Dubrovački dnevnik br. 200

Petak, 21. lipnja

i

NEKE LOKACIJE BI SE

MOGLE RIJEŠITI RANIJE

Natječaj za dozvole na pomorskom dobru izazvao probleme, gosti se žale stranica 4

TJEDANA UZ VAS! HVALA!

DUBROVČANIN GLAVNI CHEF U ZAGREBAČKOM ‘MAREDU’

Luka Džamarija: Kuhanje me odvelo i do Omana, no želja mi je vratiti se u Grad stranica 10

REPORTAŽA IZ MARSEILLEA TOČNO 20 GODINA OD NOGOMETNOG ČUDA

Zločestog dečka Mediterana uvijek ćete se sjećati jer je najbučniji i najluđi stranica 16

Kako su uz pomoć duhova sa sjekirama Grci postali prvaci Starog kontinenta stranica 20

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Lucija Komaić

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Kravica ima pravo na neznanje!

Piše Vjera Šuman

Sneba pa u rebra udarilo na Jandrokovića, što frustriranoj naciji, nakon jadnog poraza protiv Španjolske, daje priliku nervati se zbog nečeg posve drugog i maknuti fokus sa sramotne igre ‘Vatrenih’. Jandroković je ostao totalno „iznenađen i uvređen“! Smije li državni dužnosnik voditi sina službenim avionom na utakmicu? Ključno pitanje je - postoji li uređen i jasan pravilnik što, tko i kada može koristiti službeni avion i kada i pod kojim uvjetima može u taj avion ući ‘privatna osoba’? Sve to iz jednostavnog, ali jako važnog razloga. Radi se o avionu kojega plaćaju hrvatski građani koji imaju pravo znati tko i kako troši njihov novac. No, to je u našoj politici shvaćeno fakultativno. U Hrvatskoj su samo tri osobe sa zaštitom najvišeg stupnja, a to su predsjednik Republike, premijer i predsjednik Sabora, što onda, iz sigurnosno jasnih razloga, uključuje i njihovu najužu obitelj, pa tako i ma-

loljetnog sina predsjednika Sabora.

Dakle, ako maloljetni sin putuje ekonomskom linijom, s njim putuje i netko iz sigurnosne službe. Zato ima logike zajedničko putovanje zbog jednostavnije zaštite. Ali vratimo se na pravilnik koji nije mijenjan od Tuđmana i koji je vrlo rastezljiv. Kad postoji jasno razrađen sustav pravila, onda nema potrebe nikoga pa ni Njonja prozivati zbog morala ili nekakvog nedostatka morala. Moral je rastezljiva kategorija i uvijek iz ovog ili onog razloga diskutabilan. Konačno, moral nije kategorija koju previše propituju hrvatski birači. Upravo zbog rastezljivosti moralnih kategorija, koje se najčešće koriste ili kao alibi ili kao napad na protivnika, jedini i pravi način koji može spriječiti svaku vrstu zlouporabe jest jasan pravilnik i poštivanje istog. Zašto on nije napravljen svih ovih godina, to je pitanje za političare i njihov nonšalantan odnos prema uvođenju reda i sustava,

posebno kad to zadire u njihova ‘prava’. To puno govori i o njihovoj kompetentnosti za poslove koje obavljaju s našom lovom.

Kad smo kod kompetentnosti, ministar Butković pokazao je kako baš ne spada u tu kategoriju, za posao koji radi, iz više razloga. Među svojima je popularniji nego ikad, zbog Facebook prepiske sa Zokijem, gdje mu je glavna zvijezda bila nekakva blesava kravica. Sav si je važan i sam sebi urnebesno duhovit pa se sad javlja obračunavajući sa svima koji imaju primjedbe na njegov rad. Tako je na svom profilu našao za primjereno narugati se saborskoj zastupnici Selak Raspudić jer se ona, ma gle užasa, usudila ponovno pitati ministra zašto u novom prijedlogu zakona o prometu nisu obuhvaćene i nove okolnosti koje će se dogoditi na našim cestama. Korištenje autonomnih vozila, dakle vozila bez vozača, koji će uskoro biti na cestama. Prije godinu dana posta-

vila mu je pitanje tko će biti odgovoran u slučaju nesreće s tim vozilima, na što se Butković nasmijao i rekao: “Ha, ha, vozač sigurno neće!“ Kako tada, tako i danas, niti zna, niti razumije što se sve može dogoditi u prometovanju tih vozila našim prometnicama. Uređene zemlje već su odavno pripremile ili napravile zakone prilagođene novim okolnostima na cestama. Time je pokazao potpuno nerazumijevanje načina funkcioniranja autonomnih vozila i u tom smislu nije ni najmanje napredovao. Ali je na svom Facebooku sprdao bračni par Selak Raspudić kako mu ne mogu oprostiti što je srušio premijerske ambicije njihovog frenda Zokija pa sad grakću. Baš tim riječima. Ne znam je li to odgovor kravice ili Butkovića. Ako je kravice, posve je u skladu s njenim znanjem, što je u redu, jer nije njen poso!

Utakmica s Albanijom nije nas digla i dala nam krila pa smo malo potonuli. Ali to je ipak samo igra. Naj -

važnija igra na svijetu, doduše, i najveća radost za nekoliko milijuna izbornika i navijača u Hrvatskoj i van nje. U svakoj betuli, barem su četiri izbornika koji bolje znaju kako je trebalo. S druge strane, zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika napravila je dosad, budimo realni, puno više nego jedna Engleska, ma koliko je ta Dalićeva izjava snervala Engleze. I bit će toga još. Nadajmo se novoj prilici za radost, iako nije kraj svijeta ako ne uspijemo. Kad preuzmu teren mlade snage, bezbrojnih talentiranih klinaca koji iz nekog razloga posebno dobro uspijevaju na ovom našem tlu, vrh nas opet toka. Neka ih, nek rastu. Što se nas tiče u Dubrovačkom dnevniku, mi s pravom slavimo: 200. broj Dubrovačkog dnevnika je danas pred vama. Nisu nam vjerovali da ćemo uspjeti. Ali jesmo i s gustom ćemo proslaviti sa svima vama koji nas vjerno pratite. Što drugo, nego bravo za sve nas i vas. Eto vas.

petak, 21. lipnja 2024. Dubrovački

TEŠKI GAF

NEKE LOKACIJE MOGLE BI SE RIJEŠITI RANIJE Natječaj za

dozvole na pomorskom

dobru izazvao probleme, gosti se žale, a turistički djelatnici bespomoćni

Nema ležaljki na dobrom dijelu dubrovačkih plaža od Visa 1 pa do Velikih žala, nema ugostiteljskih objekata na plažama od Uvale do Mandrača, nema ni ugostiteljskog objekta na Buži, nema kajaka u Pilama, na sv. Jakovu, nema aquaparka na Copacabani i na plaži Vis 1, nema jet skija u Uvali, nema ležaljki na nekim plažama Elafita, nema ni taraca na dobrom dijelu otočkih restorana i kafića, nema prodaje voća i povrća na bancima uz more, nema cijele jedne ljetne ponude, koju koriste kako turisti, tako i domaći

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD

Turističkim djelatnicima u Dubrovniku, ili barem dobrom dijelu njih, od ove sezone već ‘izlazi para na uši’, a razlog je bizaran. Debelo smo u drugoj polovici lipnja, već padaju rekordi jer je milijunto noćenje ostvareno ranije nego prošle godine, predsezona je bila ‘pun pogodak’, a oni ne mogu raditi. Zbog Natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje od 2024. do 2028. godine, a koji je objavljen 9. travnja i još nije završena procedura

odabira najpovoljnijih ponuđača, njihov je posao neizvjestan, a turistička ponuda grada i okolice siromašnija je za popriličan broj atrakcija. Tako nema ležaljki na dobrom dijelu dubrovačkih plaža od Visa 1 pa do Velikih žala, nema ugostiteljskih objekata na plažama od Uvale do Mandrača, nema ni ugostiteljskog objekta na Buži, nema kajaka u Pilama, na sv. Jakovu, nema aquaparka na Copacabani i na plaži Vis 1., nema jet skija u Uvali, nema ležaljki na nekim plažama Elafita, nema ni

Zbog Natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje od 2024. do 2028. godine, a koji je objavljen 9. travnja i još nije završena procedura odabira najpovoljnijih ponuđača, posao je mnogima neizvjestan, a turistička ponuda grada i okolice siromašnija je za popriličan broj atrakcija.

Ispod šetnice Nika i Meda Pucića prije nekoliko godina uređena je nova plaža. Međutim, dosadašnji zakupac Royal Hotels & Resorts sada nije i jedini, prema neslužbenim informacijama jedna tvrtka iz inozemstva ponudila je veći iznos od dosadašnjeg zakupca, zbog čega je situacija na ovoj mikrolokaciji zamršena.

“Nema vijesti, nema novih informacija kada će se konačno znati te odluke, nevjerojatna je razina inertnosti onih koji bi trebali oblikovati odluke kako bi mi onda turistima napravili doživljaj grada najboljim mogućim. Ovu se sezonu predstavljamo u nikad gorem izdanju, a svi oni u uredima koji pod klimama donose odluke koje se provode na 38 stupnjeva Celzijusa, moći će jedino zahvaliti turističkim djelatnicima koji su slomili kičmu da gosti ne osjete nedostatak osnovne ponude!“, poručuje turistička djelatnica

taraca na dobrom dijelu otočkih restorana i kafića, nema prodaje voća i povrća na bancima uz more, nema cijele jedne ljetne ponude koju koriste kako turisti, tako i domaći.

‘LOMIMO KIČMU DA GOSTI NE OSJETE

NEDOSTATAK OSNOVNE PONUDE’

“Neugodno je i stvara nam probleme u poslu. Imamo uhodane uspješne suradnje s kajakašima već godinama jer je to jedna velika ponuda grada, do-

bro se ‘uhvatila’ i turisti sada to ciljano traže, a mi im moramo objašnjavati da im sada to ne možemo ponuditi. Nisu samo kajaci, tu su i druge stvari, na primjer pitaju nas turisti za preporuku plaže s dobrim beach barom, ležaljkama i suncobranima, i sada ih ima nekoliko, ali je sramota da gostima možemo nabrojati par plaža u Dubrovniku. Ne znam jesu li svi oni koji se bave natječajima, politikom i odlukama koje se direktno tiču turizma ikada radili jedan dan u turizmu. Sigurno nisu jer da jesu, ne bi im palo na pamet mijenjati bilo što u travnju, nego bi se to radilo mjesecima ranije!“, rezolutna je jedna djelatnica u turističkoj agenciji s kojom smo razgovarali.

„Kako se uopće svi oni u uredima pretvaraju da je ovo nešto normalno? Nema vijesti, nema novih informacija kada će se konačno znati te odluke, nevjerojatna je razina inertnosti onih koji bi trebali oblikovati odluke kako bi mi onda turistima napravili doživljaj grada najboljim mogućim. Ovu se sezonu predstavljamo u nikad gorem izdanju, a svi oni u uredima koji pod klimama donose odluke koje se provode na 38 stupnjeva Celzijusa, moći će jedino zahvaliti turističkim djelatnicima koji su slomili kičmu da gosti ne osjete nedostatak osnovne ponude!“, poručuje ova turistička djelatnica. Turisti okupljeni u Facebook grupi ‘Dubrovnik Croatia Travel 2024’ raspituju se o kajacima i zašto im se ugovorene ture otkazuju.

Na plaži ispod Hotela Neptun je prazno, ležaljke i suncobrani su godinama bili pod upravljanjem Royal Hotela, a sada se čeka razrješenje natječaja

„Ture su se prodale već davno i sada ih konstantno moramo otkazivati jer ne znamo kada će se sve riješiti. Gubimo povjerenje turista“, kazao nam je jedan vodič koji radi ture s kajacima.

Kajake se za sada može unajmiti tek na Lokrumu, u Srebrenom ili u Cavtatu jer te tri lokacije ne spadaju pod ovaj natječaj. Međutim gosti komentiraju kako to ipak nije dovoljno jer dobar dio njih želi turu započeti u Gradu.

ODLUKE NA IDUĆOJ SJEDNICI GRADSKOG VIJEĆA

Gradsku upravu pitali smo kada će se postupak dovršiti s obzirom na to da su u natječaju rokovi navedeni na način da je rok za dostavu ponuda bio 15 dana od objave natječaja, a odabir najpovoljnijeg ponuditelja 30 dana od isteka roka za podnošenje ponuda.

„Odluke o najpovoljnijim ponuditeljima za dodjelu

dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje od 2024. do 2028. godine su u procesu pregleda od strane Povjerenstva za dodjelu dozvola na pomorskom dobru i iste će biti donesene na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća. Radi se o izuzetno opsežnoj dokumentaciji za svaku pojedinu lokaciju što je bilo vidljivo iz javnog otvaranja ponuda. Najpovoljniji ponuditelji bit će poznati na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća, a nakon što Gradsko vijeće donese odluke za svaku pojedinu lokaciju“, odgovorili su na naš upit iz gradske uprave.

