Dubrovački dnevnik br. 201

Petak, 28. lipnja

Feljton“Zagonetka pobjede” u ovom broju Dubrovačkog dnevnika

dubrovackidnevnik.net.hr

Petkom i svetkom atento godina V. / broj 201 / 2024. / issn 2718-3742

DR. IRENA BOŠNJAK PRIMORAC:

‘Voljela bih da oni koji misle kako marihuana nije problem, vide stanje mojih pacijenata’

stranica 12

U POŠTI NE ŽELE RADITI NI NEPALCI

Poštari

daju otkaze, sugrađanima nema tko dostaviti poštu stranica 4

ISPOVIJEST DUBROVKINJE S

BIPOLARNIM POREMEĆAJEM:

‘Više puta sam pokušala samoubojstvo, ni djeca mi nisu bila utjeha’ stranica 16

U PONUDI SU MONTA, LAPAD I GRUŽ

Krenula je ljetna turnirska groznica u Dubrovniku stranica 35

JEDRENJAK MODRA LASTA

Put oko svijeta su obilježile tragedije, više puta je potopljena i opljačkana stranica 26

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Lucija Komaić

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Nostalgija

Završila je naša saga na Euru i cijela nacija je u suzama. Nikad veće tišine diljem Hrvatske, kao nakon utakmice s Italijom. Ljudi moji, nemojte se toliko nervat, nije ovo ni prvi, a ni zadnji put da smo ispali prije nego smo i počeli. Pa što onda? Ispadale su i puno veće nacije od nas! Pa? Tko je Pedro još je nejasno, ali više je kandidata. U nas se nekog mora ‘objesiti’ kako bi nastupilo kolektivno olakšanje. Izvjesno je da je proces traženja Pedra u tijeku. Uglavnom mješavina tuge, nezadovoljstva ali i ponosa i zahvalnosti. Tako je, otprilike, to stanje objasnio naš izbornik. Jer kako se ljutiti na Luku, Perišića i druge Vatrene? Je li moglo drugačije? Normalno da je moglo, ali takav je sport, nekad te pomazi, nekad te baci u glib. Svi veliki stručnjaci sad analiziraju, objašnjavaju kako je trebalo i koje su greške napravljene. Kao najvažnije apostrofirano je to što nismo zabijali golove. Stvarno? Svaka čast struci! Vatrenima je, kao da im nije dosta svega,

avion na povratku u Hrvatsku dramatično kasnio. Definitivno ovo nisu njihovi dani. Ma dajte ljudi, opustite! Nismo pobijedili, ali smo izgubili. Rekla bi moja Sonja iz Brsečina: “Svo zlo s tim!“

Umeđuvremenu je Rimac svečano predstavio robotaksi koji baš za inat nije htio doći na poziv. Otprilike kao i moja mala kujica. Kažem joj dođi, a ona ode na drugu stranu. Kako god, prigodni govor održao je i Plenki, i svi su bili zadovoljni. Navodno će pilot vožnje početi već ove godine, dok će sljedeće godine biti u redovnoj vožnji Zagrebom. Bio je i lažni vlasnik kravice Butković i sigurno mu nije drago što se vražji robotaksi pokazao prgav i neposlušan. Ali kako sve to posložiti u zakon Butković ionako blage veze nema. Čudo tehnike pokazalo se slično kao i naši kompjutori. Zamrači i ništa. Onda kažu stručnjaci - probaj restartati, a ako to ne upali, e onda isključi iz struje i nakon minute, ponovno upali pa možda ‘dođe’. Ako ne do-

Piše Vjera Šuman

Fotografija preuzeta iz Facebook grupe Dubrovnik nekad

đe, onda ništa!

Vlada je u Sabor poslala odbijenicu Mostovcima na zahtjev o osnivanju povjerenstva koje bi istražilo Covid mjere Beroševog stožera. Sjećate li se još Beroša? S time su se očito složili svi ministri u Vladi pa tako i ‘Imovinci’ koji su se svojevremeno kleli kako im je to uvjet za participiranje u ovoj Vladi. Sad su suglasni kako nema potrebe to pitanje istraživati. Zato Plenki nije trebao zvati tajnicu da razriješi ministre DP-a. Tko bi se uopće više sjećao kako su upravo ‘Imovinci’ na tome inzistirali? No dobro, najglasniji je bio Bartulica, ali nek on sad to traži u Europskom parlamentu. Koga briga? Imovinski ministri imaju drugog posla s kojim se mukotrpno bore. Osim toga, sad im je Beroš pajdo iz Vlade. Tko je to uopće tražio? Pojma nema ni Penava. Ma ljudi, svašta se priča u kampanji. To je politika, jednako kao što je politika kaznena prijava protiv Plenkija. Dečki se vole šaliti. A Bože moj, ta-

kvi su. Veliki šaljivci.

Zoki je na otvaranju već nečega dao kratku izjavu za medije i onako usput objavio kako će se ponovno kandidirati za predsjednika. Na pitanje, hoće li i kad će, Zoki je odgovorio: „Evo sad“ i pošo svojim putem! Nema sumnje da je bio, kako je i obećao, ‘Predsjednik s karakterom’. Samo, brate mili, s jako gadnim karakterom. Penava je pak novinarima rekao kako DP nema svog kandidata i kako će tek odlučiti koga će podržati. Nije protiv opcije da podrže Zokija. Ovo je, naravno, samo još jedna od političkih šala iz šaljivog stožera ‘Imovinaca’. S druge strane, HDZ još nije objavio svog kandidata, što sigurno hoće, ali već znamo municiju kojom će kresati po Zokiju. Kršitelj Ustava, koji bi malo bio predsjednik, malo premijer i slična laprdanja, slušat ćemo opet u toj kampanji. Ljudi moji, koja je ovo teška godina! Za mentalno zdravlje nacije definitivno bi trebalo zakonom zabraniti održa-

vanje više od jednih izbora u istoj godini. Baš su naporni.

Iz Grada stižu vijesti o strogom kažnjavanju svih onih koji spavaju po klupama, bužama ili na Porporeli. Onaj kojeg zateku kako hrče na klupi, platit će navodno 1300 eura. Dobra fora! Kad bi pajdo imao 1300 eura, spavao bi u hotelu! No to me podsjetilo na davno vrijeme kad su ‘djeca cvijeća’ spavala svuda po Gradu i sjedala na skalinama sv. Vlaha. Pa su ih hvatali, šišali, polijevali vodom, pišinom i činili im slične radosti iz kućne radinosti. Kasnija istraživanja pokazala su kako su ti tadašnji dugokosi klipani završili neke škole, napravili karijere i s dubokim špagom ponovo došli u Grad. Nostalgija za danima mladosti. Sad spavaju u najskupljim hotelima, troše po najboljim restoranima i prisjećaju se kako je to nekad bilo. Nostalgija za nekim vremenom kad su u Grad smjeli doć i oni koji nisu dubokog špaga. Bilo pa prošlo. Eto vas.

Nema tko raditi ili ih ne želimo platiti?

U HRVATSKOJ POŠTI NE ŽELE RADITI NI NEPALCI Poštari daju otkaze, a našim sugrađanima nema tko dostaviti poštu

Kako doznajemo od neslužbenih izvora, razlog su težak rad, niske plaće, ali i narušeni međuljudski odnosi. Iz Hrvatske pošte negiraju, no sugrađani tvrde kako im nema tko dostaviti pošiljke

U Hrvatskoj pošti u Dubrovniku već neko vrijeme očito stvari ne funkcioniraju kako bi trebale. Dio stanovnika Montovjerne obratio nam se kako bi kazali da im već dva tjedna kasne računi za komunalije. Dakle, u njihovim sandučićima nema računa za vodu i struju. Zbog toga se pitaju hoće li morati plaćati opomene i kazne, naravno, ne svojom pogreškom.

No, ne kasne samo računi. Brojni stanovnici Montovjerne, Čokolina i susjednih kvartova ne zaprimaju ni pisma, obavijesti iz banke, različite pozive, pa ni one za ročišta na sudovima. Jedna od stanovnica nam tvrdi kako njena poznanica nije dobila poziv na ročište na sudu koji se nalazi u BiH, nego je za njega saznala od stranaka u postupku. Na sud će, očito, bez poziva.

PO PAKETE SUGRAĐANI MORAJU SAMI, A NAPLAĆUJE IM SE DOSTAVA

Uz sve navedeno, dobar dio pošiljki se ne dostavlja. Čitateljica Dubrovačkog dnevnika kazala nam je kako su je djelatnici Hrvatske pošte nedavno nazvali i poručili kako po svoj paket mora doći sama. Upitala ih je mogu li joj paket dostaviti u paketomat, na što joj je odgovoreno kako ne mogu jer je pun pa eventualno to mogu napraviti sutradan. Na pitanje zašto treba dolaziti u poslovnicu tj. zašto su u nemogućnosti dostaviti paket, rečeno joj je kako ‘nemaju ljudi’ i kako ‘nema tko dostaviti poštu’.

No, zanimljivo je kako joj je pri tom naplaćena dostava paketa koja uopće nije izvršena, zbog čega je naša čitateljica uputila primjedbe, kao i upozorila kako njena ulica nije dobila račune za komunalije. Umjesto rješenja, isprike, ispravljanja pogreške, Hrvatska pošta joj je odgovorila kako se nije obratila na pravu adresu tj. pravom odjelu te su je uputili na drugi, umjesto da su njene upite, barem, proslijedili onome tko je za to u Pošti nadležan. Čitateljica nam kaže kako nije jedina koja je u poslovnicu morala dolaziti po svoj paket jer je tamo srela i druge kojima je rečeno isto što i njoj.

LIJEKOVI ZA DIJETE NISU DOŠLI

NA ADRESU

„U cijeloj priči je apsurdno to što, osim što ne dobivamo svoje pošiljke, račune, pakete, usluge Hrvatske pošte jesu poskupjele, a po pet eura se naplaćuje dostava koja se ne vrši. Uz to, treba doći u poslovnicu, primjerice onu u Lapadu, gdje opet, da biste se negdje zaustavili, trebate platiti parking pa ta ‘usluga dostave’, koju ustvari ne dobijete, dodatno poskupljuje“, govori nam čitateljica.

Još jedna naša čitateljica, također stanovnica spomenutog područja, kaže kako su joj na kućnu adresu trebali stići lijekovi za djecu. No, dobila je poruku kako se njena pošiljka nalazi u poslovnici u Lapadu.

„Nije mi baš jasno zašto u pošti u Lapadu kad nam je svima bliža ona u Peytonu“, prokomentirala je čitateljica.

Brojni stanovnici Montovjerne, Čokolina i susjednih kvartova ne zaprimaju račune, pisma, obavijesti iz banke, različite pozive, pa ni one za ročišta na sudovima

Piše Ivona Butjer Mratinović foto GORAN MRATINOVIĆ

Ono što je interesantno je što su u svim slučajevima djelatnici Pošte kazali sugrađanima kako pošiljke nema tko dostaviti te kako im ‘nedostaje ljudi’. Poznato je kako ‘egzodus poštara’ iz te struke traje već godinama, a kako se ta radna snaga pokušala nadomjestiti djelatnicima s Dalekog istoka, poput onih iz Nepala i Filipina. Novi se djelatnici također svojski trude pošteno obavljati svoj posao. Ljubazni su, vrijedni, a za medije su govorili kako im je dobro. Naravno, zna nastati problem s jezičnom barijerom, ali i time što se stranci teže snalaze s prezimenima, ulicama, adresama i lokacijama koje su domaćima itekako poznate.

Ekipa Dubrovačkog dnevnika raspitala se o plaćama i uvjetima na radom mjestu poštara zbog čega je ovo zanimanje očito postalo neatraktivno, prvo među domaćima, a sada i među strancima. Kako nam je rečeno, u Hrvatskoj pošti u Dubrovniku i stranci davaju otkaze, a dio djelatnika je na bolovanju. Posao poštara ni Nepalci ni Filipinci u Dubrovniku više ne žele raditi. Ili bolje rečeno – žele, ali su uvjeti daleko od idealnih, sudeći po onome što smo čuli od neslužbenih izvora.

TEGLJENJE PAKETA NA PLUS 40 ZA

SMIJEŠNU PLAĆU

Zna se kako je posao poštara težak, posebno u Du-

brovniku koji je neravan teren, pun skalina i uzbrdica. U zadanom vremenu treba stići što više toga, a djelatnika, očito, nema dovoljno. Naši sugrađani mogu vidjeti i kako ti isti poštari vrlo često znaju ‘tegliti’ i pakete, po hladnoći, a još gore po vrućini, što nije sasvim jasno. Naime, logičnije bi bilo da se oni dostavljaju kombijem HPekspresa nego da ih poštari ‘tegle’ na plus 40 stupnjeva. Izvori nam tvrde kako je u radnom vremenu koje bi trebalo trajati osam sati teško stići sve obveze, a kako se na leđa poštara stavlja sve više i više posla koji teško stižu i izdržavaju. Zato se ostaje na poslu dulje, do 17:00, 18:00, nekad i do 20:00 sati. Takav bi se težak rad, pogotovo onaj prekovremeni, trebao i prikladno platiti, no prema neslužbenim informacijama, plaće poštara u Dubrovniku kreću se od 750 neto, što je osnovna plaća, pa do tisuću eura, s raznim dodacima i stimulacijama. Uz to, dobro upućeni nam kažu i kako radna atmosfera u Hrvatskoj pošti u Dubrovniku nije baš ugodna. Narušeni su međuljudski odnosi, dolazi do konflikata, a upravo su narušeni međuljudski odnosi ono što najčešće motivira zaposlenike na odlazak s nekog radnog mjesta. Kad se tome prida težak rad i, po svemu sudeći, ispodprosječna primanja, što znači kako omjer uloženog i dobivenog nije baš u normalnom srazmjeru, ne čudi što Hrvat-

Takav bi se težak rad, pogotovo onaj prekovremeni, trebao i prikladno platiti, no prema neslužbenim informacijama, plaće poštara u Dubrovniku kreću se od 750 neto, što je osnovna plaća, pa do tisuću eura, s raznim dodacima i stimulacijama

„Nedostatak i fluktuacija radne snage izazov je koji utječe na čitavo gospodarstvo i kontinuirano radimo na poboljšanju materijalnih prava radnika“, poručili su iz Hrvatske pošte

ska pošta u Dubrovniku ne može naći ni zadržati zaposlenike, a zbog čega u konačnici ispaštaju naši sugrađani koji ne dobivaju pošiljke ili ne onako kako bi trebali.

