Dubrovački dnevnik br. 134

Uvodnik

Nakladnik

Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik Maro Marušić

Redakcija

Aida Čakić

Nikša Klečak Petra Srebrović

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf Goran Mratinović

Željko Tutnjević

Kolumnisti Maro Marušić

Vjera Šuman Ivo Batričević

Grafička priprema

Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Marketing

Nikoleta Zec

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Mom bought a tractor, SHCH!

Još su prije 2014. godine tadašnji visoki politički dužnosnici tražili privođenje novinara na informativne razgovore, kako bi otkrili svoje izvore od kojih dobivaju detalje istrage protiv Sanadera. Potom je promijenjen zakon pa istraga nije više tajna nego nejavna. Znači kako novinari, tako ni javnost, ne mogu nazočiti ispitivanju okrivljenika, ali informacije iz spisa takve istrage smiju objaviti u interesu javnosti. Zakon nije promijenjen zato što su naši političari ili DORH željeli transparentnost u interesu javnosti nego zbog zahtjeva Bruxellesa. E sad, neke zemlje nisu promijenile svoje zakone, poput Mađarske, Bugarske i Rumunjske, ali Hrvatska jest. Čini se kako se AP u ovoj fazi svoje vladavine odlučio ugledati na ove tri zemlje na čelu sa Zokijevim prijateljem Orbanom. Svaki neznalica koji pomisli kako to ima ikakve veze s autokratskim vladanjem ili još nečim gorim, običan je mrzitelj i mračni, bilo vanjski, bilo unutarnji neprijatelj.

Radi se o tome kako je dobri naš Plenki, baš nekidan, slušao izjavu profesora Jokića o rezultatima istraživanja koje pokazuje kako su nam mla-

di sve depresivniji i ne vjeruju nikome. Ni profesorima, ni institucijama, a posebno ne vjeruju političarima. Zato je zamolio političare da se prestanu vrijeđati i da uljuđeno komuniciraju štiteći hrvatske institucije jer je i to način vraćanja povjerenja u ljude, koje se kod mladih pokazalo katastrofalnim. Dakle, poanta je u tome kako se naš Plenki zbog toga želi što više približiti Zokijevom pajdu Orbanu, kako bi okolnim putem popravio odnose sa Zokijem, u skladu s naputkom zabrinutog profesora Jokića. Samo je u tome stvar. Logično je kako će svaki pošteni novinar, jednako kao i oduševljena dobronamjerna javnost, podržati takve premijerove dobre namjere. Inače, ljubitelji Eurosonga preveli su Mamu ŠČ na engleski. Zvuči sjajno: „Mom bought a tractor, SHCH“! Kakve to veze ima s prethodnom temom? Baš nikakve, potpuno bezveze mi je palo na pamet.

Umeđuvremenu, Vlada priprema veliku kampanju kojom će građanima ukazati na štetnost korupcije. Želi podići javnu svijest o njenoj pogubnosti po društvo i jednako tako potaknuti građane na prijavljiva-

Piše Vjera Šuman foto: Goran Kovacic/PIXSELL (ilustracija)

nje korupcije, ali i naravno pomoći u zaštiti ‘zviždača’. U tu svrhu planira potrošiti pola milijuna eura na promidžbene spotove i slične projekte. Tih pola milijuna eura bit će utrošeno iz plana oporavka, dakle, EU novca. E sad, Europa traži rezultate kako bi se dalje mogao trošiti novac iz iste kese plana oporavka. Kako će provjeravati rezultate još nije razvidno, ali u svakom slučaju možemo očekivati maestralne spotove kakve smo imali pred uvođenje eura. Znate ono kad none unuci kaže: “Ne brini, neće ništa poskupjeti“. Nakon tih novih antikorupcijskih spotova, percepcija građana o totalnoj premreženosti države korupcijom, koja je ipak, je li, samo percepcija, trebala bi se promijeniti. Ako ništa, onda barem iz mišljenja o totalnoj premreženosti korupcijom u samo veliku premreženost. Ako se to doista i dogodi, bio bi to kolosalan uspjeh ove Vlade. Možda uključe

i spot onog pekara koji na pitanje kako ćemo plaćati eurima odgovara: „ Ništa lakše! Jednostavno“! Pa tako uđe neki dundo u pekaru i pita : „Kako ću prijaviti korupciju?“ Na to će mu pekar razdragano: „Ništa lakše! Jednostavno!“. I tako mic po mic i ode pola milijuna eura. Kako? Jednostavno! Mom bought a tractor, SHCH!

Za to vrijeme, u Stonu je Predsjednik Uprave HC-a izjavio kako je gotovo sve pripremljeno za gradnju ‘brze ceste’ do Zračne luke, o kojoj slušamo gotovo trideset godina. Naveo je i trasu koja prolazi iznad Omble što je Komolac diglo na noge. E sad, nejasno jeiz njegove izjave, je li Studija utjecaja na okoliš gotova ili se još čeka. Zanimljivo je kako isto kao i nekad, HC i dalje planira graditi dvotračnu cestu kakva je zamišljena još 1986. godine.

U planu je i spajanje s dubrovačkim mostom. Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica s pravom kaže kako

je to potpuno besmisleno s obzirom na broj vozila koja već sad prolaze od stonskog mosta prema Karasovićima. Dvotračna je imala smisla nekad, za današnji ljetni promet premala je i četverotračna. Cestu ne radiš za danas ili sutra nego za budućnost. Jednako kao što je besmisleno njeno spajanje na dubrovački most jer bi se opet opteretila magistrala i zagušio prilaz Gradu. Nadajmo se kako ovaj stav Potrebice, kao stav Grada, nije problem županu pa će podržati njihove ideje. Uz toliki promet dvotračna je cesta, cesta za prošlo stoljeće. E sad, očekujemo od župana da digne veliku galamu oko ideje prolaska ceste nad Omblom, barem toliku kakvu je digao oko gradnje aerodroma u Trebinju, inzistirajući kako će to zagaditi Omblu. Sad je vrijeme za rješavanje trase, ali i broja traka za budućnost. U protivnom možemo svi samo pjevati: „Mom bought a tractor, SHCH!“ Eto vas.

Jesu li Dubrovčani koji rade u turizmu diskriminirani u odnosu na kolege iz drugih zemalja?

Ove sezone u Dubrovnik dolazi raditi još veći broj Tajlanđana i Filipinaca, a privlači ih se sve boljim uvjetima

Uskoro počinje još jedna turistička sezona. Općepoznato je kako se iz godine u godinu poslodavci muče s pronalaskom radne snage. Evo kako to rješavaju dubrovački hoteli

Bliži nam se još jedna turistička sezona. Nije tajna kako brojni turistički subjekti muku muče s pronalaskom radne snage. Raspitali smo se kod najvećih dubrovačkih hotela kako se nose s izazovima i koje im sve beneficije nude kako bi ih privukli. Iz Jadranskih luksuznih hotela (ALH), najveće grupacije na jugu Hrvatske, s ponosom ističu kako se u najvećoj mjeri oslanjaju na svoje stalne zaposlenike čiji broj premašuje radnike sezonce.

Sezonci u Valamaru imaju osiguran smještaj, besplatnu hranu i režije te popuste na usluge u Valamarovim objektima. U smještaj za radnike u Dubrovniku su uložili 11,5 milijuna eura

-Prilikom sezonskog zapošljavanja uvijek prvo nastojimo zaposliti radnike koji u Dubrovniku ili široj okolici imaju svoje prebivalište budući kako su takvi djelatnici čvršće vezani za rad na području Dubrovnika, jer žive u zajednici i nisu odvojeni od obitelji, za razliku na djelatnika koji dolaze iz drugih krajeva. Osim toga, sezonski djelatnici s dubrovačkog područja rade dulje od sezonskih djelatnika iz drugih krajeva Hrvatske – kažu nam i odmah dodaju:

-ALH je početkom ove godine započeo s pripremama za zapošljavanje sezonskih radnika, a postupak prikupljanja ponuda za zaposlenje kao i sami selekcijski postupak je u tijeku. Uz sezonske djelatnike iz ostalih dijelova Hrvatske, očiti je trend povećanja udjela stranih radnika za obavljanje sezonskih poslova. U ALH najveći broj stranih radnika dolazi iz Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, a od prošle godine zapošljavamo manji broj radnika s Tajlanda te ćemo od ove sezone imati i određeni broj radnika s Filipina – naglašavaju iz ALH

VALAMAR U SMJEŠTAJ RADNIKA

ULOŽIO MILIJUNE EURA

Pitamo ih plaća li Hotel sezonskim radnicima iz drugih krajeva Hrvatske i stranih zemalja smještaj. -ALH svim sezonskim radnicima koji nemaju pre-

Piše Maro Marušić foto Marko Jurinec/PIXSELL, Grgo Jelavić/PIXSELL

Najbrojnija inozemna radna snaga u turizmu dolazi iz BiH i Makedonije

bivalište u Dubrovniku i okolnim mjestima osigurava smještaj i to djelomično u vlastitom smještaju namijenjenom stanovanju sezonskih radnika te u iznajmljenim stanovima i kućama. Traženi standard smještaja je dvokrevetna soba s korištenjem kupaonice na najviše dvije sobe i opremljeni zajednički prostor – zaključuju iz najpoznatije dubrovačke hotelske kuće.

Iz Valamara, druge po veličine hotelske grupacije u Dubrovniku, kažu kako najveći broj njihove radne snage sačinjava lokalno stanovništvo.

-Valamar Riviera posluje u osam destinacija u Hrvatskoj od Poreča do Dubrovnika te u sezoni zapošljava više od 7.500 djelatnika s visokim udjelom lokalnog stanovništva, a gotovo 90 posto zaposlenika je domaćih. Svake godine osiguravamo od 300 do 400 ugovora na neodređeno, a svi sezonski zaposlenici imaju priliku postati stalni zaposlenici. Isto tako, značajan broj zaposlenika uključujemo i u mjeru stalni sezonac koja osigurava cjelogodišnju novčanu sigurnost i prijavu na produženo mirovinsko osiguranje u zimskom periodu. Također nudimo mogućnost rada u našim hotelima u Austriji tijekom zime – ističu u Valamaru. Pitamo ih osiguravaju li sezonskim radnicima smještaj te imaju li još pokoju beneficiju.

-U posljednjih pet godina smo uložili oko 19 milijuna eura u izgradnju kvalitetnog smještaja za sezonske radnike pod nazivom “Kuća Valamar”. Ovaj oblik organiziranog smještaja na raspolaganju je svim zaposlenicima koji dolaze u destina-

cije, iz drugih krajeva Hrvatske ili regije i ostalih zemalja. Nakon četiri Kuće Valamar u destinacijama Poreč, Krk i Rabac, prošle smo godine otvorili i petu Kuću Valamar u Dubrovniku čiji je ukupni smještajni kapacitet 350 osoba i u koju je uloženo 11.5 milijuna eura – kažu nam te nabrajaju koje se sve pogodnosti nalaze u Valamarovim smještajnim jedinicama za zaposlenike.

NE SAMO DA JE BESPLATAN SMJEŠTAJ, NEGO I HRANA, TE REŽIJE

-Moderno uređeni prostori u kojima je sve prilagođeno potrebama radnika osiguravaju maksimalnu udobnost smještaja, pretežno u dvokrevetnim sobama. Sve sobe imaju vlastitu kupaonicu s toaletom, opremljene su udobnim namještajem, te imaju svoj televizor i hladnjak. Na svakom katu nalazi se čajna kuhinja opremljena hladnjakom, kuhalima i ostalim osnovnim kuhinjskim potrepštinama, dok se u prizemlju zgrade nalazi restoran u kojemu zaposlenici svako jutro imaju besplatan doručak. Svaki kat ima i prostorije za odmor i druženje, opremljene udobnim sofama i foteljama te velikim televizorima, a osiguran je i besplatan bežični internet. U posebnoj prostoriji koja se također koristi zajednički, nalaze se strojevi za pranje, sušenje i peglanje rublja, a njihovo je korištenje, naravno, besplatno za sve radnike koji tamo stanuju. Uz to, zaposlenici imaju osiguran topli obrok, popuste na usluge u Valamarovim objektima te dodatne pogodnosti kod vanjskih partnera – zaključuju iz Valamara. Iz Importanne Resorta kažu kako pronalazak radne snage nije lagan proces.

-Možemo se složiti kako nam kao i većini hotelskih kuća u Hrvatskoj pronalazak radne snage predstavlja svojevrstan izazov. Iz dosadašnjeg iskustva, glavnina stranih državljana radnika dolazila je iz okolnih zemalja u regiji. Osiguravamo razne

„U ALH najveći broj stranih radnika dolazi iz Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, a od prošle godine zapošljavamo manji broj radnika s Tajlanda te ćemo od ove sezone imati i određeni broj radnika s Filipina“

Dubrovački dnevniK petak, 17. veljače 2023. Turizam 5

ALH svim sezoncima osigurava smještaj

rade u hotelima ne brani

u Zapadnu Europu. Tamo će imati veću plaću i plaćen smještaj, ali morat će za sobom ostaviti privatni život. Netko će to izabrati, netko ne, ali to je tržište, i ne događaju se ti

opcije u privatnom smještaju te pokrivamo troškove – rekli su nam iz Importannea.