DIO MIKROLOKACIJA IPAK ĆE SE RIJEŠITI RANIJE

Dvije sjednice Gradskog vijeća bi se trebale održati 27. i 28. lipnja, a iz materijala je vidljivo kako će dio koncesija zeleno svjetlo moći dobiti već tada dok će se za dio njih ponavljati natječaj. Pre-

Mikrolokacije gdje je situacija složena ipak morati pričekati nešto duže za konačno razrješenje.

Jedna od najatraktivnijih gradskih lokacija i često na popisu atrakcija koje turisti moraju posjetiti, kafić na Buži je zatvoren

Umjesto kajaka u Pilama - kupači. Neobičan prizor za Dubrovčane koji ovu lokaciju nikada nisu smatrali plažom

ma neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, gradskoj upravi je cilj riješiti probleme koji su se pojavili čim prije, a imaju i plan kako će to napraviti. Za mikrolokacije na kojima je situacija ‘čista’, odnosno gdje se pojavio po jedan ponuditelj i gdje nema konkurencije, pa shodno tome niti žalbi, cilj je provesti postupak do kraja. U tom slučaju dio ponude na dubrovačkim plažama ili na područjima tik uz more će se vratiti već

Na Mandraču, jednom od rijetkih kupališta gdje prevladavaju domaći, nema ponude, zatvorena su dva objekta koji su ranijih godina nudili ležaljke, suncobrane, sladolede i piće.

početkom srpnja, dok će one mikrolokacije gdje je situacija složena ipak morati pričekati nešto duže za konačno razrješenje.

A na kraju cijele balade ipak stoji ona – tko radi taj i griješi, samo je važno da se na greškama uči, a ova greška trebala bi poslužiti kao dobra lekcija budućem planiranju jer ipak iza svih ovih nabrojanih ‘mikrolokacija’ i problema stoje ljudi, obitelji, poslovi i egzistencije naših sugrađana.

Sve plaže u Uvali Lapad ostale su bez turističke ponude nakon što je Sunset zatvorio zbog pravnih problema oko koncesije, a na Adriaticu i Visu I. nema sladoleda, ležaljki, aquaparka, pedalina, kajaka...

Dvije sjednice

Gradskog vijeća bi se trebale održati 27. i 28. lipnja, a iz materijala je vidljivo kako će dio koncesija zeleno svjetlo moći dobiti već tada dok će se za dio njih ponavljati natječaj. Prema neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, gradskoj upravi je cilj riješiti probleme koji su se pojavili čim prije, a imaju i plan kako će to napraviti. Za mikrolokacije na kojima je situacija ‘čista’, odnosno gdje se pojavio po jedan ponuditelj i gdje nema konkurencije, pa shodno tome niti žalbi, cilj je provesti postupak do kraja

VRIJEDAN VIŠE OD 1,5 MILIJUNA KUNA

Potpisan ugovor , TUP će dobiti modernu knjižnicu

Buduća knjižnica

u TUP-u projekt je koji će transformirati industrijski kompleks i dati mu novi duh te dodatno otvoriti TUP prema građanima

Do kraja godine Grad bi trebao dobiti novu knjižnicu u prostorima TUP -a u Gružu. U nazočnosti gradonačelnika Mata Frankovića, u srijedu je u Velikoj vijećnici Grada Dubrovnika potpisan ugovor za izvođenje građevinskih radova na objektu. U ime Dubrovačkih knjižnica potpisala ga je ravnateljica Lucija Bjelokosić, a u ime odabranih izvođača radova direktor tvrtke MEDIUS d.o.o Pero Jahud i direktor tvrtke Posta d.o.o. Toni Bašica.

‘’Uređenjem ovog prostora unutar TUP -a transformirat ćemo ga u knjižnicu koja će pokrivati različite aspekte knjižnične djelatnosti, od depoa za obvezni primjerak Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, što nam je do sada bio problem, do ovog drugog dijela koji će biti namijenjen svim generacijama Dubrovča-

na, od najmlađih do najstarijih. U tom će se prostoru događati i različiti programi, sadržaji, imat će čitaonicu i slično. U trenutku kada smo kupili TUP prije više od dvije godine, rekli smo da će TUP biti centar kulturnog života u Gružu i on to uistinu korak po korak postaje. Brojne kulturne ustanove i institucije našle su svoje mjesto unutar kompleksa TUP i sada se veselimo do sada najvećoj pojedinačnoj investiciji’’, kazao je gradonačelnik Franković.

Ugovor za izvođenje građevinskih radova vrijedan je 1.584.055,25 milijuna eura s PDV-om. Nositelj investicije su Dubrovačke knjižnice, a u preuređene prostore preselit će gruški ogranak knjižnica, koji će biti smješten u prizemlju, dok će u suterenu biti depo Znan -

‘’Uređenjem ovog prostora unutar TUP-a transformirat ćemo ga u knjižnicu koja će pokrivati različite aspekte knjižnične djelatnosti, od depoa za obvezni primjerak Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, što nam je do sada bio problem, do ovog drugog dijela koji će biti namijenjen svim generacijama Dubrovčana, od najmlađih do najstarijih. U tom će se prostoru događati i različiti programi, sadržaji, imat će čitaonicu i slično“, izjavio je Franković

stvene knjižnice za građu, trenutačno smještenu u ljetnikovcu Skočibuha.

Buduća knjižnica u TUP -u projekt je koji će transformirati industrijski kompleks i dati mu novi duh te dodatno otvoriti TUP prema građanima. Obuhvaća unutarnje uređenje oko

700 metara četvornih prostora knjižnice te uređenje okoliša u kompleksu bivše Tvornice ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda. Rok završetka izvođenja radova je šest mjeseci od dana uvođenja u posao, nakon čega će uslijediti uređenje i opremanje prostora.

POPLOČANA STAZA I NAPRAVLJENI SKALINI

U Uvali uređen dio šetnice prema moru

U sklopu uređenja Šetnice Nika i Meda Pucića u Uvali Lapad Grad Dubrovnik uredio je i dio šetališta prema moru s jugozapadne strane Vile Elite. Putem ugovornog izvođača popločana je staza i napravljeni skalini.

Ujedno je na ovom dijelu, na vidikovcu prema moru, Grad postavio i klupu za odmor.

POVIJESNA PRESUDA

Đivović vraća se građanima

Grad Dubrovnik preuzima suvlasništvo nad parkom Đivović. Naime, Općinski sud u Dubrovniku presudio je danas u korist Grada utvrdivši da je suvlasnik nekretnina označenih kao čest. zem.1767/1, 2449/1 i 17718/1, z.ul. 1945, sve k.o. Dubrovnik, a koje u naravi čine Park Đivović.

Sud u presudi navodi da je tuženik ADRIATIK RAZVOJ d.o.o. u isključivom posjedu predmetnih nekretnina te odbija otvoriti predmetni park za javnost i na taj ga način učiniti dostupnim svim građanima i posjetiteljima Dubrovnika, iako je predmetni park u suvlasništvu Grada Dubrovnika.

Protiv ove presude stranke mogu uložili žalbu u roku od 15 dana.

Navedena presuda novi je doprinos zaštiti javnog prostora i potvrda opravdanih dugogodišnjih nastojanja Grada Dubrovnika da se građanima osigura nesmetano korištenje javnih površina.

KUHAR BEZ GRANICA

Mladi Dubrovčanin Luka

Džamarija:

„Kuhanje volim

od malih nogu, a u deset godina imao sam priliku proputovati svijetom i učiti od najvećih profesionalaca“

Svi nekad nešto kuhamo, ali nismo svi kuhari. Za to je potrebno puno truda, rada i konstantnog učenja, a najbolje to zna 27-godišnji Dubrovčanin Luka Džamarija, koji se iz Turističke i ugostiteljske škole otisnuo na kulinarski put koji ga je odveo

čak i do Omana. Godine mu nisu prepreka, pa je već sada na poziciji Head

Chefa u restoranu Maredo u Zagrebu, a puno toga još je ispred njega

Piše Ivana Smilović

foto Foto: Restoran Maredo

Jeste li zadovoljni pozicijom na kojoj se trenutno nalazite i općenito fazom u kojoj vam je karijera?

Od desetog mjeseca prošle godine sam preuzeo tu funkciju. Što se tiče samog Mareda, iskreno, jako sam zadovoljan, jako lijep restoran koji je renoviran prije dvije godine. Praktički iz mjesta koje je bilo, recimo, „tamburaški“ restoran je evoluirao do toga da je među top 10 u Zagrebu, da ne pretjerujem. S tim dijelom sam jako zadovoljan. Općenito što se tiče same karijere, praktički za tih nekih 10 godina otkad sam završio srednju školu, i više sam nego zadovoljan! Imao sam priliku proputovati malo svijetom, učiti od stvarno jako puno ljudi koji su jako značajni u mom poslu, tako da mogu reći da sam jako, jako zadovoljan zasad, ali ima još puno toga za dostići.

Što sve uključuje vaš trenutni posao?

Cijela kuhinja, što se organizacije tiče. U dogovoru s kolegama, organiziram smjene. Onda naruči-

vanje robe, kreacija menija, briga o troškovima, o stanju, o robi, praktički o svemu. Jako puno stvari. Imamo veliku ekipu, ima nas 16 u kuhinji, tako da ima posla u svakom dijelu dana.

Vratimo se na početak. Kako je krenula vaša ljubav prema kuhinji?

Nekako već od malih nogu, kako je mama uvijek kuhala, pošto sam bio malo jači kad sam bio mlađi, uvijek sam se motao po kuhinji. (smijeh) Volio sam jako hranu. Eto, odlučio sam se za kuhinju već u osnovnoj školi, bilo je jasno što želim biti. Doma nisu baš bili svi za to. Mama je bila skeptična jer sam bio u redu učenik, pa kao – zašto ćeš u kuhare? Ali nekako je ljubav presudila. Uvijek su bile kulinarske emisije, poznati hrvatski chefovi, strani po televiziji, pa sam krenuo u to. Srednju školu sam završio u Dubrovniku, a i tamo sam doživio i prvi veći uspjeh, osvajanje Državnog prvenstva za mlade kuhare 2014. godine. Otud smo krenuli lagano prema otvorenom svijetu kuhinje!

Što sad kaže vaša obitelj?

Mama je rekla da bi joj bila najveća greška da me nije pustila da idem za kuhara, da slijedim svoje snove. Svakako su ponosni, barem tako osobno mislim, jer realno je sve super. Prije deset godina sam pošao iz Dubrovnika, za deset godina sam lu-

tao svukud. Koliko god je teško biti bez svojih doma, kao i rodnog grada… Isplati se!

Tko bolje kuha, mama ili vi?

Uuu… Mama je za domaće tata-mata! Ne može nitko kao mama spraviti domaću hranu. Ali ovaj dio koji je malo kompliciraniji, tu se ne možemo naći. (smijeh) Ali smo dobri! Naučio sam i ja svašta od nje.

Vjerujem osnove sigurno. Naravno, neki temelji. Mamina je bila početna edukacija, pa onda srednja škola, baza francuske gastronomije… Bilo je tu svega i svačega, imao sam jako dobre temelje za napraviti ovo što radim.

Već ste spominjali da ste proputovali svijetom, možete li izdvojiti neka najdraža iskustva i osobe s kojima ste surađivali?

Najbolja stvar koja mi se dogodila u životu, iz privatnih, ali i poslovnih razloga je bio odlazak u Oman u doba korone. U to vrijeme sam upoznao jako puno ljudi koji su mi pomogli, ali i od kojih sam naučio jako puno. Bilo je 38 nacionalnosti u resortu gdje sam radio. Šef kuhinje je bio Maltežanin, super osoba, pojava, stvarno nemam riječi. Su-chef je bio Kinez, tako da je stvarno bila riječ o jednom jako dobrom iskustvu. Recimo, Luke Borg, on je taj šef Maltežanin, Jeffrey Vella s kojim sam surađivao u Zagrebu, Marin Medak… Surađivao sam s

Mama je za domaće tata-mata! Ne može nitko kao mama spraviti domaću hranu. Ali ovaj dio koji je malo kompliciraniji, tu se ne možemo naći. (smijeh) Ali smo dobri! Naučio sam i ja svašta od nje

Volio bih se uputiti u još jednu avanturu, tipa Tajland ili nešto egzotično, makar još godinu, dvije dana. Ali to ako bude prilike, nije ništa striktno. Iza toga bih volio doći doma, u Dubrovnik, pokazati ljudima što sam naučio, otvoriti neki mali restoran. Da uz par naših restorana koji su dosta dobri pojačamo neku vrstu ponude. Da vratimo Dubrovnik na mjesto gdje treba jer malo smo zapostavljeni na sceni

jako puno kuhara, što kroz neke večere koje sam radio s njima kao stažist dok sam bio mlađi, pa do danas. Kuhao sam rame uz rame s Davidom Skokom i velikim imenima naše scene.

Treba li se stalno učiti i nadograđivati?

