Dubrovački dnevnik br. 133

Na optuženičkoj klupi nema nekih koji bi tu trebali biti!

Samo da radovi završe što prije, s Kinezima ne bi bilo straha! stranica 4

Porezna u Dubrovniku testira rad iz doma, privatnici nisu oduševljeni stranica 6

Najsretniji smo bili u djetinjstvu, zato i organiziramo Ulične igre stranica 18

Sve moje ideje rađaju se u tišini stranica 24

Uvodnik

Niđe drame!

Nakladnik Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52

Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica

Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice

Ivona Butjer Mratinović

Urednik Maro Marušić

Redakcija Aida Čakić Nikša Klečak Petra Srebrović

020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf Goran Mratinović Željko Tutnjević

Kolumnisti Maro Marušić

Vjera Šuman Ivo Batričević

Grafička priprema Dario Kovač

Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Marketing

Nikoleta Zec

020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak

Tiskara Zagreb

Saborska predstava glavne državne odvjetnice, koja se držala poput svećenice pravde osobno i koja trpi teške udarce oporbe i novinara samo zbog njihove obijesti, dok ona odlučno i odlično radi svoj posao, pokazala je sav jad i čemer tog našeg ‘neovisnog’ tijela. Gospođa koja drži ‘osjetljive’ predmete godinama zatvorene u ladicama Odvjetništva, ne vidi problem u poslu koji ono obavlja, nego u poslu koji obavljaju oni koji puštaju informacije medijima. Prije nešto više od godine dana, nakon što je hrvatski

OLAF uhitio Gabrijelu Žalac, ‘odgovorno’ je tvrdila kako predmet nije vidjela, da bi sada rekla kako je tražila i dobila predmet na uvid. I sve je s predmetom bilo kako treba! Čini se i više od toga. Kao i sada s ovim nemuštim porukama s ili bez AP. Neš ti drame, bez imalo srama, velika svećenica lagala je zbog viših interesa?

Nije objasnila zašto onda OLAF -u nije ništa od toga bilo kako treba, pa je odmah uhitio premijerovu omiljenu ministricu Žalac, ali se gotovo ponosno pohvalila kako su im oni dostavili sve što su tražili. Ma bravo! Samo je zaboravila reći kako su to i morali pre-

ma zakonskoj obvezi. Iz svega što je izrekla, optužujući oporbu i novinare za pritisak na neovisno Odvjetništvo, čini se kako ni ona ne razumije smisao njegove neovisnosti. Državno odvjetništvo neovisno je tijelo od vlade i vlasti, ali nema neovisnosti od onih koji je ne postavljaju na tu dužnost. No, sve je to u skladu s onim, u Hrvata uobičajenim, kako miluješ samo ruku koje te postavlja. Njen saborski nastup u pristojnoj zemlji bio bi jedino - ostavka. Baš ništa drugo ne bi bilo moguće. Ali ovdje rad i rezultati nisu obveza ni na kojoj državnoj razini pa zašto bi se gospođa Hrvoj Šipek uopće trebala nervati? Niđe drame.

Vražje duboke ladice problem su i na Ustavnom sudu. Trebalo im je trinaest godina za iščeprkati na vrh predmet o neustavnosti Izbornih jedinica kako bi donijeli pravorijek. Možda su imali problem s kvorumom za donošenje odluka jer se neki suci zagube po hodnicima. Nezgodne su te stare gornjogradske zgrade. Ali uspjeli su! Nakon toliko godina obavijestili su Vladu i svekoliku javnost kako je dosadašnja situacija neustavna i kako do lipnja Vlada mora promijeniti ustroj je-

Piše Vjera Šuman foto: Patrik Macek/PIXSELL

dinica kako bi svaki glas imao istu vrijednost. Koja tlaka, koji posao! Sad treba to opet sve prekrojiti tako da stranka na vlasti dobije dovoljno onog što joj treba, pa i više od toga. Dakle glasova. Nema ni najmanje sumnje kako će to temeljito i kvalitetno odraditi. Iako uopće ne znam čemu se toliko trude kad ionako manje od 50 posto Hrvata izlazi na izbore, dok, zna se, izlaze u velikom broju. Nema potrebe opet gnjaviti ostarjelog Šeksa i odvajati ga od njegovog opuštajućeg zasluženog gemišta.

Niđe drame. Molim lijepo gospara Grbina da više na tu temu ne laprda jer kad mu je Zoki bio premijer, ni jedan ni drugi, od lijenosti, nisu mrdnuli prstom. Kao ni sve ostale vlade posljednjih trinaest godina. Svima skupa se živo fućkalo. Jednako kao

što se ministar od Pravosuđa Manenica ne uzrujava što ima glasača gotovo milijun više od punoljetnih stanovnika s pravom glasa. Neće oni to preko koljena, a kamoli provjeravati stanuju li mnogi od njih doista na adresi na kojoj su prijavljeni. Radije će provjeriti s brojem osiguranika u HZZO-u što je posve logično jer se zna kako je tamo prijavljeno pola milijuna ljudi više nego što imamo stanovnika. Koga briga što oni koriste sva socijalna prava u Hrvatskoj, dok rade ili ne rade, ali žive u nekim drugim državama. Većinom tu u susjedstvu. Zar je to uopće važno? Sve su to ‘naši’ ljudi.

Umeđuvremenu je nakon ‘samo’ četiri godine od strašne tragedije u Platu počelo suđenje ‘odgovornima ‘ za tu nesreću. Tužiteljstvo još nije utvrdilo tko je provodio nadzor ra-

dova, niti je sa sigurnošću imenovao odgovornu osobu za evidentne propuste zbog kojih je došlo do ove tragedije. Uzme li se u obzir vrijeme do podizanja optužnice, a potom i početka suđenja, za očekivati je kako se do kraja ovog procesa nitko više neće moći sjetiti tko je odgovoran za tragediju. Tako je to u našem pravosuđu, svaki smisao pravde polako ode u vjetar, zastaru ili ih oštećeni ne dočekaju. Ako najodgovorniji sud u državi, onaj Ustavni, za jednostavnu odluku treba trinaest godina, zašto bi onda ovdje bilo drugačije? Je li onda čudno što prema svim anketama i analizama Hrvati nemaju ni najmanje povjerenja u pravosuđe? Ni u njihovu učinkovitost, ni u njihovu neovisnost, ni u njihovu čast i poštenje, ni u njihovu pravdu. Eto vas.