SUGRAĐANI TVRDE JEDNO, HRVATSKA

POŠTA NEŠTO SASVIM DRUGO

I iako iz Hrvatske pošte tvrde kako nije istina kako nema tko dostaviti pošiljke, u ponedjeljak, 24. lipnja, u trenutku pisanja ovog teksta, javlja nam se jedna čitateljica koja kaže kako je dobila obavijest kako mora doći po svoju pošiljku u poslovnicu. Iz Hrvatske pošte odgovaraju kako su pošiljke isporučene do četvrtka.

„Informacija da nema tko dostaviti pakete u Dubrovniku nije točna. U ponedjeljak, 16. lipnja u Dubrovnik su pristigla četiri kamiona s gotovo tri tisuće pošiljaka za dostavu. Zbog velike količine paketa neizbježno je došlo do kratkotrajnog zastoja u dostavi, a na ispomoć su stigli kolege poštari iz Metkovića. Sve pristigle pošiljke isporučene su do četvrtka“, stoji u njihovom odgovoru.

Na pitanje kolike su plaće poštara u Hrvatskoj pošti, iz Ureda za korporativne komunikacije nisu odgovorili.

„Prošle je godine dogovoreno povećanje plaća za 25 posto svim radnicima Hrvatske pošte čija je posljednja faza realizirana u ožujku. To je nasta-

petak, 28. lipnja 2024.

vak poboljšanja materijalnih prava naših radnika koje smo započeli još 2022. godine kada je plaća za 8.000 radnika na operativnim poslovima povećana za 20 posto.

Radnicima Hrvatske pošte godišnje se isplaćuju tri jednokratne prigodne nagrade, i to za Uskrs, Božić, i u obliku regresa. Uz to, svaki radnik ima godišnje ciljeve i sukladno godišnjoj ocjeni dobiva i naknadu na kraju godine vezanu uz svoju učinkovitost.

Uvedena je dodatna nagrada od 1200 eura za poštare i vozače koji u tvrtki ostanu do kraja godine, a koji su u sustavu najkasnije od lipnja. Upravo smo za ta radna mjesta detektirali najveću fluktuaciju i potrebu za zapošljavanjem stoga je ova nagrada još jedan način na koji zadržavamo postojeće i privlačimo nove radnike“, stoji u njihovom odgovoru.

Na pitanje koliko stranih radnika radi u Hrvatskoj pošti, odgovorili su kako od gotovo 8.800 radnika, njih 102 su strani radnici.

„Nedostatak i fluktuacija radne snage izazov je koji utječe na čitavo gospodarstvo i kontinuirano radimo na poboljšanju materijalnih prava radnika“, poručili su iz Hrvatske pošte, što je znatno drugačije od onih navoda koje čujemo s terena, a koji ne idu u prilog priči o materijalnim, pa ni radnim pravima.

Uručeni prvi ugovori za mjeru 30 x 30

Gradonačelnik Mato Franković uručio je prva dva ugovora o dodjeli nepovratnih financijskih sredstava za rješavanje stambenog pitanja. Mjera 30 x 30 najnovija je mjera Grada Dubrovnika kao pomoć mladim dubrovačkim obiteljima dodjelom nepovratnih financijskih sredstva u iznosu od 30 tisuća eura, a radi kupnje prve nekretnine - kuće ili stana, odnosno izgradnje ili nadogradnje objekta.

U Proračunu Grada za 2024. za ovu je svrhu osigurano 900 tisuća eura, odnosno po 30 tisuća eura za 30 obitelji, kroz dvije mjere: Mjera 1 - za kupnju stambenog objekta i Mjera 2 - za gradnju, dogradnju ili nadogradnju stambenog objekta.

Ugovori su potpisani s prve dvije korisnice Mihaelom Suša i Jelkom Musladin, a javni poziv otvoren je i dalje do iskorištenja osiguranih sredstava ili do kraja kalendarske 2024. godine, ovisno koja od navedenih okolnost prije nastupi. Svi uvjeti i potrebna dokumentacija navedeni su u tekstu javnog poziva.

Potpisan ugovor za radove energetske obnove

ljetnikovca Crijević Pucić

Ljetnikovac Crijević Pucić, vlasnika i korisnika Dubrovačkog simfonijskog orkestra, kreće u energetsku obnovu. Ugovor o izvođenju radova u srijedu su potpisali ravnatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra Slobodan Begić i direktor tvrtke Građevinar Quelin Nikola Bakija te direktor tvrtke Posta d.o.o. Toni Bašica. Potpisivanju su nazočile i zamjenica gradonačelnika Grada Dubrovnika Jelka Tepšić te pročelnica Upravnog odjela za europske fondove Martina Skopljaković.

U svom obraćanju prisutnima, zamjenica Tepšić naglasila je zadovoljstvo predstojećim radovima obnove iznimno vrijednog baštinskog objekta na području Grada Dubrovnika koji je prije dvije godine vraćen Dubrovačkom simfonijskom orkestru na korištenje. „Puno je preduvjeta koje treba zadovoljiti da bi se orkestar mogao vratiti u ovaj prostor i koristiti ga na najbolji mogući način, ali ovim današnjim potpisivanjem ugovora ostvarit će se prva faza rekonstrukcije objekta“, rekla je zamjenica Tepšić te najavila drugu fazu koja će obuhvatiti unutarnje uređenje prostora. Projektom je predviđena obnova krovišta zgrade, odnosno zamjena postojećeg pokrova i svih slojeva kroviša te sanacija kamenih oborinskih kanala, toplinska izolacija stropa prema tavanu, kompletno fugiranje svih kamenih pročelja zgrade, zamjena postojeće rasvjete energetski učinkovitijom LED rasvjetom i ugradnja dizalice topline zrak-voda za potrebe grijanja i hlađenja cjelokupnog prostora zgrade.

Pokrenuta nabava

za radove na izgradnji novog

parkirališta u Mokošici s dodatnih

69 mjesta

Grad Dubrovnik pokrenuo je postupak javne nabave za izvođenje radova na novom parkiralištu u Mokošici. Predviđena je izgradnja većeg parkirališta kapaciteta 63 parkirna mjesta poviše zgrada HRVI/ Dubrovačke stanogradnje te manjeg parkirališta uz sjeverni rub ulice s dodatnih 6 parkirališnih mjesta. Postupak javne nabave otvoren je do 9. srpnja.

Lokacija zahvata je zemljano/šljunčana površina obrasla zelenilom smještena sa zapadne strane Ulice Između dolaca koja je djelomično u upotrebi kao parkiralište.

Parkiralište će sa svih strana biti omeđeno armirano-betonskim zidovima visine do 2.50 metra. Naime, zbog same konfiguracije postojećeg terena kao i zbog sto veće iskoristivosti planirane lokacije uz rubove parkirališta izvodi se armirano betonski zid s čeličnom ogradom. Uz prilazni dio planiran je pješački nogostup minimalne širine 1.60 metara, odvojen od parkirališne površine betonskim rubnjakom. Također, po rubovima parkirališta sklopu hortikulturnog uređenja predviđa se ozelenjivanje postojećih zemljanih i šljunčanih površina. Izgradit će se i priključak na javno-prometnu površinu u Ulici Između dolaca koji je projektiran kao klasično „T“ križanje.

POČELI S RADOM Na Pilama od ovog tjedna zaštitari

održavaju red i brinu o sigurnosti

Nakon provedenog postupka javne nabave za zaštitarske usluge na platou Pile, zaštitari tvrtke Securitas krenuli su s radom.

Zaštitarska služba brinut će se za red i sigurnost korisnika platoa s rezerviranim terminom, građana te prometnih i komunalnih redara. Pred početak rada na Pilama su se u ponedjeljak ujutro susreli s djelatnicima Odsjeka za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika.

Podsjetimo, kako bi se spriječilo svako protupravno zaustavljanje i zadržavanje na platou Pila, Grad Dubrovnik prethodno je postavio sustav kontrole prolaza podiznim pneumatskim stupićima i rampama.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković uručio ugovore o potporama tradicijskim obrtnicima

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković uručio je u utorak u Velikoj vijećnici ugovore o potporama obrtnicima koji obavljaju tradicijske djelatnosti na gradskom području. Nakon provedenog javnog poziva u 2024. dodijeljene su ukupno 42 potpore. Mjesečne potpore u iznosu od 265,45 eura isplaćuju se od 1. siječnja do 31. prosinca za što će se iz Proračuna Grada izdvojiti ukupno 133.781,76 eura.

Gradonačelnik Mato Franković zahvalio je tradicijskim obrtnicima na kontinuiranom radu. Naglasio je da je upravo iznimna kvaliteta i jedinstvenost njihovih autohtonih proizvoda i usluga važna za duh grada i za ukupnu turističku ponudu. –„Drago mi je što kroz ovaj program podupiremo ono što je ključno za grad, a to su tradicijski dubrovački obrti. Hvala na svemu što radite jer vi činite ovaj grad i hvala na načinu na koji radite i doprinosite slici grada i kvaliteti proizvoda, svaki na svom području djelovanja. Ovo je najbolji način na koji se mi vama možemo odužiti zbog vaše predanosti podupiranju kvalitete“, rekao je gradonačelnik.

ŽUPANIJSKA SKUPŠTINA

Ruglo u Uvali opet u fokusu:

‘’Ljudi su s pravom nezadovoljni, ali mi smo pravna država

i moramo postupati po zakonima’’

Protekli tjedan održana je 20. sjednica Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije. Uz niz tema, od komunalne lučice u Batali, dodjele koncesija u Malostonskom zaljevu, do kupnje stanova za farmaceute, nezaobilazno pitanje bilo je i ono užasnog stanja ‘Sunseta’, odnosno koncesioniranog dijela plaže Uvale Lapad

Sjednica Županijske skupštine, 20. po redu u ovom sazivu, održana je u srijedu. Počela je s vijećničkim pitanjima tijekom kojih su otvorene brojne teme od važnosti za stanovnike naše županije. Luka Liković iz Mosta, ponukan kako je kazao, nizom upita proizvođača mandarina iz doline Neretve, pitao je župana prijeti li Neretvi isti scenarij kao prošle godine s mediteranskom voćnom muhom kada su zbog ovog štetnika tone mandarina propale. “Nakon što je stigla prva pošljka steriliziranih mužjaka, čuje se da bi isporuka mogla biti obustavljena. Hoće li Neretva opet imati problem?”, pitao je Livaković.  Župan Nikola Dobroslavić kazao je kako nema prostora za brigu. “Bilo je problema s dobavom sterilnih mužjaka iz Izraela koji ih je prestao isporučivati, onda se postigao dogovor s vladom Španjolske. Bilo je poteškoća s javnom nabavom za dobavu, ali to je riješeno, prva pošiljka je stigla i puštena je u voćnjake. Nemamo informacija da bi došlo do obustave isporuke sterilnih mužjaka, ne znam otkud ta informacija. Bili smo i na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede, a o tome uopće nije bilo riječi, dapače, pohvaljen je učinak sterilnih mužjaka iz Španjolske. Očekujem

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD

da sve bude uredno kao što smo i navikli”, odgovorio je Dobroslavić.

DOKAD ĆE GRABOVICA?

SDP-ov Mišo Krstičević govorio je o odlaganju otpada i kapacitetima Grabovice. “Na jednoj  o prošlih skupština govorili smo o pitanjima vezanima uz Grabovicu. Neformalno se može saznati kako je bilo planirano da Grabovica izdrži do kraja godine, ali s obzirom na dobru sezonu to neće biti moguće. Dubrovnik, Primorje i Konavle plaćat će najskuplji odvoz otpada. Tabu tema je i dinamika izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje. Tko je odgovoran što će se kamioni smeća voziti preko Pelješkog mosta, jesu li to samo načelnici općina ili ima tu vaše odgovornosti, župane? Financijska odgovornost će naravno pasti na građane”, rekao je Krstičević.  Župan Dobroslavić ustvrdio je kako

„Krstičević ustraje na katastrofičnim prognozama, za koje nema temelja“. „Moramo dobiti prave odgovore da bismo mogli dati prave komentare. Podmetali su nam brojne noge kod CGO, iz oporbe ne samo noge, nego i mine. Izdržali smo i moderni centar se realizira, dovršit ćemo ga. Dinamika ide tempom kojim ide, ugovorna obveza je ko-

nac 2025. godine, polazimo od toga da će izvođač ispoštivati obavezu”, rekao je Dobroslavić.

SUMRAK SAGA U UVALI BEZ ODGOVORNOSTI

Vijećnik Marko Giljača (SJG) postavio je pitanje vezano uz problem plaže u Uvali Lapad koju je nazvao ‘sumrak sagom’. “Imamo li tamo koncesionara ili nemamo? Znamo da vi čekate interpretaciju Visokog upravnog suda, iako se mi s tim ne slažemo. Kako je moguće da slušamo predstavnike koncesionara koji javno kažu da nisu plaćali koncesiju jer je ‘nisu imali’, a u isto vrijeme su radili i konzumirali koncesiju? Čija je to odgovornost i kako je to moguće? Prvenstveno je to naša odgovornost, Skupštine koja je dala koncesiju i vas kao izvršne vlasti”, rekao je Giljača i zatražio odgovor od župana.

“U Uvali Lapad imamo neželjenu situaciju za koju nemamo nikakvu odgovorost jer smo sve napravili po zakonima. Imamo oprečnu presudu, dvije oprečne presude koje su stvorile zabunu u pogledu važenja koncesije. U kontaktima smo s DORH-om jer ono štiti javni interes na pomorskom dobru. Oni podržavaju postupke koje su provodili Ministarstvo, Županija i Županijska skupština. Od DORH-a je

išao zahtjev prema Vrhovnom sudu za donošenjem pravorijeka, mi ga čekamo i kada se donese po toj odluci ćemo postupiti. Koncesija postoji, može koncesionar tvrditi što hoće, mi kažemo da postoji i on mora platiti sve rate koje nije platio, inzistiramo na tome. Hoće li koncesija biti prekinuta pa će se to namiriti od ulaganja, to će odlučiti institucije države. Žao mi je što sada situacija nije uredna, s pravom

su ljudi nezadovoljni stanjem, međutim mi smo pravna država s demokratskim poretkom, moramo se voditi zakonima RH i točno tako postupamo”, odgovorio je Dobroslavić.