Ustvari i jest tako. Sve dok stvaraš si tu negdje. Sa svojim timom pokušavam svako malo nešto novo. Pokušavamo svako tri mjeseca imamo nešto novo, sezonalno na meniju, da dosta mijenjamo, testiramo. Recimo neke fermentacije, kombuche, jako puno stvari, kao što je odležavanje mesa, ribe… Trudimo se održati ponudu zanimljivom, s našim Mariom Miheljom na čelu. Zajedno sjednemo, riješimo, dogovorimo se vrlo lako. Imam slobodu, ekipa me prati, jako dobar razvoj i osobni, ali i za tim, a na kraju krajeva i za Maredo.

Gdje nalazite inspiraciju?

Knjige, a nećemo se lagati, bude nešto i preko društvenih mreža. Uvijek postoji neka inspiracija, kao što je priroda, glazba… Kako se osjećaš u tom trenutku. Dosta toga ovisi o kreativnom stanju, nekad se dogodi i blokada, pa bude problema s kreacijom. Ali više-manje, knjige su dosta veliki izvor, kolege, edukacije. Iz okoline se sve pokupi.

Bude li i eksperimentiranja?

Joj, koliko je toga bilo, o tome ne smijem ni govoriti! (smijeh) Najviše boli kad moraš „baciti“ stvari, ali zna se to u kuhinji iskoristiti, nisam ih zapravo bacio, nego preokrenuo. Da chefovi znaju, joj, joj, joj… (smijeh) Ali treba eksperimentirati, tko ne pokušava, ne može ništa ni stvoriti.

Što vam je najdraže, a što najmrže kuhati?

Obožavam pripremati rizote i ribu, to stvarno vo-

lim. Rizote mislim da sam „doktorirao“, znam ga jako lijepo napraviti jer sam imao jako dobre mentore koji su imali strpljenja sa mnom, na tome im hvala. Trebalo je naučiti tvrdoglavog Dubrovčanina svašta. (smijeh) A najmrže… Čak i nema toga, koliko god glupo zvuči. Svašta sam probao raditi u životu, a i jeo na kraju krajeva. Ajmo reći da volim sebe. Ali rizote i ribu najviše volim spremati.

Rekli ste maloprije da ste bili „jači“ kao mali. Kažu da se ne može biti dobar kuhar ako ne voliš jesti.

Sad smo došli u neke godine kad treba makar malo pristojno izgledati. (smijeh) Volim ja lijepo pojesti, nikad se toga neću sramiti, ali recimo da sam sad malo stariji, pa i ozbiljniji.

A imate li najdraže jelo?

Maminu hranu, uvijek! Bilo što što mama skuha, bilo na ožicu, bilo nešto drugo. Jednostavan sam što se toga tiče, nisam kompliciran u privatno vrijeme što se tiče hrane. Volim i uživati, poći posjetiti restorane, dobro pojesti, više-manje mi sve paše.

Spomenuli ste privatno vrijeme. Kuhate li doma?

Uh, samo ako me natjeraju! (smijeh) Da budem iskren, kad odradiš 10, 12, 13 sati u kuhinji, koliko posla imaš i da dođeš doma, baš nemaš neke pretjerane volje. Više se to temelji na nekom „polu-junk foodu“, ali trudim se u zadnje vrijeme da jedem što zdravije, što bolje, da se ne vratimo na ono što je bilo prije.

Znači, ipak nije sendvič iza posla.

Nije, nije, sad smo više malo na nekim zdravijim

Tko ide u školu za kuhara, mora znati da je totalno drugačije. U školi vas uče neku bazu, a kad uđete u restoranu, onda ste upali u „mlin“

opcijama, lagane tortilje s piletinom, kukuruzom i pomadorama.

Na dobroj ste poziciji, ali vjerujem da imate i neke planove za budućnost. Gdje biste htjeli biti, što još isprobati?

Volio bih se uputiti u još jednu avanturu, tipa Tajland ili nešto egzotično, makar još godinu, dvije dana. Ali to ako bude prilike, nije ništa striktno. Iza toga bih volio doći doma, u Dubrovnik, pokazati ljudima što sam naučio, otvoriti neki mali restoran. Da uz par naših restorana koji su dosta dobri pojačamo neku vrstu ponude. Da vratimo Dubrovnik na mjesto gdje treba jer malo smo zapostavljeni na sceni, izuzev možda restorana 360, jer smo jako, jako nisko, na jugu. Ljudima je lijeno dolaziti do nas.

Mislite li da bismo ih mogli gastronomski privući?

Daleko jesmo, ali mislim da, ako se napravi dobra priča, ljudi mogu potegnuti i iz neke dalje lokacije kako bi nešto probali kod nas. Realno, treba napraviti nešto zanimljivo da bi se netko odvažio otputovati veliki broj kilometara kako bi došao kod vas na ručak. Nadam se kako ću, uz iskustvo koje imam i koje ću još nadograditi kroz sljedećih par godina, uspjeti nešto tako i napraviti.

Još ste i sami mladi, ali što biste poručili mlađima koji razmišljaju o tome da pođu vašim stopama?

Tko ide u školu za kuhara, mora znati da je totalno drugačije. U školi vas uče neku bazu, a kad uđete u restoranu, onda ste upali u „mlin“. Treba biti strpljiv, nemojte poletjeti, budite otvoreni za sve, za kreaciju, malo grez pristup chefa prema vama, jer tko vas najviše kudi, taj vas najviše voli, recimo to tako, jer hoće da uspijete i da vas danas sutra vidi na svojoj poziciji. Mentori su sve, sve se može istrpjeti, vjerujem u jednu stvar: koliko se trudiš, tako će ti i biti.

PROJEKT CENTRA ZA GOSPODARENJE OTPADOM

Potpisani ugovori za građenje pretovarnih stanica Janjina i Lastovo

Početak radova predviđen je kroz narednih 30 dana, a predviđeni rok završetka je 15 mjeseci

U sklopu projekta Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje, kao dio cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom realizirat će se i ukupno pet pretovarnih stanica u svim dijelovima Dubrovačko-neretvanske županije. U palači Ranjina su, nakon provedenih postupaka javne nabave, potpisani ugovori s izvođačem radova i nadzorom za pretovarne stanice Janjina i Lastovo. Ugovore je potpisao direktor Agencije za gospodarenje otpadom Josip Bačić s predstavnikom tvrtke Reliance d.o.o. kao izvođačem radova te predstavnicom tvrtke KLing kao nadzora nad izgradnjom pretovarnih stanica.

Zamjenik župana Joško Cebalo ovom prilikom je istaknuo kako je potpisivanje današnjih ugovora te sama izgradnja pretovarnih stanica važan korak u daljnjoj realizaciji cjelokupnog projekta Centra za gospodarenje otpadom. ‘Čestitam, ovom prilikom, i našoj Agenciji, ali i vama kao izvođaču radova i nadzoru. Vjerujem kako će se izgradnja ovih pretovarnih stanica realizirati u predviđenim rokovima. Sam projekt Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje za našu županiju je iznimno važan. Osim Centra, koji se gradi na području Općine Dubrovačko primorje, realiziramo i pet pretovarnih stanica u našoj Županiji’, poručio je zamjenik župana Cebalo. Inače, vrijednost radova na izgradnji pretovarne stanice Janjina iznosi 2.046.974,01 eura bez PDV-a, a Pretovarne stanice Lastovo 2.135.916,15 eura. Početak radova predviđen je kroz narednih 30 dana, a predviđeni rok završetka je 15 mjeseci. Namjena pretovarnih stanica je prikupljanje komunalnog otpada, njegov pretovar u veća vozila i transport na daljnju obradu u CGO “Lučino razdolje”. Pretovarne stanice su postrojenja za prihvat, privremeno skladištenje, pripremu i pretovar otpada namijenjenog transportu prema Centru za gos-

podarenje otpadom. Na pretovarnoj stanici se otpad, sakupljen u komunalnoj mreži, istovara iz vozila za sakupljanje otpada, pregledava uz eventualno izdvajanje glomaznog otpada, kratko zadržava, utovara u veća vozila i transportira na daljnju obradu u centru za gospodarenje otpadom. Podsjetimo, u tijeku su i radovi na izgradnji samog Centra na lokaciji Lučino razdolje. Kapitalni je ovo projekt Dubrovačko-neretvanske županije koji realizira županijska Agencija za gospodarenje otpadom, a čiji je krajnji cilj uspostavljanje sustava održivog gospodarenja otpadom na našem području. Ukupna vrijednost projekta Centra s pretovarnim stanicama iznosi više od 74 milijuna eura. Investicija se sufinancira sredstvima Europske unije, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Dubrovačko-neretvanske županije.

Namjena pretovarnih stanica je prikupljanje komunalnog otpada, njegov pretovar u veća vozila i transport na daljnju obradu u CGO “Lučino razdolje”

DONOSIMO MJESTA ZA PRAĆENJE UTAKMICA

Zločesti dečko Mediterana ću se uvijek sjećati jer je najružniji, najbučniji i najluđi

Kad me budu pitali, uvijek ću reći da Marseille i ja nismo ‘kliknuli’, no možda je do mene. Onako kao kad raskidate sa ‘zločestim dečkom’ – možda je u meni problem. A negdje duboko u sebi želite mu dati drugu šansu

Marseille nikada nije bio na listi gradova koje bih voljela posjetiti. No sudbina je odredila drugačije. Kako svaka žena nekad u životu mora upoznati nekog ‘zločestog’ dečka koji će ostaviti snažan utisak, tako ću se i ja vazda sjećati Marseillea od milja nazivaju ‘zločestim dečkom Mediterana’, ne kao ono što sam htjela, nego kao ono što sam dobila i što me iznenadilo, igrom slučaja ili sudbine. Naime, Marseille mi je služio kao grad koji je najbliži Azurnoj obali, a koji je s Dubrovnikom povezan direktnim letom. Azurna obala je jedan drugačiji svijet od Marseillea. Od šarmantnih starih gradića na brežuljcima koji izgledaju bajkovito, prepunih cvijeća i galerija, poput Ezea, Saint Paul de Vencea i Mouginsa u kojem je živio slavni Picasso, do Monaka i Cannesa koji su sinonimi za luksuz i koji prikazuju ono najbolje od života… Marseille u Provansi, svega uru, dvije brzim vlakom od Azurne obale, kao da uokviruje sve ono najživotnije i najsurovije. Pa ipak, ja ne pišem o idiličnom Azuru nego baš o njemu…

AERODROM

Prvi doticaj sa širim područjem Marseillea bio je njihov aerodrom koji je iznenađujuće star za drugi najveći francuski grad. Aerodromski asfalt je dobro popucao, iz njega raste trava, a sama zgrada ima čudan miris. Tamo ćete

naći beskućnike koji spavaju i ne diraju nikoga te hrpu zbunjenih, pogubljenih turista koji nemaju pojma gdje im je prijava za let ni gdje su im ‘gateovi’.

Sad su još tamo i nekakvi radovi pa je sve dodatno zakomplicirano, kao nekakva igrica u kojoj pobjeđuje onaj koji se ukrca na (pravi) avion. Prvi level koji morate proći je ući na pravi terminal. Dva su. Jedan je za Ryanair i Easyjet, a drugi je ‘glavni’, za sve ostalo. To je lagano.

Drugi level je prijava na let, gdje postoji hrpa šaltera s brojevima, pri čemu brojevi šaltera znače malo ili nula. Treba gledati ekran i vidjeti koji dio zgrade glavnog terminala stoji uz destinaciju u koju putujete, je li to primjerice A5 ili A6. Kad pogodite dio u kojem vam je šalter, tražite šalter koji ispisuje destinaciju i tu se prijavljujete. Tu ćete dobiti naljepnicu za prtljagu, a karta vam je na mobitelu. Nakon toga se igrica počinje komplicirati.

Za sam ‘boarding’ tj. ukrcaj na let, trebat će vam puno pažnje, četiri para otvorenih očiju, netko koga ćete slučajno sresti i tko će vam slučajno znati objasniti gdje vam je ukrcaj, malo graha, tarot karata i eventualno kugla. Na ekranu uglavnom stoji da se ide na ‘boarding 4’. Pitamo službenicu na check inu gdje je to, kaže ona ‘gore pa desno’. Uspenjemo se skalama gore, nema boardinga. Silazimo opet,

Piše Ivona Butjer Mratinović foto IVONA BUTJER MRATINOVIĆ

San o šik centrima francuskih gradova u kojima jedete kroasan s maramom na glavi ili frizurom alla Brigitte Bardot dok vam se poviše glave savija stablo rascvjetalog mjendula, a Jean Pierre samo za vas izvodi francusku šansonu, Marseille će zgužvati, isparati, pregaziti i pljunuti na njega. Ima takvih kvartova i u ostalim francuskim gradovima, pa i puno, puno gorih, ali u Marseilleu su oni smješteni i u samom centru

vrtimo se zajedno s ostalima nekih 20 minuta, nikome ništa nije jasno. Neki pitaju osoblje aerodroma, neki pilote, nikome nije jasno što se događa. Na kraju neki dobri dundo koji tamo radi i koji zna da postoji vražji ‘boarding 4’ pantomimom pokazuje (jer Francuzi i engleski jezik…) da treba skroz izaći iz zgrade vanka! Vrtimo se tu još neko vrijeme, pridružuju nam se neke bakice, nemaju pojma gdje su ni gdje idu, onda neki par, onda još jedan mladić... Udruženim snagama šetamo ispred zgrade aerodroma, tražimo oznake za ‘boarding 4’, svugdje je trči, trči pa oznaka… Traje to sad već neko vrijeme, na kraju nailazimo na neke željezne skale i onda dalje nekim hodnicima i bunkerima, kao da smo u labirintu, gore, dolje, lijevo, desno, nema kraja, beskonačna šetnja u nedogled i nemaš pojma jesi li na prvom putu ili ćeš (opet) faliti. Pa onda lift! Lift ne radi, vrata se ne žele zatvoriti… Idemo dalje tim labirintom i na kraju tunela tj. jednog od mnogobrojnih hodnika – ta daaaa! Kontrola za ukrcaj. Sad se lakše diše. Svi se smi -

ju kao da im je goli život ovisio o pronalasku tog misterioznog ‘gatea’. Prešli su igricu! Dobro, jedino pušačima ubrzo pada mrak na oči jer nigdje nema mjesta za pušenje, čega obično bude po aerodromima… A nakon ovakvog traženja ukrcaja na let, doći će vam zapaliti jednu, čak i ako ste nepušač.

