Dubrovački dnevnik br. 184

Page 1

Petak, 1. ožujka

dubrovackidnevnik.net.hr

Petkom i svetkom atento godina V. / broj 184 / 2024. / issn 2718-3742

Feljton“Zagonetka pobjede” u ovom broju Dubrovačkog dnevnika

U Dubrovniku je četiri tisuće stranih radnika, treba nam jasna strategija!

stranica 8

CESTA KOJA

ŽIVOT ZNAČI

Stanovnici Mokošice pozdravljaju

Tamarić: Bit

će prva liga! stranica 4

INTERVJU S

VJEKOSLAVOM

KOBEŠĆAKOM:

Jug je u igri za četiri naslova! stranica 22

PSIHOLOGINJA

JADRANKA ZLOŠILO O KLUBU 65+:

Dio članova tvrdi da im je ovo najbolje razdoblje života! stranica18

ELLIE LEONI, DUBROVKINJA

U ANDALUZIJI:

Stanovi za najam su jako skupi, ali hrana je puno jeftinija stranica 26

DUBROVAČKI

GLAZBENICI O

POBJEDNIKU DORE:

‘Rim tim tagi dim’ će odlično proći na Eurosongu! stranica 30

grgo jelavić, Ivica Galovic / pixsell
sub pet ned pon uto sri čet

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik

oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica

glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik

Maro Marušić

Redakcija

Petra Srebrović

Nikša Klečak

Ivana Smilović

Rafael Barkiđija

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf

Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti

Maro Marušić

Vjera Šuman

Ivo Batričević

Mario Klečak

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Fotografija na naslovnici

Grgo Jelavić, Ivica Galović / Pixsell

Dizajn

Studio Hrvatin & Studio Mater

Prodaja i marketing

Svjetlana Šimunović (voditeljica prodaje i marketinga)

020/642-460

099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Kraj priče koju je prije 18 godina, iz čiste ljubavi prema televiziji, pokrenuo Dragan Banović

Piše Nikša Klečak

FOTO: GRGO JELAVIĆ/PIXSELL

Sredinom prošlog mjeseca, dubrovačka javnost je svjedočila tenzijama koje su nastale među djelatnicima Dubrovačke televizije i operativnog direktora koji je na tu funkciju stigao u ljeto prošle godine, a otkaz dao početkom ove. Zaposlenici Dubrovačke televizije uputili su otvoreno pismo u kojem optužuju direktora u odlasku kako im nije isplatio dvije plaće, dok je isti kazao kako je osigurao novac za plaće, ali su ga vlasnici ‘pokupili’ s računa.

Jedan od vjerovnika, ujedno i 37 postotni vlasnik, iskoristio je pravomoćnu presudu i ovršio Dubrovačku televiziju, a novca za plaće svakako nije bilo. Medijska pompa i suosjećanje javnosti urodilo je plodom pa se javio vlasnik Marine Frape Franjo Pašalić i u ime svoje tvrtke uplatio 100 tisuća eura. Prema izjavi Pašalića, bilo mu je žao ljudi koji tamo rade pa je zato uplatio novac. Nije imao nika-

kve pretenzije, postati vlasnik ili suvlasnik poput brojnih drugih vlasnika, znanih ili neznanih, na papiru ili van njega, nego je imao osjećaje prema zaposlenicima. Nije čak pomislio da bi mu Televizija zbog te uplate mogla poslužiti kao oruđe za reguliranje odnosa između Grada Dubrovnika i njegove tvrtke Laguna Trade po pitanju koncesije njegove marine na Lapadskoj obali i sporova koji su u tijeku. Pašalić tvrdi kako je njegov motiv bilo puko dobročinstvo. N o, motivi i nisu važni. Novinari, snimatelji i tehničko osoblje su zahvaljujući toj pozajmici dobili svoje dvije plaće i to je najvažniji dio cijele sage. Potom se oglasio i javni vlasnik i direktor Dubrovačke televizije, koji je bez prekida na toj funkciji od 2018. godine do danas, i obračunavao s novinarima koji su pisali o blokadi Dubrovačke televizije kao o ‘piskaralima koji likuju nad sudbinom Dubro -

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK
2 Uvodnik

vačke televizije’. O onima koji su se prošlog ljeta spominjali kao potencijalni novi vlasnici i koji su tada uložili hrpu novaca kako bi postali suvlasnici - niti riječi. Samo je rekao: ‘Ne bih sada o tome’. I tako je to postalo nešto što bi Plenković trebao patentirati - ‘ne tema’.

Financiranje medija u Hrvatskoj je bezvezno regulirano zakonom. Možda niste znali, ali plaćanjem pretplate HRT-u, plaćate sve medije s koncesijom u Hrvatskoj koji se financiraju iz Fonda za pluralizam, radija, televizije i neprofitne medije. I program Dubrovačke televizije je oduvijek bio financiran iz tog Fonda jer je to naprosto zakonska obveza Agencije za elektroničke medije.

Ovog tjedna smo svjedočili završnom činu. Glavna urednica Dubrovačke televizije i njena zamjenica, uz koje su se okupili i ostali djelatnici, obznanile su kako tvrtke ide u stečaj, kako se obustavlja program DUTV-a te kako plaće ponovno kasne. U stečaj ide i Radio Jug koji je djelo -

vao u okviru televizije, a koji je ostao bez svog vlasnika.

Suprotno mišljenju aktualnog vlasnika koji je javni interes protumačio kao ‘likovanje zaposlenika s drugih medija’, svaki djelatnik zapravo suosjeća i mora suosjećati s radnicima na toj televiziji. Nikada tu nije bilo, a niti ima imalo likovanja, niti je ikada ičega bilo osim - suosjećanja.

Nije to suosjećanje ‘samo’ zbog njihovog gubitka radnog mjesta, jer se radi o struci koja je deficitarna i ti će vrijedni ljudi naći svoje radno mjesto, nego i zbog toga što su isti ti novinari godinama vrijedno gradili i radili na brendu televizije koju je prije 18 godina pokrenuo Dragan Banović. Osim klasičnog raskida ugovornog odnosa između radnika i poslodavca, ogroman je gubitak zapravo prestanak jedne priče koja je trajala tako dugo, koja je imala svoju povijest, svoju vrijednost i koja se vezuje uz sve ono što Dubrovačka televizija jest, što je bila, što je predstavljala za Grad, i uz Dragana Banovića samog.

Svi mediji su u istim problemima, neki više, neki nešto manje. Korona kriza nas je unazadila poput brojnih drugih subjekata. Čitatelji tradicionalnih tiskanih medija lagano odlaze, tiraže padaju, krajnjem čitatelju je sve besplatno, a oglašivači se sve više okreću alternativnim platformama pa tako i ti prihodi izostaju iz godine u godinu. Ako radite ovaj posao, radite ga zato što ga volite. Ako vam je profit glavna motivacija, tada ga sigurno nećete raditi. Ako pak vidite neke vlasnike koji masovno kupuju medije po Hrvatskoj, budite sigurni da se iza brda valja nešto ozbiljnije od puke želje za spašavanjem egzistencijalne sigurnosti medijskih djelatnika.

Upravo iz ljubavi prema televiziji kao mediju, te je 2006. godine Dragan Banović pokrenuo Dubrovačku televiziju i teškom je mukom iz godine u godinu gradio sve do svog preranog odlaska. Radnici su tada redovito dobivali svoje plaće, a vlasnička struktura je bila jasnija.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024.
Uvodnik 3

ULAGANJE U BUDUĆNOST

Tamarić je puno više od same ceste, to je uvjet za bolji život Mokošice: „Napokon!

Bit

će prva liga!“

Iskopana zemlja, nešto betona, asfalta, prometnih znakova i piture – zalog je za budućnost Mokošice. Cesta Tamarić uvjet je za buduću nadogradnju vrtića i škole te konačno uspostavljanje jednosmjenske nastave u posljednjoj gradskoj osnovnoj školi

Cesta duga 900 metara od nemjerljivog je značaja za najmnogoljudnije dubrovačko naselje. Tamarić će biti dvosmjerna prometnica koja će spajati školu s nerazvrstanom cestom Lozica-Mokošica-Komolac-Sustjepan i riješit će dugogodišnji problem prometne preopterećenosti ulice Bartola Kašića gdje se nalaze škola, vrtić, liječnička ambulanta, apoteka i knjižnica. Tu su i banka, butiga, stambene zgrade... Investicija je to u cestovnu infrastrukturu Mokošice koja ne samo da će olakšati život stanovnicima odmah, već je nužna i zbog budućnosti, odnosno daljnjeg ulaganja u školu i vrtić. Osnovna škola Mokošica posljednja je gradska

škola u kojoj se nastava još uvijek odvija u dvije smjene, dok sve druge gradske škole nastavu imaju samo kroz jutro. Kako je Mokošica naselje koje se ubrzano povećava brojem stanovnika i djecom - jer su tamo kvadrati godinama bili ipak nešto priuštiviji obiteljima, tako su škola i vrtić došli su do svojih vršnih kapaciteta. Iz tog razloga im je potrebna nadogradnja; vrtiću kako bi odgovorio na sve potrebe, a školi kako bi se prebacila u jednosmjenski sustav rada.

CESTA BI TREBALA BITI GOTOVA DO JESENI

Radove vrijedne 3.477.589,54 eura s PDV-om izvodi zajednica ponuditelja Texo gradnja d.o.o.

Radove vrijedne

3.477.589,54 eura s PDV-om izvodi zajednica ponuditelja Texo gradnja d.o.o. i Colas Hrvatska d.d., a ugovorni rok u kojem se izvođač obvezao završiti radove iznosi godinu dana, odnosno do listopada ove godine.

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 4 Aktualno

i Colas Hrvatska d.d., a ugovorni rok u kojem se izvođač obvezao završiti radove iznosi godinu dana, odnosno do listopada ove godine.

„Izgradnja ove ceste se planirala posljednjih 20 godina, a ona je ključna za rasterećenje ulice

Bartola Kašića kako bi se dobio normalan pristup osnovnoj školi i vrtiću“, kazao je o projektu gradonačelnik Mato Franković koji i sam živi u Mokošici, uz pojašnjenje kako sada postoji velika udaljenost od posljednje autobusne stani-

ce do škole, što predstavlja problem u dnevnoj prometnoj komunikaciji i dolasku djece u školu i vrtiće. Zato će po izgradnji ceste biti uvedena i autobusna linija do škole, što će povećati sigurnost.

Petra Đapić Caput, ravnateljica Osnovne škole Mokošica ističe kako je cesta Tamarić projekt od iznimne važnosti za cijelu Mokošicu, no dodaje – posebno za školu.

„Omogućit će lakše i sigurno prometovanje do

Franković: „Izgradnja ove ceste se planirala posljednjih 20 godina, a ona je ključna za rasterećenje ulice Bartola Kašića kako bi se dobio normalan pristup osnovnoj školi i vrtiću“

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Aktualno 5
Petra Đapić Caput, ravnateljica OŠ Mokošica

škole, a ključna je za stvaranje potrebnih uvjeta za sve buduće projekte, među kojima je i projekt nadogradnje škole te konačne uspostave rada škole u jednoj smjeni“, navodi Đapić Caput i dodaje kako se „svi aspekti realizacije projekta u neposrednoj blizini škole, provode u koordinaciji s Gradom i Upravnim odjelom za izgradnju i upravljanje projektima na čelu s pročelnicom Paulom Pikunić Vugdelija, kako bi izgradnja ceste uspješno završila“.

PADNE KIŠA PA SE STVORI ‘ČEP’

Diana Brkić, ravnateljica Dječjeg vrtića Pčelica ističe kako je najveći problem kada padne kiša pa se stvori ‘čep’.

„Onda se ne može naprijed ni natrag i tako sve stoji i po sat vremena. To je jedna stvar koja je aktualna i živa već godinama. Drugo što je nama važno jest da je cesta Tamarić preduvjet za

radove na adaptaciji i rekonstrukciji ‘Pčelice’“, navodi i dodaje kako će i to doći na red kada se osiguraju sredstva.

„Prvo moramo imati cestu jer kroz ‘Bartola Kašića’ to jednostavno nije moguće. Sad su uvjetovali zabranu parkiranja s jedne strane kako bi mogli prolaziti kamioni, a kada se bude Pčelica radila, trebat će naravno bolja povezanost - zato je cesta Tamarić ključan uvjet“, pojašnjava ravnateljica vrtića koji prima više od 170 djece, a dosadašnja situacija bila je veliki izazov, kako za roditelje sve djece, tako i za zaposlene u vrtiću.

GRAĐANI ZADOVOLJNI BRZINOM RADOVA

Radovi na gradilištu se odvijaju dobrim tempom, obrisi ceste već su jasno vidljivi, a stanovnici Mokošice s kojima smo razgovarali ne skrivaju zadovoljstvo.

Radovi na gradilištu se odvijaju dobrim tempom, obrisi ceste već su jasno vidljivi, a stanovnici Mokošice s kojima smo razgovarali ne skrivaju zadovoljstvo.

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 6 Aktualno
Diana Brkić, ravnateljica Dječjeg vrtića Pčelica

Gospar Edo živi blizu škole i buduće prometnice Tamarić i kaže – najgore je ujutro, kad ljudi voze djecu u školu i vrtić.

„Ma sve bude blokirano! I jutros sam prolazio, strašna gužva. Hvala Bogu da će to sad

napokon biti riješeno, to će biti prva liga! Tu sam od 1986. godine i prolazim često pješke, ovo je stvarno bilo užasno, za roditelje, djecu, promet... Dobro oni to grade, ide brzo, lakše je naravno jer nisu stijene nego zemlja, zadovoljni smo svi“, poručio je gospar Edo. Gospođa Irena kaže - sve što se radi, treba pohvaliti!

„Mokošica je stvarno dugo bila nekako zaboravljena za sve projekte, ovo je sada za svaku pohvalu jer će biti na boljitak naselja. Neka se ulaže, profitirat će škola, roditelji, djeca i svi mi koji tu prolazimo“, kazala je. Planiran je i nastavak projekta u vidu spajanja na cestu naselja Maslinata u Staroj Mokošici, a taj dio projekta se očekuje u naredne dvije ili tri godine, ali prvo će uslijediti nadogradnja škole – zbog toga je rok od godinu dana za izgradnju ceste ključan.

Planiran je i nastavak projekta u vidu spajanja na cestu naselja Maslinata u Staroj Mokošici, a taj dio projekta se očekuje u naredne dvije ili tri godine.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Aktualno 7
Gospar Edo, stanovnik Mokošice Izašli smo na teren i porazgovarali sa stanovnicima Mokošice

TREND KOJI SE NEĆE ZAUSTAVITI

KAKO RADNIKE IZ AZIJSKIH ZEMALJA UKLJUČITI U ŽIVOT GRADA? ‘Bez jasne

strategije, za 50 godina bismo mogli postati manjina’

U Dubrovniku je ove sezone radilo gotovo tisuću radnika iz azijskih zemalja, a očekuje se kako će ih u narednim godinama biti još i više. Odvajanje stranih radnika od lokalne zajednice u Europi se nije pokazala kao dobra praksa. Što možemo naučiti na tuđim greškama, u cilju stvaranja društva koje će biti na korist i lokalnom stanovništvu, ali i stranim radnicima?

Piše Ivona Butjer Mratinović

foto DAVOR PUKVALEC, SANDRA ŠIMUNOVIĆ/PIXSELL

Strani radnici već odavno su stvarnost, ali i sudbina hrvatskih gradova, pogotovo onih na obali. Prvo su to bili radnici iz susjednih zemalja ili onih koje su nam u blizini, no taj bazen je odavno ‘ispražnjen’. Poseže se za radnom snagom iz egzotičnih zemalja. U Dubrovniku je sve više radnika iz Nepala, Filipina, Bangladeša… Netko će kazati kako je na naplatu došla ona ‘ako ti nećeš raditi, ima tko će’, no to je samo dio cijele slagalice. Fenomen je to koji nije ni jednostavan, ni jednoznačan, zapravo je tema doktorskih radova i nemoguće ga je u cijelosti obraditi i raščlaniti na nekoliko novinskih stranica. No, ono što je najvažnije jest – strani radnici nam trebaju i to je nešto što se izbjeći ne može. Trebaju nam zbog privrede i gospodarstva, zbog toga što bi ih nedostajalo sve i da se zaposle svi domaći kadrovi po atraktivnim plaćama, zbog toga što netko treba zaraditi mirovine ljudi koji žive ovdje. Dakle, više nije pitanje zbog čega je do toga došlo ni kako se vratiti 20 godina unatrag, i trebamo li se uopće vraćati u prošlost. Strani radnici nam trebaju. Ne možemo

bez njih. U protivnom bi nam se ekonomija jednostavno urušila.

PRVO TREBA BITI ČOVJEK

Imajući to na umu, trebamo biti dobri ljudi i dobri domaćini. Na to nas ne obvezuje samo moralna i ljudska komponenta, nego i ona zakonska. Ne smiju se strani radnici trpati u neadekvatne prostore gdje će njih 50 biti zbijeno u 100 ‘kvadrata’, čak ni onda kada ne znaju za bolje. Treba ih naučiti boljemu. Kad bi inspekcije izašle na teren, zasigurno bi imale pune ruke posla. Svaki taj strani radnik trebao bi biti uredno i po zakonu primljen, smješten i, u konačnici, plaćen za svoj vrlo često krvavi rad. Treba imati na umu kako su ti ljudi tamo negdje daleko ostavili svoje obitelji, djetinjstvo, sredinu, navike kako bi na nekom drugom mjestu započeli neki novi život. To nikada nije jednostavan potez. Znaju to brojni Hrvati koji su bili primorani seliti u Njemačku, kasnije u Irsku, pa i Skandinaviju, a naši stari, prije masovnog turizma, u Ameriku. To su ljudi koji su napustili svoje domove jer su bili gladni. Bi-

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 8 Aktualno

ti okrutan prema takvim ljudima, takvim sudbinama, u najmanju je ruku neljudski.

