druge strane, crnci još od daleke 1968. redovito završavaju utrke ispod desetke, a svjetski rekorder je Usain Bolt s 9,58 sekundi. Daje li genetika crncima prednost na šprinterskim utrkama u odnosu na bijelce? Pa naravno da daje. Trebaju li onda postojati zasebne kategorije za crnce, bijelce, mulate…? Ili možemo ići još dalje. Daleko najbolji sprinteri dolaze iz karipskih zemalja. Trebaju li se crnci s Kariba natjecati u jednoj kategoriji, a crnci iz Južne Amerike u drugoj?

Što se pak dugoprogaških natjecanja tiče tu najbolji dolaze iz Kenije i Etiopije. Je li to slučajnost ili genetika tih ljudi pospješuje trčanje na 5 i 10 kilometara? Pa naravno da su najbolji zbog genetskih predispozicija. Što onda da se s njima radi? Zasebna kategorija? Najbolji košarkaši svijeta također su crnci. Lete zrakom kao da su čiope. Bijelca zajebe gravitacija, a Michael Jordan i LeBron James i dalje lete u toplije krajeve. Treba li zbog toga osno-

Daje li genetika crncima prednost na šprinterskim utrkama u odnosu na bijelce? Pa naravno da daje. Trebaju li onda postojati zasebne kategorije za crnce, bijelce, mulate…? Ili možemo ići još dalje. Daleko najbolji sprinteri dolaze iz karipskih zemalja. Trebaju li se crnci s Kariba natjecati u jednoj kategoriji, a crnci iz Južne Amerike u drugoj?

vati NBA posebno za bijelce, a posebno za crnce? Što se pak plivanja tiče tu je situacija skroz suprotna. Crnci nisu plovni, rijetko nastupaju, a još rjeđe pobjeđuju u plivačkim natjecanjima. U posljednjih trideset godina Kinezi haraju stolnim tenisom. Poremetila ih je samo švedska anomalija Jan Owe Waldner. Kako je moguće da se nitko živ na svijetu ne može približiti azijskim stolnotenisačima? Netko će sad reći da je u pitanju kineska infrastruktura, ali ja ću tvrditi da je u pitanju genetika. Ne’š ti infrastrukture. Stolni tenis možeš igrati u kuhinji na stolu. Azijci imaju sjajne reflekse, što je sport brži, oni su bolji. Ne samo u stolnom tenisu, nego i u badmintonu. Što da s njima radimo? Odvojimo ih od bijelaca i crnaca?

SPORT PRIJE SVEGA TREBA BIT ZABAVA Možemo ovako cjepidlačiti dublje i dalje sve do pomrčine sunca. Ako mene pitate, Novak Đoković, Rafael Nadal, Roger Federer, Carlos Alcaraz, Pete Sampras i Andre Agassi trebaju igrati zasebnu kategoriju u tenisu. Njihova mentalna snaga je toliko jaka da imaju nepravednu prednost u odnosu na obične smrtnike. Ostat će hladnokrvni u najtežim momentima, najbolji će biti kada najviše treba, za razliku od Ivaniševića i Čilića koji će se u tie-bre -

aku odlučujućeg seta raspasti kao mobilni signal na Palagruži.

Svijet nije pravedan pa tako ni sportska natjecanja. Vjerojatno nikad nitko nije čuo za najboljeg nogometaša u povijesti. Bio je strašan talent, hibrid Messija, Maradone i Caniggie, to što je on radio po prašnjavim terenima predgrađa Buenos Airesa, ostaje za lokalno prepričavanje, ali ozljede i sitni kriminal zauvijek su ga spriječili u svjetskoj slavi. Ista stvar je i s najboljim vozačima. Povijest Formule 1 ih ne pamti, jer nisu imali dovoljno novca za skupocjene treninge.

Tako to ide, ne samo u sportu, nego i u umjetnosti i još koječemu. Netko uspije, netko ne. Jednima ide zbog genetike, drugome zbog očevih novaca, ali ne smijemo zaboraviti da je sport prvenstveno sjajna zabava. Tako ga treba doživljavati. Nema veze ako ste bijelac na 100 metara. Nikad nećete biti olimpijski pobjednik, ali možete napredovati, pobijediti sebe i pri tom se zabaviti, to je jedini cilj. Kao mali trenirao sam stolni tenis potpuno nesvjestan da unatoč svom trudu i radu nikad neću ući među najboljih milijardu na svijetu. Jebiga, genetika. Ali bez obzira na moje bjelačke jade, još uvijek volim ošamariti lopticu i čuti onaj zvuk kada klizne preko stola.

U posljednjih trideset godina Kinezi haraju stolnim tenisom. Poremetila ih je samo švedska anomalija Jan Owe Waldner. Kako je moguće da se nitko živ na svijetu ne može približiti azijskim stolnotenisačima? Netko će sad reći da je u pitanju kineska infrastruktura, ali ja ću tvrditi da je u pitanju genetika

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Piše Mario Klečak

Potpora aktivnom starenju

Kako bi riješila europske probleme s demografijom i demokracijom, naša bivša gradonačelnica, potpredsjednica Europske komisije, za vrijeme svog mandata osobno je prijavila odlazak na 148 službenih putovanja, za koja je potrošila nepunih 360 tisuća eura. Inače, živi na službenoj adresi u Bruxellesu, a plaća joj je skoro 28 tisuća eura, bez dnevnica i ostalih troškova.