ŽELJEZNICA

Prvi doticaj s užim područjem Marseillea – željeznica! Sve što se govori o željeznicama je istina, samo što je na onoj u Marseilleu to još dva puta izraženije. Zgrada je puna ‘biznismena’ koji nude drogu i džeparoša koji rade u grupama od dvoje, troje ili četvero. Neće vas baš dirati, a ako vas diraju, nećete ni osjetiti. Naime, ostat ćete bez takuina, para i dokumenata bez da ste uopće skontali što vas je snašlo. Kad izaberu svoju žrtvu, odjednom se razdvajaju, dogovaraju mobitelima, imaju slušalice, sve u nekom nonšalantnom điru, kao bezveze se tu druže. Čula sam da obično operiraju tako da jedan nesretnom turistu

Lezbijke i žene s hidžabom u istom redu uzvikuju –vive le revolution!

Ekipa koja zastupa potpuno drugačije društvene i moralne vrijednosti – jedna liberalna, koja zagovara potpunu slobodu i druga, tradicionalna koja u onoj već spomenutoj trgovini kupuje knjige o tome kako živjeti po Kuranu i svom mužu biti pokorna supruga

zaokuplja pažnju, drugi snima što ima, a treći krade. Nešto policije čak i bude, ali izgleda da se ne zamaraju puno time i da ‘ne gase male obrtnike’.

CENTAR GRADA

San o šik centrima francuskih gradova u kojima jedete kroasan s maramom na glavi ili frizurom alla Brigitte Bardot dok vam se poviše glave savija stablo rascvjetalog mjendula, a Jean Pierre samo za vas izvodi francusku šansonu, Marseille će zgužvati, isparati, pregaziti i pljunuti na njega. Ima takvih kvartova i u ostalim francuskim gradovima, pa i puno, puno gorih, ali u Marseilleu su oni smješteni i u samom centru. Grad je nenormalno prljav i to kao da nikome ne smeta. Plastične čaše, pretrpani kontejneri, hrpe smeća svugdje po podu. Beskućnici su po Marseilleu nikli ko gljive poslije kiše, ima ih u samom centru, oko željeznice, u zgradi aerodroma, po ulicama… Ustvari gdje god postoji neki prolaz, uličica, otvor, tu je jedan beskućnik zauzeo teritorij. Puno je prosjaka, a neki od njih su čak i kreativni. Jedan od njih tako sjedi na cesti i prema vama na udici baca košaru, ne bi li ‘upecao’ koji solad. U istoj ulici naći ćete francusku galeriju, tuniski restoran, američki fast food i prodavaonicu knjiga o tome kako živjeti po Kuranu,

zajedno s pripadajućim pokrivalima. Grad je zapravo multikulturalan, još u vrijeme starih Grka i Rimljana bio je najvažnije trgovačko središte i glavna francuska trgovačka luka, a to je i danas. Uz to, multikulturalnosti je doprinijela i europska politika oko migranata. Međutim, istovremeno kao da pokazuje ono najgore od svake kulture. Bijelci, tamnoputi, ekipa iz arapskog svijeta – svi oni kao da su se ujedinili u klošarenju po cestama, parkovima i trgovima i u tom suživotu kao da im je skroz dobro. Rotacije hitne i policije čut ćete svako toliko. Totalno lud grad, šaren i bučan.

ŠTO TU ZAPRAVO VRIJEDI?

No, ono što treba znati je i da je Marseille najstariji francuski grad, s mnoštvom iznimno kvalitetnih muzeja i umjetničkih centara u kojima posjetitelji mogu uživati u izlošcima koji se vežu uz stare, europske civilizacije, ali i modernoj umjetnosti. Tu su i brojne, vrlo kvalitetne prodavaonice knjiga, muzike, filma, časopisa. Umjetnička slika Marseillea dodatno je poboljšana prije 10-ak godina, kad je ponio titulu europske prijestolnice kulture, a uslijedila su višemilijunska ulaganja. Centar Marseillea je stara luka u kojoj svako jutro lokalni ribari odnose i prodaju svježu ribu. U njoj se trguje zadnjih gotovo tri tisuće godina, a Marseille je bio veza s cijelim

Stara luka u kojoj se trguje gotovo tri tisuće godina

U istoj ulici naći

ćete francusku galeriju, tuniski restoran, američki fast food i prodavaonicu knjiga o tome kako živjeti po Kuranu, zajedno s pripadajućim pokrivalima. Grad je zapravo multikulturalan. Međutim, istovremeno kao da pokazuje ono najgore od svake kulture. Bijelci, tamnoputi, ekipa iz arapskog svijeta – svi oni kao da su se ujedinili u klošarenju po cestama, parkovima i trgovima i u tom suživotu kao da im je skroz dobro

Mediteranom, ali i utočište svima onima koji su htjeli napustiti sjever Afrike.

Šetajući kroz marsejske ulice, naići ćete na mirisne prodavaonice njihovih sapuna s različitim mirisima, poglavito onima koji mirišu na lavandu, zaštitni znak Provanse.

SUDAR NEKOLIKO SVJETOVA

U Marseilleu se sudara nekoliko svjetova. Zanimljivo je to bilo vidjeti i na nedavno održanom prosvjedu. Nakon pobjede Marine Le Pen i krajnje desnice na europarlamentarnim izborima, francuski predsjednik Emmanuel Macron raspustio je parlament i raspisao izvanredne izbore. U Marseilleu je nekoliko tisuća ljudi izašlo na ulice gdje su se okupili ispod slavoluka la Porte d’Aix i na francuskom poručili – živjela Revolucija!

Zanimljiva je bila slika tih ljudi koji prosvjeduju – pripadnici LBGT zajednice, tamnoputi i ljudi iz arapskog svijeta. Lezbijke i žene s hidžabom u istom redu uzvikuju – vive le revolution! Ekipa koja zastupa potpuno drugačije društvene i moralne vrijednosti – jedna liberalna, koja zagovara potpunu slobodu i druga, tradicionalna koja u onoj već spomenutoj trgovini kupuje knjige o tome kako živjeti po Kuranu i svom mužu biti pokorna su -

Prosvjedi nakon pobjede Marine Le Pen na europarlamentarnim izborima

pruga. Dvije potpuno drugačije skupine ljudi u kojoj jedna životnu filozofiju ove druge vidi kao nazadnu, a druga život ove prve vidi kao grijeh. Okupljeni zajedno kažu nam – borimo se za ljudska prava. I to je nekako Marseille – miješana salata svega i svačega. Na onom već spomenutom konfuznom aerodromu stojim začuđena i pod čudnim dojmom. Ne kupujem ogledalo s natpisom ‘I love Marseille’ jer to bi od mene bilo neiskreno. Kupujem sapune s mirisom lavande. Ne toliko zbog Marseillea, više radi uspomene iz djetinjstva. Moja none je u staroj kući u jednom malom selu Dubrovačkog primorja sušila lavandu i tog ću se mirisa vazda s nostalgijom sjećati.

A vazda ću se sjećati i Marseillea, njegove konfuzne prirode, tog šarenila, te buke, tih nelogičnosti. Treba biti iskren pa priznati i to da sam u njemu bila tek jedan dan. Mnogi tvrde da su ga na sličan način doživjeli, no s vremenom, ako su se vraćali, pa čak i počeli živjeti tu, jako su ga zavoljeli. Zato, kad me budu pitali, uvijek ću reći da Marseille i ja nismo ‘kliknuli’, no možda je do mene. Onako kao kad raskidate sa ‘zločestim dečkom’ – možda je u meni problem. A negdje duboko u sebi želite mu dati drugu šansu.

Prošlo je točno 20 godina od grčkog čuda

Zagorakis Te Nej i duhovi sa sjekirama

Prije točno 20 godina na Europskom prvenstvu dogodilo se jedno od najvećih iznenađenja u povijesti nogometa. Grčka je postala prvak Starog kontinenta

Piše Maro Marušić

Bilo je dobrih dometa klubova, ali grčka reprezentacija je cijelo 20. stoljeće bila isto što i talijanska vojska. Rasulo bez ispaljenog metka. Na veliko natjecanje po prvi put su se plasirali tek 1980. godine

Apsurd kakvog se ne bi posramila ni drama Eugenea Ionesca. Nacija toliko infisana u nogomet, a cijelo 20. stoljeće bez ozbiljnog rezultata. Ajde dobro, nećemo pretjerivati – na klupskom nivou znali su tu i tamo bljesnuti - sjetimo se samo sezone Lige prvaka 95/96. Slavni Panathinaikos predvođen strašnim Poljakom Krzysztofom Warzychom te je godine dospio čak do polufinala gdje ga je izbacio nepobjedivi Ajax s Litmanenom, Kanuom, Davidsom, Finidijem i ostalima. Doduše veliko je pitanje bi li te godine uopće ušli u grupnu fazu najelitnijeg europskog natjecanja, a kamoli stigli među četiri najbolja, da nije bilo - Ante Gotovine.

Naime, u kolovozu 1995. u pretkolu Lige prvaka izvukli su splitskog Hajduka, kluba koji je godinu ranije igrao četvrtfinale. Asanović, Štimac i ostali u Ateni su izborili sjajnih 0-0, pa je pred uzvrat na Poljudu, Hajduk slovio kao favorit. No zbog akcije Oluja koja se dogodila početkom mjeseca, UEFA nije dala da se utakmica odigra u Splitu, nego je prebačena na Kantridu. Završila je 1-1, a Grci su zbog gola u gostima otišli dalje. Rekosmo, bilo je dobrih dometa klubova, ali grčka reprezentacija je cijelo 20. stoljeće bila isto što i talijanska vojska. Rasulo bez ispaljenog metka. Na veliko natjecanje po prvi put su se plasirali tek 1980. godine. U kvalifikacijama za Euro koji se te godine igrao u Italiji bili su u skupini sa Sovjetskim savezom, Mađarskom i Finskom. Krenuli su katastrofalno. Izgubili prvo od Finske, pa potom i od Sovjetskog saveza, no onda se probudio najbolji strijelac Grčke u povijesti, legendarni Thomas Mavros, i naposljetku plavo-bijeli su zauzeli prvo mjesto na tablici, a sve su reprezentacije na kraju kvalifikacija bile unutar dva boda.