NE TREBA ŠUTJETI KAKO BI SE

OSTAO ‘POLITIČKI KOREKTAN’

Nadalje, treba imati na umu kako će stranih radnika u Dubrovniku biti sve više, a oni će ovdje i ostajati. U najavi su i izmjene zakona prema kojima bi radne dozvole za strance vrijedile tri godine. Dakle, neće tu dolaziti radnici iz egzotičnih zemalja kako bi odradili sezonu i eventualno se vratili sljedeće. Oni će tu dolaziti i zapošljavati se na dulje vrijeme, a s njima će dolaziti njihove supruge, djeca, obitelji... Dio građana je na dočeku Nove godine u Zagrebu ‘padao u nesvijest’ jer je bilo jako puno radnika iz egzotičnih zemalja. Govorili su kako ‘nisu znali da ih je toliko’. Bit će ih i više. To je stvarnost pred kojom ne treba zatvarati oči, o kojoj ne treba šutjeti kako bi se ostalo ‘politički korektan’ i o kojoj treba promišljati.

Ogroman priljev stranih radnika u Dubrovnik, u Hrvatsku, bit će još izraženiji u vremenu koje slijedi i posljedično će se, kako ovdje, tako i u mnogim europskim gradovima, donekle i mijenjati struktura stanovništva. Izgledne su promjene i u kulturama, jer su razlike između Europe i Južne odnosno Jugoistočne Azije ogromne – između Dubrovnika i Nepala ili Filipina. Što je i logično, s obzirom kako se radi o potpuno drugim krajevima svijeta.

TROJIĆ PREDLAGALA UKLJUČIVANJE

U FESTU, DUBROVAČKU TRPEZU…

I dok se Dubrovčani po Facebook grupama pitaju

‘đe nam je nestalo naše adio’ i kako to da nitko na kasama više ne zna što je to pomadora, malo je onih koji spominju konkretne poteze. Kako očuvati tradicijske i kulturne vrijednosti sredine, a Dubrovnik ih ima ‘na izvoz’? Kako sačuvati europske vrijednosti, koje su simbol društvenog napretka, demokracije i civiliziranosti? Kako izbjeći sudbinu brojnih europskih gradova u kojima su migranti iz afričkih i azijskih područja oformili ‘geta’ bez ikakve volje i namjere za bilo kakvom asimilacijom? Kako sačuvati sigurnost destinacije, što je najjači adut dubrovačkog, ali i hrvatskog turizma? Odgovor leži u uključivanju stranih radnika u lokalnu zajednicu pri čemu bi oni prihvatili najbolje od zajednice, a zajednica najbolje od njihove kulture, kako bi zajedno išli naprijed, u korist i jednih, i drugih, ali i cjelokupnog društva. Stvaranje jaza između lokalne zajednice i stranih državljana koji tu dolaze kako bi radili, uvijek je dovodilo do prostorne i svake druge odvojenosti. Tada, umjesto da se ide u istom smjeru i da se zajednički ‘raste’, svatko vuče na svoju stranu, što neminovno stvara još veću kulturološku i svaku drugu distancu. Stranac se tu ne osjeća dobrodošlo, a lokalna zajednica s predrasudom gleda na stranca. Dubrovnik stranim radnicima treba pokazati kako je dobar domaćin i dati im priliku da postanu dio lokalne zajednice u kojoj će se osjećati dobrodošlo.

Malo je onih koji su prepoznali kako o ovoj stvarnosti treba i progovarati, i razmišljati, a jedna od njih je predsjednica HGK Dubrovnik Nikolina Trojić. Ona je, primjerice, u nekoliko inicijativa predlaga-

Malo je onih koji su prepoznali kako o ovoj stvarnosti treba i progovarati, i razmišljati, a jedna od njih je predsjednica HGK Dubrovnik Nikolina Trojić. Ona je, primjerice, u nekoliko inicijativa predlagala da strani radnici sudjeluju u procesiji za Svetog Vlaha. Predlagala je i uključivanje u različite manifestacije u kojima bi strani radnici predstavili svoju glazbu ili svoju kuhinju

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Aktualno 9
Radnika iz Azije je u cijeloj Hrvatskoj, pa i u Dubrovniku, sve više

“Razmišljali smo o tome da strani radnici koji rade u Dubrovniku predstave svoje lokalne kuhinje u sklopu ‘Dubrovačke trpeze’, no to zasad postoji kao ideja, jer program ‘Trpeze’ za ovu godinu se tek treba osmisliti. Što se tiče same ideje, treba vidjeti kako je provesti. Tu prvenstveno mislim na profiliranje stranih radnika jer je pitanju jesu li to radnici koji su chefovi, kuhari ili barem pomoćni kuhari, koji bi onda mogli predstaviti svoju lokalnu kuhinju ili se ipak radi o radnicima na nekim drugim radnim mjestima koja nam ne omogućuju da provedemo ovakvu ideju”, kazao je Miroslav Drašković

la da strani radnici sudjeluju u procesiji za Svetog Vlaha, kako bi se osjetili dobrodošlima i dijelom zajednice u kojoj sada žive, kako su sastavni dio Grada. Nema veze što su druge vjeroispovijesti, Festa je prije dio lokalnog identiteta. Uostalom, i ljudi drugačijih vjeroispovijesti i iz drugih krajeva Hrvatske znaju se vjenčati za nekoga iz dubrovačkog kraja pa i oni, i njihova djeca, znaju nositi nošnje u procesiji. Predlagala je i uključivanje u različite manifestacije u kojima bi strani radnici predstavili svoju glazbu ili svoju kuhinju. Primjerice, predlagala je njihovo uključivanje u ‘Dubrovačku trpezu’, u sklopu koje bi mogli predstaviti tradicionalna azijska jela. Tako bi se lako uključili u društveni život grada, a građanima njihova kultura ne bi bila tako daleka.

‘RAZMIŠLJAMO O UKLJUČIVANJU U DUBROVAČKE MANIFESTACIJE’

Pitanje je to kojim će se sasvim sigurno baviti službene politike i nije namijenjeno turističkim zajednicama, no zanimao nas je kontekst uključivanja u manifestacije. Upitali smo direktora Turističke zajednice grada Dubrovnika Miroslava Draškovića postoji li perspektiva za uključivanjem stranih radnika u neke poznate dubrovačke događaje kako bi ih se integriralo u dubrovačku svakodnevicu i društveni život grada uopće. „O toj smo temi već razgovarali s nadležnim gradskim Upravnim odjelom koji i jest glavni nositelj ‘Dubrovačke trpeze’, koja je uklopljena u Good Food Festival u organizaciji Turističke zajednice grada Dubrovnika. Razmišljali smo o tome da strani radnici koji rade u Dubrovniku predstave svoje lokalne kuhinje u sklopu ‘Dubrovačke trpeze’, no to zasad postoji kao ideja, jer program ‘Trpeze’ za ovu godinu se tek treba osmisliti. Što se tiče same ideje, treba vidjeti kako je provesti. Tu prvenstveno mislim na profiliranje stranih radnika jer je pitanju jesu li to radnici koji su chefovi, kuhari ili barem pomoćni kuhari, koji bi onda mogli predstaviti svoju lokalnu kuhinju ili se ipak radi o radnicima na nekim drugim radnim mjestima koja nam ne omogućuju da provedemo ovakvu ideju. Osim sudjelovanja na Good Food Festivalu i drugim manifestacijama, mislim kako je važno integrirati strane radnike kroz različita kulturna događanja, ali i različite edukativne programe putem kojih bi se obostrano i stanovnici i radnici educirali o kulturama, običajima i načinima života. Otvorenost prema drugim kulturama važan je dio identiteta Dubrovnika, a danas se ta tradicija nastavlja kroz različite inicijative koje promiču međukulturalnu razmjenu, turizam i suradnju s drugim gradovima i regijama diljem svijeta. Očuvanje te otvorenosti i prihvaćanje različitosti ključni su elementi koji čine Dubrovnik jedinstvenim i posebnim mjestom, a posebno sigurnim za svih“, izjavio je Drašković.

‘TREBA OGRANIČITI BROJ RADNIKA, POSTOJEĆE NAUČITI JEZIK I OBIČAJE’

Kad se govori o službenim politikama koje bi se trebale pozabaviti ovim pitanjem, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica smatra kako je potrebno donijeti državnu strategiju koja bi, među ostalim, definirala i maksimalan broj radnika koji se mogu dovesti iz trećih zemalja.

„Prošle sezone je izdano nešto više od 3600 radnih dozvola, od toga gotovo tisuću za radnike iz Nepala, Filipina, Indije, Bangladeša… Potrebno je definirati koliko nam radnika treba, je li to tisuću ili dvije tisuće. Ali ne 20 tisuća jer ih toliko ima na tržištu“, izjavio je Potrebica dodavši kako je uvoznu radnu snagu potrebno držati pod kontrolom i kako ne bi došlo do rušenja vrijednosti rada tj. plaća kod postojećih djelatnika u sektoru ugostiteljstva. Još jedno pitanje kojim bi se takva strategija trebala baviti je, kako drži Potrebica, integracija postojećih radnika u kontekstu učenja jezika, a potom i kulture i običaja ovog kraja.

„To su radnici koji najčešće dolaze iz društava u kojima vrijede norme i pravila koje za Europu ne vrijede, i obratno. Kad naši ljudi idu u Aziju u sklopu turističkih tura, onda ih naši vodiči informiraju o tome kakvo je ponašanje u tim društvima prihvatljivo, a kakvo nije. Mi danas živimo pored tih radnika iz trećih zemalja, uglavnom iz Azije, i ne postoji nikakav oblik integracije. Smješteni su u neadekvatnim stambenih uvjetima, ne postoji interakcija, oni se ne mogu integrirati i smatram kako ne smijemo ponoviti grešku zapadnoeuropskih zemalja te potpuno i nepromišljeno otvarati granice, dopuštajući ogroman priljev radnika s tog tržišta koje je neiscrpno. To vodi ka getoizaciji u kojoj ne znamo koga uopće primamo, iz zemalja u kojima pojam sigurnosti nije isti kao i kod nas, a prema posljednjim istraživanjima, Hrvatska je najsigurnija europska zemlja. Dakle, broj radnika koji dolaze treba ograničiti, trebali bi pohađati tečajeve učenja jezika, običaja i kulture, u protivnom ćemo imati ozbiljne probleme, premda se radi o legalnoj migraciji“, govori Potrebica.

‘MOŽEMO UVESTI MILIJUNE RADNIKA. ŠTO SMO TIME ONDA NAPRAVILI?’

Pitamo ga smatra li kako bi tu integraciju trebalo provoditi uključivanjem radnika u određene događaje koji su poznati u dubrovačkom društvenom životu. Potrebica nije siguran bi li takvo što polučilo rezultata.

„Mislim kako bi te ljude bilo jako teško integrirati na način na koji bismo htjeli jer oni ovdje dolaze s drugačijim potrebama. Ne treba odustati od pokušaja društvene integracije i na takav način, ali mora postojati obveza pohađanja tromjesečnih edukacija preko kojih bi mogli dobiti sve potrebne informacije za korake integracije. O njoj ne možemo govoriti dok se ne ispoštuju određene obveze koje bi

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 10 Aktualno

„Nije strateški cilj taj da kapital upravlja turizmom i njegovim

potrebama, da dovedemo 10 ili 20 tisuća ljudi iz tih zemalja. To moramo hitno zaustaviti jer ako to ne napravimo i ne podvučemo određene rezove, za 50 godina ćemo biti manjina“, izjavio je Potrebica

trebale postojati ako netko želi raditi ovdje, dakle učenje jezika, običaja, kulture…“, izjavio je Potrebica. Napominje kako bi stoga i priljev te radne snage trebao biti što kontroliraniji i kako ne bi trebao biti nagao, kako bi se proces integracije mogao provesti uspješno. Ne smatra kako bi sigurnosni problem bio i jedini kad se govori o radnicima iz trećih zemalja.

„Mi možemo uvesti milijune i milijune ljudi s tog tržišta koje je ogromno, no postoji li potreba za time i što bismo time napravili? Naš strateški cilj je održavanje Hrvata na krajnjem jugu Hrvatske. Nije strateški cilj taj da kapital upravlja turizmom i njegovim potrebama, da dovedemo 10 ili 20 tisuća ljudi iz tih zemalja. To moramo hitno zaustaviti jer ako to ne napravimo i ne podvučemo određene rezove, za 50 godina ćemo biti manjina. Postoje gradovi koji su takvim greškama promijenili svoj genetski kod. Ako to dozvolimo, nikada nećemo moći provesti ni pratiti integracijski postupak koji je nužan“, kazao je Potrebica.

‘ZBOG NEPROMIŠLJENIH ODLUKA, ZA 15 ILI 20 GODINA BISMO MOGLI

IMATI OZBILJNE PROBLEME’

Svako otvaranje pitanja opstanka kulture na određenom području, neminovno izaziva i optužbe kako se radi o rasizmu i ksenofobiji, strahu od drugih i od drugačijih. Potrebica naglašava kako to nije opravdano.

„Ne mislim kako je bilo koje društvo nazadnije u odnosu na neko drugo, to bi se dalo podvući pod teoriju o superiornosti rasa koja nije bliska mom svjetonazoru. No, činjenica je kako je riječ o radnicima koji dolaze iz kompletno drugačijih društava od na-

šeg, iz društava u kojima je stopa kriminala i siromaštva znatno veća nego što je to u RH, činjenica je kako nisu došli naučeni na odgovarajuće društvene norme, koje nisu ni bolje, ni gore, ali mi gradimo svoje društvo. Nisam za to da grad ima 10 tisuća stranih radnika iz trećih, azijskih zemalja. Nisam za to da 25 posto ljudi koji služi kapitalu koji nije dubrovački, dođe u naš grad“, izjavio je Potrebica dodavši kako bi veliki priljev radne snage iz tih zemalja sasvim sigurno doveo do problema, i u vidu sigurnosti, ali i u vidu strukture stanovništva. A onda, i u vidu političke scene na ovim prostorima. „Takav pristup je obično pristup mainstream politike i ljevice koja smatra kako je takvo što urbano i tolerantno. No, upravo zbog ovakvih pogrešaka, koje mi sebi ne smijemo dozvoliti, u Europi jača desnica, ali ne umjerena nego rigidna desnica. Ako se počnemo rješavati ovo pitanje, lako nam se može dogoditi da za 10 godina imamo zastupljene političke opcije s vrlo rigidnim stavovima oko pitanja useljenika. Sjetimo se Njemačke ih 50-ih, vrlo pogrdno su komentirali ljude koji su dolazili raditi, uglavnom s Balkana i iz Ukrajine. Imali su otpore, a sad bi vjerojatno dali sve da su im samo ti Balkanci ostali kao radna snaga. Nemojmo se skrivati iza floskula, misliti kako smo društvo koje ništa ne može ugroziti jer za 15 ili 20 godina ćemo imati ozbiljne probleme“, smatra Potrebica. Odvajanje stranih radnika od lokalne zajednice i ‘getoizacija’ se nisu pokazali kao dobra praksa u europskim zemljama. Na nama je sada učiti na tuđim greškama i dobro promisliti o strategijama koje će stvoriti društvo koje je povoljno za lokalno stanovništvo, u kojem će se i radnici iz dalekih zemalja osjećati poželjnima i dobrodošlima.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Aktualno 11
Ovako izgleda smještaj za strane radnike u Zagrebu

Pokrenuta javna nabava za izgradnju

Centra za starije

osobe Dubrovnik

Grad Dubrovnik pokrenuo je postupak javne nabave za izgradnju doma za umirovljenike ispod Opće bolnice Dubrovnik. Predmet nabave je izgradnja Centra za starije osobe Dubrovnik - Doma za starije i nemoćne, koji će osigurati 205 smještajnih kapaciteta te osigurati pružanje usluga u zajednici za 410 korisnika, a njegovom gradnjom dubrovačkim umirovljenicima osigurat će se standard koji im je godinama nedostajao.

Vrijednost radova procijenjena je na 13.687.917,96 eura, a rok za dostavu ponuda je 26. ožujka 2024. do 10:00 sati. Grad Dubrovnik već je ranije osigurao 6.138.045,24 eura bespovratnih sredstava za izgradnju doma, u okviru poziva Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Planirana građevina projektirana je u tri dilatacije, bruto razvijene površine 10.788 metara četvornih. Uz jednokrevetne i dvokrevetne sobe, Centar će biti opremljen restoranom, liječničkom or-

dinacijom, prostorima za fizikalnu terapiju te društvenim prostorijama. Osim smještaja za 205 korisnika i dnevni boravak za 75 korisnika, Dom će pružati i različite usluge za vanjske korisnike poput fizikalne terapije, dostave hrane, pomoći u kući za slabije pokretne, a kojima je svrha omogućiti što duži ostanak starije osobe u svome domu.

Realizacijom ovog projekta zadovoljit će se većina potreba smještaja dubrovačkih umirovljenika, što je jedna od najvažnijih odrednica ove gradske uprave prema sugrađanima treće životne dobi. Uz dom u Gružu ovo je, nakon 50 godina, drugi projekt vezan uz skrb i smještaj starijih sugrađana kojeg je pokrenula ova gradska uprava. Po završetku postupka javne nabave, početak radova očekuje se u lipnju ove godine. Podsjetimo, prošle je godine provedeno čišćenje terena koje je uključivalo rušenje preko 30 godina stare, oronule i nikad dovršene građevine, kao preduvjet za izgradnju novog, suvremenog objekta.

JAVNI POZIV Grad Dubrovnik i DURA provode program osposobljavanja za njegovatelje starijih i nemoćnih osoba

Grad Dubrovnik, u suradnji s Dubrovačkom razvojnom agencijom (DURA), i ove godine nastavlja provedbu programa osposobljavanja za njegovatelje starijih i nemoćnih osoba zbog nedostatka tog kadra na dubrovačkom području.  U tom se cilju raspisuje Javni poziv za program osposobljavanja njegovatelja za starije i nemoćne osobe. Verificirani program osposobljavanja trajat će ukupno 65 dana, od čega se 12 dana odnosi na teoretski dio nastave, a ostatak je praktični dio. Prednost u programu osposobljavanja imaju nezaposlene i dugotrajno nezaposlene osobe. Broj polaznika je ograničen na 15, a rok prijave je do 26. ožujka 2024.  Troškove edukacije snosi Grad Dubrovnik, a kandidati su dužni položiti ispit za njegovateljicu/njegovatelja. Uz plaćanje troškova edukacije, Grad Dubrovnik se obavezao i organizirati nastavu, a obaveze kandidata su, uz polaganje ispita, i odazivanje na otvoreno radno mjesto njegovateljice/njegovatelja koje mu Grad Dubrovnik ponudi. Ako se, u razdoblju od godine dana od polaganja ispita, kandidat ne odazove na poziv za otvoreno radno mjesto, morat će vratiti iznos troškova edukacije. Izgradnjom Doma za starije u Gružu te izgradnjom novog doma ispod Opće bolnice Dubrovnik najvećim će se dijelom zadovoljiti potrebe smještaja dubrovačkih umirovljenika, što je jedna od najvažnijih mjera ove gradske uprave usmjerenih na podizanje kvalitete života i skrbi za sugrađane treće životne dobi. No unatrag nekoliko godina potražnja za njegovateljima starijih i nemoćnih osoba  koje žive u vlastitom domu sve je izraženija. Iako postoje osobe koje obavljaju posao njegovatelja, prema stvarnom stanju nedostaje onih educiranih i osposobljenih. U prošloj godini program je uspješno završilo devet polaznika kojima je izdana diploma i Uvjerenje o osposobljavanju te su stekli zanimanje Njegovatelj/ica.