Iz Hotela Lero nam naglašavaju kako njima pronalazak zaposlenika nije toliki problem.

- Hotel Lero već par godina nema problema s radnom snagom zbog dobrih uvjeta rada i pristojnih plaća. Budući kako smo hotel koji je otvoren cijelu godinu, imamo veliki broj stalnih zaposlenika, a u visokoj sezoni nam pomažu kolege sezonci iz Grada te okolice. Svi naši sezonski zaposlenici koji nisu iz grada imaju osiguran smještaj na račun hotela – odgovorili su nam iz Hotela Lero.

Iz Hotela Lapad nam govore kako od stranih državljana najveći broj sezonskih radnika imaju iz Bosne i Hercegovine, a kako bi uskoro mogli imati i radnike iz dalekih zemalja.

-Zapošljavamo oko 40 sezonskih radnika te trenutno imamo još desetak otvorenih pozicija. Što se tiče radnika stranaca, najviše ih dolazi iz Bosne i Hercegovine. Zasad nemamo radnike koji dolaze iz dalekih zemalja, ali vjerojatno ćemo imati. Imamo unajmljene kuće i apartmane za naše radnike koji tako imaju kvalitetan smještaj u jednokrevetnim ili maksimalno dvokrevetnim sobama, uz korištenje zajedničkih prostorija. Svi radnici imaju besplatni topli obrok u hotelu bez obzira jesu li iz Dubrovnika ili nisu. Ako neki radnik sam nađe sebi smještaj, može dogovoriti da hotel subvencionira smještaj uglavnom na način da hotel potpiše ugovor s radnikovim najmodavcem, jer je jedino na taj način smještaj neoporeziv – dodaju iz Hotela Lapad.

JESU LI DUBROVAČKI PODSTANARI DISKRIMINIRANI U ODNOSU NA RADNIKE KOJIMA SE PLAĆA SMJEŠTAJ?

Kako vidimo iz odgovora dubrovačkih hotela, sezonskim radnicima iz drugih krajeva Hrvatske i stranih zemalja osiguran je smještaj, i to čini se poprilično kvalitetan. Osim toga, imaju i razne druge

beneficije poput besplatne hrane, pranja rublja i slično. Drugim riječima, turističkim radnicima dubrovačkih hotela iz sezone u sezonu poboljšavaju se standardi. Međutim, postavlja se pitanje što je s rođenim Dubrovčanima koji rade po hotelima, a podstanari su. Primjerice, rade isti posao kao i netko tko dolazi iz drugih zemalja te primaju istu plaću. Je li radnik iz stranih zemalja u povoljnijem položaju, jer osim jednake plaće ima osiguran smještaj dok Dubrovčanin mora sam platiti podstanarstvo?

U Hotelima Lapad nam pojašnjavaju kako oni rješavaju ovo pitanje.

-Imamo pravilo da stalno zaposleni radnici nemaju pravo na subvenciju za smještaj. Imamo i radnike koji nisu iz Dubrovnika, a imaju stalni posao i nemaju pravo na subvenciju za smještaj. Mi nudimo subvenciju za smještaj samo onim zanimanjima za koje procjenjujemo kako su deficitarna, bez obzira odakle radnik dolazi. Radnici koji žive u Dubrovniku vrlo brzo dobivaju ponudu za stalno zaposlenje ili barem ugovor za stalnog sezonca čime imaju sigurna primanja preko zime ( 5000 kuna prva 3 mjeseca uz staž i zdravstveno, a nakon 3 mjeseca 2500, ali mi svih zovemo nazad prije nego im primanja padnu na 2500 kuna). Hotel Lapad je sezonski hotel koji ima 60 posto stalno zaposlenih radnika u odnosu na 40 posto sezonaca. Strancima se, kad im istekne ugovor, sve odmah isplati i oni kad dođu doma nemaju nikakva druga prava sa svojih zavoda. Znači, mi smo ama baš svim sezonskim radnicima iz Dubrovnika koji će doći i ovu godinu raditi kod nas ponudili ovu opciju i svi su je prihvatili. Stranci nemaju tu mogućnost. Istina je kako nismo ponudili subvenciju smještaja podstanarima, jer bismo morali uključiti i ostale kategorije radnika, kao što je jedna mnogobrojna kategorija, a to su radnici koji kao žive u svojim stanovima, ali će stanovi formalno biti njihovi kad otplate kredite – ljubazno su nam pojasnili iz Hotela Lapad.

Jedan direktor dubrovačkog hotela, koji je želio ostati anoniman, nam je pojasnio zašto smatra da dubrovački podstanari nisu diskriminirani u odnosu na radnike kojima se plaća smještaj.

-Gledajte, odvojeni život nimalo nije lagan, često se to podcjenjuje. U drugom gradu ili posebno državi, daleko si od obitelji, djece, hobija, prijatelja… Svih onih sitnica koje ti život čine ugodniji. Naravno kako te radnike moraš privući boljim uvjetima kako bi došli raditi i pri tom žrtvovali sve ono odakle dolaze. Na kraju krajeva, nitko dubrovačkim podstanarima koji rade u hotelima ne brani poći u Zapadnu Europu. Tamo će imati veću plaću i plaćen smještaj, ali morat će za sobom ostaviti privatni život. Netko će to izabrati, netko ne, ali to je tržište, i ne događaju se ti trendovi od jučer, nego stoljećima. Sve ovo isto vrijedi i za mene – zaključuje direktor hotela.

Valamar svojim zaposlenicima tijekom zimskim mjeseci nudi mogućnost rada u njihovim austrijskim hotelima

„Nitko dubrovačkim podstanarima koji

poći

trendovi od jučer, nego stoljećima“, kaže dubrovački direktor hotela

Specijalna bolnica Kalos ide u rekonstrukciju

Cilj ove investicije je potaknuti dodatni razvoj zdravstvenog turizma na otoku Korčuli i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Investicija, koja

će biti prijavljena na natječaj Ministarstva turizma i sporta, podrazumijeva rekonstrukciju i prenamjenu dijela postojeće zgrade Specijalne

bolnice Kalos u lječilišni hotel, rekonstrukciju vanjskog

bazena s tribinama, krajobrazno uređenje, izgradnju parkirališta, tematskih parkova, izgradnju novog

Dubrovačko-neretvanska županija i Specijalna bolnica Kalos ishodile su pravomoćne građevinske dozvole za projekte koji za cilj imaju rekonstrukciju, uređenje i nadogradnju ove iznimno važne zdravstvene ustanove u Veloj Luci. Investicija, koja će biti prijavljena na natječaj Ministarstva turizma i sporta, podrazumijeva rekonstrukciju i prenamjenu dijela postojeće zgrade Specijalne bolnice Kalos u lječilišni hotel, rekonstrukciju vanjskog bazena s tribinama, krajobrazno uređenje, izgradnju parkirališta, tematskih parkova, izgradnju novog bazena sa sunčalištem i ugostiteljskim objektom i drugih pomoćnih građevina.

Dubrovačko-neretvanska županija, zajedno sa Specijalnom bolnicom Kalos i Regionalnom razvojnom agencijom DUNEA, pripremila je svu potrebnu dokumentaciju kako bi ovaj projekt bio spreman za prijavu na poziv Regionalne diversifikacije i specijalizacije hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti Republike Hrvatske.

Cilj ove investicije je potaknuti dodatni razvoj zdravstvenog turizma na otoku Korčuli i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, diversificirati turističku ponudu samog otoka i dodatno razviti gospodarstvo.

bazena sa sunčalištem i ugostiteljskim objektom i drugih pomoćnih građevina.

PORAZNI PODACI

Broj stanovnika unutar zidina

nastavlja padati: „Ako postanemo samo hotel za nekolicinu bogatih, to će biti propast“

Popis stanovnika u gradskoj jezgri još jednom je u središte stavio problem gubitka stanovništva. Iz gradskog kotara Grad pozivaju na konkretne mjere i rješenja

Ovih dana popisani su stanovnici povijesne jezgre

Dubrovnika. Iako kompliciran i opsežan posao, nažalost nije dugo trajao jer broj ljudi unutar zidina iz godine u godinu je sve manji. Podaci koji su prikupljeni tek trebaju biti analizirani od strane stručnjaka, pa za sada službenih brojki nema. Ono što je pak sigurno jest to kako će one i ovog puta biti manje nego u posljednjem popisu 2016. godine.

Terenski posao samoga popisa odradili su iz gradskog kotara Grad u suradnji sa Zavodom za obnovu

Dubrovnika koji čuva podatke o posljednjim popisima, a sada su potrebni stručnjaci, odnosno demografi, koji bi podatke analizirali. Iako su iz gradskog kotara Grad popis obavili volonterski, bez naknade, ipak za angažman stručnjaka trebaju se osigurati financijska sredstva.

ZNAČAJAN PAD BROJA STANOVNIKA

Prošli popis stanovnika unutar zidina održan je 2016.

godine i tada je ustanovljeno kako pod gradskim mirima živi 1557 stanovnika, od kojih je tri puta više starih nego mladih. Ni ove godine se ne očekuju bolji rezultati, dapače, stanovnika će zasigurno biti još i manje – potvrđuje nam to predsjednik gradskog kotara Grad Marin Krstulović.

„Naša populacija je sve starija i to ubrzava proces gubitka stanovništva. To su ljudi koji nisu više u reproduktivnoj životnoj fazi, a kada oni umiru, nasljednici nerijetko nekretnine prodaju“, govori Krstulović. Među stanovnicima povijesne jezgre ‘šuška’ se o brojci od 1200 popisanih, a za potvrdu smo pitali Krstulovića.

„O konkretnim podacima za sada ne bih govorio jer bi bez prebrojavanja i analize sve ostalo samo na špekulacijama, ali ono što zasigurno mogu potvrditi jest kako se broj stanovnika značajno smanjio. To se ogleda u broju isprintanih listova za popisivanje kojih je manje printano te svi nisu ispunjeni, u odnosu na prošli put kad je proveden popis“, kazao nam je Krstulović.

Prošli popis stanovnika unutar zidina održan je 2016. godine i tada je ustanovljeno kako pod gradskim mirima živi 1557 stanovnika, od kojih je tri puta više starijih nego mladih. Ni ove godine se ne očekuju bolji rezultati, dapače, stanovnika će zasigurno biti još i manje

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD, Grgo Jelavić/PIXSELL

Stanovništvo pod Zidinama sve je starije i iz godine u godinu sve ih je manje

Dubrovački dnevniK petak, 17. veljače 2023.

GRADSKA JEZGRA NIJE IZNIMKA

On nam pojašnjava kako tendencija pada broja stanovnika unutar zidina nije iznimka nego pravilo koje se može primijetiti u svim kvartovima, od Pila do Zlatnog potoka, Montovjerne, Lapada ili Gruža. „Konstantno se zatvaraju oči pred ovim što se događa na području Dubrovnika, a gradska jezgra je dobar pokazatelj svega što se događa u drugim kotarevima. Mi smo mali, imamo manji broj stanovnika pa je onda sve to puno vidljivije i izaziva veći interes, ali pad broja stanovnika se događa svugdje. To su zapravo podaci koji su u konzistenciji i s državnim Popisom stanovništva koji je pokazao kako urbani dio grada konstantno gubi ljude jer oni sele na periferiju. Ljudi se iz Dubrovnika sele u prigradska područja, u Mokošicu, Župu dubrovačku... Time se treba ozbiljno baviti jer gradonačelnik i gradska uprava, odnosno odgovorni, neće imati kime vladati ako broj stanovnika nastavi padati“, govori nam Krstulović. On ističe kako je sigurno i jedan od uzroka smanjenja broja stanovnika unutar gradske jezgre iznajmljivanje objekata turistima, odnosno vlasnici objekata koji odabiru iznajmljivanje istih, a život u drugim područjima. Ili pak kupovina nekretnina kao oblik ulaganja krupnog kapitala, što je potpuno drugačije od većine domaćih iznajmljivača koji koriste iznajmljivanje kao izvor financija za normalni život, no i kako to nisu jedini razlozi.

„U Dubrovniku se novac koji se slijeva u gradski proračun, uglavnom koristi za potrebe plaća gradske uprave, umjesto u upravljanje održivim turizmom od kojeg svi imaju koristi. Kao što se i zasigurno 40 posto novogradnje u Dubrovniku kupuje za korist turizma odnosno iznajmljivanja, a ostatak za sta novanje“, ističe i dodaje kako je zadatak Grada na praviti mehanizme kako bi stanovanje u Dubrovni ku postalo dostupno mladim obiteljima i kako bi se objekti na području grada trebali obnoviti i omogu ćiti u njima stanovanje građanima, a posebno onim strukturama koje nedostaju u društvu, kao što su primjerice liječnici.

