Dubrovacki dnevnik br. 209

Petak, 6. rujna

godina V. / broj 209 / 2024. / issn 2718-3742

Petkom i svetkom atento

dubrovackidnevnik.net.hr

REAKCIJE NA POREZ NA NEKRETNINE:

VLASNIKE PRAZNIH STANOVA TREBA POTAKNUTI

stranica 4

Prethodni predsjednici zanemarivali su teren stranica 8

Oni spašavaju turiste koji u šlapama ‘osvajaju’ Svetog Iliju! stranica 14

Posjetili smo Lušticu u Crnoj Gori, potpuno novi grad s hotelima i marinom stranica 24

Već sljedećeg tjedna Jug u Gružu igra četiri utakmice stranica 32

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Mario Babarović

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

I Mato se dao navući!

Piše Vjera Šuman

foto: Branis Mag/YouTube/Screenshot

Eto nas opet uporno u ‘45. i/ili ‘91.. Svi se bave koncertom Bijelog dugmeta u Splitu i predstavom kojom su, nakon toliko godina, opet u centru pažnje. Teme koje uporno okupiraju pažnju, kako bi se Hrvate odmaklo od stvarnih i pravih bremenitih životnih tema. Radi li se o preživljavanju ili novoj poreznoj politici, posve svejedno. Jednako kao što nam statistika stalno izbacuje strašan rast prosječnih plaća. Tko vam je kriv što u prosjeku, s obzirom na one s golemim plaćama, imate gotovo 1400, dok u stvarnosti imate ispod 1000 eura. Nego, udri brigu na veselje i raspravljajmo o zastavama i petokrakama nekadašnje države, bivše nam Juge, i s druge strane vičimo ‘Za dom spremni’, jer to je tema svih tema u Hrvata!

Nastranu to što je ‘Otac Domovine’ Tuđman nosio tu vražju petokraku i osnivao NK Partizan. Francek se uzima u usta samo kad je politici potrebno. Jer bitni su samo i jedino oni. Političke ‘svete krave’ u Hr-

vata. A narod nek se zabavlja svojim mržnjama, ljutnjama na ovu ili onu činjenicu iz prošlosti ili svog sadašnjeg života. Dao se i Mato navući u raspravu s poznatim ‘zajebantom’, književnikom, scenaristom i novinarom, na tu temu. Zaboga, ima li Mato nekog tko ga savjetuje?

Sdruge strane, ministar Primorac trebao je imati javno predstavljanje i projekcije novog poreza na nekretnine, koji je izazvao dosta galame u javnosti. Pa je na pitanje zašto nema prezentacije rekao kako još čeka neka mišljenja (čitaj: mišljenje premijera), pa će onda, je li, iznijeti sve detalje. Na izričit upit novinara je li moguće da na kraju ne bude te nove porezne politike odnosno poreza na nekretnine, slegnuo je ramenima i rekao kako je sve moguće. Malo mi je bilo neugodno jer me takvim strahom od velikog vođe podsjetio na neke, Bože mi ‘prosti, srpske ministre. Iako naravno, ne kažem da je naš premijer, je li, autokrat. Taman posla.

Inače, porez na nekretnine ima, u ovom ili onom obliku, cijela Europa i većina država na svijetu, osim onih koje podržavaju sustav pranja novca i oaze za bogate, ma kako stekli imovinu. Naravno da nije i ne može porez na staru naslijeđenu kuću u nekoj, da ‘prostite, ‘vukojebini’ biti isti kao na kuće u Gradu ili u Zagrebu. Ako se plaća porez na imovinu zarađenu radom, na štednju ili dobit na dionicama ili ulaganjima, sasvim je normalno da se plaća i na imovinu koja je u nekretnini. Sviđalo nam se ili ne. Oporba, čitaj SDP, koja se sad kao buni, a htjela je to isto na Linićev prijedlog, dok je HDZ bio odlučno protiv, konačno bi trebala početi razmišljati kako na najbolji mogući način urediti državu u kojoj živimo. Pošteno posloženu i uređenu za sve, a ne samo za neke. Grehota je koliko je nekretnina na jugu, uz samo more, bez krova i porušeno, bilo od JNA u Domovinskom ratu, bilo od starosti i nebrige. Često i

zbog činjenice da je na kamenu štalu od 30 kvadrata uknjiženo po desetak vlasnika-nasljednika. Jedan od načina dovođenja stvari u normalno stanje je i porez na nekretnine. Uz rješavanje katastra i čišćenje nebuloza. Neće samo porez riješiti takve dubioze, ali možda pokrene neke promjene.

Na Zokija je oštro krenuo i ministar obrane, koji je dosad nastojao, kako-tako, korektno komunicirati s njim. Pa je iznio podatke koji su klasificirani i tajni jer se radi o najvišem stupnju štićene osobe. Pa je onda Ured predsjednika predočio sve podatke o korištenju helikoptera, brodova i čega već pa ispada kako je Anušić za sto posto uvećao ta i takva korištenja vojnih resursa pa tako i cijenu stostruko povećao. Ni Banožić se ne bi postidio. Nikad ni jedna država na svijetu ne izlazi s podacima koji su tajni i odnose se na štićene osobe najvišeg ranga. Pa čak ni kad im predstoje predsjednički izbori.

Ne zato što u drugim državama obožavaju svoje predsjednike i/ili premijere, nego zato što se radi o dokumentima najviše tajnosti zbog sigurnosti zemlje. Dosad nisu nikad javno iznošeni podaci koliko i kada se Francek vozio i koliko je trošio na osobni predsjednički avion ili na vožnju helikopterom. Nismo javno čitali ni o kretanjima i korištenju tih resursa ni za predsjednika Mesića, jednako kao što nitko nije raspravljao o Kolindinim helikopterskim letovima. Ali po svemu sudeći, odnosom i iznošenjem podataka o kretanju najviše štićenih osoba u državi, bez obzira, sviđale nam se i ne, pokazujemo koliko su nam sve institucije devastirane i samo i isključivo u službi jednog vođe i jedne stranke. Dečki dragi, ovo se ni u kojoj opciji ne može nazvati ozbiljnom državom s ozbiljnim institucijama. Pri tom je sasvim svejedno radi li se o ‘ozbiljnom’ ili ‘neozbiljnom’ predsjedniku. Eto vas.

VELIKE PROMJENE

Najava poreza na nekretnine uzdrmala iznajmljivače, dubrovački stručnjaci kažu: “Ne treba brzati!”

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac poprilično je uzburkao duhove u cijeloj Hrvatskoj najavom uvođenja poreza na nekretnine. Pitali smo dubrovačke stručnjake kakav je njihov stav o tome, koga bi trebalo oporezivati i pod kojim uvjetima te hoće li nove mjere dovesti do pada cijena nekretnina

Nakon sjednice Vlade 29. kolovoza, ministar Marko Primorac kazao je kako porez na nekretnine neće plaćati onaj tko živi u nekoj nekretnini i oni koji su svoju nekretninu dali u dugoročan najam. “Prijedlog je da se utvrđuje porezni obveznik i predmet oporezivanja u ožujku tekuće godine za tu godinu i onaj tko bude imao ugovor o dugoročnom najmu i tko bude iznajmljivao nekretninu u određenoj godini, barem deset mjeseci, taj ne bi plaćao porez na nekretnine”, pojasnio je Primorac. S druge strane, planirano je da porez plaćaju oni koji će nekretninu iznajmljivati kratkoročno ili će im nekretnina biti prazna. Ono što je posebno uzdrmalo iznajmljivače je najavljeno povećano opterećenje kratkoročnog najma u turizmu koje se trenutno plaća kao paušal po krevetu. Po ministrovim riječima, ti iznosi su poprilično mali i utjecali su ne samo na tržište nekretnina nego i na gospodarstvo u cjelini. Zbog toga je planirano izjednačavanje poreznog tretmana dugoročnog i kratkoročnog najma.

No, jasnog okvira porezne reforme još uvijek nema, iako je najavljeno da će svi detalji biti predstavljeni 2. rujna. Ipak, rečeno je dovoljno da bi uzrokovalo mnogobrojne reakcije različitih stručnjaka, udruga, iznajmljivača, ali i „običnih“ građana.

Za komentar na najavljene promjene pitali smo Maritu Kisić Kamić, koja je cijeli radni vijek usko vezana uz poreze i praćenje promjena u poreznom sustavu.

„Nesporno je da je velikom broju građana Eu -

ropske unije, a i trećih zemalja, oslobađanjem zabrane koja je bila kupovanja nekretnina u Republici Hrvatskoj, omogućeno stjecanje nekretnina, ali na način da su onda oni te nekretnine, poglavito u Istri, iznajmljivali kad ih sami nisu koristili, kako prijateljima, tako i nepoznatima. Tako su stjecali dobit koja nije bila oporeziva prema zakonima Republike Hrvatske. Tu stvarno treba uvesti reda, ali isto tako je moje osobno mišljenje da prilikom oporezivanja nekretnina hrvatskim građanima treba pristupiti na jedan drugačiji način“, kaže Kisić Kamić i naglašava da je problem što se evidencija nekretnina građana RH, zemljišne knjige, pa i sami katastar, oslanjaju još uvijek na evidencije iz doba Austro-Ugarske te da zemljišno-knjižni odjeli i katastri nisu usklađeni.

„Pristupila je Republika Hrvatska po nalogu Europske komisije uređenju zemljišnih knjiga, sad se na tome nešto radi, pa se dobila i neka nova kategorizacija Dubrovnik Nova da bi se uskladile zemljišne knjige i katastar, ali to je još uvijek na dugome štapu. Puno je građana Republike Srpske, BiH, Ukrajine i raznih drugih koji su stekli nekretnine. Ako se to stavi u zajednički koš s hrvatskim građanima, neće biti dobro“, objašnjava Kisić Kamić. I bez jasno definirane porezne reforme, poprilično se digao glas protiv najavljenog novog poreza.

„POREZ DA, ALI ZA ONE KOJI SE BAVE RENTIJERSTVOM“ „Jednostavno se ne mogu staviti u istu kate -

Piše Ivana Smilović foto Goran Mratinović, Grgo Jelavić/PIXSELL

„Nisam za oporezivanje nekretnina u smislu – netko ima stan i garsonijeru, pa idemo, ali strance svakako koji se bave rentijerstvom, kao i naše građane koji se time bave. Da završimo ‘po dubrovačku’ – u svemu treba imati mjeru“, kaže Kisić Kamić

Marita Kisić Kamić smatra da ne bi trebalo stavljati građane i strance u istu kategoriju

goriju. Povezana sam rodbinski s Italijom i Austrijom. Razgovarala sam s njima i poznat mi je njihov porezni sustav. U Toscani možete kupiti predivnu kuću na dva, tri kata, s okućnicom u odnosu na naše cijene za smiješnu cifru, 120 tisuća eura. Mislite li da biste mogli kupiti kuću tamo i boraviti 15 dana, koliko možete i onda kasnije nastaviti iznajmljivati i to nikome ne prijaviti? Talijanske vlasti bi vas odmah uhvatile! Uostalom i naš porezni sustav ima Članak 64. koji nam lijepo govori o tome kako se stječe imovinska korist i da se mora evidentirati. Jednostavno, tome se mora stati na kraj. Zamislite

one koji imaju pet, šest nekretnina… Ne možete mi reći da ih ne afitavaju na crno! A u Austriji da ne govorim. Isto je kao što smo mi zakonom definirali, ali primjenjujemo na naše građane jer naše građane možemo kazniti. Isto kao pogrešno parkiran auto – mene će kazniti jer će mene lako naći, a njega ne. Eto, to je problem u nas“, naglašava Kisić Kamić. S druge strane, pozdravlja najavljeno povećano porezno opterećenje kratkoročnog najma. „Trebalo bi odvojiti ono što se cijelo vrijeme provlači kroz naše zakonodavstvo, pa i kroz medije i same političke strukture. Tu je gradonačelnik imao pravo. Reći ‘ne’ rentijerstvu u ovakvom obliku. Ako je jedno mlado stvorenje završilo nekakav pravni ili ekonomski fakultet i neće raditi već se isključivo bavi iznajmljivanjem jer je naslijedilo, kupilo, roditelji su mu omogućili… Onda neka njegovo rentijerstvo bude oporezivo na način na koji je oporezivana i plaća radnika koju u konačnici primi svaki mjesec. A ne paušalno oporezivati, jer to je njemu u jednu ruku plaća. On se brine o svojoj nekretnini, pošteno je iznajmljuje, od toga želi steći profit, ali neka onda sudjeluje isto onako kao što sudjeluju radnici – plaćanje mirovinskog, zdravstvenog, poreza na dohodak i svega što je opteretilo poduzetništvo“, kazala je Kisić Kamić. „Nisam za oporezivanje nekretnina u smislu –netko ima stan i garsonijeru, pa idemo, ali strance svakako koji se bave rentijerstvom, kao i naše građane koji se time bave. Da završimo ‘po dubrovačku’ – u svemu treba imati mjeru“, zaključuje Kisić Kamić.

„Nije ovo stvar u kojoj se može reći – sada ćemo sve oporezivati tom i tom stopom i dobro! Ideja je dobra, dobra je polazišna osnova, ali ne bi trebalo s time brzati, pa da dobru ideju potrošimo nepripremljenim aktivnostima. U Hrvatskoj su već dugi niz godina imovinsko-pravni odnosi velika kočnica mrtvog kapitala, posebice na ruralnim prostorima“, kazala je Trojić

Za komentar na najavljene promjene pitali smo i predsjednicu Županijske komore Dubrovnik, Nikolinu Trojić.

„Što se tiče mjera porezne reforme, dobro je da se rasterećuje rad, jer su najavili i povećanje osobnog odbitka, to je super. Kroz to dolazi do konvergencije, odnosno približavanja prihoda od rada prihodima od imovine. To pozdravljam jer se tako potiče rad i povećanje plaća, više ostaje zaposlenicima“, kaže Trojić..

„IDEJA JE DOBRA, ALI…“

Što se tiče poreznog tretmana stambenih nekretnina, naglašava da je oprezna, iako podržava da se nešto radi u smjeru povećanja stambenog fonda.

„To je navedeno kao prvotni razlog, da se poveća udio stambenog prostora za dugotrajno stanovanje. U tom dijelu podržavam mjeru, ali izražavam zabrinutost ili upozorenje kako bi bilo dobro utvrditi pravo stanje stambenog fonda jer još uvijek je dosta nekretnina imovinsko-pravno neriješeno pa je pitanje kako ćemo oporezivati nešto ako ne znamo čije je, kakvo je i što će se u tome svemu postići. Također, smatram da bi se trebala napraviti diversifikacija nekretnina jer ne možemo reći da ćemo svih oporezivati po istoj stopi. Jer to onda stvara neravnoteže na tržištu. Bilo bi dobro da se naprave diversifikacije u smislu što je ruralno, što je urbano, te zoniranje prostora gdje postoji razlika u oporezivanju među područjima u kojima ima više ili manje interesa za nekretninama“, kazala je Trojić.

Objašnjava kako sigurno postoje situacije, primjerice u Slavoniji i Lici, gdje bi osobe koje posjeduju

nekretnine htjele tu nekretninu i iznajmiti, ali jednostavno nema interesa jer te zone nisu atraktivne, pa ih ne mogu iznajmiti ni uz najbolju želju i volju. Također, naglašava i da postoje nekretnine koje nisu obnovljene od rata, a također stoje kao nečije vlasništvo.

„Podržavam namjeru da se kroz ovu mjeru poveća stambeni fond i to je dobar način, međutim za provedbu bi bilo bitno što bolje pripremiti proces u smislu da se prvo snimi adekvatno i napravi dobar presjek stanja na tržištu nekretnina, odnosno stambenog prostora i da se po tome odrede zone oporezivanja. Nije ovo stvar u kojoj se može reći – sada ćemo sve oporezivati istom stopom i dobro! Ideja je dobra, dobra je polazišna osnova, ali ne bi trebalo s time brzati, pa da dobru ideju potrošimo nepripremljenim aktivnostima. U Hrvatskoj su već dugi niz godina imovinsko-pravni odnosi velika kočnica, pa su pojedine nekretnine “mrtvi kapital”, posebice na jugu zemlje i ruralnim prostorima. Kad bi se taj dio otkočio, onda bismo vjerojatno imali više stambenog prostora po defaultu“, kaže Trojić i zaključuje da prije svega treba vidjeti čime uopće raspolažemo.

„PADANJE CIJENA? ČISTO SUMNJAM“

Najavljene promjene ne bi trebale previše utjecati tržište nekretnina, smatra vlasnik agencije za nekretnine Davorin Krešić.