THEOMAS

Ludilo je zavladalo grčkim ulicama, po prvi put u

2500 godina slavne grčke povijesti, imat će izabranu nogometnu vrstu na velikom natjecanju. Leksikograf Faidon Konstantoudakis u čast Mavrosu smislio je novu riječ – theomas – parafrazu njegovog imena i grčkog naziva za boga. Od tada pa nadalje kada bi Mavros u majici AEK-a škicnuo protivničku malu mrežicu, navijači bi pjevali: Tko? Tko? Tko? Mavros bog! Kad već spominjemo najboljeg strijelca u povijesti grčke reprezentacije i njihove nogometne lige, red je kazati da je i on u tandemu s Dušanom Bajevićem doveo AEK do polufinala europskog natjecanja, ovog puta riječ je bila o Kupu UEFA koji je svojevremeno bio jači čak i od Kupa prvaka. Eto nas na Čizmi ljeta Gospodnjeg 1980.. Još od 480. godine prije Krista i Termopila Grci nisu istrčali na ovako važan međunarodni dvoboj. U prvoj bitki protivnik im je Nizozemsko carstvo koje predvodi vladar Kserk…, pardon Kerkhof, a pomaže mu njegov brat blizanac, obojica članovi strašnog PSV Eindhovena. Nizozemske trupe tehnički su superiornije, stišću Grke u termopilskom tjesnacu kaznenog prostora, dobro zna selektor Grčke Alketas Panagoulias da se jedino mogu obraniti u falanga formaciji 300-0-0, Nizozemci su očajni, veliki su favoriti i trebaju pobijediti, ali nema zgoditka, a već je gotovo prvo poluvrijeme. Strateg Narančastih Jupp Derwall na otvaranju drugog dijela naređuje bombardiranje grčkog kaznenog prostora tisućama centaršuteva. Toliko su lopta odapeli u nebesa, pisali su ondašnji nogometni povjesničari, da su potpuno prekrili vruće napuljsko sunce – ‘odlično, sad ćemo se braniti u hladu’, govorio je kapetan Hellasa Giorgos Koudas – i tko zna koliko bi dugo Grci odbijali napade da se nije pojavio klasični – izdajnik. A kako će se smeće izdajničko zvati nego – Adolf. Adolf Prokop, arbitar iz Istočne Njemačke za 30 grama nizozemskog hašiša, poklonio je najnevje-

rojatniji penal u povijesti svih najnevjerojatnijih penala. Nizozemski prevarant Dick Nanninga utrčava u grčki kazneni prostor i pada pokošen kao da ga je sam Leonida probo kopljem, samo što u ovom slučaju oko Nizozemca nema nijednog Grka - golman Konstantinou udaljen je od narančastog dresa kao Hrvatska od G7 zemalja. Prokop zviždi i rukom pokazuje na kreč odakle nizozemska devetka Kees Kist svojim desnim kistom crta vodstvo Tulipana koje se sve do pada sunca nad Vezuvom neće promijeniti. Prva utakmica Grka na velikom natjecanju i prvi poraz bez danog gola. Nije im pomogao ni Zeusov sin, grčki bog male mrežice Theomas Mavros. Sljedeća utakmica protiv strašne Čehoslovačke, aktualnog europskog prvaka, koju predvodi glavom i brkom jedini igrač u povijesti loptanja po čijem je imenu nazvan neki nogometni potez – Antonin Panenka. Nije utakmica ni počela, a Panenka – kako drugačije nego panenkom – prebacuje živi zid i zakoprcava loptu u donji desni dio Konstantinouova gola. No Grci vraćaju u egal svojim najjačim oružjem. Centaršut u šesnaest metara i naklon glavom Anastopoulosa. No, uskoro čehoslovački vitez Ladislav Vizek opet vraća stvari na kladioničarske postavke, a točku na prolaz Čehoslovačke u polufinale i ispadanje Grka s Eura stavlja Zdenek Nehoda.

Treće kolo i utakmica sa Zapadnom Njemačkom nije značila ništa. Jedni su već ispali, a drugi prošli dalje. Završilo je 0-0. Grčka je tako svoje prvo veliko natjecanje završila s jednim bodom i jednim golom daleko od nastavka natjecanja isto kao Hr-

vatska od pronalaska nafte. Na novo veliko natjecanje, morali su čekati duuugih 14 godina.

AMERIČKA KATASTROFA

Eto nas u Americi ljeta Gospodnjeg 1994.. Još od 1980. godine poslije Krista i utakmice s Njemačkom Karla Heinza Rummeniggea, Grci nisu istrčali na ovako važan međunarodni dvoboj. U prvoj bitki protivnik im ne može biti veći – aktualni prvak i viceprvak svijeta – mitska Argentina predvođena bogom, ocem, Jahveom Diegom Armandom Maradonom, kojem pomaže njegov brat blizanac po kokainu Claudio Caniggia, obojica članovi strašne presude Antidoping komisije koja ih je nedavno kaznila s godinu dana neigranja. No glavni glumac ovog filma na setu Foxboro stadiona bit će Gabriel Batistuta koji će zabiti hat-trick. Maradona će pridodati četvrti, ujedno i njegov posljednji za Argentinu, a Grci će biti, što bi rekli braća Srbi, razbijeni u paramparčad.

Nova utakmica za Grčku, nova četiri komada u njihovoj mreži. Ovoga puta Grčku će paramparčadirati braća Bugari s dva gola Stoichkova, po jedan Letckova i Borimirova. Tek će u trećem kolu rođaci iz Nigerije biti nešto miroljubiviji. Grčku mrežu će rasparati s dva projektila (Finidi i Amokachi) i službeno je proglasiti najgorom reprezentacijom u povijesti svjetskih prvenstava, gorom i od one zairske koju je Jugoslavija onomad torpedirala s devet granata. Epilog američke epizode – nula bodova, nula postignutih golova, i čak deset primljenih.

-Jebemu božicu Atenu, ovako više ne može – opa-

Strateg Narančastih Jupp Derwall na otvaranju drugog dijela naređuje bombardiranje grčkog kaznenog prostora tisućama centaršuteva. Toliko su lopta odapeli u nebesa, pisali su ondašnji nogometni povjesničari, da su potpuno prekrili vruće napuljsko sunce – ‘odlično, sad ćemo se braniti u hladu’, govorio je kapetan Hellasa Giorgos Koudas

Koliko god puta je Rehhagel premotao stare VHS kazete nigdje nije uočio da su Grci u stanju zabiti gol nogom. Znaju li uopće da se po pravilima nogometa dopuštaju zgodici donjim ekstremitetima?

Uostalom, i jedini grčki gol na svim velikim natjecanjima zabio je glavom Nikos

Anastopoulos

lio je šakom o stol predsjednik Grčkog nogometnog saveza Vasilis Gagatkis – mi, slavni Grci, obranili smo zapadnu civilizaciju od perzijskih barbara, izmislili smo demokraciju i olimpijske igre, dali najslavnije filozofe u čitavoj povijesti mišljenja, a sada se čak i Albanci zajebavaju s nama.

-Oprostite gospodine – podigne bojažljivo ruku bivši predsjednik nogometnog saveza Kostats Alexandridis – svaka čast Sokratu, Platonu i Aristotelu, ali i druge zemlje imale su velike filozofe.

-Ma koje to, majke ti?

-Pa evo Engleska je dala velikog mislioca Garyja Linekera koji je rekao da je nogomet igra u kojoj sudjeluje 22 igrača i na kraju uvijek pobijedi Njemačka – poentira Kostas.

-Heureka – oduševi se Vasilis – Pa to je to što nam treba. Nijemac!

I bješe tako. Veliki Otto Rehhagel preuzeo je grčki nacionalni tim u kolovozu 2001. Bila je to prava bomba. Trener koji je u svojoj bogatoj karijeri vodio velikane Borussiju Dortmund i Bayern, a s Kaiserslauternom ispisao osmo svjetsko čudo – uvevši ga iz druge u prvu ligu, a potom i do naslova prvaka – preuzeo je jednu od najgorih momčadi Trećeg kamenčića od sunca koja je već ispala iz svih legalnih kombinacija za nastup na Mundijalu 2002., izgubivši, među ostalim sramotama, i glatkih 2 naprema 0 od Albanaca kojima je u to vrijeme napad predvodio Fatmir Vata, rezerva Vukovara.

Rehhagel se bacio na posao. Poizbacivao je gotovo čitavu luzersku ekipu, a pozvao nove igrače. No ni ovi novi nisu bili neki nogometni umjetnici, prije klasične drvosječe. Daj što daš, što ćeš, ne možeš sad ići po svijetu i nutkati Južnoamerikancima grčko državljanstvo. Dao si je Otto truda pa pogledao na starom VHS-u sve snimke važnih utakmica u povijesti grčke nogometne reprezentacije. Kao pravi pedantni Nijemac u notes je zapisao dvije ključne stvari o grčkom mentalitetu.

TIJESNIM PUTEVIMA DO UZVIŠENIH CILJEVA

Dakle, kao prvo, molim jedan pljesak za ovo drvo, napisao je u svoju knjižicu Her Otto citirajući Zvonimira Baloga, hrvatsku desetku dječje književnosti. Naime, ako se obrambeni igrači Grčke u svoj kazneni prostor poslože kao drva pred kaminom Antoniosa Nikopoloidisa, bit će svakoj reprezentaciji zeznuto napraviti ražanj dok je (Ermin) Zec u Šibeniku.

A kao drugo, igrat ćemo kao Victor Hugo, napisao je u svoju knjižicu Herr Otto citirajući francusku desetku odrasle književnosti - „Tijesnim putevima do uzvišenih ciljeva“. Naime, koliko god puta je Rehhagel premotao stare VHS kazete nigdje nije uočio da su Grci u stanju zabiti gol nogom. Znaju li uopće da se po pravilima nogometa dopuštaju zgodici donjim ekstremitetima? Uosta-

petak, 21. lipnja 2024.

lom, i jedini grčki gol na svim velikim natjecanjima zabio je glavom Nikos Anastopoulos. Kako god, evo nas u kvalifikacijama za Euro 2004. godine. Grci tradicionalno katastrofalno otvaraju. Izgubili su prvo od Španjolske, potom od Ukrajine, no onda je Rehhagel uigrao svoju drvena falanga taktiku, prema kojoj je Grcima lakše prodati priču da je Aleksandar Makedonski navijao za Vardar iz Skopja, nego im šporkati mrežu. Prvo su s majušnih 1-0 vratili Španjolcima, onda su s još majušnijih 1-0 pobijedili Sjevernu Irsku, pa potom s najmajušnijih 1-0 Armeniju, da bi na koncu stigli na uzvratni megdan s izravnim suparnicima za drugo mjesto Ukrajincima. Ne biste vjerovali, ali Ukrajinu su pobijedili s 1-0, i eto ih opet na velikom nogometnom natjecanju. Ždrijeb u Nyonu na atenskim je ulicama dočekan kao Filipid nakon trčanja 42 kilometra s Maratonskog polja. Veliki Eusebio zavrtio je kuglice i Grčku smjestio u skupinu A s domaćinom Portugalom, jakom Španjolskom i uvijek nezgodnom Rusijom. Tek što je ždrijeb završio, kladioničari diljem Europe istaknuli su koeficijente za prvaka. Prema strogim matematičkim kriterijima nepogrešivih bookmakera Grčkoj je dopalo 300 naprema 1, prevedeno na slova – veće su šanse da opet zarate Atena i Sparta nego da Grčka bude šampion Starog kontinenta. Jedino je reprezentacija Latvije stala gore na kladionicama. Inače, finale Eura predviđeno je za 4. srpnja.

Vidjevši ždrijeb, lijevi bek Grka Takis Fyssas odmah se bacio na posao. Ugovorio je vjenčanje sa svojom zaručnicom Christinom za 9. srpnja. Grčka će ispasti nakon što 20. lipnja odigra posljednju utakmicu skupine i taman će ostati vremena da se sve lijepo pripremi za vjenčanje, pozovu ljudi, skonta jelovnik i popišu pjesme koje će bend izvoditi.

Eto nas u Portugalu ljeta Gospodnjeg 2004. Još od debakla na Mundijalu 1994. poslije Krista i utakmice s Nigerijom, Grci nisu istrčali na ovako važan međunarodni dvoboj. U prvoj bitki protivnik im ne može biti teži – domaćin i favorit natjecanja Portugal predvođen Luisom Figom, Rui Costom, Pauletom i oni malim bubiljičavim, kako se zove, ah da, Cristiano Ronaldo. Nije publika još pronašla ni broj sjedala, a Karagounis im već sprema hladan tuš za koji ne pomažu ni Wim Hoff metode. Luis Felipe Scolari, izbornik Portugala, moli Deca na klupi da ga uštipne i probudi iz ovog ružnog sna. Sljedećih sat vremena ništa se ne događa, utakmica dosadna kao upala sinusa, portugalski konkvistadori nemoćni su pred grčkim falangama, a onda na početku drugog poluvremena grčki prevarant Seitaridis utrčava u portugalski kazneni prostor, i pada pred Cristianom Ronaldom, Pierluigi Collina daleko je od mjesta događaja kao Hrvatska od pronalaska litija - nisu mu pomogle

Prema strogim matematičkim kriterijima nepogrešivih bookmakera, Grčkoj je dopalo 300 naprema 1, prevedeno na slova – veće su šanse da opet zarate Atena i Sparta nego da Grčka bude šampion Starog kontinenta. Jedino je reprezentacija Latvije stala gore na kladionicama

ni izbuljene očne duplje vidjeti što se točno dogodilo - ali on svejedno pokazuje na kreč, odakle Angelos Basinas crta nevjerojatnu povijesnu crticu – Grčka vodi strašni Portugal 2-0, što će tek u Collininoj nadoknadi smanjiti Ronaldo. Sljedeći protivnik sjajna Španjolska, puna zvijezda Barcelone, Reala, i aktualnog prvaka Valencije. Morientes je u kaznenom prostoru zaljuljao grčku obranu ko drug Šoić japansku berzu na uzburkanom okeanu, i eto prednosti. No Charisteas u drugom poluvremenu jednu ničiju loptu gura kroz noge Ikeru Casillasu i Grčka dolazi do velikog boda.