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 12 Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

Grad Dubrovnik preuzeo na postupanje predmete za raspolaganje državnim nekretninama

Potpredsjednik Vlade RH i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić sastao se prošlog tjedna u Dubrovniku sa županom dubrovačko-neretvanskim Nikolom Dobroslavićem i gradonačelnikom Grada Dubrovnika Matom Frankovićem, na temu upravljanja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske na području Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika.  U toj su prigodi potpisali Odluku i Zapisnik o predaji na postupanje zahtjeva za upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. Grad Dubrovnik je tako preuzeo na postupanje 50 predmeta koji se odnose na zahtjeve za raspolaganje nekretninama fizičkih i pravnih osoba s područja Grada Dubrovnika, a Županija će rješavati zahtjeve jedinica lokalne samouprave, među kojima i one Grada Dubrovnika.

‘’Grad ima četiri zahtjeva prema Državi, odnosno sada prema Županiji. Jedan od njih je iznimno važan, a to je zemljište na području Komolca gdje Grad planira gradnju vrtića, a koje se sukladno članku 77. Zakona o povratu imovine oduzete tijekom ju -

go-komunističkog režima, vratilo Državi. Za izdavanje građevinske dozvole ovog vrtića potrebno je riješiti imovinsko-pravne odnose. Ono što je preostalo su dvije parcele koje se u ovom trenutku nalaze u vlasništvu Republike Hrvatske, a vjerujem da ćemo zahtjevom prema Dubrovačko-neretvanskoj županiji to vrlo brzo riješiti i na taj način realizirati izgradnju vrtića za kojeg su već dobivena europska sredstva’’, kazao je ovom prilikom gradonačelnik Mato Franković. Istaknuo je i važnost novog Zakona jer gospodarenje važnim zemljištem otvara nove mogućnosti planiranja razvoja, osobito javne infrastrukture jedinica lokalne samouprave.

Postupak predaje na postupanje gradovima i županijama rezultat je novog  Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, koji je stupio na snagu 30. prosinca 2023. Riječ je o zakonu koji predstavlja novi korak u decentralizaciji te će omogućiti efikasnije gospodarenje državnom imovinom što će posljedično omogućiti i bržu realizaciju investicija i projekata.

Na lokalnu razinu spušteno je odlučivanje na način da o raspolaganju nekretninama u vrijednosti do 130 tisuća eura odluke donose župani/gradonačelnici, a od 130 tisuća do milijun eura odluke donose Županijske skupštine/Gradska vijeća te za veće iznose resorno ministarstvo i Vlada. Kako je objasnio ministar Bačić, od ostvarenih prihoda Republici Hrvatskoj pripada 60 posto te po 20 posto županiji i jedinici lokalne samouprave, za dodatne troškove i potrebna dodatna zapošljavanja zbog povećanog opsega posla.

Betoniraju se piloti na izgradnji ceste

Tamarić

U sklopu radova na izgradnji ceste Tamarić, koja će spajati OŠ Mokošica s nerazvrstanom cestom Lozica-Mokošica-Komolac-Sustjepan, u tijeku je izrada pilota, odnosno bušenje te armiranje i betoniranje, a na koje će se temeljiti potporni zidovi za buduću prometnicu. Od ukupno 53 predviđena pilota do danas ih je izgrađeno 20-ak, a s njihovom izvedbom paralelno će se raditi temelji i potporni zidovi na već završenim pilotima.

Upravo zbog ovih radova intenziviran je promet kamionima-mikserima kroz naselje, Ulicom Bartola Kašića, zbog čega se dijelovi kolnika, dok traju ovi radovi, ne mogu koristiti za parkiranje.

Izgradnja 900 metara duge dvosmjerne spojne ceste Tamarić ključna je investicija u cestovnu mrežu Mokošice, koja će rasteretiti Ulicu Bartola Kašića te osigurati uredno prometovanje do škole. Nova cesta značajna je i zbog planirane nadogradnje i rekonstrukcije OŠ Mokošica, čime će ova škola, koja je posljednja u dvosmjenskom režimu nastave, ući u režim izvođenja nastave u jednoj smjeni. Izgradnja ceste omogućit će i uvođenje autobusne linije do škole, što će povećati i prometnu sigurnost u ovom dijelu Mokošice.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika 13

Edukativna staza Podvlaštica-

Vlaštica pri kraju, započeli radovi na izgradnji vodovoda

Gornjih sela Viganj

Župan Nikola Dobroslavić obišao radove na Pelješcu

Župan Nikola Dobroslavić, zamjenik župana Joško Cebalo i ravnateljica

RRA DUNEA Melanija Milić ovog su tjedna prigodom posjeta Općini Orebić, a u pratnji načelnika Tomislava Ančića, obišli projekt Edukativne staze Podvlaštica-Vlaštica.

Radi se, naime, o projektu kojem je ukupna vrijednost 265.941,69 eura, od čega 200 tisuća financira FZOEU, ostatak Općina Orebić, a nositelj je Dubrovačko-neretvanska županija. Radovi koji su bili obuhvaćeni ovim projektom, a koji se privode kraju, obuhva-

ćali su profiliranje edukativne staze, opremanje osnovnom urbanom opremom i pošumljavanje, a namijenjena je za pješačke i biciklističke svrhe. Koncept izvođenja staze je baziran na tri zone multifunkcionalnih paviljona uz prateću osnovnu opremu te 16 edukativnih ploča na kojima će se nalaziti glavne karakteristike staze, a staza je obogaćena  drvoredom od ukupno 160 sadnica stabala autohtonih vrsta stablašica (čempres, pinija, planika, lovor, maslina, rogač, smokva, crni dud, badem, nar).

U pratnji načelnika Tomislava Ančića i direktora Vodovoda i odvodnje Joška Đelduma župan sa suradnicima je obišao i radove na izgradnji vodoopskrbnog cjevovoda Gornjih sela Viganj, čija je vrijednost 2.315.452,68 eura. Iz fondova EU je financirano 80 posto iznosa, Hrvatske vode sufinanciraju 10 posto, a preostalih 10 posto Vodovod i odvodnja Orebić. U ovom trenutku je realizirana javna nabava, izvođač je uveden u posao i u tijeku su pripreme gradilišta za početak radova, a rok za izgradnju je 18 mjeseci.

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 14 Županija
PROJEKTI U OREBIĆU

PONEDJELJAK, 4.3. doručak dana

Galette Bretonne sa šunkom, kremastim sirom i sušenim rajčicama

Menu dana

Penne Carbonara

Kremasti umak sa slaninom, lukom, češnjakom i bijelim vinom

UTORAK, 5.3. doručak dana

Proteinski puding od kokosa i badema sa chiom, granolom i šumskim voćem

Menu dana

Teleći rižot

Krepki kremasti rižot sa telećim butom, lukom, češnjakom, vinom i začinima

SRIJEDA, 6.3. doručak dana

Zarolani omlet punjen avokadom, kozicama, čilijem i kremastim sirom

Menu dana

Hobotnica “al forno”

S mladim krumpirom, rajčicom, paprikom, češnjakom, maslinama i bijelim vinom

ČETVRTAK , 7.3. doručak dana

Španjolski omlet sa kozjim sirom i šparogama

Zapečena kriška od jaja i krumpira sa začinskim biljem, poslužena sa svježim kozjim sirom i zelenim šparogama

Menu dana

Pečena teletina

Pečeni krumpir s povrćem i umak od pečenja

PETAK, 8.3. doručak dana

Odležana ohlađena zobena kaša trifle sa kašom, mangom, jogurtom i metvicom

Menu dana

Gregada

Domaće ribarsko jelo pripremljeno od više vrsta ribe, krumpira, komorača i peršina

SUBOTA, 9.3.

doručak dana

Američke palačinke sa javorovim sirupom i bobičastim voćem

Menu dana

Špageti Bolognese

Klasičan ragu od mljevenog miješanog mesa, luka, češnjaka i rajčice

NEDJELJA, 10.3. doručak dana

Francuski tost sa kremastim kozjim sirom, medom i suhim smokvama kuhanim u vinu

Menu dana

Dalmatinska Pašticada

Juneći but kuhan u vlastitom umaku sa korjenastim povrćem, suhim šljivama i crnim vinom poslužen s njokima

POTRES U PELJEŠKOM VINOGRADU

Pavo Miličić: ‘Ne bojim se nikakve inspekcije jer su naša vina uredna, a sve ostalo su gluposti i podmetanja!’

Vinari okupljeni oko udruge Graševina Croatica upozorili su na nepravilnosti kod određenih vina, među kojima su i ‘Vina Miličić’ s Pelješca, a uzorci su poslani inspekciji te se čekaju rezultati. Vlasnik ‘Vina Miličić’ poručuje kako je riječ o podmetanjima

Udruga Graševina Croatica, koja okuplja najvažnije vinare kontinentalne Hrvatske, odlučila je dati na analizu određena vina, među kojima su i ona koja proizvode i pune Vina Miličić iz Potomja. Kupili su boce tih vina u Intersparu i Kauflandu i dali ih na analizu, a tvrde kako su rezultati loši. Predsjednik Graševine Croatice Tomislav Panenić za Večernji. hr je izjavio da su “zaprepašteni rezultatima”.

“Mješavina je to nešto vina, puno vode, kiselina i dodanih alkohola,” rekao je. Vina su na analizu poslali u Srbiju, u laboratorij Ana Lab u Pančevu akreditiran za ispitivanje kvalitete i autentičnosti hrane. Laboratorij je uzorcima Graševina i Malvazije istarske koje puni i na tržište stavlja KG Zelina pronašao vodu i etanol dobiven od industrijskih biljaka, točnije od kukuruza i šećerne trske. Isto je pronađeno u Graševini i Graševini 2022. Iločkih polja i Plavcu malom 2019. koje proizvode i pune Vina Miličić.

Rezultate analiza Graševina Croatica je početkom siječnja proslijedila Državnom inspektoratu, Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu i Carinskoj upravi. Već gotovo dva mjeseca nisu dobili nikakav odgovor. Iz Agencije za poljoprivredu pitanje prebacuju na Državni inspektorat. Iz Carinske uprave rekli su im da će provesti nadzor, Državni inspektorat nije potvrdio da da je proveo nadzor niti da će ga provesti nadzor.

Dubrovački dnevnik kontaktirao je Pava Miličića iz ‘Vina Miličić’ koji je kazao kako se ne boji rezultata Inspektorata.

“Ovo što se dogodilo je više nego katastrofa. Desetak ljudi me zvalo da me pitaju što

se događa, to su ljudi koji kupuju naša vina redovito”, izjavio je Miličić koji je kazao kako je došlo do pada cijene njegovog vina, ali ne zbog pada kvalitete ili dodavanja vode odnosno kiselina i dodanih alkohola.

“Imali smo velike zalihe iz 2018. i 2019. godine, a onda se dogodila korona. Imali smo viškove pa smo snizili cijenu. To su naša vina koja se i inače prodaju u Plodinama i Intersparu. Očito to sve nekome bode oči pa su napravili prijavu. Državni inspektorat je uzeo uzorke na analizu i oni još nisu gotovi. O nepravilnostima nema govora, ne  bojim se inspekcija”, izjavio je Miličić.

Kako kaže, sada je krenula pošiljka njegovog vina za InterSpar. Predložio im je da uzmu bilo koju bocu tog vina i daju u laboratorij na uzorkovanje, a kako će on sam snositi trošak.

“Ne bojim se jer znam da nema nepravilnosti, a sve ostalo su gluposti i podmetanja”, poručio je Miličić.

“Imali smo velike zalihe iz 2018. i 2019. godine, a onda se dogodila korona. Imali smo viškove pa smo snizili cijenu. To su naša vina koja se i inače prodaju u Plodinama i Intersparu. Očito to sve nekome bode oči pa su napravili prijavu. Državni inspektorat je uzeo uzorke na analizu i oni još nisu gotovi. O nepravilnostima nema govora, ne  bojim se inspekcija”, izjavio je Miličić

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 16 Vijesti

nakon preuređenja

VELIKO OTVORENJE (petak)

Dubrovnik, Vukovarska 26

Ime sekcije 17 Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024.

DOBITNICA PLAKETE BERISLAV BAČIĆ

Psihologinja Jadranka Zlošilo:

„Iz Kluba 65+ izlazim puna, polaznici žive punim srcem, a neki od njih mi govore da im je ovo najljepši dio života“

Cijeli radni vijek provela je u školi, radeći s djecom, a ni u mirovini – ne miruje.

Psihologinja Jadranka Zlošilo nastavlja pomagati u Crvenom križu Dubrovnik, zbog

čega je nedavno nagrađena plaketom Berislav Bačić. Provjerili smo koliko

volontiranje doprinosi njenom osobnom životu, ali i što sve njen rad uključuje

Koliko ste zapravo dio dubrovačkog Crvenog križa i što ste točno radili?

Od jeseni 2019. sam u Crvenom križu kao volonter. Radim isto od početka, u klubu 65+ vodim radionice Wellness za dušu, kroz Tim za psihosocijalnu podršku pružala sam pomoć Ukrajincima, odnosno djeci. U dva navrata smo organizirali igraonice za djecu, dok je za njihove roditelje bilo organizirano davanje svih informacija kako bi se lakše snašli u Hrvatskoj. Zatim, kad je bio potres na području Petrinje i Siska, pružala sam na neki način prvu psihološku pomoć spasiocima. Ove jeseni smo organizirali edukaciju na razini županije u Metkoviću, svim pomagačima u Crvenom križu. Prvenstveno – kako misliti na sebe u stanjima velikog stresa i kako pomoći drugima oko sebe. U vrijeme korona krize smo bili sigurno tri mjeseca dežurni na telefonu za psihosocijalnu podršku.

To je bilo poprilično stresno razdoblje, kako je vama ostalo u sjećanju?

Bilo je i za nas stresno. Iako smo radili od kuće jer se smatralo da je sigurnije, isto sam osobno bila u strahu, a isto tako sam pružala podršku. Jako puno su nam se javljali

stariji ljudi koji su bili usamljeni, jer i ako su imali nekoga, nije smjelo biti kontakta. Ili su im dragi ljudi bili relativno daleko, a oni nisu smjeli izlaziti. Taj osjećaj da su izolirani, da su sami, da ne mogu izaći… To im je bilo jako teško i mnogima je značio razgovor, kako bi skratili vrijeme, proveli ga ugodno, uz socijalnu podršku. Neki su baš bili u strahu, pa smo ih učili tehnike opuštanja. Javljali su se i ljudi sa sasvim drugim problemima, a opet vezanim uz koronu. Na primjer, ljudi koji su imali obiteljske, bračne probleme, pa im je život u zajednici bez izlazaka vani donosio napetost. Njima smo isto pomagali i pružali podršku.

Sa starijima svakako imate kontakta, spomenuli ste djelovanje u klubu 65+, možete li reći nešto više o radionici Wellness za dušu?

To je u biti kao grupna terapija, ali nije ustvari terapija. Tu uvijek započinjemo s tehnikama opuštanja ili kohezivnim igrama ili bilo kakvim aktivnostima koje će ih opustiti. Najviše smo usmjereni na „mindfulness“, odnosno na vođene fantazije, tu mogu reći da su fantastični, oduševljena sam. Nema niti jed -

Piše Ivana Smilović foto Goran Mratinović; Crveni križ Dubrovnik

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 18 Intervju

nog polaznika radionice koji ne uleti lako u tu vođenu fantaziju. Oni se osjete kao da su napunili baterije, odletjeli u neku drugu dimenziju, uživaju. Mogu se vratiti u prošlost, maštati o odlasku bilo gdje, u omiljeni kutak kuće ili svijeta i to je to što njih oduševljava, to je za njih nešto sasvim novo, a nešto što je tako lako, brzo i efikasno i dovodi do osjećaja ugode. Nakon toga uvijek govorimo o jednoj ili dvije teme. Krenemo od sebe, primjerice: kako se zovem, kako se osjećam sa svojim imenom, moja najljepša uspomena, moja najdraža igračka u djetinjstvu, razne dogodovštine iz djetinjstva kojima pokazuju neka svoja iskustva, nešto što ih je usmjerilo u razvoju na ovu ili onu stranu. Na primjer, učitelji i iskustva s učiteljima. Govorimo i o sadašnjem aspektu, opet slika o sebi – tko sam ja, što najviše volim raditi, što me usrećuje.

ATMOSFERA PUNA ŽIVOSTI I VESELJA

Vjerujem da se na radionici može čuti puno toga.

Prije dva tri mjeseca smo imali temu „Moj najdraži predmet“. Iz toga su izašle najljepše pri -

če. Nešto što izgleda banalno, ali nije. Jedan gospodin je rekao da svaki dan u novčaniku drži sliku svoje unučadi i kako je sretan, pa je pričao dogodovštine o njima, kako u inozemstvu jedva čekaju da dođe kod njih, koliko za njih radi, da im bude što ljepše. Pa gospođa koja je govorila o šalu, provela je jedan predivan period sa svojim neputom i njegovom djevojkom, pa su joj njime zahvalili i voli ga nositi. Pa zaručnički prsten koji je gospođa nakon 50 godina poklonila unuci nakon što je diplomirala. Predivne priče, oni su jako sretni što mogu podijeliti svoje sretne trenutke. Često sumiramo na čemu su zahvalni, pogotovo na kraju godine. Usmjeravamo se na ugodne emocije, ali isto tako govorimo i o negativnima i kako izaći iz njih.