Vlasnik agencije za nekretnine Davorin

Krešić ne misli da će se puno toga promijeniti na tržištu nekretnina

„Ne mislim da će donijeti neke promjene. Sve izmjene zakona i regulativa u nekom malom, određenom postotku sigurno imaju neki utjecaj, ali na samo tržište nekretnina u Dubrovniku neće, jer je uvijek ovdje velika potražnja, a mala ponuda, cijene su narasle, sezona je dobra, dobra su primanja… Ne mislim da će to padati, niti da će ljudi manje kupovati radi poreza. Sama inicijativa, po meni, nije loša. Ali smatram da to ne može tek tako. Treba još puno o tome razglabati, nije to ništa službeno. Kroz naredne mjesece vjerojatno će prikupljati reakcije, kako Sabora, tako i građana, kako bi vidjeli što kažu. Ali neminovno da to dolazi, u cijelom svijetu su porezi, pa tako će to biti i ovdje“, kaže Krešić. Naglašava da je najveći problem, po njemu, zapravo broj nekorištenih stanova, a nema ih na tržištu, ni za prodaju ni za iznajmljivanje.

„Po mom mišljenju, ako netko bude trebao platiti porez, bit će primoran nešto učiniti sa stanom, primjerice dati ga u dugoročni najam. Neka strategija se mora izraditi i mora se razmišljati dugoročno, a ne pristupati stihijski. Svakako, ne bi trebalo biti problema na tržištu. Ljudi ovdje gledaju riješiti stambeno pitanje, a možda će one koji imaju prazne nekretnine potaknuti na iznajmljivanje. Ali da će padati cijena radi toga? Čisto sumnjam. Ništa se puno neće događati“, kazao je Krešić. O svemu se oglasio i gradonačelnik Mato Franković na društvenim mrežama, napisavši da je došao kraj utakmice u kojoj kapital pobjeđuje de-

„Ne mislim da će donijeti neke promjene u cijenama na tržištu nekretnina. Sve izmjene zakona i regulativa u nekom malom, određenom postotku sigurno imaju neki utjecaj, ali na samo tržište nekretnina u Dubrovniku neće, jer je uvijek ovdje velika potražnja, a mala ponuda, cijene su narasle, sezona je dobra, dobra su primanja… Ne mislim da će to padati, niti da će ljudi manje kupovati radi poreza”, kaže Krešić

mografiju, uz čestitke Vladi na hrabrosti i političkoj odlučnosti da se konačno stvari stave na svoje mjesto i da oni koji nemaju dom dobiju pravo na njega.

„Najavljena dva zakona u vrlo skoroj budućnosti pokazat će se kao ključni alati u osiguravanju priuštivog stanovanja brojnim obiteljima na području Republike Hrvatske. Vrijeme je priznati kako je dosadašnji porezni sustav bio duboko nepravedan jer je isti favorizirao gospodarsku djelatnost iznajmljivanja najnižim mogućim poreznim tretmanom, a kada ga stavimo u kontekst mogućnosti pretvaranja stanova namijenjenih stanovanju u apartmane za kratkoročni najam onda kao efekt dobijemo visoku cijenu dugoročnog najma ili još goru varijantu nemogućnost sklapanja bilo kakvog ugovora o najmu jer jednostavno stanova na tržištu za dugoročni najam nema“, napisao je Franković. Napomenuo je da smatra kako bi jedino pružanje usluge iznajmljivanja u domaćinstvu, ali isključivo i jedino u slučaju gdje vlasnik stambenog objekta iznajmljuje dio svog životnog prostora, trebalo podlijegati sustavu paušala.

„I na kraju svima su puna usta mladih i razumijevanja njihovih potreba, ali kad dođe do konkretnih odluka koje mladima trebaju osigurati ono osnovno pravo na dom kreću političke manipulacije, izmišljanja i priče o tome kako će se nekom na njegovoj djedovini naplaćivati porez za naslijeđenu kuću koja nije u funkciji što je naravno potpuna besmislica i laž“, napisao je Franković. Svakako, za konkretnije zaključke o tome što će

ove porezne promjene donijeti, hoće li nekoga oštetiti ili mu donijeti korist, treba prvo dočekati točne detalje, a u konačnici i njihovu provedbu. Jasno je da se na puno toga još mora misliti, kako se pozitivna ideja ne bi pretvorila u negativne posljedice.

Stanari više neće moći kako im padne na pamet, bez odobrenja, širiti kvadrate stana, zatvarajući balkone.

Predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić kaže da je ideja dobra, ali da ne treba brzati

SOCIJALDEMOKRATI

BIRAJU NOVO VODSTVO

Lokalni SDP-ovci komentiraju unutarstranačke izbore:

„Mana prijašnjih

predsjednika

je bila zanemarivanje terena, a teren donosi pobjedu!“

Treba li SDP probijati novi put kojim će ‘skrenuti’ značajnije prema

tzv. ‘lijevim’ politikama, ili je dosadašnji put onaj koji treba nastaviti, i što misle o kandidatima koji pretendiraju za mjesto čelne osobe Socijaldemokratske partije, pitali smo istaknute SDP-ovce s našeg područja

Nakon izbornih ciklusa za hrvatski, a onda i europski parlament, sve velike političke stranke u Hrvatskoj na repertoaru imaju i unutarstranačke izbore.

Ciklusi su završili u HDZ-u i Domovinskom pokretu, a sljedeći na redu je SDP. Njihovi izbori za predsjednika stranke i sve druge funkcije, održavaju se 14 rujna.

Nakon što je dosadašnji predsjednik stranke, Peđa Grbin, najavio kako se neće kandidirati ni za jednu od funkcija unutar stranke, na putu za odgovorne funkcije stvorila se gužva.

Kandidaturu za čelno mjesto stranke istaknula su dvojica aktualnih potpredsjednika stranke, Siniša Hajdaš Dončić i Ranko Ostojić, gradonačelnik Makarske Zoran Paunović, jedina žena kandidatkinja, potpredsjednica Foruma žena SDP-a Sanja Major, načelnik općine Kalnik Mladen Kešer i Mirando Mrsić, bivši ministar iz Vlade Zorana Milanovića koji je poznat po svom izlasku pa vraćanju u stranku.

NOVI PUT ILI ‘MILANOVIĆEVSKI SMJER’

Kada se govori o unutarstranačkim izborima u SDP-u, i ovaj put je Zoran Milanović, bivši SDP-ov čelnik, nezaobilazna tema. Tako je i sada jedna od, čini se, ključnih tema odnos kandidata prema Milanovićevom odnosu sa SDP-om. Temu je otvorila Sanja Major, koja je nakon što je istaknula svoju kandidaturu, problematizirala pitanje podrške koju je Milanović zatražio, pa i dobio od SDP-a, za predstojeće predsjedničke izbore. Ona smatra ka-

ko se SDP treba ‘pomaknuti’ više u lijevo, pa se njena kandidatura ističe u kontekstu dubinskih promjena koje želi provesti. S druge strane, stranački ‘veteran’ Siniša Hajdaš Dončić u javnosti je percipiran kao favorit u ovom izbornom ciklusu i kao ‘osoba kontinuiteta’, odnosno netko tko će SDP nastaviti voditi u poznatom, ‘milanovićevskom smjeru’, bez značajnih promjena. No, iako se mogu čuti kritike na njegov račun u smislu odstupanja od socijaldemokratskih politika, predbacujući mu ideju monetizacije autocesta što je svojevremeno zagovarao kao ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, Hajdaš Dončić je i dalje najizgledniji budući predsjednik SDP-a. Hajdaš Dončić i u Dubrovniku ima jednu ‘otegotnu okolnost’, a to je Marina Frapa, koja je još uvijek sporne dozvole dobila u vrijeme kada je Ministarstvo pomorstva vodio Hajdaš Dončić. Hoće li mu to i koliko zamjeriti dubrovački SDP-ovci, tek predstoji vidjeti. Treba li SDP probijati novi put kojim će ‘skrenuti’ značajnije prema tzv. lijevim politikama, ili je dosadašnji put onaj koji treba nastaviti, i što misle o kandidatima koji pretendiraju za mjesto čelne osobe Socijaldemokratske partije, pitali smo istaknute SDP-ovce s našeg područja.

ANITA BONAČIĆ OBRADOVIĆ: PUNO JE KANDIDATA, ZATO ŠTO JE SDP-OVO ‘D’ - DEMOKRACIJA Predsjednica dubrovačkog SDP-a, Anita Bonačić Obradović, koja se kandidirala za mjesto u Glav-

Piše Petra Srebrović foto Dubrovački dnevnik, PIXSELL

Nakon izbornih ciklusa za hrvatski, a onda i europski parlament, sve velike političke stranke u Hrvatskoj na repertoaru imaju i unutarstranačke izbore. Ciklusi su završili u HDZ-u i Domovinskom pokretu, a sljedeći na redu je SDP. Njihovi izbori za predsjednika stranke i sve druge funkcije, održavaju se 14 rujna.

Anita Bonačić Obradović: Po meni je pozitivno da imamo toliko kandidata. Kod nas slovo ‘’D’’ iz imena stranke zaista znači demokraciju. Drago mi je vidjeti i kako puno kolega ima hrabrosti istaknuti kandidature iako je jasno da imaju manje šanse. Sve to pokazuje kako imamo dobru lepezu za biranje i da, za razliku od vladajućih, u nas ne postoji totalitarna vlast gdje imaš jednog ponuđenog i njega jedino možeš zaokružiti.

nom odboru stranke, smatra kako je sredina uvijek najbolji put.

„Stranka nikada ne smije biti talac jedne osobe, ali mi ne možemo bježati od toga da je Zoran Milanović osoba s uistinu jakim karakterom, karizmom i šarmom, kao niti od činjenice da je pomogao SDP-u na proteklim izborima. Usudila bih se reći da su mnogi kolege danas u Saboru zahvaljujući njemu, pa

mislim da onda nije pošteno okrenuti mu leđa kada traži potporu i pomoć, to je stvar kolegijalnosti“, smatra Bonačić Obradović i dodaje kako je Milanović na našoj političkoj sceni političar s najvećom karizmom i da niti jedan lider, pa niti HDZ-ov Plenković, ne može dostići tu prepoznatljivost. „Što se tiče unutarstranačkih izbora, po meni je pozitivno da imamo toliko kandidata. Kod nas slovo

‘’D’’ iz imena stranke zaista znači demokraciju. Drago mi je vidjeti i kako puno kolega ima hrabrosti istaknuti kandidature iako je jasno da imaju manje šanse. Sve to pokazuje kako imamo dobru lepezu za biranje i da, za razliku od vladajućih, u nas ne postoji totalitarna vlast gdje imaš jednog ponuđenog i njega jedino možeš zaokružiti“, komentirala je Bonačić Obradović ocrtavajući usporedbu između SDP-ovih šest kandidata naprema HDZ-ovom Plenkoviću, koji je bio jedini kandidat za šefa stranke na nedavno održanim unutarstranačkim izborima vladajuće stranke.

„Kolega Hajdaš Dončić slovi za favorita, što ne čudi s obzirom na to da je poznat po svom terenskom radu. Obišao je već puno organizacija, a najavio je dolazak i u Dubrovnik“, kazala je Bonačić Obradović. Bonačić Obradović posebno ističe kako joj je drago vidjeti ženu koja se odlučila kandidirati za predsjednicu i izazvati jakog kandidata kao što je Siniša Hajdaš Dončić.

„Samo bih voljela da teme nisu isključivo komenti-

Anita Bonačić Obradović

Saša Škrabić:

Stranka ne treba karizmatičnog čovjeka nego ideje i politike. Lider treba biti onaj koji će povesti nas i Hrvatsku u drugom smjeru, prema boljem sutra - uklanjanju HDZ mašinerije s naših prostora.

ranje Zorana Milanovića kao predsjednika s obzirom na to da mu je Glavni odbor legitimno pružio podršku. Mislim da se više trebamo okrenuti temama i politikama koje su bliže ljudima, od zdravstva i socijalnih tema do korupcije. Svi se možemo boriti kroz svoje ideje, teme i stavove bez ružnih riječi ili omalovažavanja suprotne strane. Tema unutarstranačkih izbora definitivno ne smije biti pitanje podrške Zoranu Milanoviću, nego tema trebaju biti različite politike“, smatra Bonačić Obradović.

‘ZAJEDNIŠTVO I HOMOGENOST UNUTAR

STRANKE SU PRIORITET’

Ipak, najava kandidatkinje Major za osnivanje ‘frakcije’ unutar SDP-a ako ne bude izabrana za predsjednicu, a što Statut omogućuje, ipak u fokus stavlja ono što Bonačić Obradović upravo upozorava da ne treba biti u fokusu.

„Ne vidim koji bi bio smisao frakcije unutar stranke, osim za rađenje nereda. Činjenica jest, ako mi želimo na izborima pobjeđivati, onda prvo moramo unutar stranke pokazati zajedništvo i homogenost, a koliko god ja volim biti otvorena i direktna, pa to cijenim i kod ljudi, ipak u političkoj stranci neki animoziteti, posebno oni na osobnoj razini, trebaju ostati unutar stranke, a ne postati tema o kojoj se javno komunicira“, smatra Bonačić Obradović. O Mirandu Mrsiću govori kao o cijenjenom članu stranke koji se prijavio i za predsjedništvo.

„Svidjela mi se posebno jedna njegova rečenica u kojoj govori kako rukovodstvo treba služiti članovima, a ne članovi stranke rukovodstvu. To je i moje mišljenje iza kojega čvrsto stojim. Mane prijašnjih predsjednika su što se nije dovoljno slušao teren, a teren donosi pobjedu, više mandata, više zastupnika pa i premijera“, izjavila je.

OSTOJIĆEV POKUŠAJ HVATANJA TREĆE

SREĆE

Za nekadašnjeg ministra unutarnjih poslova, Ranka Ostojića, se pak mnogi analitičari slažu kako nema velikih izgleda, ali i kako mu još jedni izgubljeni izbori ne bi donijeli ništa dobro ugledu izvan, pa ni

unutar stranke. On se za mjesto predsjednika već kandidirao i ranije, 2016. godine, pa 2020. godine, oba puta bezuspješno.

„Bio je odličan ministar i možemo mu zahvaliti svaki put kad pogledamo u nebo i vidimo plavo-bijeli policijski helikopter, jer su oni nabavljeni za njegovog mandata. Ja ne mislim da je ‘višak’ na listi kandidata jer on uvijek ide za tim, osjetio je da Dalmaciji možda nedostaje ‘glasnogovornik’ i zbog toga je onda uslijedio taj potez“, govori Bonačić Obradović. Ostojić se, podsjetimo, prvotno planirao kandidirati za člana Predsjedništva, no kada je u javnost izašla informacija kako će gradonačelniku Makarske, Zoranu Paunoviću, biti uskraćena mogućnost kandidature za mjesto šefa stranke, Ostojić je rekao da se tada odlučio kandidirati za funkciju predsjednika.

DRAMA OKO PAUNOVIĆEVE

KANDIDATURE I NOVI IZBORI

Bonačić Obradović kaže kako joj je drago da je Paunovićeva kandidatura ipak realizirana i kako ga vidi kao osobu koja uvodi „jedan novi smjer“; no dodaje i kako ne bi željela da se njegova kandidatura pretvori u „bitku kontinenta i Dalmacije, o čemu se u nekoliko navrata govorilo u javnosti“. Nakon što je Statutarna komisija SDP ipak odlučila kako će se Paunoviću odobriti kandidiranje za šefa stranke, iako mu nedostaje 11 dana za punih pet godina staža u stranci, a što je uvjet za kandidaturu, njegov protukandidat Mladen Kešer, prozvao je komisiju za „nekompetentnost i naknadnu pamet“ i poručio da bi trebali podnijeti ostavku, ali i da bi trebalo poništiti ove, pa organizirati nove izbore kako bi svi kandidati stigli obići Hrvatsku. Za Mladena Kešera Bonačić Obradović ističe kako je riječ o iznimno pozitivnoj osobi. „Mogu ga pohvaliti da je prvi predložio ideju okupljanja svih kandidata u pojedinim županijama na razgovorima s članovima stranke, kako bi mogli postaviti pitanja svakome od njih, kao svojevrsna debata; i on je obećao doći do svake županije“, kazala je.

SPOJ MLADOSTI I ISKUSTVA – DOBITNA KOMBINACIJA

Za kraj je istaknula kako razumije da su građani zasićeni izbornim ciklusima u proteklo vrijeme, ali je ipak poručila svim članovima da izađu na izbore i po svojoj savjesti glasuju. Istaknula je i kako SDP nije stranka koja zove i agitira za pojedince već je cilj pobjeda osobe koja će donijeti promjene u smislu postizanja cilja - osvajanja vlasti.