POČELA REKONSTRUKCIJA GRUŠKE PLACE

Prodavačima u Lapadu računice nema: ‘Samo da radovi završe u roku, da su Kinezi u pitanju straha ne bismo imali!’

Zelena placa idućih devet mjeseci bit će u Lapadu, nezgodno je to prodavačima, ali i kupcima koji su navikli ribu, voće, povrće pa i cvijeće kupiti na jednom mjestu. Zbog toga je kupaca manje i prodaja pati

Piše Petra Srebrović

U ponedjeljak su počeli radovi na rekonstrukciji zelene place u Gružu, a projekt vrijedi više od 14 milijuna kuna bez PDV-a. Prema projektu, ona bi trebala zasjati u modernijem, ali i funkcionalnijem ruhu nego što je to bila do sada.

U ponedjeljak su počeli radovi na rekonstrukciji zelene place u Gružu, a projekt vrijedi više od 14 milijuna kuna bez PDV-a. Prema projektu, ona bi trebala zasjati u modernijem, ali i funkcionalnijem ruhu nego što je to bila do sada. Ribarnica je već ranije uređena, a sada je na redu zelena pjaca koja ima svoj zatvoreni dio, a gdje se postojeći lokali šire, kao i otvoreni dio na kojem će se nastaviti prodaja voća, povrća i cvijeća. Kako je u planu uređenje pokretnom opremom, zelena placa će u budućnosti biti otvorena i za neka druga događanja, poput sajmova i prodaje drugih proizvoda u satima kada tu nisu ‘standardni’ prodavači zelenila.

POKRETNI KROV, SVJETLOSNE

TENDE, NOVI STOLOVI...

Zahtjevan je to projekt o kojem se priča još od 2016. godine, a ne radi se samo o uređenju place već i o obnovi ljetnikovca, kao i o arheološkom istraživanju dijela na kojem je ljetnikovac imao rib-

njak. Osim toga, Dinko Peračić iz projektantskog ureda ARP, koji vrši projektantski nadzor, isticao je i kako se projekt nalazi na uskoj rivi i čvorištu zbog čega ima veliki broj podzemnih instalacija, vodovoda, kanalizacije, struje i slično. Radove izvodi Zajednica ponuditelja Magnum Supra d.o.o. Placa će imati krov koji se zaokreće kako bi prodavače i kupce štitio u slučaju kiše, dok

foto Goran Mratinović

Placa u Lapadu većinom je poluprazna, prodavača nema puno, a situacija nije puno bolja niti s kupcima

će ostatak vremena biti otvoren. Svjetlosne tende bi trebale biti prepoznatljiv znak zelene place, a one će prekrivati čelične konstrukcije koje će imati vlastito svjetlo. Stolovi će se u poslijepodnevnim satima slagati i micati, a bit će dizajnirani da se mogu koristiti za druge namjene. Ipak, zelena placa ostaje konstanta, a popodne i navečer će postojati opcija nekih drugih prodaja, sajmova, degustacija i slično.

Dok traju radovi koji bi trebali biti gotovi do studenog ove godine, prodavači iz Gruža su premješteni na placu u Lapadu, dok je ribarnica i dalje u Gružu.

MALO JE KUPACA, PA I PRODAVAČA U LAPADU

Prošetali smo do zelene place u Lapadu i tik pred odlazak sreli gospođu Maru Kiridžiju koja nam govori kako joj je to drugi put da je došla. Tog dana bilo je tek troje prodavača, a ni kupaca nije bilo

puno više. Prodala je tek dvije glavice salate, nešto malo brokule i drugog zelenila, a put do place prevalila je s povrćem i voćem koje uzgaja na svojoj zemlji u Opuzenu.

„Možda je dio razloga i što je danas jako zima, pa i ta bura, neki kažu da je i to što je ponedjeljak...

Ne znam točno, ali znam da naroda nema. U srijedu nas je bilo sedam ili osam prodavača i još sam manje prodala nego danas. Imam neke stalne kupce i dolaze mi i ovdje, to su moji poznati ljudi, a većinom su to oni koji u Lapadu žive. Prodaja ipak pati, ne isplati se baš ni dolaziti. Ne znam hoću li nastaviti, vidjet ću kad se ovo vrijeme malo smiri ima li smisla dolaziti“, govori gospođa Kiridžija, dobro obučena dok nam bura ‘smrzava kosti’. Pravi je to pokazatelj koliko je nužna rekonstrukcija place u Gružu, jer u Lapadu računice baš i nema, smrzavanju unatoč.

‘E, DA SU NAM KINEZI!’

„Nisam sigurna hoće li radovi biti gotovi za devet mjeseci kako su rekli, ali se nadam da hoće. Trebali bi to pospješiti, sezona će nam cijela proći, a pitanje je hoće li ovdje netko doći jer ovo je rupa. Osoblje nam je u Lapadu super, od prvog do zadnjeg čovjek svi su prekrasni, pjaca je lijepa, pa da je ovako natkrivena u Gružu to bi bilo dobro. Ali na kraju, kada nema naroda, nemamo zašto raditi, nema svijeta i nemamo kome prodati“, govori Kiridžija i dodaje kako je projekt koji je prezentiran za placu u Gružu gusta, ali i kako je brinu rokovi. „Da smo to dali Kinezima, napravili bi to oni u par dana! Sve me strah da ne bi bila situacija da se brže izgradio Pelješki most, nego pjaca u Gružu“, kaže nam gospođa Mare uz smijeh, ali dodaje i opasku kako nije baš previše optimistična s obzirom na ranija iskustva hrvatske gradnje. Ipak, optimizam je ne napušta u potpunosti i za kraj poručuje: „Bit će nam u Gružu bolje, samo da se što prije tamo i vratimo!“

Dok traju radovi koji bi trebali biti gotovi do studenog ove godine, prodavači iz Gruža su premješteni na placu u Lapadu, dok je ribarnica i dalje u Gružu. Zbog toga prodaja u Lapadu pati. Kupci su navikli sve kupiti na jednom mjestu, pa im odlazak u Gruž po ribu, a nakon toga u Lapad po zelenilo nije prvi izbor.