Giljača mu je replicirao kako je “neodgovorno reći - mi nemamo odgovornost’”. “Postoji odgovornost prema građanima i sigurnosti, mogućnostima sanitarne ugroze kada nitko ne brine za plažu. Građani su zabrinuti i zaslužuju odgovor”, zaključio je Giljača.

POSTOJI LI NA BATALI PROBLEM SIGURNOSTI?

Vijećnik Josip Mikuš (MOST) iznio je kako su građani korisnici komunalne lučice Batala zabrinuti za sigurnost i protupožarnu zaštitu, posebno u kontekstu nedavnog požara u jednoj takvoj lučici u Medulinu.

“Naime, prema informacijama koje smo dobili, ne postoje adekvatna protupožarna sredstva koja bi se mogla upotrijebiti u slučaju požara”, rekao je Mikuš i pitao je postoji li protupožarni plan i sredstva, i ako ne postoje, može li župan urgirati da se to riješi.

“Provjerit ćemo ovo o čemu pitate, ali moram napomenuti da je komunalna lučica

Batala napravljena prema urednoj građevinskoj dozvoli i ne mogu niti sumnjati da je sve napravljeno po propisima. Ipak, ostavljam mogućnost da se nešto promijenilo i provjerit ćemo to kod Županijske lučke uprave Dubrovnik i dati temeljiti odgovor”, odgovorio je župan.

LJEKARNE DUBROVNIK DIŽU KREDIT ZA

KUPNJU STANOVA

Županijski vijećnici usvojili su odluku o davanju suglasnosti Zdravstvenoj ustanovi Ljekarna Dubrovnik za dizanje kredita i kupnju dva stana za smještaj radnika. Ljekarna Dubrovnik tako može dignuti do 290 tisuća eura kredita s kamatnom stopom 3,87.

„Magistri farmacije deficitarno zanimanje, a Ljekarna Dubrovnik primorana je radi održivosti obavljanja ljekarničke djelatnosti zapošljavati magistre farmacije iz drugih dijelova države i inozemstva. Njima je, zbog visoke cijene najma stanova na dubrovačkom području, selidba neisplativa. Oni gotovo bez iznimke traže da im poslodavac osigura smještaj, zbog čega je ova zdravstvena ustanova odlučila kupiti dva stana”, objašnjeno je u zahtjevu Ljekarne Dubrovnik.

Hedonistički stil življenja i (be)smisao o kojem treba razgovarati

Djeca su pogubljena, u redovima za SPEED i KOKAIN čak i osmaši

Danas, kada izađete u subotu u klub, ispred svakog WC-a je red. Nije to red što je mlade, pa i one u srednjim godinama, ‘stisnuo’ mjehur, redovi se stvaraju jer su zahodi mjesto gdje se vuku ‘lajne’ da bi zabava bila bolja

Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe droga ili Svjetski dan droga obilježava se svake godine 26. lipnja. U tjednu kada se želi upozoriti na rastući problem zlouporabe droga i potrebe za aktivnim djelovanjem u preokretanju negativnih trendova, razgovarali smo s doktoricom Irenom Primorac Bošnjak, specijalisticom psihijatrije, voditeljicom Odjela za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, koja je Dubrovčanima dobro poznata kao liječnica koja svoj život daje za borbu protiv ovisnosti, s ovisnicima za njihov bolji život. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ali i diljem Hrvatske, opijati, a prije svega heroin i metadon, su u konstantnom padu. „Više godina blago, ali konstantno pada broj opijatskih ovisnika. Određeni broj opijatskih ovisnika je na tretmanu godinama, ali rijetko dobivamo nove osobe. Događa se uglavnom jednom ili dva puta godišnje, a to su onda oni koji su godinama ovisnici i kupovali su opijate na crnom tržištu, a uslijed promijenjenih financijskih okolnosti ili recimo novog posla na kojem je iznimno rizično da ih se otkrije, dolaze nama. Dugo pak nismo imali situaciju da nam zbog opijata dolaze mlade osobe, to su sve dugogodišnji korisnici“, pojašnjava Primorac Bošnjak jedan trend koji je, čini se, dobar. No, to ne znači da s druge strane ne postoji onaj loši trend o kojemu moramo više razgovarati.

MISLE DA PUŠE TRAVU, A ZAPRAVO SU

NA KETAMINIMA, LSD-U... „Danas su problem psihostimulativna sredstva, a to su amfetamini, kokain, ecstasy i obogaćeni kanabis. U marihuanu se danas dodaje sušeno bilje koje je naprskano različitim psihoaktivnim sredstvima, a sve se to prodaje kao ‘joint’. Osobe onda misle da uzimaju samo kanabis, a na kraju kada ih testiramo pokaže se da su pozitivni i na ketamine, amfetamine, K2, LSD... Zapravo već dugo nisam imala slučaj uzimanja LSD-a, ali kroz obogaćeni kanabis tu bude svega, pa i toga, a da ljudi uopće nisu svjesni“, pojašnjava psihijatrica Primorac Bošnjak situacije s kakvima se susreće danas, kada se svijet ubrzano mijenja i sve je umjetno, GMO, pojačanih okusa, učinaka..., pa i droga.

Osim droge, drugačiji su i ljudi. Profil korisnika opijata poput heroina ili metadona desetljećima unazad, drugačiji je od profila ljudi koji zlorabe psihostimulativne droge danas.

„To su ljudi koji teže zabavi. Konzumacija amfetamina, kokaina i drugih psihostimulativnih droga ide ‘pod ruku’ sa zabavom i partyjima jer su to supstance koje podižu raspoloženje, donose strašan nalet energije, a ‘gase’ želju za hranom, potrebu za snom, ljudi postaju ‘otkočeni’ u socijalnim interakcijama i lakše uspostavljaju komunikaciju, odnose pa i one seksualne. Sve je to tipično za jedan hedonistički pristup životu. Međutim, to ne vodi nigdje. Ti ljudi ne razmišljaju da takvo uživanje ne postiže onu konačnu točku za-

Eksperimentiranje počinje sve ranije, granica prvog probanja spustila se nevjerojatno nisko, u osnovnu školu. Slaveći zadnji dan osnovne škole dubrovački osmaši su uzvikivali ‘samo zina’. Za one neupućene, zina je skraćenica od ‘brzina’, a brzina je jedan od slengova za speed (speedeng. brzina).

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD, PIXSELL (Dubravka Petric, Dusko Jaramaz)

Doktorica Bošnjak

Primorac: „Mislim da je uzrok velikih problema što se tiče mentalnog zdravlja, pa i ovisnosti - duhovna kriza. Ljudi ne razumiju smisao života, a roditelji ne pričaju s djecom o tome. Ako se komunicira da je jedini smisao života užitak, onda nije ni čudo što su djeca danas u ovim problemima. Moderni, hedonistički odgoj, s glavnom premisom – ‘jednom se živi, dakle uživaj’, donosi probleme. Premisa je pogrešna, ona bi trebala biti – ‘jednom se živi, pa nemoj potratiti život na gluposti, nego napravi nešto smisleno’.“

sićenja gdje će osoba reći – sad mi je bilo vrh i to je to, kraj. Događa se upravo suprotno - što se više uživa, to više raste glad za uživanjem, a sve je teže tu glad zasititi. Sve počinje umjereno, a završava apstinencijskom krizom“, upozorava Primorac Bošnjak na očiti problem koji počiva upravo na društvu kakvog poznajemo danas – društvu najboljeg, društvu svega, društvu odmah i sad. Doktorica upozorava i kako se često zanemaruje još jedan aspekt ovisnosti koja danas raste, a to je ovisnost o kocki, ona ide ‘ruku pod ruku’ s ovisnošću o psihostimulativnim sredstvima.

„Tu postoji jedna zajednička crta, to su adrenalinski tipovi koji teže uzbuđenju. To uzbuđenje daju psihoaktivne droge, ali i kockanje. Jer unatoč uvriježenom mišljenju, kockaru nije motiv kockanja zarada niti novac. Patološki kockari su svjesni da zarađuju jedino vlasnici kladionica i kockarnica, a da su oni uvijek na gubitku, ali oni se ne vraćaju novcu, nego uzbuđenju koje daje igra. Kada gledamo pacijente, kokain, kocka i alkohol uglavnom idu zajedno“, iznosi psihijatrica i upozorava kako je put do oporavka dug i mučan jer često se s takvim pacijentima događa kada se jedna ovisnost stavi pod kontrolu, mijenja ju druga. Pa tako na tretmanima imaju liječene ovisnike o kocki, koji su još prije toga bili liječeni od droga, a sada su na liječenju od alkohola.

SUBOTOM JE POSTALO NORMALNO POVUĆI ‘LAJNU’

Danas, kada izađete u subotu u klub, ispred svakog WC-a je red. Nije to red što je mlade, pa i one u srednjim godinama, ‘stisnuo’ mjehur, redovi se stvaraju jer su zahodi mjesto gdje se vuku ‘lajne’ da bi zabava bila bolja.

Stječe se dojam kao da je danas sasvim normalno subotom šmrkati, prah od ostataka kokaina ili speeda nije teško primijetiti na svakom ogledalu i polici.

Šmrču svi, od odvjetnica, liječnika, konobarica, kuhara ili prodavača, pa do nezaposlenih koji istini za volju kokain mijenjaju za jeftiniji speed. Najgore od svega jest što stimulativna sredstva, a posebno amfetamini dovode i do mogućeg razvoja psihoze odmah nakon konzumacije. Manifestira se kao slušne obmane i paranoidnost, drogirane osobe misle da ih netko prati, želi im nauditi i slično. To su indikacije za hitno psihijatrijsko liječenje.

„Danas susrećem i odgođene reakcije, što me posebno zabrinjava. Pitanje je naravno bi li se te psihoze pojavile kasnije u životu i bez droge, taj definitivni odgovor nemamo jer sve ovisi od slučaja do slučaja. Ipak, činjenica jest da droga, pa i marihuana, nekoliko puta povećava šansu razvoja psihoze ako imamo genetsko opterećenje.

Irena Bošnjak Primorac, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje

Kada su u pitanju opijati, ovisnici se javljaju za pomoć jer dobivaju supstitucijske terapije, kod ovisnosti o psihoaktivnim drogama supstitucijske terapije nema

Možda bi osoba koja ima genetsku predispoziciju za razvoj psihoze zauvijek ostala bez kliničke manifestacije da nije uzimala drogu, jer tko zna što mi sve nosimo u svojim genima, a da nikada bolest ne razvijemo“, iznosi psihijatrica Primorac Bošnjak.

KAO

I ZA SVE DRUGO U ŽIVOTU, KORIJENI

SE VUKU IZ DOMA

Iako ne postoje događaji za koje sa sigurnošću možemo reći da će rezultirati time što će se osoba okrenuti riskantnim ponašanjima, odnosno i konzumiranju droge, postoje neke odrednice koje medicina prepoznaje.

„Ako je u obitelji netko bio ovisnik, postoji značajna šansa da će i dijete imati problem. Imamo u Centru i situaciju da su roditelji liječeni od ovisnosti, a sada su tu njihova djeca. Ljudi često misle da su ovisnosti vezane za disfunkcionalne obitelji u kojima se roditelji ne brinu o djeci, i ima takvih, ali nije to isključivi model. U ovo ‘svježije’, modernije doba, puno je češći prezaštitnički odnos prema djeci. Majke ovisnika su zbog svog posesivnog stava uvjerene da su natprosječno dobre majke, uopće ne razumiju gdje je patologija tog odnosa. Takve majke djeci, posebno sinovima, ne dopuštaju separaciju, pa se ovisnički odnos mijenja ovisnošću o nečemu drugome, drogi, kocki, alkoholu... Oca nema u doslovnom smislu ili je prisutan, ali je majka apsolutno dominantna u odnosu na njega. To nije isključivi put nastanka ovisnosti, niti svaki ovisnik ima takvu priču, ali je jedna od češćih. Psihodinamski gledano ovisnici su oralni tipovi ličnosti, što znači da su fiksirani u oralnoj fazi razvoja, koja traje prvih 18 mjeseci života. U oralnoj fazi razvoja stvara se i osnova za razvoj depresivnog poremećaja, koji se često susreće u komorbiditetu ovisnika“, objašnjava Primorac Bošnjak i doda-

je kako upravo amfetamin, kokain i ecstasy onda uzimaju kao vid ‘samoliječenja’ depresije, što je potpuno pogrešno.

DJECA SU SVE ČEŠĆE DROGIRANA

Osim alkoholizma kod maloljetnika, a što se jasno vidi u sitnim noćnim satima subotom, kada se pored klubova može vidjeti i maloljetnike kako pijani povraćaju, sada je veliki problem i droga. U razgovorima s onima koji godinama rade noćne smjene doznajemo što su novi ‘trendovi’. „Prije deset godina, svaki petak i subota slike su bile iste, ispred noćnih klubova djeca koja povraćaju. Danas osim te slike vidimo i sve više onih s bocama vode u rukama, a raspoloženje im je - ljubav na stotu potenciju“, govori nam jedan sugovornik iz čijih riječi ne treba kalkulator za zbrojiti dva i dva. Djeca su danas sve češće drogirana. Eksperimentiranje počinje sve ranije, granica prvog probanja spustila se nevjerojatno nisko, u osnovnu školu. Slaveći zadnji dan osnovne škole dubrovački osmaši su uzvikivali ‘samo zina’. Za one neupućene, zina je skraćenica od ‘brzina’, a brzina je jedan od slengova za speed (speedeng. brzina).

Primorac Bošnjak govori – sve to zabrinjava. „Upravo zbog toga što smo svjesni da se dob prvog uzimanja spustila na osnovnu školu kontinuirano se radi na prevenciji sa sve mlađim učenicima. Mozak se razvija do 23 godine, a djeca počinju uzimati psihoaktivne supstance s 14 godina. Dakle, imamo veliki dio razvoja mozga pod utjecajem psihoaktivnih tvari i to će neminovno ostaviti posljedice“, upozorava.

MARIHUANA

POSTAJE ‘ZDRAVA’, A NA LIJEČENJU SU LJUDI KOJE JE UNIŠTILA

„Znakovito je što je došlo do momenta da se marihuana smatra zdravom, a ne problemom, pod idejom da je sve što dolazi iz prirode dobro za čovjeka. Voljela bih da ti mladi ljudi vide nekoliko mojih slučajeva ovdje, a koji su isključivo konzumirali jointe. Voljela bih da oni koji misle kako marihuana nije problem, vide u kakvim su stanjima danas moji pacijenti i promisle onda o marihuani“, ogorčena je Primorac Bošnjak nekim porukama koje vrlo jednostavno uđu pod ‘normalno’, a mogu nanijeti veliku štetu.

„Isto je bilo s alkoholom jer moramo priznati da je on danas potpuno prihvatljivo sredstvo ovisnosti. Na sjeveru Hrvatske se smatra normalnim da muškarac puno pije, a bitno je samo da nije nasilan. Ako je tip pijanca koji dođe doma i spava, njegova se ovisnost ne smatra problemom. Pa u Zagorju čak postoji i uzrečica da je u zraku 0,5 promila alkohola“, upozorava liječnica i dodaje kako u trenutku kada sredstvo ovisnosti postaje dostupnije, raste i broj ovisnika.

Speed je jedna od najčešćih droga danas, a problem je i obogaćeni kanabis, kada korisnici misle da puše ‘samo joint’, a budu pozitivni i na različite druge psihoaktivne supstance

Ako imate problem, potražite pomoć u Odjelu za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Svoj termin možete zakazati u vremenu PON: 14:00 – 20:00 sati, UTO-PET: 08:00 – 14:00 sati na tel. 341-082 ili na mail irena.primorac-bosnjak@zzjzdnz.hr.

„Mislim da je uzrok velikih problema što se tiče mentalnog zdravlja, pa i ovisnosti - duhovna kriza. Ljudi ne razumiju smisao života, a roditelji ne pričaju s djecom o tome. Ako se komunicira da je jedini smisao života užitak, onda nije ni čudo što su djeca danas u ovim problemima. Moderni, hedonistički odgoj, s glavnom premisom – ‘jednom se živi, dakle uživaj’, donosi probleme. Premisa je pogrešna, ona bi trebala biti – ‘jednom se živi, pa nemoj potratiti život na gluposti, nego napravi nešto smisleno’. Upravo taj hedonistički život uzrok je velikog dijela problema s mentalnim zdravljem, ljude danas više ništa ne može ispuniti niti im predstavlja zadovoljstvo, a muči ih besmisao života. Priče o altruizmu i volontiranju su nešto što prosječnog mladog čovjeka ne zanima. Naravno da izuzetaka ima i ne mislim da su svi mladi promašeni, jer to nije istina, ali jedan dio njih se ‘pogubio’ i ne ide u dobrom pravcu“, izjavljuje psihijatrica Primorac Bošnjak.

RAZGOVARAJTE S DJECOM O SMISLU ŽIVOTA

Često svoje pacijente pita jesu li roditelji s njima pričali o smislu života, a odgovori su uglavnom – ne.

„Zato bih pozvala roditelje da se pozabave i duhovnim razvojem djece. Obično je bitno je li dijete uspješno u školi, kako napreduje u sportovima i izvannastavnim aktivnostima, ali treba im dati i osnove u duhovnom smislu da bi se lakše mogli nositi s izazovima života, kako bi mogli shvatiti i smisao patnje te da ih neke teške stvari neće slomiti. Dio ljudi ‘zaglavi’ u ovisnosti baš zbog toga, jer se nisu snalazili u teškim da-

nima života, roditelji ih nisu naučili razviti strategije nošenja s problemima. Tako mi pacijenti i kažu – ali imao sam težak život i dogodilo mi se to i to. Pa što? Problemi su tu da ih riješimo, oni nisu znak nesretnog života, ako im se pristupa na pravi način tu su da nas izgrade u bolje osobe“, daje jedan drugačiji uvid u razmišljanje o životu, doktorica Irena Primorac Bošnjak. Za kraj, pitamo je kada ljudi traže pomoć. Što se liječenja od ovisnosti o psihostimulativnim sredstvima tiče, najčešće se javljaju osobe u tridesetim godinama. To je vrijeme kada su već iscrpljeni u svakom smislu.

„Oni dolaze i govore da ne mogu više, zlo im je od sebe, od laži, mentalno su iscrpljeni i fizički loše. Njima treba vremena da se odluče potražiti pomoć, zapravo nitko ne dolazi odmah, nego kada je već sve uzelo tolikog maha da ne mogu dalje. To je zapravo trenutak kada im se urušio život“, odgovara.

Točka u kojoj se život urušava sigurno nije ona gdje se iti jedna osoba koja uvlači prvi dim ili povlači prvu crtu vidi za 10 ili 20 godina, ali je realna mogućnost. Zato kud sreće da bar jedna osoba danas riječi doktorice Irene Primorac Bošnjak čuje i posluša. Razmišljajte o smislu života, pronađite duhovnost u svojim mislima, bez da ih ometaju psihoaktivne supstance.

Ako imate problem, potražite pomoć u Odjelu za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Svoj termin možete zakazati u vremenu PON: 14:00 – 20:00 sati, UTO-PET: 08:00 – 14:00 sati na tel. 341-082 ili na mail irena.primorac-bosnjak@zzjzdnz.hr.

Život s bipolarnim poremećajem

‘Više puta sam pokušala samoubojstvo, ni djeca

mi nisu bila utjeha’

Naša sugrađanka pod uvjetom anonimnosti odlučila je podijeliti svoje iskustvo mentalne bolesti.

Njezinu priču donosimo u formi ispovijesti

Bolujem od manične depresije, odnosno bipolarnog poremećaja. Nitko mi u obitelji nije bolovao od mentalnih tegoba. Simptomi su mi se pojavili nakon rođenja prvog djeteta. U početku sam mislila da je riječ o postporođajnoj depresiji. Pogotovo jer sam nedugo nakon poroda opet zatrudnjela, i rodila i drugo dijete. Simptomi nisu prestali pa sam se javila psihijatrici. Na početku liječenja mi je kazala da mi nije ništa ozbiljno, samo da mi treba vremena za sebe da se rekuperam. Naravno da s dvoje male djece nisam imala vremena, jer sam i radila u turizmu. Posao me nije umarao, čak sam na njemu punila baterije, osjećala se korisnom i zadovoljnom. Valjda zato jer sam na poslu dobivala povratnu informaciju da su turisti zadovoljni. Kod kuće, međutim, tako nije bilo. Bez obzira koliko sam davala, kao da je uvijek bilo malo.

To je trajalo tako neko vrijeme dok nisam dobila, kako ja to nazivam, nervni slom. Bila sam totalno u nekim oblacima, skroz izvan sebe, pokupila me je Hitna pomoć. To je bila moja prva hospitalizacija. Vrištala sam, dali su mi injekciju da se smirim. Spavala sam dugo. U toj prvoj teškoj hospitalizaciji najveću podršku mi je pružila jedna moja prijateljica kojoj sam do groba zahvalna. Svaki dan mi je dolazila u bolnicu i pomagala oko svega. I ne samo da mi je pomagala na taj način, nego i financijski. Ne

možeš vjerovati da postoje takve osobe koje su ti u najtežim trenucima u stanju dati bezuvjetnu podršku.

PUNO HOSPOTALIZACIJA

Nakon te prve hospitalizacije bila sam dugo na bolovanju, više od godinu dana. Odlazila sam često na Komisiju, bilo je govora i o odlasku u invalidsku mirovinu, ali nikako nisam htjela, jer bi me to tek pokopalo. Na kraju sam se uspjela vratiti na posao, iako me u početku bilo jako strah kako opet ići među ljude. Ali nekako sam se refala, valjda jer sam jako voljela svoj posao, iako ga danas više ne radim. U međuvremenu sam imala puno hospitalizacija, posebno u fazama jake depresije koja se izmjenjivala s maničnim ponašanjem. Ta depresija je bila toliko jaka da nisam mogla ustati iz kreveta, a kada bih nekako uspjela, osjećala bih se paralizirana. U tim teškim fazama depresije po cijele bih dane razmišljala o samoubojstvu. Imala sam nekoliko pokušaja samoubojstva.

MISIJA NIJE GOTOVA

Sjećam se tih pokušaja, a u jednom od njih, unatoč činjenici da sam popila cijelu kutiju tableta za smirenje, probudila sam se i više nisam mogla zaspati. U tom sam trenutku osjetila neku vrstu prosvjetljenja. Okrenula sam

Piše Maro Marušić foto Marko Prpić/PIXSELL

Bila sam totalno u nekim oblacima, skroz izvan sebe, pokupila me je Hitna pomoć. To je bila moja prva hospitalizacija. Vrištala sam, dali su mi injekciju da se smirim. Spavala sam dugo...

Danas je ona ipak prisutna puno manje nego što je bilo u vrijeme kada su mi se pojavili prvi simptomi, ali još uvijek smo daleko od dana kada će se na mentalno oboljele gledati kao na druge bolesti. Sa suosjećanjem i razumijevanjem, a ne stigmom i osudom. Ova moja ispovijest samo je mali koračić prema tom neminovnom putu

se prema nebesima i zavapila: ‘Dobro Bože, shvatila sam da moja misija nije gotova’. I od tog trenutka, stvari su nekako krenule prema boljem, ne znam ni sama kako. Nego da se vratim na samu dijagnozu. Često sam se pitala zašto mi se to dogodilo, koji su uzroci. Psihijatrica mi je kazala da je mentalna bolest baš kao i svaka druga. Nekome se dogodi ovo što se dogodilo meni, a nekoga zadesi štitnjača ili neki drugi problem. Nema pravila. Iščitala sam nevjerojatno puno stručne literature o ovom mom stanju i tražila sam svakakva rješenja, među ostalim, i alternativna. No ono što nekome pomaže, drugome neće, i obratno. Bolest s tisuću lica. Mučila su me i pitanja o smislu života. Čemu sve ovo mučenje? Prvo škola, kasnije posao, a na kraju mirovina od koje ne možeš živjeti. Puno sam čitala knjige o samopomoći, neke su mi dobro došle, neke ne.

Teško je i kad nemaš razumijevanje unutar obitelji. Njima je moje stanje jako apstraktno. Znala sam otići u bolnicu samo da se odmorim od obiteljske situacije. Nije da ih kritiziram, znam da im nije lako shvatiti. Često i hoće pomoći, ali ne rade to na dobar način. Kako se ono kaže:

‘Put u pakao je popločan dobrim namjerama’. Inače, sada sam više-manje stabilno. Pijem terapiju i zadovoljna sam s lijekovima. Čak nemaju previše nuspojava. Sad sam možda malo u povišenom raspoloženju, ali u granicama normale. Obavljam svakodnevne stvari. Puno mi pomažu odlasci u udrugu Lukjernica. Oni su moja prava obitelj. Svima koji imaju ovakve ili slične probleme kao ja savjetujem da obavezno piju terapiju, da idu na grupnu terapiju, da se jave Lukjernici, dnevna bolnica je isto dobra. Jako znači otići tamo gdje ljudi dijele svoja iskustva. Upravo zato pristala sam ispričati svoju priču da se smanji stigma prema osobama koje se bore s mentalnim poteškoćama. Nažalost, nisam je ispričala pod svojim imenom, da svoju obitelj zaštitim, jer im ne bi bilo drago. A što je to nego stigma? Danas je ona ipak prisutna puno manje nego što je bilo u vrijeme kada su mi se pojavili prvi simptomi, ali još uvijek smo daleko od dana kada će se na mentalno oboljele gledati kao na druge bolesti. Sa suosjećanjem i razumijevanjem, a ne stigmom i osudom. Ova moja ispovijest samo je mali koračić prema tom neminovnom putu.

Dolazak prvih ranjenika u staru dubrovačku bolnicu ukazao je na velik problem prihvata, zbrinjavanja i smještaja u objekt koji nije adekvatan za ratne uvjete.

DUBROVAČKA BOLNICA

Od priprema za rat do stvarnih strahota

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u Dubrovniku je, na Medarevu podno Petke, u izgradnji bio veliki i moderni Medicinski centar, zamišljen kao objekt koji će zamijeniti postojeću, zastarjelu glavnu bolnicu koja se nalazila na predjelu Šiškovo. Također, to su bile godine raspada komunističke Jugoslavije u kojima je Srbija pokušavala uspostaviti dominaciju i na njenim ruševinama, a na štetu susjednih republika, ostvariti teritorijalno proširenje. Iako mnogi tada nisu htjeli vjerovati, bilo je jasno da raspad Jugoslavije neće ići mirnim putem i ratna prijetnja tinjajući se širila cijelom Hrvatskom. Zbog te prijetnje su se tijekom ljeta ‘91. godine ratne pripreme odvijale i u Dubrovniku, a one svakako nisu mogle zaobići medicinsku struku koja u svakom kriznom, naročito ratnom vremenu, ima ključnu ulogu. I dok su tekle pripreme za rat o kojem nitko ništa nije ni mogao znati, sreća za Dubrovnik bila je u činjenici da je spomenuti Medicinski centar bio većim dijelom izgrađen, no tada još nedovršen pa najvećim dijelom nije bio u funkciji. No, pokazalo se da će i takav imati ogromnu ulogu za obranu hrvatskog juga jer stara dubrovačka bolnica nije bila ni najmanje prikladna za ratni režim rada. Već prvog dana djelovanja u ratnim uvjetima bilo je jasno da se u staroj bolnici neće moći zbrinjavati i liječiti veći broj ranjenika.

FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U šestom nastavku prenesen je dio sjećanja djelatnika dubrovačke bolnice iz vremena samog početka Domovinskog rata, odnosno prvih ratnih dana u kojima je došlo i do preseljenja bolnice na novu lokaciju.