„Mislim da nam treba kombinacija iskusnijih i mlađih. Ne mislim kako bi sve ‘stare’ trebalo izgurati i zamijeniti mladima, jer kao što trebamo mladost, tako trebamo i iskustvo. Tako možemo ‘gristi’ i postići cilj da ne budemo prva oporbena, a druga stranka, nego da budemo prva, vladajuća stranka“, zaključila je predsjednica dubrovačkog SDP-a, Anita Bonačić Obradović.

KRSTIČEVIĆ: SDP JE BIO STRANKA PREDSTAVNIK SREDNJEG I VISOKOG STALEŽA, TO SE MORA MIJENJATI

Predsjednik SDP-a Dubrovačko-neretvanske županije, Mišo Krstičević, nedavno je odstupio s mjesta gradonačelnika Ploča, kako bi u Zagrebu preuzeo

Saša Skrabić

Mišo Krstičević:

„Mislim da smo do sada bili reprezenti srednjeg i visokog staleža, i to je one niže položene na društvenoj piramidi ostavilo nepredstavljene. Oni su se, što se vidi u društvu, onda priklonili desnici i pali su u te zavodljive poruke šovinizma i nacionalizma. SDP se politički i strateški treba okrenuti tom dijelu društvene piramide, na ljude koji su najlošije prošli tranziciju i modulaciju života od strane današnjeg tržišta.

posao saborskog zastupnika i liječnika. On se spominjao, posebno u kontekstu selidbe u metropolu gdje je SDP-ova organizacija ‘boljka’, kao izgledni kandidat za šefa stranke, no ipak nije istaknuo svoju kandidaturu za to mjesto, već za člana predsjedništva.

Na pitanje što misli o SDP-ovom budućem razvoju, odnosno dva smjera koja su se nametnula – smjeru promjena za ‘ljeviji’ SDP ili koračanje utabanim putem lijevog centra, Krstičević ističe kako ne želi komentirati određeni sadržaj koji su kandidati ‘pustili vani’, u smislu kandidata kontinuiteta ili kandidata skretanja u lijevo, jer smatra kako je pozicioniranje SDP-a unutar društva, ono što je ključno. „Mislim da smo do sada bili reprezenti srednjeg i visokog staleža, i to je one niže položene na društvenoj piramidi ostavilo nepredstavljene. Oni su se, što se vidi u društvu, onda priklonili desnici i pali su u te zavodljive poruke šovinizma i nacionalizma. SDP se politički i strateški treba okrenuti tom dijelu društvene piramide, na ljude koji su najlošije prošli tranziciju i modulaciju života od strane današnjeg tržišta“, kazao je Krstičević, dodajući kako je njegova osnovna poruka da je unutar SDP-a potrebno promisliti o reprezentiranju tih ljudi u budućem političkom radu.

„Engleski izraz za to je ‘the worst-off’, a u hrvatskom bi to bili oni koji su najlošije prošli“, poručuje.

‘KARIJERE U DRUGI, A IDEJE I REZULTATE

U PRVI PLAN’

Zašto se njegovo ime, unatoč glasnim špekulacijama, ipak nije našlo na popisu kandidata za čelno mjesto stranke, Krstičević kaže kako je odluka bila kako privatna, tako i politička procjena. A vidi li u iti jednom od šest kandidata osobu koja će zastupati smjer o kojem on govori, glasa ljudi koji su najlošije prošli, kaže:

„Mislim da nisam bitan ja niti bilo tko od kolega, kao niti moja ili njihova politička karijera, već isključivo ideja i određeni društveni sloj za čiji bi se život

trebali zalagati i boriti. Duboko vjerujem da će do takve promjene doći i to je jedina moja nada. Smatram da će onaj ili ona koji bude na čelu SDP-a, shvatiti kako bez toga nema rezultata. Ako njihov poriv nije takav da tu potrebu osjećaju iz svog karaktera sada, onda će shvatiti da je to ipak jedini način za ostvariti politički uspjeh. Iako, napominjem, ovdje ničija karijera nije bitna. Dakle, karijere u drugi plan, ideje, a sukladno njima i rezultati - u prvi plan“, zaključio je predsjednik županijskog SDP-a, Mišo Krstičević.

ŠKRABIĆ: NEMA POTREBE ZA KORJENITIM PROMJENAMA, SDP JE DOVOLJNO LIJEVO

Gradski vijećnik iz redova SDP-a, Saša Škrabić, pozdravio je održavanje unutarstranačkih izbora i pozvao sve članove na glasovanje prema vlastitoj savjesti.

„Mi jesmo socijaldemokratska stranka koja želi biti broj jedan stranka u Hrvatskoj. Iako su nam mnogi predviđali pad, i dalje smo uspjeli pokazati kako smo najjača oporbena stranka“, kazao je Škrabić i dodao kako je nepotrebno govoriti o korjenitim promjenama unutar SDP-a niti o povratku na socijaldemokratska načela, jer su ona, kaže, oduvijek bila i jesu tu.

„Ne vjerujem da imamo opciju velikog zaokreta ulijevo, idemo lijevo kao i dosadašnjih godina uz načela koja poštujemo“, izjavio je uz pojašnjenje kako je i sadašnja ‘prepirka’ oko podrške Milanoviću bezrazložna s obzirom na to da je on izabran od strane Glavnog odbora kao legitiman SDP-ov kandidat za predsjednika Republike.

HAJDAŠU DONČIĆU ABOLIRANI GRIJESI

Što se kandidata za predsjednika tiče, Škrabić ističe kako ne bi nikoga favorizirao. Ipak, za kritike koje se mogu čuti na račun Hajdaš Dončića i skretanja od socijaldemokratskih politika kroz podržavanje monetizacije autocesta ili outsourcinga, Škrabić govori: „On je dugo u stranci, obilazio je i naše organizacije, pa svatko ima i pravo na svoj vid i djelovanje sukladno tome. Nemamo što kome zamjerati jer svi postupaju po svojoj savjesti, pravilima stranke i puta koji slijedimo. Ne bih se osvrtao na to što je tko i nekada napravio“.

A ima li među šest navedenih kandidata dovoljno karizmatične osobe koja bi mogla biti lider koji okuplja, što se do sada SDP-u spočitavalo kao veliki nedostatak, Škrabić ima drugačiji stav.

„Stranka ne treba karizmatičnog čovjeka nego ideje i politike. Lider treba biti onaj koji će povesti nas i Hrvatsku u drugom smjeru, prema boljem sutra, a svi su politički lideri specifični po svojoj karizmi, svaka stranka ima svoga, ili barem misli da ga ima. Mi smo ponosni na to što je Anita Bonačić Obradović istaknula kandidaturu za mjesto u Glavnom odboru stranke, a SDP je i dalje jedina glasna stranka u Gradskom vijeću. Svi pokazatelji su da idemo na bolje, glasači nam to daju do znanja i mi smo jako zadovoljni“, izjavio je.

Za kraj je Škrabić poručio kako bi jedini cilj SDP-a kao stranke bio dobiti na čelo osobu koja će biti spremna na promjene, a te promjene se ogledaju, u kako kaže - „uklanjanju HDZ mašinerije s naših prostora“.

Mišo Krstičević

Počeli radovi na izgradnji

Boćarskog doma

„Đuro

Miletić“ u Gospinom polju

Počelo je izvođenje radova na izgradnji Boćarskog doma Đuro Miletić u Gospinom polju, jedne od više investicija u sportsku infrastrukturu koje se paralelno izvode, a uključuju rekonstrukciju i dogradnju klupskih prostorija VK Neptun i uređenje sklopa vanjskih igrališta uz Sportsku dvoranu.

Na gradilištu se izvode pripremni radovi poput čišćenja terena i strojnog iskopa tla, a uslijedit će ugradnja tamponskog sloja na temeljno tlo, zbijanje istog sloja i ugradnja asfaltne podloge za boćarske staze.

Izgradnja prvog boćarskog doma označava ostvarenje sna generacija zaljubljenika u ovaj sport, i to u godini u kojoj Dubrovački boćarski savez slavi pedeset godina postojanja. -„Realizacijom ovog projekta klubovi će moći sudjelovati u svim natjecanjima i natjecateljskim sustavima boćarskog sporta u Republici Hrvatskoj, a pred nama je i izgradnja boćarske dvorane u Komolcu“, rekao je gradonačelnik Mato Franković pri potpisu ugovora s izvođačem radova, tvrtkom Texo gradnja.

Gradonačelnik Franković s ministrom Piletićem o uređenju Centra za pružanje usluga u zajednici

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima održao je sastanak s ministrom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marinom Piletićem, a jedna od osnovnih tema bila je realizacija projekta Centra za pružanje usluga u zajednici namijenjenog djeci s teškoćama u razvoju i osobama s intelektualnim poteškoćama iznad 21 godine života.

Za taj strateški kapitalni projekt u društvenoj i socijalnoj infrastrukturi Grad Dubrovnik je, u suradnji s predstavnicima roditelja djece s poteškoćama u razvoju i poremećajima iz spektra autizma i pridruženih smetnji, usuglasio lokaciju te je odabrana nekretnina u vlasništvu Grada na području Žarkovice. Dok se ova investicija ne realizira, Centar će privremeno biti smješten u objektu bivšeg hotela Stadion, unutar zgrade gradskog bazena, u dijelu

objekta nasuprot Atlant centra.

Predstavljajući projekt i njegovo idejno rješenje ministru Piletiću, gradonačelnik Franković naglasio je kako prostor u samom centru grada, sa svojom pristupačnošću korisnicima, uključujući osobe s invaliditetom, predstavlja idealnu lokaciju za prvi prostor budućeg Centra. Dodao je i da bi, nakon izgradnje Centra na Žarkovici, ovaj prostor mogao nastaviti djelovati zbog svoje pogodnosti i blizine korisnicima.

Budući da je Grad prethodno proveo rekonstrukciju zgrade gradskog bazena dovodeći prostore bivšeg hotela u stanje roh-bau, investicija je procijenjena na 2.5 milijuna eura. Na sastanku je dogovoreno da će se i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike uključiti u sufinanciranje ove investicije.

POTPISAN UGOVOR

Počinje

izgradnja novog parkirališta od 69 mjesta u Mokošici

U ulici Između dolaca u Novoj Mokošici uskoro počinje izgradnja novog parkirališta kapaciteta 69 mjesta. Ugovor za izvođenje radova potpisali su gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i predstavnik izvođača radova, direktor tvrtke Texo gradnja Pero Račić.

Vrijednost ugovora iznosi 442.575,63 eura (s PDV-om), a investicija se odnosi na površinu smještenu sa zapadne strane Ulice Između dolaca koja je djelomično u upotrebi kao parkiralište. Predviđena je izgradnja većeg parki -

rališta kapaciteta 63 parkirna mjesta poviše zgrada HRVI /Dubrovačke stanogradnje te manjeg parkirališta uz sjeverni rub ulice s dodatnih 6 parkirališnih mjesta.

-”Treba reći da je dosad na ovom prostoru bilo parkiralište, ali neuređeno sa samo tridesetak mjesta. Ovo će biti uređena parkirališna površina. Rok izvođenja radova je četiri mjeseca od dana uvođenja u posao. Vjerujemo da će izvođač radova ispoštovati navedeni rok”, rekao je gradonačelnik Mato Franković pred potpisivanje ugovora.

Dubrovnik sigurno prema cjelogodišnjem turizmu

U kolovozu je Dubrovnik zadržao izvrsne prošlogodišnje rezultate, uz blagi rast od 3 posto u dolascima i 1 posto u noćenjima u odnosu na isto razdoblje prošle godine. U skladu je to s naporima gradske uprave, čiji je cilj održivi cjelogodišnji turizam.

Dubrovnik se fokusira na rast turističke aktivnosti u predsezoni i posezoni, dok tijekom glavne sezone održava stabilne turističke brojke. Takva strategija omogućila je gradu da ostvari tri milijuna noćenja dva tjedna ranije nego u 2023. godini i potvrdi svoju poziciju vodeće turističke destinacije.

Iako je sveukupno od početka godine, zaključno s kolovozom, zabilježen rast od 10 posto u dolascima i 10 posto u noćenjima, posljednje brojke pokazuju kako se povećanje u najvećem dijelu odnosi na razdoblje izvan glavne sezone, što i jest cilj strategije koju provode svi dionici turističkog sektora grada Dubrovnika.

POSJETILI SMO OREBIĆKI HGSS

ONI SPAŠAVAJU TURISTE KOJI U ŠLAPAMA OSVAJAJU

SVETOG ILIJU

‘Počeli smo

od nule, a danas smo najbrža i najluđa ekipa!’

HGSS stanica Orebić jedina je hrvatska stanica koja je organizirana u jednoj općini. Njeni hrabri članovi spašavaju zalutale turiste na brdima, ljude iz poplava i rijeka, obučeni su i za helikoptersko spašavanje…

Posjetili smo ih, a oni su s nama podijelili napete priče iz svojih akcija

„Dobar dan, jesmo li dobili HGSS, stanicu Orebić?“, upitali smo blagi ženski glas koji se javio na broj naveden na njihovoj stranici. Žena je odgovorila potvrdno.

„Pa znate, pošli smo u šlapama, s bočicom ‘Jane’ na Svetog Iliju i malo smo dezorijentirani, ne znamo baš gdje se nalazimo…“, rekli smo u šali. Znala je ona da je šala. Naime, pozivi turista orebićkom HGSS-u koji su se izgubili na ‘Iliji’ zvuče bitno drugačije. Šalu na stranu!

Predstavili smo se i rekli kako bismo rado napravili reportažu o njima i njihovim akcijama. Pristali su i ugostili nas u svojim prostorima u Orebiću u koje su uselili 2021. godine. Josip Tomašić, Mario Tomašić, Vlado Vidulin, Baro Pervan, Ante Dužević, Tanja Batistić, onaj fini glas koji nam se javio kad smo ‘zvali za pomoć’. I Zara, simpatični potražni pas. A mi ih nismo upoznali ‘samo’ kao HGSS stanicu Orebić, nego i kao jednu hrabru i skladnu obitelj.

PREMDA SU GORSKA SLUŽBA, NE

SPAŠAVAJU SAMO NA PLANINAMA

O HGSS stanici Orebić obično se piše prilikom akcija spašavanja turista s planine Sveti Ilija, no malo tko zna kako su baš oni jedina stanica Hrvatske gorske službe spašavanja koja je organizirana u nekoj općini. Sve ostale su organizirane u gradovima. Pokrivaju područje cijelog Pelješca, Korčule i Lastova, a broje 33 aktivna člana, imaju i jednog licenciranog potražnog psa, već spomenutu Zaru, i još dva mlada koji bi to tek trebali postati. Članovi su volonteri i malo kad ćete vidjeti kako

netko s tolikom ljubavlju govori o onome što oni čine. A čine puno. Kako nam objašnjava Josip Tomašić, dopročelnik HGSS stanice Orebić, oni djeluju u neurbanim područjima u kojima druge službe nisu spremne djelovati. Većinom su to potrage i spašavanja, ali ne samo u planinama, bez obzira na to što su ‘gorska služba’, nego i u vodi i zraku te na uređenim skijalištima. Temeljna su operativna snaga sustava civilne zaštite, djeluju u koordiniranim akcijama s ostalim žurnim službama i produljena su ruka Hitnoj medicinskoj pomoći u područjima do kojih ona ne može pristupiti. Jedina su služba u Hrvatskoj koja je uvježbana za helikoptersko spašavanje. Njihova oprema ovisi o vrsti akcije, ali je osmišljena čak i za korištenje kod prirodnih katastrofa, primjerice potresa i poplava.

SVETI ILIJA NIJE BEZAZLEN, TO JE OGROMNO PROSTRANSTVO

Govoreći o prirodi akcija, Josip Tomašić kaže kako su zimi češće potrage za dementnim osobama koje se izgube, dok se ljeti one više odnose na spašavanje turista.

„Pelješac svake godine bilježi neki novi rekord posjećenosti gdje najviše borave posjetitelji koji preferiraju aktivni vid turizma, dakle biciklizam, planinarenje, surfanje… Porast broja turista prati i povećan broj intervencija, kako na Svetom Iliji, tako i na ostatku Pelješca“, govori Josip Tomašić. U tim situacija od iznimne su pomoći prednosti digitalne tehnologije pa je lakše locirati izgubljene

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ

Je li točno kako

se na Svetom Iliji najčešće gube Poljaci ili je riječ o generalizaciji?