Radovi na rekonstrukciji place su počeli u ponedjeljak, 6. veljače, a trebali bi trajati devet mjeseci, odnosno do listopada bi se prodavači trebali vratiti u Gruž

Zelena placa u Gružu trebala bi biti u potpunosti modernizirana, s pokretnim krovom i pomičnim stolovima, te bi nakon jutarnje prodaje zelenila mogla služiti za druga događanja

Gospođa Mare Kiridžija, prodavačica na zelenoj placi svoje voće i povrće uzgaja u Opuzenu, a onda ga donosi na prodaju u Dubrovnik

NACIONALNI PILOT PROJEKT Porezna

u Dubrovniku testira rad od kuće, privatni sektor nije oduševljen:

U pandemiji koronavirusa sve više Hrvata počelo je raditi od kuće, a poslodavci su se u posljednje tri godine na to naviknuli. Ako biste prije tri godine pitali svoje prijatelje imaju li mogućnost rada od kuće, većina bi vam odgovorila negativno. Tada su od kuće radili tek rijetki, većinom u IT industriji i granama gospodarstva koje su nešto ‘modernije’, međutim sada je situacija drugačija. Ako pitate svoje prijatelje i poznanike s uredskim poslovima, većina će vam odgovoriti kako imaju mogućnost rada od kuće i kako ga nerijetko koriste.

POREZNA UVODI ‘SMART WORKING’

Polako, ali sigurno rad od kuće postaje moguć i u državnim institucijama pa je jedna od prvih koja uvodi ovakvu mogućnost za svoje zaposlenike Porezna uprava u Dubrovniku. Za Dubrovački dnevnik su iz Ministarstvo pravosuđa i uprave potvrdili kako se provodi ulaganje i uvođenje modela za hibridni pristup radnom mjestu ‘SmartWorking’ u sklopu kojega razvija model u kojem će službenici državnih tijela imati mogućnost dio poslova obavljati na izdvojenom mjestu rada, a dio u uredu.

Knežević: Sigurna sam da će uvođenje rada od kuće u javnoj upravi pojačati dojam koji vlada među privatnim sektorom, a to jest da su zaposlenici javne uprave uhljebi i neradnici.

„Radi se o poslovima koji ne zahtijevaju rad sa strankama, odnosno građanima i gospodarskim subjektima, povjerljivim dokumentima i slično“, upozoravaju iz Porezne uprave.

USPOSTAVIT ĆE SE HIBRIDNI

MODEL RADA

Ovaj pilot projekt provodi se u 13 državnih tijela, a iskustva koja će polučiti trebala bi pomoći u oblikovanju zakonodavnog okvira za hibridni model rada u državnoj službi. Projekt će trajati od 1. travnja do 30. rujna ove godine.

„Za sad je predviđeno sudjelovanje 91 službenika Područnog ureda Dubrovnik u projektu rada od

kuće“, ističu u odgovoru iz Porezne uprave i dodaju kako će službenici koji će sudjelovati u projektu dobiti službeni laptop, odnosno bit će im isporučena prijenosna računala s priključnim stanicama i monitorom. „Za vrijeme trajanja projekta predviđeno je da će službenici Porezne uprave, pa tako i službenici Područnog ureda Dubrovnik u pravilu, na izdvojenom mjestu  rada (rad od kuće) raditi jedan dan tjedno, a ostale radne dane će raditi u poslovnim prostorima Porezne uprave“, pojašnjavaju.

U Poreznoj upravi Dubrovnik će se provesti pilot projekt rada od kuće. Iskustva koja će polučiti trebala bi pomoći u oblikovanju zakonodavnog okvira za hibridni model rada u državnoj službi

Piše Petra Srebrović foto Goran Mratinović/DD

‘Uhljebi će iz doma igrati solitaire’

Dubrovački dnevniK petak, 10. veljače 2023. Aktualno 7

Na pitanje na koji način će se evaluirati uspjeh projekta dobili smo tek kratak odgovor kako će se „uspješnost pratiti u odnosu na ciljeve utvrđene Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026.“

PANDEMIJA JE POSLUŽILA KAO

‘PROBNO RAZDOBLJE’

Iz Porezne uprave su za kraj napomenuli da su „službenici Porezne uprave za vrijeme trajanja epidemije koronavirusa značajan dio poslova i prije uvođenja hibridnog modela rada obavljali izvan prostora Porezne uprave, pa uvođenje hibridnog modela rada ne predstavlja izazov u smislu savladavanja novih pristupa obavljanju poslova uz značajnije korištenje digitalnih tehnologija“.

U GRADSKOJ UPRAVI NEMA RADA OD KUĆE

Pitali smo i Grad Dubrovnik imaju li u budućnosti u vidu ovakve promjene u gradskoj upravi. „S obzirom na to da je osnovna namjena gradske uprave biti dostupna i u službi građana, smatramo kako je sustav rada od kuće, bez obzira na nove tehnologije, još uvijek neprimjenjiv kod javnih uprava. Iz navedenih razloga Grad Dubrovnik nema namjeru uvesti mogućnost rada od kuće, osim u iznimnim situacijama“, odgovorili su.

ŽUPANIJA NEĆE UVODITI RAD OD KUĆE

Iz Dubrovačko-neretvanske županije rekli su nam kako trenutno nisu razmišljali o uvođenju hibridnog modela rada od kuće. „S obzirom na teritorijalne specifičnosti, ali i poslove djelatnika i duž-

nosnika u područnoj samoupravi, posebno u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, smatramo kako je rad od kuće u ovom trenutku opcija koja je teže provediva. Svakako, novi modeli poslovanja, digitalizacija i promjene koje budu eventualno određene na nacionalnoj razini, a namijenjene i područnoj samoupravi, Dubrovačko-neretvanska županija, kao i dosad, implementirat će u svoj način rada, a s ciljem pomoći u razrješavanju pitanja i problema našim sugrađanima te realizacije kvalitetnih projekata i programa za podizanje kvalitete života u svim dijelovima županije“, odgovorili su iz županije na naš upit.