NA GUZOVE

Treće kolo para gaće. Grčka i Španjolska ulaze s 4 boda, Portugal s 3, a Rusija je ispala. Grčkoj je protiv Zbornaje dovoljan bod za prolazak skupine, no nimalo neće biti jednostavno. Odmah u drugoj minuti Kirichenko prelazi grčku granicu kaznenog prostora i brojke na semaforu mijenjaju oblik. Nedugo zatim Bulykin podebljava vodstvo Rusije i Grčka je pred ispadanjem. Ako na drugoj utakmici ostane neriješeno, Takis Fyssas će se bez imalo stresa pripremiti za vjenčanje. Vryzas daje gol za Grke i vraća nadu, ali više od toga ne mogu. Oči su im uprte u onu drugu utakmicu skupine. Tamo je još uvijek nula-nula, a pješčani sat drugog poluvremena curi kao dihtung vodokotlića. Portugal je bezopasan za Španjolce kao Peđa Grbin za HDZ. Scolari vadi iz igre nevidljivog Pedra Pauletu i daje prigodu zaboravljenom heroju Eura od prije četiri godine Nunu Gomesu. Ovaj prima loptu na rubu šesnaest metara, kao ringišil

se okreće oko svoje osi, pa odapinje Adidasovu Roteiro prema golu Casillasa. Lopta prolazi kroz noge Puyolu i odsjeda u malu mrežicu. Portugal vodi, Grčka na guzove prolazi u nokaut fazu. Ima isti broj bodova i istu gol razliku kao Španjolska, ali je zabila više golova.

Grci su potpuno ludi. Po prvi put u povijesti velikih nogometnih natjecanja prošli su skupinu. Jedino je zaručnica Christina pomalo zabrinuta. Njen muž je već trebao biti u avionu za Atenu, svadba je ante portas, a budući muž još se smuca po Portugalu. Christinu tješi kuma govoreći joj da neće Takis još dugo izbivati, jer je protivnik u četvrtfinalu najteži mogući – svjetski i europski prvak Francuska predvođen maestrom Zinedineom Zidaneom. Otto Rehhagel pred izlazak iz tunela daje zadnje taktičke upute svom kapetanu Theodorosu Zagorakisu.

-Theodoros, slušaj me vamo – stade mu Nijemac ponavljati gradivo – poslagat ćemo obrambena drva u naš kazneni prostor, a ako Trezeguet ili Henry probiju prvu liniju, odnekle se, poput duha, mora stvoriti novi naš drvosječa i zaustaviti ga. Ako nikako drugačije, onda sjekirom.

-Znači, taktika nam je Zagorakis Te Nej i duhovi sa sjekirama? – upita grčki kapetan.

-Tako je. A prema naprijed nemamo što tražiti, jer će nas razbucati. Jedino nabiti loptu u stratosferu, pa ako padne na nečiju glavu – zaključi Her Otto. Počinje utakmica a Fyzas jednu loptu šalje u stratosferu odakle se ona obrušava prema glavi Charisteasa, ali Lizarazu me smeta, i ništa od svega. Sad Karagounis nabija u zrak, opet adidasica pada u francuski kazneni prostor, na nju ide Kat-

Otto Rehhagel, izbornik Grčke

Basinas odapinje u troposferu odakle se ona obrušuje poput onog padobranca

Red Bulla, golman

Portugala Ricardo promašuje čitavu međunarodnu svemirsku postaju, Charisteas se naklanja i eto senzacionalnog vodstva Grka u finalu Europskog prvenstva. Luis Felipe Scolari hvata se za brkove

Kapetan Grčke

Theodoros Zagorakis

souranis, ali glavom je ne može dohvatiti – smije li se uopće probati nogom? – pruža desnicu i zahvaća loptu koja iznenađuje Bartheza, odbija mu se od noge, pa kreće u laganu proljetnu šetanciju po gol liniji, nakon čega se odbija od stative, pa nastavlja bauljati bijelom crtom sve dok je zabezeknuti vratar francuske reprezentacije ne uhvati u naručje kao majka dvogodišnjaka koji joj je pobjegao iz vidnog polja. Pa čovječe, ako Grčka ovako nastavi, neće Christina vidjeti oltara. Ali Francuska se budi. Prvo je Lizarazu ispremiješao Grke, no odnekud se stvorio duh sa sjekirom i uzeo mu loptu. Potom je isto s druge strane napravio Thuram, no opet grčki duh. Pa evo sad Thierry Henry liže grčku vratnicu. Pa opet Henry. Pa opet Henry, ali sve se odbija od drveta. Molim jedan aplauz. A onda je loptu posred darkwoodske šume francuske polovice terena, primio glavom i sjekirom Zagorakis Te Nej, primirio ju je kao don Chico Felipe Caetano Lopez i Martinez svoj stomak biftekom, pa potom odapeo u utrobu francuskog šesnaesterca gdje natrčava Charisteas i naklanja se glavom za ogromnih, nevjerojatnih jedan – nula. Francuzi kreću u revoluciju s pet napadača do kraja meča. Odapeli su deset, petnaest, dvadeset projektila prema Nikopolidisu, ali su im Grci sjekirama ispuhali sve pokušaje. Grčka je u polufinalu Eura. Grci pijani bauljaju ulicama, Christina zove organizatore vjenčanja i raspituje se za nove termine, a grčki mediji pumpaju tiraže filozofskim naslovima – Tijesnim putevima do uzvišenih ciljeva! Polufinale protiv spektakularno jake Češke s Poborskym, Barošem, Nedvedom i Kollerom. Pitanje je bi li u takvoj reprezentaciji bilo mjesta i za samog Panenku. Naime, Česi su se prošetali skupinom s tri lake pobjede protiv super jake Nizozemske i Njemačke, a Latviju su deklasirali s rezervama. Onda su u četvrtfinalu s 3-0 po-

petak, 21. lipnja 2024.

meli Dansku i svi su ih već vidjeli kao buduće prvake osim ako sudac u finalu ne pomogne domaćinima.

PONOVNO GLAVA

Tek što je Collina dao znak za početak polufinala na Dragau, Rosickyom sjeda lopta na volej i trese prečku. Potom dvije prilike za Jankulowskog, ali epilog je taj da Nikopolidisu nisu izrasle nove sijede. Da ovo neće biti jednostavan dan za favorite Čehe pokazuje ozljeda Nedveda koji mora van. Česi napadaju, a Grci nisu donijeli putovnice, pa ne prelaze centar. Utakmica je na samom kraju, igrat će se produžeci.

Baroš na početku produžetaka radi paniku u grčkoj obrani, ali Zagorakis ga siječe po nogama. Onda Koller ima spektakularnu šansu, ali srećom po grčku obranu ne glavom, nego nogom. Pa opet Baroš, pa opet Koller, pa opet ništa. A onda korner za Grčku. Vasilios Tsiartas odapinje na prvu stativu gdje je dočekuje rezerva Rome Traianos Dellas. Ponovno centaršut. Ponovno glava. Ponovno gol. I to srebrni gol. Grčka je u finalu. Protivnik opet domaćin Portugal. Mogućnost da Grčka dvaput u dva tjedna pobijedi sjajni Portugal je otprilike ista kao da će ovaj mali Luka Modrić iz mostarskog Zrinjskog u budućnosti dovesti Hrvatsku do finala Mundijala i premašiti uspjeh Bobana, Prosinečkog i Šukera. Znači nikakva. Ovoga puta Scolari Ronalda gura u prvu postavu. Napad Portugala para gaće – Ronaldo, Deco, Luis Figo i Pedro Pauleta. Prvo poluvrijeme dosadno ko buffering na YouTubeu. Portugalci izgubljeni u darkwoodskoj šumi Zagorakisa i družine, a Grci ne prelaze centar, jer im je Rehhagel rekao da ne smiju zbog Schengena. Deset minuta drugog poluvremena, još deset minuta dosade. A onda Grci prvi put prelaze centar, eto odbijanca i imaju korner.

Basinas odapinje u troposferu odakle se ona obrušuje poput onog padobranca Red Bulla, golman Portugala Ricardo promašuje čitavu međunarodnu svemirsku postaju, Charisteas se naklanja i eto senzacionalnog vodstva Grka u finalu Europskog prvenstva. Luis Felipe Scolari hvata se za brkove. Posljednja dva dana govorio je svojim igračima samo da paze na centaršuteve, to je jedini način kako Grčka može zabiti gol, ali legendarno portugalsko ‘lako ćemo’ bolikurčinarstvo i ovoga puta je prevagnulo. Do kraja utakmice Portugalci su pritiskali, ali sijedi Nikopolidis, iskusno je pobrao sve opasnosti, a potom je sudac Andres Frisk označio kraj. Grčka je prvak Europe! Danas, točno dvadeset godina od toga čuda, Takis i Christina još uvijek se zajedno bude u nedjeljno jutro, pa krmeljavih očiju prije jutarnje kafe štipaju jedan drugoga da još jednom vide je li sve ovo bio samo ludi san.

I Dubrovnik uz ‘Vatrene’ u ludoj utakmici s Albanijom

Hrvatska je u srijedu odigrala napetu utakmicu s Albanijom na ovogodišnjem Euru. Krajnji rezultat bio je 2:2, a Dubrovčani su ‘Vatrene’ pratili u Uvali, u Studentskom domu, ali i Ljetnom kinu Lapad, uz LED ekran

FOTO: GORAN MRATINOVIĆ, KARLA KOLUNĐIJA

Dubrovački

U mesnoj industriji Vajda iz Čakovca (vlasništvo braće Pivac) koju istražuje Ured europskog javnog tužitelja zbog subvencijske prijevare, upoznati su s aktivnostima i surađuju s institucijama te tvrde kako im je u interesu da se utvrdi činjenično stanje. Državni tajnik je dao izjavu da ništa ne zna. Nije se moro trudit. To je svima poznato.

Tamošnji poznavatelji prilika predlažu da se europski istražitelji presele u Hrvatsku i u svakoj županiji otvore jedan ured, s obzirom na to koliko posla imaju. Spominju i kako je bivša ministrica bila široke ruke i dala Pivcima milijune europskih eura za poboljšanje uvjeta stoci i unapređenje proizvodnje. A oni su onda za te solde kupili dionice Podravke? Čista podvala, pa zno bi valjda nešto o tome i gore spomenuti državni tajnik, da je to istina.

A središnji Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske dodijelio je 906 tisuća hrvatskih eura Hrvatima u iseljeništvu, njihovim neprofitnim organizacijama i socijalno ugroženim pojedincima. Potporu Ureda dobilo je i 70-ak socijalno ugroženih Hrvata u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Socijalno ugrožena je i Hrvatska zajednica u Canberri pa će na prijedlog Hrvatskog katoličkog centra ‘Marija kraljica Hrvata’ iz Australije, dobit 20 tisuća eura. Jedva 14 tisuća eura, pripalo je Kulturnom društvu Hrvatski dom u Urugvaju za proslavu jubilarne 96. obljetnice tog Doma. Veliki broj Hrvata u našoj zemlji ne razumije kako su to Hrvati iz BiH ‘iseljenici’ iz Hrvatske? Kad su i o’kle iz Hrvatske krenule migracije u Bosnu i Srbiju? Oni misle da je iseljenik iz Hrvatske ona osoba koja se rodila i makar djetinjstvo provela u Hrvatskoj! I da barem zna na hrvatskom nabrojit članove Vlade. I nogometne reprezentacije! Isto misle i o zajednicama, npr. u Australiji. Ako je nekome pradjed rođen na Hvaru i emigriro u Australiju, u redu, on je bio iseljenik. Ali on se već davno iselio u nebo. Ali kako je onda njegov unuk iseljenik?

Vjerojatno ne razumiju što novo ministarstvo planira. Kad vide kako smo mi bogati i darežljivi, iseljenici će postat - useljenici. I tako će oporavit demografiju, što je

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Kukuriku

i cilj novog ministarstva. Bivši nogometaš, a sad HRT-ov sportski komentator Joško, zablisto je već u najavnoj emisiji pred početak nogometnog prvenstva u Njemačkoj. Stručno je objasnio gledateljstvu kako mi nemamo brzinu, dubinu ni izolacijske igrače. Uglavnom zato jer nam je kilava genetika i što nismo bili kolonijalna sila, za razliku od brzih, Španjolaca, Francuza, Belgijanaca, koje je Afrika genetski obogatila. A tek kad nam za dvije godine dođe 400 tisuća Nepalaca i Filipinaca. Ne da nećemo dobiti na brzini, nego ćemo izgubiti na skokigri jer su crni Afrikanci u prosjeku skočniji od bijelaca, imaju jaču muskulaturu. Onda se, govoreći o reprezentaciji Srbije, duhoviti komentator osvrnuo na tabloidne tračeve o skandalu na SP-u prije dvije godine, kad su pojedini srpski reprezentativci spavali sa suprugama svojih suigrača. Pa su zato neslavno završili. Ili zato što uporno guraju izbornika Piksija, koji nogomet gleda iz kuta od prije 50 godina. A mi smo svoje izbornike stalno mijenjali, dok nismo dobili pravoga.

Na ove stručne navode su se ogradili s HTV-a, a uvrijedili u Srbiji. Pa je li gospar Joško ikoga uvrijedio svojim komentarima? Istini za volju; Nepalci jesu niski, (162 cm), Hrvati 180.

Srbi i nisu neka nogometna sila, a njihov Piksi ima problem sam sa sobom. I što sad, kad istina postaje šovinizam i rasizam? Nije valjda da se ne smijemo više ni zezat, da ne bi nekoga, ne daj Bože uvrijedili? Treba li ukinut stoljetne viceve o Bosancima, Crnogorci don Romima, Her ili Bračanima? Treba i stand-up re?