„Nalazimo se u borbi s novcem, a Grad mora poče ti upravljati i donositi mjere koje će konkretno do nijeti boljitak stanovništvu i zaustaviti trend iselja vanja. Gubitak stanovništva je najveći problem ka ko cijelog Dubrovnika tako i gradske jezgre. Ako po stanemo samo hotel za nekolicinu bogatih, to će bi ti propast bilo kojeg gradonačelnika i vlasti“, ističe i dodaje kako suživot građana i održivi turizam mo raju biti mogući.

„Trebaju postojati rezultati od kojih će cijela zajednica imati koristi. Ne smijemo dopuštati da svi negativni učinci prelaze na jednu stranu, a to su stanovnici, a da pozitivni učinci ostaju u špagu manjeg broja ljudi“, apostrofira Krstulović, i dodaje kako Dubrovnik na osnovu povijesne jezgre ‘okreće’ milijune zbog čega, smatra, dio tog novca treba vratiti na zad, odnosno uložiti u jezgru. „Ne smi jemo ubiti tele zbog jednog šnicela“, slikovito se izražava predsjednik gradskog kotara Grad.

PROBLEME ZNAMO, ALI KOJE JE RJEŠENJE?

Da gradska jezgra gubi stanovništvo, to već i golubovi na zidinama znaju, ali koje je rješenje, pitamo Krstulovića. Iako se kada su u pitanju kompleksni problemi nerijetko loptaju odgovornosti i rijetki imaju konkretne ideje - „Rješenje je jednostavno“, ko iz topa će Krstulović.

„Postoje najmanje 22 stana koja su jedan kroz jedan u vlasništvu Grada i svi ti stanovi se trebaju obnoviti pa dati u najam. Ako Grad nema financijskih sredstava za renovirati stanove, onda treba ponuditi mogućnost dugoročnog najma uz povoljnu cijenu stanarima koji su spremni uložiti u obnovu objekta. To je ‘win-win’ situacija za sve strane, naši sugrađani bi imali prostor za život, gradska jezgra bi dobila ljude, a Grad obnovljenu nekretninu i potrebne kadrove koji ne ostaju u Dubrovniku radi cijena nekretnina. Ovo što se sada događa je najgore, situacija u kojoj prazni stanovi samo stoje i propadaju. Ako krenemo samo od onoga što već imamo, tu bismo već išli naprijed“, ističe Krstulović. Osim toga, navodi i drugi mehanizam koji bi također, po njegovom mišljenju, polučio značajnu dobrobit u rješavanju problema iseljavanja stanovnika iz gradske jezgre.

„Paušalni porez za krevete u povijesnoj gradskoj jezgri plaća se duplo od paušala u ostatku Dubrovnika. Ta bi se razlika u cijeni onda trebala vratiti nazad u Grad, recimo u fond za otkup stanova koji nije nikada zaživio. Ista stvar je i s prihodom od DuCarda, određeni postotak bi trebali izdvojiti za ob

Krstulović: Dubrovnik na osnovu povijesne jezgre ‘okreće’ milijune, dio tog novca treba vratiti nazad, odnosno uložiti u jezgru. Ne smijemo ubiti tele zbog jednog šnicela

Marin Krstulović, predsjednik gradskog kotara Grad

Predstavljena

Baza geo-lokacija pristupačnih za osobe u invalidskim kolicima

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković prisustvovao je, u Centru za mlade Dubrovnik, predstavljanju Baze geo-lokacija s preko 500 točaka pristupačnih za osobe u invalidskim kolicima, realizirane u sklopu EU projekta RAGUsa 2.0 - Razvoj kApaciteta Gradskih Udruga. Projekt provodi Zajednica tehničke kulture Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s partnerima, a provedeni postupak i njegov rezultat predstavo je autor Dino Bečić. U konačnici je izrađena otvorena baza prostornih podataka, web portal kao jedinstveno mjesto za prikaz podataka o dostupnim, teško dostupnim ili nedostupnim lokacijama, s kartom pristupačnosti koja je dostupna preko web aplikacije. Karta predstavlja mapirane lokacije grada Dubrovnika u svrhu pružanja informacija o dostupnosti javnih površina za osobe s invaliditetom u kolicima, s označenim preprekama poput rubnjaka, skalina, nagiba i priloženim fotografijama lokacije.

Sanira se ogradnopotporni zid iznad Banja

Sukladno najavama, u ponedjeljak je započela sanacija ogradno-potpornog kamenog zida u Ulici Frana Supila iznad plaže Banje. Radovi koje izvodi ugovorni izvođač Tehnogradnja obuhvaćaju razgradnju oštećenog zida i izgradnju novog kamenog ogradno-potpornog zida uz druge neophodne radove. Ukupna dužina zahvata je 30 metara. Planirano trajanje radova vrijednih oko 10.000 eura  je 30 dana.

Podsjetimo, krajem prošle godine putem Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu i ugovornog izvođača Tehnogradnje provedena je sanacija oštećenog kamenog zida uz nogostup u istoj ulici.

Definirana lokacija budućeg Centra za pružanje usluga u zajednici

Grad Dubrovnik u suradnji s predstavnicima roditelja djece s poteškoćama u razvoju i poremećajima iz spektra autizma i pridruženih smetnji usuglasio je lokaciju za izgradnju centra za pružanje usluga u zajednici namijenjenog djeci s teškoćama u razvoju i osobama s intelektualnim poteškoćama iznad 21 godine života. Za lokaciju budućeg Centra odabrana je nekretnina u vlasništvu Grada Dubrovnika

na području Žarkovice, i to čestice zemlje 1882/1 i 1882/2 u katastarskoj općini Dubrovnik koja se proteže na nešto više od 20 tisuća kvadratnih metara.

S obzirom na specifičnosti po pitanju potrebne kvadrature zemljišta kao i ostale potrebne parametre koje je trebalo zadovoljiti pri odabiru lokacije (blizina centru Grada) te uvažavajući činjenicu da se tražila zona u kojoj je moguće

graditi (građevinska parcela), postupak definiranja navedene zone bio je nešto dugotrajniji. Kako se navedena lokacija nalazi u okviru UNESCO buffer zone izrađena je geodetska provjera vidljivosti te će, u suradnji s Ministarstvom kulture i medija Republike Hrvatske, cjelokupna dokumentacija biti poslana u UNESCO -ovo sjedište u Parizu, a sve kako bi na istu dobili prethodno pozitivno očitovanje UNESCO -a.

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Nikolina Farčić imenovana za

članicu uprave društava TUP d.d. i UTD Ragusa d.d.

Franković s ministricom Obuljen

Koržinek u obilasku nove škole u povijesnoj jezgri

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek sa suradnicima, u pratnji gradonačelnika Mata Frankovića, obišla je u petak novu zgradu Osnovne škole Marina Getaldića u Ulici Ilije Sarake. U zgradi smještenoj u nekadašnjoj palači omeđenoj ulicama Ilije Sarake i Pobijana izvedeni su radovi radovi obnove, uređenja i adaptacije objekta za potrebe izvođenja razredne nastave od 1. do 3. razreda, čime će se u OŠ Marina Getaldića steći uvjeti za uvođenje jednosmjenske nastave za sve učenike.

Gradonačelnik Franković zahvalio je ministrici Obuljen Koržinek na izvrsnoj suradnji s konzervatorima dubrovač-

kog odjela i krovnog ministarstva koja je bila ključan faktor u provođenju projekta za koji su, zbog specifične lokacije, propisane stroge konzervatorske smjernice.

Ministrica Obuljen Koržinek izrazila je zadovoljstvo impresivnim prostorom i vraćanjem djece u učionice u povijesnoj jezgri. Gradonačelnik Franković najavio je kako će škola otvoriti vrata za  prve male korisnike u sljedećoj školskoj godini. Istaknuo je i ključnu ulogu Zaklade Caboga Stiftung kao i Dubrovačke biskupije koja je za potrebe organiziranja osnovne škole u povijesnoj jezgri nekretninu bez naknade ustupila Gradu Dubrovniku.

Sukladno prethodnim najavama, danas je imenovana nova članica uprave u društvima TUP d.d. i UTD Ragusa d.d. Nadzorni odbori društava TUP d.d i UTD Ragusa d.d. imenovali su za članicu uprave Nikolinu Farčić.

Nikolina Farčić dugi niz godina obnašala je odgovorne dužnosti u privatnom sektoru. Predsjednica je Obrtničke komore Dubrovačko-neretvanske županije od 2022. godine, a od 2016. na čelu je Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri Obrtničkoj komori Dubrovačko-neretvanske županije. U razdoblju od 2019. do 2021. godine obnašala je dužnost predsjednice Udruge poslovnih žena Krug Dubrovnik.

Imenovanje jedne osobe na čelo dva društva provedeno je jer će u idućih par mjeseci doći do spajanja društava UTD Ragusa i TUP

PRIMOPREDAJA DONACIJE OTP-A

Dubrovačka bolnica dobit će transportni inkubator i respirator za male pacijente

Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik, Marijo Bekić, zahvalio je i u ime najmlađih pacijenata, a stigao je i ambasador projekta Gibonni

Opća bolnica Dubrovnik primila je u srijedu donaciju OTP banke u iznosu od 114.739,00 eura za Dječji odjel, a primopredaji je prisustvovao i glazbenik Zlatan Stipišić Gibonni. Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik, Marijo Bekić, zahvalio je i u ime najmlađih pacijenata. “Zahvaljujući ovoj hvalevrijednoj akciji. Naš Odjel pedijatrije bogatiji je za iznos od 115

tisuća eura koji smo planirali utrošiti u nabavku transportnog respiratora, transportnog inkubatora i određenog instrumentarija potrebnog za zbrinjavanje određenih zdravstvenih stanja naših najmlađih pacijenata. Radili smo sukladno dogovoru i potrebama odjela”, rekao je Bekić.

Dijana Grizelj Kalčić, voditeljica Odjela za pe -

Piše Aida Čakić foto Goran Mratinović

dijatriju Opće bolnice Dubrovnik zahvalila je na doniranim sredstvima za pomoć dubrovačkoj neonatologiji.

“Godišnje imamo od 160 do 200 hospitaliziranih pacijenata na neonatologiji, od toga godišnje 13 do 15 djece moramo transportirati na klinike, prije svega u KBC Split. To su djeca koja su uglavnom prijevremeno rođena, s prirođenim srčanim greškama i kongenitalnim anomalijama. Ovo nam je stvarno potrebno, helikopterskim prijevozom će ta djeca biti transportirana i pravodobno liječena”, istaknula je Grizelj Kalčić.

“Kada smo počeli cijeli program i došli do ideje ‘Zaokruži’, nisam mislio kako ću jedan dan u Dubrovniku stajati pred kamerama i osjećati se kao pravi ‘rockstar’ uz našeg ambasadora. Kada je Gibonni rekao ‘da’ ideji, odmah

sam znao kako će biti veliki hit. Zahvaljujući našem partneru Mastercardu i svim klijentima kojih ima više od 18  tisuća, mogli smo pomoći bolnicama i dječjim odjelima diljem Hrvatske. Drago mi je što naša donacija ide za tu dobru svrhu koju smo čuli i nadam se kako ćemo i dalje pomagati bolnicama”, rekao je predsjednik Uprave OTP -a Balázs Békeffy. “Gledali smo na televiziji Klaićevu bolnicu u Zagrebu, potres i bili smo zgroženi. Tada su me zvali iz OTP banke kako ima ta ideja i nismo znali kako će to ići i koliko će se ljudi odazvati. Krenuli smo u to i bila je ideja da budu dvije bolnice, a toliko su dobro ljudi odreagirali da ih sada ima šest. To je iznad mojih i najoptimističnijih očekivanja, da smo uspjeli učiniti s ovolikim iznosom pravu stvar”, rekao je ambasador projekta Gibonni.