‘UHLJEBI ĆE IZ DOMA IGRATI SOLITAIRE’

Dubrovačku odvjetnicu Viktoriju Knežević, poznatu i kao osnivačicu ocijenime.hr servisa za ocjenjivanje javnih službenika, a kojega je ugasio AZOP, pitali smo za mišljenje o temi rada od kuće. Hoće li ovakav oblik hibridnog rada službenika pojačati dojam o ‘uhljebima koji ništa ne rade’ kakav nerijetko imaju građani o službenicima u javnoj upravi? „Mislim da uvođenje rada od kuće u javnu upravu nije dobro. Jedan od najvećih problema je nadzor nad radom službenika i mislim da će rad koji je uglavnom loše kvalitete, biti još i gori. Naravno da će tu postojati onaj postotak ljudi koji su savjesni i koji svoj rad obavljaju kvalitetno bez obzira je li to iz ureda ili od kuće, oni će tu priliku cijeniti i u skladu s njom raditi. Ipak, naši službenici su uglavnom prosječne ili ispodprosječne radne etike i kvalitete i naravno da će takvi rad od kuće iskoristiti za nerad“, jasno ističe Knežević. Također navodi kako je problematično i to što građani nerijetko za ‘jedan papir’ šetaju na više šaltera i službenika, pa je jasno i kako službenici jako mali broj zadataka uopće mogu izvršiti samostalno.

POTREBNA JE REFORMA JAVNE UPRAVE

„Sigurna sam da će uvođenje rada od kuće u javnoj upravi pojačati dojam koji vlada među privatnim sektorom, a to jest da su zaposlenici javne uprave uhljebi i neradnici. U gradu kao što je Dubrovnik to će biti i izraženije. Ovdje imamo ogroman broj ljudi koji radi toliki broj sati, da ih ne smiju niti upisati u radne sate, jer je takav broj protivan zakonu. Nerijetko ljudi za radno vrijeme ne stignu izvršiti neke elementarne potrebe, poput odlaska na toalet, a s druge strane će netko igrati solitaire doma. Dođemo u te zgrade pa vidimo kako službenici igraju solitaire, a možemo onda tek zamisliti što će biti kada im se dopusti da rade od doma. Reforma javne uprave je neminovno potrebna. Mi imamo tek 10 do 15 posto službenika koji rade, pa i puno više nego za što su plaćeni, s trudom i zalaganjem kao da rade u vlastitoj firmi. Da nije tih 10 do 15 posto ljudi ništa ne bi funkcioniralo“, zaključila je Knežević.

Polako, ali sigurno rad od kuće postaje moguć i u državnim institucijama pa je jedna od prvih koja uvodi ovakvu mogućnost za svoje zaposlenike Porezna uprava u Dubrovniku. Za sad je predviđeno sudjelovanje 91

službenika koji će jedan dan u tjednu raditi od kuće.

Potpisana

Povelja o bratimljenju i suradnji Grada Dubrovnika i Grada Sorrenta

Povelju o bratimljenu i suradnji Grada Dubrovnika i talijanskog Grada Sorrenta potpisali su dvojica gradonačelnika, u ime Grada Dubrovnika Mato Franković te u ime Grada Sorrenta Massimo Coppola. Time je obilježeno više od desetljeća kulturno-umjetničke, bilateralne i prijateljske suradnje dvaju gradova.

‘’Suradnja naša dva grada počela je prvenstveno na kulturnoj osnovi, produbljivala se tijekom godina te je ovo bratimljenje logičan slijed takve suradnje, kojim ćemo dodatno učvrstili naše prijateljstvo te istovremeno podići na viši nivo našu suradnju na polju turizma i kvalitete pružene usluge te na polju kulture razmjenom naših kulturnih djelatnika i programa. Ovo bratstvo ostat će i nakon nas, kao zalog budućnosti, a vjerujem da će i naši nasljednici kročiti istim stazama i oplemenjivati dalje ovaj odnos’’, rekao je gradonačelnik Franković.

Gradonačelnik sudjelovao na promociji drugog dopunjenog

izdanja knjige

„Zagonetka pobjede“

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sudjelovao je u Kazalištu Marina Držića na promociji drugog dopunjenog izdanja knjige “Zagonetka pobjede”.

Relevantni događaji s prvih crta bojišnice od Konavala do Stonskog primorja,

sjećanja i priče brojnih sudionika Domovinskog rata objedinjeni su i ispisani u knjizi autora Olivera Peza, kojem je ovom prigodom gradonačelnik uputio zahvale zbog iscrpnog i sveobuhvatnog djelovanja s ciljem predočavanja istine o okrutnim zbivanjima i neizmjernom boli s kojom su se suočavali hrvatski branitelji.

Grad nastavlja financirati interventni tim na Elafitima i rad ambulante na Koločepu

Kao i prethodnih godina, iako je institucionalno nenadležan, Grad Dubrovnik nastavlja financirati punkt pripravnosti hitne medicine na Elafitima izvršitelja Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije, kao i rad ambulante na Koločepu, izvršitelja Doma zdravlja Dubrovnik. Ukupna rezervirana proračunska sredstva za provođenje ovih zdravstvenih usluga u 2023. godini prelaze 55.478,00 eura (418 tisuća kuna).

Mjerama socijalne politike i Proračunom Grada Dubrovnika za 2023. godinu  osigurana su sredstva u iznosu od 37.162,00 eura za funkcioniranje interventnog tima Elafiti, kojim se sufinancira rad dva liječnika opće/obiteljske medicine i jednog vozača-zaposlenika izvršitelja kako bi se osigurala ade-

kvatna zdravstvena zaštita na otocima Šipanu, Lopudu i Koločepu. Osigurano je i dodatnih 18.316,00 eura za su-

financiranje troškova plaće i dodataka na plaću liječnika opće/obiteljske medicine u ambulanti na otoku Koločepu.

Košta i Prodanović: Na optuženičkoj klupi nema nekih koji su na njoj trebali biti!

Nakon više od četiri godine od tragedije koja se dogodila u postrojenju i u kojoj su ugašena tri života, krenulo je suđenje. Tijekom svjedočenja su izneseni novi detalji, a pojavila su se i nova imena za koja se odvjetnici koji zastupaju oštećene, ali i okrivljene, pitaju zašto nisu obuhvaćena istragom i eventualno optužnicom

Prošlo je nešto više od četiri godine otkako se u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu dogodio požar uslijed kojeg su živote izgubili trojica HEP -ovih djelatnika Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak. Bježeći od gustog crnog dima i vatre, dakle sigurne smrti, skočili su u odvodni kanal, u nadi kako bi možda mogli spasiti svoje živote. No, u tome nisu uspjeli. Suđenje je počelo tek ovog tjedna, dan nakon što bi stradali Davor Pozniak slavio svoj rođendan.