Tako je to u nas, dok papa Frano puca od smijeha ti jekom audi jencije među narodne udru

ge komičara u Vatikanu. Poručio je da humor pomaže prebrodit teškoće i svakodnevni stres, a pravo je olakšanje u ironiji ić kroz život, osuđivat prekomjernu moć, isticat zlostavljanja i neprikladna ponašanja.

Osvrnuo se i na svoje svećenike širom svijeta pa im je tijekom svoje tjedne audijencije poručio kako bi oni trebali skratit svoje propovijedi; slika, misao, osjećaj. Sve to u najviše osam minuta kako vjernici ne bi zaspali. Drugim riječima, svećenici puno govore, a ne razumijete o čemu govore. ‘Što ćemo još čut do kraja Bergolijeva pontifikata?’, pitaju se domaći konzervativci, protivnici bilo kakvih promjena u Katoličkoj crkvi. Boje se da Crkva s ovakvim vodstvom nema budućnost. Kako to da je Isus propovijedo na Maslinskoj gori satima i zamisli, ni’ko nije zaspo!

Dobro, to je ipak bio Isus, a ne neki smrtni sluga Božji, kojemu za rijet pravo, tijekom propovijedi većina vjernika bezglasno zijeva, ostali broje paukove na zidu, krišom šalju poruke, dok se šuškavi bomboni odmataju, a djeca trčkaraju… Ispada tako da je recept svake uspješne propovijedi dobar početak i prikladan kraj. Po mogućnosti sa što manjim razmakom jednoga od drugoga.

Nakon što su predsjednik Sabora i njegova balica Vladinim avionom putovali na utakmicu u Njemačku, odma’ se sastalo povjerenstvo za sukob interesa da ispita ‘ko se sve smije vozit državnim avionom na utakmicu. Tobože, javna služba je da se služi, a ne da se iskorištava. Najviše im smeta što je predsjednik Sabora sa sobom odveo i mlađeg sina. A čovjek očito radi sve kako treba, a dokaz tome je da je na vlasti zadnjih 20 godina. Da nije tako, skupljo bi valjda boce po kontejnerima, a ne bi sjedio na čelu Sabora. Znajući ga, njegovi pristaše su uvjereni da je on je prvo pito ‘ko iz koalicije hoće kartu. A ono ni’ko neće! Pa da se ne baci, ide maloljetni mu sin. Ulica pak sve banalizira. Pa kažu, kad se mi švercamo u tramvaju, fasujemo globu. On šverca sina u avionu i ne mora platit

Piše Mario Klečak

Motociklist podlegao ozljedama zadobivenim u teškoj prometnoj nesreći

U nesreći su sudjelovala dva osobna vozila i dva motocikla

foto RADARSKA KONTROLA DUBROVNIK I OKOLICA

Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske uputili su priopćenje vezano uz jutrošnju nesreću u kojoj je dvoje motociklista zadobilo teške ozljede, a od kojih je jedan preminuo u dubrovačkoj bolnici.

Teška prometna nesreća dogodila se u utorak kod skretanja za Bosanku, u ranim jutarnjim satima, koja je za posljedicu imala smrtno stradanje motociklista, dok je drugi motociklist zadobio teške tjelesne ozljede. U nesreći su sudjelovala dva osobna vozila i dva motocikla.

“U utorak, 18. lipnja, u 06,25 sati na državnoj cesti D-8 na predjelu Vidikovca došlo je do teške prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao 31-godišnji motociklist, državljanin RH. Do prometne nesreće je došlo kada je spomenuti motociklist pretjecao osobno vozilo njemačkih nacionalnih oznaka, a potom i autobus dubrovačkih registarskih oznaka i

udario u osobno vozilo dubrovačkih registarskih oznaka (taksi vozilo) koje se kretalo iz suprotnog smjera“, objavili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske o ovoj nesreći.

„Uslijed udara, kotač osobnog vozila se odvojio i udario u osobno vozilo njemačkih nacionalnih oznaka koje je prethodno pretjecao i motocikl čeških nacionalnih oznaka čiji je vozač, 44-godišnji češki državljanin teže ozlijeđen te mu se liječnička pomoć pruža u dubrovačkoj bolnici. Uslijed zadobivenih ozljeda, 31-godišnji vozač motocikla je nažalost preminuo u dubrovačkoj bolnici“, stoji u priopćenju policije.

Za vrijeme trajanja očevida, kojim su rukovodili policijski službenici Postaje prometne policije Dubrovnik, promet na ovom dijelu magistrale bio je u potpunosti zatvoren te se odvijao okolnim prometnim pravcima, a za sav promet otvoren je u 10:00 sati.

Do prometne nesreće je došlo kada je spomenuti motociklist pretjecao osobno vozilo njemačkih nacionalnih oznaka, a potom i autobus dubrovačkih registarskih oznaka i udario u osobno vozilo dubrovačkih registarskih oznaka (taksi vozilo) koje se kretalo iz suprotnog smjera

KOD SKRETANJA ZA BOSANKU

petak, 21. lipnja 2024. Dubrovački

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Vedran i Bruno - dva se hrabra prijatelja ni naoružanog Neptuna ne boje puno

Dolores, Neda, Petra i Ari - lijepo druženje na pižulu ništa im ne kvari

Nensi i Nera - potpuna je njihova u uspjeh s “flying dress” vjera

Nino, Roko i Luka - škola zvršava, za nogomet na Lokrumu neće naći vremena biti muka

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Karla i Nina - stiglo je blaženo ljeto, družit će se često

Branka i Egon - Stradun je ljubav kojoj se vraćaju bez prestanka

Inna i Ivana - ne uspijevaju zajedno sjesti baš svakog dana

Lenći i Renko - zajedno i kroz nedaće, znaju da život nije samo med i mlijeko

Denis i Kristina - presretni su što ih je spojila sudbina

Ivo, Niko i Jure - opušteno razgovaraju, nikamo ne žure

Jele i Boris - srećom su našli klupu u Portu kad sjesti i odmoriti žele

RUSKI JAMES BOND

Piše Ivo Batričević

foto PRIVATNI ARHIV

“MINERVA” Nesuđeni špijunski

brod poduzimao je luksuzna putovanja, trebao je postati najveća jahta na svijetu

Ime je dobio po Minervi, rimskoj božici umjetnosti i rata, a ono mu, zbog zanimljive povijesti, itekako pristaje

Raspadom nekadašnjeg sovjetskog imperija ostali su nedovršeni i brojni projekti obavještajnih službi koje su po svoj prilici, uz Crvenu Armiju, jedine u toj zemlji imale dovoljno novaca za sve svoje aktivnosti. Tako se i u ukrajinskim brodogradilištima na Crnom moru našlo nekoliko započetih projekata tzv. istraživačkih brodova ili bolje rečeno špijunskih brodova za koje su pojavom Perestrojke nenadano u Moskvi presušili svi financijski izvori. U brodogradilištu Okean Shipbuilding yard Nikolajev u Ukrajini našao se i trup nedovršenog tajnovitog broda pod kodnim imenom OKEAN čija je kobilica položena još početkom 1989. godine i od a su svi po svoj prilici bili digli ruke. Zaboravljen u ruzini je ostao na navozu ležati do 1994. kada ga je kupila grupacija Vlasov, odnosno njena kompanija V-Ships iz Monte Carla.

UDAHNULI MU NOVI ŽIVOT

Zapušteni navoz je ponovo oživio, urađene su nužne dogradnje i brod je 10. prosinca sretno porinut u more. Iz Crnog je mora nedovršeni trup broda otegljen pod imenom OCEAN do Genove gdje je u brodogradilištu Mariotti konačno započelo njegovo dovršenje, ali ne više

za James Bondovske špijunske avanture nego za luksuzna kružna putovanja. Naravno, sovjetski je brod doživio potpunu preinaku, samo su ostavljena dva već ugrađena Pielstick osam-cilindrična diesel stroja ukupne snage 6920 kW proizvedena u švedskoj tvornici Eriksberg u Goeteborgu.

Pod imenom MINERVA, nesuđeni je špijunski brod zaplovio pod zastavom Bahama 29. travnja 1996. godine na svoje prvo putovanje iz Genove preko Sicilije do grčkih otoka i Turske. Imao je 12330 bruto tona, bio dug 133 metra, a na svojih je šest putničkih paluba mogao ugostiti oko 400 putnika i 150 članova posade. Plovio je brzinom od 16 čvorova. U dugoročni ga je najam uzela britanska brodarska kompanija Swan Hellenic kao nasljednika njenih ranijih unajmljenih brodova, redovitih posjetitelja Dubrovnika, turske ANKARE i grčkog ORPHEUSA.

SKUPA PUTOVANJA I NESVAKIDAŠNJI ITINERAR

MINERVA je plovila ustaljenim rutama i to u proljeće i jesen Sredozemljem, ljeti vodama Sjeverne Europe, a zimi Crvenim morem, Perzijskim zaljevom i Dalekim Istokom. Zanimljiva su dva nesvakidašnja itinerera iz 2001. gdje je MI-

Pod imenom MINERVA, nesuđeni je špijunski brod zaplovio pod zastavom Bahama 29. travnja 1996. godine na svoje prvo putovanje iz Genove preko Sicilije do grčkih otoka i Turske. Imao je 12330 bruto tona, bio dug 133 metra, a na svojih je šest putničkih paluba mogao ugostiti oko 400 putnika i 150 članova posade

Koncem rujna je objavljeno da je prodana Peter Insull’su koji je namjerava preurediti u luksuznu jahtu, jednu od najvećih na svijetu. Za vrijeme krize Covid 19 brod je cijelo vrijeme bio u raspremi te se i danas nalazi u zaljevu Eleusis pored Pireja u Grčkoj i ne plovi

NERVA ticala slijedeće luke: Iraklion, Delos, Pirej, Nafplio, Githion. Kalamata, Katakolon, Itea, Preveza, Saranda, Dubrovnik, Venecija te potom Venecija, Šibenik, Korčula, Dubrovnik, Krf, Ithaca, Pirej, Naxos, Delos, Tinos, Skiros, Solun, Samothrace i Istanbul. Cijena ovih putovanja kretala se između 4500 USD do 10000 USD po osobi.

Unatoč visokim cijenama, plovidbe su bile pune te je brod uskoro postao premalen i zamjena mu se ubrzo našla. Nakon stečaja Renaissance Cruises, Swan Hellenic je preuzeo nekadašnji brod imena R EIGHT koji je 2003. dobio ime MINERVA II. Prvu MINERVU u dvogodišnji najam uzima britanski Saga Holidays i daje joj ime SAGA PEARL. Zimi, zbog posebnih aranžmana brod povremeno mijenja ime u EXPLO-

RER II. I naravno, opet je prodaja aranžmana bila izvrsna, pa je i Saga Holidays kupila još dva veća polovna broda kojima daje imena SAGA

RUBY i SAGA ROSE

Od svibnja 2005., MINERVA odlazi u najam njemačkom Phoenix Reisenu za do 2008. godine poduzima kružna putovanja pod imenom ALEXANDER VON HUMBOLDT. Ponovo pod starim imenom MINERVA plovi do početka 2017. kada je Swan Hellenic zapao u financijske poteškoće i svoj jedini brod poslao na mrtvi vez. Koncem rujna je objavljeno da je prodana Peter Insull’su koji je namjerava preurediti u luksuznu jahtu, jednu od najvećih na svijetu. Za vrijeme krize Covid 19 brod je cijelo vrijeme bio u raspremi te se i danas nalazi u zaljevu Eleusis pored Pireja u Grčkoj i ne plovi.

PRIČA O NEOBIČNOM, ALI OLIMPIJSKOM SPORTU

Dubrovnik Sharksi su ponovno druga momčad u Hrvatskoj: „Timski duh, radne navike i profesionalizam usprkos amaterskoj razini”

Klub američkog nogometa Dubrovnik Sharks još je jednu sezonu Hrvatske flag football lige zaključio medaljom. Pomoćni teren splitskog Parka mladeži ugostio je final four u nedjelju 16. lipnja. Nastupile su, osim Dubrovnika, momčadi Bjelovar Greenhorns, Zagreb Patriots i domaćin, ujedno branitelj naslova, Split Sea Wolves

Piše Rafael Barkišija foto RAFAEL BARKIĐIJA

Prvo polufinale na parku mladeži igrali su Split i Bjelovar. U tom je susretu jedini očekivan scenarij bio uvjerljiva pobjeda „Morskih vukova”, što se na kraju i dogodilo. Na poluvremenu 31-0, na kraju ogromnih 51-6. U drugom polufinalu pitanje pobjednika i nije bilo tako jasno. Bolje rečeno, obje su momčadi pokazale velike ambicije oko plasmana u finale. I Dubrovnik Sharksi, i Zagreb Patriotsi, koji su itekako bili brojniji od dubrovačke momčadi. No, usprkos dosta široj klupi Zagreba, dubrovački „Morski psi” od početka su se postavili kao dominantnija momčad. Prvo u obrani, a onda i u napadu, gdje su s nekoliko atraktivnih polaganja Luke Stanišića, došli do finala (40-20).