Jeste li očekivali kad ste krenuli s radionicom da će polaznici biti tako otvoreni?

Oduševili su me, nisam baš očekivala do te mjere. Moram reći da na tim radionicama, ne samo kod mene, već i kod drugih, vidim atmosferu punu energije, živosti, veselja. Neki od njih mi govore da im je to najljepši dio

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Intervju 19
Psihologinja Jadranka Zlošilo

Plaketu Berislav Bačić Jadranki Zlošilo su uručili Vice Bačić, sin pok. Berisava Bačića, uz ravnatelja i potpredsjednika dubrovačkog Crvenog križa

života. Tako su slatki! Jednostavno žive punim srcem i tu su sve emocije – od osjećaja ponosa, ljubavi, svega tu ima. Oni to tako lako izražavaju i imaju povjerenja jedni u druge.

Pretpostavljam da su zato i opušteniji?

Da! Recimo kad smo imali temu „Moj naljepši puntamenat“, odnosno susret s dragom osobom, „spoj“. Jedna gospođa je ispričala priču iz srednje škole, kad joj je jedan od polaznika Zrakoplovne škole iz Mostara rekao da će u subotu letjeti iznad njenog rodnog mjesta i baciti pisamce. To mi je bilo tako divno, njoj je bilo drago sjetiti toga, svima je bilo zanimljivo, jednostavno dijeljenje tog iskustva kako je ona trčala za tim pismom, naravno da nije moglo pasti ravno ispred njene kuće, ali je dobila izjavu ljubavi, predivno!

SVI SMO U SRCU DJECA

Ti susreti nekako hrane i vas?

Presretna sam kad dobijem puno te njihove energije. Kažu da su stariji ljudi kao djeca i stvarno jesu – ne misle više ni na posao, na svoju djecu misle, ali ne u mjeri da moraju brinuti i skrbiti o njima, tako da puno njih jednostavno samo uživa u životu.

Kažete da su kao djeca, a vi ste upravo s djecom radili dugi niz godina. Mogu li se uopće usporediti ta iskustva, razgovori, a možda i neki problemi?

Može se. Neki dan je jedna polaznica radionice primijetila da držim jednu knjižicu za djecu. Ja sam rekla da smo svi u srcu djeca. Jako puno koristim to iskustvo, a nekada i iste

teme koje sam koristila s adolescentima. Puno tema je životnih i odnosi se jednako i na starije osobe.

Iako se bavite većinom pozitivnim stvarima, sigurno ima i negativnih?

Imam osjećaj da je moja grupa toliko jaka da je većinom usmjerena pozitivno. Kad sam im i dala teme usamljenosti, oni su pričali kako brzo izađu aktivnostima iz toga. Što se tiče nasilja nad starijim osobama, to je više edukacija. Sigurna sam da nitko od polaznika to ne doživljava, ali je jako važna edukacija. Mi smo kroz projekt s Dešom „Zlatni i aktivni“ dobili zadatak da se bavimo tom temom, razgovarali smo o tome, ali treba znati da su te osobe većinom aktivne i jako je mala vjerojatnost da budu zlostavljane, imaju izuzetno dobru socijalnu mrežu, ali dobro je znati kako se nositi s time ako se nekada nađu u negativnom okruženju, prvenstveno obiteljskom. Jer nekad dijete, nevjesta, zet ili neput mogu biti nekorektni prema njima. Prvenstveno o tome govorimo kroz prava starijih osoba, prava da sami odlučuju, da žive u miru, raspolažu svojom imovinom, a u konačnici da odlučuju kako potrošiti svoj novac ako imaju viška i sa strane. U zadnjim godinama najveća zamka je bio ugovor o uzdržavanju, postoje ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a kod ovog drugog je često dolazilo do prevara, tako što bi ih odmah smjestili u dom i prodali njihovu imovinu, ne pitajući ih što žele. Međutim, to se danas osvijestilo, policija je imala predavanje gdje su educirali polaznike kako izbjeći pre -

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 20 Intervju

Predstava Kakav je ovo kazin izvedena je u Domu umirovljenika

varu, ali i u slučaju kad se to dogodi, kako se može raskinuti ugovor.

Zapravo ih upozoravate na zamke starije dobi, ali s druge strane potičete da uživaju u životu.

Tako je, mi smo upravo zato i napravili igrokaz „Koji je ovo kazin“. U njemu je u biti sve, iako traje samo 15 minuta. Ima verbalnog, emocionalnog nasilja, tjelesnog i financijskog nasilja. Vrlo kratko i jasno s tipičnim situacijama. Upravo zato, onaj koji gleda vrlo lako može prepoznati o čemu se radi, dosta je prožeto humorom i korišten je lokalni govor. Izveli smo ga u Domu umirovljenika, reagirali su glasnim smijehom, uz humor je nekako ta i tema lakša.

GODINE NISU PREPREKA STJECANJU

NOVIH VJEŠTINA

Možete li reći nešto više o samom igrokazu?

Zajedno smo osmislili tekst, sudjelovalo je pet glumica. Glavnu ulogu imaju Lucija Šalja i Franica Čebirić, starija osoba i nevjesta. Između njih je uloga žrtve i osobe koja nasilno postupa. Gospođi Franici je bilo jako teško igrati ulogu i svaka joj čast koliko je narasla kroz nju. Ona je izuzetno blaga osoba, pa joj je teško palo biti stroga, odrješita, gruba. Ali jedna od naših korisnica joj je nedavno rekla: „Toliko dobro glumiš da sam te mrzila u tom trenutku!“ Time baš hoću reći koliko ljudi narastu sa svojim vještinama. Osim

toga, sudjeluju i Zdravka Kulaš kao susjeda koja reagira na nasilje, Vinka Komaić je policajac, a sina starije gospođe igra Jasminka Kreso, a prije nje je tu ulogu igrala gospođa Neda, koja je nažalost pala i nije u mogućnosti sudjelovati. A bila je jako dobra u toj ulozi, bez obzira na dob od osamdeset godina. Jedna od glumica je angažirala svog unuka i njegovu prijateljicu, zovu se Lucijan Šalja i Elena Lasić. U ulozi su unuka, volonteri su, idu svugdje s njima, dolaze i na probe, iako imaju 10 i 11 godina.

Sve skupa je je zapravo odličan pokazatelj kako godine ne znače puno u stjecanju novih vještina.

Često radim paralelu. Kao što se u vrtiću djeca oslobode kad nešto glume, tako i oni, nikad nije kasno za osloboditi se u nekom području. Najstariji korisnik nam ima 90 godina, mentalno izvrsno funkcionira, ima puno energije.

Iz svega se može zaključiti da je volontiranje itekako utjecalo i na vaš život. Dođem puna! Isto tako mi je bilo kad bih u školi osjetila da sam nekom pomogla. Iako je škola drugačiji sustav, a ovdje je to svaki put. Tko god dođe, dođe vlastitom voljom, dođe kako bi nešto učinio za sebe i to je onda pun pogodak! Ja sam se angažirala u Crvenom križu Dubrovnik netom prije odlaska u mirovinu jer mi je želja biti raditi nešto korisno i dobro za druge ljude. Samo sam se prebacila s djece na stariju dob.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Intervju 21

NAKON DOHE, A UOČI BORBE ZA TROFEJE S JUGOM

Kobešćak: Želja je da Pariz bude stanica, a ne cilj francuskog vaterpola, a Jug je u igri za četiri naslova!

Pamtit će se 2024. kao godina vaterpola. Europsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo, onda i Olimpijske igre. U međuvremenu ništa manje od uobičajenog, neće biti i za klubove. Odličan povod za razgovor s Vjekoslavom Kobešćakom. Jug je u igri za četiri trofeja, a francuska reprezentacija, kojoj je Kobešćak u funkciji pomoćnika, proživljava vaterpolsku renesansu

Piše Rafael Barkiđija

foto Grgo Jelavić, Marko Lukunić, Dino Stanin / Pixsell

Treneru, 9. mjesto Francuske na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj, a nakon toga četvrto mjesto na Svjetskom u Dohi. Pamti se još ta pobjeda protiv Mađarske u četvrtfinalu, bili ste blizu i protiv Hrvatske u polufinalu. Kakvi su dojmovi sada, kada se sve to sleglo?

Reprezentacija Francuske je zadovoljna nastupom. Europsko prvenstvo je za nas bilo uvod. Nismo imali velike pripreme, a nismo reprezentacija koja može napraviti veliki rezultat bez velikih priprema. I preslagivanja. Većina tih igrača nema veliku minutažu ili velike uloge po klubovima. Već na Svjetskom prvenstvu, na kojem je uvijek malo lakši put od Eura i Olimpijskih igara, već je to izgledalo puno bolje. Fizički dobro, a taktički su igrači malo sazreli i prihvatili neke zadatke. Moramo spomenuti i promjenu pozicije Thomasa Vernouxa, s centra na vanjske pozicije. Tu je on eksplodirao i ostavio jedan fantastičan dojam. Znamo da su njegove mogućnosti velike, ali ovo je iskorak više. Nekad mi nije jasno kako smo uspjeli preskočiti Mađarsku i skoro doći do prolaza protiv Hrvatske. Naš nastup je bio vrlo dobar. Odlična priprema za Olimpijske igre u Parizu. Očekivanja su unu -

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 22 Intervju

tar momčadi i francuskog vaterpola velika.

Što se tiče četvrtfinala s Mađarskom i te zadnje četvrtine, ali i protiv Hrvatske u zadnjoj četvrtini, Francuska je pokazala fizičku spremu i moć.

Kad se uzmu godišta, Francuska je jedna od starijih reprezentacija. No, taj sustav treninga, kroz institut u Parizu kroz koji oni prolaze, je fantastičan. S jednim plivačkim trenerom, teretanom, psihološkom pripremom...

Oni nisu prošli kroz svoju karijeru u razvoju, ono što su prošli igrači iz vaterpolskih zemalja. Mi smo u nekim prijašnjim natjecanjima imali padove u trećoj četvrtini, a sada se to nije dogodilo. Ovaj put smo mi dominirali kroz treću i četvrtu četvrtinu. Naravno da je fizika tu igrala ključnu ulogu.

Koliko daleko Francuska može na Olimpijskim igrama pred svojim navijačima?

Ja se nadam da Francuska može do četvrtfinala. To je okvir koji je nekako optimalan. Sve preko toga, ne znam. Puno se govori o medaljama. Francuska nema medalju s velikih natjecanja od 1928. godine. Meni je malo suludo pričati o medaljama. Pokazalo se da

se može doći do borbe za medalju. Po meni četvrtfinale, pa ćemo vidjeti. Olimpijske igre donose pravi odgovor, jer je najkvalitetnije i najstresnije natjecanje. Doći do četvrtfinala neće biti lako. Sustav je takav da su dvije grupe po šest. Nekakav individualan prostor za napredak itekako postoji. Vratar Fontani je jedan od pet najboljih vratara u ovim natjecanjima. On brani Ligu prvaka, a to je najelitnije natjecanje. Vernoux je pokazao puno do sada, izuzetno visok nivo, a ima još prostora za napredak. Tu su još Marion-Vernoux, Bouet, Nardon... Ja osobno nisam zadovoljan nastupom nekih starijih igrača. Kapetan Crousillat, Khasz, Marzouki. Oni ako shvate svoje uloge i postavke modernog vaterpola, onda je to četvrtfinale i borba za polufinale. Ono što je najvažnije je da Pariz francuskom vaterpolu ne bude cilj, nego samo jedna stanica.

Osvrnuli smo se na Europsko i Svjetsko prvenstvo, pa onda moramo i o uspjehu Hrvatske. Je li vas iznenadilo zlato u Dohi?

Sretan sam i zadovoljan da je Hrvatska osvojila zlato, ako već Francuska nije. Pokazala je veliku zrelost individualno i kao ekipa. I u bazenu i van bazena. Nakon Eura u Dubrovniku i Zagrebu, koje je bilo spektakularno, pokazali

Francuska vaterpolska reprezentacija na Europskom prvenstvu u Dubrovniku i Zagrebu osvojila je deveto mjesto. Puno bolji plasman ostvarili su na Svjetskom prvenstvu u Dohi, kada su u četvrtfinalu pobijedili favoriziranu Mađarsku. U polufinalu su tek na peterce ispali od Hrvatske, da bi na kraju izgubili do Španjolske za broncu. No, i to je bio povijesni uspjeh francuskog vaterpola. Vrhunac za francusku reprezentaciju bit će Olimpijske igre ovog ljeta, kojima su domaćini.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Intervju 23
Vjekoslav Kobešćak

Vjeko Kobešćak na Europskom prvenstvu u Gružu, u susretu protiv Hrvatske, 6. siječnja 2024.

su jednu zrelost, i to na natjecanju na kojem se primjerice očekivalo od Grčke ili Mađarske da će eksplodirati. Individualna kvaliteta Hrvatske je jako velika, a onda se to spoji u jednu jako dobru igru. S Bijačem, Anićem, Popadićem. Vratarima koji drže leđa. Također, centarska linija, koja donosi jako puno izbačaja iz igre. Zatim, Loren Fatović. Kada bih morao birati igrača lijeve strane, Di Fulvio, Granados, Perrone, izabrao bih Fatovića. To je igrač koji može svoju karijeru usmjeriti u još više. Kharkov je proigrao kad je trebalo. Tu su i ovi hibridni igrači, Žuvela, Kržić, Lazić, Burić. Oni popunjavaju sve i mogu igrati nekoliko pozicija, što je potrebno modernom vaterpolu. Izuzetno dobra stvar za sve nas. Ove dvije medalje su pozitivne za naš sport. Europsko prvenstvo je ovdje bilo veliki medijski odjek. Jako dobra poruka da će hrvatski vaterpolo biti na visokom nivou i u sljedećem olimpijskom ciklusu. A nije uvijek tako. Vidite sada, pad Srbije i Crne Gore, ali i Mađarske. Mađari uz to imaju najbolju situaciju i financijski i infrastrukturno. Nije lako održati visok nivo.

Okrećemo se onome što slijedi, odnosno, prelazimo na klupski vaterpolo. Kako diše Jug nakon dva velika natjecanja? Tu su igrači koji su igrali dva velika natjecanja, a

tu su i neki koji nisu igrali, a morali su održati formu. Kako sve to posložiti?

Ovi igrači koji nisu igrali na Europskom i Svjetskom, nisu imali lagan period. Morali su održati formu i raditi jako da bi održali formu. Bilo ih je premalo da bi igrali ili nešto slično.

I bazen je bio zauzet tijekom Eura...

Da, pa smo se morali snalaziti. Tražiti razne solucije, hotelske bazene i slično. Treneri Igor Računica i Frane Ćirak su odradili dobar posao i održali igrače u tonusu. Igrači koji su igrali ova dva natjecanja su fizički spremni i uigrani. Ne mislim da su fizički potrošeni. Uspjesi Hrvatske i Španjolske dali su neki vjetar u leđa. Došao je i Jacob Merčep, koji je željan dokazivanja i dizanja forme za Olimpijske igre.

Uz to je Merčep odradio i dobar posao s Australijom.

Da. Nakon što ga nije bilo na velikoj sceni nekoliko godina, opet na nju dolazi. Klub je odradio sve da održi mir tijekom ove reprezentativne pauze. Krećemo vrlo brzo. Imamo Vašaš u osmini Eurokupa (op.a. prva utakmica 8. ožujka u Gružu, druga 23. ožujka u Mađarskoj). Između će se odigrati i Super-

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 24 Intervju

Vaterpolisti Jug Adriatic osiguranja u igri su za četiri trofeja: Superkup Hrvatske, domaće Prvenstvo, Regionalna liga i Eurokup. Jedan trofej ove sezone već su osvojili, a to je Kup Hrvatske, početkom prosinca u Zadru.

„Dvije medalje

Hrvatske su pozitivne za naš sport. Europsko prvenstvo je ovdje bio veliki medijski odjek. Jako dobra poruka da će hrvatski vaterpolo biti na visokom nivou i u sljedećem olimpijskom ciklusu. A nije uvijek tako. Vidite, imamo blagi pad Srbije i Crne Gore, a sada i Mađarske. Mađari uz to imaju najbolju situaciju i financijski i infrastrukturno. Nije lako održati visok nivo”.

kup Hrvatske. Onda će i Regionalna liga. Nema laganih utakmica. Nadam se da možemo zadržati neke postavke s kojima smo završili uoči pauze. Početak sezone nije bio dobar, onda smo osvojili taj Kup u Zadru. Ostala su još četiri trofeja na stolu. Nadam se da možemo konkurirati.

Što se tiče Eurokupa, tu vas očekuje taj „euro-klasik” s Vašašom. Momčad na koju treba pripaziti. Ima tu sjajnih pojedinaca popu Strahinje Rašovića i Save Ranđelovića.

Neće biti lako. U prvoj utakmici ne možemo računati na vratara Popadića. A vrlo vjerojatno ni na vratara Jurišića. Morat ćemo prilagoditi igru u obrani, povećati agresivnost i biti nemilosrdni u napadu. Vašaš vodi Slobodan Nikić, trofejni srpski vaterpolist. Oni su nekakav spoj mađarskog i srpskog vaterpola. Tu je centar Krisztian Bedo, koji je prije bio u reprezentaciji. Imaju tri srpska igrača u reprezentaciji. Oni daju poseban ton u igri. Tu je i ljevak Burian, koji je bio na Euru u Zagrebu. Tu je i bivši reprezentativac Batori na lijevoj strani. Klasični mađarski igrači, izuzetno dobrog šuta i kontranapada. Ja skrećem pozornost na još jednog igrača, koji je bio ozlijeđen u prvom dijelu sezone. To je Akos Konarik. Mladi igrač, koji konkurira za reprezentaciju. Ima dobar i nezgodan šut. To je taj mađarski vaterpolo, dobri šutevi i kontranapad. Probat ćemo igrati više presinga i smanjiti kontranapade.

Vjerojatno vas čeka finalna serija domaćeg Prvenstva protiv splitskog Jadrana. Okosnica oba kluba su aktualni svjetski prvaci iz Dohe...

Ja ne bih još o finalu, jer mi bismo, za sada, išli na riječko Primorje u polufinalu. Sve samo ne lagan protivnik. Sudionik Eurokupa. Momčad koja je namučila splitski Jadran u polufinalu Kupa, a mi smo tada tek na peterce pobijedili Solaris. Definitivno da hrvatsko Prvenstvo ima kvalitetu i neizvjesnost, veću nego što je imao kroz prošle sezone. Na to treba skrenuti pažnju. Tako da ne bih nas i Jadran odmah stavljao u poziciju finalista.