Na optuženičkoj klupi našli su se prvooptuženi Mato Mišković kao bivši direktor Hidroelektrane Dubrovnik, drugooptuženi Nikola Rukavina i trećeoptuženi Željko Starman koji su tada bili direktori u HEP Proizvodnji, četvrtooptuženi elektroinženjer Ivica Nujić, petooptuženi Miljenko Vučić iz tvrtke Spegra inženjering koja je ugradila istovjetni lakozapaljivi materijal u strop pogona. Postupak se vodi i protiv tvrtke HEP Proizvodnja ispred koje je na suđenje stigla Sonia Pozaić. Svi oni su se izjasnili kako se ne smatraju krivima u ovom slučaju.

U Dubrovnik je ovim povodom stigla i odvjetnička krema – Doris Košta i Hrvoje Tokić koji zastupaju oštećenike i obitelji poginulih, dok su branitelji optuženika u ovom slučaju redom Joško Čeh, Čedo Prodanović, Gordan Preglej, Janjko Grlić, Zvonimir Hodak i Tomislav Matić. U sudnici su bili i uplakani članovi obitelji žrtava koje ni nakon četiri godine nisu dočekale odgovor na pitanje – tko je odgovoran za smrt njihove djece.

RADOVI SE I DANAS VRŠE BEZ GRAĐEVINSKE DOZVOLE

U prvim danima ovog suđenja ispitani su svjedoci koji su iznijeli nove činjenice i brojne tehničke i druge detalje. Posebno čuđenje u sudnici izazvalo je svjedočenje pravnice Hidroelektrane Dubrovnik Ane Bender koja uglavnom nije mogla sa sigurnošću kazati u kojim je povjerenstvima sjedala, što je u njima radila i s kojim je odlukama i ugovorima upoznata. Ono što je poznato jest to da je za dužnosti koje su joj povjerene primala za 30 posto uvećan dohodak. Njoj, kao i ostalim svjedocima, bilo je čudno što se radovi na revitalizaciji Hidroelektrane Dubrovnik rade bez važeće građevinske dozvole, no o njima nikada nije povukla pitanje na održanim sastancima. Kako kaže, tadašnji direktor pogona Ivo Miletić joj je kazao kako će o tome odlučiti Ministarstvo i kako Hidroelektrana ima poseban status zbog čega ne postoji potreba za ishođenjem. Također je istaknula kako je dobila informaciju kako je dozvola potrebna kod pojačanja snage, ali kako se u ovom slučaju radovi nisu odnosili na to. Pravnica Hidroelektrane je kazala kako joj nije poznato je li vršen nadzor građevinskih radova niti se mogla sjetiti tko je imenovan kao nadzorni organ za radove.

To što se radovi na Hidroelektrani vrše bez građevinske dozvole čudno je bilo i svjedoku Stanku Sapunaru, direktoru sektora za hidroelektrane, pa je pitao ‘ljude iz Uprave

Svjedok Vojnić je kazao kako ‘nije postojala nikakva sigurnosna soba’, a nisu postojala ni ‘prava protupožarna vrata’. Protupožarna sektorizacija tada nije provedena, a kaže kako je sada provedena djelomično. Postavljen je dio vrata, sada postoje protupožarni sektori, a HEP ni u odgovoru na naše novinarske upite ne želi odgovoriti postoji li u postrojenju sigurna soba. Prema informacijama s kojima raspolažemo, ona i dalje ne postoji

Piše Ivona Butjer Mratinović

petak, 10. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

dnevniK petak, 10. veljače 2023.

Tijekom suđenja, povučeno je i pitanje odgovornosti još nekih osoba za koje svjedoci tvrde kako su bili odgovorni po pitanju spornih radova odnosno zaštite na radu, a to su bivši direktor hidroelektrane Ivo Miletić kojeg su svjedoci okarakterizirali kao osobu odgovornu za pogon i glavni projekt u trenutku kad je obnašao tu dužnost, potom Pero Miletić koji je njegov sin i koji se spominje kao odgovorna osoba za provedbu ugovora te Ivo Lise koji se spominje kao osoba odgovorna za zaštitu na radu i zaštitu od požara

zašto se nastavljaju radovi ako je mišljenje same Uprave bilo kako treba postojati građevinska dozvola’. Tada mu je, tvrdi svjedok, odgovoreno kako je to predmet odnosa s BiH. „Čim sam došao na rukovodeće mjesto u HEP -u, počela je priča o tome kako treba ishoditi građevinsku dozvolu, ali ne znam zašto nije ishođena. HEP proizvodnja d.o.o. ima svoje djelatnike koji obavljaju nadzor u skladu sa zakonom, no kako nije bilo građevinske dozvole, nije bilo potrebe za postojanjem nadzora od strane službe HEP -a. Projekt traje i danas, a građevinske dozvole nema i ne znam zašto je to tako,“ istaknuo je svjedok. Na pitanje odvjetnika Čeha čija je ovlast bila obustaviti radove za slučaj neposjedovanja dozvole, odgovorio je kako je to ‘jedino HEP d.d. koji je ujedno odlučio izvoditi radove bez važećih dozvola’.

ŠTO JE S ODGOVORNOŠĆU MILETIĆA I LISE?

Tijekom suđenja, povučeno je i pitanje odgovornosti još nekih osoba za koje svjedoci tvrde kako su bili odgovorni po pitanju spornih radova odnosno zaštite na radu, a to su bivši direktor hidroelektrane Ivo Miletić kojeg su svjedoci okarakterizirali kao osobu odgovornu za pogon i glavni projekt u trenutku kad je obnašao tu dužnost, potom Pero Miletić koji je njegov sin i koji se spominje kao odgovorna osoba za provedbu ugovora

te Ivo Lise koji se spominje kao osoba odgovorna za zaštitu na radu i zaštitu od požara. Podsjetimo, tijekom postupka su se u više navrata spominjale ploče koje su ugrađene u strop postrojenja, a sačinjene su od ‘valovitog poliestera u roli’. Radi se o materijalu koji je okarakteriziran kao lakozapaljivi materijal i kao takav je predstavljao opasnost po ljude i imovinu te se nije smio nalaziti u postrojenju, što je pokazao i nalaz inspekcije. I prema riječima svjedoka, pa i Đura Vojnića koji je zaposlenik u HEP -u zadužen za elektroodržavanje pogona i koji je ujedno oštećenik u ovom slučaju koji se našao u postrojenju u trenutku požara, kad je vatra zahvatila strop sačinjen od lakozapaljivog materijala, požar se naglo proširio i nastao je gusti crni dim.