“Zahvaljujući ovoj hvalevrijednoj akciji. Naš Odjel pedijatrije bogatiji je za iznos od 115 tisuća eura koji smo planirali utrošiti u nabavku transportnog respiratora, transportnog inkubatora i određenog instrumentarija potrebnog za zbrinjavanje određenih zdravstvenih stanja naših najmlađih pacijenata. Radili smo sukladno dogovoru i potrebama odjela”, rekao je Bekić

PRIHVAĆANJE, A NE TOLERANCIJA

Projekt

Dugin put kroči

Gradom:

„U Dubrovniku imamo stručnjake koji mogu mladim LGBT osobama biti podrška“

Udruga Bonsai provodi projekt kojem je jedan od ciljeva osnažiti stručnjake za rad s

mladim LGBTIQ osobama. Tim povodom razgovarali smo s edukatorima, psihologinjom Marinom Milković i predsjednikom udruge Dugine obitelji

Udruga Bonsai provodi projekt ‘Dugin put’ kojemu je jedan od ciljeva osnažiti stručnjake za rad s mladim LGBTIQ osobama. Predsjednik udruge Dugine obitelji, Daniel Martinović govori nam kako se sve više mladih u srednjim školama ‘auta’, to jest priča otvoreno o svojoj seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, što ih je potaknulo na ovakav projekt. Ti mladi ljudi traže podršku među odraslim osobama koje poznaju jer im često izostaje podrška unutar obitelji, zbog toga je iznimno važno da stručnjaci koji rade s djecom budu educirani.

„Obradili smo brojne teme, poput koje je termine u redu koristiti, a koji su pogrdni, kakav je zakonski okvir u Hrvatskoj, kako se on mijenjao kroz godine i kolika je važnost aktivizma jer svaka promjena dolazi od zajednice. Pričali smo i o temama diskriminacije, nasilja, stigme, manjinskog stresa kojeg doživljavaju LGBT osobe i kako to utječe na njihovo mentalno zdravlje. Nažalost, oni često čuju negativne poruke o sebi, pa u neke od njih i počinju vjerovati. O puno stvari se ne osjećaju sigurnima govoriti, a koje drugi vrlo slobodno dijele o sebi, često kalkuliraju što mogu reći, gdje se mogu slobodno pojaviti i tko će ih vidjeti. Sve to im otežava život“, govori nam psihologinja Marina Milković.

‘U ŠKOLAMA IMAMO LJUDE KOJI MOGU BITI PODRŠKA MLADIM LGBT OSOBAMA’

Stručnjaci koji su se odazvali edukaciji su već imali iskustvo da su se nekada u svojem radu trebali ovom temom baviti, odnosno da im se povjerila mlada LGBT osoba i zatražila razgovor

Danielom Martinovićem

i podršku. Na dvodnevnoj edukaciji u Centru za mlade Dubrovnik usvojili su dodatno znanje, a naši sugovornici nam kažu kako je dobro znati kako „u školama u Dubrovniku imamo ljude koji mogu mladim LGBT osobama biti podrška“. Ističu i kako ih je pozitivno iznenadio broj osoba koje su došle na edukaciju.

„Vidimo porast stručnjaka koji se time žele baviti, a to prati porast mladih koji su sve ranije spremni otvoreno razgovarati o svojoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Bitno je ovom se temom baviti i u manjim sredinama, a ne samo u Zagrebu, jer LGBT osoba ima svugdje i bitno je pružiti im podršku. Ne smije se događati ono na što ukazuje istraživanje Udruge Bonsai, a to jest da puno mladih razmišlja o preseljenju ili kako će nakon preseljenja u veći grad ili drugu državu, moći živjeti otvoreno, iskreno i s manje stresa“, govori Daniel Martinović i dodaje kako smo što se prava tiče negdje na sredini, nismo konzervativni kao Rusija ili Turska, međutim nismo niti došli na razinu Nizozemske ili Švedske.

„Imamo prepoznat pravni okvir, poput zakona o suzbijanju diskriminacije i o životnom partnerstvu, imamo proceduru za promjenu spola u dokumentima - koja nije optimalna, ali je ipak nešto. No, mi već dugi niz godina ponavljamo kako je jedno zakon na papiru, a drugo je pitanje provođenja zakona u praksi. Situacija se mijenja, posebno zadnjih 20 godina ide nabolje, ali bi moglo biti i puno bolje“, govori Martinović i dodaje kako je najvažnije pitanje što mi kao zajednica želimo biti.

„Je li želimo biti zajednica koja podržava druge

Piše Petra Srebrović foto GORAN MRATINOVIĆ/DD

ISTRAŽIVANJE

UDRUGE BONSAI

U sklopu projekta

Dugin put, prva aktivnost Udruge

Bonsai je bilo istraživanje kako bi se stekao uvid u potrebe mladih

LGBTIQ osoba u Dubrovniku.

Rezultati pokazuju

kako se većina

skriva i kako im treba podrška.

Rezultati pokazuju

kako je 80 posto mladih ‘aut’ prijateljima, a roditeljima tek 50 posto. Od tih 50 posto više od polovice su doživjeli vrlo negativne reakcije roditelja. Čak 30 posto ispitanika je izjavilo kako su doživjeli neki oblik seksualnog nasilja. Predsjednik

Udruge Bonsai, Ivan Matić, ističe kako u Dubrovniku postoji velika potreba za okupljanjem, pogotovo osoba koje se nemaju kome povjeriti. Zbog toga je i pozvao sve mlade LGBTIQ osobe da im se jave i uključe u stvaranje sigurnog mjesta za međusobni razgovor, uz podršku stručnjaka.

članove ili ne? Svi smo mi različiti, pa osim seksualne orijentacije imamo puno drugih različitosti. Zbog toga trebamo osnažiti društvo na prihvaćanje kako bi se i mladi osjećali sigurno“, apostrofira Martinović.

‘O TRANSRODNIM OSOBAMA TREBAJU PRIČATI STRUČNJACI’

Puno je bure u javnosti podignula i nedavna tematska sjednica Sabora o mogućim uzrocima i kliničkim posljedicama porasta broja transrodne djece i mladih. Predstavnici lijeve oporbe napustili su sjednicu s obrazloženjem kako ‘neće davati legitimitet kvazistručnjacima poput Željke Markić i Hermana Vukušića’, koji su sudjelovali na sjednici iako nisu stručni za tematiku. Osim toga, upozoreno je i kako su brojke o pojavi stotina djece godišnje s rodnom disforijom, netočne. „Dogodilo se da o transrodnosti ne pričaju osobe koje su stručne, nego osobe koje žele dobiti političke bodove na temelju nečega o čemu šira populacija zna malo, pa je lako demonizirati manju grupu ljudi. Prije nekoliko desetljeća su se tako demonizirale društvene grupe na temelju religije, za vrijeme Drugog svjetskog rata“, govori Daniel Martinović i ističe kako je posebno značaj-

no što su stručnjaci istaknuli kako nije istina da su ‘stotine mladih u godinu dana tražili operacije’. „To je baš jako rastegnuta laž jer postoji tek desetak mladih ljudi koji pričaju o tome sa psiholozima. To je manipulacija od strane onih koji su nedavno manipulirali na temu cijepljenja, a prije par godina su im ‘migranti koji siluju žene u Hrvatskoj’ bili još jedan izmišljeni problem. Samo je pitanje koju će ranjivu skupinu uzeti i na temelju toga dobiti političke bodove. Njih nije briga za trans osobe niti za tu temu, a realnost je kako trans osobe postoje i kako su dio našeg društva, a često znaju biti žrtve diskriminacije i nasilja. Zbog toga o temi trebaju pričati osobe koje su stručne“, apostrofira Martinović.

‘RADI SE OGROMNA ŠTETA MLADIMA KOJI PREISPITUJU SVOJ RODNI IDENTITET’

Marina Milković ističe kako, iako je psihologinja, nikada ne govori o područjima kojima se ne bavi i kako isto očekuje od drugih kolega.

„Bavim se mentalnim zdravljem mladih, ljudskim pravima i sustavom socijalne skrbi i to su stvari o kojima mogu nešto reći. Problematično je kada netko misli kako zato što je dio neke struke može o svemu pričati, iako se zapravo tom te-

Daniel Martinović, predsjednik Udruge Dugine obitelji i psihologinja Marina Milković

IVAN MATIĆ, PREDSJEDNIK UDRUGE

BONSAI: Intenzivnije od bilo kojeg grada u Hrvatskoj, Dubrovnik

živi prošlost i oslanjamo se na nasljedstvo Republike, a negdje u prikrajku svog mozga sebe doživljavamo kao vlastelu. Realno to tako nije, i tu dolazimo do sraza između realnosti, onoga što grad jest i onoga što nije. Ta ideja liberalnog, otvorenog i kozmopolitskog grada dolazi u sukob s realnošću. Mi smo podredili sebe i svoje dostojanstvo turizmu, pa tako ni gej bar Milk nije okupljalište LGBTIQ osoba iz Dubrovnika i mladih koji imaju potrebu okupljati se cijelu godinu, nego je otvoren jer postoji potražnja od strane turista koji ovaj grad percipiraju kao ‘gej friendly’ što on i jest u tom smislu - za gej turiste.

mom uopće ne bavi. Tada se radi ogromna šteta mladima koji preispituju svoj rodni identitet. Osnova koju tim mladima moramo omogućiti, jest da na putu prema odrasloj dobi istražuju i spoznaju tko su. Zabranama, netrpeljivošću i posramljivanjem im ta vrata zatvaramo i dovodimo do toga da se osjećaju anksiozno, opada im samopoštovanje i osjećaju sram. Radi se velika šteta mladim ljudima koje se navodno želi zaštititi“, ističe Milković.

Milković i Martinović pak govore kako su izbori dobar pokazatelj koliko su neke ultrakonzervativne struje u Hrvatskoj glasne, ali i da im očito izostaje podrška društva te kako pažnju zadržavaju tek sporadično radikalnim stavovima.

‘ZASTRAŠUJUĆE JE USPOREĐIVATI

MOLITELJE NA TRGU I POVORKU PONOSA’

Još jedna tema koja je podijelila javnost su muškarci okupljeni na trgu u Zagrebu koji svake prve subote u mjesecu mole za čednost u odijevanju žena, predbračnu čistoću, prestanak pobačaja, da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji i slično. Doktorica međunarodnog prava Ivana Mijić Vulinović ranije je za Dubrovački dnevnik izjavila kako je to direktan udar na ustavno-pravni poredak. S druge strane oni koji ih podržavaju nerijetko njihovu molitvu na trgu izjednačavaju s Povorkom ponosa i ističu kako imaju jednako pravo artikulirati svoje mišljenje, kao što to rade LGBTIQ osobe.

„To je iskrivljeno gledanje na borbu za ljudska prava i proces u kojem mi želimo doći do ravnopravnosti. Ono što LGBTIQ pokret globalno želi jest živjeti život bez diskriminacije, bez brige hoće li vas netko napasti i uživati istu razinu pra-

va kao ostatak populacije. Mi ne želimo nekome uzeti prava, niti će drugi imati manja prava zato što ćemo mi imati jednaka. Zastrašujuće je kad se to uspoređuje“, jasno će Martinović. Psihologinja Milković kojoj je jedna od ekspertiza upravo pitanje ljudskih prava, govori kako treba razlikovati nečije zahtjeve za ukidanjem prava, a s druge strane zahtjeve za ravnopravnošću. „Povorka LGBTIQ aktivizma je zagovaranje ravnopravnosti. Mislim kako ljudi mogu klečati i moliti gdje god žele i dapače, tu ništa nije sporno. Sporne su poruke koje zagovaraju čednost, čistoću, kako će se žene odijevati i živjeti. Dakle, oni ne mole samo za sebe, nego i za to kako bi drugi trebali živjeti, a taj dio je sporan“, zaključuje.

PRIHVAĆANJE, A NE TOLERANCIJA

Među konzervativcima se često čuje kako su ‘tolerantni i nemaju ništa protiv istospolnih parova, transrodnih osoba, biseksualnih osoba…’, ali i kako im ‘ne treba dati pravo posvojenja zbog djeteta i okoline’ ili kako svoje odnose trebaju ‘zadržati u svoja četiri zida’. Rijetki će otvoreno kazati kako su primjerice, homofobni, pa se sva mržnja svrstava pod ‘ali’ i pranje ruku od odgovornosti za stvaranje okoline koja je isključiva.

„Prihvaćanje je puno bolja riječ od tolerancije. Prihvaćanje znači upoznati nešto različito od vas i prihvatiti kako ono postoji. Naš ultimativni cilj jest da ljudi žive sretno, bez nasilja, odnosno da budu prihvaćeni i osjećaju se sigurno“, ističe Martinović.

Psihologinja Milković pojašnjava kako prihvaćanje podrazumijeva uzimanje u obzir nečijeg postojanja i prava, bez tog ‘ali’ i bez uvjeta. Ističe i kako to ‘ali’ podrazumijeva postavljanje pojedinca u poziciju u kojoj za drugoga odlučuje je li ‘ok da on postoji’, čega u ravnopravnom odnosu ne smije biti.

‘MIŠLJENJA LJUDI IDU PREMA PRIHVAĆANJU’

„Istraživanja pokazuju kako se mišljenja ljudi polako mijenjaju i kako idu prema prihvaćanju. Veliki faktor u prihvaćanju je poznavanje osobe koja je gej, lezbijka, biseksualna, transrodna... Onda se vaši stavovi mijenjaju. U prošlosti je bilo puno lakše demonizirati skupinu jer je manje ljudi bilo ‘aut’, a sada kada su vaši članovi obitelji ili prijatelji ‘aut’, vidite kako oni imaju svoj život, poslove, hobije i interese kao i vi. To mijenja ljude i za to treba vremena“, pojašnjava Martinović i dodaje kako je vidljivo od kada su se počeli donositi progresivniji zakoni, kako je više ljudi počelo ‘izlaziti iz ormara’.

‘MI NE TRAŽIMO TUĐU DJECU, NAŠE OBITELJI POSTOJE’

Govori i kako su poruke da LGBT osobama ne tre-

Martinović je od 2014. godine aktivan kao koordinator Duginih obitelji, udruge koja okuplja LGBTIQ+ roditelje i one koji to žele postati

IZRAZI KOJE (NE)

TREBA

KORISTITI

Bolje je govoriti o identitetima - gej, lezbijka, biseksualna osoba, transrodna osoba, nego govoriti izraze poput homoseksualac, biseksualac ili homoseksualizam. Ti su izrazi zastarjeli i odnose se samo na aspekt identiteta koji je seksualnost, a zapravo su to identiteti koji su više od same seksualnosti. Uvijek je najbolje pitati kako se osoba identificira, nego pretpostavljati. Bolje je reći prilagodba spola, nego promjena spola. Ljudi često znaju reći gej parada, a to je zapravo povorka ponosa. Često se za cijelu LGBTIQ skupinu kaže – homoseksualci, a to nije točno. Treba izbjegavati i pridjev ‘deklarirani’, bolje je reći - osoba koja otvoreno govori o svom identitetu. U razgovoru učimo i kako ih ne treba etiketirati kao ‘jednu zajednicu’ jer LGBTIQ nije homogena zajednica, to su ljudi koji rade razne poslove, a neki od njih su okupljeni i u udrugama.

ba dozvoliti posvajanje nelogične, jer oni, između ostalog, već imaju djecu i svoje obitelji.

„Ne tražimo tuđu djecu i ne, nećemo ići po domovima i uzimati djecu obiteljima koje postoje. U Hrvatskoj postoje dugine obitelji. To su osobe koje imaju djecu iz prijašnjih brakova, a imaju novog istospolnog partnera ili partnericu, imamo lezbijskih parova koji su išli van na medicinski potpomognutu oplodnju, imamo osobe koje su usvojile kao pojedinci i odgajaju djecu u životnim partnerstvima. Te obitelji postoje i trebamo se svi zapitati kakav je interes njihove djece. Je li njihov interes odrastati u društvu bez diskriminacije ili u društvu u kojem moraju biti na oprezu da se i njih ne diskriminira“, naglašava Martinović, predsjednik udruge Dugine obitelji koja okuplja upravo navedene obitelji u Hrvatskoj. Prošle je godine hrvatsko sudstvo donijelo odluku kako se istospolne parove ne smije diskriminirati i kako oni bez zapreke mogu pristupiti procjeni za posvojenje. Rezultat je to godina ‘borbe’ s sustavom Mladena Kožića i Iva Šegote koji su izgurali do kraja bitku za sve životne partnere u Hrvatskoj, uz podršku Udruge Dugine obitelji.

‘MINISTARSTVO NE DAJE JASNE UPUTE’

„Imamo presudu Vrhovnog suda i sada živimo u vremenu kada gledamo posljedice. Vidimo kako je praksa neujednačena. Djelatnici centara za socijalnu skrb nemaju jasnu uputu Ministarstva kako postupati kada im dođu istospolni parovi. Jedni ih djelatnici prime u proceduru, drugi traže mišljenje od Centra je li se ta odluka odnosila samo na Iva i Mladena ili na sve životne par-

tnere. Zakonodavac kao da je stao i pustio da se stvari rješavaju same od sebe, umjesto da šalje jasnu poruku o jednakosti društva“, govori nam Martinović i dodaje kako je značajno i što su pozitivnu presudu dobili još u Hrvatskoj, a očekivali su kako će morati ići sve do Europskog suda za ljudska prava.

Psihologinja Milković ističe kako postoji manjak političke volje, što uzrokuje iscrpljivanje životnih partnera jer ne postoji volja zakonodavca za jasnim definiranjem stvari. „Kao da je Ministarstvo dovedeno pred zid kad su Ivo i Mladen bili dovoljno uporni, uložili vrijeme, energiju i novac zbog čega je presuda donesena. To zbunjuje i ljude koji rade u sustavu i one koji im dolaze. Recimo, jedna obitelj u kvartu u Zagrebu će doživjeti jedno, obitelj u drugom kvartu nešto sasvim drugo, a obitelj u nekom drugom gradu nešto peto“, govori Milković i dodaje kako praksa ne funkcionira uvijek kako bi trebala.

Daniel Martinović iz Duginih obitelji nam kaže kako trenutno poznaju dva para koja su se prijavila da postanu posvojitelji i kako prate administrativni proces upravo zbog neujednačene prakse, ali i kako za sada nemaju problema.

Do nedavno je paradoksalna bila situacija u kojoj su istospolni partneri koji su se željeli ostvariti kao roditelji morali kalkulirati s postupcima. Dok nije donesena ova presuda neki su odustajali od sklapanja životnog partnerstva kako bi mogli posvojiti kao samci, a neki su se čak i razvodili kako bi ‘udovoljili’ zakonu. Nakon toga bi tražili partnersku skrb za posvojeno dijete. Ova presuda stala je na kraj i toj nelogičnosti.

Milković se bavi mentalnim zdravljem mladih, ljudskim pravima i sustavom socijalne skrbi

Producentica Večere za

pet:

Emisiju posebnom čini raznolikost, a Dubrovčane je teško zaboraviti

Marija-Jelena Zen je dugogodišnja producentica ‘Večere za 5 na selu’, koja je u intervjuu za Dubrovački dnevnik progovorila o omiljenom kulinarskom projektu

RTL-ova omiljena emisija gledateljima svakog radnog dana donosi jedinstvenu zabavu. Gledatelji imaju uvid u živote običnih ljudi iz svih krajeva Hrvatske koji predstavljaju svoje lokalne specijalitete, kulinarske vještine, ali i zanimljive karaktere. Razne živopisne ekipe izmijenile tijekom emitiranja ove legendarne emisije, a proglašenje pobjednika i bogata nagrada uvijek je bilo vrhunac zanimljivog tjedna. Razgovarali smo s dugogodišnjom producenticom Marijom-Jelenom Zen koja nam je ispričala sve o ovoj omiljenoj, ali složenoj emisiji na kojoj radi tim od 35 ljudi.

Čini mi se kako je porasla popularnost emisije Večera za pet. Uvijek je bila jako gledana, ali kao da je došlo do svojevrsnog ‘booma’ u popularnosti.

-Večera za 5 je od prvog dana stekla svoju publiku i postala prilično popularna. Međutim, imali smo pauzu u emitiranju i sad kad je postala „na selu“ doživjela je smjenu generacija. Odnosno, zadržala je vjernu staru publiku i dobila potpuno novu, mlađu publiku. Svakako i društvenim mrežama možemo zahvaliti na tome jer, vjerovali ili ne, naša Večerica je starija od Facebooka tako da na samom početku nismo imali privilegij dominirati bespućima interneta kakav imamo sada.

Sigurno nije lako održati visoku gledanost

i popularnost u moru kulinarskih emisija, zanimljivih internetskih videa, amaterskih kuhara koji rade izvrstan posao... Koji je ključ vašeg uspjeha?

-Dvije riječi – odličan tim. Svaki projekt, pa čak i Večeru, moguće je upropastiti ako ga rade krivi ljudi. Večera je iznimno težak projekt za ekipu, i na terenu i u post-produkciji, naravno i castingu od kojeg sve kreće. I inače ako radite na televiziji, a osobito u produkciji, morate biti spremni na život koji neće biti uobičajen. Zamislite osmero, devetero ili desetero ljudi koji su po pet dana zajedno, praktički 24 sata dnevno i tako svaki drugi tjedan. Oni jednostavno moraju voljeti svoj posao, projekt na kojem rade i moraju se dobro slagati s kolegama, inače se sve ruši kao kula od karata. Jasno, ništa ne bi imalo smisla kad prvo casting ne bi odradio odličan posao i našao kandidate za snimanje. Obično gledatelji o tome ne razmišljaju, ali pronaći 20, 25 ljudi mjesečno doista nije lak posao. Pogotovo u maloj zemlji kao što je Hrvatska.

Sjećate li se početaka emisije?

Koliko se toga promijenilo do danas?

-Iako je prošlo već jako puno godina, sjećam se početaka i to upravo zato što je Večera bila jedan od mojih prvih projekata koje sam odradila kao voditelj produkcije, odnosno

Piše Aida Čakić foto Osobna arhiva, RTL

“Dosta se toga promijenilo. Od same tehnike, dakle posljedično kvalitete slike i tona, do toga da smo tada imali voditelja ili voditeljicu, kako u kojoj sezoni. Promijenili smo pristup snimanju. Pratili smo kako dišu gledatelji, što im se sviđa, koje dijelove možda preskaču i svake sezone gledamo udovoljiti istančanom ukusu naše vjerne publike. Na kraju, i mi smo odrasli i puno toga naučili s godinama pa to sada primjenjujemo na emisiju”, kazala je producentica.

producent. Dosta se toga promijenilo. Od same tehnike, dakle posljedično kvalitete slike i tona, do toga da smo tada imali voditelja ili voditeljicu, kako u kojoj sezoni. Promijenili smo pristup snimanju. Pratili smo kako dišu gledatelji, što im se sviđa, koje dijelove možda preskaču i svake sezone gledamo udovoljiti istančanom ukusu naše vjerne publike. Na kraju, i mi smo odrasli i puno toga naučili s godinama pa to sada primjenjujemo na emisiju. Promijenila se i ekipa. Kolega Ivan Demšar i ja ostali na projektu od samih početaka. Važno je da je emisija zadržala svoj šarm i toplinu.

Koji je posao producentice?

Što vi točno radite?

-Moj posao je, s jedne strane biti na usluzi ekipi, pobrinuti se da što jednostavnije obave svoj posao, a s druge strane biti na usluzi svojoj „kući“, RTL-u, i pobrinuti se da gledatelji dobiju kvalitetan proizvod. Važno je biti jasna u komuniciranju oko izgleda emisije, biti brza i efikasna pri odobravanju kandidata za snimanje i naposljetku pri pregledavanju i odobravanju epizoda za emitiranje.

Ipak, najdraži dio posla je sjesti u auto i zaputiti se na snimanje. Jako je teško očekivati nešto od ekipe na terenu, ako cijelo vrijeme sjedite u Zagrebu. Moja televizijska karijera počela je upravo na snimanju, prvo sam bila asistent redatelju na dokumentarnim filmovima, a zatim sam bila urednik na terenu na projektima sličnim Večeri. Osim što zbog toga dobro znam s čime se ekipa susreće, i dalje su tereni moja prva ljubav. I naravno, iako na kraju, ali ništa manje važno, volim vidjeti što se kuha i tko kuha. Ako imam sreće, nekad i kušam jela. A je li moj posao težak, na to mi nije baš lako odgovoriti. Odrasla sam s roditeljima koji su radili na televiziji, a sama radim isti posao već 23 godine i volim svoj posao. Mislim kako se ne može naučiti biti kreativni producent ako u sebi ne nosite i kreativnost i organizacijske sposobnosti, a morate znati i raditi s ljudima jer je ovo prije svega timski posao. Tako da, recimo da posao nije težak, ali je izuzetno specifičan.

Koja vam je dosad bila najzanimljivija ekipa?

-Ne bi bilo fer od mene izdvojiti jednu eki -

Producentica Marija-Jelena Zen

pu, doista. To je kao kad roditelja pitate koje mu je dijete najdraže. Svaka ekipa je donijela nešto svoje. Svaki kraj Hrvatske je specifičan i prekrasan na svoj način pa tako i ljudi koji tamo žive. Ta raznolikost i jest ono što Večeru čini tako posebnom. Kako ono kažu – upoznaj svoju zemlju kako bi je više volio. Iskreno se nadam kako smo i mi uspjeli pridonijeti tome.

Nama je naravno ona dubrovačka, i prvi tim, ali i drugi. Kakvi su vama dojmovi o njima? Je li bilo teško naći kandidate u gradu?

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

-Ono što je sigurno, Dubrovčane je teško zaboraviti. Nećete čuti nikoga od nas da pita „ma koja Karloti?!“ ili „u kojem bloku je bio Dubo?!“ Pouzdano znam kako je ekipa zaista uživala snimati u Dubrovniku, i prvi i drugi put, a iskreno se nadam kako ćemo se ubrzo vratiti ponovo. Svi su kandidati bili izrazito gostoljubivi, prijateljski raspoloženi, ništa im nije bilo teško i doista su gledali svoj kraj predstaviti u najboljem mogućem svijetlu. S nekim kandidatima smo ostali u kontaktu pa dogovaramo i dolazak u privatnom aranžmanu, bez kamera. A što se tiče pronalaženja kandidata, svugdje je teško naći kandidate ako se ne prijave za sudjelovanje. Mi smo imali tu sreću što su se pravi ljudi odlučili prijaviti pa bi kasnije prijavili svoje prijatelje i tako to obično ide lančanom reakcijom. Naravno, ako im je snimanje bilo pozitivno iskustvo. A ja doista vjerujem kako jest. Kako ekipi, tako i našim Dubrovčanima.

Kad sam već spomenula grad... Zašto se emisija zove Večera za pet na selu? Dubrovčani su prilično ljuti zbog ovog dodatka ‘na selu’.

-Svi se to pitaju od kad smo promijenili ime… No, nema potrebe za ljutnjom jer time nismo niti isključili grad niti želimo praviti razliku. Kad smo odlučili vratiti Večeru na male ekrane, osim vremena emitiranja i trajanja same emisije (koja je sada dulja i ide u večernjem terminu), razmišljali smo što bismo još mo -

“Svaka ekipa je donijela nešto svoje. Svaki kraj Hrvatske je specifičan i prekrasan na svoj način pa tako i ljudi koji tamo žive. Ta raznolikost i jest ono što Večeru čini tako posebnom.

Kako ono kažu – upoznaj svoju zemlju da bi je više volio. Iskreno se nadam kako smo i mi uspjeli pridonijeti tome”, poručila je MarijaJelena Zen.

Producentica Marija-Jelena Zen

Prva dubrovačka ekipa Večere za pet

“Pouzdano znam kako je ekipa zaista uživala snimati u Dubrovniku, i prvi i drugi put, a iskreno se nadam kako ćemo se ubrzo vratiti ponovo. Svi su kandidati bili izrazito gostoljubivi, prijateljski raspoloženi, ništa im nije bilo teško i doista su gledali predstaviti svoj kraj u najboljem mogućem svijetlu”, ispričala nam je producentica emisije Večera za pet.

gli promijeniti, a da se vidi na prvu. Razmišljali smo kako dati na važnosti starim običajima, starim receptima i pritom potaknuti ljude na što veće korištenje domaćih namirnica. A kako domaća jaja, meso, povrće, voće, pčelare, vinare, maslinare i tome slično, obično nalazimo na selu, tako je nekako shodno tome došao i taj sufiks nazivu emisije. Svakako je lijepo vidjeti razne KUD -ove, klape, starinske nošnje, ali s istim veseljem snimamo i u selima i u Zagrebu, Splitu, Rijeci pa tako i Dubrovniku. Kako starinske recepte, tako nas veseli snimati i istražiti modernu kuhinju kakvu češće imamo u gradovima.

Zanimljivo je kako ljudi koji se uopće ne poznaju jako lijepo ‘kliknu’. Ili se to nama gledateljima samo čini?

-Prijateljstva se dogode. Kao i inače u životu, nekad kliknu, nekad ne, a nekad misle kako su kliknuli u ponedjeljak pa se do petka predomisle. U svakom slučaju, ono što vidite na ekranu, tako je bilo i na snimanju. Do petka se uvijek sazna tko je kakav.

A ona druga strana - negativna? Je li dolazilo do sukoba između kandidata?

-Mislim kako je i to sad već dobro poznato, pa da odgovorim - jest. Bilo je i sukoba, svakako. Većina kandidata uđe u emisiju vrlo strastveno i izuzetno cijene jela za koja su se pošteno pomučili da ih skuhaju i to pred kamerama. Onda se zna dogoditi da nisu zadovoljni ocjenama ili komentarima pa su padale i

teške riječi. Srećom, kad se sve zbroji, ipak prevladavaju lijepi i sretni trenuci.

Emisija je doista kroz godine napredovala i kvaliteta se vidi. Koji su vam planovi u budućnosti?

-Kao prvo, hvala što ste prepoznali naš trud. Doista se nadamo da se vidi napredak. A što se planova tiče, to najviše ovisi o gledateljima i ljudima koji će se prijaviti. Što budete željeli gledati, to ćemo se truditi i prikazati. Kamo nas pozovete, tamo ćemo doći.

Na emisiji radi tim od 35 ljudi

Večera za pet nedavno se ponovno održala u Dubrovniku

DUBROVČANI O POBJEDNICI DORE

‘Mama ŠČ!’ nije ‘Profesor Jakov’, ali možda dogodine ugostimo Eurosong u Dubrovniku

Pitali smo dubrovačke glazbenike, glazbene umjetnike i zaljubljenike u glazbu sviđa li im se pjesma grupe Let

3 koja će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu

Pjesma ‘Mama ŠČ!’ koju izvodi grupa Let 3 i koja će predstavljati Hrvatsku na ovogodišnjem Euroosngu, nekima je pun pogodan, neke nikako ne gusta, ali jedno je sigurno – i kod jednih i drugih je privukla pozornost. Ekipa benda Let 3 na pozornici se pojavila u neobičnim militarističkim kostimima i uz neobičnu koreografiju, što je jednostavno dio njihovog prepoznatljivog opusa.

Pjesma je antiratne tematike. Hrvoje Cvijanović, profesor s Fakulteta političkih znanosti koji je proveo puno vremena u Ukrajini pomažući onima kojima je pomoć potrebna, na društvenim mrežama je objavio status u kojem je objasnio značenje pjesme.

KRITIKA NA RUSKU AGRESIJU

“ŠČ ( ruski Щ) pjesma Let3 o putinovskoj (‘Majci’) Rusiji, najprimjereniji je estetsko-glazbeni hrvatski odgovor za pjesmu Eurovizije na tekuću rusku agresiju. Pa da malo dešifriramo tekst. ‘Mama’ se stalno ponavlja u pjesmi: ‘Mama kupila traktora, Mama ljubila morona’ … ‘Mama’ kao Majka Rusija, a Беларус (Bjelorus) je inače model traktora… Majka Rusija potkupila Traktor (Bjelorusiju) iz koje je također pokrenuta agresija, i iz koje se zlo također širi (slično godinama ‘kupuju’ koga god mogu … Inače, Putin je nedavno dobio od Lukašenka traktor za rođendan). Ukratko, Majka Rusija voli moronaPutina - malog krokodilskog psihopata, koji prijeti armagedonom, zbog kojeg mali čovjek odlazi u rat. Tako to otprilike lirski vide Let3, jedini na hrvatskoj sceni koji su na simboličko-sarkastičan način

opjevali rusku agresiju koja oblikuje sudbinu Europe,“ objasnio je Cvijanović.

Pitali smo dubrovačke glazbenike, glazbene umjetnike i zaljubljenike u glazbu sviđa li im se pobjednička pjesma.

MARIJA GRAZIO: DIVIM IM SE NA HRABROSTI U KRITIZIRANJU ‘MALOG PSIHOPATA’

„Odavno je muzika prestala biti samo mjesto ugođaja, tužnih ljubavnih stihova ili dalmatinskog veselja folklorne provenijencije koja se predstavlja u

Marija Grazio: Možda ovoga puta jest prvoloptaški sadržaj teksta, ali po meni ipak ostaju dosljedni sebi i nanovo provociraju

Piše Ivona Butjer Mratinović

Marija Grazio

Petar Ipšić: Mislim kako je odlično što šaljemo Let 3 na Eurosong, samo bi mi bilo draže da ih šaljemo s pjesmom koja je u rangu s njihovim najboljim pjesmama

bijelim rukavicama. A za onu muziku koja zahtjeva pomnog slušača izgubio se, bar u našim krajevima, senzibilitet i općenito kulturna nužnost. Tako da mi se čini, s fenomenološke strane, da je pjesma ili bolje precizirati, cjelokupan nastup Leta3 u njihovom ‘uobičajenom’ stilu razbijanja okvira,“ dojam je Marije Grazio, nagrađivane pijanistice i profesorice klavira.

Kako naglašava, ‘ironija, ruganje i kritika moći osnova su polazišta teksta, u djelomično dadaističkom stilu kojeg odlično ritmički slažu, a sam aranžman pjesme je itekako višeslojan’.

„Nekome se njihov nastup može činiti neodmjeren, neukusan i prost, ali osobno im se divim na hrabrosti da kritiziraju ‘malog psihopata’ i male psihopate bez dlake na jeziku. Oni su uvijek van komforne zone. A to ljude uznemiruje i remeti im prividni red u njihovim životima. Neki obožavatelji Leta 3 misle da je pjesma lošija od drugog njihovog opusa. Mož-

da ovoga puta jest prvoloptaški sadržaj teksta, ali po meni ipak ostaju dosljedni sebi i nanovo provociraju,“ kaže nam Grazio.

SRĐAN OBAD: POLUČIT ĆE VELIKI USPJEH NA EUROSONGU

Pjesma se itekako svidjela Srđanu Obradu, glavnom vokalu grupe Valetudo koji joj daje odličnu ocjenu. „Možda ona zvuči pomalo neobično jer smo mi dosta konzervativna sredina što se tiče slušanja, ali je tematika odlična. Mogla bi dobro proći na Eurosongu jer je tema povezana s aktualnom situacijom na relaciji Rusija-Ukrajina. Mislim kako su imali jako dobru izvedbu, i audio i vizualno, za mene su definitivno najbolji predstavnici na ovogodišnjoj Dori,“ smatra Obad. No, kaže kako ni ostali izvođači nisu razočarali.

„Drago mi je što se i to polako mijenja jer smo dosad imali sve na isti kalup. Siguran sam kako će pjesme s ovogodišnje Dore zaživjeti u eteru. Posebno mi se svidjela pjesma grupe Detour, i to zaista nema veze s time što je Laura John koja pjeva u grupi iz Dubrovnika. Pjesma mi je baš sjela, dinamična je, plesna. Naravno, svidjela mi se i izvedba naše Maje Grgić. No, uvjeren sam kako će Let 3 na Eurosongu polučiti veliki uspjeh, a možda i polučiti prvo mjesto. Možda sljedeće godine Hrvatska bude domaćin Eurosonga,“ kaže nam Obad, a mi odgovaramo – možda baš u Dubrovniku?

„Možda baš u Dubrovniku. Neka nam zimskog turizma,“ kroz smijeh odgovara Obad.

PETAR IPŠIĆ: ODLIČNO JE ŠTO

ŠALJEMO LET3, ALI…

Srđan Obad: Mislim kako su imali jako dobru izvedbu, i audio i vizualno, za mene su definitivno najbolji predstavnici na ovogodišnjoj Dori

Petar Ipšić vrsni je poznavatelj glazbe i DJ koji za sebe kaže kako nije osobiti ljubitelj Dore ni Eurosonga, no kako je ovogodišnje natjecanje pratio isključivo iz razloga što je htio vidjeti kako će proći Let 3. „Što se tiče pjesme i njihovog izbora nisam ni zadovoljan ni nezadovoljan, što ću objasniti, ali sam prije svega začuđen, sudeći prema reakcijama i komentarima, što su Let 3 kontroverzni u 2023., iako smo manje-više sve od njih već vidjeli. Let 3 su prije svega jedan od stožernih hrvatskih rock bendova koji su, ispod svih tih scenskih konceptualnih distrakcija, monstruozno dobra koncertna mašinerija. Tko ih je gledao uživo posvjedočit će. Let 3 su i potpisnici barem dva diskografska vrhunca – albumi ‘Peace’ [1994.] i ‘Jedina’ [2000.]. Nažalost, njihov zadnji ‘pravi’ album, ‘Bombardiranje Srbije i Čačka’, objavljen je prije punih 17 godina. Iako je taj album bio njihov najuspješniji, pokazao je autorski zamor jer su najbolje pjesme zapravo obrade. Tako, da rezimiram, mislim kako je odlično što šaljemo Let 3 na Eurosong, samo bi mi bilo draže da ih šaljemo s pjesmom koja je u rangu s njihovim najboljim pjesmama. Jer, budimo iskreni, ‘Mama ŠČ’ nije ‘Profesor Jakov’, ‘Kontinentio’ ni ‘Drama’,“ smatra Ipšić.

Petar Ipšić

Srđan Obad

Djeci i mladima su skupe pizza i Cola

Jesu li dileri droge čuli za inflaciju?

Cijene zadnjih godina luduju na valu inflacije. Sve je užasno skupo, doslovno sve, osim – droge. Mladima ne preostaje ništa drugo nego se gaziti opijatima, neće valjda financijski iscijediti roditelje odlazeći na pizzu i Colu

Piše Maro Marušić

U prošlom tisućljeću, još dok sam bio mlad, cijene droge u Dubrovniku bile su općepoznate – za gram heroina trebalo je izdvojiti 400 kuna, speed je koštao 200, a tabletica ecstasyja 100. Jedino je cijena marihuane varirala ovisno je li albanski švercer dobro sakrio drogu u pretinac auta ili su mu je našli na graničnom prijelazu.

Gram kokaina pak iznosio je 500 kuna, ali njega je rijetko tko uzimao, jer nije bilo turista, a samim tim ni lake love. Bile su tri vrste konzumenata - pušači trave koji su je svakodnevno konzumirali (mogli ste ih prepoznati po overthinkingu i sklonostima teorijama zavjere), ovisnici o dopu (mogli ste ih skontati kao ljubitelje fast fooda, jer su uvijek žicali za sendvič), te vikend narkomani (mogli ste ih ubrati kao fitness zaljubljenike, a radili su isključivo jednu vježbu – gore-dole s vilicom), koji su bombone i amfetamine koristili kada bi odlazili na partyje, a ovi su krajem devedesetih bujali kao vlaga na sjevernom zidu kuće poslije sedam dana juga. Naravno na prijelazu milenija, tu su bili i dobri, stari alkoholičari koji su se za 100 kuna mogli izbiti iz cipela u bilo kojem lokalu u gradu, Bourbonu, pa čak i u Divinae Follie.

Onda je Osama bin Laden u rujnu 2001. go -

dine zabio avione u američke nebodere, pa su se svjetske burze zaljuljale kao Pasara na tsunamiju. Kriza se prelila i u naše krajeve. Slobodna radna mjesta bila su rijetka kao vlaga na južnom zidu poslije sedam dana zvizdana, a turista je bilo kao jeftinih cijena u ljekarni. Za dobiti bilo kakav posao trebala ti je debela veza. Cijela obitelj morala je skinuti gaće ako su svog člana htjeli zaposliti, na primjer, u Ljetnim igrama. Teška vremena koja su sve pogodila osim, jasno, cijena droge. One su i dalje bile iste –kokain 500 kuna, heroin 400, speed 200, a ecstasyju je čak cijena pala s trocifrene na dvocifrenu.

DILERI BEZ TELEVIZIJE

Potom dolaze bolje godine, riječ je o sredini prvog desetljeća novog milenija. Turisti se polako vraćaju, mladi Dubrovčani se po prvi put mogu zaposliti bez da imaju stranačku iskaznicu, rade po barovima i recepcijama hotela, a slobodno vrijeme koriste za izlaske. Naravno, da bi se opustili od dugog radnog dana, uzimaju drogu, kojoj je cijena i dalje ista.

Onda su aždaje s Wall Streeta u rujnu 2008. godine napuhane balone zabili u američke nekretnine, pa su se svjetske burze zalju -

Dobri stari alkoholičar koji nije imao sreću naslijediti apartmane od pokojnog đeda za onih 100 kuna ne može se sašiti ni ispred Tommyja, a kamoli u Gradu, Uvali ili Revelinu. Ali ne treba očajavati, tu je droga po onim, sada već, legendarnim cijenama – kokain 500, heroin 400, speed 200

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

foto Tomislav Miletić/PIXSELL envato elements

ljale kao Nesta i Mihajlović dok ih Ronaldo vozi na bicikli. Velika svjetska ekonomska kriza prelila se i u naše krajeve. Slobodna radna mjesta bila su rijetka kao vlaga u časnih sestara poslije sedam dana intenzivne molitve. Brojke nezaposlenih bujale su kao Bujanec od hamburgera. Premijer Ivo Sanader govorio je kako treba stegnuti remen, a Severina je bauljala Lijepom našom noseći bedževe na kojima je pisao broj nezaposlenih. Za dobiti bilo kakav posao, trebao ti je Božidar Kalmeta. Cijela obitelj morala je pušiti nekom guzonji, ako su svog člana htjeli zaposliti, na primjer, u Pošti. Posla doslovno nigdje nije bilo, a cijene su svakodnevno rasle. Naravno, svega osim droge. I dalje dileri nisu palili televiziju i nisu imali pojma kako cijene artikala luduju. Oni su i dalje živjeli u 20. stoljeću, što hoće reći: kokain 500, speed 200, ecstasy 100 i manje. Jedino što je bilo različito jest broj đankoza o heroinu, te su brojke počele opadati.

Potom dolaze sjajne godine. Riječ je o sredi -

ni drugog desetljeća novog milenija. Razvila se tehnologija, pojavili su se niskotarifni letovi, AirBnB, ogroman broj turista dolazi u Hrvatsku, svaka šupa se iznajmljuje za 100 eura dnevno, cijene nekretnina penju se u nebo, brojni mladi Hrvati s obale i nasljedstvom od babe ne trebaju uopće raditi jer imaju apartmane. Po barovima i recepcijama hotela sada su zaposleni Trebinjci i Slavonci, na Igrama Makedonci, a u Pošti čak i Filipinci – ukratko - život je povijesno najlagodniji, ali ništa nije crno-bijelo pa tako ni ovo. Iako je zarada nikad lakša, cijene su nikad veće. Dobri stari alkoholičar koji nije imao sreću naslijediti apartmane od pokojnog đeda za onih 100 kuna ne može se sašiti ni ispred Tommyja, a kamoli u Gradu, Uvali ili Revelinu. Ali ne treba očajavati, tu je droga po onim, sada već legendarnim cijenama – kokain 500, heroin 400, speed 200. Kao što je davno rekla dobra naša Marija Antoaneta: „Ako nemate za pivu, šmrčite speed!“ Dileri, znači, ne da ne prate televiziju, nego nemaju ni por-

tale na pametnim telefonima, pa ne znaju kako je sve stostruko skočilo.

NOBELOVKA MARIJA ANTOANETA

Onda su pijavice iz farmaceutske industrije u veljači 2020. godine zabile lockdown u planetarnu ekonomiju, a svjetske burze zaljuljale su se kao Jimi Hendrix i Janis Joplin na speedballu. Nitko ništa nije radio, svi su doslovno kisili u svoja četiri vlažna zida. Vlade su štampale novac kao da je riječ o novinama, inflacija je podivljala. Za kupiti bilo kakav proizvod trebao si u obitelji imati Johannesa Gutenberga da ti na svom tiskarskom stroju odštampa par tisuća eura. Svi su bili nezaposleni, uključujući nogometaše, pjevače, glumce… U međuvremenu, Vladimir Putin je od izolacije potpuno poludio, pa je napao Ukrajinu. Situacija se dodatno pogoršala, jer su sada počele rasti i cijene energenata. Plin, struja, nafta, kafa, pivo, nekretnine, građevinski materijal, voće, povrće, riba… Sve je dvostruko poskupilo! Kruh čak i više nego duplo. Dobra stara Nobelovka za ekonomiju

Marija Antoaneta je izjavila: „Ako nemate kruha, jedite MDMA !“ Jedino, doslovno jedino što cijenu nije promijenilo u ovoj bolesnoj inflaciji jest droga – pazite sad ovo – kokain 500, heroin 400, speed 200.

Jebo majku svoju, pa je li ovo moguće? Jesu li dileri u Dubrovniku i Hrvatskoj čuli za inflaciju? Kako je moguće da je jeftinije obrisati nos kokainom nego guzicu WC papirom? Ubijte me, ali ja ovo ne kontam. Stoga, dragi roditelji, uopće nije ključno pitanje je li se vaše dijete drogira ili ne. Naravno kako se drogira, jer za ništa drugo nema novaca. Kafići su im preskupi, ali lako da nije ni sve drugo. Evo recimo sport. Sat teniskog terena dođe 75 kuna plus loptice isto toliko. Znači, za dva sata tenisa s novim lopticama treba potrošiti 225 kuna, i to ako se ništa ne popije u kafiću nakon meča. A cijena speeda legendarne dvije ‘stoje’ i drži par ljudi cijelu noć, nekad i dvije.

Za desetak godina kruh će valjda koštati 200 kuna, kafa i piva u kafiću 300 kuna, jedino će cijene droge i dalje biti iste – kokain 500, heroin 400, speed 200. Sretni će biti oni roditelji čija se djeca budu drogirala. -Blago ti se što imaš sina narkomana. Mi ćemo financijski propasti, moj stariji igra tenis, a mlađi nogomet, i još poslije treninga odu pojesti pizzu i popiti Coca-colu zero!

NAPOMENA : Tekst je satira! Kako se god okrene, droga je zlo.

Plin, struja, nafta, kafa, pivo, nekretnine, građevinski materijal, voće, povrće, riba… Sve je dvostruko poskupilo! Kruh čak i više nego duplo. Dobra stara Nobelovka za ekonomiju Marija Antoaneta je izjavila: „Ako nemate kruha, jedite MDMA!“

Dubrovački dnevniK

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

S. Marija, Nikolina, Marieta, Anđela, Magdalena i s. Bernarda - nekada rado sa svojih Danača sadašnje i buduće časne sestre zajedno pođu i do Grada

Luka i Ljilja - desetljećima traju njihovi zajednički životni snovi i zbilja

Silvia i Lucija - u nadahnuću se uživalo kad se svetom Vlahu pjesmu pisalo

Kirsten i Vinko - kad je ljubav u duši i srcima nije teško ni često letjeti među kontinentima

Nina, Mia i Emaprava je vidjeti divota kako i ljepotu kamena oplemeni nježna djevojačka ljepota

Lovro, Hrvoje, Lucija i Ružica - sretni su svi kad zajedno uspiju prošetati roditelji i voljena dječica

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Matej i Niko - neputa dundo uči da je važno u ribolov hoditi i prirodu voliti, a ne samo ribu uhititi

Bojan i Martino - puno toga što bura sruši poprave stručno, brzo i fino

Lana, Natali i Nikolina - sresti i snimiti ih ovako lijepe i elegantne prava je milina

Andrea i Antonio - koriste svaku zgodu zajedno uživati u rekreacijskom brzom hodu

Roza i Lucija - likovno talentirana biti i svoju sliku na izložbi i dragoj noni pokazati prija

Matea, Dijana, Dora i Maisdječačić omiljen ljubavlju je majke, bake i tetke okružen

SS ‘CONTE ROSSO’ nas je posjetio dva puta, nakon čega ga je zadesila tragična sudbina

Brod je posjetio Dubrovnik kao kruzer, a u ratnom vihoru je torpediran i potopljen blizu Sicilije

Talijanska brodarska kompanija Lloyd Sabaudo iz Genove je u škotskom brodogradilištu William Beardmore & Co. u Dalmuiru kod Glasgowa naručila putnički brod od 18500 bruto tona. Novogradnja broj 611 porinuta je u more 10. veljače 1921. godine kao linijski transatlantik imena CONTE ROSSO.

Bio je dug 178 i širok 22,4 metara kojemu su četiri parne DRG turbine proizvedene u istom brodogradilištu ukupne snage 18500 KS preko dvije propele omogućavale plovidbu brzinom od 21 čvora. Brod je dobio ime po Amadeu VII , grofu od Savoje, rođenom 1360. godine, poznatijem po nadimku Crveni grof. Mogao je uz 442 člana posade prihvatiti 208 putnika u prvom, 268 u drugom, 1180 u trećem razredu te je mogao ukrcati

1500 tona tereta. Bio je to najveći talijanski transatlantik izgrađen nakon Prvog svjetskog rata s najluksuznijim interijerom za

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Piše Ivo Batričević foto Privatni arhiv

Conte Rosso (1937.)

Dana 12. kolovoza

1937. godine usidrio je između Lokruma i gradskih mira sa 558 putnika i 379 članova posade, kao još jedan od mnogih velikana svjetskih mora koji u svojim plovidbama nisu

propustili posjetiti i Dubrovnik. Zanimljivo je spomenuti program putovanja

agencije CIT iz 1938. u

kojemu je objavljen

polazak broda CONTE

ROSSO 16. srpnja u 11

sati iz Trsta s ticanjem

luka: Port Said, Rodos, Faliraki (Atena), Bengazi, Tripoli, Catania, Dubrovnik i Venecija te povratkom u polaznu luku Trst

USIDREN IZMEĐU LOKRUMA I GRADA

Na prvu plovidbu CONTE ROSSO polazi 17. svibnja 1922. iz Genove za New York na ko -

joj plovi do 1928. godine, kada brod blizanac CONTE VERDE preuzima tu liniju, a CONTE ROSSO plovi prema Buenos Airesu u Argentini. Nakon 1932. plovi za novog brodara Flotte Riunite u liniji iz Trsta prema Bombaju i Šan -

dnevniK petak, 17. veljače 2023. Priče o moru i brodovima

potpuni luksuz putnika u prvoj klasi.

Conte Rosso (1937.)

Maketa SS Conte Rosso

gaju. Godine 1934. ga kupuje Lloyd Triestino, ali već 1935. je rekviriran od strane talijanske vlade za potrebe prijevoza talijanskih vojnika prema Etiopiji u Drugom Italo- Etiopijskom ratu koji je trajao do 1937.godine.