I eto ponovno finala između Dubrovnika i Splita. Riječ je o najvećem derbiju ovog natjecanja, a sve zbog međusobnih omjera prošlih sezona. Naime, Split je do ove završnice osvojio šest uzastopnih naslova prvaka Hrvatske. Od tih šest, četiri puta u finalima protiv Dubrovnika. Tri puta na domaćem terenu, a

jednom na Stadionu Lapad. Sharksi su ponovno imali priliku za prekinuti dominaciju splitskog kluba i uzeti toliko željeno zlato.

SHARKSI SU NA POLUVREMENU

IMALI TITULU U RUKAMA... Nakon što je Zagreb uspio svladati Bjelovar u borbi za broncu, uslijedilo je veliko finale. Nije moglo krenuti bolje za Dubrovčane. Jedno polaganje, drugo polaganje, treće polaganje, odlična igra u obrani, i eto Dubrovnik Sharksa u vodstvu 18-6 na poluvremenu. Međutim, u drugom poluvremenu je do izražaja došla itekako šira kluba Splita. Dubrovnik je imao sedam igrača u zapisniku, a Split čak 15. Iako se dubrovačka momčad itekako posvetila fizičkoj pripremi, zbog čega je jedan od trenera u klubu i Vedad Đugum iz Atletskog kluba Dubrovnik, puno manji roster ipak je presudio utakmicu. Split se u drugom poluvremenu postepeno vraćao i postigao točno onoliko polaganja, koliko im je bilo potrebno za sedmu uzastopnu titulu prva-

ka Hrvatske. Završilo je 24-18.

„Čestitam Splitu. Imali smo utakmicu na poluvremenu u rukama, međutim, jednostavno fizički nismo uspjeli izdržati njihov tempo do kraja. Ali, na ovom medalju sam ponosan. Znam koliko je cijeli naš klub uložio i trenirao i dao se više od sto posto da uopće dođemo do finala ove sezone” – rekao je nakon utakmice igrač Dubrovnik Sharksa Bruno Soldo.

RIJEČ PREDSJEDNIKA NA KRAJU TEŠKE SEZONE: „PREMAŠILI SMO OČEKIVANJA”

„Ja sam iznimno ponosan na našu ekipu, s obzirom da smo bili iznimno brojčano manji od svih ekipa ove godine, naročito od Splita sada u finalu. I opet smo, usprkos svemu, držali do zadnje lopte. Moram naravno čestitati Splitu na sedmom uzastopnom naslovu, to je isto stvarno pothvat vrijedan hvale” – rekao je osnivač, predsjednik i quaterback Sharksa Marko Miletić, koji se osvrnuo i na cijelu sezonu: „Imali smo jednu ogromnu smjenu generacija, i kad je krenula se-

zona, mi smo se iskreno nekako, a nećemo reći, pomirili s time da neće biti ništa od ove sezone, ali smo išli bez da imamo što izgubiti. Treniralo se, radilo se, ali smo znali kakva je situacija. Mislim da smo jedna disciplinirana momčad. Kad su krenuli rezultati, shvatili smo da unatoč tome što nam se dogodilo, naš duh nije posustao i naše radne navike i profesionalizam unatoč amaterskom nivou. Uspjeli smo napraviti jedan ogroman uspjeh, tako da definitivno – ova je sezona premašila očekivanja”.

FLAG FOOTBALL JE OD 2028. GODINE OLIMPIJSKI SPORT, A ŠTO JE UOPĆE FLAG FOOTBALL?

Flag football je beskontaktna inačica američkog nogometa, koja se igra pet na pet. Originalni, kontaktni tackle američki nogomet igra se 11 na 11, uz opremu. U flagu je ekvivalent rušenju i zaustavljanju protivnika, čupanje zastavice iz njegovog džepa. Ujedno je to razlog zbog sport nosi zastavicu u imenu. Osim toga, sport je to koji je uvršten u program Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028.

godine. Postoji i hrvatska reprezentacija, koja je nedavno primljena u Hrvatski olimpijski odbor, tako da se novi pomak u skorijem vremenu može očekivati. Hrvatska reprezentacija imala je priliku za nastup na Europskom prvenstvu prošlog ljeta, no zbog financijskih razloga, morali su odustati. Uglavnom, ovaj sport tek pronalazi svoj sustav i tome se teži, no u hrvatskim uvjetima nije lako ni postojećim „mainstream” sportovima, a kamoli nekim manjim poput flaga. No, primanje u obitelj HOO-a je itekako dobar znak.

Final four su na Parku mladeži pratili obitelj i prijatelji iz Dubrovnika

Dubrovnik Sharksi na završici Prvenstva Hrvatske: Luka Kordić, Marko Miletić, Maro Zelen, Luka Stanišić, Tibor Malkić, Kruno Kuzmanić, Bruno Soldo

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN

STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN

SAMOZAPALJEN PRED

Samozapaljen pred Vladom čovjek gori

Na Markovu trgu tu usred Zagreba

Kakva još poruka našoj vlasti treba

Pa da nešto shvate oni nama gόri

Mi ovdje pod njima nismo od njih gòri

Okupator vlada svi imamo hljeba

No to nije moja jedina potreba

Ni moja ni naša premda narod tvori

I vlast i vladanje – stoga se ne gine

Čovjek izgorio ne on luđak nije

Nego opomena iz Cro kalvarije

Konteso posvud su manjine manjine

Ne vlast iznad vlasti petokolonaša

Načertanija* ne trpi Lijepa Naša (12/6/24)

*Načertanija napisana zamisao ostvarenja Velike Srbije

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

Okulističke ambulante su prepune, Hrvati su najslabovidniji narod. Ne vide čak ni svoju propast.

humanitarni prilozi

DVA SKALINA

Umjesto vijenca za pok. Mitra Sladu, obitelj Kuzman prilaže 40 €;

Umjesto cvijeća povodom smrti Dimitrija Slade, 100 € doniraju obitelj Beroš i Marija Slade pok. Iva;

Umjesto cvijeća za pokojnog gospara Mitra Sladu, 50 € prilažu Boris i Zdenka Kurtela;

U spomen na pok. Pera Jovića, Svetac d.o.o prilaže 50 €;

U spomen na pokojnog Aliju Krehića, 40 € prilažu Dane Šimunović;

U spomen na pokojnog Aliju Krehića, 40 € prilaže Marijo Radojčić;

U spomen na dragogog nam susjeda Vjeka Novaka, 60 € prilaže obitelj Serhatlić;

Luka Andrić donacija 19 €;

Pizzeria Papillon donacija 60 €;

Caffe bar Belfast donacija 45 €;

MIRJANA MIJOVIĆ KOČAN

S K A N D I N A V K A

UČILIŠTE U MOSKVI NA KOJEM JE STUDIRAO GLAZBENIK NA SLICI JEZERO U AZIJI ILLINOIS PORAST, POVEĆANJE KAO ONO

GLAVNI GRAD EGIPTA STANOVNICI DRŽAVE U S. AMERICI VRSTA PTICE NAGGRADA KOJU JE DOBIO GLAZZBENIK NA SLICI

U

PRIPADNIK NARODA U AZIJI I AFRICI GLAZBENIK NA SLICI ODREDA SVE, HAMETICE KRATICA ZA NATIONAL EDUCATION NETWORK DRUGAČIJE

Kairo, Kanađani, Orlando, grumen, Na, sarma, arena, Zlatko, topot, č, Est, oznojiti se, rkač, Domenico, Vori, Kent, aj, nj, V, do, teke, ipak, ozon, CI, A, remi, ajaj, Irac, Ana, Jona, Unac, č, D, Dubrovnik, Aoatin, Aleksov, Janko, ido, Atri, Jrtalić, vaš, Ed, OI, čitanke, Ati, vski, Ante Rebić.

AUTO / MOTO

Hyundai Accent 2000. godište, prešao 150,000 km. Prodajem. Mob: 091 614 3946

Daewoo Lanos, 2000. godina, registracija istekla, prešao 150,000 km, druga vlasnica, u dobrom stanju osim boje. Prodajem. 091 614 3946.

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuju se dva poslovna prostora u Dubrovniku u Ulici Ante Starčevića. Mob. 098 679 111.

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Prodajem građevinsku parcelu na Mljetu, 1600 m2, istočna strana Mljeta i pogled na Mljetski kanal. Mob. 091 915 9145.

Mijenjam stan od 33 m² u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob. 098 747 183

Potražujem kamenu kuću sa pogledom na more. Mob 09161 43946

Prodajem kuću u Rožatu, 119 kvadrata s pomoćnim objektom od 11 kvadrata. Ci-

mljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

- Vukovarska 17 - 1. kat

Kontakt: 095 466 2211

jena 195 000 eura. Kontakt: 099 642 8623

Prodajem oranicu u Konavlima, 4175 m2 u blizini glavnog puta, struje i vode. Cijena 11 eur m2. Mob: 091 160 1894

Mijenjam stan od 33 m2 u Zadru za nekretninu slične vrijednosti u Dubrovniku i

Kontakt: 098 244 390 ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

bližoj okolici. Mob: 095 198 0659

Prodaje se novi, namješten, jednosoban stan od 42 m2 u Cavtatu. 150 m od plaže i trgovine, 20m od bus stanice, idealan za stanovanje ili iznajmljivanje. Cijena po dogovoru. Cijena po dogovoru. Sve potrebne informacije na mob: 095 522 93 80

Prodajem građevinsko zemljiste ( zona M1), 1072m2, Zaton Mali, kompletna infrastruktura (struja, voda, gradska kanalizacija, asfaltirani prilazni put), pogled na more, cijena na upit. Mob: 0989230545

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodaje se poljoprivredno ze-

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanovanje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko 500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/642-8623

P r o d a j e s e s t a n (Cavtat - Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Luka Šipanska, brižno održavan maslinik s omirinom 90 m2 - 120.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 095 466 2211

Slano, Grgurići, građevinsko zemljište na mirnoj lokaciji blizu mora - 1200 m2 - 250.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik098 676 009

Zaton, u prodaji imamo kuću s pet smještajnih jedinica blizu plaže, 195m2 - 630.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik098 676 009

Popovići - građevno zemljište na mirnoj lokaciji, 1000 m2 - 118.000 eura - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno mjesto, blizu škole – 90 m2 – 297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211

Prodajemo više građevinskih zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009 Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj

– Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 –298.900 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnineured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo

manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Kupio bih stari kameni puco. 097 670 7137.

Kupujem starinske ručno klesane predmete od kamena i ostale zanimljive stare kamene stvari. Ponudite ako nešto imate. 097 670 7137.

Prodajem novu masivnu fotelju. Mob. 099 493 4134.

Prodajem 4 aluminijske felge, 16 cola s 5 rupa. Mob. 098 178 9787.

Povoljno prodajem dvoja balkonskih vrata s persijanama, PVC stolarija - visina 217 cm, širina 117 cm, te više radijatora s priključcima. Cijena po dogovoru. Mob. 091 501 6202.

Povoljno prodajem 4 ljetne gume Fulda Ecocontrol HP2, 185x65/15. Gume prošle 200 km, proizvodnja 01/2024. Cijena 190 eura. Mob. 098 285 563.

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza: dostave, selidbe, čišćenja stambenih prostora i šupa, odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. 098 765 757.

Meštar s iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža, pre-

pravaka, tj. svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge: zamjena brava, rasvjetnih tijela, utičnica, bojlera, vodokotlića, sanitarija, persijana, vrata (skidanje stare piture, popravci, pituravanje), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob. 098 765 460

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa, sve info na 0911472794. Mokošica

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, orezivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 17.6. do 23.6.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 24. 06. do 30.6.

preminuli

JELE DERANJA (1943) PERO JOVIĆ (1964) MIHO GRKOVIĆ (1955)

DAGMAR OVČINA (1943)

ALIJA KREHIĆ (1951)

CVIJA LUKANOVIĆ (1954)

MARINA MADIRAZZA (1955)

PAŠKAL ZAKARIJA (1943)

FILIP LONČAR (1937)

VAHIDA ARSLANAGIĆ (1946)

PONEDJELJAK, 24.6. doručak dana

Zarolani omlet

punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Crni fettuccini sa morskim plodovima

Rajčica, bijelo vino, velike kozice, lignje i školjke, začinjene peršinom i svježim bosiljkom

UTORAK, 25.6. doručak dana

Chia puding sa probiotik jogurtom, granolom i voćem

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

SRIJEDA, 26.6. doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Punjena paprika s mljevenim miješanim mesom i rižom, kuhane sa dimljenom slaninom u umaku od rajčice, poslužene uz pire krumpir

ČETVRTAK , 27.6. doručak dana

Poširana jaja

sa dimljenim lososom, zelenim šparogama

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

PETAK, 28.6. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema

sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Brodet

Riblje jelo od miješane ribe, kuhane u crvenom umaku od rajčica, bijelog vina, češnjaka s pečenom palentom

SUBOTA, 29.6. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

NEDJELJA, 30.6. doručak dana

Francuski tost

sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima