Vidović Krišto nije ni guja ni zmija jer je Državno odvjetništvo, na čelu s vrijednim Turudićem, odbacilo njenu tužbu protiv Šeksa, koji joj je, po njezinim riječima, upravo to rekao. Šeks kaže kako je ona prezrivo buljila u njega, ali kako je on odmjeren i fin, kakav već jest, rekao ‘Dobar vam dan’ ili nešto već tako pristojno. Dokaza za njene tvrdnje nema pa je Odvjetništvo poklonilo povjerenje Šeksu, jer svi znaju koliko je on jedan fin i uglađen gospar koji pazi na svaku svoju izgovorenu riječ, čak i u nekim svojim ‘veselim’ trenucima. Ako ništa, sad bez imalo sumnje znamo kako ona ni u kojem slučaju nije ni guja ni zmija i tko drugačije kaže, kleveće i laže.
Umeđuvremenu je profesorica filozofije i saborska zastupnica Marija Selak Raspudić prelomila i odlučila izaći na megdan Zokiju i ostalim mogućim i nemogućim kandidatima za funkciju predsjednika RH . Pri tom je najavila kako je sigurno da će kao predsjednica poštovati Ustav i učiniti
sve kako bi dobro surađivala s predsjednikom Vlade, Plenkovićem. Iz jednostavnog razloga jer je to neophodno i dobro za državu. Najveći problem njezine kandidature je nedostatak infrastrukture, jer u ovom momentu nema stranku, a ni bivši joj Most nije stao iza nje. To, doduše, nužno ne znači nešto loše. Dapače! Plenki nije ništa komentirao, još nije iznjedrio kandidata jer ima važnijeg državničkog posla. Posjetio je otok Sali gdje su ga dočekali uzbuđeno i sretno, gotovo kao prijestolonasljednika, što mu je nakon dugo vremena bio pravi melem za dušu. Jedan uzbuđeni mještanin mu je za sreću poklonio govno od magarca u kutijici jer to po tradiciji na otoku donosi sreću. Tako smo naučili da nije svako govno, govno! Nikad stvari nisu tako jednostavne, jer se sad pokazuje kako je u određenim okolnostima dobro imati neko govno uz sebe.
Ministar demografije i useljeništva, vjeroučitelj iz DP-a Šipić, najavio je izradu brošure koju radi Kato-
ličko sveučilište, Institut Pilar i Institut za migracije, kako bi povratnicima u Hrvatsku olakšali dolazak i dali im osnovne i potrebne demografske upute. Detalje o uputama nije objasnio, tako da je zasad to prepušteno nagađanju. Ipak, mogućnosti su nepregledne o tome koje i kakve točno upute će dobiti povratnici. O tome hoće li biti propisan i obavezni broj snošaja i preporučeni položaji u pokušajima začeća, zasad nema podataka. Svakako, očekujemo da će ta brošura značajno pomoći povećanju broja trudnoća kod posve nemarnih i površnih Hrvata u toj ljudskoj, je li, djelatnosti.
N aš se Mato prošle nedjelje ‘zanio’ u Imotskom i pozdravio nazočne pozdravima: ‘Za dom spremni’ i ‘Bog i
Hrvati’. Mlad čovjek koji se trudi u Gradu učiniti pomake nabolje, doista nije osoba od kojeg očekuješ da glumi Skeja, ma gdje i s kim bio. Ma gdje i što činio. Povijest brojnih hrvatskih obitelji bremenita je iskustvima ustaštva iz vječne težnje Hrvata za vlastitom državom. Ali isto tako nema ni trunke dileme kako je taj, nikako povijesni hrvatski pozdrav, smislio zločinac i budala Ante Pavelić. I ne, nema dileme da se radi o fašističkom pozdravu. Sva tumačenja vezana uz HOS jednostavno ne drže vodu, ma koliko ih se pokušalo relativizirati. HDZ , stranka koja se uvijek poziva na zasluge našeg prvog predsjednika Tuđmana, pravi se mutava kad se radi o činjenici kako je upravo Tuđman ukinuo postroj -
be HOS-a zbog ekstremizma, zajedno s tim čuvenim zločinačkim pozdravom. I zašto onda Mato podilazi onima koji na tome inzistiraju, na njemu je. Odavanje počasti poginulima u obrani Domovine, među kojima su bili i brojni HOS -ovci, ne opravdava izvikivanje ustaškog pozdrava. Činjenica što se Plenki znakovito ogradio od Mata, ali ne i od svoga ministra Medveda koji je srčano pljeskao Matovu govoru, puno govori o stanju u stranci koja uporno i pogubno kalkulira. Jedno je sigurno, gradonačelnik koji dolazi iz ovog Grada, Grada koji se diči kulturom, tolerancijom i poštivanjem drugih i drugačijih kroz cijelu svoju povijest, takvo nešto sebi nije smio dozvoliti, ni pod kojim okolnostima. Šteta. Eto vas.
Ode i posljednja šuma na području odakle puca sjajan pogled na Grad i Lokrum
Bogati bosanski biznismen, nakon Uvale Lapad, uskoro kreće s gradnjom i na atraktivnoj parceli na Pločama
Tihomir Brajković, jedan od najbogatijih biznismena Bosne i Hercegovine, sprema se započeti gradnju zgrada na atraktivnoj parceli na Pločama odakle puca sjajan pogled na staru gradsku jezgru i Lokrum
Kako Dubrovački dnevnik doznaje iz pouzdanih izvora, Tihomir Brajković, jedan od najbogatijih biznismena Bosne i Hercegovine, sprema se započeti gradnju na atraktivnoj parceli na Pločama odakle puca sjajan pogled na staru gradsku jezgru i Lokrum. Podsjetimo, Brajković je u Dubrovniku već vlasnik jednog zemljišta, onog poviše Uvale Lapad, o čemu je Dubrovački dnevnik prvi pisao, a gdje je nedavno započela gradnja luksuznih vila. Brajković je prošle godine kupio česticu zemlje 1535/6 k.o. Dubrovnik (u novoj izmjeri oznaka je 3172/2 k.o. Dubrovnik) na Pločama ukupne površine 1120 metara kvadratnih. Biznismen iz Kiseljaka zemljište je kupio od bivših vlasnica Ane Ljumović, Nade Ljumović i Ljerke Bašić za milijun i 120 tisuća eura. Zemljište se nalazi u zoni M12, odnosno zoni mješovite namjene pretežito stanovanje srednje gustoće. Zanimljivo kako u onom famoznom GUP-u iz 2005. godine kada su brojne parcele diljem Dubrovnika pod tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom prebačene iz zelene zone u građevinsko, ovo zemljište nije bilo transformirano, nego se još uvijek vodilo kao šuma. Tek 2007. godine, kada se donose prve izmjene i dopune GUP-a, ovo zemljište postaje građevinsko i tako je sve do danas.
Inače, to zemljište je među rijetkim preostalim parcelama na Pločama gdje se još uvijek može pronaći stablo. Nalazi se ispod trase žičare, a uskoro će i ta šumica nestati baš kao i brojne druge. Naravno, Brajković s tom pričom nema veze, on će graditi sukladno legalnim aktima koji na tom mjestu
dozvoljavaju ono što će on podići. Ovaj kaos koji danas imamo traje skoro dvadeset godina, baš od tog famoznog GUP-a iz 2005. godine koji je zauvijek promijenio lice Grada.
FAMOZNI GUP DUBRAVKE ŠUICE
Najbolje o tome govori upravo Brajkovićeva parcela iz Uvale Lapad (čestica zemlje 1093/1, k.o. Gruž, veličine 4348 metara kvadratnih). Njegova firma kupila je 2015. godine zemljište od Urbanističkog instituta Hrvatske D.D., privatne tvrtke iz Zagreba, za 950 tisuća eura. Vrlo je zanimljivo kako je Urbanistički institut postao vlasnik tog zemljišta, a što je ekskluzivno otkrio Dubrovački dnevnik. Početkom ovog stoljeća, čestica zemlje u Uvali Lapad na kojoj će Brajković danas graditi vile bila je više-manje bezvrijedna. U tada važećem Urbanističkom planu Dubrovnika nalazila se u zoni pejzažnog zelenila – tako su nam svojevremeno kazali iz Grada Dubrovnika - a bila je u vlasništvu Dubrovnik Babin kuka, tvrtke koja je upravo prošla kroz proces privatizacije, a kao predsjednik Uprave vodio ju je Niko Koncul. U travnju 2001. godine Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklopili su Ugovor za pružanje inženjering i konzalting usluga, odnosno, bili su poslovni partneri. Tri godine kasnije, u ljeto 2004. godine, sklopit će aneks tom Ugovoru za pružanje usluga - ali i ne samo to - Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut u isto vrijeme sklapaju Ugovor o kupoprodaji nekretnine, odnosno čestice 1093 (koja će se kasnije dobiti dodatak kroz je-
Tihomir Brajković rođen je 1972. godine u selu Oglavku kod Brestovskog, na granici Fojnice i Kiseljaka. Obitelj mu se u bivšem sistemu bavila poljoprivredom, i to vrlo uspješno. Zemlju su od tadašnjih zadruga uzimali u najam, a sve što bi proizveli prodavali su u Sarajevu i okolici.
Brajković je prošle godine kupio česticu zemlje
1535/6 k.o. Dubrovnik (u novoj izmjeri oznaka je 3172/2 k.o. Dubrovnik) na Pločama ukupne površine 1120 metara kvadratnih. Biznismen iz Kiseljaka zemljište je kupio od bivših vlasnica Ane Ljumović, Nade Ljumović i Ljerke Bašić za milijun i 120 tisuća eura
dan). I u Ugovoru pored broja čestice stoji kako je riječ o šumi, a ne građevinskom području. Kupoprodajna cijena je 869 tisuća kuna, a Urbanistički institut je može platiti putem prijeboja. U veljači 2005. godine – devet mjeseci prije nego što će Gradsko poglavarstvo izglasati izmjene i dopune dubrovačkog GUP-a – Dubrovnik Babin kuk i Urbanistički institut sklapaju Dodatak I. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. U Članku 2. tog Ugovora stoji:
„Ukoliko Institut u okviru svojih ugovorenih aktivnosti postigne da donešenim Generalnim urbanističkim planom Grada Dubrovnika bude omogućena izgradnja najmanje 100 tisuća metara kvadratnih bruto korisne površine na zemljištu koje je u vlasništvu naručitelja (Dubrovnik Babin kuk op.a.), naručitelj se obvezuje, pored ugovorenih naknada iz članka 7. osnovnog ugovora, isplatiti Institutu posebnu nagradu“. Znači, ukoliko se u novom GUP-u proširi mogućnost gradnje Dubrovnik Babin kuku temeljem aktivnosti Urbanističkog instituta (odnosno Programa za izradu Urbanističkog plana uređenja Babinog kuka na kojemu rade i koji će se uskoro naći pred gradskim vijećnicima), dodijelit će mu se nagrada. A ta nagrada bila je –čestica zemlje 1093/1 na kojoj sada niču vile poviše Uvale. Zar ovo nije bio klasični sukob interesa?
KAKO JE BRAJKOVIĆ POSTAO BOGATAŠ?
Eto, tako se radio taj Šuičin GUP iz 2005. godine gdje su preko noći brojne parcele dobivale na vri-
jednosti, jer su prebačene iz zelene zone u građevinsko područje. Kasnije će u izmjenama i dopunama GUP-a još dobar dio istih takvih zona ući u građevno područje, pa tako i ova na Pločama gdje će Brajković uskoro započeti gradnju. Tko je, inače, Tihomir Brajković i kako je postao jedan od najbogatijih ljudi BiH? Prema podacima bosanskog portala Biznis Info, rođen je 1972. godine u selu Oglavku kod Brestovskog, na granici Fojnice i Kiseljaka. Obitelj mu se u bivšem sistemu bavila poljoprivredom, i to vrlo uspješno. Zemlju su od tadašnjih zadruga uzimali u najam, a sve što bi proizveli prodavali su u Sarajevu i okolici. U ratu je Brajković bio obični vojnik HVO-a, ali su poljoprivredu, od koje su do tada dobro živjeli on i njegovi, zamijenili – trgovinom. Kiseljak je bio punkt iz kojega se opskrbljivalo opkoljeno i gladno Sarajevo. Nije izostala dobra zarada, pisala je svojevremeno Slobodna Bosna. Prvi veći poratni biznis bio je onaj s mesom. Brajkovići su osnovali firmu “Meso-Impex” i krenulo im je više nego dobro. Kasnije se bavio izgradnjom malih hidroelektrana, te nekretninskim biznisom, među ostalim, u Sarajevu je gradio brojne zgrade. Osuđen je za utaju poreza. Zatvorsku kaznu zamijenio je za novčanu. Platio je ukupno 2,7 milijuna maraka i nastavio poslovati. -Tko radi, taj i griješi. Želim da se završi to, da se riješi ovo, stavi točka, da se ide raditi – rekao je tom prilikom na suđenju o čemu je iscrpno pisao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
PROJEKT OD ŽIVOTNOG ZNAČAJA
Dok se gužvamo na magistrali i kasnimo na avione, za brzu cestu još uvijek ne postoje nikakvi rokovi
Dubrovački dnevnik upitao je Hrvatske ceste što se trenutno radi po pitanju brze ceste do aerodroma
‘Gužva prema aerodromu’, ‘Prometna na magistrali, sve stoji’, ‘Kolona prema Župi, ne miče se’, samo su neke od poruka koje se gotovo svakodnevno viđaju u radarskim grupama na društvenim mrežama. Gužva na magistrali, pogotovo u ranim jutarnjim i popodnevnim satima, kad se ide na posao odnosno s posla, više uopće nije neka vijest nego je gotovo postala svakodnevica.
Posebno je kritično kad se dogodi prometna nesreća pa se promet zatvori ili se odvija jednom prometnom trakom. Što je teža nesreća, to je teži prometni kolaps. U lipnju ove godine se dogodila teška prometna nesreća sa smrtnim ishodom. Cijelo je područje bilo u kolapsu, kasnilo se na letove, autobusi su zapeli u koloni, vozila su stajala satima, ljudi su kasnili na posao… Dio prometa se preusmjeravao preko Brgata, gdje su se također stvorili čepovi.
RAZUMIJE LI ZAGREB KOLIKO NAM JE
BRZA CESTA POTREBNA?
Koliko nam je brza cesta potrebna, govori činjenica kako je Dubrovnik avio destinacija. U to smo se uvjerili i u vremenu korona krize kad je Dubrovnik kao destinacija, upravo zbog nedostatka avio linija, najviše izgubio. Uz to, Dubrovnik s metropolom, ali ni ostalim većim hrvatskim gradovima, nije povezan autoputom, što otežava situaciju i turistima, ali i samim stanovnicima, kojima je do Zagreba, na pregled, advent, poslovni sastanak ili izlet, najlakše avionom.
Od ove godine je uvođenje dodatnih letova Ryanaira doprinijelo turističkoj slici Dubrovnika, pojačalo dolaske i broj gosti-
Piše Ivona Butjer Mratinović
ju, zbog čega je Dubrovnik grad koji u Hrvatskoj bilježi najveći rast broja gostiju u odnosu na prošlu godinu. I u tom kontekstu bi izgradnja brze ceste koja bi spajala Dubrovnik i aerodrom trebala biti prioritet.
STIGLO PREKO TISUĆU PRIMJEDBI
NA STUDIJU
Građani su svjesni ovih činjenica i većina njih se slaže kako je brza cesta do Zračne luke potrebna, ali ne i bilo kakva niti bilo kojom trasom. Lani je na javnu raspravu pristigla Studija utjecaja na okoliš koja je povučena od strane nositelja projekta, Hrvatskih cesta, nakon što je na istu pristiglo više od tisuću primjedbi! Organizirani su brojni skupovi građana, javne rasprave, a stanovništvo je mahom poslalo poruku kako ne želi da trasa brze ceste prolazi nedaleko od izvorišta rijeke Omble. Inače, u prostornim planovima Dubrovačko-neretvanske županije ucrtane su dvije trase – jedna koja bi prolazila nedaleko od izvorišta, a druga koja bi vodila sjevernim padinama Srđa. Za Grad, koji je također uložio primjedbe na Studiju, bilo je sporno što se druga trasa nije razmatrala te su mišljenja kako je Studija trebala razmatrati obje trase te ponuditi bolje rješenje. Svaka nova trasa, uz dvije već ucrtane, trebala bi značiti mijenjanje županijskih prostornih planova, što nikada nije lak, jednostavan ni brz proces.
NEMA KONKRETNIH INFORMACIJA
NI ROKOVA
Dubrovački dnevnik upitao je Hrvatske ceste koji su rokovi i što se trenutno radi po ovom pitanju, odakle su nam odgovo-
rili kako su ‘u fazi određivanja svih nužnih parametara i mogućnosti poboljšanja u svezi gradnje ove važne dionice’.
„Parametri koji su spomenuti odnose se na mogućnosti poboljšanja u svezi gradnje ove važne dionice. Naime, sva pitanja i prijedlozi proizašli iz javne rasprave služe za potrebnu evaluaciju. Hrvatske ceste razvijaju infrastrukturu za boljitak građana, te je time potreban konsenzus s lokalnim stanovništvom i samoupravom.
Preduvjet početka radova je izrada svih vrsta idejnih projekata, provedba geodetskih i geotehničkih istražnih radova, ishođenje lokacijske dozvole, izrada glavnog projekta i ishođenje građevinske dozvole. Sve to se može izraditi tek nakon izrađene Studije utjecaja na okoliš i provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš. Po definiranju potrebnih aspekata projekata svakako ćemo obavijestiti javnost“, stoji u njihovom odgovoru, u kojem nisu navedeni konkretni rokovi. No, dobro je što se po ovom pitanju ipak nešto radi.
PONEDJELJAK, 29.7. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Teleći rižot
Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima
UTORAK, 30.7. doručak dana Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama
Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama
Menu dana
Crni fettuccini sa morskim plodovima
Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom
SRIJEDA, 31.7. doručak dana
Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom
Menu dana
Brodet
Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom
ČETVRTAK , 1.8. doručak dana
Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem
Menu dana
Dalmatinska Pašticada
Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima
PETAK, 2.8. doručak dana
Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem
Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem
Menu dana
Crni rižot od sipe
Sipa pripremljena sa vinom, začinima i vlastitim crnilom
SUBOTA, 3.8. doručak dana
Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja
Menu dana
Dalmatinska pržolica
Minutni odrezak od junetine, začinjen maslinovim uljem s češnjakom i peršinom, poslužen uz blitvu s krumpirom
NEDJELJA, 4.8. doručak dana
Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem
Menu dana
Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir
OGROMAN PROJEKT
Pelješki most slavi drugu
godišnjicu
od spektakularnog
otvaranja bez ijedne
prometne nesreće i potrebe za popravcima
Planirao se 24 godine, a prije dvije godine se konačno i otvorio. Pelješki most najavljivan je kao “ostvarenje hrvatskog sna”, a u dvije godine njime je prošlo skoro pet milijuna vozila
Spektakularni vatromet, Rimčeva Nevera u jurnjavi koja se na sredini mosta susreće s vozilom kojim upravlja Niko Pulić, let Krila Oluje, brojni govori, pjesme, ples – teško je zaboraviti otvaranje Pelješkog mosta koje se dogodilo prije točno dvije godine, 26. srpnja 2022. Godine. Bio je to veliki događaj kojem su prisustvovali brojni hrvatski, ali i međunarodni dužnosnici, a zabava se nastavila do dugo u noć u mjestima Brijesta i Komarna, koja „čuvaju“ obje strane mosta. Proslava je upriličena i u Gradu, uz zvonjavu gradskih zvona i pjesmu. No nije Pelješki most izgrađen samo radi dobre zabave i fantastičnog otvaranja. Njegova namjena kroz dvije godine se iskristalizirala, a rijetko tko se njime nije provozao. Tako je, prema podacima Hrvatskih cesta, od puštanja u promet do 22. srpnja ove godine mostom prometovalo 4.835,000 vozila, a s obzirom na intenzitet prolaska vozila, očekuje se i 5-milijunto vozilo početkom kolovoza.
REKORDAN BROJ VOZILA ZABILJEŽEN
PROŠLE GODINE U SRPNJU U Hrvatskim cestama provjerili smo i koliko u prosjeku dnevno vozila prođe samim mostom. “Uzimajući u obzir podatke od puštanja mosta u promet do danas, dnevni prosjek iznosio je oko 6.500 vozila, ali bismo naglasili kako se prosječni dnevni promet prikazuje za razdoblje od godine dana te je isti za 2023. godinu iznosio 6.713 vozila dnevno”, odgovorili su iz Hrvatskih cesta. Kako stoji u odgovoru na naš upit, najveći promet na samom mostu bilježi se tijekom srpnja i kolovoza, kada mostom dnevno prometuje oko 15 tisuća vozila, a rekordan promet u jednom danu zabilježen je 29. srpnja 2023., kad je mostom prometovalo 20.151 vozila. Također, srpanj i kolovoz
čine preko trećinu ukupnog godišnjeg prometa. A brojke samo rastu. Od početka godine bilježi se povećanje prometa od gotovo 12 posto, što je prije svega zahvaljujući puštanju u promet Stonske obilaznice, kojom se omogućio promet teških teretnih vozila u tranzitu, navode iz Hrvatskih cesta. Vrijedi napomenuti da u dvije godine nije zabilježena niti jedna prometna nesreća na samom mostu, kao i da dodatnih radova nije bilo. No iz Hrvatskih cesta naglašavaju kako se obavljaju radovi redovitog održavanja, sukladno uputama projekta. Most duljine 2404 metra, širine 21 metar, s dva prometna i dva zaustavna traka, unio je promjene u živote građana, ali i rad Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, posebno na graničnim prijelazima.
VELIKO RASTEREĆENJE NEUMA I KLEKA
“Otvaranje Pelješkog mosta, 26. srpnja 2022. godine, rezultiralo je značajnim smanjenjem prometa osoba i vozila preko graničnih prijelaza Neum i Klek, koji su posebice tijekom turističke sezone bili među najopterećenijim graničnim prijelazima na području ove Policijske uprave”, pojašnjavaju iz PU dubrovačko-neretvanske.
Uspoređujući podatke o prometu vozila preko tih dvaju prijelaza tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2021. godine, prije otvaranja mosta i istih mjeseci 2023. godine (cijelo referentno razdoblje nakon otvaranja mosta) zabilježen je pad prometa putnika za 68 posto. Tako ih je 2021. bilo 2.381.568, a 2023. 762.320). Bilježi se pad prometa vozila za 74 posto, 2021. ih je na graničnim prijelazima prešlo 1.177.756, a 2023. - 311.104.
“Navedeni pad prometa omogućio je graničnoj policiji preraspodijele službenika na druge, sada vi-
Najveći promet na mostu bilježi se tijekom srpnja i kolovoza, a brojke nastavljaju rasti
še opterećene granične prijelaze, no istovremeno je uzrokovao povećanje gužvi na izlazu iz Republike Hrvatske prema Crnoj Gori, s obzirom na to da se značajan dio poslova koji su obavljala ta dva granična prijelaza prelio na granične prijelaze Karasovići i Vitaljina”, zaključuju iz PU dubrovačko-neretvanske.
MIJENJAJU SE TRENDOVI
Pelješki most budi poseban osjećaj ponosa županu Nikoli Dobroslaviću.
„Od početka moga prvog mandata župana ključni strateški projekt bio je upravo Pelješki most, kao temeljni projekt prometnog povezivanja županije. Našom upornošću, uz odlučnost Vlade Andreja Plenkovića, Ministrarstva prometa i Hrvatskih cesta most je sagrađen i u 2022. otvoren i njime smo spojili teitorij RH i EU. Povijesna je to investicija za
našu državu, a posebno za Dubrovačko-neretvansku županiju“, kazao je Dobroslavić.
„Danas, s odmakom od dvije godine vidimo pravi doprinos Pelješkog mosta za gospodarstvo našeg područja. Do njegovog otvaranja, Dubrovačko-neretvanska županija bila je isključivo avio-destinacija, no danas svjedočimo i promjenama takvih trendova te smo ostatku Europe nikad bliže. Pelješki most pozitivno je utjecao na razvoj cijelog Pelješca, doline Neretve, ali i naših otoka“, dodao je Dobroslavić i naglasio kako će Županija nastaviti inzistirati na ključnim projektima cestovne infrastrukture, poput nastavka autoceste od čvora Metković do Osojnika, brzoj cesti od Osojnika do Zračne luke Ruđer Bošković te brzoj cesti preko poluotoka Pelješca, a poseban naglasak je stavljen na povezivanje otoka.
“Pelješki most pozitivno je utjecao na razvoj cijelog Pelješca, doline Neretve, ali i naših otoka“, kaže župan Nikola Dobroslavić
Otvaranje je bilo noć koja se pamti, a posebno zbog spektakularnog vatrometa
Ovaj događaj je okupio brojne hrvatske, ali i međunarodne dužnosnike, uz nužnu notu tradicije
Veliki broj građana odlučio se otvaranje gledati u barkama
KLJUČ U IZVRSNOJ
PREDSEZONI I
STABILNOJ SEZONI
Dubrovnik ostvario
dva milijuna noćenja 11 dana ranije u odnosu na 2023. godinu
Dubrovnik, prošlogodišnji nacionalni
šampion turizma i dobitnik niza međunarodnih priznanja, nastavlja ostvarivati izvrsne turističke rezultate, pa je tako na dan 16. srpnja zabilježeno dvomilijuntno noćenje. Brojka od dva milijuna noćenja u 2024. godini dostignuta je 11 dana nego godinu ranije.
Izravan doprinos ovom rezultatu pružila je odlična predsezona kao i stabilan turistički rast u sezoni.
Kako je gradonačelnik Mato Franković rekao na prošlotjednom sastanku s ministrom turizma i sporta
Tončijem Glavinom, aktivnosti Grada Dubrovnika i partnerskih dionika u upravljanu destinacijom usmjerene su na održavanje stabilne sezone, ali posebice na posezonu te na zimski dio godine jer je, nakon osiguranja većeg broja letova tijekom cijele godine, fokus upravo na cjelogodišnjem turizmu.
Kreću radovi na uređenju i opremanju vanjskih
sportskih terena u Gospinom polju
Gradonačelnik Mato Franković, u ime Grada Dubrovnika kao investitora i direktor tvrtke Edel sport d.o.o. direktor Igor Gavranović u ime izvođača, potpisali su u srijedu ugovor o izvođenju radova na uređenju i opremanju vanjskih sportskih terena u Gospinom polju. Projektom se planira renovacija vanjskog igrališta podijeljenog na dva dijela – nogometno i košarkaško, smještenog uz samu Sportsku dvoranu, s ciljem unapređenje sportske infrastrukture Grada i osiguranja
adekvatnih uvjeta za trenažni proces sportskih klubova. Gradonačelnik Franković najavio je radove u trajanju od četiri mjeseca. Ukupna površina zahvata iznosi 2875 metara četvornih i objedinjuje sportsko igralište za mali nogomet dimenzija 55 x 36 metara, s tribinama i reflektorima, kao i vanjski teren za košarku dimenzija 28 x 14 metara s nenatkrivenim tribinama sa zapadne strane. Pristup vanjskom igralištu i tribinama već je prilagođen osobama s invaliditetom.
„Prvi teren je nogometni teren za treninge i U8 kategoriju. Planira se zamijeniti umjetna trava, formirat će se prostor za klupe za igrače. Uredit će se zid i betonske tribine na koje će se staviti plastične klupe. Zamijenit će se i dotrajale ograde, ali i golovi. Drugi teren će se urediti za košarku, ali i za odbojku i badminton. Bit će više sportova, jer su mnogi klubovi istaknuli kako im treba i vanjski teren za trenažni proces ljeti“, istaknuo je gradonačelnik Franković.
ULAGANJA U SPORTSKU INFRASTRUKTURU
Napreduju radovi na
izgradnji
hangara i klupskih
prostora za VK Neptun
Grad Dubrovnik nastavlja ciklus ulaganja u sportsku infrastrukturu, sukladno Strategiji razvoja sporta i sportske infrastrukture u Gradu Dubrovniku 2018. – 2028. Na Orsanu napreduju radovi na izgradnji hangara i klupskih prostora za Veslački klub Neptun, a gradilište je u utorak obišao gradonačelnik Mato Franković u pratnji suradnika te predsjednika Veslačkog kluba Neptun Marka Potrebice.
„Ovdje smo pred jednim iznimno važnim sportskim objektom, koji predstavlja nastavak ulaganja Grada Dubrovnika u sportsku infrastrukturu. Radi se o investiciji od gotovo milijun eura koja je iznimno važna. Godinama su
prostori bili neadekvatni, činjenica je da je došlo vrijeme da se uloži u ovu sportsku infrastrukturu kao što ulažemo u ostale grane sporta na području Grada Dubrovnika“, naglasio je gradonačelnik Franković te najavio nove kapitalne projekte poput multifunkcionalne sportske dvorane i natječaja za izgradnju stadiona Arena Lapad.
VK Neptun, jedan od najdugovječnijih sportskih klubova u Dubrovniku, ovom cjelovitom rekonstrukcijom dobit će kvalitetne uvjete za rad i daljnje ostvarivanje sportskih uspjeha. Izvođač radova je Texo Molior d.o.o., a planirani rok završetka izvođenja radova započetih u travnju je 12 mjeseci. Ugovor
Počela izgradnja nogostupa između
“magistrale” i šetnice na Rijeci dubrovačkoj
o izvođenju radova vrijedan je 793.381 eura bez PDV-a, odnosno 991.726 eura s PDV-om.
Predsjednik kluba Potrebica se zahvalio gradonačelniku i gradskim vijećnicima koji su podržali ovaj iznimno važan projekt za sve Neptunaše koji su dosada djelovali u lošim uvjetima. „Danas sa zadovoljstvom mogu reći da smo izašli iz zemlje, udarili smo prvu ploču. Vjerujem da će rok koji je planiran do kraja trećeg mjeseca biti i nešto kraći. Nama Neptunašima je važno da završimo do svetog Vlaha da ne bi izgubili sljedeću natjecateljsku sezonu, a to će se, vjerujem, dogoditi zahvaljujući radnicima i voditelju što rade lavovski posao“, rekao je Potrebica.