„Pa malo jest generalizacija i javlja se taj humor oko Poljaka u šlapama. No, naši stalni gosti su Slovenci, Poljaci, Slovaci, Česi i Nijemci tako da je logično kako se naše intervencije odnose baš na te goste. Za odlazak na planinu treba pripremiti odgovarajuću obuću, odjeću i opremu, zaštititi se od sunca, ponijeti dovoljno tekućine, obvezno napuniti bateriju na mobitelu… Bilo bi najbolje ne ići sam i bilo bi idealno napraviti plan puta te obavijestili osobe oko sebe o tom planu i smjeru kretanja. Trebalo bi poraditi na svijesti tih gostiju kako brdo koje vide ispred sebe nije bezazleno, kako je to jedno veliko prostranstvo koje zahtijeva veliki fizički napor i gdje se čovjekovo tijelo troši, a energiju treba nadoknaditi vodom i hranom“, govori Josip Tomašić

osobe nego prije jer uglavnom uz sebe imaju pametne telefone.

Pitamo ga je li točno kako se na Svetom Iliji najčešće gube Poljaci ili je riječ o generalizaciji. „Pa malo jest generalizacija i javlja se taj humor oko Poljaka u šlapama. No, naši stalni gosti su Slovenci, Poljaci, Slovaci, Česi i Nijemci tako da je logično kako se naše intervencije odnose baš na te goste. Za odlazak na planinu treba pripremiti odgovarajuću obuću, odjeću i opremu, zaštititi se od sunca, ponijeti dovoljno tekućine, obvezno napuniti bateriju na mobitelu… Bilo bi najbolje ne ići sam i bilo bi idealno napraviti plan puta te obavijestili osobe oko sebe o tom planu i smjeru kretanja. Trebalo bi poraditi na svijesti tih gostiju kako brdo koje vide ispred sebe nije bezazleno, kako je to jedno veliko prostranstvo koje zahtijeva veliki fizički napor i gdje se čovjekovo tijelo troši, a energiju treba nadoknaditi vodom i hranom. Treba ih osvijestiti kako trebaju dobro isplanirati put i provjeriti zahtjevnost samog terena na koji planiraju svoj izlet“, kaže Josip Tomašić.

NAJVEĆA OPASNOST JE DEHIDRACIJA,

A NE OZLJEDA

Sveti Ilija nalazi se među tri ‘najopasnije planine’ u Hrvatskoj, ali ne zbog nekih iznimnih vremenskih uvjeta ili ekstremnih opasnosti koje vladaju na tom području nego zbog ljudskog faktora. Brojni turisti idu u ‘osvajanje’ vrhova ove pelješke planine u neprikladnoj obući i uz minimalno vode. Najčešće stanje zbog kojeg žurne službe i izlaze na teren jest dehidracija, a ne ozljeda. Ona iz neke blage slabosti koja se ‘na prvu’ pripisuje suncu ili fizičkom umoru, vrlo lako prerasta u opću slabost, potom neko stanje šoka, a onda i po život opasna stanja. Premda se redovito tiskaju i dijele letci s upozorenjima, a i na samoj stazi su postavljena upozorenja, turisti i dalje nedovoljno pripremljeni odlaze na planinu i tako se izlažu opasnosti. Ne jer je planina sama po sebi opasna nego zbog svo-

je vlastite nepripremljenosti.

„Obično poziv dobijemo preko Centra 112 o planinarima na Svetom Iliji koji se ne osjećaju najbolje, koji su dehidrirani i koji su ostali bez vode te ne znaju svoju lokaciju. Kad primimo takav poziv, odmah se ‘uzbunjivamo’ u svojim grupama koje imamo na različitim aplikacijama. Kako smo volonteri i uz ovo radimo i svoje poslove, nemoguće je da je svo članstvo u svakom trenutku na raspolaganju, ali se nadopunjavamo najbolje što možemo. Nakon toga slijedi lociranje osoba i sama akcija spašavanja“, kazao je Josip Tomašić.

Današnja moderna oprema pomaže pri lociranju, no mobitel se zna ugasiti ili signal bude slab. Tome se pridaje posebna pozornost.

„Jedno od prvih pitanja nam je koliki im je postotak baterije na telefonu. Potom zahtijevamo da zaustave aplikacije odnosno isključe Wi-fi i sve ono što prazni bateriju te da je što dulje čuvaju kako bi mobitel ostao što dulje uključen. Baterija nam je vrlo važna jer nekada samo lociranje ne bude točno ako je signal slab. Kad dođemo blizu lokacije, vrlo je važno da nam i oni pomognu, ako imaju još baterije na mobitelu jer ponekad ta razlika između lokacije koja se prikazuje i stvarne lokacije može biti recimo 100 metara visinske razlike. I netko će kazati – to je samo 100 metara. Ali vi tu satima možete tražiti i trošiti dragocjeno vrijeme, a svaka je minuta dragocjena kad spašavate nečiji život“, govori Josip Tomašić.

U DVA SATA EVAKUIRALI TISUĆU LJUDI

Govoreći o najzahtjevnijoj akciji, Josip Tomašić navodi veliku poplavu iz 2014. godine koja je nastala nakon pucanja nasipa u Rajevom selu koje se, uz Gunju i druga mjesta, našlo pod vodom. Ekipa orebićkog HGSS-a s kolegama iz Ogulina je prebačena u BiH, na intervencije u sela Odžak, Prud, Bosanski Šamac… „Bila je to jedna jako stresna situacija, prvenstveno zbog brzog nadiranja vode. Tu nemate sekundu razmišljanja i morate jako brzo djelovati. Bilo nas je 18 s četiri čamca te smo u dva dana evakuirali tisuću

Vlado Vidulin, Josip Tomašić, Baro Pervan, Tanja Batistić, Mario Tomašić, Ante Dužević i Zara

Sveti Ilija - prekrasna, ali i zahtjevna planina

lo područje Orebića poplavljeno i tu gdje je glavna cesta, kao da je mirna voda kroz koju plovite. A sve sporedne ulice su bujica. Kad te udari ta bujica, premjesti te za nekoliko metara, a u čamcu s tobom su žene, djeca, stariji, slabo pokretne osobe… Trebaš biti brz u svemu, točan, a vrijeme brzo teče. A toliki je ogroman broj ljudi koji trebaju vašu pomoć. Zato je to bila psihički i fizički najzahtjevnija akcija“, opisuje Josip Tomašić.

SEKUNDE SU BITNE!

A govoreći o svakodnevnom radu, generalno najzahtjevnije akcije su im na Svetom Iliji. HGSS stanica Orebić posljednjih je tjedana izvršila brojne akcije, od kojih se većina odnosi na spašavanja na brdu Sveti Ilija. Od dehidriranih turista, zalutalih grupa pa do unesrećenog turista s ozljedom noge. Gotovo su sve zaključene uspješno, a osobe su spašene. Međutim, nije baš svaka takva pa se dogodi i da unesrećena osoba premine, bez obzira na velike napore spašavatelja.

„Bilo je to baš nedavno na području Gustrina, poviše Bilopolja. Dobili smo dojavu o Slovaku kojem je pozlilo. Čovjek je ležao u lošem stanju, pored njega je bila supruga. Davali smo mu kisik, pokušavali pomoći i smirivali ženu. Potom je stigao još jedan tim i sanitet. Akcija je trajala dugo, trebalo nam je četiri ili pet sati dok smo ga iznijeli i spustili, uvjeti su bili teški, a radili smo najbrže i najbolje što možemo“,

Ana Batistić na mjestu na kojem orebićki HGSS zaprima dojave -

kazao nam je Baro Pervan koji naglašava kako je od iznimne važnosti djelovati brzo i što prije obavijestiti žurne službe. U ovom slučaju se radilo o satima zakašnjenja jer se muškarac nalazio u lošem stanju dugo prije nego što je pozvana pomoć. Nažalost, naposljetku je preminuo.

Među najzahtjevnijim akcijama je i ona iz 2012. godine kad se na Svetom Iliji danima tragalo za nestalim Slovencem. U akciju su bile uključene sve žurne službe, potražni psi, više timova HGSS-a te helikopterske snage. Njegovo je tijelo pronađeno petog dana potrage, izvan puteva, na strmom dijelu. Tad se pisalo kako je Slovenac očigledno skrenuo s puta, vjerojatno u namjeri fotografiranja krajolika te je pao niz oštre i strme stijene. Nakon pada se uspio popeti do zaklona u hladu stijena, nakon čega je preminuo.

‘NIJE SVE ZA SVAČIJE OČI. A NI PSIHU’

„Većina naših akcija su potrage i najlakše nam je kad imamo lokaciju osobe. No, često nemamo tu informaciju. Ovisno o specifičnosti terena i situacije, ta potraga ponekad traje danima, a nekada čak i mjesecima. Ako se to dogodi u ljetnim mjesecima, onda je još više iscrpljujuće. A naravno, puno toga ovisi o ishodu situacije. Ako je sretan kraj tj. ako pronađemo osobu, onda smo sretni. No, najgore je kad pronađemo beživotno tijelo nestale osobe. To je stresno samo po sebi, nije za svačije oči, ali ni psihu“, govori nam Vlado Vidulin koji je odigrao značajnu ulogu pri spašavanju u nesreći koja se dogodila prilikom održavanja tradicionalnog Maratona lađa u Neretvi 2022. godine.

Naime, HGSS je imao glavnu ulogu u osiguranju prilikom održavanja tog događaja, s obzirom na to kako su djelatnici službe obučeni i za spašavanje u divljim vodama i poplavama. Timovi su tom prilikom vodili računa o sigurnosti, kako samih sudionika dakle veslača, tako i publike.

„Na nekih 50-ak metara od nas, nama pred očima, možda i najveći turistički brod koji je tu bio je u jednom trenutku provom zakačio manju brodicu i vukao je neko vrijeme. Osobe koje su bile na toj manjoj brodici su pale s nje. Imamo gliser koji se zove Lipa Kaja, mi ga u žargonu zovemo Gumi. I bili smo blizu, stigli smo tamo za nekih 15,20 sekundi, izvukli ljude, a oni su kazali kako je u brodici ostala jedna osoba“, prisjeća se Vidulin.

Kako kaže, prova brodice se još nazirala, a on je skočio u rijeku. U zraku je skinuo kacigu i opremu kako bi mogao izroniti s osobom. Premda HGSS ima svoje sigurnosne protokole, tu ih je svjesno prekršio kako

Članovi ove hrabre obitelji Ante Dužević i pas Zara čine potražni tim koji sudjeluje u akcijama spašavanja, ne samo na području djelovanja HGSS stanice Orebić nego i diljem Hrvatske pa i šire. Kako nam kaže Dužević, procjenjuje se kako jedan potražni pas može zamijeniti i do 30 ljudi!

bi spasio život unesrećenog. Vremena za planiranje nije bilo, trebalo je brzo djelovati.

„Uskočio sam unutra i krenuo ga izvlačiti iz drugog puta. Stisnuo me za ruku, ja njega, on mene i nekako smo se ‘iščupali’ i izronili. On je prodisao i danas je među nama“, zadovoljno govori Vidulin.

Kako kaže, to je najljepši osjećaj – spasiti nekome život. Ne može se usporediti s nijednim drugim osjećajem.

SVAKA NOVA AKCIJA NOVO JE ISKUSTVO

Vlado Vidulin je među članovima HGSS-a s najviše staža, a uz njega je i Mario Tomašić, jedan od osnivača stanice Orebić. Kako nam kaže, prvotno su pripadali HGSS stanici Dubrovnik od 2006. godine, kad je održana osnivačka skupština. Sadašnji pročelnik HGSS stanice Orebić Darko Prižmić prvi je dobio značku za spašavatelja. Potom su se 2008. godine odvojili u zasebnu stanicu – stanicu Orebić. „Počeli smo od nule. Ništa nismo imali. Ulagali smo puno svojih sredstava i vremena, bili smo uporni, dobili smo nešto opreme i zaživjeli smo. Danas smo zaista prava ekipa! Uvijek kažem kako smo, ma gdje god išli, kao neki potražni psi – najluđi smo i najbrži. Takvi smo bili u početku, kad nismo imali gotovo ništa, a takvi smo i danas“, govori Mario Tomašić. Iako ima iznimno iskustvo u akcijama spašavanja, a i samog Svetog Iliju pozna kao vlastiti špag, naglašava kako je svaka nova akcija ujedno i novo iskustvo.

„Ma koliko god znao, sa svakom novom akcijom nešto više naučiš. I u svaku novu akciju ulazite s novim znanjem i iskustvom, pogotovo kad je riječ o planini“, kaže Mario Tomašić koji o ovom pozivu govori s ogromnim žarom, kao da je u cijeloj toj priči ‘od jučer’.

‘MAMA’ TIMA KOJU UVIJEK ČUVAJU.

ALI I ONA NJIH!

Većinu ekipe HGSS stanice Orebić, očekivano, čine

muškarci. No, tu su i tri žene. Jedna od njih je Tanja Batistić. Kako kaže, među muškarcima i ženama u HGSS-u nema razlike i svi su kao jedno.

„Ovdje nije važno tko je muško, tko je žensko, nego tko za što ima afiniteta i tko što može. A najvažnije je – dati sve od sebe. Sigurno je kako će muškarac koji je jači i ima veću mišićnu masu od mene ponijeti nešto što je teže, ali svi dajemo najviše što možemo od sebe“, govori Batistić.

Ipak, žena u muški tim obično ipak unese jednu drugačiju energiju, neku crtu suosjećajnosti, blagosti i brige.

„Možda imam u sebi tu neku majčinsku energiju pa ih nadgledam kad idemo negdje i brinem. Čuvam ih! Na tečaju su me znali zvati ‘mama’. Ali paze i oni mene!“, govori nam Batistić.

Pitamo je kako se rodila ljubav prema HGSS-u koji se percipira kao ‘muški poziv’.

„Možda sam imala afinitete koji se percipiraju više kao ‘muški’, što većinu žena možda i ne zanima, i to je u redu. Naš pročelnik Darko Prižmić i njegova supruga Ani su mi prijatelji, oni su mi prenijeli tu ljubav. Prije nego što sam službeno ušla u stanicu, vidjela sam što se ovdje radi i kako to izgleda. Došla sam ovdje i tu sam se našla. Privuklo me što radimo u prirodi koju volim, kao i te ‘outdoor’ aktivnosti. Kroz HGSS upoznajete nove vještine poput penjanja. To su tehnike koje su mi bile zanimljive i za koje sam mislila kako ih nikada neću naučiti, a onda sam shvatila kako mi itekako leže i kako u tome uživam. Danas uživam u obuci novih članova, uživam kad imam priliku prenijeti svoje znanje i iskustva na druge“, kaže Batistić.

POTRAŽNI PAS MOŽE

ZAMIJENITI

I DO 30 LJUDI!

Članovi ove hrabre obitelji Ante Dužević i pas Zara čine potražni tim koji sudjeluje u akcijama spašavanja, ne samo na području djelovanja HGSS stanice Orebić nego i diljem Hrvatske pa i šire. Kako nam kaže Dužević, procjenjuje se kako jedan potražni pas može zamijeniti i do 30 ljudi!

Ekipa u akciji spašavanja

Sve one koji su voljni biti dio tima, čeka sasvim sigurno dobra i opuštena atmosfera u ovoj zaista pravoj obitelji. Čeka ih prilika za usvajanje novih znanja i vještina, potpuno besplatno. I čeka ih prilika za biti dio jedne lijepe i važne priče. One u kojoj pomažete drugima i spašavate njihove živote. A bolje i veće prilike od te u životu zaista nema

„U potragu idemo samo nas dvoje kako ne bi bilo ometanja i kako bi pas uspješno pronašao unesrećenog. Važno je da pas to sve radi kroz nekakvu igru, zato je potrebna koncentracija i da nema ničega što bi ga moglo ometati, i da ne osjeti to kao neko moranje“, kaže Dužević.

Zaru je istrenirao upravo on. Pri tom je važan sam karakter psa o kojem ovisi i obuka, koja traje od dvije do četiri godine, kad se pas licencira.

„I kod obuke je iznimno važno da se sve to psu predstavi kao igra, a ne nešto što on mora. Svaka akcija je specifična, a one u kojima su unesrećeni zapravo preminule osobe su posebno stresne. Važno je pri tom umiriti potražnog psa, stvoriti mu atmosferu kako je sve u redu, ne smije mu to predstavljati stres. Jer vi na psa prenosite svoju energiju i oni sve osjete. Kaže se kako su doktori ekspresije – ne razumiju što govorite, ali razumiju pokrete i izraze lica, a posebno se to odnosi na pse koji su vam privrženi i žive s vama. Oni osjete i tugu, i sreću, i stres“, govori nam Dužević. Zara je ove godine licencirana i sudjeluje u akcijama, kako na Pelješcu, tako i šire. Baš su nedavno Dužević i Zara bili u ljetnom kampu u Sloveniji gdje su demonstrirali vještine i znanje. A tim je veliko pojačanje i za stanicu Orebić koja nije imala potražnog psa.