Svakako se u Gružu se očekuje nekoliko spektakularnih utakmica?

Eurokup ima osminu i četvrtfinale po principu doma-gosti, a onda se ide na final four. Nadam se da možemo proći na final four. Volio bih doći do toga, i da se onda final four organizira u Gružu. No, imamo jako tešku prvu utakmicu protiv Vašaša.

I za kraj, kada možemo očekivati vratara i kapetana Tonija Popadića opet u bazenu?

Po doktorskim procjenama, terapiji i oporavku, negdje tamo oko druge utakmice s Vašašom bi trebao biti spreman. Dakle, oko 20. ožujka bi Pop trebao biti spreman. No, trebat će i neko vrijeme da dođe do pune forme.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Intervju 25
‘U

Ellie Leoni, Dubrovkinja u Španjolskoj

Andaluziji je teško naći stan za najam i puno košta, no hrana je znatno jeftinija’

Ellie Leoni se prije tri godine preselila s Lopuda u Andaluziju. Kako joj je tamo u odnosu na jug Hrvatske?

Ellie Leoni po struci je novinarka, ali životni put ju je s njenog Lopuda odveo na sunčani jug Španjolske. Kako se tamo živi u usporedbi s Dubrovnikom, tema je našeg razgovora.

Koliko već dugo živite u Andaluziji?

Živim tri godine s tim da se svako ljeto vratim na Lopud. Nisam još uvijek uspjela naći stalni posao, pa tako kada završim ugovor, vratim se doma, pa opet sve ispočetka. Trenutno radim u jednom luksuznom butiku skupocjenih torbica, a prije toga sam radila u Zari gdje sam pokrivala zaposlenike koji su bili na bolovanju. Posao u Zari Home (a radila sam i u Zari gdje se prodaje odjeća) mi je bilo sjajno iskustvo. Lokacija te Zare je Puerto Banus, najluksuzniji dio Marbelle. Moji kolege su bili dragi i obrazovani ljudi, uvijek spremni pomoći, prijatelji u svakom smislu. Imala sam čast raditi u prvom odjeljenju takve butige, biti prva osoba s kojom klijenti imaju kontakt.

Kakva je plaća u usporedbi s hrvatskom?

I minimalna i prosječna plaća su dvostruko veće nego što je slučaj u Hrvatskoj, no i

Piše Maro Marušić foto Osobni arhiv

troškovi života u Marbelli su viši, jer je riječ o mondenom ljetovalištu, nekoj vrsti španjolskog Monte Carla. Hrana je jeftinija nego u Hrvatskoj bilo da je riječ o supermarketima ili restoranima, no stanovanje je skuplje. Trenutno živim u jednoj garsonijeri, cijena je vrtoglavo visoka, a ipak niža od cijene sličnog smještaja koja se kreće između 1000 i 1200 eura za malu garsonijeru. Sobe su također užasno skupe. Tako da se od plaće ne može baš uštedjeti. Ima dosta prevaranata, treba paziti, čest je slučaj da ne vrate depozit. No meni velika zarada nije bio glavni motiv preseljenja u Andaluziju. Da sam išla za novcima preselila bih se na sjever ili zapad Europe. Mene je na jug Španjolske privukla kultura, toplo vrijeme, odnosno činjenica da je Marbella cijelu godinu ono što je Dubrovnik ljeti.

Vi kažete da nije najjednostavnije naći stalni posao u Andaluziji. S druge strane u Hrvatskoj jako nedostaje radne snage, pa se uvozi iz Azije. Ima li Nepalaca i drugih azijskih narodnosti u Marbelli?

Situacija je drugačija. U Andaluziji nema azijske radne snage, no ima puno imigranata iz

‘I minimalna i prosječna plaća su dvostruko veće nego što je slučaj u Hrvatskoj, no i troškovi života u Marbelli su viši, jer je riječ o mondenom ljetovalištu, nekoj vrsti španjolskog Monte Carla. Hrana je jeftinija nego u Hrvatskoj bilo da je riječ o supermarketima ili restoranima, no stanovanje je skuplje’

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 26 Intervju

Južne Amerike i Afrike. Ipak, valja naglasiti da je dobar dio mladih Španjolaca nezaposlen i po tome su neslavni rekorderi u Europskoj uniji. U Hrvatskoj su kriteriji za dobiti neki posao ipak malo fleksibilniji. Ovdje sam, kada sam aplicirala za posao, morala proći strogi izbor, primjerice na zadnjem intervjuu dokazati da sam bolja u svakom smislu od ostalih kandidata, kojih je bilo 15. Mogu kazati da je radna klima sve skupa ipak opuštenija u Hrvatskoj. U Španjolskoj se radi brzim tempom i treba svakodnevno ostvarivati opipljive rezultate.

Jeste li španjolski jezik naučili u hodu ili ste ga otprije znali?

Znam ga od malih nogu i to odlično. Za dobiti bilo kakav posao morate odlično znati španjolski. To je sigurno jedan od glavnih razloga zašto ovdje nema Nepalaca, Filipinaca i ostalih. Teško je naći posao i s osnovnim znanjem španjolskog. Stvarno ga morate dobro znati.

Zašto ste birali život u Marbelli koja je luksuzna, a ne primjerice u obližnjoj Malagi gdje bi život možda mogao biti jeftiniji? Tražila sam grad koji sliči na Dubrovnik, a to je Marbella. Da grad nije velik, a opet da sve ima. Malaga je veća, živjela sam tamo tri mjeseca. Najveća razlika između Dubrovnika i Marbelle je život zimi. U nas sve zamre, a u Andaluziji po ulicama uvijek ima nekoga, pogotovo kad je lijepo vrijeme. Primjerice danas (u veljači op.a.) sam šetala blizu mora i sudarala se s turistima. Upravo te šetnice kraj obale bile su mi veliki magnet za preseljenje u Marbellu. Zbog njih nemaš osjećaj da živiš u gradu, jer ne čuješ auta, ne vidiš cestu.

Kakve su plaže u Marbelli u usporedbi sa Šunjom na vašem Lopudu?

Mnoge plaže u samom centru Marbelle su umjetne, no ima i prirodnih u okolici. Vizualno su plaže na jugu Španjolske lijepe, ali pržina, kada je riječ o umjetnim plažama, nije

‘Temperature su zimi veće nego u Dubrovniku, a kiše skoro pa i nema, svi vape za njom, u Andaluziji je veliki problem nestašica vode. Sunce zalazi puno kasnije nego u Hrvatskoj, i zimi i ljeti, što je također bitan razlog zbog kojeg sam se preselila u Španjolsku, deprimiraju me kod nas kratki dani tijekom zimskih mjeseci’

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Intervju 27
‘Kontroverzni Jesus Gil dugo je bio gradonačelnik Marbelle’

‘Druga etapa

razvoja Marbelle tiče se Jesusa Gila, kontroverznog poduzetnika koji je svojevremeno bio predsjednik nogometnog kluba Atletico Madrid.

On je devedesetih godina bio gradonačelnik Marbelle, a bio je poznat po tome da je izvodio građevinske radove po Marbelli bez legalnih dozvola’

‘Španjolski jezik odlično znam još od malih nogu’

neka, u tom smislu Šunj je ljepši. Više je riječ o prahu, naše pržine su puno bolje.

Okupate li se tijekom zime?

Da, kupala sam se u siječnju. Temperatura mora bila je 20, a zraka 22 stupnja.

Jesu li tijekom zime otvoreni ugostiteljski objekti po plažama ili je sve zatvoreno kao kod nas?

Ovisno o vremenu. Kada je lijepo vrijeme, pogotovo vikendom, onda rade, a kada je kiša i vjetar ne. Temperature su zimi veće nego u Dubrovniku, a kiše skoro pa i nema, svi vape za njom, u Andaluziji je veliki problem nestašica vode. Inače, sunce zalazi puno kasnije nego u Hrvatskoj, i zimi i ljeti, što je također bitan razlog zbog kojeg sam se preselila u Španjolsku, deprimiraju me kod nas kratki dani tijekom zimskih mjeseci.

Marbella je, ako se ne varam, novi grad?

Marbella ima staru gradsku jezgru koja jest turistička atrakcija, no da nije bilo turističke revolucije koja se dogodila u drugoj polovici 20. stoljeća, Marbella ne bi bila ono što je danas. Sam turizam razvio se u dvije etape. Prvo ka-

da je arhitekt Jose Banus napravio luku, koja nosi njegov ime. Istovremeno, postaju popularni luksuzni hoteli koje posjećuju holivudske zvijezde. Radi se o hotelima autohtonog ambijenta, okruženim zelenilom, kao da ste u oazi mira. Priča jako podsjeća na razvoj Monte Carla. U Marbellu dolazi krema španjolskog i svjetskog društva. Ovdje se nalaze butici najskupljih svjetskih modnih marki. Po ulicama Puerto Banusa prolaze Ferrariji. Druga etapa razvoja Marbelle tiče se Jesusa Gila, kontroverznog poduzetnika koji je svojevremeno bio predsjednik nogometnog kluba Atletico Madrid. On je devedesetih godina bio gradonačelnik Marbelle, a bio je poznat po tome da je izvodio građevinske radove po Marbelli bez legalnih dozvola. Projekti bi se legalizirali tek nakon što bi ih napravio. Najpoznatiji projekt mu je bilo popločavanje mramorom šetnice uz more, a gradio je i čitave blokove zgrada. Uz njegovo ime često se vezivala korupcija, no ipak, mnogi stanovnici Marbelle kažu da je učinio puno dobroga za grad.

Kako u Marbelli živi lokalno stanovništvo? Je li otuđeno? Druže li se? Imaju li svoja neka mjesta za izlaske?

Španjolcima je u kulturi da izlaze, druže se. Vole jesti vani, cijene im nisu visoke, pa su za lijepih dana, restorani i kafići puni, posebno vikendom. Ta tradicija nije izumrla. Mladi izlaze u diskoteke, kojih je u Marbelli jako puno.

Mislite li ostati u Andaluziji za stalno, ako pronađete adekvatan posao?

Pa ja se i jesam preselila za stalno, sada samo spletom okolnosti dođem dio godine na Lopud. Naravno da se u životu nikad ne zna što će se dogoditi i gdje ću biti sutra. Nisam imala pojma ni da ću ovdje doći i živjeti. U Španjolskoj se ništa ni ne može planirati, živiš od danas do sutra. Nije to ni Njemačka, ni Skandinavija. Kako god, sretna sam zbog čitavog iskustva. Kvaliteta života u Andaluziji nije loša. Sunce, more, zrak, sjajna klima, kud ćeš bolje? Najveći trenutno problem u Španjolskoj je pronalazak smještaja. Nema ga puno i strašno je skup. Zanimljiva je činjenica što je cijena najma u Marbelli skuplja nego u Dubrovniku, a s druge strane cijene nekretnina su jeftinije ako se ne radi o elitnim lokacijama.

Koliko košta kvadrat stana?

U Marbelli u samom centru je poviše pet tisuća eura za kvadrat, dok je u udaljenijim dijelovima između dvije i tri tisuće eura ovisno o stanju nekretnine. Uglavnom, jeftinije nego u Dubrovniku. Malaga je još jeftinija od Marbelle.

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 28 Intervju

Dubrovački glazbenici i zaljubljenici u glazbu:

‘Rim Tim tagi Dim’ će odlično proći na Eurosongu!

Pitali smo dubrovačke glazbenike i zaljubljenike u glzabu sviđa li im se pjesma Baby Lasagne koja je pobijedila na ‘Dori’

Baš kao što je 2001. godine Goran Ivanišević osvojio Wimbledon uz pozivnicu, tako je i Marko Purišić poznatiji kao Baby Lasagna uletio na ‘Doru’ s rezervne liste. I odnio pobjedu! I to još kakvu pobjedu… Njegova pjesma ‘Rim Tim Tagi Dim’ imala je najviše bodova stručnih žirija, a što se publike tiče, osvojio je više glasova od svih natjecatelja ‘Dore’ zajedno. Zavladalo je potpuno oduševljenje i ponovna nada kako će Hrvatska, nakon godina i godina loših plasiranja, pa i neplasiranja, ostvariti rezultate na Eurosongu kakve je ostvarila s Doris Dragović ili Danijelom Martinović. Ili čak pobijediti na najpoznatijem europskom glazbenom natjecanju! Ekipa Dubrovačkog dnevnika je upitala dubrovačke glazbenike i zaljubljenike u glazbu kako im se svidjela pobjednička pjesma ‘Dore’.

MAJA GRGIĆ, JAZZ GLAZBENICA:

Pobjednička pjesma je najbolje što sam čula na ovogodišnjoj ‘Dori’. Zasluženo je pobijedila i pobjednicima želim puno sreće. Sve mi se sviđa! Scenski nastup je bio vrlo energičan i drži pažnju gledatelja cijelo vrijeme. Pjesma je progresivna, orginalna, zaista zvuči ‘svjetski’!

Voljela bih kad bi se na hrvatskoj glazbenoj sceni više išlo u tom smjeru, smjeru progresivnosti. Mislim kako bi to bilo puno zdravije za cijelu scenu, jer previše je mainstrema koji je, ako mene pitate, ‘izlizan’. Slušateljima fali taj novi momenat koji je Baby Lasagna i donio. Vjerujem da nam može donijeti pobjedu na Eurosongu i čvrsto se nadam kako će Hrvatska sljedeće godine biti domaćin Eurosonga. Samo jako!

ŽARKO DRAGOJEVIĆ, EMBASSY 516:

Zanimljivo mi je promatrati kako zadnjih godina od

pobjede talijanskog Maneskina, a lani i prijavom te pobjedom Leta 3 kod nas, kao da raste trend da se na Doru / pjesmu za Euroviziju ne prijavljuju isključivo pop izvođači nego ima sve više onih koji naginju prema rock vodama. Ovogodišnji pobjednik je spretno upakirao, ‘semplirao’ i producirao sve što nova generacija voli na Tik Toku i Instagramu, i to je upalilo. On je jedan od njih - šareni kolaž koji je tu samo da zabavi i raspleše, bez puno razmišljanja. Bit će zanimljivo pratiti daljnje natjecanje, ako ništa zabave i clickbaitova za mase neće nedostajati!

SRĐAN OBAD, C-STRANA:

Pjesma je odlična! Spoj je modernog i etna, a dobro je da imamo taj etno momenat, s obzirom na to kako pjesma predstavlja našu zemlju. Scenski nastup je odličan, vrlo moderan, neki dijelovi podsjećaju na Rammstein s tim temperamentnim ‘grooveom’. Ukupni dojam je sjajan! Istina je kako je Let3 postavio tu letvicu dosta visoko, ali mislim kako je ovaj mladić dostigao. Zanimljiv je i njegov put do pobjede, kako je ušao na natjecanje kao rezerva i pobijedio. Puno to govori i o našem žiriju za kojeg smatram kako je prilično konzervativan u selekciji pjesama. Kod Eurosonga je to drugačije i još uvijek vrijedi pravilo – ili ćeš napraviti ‘pjesmu nad pjesmama’, poput ‘Amar pelos dios’ s kojom je portugalski predstavnik pobijedio 2017. godine, ili ćeš napraviti nešto što je u trendu Eurosonga. Pjesma Baby Lasagne je u trendu Eurosonga.

‘Napumpano’ je produkcijski, koreografija i šminka su odlične, refren je pijevan, univerzalan je, a i sama priča je dobra – o mladoj osobi koja napušta svoj rodni kraj i odlazi u svijet, trbuhom za kruhom.

Piše Ivona Butjer Mratinović foto MARKO PRPIĆ/PIXSELL

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 30 Zabava

To je naša stvarnost. Predviđam Hrvatskoj visoki plasman, od 3. do 5. mjesta!

ALEN ROKI, KLAPA KAŠE: “Rim tim tagi dim” bi mogao jako dobro proći na Eurosongu jer ima gotovo sve što na takvom natjecanju može iznenaditi, odnosno donijeti dobar plasman. Iako smo prošle godine već iznenadili žestokim nastupom, ova pjesma je malo žanrovski drukčija. Originalnost, naravno, najbolje uspijeva, ali svi ostali “začini” i detalji će biti presudni. Danas je puno lakše izvoditi pjesmu na Eurosongu, uz sve moguće snimljene vokale i efekte, ali se zato može dati puno više na scenskom nastupu. Kod Baby Lasagne se iz nastupa uživo dalo primijeniti da će najteže vokalne dionice biti snimljene na matrici i to mu svakako ide u prilog da se pozabavi plesom. Uz malo truda oko pjevanja, ova bi stvar mogla biti dosta privlačna za društvene mreže, a na tome se danas gradi popularnost. Dakle, prolazak u finale svakako, a plasman vrlo slično kao i prošle godine. Nažalost, kvaliteta pjevanja je uglavnom najmanje bitna na Eurosongu pa barem možemo računati na sve ostalo - originalnost, žestina i scena. To nam svakako ide u prilog jer, pjesma je “catchy”.

PETAR IPŠIĆ, DJ I ZALJUBLJENIK U GLAZBU:

Moram priznati da je pobjednička pjesma, uz “Babarogu” Leta 3 i primalni krik Saše Lozara, koji već danima (terapeutski, jer smijeh je najbolji lijek) zabavlja naciju, jedina koju sam i čuo od ovogodišnje

ponude. Nisam pretjerano vjeran pratitelj Dore, a još manje Eurosonga i mislim da su to posljednje platforme na kojima danas treba tražiti kvalitetnu pop glazbu, odnosno cinik u meni drži da je jedini stvarni globalni doprinos Eurosonga to što je 1974. godine poslužio kao odskočna daska za impresivnu karijeru ABBA-e.

Promocija koju donosi sudjelovanje na Eurosongu je osnovni razlog sudjelovanja većine izvođača na ovom natjecanju i tajna njegove dugovječnosti. Ako trebam komentirati hrvatsku pobjednicu, onda mi se čini da je pjesma Baby Lasagne prigodan odabir. Ne sjećam se kad smo svjedočili tolikom odobravanju pratitelja Eurosonga van granica Hrvatske što potvrđuje da je Baby Lasagna našao dobar recept. Pjesma je vješto skladana i producirana. Stilski ili žanrovski to je pop verzija industrial metala s punkerskim refrenom, teško da je nešto što nismo čuli, ali mislim da imamo šanse ostvariti pristojan uspjeh.