Razloga za odlazak na važna službena putovanja je bilo različitih; od hodočašća u Mariju Bistricu s HDZ-ovom organizacijom Katarina Zrinski, do 60 važnih misija u Zagreb, a rodni Grad je svojom vizitom počastila 23 puta. Osim redovnih posjeta Sv. Vlahu i Ljetnim igrama, u izvještaju piše da je jedanput došla u službeni posjet županu, ali i gradonačelniku.

Njima dvojici su sigurno od neprocjenjive koristi bile njezine poduke o ‘’potpori aktivnom starenju, boljem usklađivanju poslovnog i obiteljskog života i izradi sveobuhvatne strategije EU za prava djeteta”. Pa neka svak izabere terapiju svojoj dijagnozi. Jer to je ono čime se gospođa potpredsjednica bavi. Poslom, koji su komentatori njezinih putnih naloga, nazvali tisućljetnim hrvatskim snom za hrvatske političke elite. Ostali, koji su se nekad rugali diktaturi proletarijata, neka se navikavaju. Ko magarac na batine. Bit će da smo i slične pameti.

Nakon što su svojevremeno zlonamjerno plasirali sumnju, kako je naš državni poglavar ovisnik o bijelom prahu, sad ga vladajući kritiziraju da je ovisnik o letenju helikopterom. Tako ministar obrane, zadnjih tjedana, uporno proziva vrhovnog zapovjednika da zloupotrebljava vojne brodove i helikoptere za svoja brojna putovanja i najavljuje kako će tome stat na kraj prijedlogom promjene zakona. Neobično smiren, naš predsjednik preko Facea tvrdi da on tako leti iz sigurnosnih razloga, baš kako što i Plenković policijskim gliserima krstari po otocima. I to je u redu. Malo ga doduše čudi što je ovom ministru trebalo devet mjeseci da objavi svoje nezadovoljstvo. Baš uoči početka predsjedničke kampanje, za koju je HDZ predstavio svog novog kandidata, koji u

svom drugom pokušaju juriša za osvajanje Pantovčaka. Reagirali su i otkrivači tople vode pa ministru spočitavaju da ni on sam baš nije skroman. Kažu, koristi policijski Audi A8, iako mu pripada auto niže kategorije - Audi A6. Ovaj ‘njegov’ je namijenjen, po vladinim uredbama, samo za predsjednika države, vlade i Sabora. Aha!

Ima još! Novi DP-ov ministar gospodarstva izdao je nalog da mu kupe plave bljeskalice za službeni automobil koji koristi. Iz policije su rekli, ako je to istina, učinjen je ozbiljan prekršaj, jer se takvo vozilo smatra tehnički - neispravnim.

Ministrovi protivnici iz odmetnutog dijela stranke kažu da se plavim svjetlom izbjegava prijavu za bilo kakav prometni prekršaj. Što je važno, kad važniji dužnosnici žure na janjetinu, koja se začas ohladi. Jedan njegov drug, još iz školskih dana u Bosni se prisjetio da je ministar ko mali jako volio policijske i vatrogasne autiće. A sad su mu eto glasači DP-a omogućili da ima veliki autić s bljeskalicama. Baš lijepo! U Splitu je svečano otvoren pješački nathodnik iznad Vukovarske ulice. Vijećnici gradskog kotara, koji su se zalagali za taj projekt nisu prisustvovali otvorenju. Iako je HDZ-ov predsjednik kotara uvjerenja da se kotari nikad ne bi trebali bavit svjetonazorskim temama, otkazo je dolazak svoje ekipe na otvorenje, jer gradske vlasti nisu zvali svećenika za blagoslov. Isto su mu ofabrikali i prilikom otvaranju knjižnice; nisu ispoštovali tradiciju dugu čak 30 godina. Neki Splićani drugačijih svjetonazora dolili su ulje na vatru primjedbom da ne samo što pop nije blagoslovio nathodnik, nego izvođači radova nisu ni krunicu ugradili u temelje. Time bi statika konstrukcije mogla bit znatno narušena. Malo su pretjerali; bezbožni gradonačelnik Splita je s cijelom ekipom, ničim neometan, opkoračio opasnu cestu.

A škole na području Splitsko-dalmatinske županije dobile su ovih dana dokument potpisan od svoga župana u kojemu se traži da nastave u školama počinju izvođenjem himne, kako bi se djeca učila domoljublju.

Županovi neistomišljenici nisu bili impresionirani njegovim poimanjem domoljublja u školi, nego su podsjetili javnost kako je on 2006., dok je bio gradonačelnik Splita, policiji prizno podmetanje požara u Solinu na setu američkih filmaša. Ali ne bez razloga. Tjeranjem filmaša vatrom, gradu nije tek izgubio milijun dolara, nego je spriječio snimanje vražjega filma Omen 666, Demiena sotone male, kojega je jedino oganj pakleni mogo spriječit da nam kvari mladost. Izgleda da su njegovi argumenti tužitelju bili dovoljni. Nikad nije bio kazneno gonjen za palež ili hospitaliziran za piromaniju. U našem gradu okovali mlade Bosance u lance. Policija ih sumnjiči da su u lapadskom stanu napali, silovali i pokrali inozemne prostitutke. Tim redoslijedom! Navodno su te poduzetnice preko oglasa javno ponudile svoje usluge, a ova tri pohotnika su, umjesto da prvo plate pa konzumiraju, pribjegli prijetnji nožem, silovali ih i pokrali. Neki neupućeni, a glede plaćene ljubavi neiskusni građani, po običaju se čude zakonu; ako prostitutki ne platiš, onda je to silovanje, ako platiš onda te globe što si sudionik u prostituciji? Je li to tako ide? Kako je to silovanje, kad preko oglasa seksualne usluge nude one, koje se time bave i zbog čega su i došle? Dobro, problem jes’ što su im ukrali četiri i po tisuće eura, ali to je i tako nelegalna zarada, što bi im ionako pravosuđe - oduzelo.  Iz nepouzdanih izvora se doznaje da se okrivljeni brane kako su prevareni lošom uslugom, u ime odštete za izgubljeno vrijeme one solde uzeli kao - odštetu za izgubljeno vrijeme. Ma, bi li ovo vragu palo na pamet?