POSTANITE DIO OBITELJI!

Iza ove zanimljive i simpatične ekipe je puno akcija, puno stresnih situacija, puno emocija – od ponosa, preko sreće i ushićenja nakon uspješne akcije, do tuge kada ona nema sretan ishod. U takvoj se atmosferi stvaraju uspomene koje se nikada ne mogu zaboraviti, stvaraju se prijateljstva i, u konačnici, neraskidiva povezanost.

dopunjujemo“, govori nam Mario Tomašić, dok Vlado Vidulin dodaje – ovdje nema fejk ljudi, svi oni koji posjete poziv i poriv za učiniti humano djelo, automatski su u sebi spašavatelji, a sve se dalje samo nadograđuje školovanjem.

‘U našem timu nije važno tko je muškarac, a tko žena, uvijek pazimo jedni na druge!’

„U dosta udruga sam bio i gotovo uvijek se pojavi neka rovka koja sve to uništi. Međutim, ovdje je drugačije i mislim kako smo prava ekipa. Mi smo volonteri, najviše intervencija imamo u sezoni, a tada i najviše radimo na svojim radnim mjestima koja su uglavnom vezana uz more, uz turizam jer ovo je takav kraj. Ali ipak na kraju odradimo sve što treba i odlično se na-

„Postoji jedno sad već legendarno predavanje pročelnika Vinka Prižmića koje govori o misiji i etici gorskog spašavatelja. Naime, gorski spašavatelj moraš biti i duhom, i tijelom, i tako se i ponašati. Naše familije nisu vazda najsretnije zbog naših odabira, ali kad se dogodi intervencija, ti ideš jer želiš pomoći, kako unesrećenima, tako i svojim kolegama iz stanice koji se ‘lome’ ako nisi tu. Svi za jednog, jedan za sve! Kompaktni smo, mislimo jedni na druge i dišemo kao jedan!“, govori Josip Tomašić.

HGSS stanica Orebić mala je stanica s malim proračunom, ali ima veliko srce. Počeli su od nule, a danas imaju svoju opremu, prostore (ostvarene uz pomoć sredstava iz državnog proračuna, donacija, ali i njihovim radom) i, najvažnije od svega, imaju jedni druge. Dio ove obitelji možete postati i vi jer im je potreban pomladak koji bi im pomogao u njihovim akcijama i koji ima želju i volju pomagati drugima i činiti velike stvari.

„Najveća pogreška je što ljudi misle kako smo neka zatvorena skupina i kako smo vrhunski profesionalci koji su se rodili s ovim vještinama. Istina je kako smo kroz vrijeme učili tehnike i kako je potrebna samo želja i volja“, poručuje Josip Tomašić. Sve one koji su voljni biti dio tima, čeka sasvim sigurno dobra i opuštena atmosfera u ovoj zaista pravoj obitelji. Čeka ih prilika za usvajanje novih znanja i vještina, potpuno besplatno. I čeka ih prilika za biti dio jedne lijepe i važne priče. One u kojoj pomažete drugima i spašavate njihove živote. A bolje i veće prilike od te u životu zaista nema.

Ante Dužević i simpatična Zara čine potražni tim

PONEDJELJAK, 9.9. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

UTORAK, 10.9. doručak dana Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

SRIJEDA, 11.9. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

ČETVRTAK, 12.9. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Crni rižot od sipe

Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom

PETAK, 13.9. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira,komorača i peršina

SUBOTA, 14.9. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

NEDJELJA, 15.9. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

PROBLEM RURALNIH SREDINA

U KONAVLIMA SPAŠENO PREKO 30 PASA Ivelja: „Toga ima i po drugim općinama, ali tamo se ne dojavljuje“

Nedavno su u Vitaljini nađena četiri psa, za koje su u Azilu Dubrovnik napisali da su “ostavljeni da umru”. Problem napuštenih pasa naglašava se kroz godine, radi se na tome da se broj smanji, međutim neodgovorni pojedinci ne posustaju

Slučaj u Vitaljini, nažalost, nije nešto neobično ni čudno. Četiri psa, u dobi od oko sedam mjeseci, samo su izbačeni, što je dalje moguće, poput otpada. Imali su sreću da su ih slučajni prolaznici uočili, jer bi inače skončali u Konavlima. Tragom ovog slučaja odlučili smo provjeriti kakva je zapravo situacija s napuštenim psima u Općini Konavle. “Iz Konavala smo od početka godine dosad preuzeli 34 psa. Od toga 20-tak štenaca, četiri vlasnička psa, a tri psa nisu bila označena mikročipom, ali su se vlasnici javili pa su čipirani, cijepljeni i vraćeni. Svi govore kako je problem u Konavlima, ali mislim kako nije toliko veći broj napuštenih pasa u Konavlima u usporedbi s drugima, koliko se tamo dosta dojavljuje. Mislim da toga ima i po drugim ruralnim općinama, međutim ljudi nisu skloni nazvati komunalne redare, dojaviti i reagirati ”, objašnjava Ana Ivelja, ravnateljica Azila Dubrovnik. Problem je što mnogi građani ne poznaju ili ignoriraju proceduru, a ona funkcionira zapravo tako da tko god vidi životinju bez vlasnika treba obavijestiti komunalnog redara. Jer Azil Dubrovnik niti ne može reagirati osim po nečijem nalogu, iz jednog jednostavnog razloga: pas je vlasništvo, baš poput primjerice vozila.

„Ljudi često slikaju psa, stavljaju ga na Facebook u neke grupe i često se i ne nađe vlasnik. Prođu tako dani dok ta informacija dođe do komunalnog redara i do nas. Na primjer, dvije kujice koje su bile u katastrofalnom stanju u Primorju, a prije nego što se nazvao komunalni redar, negdje dva dana se ta informacija vrtjela po Facebooku. Kad vidimo nešto takvo, zovemo, reagiramo, pošaljemo Komunalnom redarstvu, ali bilo bi najbolje da onaj koji zamijeti psa bez nadzora vlasnika, odmah direktno njih kontaktira i inzistira da komunalni redar izađe na teren“, naglašava Ivelja.

ZAKON JE VRLO JASAN

Cilj je da svaki građanin, gdje god uočio psa bez nadzora, bilo to u Uvali Lapad ili Vitaljini, to i javi. „To što je u nekim selima normalno da psi hodaju okolo, nije bitno. Jer u principu zakon je vrlo jasan – pas ne može biti bez nadzora vlasnika. Na javnim, urbanim sredinama mora biti na povodcu. Ako netko vidi da pas sam hoda okolo, zazove se komunalni redar, ako on utvrdi da pas ima vlasnika, napiše mu kaznu. U krajnjoj liniji – to je opasno. Pas može biti najdivniji na svijetu, ali može i on stradati, na milijardu načina, može izazvati prometnu nesreću, ne bi bio prvi put, a to može završiti smrtnim ishodom – kako psa, tako i čovjeka. Neki ljudi se boje, neki su alergični… Više je razloga. A kad dođe komunalni redar, neodgovornom vlasniku naplati kaznu ili ga opomene. Ako se to ponovi više puta, onda komunalni redar obavještava veterinarskog inspektora jer nešto nije u redu. Sve je to u smislu zaštite životinja i našeg cjelokupnog društva“, jasna je Ivelja.

No problem je što ljudi obično čekaju da sve riješe institucije, što je u nekim situacijama nemoguće, pogotovo ako postoji samo jedan komunalni redar u općini, jer nije u mogućnosti pokrivati cijelo područje. Ipak, javljanje građana uvelike mijenja stvari. U Konavlima je to itekako profunkcioniralo, dok u drugim manjim općinama javljaju da se dugo čeka na reakciju ili uopće nemaju komunalnog redara, kao ni čitač mikročipa, iako bi trebali to imati. “Što se tiče Konavala, ljudi odlično reagiraju. Dosad smo imali odlična iskustva s komunalnim redarom, stvarno je čovjek na mjestu. Čak neki dan kad je bila velika kiša, išli smo po štence, a on nas je zvao da je putem vidio kujicu kako ide posred ceste, nije imala čip. Mi smo već prošli Cavtat, ali molio nas je da se vratimo. Uto je počeo prolom obla-

Za ostavljanje pasa biraju se što zabačenija mjesta.

Primjerice, ova četiri nedavno spašena psa pronađena su u Vitaljini, usred ničega, na putu koji praktički nigdje ne vodi

Piše Ivana Smilović foto Azil Dubrovnik

„Ljudi često slikaju psa, stavljaju ga na Facebook u neke grupe i često se i ne nađe vlasnik. Prođu tako dani dok ta informacija dođe do komunalnog redara i do nas“, priča ravnateljica Azila Dubrovnik

ka, ali on ju je stavio u auto, čekao nas, pazio na nju. On je jedini koji radi to na velikom području, a izlazi na sve dojave. Ako on ne može, pođemo i mi prvi”, priča Ivelja i ističe da je suradnja s Općinom Konavle “na mjestu”.

UGLAVNOM BUDU IZGLADNJELI

Naime, Azil Dubrovnik ima potpisan ugovor s Općinom Konavle jer po zakonu svaka jedinica lokalne samouprave ako nema svoje sklonište, mora imati ugovor s nekim od postojećih skloništa. „U našoj županiji nije bilo registriranog skloništa, pa su sve općine imale ugovore sa šibenskim, splitskim… Najbližim koji su postojali. Kako smo se mi registrirali, potpisali smo ugovor s Konavlima, Primorjem, Stonom, Zažabljem i Pojezerjem“, kaže Ivelja. Želja je dubrovačkog azila potpisati ugovor sa svim jedinicama lokalne samouprave unutar naše županije, s obzirom na to da su ipak najbliže moguće sklonište. Svima su već dvaput iskazali interes za suradnjom, no neke su već imale ugovore s drugim skloništima.

Bitno je reći da postoji šansa da psi ostavljeni u Konavlima uopće nemaju veze s tim područjem. “Teško je uopće reći odakle dolaze psi. Činjenica je da smo mi okruženi sa zemljama u kojima je zaštita životinja toliko loša da ne mogu reći ni kako je u povojima. Situacija u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini je takva da mislim kako su sto godina iza nas s tolikim brojem napuštenih životinjama, rupama u zakonu, a i nepostojanjem adekvatnih zakona zbrinjavanja. Postoji uvijek vjerojatnost i da su to psi koji su možda porijeklom od tamo, ali teško je

znati. Svakako, otkad smo krenuli raditi, gdje god zateknemo pse, uvijek svi kažu – ovo nisu naši psi! Ljudi iz grada kažu – psi su iz Primorja, u Primorju kažu da su iz Hercegovine, ali nemoguće je utvrditi odakle su“, objašnjava Ivelja.

A za ostavljanje pasa biraju se što zabačenija mjesta. Primjerice, ova četiri nedavno spašena psa pronađena su u Vitaljini, usred ničega, na putu koji praktički nigdje ne vodi. Imali su sreću da su se tamo zatekli ljudi koji su njihov pronalazak i prijavili. Neki tu sreću nažalost nemaju i život izgube na rubovima različitih sela. A oni koji budu pronađeni su većinom u jako lošem stanju.

„Uglavnom budu izgladnjeli. Mislim da su ove iz Vitaljine nekoliko dana i hranili ljudi koji su ih pronašli. Jedna kujica je imala prijelom noge, baš gadan lom, koji se nije mogao ovdje sanirati nego je morala u ortopeda u Split na operaciju. Zapravo, u najgorem stanju nam dolaze lovački psi. Takva smo tri slučaja dosad imali, a mogu samo reći da se definitivno ne viđaju svaki dan… Jedan je bio Max iz Konavala, a dvije su kujice bile iz Primorja. Baš je bilo upitno hoćemo li ih moći oporaviti, bili su toliko izgladnjeli i u lošem stanju da im se cijeli organizam počeo gasiti. Srećom, izvukli su se i svi su udomljeni sada“, kaže Ivelja.

ZAKON ČESTO OSTANE MRTVO SLOVO

NA PAPIRU

Lijepo je naglasiti da su, uz lovačke pse, svi ostali psi pronađeni u Konavlima uspješno udomljeni, osim najnovijih koji su spašeni u Vitaljini.

„Ono što bi trebale sve jedinice lokalne samouprave napraviti, a u našoj županiji, koliko znam, nije nijedna, jest provesti kontrolu mikročipiranja - ići od kućanstva do kućanstva i provjeriti jesu li svi psi čipirani. Ako nisu, naložiti vlasnicima da to naprave. Ti psi nisu pali s neba. Imamo dobre zakone, uvijek mogu biti bolji, ali su stvarno dobri. Međutim, često ostanu mrtvo slovo na papiru jer zapne na provedbi. Do 30. lipnja 2018. trebalo je provesti kon-

„Što se tiče Konavala, za mene su veći problem ljudi koji ostavljaju te pse bez nadzora ili ih jednostavno napuštaju. To je krimen, jedna vrsta zločina,tako postupati sa životinjama“, kaže načelnik Općine Konavle Božo Lasić

trolu mikročipiranja. Šteta što to nije odrađeno s popisom stanovništva jer bi se tako mogle sankcionirati osobe koje napuste pse i mislim kako bi manje toga bilo. Kad bi se par ljudi sankcioniralo, više bi se razmišljalo o tome“, priča Ivelja i objašnjava kako je danas kastracija i više nego jednostavna, jednom se napravi, a toliko života spasi. Nada se kako će s vremenom, uz edukaciju i apeliranje, uspjeti postići da ima manje napuštenih pasa, barem štenaca.

„Nažalost, ima ih. Ono što vidimo zasad jest da ih većinom pronalazimo u ruralnim sredinama, gdje možda još nismo doprli do svijesti stanovnika. Od tamo potiče većina štenaca. Dosad to u gradu nismo imali jer u principu ljudi koji žive u urbanim sredinama ne žele velika legla, niti da im se kujice tjeraju, dok je u selu možda i nešto na što su ljudi godinama naučili, pa u tome ne vide ništa sporno“, objašnjava Ivelja.

LASIĆ: „NAPUŠTANJE PASA JE JEDNA

VRSTA ZLOČINA“

Zanimalo nas je i što o svemu kaže načelnik Općine Konavle, Božo Lasić.

„Od prvog dana surađujemo s Azilom Dubrovnik i ja također moram naglasiti kako, što se tiče suradnje s njima, sve dobro funkcionira i nemamo nikakvih problema. Dobro je da napokon imamo uredan azil, to je ipak nekakva civilizacijska tekovina, jer nažalost dosad ga nismo imali, a sad je to sređeno! Što se tiče Konavala, za mene su veći problem ljudi koji ostavljaju te pse bez nadzora ili ih jednostavno napuštaju. To je krimen, jedna vrsta zločina, tako postupati sa životinjama. Uzeti životinju pa onda se o njoj ne skrbiti, napustiti je… To je stvarno strašno. Valjda misle da su savjest primirili kad ostave psa, a ne odvedu ga u azil, već negdje drugo, a onda je to nama problem, stvarno su to troškovi“, priča Lasić.

Objašnjava da je toga, nažalost, uvijek bilo u Konavlima, kao i neadekvatnog držanja pasa, međutim,

ne smatra da je situacija „strašno eskalirala“. Štoviše, misli kako je bolja u odnosu na ostale općine. No više ga muči situacija s mačkama.

„Ne pratim Facebook grupe zbog svog duševnog zdravlja, ali kažu mi kako često Konavle ‘sotoniziraju’, konkretno zbog mačaka. Postaje suludo. Slobodno živuće mačke su uvijek bile u nas, kao i u drugim općinama, slobodne po selu. Sada imamo pomamu – čim netko vidi mačku u selu, odmah je hvata. Uskoro uopće nećemo imati mačaka, ne znam što se događa. A onda imate drugi problem – da netko drži 50-60 mačaka koje skuplja ili mu ih ljudi donose. Uvijek su mačke po selu skakale po krovovima, trčale… Sve je u zadnje vrijeme eskaliralo“, govori Lasić, no ponovno naglašava da ne smatra kako imaju veliki problem što se tiče napuštenih pasa.