Marko Purišić nije debitant. Svirao je u više bendova, posebno u grupi Manntra, a neke autorske pjesme izveo je i na europsko tržište, čime se malo tko od njegovih kolega na sceni može pohvaliti. Usput, čitava priča s mladim glazbenikom i kako je od prve zamjene na klupi stigao do pobjede klasični je success story, a ujedno i napomena HRT-u da u žiri Dore uključi više mladih urednika. Svakako će biti zanimljivo čuti što je Baby Lasagna pripremio na svom prvom albumu koji je završen i koji je, kao i ovu pjesmu, napisao, odsvirao i producirao samostalno.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Zabava 31

Problem koji hotelijeri nisu željeli prepoznati

A nekoć su u hotelima radili isključivo Dubrovčani…

A sve je moglo biti jednostavno da su hotelijeri gledali imalo dugoročno, a ne samo brzu zaradu. Da su mogli pogledati iz kuta radnika. Kako je Dubrovčanin bez stana mogao živjeti samo sa sezonskom plaćom? Zašto se već tada o tome nije mislilo? Zato jer je apsolutno svih bilo briga – ako nećeš ti, ima tko će

Prije dvadesetak godina radio sam kao portir u Hotelu Dubrovnik Palace. U to prahistorijsko vrijeme nije bilo nimalo lako dobiti posao nosača kufera. Velika konkurencija, trebao si proći intervju na engleskom, te znati natucati bar još jedan strani jezik. Naravno, ovo je vrijedilo za sezonu. Dolaskom jeseni šutnuli bi te bez pardona. Nije bilo nikakve priče, samo bi ti rekli ‘ako nećeš ti pod tim uvjetima, ima tko će’.

A ti ‘koji će’ bili su iz Dubrovnika. Naime, svi zaposleni na recepciji, u domaćinstvu, tehničkom odjelu bili su, ne bi čovjek vjerovao iz današnjeg kuta, rodom iz Grada. Tek pokoji stranac šefovao je u kuhinji. Naravno, dobivao si samo plaću, nema veze ako si bio podstanar što ni tada nije bio jednostavan pothvat. Da, mogao si bez problema naći stan, ali ni onda nisu bili jeftini. Nisu ti poslodavci, ne daj Bože, plaćali stanovanje i slične beneficije kakve imaju današnji radnici. S ondašnjom sezonskom plaćom teško se moglo preživjeti zimu.

‘AKO NEĆEŠ TI, IMA TKO ĆE’

Jedan po jedan, trbuhom za kruhom, počeli su odlaziti dalje. Neki u Zagreb, neki u inozemstvo, neki u drugi struke. Vlasnici se nisu brinuli: ‘Ako nećeš ti, ima tko će’. Malo pomalo, više nije bilo ljudi iz Dubrovnika ‘koji će’. Raditi. Onda su se okrenuli drugim dijelovima Hrvatske: ‘Ako nećete vi iz Dubrovnika, ima tko će’. Počeli su dovoditi Slavonce i Hrvate iz drugih dijelova Lijepe Naše. Sad su im morali osigurati smještaj. No, bez obzira na to što su imali riješeno stanovanje, ni s tom sezonskom plaćom, nije bilo lako preživjeti.

Jedan po jedan, trbuhom za kruhom, počeli su odlaziti dalje. Neki u Zagreb, neki u inozemstvo, neki u druge struke. Vlasnici se nisu brinuli: ‘Ako nećete vi, ima tko će’. Malo pomalo, više nije bilo ljudi iz Slavonije ‘koji će’. Raditi. Onda su se okrenuli susjednim zemljama: ‘Ako nećete vi Hrvati, ima tko će’. Počeli su dovoditi Srbe, Makedonce, Bosance. Morali su im osigurati smještaj i topli obrok. No, bez obzira na to što su imali riješeno stanovanje i topli obrok, ni s tom sezonskom plaćom, nije bilo lako preživjeti.

Jedan po jedan, trbuhom za kruhom, počeli su odlaziti dalje. Neki u Beograd, neki u inozemstvo, neki u privatno iznajmljivanje, neki u Uber. Vlasnici se nisu brinuli; ‘Ako nećete vi, ima tko će’. Malo pomalo, više nije bilo ljudi iz Srbije i Bosne ‘koji će’. Raditi. Onda su se okrenuli dalekim zemljama: Ako nećete vi, ex Jugoslaveni, ima tko će’. Počeli su s Dalekog istoka dovoditi Nepalce, Filipince, Tajlanđane. Morali su im osigurati smještaj, topli obrok, mašinu za robu, internet. Izgradili su čitave zgrade kako bi radnicima osigurali smještaj. Uskoro će se hoteli na Jadranskoj obali graditi na način da će pola biti za turiste, a pola za radnike. Morat će biti tako, jer smo došli do samog kraja lanca ‘ako nećeš ti, ima tko će’. Tko će dalje? Marsijanac, Jupiteranac, Uranac…? A sve je moglo biti jednostavno da su hotelijeri gledali imalo dugoročno, a ne samo brzu zaradu. Da su mogli pogledati iz kuta radnika. Kako je Dubrovčanin bez stana mogao živjeti samo sa sezonskom plaćom? Zašto se već tada o tome nije mislilo? Zato jer je apsolutno svih bilo briga – ako nećeš ti, ima tko će.

Ni danas im DOP nije previše važan. U koliko hotela Dubrovčani zimi mogu koristiti usluge wellnessa? Bazen, saunu, teretanu? Mogu u Royal Princessu i to je manje-više to. Teoretski, ali samo teoretski mogu ići i u neke druge hotele, poput Libertasa, ali cifre su toliko visoke da odbijaju i one bogatije sugrađane. Vlasnici hotela jednostavno ne žele da im lokalci dolaze

2024.
petak, 1. ožujka
Dubrovački dnevniK
32 Kolumna Škura bura Piše Maro Marušić foto Grgo Jelavić/PIXSELL

Ne samo da su se vlasnici hotela prema dubrovačkim radnicima odnosili kao prema stoci, nego i prema gradu općenito.

Vi ste to zaboravili, ali prije 15, 20 godina nije se moglo kupati na plažama hotela ako niste gost. Zaštitari bi vas potjerali ako ste slučajno ušli. A i pristupiti je bilo teško, jer su kupališta bila opasana ogradama. Da Igor Legaz još onda nije krenuo u bitku, veliko je pitanje bi li se čak i danas moglo doći na plaže ispod hotela. Ne samo da ih nije bilo briga za dubrovačke radnike, nego im ni DOP (društveno odgovorno poslovanje) nije bilo važno. DOP je, ustvari, vraćanje dijela kolača lokalnoj zajednici, a ne samo njeno crpljenje.

RADUJU SE, NEMA VIŠE DOP-A

Ni danas im DOP nije previše važan. U koliko hotela Dubrovčani zimi mogu koristiti usluge wellnessa? Bazen, saunu, teretanu? Mogu u Royal Princessu i to je manje-više to. Teoretski, ali samo teoretski mogu ići i u neke druge hotele, poput Libertasa, ali cifre su toliko visoke da odbijaju i one bogatije sugrađane. Vlasnici hotela jednostavno ne žele da im lokalci dolaze.

Također, tijekom zime sportski tereni u vlasništvu hotela su potpuno prazni. Pogledajmo samo teniske i sve druge terene na Babi -

nom kuku. Zašto se, barem zimi, ne otvore vrata domaćima da ih koriste? Pa neće ih pojesti. Zašto Valamar nije obnovio stolove za stolni tenis i mini golf na Babinom kuku? Zašto uokolo hotela nema više vježbališta na otvorenom? Zašto, na kraju krajeva, nije moguć kvalitetan suživot hotela i lokalnog stanovništva? Zašto nema DOP -a? Naravno, bilo je i svijetlih primjera. Valamar je tijekom ljeta znao organizirati koncerte i slična događanja što je obogaćivalo ponudu Dubrovnika. Doveli su i Morcheebu, možda i najveći svjetski bend koji je ikada u Dubrovniku nastupao. Svaka čast na tome, ali to je sve skupa premalo DOP -a. Najluđe od svega jest to što se najbolja lokalna priča odvija na plaži Hotela Belvedere. Mnogi bi željeli da se hotel obnovi, a u biti bi za lokalnu zajednicu najbolje bilo da ruševina zauvijek ostane. Tamo Dubrovčani imaju svoj DOP, svoje male gušte koji su im tijekom godina oduzeti u mnogim dijelovima grada.

Ako se nastavi ovim putem, bez velikog dijaloga svih učesnika u turizmu na dobrobit sviju, Dubrovnik će, malo pomalo, ostat grad bez ljudi. Posljedično, već sada nema djece, a bit će još manje.

Kako sada smiješno zvuči ‘ako nećeš ti, ima tko će’.

Tijekom zime

sportski tereni u vlasništvu hotela su potpuno prazni. Pogledajmo samo teniske i sve druge terene na Babinom kuku. Zašto se, barem zimi, ne otvore vrata domaćima da ih koriste?

Pa neće ih pojesti. Zašto Valamar nije obnovio stolove za stolni tenis i mini golf na Babinom kuku?

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Kolumna Škura bura 33

Naslovnica novina srpskog četničkog pokreta pod nazivom “Velika Srbija” iz kolovoza 1990. godine prikazuje kartu “srpskih zemalja” sa zapadnom granicom na liniji Karlobag - Karlovac - Virovitica.

UVERTIRA ZA AGRESIJU

Jugoslavija kao preduvjet Velike Srbije

Krvavi raspad jugoslavenske federacije bio je očekivana posljedica prvih demokratskih izbora u toj tvorevini nastaloj na nasilju i komunističkoj diktaturi, a koje takva “prisilna zajednica naroda” nije mogla preživjeti. Pet godina nakon prvih demokratskih izbora potvrdilo se da je Jugoslavija, i kad je nastajala i kad je nestajala, uzela tragično velik danak u životima stanovništva koje je bilo natjerano živjeti u njenim okvirima. Nabujali velikosrpski nacionalizam koji se 1980-ih godina hranio terorom nad kosovskim Albancima i koji je pojavom Slobodana Miloševića u Srbiji otvoreno postao prijetnja svim federalnim jedinicama, stvorio je uvjete da se oslabe pozicija i moć dotadašnje jugoslavenske političke elite koja je onda počela tražiti novu ideološku platformu za svoje djelovanje. Tako, dok su pad komunizma, nestanak hladnoratovske blokovske podjele svijeta i brisanje “željezne zavjese” između europskog istoka i zapada doveli do ujedinjenja kontinenta i pojave višestranačja u desetljećima jednopartijskim sustavima, unutar Jugoslavije je došlo do stvaranja vlastite blokovske podjele. S jedne strane stajala je Srbija sa svojim programom dominacije i hegemonije, koji se 1989. pokazao u praksi aneksijom Vojvodine i Kosova kojima je ukinuta autonomija te postavljanjem poslušnog rukovodstva Crnoj Gori. S druge strane stajale su Slovenija i Hrvatska koje su tvrdoglavo štitile svoju samostalnost i neovisnost unutar postojeće federacije. Makedonija i BiH su zbog straha od srpske dominacije oprezno davale podršku Sloveniji i Hrvatskoj, procjenjujući da se same ne mogu oduprijeti Beogradu. U ovakvoj blokovskoj podjeli započela je realizacija projekta “Velike Srbije” na ruševinama Jugoslavije. Umjesto da se uključi u moderna europska stremljenja i demokratizaciju društva, Hrvatska je bila prisiljena boriti se za goli biološki opstanak protiv probuđenih ideja stvaranja “Velike Srbije”, pa tako i u Dubrovniku. Nakon više neuspješnih pokušaja osvajanja Dubrovnika kroz njegovu dugu povijest, Srbija je 1991. dočekala novu priliku da tu svoju “povijesnu misiju” i geopolitički naum konačno provede u djelo.

FELJTON “ZAGONETKA POBJEDE”

Dubrovački dnevnik jednom mjesečno objavljuje feljton “Zagonetka pobjede”, prema istoimenoj knjizi našeg sugrađanina Olivera Peza koja se bavi tematikom Domovinskog rata na dubrovačkom području tijekom 1991. godine. U drugom nastavku govori se o vremenu uoči velikosrpske agresije na šire dubrovačko područje, odnosno o srpskim željama za osvajanje cijele južne Dalmacije. Iako na tom prostoru nije bilo većeg postotka stanovništva koje se izjašnjavalo Srbima, događaji koji su se odvijali u drugim krajevima Hrvatske, ili u dubrovačkom zaleđu, jasno su ukazivali na rat.

Zašto napasti Dubrovnik?

Jakša Raguž povjesničar

Korijene agresije na Dubrovnik ‘91. godine možemo tražiti puno ranije, treba ih promatrati u geostrateškom položaju Dubrovnika koji je najveći grad južnog Jadrana i kao takav je ključ za posjedovanje prostora. U istom stilu treba promatrati i geostrateški položaj Srbije, kao jedne izrazito kontinentalne zemlje koja želi, kao i druge zemlje, izaći na toplo more, znači Egejsko i primarno Jadransko, i koja je već u samim svojim počecima pokazivala želju za tim. Srpska država kao takva pojavljuje se u 12. stoljeću, formira je veliki župan Stevan Nemanja, koji nakon formiranja samostalne srpske države počinje napad prema južnom Jadranu i osvaja tadašnju Kraljevinu Duklju, katoličku kraljevinu, i zaposjeda cijeli prostor današnje sjeverne Albanije pa sve do doline Neretve, s tim da nije uspio osvojiti Dubrovnik, premda je trajala opsada oko dvije godine. Tijekom iduća dva stoljeća postojanja samostalne srpske srednjovjekovne države dogodilo se još nekoliko većih i jačih napada na Dubrovnik koji prestaju nestankom srpske državnosti, znači s dolaskom Osmanlija i Kosovskom bitkom prestaju i problemi Dubrovnika sa srpskom državom Slična stvar se počela događati u 19. stoljeću, naime nakon dva srpska ustanka nastaje samostalna srpska država koja je međunarodno priznata krajem 19. stoljeća, i odmah se ponovno pojavljuje težnja za inkorporiranjem južnog Jadrana u buduću srpsku državu. Tada se pojavljuje veliko ulaganje financijskih sredstava srpske kneževine, pa zatim kraljevine, u propagandne aktivnosti za pridobi-

Petar Poljanić

gradonačelnik Dubrovnika

Samo je jedan odgovor na pitanje koji je motiv napada na krajnji jug Hrvatske. U Beogradu su jednostavno ocijenili da je došao trenutak realizacije ideje stvaranja “Velike Srbije”. Stvaranje “Velike Srbije” - samo to je bio motiv i napada na Dubrovnik i na sve druge hrvatske krajeve, teritorij od Dubrovnika, Ploča, Makarske, Splita, Šibenika, Zadra do Karlobaga.

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 34 Feljton

Skup SDS-a na Ivanici

Jakša Raguž povjesničar

U mobilizaciji Srba i Crnogoraca izvan hrvatskih granica, nažalost je doprinio i jedan dio Srba i Crnogoraca, građana Dubrovnika, koji su se osobno, već ‘90. godine, vrlo intenzivno uključili u propagandu. Tu bi trebalo istaknuti dvije vrlo značajne organizacije, prva je Jugoslavenska samostalna demokratska stranka (JSDS), podružnica Dubrovnik, a druga je Srpska demokratska stranka (SDS). Nakon pobune u Kninu u kolovozu ‘90. godine u prvi plan dolazi SDS. Dubrovnik je jedini grad van prostora gdje Srbi žive kao etnički homogenija grupacija u Hrvatskoj, u kojem je osnovana podružnica SDS-a, a formirana je u ožujku ‘91. godine na Ivanici. Političari koji su došli iz središnje Hrvatske, recimo Jovan Opačić, ili Novak Kilibarda iz Titograda, ili Božidar Vučurević koji je bio predsjednik SDS-a za istočnu Hercegovinu, tada su u svojim govorima vrlo jasno rekli da se sprema agresija na Dubrovnik, pozvali su i lokalne dubrovačke Srbe i one hercegovačke, Crnogorce također, da se pripreme za rat, da pribave “dobroga oružja”, kako je to tada Kilibarda rekao. Tada su najavili i da Dubrovnik ni u kom slučaju ne može ostati u Republici Hrvatskoj, nego da mora izaći van nje i mora biti neka vrsta, kako je to Kilibarda rekao: “Našega Hong Konga”...

vanje stanovništva dubrovačkog kraja, a na koncu se događa i inkorporiranje Dubrovnika u Kraljevinu Jugoslaviju. Dalje, krajem 80-tih godina dolazi do obnove srpske državnosti, u doba Slobodana Miloševića, i ponovo se reaktivira ideja inkorporiranja Dubrovnika, dakle cijelog južnog Jadrana kao takvog, u taj prostor. Poznato je da je ‘89. godine pod utjecaj Srbije pala Crna Gora i da je postavljeno novo “mlado i lepo” rukovodstvo, znači Momir Bulatović i drugi, koji su bili samo marionete Beograda. Nakon toga je dubrovačko područje trebalo biti nastavak izlaska Srbije na južni Jadran, uz dobivanje luke Ploče kao krucijalnog strateškog prometnog objekta na južnom Jadranu, a Dubrovnik je bio ključan za cijeli prostor. Dakle, to je jedna stara želja srpske

Slika gore, Radovan Karadžić (predsjednik SDS-a BiH):

- Bolje bi bilo da je danas Dubrovnik svjetski otvoreni grad, i kneževina, nego što ne smijemo da u njemu držimo svoje skupove! BiH kroz svoju povijest uvijek je bila dobro zaleđe Dubrovnika, ona će to biti i ubuduće. Dubrovnik će uvijek moći računati da sa ove strane nikada neće doći neprijatelji Dubrovnika.

Slika dole, Novak Kilibarda (predsjednik Narodne stranke Crne Gore):

- Ja ne pozivam na oružje - sve dok ne bude trebalo! Onda, ja se još ne bih složio, nećemo kupovati oružje, ali vjerujte, meni bi bilo vrlo milo da ste vi svi naoružani vrlo dobro. Ja vam preporučujem – imajte vi oružje za svaki slučaj! Nemojte ga upotrijebiti prvi, ali ja bih bio vrlo sretan kad bih znao da vi imate DOBROG oružja.