Preseljenje dubrovačke

bolnice na Medarevo

Zoran Cikatić

ravnatelj MC-a Dubrovnik

Iz Glavnog stožera u Zagrebu su dolazile određene natuknice kako se pripremit’, tako da smo formirali mobilne kirurške ekipe, obišli sve ambulante na terenu, opremili sve ambulante na terenu, opskrbili ih sanitetskim materijalom, lijekovima, itd., sve što je bilo potrebno i nužno, ništa preko toga. I kad smo formirali te mobilne kirurške ekipe, 4 su bile, u svakoj je bio kirurg, anesteziolog, anesteziološki tehničar, instrumentarka, imali su uniforme Hrvatske vojske, imali su lako osobno naoružanje i dežurali su, svaki četvrti dan jedna ekipa je bila dežurna. Pošto sam ja bio glavni organizator, ja sam odredio tko će gdje bit... Bio sam u kontaktu sa zapovjednikom specijalne postrojbe koja je bila u Platu, Ile Topuzović, iz Lučkoga je došao, i ovaj... imali smo nekoliko noćnih vježbi s mobilnim kirurškim ekipama i nekoliko akcija, jedna od njih je bila napad na Rotu, gdje je osvojen komunikacijski centar u Roti, i sljedeća je bila već 1. 10. kad je bio napad, mobilna kirurška ekipa je otišla s najstarijim kirurgom u Plat, međutim, tamo su ih s mora napali i jednostavno, bio je ranjen kirurg i pokazalo se da je jednostavno nemoguće na tako malom prostoru da te kirurške ekipe djeluju tako da sam ja onda povukao sve kirurge u bolnicu jer... kirurg vam je osnova, ako nemate kirurga nemate ništa! Kirurg nije ozbiljnije stradao, ali je to bio šef kirurgije... Zamislite da izgubite kirurga! Imati mobilne kirurške ekipe na

Koncem srpnja ‘91. sam imenovan ravnateljem Medicinskog centra Dubrovnik, dakle svih zdravstvenih službi na području Općine Dubrovnik, od Trpnja do Vitaljine, naravno i Opće bolnice Dubrovnik i... bio sam mlad, 41 – 42 godine, i postao sam ravnatelj mojim učiteljima koji su svi bili stariji od mene, što je bilo malo čudno jer obično su se ravnatelji birali kao iskusni, stariji liječnici. Međutim, već se ratovalo po Hrvatskoj i bilo je jasno da će navjerojatnije biti problema i u Dubrovniku, makar nitko od nas nije vjerovao da će napast’ Dubrovnik, spomenik zaštićen UNESCO-om...

Zoran Cikatić ravnatelj MC-a Dubrovnik

Foto: arhiv / MC Dubrovnik

Marko Margaritoni

MC Dubrovnik

Ratne bolnice - u Hrvatskoj nitko nije imao iskustvo niti ih je itko mogao zamisliti. I tipično je da su većina bolnica koje su se našle blizu bojišnice, zapravo bile civilne bolnice koje su se u hodu morale preustrojiti u ratne bolnice. Kapaciteti koje smo imali, ljudstvo koje smo imali, kadrove, opremu i iskustvo ili vještine koje smo imali su se morali pretočiti, zapravo preko noći, u drugu vrstu djelovanja. I to je sve. Dakle, nama se civilna bolnica jednostavno preko noći morala pretvorit u ratnu. I mi smo pokušali to, najprije tamo gdje smo se i zatekli, na staroj lokaciji bolnice na Šiškovu...

ovom prostoru gdje je neprijatelj udaljen 500 metara, kilometar, i svaki čas može granata pogoditi gdje hoće - bilo je jasno da je nemoguće ostaviti kirurge na terenu jer bi izginuli svi. Jednostavno smo mobilne kirurške ekipe “zamrzli” do daljnjega.

Marko Margaritoni

MC Dubrovnik

Početak rata 1. listopada medicinsko osoblje je zatekao na staroj lokaciji, na Šiškovu. Poznata stara bolnica, građevina rađena u vrijeme Austro – Ugarske, stara malo više od 100 godina... Dakle, više zgrada međusobno nepovezanih komunikacijama osim pod otvorenim nebom, bez zaštićenih podrumskih prostorija, bez pravilne potpore električnom energijom, vodom... Dakle, nije zamišljeno da bude ratna bolnica. Cijeli je niz razloga zašto se nije u toj bolnici

Nikša Koprivica, pripadnik dubrovačke postrojbe ZNG-a, stradao u Konavlima prilikom topničkog napada JNA, 1. listopada stiže u staru dubrovačku bolnicu na Šiškovu.

moglo opstati. Jedan od najupečatljivijih je nedostatak vode gdje jednostavno niste imali nikakvu mogućnost niti za sanitarne uvjete obavljati, a kamoli medicinske, higijenske potrebe.

Cvetka Jurišić

MC Dubrovnik

Kako su počeli dolaziti ranjenici vidjelo se da nema dovoljno prostora za njihovu obradu i smještaj... Kreveti su bili stari i teški, bez kotača, onako glomazni nisu mogli proći kroz vrata tako da smo ranjenike nakon obrade uz pomoć nosila spuštali niz uske i zavojite stepenice, pokušavajući im u prizemlju omogućiti njegu, ali sve je bilo preusko, stvarno neizdrživo... A taj prvi susret s ranjenicima i njihovim ozljedama teško je opisati. Mučan dojam pojačavali su nepodnošljivi uvjeti - krv, smrad vlage u zidovima, smrad nafte od agregata koji je radio svega dva sata na dan, kutije s materijalima bile su na podu, infuzije, operacije, gužva, uplašeni... svi smo bili stisnuti jedni uz druge. Pitka voda je bila u maloj cisterni u dvorištu, a morsku vodu smo dovlačili i koristili za čišćenje i sanitarije... Pravi košmar!

Marko Margaritoni

MC Dubrovnik

I onda je donesena jedna pravilna odluka, u noći 2. na 3. listopada je istu noć se započelo s pripremama i ovo što sad govorim, pogotovo iz ove današnje perspektive, se čini uistinu nemogućim, to je nešto za što treba pohvaliti cijelu ekipu, da se u roku od nekih 12 – 16 sati, od noći do... tijekom jutra 3. listopada, do ranih popodnevnih sati recimo, pre-

selila kompletno Kirurško - traumatološka ekipa, s Anestezijom i još nekim drugim pratećim kirurškim službama, a na staroj lokaciji na Šiškovu su ostale internističke djelatnosti. Do te mjere je to bilo dobro organizirano da su se već u popodnevnim satima pružali prvi operacijski zahvati ranjenika koji više nisu odlazili u staru bolnicu. To je bio uistinu pothvat...

Cvetka Jurišić

MC Dubrovnik

Donesena je odluka da se rad, sad već ratne bolnice, preseli u nedovršeni medicinski centar “Sveti Vlaho” na Medarevu, dakle na drugi kraj grada. Tamo su neki odjeli već bili u funkciji i prije rata. Cijeli taj dan smo selili opremu i organizirali smještaj u novoj bolnici, a ona se pokazala kao sušta suprotnost onome u čemu smo proveli prve traumatične ratne dane. Imala je velike podrumske prostore i skloništa pogodna za sigurniji smještaj stradalih, kao i rezervoar vode i dva agregata. Tako da smo do kraja dana uspjeli pripremiti i raščistiti prostorije, preseliti kuhinju, kirurški odjel, transfuziju i odjel hitne medicinske pomoći, naravno, i osoblje i sve ranjenike. U staroj bolnici ostali su samo odjeli internističkih struka. Ova nova situacija dala nam je dašak optimizma, unatoč strahotama koje su se svakim danom pojačavale s novim ranjenicima i lošim vijestima s ratišta, barem se u znatno boljim uvjetima moglo i bolje raditi... Kasno popodne grad je utonuo u mrak, bolnica je izvanka zamračena i sve je utihnulo osim zvuka agregata, ali mi smo unutra nastavili živjeti i raditi “300 na sat”...

Foto: arhiv / MC Dubrovnik

Ako hoćeš probleme u životu, nabavi plovilo

Planira se gradnja novih vezova za građane . Mene ta vijest jako rastužuje

U Solitudu se planira oko 450 vezova, a u Mokošici još 360. Ova vijest bi svakog normalnog građanina ovog grada oduševila, ali ja, valjda, nisam normalan. Mene je, naime, rastužila

Svako toliko aktualizira se gradnja novih vezova, pa su tako nadležni nedavno još jednom istaknuli kako će se graditi komunalne lučice za oko 800 plovila. Njihova gradnja planirana je na području Solituda (uključujući dio i ispred Ronilačkog kluba), te Stare Mokošice. U Solitudu se planira oko 450 vezova, a u Mokošici još 360. Da bi se započelo s gradnjom potrebno je izmijeniti prostorne planove i koješta ostalo, ali nadležni, čini se, ipak imaju volje završiti ovaj projekt u sljedećih nekoliko godina.

Ova vijest bi svakog normalnog građanina ovog grada oduševila, ali ja, valjda, nisam normalan. Mene je, naime, rastužila. Već vidim svu muku koja očekuje vlasnike novih vezova. Prometne gužve ovih su dana nesnosne, a ja nemam motor. Neće da upali. Prošle godine kupio sam BMW nadajući se da ta legendarna marka jamči minimalne probleme, a dogodilo se upravo suprotno. Otišlo mi je kvačilo startera. Nikad do sada s nijednim motorom nisam imao takvih problema, a evo sad me upravo BMW zeza. Dva tjedna su prošla samo dok sam došao do meštra da mi postavi dijagnozu. Njih je, općepoznata stvar, minimalan broj u Dubrovniku, nemaju ljudi vremena, a toliko je motora. Nakon što su mi kazali da je problem u kvačilu startera, morao sam naručiti original dijelove koji koštaju kao polov-

ni skuter do 50 kubika. Naravno, te dijelove za BMW nemoguće je naći u Dubrovniku, pa sam zvao Tomić u Splitu.

DUŽE OD REKLAMA NA NOVOJ TV

Ali ni oni tamo nisu imali dijelove, nego su ih morali naručiti iz Njemačke. Sve je to trajalo duže od reklama na Novoj TV na polovici filma. Kada su napokon dijelovi iz Njemačke stigli –a koliko je vremena prošlo, ja sam u međuvremenu zaboravio voziti motor – meštar mi te dijelove nije mogao zamijeniti, jer je komplicirano do njih doći, a on naravno nije ovlašteni servis BMW-a, pa samim tim nema ni sav potrebni alat. U trenutku dok pišem ovaj tekst, motor mi je još uvijek u boksu, a ja pičkaram sistem i kapitalizam.

Je li moguće da BMW namjerno komplicira čitavu stvar kako bi vlasnike natjerao da kupuju skupe original dijelove i mijenjaju ih u ovlaštenom servisu? Pa naravno da je tako, jesam glup i naivan. Prošla su ona vremena Golfa i Vespe kada je najobičniji čovjek mogao sam mijenjati dijelove. Kako sada vidimo, i meštri se muče. Umjesto da s godinama tehnologija napreduje i da se motori sve manje kvare događa se upravo obratan trend. Kvare se sve lakše, a tvornice daju sve kraće garancije. Evo sad, ako kupite novu Yamahu imate garanciju od samo dvije godine. Kada je moj stari ku -

Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Je li moguće da BMW namjerno komplicira čitavu stvar kako bi vlasnike natjerao da kupuju skupe original dijelove i mijenjaju ih u ovlaštenom servisu? Pa naravno da je tako, jesam glup i naivan. Prošla su ona vremena Golfa i Vespe kada je najobičniji čovjek mogao sam mijenjati dijelove

povao Nissan Micru imao je garanciju pet godina ili 100 tisuća kilometara.

I sve bi to bilo lijepo i krasno da u Dubrovniku postoji ovlašteni servis, ali ne samo da ga nema za BMW, nego ga nema ni za brojne druge marke. Nema ni dovoljno meštara, a u sljedećim godinama biti će ih još manje. Nekretnine su skupe, za nešto ozbiljno raditi treba veliki novac za najam. Kome se to isplati? A ako netko ima vlastiti prostor bolje ga je iznajmljivati turistima nego se mučiti s motorima. Plus ne mora tražiti radnu snagu koju je sve teže naći u bilo kojoj struci. To je samo jedna u nizu katastrofalnih posljedica ovakvog turizma kojem svjedočimo.

TKO SEBI ŽELI LOŠE, NEKA UZME VEZ

Sve ovo nabrojeno u vezi motora još je puno gore što se tiče plovila. Koliko samo ima brige oko prosječne brake ili brodića? Ne samo oko motora, nego i svega ostalog. Gdje to popraviti, kako doći do meštra? I ono malo meštara koji se bakću oko plovila u sezoni će prije popravljati chartere, nego privatne. Njima je hitnije, bolje će i platiti.

Tko god sebi želi loše, neka uzme novi vez kad bude gotov i neko plovilo. Nikad mu neće biti dosadno. Dane, tjedne i mjesece trošit će na pozive meštrima i nabavku dijelova. U Gradu, naravno, ne mogu kupiti ništa. Sve će morati naručivati i čekati. A sunce, sol, kiša i vlaga vragovi su koji nikad ne spavaju. A tek besane noći kada bura mete po Solitudu. Ne bi čovjek vjerovao kakav tamo zna biti udar. Ali bez obzira na sve ovo što pišem, svi će ti vezovi brzo pronaći vlasnike. Živimo u ludom 21. stoljeću gdje je čovjek stalno u nekoj žurbi, nikad nije miran. Naravno da će nabaviti plovilo, to je neka vrsta društvenog statusa, dokaz kako se uspjelo u životu. Nema veze što će mu kvaliteta života opasti. Čitavu godinu mučit će se oko plovila da bi ga ljeti sveukupno deset dana koristio.

A kapitalizam trlja ruke, sistem se svima smije – nama nesmirenima i vječno nezadovoljnima - koji samo trčimo za lovom koja nam često donosi i jako puno problema, iako mi smatramo da nam kupuje sreću. Ako mi ne vjerujete, uzmite vez u Solitudu i(li) Mokošici, pa ćete vidjeti što će vam se dogoditi.