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Maruška i Kate - rado na kavu zajedno svrate

Dube i Ksenija - poslije ovotjedne jake kiše temperatura zraka je pala i lakše se diše

Lara i Dubravka - nakon napornoga rada treba osvježenja i hlada

Vinicije, Pero, Tonći, Nikša i Denis - momci od akcije, kažu da i dubrovačke golubove treba liječiti i spasiti najhitnije

Ana, Leonardo, Emerson i Mateo - obitelj je pošla na slatki zalogaj krajem dana

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Ana, Rafael i Vanesa Elena - kad je prava ekipa okupljena, ne brinu ni crveni alarmi za vruća vemena

Vinko i Mi Aleksandra - Le Petit Festival du Theatre u Dubrovniku je uspio 20., a Le Petit Festival - Hanko 10. rođendan proslaviti, program za sezonu 2025. treba osmisliti

Mara, Zorica, Pagu, Tere i Iliana - susjedama iz Zlatnog Potoka dobrosusjedstvo vrijedi više od svih para

i

Zlatko

Robi - pravim prijateljima razgovor uvijek teče glatko

Ahmet i Vito - dragi unučić je svom voljenom nonu iz Zagreba u Dubrovnik pohit’o

NAŠ STARI ZNANAC

Ivo Batričević

‘FLAMENCO’

Pojavljivao se u serijama i filmovima, na kraju se prevrnuo i potonuo kao napušteni brod

Krajem 90-ih uplovljavao je i u Dubrovnik, a bio je brod Festival Cruisesa

Norwegian Caribbean Line je sredinom 1970. odustao od svoje narudžbe novogradnje broj 290, broda već nazvanog SEAWARD blizanca ranije izgrađenog SOUTHWARDA kada je brodogradilište Cantieri navale di Riva Trigoso jednostrano povećalo već ranije ugovorenu cijenu njegove izgradnje. Trup broda je početkom 1971. prodan britanskom brodaru P&O (Peninsular and Oriental Steam Navigation Company) pa je konačno dovršeni brod zaplovio u jesen 1972. pod imenom SPIRIT OF LONDON. Nakon dvije godine, kada je P&O kupio brodarsku kompaniju Princess Cruises, brod je proslijeđen u njegovu flotu u kojoj od 1974. plovi kao SUN PRINCESS. Bio je to brod od 17042 bruto tona, dug 163 metra koji je na svojih sedam putničkih paluba mogao prihvatiti 700 putni -

ka i 300 članova posade. Četiri deset cilindarska FIAT diesel stroja ukupne snage 13500 kW omogućavala su mu preko dvije propele brzinu od 21 čvora.

KAKO JE POSTAO FLAMENCO

Pod imenima SPIRIT OF LONDON i SUN PRINCESS je plovio ljeti u vodama oko Aljaske, a zimi u Meksiku i po Karibima. U rujnu 1988. brod je prodan Premier Cruise Lineu u čijoj floti od sljedeće sezone nakon kompletne rekonstrukcije u njemačkom Lloyd Werftu plovi pod novim imenom STARSHIP MAJESTIC. Iz američkog Port Canaverala sljedećih pet godina krstari na kratkim kružnim putovanjima prema Karibima. Brodar CTC je u ožujku 1995. unajmio ovaj brod kojemu mijenja ime u SOUTHERN CROSS i za-

Napušten više od godinu dana i usidren u luci Laem Chanang u Tajlandu, prevrnuo se na bok i potonuo u plićak 27. veljače 2016.. Pokušali su ga ispraviti i ponovo vratiti u plutajući položaj, ali bezuspješno te su ga odlučili izrezati na mjestu potonuća

Piše

foto PRIVATNI ARHIV

Zanimljivost je što je brod sudjelovao u snimanju TV serija i filmova te se nakratko pojavljivao u serijama: Starsky & Hutch iz 1975., “Terror on the Docks”, “Columbo”(detektiv Peter Falk) iz 1975., “Troubled Waters” i u jednoj epizodi “The Love Boat” te u filmu “Herbie Goes Bananas” iz 1980. godine

pošljava ga za krstarenja s polaskom iz britanske luke Tilbury. Najesen plovi u Australiji, ali kako tamo nije bilo dovoljno posla već je sljedeće sezone ponovo vraćen u Veliku Britaniju. Ni ovdje poslovi nisu išli baš najbolje, pa je brod koncem 1996. još jednom prodan, ovaj put za 25 milijuna američkih dolara grčkom Festival Cruisesu. U veljači sljedeće godine dobio je i novo ime FLAMENCO.

Godinu dana ne plovi, a kada je u Pireju preko zime kompletno rekonstruiran, pridružio se od proljeća 1998. floti Festivala u kojoj su tada plovili još i brodovi BOLERO i THE AZUR. Pokušaj da se FLAMENCO prvo uposli na Karibima, a potom u Sjevernoj Europi nije dao rezultata pa je brod od 1999. preseljen u Sredozemlje. Tu je konačno došla do izražaja sva njegova ljepota i udobnost.