„Niti ih vidim u Cavtatu, niti na Grudi. Imali smo jednog psa na Grudi, zvali su ga Buhara pa ga je netko na Grudi ipak uzeo. Morali smo platiti do Šibenika transport, pa onda opet iz Šibenika… Postaje to sve skupa zabavno. Ali dobro, ako se ljudi time bave, znači da dobro živimo. Imam 80 štićenika u staračkom domu, o tome nitko ništa ne priča. Nitko ne govori o tome kako treba ljudima pomoći, već samo životinjama, ali naravno, i to je civilizacijska tekovina i dobro je da se o tome misli i naravno, treba na tome uvijek raditi. Smatram da je azil donio kvalitetnu, značajnu promjenu, a mi u općinama se moramo truditi pomoći im da se to održi i funkcionira besprijekorno. Sramota je kad dođu stranci pa se u medijima piše kako se psi zlostavljaju, šetaju okolo… To si ne smijemo dopustiti. Rekao sam kako trebamo nabaviti što više materijala Prijatelja životinja i dijeliti po Općini, ali nažalost, u svijetu postoje dobri i zločesti ljudi. Zaludu vi nekoga educirate ako je takav kakav jest. Nije dobro da se pas kupuje zbog trenda, ako ga već uzimaš, onda ga moraš uzeti iz ljubavi, a ne da bi se šetao mjesec-dva s njim po Cavtatu i onda ga napustio“, zaključuje Lasić.

NOVA ŠKOLSKA GODINA

U osnovne škole u županiji upisan 1441 prvašić

Dobroslavić se susreo s novim ravnateljima škola

kojima je županija osnivač te im poželjeli uspješan rad

Prema privremenim podacima, u školskoj godini 2024./2025. u svim osnovnim školama na području Dubrovačko-neretvanske županije upisan je 1141 prvašić, od čega je 700 učenika upisano u osnovne škole kojima je osnivač Dubrovačko-neretvanska županija. Podsjetimo i kako Dubrovačko-neretvanska županija, u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te jedinicama lokalne samouprave na različite načine pomaže učenicima, odnosno njihovim roditeljima kako bi im olakšali financiranje školovanja.

Dok Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih financira nabavu udžbenika za učenike od 1. do 8. razreda, Dubrovačko-neretvanska županija za istu skupinu učenika financira nabavu svih pripadajućih radnih materijala za što na razini jedne školske godine izdvaja preko 450 tisuća eura. S istim Ministarstvom provodimo projekt „Zajedno možemo sve!“ čime se osiguravaju pomoćnici u nastavi za učenike s teškoćama u razvoju u osnovnim i srednjim školama kojima smo osnivač. Također u suradnji s Općinom Dubrovačko primorje, Općinom Konavle i Općinom Župa dubrovačka organiziramo i provodimo produženi boravak u četiri škole, i to u Osnovnoj školi Slano, Područnoj školi Čilipi pri Osnovnoj školi Cavtat, Osnovnoj školi Gruda i Osnovnoj školi Župa Dubrovačka. Putem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, dodjeljuju se besplatni obroci voća, povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda za djecu u osnovnim i srednjim školama. Kao i u ostatku Hrvatske, i u svim osnovnim školama Dubrovačko-neretvanske županije osigurana je školska prehrana sukladno Odluci o kriterijima i načinu financiranja, odnosno sufinanciranja troškova prehrane za učenike osnovnih škola za svaku pojedinačnu školsku godinu.

Prijevoz učenika osnovnih škola u nadležnosti je osnivača tako da je za sve učenike osnovnih, koji sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ostvaruju pravo na besplatan školski prijevoz, isti i organiziran. Za učenike srednjih škola Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih sufinancira 75 posto troškova mjesečnu kartu koji ostvaruju pravo na isto sukladno odredbama Odluke o kriterijima i načinu financiranja troškova javnog prijevoza redovitih učenika srednjih škola, a preostali iznos od 25 posto mjesečne karte sufinanciraju jedinice lokalne samouprave. Također, u palači Ranjina, župan Nikola Dobroslavić i pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Jelena Dadić Račić primili nove ravnatelje škola kojima je županija osnivač te im poželjeli uspješan rad na odgovornoj dužnosti i obećali i daljnje potpore od strane Županije kao osnivača škola.

Dok Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih financira nabavu udžbenika za učenike od 1. do 8. razreda, Dubrovačko-neretvanska županija za istu skupinu učenika financira nabavu svih pripadajućih radnih materijala za što na razini jedne školske godine izdvaja preko 450 tisuća eura

Novi prekrasni gradovi, ali bez duše

Posjetili smo Lušticu u Crnoj

Gori , a tako nešto nas očekuje u Dubrovačkom primorju, pa donosimo dojmove

Luštica je potpuno novi grad s hotelima, stambenim objektima, parkovima, marinom, golf terenima… Upravo nešto slično najavljuje Vicenco Blagaić na lokaciji Tri sestrice u Dubrovačkom Primorju čija bi gradnja trebala započeti dogodine

Skiperski me posao i ovog ljeta odveo u Crnu Goru, gdje sam po prvi put u životu zakoračio nogom i brodom u Lušticu Bay, najveći projekt na crnogorskoj obali u povijesti. Riječ je, ustvari, o potpuno novom gradu u koji će se, kada jednom bude gotov, utući više od milijardu eura.

Do sada je uloženo više od 380 milijuna eura čime je uređeno tek 10 posto cjelokupnog naselja. Planira se gradnja sveukupno sedam luksuznih hotela s pet zvjezdica koje će voditi poznati svjetski lanci. Za sada je otvoren luksuzni The Chedi koji je već pobrao brojne nagrade u svojoj kategoriji. Također, već je otvorena marina sa 115 vezova gdje smo i pristali. Cijena veza našeg katamarana od 45 stopa iznosila je 150 eura. Za usporedbu cijena, u Jelsi na Hvaru za isti tip katamarana je 220 eura. Ne trebamo ni naglašavati koliko je bolja usluga u Luštici od Jelse, od ljubaznih mornara koji pomažu pri vezivanju, pa do čistih i urednih tuševa i WC-a. U budućnosti će se izgraditi i još jedna marina. Nakon što smo pristali, išao sam se tuširati bez majice. Odmah me uočio jedan redar kazavši mi da takav ne mogu šetati rivom. Tu vam postane jasno da Luštica ipak nije klasični grad, nego resort (polu)otvorenog tipa u koji svatko može doći, ali mora se ponašati po regulama.

PLAŽA NIJE ZA SVAKOGA

Napravili su i prekrasnu plažu, no na nju je pristup također propisan. Mi smo je mogli pohoditi, jer smo bili gosti marine, ali ako se odlučite doći autom iz Dubrovnika, na plažu nećete moći ući čak ni ako ste spremni platiti za ležaljke i suncobran. S druge strane na plažu Portonovog, sličnom gradu u bokokotorskom zaljevu, možete doći pod uvjetom ako ćete iznajmiti ležaljke i suncobran. Cijene su paprene, za prvi red do mora morate platiti 100 eura, inače ne možete ući. No posjetitelj Portonovog i Luštice slobodno

Piše Maro Marušić Foto: Luštica Bay

Riva je puna restorana, barova, butika

Luštica se smjestila na padinama iz većine stambenih jedinica puca pogled na more. Cijena manjeg apartmana od pedesetak kvadrata dođe oko 350 tisuća eura. Kupci svoje stanove ili iznajmljuju ili koriste za odmor. Sigurno je dobar dio stanova preko godine prazan, zimi Luštica, ne sumnjamo, postane grad duhova

može hodati ulicama, parkovima, sjesti u neki od brojnih kafića i restorana. Za te je posjetitelje napravljen parking tako da se ne moraju misliti gdje će ostaviti vozilo. Zaista se ima što vidjeti. Arhitektura građevina je spektakularna i oduzima dah – miks modernog štiha sa starom mediteranskom kamenom gradnjom. Zaista prekrasno uklopljeno, čisti dokaz kako moderne investicije mogu biti oku lijepe. Ne samo građevine, nego i šetnice, parkovi, fontane, trgovi, sve je napravljeno s puno stila. U budućnosti će biti napravljen i golf teren. Sa svake od 18 rupa bit će pogled na more. Takvih terena na svijetu je manje od 10 posto. Kada projekt bude gotov bit će sve skupa napravljeno preko 600 stambenih jedinica. Već sada se nekretnine odlično prodaju, kupci dolaze iz četrdesetak zemalja. Kakve su cijene? Za apartman blizu golf terena treba izdvojiti od 5500 do 7000 eura za kvadrat. Slične su cifre i za ostale pozicije. Pošto se Luštica smjestila na padinama, iz većine stambenih jedinica puca pogled na more. Cijena manjeg apartmana od pedesetak kvadrata dođe oko 350 tisuća eura. Kupci svo -

je stanove ili iznajmljuju ili koriste za odmor. Sigurno je dobar dio stanova preko godine prazan, zimi Luštica, ne sumnjamo, postane grad duhova.

Ljeti je pak potpuno suprotno. Restorani su puni, butici poznatih svjetskih marki na sve strane, ulice vrve životom. No Luštica nema dušu mediteranskog grada. Nećete vidjeti djecu kako se igraju loptom po ulicama, nećete vidjeti robu na sušilima, starce koji kartaju i igraju šaha po klupicama, riječ je ipak o umjetnom gradu za bogatune koji traže luksuz i mir.

I oni muku muče s radnom snagom. Sreli smo brojne Srbe i Makedonce koji po Crnoj Gori tuku sezonu. Njima je ta opcija bolja nego rođenim lokalcima, jer im je zimi kada se vrate kući sve puno jeftinije. U Crnoj Gori cijene također nisu male, ne samo u Luštici i Portonovom. Što se tiče njih, proći ćete kao u Dubrovniku. Kugla sladoleda 3-4 eura, bijela kafa između 2 i 3 eura.

INVESTITORI SU IZ EGIPTA

Tko je investitor Luštice? Firma Orascom De-

Marina broji 115 vezova

Tko je investitor

Luštice? Firma

Orascom Development Ltd. sa sjedištem u Švicarskoj, a vlasnici su egipatska obitelj Sawiris (najveći pojedinačni vlasnik je Samih Sawiris). Samih Sawiris je lokaciju Luštice prvi put vidio iz aviona kada je slijetao u Tivat. Odmah je imao viziju izgradnje čitavog grada

Luštica je građena na padinu pa gotovo iz svih objekata puca pogled na more

Luštica nije zatvoren resort, bilo tko može doći prošetati, koristiti sadržaje

velopment Ltd. sa sjedištem u Švicarskoj, a vlasnici su egipatska obitelj Sawiris (najveći pojedinačni vlasnik je Samih Sawiris). Samih Sawiris je lokaciju Luštice prvi put vidio iz aviona kada je slijetao u Tivat. Odmah je imao viziju izgradnje čitavog grada.

-Nije mi važno koliko ljudi kupuje kuće i drži ih zatvorene tri četvrtine godine, koliko mi je važno kada imam lokalnog čovjeka koji voli neki od kafića u Luštici Bay i dolazi svake sedmice na kafu ili čak iznajmljuje neki stančić. To je vrijednije za izgradnju zajednice nego prodati vilu za nekoliko milijuna nekome tko ovdje dolazi samo povremeno – rekao je jednom prilikom

Sawiris, ali vrlo je upitno je li se to obistinilo. Inače, Sawiris je prije trinaest godina imao problema s egipatskim sudom koji ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog navodne manipulacije dionicama. Kako god, ta vremena su prošla i Orascom nastavlja investicije po svijetu, ne samo u Crnoj Gori. Što se pak Crne Gore tiče, njegova druga investicija podigla je puno više prašine od Luštice. Riječ je o staroj austrijskoj tvrđavi na otoku Mamula na ulazu u Bokokotorski zaljev. On je tvrđavu pretvorio u luksuzni resort, ali Crnogorcima nije bilo drago, jer je tijekom Drugog svjetskog rata tamo bio koncentracijski logor gdje su Talijani mučili i ubijali lokalno stanovništvo. No zašto ja uopće pišem o Luštici kada je dobar dio vas nikada neće pohoditi? Jer se sličan projekt sprema nedaleko od naših prebivališta. Na lokaciji Tri sestrice u Dubrovačkom primorju gradit će se, po uzoru na Portonovi i Lušticu, luksuzno naselje s hotelima, stambenim objektima, golfom, barovima, restoranima, dućanima i marinom. Nositelj projekta na ‘’Sestricama“, Vicenco Blagaić je nedavno kazao za T-portal kako dogodine kreće gradnja prve faze projekta i trajat će dvije godine. U istom tekstu se spominje da će kada jednom bude gotov biti riječ o zatvorenom resortu što hoće reći da će projekt Hrvatski san u Primorju bit grad s još manje duše nego Luštica i Portonovi. Tek tamo je nejasno tko će raditi i gdje će zaposlenici živjeti.

Luštica, Portonovi i sutra Hrvatski san pravi su odraz vremena u kojem živimo – površne instant kulture društvenih mreža s puno filtera. Izvanka prekrasni, iznutra bez duše.

Negdje u Slavoniji, sin moćnog HDZ-ovca, učenik šestoga razreda osnovne škole, sastavio je listu za odstrel desetak svojih vršnjaka. Na prvom mjestu nalazila se curica iz njegova razreda.

Škola u kojoj se to dogodilo slučaj nije prijavila nadležnima, a roditelji izglednog delikventa su pozvani u školu na razgovor, nakon čega je hitno premješten u drugu školu, u istom gradu. Dječakov tata politički je vrlo utjecajna osoba, član vladajućeg HDZ-a, na visokoj funkciji. Naravno, ne zna se ni ‘ko je sin, ni ‘ko je otac, ni majka, niti se zna gdje je škola, niti koji je grad, jer se ne smije objavit o kome se radi, sve dok je lista za odstrel samo - lista.

Procurilo je samo to, kako se dječak, još u drugom razredu osnovne škole, krajnje vulgarno ponaš’o prema učiteljici, tako što joj je na satu matematike, pred svima broj’o krvna zrnca. Kažu, da su tad upozorili učenike i učitelje njegova razreda da se malom HDZ- ovcu moraju klanjat i bit dobri prema njemu, ne bi do ovoga nikad došlo. Oni koji o slučaju sve znaju, a ne smiju ništa reć, otkrili su samo, kako tata nikad nije bio na pregledu kod psihijatra? I da idiot nikad ne pada daleko od stabla. Zato misle, da bi inače nelegalna terapija resetiranja prdeljuskama, za obojicu, kroz duži period, sigurno dala pozitivne rezultate. Nakon svih pozitivnih i poželjnih statistika iz turističkog sektora, ali i ponekim kritikama o tome, kako nam siromašni, ili još gore, škrti turisti kukaju o skupoći, pa ne blaguju triput dnevno po restoranima, nego jedu i piju po pekarama i supermarketima, a spavaju u kamperima na parkiralištima, iz Kaštel Lukšića su javili i o lakšoj političkoj provokaciji, i to - srpskog turista.. Iz auta beogradskih registarskih oznaka, tijekom vožnje su tamošnjim Hrvatima prikazana nečija tri prsta, zbog čega je auto čak i malo ‘šetalo’ po cesti, valjda radi otpora zraka! Lokalna policija ga je uspješno zaustavila, a vozača kaznila, jer je zanemario nadzor nad djetetom. ‘Šetanje’ je prizn’o, ali kaže, ona tri prsta nisu bila njegova, nego sina mu maloljetnoga. A na videu snimljenom od očevidaca, tri inkriminirana prsta svjedoče, da je, ili dijete fizički izuzetno napredno, ili tata laže.

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Neimenovani srpski mediji su odma objavili negativne recenzije za naš turizam: hrvatski milicioneri bez razloga ‘uhapsili dete’ i odveli ga u ‘logor za decu’! A Evropa šuti! Hoće li kazniti Švicarce, jer na novčanici od 200 franaka imaju TRI prsta, zapitali su se?

Očekuje se, da će mali Srbin s velikim debelim prstićima uskoro bit primljen kod predsjednika Srbije i za ovaj hrabri čin primit odlikovanje Orden deteta sa slikom Momčila Đujića, za neprevaziđenu hrabrost u prkošenju ustašama.

Naš ministar financija je ovih dana na TV-u objasnio, kako o porezu na nekretnine vlada nije govorila prije izbora, jer su tad imali prešnijih poslova. A nakon pobjede na izborima su shvatili, da su za seobu 400 tisuća Hrvata u inozemstvo, krivi vlasnici praznih stanova, koji neće našoj djeci ni iznajmit ni prodat stanove. Jednako k’o i oni koji svoje stanove pune turistima, što za kratkoročni najam plaćaju barem tristo posto više. Zamisli ti nezasitnog naroda! Umjesto da pare povjere bankama na čuvanje, ulažu u državne obveznice ili troše ‘ko da nema sutra, na radost državnog proračuna, oni šparaju godinama, pa još navodno uzimaju skupe kredite, sve kako bi dogradili ili adaptirali, tobože iz emocionalnih razloga, kakav naslijeđeni roditeljski stančić.