--- Moram reći ovo – nikad Dubrovnik u povijesti nije pripadao hrvatskoj državi. Molim lijepo...

--- Nemamo mi neke velike pretenzije, osim baš ako se bude moralo. Mi poručujemo s ovog mjesta Hrvatima, i njihovoj vlasti, da obezbjede narodu srpskom sva prava, kako u Dubrovniku tako i na ostalim prostorima Hrvatske, ako to ne urade onda ćemo mi, okolne države, isporučiti svoja povijesna prava!

--- Od Dubrovnika međunarodne sile trebaju napraviti jednu državicu – Hong Kong, a ne da bude ni srpski ni hrvatski!

države da izađe na spomenuti prostor i u tom kontekstu možemo govoriti o agresiji Srbije, gdje Dubrovnik ima, hajmo reći, nekakvu stariju “velikosrpsku baštinu” iza svojih leđa nego ostatak Republike Hrvatske.

Petar Poljanić gradonačelnik Dubrovnika

Nakon prvih demokratskih izbora u Hvatskoj, u 5. mjesecu ‘90. godine, i oduševljenja zbog činjenice da su se dogodili demokratski izbori, ljudi su postali svjesni da je to ipak jedan korak prema osamostaljenju, bilo je jasno da je to put k slobodnoj Hrvatskoj. Ljudima je u isto vrijeme bilo jasno da ta istočna strana neće to tako jednostavno dopustiti, da je i svima njima vrlo

jasno da je i za njih došao trenutak za stvoriti “Veliku Srbiju”. A onda je vrlo brzo došla ‘91., i vrlo brzo su došla ona njihova pomicanja po Hrvatskoj, kretanja u tzv. “Krajini”. Došle su barikade, ne samo u Kninu nego i u drugim krajevima gdje je srpsko stanovništvo bilo dosta zastupljeno s određenim postotcima... Potpuno jasna je bila situacija u dubrovačkom zaleđu, u Trebinju. Sam izbor Božidara Vučurevića za prvog čovjeka Trebinja je sve govorio jer točno se znalo tko je Vučurević i kojoj politici odgovara, zbog čega je postavljen upravo na to mjesto tu na vrata Dubrovnika, za prvog čovjeka jedan čovjek s takvim načelima. On je bio vrlo blisko vezan s Radovanom Karadžićem, i ne samo s njim, nego i s ostalima iz vrha te srpske politike...

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Feljton 35

KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Redukcije korupcije

Po medijima se godinama naklapa kako smo jedna od najkorumpiranijih država u Europi.

Na inicijativu našega premijera, angažirana je poznata agencija kako bi istražila ove podatke. Po običaju, pukom slučajnošću iz Banskih dvora su nezakonito iscurili rezultati istraživanja. Navodno je, u uredu do premijerovog, prozore prala anonimna higijeničarka, nevjesta naše Kate Župke, što prodava na placi. Ugasila ona svjetlo, pritajila se tamo, slušala kako direktor agencije s nelagodom premijeru iznosi od Vlade tražene podatke o korumpiranosti. Spomenuti je treperavim glasom prizno premijeru kako je naša zemlja među nekoliko najkorumpiranijih zemalja u Europi. Nakon istraživanje u javnim poduzećima, državnim institucijama, sudstvu, zdravstvu, prosvjeti, kulturi, prema egzaktnim podacima stopa korumpiranosti se kreće od 90 do 100 posto. Premijer je u nevjerici samo letimice pregledo rezultate, nervozno prošeto do prozora, zagrnuo koltrinu i ispod glasa sugovorniku izrazio svoju bojazan da smo definitivno propali ako ove podatke vide strani investitori i predstavnici međunarodne zajednice.  Onda je, vidno desperan, pokušo sugovornika poljuljat u uvjerenju da su priloženi rezultati točni. Jer, možda je ipak sve to malo pretjerano? Znate kakvi su naši ljudi, patološki lažu, s gustom pretjeruju, samo da izlude anketare i da naškode vladi, uvjeravo je sugovornika. Direktor agencije mu je s puno takta još jedanput objasnio da njegova firma radi po najvišim svjetskim standardima! Svi upitnici su standardizirani i međunarodno priznati, a obrađivali su ih njegovi najbolji stručnjaci. On osobno može garantirat da je moguća tek statistička greška, plus- minus tri posto! Premijer je iznova pogledo isprintane rezultate ankete pa ih uredno složio, a onda sve ubacio u masivni stroj

za uništavanje dokumenata uz komentar: „Ma ne dolazi u obzir! S ovim rezultatima ne smijemo ni slučajno izać u javnost! Mi u ovom političkom trenutku, možemo sebi dopustit eventualno jedva neku prosječnu korupciju. Recimo, 50-60 posto, u vrh glave. I to je puno!“ Direktor agencije je zaustio da se pobuni, ali ga je premijer energično prekinuo: „Dakle, dogovorili smo se! Neka korupcija bude oko 50 posto! Ne, 49! Vi to lijepo izreducirajte i naštimajte kako treba, a žiro račun ostavite mojoj tajnici. Iznos odredite sami! Sad me skužajte. Letim u Brisel za uru vremena“. Anonimna čistačica je ostala zadivljena šefovim nastupom. Uvjerena je da će povijest zabilježit antologijsko istraživanje korupcije našega premijera, u slavnim vremenima -Aleksandre Prijović. Nakon lanjske vatikanske afere, kad su bivše časne sestre prijavile župnika Rupnika za višestruke bludne radnje, počinjene prije 34 godine, i bivša časna sestra Gloria ovih dana je javno izjavila da ju je godinama isti velečasni silio na seks u troje, s njim i još jednom časnom sestrom u Sloveniji, nazvavši to činom svečanog uprizorenja Presvetog Trojstva. Zamisli ti Rupnika! Ma koji ganač?

Slovenski Isusovac i umjetnik se javno pokajo, pa nije osuđen, nego u slovenskom Kopru i dalje daje odrješenja i obavlja duhovno vodstvo i duhovne vježbe. Valjda crkveni arbitri vjeruju da mu u njegovim poznim godinama ni afričke šljive više ne pomažu pa zato ne predstavlja opasnost za dumne. Prema onoj staroj - što je babi milo, djeda bi ubilo.

Ostalih 20 bivših časnih sestara pozvale su ovih dana papu Frana da dopusti neovisnu istragu. Njih je pogani Slovenac seksualno, psihički i duhovno zlostavljo. Umjesto da ih ispovjedi, on ih prisilno vodio u porno kino pa onda doma, kako bi iz njih istjero zlo,

a utjero im – dobro.

Bez namjere da zlostavljača opravdavaju, neke pravnike je zanimalo kako je on točno prisiljavo svoje žrtve da idu u porno kina? Bičem, lancima ili ih je mamio lizalicama? Nisu valjda mislile da će gledat film Sveto trojstvo, u kojemu će se na kraju Otac i Sin sretno oženit, a Duh Sveti će im bit - kum. Ma, bi li ovo vragu palo na pamet?

Našu pjesmu pobjednicu na Dori, mnogi su prepoznali ko pobjednicu na Eurosongu. Na stotine tisuća Hrvata, bilo onih koji su emigrirali u inozemstvo, ili onih što su napustili ruralne sredine i sreću potražili u našim gradovima, oduševljeni su tekstom oproštajne pjesme. Sad već veliki dečko, baš ko i oni, prodo je kravu, pozdravio tatu i mamu, a odlazeći se ponado da mu mijaukom pozdrav uzvrati njegova najdraža mačka koja će mu najviše falit.

Rim-tim-tagi-digi-dim-tim-tim. Dobro, možda neka starija čeljad nisu spremna za pjesme ovakvoga izričaja i ritma. Premda su old timeri baždareni na nešto dublju poeziju, neki od njih ipak priznaju da je i u njihovo vrijeme bilo vike i trke uz recimo Lepu Brenu i ono njezino: sitnije, Cile sitnije, nauči me najbitnije, bum Cile bum. Boc, boc, boc!

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 36 Kolumna
Piše Mario Klečak

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 38 Fotogalerija
Zorana i Maja - biti u mirovini ne znači samo ležati i mirovati, godi im i oko Lapada prohodati Ivana, Mateo i Mara - mami su njena dječica ljubav i radost svakoga dana Pino i Bero - važni su dobri dobrosusjedski odnosi u svemu što život donosi Izeta, Jovo i Desa - vitalni gospar za veselje ima razlog pravi, 89. rođendan u društvu prijateljice i supruge slavi Nikša i Lino - nasmiješeni uživaju i u radu, korisnici na tehničkim pregledima ih kao odlične autodijagnostičare znadu

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Fotogalerija 39
Antun, Milica, Maja i Markou Udruzi Rina Mašera lijepo su se družili i puno naučili Tea i Gloria - idu zajedno nasmiješena i opuštena lica i lapadska šetnica Merima i Jelenaradost daju šetnji naklonjena topla zimska vremena Momo i Mare - u penziji su, korake ne broje, dugog se svakodnevnog đira ne boje Erika, Dora, Antonia, Maruša i Klara - poput svoje profesorice nadarene učenice su možda buduće likovne umjetnice Carlo i Ricky - čeljad radišna i fina, trbuhom za kruhom stigoše u Lapad s Filipina Leona i Lući - lijepo je lijepo se urediti i u Grad uputiti , ne treba vazda biti u kući

TRAGIČAN KRAJ NEKADAŠNJEG VELIKANA

Piše Ivo Batričević foto PRIVATNI ARHIV

VICEROY OF INDIA Luksuzni brod imao je bazen, knjižnicu, zabavne salone… Potopljen je u Drugom svjetskom ratu

Brod je presrela njemačka podmornica te ga potopila s nekoliko precizno ispaljenih torpeda. Zajedno s brodom, na morsko dno potonula su i četiri člana posade

Britanski brodar Peninsular & Orient Steam Navigation Company naručio je 1927. godine u brodogradilištu Alexander Stephen & Sons u škotskom Linthouseu kod Glasgowa putnički brod od 19648 bruto tona namijenjen za prestižnu poštansku prugu do Bombaya koji je trebao dobiti ime TAJ MAHAL. Novogradnja broj 519, duga 187, široka 23 metara, zaplovila je 7. ožujka 1929. godine, ali pod promijenjenim imenom. Da se ne bi povrijedili osjećaji lokalnog indijskog stanovništva koje Taj Mahal smatraju svetim mjestom, pa bi se upotreba njegova imena mogla smatrati svetogrđem,

brod je dobio ime VICEROY OF INDIA. Kuma broda je bila Lady Irwin, supruga tadašnjeg britanskog Vicekralja Indije.

Dvije parne turbine British Thompson Houston ukupne snage 19000 KS omogućavale su mu preko dvije propele brzinu od 19 čvorova. VICEROY OF INDIA je mogao prihvatiti 415 putnika u prvom i 258 u drugom putničkom razredu o kojima je brigu vodilo 420 članova posade. Održavao je redovnu putničko-teretnu prugu koja je polazila iz Londona, preko Gibraltara, Marseillea, Napulja, Port Saida, Sueskog kanala i Adena do Bombaja.

Luksuzno opremljeni brod je povremeno poduzimao i kružna putovanja, pa je tako odmah, nedugo nakon prve prekooceanske plovidbe 10. kolovoza 1929. godine s 306 putnika i 390 članova posade posjetio i Dubrovnik. Pod dubrovačke gradske mire se vraća nakon dvije godine, 28. travnja 1931. godine. Treći i posljednji put je doplovio u kolovozu 1934. godine

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 40 Priče o moru i brodovima

Slično kao što i današnji “kruzeri”

imaju brojne wellness centre, i ovaj brod je bio opremljen dvoranom

za gimnastiku i bazenom, a na po -

jedinim palubama bila su odjeljenja

za tenis i druge sportske igre kao i šetališta. U središtu broda bile su smještene tri kuhinje: za putnike, posadu i Indijce s njihovim kuharima, te mesnica, pekarnica, vatrogasna služba, različiti dućani, mjenjačnice, trafike i pošta

OPREMLJEN ZA GOSTE ISTANČANOG UKUSA Luksuzno opremljeni brod je povremeno poduzimao i kružna putovanja, pa je tako odmah, nedugo nakon prve prekooceanske plovidbe 10. kolovoza 1929. godine s 306 putnika i 390 članova posade posjetio i Dubrovnik. Zanimljivo je da je tom prigodom pored Kotora, Korčule, Splita i Venecije, VICEROY OF INDIA usidrio i pred Milnom na otoku Braču. Pod dubrovačke gradske mire se vraća nakon dvije godine, 28. travnja 1931. godine. Treći i posljednji put je doplovio u kolovozu 1934. godine, s 341 putnikom i nažalost se ovamo više nikada nije vratio. Lokalni dubrovački tjednik Narodna svijest je u svom izdanju od 6. svibnja 1931. prigodom njegove druge posjete zabilježio: “u četvrtak ujutro 28. travnja usidrio je pred gradskom lukom veliki luksuzni parobrod VICEROY OF INDIA luke pripadnosti Glasgow od 20000 bruto tona s 476 izletnika i 419 momčadi posade. Kao pomoćno osoblje služe većinom urogjenici crnci, a od tih neki u nacionalnim nošnjama. Parobrod je stigao iz Milne, a uvečer je zadimio za Maderu”.

O brodu je tadašnji splitski tisak pisao: “Pod zapovjedništvom kapetana B. J. Ohlsona radilo je 20 časnika i 400 članova posade, od toga više od 100 Indijaca u narodnoj nošnji. Na brodu je bilo 700 kabina za putnike i brojni zajednički prostori. Glavni salon za muziku zapremao je cijelu širinu broda i bio luksuzno uređen u rokoko stilu sa stupovima i kupolom. Postojali su i posebni saloni za pušenje, za konverzaciju, za same dame, za pisanje, za igre. Put-

nicima je na raspolaganju bila i bogato opremljena knjižnica. U blagovaonici se istovremeno posluživalo 400 osoba. Pokućstvo, umjetničke slike i sagovi bili su velike vrijednosti. Brodski podovi su obloženi gumom u imitaciji drva pa je izgledalo da je cijeli brod parketiran, a u stvari je parket bio postavljen samo u plesnim dvoranama. Posebno se vodilo računa o zadovoljavanju sportskih potreba putnika i putnica. Slično kao što i današnji “kruzeri” imaju brojne wellness centre, i ovaj brod je bio opremljen dvoranom za gimnastiku i bazenom, a na pojedinim palubama bila su odjeljenja za tenis i druge sportske igre kao i šetališta. U središtu broda bile su smještene tri kuhinje: za putnike, posadu i Indijce s njihovim kuharima, te mesnica, pekarnica, vatrogasna služba, različiti dućani, mjenjačnice, trafike i pošta”.

POGINULA ČETIRI ČLANA POSADE

VICEROY OF INDIA je imao svoj redovni godišnji raspored, ploveći na poštanskoj pruzi prema Indiji i poduzimajući nekoliko kružnih putovanja, sve do studenog 1940. godine, kada ga je za potrebe prijevoza vojnih potencijala u Drugom svjetskom ratu preuzela britanska ratna mornarica. Vraćen je na dokove brodogradilišta na škotskoj rijeci Clyde, gdje je do konca godine preinačen u vojni transportni brod. Nažalost, i VICEROY OF INDIA nije u ratu bio sretan brod. Angažiran je u operaciji “Torch” (iskrcavanje saveznika u Africi za borbu protiv vojske njemačkog feldmaršala Rommela). Za vrijeme sjevernoafričkih operacija, brod je 12. studenog 1942. godine, nakon što je iskrcao vojnike te njihovu opremu i mehanizaciju, isplovio iz Alžira u balastu prevozeći 22 putnika i 432 člana posade. Već ga je sljedećeg dana na 34 milja sjeverozapadno od luke Oran presrela njemačka podmornica U-407 te ga potopila s nekoliko precizno ispaljenih torpeda.

Zajedno s brodom na morsko dno potonula su i četiri člana posade. Na sreću, većinu je posade spasio britanski razarač BOADICEA koji je preživjele brodolomce uspio prebaciti do Gibraltara. Tako je nažalost nesretno za sva vremena završio svoja putovanja jedan od velikana svjetskog putničkog brodarstva i jedan od mnogobrojnih koji u svojim plovidbama nisu propustili posjeti i naš grad.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Priče o moru i brodovima 41

SPRIJEČENO KRIJUMČARENJE

Hrvat i Sirijac pokušali ilegalno

prevesti strane državljane

Tijekom utorka u dva odvojena slučaja spriječeno je krijumčarenje većeg broja stranih državljana, a krijumčari su uhićeni i kazneno procesuirani, izvijestili su iz policije.

„U prvom su slučaju policijski službenici Policijske postaje Ston jučer, oko 7 sati u Dolima, zaustavili vozilo kojim je upravljao 59-godišnji hrvatski državljanin, dok su u drugom slučaju policijski službenici Postaje granične policije Metković oko 7,30 sati, na području Zažablja, zaustavili kombi vozilo BiH nacionalnih oznaka kojim je upravljao državljanin Sirije u dobi od 22 godine.

U oba vozila se nalazilo više stranih državljana za koje je utvrđeno da su nezakonito prešli državnu granicu između BiH i RH, nakon čega su se, prema prethodnim dogovorima, ukrcali u spomenuta vozila čiji su ih vozači, za novčanu naknadu, trebali prevesti prema zemljama Zapadne Europe“, stoji u priopćenju.

Visoki kazneni sud odlučio: Blago Papac mora na tri godine u zatvor zbog pokušaja ubojstva

Kako je  Županijski sud u Dubrovniku optuženiku izrekao

kaznu zatvora koja nije manja od tri godine zatvora,  prema optuženiku nije mogao primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu, pa je na taj način prekoračio ovlast koju ima po zakon

Petra Mihaljevića u kolovozu 2022. godine s mosta na Pilama bacio je tada 22-godišnji Blago Papac. Proglašen je krivim za ubojstvo u pokušaju, a prvotno je dobio kaznu od tri godine, od čega je uvjetni dio kazne bio jedna godina i šest mjeseci.  Državni odvjetnik podnio je žalbu na tu presudu zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da “Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenom Blagu Papcu izreče kaznu zatvora u trajanju od tri godine”.