Tko god sebi želi loše, neka uzme novi vez kad bude gotov i neko plovilo. Nikad mu neće biti dosadno. Dane, tjedne i mjesece trošit će na pozive meštrima i nabavku dijelova. U Gradu, naravno, ne mogu kupiti ništa. Sve će morati naručivati i čekati. A sunce, sol, kiša i vlaga vragovi su koji nikad ne spavaju

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Kazino može, a kazin ne može

Ovih je dana blizu Vinkovaca, tamošnji župan skrivio prometnu nesreću, a uz to je bio mrcu pri piću. Još pijaniji je bio vozač u autu, kojega je on od pozadi zamlatio. Prema nalazima policije isti župan je i prije dvije godine skrivio nesreću uz pozitivan test na alkohol, ali je izgleda nakon godine i po’ istrage Uskoka, alkohol iz testa čudesno - ishlapio.

Pamti ta županija i sličnu nezgodu svoga župana prije pet godina. Tad još nije bio župan, ali se baš spremo, kad je isto ingvazdan, od pozadi bubnuo auto s četiri časne sestre. Kažu, nije lako obnašat takvu partijsku funkciju u kojoj zapravo i nemaš neke pametne obaveze, osim presijecanja vrpci prilikom otvaranja lokalnih uspješnica ili proslava raznih obljetnica i folklornih manifestacija. A takve odgovorne zadatke ne možeš obavljat žedan. Cijeli mandat u jednoj ruci čaša, a u drugoj čačkalica. Župan je sad podnio ostavku. Nakon Bartulice s imovinskom karticom sročenom u dvije rečenice, objavljen je imovinski esej novog ministra gospodarstva (Domovinski pokret). Vlasnik je i suvlasnik 22 nekretnine, što u Hercegovini, što u Hrvatskoj. Kuće, livade, zemljišta! Kao odvjetnik-partner u odvjetničkom društvu radio je i na stečajevima i ovrhama, ali nije sebi steko ili ovršio. Sve je po dio, dobio na regal ili naslijedio na nit način. Što bi sad trebalo bit mu neugodno što ima; neka bude ne ugodno onim nesposobnim što nemaju!

Prema njegovoj kartici, ci jelu ušteđevinu je dobio u naslijeđe. U Hercegovini je suvlasnik pet kuća. Dvi je od njih je procijenio na 300.000 eura, a sve zajed no su procijenjene na 700.000 eura. Vlasnik je i pola kuće s okućni com u Lokvi Rogoznici, a procijenjena vrijednost je 800 tisuća eura. Dobio ju je darovnim ugovorom. Kredite i dugo ve nema. U Zagrebu ima i stan proci jenjen na 400.000 eura. Kupio ga je parama koji je posudio od nog oca. Neki se pitaju što li mu je pokojnik bio u kad mu je posudio pare za stan

od 400.000 eura i tolike “darovne ugovore”. Eto, čovjek očito ima karizmu - svi mu nešto poklanjaju/daruju. A zločesti komentatori su jedva čekali da bubnu kako ovaj novi ministar iz DP-a i izgleda ko - nekretnina. Drugi puni jala što, ne samo nemaju toliko, nego ni kredit nisu kadri dobit, uvjereni su da ovoliko nekretnina nisu imali ni veleposjednici u srednjem vijeku kad su otimali seljacima. A tad su se vilama i motikama dizali protiv njih. Pola Balkana je iznenadila vrućina usred ljeta. Pa smo nekoliko sati ostali bez struje na plus četrdeset. Nestalo i Interneta pa su djeca morala sate provodit sa svojim roditeljima. Neki od njih su rekli kako im se tata i mama čine kodobri ljudi. Većina odraslih ipak uzrujana i oznojena, a oni koji su tvrdili kako smo dosad bili Afrika sa strujom, sad misle da smo samo - Afrika. A ni’ko nije kriv i svi se pravdaju problemima u njihovu susjedstvu. To ti je globalizacija; padne bandera od dalekovoda u Albaniji i sve do Zadra nestane struje. A da u jednadžbu ubacimo i manjak struje u Ukrajini, koji se nadoknađuje iz Ursuli prijateljskih izvora? Srbija nije imala problema sa strujom, a njima EU nije dala milijune eura ko nama za jačanje otpornosti na klimatske promjene, koje su naši uložili u siguran poso budućnostiA i ostali električni auti su budućnost! Samo će jednoga dana trebat zamolit 750 milijuna ljudi u Europi da pune auta na struju preko noći.

-a čestitao je Hrvatima Dan an, dan kad su hrvatski antifašisti 1941. hrabro ustali i svrstali Hrvatsku među zemlje pobjednice Drugog svjetskog rata. Je li premijer hvaleći povrijedio tanane desničarske osjećaje svojih koalicijskih partnera, još nije poznato, ali za svaki slučaj, ni on ni predsjednik Sabora nisu išli u Brezovicu. Ovo je za-a HDZ-u. Ali baš zadnji. Ikad. A i to samo zato jer znaju da nakon Brezovice dolazi i Blajburg. Osobito kad im djeca pučkoškolci objasne da je antifašizam stvar morala, a komunizam - ideologija. ministar unutarnjih poslova nas je izvijestio kako se priprema novi Zakon o prekršaju u kojemu se dekriminalizira - prostitucija. Kaže, bit će prilagođen modernom vremenu. Još da dozvole travu i eto sretne države, poradovali se pobornici modernih vremena. Ali

Piše Mario Klečak

mediji su im razbili iluzije podatkom da će to biti tzv. švedski model, što znači da se više neće kažnjavat prostitutke, nego njihove klijente. Jer je to grijeh i nije moralno! A zašto je to dosad bilo obrnuto? Jer je naša konzervativna vlada u zadnjih 30 godina bila zauzeta uvođenjem kocke u svaki sretni dom. Ono, stisni Rizk kazino na TV i slično. Sad će lijepo dopustit prodaju seksa, ali će zabranit - kupovinu. Dakle, kazino može, a kazin ne može. A rizikaju i jedni i drugi igrači. E sad, nije pojašnjeno kome će nemoralna trgovkinja, makar i na rasprodaji, prodat robu, ako je ni’ko ne smije kupit? Neki će reć, to zapravo i nije prodaja, više je najam. Jer, kakva je to trgovina u kojoj se nikad ne radi inventura? Imaš robu, prodaš robu, ostane ti roba. Ma bi li ovo vragu palo na pamet? Tko izgubi dobitak, taj dobiva gubitak, univerzalna je poruka Grunfa iz Alan Forda, jer on o nogometu nije puno znao, osim da je lopta - okrugla. Unatoč spomenutoj geometriji lopte, Hrvati su uvjereni da su Vatreni prema datom obećanju, dali 120 posto od sebe i srce ostavili na stadionu za vrijeme svih 90 minuta. Mataforički naravno, jer srce ostavit na stadionu, bilo bi igraču puno fatalnije nego dobit crveni karton. Za narednu utakmicu. A i sasvim neukom iz matematike je jasno da je sto posto najviše što ne’ko može dat. I tako, u Lajpcigu se sve dobro posložilo, osim što je utakmica trajala 98 minuta. Sumnja se na suca. Ima on masla na glavi još iz prošlih susreta. A nije tajna ni da mu je bračni drug rođeni Talijan. Pa sad ti misli!

petak, 28. lipnja 2024.

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

U hotelu Adria su se maturanti sva četiri razreda Ekonomske škole Dubrovnik okupili, da bi zajedno pola stoljeća od mature proslavili! Iz 4 a su došli: Fuad Bečić, Jadranka Glavor, Darija Brnada, Vesna Kurtela, Svetlana Baljković, Anka Čelak, Marija Mirošević, Marija Bupić, Ivana Handabaka, Drage Runje, Fadila Vulić Arseta, Nada Mihočević, Ankica Margaretić, Jagoda Poljanić, Ankica Buljan, Dube Obradović, Smiljana Đurić, Zina Urlić i Đuro Mihović

Martina, Vedrana, Marijana i Marko - Anu Rucner poštuje i vole, na njene koncerte dolaze već par godina

Vido, Ivona i Aleksandra - ljubav prema opernim arijama ih u Knežev dvor “tjera”, na Festival Tino Pattiera

Antonela, Leona, Tanja, Ivana i Nikola - i u Zrinskoga optimizam pred utakmicu s Italijom zrači, k’o jedan su navijali osoblje i gosti, ujedinjeni za Hrvatsku navijači

Proslavili su i maturanti 4 d: Jakov Bagović, Dubravka Bajto, Irena Vodopija, Franica Petrušić, Blanka Bonačić , Mery Perić, Mira Violić, Mario Puttilli, razrednica Jelkica Hartman, Jelica Kmetović, Mirsada Hadžimahović, Željka Kravarović, Neda Čupić, Tonči Đurić i Jerko Vidak

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

I maturanti 4 b su na proslavi uživali: Miran

Blanka, Blanka ml., Eva, Nikola, Ana i Tonći - cijeloj obitelji nije bio problem u 5 ujutro na Srđ doći i u koncertu Pozdrav ljetu uživati moći

Roko i Luce - za mali, a veliki, Le Petit

Petra, Laura i Martina - pune nade prije nego je s 1 : 1 “zapečaćena” hrvatske reprezentacije sudbina

Iz

c je

Lora,

Festival du Theatre im kuca srce

Miloslavić, Ani Stanić, Pavica Jula, Predrag Spremo, Zora Knego, Lidija Petrović Karađole, Sonja Bilušica, Miljenko Mračić, Nada Ogresta Ljepotica, Ankica Beg, Jelka Vukić, Kate Legeny, Ane Matić, Zdravko Bujak i Mišo Ivanković

4

maturanata bilo malo, al’ se također lijepo zabavljalo: Izeta Đurbuzović ,Cvijeta Mijoč, Franica Lobrović, Nedjeljka Skvrce, razrednica Liljana Jančić, Klare Krile, Smilja Lovrić, Melanija Radić, Jakica Žele i Pavica Baletić

INTRIGANTNA SUDBINA

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

JEDRENJAK

“MODRA LASTA”

Put oko svijeta su obilježile

tragedije,

više je puta potonula i opljačkana, ali je i vraćena u Hrvatsku

Težnja njenog vlasnika Jadrana Gamulina je naći nekoga tko bi se ozbiljno uhvatio posla na jedrenjaku, a on bi mu osobno pomogao i na kraju bi mu ga i poklonio

Na prvo putovanje oko svijeta (ipak komercijalno) se uputio hrvatski kapetan Ivo Visin. Rođen je 1806. godine u mjestu Prčanj u Boki Kotorskoj, a njegova obitelj je podrijetlom iz Istre. Pomorstvom se počeo baviti već u 12. godini na jedrenjacima, a kapetanski ispit položio je u Trstu. Šesti je pomorac iza Magellana koji je oplovio svijet. Njegovo putovanje, jedrenjakom (samo na jedra) imena SPLENDIDO započelo je 11. veljače 1852. godine. Pored kapetana Visina i poručnika Fridriha Bellavita, posadu je činilo još njih devetoro. Oni su pod habsburškom zastavom iz Antwerpena krenuli na put tičući luke: Antwerpen, rt Horn, Valparaiso, San Francisco, Honolu -

lu, Singapur, Bangkok, Hong Kong, rt Dobre nade, Plymouth, Trst. U luku Trst su se vratili 30. kolovoza 1859. godine.

NOVARA

Na znanstveno- ekspedicijskom putovanju oko svijeta (1857. - 1859.) austrijska fregata NOVARA isplovila je samo na jedra, a parni stroj od 820 KW joj je ugrađen tek nakon nekoliko godina tj. 1862. godine. Izgrađena je u Veneciji 1850. godine, bila je duga 76,8 i široka 14,3 metara. Fregatom je zapovijedao komodor Bernhard von Wullerstorf - Urbair, a posadu su činila 345 člana časnika i mornara te sedam znanstvenika. Putovanje je tra-

Na samom početku druge plovidbe oko svijeta, stariji sin Radovan-Mićo je stradao u prometnoj nesreći kod Nove Gradiške vraćajući se u Zagreb nakon što je za posadu ishodio vize koje im je skoro trebao dostaviti povodom njegove posjete MODROJ LASTI na Kanarima. Joža se sa suprugom vratio u domovinu te je pokopao sina, a nakon nekog vremena ponovo su se ukrcali na MODRU LASTU te su nastavili planirano putovanje. U vodama Venecuele mlađi sin Marko 1975. godine je smrtno stradava roneći blizu jedrenjaka

jalo od 1857. do 1859. godine tj. dvije godine i tri mjeseca. Na tom povijesnom, znanstvenom i ekspedicijskom putovanju NOVARA je posjetila: Gibraltar, Madeiru, Rio de Janeiro, Cape Town, St. Paul Island, Ceylon, Madras, Nicobar Islands, Singapur, Bataviu, Manilu, Hong Kong, Šangaj, Puynipet Island, Stewart Island (16.-17. listopad 1858.), Sydney (5. studeni 1858.), Auckland, Tahiti, Valparaíso, Gravosa (naravno Dubrovnik) i povratak u Trst je bio 26. kolovoza 1859. godine. NOVARA je na tom povijesnom putovanju imala 34 posto Hrvata te je svrstana na drugo mjesto ovog teksta.

BESA

Na prvo putovanje oko svijeta koje nije bilo komercijalno ili istraživačko (ratna fregata) je ipak krenuo hrvatski književnik i putopisac Joža Horvat (rođ. Kotoriba, 10. ožujka 1915., preminuo Zagreb, 26. listopada 2012.) s jedrenjakom BESA . Ime broda je Joža Horvat dao kao obećanje da će se s te plovidbe vratiti jer u albanskom jeziku riječ besa znači: zavjet, vjera ili čvrsta riječ. U hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je oplovio svijet sportskim jedrenjakom. Uz Jožu je bila kao dio posade supruga Renata, prva Hrvatica koja je oplovila svijet, kao i sin Marko te Vladimir Hrlić. Plovidba je trajala 23 mjeseca tičući luke, prolaze, ka-

nale: Kotor, Brindisi, Palermo, Cagliari, Alžir, La Garrucha, Gibraltar, Tanger, Rabat, Casablanca, Agadir, La Luz, Hierro, Fort de France, Tortuga, La Guaira, Panamski kanal, Galapagos, Makemo, Tahiti, Moorea, Bora Bora, Pago Pago, Apia, Port Vila, Port Moresby, Torresov prolaz, Cocoanut, Dilly, Kupang, Banjuwangi, Džakarta, Singapur, Weh, Colombo, Cochin, Aden, Port Sudan, Marsa, Oseif, Sueski kanal, Rodos, Krf, Bari, Kotor.