Ili bar tako rentijeri tvrde, kako bi krivicu za iseljavanje mladih prebacili na nedužnu vladu. E pa neće moći!

Poslastica za ljubitelje životinja bila je zanimljiva priča o dobrim ljudima, koji su spasili pticu slomljena krila, koja se odaziva na ime - Jadran. Jadran je zapravo galeb, vrsta ptice koja se nekad davno prije, hranila isključivo ribom i živjela na hridima i otočićima. Tijekom naše i svoje evolucije, prilagodila se ptica ribar kontejnerima za smeće i spavanjem na kranovima dizalica. Naša vrsta se djelomično navikava na kontejnere, ali za sad ne spava na tim visinama. A junak ove nevjerojatne priče Jadran, u srce je dirnuo nacionalnog avio prijevoznika, pa je ranjenik besplatno letio krilima Croatia Airlinesa do Zagreba, uz emotivnu poruku kapetana aviona, neka se tamo, (u Zagrebu) uz besplatnu medicinsku skrb što prije oporavi. Ganuti Jadran se od radosti zasigurno učinio u svojoj posebno dizaj-

niranoj gajbici.

A u Zagrebu su mu dobrodošlicu poželjeli - papalinama. Da eto… nekako lakše podnese nostalgiju za Jadranom po kojem je dobio i ime. Jadranov prvi pregled je već obavljen, kao i rendgenski pregled. Do sad je zasigurno i uspješno operiran. Čeka se izvještaj konzilija. Ova dirljiva priča o spašavanju galeba, dala je nadu i ostalim živim bićima, bez krila, bez obzira na njihovu vrstu, sudbinu i dob, da bi jednoga dana i njihov život mogla spasit empatija dobrih ljudi iz državnog avio gubitaša. Pa makar i bez papalina na dočeku. Nekad davno, hodočasnici su snagom vjere danima hodali šumama i poljskim putevima, ne mareći za publicitet ni fotografije na društvenim mrežama. Nota bene, tad nije ni bilo auto puteva, ni mobitela, niti društvenih mreža. Osim UDBA-ine mreže, koja ih u tim mračnim vremenima nije pratila, jer to zakon nije branio. A ovih dana, velika skupina hodočasnika hodala je autocestom u Mariju Bistricu. Bilo je tu djece, staraca, ali i roditelja koji su gurali dječja kolica. Građani koji su to sa strahom gledali na TV-u, nepotrebno su brinuli za njihovu sigurnost. Za obične pješake bilo bi to kršenje Zakona o prometu na cestama, kažnjivo s 300 Eura, ali ovi maratonci nisu bili niti životno niti kazneno ugroženi. Jer je policija lijepo usmjerila vozila u lijevu traku, a uz to kolonu hodočasnika pratila s više službenih auta. Zato ih valjda i zovu - plavi anđeli.

Piše Mario Klečak

KONTEJNERSKI BRODOVI

Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

“COSTA MARINA” & “COSTA ALLEGRA” Brodovi Costa Crusesa zanimljivog izgleda koji nisu zamišljeni da budu kruzeri

Prvi pogled na njihov brodski trup, pokazuje da su oba broda prigodom ugovaranja gradnje i u svojim prvim plovidbama bila konstruirana i građena za neke sasvim druge namjene

Costa Crusies je brodarska kompanija koja je završetkom Domovinskog rata najzaslužnija za brzi povratak brodova na kružnim putovanjima u naš grad. Među njenim kruzerima posebnu su pozornost uvijek plijenila svojim neuobičajenim vanjskim izgledom dva nešto manja broda blizanca iz njene flote COSTA MARINA i COSTA ALLEGRA. Prvi pogled na njihov brodski trup, pokazuje da su oba broda prigodom ugovaranja gradnje i u svojim prvim plovidbama bila konstruirana i građena za neke sasvim druge namjene.

Krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća švedski je brodar Johnson Line / Rederi Ab Nordstjernan u finskom brodogradilištu Oy Wartsila Turku naručio izgradnju pet identičnih kontejnerskih brodova od po 16285 bruto tona. Bili

su dugi 174 metra, a dva su im Wartsila-Pielstick diesel pogonska stroja ukupne snage 19136 kW preko dvije propele omogućavala brzinu od 23 čvora. Mogli su prevoziti i po šest putnika.

JEDNAKI BRODOVI RAZLIČITIH SUDBINA

Sudbine im bile različite. Nakon što su dva desetljeća prevozeći kontejnere uspješno plovili svim morima svijeta, prvo je 1987. MARGARET JOHNSON završila u turskom rezalištu Aliaga, potom 1999. ANTONIA JOHNSON i 2007. SAN FRANCISCO u indijskom rezalištu Alang. Preostala dva su bila bolje sreće. AXEL JOHNSON (izgrađen 1969.) je 1988. kupila brodarska kompanija Costa Crociere te ga je u đenoveškom brodogradilištu Mariotti potpuno preuredila u brod za kružna putovanja. Na trup bro-

COSTA MARINA je prvi put uplovila na lokrumsko sidrište tek 16. listopada 1997., ali su potom i jedan i drugi brod blizanac svojim brojnim posjetima nadoknadili relativno kasni dolazak u naš grad.

Piše

Costa Allegra

Costa Marina

Dok je COSTA

MARINA još uvijek neko vrijeme dolazila u Dubrovnik, doduše sve rjeđe i rjeđe, COSTA ALLEGRA je posljednji put napustila gruško sidrište 8. listopada 2005. i ovamo se još samo jednom neočekivano vratila 14. svibnja 2010. godine. Bio je to oproštajni odlazak jer je havarija u strojarnici jugozapadno od otočja Seychelles 27. veljače 2012. bila preveliki teret za ostarjeli brod pa je COSTA ALLEGRA raspremljena u Genovi i sredinom rujna prodana rezalištu Avsar Gemi Sokum u turskoj Aliagi

da nadograđeno je novo, zanimljivo dizajnerski riješeno nadgrađe. Sredinom srpnja 1990. kršten je imenom COSTA MARINA da bi odmah zaplovio na kružnim putovanjima Sredozemljem. Sada brod ima 25441 bruto tona, a na devet putničkih paluba može prihvatiti do 1025 putnika i 390 članova posade.

Peti brod blizanac imena ANNIE JOHNSON (1969.) je raspremljen 1986. u grčkoj Perami da bi ga tek 1990. kupila Costa Cruises te u istom Mariotti brodogradilištu u Genovi preuredila u kruzer po imenu COSTA ALLEGRA. Od tada, produžena za 14 metara, ima 28430 bruto tona, na osam putničkih paluba prevozi do 1066 putnika i 450 članova posade, a snagom nova četiri ugrađena Wartsila diesel glavna pogonska stroja ukupne snage 19123 kW plovi brzinom od 19 čvorova. Zaplovila je krajem studenog 1992. prema Karibima gdje je zajedno s blizancem COSTA MARINA ostala do proljeća sljedeće godine. Oba su broda ponovo vraćena u proljeće 1994. u Sredozemlje gdje uspješno nastavljaju svoje plovidbe. Njihov izvanredni komercijalni uspjeh nagnao je Costa Cruises da krene u intenzivni program izgradnje i proširenja svoje flote velikim novogradnjama od kojih je prva COSTA CLASSICA zaplovila već 1991. godine, a druga COSTA ROMANTICA dvije godine kasnije. Zbog tehnoloških problema oba se broda sve manje zapošljavaju u lukama zemalja u kojima se zaoštravaju strogi ekološki standardi.

NADOKNADILE KASNE DOLASKE

U DUBROVNIK

Tako COSTA ALLEGRA od 2006. plovi uglavnom

po morima Dalekog Istoka s lukama ukrcaja u Singaporeu i Hong Kongu, a COSTA MARINA se sve više zadržavala u vodama oko Crvenog mora i tek je povremeno zalazila u Sredozemlje. COSTA MARINA je prvi put uplovila na lokrumsko sidrište tek 16. listopada 1997., ali su potom i jedan i drugi brod blizanac svojim brojnim posjetima nadoknadili relativno kasni dolazak u naš grad. Dok je COSTA MARINA još uvijek neko vrijeme dolazila u Dubrovnik, doduše sve rjeđe i rjeđe, COSTA ALLEGRA je posljednji put napustila gruško sidrište 8. listopada 2005. i ovamo se još samo jednom neočekivano vratila 14. svibnja 2010. godine. Bio je to oproštajni odlazak jer je havarija u strojarnici jugozapadno od otočja Seychelles 27. veljače 2012. bila preveliki teret za ostarjeli brod pa je COSTA ALLEGRA raspremljena u Genovi i sredinom rujna prodana rezalištu Avsar Gemi Sokum u turskoj Aliagi. Pod imenom SANTA CRUISE i zastavom Sierra Leone te dobro nam poznatom žutom ciminjerom, posebno obojanom za posljednje putovanje u bijelo, doplovila je u teglju remorkera EMRE OMUR 24. listopada u Aliagu gdje je vrlo brzo završila u starom željezu. COSTA MARINA je koncem 2011. prešla u flotu novoosnovanog južnokorejskog brodara Harmony Cruises u potpunom vlasništvu talijanskog Costa Crociere. Pod novim imenom HARMONY PRINCESS, a potom CLUB HARMONY, ovaj već dugovječni 42-godišnji veteran nastavio je poduzimati kružna putovanja u dalekoistočnim morima. U listopadu 2014. je doplovio na svoje posljednje odredište tj. u rezalište brodova Alang u Indiji gdje je pod imenom CLUB HARMONY i izrezan.

Costa Marina

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Mia i Tina - zanima ih Divlja liga, vatrene su navijačice Porporele i momcima samo pobjede žele, no u finalu je drugačije “odradila” sudbina

Lara, Lorena, Martina, Lura i Graciapremda su kćeri tri mamice, četiri djevojčice se vole k’o rođene sestrice

Mira, Maya, Mabel, Zjena i Ksenija - radost je doma iz Irske doći i s najdražima svojim Gradom opet prošetati moći

Gabrijel, Pero i Damir - sezona je duga i naporna, a svaka ekipa JU Rezervat Lokrum gostoljubiva i dobronamjerna

Rodrigo, Ana, Žarko i Nives - ljeto će neumitno proći, a lijepa slika za trajnu uspomenu u albumu uvijek vidjeti moći

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Rade i Lina - puno puta ih je i radno na DLJI “spojila” sudbina

Gracija, Tina i Elza - “Piši, sve smo Filipović!”, da odmah svima bude jasna situacija

Ivana, Ivan i Zdenka - radosna je tetka kad joj dođu njeni mili iz Osijeka

Vinko, Marko, Antonio, Srđ, Marko, Antonio i Zoran - i 75. Dubrovačke ljetne igre su uspješno završile, na svoj savjesno i profesionalno odrađeni dio posla svaki je član tehničke ekipe ponosan

Bruna i Niko - kad je s voljenim nonom unučica je sretna k’o ni’ko

PAR RIJEČI S VJEKOM KOBEŠĆAKOM

POČINJE NOVA SEZONA Već

sljedećeg

tjedna Jug u Gružu igra čak četiri utakmice!

Vaterpolisti Jug Adriatic osiguranja kreću u lov na Ligu prvaka. Njihova kvalifikacijska skupina igra se od 12. do 15. rujna, pred domaćim navijačima.

Nakon toga, igrat će i dva Superkupa – hrvatski i europski. Sve to uz dosta promjena u momčadi, ponajviše izlaznih transfera, što je bila dobra prilika za pokoju informaciju više potražiti kod trenera i šefa struke – Vjekoslava Kobešćaka

Jadran iz Herceg Novog, Barcelona, Dinamo Bukurešt i Banja Luka, momčadi su koje stoje Jugu na putu do Lige prvaka. Već sljedećeg tjedna počinju kvalifikacije za najelitnije vaterpolsko natjecanje, u kojem dubrovački klub ove godine ponovno želi nastupati. Podsjetit ćemo kako su u Ligi prvaka nastupali i prošle godine, bili su u jakoj skupini s Pro Reccom, Olympiacosom i Dinamom Tbilisi, da bi na kraju ostali treći te svoj europski put nastavili u Eurokupu. Natjecanju kojeg su na kraju i osvojili, na završnici u Rijeci protiv domaćina Primorja.

NAJVEĆI KONKURENT JUGU DO LIGE PRVAKA

SVAKAKO JE JADRAN IZ HERCEG NOVOG

Domaćin navedene kvalifikacijske skupine bit će upravo Jug i bazen u Gružu. Momčad trenera Vjekoslava Kobešćaka ove godine ima nešto teži zadatak, ali i ovaj put kao i lani, Liga prvaka se traži pred domaćim navijačima. Samo pobjednik skupine izborit će plasman u glavni turnir, a zna se već i u koju skupinu. Onu s Barcelonetom trenera Elvisa Fatovića, Marseilleom i Vasasom.

-Na papiru je Jadran najveći konkurent, oni su se jako pojačali s obzirom na prošlu sezonu. Došli su Milojević, Obradović, Đorđe Lazić te najveće pojačanje, Aleksandar Ivović. Jedna vrhunska momčad, s Vladimirom Gojkovićem, koji se vratio na klupu – rekao je strateg Jug Adriatic osiguranja Vjekoslav Kobešćak.

DINAMO BUKUREŠT I BARCELONA NISU

„SIGURNI BODOVI”

Jugašima je i prošle godine na putu do Lige prvaka stajao Dinamo iz Bukurešta. Jug je tada s lakoćom slavio, no nešto teži zadatak očekuje ih ove godine. Barcelona je pak mlada momčad, koja u španjolskog prvenstvu stiže odmah nakon Barcelonete i Sabadella, dok Banja Luka nema neke realne šanse na kvalifikacijskom turniru u Gružu.

-Dinamo Bukurešt je isto tako dobra momčad, koja se isto tako pojačala uoči ove sezone. Tu je veteran Cosmin Radu, koji još uvijek igra i još uvijek je opasan. Stigla su i dva naša igrača, Niko Čubranić i Jacob Merčep. Tu je i rumunjski reprezentativac Prioteasa. Što se tiče Barcelone, to je mlada momčad, brza, nezgodna – ističe Kobešćak.

U KOJEM SASTAVU JUG DOČEKUJE

KVALIFIKACIJE I NOVU SEZONU?

Prometno je bilo ovog ljeta u dubrovačkom klubu. Ponajviše u izlaznom smjeru. Osim prethodno spomenutog Jacoba Merčepa, klub su napustili Franko Lazić, Amerikanac Hannes Daube, Fran Čubranić, Goran Grgurević i Ivan Vukojević. Stigao je centar iz Mladosti, Branimir Herceg. Valja spomenuti i ostanke u klubu. Boje Juga u novoj sezoni i dalje će braniti kapetan, vratar Toni Popadić, Maro Joković, Marko Žuvela, Španjolac Sergi Cabanas, kanadski centar Bogdan Djerkovic, Filip Kržić, Rino Burić. I, naravno, niz mladih igrača, kao i svake sezone. Jug ne kreće od teške nule, jer ostala je okosnica momčadi, ali sve to u malo vremena treba posložiti za vrlo bitne izazove.

RASPORED KVALIFIKACIJA ZA LIGU PRVAKA, SKUPINA GRUŽ, UTAKMICE

JUG AO

četvrtak, 12. rujna, 18:30, Jug – Dinamo Bukurešt petak, 13. rujna, 18:30, Jug – Jadran Herceg Novi subota, 14. rujna, 18:30, Jug – Barcelona nedjelja, 15. rujna, 12:30, Jug – Banja Luka

Piše Rafael Barkiđija foto Goran Kovačić, Grgo Jelavić, Dino Stanin/ PIXSELL

Sergi Cabanas i Toni Popadić

Svoje obveze na početku europske sezone doznali su i splitski Jadranaši i zagrebački Žapci. Jadran je, kao aktualni prvak Hrvatske, izborio direktan plasman u grupu B Lige prvaka, gdje su još aktualni prvak Europe Ferencvaroš, gruzijski prvak Dinamo Tbilisi te pobjednik kvalifikacijske skupine, koja se igra u Kragujevcu. Tamo za to jedno prazno mjesto igraju domaćin Radnički, grčki Vouliagmeni, mađarski BVCS i upravo – Mladost!