Grad Dubrovnik započeo je radove na izgradnji nogostupa između ulice Uz Jadransku cestu i ulice Na moru u Mokošici.
Izgradnjom nogostupa širine 2,5 metra i dužine oko 60 metara stvoriti će se uvjeti nesmetane pješačke komunikacije svim građanima, poglavito onima s područja Mokošice i Nove Mokošice, prema omiljenoj šetnici uz Rijeku dubrovačku.
Ukupna vrijednost radova predviđenog trajanja 20 dana iznosi 18.000 eura s PDV-om, a izvođač radova je tvrtka Via Group d.o.o. iz Dubrovnika.
OSIGURANO POLA MILIJUNA EURA
Potpisani ugovori o sufinanciranju projekata na pomorskom dobru
Župan Nikola Dobroslavić potpisao je u ponedjeljak u palači Ranjina ugovore o sufinanciranju projekata na pomorskom dobru s čelnicima jedinica lokalne samouprave. Riječ je o ugovorima potpisanima nakon provedenog javnog poziva, a za koji je ove godine osigurano 500 tisuća eura.
‘Svim jedinicama lokalne samouprave, njih 15, koje su se prijavile dodijeljena su sredstva jer su svi udovoljili uvjetima. Pomorsko dobro je vrlo važan resurs za našu županiju. Ovo sufinanciranje svakako ćemo nastaviti i dalje’, istaknuo je ovom prilikom župan Nikola Dobroslavić.
INTERVJU S DUGOGODIŠNJOM RAVNATELJICOM IGARA
Ivana Medo Bogdanović: „Samo neodgovoran čovjek može reći
da ga kritike ne zanimaju i da ne osluškuje bilo publike“
Skoro 20 godina u Dubrovačkim ljetnim igrama, a već 11 na njihovom čelu, Ivana Medo Bogdanović kroz godine se uspješno nosi s brojnim izazovima koje nosi ovaj festival, ali i kritikama koje često pristižu. S ravnateljicom Igara popričali smo o tome što je donijelo 75. izdanje, financijama, a otkrila je i je li ikada poželjela promijeniti posao
Preko deset godina na čelu ste Dubrovačkih ljetnih igara, postoji li posebni pritisak kad je riječ o obljetničkim godinama, poput ove, 75.?
Svaka sezona nosi svoje pritiske, a mene jubilarne u tom smislu ne opterećuju. Moja odgovornost su financije i kompletna realizacija. Što se tiče financija, jubileji su prilika za podizanje sredstava, a što se tiče realizacije ukupnog programa, mogu reći da su ovo jako zahtjevne Igre jer imamo devet dramskih naslova, tri premijere u samom srcu grada i kroničan nedostatak kadra koji je potreban za opslugu ovako zahtjevnog festivala.
Ova godina je posebna i jer se promijenilo umjetničko vodstvo, što kažete o novoizabranoj umjetničkoj voditeljici i njenim suradnicima?
Upravo nova umjetnička vodstva su jedan od razloga zbog čega je toliko dugo meni osobno zanimljivo raditi isti posao. Jer dolaskom novog vodstva dolazi nova svježina i energija, nove suradnje i prilike. S Martinom i njezinim timom izvrsno komuniciramo, a to je najvažnije. Naši ciljevi su isti, visoki stupanj kvalitete umjetničkog programa i njegove realizacije.
Više puta je naglašeno da su se igre odlučile vratiti Gradu, kako komentirate da su
ih zadnjih godina nazivali „Zagrebačkim ljetnim igrama”?
Nisam nikad do kraja shvaćala te pojedince, što pritom misle i što ustvari hoće reći. Nema sezone u kojoj nisu nastupile sve ili većina dubrovačkih kulturnih ustanova, lokalnih umjetnika, nema sezone u kojoj udio kupljenih ulaznica nije iznosio oko 40-50 posto domaćih ljudi... da sad ne nabrajam sve „dubrovačko“ na Dubrovačkim ljetnim igrama. To su riječi glasne manjine koja nije naša publika i koja ne želi imati nacionalni i međunarodni festival u svom gradu.
Ipak, unatoč povratku Gradu, Igre ne odolijevaju kritikama, pa toga nije bilo lišeno ni samo otvaranje.
Sretna sam da se komentira, i po autobusu i po brodu za Lokrum i što ne mogu poći u butigu nekad da me netko ne ferma jer je nezadovoljan nekom predstavom ili Otvaranjem, ili je s druge strane oduševljen tim istim. Još nisam doživjela da postoji ijedna stvar na svijetu koja se svima sviđa.
Bolje nije prošla ni Kafetarija, inače legendarni naslov Igara, čije ovogodišnje izdanje mnogima nije „sjelo“.
Kafetarija kao naslov je izbor umjetničkog vodstva za jubilarnu sezonu i s punim pra-
Piše Ivana Smilović foto Goran Mratinović
Samo neodgovoran čovjek može reći da ga kritike ne zanimaju i da ne osluškuje bilo publike. To je naša odgovornost i prema javnom novcu koji čini 60 posto našeg proračuna. Balans je u svemu najvažniji pa tako i u našem poslu. Ali publika nikad ne smije biti jedino mjerilo za odabir repertoara. Kad bi tako bilo, onda bi svi slikali lijepe slike Dubrovnika, svirali lake note, a na pozornice postavljali pitke komedije
vom se našla na repertoaru kao koprodukcija s Kazalištem Marina Držića i u režiji Paola TIšljarića. Mjesecima se tražila karta više, a ponavljam, sasvim je uredu da se mišljenja razlikuju, da nekoga gusta, a nekoga ne.
Utječu li kritike na vodstvo Igara i na sami program, razmatraju li se i usvajaju?
Samo neodgovoran čovjek može reći da ga kritike ne zanimaju i da ne osluškuje bilo publike. To je naša odgovornost i prema javnom novcu koji čini 60 posto našeg proračuna. Balans je u svemu najvažniji pa tako i u našem poslu. Ali publika nikad ne smije biti jedino mjerilo za odabir repertoara. Kad bi tako bilo, onda bi svi slikali lijepe slike Dubrovnika, svirali lake note, a na pozornice postavljali pitke komedije. Vrhunska kvaliteta izvedbe je glavna odrednica Igara i od nje se ne smije odustati, a kvaliteta uvijek nađe put do publike.
Koliko je izazovno kombinirati tradicionalni festival i zahtjeve modernog društva, jesu li Igre podložne promjenama?
Igre moraju i dalje inzistirati na ambijentalnosti, suodnosu tradicije i modernosti, i balansu između lokalnog – nacionalnog – inozemnog. Igre se mijenjaju kako se mijenja i grad i njegovi stanovnici. To je prirodno i to -
ga se ne treba bojati dok god ima podrške od lokalnih vlasti, financija i publike. Ali, treba biti svjestan da su sve kulturne institucije, koliko god jaki brendovi bili, ipak krhke i da treba široka i jaka javna podrška i da nitko ne dovodi u pitanje trebaju li one ikome... Može se polemizirati kakve trebaju biti, ali ne trebaju li!
Kroz višegodišnje iskustvo, koji su vam bili najveći izazovi u vođenju?
Ima puno situacija koje su bile teške i zahtjevne, ali uz ekipu kakvu imam sve se nakraju uvijek dobro završi.
S obzirom na ovako dugu tradiciju, nije ni čudno da se Igre često „uzimaju u usta“. Nekada se i s govornice Gradskog vijeća moglo čuti da se previše sredstava izdvaja za program, kako to komentirate?
Te su polemike nadam se iza nas i to su uvijek bila mišljenja pojedinaca. Kvaliteta i vrhunska umjetnost košta, a naši glavni financijeri su toga svjesni.
Koliki je ovogodišnji budžet, mislite li da bi u budućnosti financije trebale biti i veće?
Proračun je oko 2 milijuna eura i raste sukladno inflaciji i porastu troškova. Ove godine je veći za 15 posto od lanjske realizacije. Prora-
Zar nismo svi ponekad poželjeli ostaviti svoj posao? Ipak sam uz Igre evo skoro dvadeset godina, duže nego mnogi brakovi danas
čun je sastavljen od donacija i potpora od više od 30 financijera (Grad, Ministarstvo kulture, Županija, turističke zajednice, EU fondovi, prodane ulaznice, sponzori i donatori). Svakom pojedinačnom financijeru mi iz Igara kucamo na vrata i pokušavamo obrazložiti zašto ulagati u Igre i opravdati povjerenje i uloge za ostvarena sredstva. Velik je to posao skupiti 2 milijuna eura i začaran je to krug. Većom potporom dobivate mogućnost za bolji program i marketing, što vam opet generira bolju prodaju i dodatna sredstva za bolji program. Zato je važna kontinuirana podrška Grada i Države jer s tom bazom možemo dovoditi zvučna imena koja se dobro prodavaju i privlače sponzore.
Smatrate li da, u tom smislu, mnogi nisu svjesni koliko toga zapravo sam festival uključuje i koliko je potrebno, i sredstava i zaposlenika, da bi cijeli sustav funkcionirao?
Važno je da su svjesni oni koji donose odluke, kulturna vijeća, ministrica, pročelnica, gradonačelnik. Publika ne mora znati što sve stoji u
pozadini jednog kulturnog projekta.
Mnogi će reći da radite samo dva mjeseca. Jesu li Dubrovačke ljetne igre cjelogodišnji posao i što sve uključuju?
Igre su u 2023. godini realizirale 106 programa u 365 dana što na Igrama, što u sklopu Zimskog festivala. Bili smo i suorganizator na brojnim drugim događanjima kao i tehnička i logistička potpora na više od 80 događanja u Gradu Dubrovniku i Županiji. Podržavaju nas 22 hrvatske tvrtke i korporacije kroz svoja sponzorstva i donacije, a Igre su ostvarile više od trideset suradnji s institucijama u Dubrovniku, Hrvatskoj i svijetu. A što radimo? Sve ono što je iza scene, a potrebno je za realizaciju tih 100 programa godišnje - izrađujemo scenografije u svojim radionama, lobiramo i javljamo se na razno razne natječaje za sponzorstva, EU fondove, smještamo i organiziramo putovanje za oko 2.000 ljudi, vadimo im radne dozvole, promoviramo programe, tiskamo plakate, prevodimo, montiramo gledališta... Ne znam koliko imamo prostora, jer niz se može nastavljati još jako dugo...
Umjetnička voditeljica stalno naglašava važnost tima, što vi kažete na zaposlenike Igara, članove „kuće“, kakva je, recimo to tako, struktura zaposlenika?
Šarolika, lojalna i prepuna znanja i ljubavi prema svom poslu. Treba ih čuvati kao kap vode na dlanu jer plaće nažalost ne prate tržište i sve je teže naći obrazovanog i vrijednog čovjeka koji voli svoj posao, a da može živjeti od te plaće.
Je li vas ovo višegodišnje iskustvo u potpunosti ispreplelo s Igrama, odnosno je li funkcija na kojoj se na nalazite na neki način postala dio vašeg identiteta?
U Igrama je puno nas koji smo pola ili cijeli radni vijek tu. To je danas rijetkost i postoji nešto neobjašnjivo što te veže i ne da ti da lako odeš u neke druge vode.
Jeste li ikada poželjeli „dignuti ruke“ od Igara?
Zar nismo svi ponekad poželjeli ostaviti svoj posao? Ipak sam uz Igre evo skoro dvadeset godina, duže nego mnogi brakovi danas. (smijeh)
Što možemo očekivati u budućnosti, kako od vas, tako i od samog festivala?
Da će Igre još dugo biti jedna od glavnih identitetskih oznaka našega Grada, a ja da ću na tome predano raditi dok sam tu.
SPEKTAKULARNI DOGAĐAJ #SVINAOTOK - ‘NOĆ G CHELO’ Sjajna glazba, hrana i zabava
u Kalamota Beach Houseu
Ove subote, 20. srpnja, Kalamota Beach House ponovno je oduševila sve prisutne svojim spektakularnim događajem #SVINAOTOK - ‘Noć G Chelo’. Treću godinu zaredom, ovaj događaj privukao je mnoge ljubitelje dobre glazbe i vrhunske gastronomije, stvarajući nezaboravnu atmosferu na otoku. Posjetitelji su pjevali i plesali cijelu noć, a povratak brodom bio je posebno dojmljiv, s pjesmom koja je odjekivala još dugo nakon što su se svjetla ugasila i zvuci manifestacije utihnuli.
Glazba koja pokreće
Na pozornici su zasjali vokalisti popularnih TV emisija “A Strane” i “The Voice” – Bruna Oberan, Iva Ajduković, Josip Palameta i Sabrina Hebiri, u pratnji Ante Gela i njegovog benda. Njihove izvedbe zapalile su atmosferu, a publika im je uzvratila s još većom vatrom. Noć je bila ispunjena zvukovima bezvremenskih hitova koji su osvojili srca svih prisutnih, a raznovrsna i kvalitetna hrana upotpunila je cjelokupno iskustvo, stvarajući savršenu simbiozu između gastronomije i glazbe.
Izazovi i uspjesi
Iako je organizacija ovakvog događaja na otoku veliki izazov, Kalamota Beach House uspjela je i ove godine nadmašiti očekivanja. Sve ulaznice bile su rasprodane, a veliki odaziv publike još jednom
je potvrdio da je trud organizatora itekako vrijedan. U svom govoru, organizatori su istaknuli kako ih podrška publike motivira da svake godine idu korak naprijed, što se jasno odražava u rastućoj kvaliteti događaja.
Pogled u budućnost
‘Noć G Chelo’ postaje sve popularnija, a svi koji su sudjelovali ove godine već iščekuju sljedeću. Ako želite biti dio ove nezaboravne noći, pratite najave Kalamota Beach Housea i osigurajte svoje ulaznice navrijeme. Svake godine događaj raste i poboljšava se, a sljedeće godine obećava još više glazbe, plesa i vrhunske gastronomije.
Otvoreni cijelo ljeto
Kalamota Beach House otvorena je cijelo ljeto i nudi mnogo više od samo ovakvih događaja. Iako pruža izvanredno iskustvo za goste hotela, ovo mjesto je otvoreno za sve posjetitelje. Bilo da tražite savršeno mjesto za opuštanje ili želite uživati u vrhunskom ručku ili večeri, Kalamota Beach House i restoran G Chelo su dostupni svima. Posjetitelji su srdačno pozvani da uživaju u jedinstvenom ambijentu, vrhunskoj hrani i nezaboravnoj atmosferi koju ovo predivno odredište nudi tokom cijele sezone. Događaj je organiziran u suradnji s Tz Grada Dubrovnika i TZ Dubrovačko-neretvanske županije.
MARIO JURIČ:
Razgovor s Tinom Turner ću zauvijek pamtiti , a o Festi govorim gdje god me put odvede!