U to vrijeme uplovljava i u Dubrovnik, ali ne toliko često kao druga dva Festivalova broda, jer mu je polazna luka bila Genova pa je plovio uglavnom zapadnim Sredozemljem. Zato su druga dva broda veoma često doticala naš Grad, a zanimljivo je napomenuti da je BOLERO bio drugi strani kruzer, poslije LA PALME, koji je nakon Domovinskog rata uplovio u grušku luku.

TRAGIČAN KRAJ

Kada je početkom 2004. Festival Cruises oti-

šao u stečaj, njegovi su brodovi na dražbama ubrzo rasprodani, pa je i FLAMENCO ponovo dobio nove vlasnike. Bio je to brodar Cruise Elysia za kojeg u najmu španjolskog Globalia Toursa plovi s polascima iz Barcelone pod novim imenom NEW FLAMENCO. Nažalost, ni ovdje se posao nije uspješno razvijao, pa je 2008. prodan kompaniji Club Cruise te ponovo mijenja ume u FLAMENCO I. Godine 2010. prebačen je u Novu Kaledoniju i Singapur gdje kao

OCEAN DREAM pod novim vlasnikom Renfeng Ocean Deluxe Cruises neko vrijeme plovi na kružnim putovanjima između Kine i Vijetnama te još dva puta mijenja vlasnika 2013. i 2014.. Napušten više od godinu dana i usidren u luci

Laem Chanang u Tajlandu, prevrnuo se na bok i potonuo u plićak 27. veljače 2016.. Pokušali su ga ispraviti i ponovo vratiti u plutajući položaj, ali bezuspješno te su ga odlučili izrezati na mjestu potonuća. Do kraja 2017. su izrezali sve ono što je od broda virilo izvan površine mora, a do kraja 2019. su izrezali i uklonili sve dijelove broda koji su bili pod morem. Zanimljivost je što je brod sudjelovao u snimanju TV serija i filmova te se nakratko pojavljivao u serijama: Starsky & Hutch iz 1975., “Terror on the Docks”, “Columbo”(detektiv Peter Falk) iz 1975., “Troubled Waters” i u jednoj epizodi “The Love Boat” te u filmu “Herbie Goes Bananas” iz 1980. godine.

PRVI DAN ŠKOLE

Sretno prvašići!

GORAN

U ponedjeljak je započela nova školska godina, a u školske klupe na dubrovačkom području je sjelo preko 400 učenika prvih razreda. Dubrovački dnevnik svim ‘prvašićima’, ali i ostalim učenicima želi sretnu i uspješnu školsku godinu, kao i njihovim roditeljima, nastavnicima i svima koji će odigrati važnu ulogu u možda i najljepšem periodu njihovog života

FOTO:

MRATINOVIĆ, IVONA BUTJER MRATINOVIĆ, OŠ IVANA GUNDULIĆA

idemo, pituri!

stigla potvrda : I ove sezone STK Libertas nastupa među elitom, u Ligi prvaka!

Prošle sezone premijera, a ove godine napad na prolaz

dalje. Dubrovački stolnoteniski velikan priprema se za

Ligu prvaka, ali i obranu domaćeg Prvenstva i Kupa

Piše Rafael Barkiđija foto Foto: Rafael Barkiđija

Stolnotenisači Libertas Marinkolora prošle su sezone došli do četvrtog uzastopnog i petog ukupno naslova prvaka Hrvatske. Uz to, trojac Miho Simović, Filip Čipin i Tomislav Japec, osvojio je i Kup Hrvatske. No, nije domaća dupla kruna jedina stvar kojom su se mogli pohvaliti prošle sezone. Naime, prvi put u povijesti nastupili su među europskom elitom, u stolnoteniskoj Ligi prvaka. Uz to su stigle i još dvije „prve stvari”. Upisali su prvu pobjedu u Ligi prvaka, a i sami su bili domaćini skupine tog natjecanja, u Gospinom polju.

Skupina A tako se odigrala se u Gospinom polju u rujnu 2023. godine. Pituri su tada ugostili još tri kluba: mađarski PTC PEAC Kalo-Meh, austrijski Solex-Consult Wiener Neustadt i poljski Cukier Gwiazda Bydgoszcz. Do pobjede su uspjeli doći

Miho Simović, Tomislav Japec i Filip Čipin

protiv mađarskog kluba, dok su u preostala dva meča pružili itekakav otpor. Natjecanje su nastavili u Europskom kupu, u kojem su nastupali nekoliko prethodnih sezona. Najveći rezultat kluba u Europi je četvrtfinale tog natjecanja.

OVE GODINE DVA HRVATSKA KLUBA, POZNAT I SUSTAV NATJECANJA

-Dubrovački Libertas Marinkolor i varaždinski Starr našli su se među 24 najbolja kluba Europe. Osam najboljih klubova bit će slobodno u prvom krugu natjecanja, dok će ostali u razigravanje za prolazak u daljnje natjecanje, među kojima će biti i hrvatski predstavnici. Sustav je takav da će se prvi krug LP igrati turnirski, četiri skupine s po četiri momčadi, a iz svake skupine dalje će proći po dvije najbolje momčadi i pridružiti se osam nositelja.

Trećeplasirane i četvrtoplasirane momčadi iz svake skupine nastavljaju natjecanje u Europskom kupu – stoji na stranicama Hrvatskog stolnoteniskog saveza.