-Ove godine smo se tako odlučili, jer takva je situacija. Ne mijenjamo svakog igrača koji je otišao. Prvenstveno smo na lijevoj strani malo oslabljeni, barem na papiru. Bit ćemo mlađi, a hoćemo li time biti slabiji ili bolji, to ćemo vidjeti. To je na nama trenerima, da pokušamo složiti momčad koja, u najmanju ruku, neće biti slabija nego li prošle sezone. Ja bih rekao da smo i dalje razvojna momčad. Većina igrača, izuzev Jokovića, su igrači koji će napredovati i trebaju napredovati. A ovo je idealna sredina za to. No, uz taj napredak, napadamo trofej na svakom natjecanju u kojem sudjelujemo. Nama ambicije nisu pale s manjim rosterom, budžetom i manjim godinama. Mislim da imamo dobru momčad - rekao je Kobešćak.

JAČE DOMAĆE PRVENSTVO, ZANIMLJIVA

REGIONALNA LIGA...

Već je krajem prošle sezone pomalo bilo jasno kako će se splitskom Jadranu i Jugu, u borbu za domaće naslove, priključiti i zagrebačka Mladost. Zimski san je trajao nekoliko sezona, a onda se pojavio neki novi kapital, a time i neka nova-stara ambicija kluba. Prava opsada Save, jer vratili su se Franko Lazić iz Juga, potom Matias Biljaka, Konstantin Kharkov, Josip Vrlić, Luka Bukić i Ivan Marcelić iz Jadrana, a valja spomenuti i povratke Ante Vukičevića, Mislava Vrlića i Andrije Bašića. Što se tiče splitskog kluba, aktualnog prvaka Hrvatske, najznačajnije pojačanje je svakako Marko Bijač, ali i novi ugovor Lorena Fatovića.

O Regionalnoj ligi se pak ovih dana više pričalo u kontekstu igranja, ili neigranja utakmica na spornom bazenu u Kotoru. Manje se moglo čuti o tome kakva će biti nova sezona tog natjecanja. Valja tu prvo istaknuti kako je format Regionalne lige u po-

sljednjih nekoliko sezona bio ponekad konfuzan, a ponekad vrlo diskutabilan. Igralo se turnirski, puno utakmica u malo vremena, a prošle sezone kroz skupine istok-zapad, što je kulminiralo neatraktivnim krajem – nije se igralo finale niti ikakva završnica. No, kakav god ove godine bude format, čini se da se sprema vrlo zanimljiva sezona. Novi Beograd, Jadran Split, Jug, a sada i Mladost, pojačani Jadran Herceg Novi te isto tako Radnički iz Kragujevca.

-Ja se ne bih bavio time, politikom. Ja sam to ostavio sa strane, neka se bave drugi, ali time se uglavnom bave ljudi koji nisu vezani za ovaj sport. Što se tiče natjecanja, mislim da će Regionalna liga biti zanimljivija od Lige prvaka na neki način. Pet klubova iz Hrvatske, pet iz Srbije, dva iz Crne Gore. Ne može se reći tko je favorit, nema lagane utakmice... - kazao je.

VRLO BRZO DOLAZI BORBA ZA PRVA DVA OVOSEZONSKA TROFEJA

Jugaši su prošle sezone osvojili Kup Hrvatske i Eurokup. Upravo ta dva naslova dovela su ih u dvije Superkup utakmice na početku ove sezone. Prvo, krajem rujna, domaći Superkup. Pobjednik Kupa Hrvatske – Jug, protiv prvaka Hrvatske – splitskog Jadrana. Potom i europski Superkup, početkom listopada, gdje će snage odmjeriti s pobjednikom Lige prvaka, mađarskim Ferencvarošem.

-Kalendar je pun utakmica. To možda malo ne odgovara nama, koji smo mlada momčad i moramo puno trenirati. Puno ćemo se morati spremati za utakmice, pa se malo gubi ritam treninga. Ali, s druge strane, takve utakmice su velika prilika za napredak. Ali mislim da Liga prvaka, elitno natjecanje, nije morala krenuti prije listopada - zaključio je Kobešćak.

Vjekoslav Kobešćak

ŠTO SE DOGAĐA U DUBROVAČKOM

ZATVORU? U niti godinu dana

preminula tri zatvorenika, Ministarstvo pravosuđa bez komentara

Dubrovački dnevnik upitao je za komentar na činjenicu kako su u manje od godinu dana u dubrovačkom zatvoru preminule tri osobe, no Ministarstvo to nije komentiralo

U istražnom zatvoru u Dubrovniku krajem kolovoza je preminuo mlađi zatvorenik, objavio je nedavno Dubrovački dnevnik.

Prije nešto više od pola godine, izvještavali smo o dva smrtna slučaja u kratkom roku u dubrovačkom zatvoru. Prvi smrtni slučaj zabilježen je krajem prošle godine, a drugi početkom veljače ove godine, što nam je potvrđeno iz Ministarstva pravosuđa i uprave.

Prema podacima Ministarstva, od 2015. godine donedavno, to su bila jedina dva smrtna slučaja u dubrovačkom zatvoru, a u oba slučaja nisu pronađeni tragovi nasilja. Međutim, novi slučaj se dogodio 31. kolovoza.

Dakle, u niti godinu dana, u dubrovačkom zatvoru dogodila su se tri smrtna slučaja. Dubrovački dnevnik uputio je upit prema Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije odakle su nam potvrdili kako se dogodio smrtni slučaj u dubrovačkom zatvoru.

“Obavještavamo vas kako je točna informaci-

ja da je krajem kolovoza 2024. godine u Zatvoru u Dubrovniku preminula jedna osoba lišena slobode, koja je zaprimljena u Zatvor u statusu istražnog zatvorenika.Tijelo preminule osobe lišene slobode upućeno je na sudsko-medicinsku obdukciju, sve sukladno profesionalnoj praksi i propisanoj proceduri, kako bi se utvrdio točan uzrok smrti. Radi se o drugom slučaju ovakve naravi u Zatvoru u Dubrovniku tijekom tekuće kalendarske godine. Uvažavajući činjenicu kako podaci o osobama lišenim slobode predstavljaju službenu i profesionalnu tajnu, sukladno relevantnim odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora daljnje detaljnije informacije Vam nismo u mogućnosti dostaviti”, stoji u njihovom odgovoru na na naš novinarski upit.

Dubrovački dnevnik upitao je za komentar na činjenicu kako su u manje od godinu dana u dubrovačkom zatvoru preminule tri osobe, no Ministarstvo nije reagiralo.

Prvi smrtni slučaj zabilježen je krajem prošle godine, a drugi početkom veljače ove godine. Krajem kolovoza dogodio se i treći smrtni slučaj

Dubrovački

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

VIDI KAKO LI SE

Vidi kako li se međusobno vazda

Sljedbenici časnog pitomog nam svijeta

Nȁ krv nȁ nož tuku jedan drugom smeta

Bitno im je samo tko će biti gazda

Tko li ih sastavi tko ih takve sazda

Domovinski pokret da je svima šteta

Za dom spremi svi su dripci vilajeta

Ali tek na riječi neorana brazda

Neće se zaorat – nego veće plaće

S time se svi slažu za naše nedaće

„Nigdar ni tak bilo da nam nekak ne bu“

Konteso takvi su brati mi Kroati

Nitko razuman ih ne može da shvati

A Ti i ja spasit ćemo se u nebu 28/8/24

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

Najveća greška je –ne učiniti ništa.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

U spomen na pok. Ivicu Devčića, umjesto cvijeća, 20 € prilaže Kate Šiljug;

U spomen na pok. Ivicu Devčića, umjesto cvijeća 30 € prilažu Vedrana i Đuro Brboleža;

U spomen na našu dragu susjedu, gospođu Jerku Ivaniš, umjesto vijenca, 150 € prilažu Željka, Tiho, Maja, Sandra i Ivan; Umjesto cvijeća za pok. Željka Galića, brata naše Milke i Jake, 220 € prilažu kolegice;

U sjećanje na dragu Kiku Hrnjić, 50 € prilaže Miliko Mojaš s obitelji;

U sjećanje na dragog susjeda Iva Đurđevića -Tomaša, 70 € u humanitarne svrhe donira obitelj Nikolice Perovića;

U spomen na gospara Maria Bana, 50 € prilaže obitelj Vrankić;

U sjećanje na Zahidu Džubur, umjesto cvijeća, 30 € prilaže unuka Elma;

U spomen na pok. dragog susjeda Iva Dabelića, umjesto cvijeća, 30 € prilažu stanari Sustjepanske 5.; Pizzeria Papilon donacija u humanitarne svrhe 200 €; Caffe bar Belfast donacija u humanitarne svrhe 133 €.

Udruga za Down sindrom DNŽ

Umjesto cvijeća u ime Miloša Dobuda, Mirjana prilaže 50 EURa

Cvijeta Knego prilaže 15 EURa

U spomen na pok. Jerku Ivaniš obitelj Šalja prilaže 20 EURa

Umjesto cvijeća za pok.gospara Iva Đurđevića Tomaša brata naše susjede 60 EURa prilažu Nevenka, Vesna i obitelj Musić

Umjesto cvijeća za pok gospođu Sofku-Fusku Kasać 60

EURa prilažu Nevenka i obitelj Musić

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

S K A N D I N A V K A

AUTOR: SLAVKO BOVAN GLAZBENIK NA SLICI

OSOBINA ONOGA KOJI SE NE HVALIŠE

HRVATSKI KNJIŽEVNIK, IVAN

NAGLO SKOČITI, ĐIPITI

GRAD EGIPTA ROPSKA OVISNOST KRATICA ZA OSNOVNI MALTA

UMJETNOST (lat.) ZNAK U HOROSKOPU ŽENA KOJA ŽIVI OD RENTE

PODRUČJE U SLOVENIJI

VAČKI DNEVNIK PRVA KNJIGA GLAZBENIKA NA SLICI KOŠARKAŠ BRUNSON PLOHA ČIJI JE PRESJEK S RAVNINOM ELIPSA TALIJANSKI PUBLICIST, VINCENZO

KARIKATURIST KRIŽANIĆ AFR. ANTILOPA

POJAM U MATEMATICI (mn.) JEDAN PLANET

MJESTO KOD MAKARSKE ISTA SLOVA

GRAD U BELGIJI KISIK ZABAVA, RAZONODA

U OREGONU PJEVAČ, LEE PODRUČJE U GRČKOJ

ILLINOIS TAJLAND MALI BUBANJ

POKAZNA ZAMJENICA

VRSTA IZUMRLE PTICE

VITLATI, MAHATI NARODNA REPUBLIKA VOLUMEN BROD ZA PRIJEVOZ NAFTE

METNI TRENER BARIĆ VRSTA ZIMZELENOG DRVETA (mn.)

ZA JELOM DRŽAVNA BLAGAJNA (lat.)

KRATICA ZA LIVNIČKOMETALSKI KOMBINAT

U MUZEJU

skromskost, Pjer, Raos, integrali, đipnuti, anilin, ars, rak, Tučepi, Notranjska, Ans, g, vene, kroj, op, Joon, Epir, IL, T, dodo, viti, NR, V, ovaj, Otto, jele, glad, erar, zan, LMK, Anka, kabanica, orden, Ufa, Orinoco, rt, tr, retina, Alan, og las, završiti, septima, Avarin.

AUTO / MOTO

Prodajem Kia Suma 1,5/65KW, benzinac. Prešao 99 000 km, registriran do 07/2025. Mob: 098/ 716 346

Prodajem dijelove za Mazdu 323. Mob: 098/923 1116

OPEL MERIVA 1.4 turbo, 88 kW, benzin, 2013. god., prešao 130000 km, ima klimu, registriran do veljače 2025., nove gume, u odličnom stanju. Cijena 7000 EUR. Mob: 098/757 883

PLOVILA

Prodaje se plastična barka Pasara Adria 330P. Dužina 3,30 m, širina 1,35m. Plastika Labin 1988. Mob: 098/923 1649

Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033

Prodajem brodić Sirius, spreman za renovaciju, cijena 3500 EUR. Mob: 098/ 172 5318

Prodajem preklopne duple skale za barku od rosfraja od 7-12 m. Mob: 098/923 1116

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem stan kod Excelsior hotela na duže vrijeme, 106m2, tri spavaće sobe, dnevni boravak i dvije banje. Korištenje zajedničkog parkinga. Sve upite slati na e-mail: dube48@rocketmail.com

Iznajmljujem garažu u godišnji najam. Garaža se nalazi u Lapadu (Peyton). Mogućnost parkiranja na dva parking mjesta, unutar i ispred garaže. Kontakt mob: 0989060467

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na musliman-

skom groblju Boninovo. Mob. 098/747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, 9100 m2 na putu Orašac-Kliševo, pristup s asfalta. Povoljnomza odlaganje građevinskog materijala i građevinskih strojeva. Mob: 098/ 285 502

Građevinsko zemljište 3000m2 u gospodarskoj zoni sjever u blizini zračne luke ima pristupni put. Mob: 09161 43946

Prodajem tri osmine groba na Boninovu. Mob: 091/ 560 3865

Prodajem kuću na Gornjem Brgatu, 150m2 i okućnice 817 m2 1/1 s bazenom. Blizina trgovačkih centara i plaže. Mo-

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946

Prodajem kuću u Rožatu, 119 kvadrata s pomoćnim objektom od 11 kvadrata. Cijena 195 000 eura. Kontakt: 099 642 8623

Prijevoz

tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

gućnost nadogradnje, novi krov. Cijena 430 000 EUR. Molim da zovu samo ozbiljni kupci na mob: 098/599 012

Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2,

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat - Mečajac) površine 85 m2 u

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

videno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaje se veliki plinski roštilj (prostor za pečenje: dužina 118 cm, širina 58 cm), pokretni s četiri regulatora za plin. Može se koristiti u ugostiteljstvu ili za roštilj u vrtu.

Mob: 098/ 285 502

Prodaje se mašina za cijepanje drva, 27 tona pritisak. Može cijepati u dva položaja, vodoravno i okomito. Mob: 098/ 285 502

Prodajem kapulu za saditi (glavurak), cijena po kg 15 EURa. Mob: 098/ 180 5965

Prodajem palmu za kućne terace ili vrtove. Mob: 099/ 793 5097

Prodajem valjak za peglanje

BOSCH 85 cm, očuvan. Cijena 350 EUR. Mob: 099/377 2297

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.

Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 2. 9. do 8.9.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 9.9. do 15.9.

preminuli

VESNA BATINIĆ (1948) NIKICA ŽIVIĆ (1946)

STANISLAVA SRŠEN (1936)

obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena pred-

Prodajem dva automatska pojasa za spašavanje po cijeni jednoga. Mob: 091/ 356 9711

Prodajem valjak za peglanje

BOSCH 85 cm, očuvan. Cijena 350 EUR. Mob: 099/377 2297

MARIJA MAJKOVICA (1987)

JASNA MARIĆ (1975) ITALIA KORIĆ (1931)

IVO JOVICA (1940)

ANE KUKULJICA (1951)

JOZEPA BUTJER (1957)

MIRALEM DJUKIĆ (1951)

IVICA DEVČIĆ (1968)

JERKA IVANIŠ (1942)

TATJANA MARIĆ (1963)

petak, 6. rujna 2024. Dubrovački

POČINJE NOVA ŠKOLSKA GODINA

Prvašići, sretno vam , a mi ćemo paziti kako vozimo

U ponedjeljak, 9. rujna, počinje nova školska godina, a u škole u našoj županiji kreće gotovo 1500 ‘prvašića’ i na tisuće učenika. Dubrovački dnevnik želi im sretnu i uspješnu školsku godinu, uz puno novih spoznaja i vještina, ali i smijeha, novih prijateljstava i lijepih uspomena koje će zauvijek pamtiti. Puno sreće želimo i njihovim učiteljima, nastavnicima, profesorima, ravnateljima i svima koji će ih pratiti na tom uzbudljivom životnom putovanju. Naravno, puno sreće želimo i roditeljima koji će

svoju djecu otpratiti u školu. Međutim, kako bi to lijepo razdoblje zaista proteklo sretno i bezbrižno, treba imati na umu kako će svi ti učenici izaći na ulice i kako je potreban pojačan oprez u prometu.

Dosadašnja iskustva pokazuju da su djeca jedna od najugroženijih kategorija sudionika u prometu. Ranije su najviše stradavala kao pješaci, a danas kao putnici u vozilima. Djeca sudjeluju u prometu u različitim ulogama, no svo vrijeme treba imati na umu kako

ona tek uče pravila u prometu. Policija svake godine apelira na sve vozače da obrate pozornost na djecu, i to ne samo u blizini škola, nego i na drugim mjestima gdje se djeca kreću. Vozači, pridržavajte se prometnih propisa i pravila i poštuje prometne znakove. Pazite na djecu koja hodaju uz cestu jer će ona, barem na početku škole, biti neusredotočena i zaigrana kao da su još na odmoru.

Dragi školarci, želimo vam sreću, a mi ćemo paziti da budete sigurni!