„Impresionirali ste nas znanjem iz struke, no slabo vam idu imena i prezimena. Tko je bio nadzorni organ ili odgovorna osoba kod radova na stropu?,“ upitao je Hodak, na što je Sapunar odgovorio kako je Pero Miletić bio odgovorna osoba za provedbu ugovora o ugradnji ploča u strop koje su bile sačinjene od lakozapaljivog PVC materijala. Sapunar je kazao i kako je Ivo Miletić bio odgovorna osoba po pitanju glavnog projekta.

„Ipak smo dobili neko ime. Zašto Pero Miletić ne sjedi ovdje ako je bio odgovorna oso -

Suđenje za tragediju u HE u Platu

ba? Sad smo napokon došli do nečega“, izjavio je Hodak. Također, odgovarajući na pitanja trećeoptuženog Starmana, Sapunar je rekao kako je Pero Miletić, s obzirom na svoje kvalifikacije, mogao biti nadzor nad provedbom realizacije radova. Zanimljivo je i to kako je isti svjedok kazao kako je prvooptuženi Mišković upozoravao kako ugrađene ploče predstavljaju ugrozu po sigurnost. Odgovarajući na pitanja odvjetnika Pregleja, svjedok Davor Bojić, voditelj Proizvodnje u Splitu i voditelj tima za zamjenu i obnovu HE Dubrovnik, je kazao kako ‘misli kako je Pero Miletić bio odgovoran za provedbu ugovora za zamjenu stropnih obloga’.

Što se tiče Iva Lise, svjedokinja Bender je istaknula kako je on bio osoba zadužena za zaštitu na radu i od požara te kako je ‘s njim i još jednim građevinarom razglabala o nepostojanju građevinske dozvole’. Petooptuženi Vučić je upitao tko je osoba koja kontrolira izvođača radova i koja je odgovorna za sigurnost, na što je svjedok Bojić odgovorio kako misli kako je to bio Lise. I svjedok Vojnić je, odgovarajući na pitanja odvjetnika, kazao kako je Ivo Lise osoba koja je trebala ukazati na sigurnosne nedostatke u postrojenju poput nepostojanja protupožarnih

sektora, plombi, brtvi koje bi spriječile širenje dima i vatre od koje su bježali nesretni djelatnici HEP -a, pa i neprovedene protupožarne sektorizacije.

NIJE BILO SIGURNE SOBE , PROTUPOŽARNIH VRATA , A NI DANAS NIJE IDEALNO

A sigurnosna situacija je bila daleko od idealne u trenutku kad je u postrojenju izbio požar. Svjedok Vojnić je kazao kako ‘nije postojala nikakva sigurnosna soba’, a nisu postojala ni ‘prava protupožarna vrata’. Protupožarna sektorizacija tada nije provedena, a kaže kako je sada provedena djelomično. Postavljen je dio vrata, sada postoje protupožarni sektori, a HEP ni u odgovoru na naše novinarske upite ne želi odgovoriti postoji li u postrojenju sigurna soba. Prema informacijama s kojima raspolažemo, ona i dalje ne postoji. Svjedok Vojnić se nije mogao sjetiti jesu li prije požara u postrojenju postojale maske i boce s kisikom.

Zanimljivo je i kako je MUP izdao privremenu dozvolu za rad hidroelektrane, pa se tijekom suđenja povuklo opravdano pitanje kako je mogla dobiti odobrenje ako je sigurnosna situacija još uvijek očito manjkava.

KOŠTA I PRODANOVIĆ SUGLASNI: ‘OPTUŽNICA

JE TREBALA OBUHVATITI NEKE KOJIH NEMA’

Odvjetnici Doris Košta koja zastupa dio oštećenih i Čedo Prodanović koji zastupa drugooptuženog Nikolu Rukavinu našli su se na suprotnim stranama u ovom slučaju, no kako su ekskluzivno izjavili za Dubrovački dnevnik, čudno je što se na optuženičkoj klupi nisu našle osobe koje su također izravno vezane uz pitanje sigurnosti u Hidroelektrani Dubrovnik.

„Nisam državni odvjetnik, ali priznajem kako sam bio tada, a i sada sam začuđen tim pristupom prema kojem ljudi koji su neposredno bili vezani uz zaštitu na radu nisu uopće bili obuhvaćeni čak ni istragom,“ izjavio je Prodanović na naše pitanje smatra li kako su na optuženičkoj klupi oni koji bi to trebali biti. Prodanović je i na početku postupka kazao kako je optužnica manjkava. „Ne mogu govoriti u ime drugih okrivljenika, ali mogu u odnosu na mog branjenika, gosp. Rukavinu, direktora HEP Proizvodnje. On je stacioniran u Zagrebu, ima otprilike 150 podružnica i dvije tisuće zaposlenih. Njega tužiti za jedan kon -

Uplakane obitelji poginulih traže pravdu

„Ipak smo dobili neko ime. Zašto Pero Miletić ne sjedi ovdje ako je bio odgovorna osoba? Sad smo napokon došli do nečega“, izjavio je Hodak

kretan slučaj koji se dogodio 600 kilometara od Zagreba jer nije vidio kakav je materijal ugrađen u strop hidroelektrane u Dubrovniku, je li on vatrootporan ili lakozapaljiv, a ne tužiti ljude iz Dubrovnika koji su tamo u neposrednoj blizini, meni osobno se činilo kontradiktorno, ako ne i selektivno u postupanju tužiteljstva,“ izjavio je Prodanović.

Košta se slaže kako je istragom, a onda eventualno i optužnicom, trebalo biti obuhvaćeno još dvoje ljudi. „Javno ću kazati imena tih ljudi čija se imena u svjedočenjima stalno povlače, a to su Pero Miletić i Ivo Lise. To su osobe koje su, po meni, morale biti obuhvaćene. Zašto to nisu bile, ja ne znam. Na optuženičkoj klupi je trebalo biti više osoba. Svi su postupali olako u ovoj situaciji, ali su nastale jako teške posljedice,“ izjavila je Košta.

HEP-OV JAVAŠLUK

„U našoj državi je evidentno kako su svi sustavi zakazali, kako je HEP ‘država u državi’ i kako ovakav javašluk, jad i čemer HEP -a, jest nešto nedopustivo. HEP je svugdje sponzor, a sponzor je jer mu je to očito porezna olakšica, a ne jer tako to oni žele. Sva ta sponzorska sredstva rade kako bi se reklamirali i kako ne bi ulagali u svoju Proizvodnju jer je evidentno kako, kada nešto radite, morate ishoditi dozvole, što košta i za što tre -

ba vremena,“ kazala je Košta dodavši kako je prema njenom mišljenju ‘ HEP kao pravna osoba ključna u ovom slučaju’. „ HEP radi na jedan način za koji, do ovog tragičnog događaja, nitko nije rekao ‘stop, tako se ne može raditi,“ izjavila je Košta.