Turnir prvog kruga Lige prvaka igra se od 15. do 17. studenoga, domaćin je poljski Global Pharma Orlicz 1924 Suchedniów, a ždrijeb skupina bit će poznat 18. rujna. Od ostalih naših predstavnika u Ligi prvaka, Andrej Gaćina će igrati za češki Ostrov, Frane Kojić i Ivor Ban za austrijski Wiener Neustadt, a kod žena Ivana Malobabić i Andrea Pavlović za austrijski Linz.

STIGAO RASPORED I ZA NOVU SEZONU SUPERLIGE

Cilj Pitura u Ligi prvaka je napraviti iskorak, pokušati doći do prolaska skupine. No, cijelo to vrijeme, glavni cilj ostaje napad na dva domaća naslova, odnosno, obrana istih. Superliga će ove godine brojati 12 klubova, a osim Libertasa, tu su još STK Zagreb, GSTK Zagreb, Starr, Donat, Požega, Split, Pula, Vodovod, Marathon, Velika Gorica i Rakuni.

Početak natjecanja je 21. rujna. Pituri u prvom meču gostuju u Splitu. Nakon toga, slijede još četiri gostujuća ogleda, 5. i 6. listopada te 26. i 27. listopada. Redom protiv Marathona, Velike Gorice, Požege i Osijeka. Prvi domaći meč na rasporedu je 2. studenog, kada stižu zagrebački Rakuni, a dan nakon još jedan zagrebački klub – GSTK Zagreb. Bit će to derbi koji je prošle sezone odlučivao pitanje pobjednika domaćeg Prvenstva.

bravo, mladići!

Dubrovnik još jednom dočekao

zlatne vaterpoliste: „Sad su se tek zaljubili u vaterpolo”

Dočekani su u veljači ispred svetog Vlaha svjetski prvaci, a potom i olimpijski

viceprvaci, u kolovozu. No, nisu to bila jedina dva dočeka posvećena

vaterpolskim uspjesima ove godine. Zapljeskalo se zlatnim juniorima ispred kolijevke vaterpola, gruškog bazena

Piše Rafael Barkiđija fotoAniko Kovacs/European Aquatics

Hrvatska vaterpolska reprezentacija do 19 godina uspjela je u bugarskom Burgasu napraviti ono što joj do sada nedostajalo, a to je zadnji skalin na europskim smotrama. Pod vodstvom izbornika Zorana Bajića i pomoćnika Igora Računice, uspjeli su postati prvaci Europe. Kako ni u seniorskom uzrastu ne može bez Dubrovčana, tako je i u juniorskom. Naime, Jugaši Vlaho Pavlić, Ivuša Burđelez, Mauro Prkoča, Ante Jerković i Maro Šušić, dio su zlatne juniorske reprezentacije. Medalju je, naravno, donio i jedan od Jugovih trenera – Igor Računica.

Mladi vaterpolisti odigrali su fenomenalan turnir, ali ističu se tu dvije utakmice. Prvo, polufinalna pobjeda protiv Španjolske, 14:12. A onda i finale protiv Crne Gore, u kojem su imali tri komada viška u prvom poluvremenu, da bi Crnogorci u zadnjoj četvrtini prešli u vodstvo. Ipak, Hrvatska do kraja zabija za konačnih 7:7 i lutriju peteraca. I u izjednačujućem napadu i raspucavanju peteraca, akteri su bili Dubrovčani.

-Pričamo već nekoliko godina o tom četvrtfinalu, i sada kada smo ga prošli, nismo ni bili svjesni da se borimo za medalju - rekao je Ivuša Burđelez, pa se osvrnuo i na finale s Crnom Gorom. Upravo on je zabio izjednačujući gol za 7:7, za peterce, u kojima je također bio mirne ruke, kao i Vlaho Pavlić.

- Mi smo se pripremili za njih, ali oni su igrali nešto netipično za njih, igrali su nešto novo.

Kasnije, kada smo to skontali, došli smo do nekog pozitivnog rezultata. Dobro smo postavili igrača više na time outu, ja sam ostao sam, ja sam našao tu rupu, i zabio za izjednačenje. U petercima je bilo tko može, a svi smo mogli, svi smo bili spremni. I Čubranić je bio sjajan na golu, pročitao je svih redom - nadodaje Burđelez.

-Ima sreće, ima ponosa. Umor je tu, turnir je bio dug, svaki dan utakmice. Imali smo i tu osminu finala, gdje smo možda planirali odmor. Prije početka smo krenuli na to četvrtfinale, gdje svaki put zapnemo. Kad smo došli u polufinale, rekli smo: to je to, utakmicu po utakmicu. I evo ga, zlato je tu” - istaknuo je Mauro Prkoča.

RAČUNICA O JASNOJ RAČUNICI: „SADA SU SE ZALJUBILI U VATERPOLO, A SADA TREBA POČETI RADITI VATERPOLO”

Iako je riječ o juniorskom uzrastu, od Jugo-

Igor Računica, Mauro Prkoča,Maro Šušić, Vlaho Pavlić, Ante Jerković i Ivuša Burđelez

vog zlatnog kvinteta se puno očekuje i u seniorskom uzrastu. Pogotovo ako u obzir uzmemo ovu sezonu, u kojoj je Jug ostao bez nekoliko igrača. Klub se odlučio na potpuno povjerenje igračima koji su ostali, uz veliku pomoć mladih igrača, kako to biva i svake sezone. Već krajem rujna i početkom listopada, počinje borba i za prva dva ovosezonska trofeja, dva Superkupa. Jedan hrvatski, drugi europski.