O ovom putovanju oko svijeta Joža Horvat je napisao knjigu “ BESA brodski dnevnik”. Kao zanimljivost bih napomenuo da je na ovo putovanje književnik Joža krenuo kao neiskusan pomorac te je imao nešto malo navigacijske opreme, a magnetski kompas je kupio na vojnom otpadu u Puli tako da su na ruti znali zbog zemljinog magnetizma skrenuti s rute i nekoliko stotina nautičkih milja.

BESA je bila čelični dvojarbolni jedrenjak, dug 15 metara, težak 25 tona, a mogao je ukrcati 2.500 litara goriva i 1.000 litara vode. Hranili su se uglavnom iz konzervi ili ribom koju su sami lovili tijekom plovidbe, a hranu su držali u dnu broda koji je bio ispod površine mora. Na brodu je vladala besparica, iako je Joža dobivao sponzorskih 2000 dolara od lista Vjesnik za kolumnu mjesečno. U prosije -

Mario Martinović, voditelj Kriminalističko – obavještajnog odjela u Službi kriminalističke policije

MODRA LASTA kao da otpočetka nije

bila dobre sreće jer je za vrijeme gradnje u brodogradilištu u Vela

Luci poginuo jedan radnik brodogradilišta

ku su trošili 1800 dolara za vodu, gorivo, lučke pristojbe te pristojbe za prolazak kroz Panamski i Sueski kanal, a ostatak od 200 dolara su trošili za hranu i za izvanredne troškove. Nakon povratka Joža je prodao BESU s namjerom da izgradi novi jedrenjak, a ona se danas nalazi u splitskoj lučici Špinut, održava se i u odličnom je stanju.

MODRA LASTA I TRAGIČNO PUTOVANJE

petak, 28. lipnja 2024.

Modra Lasta jedri iz Tivta za Dubrovnik

Hrvatski književnik i putopisac Joža Horvat gradi svoj drugi jedrenjak u brodogradilištu Greben u Vela Luci s namjerom da s njime po drugi put isplovi na put oko svijeta. Dvojarbolni jedrenjak MODRA LASTA je izgrađen 1973. godine od stakloplastike, ima 28 bruto tona, dug je 17 i širok 3,5 metara. Iste 1973. godine isplovili su iz Splita, a na brodu su bili Joža, supruga Renata, sin Marko i njegov prija-

telj Boris Radovan te glumac Joja Antolić. Plan im je bio da idu preko Atlantika, te na Panamu, zatim dolje prema Čileu odakle bi se vratili na Tahiti i tako dalje oko svijeta. Međutim to putovanje obilježile su dvije velike tragedije za obitelj Horvat jer su izgubili oba sina. Na samom početku druge plovidbe oko svijeta, stariji sin Radovan-Mićo je stradao u prometnoj nesreći kod Nove Gradiške vraćajući se u Zagreb nakon što je za posadu ishodio vize koje im je skoro trebao dostaviti povodom njegove posjete MODROJ LASTI na Kanarima. Joža se sa suprugom vratio u domovinu te je pokopao sina, a nakon nekog vremena ponovo su se ukrcali na MODRU LASTU te su nastavili planirano putovanje. U vodama Venecuele mlađi sin Marko 1975. godine je smrtno stradava roneći blizu jedrenjaka. Obitelj je prekinula putovanje oko svijeta i vratila se u Hrvatsku, a jedrenjak je vraćen u Kopar. MODRA LASTA kao da otpočetka nije bila dobre sreće jer je za vrijeme gradnje u brodogradilištu u Vela Luci poginuo jedan radnik brodogradilišta. Joža Horvat u jednom intervju je izjavio: “Sanjario sam o moru još kao dječak. Podjednako sanjarim o moru i danas, more nam je dalo trajne radosti, ali i trajne patnje. Ono je moja ljubav i strast kojoj se nikad nisam mogao oduprijeti”. Na kraju su Joža i supruga Renata odlučili pokloniti MODRU LASTU Srednjim pomorskim školama u Piranu i Malom Lošinju za obuku jedrenja budućih pomoraca. Međutim kad je Joža Horvat vidio da se s jedrenjakom uopće ne plovi i da mu je opljačkana gotovo sva oprema, nakon dvije godine im je oduzeo brod te ga je 1983. poklonio jedriličarskom klubu Delfin koji se nalazio u blizini Brodoremontnog zavoda “Arsenal” u Tivtu u nadi da će se tamo savjesnije odnositi prema njemu i da će se tamo mladi obučavati jedrenju. MODRA LASTA ostaje na suhom u Brodoremontu punih šest godina bez velikih pomaka u obnovi i ponovnom opremanju, no ipak je zaplovila 1991.. Međutim u ratnoj godini, MODRA LASTA je namjerno potopljena u Tivtu samo zato što je bila hrvatska. Članstvo i uprava kluba Delfin su također bili Hrvati. Jedrenjak je u slijedećih 15 godina imao više potapanja, a uprava kluba Delfin nije imala novaca za njegovu obnovu te ga je odlučila prodati. Kupuje je ga naš sugrađanin Jadran Gamulin i vraća u Hrvatsku.

POVRATAK MODRE LASTE U HRVATSKU

Ovaj dio teksta sam napisao u suradnji s poznatim dubrovačkim jedriličarom i pomorcem Jadranom Gamulinom koji je sadašnji vlasnik

Na kraju su Joža i supruga

Renata odlučili pokloniti MODRU LASTU Srednjim pomorskim školama u Piranu i Malom Lošinju za obuku jedrenja budućih pomoraca. Međutim kad je Joža Horvat vidio da se s jedrenjakom uopće ne plovi i da mu je opljačkana gotovo sva oprema, nakon dvije godine im je oduzeo brod te ga je 1983. poklonio jedriličarskom klubu Delfin

jedrenjaka, a koji se nalazi vezan ispred obiteljske kuće u Rijeci dubrovačkoj.

Jadran Gamulin piše: “U proljeće 2007. godine moj prijatelj, inženjer Branko Zgredić, znajući za moj gubitak brodova tijekom rata 1991. u Dubrovniku, upozorio me da JK Delfin iz Tivta odlučuje prodati MODRU LASTU zbog nemogućnosti održavanja. Ubrzo odlazim u Tivat obići brod da bih donio odluku o kupo -

vini. MODRU LASTU zatekao sam vezanu sasvim oronulu među svim brodovima propale jugomornarice. Vapila je - izvuci me iz ovog groblja ratnih strašila, zahrđalih podmornica, oronulih raketnih brodova, razarača, hrpe željeza, raketa, svega protiv čega se moj stvaratelj svojim idejama ploveći svijetom borio i zalagao! Spasi me od sudbine koju ne želim dijeliti sa ovom sredinom!

Moja odluka je bila trenutna: MODRA LASTA se vraća u Hrvatsku. Bit će vezana uz rivu pred mojom kućom u Rijeci dubrovačkoj. Imat će pažnju i ljubav koju zaslužuje jedan tako ponosit brod. Pokušat ću je obnoviti, a sad je najvažnije da nikada više ne potone. Moja veza s MODROM LASTOM potječe još od 1972. godine. Tih godina sam odlazio u Vela Luku na remont sa sličnim željeznim jedrenjakom imena SEE HUND i obilazio brodogradilište Greben diveći se izgradnji iz Stakloplasike, od njih sam kupovao stare kalupe ili oštećene trupove. Tako sam i zapazio i MODRU LASTU . Čak sam 1973. godine doveo i kupca u škver za sljedeći brod, ali Greben nije želio prihvatiti posao, iako se radilo o dosta visokom iznosu od 300 000 ondašnjih njemačkih maraka. Zatim sam nekoliko godina pokušavao kupiti kalup MODRE LASTE kojega su prodavali, no za mene po nedostižnoj cijeni”. Ipak je 2007. uspio kupiti MODRU LASTU. Imala je odličan trup, ali paluba i sve ostalo je bilo

Modra Lasta jedri iz Tivra prema Dubrovniku

Modra Lasta, pismo Joža Horvata

u jako lošem stanju jer je bila više puta potopljena, opljačkana, a nije imala ni motor jer je i on bio ukraden. U lipnju iste godine Jadran

je s MODROM LASTOM isplovio iz Tivta uz pomoć dva jedriličara iz kluba Delfin i u teglju jedne male brodice. Izvučena je u privatnoj marini od prijatelja Zgradića gdje je u 15 dana osposobio kako bi sigurno na jedra mogla preploviti udaljenost od Tivta do Dubrovnika. Prije samog porinuća, MODRU LASTU je blagoslovio svećenik, don Anto Dragobardović iz Kotora. Na blagoslovu se okupio veći broj prijatelja i bokeljskih Hrvata kojima je Jadran zahvalio jer su ga cijelo vrijeme podržavali u njegovoj nakani.

Tako su nakon porinuća oko 12 sati Jadran i prijatelj Ivo Kvestić uz jugoistočni vjetar krenuli na jedra (motor nisu ni imali) prema Dubrovniku gdje su na carinski vez luke Gruž uplovili sutradan u 23:30 sati. U ranim jutarnjim satima MODRA LASTA je uz dozvolu carine i špeditera krenula u Rijeku dubrovačku gdje se i danas nalazi. Napokon je hrvatski jedrenjak, koji je i građen u Hrvatskoj te je bilo u vlasništvu Hrvata koji je poklonio brod u bivšoj državi, konačno ponovo vraćen u Hr-

Modra Lasta jedri iz Tivra prema Dubrovniku

Modra Lasta u Rijeci dubrovačkoj

MODRA LASTA

ostaje na suhom u Brodoremontu punih šest godina bez velikih pomaka u obnovi i ponovnom opremanju, no ipak je zaplovila 1991.. Međutim u ratnoj godini, MODRA LASTA je namjerno potopljena u Tivtu samo zato što je bila hrvatska.

vatsku, a sadašnji vlasnik ga je otkupio za 146 000 kuna.

Nakon ove bitke oko povratka jedrilice u Hrvatsku, Jadran se susreo s novim problemima administracije i visokih novčanih troškova koje nije očekivao da će biti toliki. Samo za trošarinu je morao platiti 60 000 kuna, a za PDV 44 000 kuna. Zatim troškovi špeditera, Carine, izrada nacrta broda, troškovi prvog upisa broda u Kapetaniji, troškovi prema Hrvatskom registru i još neki drugi su se popeli na više od 156 000 kuna. Jadran je bio u nevjerici zbog iznimno visokih troškova (146 000 kuna kupnja jedrilice +156 000 za prve osnovne troškove registracije) jer je ipak dao sve od sebe da bi hrvatsku jedrilicu vratio u Hrvatsku. Taj novac je trebao biti utrošen u popravak jako devastirane jedrilice kojoj je jedino vrijedio trup i kolumba, a sve ostalo se moralo srušiti i ponovo izgraditi. Jedrilicu je namjeravao preurediti za dnevna jedrenja te joj je nanovo uredio palubu i novu manju kabinu. Dana 16. srpnja 2008. Jadran Gamulin je prikupio sve potrebne dokumente te je zatražio financijsku potporu od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, ali nikada nije dobio odgovor na poslani dopis. Pred nekoliko godina, Jadran Gamulin je imao težu povredu na radu tako da su otada svi poslovi oko uređenja jedrenjaka u mirovanju. Težnja Jadrana kao vlasnika MODRE LASTE je naći nekoga tko bi se ozbiljno uhvatio posla na jedrenjaku te bi mu Jadran osobno pomogao i na kraju bi mu ga poklonio.

PONEDJELJAK, 1.7. doručak dana

Shakshuka jaja

Lagano poširana jaja u pikantnom umaku od rajčice sa povrćem i začinskim biljem

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

UTORAK, 2.7. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

SRIJEDA, 3.7. doručak dana

Dimljeni losos i avokado posluženi uz komorač, baby špinat, plod kapara i umak od hrena i kiselog vrhnja

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

ČETVRTAK , 4.7. doručak dana

Zobena kaša sa kokosovim mlijekom i orašastim i suhim voćem

Zobene pahuljice kuhane s kokosovim mlijekom, orašidima i suhim voćem

Menu dana Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

PETAK, 5.7. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Crni rižoto od sipe

Luk, češnjak, bijelo vino, bosiljak i pjenica od maslaca i limuna

SUBOTA, 6.7. doručak dana

Američke palačinke

sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Sotirani juneći but s njokima

Kockice junećeg buta aromatizirane lokalnim crnim vinom i mirodijama

NEDJELJA, 7.7. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

LIJEPA PRIČA U GOSPINOM POLJU

Na Libertas Kamp stigla akademija legendarnog američkog košarkaša

Završio je 17. Kamp Libertas, u organizaciji Košarkaškog kluba Dubrovnik i Škole košarke

Dubrovnik. Ove godine, na tradicionalnom ljetnom kampu dubrovačkog kluba, sudjelovalo je oko 140 košarkaša iz cijele Hrvatske, a ovaj put uz veliko pojačanje iz San Francisca

sportskih aktivnosti, tu su organizirane i aktivnosti poput izleta. „Standard smo postavili prije 17 godina, i nastojimo ga pratiti. Prvenstveni cilj je, s obzirom na to da smo prometno izolirani i udaljeni od svih košarkaških središta, našoj djeci pružiti da dožive druge trenere i igrače. Prije smo ih slali po Hrvatskoj pa smo odlučili da sve to dovedemo u Dubrovnik. To je intencija tog Kampa. Uvijek nakon Kampa imamo malo povećan interes za upise u klub, što je glavni cilj” – istaknuo je šef struke KK Dubrovnik i jedan od glavnih organizatora Kampa Darko Kunce. Uz niz domaćih trenera (Pero Jejina, Željko Vreća, Husnija Habul, Petar Dubelj, Lovre Klarić, Lukša Andrić, Hrvoje Perić, Iva-

no Prlj, Matija Bačić, Luko Bijelić), tu je bio i niz renomiranih imena iz hrvatske košarke (Anđelko Matov, Ivica Skelin, Igor Kovačević, Goran Gunjević, Josip Glavinić).