Tijekom suđenja, stječe se dojam kako oni koji su zaduženi na višim instancama govore kako je nemoguće pregledati u detalje sve dodatne dokumente te kako njihovu valjanost svojim potpisima jamče oni koji su zaduženi na nižim instancama. S druge strane, oni na nižim instancama tvrde kako za određena pitanja odgovornosti i zadatke nisu ovlašteni.

„To vam je klasika. Ovdje je moralo zvoniti zvono za uzbunu onda kad se na Upravi donosi odluka da se u strop ugrađuju ploče od lakozapaljivog materijala, istovjetne onima koje su bile ugrađene ’69. godine u pogon sve pod krinkom kako se ‘ništa nije mijenjalo’ i kako ‘ne treba građevinska dozvola’. Međutim, imate važeće propise koji kažu kako se to u hidroelektranama ne smije ugrađivati. Prvo se postavlja pitanje kako je takvo što moglo proći i dobiti odobrenja, nadalje što je s odgovornim osobama koje su dužne pratiti propise. Imali smo pravnicu kao svjedokinju koja ne zna ništa, a prima za 30 posto uvećan dohodak. Postoji čitav niz propusta

U Dubrovnik je stigla odvjetnička krema

„U našoj državi je evidentno kako su svi sustavi zakazali, kako je HEP ‘država u državi’ i kako ovakav javašluk, jad i čemer HEP-a, jest nešto nedopustivo,“ kaže Košta

„Ne može jedan direktor koji ima dvije tisuće zaposlenih znati u svakom trenutku što se točno događa u svakoj elektrani. On po defaultu mora imati povjerenje u ljude koji to neposredno rade, a oni mu svojim potpisima garantiraju kako je sve prije u redu kada on, kao posljednji, nešto potpiše, a u ovom konkretnom slučaju se u Zagrebu potpisivalo samo zbog visine investicije,“ izjavio je Prodanović

koje je utvrdila i njihova kontrola, a to je kako se prvotno išlo na ugradnju 250 ploča, potom na još 400, a nije se vršilo javno nadmetanje,“ izjavila je Košta. Za komentar oko svjedočenja u kojima ispitani tvrde kako nešto nije bila njihova dužnost ili za to nisu znali, što se često ponavljalo tijekom suđenja, upitali smo i odvjetnika Prodanovića.

‘NE MOŽE DIREKTOR KOJI IMA DVIJE TISUĆE ZAPOSLENIH ZNATI SVE’

„U obzir svakako treba uzeti faktor vremena jer je prošlo dosta od tog događaja. Očito je kako se recimo pravnica iz HEP -a zbunila, a neki možda i paze što će reći. Ne znam što su čiji motivi, no uobičajeno je kako se ljudi nakon nekog vremena slabije sjećaju detalja,“ kazao je Prodanović.

Jasno je kako su odgovornosti i dužnosti, pogotovo u velikim tvrtkama kakva je HEP, podijeljene. No, često se u njima zna dogoditi kako direktori na nižim instancama potpisuju one projekte koje ‘guraju’ više rangirane ovlaštene osobe, pri tom ne postavljajući puno pita

je po zakonu. Ne može jedan direktor koji ima dvije tisuće zaposlenih znati u svakom trenutku što se točno događa u svakoj elektrani. On po defaultu mora imati povjerenje u ljude koji to neposredno rade, a oni mu svojim potpisima garantiraju kako je sve prije u redu kada on, kao posljednji, nešto potpiše, a u ovom konkretnom slučaju se u Zagrebu potpisivalo samo zbog visine investicije. Da je bila niža cijena, to ne bi uopće ni potpisao direktor Proizvodnje. Jedno uzajamno povjerenje mora postojati, ali i odgovornost za one koji kažu kako je sve u redu i kako je nešto provjereno. Ovdje očito to tako nije bilo,“ izjavio je Prodanović.

Svjedok Sapunar kazao je kako je jedino ‘HEP d.d. mogao zaustaviti radove bez građevinske dozvole, jednako kako što je on jedini mogao donijeti odluku da se u njih krene’. Za komentar smo također pitali odvjetnika Prodanovića.

„Pitanje građevinske dozvole bi relativno mogao biti problem i u samom postupku. Prvo je to je li ta građevinska dozvola uopće bila uvjet za obustavljanje radova, a onda i tko ih je trebao obustaviti. To je još predmet dokazivanja,“ kazao je Prodanović koji se

„Već sam oguglao na pritiske javnosti, bilo je i puno većih u mojoj karijeri. Neugodno nam je jer u nekim stvarima moramo-

lo bešćutni u odnosu na žrtve. -

stojimo paziti i na žrtve. U

Čedo Prodanović

Doris Košta potvrdila je kako je napisala dvije kaznene prijave. Jedna se odnosi na MUP, a druga na nadležno tijelo koje nije reagiralo na manjkav sadržaj koji je zaprimljen, a to se odnosi na nepostojanje građevinske dozvole

ovom slučaju one apsolutno nisu doprinijele tragediji tako da ni naša obrana neće ići u smjeru da budemo ‘ne-fer’. Ali uvijek postoji mala nelagoda jer smo na neki način ‘druga strana’,“ kazao je Prodanović.

KOŠTA NAPISALA DVIJE KAZNENE PRIJAVE

Doris Košta potvrdila je kako je napisala dvije kaznene prijave. Jedna se odnosi na MUP, a druga na nadležno tijelo koje nije reagiralo na manjkav sadržaj koji je zaprimljen, a to se odnosi na nepostojanje građevinske dozvole. „Tijekom saslušanja svjedoka smo doznali kako HE Dubrovnik ima privremenu dozvolu za rad koju su dobili od MUP -a. Kad se ide u postupak bilo kakvog izvođenja i završetka radova, MUP je taj koji izdaje suglasnost ako su zadovoljeni svi elementi protupožarne zaštite. Ovdje toga apsolutno nije bilo. Dakle, oni su prvi na koje aludiram. Što se tiče drugih, kada prijavite određeni početak građevinskih radova, oni moraju imati određeni sadržaj. Ako nadležno tijelo primi manj -

nom kontaktu s obiteljima žrtava koje u sudnici slušaju na momente potresne, a na momente i apsurdne detalje događaja u kojima su izgubili svoje najmilije.