-Mislim da su ti momci pokazali jednu stabilnost, prije svega psihičku. Vidjeli smo u finalu kako nisu tonuli. S pravom se očekuje od njih. Oni moraju biti svjesni, i svjesni su da je seniorski vaterpolo još jedan veći skalin od juniorskog. Mislim da se očekuje puno, mislim da puno mogu dati. Nisu još dosegli svoje vrhunce, na njima je da zapnu. Sada su se zaljubili u vaterpolo, a sada treba početi raditi vaterpolo” - istaknuo je Igor Računica, pomoćnik trenera Vjekoslava Kobešćaka i U19 reprezentacije.

ZAVRŠENO ROČIŠTE

Klevisa Ymeri izjavila da se osjeća krivom , ali ne na način kako je tereti optužnica, odvjetnik ponovno zatražio puštanje iz istražnog zatvora

Sudac se nije suglasio sa zahtjevom za privremeno puštanje na slobodu, o čemu će odlučiti na novom ročištu

“Osjećam se krivom, ali ne na način kako je to navedeno i kako me tereti optužnica! Odgovarat ću na sva postavljena pitanja, ali na kraju dokaznog postupka!”

Izjavila je to na početku sudskog kaznenog postupka optužena albanska državljanka Klevisa Ymeri (28), inače nezaposlena ugostiteljska radnica iz Skadra. Optužnica ODO Dubrovnik koju zastupa zamjenica dubrovačkog općinskog državnog odvjetnika Katarina Šoša tereti je da je iz nehaja izazvala tešku prometnu nesreću sa smrtnim ishodom. Ta se prometna nesreća dogodila u noći 10. travnja ove godine na predjelu Ratac državne ceste D-8 oko 20,30 sati. U sudaru su život izgubili sestra i brat Katarina (18) i Stjepan Đerek (20) iz Gradca kod Ploča. Na početku dokaznog postupka iskaz je dao sudski vještak za promet Pero Todorović iz Zagreba. U svom je vještačkom nalazu naveo kako je brzina kretanja vozila optuženice u trenutku sudara, dok se kretala od zapada ka istoku, bila 90 km/h, da je tad bila u fazi pretjecanja i dijelom na svojoj lijevoj traci, te da je svojim BMW-om udarila bočno u VW golf brata i sestre Đerek. Udarac bočno dogodio se uslijed zanošenja Golfa, do čega je došlo zbog kočenja koje je poduzeo vozač Golfa.

-Vozač Golfa mogao je noću, na neosvijetljenoj cesti, temeljem pomicanja farova vozila koje mu ide ususret, vidjeti vozilo okrivljene tek na udaljenosti od 180 metara, što je samo 3,89 sekundi prije nego je došlo nesreće - ustvrdio je vještak Todorović koji je pri svom vještvu, za kojeg je koristio isključivo materijalne tragove iz očevida, ostao i nakon što je pročitan iskaz svjedoka Marka Topića (38). Riječ je o pomorcu iz Solina koji je vozio Renault splitskih registracijskih oznaka u istom smjeru i ispred vozila optužene Ymeri i koji je u međuvremenu 11. kolovoza ove godine tragično preminuo od posljedica nesretnog slučaja na Jadrolinijinom trajektu “Lastovo”. -Oštećenik je intenzivno kočio, ali bez obzira na brzi-

nu, to nije moglo spriječiti nesreću - rekao je vještak Todorović koji je, potom, sucu Vlahu Boškoviću odgovorio i na pitanja o tzv. automobilskoj crnoj kutiji te kazao koje sve podatke bilježi taj uređaj, ako je ugrađen u vozilo. Rekao je kako u spisu nije dobio broj šasije vozila okrivljenice te da se temeljem tog broja od proizvođača može doznati je li u automobil ugrađena “crna kutija”. Time je završen istražni postupak nakon čega je branitelj optuženice, dubrovački odvjetnik Dragan Pištalo temeljem odredbi Konvencije o ljudskim pravima te Ustava RH, zatražio da se njegova klijentica pusti iz istražnog zatvora na slobodu, a uz obvezu uplate jamčevine od 70 tisuća eura te oduzimanje putovnice, dnevno javljanje policiji i zabranu napuštanja teritorija Hrvatske. Također, predložio je da se na okolnosti dinamike vožnje sasluša i suvozač iz Mercedesa albanskih registracija. Inače, to je vozilo kojim se optuženica utrkivala, nakon čega je sudac prihvatio prijedlog novog svjedoka koji će se saslušati na novom ročištu koje je zakazano za 1. listopada u 9 sati, a odvjetnik Pištalo je preuzeo obvezu osigurati njegov dolazak. No, sudac se nije suglasio sa zahtjevom za privremeno puštanje na slobodu, o čemu će odlučiti na novom ročištu.

Optužnica ODO Dubrovnik koje zastupa zamjenica dubrovačkog općinskog državnog odvjetnika Katarina Šoša tereti je da je iz nehaja izazvala tešku prometnu nesreću sa smrtnim ishodom. Ta se prometna nesreća dogodila u noći 10. travnja ove godine na predjelu Ratac državne ceste D-8 oko 20,30 sati. U sudaru su život izgubili sestra i brat Katarina (18) i Stjepan Đerek (20) iz Gradca kod Ploča

Piše Ahmet Kalajdžić foto AHMET KALAJDŽIĆ

OTKRIVENA PLOČA S NOVIM NAZIVOM

Most na Bistrini nosi ime po hrvatskim braniteljima

Time je odana počast svim braniteljima hrvatskoga juga, a posebno onima

koji su na tom prostoru, izvršavajući ratne zadaće, dali svoj život, na čelu s

Goranom Kliškićem koji je poginuo u pokušaju spašavanja svoga suborca

Na inicijativu veterana 4. gardijske brigade, koja je bila općeprihvaćena, Hrvatske ceste promijenile su naziv mosta Bistrina u Most hrvatskih branitelja.