To je sada i prihvaćeno jer je ustanovljeno da je sud prekoračio ovlasti koje ima glede odluke o kazni. Naime, djelomična uvjetna osuda se može primijeniti prema počinitelju kaznenog djela ako ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju većem od jedne godine, a manjem od tri godine.  Kako je  Županijski sud u Dubrovniku optuženiku izrekao kaznu zatvora koja nije manja od tri godine zatvora,  prema optuženiku nije mogao primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu, pa je na taj način prekoračio ovlast ko-

ju ima po zakonu, kršeći zakon u korist optuženika, zaključak je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske.  Podsjetimo, Mihaljević je te noći u kolovozu zadobio višestruke ozljede glave i tijela. U svojim medijskim istupima rekao je da je svemu prethodila prepirka jer on kao konobar nije imao leda, a komentirao je i presudu.   “Ta me presuda dotukla, depresivan sam postao. Uništio mi je život. Zar jedan uništeni život tako malo vrijedi? To mi nije jasno nikako”, kazao je tada Mihaljević.

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 42 Crna kronika
MIGRANATA
EPILOG UŽASA NA PILAMA

Istražitelji su nestalog

Tonka Zeca našli

raskomadanog u stanu

Uhićeni bivši supružnici, tereti ih se da su ubili Dubrovčanina zbog vrijednih nekretnina

Istražitelji su, kako doznaje N1, pronašli dijelove tijela u stanu u kojem je, kako se sumnja, ubijen 58-godišnji Tony Gerard zvan i Tonko Zec, imućni Dubrovčanin čije su nekretnine otuđene i rasprodane. Kada je objavljena informacija da su zbog sumnje da su ga još početkom 2022. lišili života, uhićeni bivši supružnici, nije bilo poznato je li Gerardovo tijelo pronađeno. Sada su na N1 iz izvora bliskih ovom slučaju dobili potvrdu da je stanu otkriven raskomadan. Da su ga ubili upravo zbog vrijednih nekretnina u Dubrovniku osumnjičeni su 61-godišnja dizajnerica iz Samobora i njezin 57-godišnji bivši muž. Nakon privođenja dizajnerica, kojoj se već sudi zbog krivotvorenja punomoći i ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s Gerardom, izjavila je da nije kriva za njegovo ubojstvo.

Na zahtjev tužiteljstva Županijski sud u Velikoj Gorici odredio je istražni zatvor za oboje osumnjičenih za ovo teško ubojstvo. Naime, ocijenjeno je da bi dizajnerica mogla pokušati utjecati na svjedoke ili ponoviti neko slično kazneno djelo, dok je njezinom bivšem mužu, koji ima i njemačko državljanstvo, istražni zatvor određen i zbog opasnosti od bijega. Sasvim konkretno, prema priopćenju PU zagrebačke, sumnja se da su ga negdje između 22. veljače i 12. ožujka 2022., kada je već bio prijavljen njegov nastanak, namamili u stan na području Svete Nedelje. Taj stan njih dvoje su prije toga unajmili. Istražitelji vjeruju da su tamo i ubili nestalog muškarca samo kako bi njegove vrijedne nekretnine mogli prodati te zadržati golemi novac što su na taj način zaradili. Iznos od 400.000 eura međusobno su podijelili.

POKUŠAJ UBOJSTVA U NERETVI

Snervao se radi buke u kafiću pa izudarao dvojicu mladića čekićem

Jedna osoba zadobila teške tjelesne ozljede

Pokušaj ubojstva dogodio se prošlog tjedna u Neretvi, o čemu su izvijestili iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

„Dovršenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Metković 56-godišnji hrvatski državljanin se sumnjiči za kazneno djelo ubojstva u pokušaju. Naime, osumnjičeni je oko 1 sat u nedjelju, 25. veljače, u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta koji se nalazi u mjestu Gabela Polje u BiH, revoltiran bukom koja je ometala njegov noćni odmor, odgurnuo i oborio na tlo 23-godišnjeg hrvatskog državljanina, nakon čega mu je čekićem zadao više udaraca u predjelu glave“, navodi policija.

„Vidjevši napad, u obranu oštećenog je priskočio 19-godišnjak, također hrvatski državljanin koji se s oštećenim nalazio u društvu, ali je osumnjičeni tada čekićem ozlijedio i njega. Oštećeni su zatražili liječničku pomoć u zdravstvenoj ustanovi u Metkoviću odakle su upućeni u dubrovačku bolnicu gdje je pregledom utvrđeno kako je 23-godišnjkak zadobio lakše tjelesne ozljede, a 19-godišnjak teške tjelesne ozljede“, stoji u priopćenju policije.

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Crna kronika 43
SLUČAJ UBIJENOG DUBROVČANINA FOTO: JURICA GALOIĆ/PIXSELL

SVAKI TJEDAN zvonin JEDAN ***

U

KURANU VEĆ

U Kuranu već u prvomu ajetu

U prijevodu koji već smo pročitali Židove se kori a kršćane žali

Da zalutali su na ovomu svijetu

Vjera svaka već u malomu djetetu

Utiskuje nauk da bi vjeri dali

Sami sebe svatko samo svoju hvali

Drugih vjera nema u zadnjem razpletu

Imigranti hrle osvojit Europu

Konteso svatko bi dovinut se do sna

Bosna je već u njoj do svog sna na stopu

Poruku za svakog imam filantropa

Bosna nije Eu Eu će bit Bosna

Na čelu sa hodžom i s obadva popa

SVAKI TJEDAN AFORIZAM JEDAN

U socijalizmu se živjelo od kapitala - u kapitalizmu od socijale.

humanitarni prilozi

MASLINA

- Obitelj Marković, umjesto cvijeća za pok. Dinu Miletić prilaže 60,00 EUR.

dva skalina

U spomen na pokojnog Iva Obuljen, 60 € prilaže Anita Kraljević;

U spomen na pok. gospara Iva Miloša,50 € prilaže Hrvatska udruga Poslovnih žena KRUG-ogranak Dubrovnik;

Umjesto cvijeća za pok. Luka Kosovića, 185 € prilažu njegovi prijatelj;

U spomen na dragu Svjetlanu Kljunak, 40 € prlažu Dita, Damir i Vedran;

XX donacija 10 €;

Caritas Dubrovačke Biskupije

- U spomen na pok. Ružicu Dunatov 30 eura prilažu Enica i Dubravko Medo

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 44
***
19/7/21

AUTOR:

SLAVKO BOVAN

ZBIRKA PJESAMA UMJESTNICE NA SLICI

PLANINA KOD

TREBINJA

HIMNA

MEĐUNAR.

PROLETARIJATA

KRATICA ZA KRIŽANKE IN HUMOR

SAVEZNA DRŽAVA INDIJE

RUKOMETNI KLUB

NAPRAVA ZA PROSIJAVANJE (BRAŠNA)

(GLAVNA) UMJETNOST UMJETNICE NA SLICI

ČESTA SPORTSKA OZLJEDA

BRITANSKI REDATELJ, PAUL

JAPANSKA KRATKA PJESMA (mn.)

DREVNA JAPANSKA PRIJESTOLNICA

PISAC HEMINGWAY ISTOK TALOG OD KAVE

NAJVEĆI NEPTUNOV SATELIT

RUKOMETAŠ VORI

AMERIČKI GLUMAC, TOM

ŽENSKO IME, INOSLAVA

HRVATSKA PJEVAČICA

GORNJI SLOJ ZRAKA (grč.)

CI ISTRE UGOSTIT. OBJEKT

GRČ. NOG. KLUB SRČANI MIŠIĆ

PEPELJASTO SJEVER

VERGL JUNAK PRIČE O AHIKARU

TRČANJE VARESE

ERBIJ

GRAD U ITALIJI

MUŠKI POTOMAK VEZNIK

ORUŽJE U UMJETNICA NA SLICI

PROSTORIJA U KOJOJ SE ČEKA

VEĆA VODENA POVRŠINA

PRITISAK HRVATSKI GRAD NA DUNAVU

PJEVAČICA, OFRA

stihije, Leotar, organet, Internacionala, KIH, AEK, trk, Er, Asam, sivo, sin, RK, Istrani, mač, sito, more, tlak, Ilok, Vava, Haza, oker, A, GO, ARD, etan, etn, La, I, F, AK, Alec, eđ, riječna riba, kukavičje jaje, trupac, Višani, ioni

Min, R, V, Ankaran, caka, ar, alkar, dašak.

STANOVNI-
HLADNO
ŽUTOSMEĐA BOJA AUSTRIJA GRADSKI ODBOR PRISTAŠA TALIJANA JEDNA NJEMAČKA TELEVIZIJA GOTOV NOVAC NEZASIĆENI UGLJIKOVODIK KRATICA ZA ETNIČKI GRAD U HRVATSKOJ LANTAN IZNOS SKLADATELJ, PETR FRANCUSKA ATL. KLUB SLIKAR PULITIKA VRSTA VRBE IZRAELSKI PISAC ORPAZ 9. I 4. SLOVO ABECEDE SLOVO S KVAČICOM I OZNAKA ZA JUG NEDUŽAN GLUMAC GUINNESS GRAD U TUNISU SUSJEDNA SLOVA ABECEDE SLATKOVOD. RIBA NAŠ BIV. NOVAC NEŠTO VJEŠTO PODMETNUTO DRŽAVA U AZIJI ODSJEČEN I OKRESAN DIO DEBLA PJEVAČICA, RITA STANOVNICI OTOKA U JADRANU ŠARENILO ELEKTRIČNI NABIJENI ATOMI STARO IME SAIGONA KLASA REPUBLIKA KARLOVAC VOLUMEN MJESTO U SLOVENIJI RAZRED DOSJETKA DAMA U ŠAHU ZEMLJIŠNA MJERA SUDIONIK U SINJSKOJ VITEŠKOJ IGRI LAGAN VJETAR RJEŠENJE: Strune i
SLAVNI BRAZILSKI NOGOMETAŠ Ši
, Ho
S K A N D I N A V K A

AUTO / MOTO

Prodajem Golf 1.6, 1998 godište, lpg, registriran do 9.mjeseca. Mob: 098 674 772

Mercedes Benz, Blue Tec, C klasa, limuzina 4/5, diesel motor 2150 ccm, 120 kW/160 KS, automatic 7 brzina, 2/2015, cca 81.000 km, regist. do 9/2024, norma isp. plinova Euro 6, garažiran, redovno servisiran. Tel. 099/206 - 76 60 od 9 - 16 sati. Cijena 22.000 €.

Prodajem Citroen C4, 1.6 benzinac, 2009.g, prešao 59000km. Registriran do 5.2024. Mob: 098 594 563

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljujem poslovni prostor 25m2 na putu Iva Vojnovića. Mob: 098 495 233

Iznajmljujem dva poslovna prostora u Dubrovniku u ulici Ante Starčevića. Mob: 098 679 111

PLOVILA

Kupujem barku istranku s kabinom. Kontakt: (020) 425-906

Prodaja / KUPNJA

NEKRETNINA

Prodaje se građevinsko zemljište 1/1, površine 600 m2 u Donjoj Čibači. Cijena povoljna. Mob: 098 244 794

Prodajem novu obiteljsku grobnicu na muslimanskom groblju Boninovo. Mob: 098 747 183

Prodaje se poljoprivredno zemljište, Pelješac-Ponikve, više parcela. Cijena 15 EUR/m2. Mob: 098 975 3970

Kupujem grobno mjesto na Brgatu, Rožatu ili Sustjepanu. 098 177 6107

Prodajem dvosoban stan na Ilijnoj glavici 280 000 EUR. Mob: 092 191 1848

Prodaje se stan na Montovjerni, 56 m2 (Kineski zid), pogled na Gruž. Mob:098 383 8869

Prodajem privatno građevinsko zemljište (zona M1-mješovita gradnja), prekrasan pogled na more, 960 m2, kompletna infrastruktura (cesta, struja, voda, kanalizacija). Cijena na upit. Kontakt +385 98 9230 545

Prodaje se izuzetno građevinsko zemljište u Zatonu Malom (mješovita rađevinska namjena M1) 960m2, pogled na more, kompletna infrastruktura, cijena na upit. Kontakt +385989230545

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Cijena: 279 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466 ili pisati na mail: dalmates@gmail.com

Kupujem manji teren uz jadransku magistralu, ne mora biti građevinska površina, oko

500 m2, relacija od Brsečina do Karasovića. Kontakt +385 9558339282, ponude slati na Whats App.

Prodaje se stan u zagrebu (strogi centar) 78m2, 2850 eur/ m2. 098 277 363

Prodaje se građevinsko zemljište, 600 metara kvadratnih, u Čibači Donjoj. Informacije na telefon: 098/244-794

Prodaje se stan u Zagrebu, strogi centar, 78 m2, 2850 eur m2. Kontakt: 098 277 363

Prodaje se grob iz 19. st. na groblju Boninovo. Mob. 098 960 9880.

Stari Grad - prodajem stan od 93 metra kvadratna, četiri sobe, 1/2 kupaonice i ostava. Mob: 091/544-5395

Šesteročlana obitelj traži adekvatnu kuću/stan za stanova-

nicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele

Prijevoz tereta i robe - pogodno za uske ulice.

Kontakt: 098 244 390

nje i kupnju na području Dubrovnika, od Mokošice do Župe dubrovačke, do 300 000 eura. Mob. 098 1700 511

Prodaje se građevinsko zemljište u centru Orašca ( građevinska dozvola), 878 m2. Cijena na upit. Tel: 0989230545

Prodajem kuću u Rožatu. Cijena 190 000 eura. Kontakt 099/6428623

P r o d a j e s e s t a n (CavtatMečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući - prizemlje, s okuć-

50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476 Čibača, dvosoban namješten stan + garsonijera, parkirno mjesto, blizu škole – 90 m2 –297.000 eura - Angelus nekretnine - 095 466 2211

Prodajemo više građevinskih

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK
46
Mali oglasi

zemljišta u okolici Dubrovnika (Buići, Zaton veliki) - Angelus nekretnine - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000 €. Angelus nekret nine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj

jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka. Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodaju se dva rostfreina brodska rezervoara, jedan od 500 l, a drugi od 200 l. Mob: 098 244 794

Prodajem blagovaonski stol, nekorišteni ugostiteljski mlinac za kafu, pos printer i profesionalnu kasu. Mob: 098 911 7179

Poklanjam fotelju i kutnu garnituru u dobrom stanju. Mob: 098 178 9787

Prodajem 4 plinske boce, cijena po boci 30 eura. mob. 098 9377975

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe,čišćenja stambenih prostora i šupa. Odvoz glomaznog otpada i svih ostalih materijala. Upiti na : 098 765 757

Uređujem okućnice vrtove, đardine, košnja trave, određivanje. Pitanje, i sl 091 6143946

knjige, brončana galanterija, slike od porculana, klesanje slova na spomeniku, čišćenje grobnica, klupice, skale, kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mobitel: 0917285208.

Zaštita od sunca, izrada i montaža roleta, komarica, trakastih zavjesa, venecijanera, rolo zavjesa. Sve informacije na 0911472794. Mokošica.

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 26.2. do 3.3.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 4.3. do 10.3.

preminuli

ANKA VUKOVIĆ (1942)

MOKOŠICA - JEDNOSOBAN NAMJEŠTEN STAN U

MIRNOM PREDJELU

51 M 2 - 188.000 €

Dubrovnik

Kontakt: 095 466 2211

www.angelusnekretnine.hr

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

Rezidba maslina, loze, kivija, ruža, košnja trave, uređivanje okućnice, vrtova, dvorišta i sl. 0916143946

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge : zamjena brava-rasvjetnih tijela -utičnica -bojlera -vodokotlića - sanitarija, persijane -vrata (skidanje stare piture-popravci-pituravanje ), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob.098 7654 60

KAMENOKLESAR - Izrada grobnica, spomenika, nadgrobnih vaza - kamenica, nadgrobne

RADMILA JAKOVLJEVIĆ (1929)

ŽELJKO OBERAN (1965)

PERO ZVRKO (1954)

CVIJETA CURIĆ

STIPO ŠANDI (1950)

ANE BRBORA (1938)

IVAN MILOŠ (1945)

MARIJA TOMASOVIĆ (1933)

MARIJA GLAVIĆ (1954)

DUŠANKA LESANDRIĆ (1953)

STJEPAN NODILO (1937)

BOŽO MILKOVIĆ (1935)

JELE TRKOVIĆ (1925)

KATICA BAGOJE (1956)

MARIJA KOVAČIĆ (1932)

Dubrovački dnevniK petak, 1. ožujka 2024. Mali oglasi 47
ZAGREB - SPLIT - DUBROVNIK
- Vukovarska
17 - 1. kat

SVE ZAHVALJUJUĆI DUBROVAČKOM POMORCU

Zastava sv. Vlaha sad je vijori i u dalekoj, otočnoj državi Kariba

Pomorac Andrej Kalajdžić podijelio je na Facebook grupi ‘Brodovi Dubrovnika nekad i danas’ zanimljivu dogodovštinu sa svog puta.

Ovaj Dubrovčanin u grupu se javio iz daleke Svete Lucije, otočne države na granici Karipskog mora i Atlantskog oceana te je s članovima grupe podijelio zanimljivu dogodovštinu.

“Slikano na sidrištu pod impozantnim Petit Pitonom, mladić imena Lester je prolazio sa svojim zanimljivim plovilom okićenim raznim zastavama svijeta. Zastave mu služe kao neka vrsta reklame

jer ovakav prizor nikoga ne ostavlja ravnodušnim pa nije ni posadu našeg broda. Mahnuli smo mu da nam priđe pa nam je objasnio kako po sidrištu kupi vreće sa smećem, prodava ribu, tropsko voće i zelene, u Hrvatskoj zakonom zabranjene, mirodije svoga kraja”, objavio je Kalajdžić.  Posada nije dopustila da se mladić udalji praznih ruka.

“Poklonili su mu hrvatsku zastavu, koju nije prepoznao, ali se već na prvi spomen Hrvatske prisjetio trijumfa na nogometnom prvenstvu u Rusiji. Zastavu Svetog Vlaha sam mu poklonio ja koji sam ujedno i jedini Dubrovčanin u posadi i koji zastavu nosim sa sobom svuda po svijetu. Živio Sveti Vlaho!”, objavio je dubrovački pomorac. Zastava Svetog Vlaha sad se vijori i na Karibima!

petak, 1. ožujka 2024. Dubrovački dnevniK 48 Zadnja

Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.