Mario Jurič danas je poznato RTL-ovo lice, no svoje prve novinarske korake učinio je upravo u Dubrovniku, nakon završenog studija. Radio je na lokalnim portalima, radiju, televiziji, a onda su uslijedile one nacionalne. Za Dubrovački dnevnik iznosi svoja iskustva iz bogatog novinarskog rada, govori o sadašnjoj karijeri, ali i Dubrovniku u kojem je živio godinama
Danas ste poznato RTL-ovo lice, no svoje prve novinarske korake učinili ste baš u Dubrovniku. Uslijedio je Split, onda i Zagreb… Kako se sjećate svog rada u Dubrovniku, po čemu ćete ga pamtiti?
Pamtim ga po sjajnim kolegama, terenima od prekrasnih Konavala do doline Neretve. Sve sam obišao uzduž i poprijeko u potrazi za temom i izvještavanjem. Sjećam se zime u Konavoskim brdima prekrivenim sa 20 centimetara snijega, berbe soli u Stonu koja je po mnogočemu jedinstvena, uzbuđenja prilikom svečanosti otvaranja Igara u ljetnoj noći obasjanoj vatrometom ili Feste sv. Vlaha o kojoj govorim svima gdje god me put odvede. Kratak razgovor s Tinom Turner nikad neću zaboraviti. Oduševila me je svojom jednostavnošću i kulturnim odnosom prema meni kao novinaru. Sjećam se da sam je zamolio izjavu, a ona je rekla da malo pričekam. Ubrzo se digla od stola, došla bliže i odgovorila na nekoliko kratkih pitanja, mahnula s osmijehom, pohvalila Dubrovnik i nastavila uživati s prijateljima na jahti. To je nešto što ostaje ne samo u mojoj memoriji, nego i trajnoj arhivi Grada kojeg su svjetske face oduvijek voljele.
I u samim počecima ste bili prilično kreativni. Često ste donosili ekskluzivne razgovore sa zvijezdama koje bi dolazile u Dubrovnik, za to je trebalo malo hrabrosti, ali i malo one ‘pozitivne ludosti’. Kako ste dolazili do njih? Novinar ne otkriva svoj izvor. (smijeh) Rekao bih
da su najvažniji kontakti. Jedan telefonski broj u mobitelu može biti vrijedan zlata. Ali, tu su i društvene mreže na kojima se može naći puno informacija (i dezinformacija). Za sve to je potrebna i dodatna provjera s drugim relevantnim izvorima.
Kakav je vaš sud o dubrovačkoj medijskoj sceni? Riječ je o medijski vrlo aktivnom gradu, ima najviše medija po glavi stanovnika. Dobro je da ima puno medija, jer to znači i posao za medijske djelatnike. Cijenim vaš trud i rad i vjerujem da će biti još više prostora za dobre novinarske teme. U svojem poslu se trudim i kritički razmišljati i izvještavati pa bih volio da takve priče budu značajnije zastupljene u Dubrovniku. No, činjenice trebaju biti temelj svega.
Digitalizacija je promijenila brojne struke, a to se posebno ogleda i u novinarstvu. Čini se kako je u nekim područjima ono olakšano, a u nekim drugim dodatno otežano. Imperativ je brzina, pri čemu istinitost i točnost ne smiju biti žrtvovane. Kako se snalazite u svemu tome i koji su najveći izazovi?
Brzina i točnost moraju ići jedno s drugim. Trudim se da to na RTL-u bude zaista tako. Jednom sam rekao da nam je najveći ‘neprijatelj’ vrijeme, jer u točno određeno vrijeme počinje i završava emisija
RTL Danas, javljanja uživo su također ograničena, a informacija koju provjeravamo mora doći navrijeme za objavu. Sudeći po reakcijama gledatelja ko-
Sjećam se zime u Konavoskim brdima prekrivenim sa 20 centimetara snijega, berbe soli u Stonu koja je po mnogočemu jedinstvena, uzbuđenja prilikom svečanosti otvaranja Igara u ljetnoj noći obasjanoj vatrometom ili Feste sv. Vlaha o kojoj govorim svima gdje god me put odvede. Kratak razgovor s Tinom Turner nikad neću zaboraviti
Piše Ivona Butjer Mratinović
ji u velikoj mjeri gledaju RTL, na dobrom smo putu.
Televizijsko novinarstvo je posebno zahtjevno jer se novinar na neki način izlaže cijelom svojom pojavom. No, čini se kako je za vas baš ono posebna ljubav.
Televizija me je odvela na mjesta na koja nikad nisam mislio da ću biti i razgovarao s ljudima s kojima nisam vjerovao da ću ikad vidjeti ili upoznati. Kad novinarstvo jednom uđe u krvotok, teško ga je izbaciti, nego samo nastavite plivati. Iza mene su tisuće prijeđenih kilometara, stotine intervjua i posjećenih mjesta i gradova u Hrvatskoj koju sam obišao cijelu i još i dalje.
Od ove godine vodite središnju informativnu emisiju RTL Danas. Kaže se kako je uvijek najteže na početku, kako se sjećate te prve emisije?
Prva emisija je prošla odlično. Pred ekranima ju je pratila cijela obitelj, brojna rodbina prijatelji. Ivana Brkić Tomljenović i ja smo primili jako puno pohvala, pa smo danima odgovarali na poruke i pozive. Trudit ćemo se opravdavati povjerenje gledatelja.
Odgovornost na toj poziciji nije baš zanemariva, dapače, a i program ide uživo. Je li bilo tre-
me i kako ste iz glave izbacili tu činjenicu kako vas u datom trenutku pozorno sluša ogroman auditorij?
Voditi jednu od najgledanijih središnjih informativnih emisija je poseban izazov. Za nju je potrebno jako puno pripreme - od najava, razumijevanja teme koju najavljujemo, snimanja najava za emisiju pa sve do usklađivanja šminke i odjeće. Kad nakon toga svega sjednete pred kamere u studiju, zapravo ni nemate vremena razmišljati o tremi. Uz sebe imam Ivanu, pa mi je još lakše.
Postoji li neka anegdota iz središnje informativne emisije koju biste podijelili?
Puno je anegdota. Od krivo namještene kravate do pogleda u krivu kameru. Ali, mi to sve riješimo s osmijehom i brzo da se to sve što manje primijeti.
Za nekoga tko vas gleda na malom ekranu, ali ne zna što se sve krije iza toga, kolike su pripreme, koliko se truda ulaže u sve, kako izgleda vaš tipičan radni dan?
Puno razgovaramo i telefoniramo. Nekad znam reći da je moj posao mješavina policije, vatrogasaca, hitne pomoći i odvjetnika. Jako je važno biti dobro informiran, pa radni dan počinje kolegijem
Puno razgovaramo i telefoniramo. Nekad znam reći da je moj posao mješavina policije, vatrogasaca, hitne pomoći i odvjetnika. Jako je važno biti dobro informiran
Mario Jurić
Naravno da je more teško zamijeniti bilo čime. Zasad balansiram relaciju kopnomore dosta dobro
gdje s urednicima i kolegama reporterima razgovaramo o svemu što će biti prikazano na televiziji. Ako radim kao reporter, zna se dogoditi da završim na javljanju uživo s drugog kraja Hrvatske, ovisno gdje je tada najaktualnija tema. Voditelj uvijek razmišlja o drugom kutu predstavljanja teme ne mijenjajući činjenice, razgovara s urednikom o temama i rasporedu. No, zna se dogoditi da se cijela emisija promjeni minutu prije početka, pa treba biti brz i snalažljiv.
Koliko vam znači i koliko je važna osoba koja s vama u emisiji čini voditeljski tandem? Koliko je važan taj odnos u smislu konačnog proizvoda, a to je sama emisija, koliko utječe na nju?
Ivana je velika profesionalka, kolegica koja uvijek ima sve pod kontrolom. Puno mi je pomogla sa svojim savjetima u vođenju RTL-a Danas na čemu sam joj jako zahvalan. Međusobno se uvažavamo i nadopunjujemo što je jako bitno za emisiju.
Godinama ste prvenstveno radili kao reporter, izvještavali s terena i o najaktualnijim događanjima… Radite to i danas, no dijelom ste se preselili u studio. Što vam je od toga dvoje draže? Podjednako volim i jednu i drugu ulogu. I dalje nastaviti obavljati svoj posao jednakim žarom, entuzijazmom i profesionalnošću.
Koji su ostavili najveći utisak na vas tijekom dosadašnje karijere?
Teško pitanje. Puno je toga bilo i svaki moj teren je drugačiji i poseban. Nedavno sam boravio u Bugattijevu domu u Molsheimu gdje sam bio impresioniran automobilima od kojih su neki unikatni jedinstveni primjerci vrijedni i po nekoliko milijuna eura. Sjećam se i procesa gradnje Pelješkog mosta kojeg sam ispratio od prvog do zadnjeg broda koji je došao s materijalom za gradnju do spektakularnog otvaranja. Tu su i ozbiljne priče o korupciji i teškim ljudskim sudbinama, pa i zločini koji su šokirali naciju.
Na koju svoju temu ste najponosniji?
Ivana Brkić Tomljenović i Mario Jurić
Kaže se kako su novinari ‘najbliži srcu svijeta’. To, među ostalim, znači i kako se susreću s ljudskim sudbinama, potresnim pričama, kako izvještavaju o onome čemu se ljudi vesele, na što su ponosni, ali i onome što ih tišti – o velikim srećama, ali i velikim nedaćama. Iza vas je sad već puno takvih priloga i javljanja uživo.
Ponosan sam na svaku temu koja je snimljena i objavljena u skladu s najvišim profesionalnim standardima. Veseli me kad neka priča promjeni stvari nabolje, kad izmamimo osmijeh na lice ili kad utješim nekoga i pružim podršku.
Novinarstvo je i poziv. Novinar zapravo ili jeste ili niste, a obično ako i jeste, onda ste to do kraja života. Pa čak i kad promijenite struku. Koliko vam je novinarstvo doprinijelo u tome da rastete i sazrijevate kao osoba?
Jako puno učim iz dana u dan. Zapravo upijanje znanja nikad ne prestaje, a samim time otvori i neke nove vidike. U posljednjih godinu dana stekao sam i tri posebna certifikata. Prvi je iz Turske gdje sam prošao obuku za ratno novinarstvo, koja je jedna od najtežih na svijetu. Boravio sam u SAD-u na poziv američkog veleposlanstva u okviru programa IVLP (International Visitor Leadership Program). Nedavno sam se vratio iz Italije gdje sam sudjelovao u ljetnoj školi s brojnim svjetskim novinarima učeći o utjecaju umjetne inteligencije na medije.
Počelo je s Dubrovnikom, nastavilo se u Splitu, a sada ste u Zagrebu. Vuče li srce k’ moru? Naravno da je more teško zamijeniti bilo čime. Zasad balansiram relaciju kopno - more dosta dobro. Neka se tako i nastavi.
DRUGI PREMIJERNI DRAMSKI NASLOV 75. IGARA
Na Ekvinocijo od subote
na istezalištu Posat
Glavne zvijezde Goran Višnjić i Zrinka Cvitešić
Druga dramska premijera 75. Dubrovačkih ljetnih igara, Ekvinocijo Iva Vojnovića, koja je na programu od subote, 27. srpnja do srijede 31. srpnja u 21:30 sati na novoj festivalskoj lokaciji, istezalištu Posat, predstavljena je u srijedu na konferenciji za medije na taraci Hotela Rixos Premium Dubrovnik. O predstavi su govorili ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Senka Bulić i redatelj predstave Krešimir Dolenčić, a o svojim ulogama glumice Zrinka Cvitešić i Lara Nekić te glumci Goran Višnjić i Goran Grgić. Senka Bulić uvodno je istaknula kako su povijest Igara obilježili upravo Vojnovićevi tekstovi te kako je program nastao upravo kao sjećanje na velika uprizorenja i velike glumce koji su igrali, što nas ne obvezuje, ali obvezuje nas prisjećati se povijesti.
„Ne sjećam se da sam dugo s ovakvom radošću išao na probe. Mi nismo ništa radili, mi smo blagoslovljeni da u Dubrovniku radimo Vojnovića u ovakvom prostoru i da nam je dano da to radimo, da se svaki dan veselimo ići na probu, kakva god bila i koliko god ona trajala“, kazao je Dolenčić.
Goran Višnjić istaknuo je kako se na-
da da će se publici svidjeti predstava te da mu je drago što je nakon puno godina u Dubrovniku, ne kao turist, ne kao gledatelj, nego kao glumac. „Meni je fascinantno da se u komadu kao što je “Ekvinocijo”, u kojemu ima lijepe radosti malog škvera i velike drame, dogodio ansambl koji “Ekvinocijo” može odigrati kao komediju, što i radimo a što je, sve skupa, zdravo. Najveći izazov je bilo pokoriti tu lokaciju u Dubrovniku kojeg ždere turizam“, kazala je Zrinka Cvitešić.
Uz redatelja Krešimira Dolenčića autorski tim predstave Ekvinocijo čine skladatelj Stanko Juzbašić, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimograf Leo Kulaš, oblikovatelj svjetla Tomislav Maglečić, oblikovatelj zvuka Đoni Čučević, jezični savjetnik Maro Martinović, koreografkinja Zrinka Japunčić, inspicijent Roko Grbin, asistentica redatelja Roza Jurić, asistentice scenografkinje (volonterke)
Marta Dolenčić i Marta Mršić, operater zvuka Aljoša Reljić. Glazbenici na snimci su Vid Veljak (violončelo, glas), Stanko Juzbašić (gitare, truba, glas) i Davor Rocco (snimatelj glazbe).
Glumačku podjelu čine: Goran Grgić u ulozi Frana Dražića, Goran Višnjić u ulo-
zi Nika Marinovića, Maro Martinović kao Vlaho Slijepi, Karlo Mrkša kao Ivo Ledinić, Joško Ševo kao barkariol Pavo, Toni Kukuljica kao Toni Perović, Branimir Vidić kao Parok, Zrinka Cvitešić u ulozi Jele, Ivove majke, Lara Nekić u ulozi Anice, Franove kćeri, Nika Lasić kao Lucija, djevojka u Frana Dražića, Olivera Baljak u ulozi Kate, Pavove žene, Perica Martinović kao Marija od poste, Mirej Stanić kao Mare Pendova te uz puk i djecu, Jelica Čučević kao Jelica, Ante Tonći Đurković kao Tonći, Maro Drobnić kao Marko Vojvodić, Luka Bokić kao Luka, Toma Tolj kao Toma, Roko Roca kao Vicko Lise, Nikolina Krupec kao Nike, Nea Martinović kao Mare, Petrunjela Baće kao Pere, Nea Njirić kao Perica, Erin Saltarić kao Baldo te Božo Petrić u ulozi staroga mornara.
Goran Višnjić istaknuo je kako
se nada da će se publici svidjeti predstava te da mu je drago što je nakon puno godina u Dubrovniku, ne kao turist, ne kao gledatelj, nego kao glumac
Braneći Osojnik u jutarnjim satima 5.10. poginulo je 6 branitelja, a dva su bila teže ranjena. Suborci ih nikad nisu zaboravili...
KAKO SE BRANIO GRAD
Stradanje na brdu Lupoglav kod Osojnika Smrt
U jutarnjim satima 5. listopada ‘91. godine obrana Osojnika pripremala je akciju kojom se trebalo odbaciti JNA nazad od tog naselja prema granici s BiH. Međutim, u tim prvim ratnim danima takve su akcije bile više posljedica želje da se nešto postigne nego rezultat stvarnih mogućnosti. Postrojbe koje su trebale koordinirano krenuti u napad nisu imale nikakvu topničku pripremu te se u zadnji čas odustalo od akcije. S druge strane JNA je imala nepresušne topničke zalihe kojima je bjesomučno zasipala sve što joj je bilo u dometu, od pojedinih položaja branitelja do civilnih ciljeva u samom Dubrovniku. Na taj način je došlo i do stradanja branitelja na brdu Lupoglav kod Osojnika. Jedna od nebrojenih mina ispaljenih tog jutra odnijela je živote njih šestorice, a nekoliko ih je bilo ranjeno. Poginuli su: Tonio Bogdan, Željko Martinović, Mladen Kozina, Nikša Galov, Tino Maračić i Ivo Vukasović. Obrana Osojnika nakon ovakvog šoka uvidjela je da neće imati snage za držanje isturenih položaja i nadzor prometnice kojom su bili povezani s Dubrovnikom i počele su se raditi pripreme za izvlačenje. Istog dana na dubrovačkom području poginulo je još devet ljudi; branitelj Drago Miklaušić u Župi, policajac Dragan Komlenac u Sustjepanu, Antun Matić, Niko Nodilo i Pero Sršen kao pomorci na brodu “Perast” u Slanom, Andrija Crnčević i Stijepo Čikato kao djelatnici “Elektorjuga” u Komolcu, a prve žrtve pale su i u samom Dubrovniku. U Gružu je od granate poginula Rada Hasić, a u večernjim satima i dubrovački pjesnik Milan Milišić, Srbin po nacionalnosti, pogođen s broda JRM-a u vlastitom domu. U prvih pet ratnih dana mrtvi, ranjeni i zarobljeni su se brojali na desetine, od Konavala, Župe dubrovačke, Osojnika pa do Slanog. Civilne žrtve na užem gradskom području simbolički su pokazale koliko su bile besmislene tvrdnje kako JNA intervenira s ciljem zaštite Dubrovčana, naročito onih srpske nacionalnosti, od “povampirenog hrvatskog fašizma”.
Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U sedmom nastavku donosimo uspomenu na tragično stradanje branitelja Osojnika koje se dogodilo u ranim jutarnjim satima 5. listopada 1991. godine. Bili su to sami počeci obrane i upoznavanja s ratnim strahotama.
Pepo Tomaš dragovoljac, Osojnik
Na Osojniku smo se držali sve negdje do 4. 10. s tom ekipom koja je bila, znači oko 80 ljudi, i 4. 10. nam je u popodnevnim satima došla jedna grupa, jedno 20-ak do 25 dobrovoljaca iz Gruža. Osobno smo ja i Marko Živanović, također mještanin Osojnika, uzeli dva kombija od ZNG-a i pošli smo po te momke u Mokošicu na rivu dole, oni su bili prebačeni iz Gruža brodom na rivu u Mokošici. Doveli smo ih u popodnevnim satima, oko 3, 4 sata, odveli smo ih na početak sela gdje je bilo zapovjedništvo u kojem su bili Andrija Oberan, Stojan Turajlić, Zdenko Rajić...
Đani Radovanović
ZNG Dubrovnik
Popodne, kad sam imao malo odmora, probudio me zapovjednik Oberan objašnjavajući da su došli dragovoljci iz Gruža. Opisao ih je riječima: “Naoružani su nikako, ali imaju volje”. Došli su na ispomoć nama koji smo branili Osojnik već 4 dana. U toku noći, oko 20 sati, smo krenuli zauzeti položaje na brdu Lupoglav. Na brdo nas je došlo devet i deseti je bio čovjek koji nas je vodio, Marko Živanović, lokalni iz Osojnika koji se odmah i vratio nazad. Dakle, gore je ostalo devet ljudi. Toni Bogdan, Eduard Bečirević i ja smo bili od ZNGa, a ostalo su bili dragovoljci iz Gruža... Ostali smo gore cijelu noć... Rano ujutro počele su padati granate i po našem brdu, Lupoglavu, palo ih je nekih 20,
Tada je poginulo šest branitelja, bilo je i ranjenih, i to je jako loše djelovalo na naš moral. Tek kad je pao mrak smo mogli pokupiti njihova tijela jer su cijeli dan to brdo držali pod minobacačima i teškim mitraljezima. I samo izvlačenje poginulih bio je dodatni šok pa je bio problem ponovo uspostaviti položaj na tom brdašcu. Izgubili smo nadzor nad prometnicom prema gradu i postojala je opasnost da će je JNA vrlo brzo presjeći i tako nas dovesti u poluokruženje bez mogućnosti opskrbe, popune ili izvlačenja ranjenih. Zbog toga su se već istu večer počeli raditi planovi za napuštanje Osojnika.
Milan Grba
Lučka kapetanija Dubrovnik
Mi iz Lučke kapetanije dobivali smo sve više zahtjeva za prijevoz, od ljudi i hrane do oružja i ranjenih. Pet osoba, mojih sugrađana, je nastradalo. Takoreći mojih vršnjaka. U velikom dijelu i mojih po znanika. Da bi ih ja morao preuzeti u Lozici jer je bilo teško pristati u Mokošici. I taj dan kad sam ih doveo u grad pošao sam doma, jed nostavno nisam mogao više... Bilo je teško gledati osobe koje znaš, s kojima si se družio u kafiću kao mladić, poginule... ubila ih je granata, geleri... U malom gliseru troje prijatelja kad vidite... Meni je to bilo užasno stresno i mučno, vidjeti svoje prijatelje u takvom stanju, ljude s kojima sam odrastao i svaki ih dan sretao po gradu...
30... U tom trenutku ljudi koji su došli, malo su se, hajmo reći prepali, ljudima je to, hajmo reći, prvi vatreni okršaj bio i spojili su se u dvije grupice po četvero. Ja sam se spustio do njih i rekao im da se razmaknu jer ukoliko padne jedna granata pobit će nas svih. Ljudi su se malo kolebali, rekli su da pričekamo da prestanu padat granate da bi se oni tada mogli razmaknuti. Međutim, dogodilo se ono najgore što sam i predvidio, ja sam se maknuo od njih, sjeo gore na svoj položaj... Tad se dogodilo ono najgore. Pala je granata, mene je zakačilo po glavi i po nogama, ništa nisam osjećao, samo sam čuo ono zujanje u ušima. Nakon minute, dvije, kad sam uspio doći k sebi i skontao što se dogodilo počeo sam zvati prijatelje, međutim nitko se nije odazivao. Ja sam otpuzao dole do njih i nastojao ih probudit, odgurnut... međutim onda sam vidio da su mi ruke krvave i shvatio sam što se dogodilo. U tom trenutku sam se prepao najviše, jer sam se nalazio na položaju s osam mrtvih ljudi, kako sam u tom trenutku mislio da je. Vratio sam se na svoje mjesto i išao vidjet što mi je s nogom jer sam osjećao neku nelagodu. Razvrnuo sam nogavicu i počeo premotavati sam sebe, dosta traljavo i u tom trenutku je došao Edi Bečirević koji je bio isto lakše ranjen. Bio je sav izbezumljen, i on je sam vidio da su ljudi poginuli, vidio je što se dogodilo. Mene su dva gelera pogodila u nogu, jedan u koljeno, drugi u potkoljenicu, a jedan me zakačio po glavi. Pomogao mi je, previo me je. Ja sam mu rekao da uzme pušku i da polako ide ispred mene, da mi pomogne da se zajedno izvučemo, dođemo u selo i rečemo što se dogodilo, da probamo izvući i te druge ljude za koje sam mislio da su svi mrtvi. Među-
Djelatnici dubrovačke Lučke kapetanije povezivali su ugrožena područja i svojim plovilima djelovali za civilne i vojne potrebe.
tim, ja nisam mogao pratiti Bečirevića koji se ubrzo negdje izgubio.
Niko Zec
ZNG Dubrovnik
Mi smo bili u selu, u jednom podrumu gdje smo inače spavali, stali i skrivali se od tih granata, kad je u rano jutro uletio netko na vrata, nismo tad znali tko je, i vikao: “Ljudi, poginuli su, Đani je ranjen, svi su ranjeni, svi su mrtvi!”, bezumno je vikao. To je bio Edi Bečirević, naš suborac. Ja sam s Đanijem bio jako povezan, mi smo bili cimeri u Rašici, skupa smo bili jedno vrijeme, pobjegli smo iz vojske i on i ja, tako smo se i upoznali, bio mi je ono... svi su mi bili dragi, ali nekako mi je Đani bio od svih njih – kao brat! Onda sam ja kad sam to čuo za Đanija, izletio. Padale su granate, nije se moglo doći do vozila i jedva smo se izvukli iz sela... Trlin i ja smo s dva kombija stigli ispod Lupoglava, a bilo je još ljudi koji su išli s nama. Ja sam trčao uzbrdo i vikao: “Đani, brate, gdje si”, i čuo sam gore, iza neke međe mi se javio, preskočio sam preko međe, došao do njega, uzeo ga pod ruku, snio ga dole do auta, ukrcao u kombi i odveo u Mokošicu. I tako, doveli smo do dole Đanija, iznijeli ga iz auta u to sklonište, ali sam rekao doktorici da ništa ne govori jer tu su bili izbjeglice s Osojnika, ovi civili koji su u selu bili par dana prije i sklonili se u Mokošicu, jer sam ja mislio da su tu poginuli ljudi koji su s Osojnika, nisam znao da su došli ti momci iz Gruža, koji su eto, nažalost, svi poginuli... I tako da znam da je bio nekakav paravan u tome skloništu, onda su navukli neke zastore da nas ti ljudi ne vide, da ne čuju što pričamo...
Đani Radovanović
ZNG Dubrovnik
U Mokošici sam izgubio svijest, a kad sam došao k sebi već sam bio previjen. Oko 12 sati sam autom prve pomoći upućen u dubrovačku bolnicu, a bio je pored mene i Blaženko Voloder koji je bio teže ranjen po nogama.
Zoran Radić
ZNG Dubrovnik
Čekala se noć da se poginuli mogu izvuć’ jer je bilo nemoguće, naravno, po danu. To je bio meni šok, 19 godina sam imao... Nije tu smjelo biti ni galame, osjetljivo je bilo da se opet ne počne pucat jer tek onda ne bi se ti ljudi mogli izvući. I tako smo mic po mic, malo pomalo, svim snagama koliko je tko mogao, u biti te ljude počeli spuštat nizbrdo, izlomili se, polomili, ali eto, uspjeli smo ta tijela izvući...
Čovjek koji je u godinu dana stigao od Gospinog polja do Rafaela Nadala
U samo godinu dana - od provalije drugog seta protiv Sebastiana
Prechtela u Gospinom polju - Duje Ajduković na zemlji Bastada ubija Kralja zemlje. Dobiva prvi set 6-4, a na otvaranju drugog uzima servis čovjeku koji je u karijeri zaradio samo od nagrada s turnira 134 milijuna
dolara
Osjeća da je to taj trenutak u kojem se meč lomi kao da je čaša na koncertu Asima Bajrića. Odlazi u kut terena po lopticu za servis –jebiga, riječ je o futuresu, tek trećem po redu rangu profesionalnih teniskih turnira, na kojem jasno nema sakupljača - potom duboko uzdahne i baci Dunlopicu u proljetni zrak. -Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – razlije se Gospinim poljem sa zvučnika obližnje crkve Gospe od Milosrđa glas svećenika – Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše“.
Duje Ajduković promaši lagani forhend, okrene se prema crkvi pa opsuje Šimuna Petra i onog drugog učenika. -Što je ovo, kako igrati ovako? – vikne 22-godišnji Splićanin kojemu smeta ne samo glas svećenika s uskršnje mise, nego i pjev prvih lastavica. Ne moraš biti duboki teniski poznavatelj da bi shvatio kako mentalno nije na zavidnom nivou. Uskrsna je nedjelja, 9. travnja 2023. godine. U Gospinom polju igra se finale Futuresa nagradnog fonda 25 tisuća dolara u kojem se reketima za naslov tuku Duje Ajduković i Luka Mikrut. Duje je favorit, u svojim vitrinama
ima već dva challengera i nekoliko futuresa, ali malo, premalo je to za takvog talenta. Godinama obećava, a nikako da dodatno iskorači. No, kakav je trenutno s glavom – a to se jasno vidi iz gestikulacija prema Mariji Magdaleni – čak i ovo finale ogroman je uspjeh.
TENISKA PROVALIJA
Naime, prvog dana u tjednu turnira, još za mraka, dođe Duje Ajduković i opazi da mu je prvi set s meča dignut. Igra protiv Sebastiana Prechtela, trenutno 802. tenisača svijeta (najbolji renking ikad 545.) i ako ovako nastavi izgubit će. Otrči stoga na mrežu, ali Nijemac ga probije, i u drugom setu u tie breaku ima meč loptu.
-Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob – čuje se iz Gospe od Milosrđa.
Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi slajs Sebastiana Prechtela bješe kratak, pa ga Duje pospremi i spasi meč loptu. Potom potpuno preokrene meč, pa se naposljetku dokotrlja do finala Gospinog polja gdje se sad muči s protivnikom koji je u Dubrovnik stigao preko pozivnice Pera Barovića. Ja, Gemil, Pikić i još par ljudi u publici iza žice, međutim, znamo da Duje ima tajni adut. To nam je rekla mama njegovog protivnika Luke Mikruta. Njen sin, ne biste vjerovali, isto popodne u
Piše Maro Marušić foto Dino Avdić
Tanka linija između gladi i podviga
Duje Ajduković
pobjedom u Gospinom polju utržio je 12 tisuća dolara, a do prošlog tjedna u karijeri je sveukupno zaradio 300 tisuća eura. Rekao bi čovjek na prvu lijepi novac, što ne kupi dva apartmana u Splitu i hladi jaja, ali on je svu tu lovu već potrošio na treninge, opremu, putovanja, smještaj…
Splitu igra kvalifikacije tamošnjeg challengera. Mora biti brz, jer ako se meč oduži, mama će morati voziti 200 na sat kako ga ne bi diskvalificirali.
Eto kakav je život tenisača između 100. i 500. mjesta na ATP ljestvici. Cijeli život si posvetio tenisu, žrtvovao si izlaske, pijanske, prijatelje, školu, ženske…, i ako ne uspiješ ući među najboljih stotinu, bit ćeš kruha gladan. A biti 200. ili 300. na svijetu u bilo čemu kolosalan je uspjeh. Da si tristoti na svijetu u penganju uskrsnih jaja ti si, čovječe, napravio nevjerojatnu stvar. Ali od penganja jaja bar nećeš biti gladan, a od tenisa hoćeš.
Luka je sve nervozniji, mora ići u Split, ne može sad gubiti vrijeme na finale futuresa u Dubrovniku kada se na challengeru u Splitu može više zaraditi. Duje lagano preuzima vodstvo i ima bit da će meč privest kraju bez pretjeranog stresa. U to Gospinim poljem prođu neki srednjoškolci radeći buku, sudac ih upozorava da se smire, a oni mu drsko odbruse.
-Pa ne igraju Federer i Nadal.
Eto, tako ljudi doživljavaju igrače nižih teniskih turnira. Ovaj futures u Dubrovniku najveći je sportski događaj u gradu, a gotovo nitko ga ne pohodi, osim nas par zanesenjaka. Tu nastupaju igrači koji su pobjeđivali Grand Slam pobjednike (čitaj Wawrinku), ali Dubrov-
čani o tome mrtve veze nemaju. Nemaju pojma da se u Gospinom polju ispod svete mise odigravaju spektakularni poeni vrhunskih igrača. Eto kako je okrutno biti tenisač ispod stotog mjesta. Vrhunski si u svom poslu, ali od toga nemaš apsolutno ništa. Niti te itko cijeni, niti možeš zaraditi.
TJEDAN IZ SNOVA
Duje Ajduković pobjedom u Gospinom polju utržio je 12 tisuća dolara, a do prošlog tjedna u karijeri je sveukupno zaradio 300 tisuća eura. Rekao bi čovjek na prvu lijepi novac, što ne kupi dva apartmana u Splitu i hladi jaja, ali on je svu tu lovu već potrošio na treninge, opremu, putovanja, smještaj… Sve je to uprihodio na challengerima i futuresima, samo jedan jedini put je nastupio na ATP turniru (najvišem rangu) i to kada je ispao u prvom kolu Umaga gdje je dobio pozivnicu organizatora.
No prije desetak dana, kao 130. igrač svijeta, prijavio se za kvalifikacije ATP turnira u švedskom Bastadu kojeg su svojevremeno osvajale najveće teniske legende poput Bjorna Borga, Matsa Wilandera i Rafaela Nadala. Proći kvalifikacije za Duju bi bio ogroman uspjeh, jer uopće nije nositelj. Već u prvom meču protiv Kazahstanca Popkova uspije -
Eto takav je igrač
Rafael Nadal. Da ga u pola noći probudite i pitate koliko je osvojio Grand Slam trofeja, ne bi znao. Kako će, pobogu, znati u tolikoj gužvi? Siguran sam da ni protivnike iz svih tih finala ne bi znao nabrojati. Inače, više od pola njegovih protivnika izgubi još u svlačionici
va ući u bolikurčinarski mod i s lakoćom ga prolazi, a slično se događa i protiv Španjolca Mora Canasa.
Bravo Duje, eto te u glavnom turniru. Ali Ajduković ne misli stati, ono bolikurčinarstvo radi na najjače. Šeta se osminom finala, potom u četvrtfinalu svladava prekaljenog Pavela Kotova, 50. igrača svijeta, i eto ga u svom prvom polufinalu na ATP turniru ikad. Tamo će reket ukrstiti sa 160. igračem svijeta Rafaelom Nadalom. No Duje, iako je bolji na rang ljestvici, nije favorit. Taj 38-godišnji španjolski veteran je Prljavi Harry svjetskog tenisa. Uperi reket protivniku u glavu, pa kaže: -Znam što misliš: jesam li osvojio 13 ili 14 Roland Garrosa? Iskreno, zbog cijele ove gužve trofeja s Grand Slama ni sam ne znam. Ostaje ti samo da se zapitaš: ‘Imam li sreće?’
Eto takav je igrač Rafael Nadal. Da ga u pola noći probudite i pitate koliko je osvojio Grand Slam trofeja, ne bi znao. Kako će, pobogu, znati u tolikoj gužvi? Siguran sam da ni protivnike iz svih tih finala ne bi znao na-
brojati. Inače, više od pola njegovih protivnika izgubi još u svlačionici. Nisu ni izašli na teren, a već su poraženi. Znaju da neće imati sreće, ta sreća je rodica Rafaela Nadala. No Duje je lagan kao hladna Žlahtina. Ostvario je rezultat karijere, zaradio kao nikad prije, nema što izgubiti. Meč protiv jednog od najboljih tenisača svih vremena samo je desert ovog tjedna iz snova. Eto ga na centralnom terenu Bastada koji je ispunjen do posljednjeg mjesta. Umjesto Maroleta, Gemila i Pikića tu je sad pet tisuća duša. Stižu i švedski srednjoškolci, ali ne rade buku. Ipak igra Rafael Nadal, a ne neki tamo Duje Ajduković. Šamaranje bekendom
Ali neki tamo Duje Ajduković u prvom setu bekendom šamara dvostrukog osvajača Australian Opena i Wimbledona, trostrukog osvajača US Opena, i četrnaes… - kako se to uopće piše? – osvajača Roland Garrosa. Dropshot te jebo, ovoliko trofeja nije osvojio ni Mehmed II Osvajač. U samo godinu dana - od provalije drugog seta protiv Sebastiana Prechtela u Gospinom polju - Duje Ajduković na zemlji Bastada ubija Kralja zemlje. Dobiva prvi set 6-4, a na otvaranju drugog uzima servis čovjeku koji je u karijeri zaradio samo od nagrada s turnira 134 milijuna dolara. Treba ga još samo nokautirati.
Osjeća kako je to taj trenutak u kojem se meč lomi kao da je čaša na koncertu Mile Kitića. Sakupljač mu dodaje lopticu – jebiga, nije ovo Gospino polje gdje sam moraš ići po nju – potom duboko uzdahne i baci Dunlopicu u ljetni zrak kako bi Rafaelu Nadalu zadao smrtni kick.
-Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u teren. Ugleda rekete gdje leže i maramu koja bijaše na glavi Nadalovoj, ali nije bila uz rekete, nego napose savijena na jednom mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na teren i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Rafael Nadal treba da ustane od mrtvih.
A Rafael Nadal, baš poput Novaka Đokovića, uvijek ustane od mrtvih, preokrene meč i pobijedi. Tako, naravno, bješe i ovog puta, ali Duje ne bijaše nesretan. Dapače. Na momente se poigravao s Kraljem. Imat će što pričati u starosti. Stari Duje Ajduković uzet će hladnu pivu iz kioska na Matejuški, sjesti na zidić Zapadne obale i pričati srednjoškolcima o davnim teniskim podvizima.
-Znate djeco, tanka je linija između gladi i pobjede nad Rafaelom Nadalom, i sve što u životu trebate jest nastojati uživati na toj liniji, pa kako god. Riječ Gospodnja.
KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA
Piše Mario Klečak
Davorin Visnjic/PIXSELL
Lova do krova
Nakon što je neoprezno pretjecala i izazvala sudar sa smrtnim posljedicama, albanska vozačica zamalo je puštena da se brani sa slobode za 70 tisuća eura. Sutkinja je bila uvjerena da ona neće pobjeć do suđenja, nego će se uredno, svaki dan, po povratku s plaže javljat policiji. Neće valjda ostavit tolike pare?! Prosvjednici koji su vršili pritisak na sudstvo, ne trebaju likovat što je Županijski sud poništio presudu, jer zatvorenica sigurno nije u rangu našeg bivšeg ministra obrane, kojemu je na duši i u optužbi, samo jedan život. On se još uvijek hladi u Bosutu, a nakon najnovijeg obrata i mlada Albanka će na plažu do suđenja. Presuda suda u Luxembourgu o tome da Europska komisija nije bila dovoljno transparentna oko nabavke cjepiva protiv covida-19, bila je udarac za predsjednicu EK-a Ursulu. Jer tako se diplomatski izražava sumnja da je ne’ko namlatio veliku lovu ugovorima za cjepivo protiv covida-19. Tim prije što je objavljeno njezino dopisivanje sa šefom Pfizera, ujedno osnivača tvrtke, a u kojoj je direktor njezin - muž. Mediji su krajem prošle godine izvijestili da je najmanje 215 milijuna prekomjernih doza cjepiva za europske građane uništeno, što je porezne obveznike koštalo najmanje četiri milijarde eura Nije objavljeno je li i koliki je postotak provizije za cjepivo od oko 18 milijuna komada u špag stavio anonimni hrvatski dužnosnik koji se maksimalno trudio da naruči – što više. Kad ne osta, ne bi dosta! Očito je sve bilo prenapuhano, jer je Ursula većinom izabrana na novi mandat. A samo dan prije glasovanja za Ursulu, našem Bartulici sjela je prva plaćica, što je oduševilo mamicu, ali zato uzrokovalo njegovim kašnjenjem na sastanak u Europskom parlamentu u Strasbourgu. Zato nije uspio pitat šeficu zašto je tajila uvjete kupovine cjepiva. A imo je najbolje namjere, ne samo zato što je to obećo svojim biračima, nego i što mu to savjest traži.
Američki predsjednik Biden povlači se iz utrke za predsjednika SAD-a. Premda je tvrdio da mu godine ne smetaju, opći dojam je bio da mu smetaju – nuspojave. Podržao je potpredsjednicu Harris kao svoju nasljednicu koja je bila državna odvjetnica, a ta titula, sama po sebi, izaziva strah
kod njezina suparnika. Kažu, obrazovana je, uspješna i elokventna. Sve ono što Trump ne može smislit. On više voli ove ko Melanija, napola obrazovane, sa lošim engleskim i bez papira. Zvijezda je rođena! Otac crnac s Jamajke, majka Indijka, a muž joj - Židov. Savršeni izbor za budućeg američkog predsjednika/cu. Da ju je Soroš osobno predložio, ne bi mogo bolje.
Dok je srpski predsjednik bio počašćen posjetom njemačkog kolege Šolca, koji je u Beogradu potpiso strateške sporazume za izgradnju fabrike (tvornice), najsuvremenijih litijumskih baterija za njemačku auto industriju, hrvatski premijer je bio počašćen pozivom na otvaranje Rimčeva dijela zabavnog parka u Njemačkoj. Visoka diplomatska akcija. Dokaz o relevantnosti i potvrda umijeća. I neka sad ne’ko kaže, da Hrvatska nije bitna u EU
Umijeće je Vlada pokazala i odlukom o povećanju plaća svim važnijim dužnosnicima za 60 posto. Odluku je podržo i predsjednik države. Kritičari su im dosad podvaljivali kako su za preživljavanje neki od njih radili dva posla; pored politike bavili su se i kriminalom. Sad više ne moraju… Kapnuli su trezorski zapisi građana, a to je bila ideja vrjednija od rasta BDP-a. Sve samo kako bi se prosječne plaće u Hrvatskoj što više približile europskim.
Sutradan je predsjednik Milanović zahvalio Stranci umirovljenika na obećanju da će ga opet podržat na izborima uz obećanje kako neće šutke gledat nepravdu u kojoj je prosječna plaća tri puta veća od prosječne mirovine. Ostalim strankama umirovljenika njihovi lideri valjda nisu još objasnili da zajedno čine preko milijun birača i da bi ujedinjeni mogli pobijedit na izborima, pa čak i sami Ustav promijenit.
Pola njih koji su odavno u mirovini, ne žale se; još imaju za lijekove i nove kućne šlape svake druge godine, a ovi freški dobiju nešto manje, ali sasvim dovoljno za režije i štrucu kruha svaki dan. I što bi oni tražili objašnjenje kud su otišli soldi iz mirovinskih fondova ili se založili protiv povlaštenih mirovina? U prosjeku, svi su navikli živjet teško, pa vlast nema potrebe mijenjat njihove navike.
Policija je uhitila muškarca kojeg povezuju
s požarom kod Trogira. Prema zakonskim propisima uskratili su javnosti ime i nacionalnost zločka. Lokalni izvori tek nagađaju da se ne radi o Nepalskom radniku. Nepalac ne pali! Zna se i to da je piroman pri paljenju koristio novine. Što nikako ne znači da je imo podršku medija!
U Cisti Velikoj, u Imotskoj krajini, otvoren je Spomen park imenovan po poginulom heroju Treće imotske bojne - Čigri. Na svečanom otvaranju Spomen parka govorio je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, koji je izrazio poštovanje 36-orici žrtava i njihovim obiteljima. Na kraju govora, nazočnima je preporučio da svoju djecu uče nikad zastarjelim vrijednostima: Bog i Hrvati i Za dom spremni. Nauk o življenju u špilji prošlosti, dobio je velik pljesak okupljenih, a osobito od gradonačelnika Imotskoga gospara Budalića i ministra branitelja, zakonom zaštićenog gospara Medvjeda. Za čudo, iz cijele Hrvatske, (ne videći širu sliku), mediji su napali našega gradonačelnika. Kažu, ko da Bog i Hrvati nije bilo dosta, nego još i za Dom spremni. S ljevice komentiraju kako se uz partizane, dobro drže i ustaše, a o četnicima da se i ne govori. Jedino nam nauka, moral i dobar kućni odgoj popuštaju. I pamćenje, dopunio ih je jedan preživjeli šlagirani partizan, još pamteći one tri tisuće Dalmatinaca palih na Sutjesci. A zapravo, za sve je krivo školstvo i obrazovni sustav. Osobito ono u Americi. Em što je naš gospar Mato mlad, em što je učio školu u Ohiju. Nas starije, u bivšoj su državi učili kako su Mussolinijeve ustaške pudlice onega doba, tvrdeći da su za dom spremni, prodale cijelu Dalmaciju fašističkoj Italiji. I da ‘zločinac’ Tito nije sve to vratio, današnji elitni Hrvati bi more gledali jedino s neke čuke, tamo… kod Gospića.
Što je najgore, mi smo u sve to vjerovali. Morali smo! Nije ti tad bilo ni Boga ni Hrvata, ni Interneta ni dronova. Takve su u nas bile škole iza drugoga rata. Onaj ‘ko je drugačijoj povijesti svjedočio, izgubio bi godinu. Ili za kaznu dobio - Goli Otok.
Danas je otok nagrada. Eto, naš premijer je ovih dana bio na Dugom otoku, i za taj povijesni posjet, od mještanina dobio suvenir- lucky donkey shit. Ma bi li vragu palo na pamet?
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Maro, Michelle Ramonita i Ivoimaju o čemu popričati veselo i živo
Jadre i Gabriela - baba je presretna što je njena voljena unuka, umjetničkog imena Selestia, među mlade glazbene nade svojim trudom i talentom dospjela
Marijana i Đani - sretni su im zajedničkoga života dani
Stipe i Ane - jedva čekaju da dan dolaska doma na odmor njihovih voljenih iz Njemačke svane
Sabira, Sejdi, Zahida, Zelna, Seka i Dženana - u spomen nevinim žrtvama Srebrenice nose poruke mira
Immran, Kerima, Alma, Almasa, Atina, Kristina, Midhad i Azemina - nezaboravna će im svima ostati baletna izvedba Hamleta, HNK Zagreb, sa 75. dubrovačkog festivalskog ljeta
Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik
Zoran, Darijo i Monty - svi su vrijedni članovi HGSS Stanice Dubrovnik, a i licencirani potražni pas je svojim sposobnostim mnogim unesrećenima bio spas
Božo i Ines - za mjesec dana će se na 10. Le Petit Festival Hanko u Finskoj čuti izvrsne jazz izvedbe i piti hrvatska vina odabrana
Žarko i Mato - u Lapadu ih mnogi po ljubavi prema jedrima i jedrenju znadu
Ivan, Ivan i Karmen - majica je u Dubrovniku onoga što će se 03.08. u Kotezima događati simpatična najava i znamen
Lucija i Nataša - kad popusti dnevna vrućina na noćni Stradun poći prija
TRAGEDIJA DUBROVAČKOG PAROBRODA
Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV
‘DAKSA’ je potonula kod
Španjolske, sa
sobom
je povukla 38 života
U Dubrovniku su proglašeni dani žalosti, u čast žrtvama koje su izgubile živote u velikom nevremenu
U Brodogradilištu John Readhead & Sons, South Shields u Ujedinjenom Kraljevstvu je 1911. godine izgrađen čelični parobrod DAKSA za brodarsku kompaniju Navigazione a Vap Unione (Unione Raguseo) iz Dubrovnika. Plovio je pod austro-ugarskom zastavom, a na ciminjeri je imao oznaku kompanije UR. Mogao je ukrcati 7500 tona tereta, bio je dug 113,4 i širok 15,7 metara, a parni stroj trostruke ekspanzije od 2400 KS mu je preko jedne propele davao brzinu od 11 čvorova. U Dubrovniku, svojoj matičnoj luci, svečano je dočekan 6. travnja 1911. godine. Zapovjednik broda bio je kapetan Vicko Miloš. Usidrio se pred Lokrumom i tada je narod s brojnim barkama uveličao svečanost, brod je blagoslovio don Pero Bijelić, a kumovali su mu Tea Matijević i Herman Mirošević. Kad je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj 23. svibnja 1915. godine, zaplijenila je brod dok je bio u Genovi. Vlasnik je postala državna Ferrovie dello Stato iz Napulja. Godine 1916. brod je promijenio ime u SANTA ROSA i sljedećih sedam godina plovio je za Talijane. Godine 1923. došao je u vlasništvo hrvatskog brodara Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. koja mu vraća ime DAKSA
POTONUO U NEVREMENU KOD ŠPANJOLSKE
Na posljednje je putovanje isplovio 10. siječnja 1930. godine iz Gruža. U Vranjicu je ukrcan cime-
nat za tunisku luku La Goulette gdje je nakon iskrcaja ukrcan teret željezne rudače te je 19. siječnja zaplovio put Rotterdama. Dana 22. siječnja prošao je Gibraltar, a veliko nevrijeme ga je zahvatio 26. siječnja oko 13 sati prije uplovljavanja u Biskajski zaljev. Biskajskim zaljevom more, nebo i vjetar bivali su sve gori te je plovidba bila veoma teška. Brojni su brodovi zatrpali obalne radijske postaje pozivima u pomoć. Dana 26. siječnja u 13:07 sati radio-telegrafist s DAKSE poslao je SOS (Save Our Souls) kad je jedan golemi val pro-
Crtež Dakse iz 1911.
Brojni su brodovi zatrpali obalne radijske postaje pozivima u pomoć. Dana 26. siječnja u 13:07 sati radio-telegrafist s DAKSE poslao je SOS (Save Our Souls) kad je jedan golemi val probio pokrov na skladištu broj 1, nakon čega ga je punilo more. Nepuni sat poslije u 13:58 sati opozvali su poziv u pomoć. Dva sata poslije, u 15:19 sati, opet su poslali poziv u pomoć i to je bilo posljednje što se čulo s DAKSE
bio pokrov na skladištu broj 1, nakon čega ga je punilo more. Nepuni sat poslije u 13:58 sati opozvali su poziv u pomoć. Dva sata poslije, u 15:19 sati, opet su poslali poziv u pomoć i to je bilo posljednje što se čulo s DAKSE. Pretpostavlja se da je potonuo 11 nautičkih milja sjeverozapadno od Viga u Španjolskoj, odnosno 30 nautičkih milja jugozapadno od rta Finisterre, i sa sobom je povukao 38 članova posade. Već dva dana nakon brodoloma ukazali su se tragovi s DAKSE. Ribari iz portugalskih gradića Viane do Castelo i Castela do Neire 28. siječnja 1930. godine naišli su na ostatke dijelova zapovjednog mosta, čamaca, pojaseva za spašavanje, kolute za spašavanje i mali čamac s natpisom Dubrovnik. Vijesti su sporo išle, pa se tek 30. siječnja preko uprave Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. saznalo za nesreću. Još uvijek su postojale nade da će DAKSA doploviti u Rotterdam, te je 29. siječnja išla vijest da je DAKSA prošla Land’s End, što je opovrgnuto 4. veljače, jer je to bio p/b ISTI-
NA. Dana 5. veljače Londonski Lloyd ga je upisao u svoje knjige potonulih brodova te je napisao kako je p/b DAKSA potonuo 26. siječnja 1930. godine.
ZASTAVE NA POLA KOPLJA
Dani žalosti u Dubrovniku su bili proglašeni od 9. do 13. veljače 1930. godine. Sve je bilo u ozračju crnine, a zastave na pola koplja za poginule. Od te nesreće više nijedan brod nije nosio ime DAKSA jer je običaj bio da se ne daje ime po brodu koji je potonuo s ljudskim žrtvama, međutim Luka Dubrovnik je 1978. dala njihovoj pilotini (peljarski brod) ime DAKSA, a on i danas plovi kao ribarica imena VOGICA
Popis stradalih sa p/b DAKSE: zapovjednik Vlaho Baletin (rođ. 1900.) Dubrovnik, 1. časnik Frano Glavinić (1901.) Ston, 2. časnik Vojislav Zečević (1894). Livno, 3. časnik Nikola Kolumbić (1902.) Starigrad, kadet Petar Davidović (1904.) Kaluđerac- Budva, radio-telegrafist Anđelko Seidl (1904.) Maribor, vođa palube Ante Srzić (1874.) Makarska, tesar Ši-
Pretpostavlja se da je potonuo 11 nautičkih milja sjeverozapadno od Viga u Španjolskoj, odnosno 30 nautičkih milja jugozapadno od rta Finisterre, i sa sobom je povukao 38 članova posade
Parobrod Ston polaže vijenac pred Gradom
Parobrod Daksa u plovidbi pored otoka Daksa
P arobrod Dubacpolaganje vjenaca u more
POLAGANJE VIJENACA U MORE U POČAST POGINULIMA NAKON TRAGEDIJE SA PAROBRODIMA STON I DUBAC
P arobrod Dubacpolaganje vjenaca u more
mun Puratić (1896.) Sumartin, kormilar Nikola Bilić (1904.) Hvar, kormilar Mato Bibić (1895.) Hvar, kormilar Juraj Karković (1907.) Hvar, kormilar Ivan Lakoš (1891.) Kaprije, mladić palube Filip Orlić (1910.) Vinišće- Split, mladić palube Ivan Bašić (1905.) Vinišće, mladić palube Ivan Škoda (1906.) Poljana- Pag, 1. strojar Viktor Zorović (1889.) Pag, 2. strojar Antun Depolo (1887.) Dubrovnik, 3. strojar Jakaša Drago (1909.) Split, strojarski pomoćnik Ante Bilić (1907.) Vranjic, strojarski pomoćnik Fran Janžeković (1911.) Gorica -Split, vođa stroja Ante Kaleb (1889.) Bribinj, ložač Jozo Glavan (1889.) Privlaka -Biograd, ložač Danijel Marijan (1906.) Veli Iž, ložač Vice Fuzl (1888.) Bribinj, ložač Antun Jadrić (1880.) Seget, ložač Šime Jerak (1895.) Sukošan, ložač Franjo Mikin (1888.) Betina, ložač Jure Radić (1889.) Baška Voda, ložač Antun Staničić (1894.) Baška Voda, ugljenar Mato Cvitanić (1908.) Bol, ugljenar Ivan Lukić (1900.) Bribinj, ugljenar Božidar Radovčić (1907.) Kaprije, konobar Roko Pesušić (1887.) Rava, sobar Antun Pein (1911.) Dubrovnik, sobar Frano Jojo (1912.) Kukljica, mali Antun Pesušić (1907.) Soline- Veli Rat, kuhar Blaž Maribožić (1909.) Mravinci- Šibenik, mali kuhinje Jakob Tudorović (1913.) Naviđani- Biograd.
Pored Gradskih mira parobrod STON u vlasništvu Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. je 13. veljače 1930. godine bio prepun Dubrovčana koji su htjeli odati počast poginulim mornarima sa p/b DAKSE. U more je točno u podne spustio vijenac kap. Ivo Bronzan uz blagoslov dubrovačkog biskupa dr. Josipa M. Carevića koji je održao prigodni govor uz nastup pjevačkog društva “Dubrava”, a zastava parobroda je bila spuštena na pola stijega. Porporela, tvrđava svetog Ivana, veliki mul u portu i predio Ploča su bili puni ljudi, a na moru je bilo puno manjih brodica koje su pratile događaj. Prethodno je u Katedrali na kraju trodnevne žalosti, od 9 do 13. veljače, održana misa zadušnica, na kojoj su bili rodbina poginulih i mnogobrojni Dubrovčani. U Katedrali je bio postavljen katafalk (uzdignuti drveni odar) s pojasom za spašavanje s p/b DAKSE, zastavom Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. i osmrtnicama. Parobrod DUBAC u vlasništvu Dubrovačke parobrodarske plovidbe a.d. je na godišnjicu tragedije bio blizu potonuća. Prilažem scanove i original tekst: “Na prvu godišnjicu propasti DAKSE Citat naslova iz glasnika, “Jadranska straža,” br. 4. god. 9.; Travanj 1931. god.; dalje citat “Posada parobroda DUBAC na 26.01.1931., nalazeći se na oceanu u blizini rta Finisterre, gdje je prošle godine propala “Daksa” sa 38 hrabrih pomoraca, odaje počast mrtvim drugovima. Zapovjednik broda, kap. Pero Glunčić baca u more vijenac”.
NAKON ZATVORSKE KAZNE
Dvojac osuđen za podmetanje požara u Vili Sunčanica sada mora platiti odštetu
Požar u Vili Sunčanica dogodio se 22. veljače 2017., a za njegovo podmetanje na šest godina zatvora osuđena su dva muškarca. Međutim, sada će morati platiti i odštetu. Zbog posljedica požara, šest dana nakon, preminula je Ivila Kalauz, majka Paula Kalauza Wregga, kojemu tuženi na ime povrede prava osobnosti, prema presudi Općinskog suda u Dubrovniku, moraju uplatiti iznos od 43.798, 53 eura. Također, moraju podmiriti troškove parničkog postupka u iznosu od 7.500,00 eura. Razlog tome je velika emocionalna šteta koju je tužitelj doživio te bi, kako sam kaže, dao tisuću Vila Sunčanica da može zagrliti svoju majku. Oba tuženika izrazila su žaljenje i ispričala se za svoje postupke, ali su naveli i da su lošeg materijalnog stanja. Jedan je zatražio plaćanje na rate, dok je drugi smatra kako je traženi iznos previsok. Naveo je i kako je postao otac, kao i to da ne može naći posao zato jer je osuđivan te da je u tijeku i tužba za iseljenje iz stana Grada Dubrovnika gdje živi s obitelji. Sud je zaključio kako ih loše imovinsko stanje ne oslobađa dužnost naknade štete za povredu prava osobnosti zbog smrti majke tužitelja.
Oba tuženika izrazila su žaljenje i ispričala se za svoje postupke, ali su naveli i da su lošeg materijalnog stanja. Jedan je zatražio plaćanje na rate, dok je drugi smatra kako je traženi iznos previsok
ZADRŽAN NA LIJEČENJU
Taksirao i usput prodavao heroin , a nije mu prvi put
Temeljem naredbe Općinskog suda u Dubrovniku 12. srpnja pretražen je stan u Dubrovniku kojeg koristi 63-godišnji hrvatski državljanin. Pretragom su pronađena 22 pakiranja s ukupno 216,1 grama heroina, tri digitalne vage za precizno mjerenje, četiri pakiranja rezanog duhana bez nadzirnih markica Ministarstva financija RH i 2.035 eura u raznim apoenima. Osim toga, prona -
đena je bilježnica sa zapisima dužnika i visinama dugova.
Sve pronađeno je uz potvrdu oduzeto, a 63-godišnjak uhićen, međutim zbog lošeg zdravstvenog stanja prevezen je u dubrovačku bolnicu gdje je zadržan na liječenju do utorka kada je pušten iz bolnice i doveden u prostorije policije na kriminalističko istraživanje kojim je utvrđeno da je kroz
duži vremenski period nabavljao heroin kojeg je pakirao u manje količine i potom prodavao konzumentima na području Dubrovnika.
Osumnjičeni muškarac se bavi djelatnošću taksi prijevoza, a drogu je prodavao u sklopu svoje djelatnosti i to ne prvi put. Naime, zbog istog kaznenog djela uhićen je i kazneno pravno procesuiran u siječnju prošle godine.
POČINJU OLIMPIJSKE IGRE!
Priča o „vaterpolskom
Modriću”: Istiniti klišej o župskoj
i hrvatskoj legendi
uoči Pariza
Kada bi mnogi već odustali od vaterpola, koji je uz samu činjenicu jedan od fizički najzahtjevnijih sportova i jedan od sportova s trenutno najtežim kalendarom natjecanja, Joković ide na nove Olimpijske igre. I ne, razlog sigurno nije novac
Bila je nedjelja, 12. kolovoza 2012. Waterpolo Arena u Londonu. Finale Olimpijskih igara u državi koja je izmislila taj sport, a u njemu se ne nalazi na europskoj karti. Ni klupski ni reprezentativno. Pet tisuća gledatelja na tribinama prati izabranike izbornika Ratka Rudića u lovu na prvo olimpijsko zlato. S druge strane, Italija. Svjetski prvak. Tempesti, Felugo, Presciutti, Gioretti i društvo, predvođeni izbornikom Alessandrom Campagnom. Na suprotnoj stani stajao im je festival Dubrovčana. Miho Bošković, Nikša Dobud, Sandro Sukno, Andro Bušlje, Paolo Obradović, Frano Vićan i naravno – Maro Joković. Italija je čak i povela 0:2, ali nema panike. Uostalom, zanimljivo da je Rudić gotovo u svakom svom finalu na početku gubio. Slijedio je preokret u drugoj četvrtini do 3:2 za Hrvatsku, nakon treće 5:3. Rezultat pod potpunom kontrolom. Završilo je 8:6, ali ne valja smetnuti s uma da su naši igrači 5-6 sekundi prije kraja, pri rezultatu 8:5 već počeli slaviti, nisu više igrali, tako da Pavić više nije ni branio zadnji šut Talijana. Nebitno, Hrvati su na Olimpu! Rezimirano je tako u knjizi “Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola 2007. – 2017.”, a možda je to i najbolji opis za najveći uspjeh hrvatskog vaterpola. Valja samo dodati kako je tri pogotka postigao, naravno – Maro Joković. I danas je slična situacija. U Parizu je pet predstavnika s juga Hrvatske. Marko Bijač, Loren Fatović, Marko Žuvela, Toni Popadić i opet, naravno, Maro Joković. Legendarna župska ljevica objavila je kraj reprezentativne karijere koncem 2021. godine. No kra-
Piše Rafael Barkiđija foto Igor Kralj, Grgo Jelavić, Sanjin Strukić/Pixsell
jem prošle godine pojavile su se špekulacije, a onda je potvrđeno – vraća se u reprezentaciju. Na oduševljenje i vaterpolske i svekolike hrvatske javnosti, kojoj je reprezentativni vaterpolo najčešće i jedini doticaj s ovim sportom u godini.
KLIŠEJASTA PRIČA JOKOVIĆ-MODRIĆ,
ALI...
Jokoviću je 36 godina. Odmah da se odradi i taj dio priče, kao što je u slučaju s Lukom Modrićem, ali i Domagojem Duvnjakom. Postavljala su se pitanja o kraju karijere, zadnje veliko ovo, zadnje ono, kad eto Mara Jokovića 14 godina nakon prekrasnog dana u Londonu. U borbi za isti osjećaj, u još jednom europskom „centru svijeta” – Parizu. Uz sve to ne treba zaboraviti kako je i dalje jedan od ključnih igrača Juga, s kojim je prošle sezone osvojio hrvatski Kup i Eurokup.
Ivica Tucak nije u njemu vidio samo igrača koji će svojom pojavom ili sportskom veličinom pomagati momčadi. On i dalje itekako može odigrati odličnu utakmicu, s onom istom ljevicom koja para mreže već godinama. Uz itekakvo iskustvo u obrani. Uostalom, situaciju najbolje može predočiti izjava reprezentativnog suigrača iz bazena, Jerka Marinića-Kragića. „Mislili smo da je stariji, ha, ha… Šalu nastranu, po meni, Maro je možda najveći hrvatski igrač ikada. Njegova kvaliteta je neupitna i velika je stvar što ga sada imamo u momčadi. Njegova želja da se vrati i dolazak pokazuju da smo napravili dobre stvari. Vjerujem da će nam Maro pomoći svojim iskustvom, znanjem
i kvalitetom”.
Za Luku Modrića, koji je dvije godine stariji od Jokovića, postoji neko tobože „logično” objašnjenje već dugogodišnjeg prisustva u reprezentaciji. Srebro Rusija, bronca Katar, srebro Liga nacija. Ostao je taj jedan korak, najveći korak, kojeg nije uspio zagaziti. Vrh trona na velikom natjecanju, kada su reprezentacije u pitanju. Joković je pak, s druge strane, osvojio sve. I pod klupskom i pod kapicom Hrvatske. Kada bi mnogi već odustali od vaterpola jer su osvojili sve što se moglo, a uz to jer je riječ o jednom od fizički najzahtjevnijih sportova i jednom od sportova s trenutno najtežim kalendarom natjecanja, Joković ide na nove igre. Mnogi bi mu možda rekli, „ma što ti to treba” ili „kako mu se da igrati”. A on uvijek skromno i odmjereno. „Dugi niz godina sam bio dio reprezentacije i sve mi je poznato, ali osjećaj je kao da mi je ovo prvi put. Stvarno mi je gust biti u ovoj našoj olimpijskoj priči. Uvijek ciljamo na najviše domete i najbitnije je da u Pariz stignemo bez ozljeda. Stvarno vjerujem da tamo možemo biti uspješni” – kazao je Župljanin prilikom predstavljanja Barakuda za Pariz. Ovo nije usporedba tko je bolji ili tko ima veću karijeru u svom sportu. To su stvari na koje se ne može odgovoriti. Ovo je samo podsjetnik na još jednu veliku priču. Kada već kapetan hrvatske nogometne reprezentacije zaslužuje zaslužene medijske priče o mirovini, veličini karijere i neprestanoj gladi za novim uspjesima, zaslužuje i najtrofejniji hrvatski vaterpolist svih vremena. I ne, nije jedini motiv novac.
Istina, eventualna nagrada dolazi s uspjesima i prilikom nastupa za nacionalne vrste, no vaterpolisti ne žive od reprezentativnih natjecanja, kao ni dobar dio profesionalnih sportaša. Skromnost Župljanina s jedne strane, a broj trofeja i glad za novim uspjesima s druge strane, čine ga jednim od najvećih sportaša u hrvatskoj povijesti.
ONDA, MOGU LI „JOKE” I DRUŠTVO DO MEDALJE?
Vaterpolski turnir na Olimpijskim igrama čini 12 momčadi, posloženih u dvije skupine. Hrvatska je u grupi A, gdje su, po redoslijedu igranja, protivnici Crna Gora (28. srpnja, 16:35), Italija (30. srpnja, 12:05), Rumunjska (1. kolovoza, 19:30), Grčka (3. kolovoza, 12:05), SAD (5. kolovoza, 18:30). Drugu
skupinu čine Srbija, Španjolska, Australija, Japan, Mađarska i domaćin Francuska. Četiri ekipe iz skupine prolaze u četvrtfinale. Na prvu, jasno je kako Rumunjska, SAD, kao ni Japan ni vjerojatno Australija, nisu kandidati za prolazak skupine. No, to su sasvim dobre reprezentacije koje će pružiti otpor, a i ne treba zaboraviti kako se radi o samo 12 momčadi na ovom turniru. Po ovoj, „brzoj prognozi”, u playoff vjerojatno prolaze Hrvatska, Crna Gora, Italija, Španjolska, Srbija, Francuska, Mađarska, Srbija. Realno gledano u vaterpolu, svaka od ovih reprezentacija može doći do kraja. I Francuzi, s Kobešćakom pomoćnikom i najboljim mladim vaterpolistom na svijetu, Thomasom Vernouxom, na svom terenu na najvećem natjecanju itekako imaju motiva.
Hrvatska se s pravom može nadati medalji. U ovoj istoj godini osvojili su srebro na Euru u Dubrovniku i Zagrebu, zlato u Dohi. S tek sitnim promjenama u rosteru, pet mjeseci nakon Dohe, traži se ona najsjajnija medalja - olimpijska. Jokoviću bi bila treća, jer nikako ne treba zaboraviti i srebro iz Rio de Janeira 2016. Isto tako, ne treba zaboraviti i ostale moćne karike Hrvatske u Parizu. Prije svega jaka vanjska i napadačka linija. Loren Fatović, Konstantin Kharkov, Marko Žuvela, Rino Burić, Jerko Marinić-Kragić... Ne zaboravimo i Bijača, njegovu zamjenu, kapetana Juga, Tonija Popadića. Sve to zaokruženo je povratkom, naravno, Mara Jokovića. Zamislite samo izjednačen rezultat, zadnji napad za Hrvatsku, a u bazenu imate takvu ljevicu.
SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN
STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN
DUGODANI LJETNI
Dugodani ljetni kratke sparne noći
Ja na kraju svijeta smišljam stih o njemu
O ovomu svijetu vidim sve u svemu
Da ni samu sebi ne mogu pomoći
Jer jedno je htjeti a drugo je moći
Preozbiljnu to mi nameće dilemu
Previše je spornog svačega o svemu
No ipak će eon ratovanja proći
U onom narednom hoće li svemoći
Do novih spoznaja i rješenja doći
Konteso misao moja tamo jezdi
I eno me vidi onamo na zvijezdi
Ti pred kapelom si kraj mog groba stala
Terra stella gledaj nije još opala
20/6/22
SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN
MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN
Stavi kapu na glavu – moglo bi ti svašta pasti na pamet.
humanitarni prilozi
Udruga za Down sindrom DNŽ
U spomen na dragu susjedu Mariju Maju Dragojević susjedi zgrade Frana Supila 49, uplaćuju 240 EUR-a obitelji: Kristić, Ćosić, Kriste, Mojaš, Kolunđija, Mikulka, Običan, Mrković, Ivanković, Marčinko, Vragolov Neti i Braco, Vragolov Petra i Dean
DVA SKALINA
Umjesto cvijeća, u spomen na pok. Šimuna Glavinića, 50 € prilažu Maja i Janoš; U spomen na tetku Nevenku Matunić, 75 € prilažu Matko, Lidija i Pero; U spomen na pok. tetku Nevenku Matunić,umjesto cvijeća, 100€ prilažu obitelji Dedo i Diklić; Caffe bar Belfast donacija u humanitarne svrhe 64 €; Pizzeria Papillon donacija u humanitarne svrhe 100 €; Obitelj A. i B. Mojaš donacija 20 €.
Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.
Dom maslina
Stanari zgrade Zlatni potok 30, u spomen na pok. Pera Glavića, umjesto cvijeća prilažu 85,00 EUR; Mirjana Rašica, prodaja knjiga IN VINO LIBERTAS prilaže 160,00 EUR;
Kolege iz hotela, u spomen na pok. oca drage direktorice Sanele, umjesto vijenca prilažu 150,00EUR
Djeca i zaposlenici zahvaljuju darovateljima!
S K A N D I N A V K A
PLAŽE U DUBROVNIKU I OKOLICI * 2. I 3. SAMOGLASNIK SPROVODNIK BRODA U LUKU
IMOVINE NEKE OSOBE *
REGIJA EKVATORIJALNE GVINEJE PRASTANOVNICA BALKANA OPĆINSKO PODRUČJE
DRŽAVA ŠUMSKA KREDA AUTOR: SLAVKO BOVAN DIO TIJELA, ŠIJA IZVRŠNI KOMITET *
TONA * STANOVNICI AZIJSKE DRŽAVE PORTUGAL STANIŠTE (mn.)
OSOBNA ZAMJENICA OBMANJIVATI PODRUČJE
KOMAD POKUĆSTVA 9. I 4. SLOVO ABECEDE
MINISTRI U OSMANSKOM CARSTVU REČENICA IZ KURANA TAJLAND B. U. SREDSTVO PLAĆANJA
POEN U KARATEU (mn.)
KARTAŠKA IGRA GRAD U ČILEU (anagram: ALTO)
GLASNIK NA KONJU OBAR, AVARIN
KRATICA ZA STRANICU
ZAČINSKA BILJKA
SILOVIT NALET, NASRTAJ
SKOJ GLUMICA FUKUHARA
KOLIKO IH GOD IMA
TOLSTOJEV ROMAN
OZIDANA JAMA ZA
KIŠNICU (mn.)
AKTINIJ
NEGO
VENECIJA LECCE
TREĆI PAPA, AMACLETUS VEZNIK
NEKONTROLIRAN STRAH
KAZATI
RJEŠENJE: Veliki žali, Vis, Rio Muni, Ilirka, T, Copacabana, P, on, varati, stol, veziri, ajet, bu, iponi, Tračanin, sans, Lota , ulak, Avar, NC, A, Cava, cink, ica, A, oa, J, Li, str, anis, Plat, AŠK, Aarau, osamsto, svi, ukoso, arap, jojo, animist, nj, An a Karenjina, VE, čatrnje, Anaklet, Ac, panika, reći.
AUTO / MOTO
Prodajem Kia Suma 1,5/65KW, benzinac. Prešao 99 000 km, registriran do 07/2025. Mob: 098/ 716 346
Prodajem dijelove za Mazdu 323. Mob: 098/923 1116
OPEL MERIVA 1.4 turbo, 88 kW, benzin, 2013. god., prešao 130000 km, ima klimu, registriran do veljače 2025., nove gume, u odličnom stanju. Cijena 7000 EUR. Mob: 098/757 883
PLOVILA
Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033
Prodajem preklopne duple skale za barku od rosfraja od 7-12 m. Mob: 098/923 1116
IZNAJMLJIVANJE
Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u Ulici Ante Starčevića. Mob. 098/679 111
Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA
Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351
Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.
Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098 747 183
Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946
Prodajem kuću u Rožatu, 119 kvadrata s pomoćnim objektom od 11 kvadrata. Cijena 195 000 eura. Kontakt: 099 642 8623
ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK
ZATON - DVOSOBAN
STAN U IZGRADNJI
69 M2 - 225.000 €
Dubrovnik - Vukovarska 17 - 1. kat
Kontakt: 095 466 2211
www.angelusnekretnine.hr
Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894
Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659
Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i tr-
Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545
Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794
Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970
Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107
Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848
Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869
Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.
Kontakt: 098 244 390
govine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80
Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton
Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794
Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363
Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.
Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395
Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511
Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545
Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545
Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.
Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/ m2. 098 277 363
Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545
Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623
P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.
Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946
Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476
“U udruzi antifašista od 24. srpnja 2024. godine neće biti dežurstva srijedom od 15-17 sati zbog velikih vrućina. Udruga poziva svoje članove da se u slučaju potrebe obrate na sljedeće mobitele: Radmila 098528474, Ljiljana 0921838487 ili Jadran 0958249445. Dežurstvo u Udruzi će se nastaviti 4. rujna 2024. godine”.
Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476
Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno mjesto, blizu škole – 90 m2 –297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211
Prodajemo više građevinskih zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009
Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076
Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009
Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.
Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076
KUPNJA I PRODAJA RAZNO
Crni lakirani pianino prodajem povoljno, hitno i po dogovoru (kupljen novi u “Glazbala Kovačićek” prije 15-tak godina)
August Förster/Petrof. Model 124/III s odgovarajućom dokumentacijom. Izvrsno očuvan, moguća probna svirka prije razgovora o kupnji. Mob: 091/615 7947
Poklanjam korištenu tuš kabinu za polukružnu kadu 90x90 cm. Mob: 098/ 933 9656
Prodajem vrlo povoljno mini retro pećnica Klarstein, kapaciteta za šest osoba i ugradbeno kuhalo sa dvije ploče od rostfraja prigodno za apartmane ili kuće za odmor. Mob: 098/ 285 355
Prodajem valjak za peglanje BOSCH 85 cm, očuvan. Cijena 350 EUR. Mob: 099/377 2297
USLUGE RAZNO
Tražim ozbiljnu, tihu, sposobnu domaćicu i kuharicu nekoliko dana u tjednu. Mob: 020/ 435 363
Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.
Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460
Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.
uplovila u Dubrovnik, spašavala je migrante u nesreći kod Grčke
Luskuzna i impozantna jahta Mayan Queen IV uplovila je u ponedjeljak u grušku luku, a vlasnik je obitelj Alberta Bailleresa, meksičkog biznismena i milijardera.
Godine 2021., prema Forbesu, imao je procijenjenu neto vrijednost od 10,1 milijardu dolara. Bio je predsjednik Grupo BAL-a i ITAM-a. Preminuo je 2022. godine, u 90. godini života, a jahtu je naslijedila njegova obitelj - supruga i sedmoro djece.
Jahta se na popisu najvećih svjetskih jahti nalazi na 90. mjestu. Na stranici Superyacht navodi se kako je njezina duži-
na 90 metara, no različiti izvori spominju različite dužine, a najčešće se spominje ona od 93,75 metara. Izgrađena je 2008. godine u brodogradilištu Blohm & Voss, može primiti 16 gostiju i 24 člana posade. Procijenjeno je kako jahta vrijedni 175 milijuna dolara.
Mayan Queen IV se spominjala i u kontekstu spašavanja više od stotinu migranata čiji se brod prevrnuo kod Grčke.
Otasi quatqua tenihiciaes dolut aped ere con elit, sus ipsam diamusdandi cust, is magnis dit omnimus. Beatur, volluptate asperorepro molupta sperum si similliquam re et idebissin non eos aut excerspis nestis etur?