Time je odana počast svim braniteljima hrvatskoga juga, a posebno onima koji su na tom prostoru, izvršavajući ratne zadaće, dali svoj život, na čelu s Goranom Kliškićem koji je poginuo u pokušaju spašavanja svoga suborca. Na prigodnoj sve-

čanosti upaljene su svijeće na spomeniku, svećenik je predvodio molitvu, a potom je otkrivena ploča s novim nazivom mosta.

Uz obitelji poginulih branitelja, svečanosti su nazočili i župan Nikola Dobroslavić s potpredsjednikom Županijske skupštine Nikšom Sentićem i vijećnikom Antom Damićem, načelnici Vedran Antunica i Nikola Knežić te predstavnici braniteljskih udruga.

Uz obitelji poginulih branitelja, svečanosti su nazočili i župan Nikola Dobroslavić s potpredsjednikom Županijske skupštine Nikšom Sentićem i vijećnikom Antom Damićem, načelnici Vedran Antunica i Nikola Knežić te predstavnici braniteljskih udruga

SVAKI TJEDAN

zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

ŠINJORINA ĆUNKA

Šinjorina Ćunka kasnije šinjora

Pet šest ljubavnika tri četiri muža

U dokumentarcu međunožje pruža

Na uvid svakomu bila je to fora

Piva kao tica srid pojā i gorā

Svud oko nje pljesak a zatim kaljuža

Kada ocvala je osušena ruža

Šminkon se prikrila svaka njena bora

Ima čak i dite ali ga i nema

Malo još je ne zna što mu se sve sprema

Konteso nikomu ni za što ne sudi

Razborita si i razborita budi

Đava vragu i njon kada pamet ote

Žrtva je svojega glasa i lipote

13/4/22

U KOČANA NA GUMNU TRI KNJIGE

I ove godine, u rujnu, 21. u 19 sati (subota), u Đurinićima, nastavlja se tradicionalno predstavljanje novih Knjiga Stijepa Mijovića Kočana u organizaciji Agroturizma Konavle. Između lanjskoga i ovogodišnjeg predstavljanja U Kočana na gumnu, tiskane su čak tri njegove nove knjige: 101 ZVONIN, soneti, Matica hrvatska, Zagreb, NIKOMU

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

Pametan čovjek tri puta razmisli prije nego – ništa ne kaže.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

U spomen na pok. dragog susjeda Iva Dabelića, umjesto cvijeća 82 € prilažu stanari Sustjepanske 5.;

U spomen na pok. susjeda, gospodina Nikolu Musladina, 50 € prilaže Ivan Gabrić; Umjesto vijenca, mojoj prijateljici Jerki Ivaniš, 30€ prilaže Franica Tutman;

U spomen na pok. majku kolegice Irene Jelić, 155 € prilažu djelatnici rodilišta O.B. Dubrovnik; Umjesto cvijeća za dragu tetku Nenu Šoletić, 50 € prilažu Dina Jakovljević i Stijepo Musladin s obitelji; U spomen na Nenu Šoletić, 50 € prilaže obitelj Marije Njirić;

U spomen dragom rođaku Ivici Devčiću, umjesto vijenca 50 € prilaže rođak Anđelo Čikato s obitelji; U spomen na pok. Milana Mršu, 140 € prilažu maturanti Ekonomske škole gen. 1974.;

Pizzeria Papillon donacija u humanitarne svrhe 75 € Maja Sršen donacija 13,27€;

NIJE LAKO, Knjiga druga, basne satire, Karner, Rijeka i ANTEJ PJEVA NA SVOJOJ ZEMLJI, Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, Donja Lastva, Kočanovi rani radovi u izboru akademika Dukljanske akademije Miraša Martinovića koji će i predstaviti svoj izbor. Uz autora, kratke odlomke pročitat će Mirjana Mijović Kočan, također

književnica, ponaosob aforističarka. To sve neće trajati dulje od sata, nakon čega će naš poznati pjevač Toto Rilović pjevati Kočanove i druge stihove. Slijedi tratamenat i druženje. Očekuje se i ove godine prisustvo gospođe Lončarević, konzulice Republike Hrvatske u Kotoru te gospodina Dekovića, predsjednika HNV CG. (sim)

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

AUTOR: SLAVKO BOVAN PJESMA KANTAUTORA NA SLICI

S K A N D I N A V K A

KOJI SE ČESTO PARNIČI

KREDA TREPTAJ

FIZIČARA TESLE

PADNI BOR ALKOKOLNO

ENERGIJA

UREĐAJA ZA PALJENJE MOTORA, PRIGUŠNIK KRAJ U JORDANU (anagram: MEDO) NATRIJ KANTAUTOR NA SLICI

KULTURNOPOLITIČKI POKRET ARDUIN OD MILJA, ARDO

VRSTA REČENICE SOL DUŠIČNE KISELINE ODABIRANJE OTOK U RIJECI

DIO TIJELA IZMEĐU GLAVE I TRUPA BILO KAKO ŠARENA PAPIGA

KOD DUBROVNIKA NOVO MESTO VRSTA LIKOVNOG UMJETNIKA

IMITACIJA

RODBINA GRANA MEDICINE (GOVORNE MANE)

LUKA U JORDANU,

AMPER

ZVIJER IZ PORODICE MAČAKA LITRA DUBROVNIK NJEGOVA PJESMA

NJE (teh.) VELIKA SARAJEVSKA

upitna rečenica, salitra, odabir, vrat, ikako, rod, AN, Rašid, Mlini, kipar, Jan, oci, očajanja, magaza, mar, ojak, srok, puma, l, DU, ES, B, Unis, Dida, čoja, ići, jt, i, umlaut, Oto, Tomislav Raukar, Emina, Golubica, vona, Huni, oči, O, Ermin, cigaja, lim, Branimirac.