POSEBNI GOSTI BILI SU IZ

AKADEMIJE LEGENDARNOG AMERIČKOG KOŠARKAŠA

Jason Frederick Kidd trenutni je trener Dallas Mavericska, momčadi koja je ove sezone u finalu NBA lige izgubila od Boston Celticsa. No, pamti ga se i po itekako bogatoj igračkoj karijeri. Osvojio je NBA naslov 2011. godine, upravo s Dallasom. Pet puta je bio u All star momčadi. Uz to, ima i dva olimpijska zlata s reprezentacijom SAD-a. Njegova akademija Jason Kidd Select, sa sjedištem u San Franciscu, okuplja neke od ponajboljih mladih košarkašica u Americi. I on, kao i Luka Dončić, trebali su stići na Kamp Libertas. No, plasman u ovosezonsko finale NBA lige

malo je promijenio planove. „Bilo je planirano da dođu u najjačem sastavu. Jason Kidd i njegovi pomoćnici, uz dva igrača Dallas Mavericksa. Na našu žalost, a njihovu sreću, Dallas se plasirao u finale NBA lige pa je to više bilo tehnički neizvedivo. Probat ćemo to dogovoriti za sljedeću godinu. No, svakako, iz akademije su bili zadovoljni Dubrovnikom, smještajem, svime, tako da se nadamo kako se suradnja nastavlja i sljedeće godine” – rekao je Kunce, koji ističe kako je akademija Jason Kidd Select privukla i veliki broj ekipa za sparing: „Bila je tu U17 ženska reprezentacija Hrvatske, koja se se priprema za Svjetsko prvenstvo. Sparirale su Amerikanke i s mlađim uzrastima Raguse, nekim ekipama iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, Akademijom Žana Lelas iz Splita. Odigrale su devet utakmica. Sve je bilo kako smo zamislili, a kako su one tražile”.

Piše Rafael Barkiđija foto KK Dubrovnik; Uikimedia/IG

Darko Kunce i Armando Pazos iz akademija Jason Kidd Select

„NA MALIH BARICA”

Krenula je ljetna turnirska groznica u Dubrovniku, u ponudi su Montovjerna, Lapad i Gruž

„Gdje ćemo večeras? - A možemo na turnir pojest hamburger i pogledat koju utakmicu...”

Simbol ljeta diljem Hrvatske su, a pogotovo na obali, malonogometni turniri. Isto je i u Dubrovniku, no na jugu Hrvatske, krije se jedna mala specifičnost. Dok je većina amaterskih turnira u Hrvatskoj u formatu futsala (u momčadi 4 igrača + vratar, golovi rukometnih dimenzija, vratar brani rukama), u Dubrovniku su popularniji turniri „na male bare”. Četiri na četiri, maleni golovi, bez korištenja ruku na golu, potrebno itekakvo nogometno znanje, preciznost, uigranost i vještina. I ne čudi što su česti sudionici dubrovačkih turnira igrači iz Squarea i futsala općenito. Iako će rekreativci reći kako profesionalci ne bi trebali sudjelovati na ovakvim turnirima, što je djelomično točno, male barice su pravi test i za profesionalce. Točnije, ni status „profi” igrača futsala im ne jamči dominaciju ili lagane pobjede.

PRVI JE OVE GODINE ONAJ NAJSTARIJI: MALI WEMBLEY Turnir u Čokolinu na nogometnom terenu ispod OŠ Montovjerna, poznatiji kao mali Wembley, ove godine okuplja 51 momčad u seniorskom turniru i 17 momčadi u veteranskom dijelu turnira. Program je počeo u utorak (25. lipnja). Dnevno se igra pet utakmica. Prva je u terminu od 20 sati, a posljednja od 22:40. Nakon faze po skupinama, koja se igra dva puta po 15 minuta, kreće doigravanje na ispadanje. Tada se poluvrijeme igra po pet minuta dulje. Nagrada za pobjednika je 2000 eura. Branitelj naslova u Čokolinu je momčad Teća united, koja je u lanjskom finalu s 2:1 svladala Atalantu Bergamo. Za Teću united su prvo mjesto osvojili: Josip Tomičić, Dominik Gustin, Matej Perović, Petar Šanje, Đino Milić, Marin Smoljko, Maro Knežević, Antonio Grkeš, Martin Oreč i Petar Šeparović. Što se tiče veteranskog dijela turnira, branitelj naslova je Celtic Bar Belfast.

SLIJEDI SV. MIHAJLO, PA GRUŽ...

Za vrijeme trajanja turnira u Čokolinu, počinje i drugi turnir ovog ljeta – Sv. Mihajlo 2024. Igra se na terenu s umjetnom travom kod crkve svetog Mihajla. Nije to turnir s dugogodišnjom tradicijom poput Čokolina ili Gruža, ali iz godine u godinu pokazuje se sve veći interes. I Lapad je zaslužio svoj tur-

nir, koji pomalo postaje dio tradicije. Sv. Mihajlo je ograničen na 48 momčadi, a nagradni fond za prvo mjesto je 2200 eura. Početak je 12. srpnja. Prošlo izdanje, koje se igralo 2022. godine, osvojila je momčad Ragusice (Josip Nebergoj, Kaim Džanković, Haron Džanković, Antonio Konsuo, Petar Žutac, Denis Gregor, Marko Beletić, Lovro Miletić).

U srpnju počinje i Dubrovnik Kup. Turnir na igralištu kod gruške škole. Jedan od najpoznatijih i najjačih turnira u našoj županiji, koji okuplja veliki broj natjecatelja i navijača. Govorilo se u kuloarima kako ga ovog ljeta neće biti pa su se na Facebook profilu ipak oglasili: „Nakon dugih i sadržajnih sastanaka, izmijenili smo termin početka turnira, koji ove godine kreće 20. srpnja. Od danas su naš inbox i službeni mobiteli otvoreni za prijave. Nek izgori sve, Buyrumplatz čeka novog kralja”. Pobjednik ove godine osvaja 2700 eura. Branitelj naslova je Petrovo selo, koje je do naslova prošle sezone došlo u finalu protiv Teće united (5:3). Tada su za Petrovo selo nastupali Ante Sršen, Mario Šutalo, Marko Mijoč, Ante Galić, Ivan Arar, Pero Opušić, Bruno Jelavić, Neven Zonjić, Zvonimir Medić, Ivan Galov.

Piše Rafael Barkiđija foto Dubrovnik Kup

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

ZVONINU MOJEMU

Zvoninu mojemu sve baš sve je tema

Društvo poremećaj bilo koji sve na

Meti je stihova međutim tek pjena

Sve je to pjesnička utjecaja nema

Nestala o tomu svaka je dilema

Dakako i ljubav njegova i njena

Ne može i neće bit izostavljena

Sve kazati to je moja obća shema

Moćnici se svijeta na stih ne obziru

No oni prolaze pjesništvo ostaje

Tad oni pjena su a pjesma čvrsta je

Konteso jednako u ratu i miru

Ja riječima gradim svoje građevine

Svijest i savjest svoju i trajne istine

30/8/21

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

ni sreća na vrata ne može pokucati.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

Umjesto cvijeća, u spomen na pok. gospođu Anu Rihter, 70 € prilaže obitelj Bareza;

U spomen na dragog dunda Gigu, 50 € prilaže obitelj Beželj;

Umjesto cvijeća za pok. Grgura Grgurevića, obitelj Pera Radulovića prilaže 100 €;

Umjesto cvijeća, u spomen na Antuna Margaretića, 60 € prilaže obitelj Mladena Muhoberca;

Umjesto cvijeća, u spomen na Antuna Margaretića, 100 € prilaže obitelj Pera Radulovića;

Obitelj A. i B. Mojaš donacija 20€;

8. c razred O.Š. Župa dubrovačka donacija 270 €;

Pizzeria Papillon donacija 97 €.

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

S K A N D I N A V K A

AUTOR: SLAVKO BOVAN ON JE DRUGI NAZIV RIJEKE RIO GRANDE UZVIK ODOBRAVANJA

ZAVRŠITI POSAO

UMJETNIK NA SLICI

GLUMICA COLLINS

INICIJALI GLUMICE BEGOVIĆ SLOV. SKLADATELJ, BLAŽ SVE BOJE

BARSKA BILJKA

ZAPALJIVA SMESA ZA AVIONSKE BOMBE

OTPADAK KOD

OPĆINA U VOJVODINI (anagram: KOČA)

TURIST

KREATORICA

RIJEKA NIKAL

UMJETNIK, ŽELJKO ENERGIJA

GRAD UMJETNIKA NA SLICI

GRADIĆ U DALMACIJI

NOGOMETAŠ ANDERSON VJEŠTAČENJE

(mn.) RIJEKA U HERCEGOVINI I HRVATSKOJ

uraditi, ijedan, Miho Skvrce, uve, Joan, orao ribar, eb, Arnič, Marne, trska, tananost, napalm, Nin, Viv, iver, EN, A, Čoka, kip, K, TN, skok, Ija, P, lr, Ford, Edam, Os, A, Rora, Tian, tvor, opna, unos, ili, grajanje, pozadi, rabat, ubira č, V, ače, obrana, Ike, Filmski redatelj, ćar, stolarija.

AUTO / MOTO

OPEL MERIVA 1.4 turbo, 88 kW, benzin, 2013. god., prešao 130000 km, ima klimu, registriran do veljače 2025., nove gume, u odličnom stanju. Cijena 7000 EUR. Mob: 098/757 883

Prodajem motor KTM Duke III 690. Prešao 13500 km, kao nov, garažiran. Nove gume i akumulator - bez greške. Potrošnja 3,5 lit. Dodaci: štitnici, vilica, držač mobitela i USB utičnica. Savršen prigradski motor. Cijena 5100 eura. HR - nije uvoz. Kontakt: 091/560 3810.

Hyundai Accent 2000. godište, prešao 150,000 km. Prodajem. Mob: 091 614 3946

Daewoo Lanos, 2000. godina, registracija istekla, prešao 150,000 km, druga vlasnica, u dobrom stanju osim boje. Prodajem. 091 614 3946.

PLOVILA

Mijenjam barku Maestral 600 za gliser 5-6 m do 100-150 KS. Mob: 097/661 6033

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u Ulici Ante Starčevića. Mob. 098/679 111

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Kupujem jednosoban stan u Dubrovniku. Mob: 099/827 6351

ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK

ZATON - DVOSOBAN

STAN U IZGRADNJI

69 M2 - 225.000 €

Dubrovnik - Vukovarska 17 - 1. kat

Kontakt: 095 466 2211

www.angelusnekretnine.hr

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

petak, 28. lipnja 2024.

idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098 747 183

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob. 09161 43946

Prodajem kuću u Rožatu, 119 kvadrata s pomoćnim objektom od 11 kvadrata. Cijena 195 000 eura. Kontakt: 099 642 8623

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice,

dransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/ m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz ja-

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za

info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Luka Šipanska, brižno održavan maslinik s omirinom 90 m2 - 120.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik095 466 2211

Slano, Grgurići, građevinsko zemljište na mirnoj lokaciji blizu mora - 1200 m2 - 250.000 eura - Angelus nekretnineured Dubrovnik - 098 676 009

Zaton, u prodaji imamo kuću s pet smještajnih jedinica blizu plaže, 195m2 - 630.000 euraAngelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Popovići - građevno zemljište na mirnoj lokaciji, 1000 m2118.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno mjesto, blizu škole – 90 m2 –297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211

Prodajemo više građevinskih

zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem 100m² bilećkog kamena, visina 20 cm, Mob: 097/661 6033

Kupio bih stari kameni puco. 097 670 7137.

Kupujem starinske ručno klesane predmete od kamena i

ostale zanimljive stare kamene stvari. Ponudite ako nešto imate. 097 670 7137.

Prodajem novu masivnu fotelju. Mob. 099 493 4134.

Prodajem 4 aluminijske felge, 16 cola s 5 rupa. Mob. 098 178 9787.

Povoljno prodajem dvoja balkonskih vrata s persijanama, PVC stolarija - visina 217 cm, širina 117 cm, te više radijatora s priključcima. Cijena po dogovoru. Mob. 091 501 6202.

Povoljno prodajem 4 ljetne gume Fulda Ecocontrol HP2, 185x65/15. Gume prošle 200 km, proizvodnja 01/2024. Cijena 190 eura. Mob. 098 285 563.

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.

Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, prepravaka,

tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica.

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 24. 06. do 30.6.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 1.7. do 7.7. preminuli

Neđeljko Gverović (1940)

Blaženko Carević (1958)

Slobodan Simonović (1942)

Marijan Raguž (1993)

Joško Lesandrić (1975)

Marija Bosanac (1955)

Ane Rihter (1933)

Antun Margaretić (1933)

Božo Radelj (1931)

Stijepo Kaulić – Korić (1950)

Dragica Previšić (1931)

Grgur Grgurević (1935)

petak, 28. lipnja 2024. Dubrovački

ZVIJEZDE U GRADU

Pep Guardiola i James Hetfield posjetili Dubrovnik

FOTO: DUBROVAČKI DNEVNIK

Legendarni španjolski nogometni trener i bivši nogometaš Joseph Pep Guardiola posjetio je ovih dana Dubrovnik, ekskluzivno donosi Dubrovački dnevnik.  Guardiola se fotografirao u Gružu, a doznajemo kako je na odmor u Dubrovnik stigao s obitelji. Prvog čovjeka Manchester Cityja očito je Dubrovnik itekako očarao, jer ovo nije prvi put kako od-

mara ovdje.

Podsjetimo, Guardiola je Dubrovnik posjetio i 2012. godine, kad je na Čilipe sletio privatnim avionom te krenuo u obilazak otoka, a onda je učinio đir Stradunom.

No, nije Pep jedini kojemu je Dubrovnik ovog ljeta mjesto za odmor. Legendarni James Alan Hetfield, pjevač i gitarist

američkog thrash metal sastava Metallica, također odmara u Dubrovniku.  Hetfield je večerao u restoranu ‘Dubravka’ na Brsaljama. Ovaj legendarni glazbenik je i suosnivač benda koji je osvojio devet nagrada Grammy i izdalo 11 studijskih albuma. On se smatra jednim od najvećih heavy metal gitarista svih vremena.