Iste godine, CONTE ROSSO vraća se u transatlantske linijske plovidbe i povremeno plovi kao kruzer. Dana 12. kolovoza 1937. godine usidrio je između Lokruma i gradskih mira sa 558 putnika i 379 članova posade, kao još jedan od mnogih velikana svjetskih mora koji u svojim plovidbama nisu propustili posjetiti i Dubrovnik. Zanimljivo je spomenuti program putovanja agencije CIT iz 1938. u kojemu je objavljen polazak broda CONTE ROSSO 16. srpnja u 11 sati iz Trsta s ticanjem luka: Port Said, Rodos, Faliraki (Atena), Bengazi, Tripoli, Catania, Dubrovnik i Venecija te povratkom u polaznu luku Trst 30. srpnja u 9 sati ujutro.

POTOPILA GA BRITANSKA PODMORNICA

Početkom Drugog svjetskog rata, talijanska vlada ponovo rekvirira brod i preuređuje ga u brod za transport vojnika i opreme. Nažalost, CONTE ROSSO nije više dugo plovio.

Prevozeći preko 2700 vojnika iz Napulja prema libijskom Tripoliju 24. svibnja 1941. godine navečer u vodama oko Siracuse susreće ga britanska podmornica HMS UPHOLDER (P37) koja ga u neravnopravnoj borbi šalje na morsko dno. Tom prigodom život je izgubilo 1212 talijanskih vojnika. Ista podmornica HMS UPHOLDER (P37) je kasnije potopila i talijanske transatlantike NEPTUNIU i OCEANIU, ali je i nju već sljedeće 1942. godine talijanska torpiljarka PEGASO poslala na morsko dno. Tako je u vodama oko Sicilije završio CONTE ROSSO, elegantni talijanski putnički linijski brod i kruzer.

Prevozeći preko 2700 vojnika iz Napulja prema libijskom Tripoliju 24. svibnja 1941. godine navečer u vodama oko Siracuse susreće ga britanska podmornica HMS UPHOLDER (P37) koja ga u neravnopravnoj borbi šalje na morsko dno. Tom prigodom život je izgubilo 1212 talijanskih vojnika

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK 32 Priče o moru i brodovima

Conte Rosso (1937.)

TUŽAN KRAJ POTRAGE

U Neretvi je pronađeno tijelo nestalog Ante Bebića

Nakon 26 dana pretrage rijeke Neretve i njezinih obala od Metkovića do Ploča, u utorak je pronađeno tijelo nestalog Ante Bebića, javljaju iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Podsjetimo, policija je prijavljeni nestanak Ante Bebića od prvog dana povezivala s osobom koja je navodno u jutarnjim satima 20. siječnja, skočila s Lučkog mosta u rijeku Neretvu. Slijedeći tu pretpostavku, policija je potragu za Antom Babićem usmjerila upravo na rijeku Neretvu

od Metkovića do Ploča. U pretragu korita i obale rijeke, osim službenih policijskih plovila bila su uključena i plovila HGSS -a i Lučke kapetanije koji su intenzivno i ustrajno pretraživali rijeku Neretvu i njenu obalu.

Tijelo nestalog mladića je pronađeno u utorak, oko 10 sati, u rijeci Neretvi u blizini mjesta Komin. Identifikacijom je utvrđeno da se radi o Anti Bebiću i ovim pronalaskom je potraga za njim službeno dovršena. Nakon provedene obdukcije tijelo preminulog mladića će biti predano obitelji.

Iskoristila nepažnju curice pa joj ukrala ruksak

živanje kojim je utvrđeno da je navedenu krađu počinila 59-godišnjakinja.

Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno kako je osumnjičena iskoristila nepažnju djece koja su se igrala u parku i otuđila ruksak u kojem se nalazio mobilni uređaj djevojčice, vlasnice ruksaka, kao i mobilni uređaj dječaka s kojim se igrala u parku. Vrijednost otuđenih predmeta je 450 eura.

svoje kćeri koja se u popodnevnim satima igrala u parku u Pilama, policija je provela kriminalističko istra-

Zbog sumnje da je počinila kazneno djelo krađe policija je protiv osumnjičene podnijela kaznenu prijavu u redovnoj zakonskoj proceduri, stoji u priopćenju Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Nakon što je Policijskoj postaji Dubrovnik 47-godišnjakinja 8.  veljače ove godine prijavila krađu ruksaka

KRAĐA U PILAMA

Zapovjednik DVD-a Ston trošio novac od vatrogasne postrojbe na osobne potrebe?

Policija je izvijestila kako je zapovjednik (45) jedne javne ustanove nadležne za vatrogasnu djelatnost, osumnjičen za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Dubrovački dnevnik neslužbeno doznaje kako se radi o zapovjedniku DVD Ston, Nenadu Bartuloviću, koji je zbog svega zaradio kaznenu prijavu.

Kako su izvijestili iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, dovršenim kriminalističkim istraživanjem tereti ga se kako je obavljajući dužnost zapovjednika, ovlašten za raspolaganje novčanim sredstvima javne ustavove, dizao novac sa žiro računa javne ustanove i trošio ga na osobne potrebe.

Kako je istaknuto u priopćenju polici-

je, sve se događalo od 3. siječnja do 25. travnja 2022. godine, a koristio je bankovnu karticu izdanu na njegovo ime, te u više navrata dizao gotovinski novac i tako pribavio protupravnu imovinsku korist od 6.383,97 eura. Inače, DVD Ston je u 2019. godini imao 102 tisuće eura prihoda, te je iskazao minus od 7,23 tisuće eura, a ima osam zaposlenika.

Dubrovački dnevniK petak, 17. veljače 2023.

DVA SKALINA

Umjesto cvijeća za pok. Željana Miloševića, obitelj Ćemala Hasanovića prilaže 40 €;

Umjesto cvijeća za pok. Željka Franetovića, oca moje drage prijateljice Đive, 40 € prilaže Dragana Bratić;

Miloslavić Pavo Tomislav donacija 26,54€; U spomen na drage roditelje 30 € prilaže kćer Marija;

Marijo Milić donacija 415 €; Davor Pujo donacija 30 €;

Gospođa Mara Ucović donacija higijenskih proizvoda i slastica za našu djecu ;

Mladenka Tomašić donacija 100€; U spomen na dragog prijatelja Antu Skaramucu, Kate i Goran Škrabo prilažu 40€.

POČETAK JE GODINE

humanitarni prilozi

Iskrena sućut obiteljima i prijateljima preminulih.

Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.

IBAN: HR7924070001100305036

Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr

ili zvati na mob: 095/368-9227 ( radnim danom od 9:00 – 17:00)

CARITAS DUBROVAČKE BISKUPIJE

Ambroz Čivljak -umjesto cvijeća za pok. Tomislava Kuljiša- 50 EUR

Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne. Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr

KUPITE DJEČJU ZDRAVSTVENU GODIŠNJU KARTICU POLIKLINIKE MARIN MED

Zaštita zdravlja djece i prevencija bolesti najmlađih pacijenata stalno je u fokusu Poliklinike Marin Med.

Specijalno za najmlađe pacijente pored standardnog cjenika, osmišljena je dječja kartica Poliklinike Marin Med.

Godišnja kartica za djecu po cijeni od 1.500 kuna uključuje šest specijalističkih pregleda tijekom godine dana te 25 posto popusta na ostale usluge rezidentnih liječnika Poliklinike Marin Med.

Za obitelji sa dvoje i više djece ova kartica sa jednakim benefitima košta 2.500 kuna i uključuje svu djecu u obitelji.

Bez čekanja obavite potrebnu dijagnostiku u nakraćem vremenu za vaše najmlađe:

CRP krvni test iz jagodice prsta za upalna stanja, brze testove na virusne i bakterijske bolesti te celijakiju, cijepljenje po kalendaru cjepiva, inhalacijske, intravenske i intramuskularne terapije, konzultacije….

Nazovite za termin:

Tel: +385 (0)20 400 500

+385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med

dr.Ante Starčevića 45

Dubrovnik

www. marin-med.com

email: info@marin-med.com

AUTO / MOTO

Prodaje se Megan coupe prešao 67000 km, 1998. Godiste u voznom stanju, metalik plava boja. Osiguranje do 1/2024

Kontakt: 091 567 2683

Prodajem automobil (Olstar) „Renault 12“ bijele boje, star 50 godina u ispravnom voznom stanju. Tel. 098564765

PLOVILA

Prodajem barku Istranku sa motorom Toohatsu. Mob.0989388921

Prodajem brodić Sirius spreman za renovaciju. Cijena 6000 eura. Telefon 098/172-53-18

Prodajem gliser Browing 5 metara s mercruiserom 130 KS. Telefon 098/172-53-18

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Kupujem stan do 35 kvadrata u Lapadu. Kontakt 098 585 251

Prodavam garsonjeru 16,2 m2+balkon 3,5m2, legaliziranu iznad garaže 1/1. Mir i pogled na more. 52000 eura. Mob 0989076114

Prodajem kuću u Rožatu, 100 kvadrata plus pomoćni objek 11 kvadrata. Sve je novouređeno. Tel. 099/642-86-23

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Fiksna cijena: 289 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466

Prodajem građevinsku parcelu blizu zračne luke 800 m2. Kontakt: 098 679 122

Prodajem četverosobni stan u prizemlju kuće na Nuncijati s garažom, taracom, vrtom i dva magazina. Kontakt 098/9627-234

Prodajem građevinsko zemljište na otoku Koločepu površine cca 700m2. Parcela se nalazi u Gornjem Čelu u blizini plaže te gleda na jugoistok. Za više informacija nazovite 0981886380.

Građevinsko komercijalno zemljiste 3000m2 u blizini zracne luke prodajem 0916143946

Prodajem dva pašnjaka, katastarske čestice 1720 i 3876

u Katunima kod Šestanovca. kontakt: 091 901 94 76

Prodaje se poljoprivredno zemljište 9100 m2 k.o. Trsteno na putu Orašac - Kliševo, pristup asfalt, podobno za poljoprivredu ili parkiranje građevinskih strojeva. Tel. 098-285-502

Prodaje se maslenik - vočnjak 9800 m2 sa građevinskim objektom 78 m2, solarna struja 10kw, voda bušotina, ograđeno, pristup asfalt, k.o. Orašac lokacija između Orašca i Gromače. Tel. 098-285-502

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površi-

ne 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

Mandaljena, simpatičan stan s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine

- ured Dubrovnik – 095 466 2211

Čilipi, građevinsko zemljište s gotovim projektom i ishodovanom dozvolom – 380 m2 –70.000 € - Angelus nekretnine

- ured Dubrovnik – 095 466 2211 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemlji-

petak, 17. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

šte s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemlji-

šta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000

€. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri.

Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

Prodajem namješten stan u Soli-

nama, 77m2 sa parkingom i terasom od 24m2. Cijena 2300 e7m2. Kontakt: 092 420 8459

USLUGE RAZNO

Tražim tetu čuvalicu za 2 djece (2g i 6g). Od ponedjeljka do petka u jutarnjim i popodnevnim satima (6-7h dnevno). Na dulji period. Kontak 0989716447.

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja prostora i odvoza materijala. 098 765 757

Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.

Uređujem vrtove, đardine, okućnice. Kosnja trave i sl 0916143 946

Održavanje vrtova i okućnica... Svih zelenih i ostalih betonskih i kamenih površina, pranje terasa i ostalo po dogovoru. Mob. 0977509060

Izrada unikatnih lampi ili nekih drugih kreativnih rješenja za ku-

ću.. Popravak i restauriracija starih lustera, sve po želji i dogovoru.. Obnavljanje starog namještaja. 0977509060

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Mob.098 7654 60

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA”GRUŽ “ od 13.02. do 19.02.

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 20.02. do 26.02.

preminuli

Pero Vuković (1938.)

Niko Pulić (1957.)

Vicko Pitarević (1951.)

Velija Maljišević (1949.)

Pero Dubelj (1953.)

Ana Barišić (1935.)

Marija Žalica (1963.)

Mario Gverović (1945.)

Tihomir Tomičić (1940.)

Amel Avdić (1968.)

Niko Sekondo (1931.)

Jele Glumac (1933.)

Ivan Knežević (1943.)

Niko Vuković (1941.)

Marija Janeš (1954.)

Marica Župan (1957.)

Zdravko Radulović (1960.)

Marula Barbarić (1931.)

Ivo Rathmann (1937.)

Krenulo je vrijeme karnevala, na Stradun stigli i Župljani

Pod poznatim sloganom „Dođite svakako i svakakvi“ u subotu je otvoren tradicionalni Dubrovački karnevo, 24. po redu. Na karnevalskoj pozornici ispred Katedrale upriličen je program, a na Stradunu su nastupili uvijek rado viđeni gosti iz Župskog karnevala. U danima koji slijede odlični programi očekuju velike i male koji se vole maškaravati.

FOTO: goran mratinović