AUTO / MOTO

Prodajem Kia Suma 1,5/65KW, benzinac. Prešao 99 000 km, registriran do 07/2025. Mob: 098/ 716 346

Prodajem dijelove za Mazdu 323. Mob: 098/923 1116

OPEL MERIVA 1.4 turbo, 88 kW, benzin, 2013. god., prešao 130000 km, ima klimu, registriran do veljače 2025., nove gume, u odličnom stanju. Cijena 7000 EUR. Mob: 098/757 883

PLOVILA

Prodaje se plastična barka Pasara Adria 330P. Dužina 3,30 m, širina 1,35m. Plastika Labin 1988. Mob: 098/923 1649

Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033

Prodajem brodić Sirius, spreman za renovaciju, cijena 3500 EUR. Mob: 098/ 172 5318

Prodajem preklopne duple skale za barku od rosfraja od 7-12 m. Mob: 098/923 1116

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem trosoban stan u Lapadu, 78 m2, s 2 balkona od 15.10. do 1.5. Cijena 700 EUR. Mob. 091 1243 965

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnomza odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno ze-

mljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnomza odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000 m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mogućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946

Prodajem kuću u Rožatu, 119 kvadrata s pomoćnim objektom od 11 kvadrata. Cijena 195 000 eura. Kontakt: 099 642 8623

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/ m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat - Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850820 od 19-20 h.

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476 Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA

RAZNO

Valjak za peglanje BOSCH 85 CM...Očuvan, cijena 350 € 099 377 2297

Prodaje se veliki plinski roštilj (prostor za pečenje: dužina 118 cm, širina 58 cm), pokretni s četiri regulatora za plin. Može se koristiti u ugostiteljstvu ili za roštilj u vrtu. Mob: 098/ 285

502

Prodaje se mašina za cijepanje drva, 27 tona pritisak. Može cijepati u dva položaja, vodoravno i okomito. Mob: 098/ 285 502

Prodajem kapulu za saditi (glavurak), cijena po kg 15 EURa. Mob: 098/ 180 5965 Prodajem palmu za kućne terace ili vrtove. Mob: 099/ 793 5097

Prodajem valjak za peglanje BOSCH 85 cm, očuvan. Cijena 350 EUR. Mob: 099/377 2297

Prodajem dva automatska pojasa za spašavanje po cijeni jednoga. Mob: 091/ 356 9711

bi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.

Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 9.9. do 15.9.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 16. 9. do 22.9.

preminuli

ANE KRALJEVIĆ (1940)

KATARINA BEŠKER (1936)

NEDJELJKA ŠOLETIĆ (1933)

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem valjak za peglanje BOSCH 85 cm, očuvan. Cijena 350 EUR. Mob: 099/377 2297

USLUGE RAZNO

U potrazi smo za ženskom osobom za povremeno čuvanje dječaka od 22 mjeseca, u Lapadu. Može se raditi o nekome u mirovini, kome bi odgovarala dodatna aktivnost, ili o mladoj osobi. Telefon: +385 98 5852 51

Vršimo sve usluge kom-

NEVENKO BILOBRK (1928)

PAVICA BUTIJER (1955)

IVICA CVJETKOVIĆ (1970)

STJEPAN VIDOJEVIĆ (1953)

LJUBICA MERČEP (1930)

MARIJA TOMAS (1930)

MILAN MRŠA (1955)

MATO BOGOJE (1935)

Don FRANJO-MILJENKO

MARKIĆ (1941)

SONJA MARKOVIĆ (1929)

NIKO RAŠE (1966)

AKCIJA UDRUGE ‘TATA JE TATA’

’U svega četiri dana smo napravili čudo , sad je vrijeme za još jednu pomoć

Općoj bolnici!’

Udruga Tata je tata pokrenula je akciju prikupljanja sredstava za kupnju medicinskih uređaja za Opću bolnicu Dubrovnik. Kako su izvijestili, u svega četiri dana je zahvaljujući ljudima velikog srca i njihovim donacijama prikupljeno 50 tisuća eura za kupnju mini lasera kojeg će uskoro i naručiti. Potom su započeli s prikupljanjem sredstava za endoskopski ure-

đaj, a cilj je prikupiti 75 tisuća eura. „Zahvaljujući svima vama napravljeno je doslovno čudo u samo četiri dana, a da bi se naša čarolija u potpunosti ostvarila, trebamo dodatni impuls, dodatnu vašu podršku, dodatnu humanost. Podržite nas, podijelite, uplatite, za naš Grad, za sve nas. ‘Za nas i naše voljene’ smo nazvali ovu našu najveću akciju. Iznesimo je sku-

pa do kraja, vjerujemo da zaista možemo, jer smo već bezbroj puta pokazali da smo Grad najvećeg srca, da ovaj naš Grad, Grad gospara nije zaspao svoju humanost. Nošeni optimizmom, porukama podrške i vašim nevjerojatnim odazivom idemo dalje, idemo do kraja“, objavio je na društvenim mrežama član udruge Ivica Hajdić koji je podijelio QR kod putem kojeg je moguće donirati.