„Jako se dugo čekalo na početak suđenja jer na Sudu u Dubrovniku nije bilo prostora u kojem bi se mogle ispoštovati tada važeće COVID mjere za vrijeme trajanja pandemije, što je nedopustivo. Kod obitelji se javlja jedna gorčina jer su vidjeli kako se svjesno igralo sa sudbinom ljudi, ne samo onih koji su poginuli, nego i s ostalim zaposlenicima. A tako je i danas, recimo svjedok je kazao kako je u pogon postavljen tek dio protupožarnih vrata. Postavila sam i pitanje oko transformatora za kojeg važe posebni uvjeti. Naime, vrata prostora u kojem se on nalazi moraju biti sačinjena od 50 centimetara čelika, u slučaju ako bi se dogodila eksplozija. A oni su stavili malo jači aluminij na vrata koja su zatvorena. Zatražila sam inspekcijski nadzor, no to je jedan začarani krug. Sve to doživljavam kao jednu čarapu, ako pukne jedna očica, i ostale su ugrožene. Vrana vrani oči ne

Doris Košta

IVANA MIJIĆ VULINOVIĆ, DOKTORICA MEĐUNARODNOG PRAVA:

Prosvjede za ‘čednost u oblačenju’ bi trebalo zabraniti, direktan su udar na ustavno-pravni poredak

„U okviru moliteljskih prosvjeda, poziva se na ukidanje temeljnih ljudskih prava, u izjavama o nedostatku čednosti narušavaju se čast i ugled žena, a zahtjevima za muškarčevim duhovnim autoritetom u obitelji u suštini se poziva na spolnu diskriminaciju,“ objašnjava Mijić Vulinović

Stotinjak molitelja okupilo se i ove subote na Trgu bana Josipa Jelačića gdje su ponovno molili krunicu za ‘autoritet muškarca u obitelji, žensku čednost u odijevanju i predbračnu čistoću’.

Muškarci se okupljaju svake prve subote u mjesecu na glavnom trgu glavnog hrvatskog grada u sklopu projekta ‘Muževni budite’ katoličke udruge Hrvatska za život, no prošle subote su po prvi put naišli na kontra prosvjed prosvjednika ispred ‘Ženske mreže’. Oni su tom prilikom naglasili kako je zahtjev molitelja za uspostavu autoriteta muškaraca u obitelji retrogradan, protuustavan i anticivilizacijski.

O ovom pitanju se povukla rasprava u javnosti. I dok jedni smatraju kako moliteljski prosvjed na trgu spada pod slobodu govora, mišljenja i izražavanja, drugi tvrde kako je on sam po sebi atak na tuđa ljudska prava, pa i slobodu izražavanja. Pri tom se misli na žensko odijevanje s obzirom na to kako je i ono način na koji se netko izražava. Vrijedi spomenuti kako je apsolutna sloboda neostvariva težnja s obzirom na to kako je svaka sloboda omeđena pravima drugih. Primjerice, nečije pravo na slobodu govora omeđeno je tuđim pravo na dostojanstvo pa je tako tuđe pravo da ne bude vrijeđan iznad nečijeg ‘prava’ da slobodno izvikuje uvrede kao slobodu njegovog govora i izražavanja. Gdje završavaju prava jedne osobe, a počinju prava neke druge u ovom konkretnom slučaju, pitali smo Ivanu Mijić Vulinović, doktoricu međunarodnog prava.

SKUPOM SE POZIVA NA UKIDANJE

NIZA LJUDSKIH PRAVA

„Među temeljnim vrednotama našeg ustavnog poretka su sloboda, jednakost, ravnopravnost

spolova i poštovanje prava čovjeka. S obzirom na to kako se u svojim izjavama tzv. molitelji izjašnjavaju protiv svega navedenoga, riječ je o direktnom udaru na naš ustavno-pravni poredak koji bi trebalo zaustaviti,“ smatra Mijić Vulinović.

Ako je ravnopravnost spolova zajamčena ustavom, jasno je kako je zahtjev za autoritetom muškarca u obitelji ujedno i zahtjev za stavljanje žena u podređen položaj, a samim time i kršenje ustavom zajamčenog prava na jednakost. No, molitelji ne pozivaju na dokidanje samo tog ljudskog prava nego i niza drugih prava.

„Inače nisam pobornica zabrana, ali je ovakve skupove posve legitimno zaustaviti jer se u okviru njih poziva na ukidanje temeljnih ljudskih prava, jer se u izjavama o nedostatku čednosti narušavaju čast i ugled žena, jer se zahtjevima za muškarčevim duhovnim autoritetom u obitelji u suštini poziva na spolnu diskriminaciju,“ objašnjava Mijić Vulinović. Opravdanje kako moliteljski prosvjed spada pod slobodu izražavanja smatra potpuno neopravdanim. Pozivanje na dokidanje tuđih ljudskih prava nije i ne može biti sloboda izražavanja. „Sloboda izražavanja se dakle prekoračila, a to je zabranjeno našim pozitivnim pravom. Apsolutna je kontradiktornost pozivati se na svoju slobodu izražavanja istovremeno apelirajući na ukidanje tuđe. Naime, sloboda izražavanja je znatno širi pojam od slobode govora. Ona, između ostaloga, podrazumijeva i oblačiti se po svom ukusu i nahođenju. Također, Ustav, zakoni u Hrvatskoj, ali i sve ratificirane konvencije jamče nam spolne slobode. Tzv. molitelji zagovaraju njihovo ukidanje,“ govori Mijić Vulinović.

„Sloboda izražavanja se dakle prekoračila, a to je zabranjeno našim pozitivnim pravom. Apsolutna je kontradiktornost pozivati se na svoju slobodu izražavanja istovremeno apelirajući na ukidanje tuđe. Naime, sloboda izražavanja je znatno širi pojam od slobode govora. Ona, između ostaloga, podrazumijeva i oblačiti se po svom ukusu i nahođenju“

Piše Ivona Butjer Mratinović foto ŽELJKO HLADIKA /PIXSELL

petak, 10. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

OBUZDAVANJE NAGONA ČINI RAZLIKU IZMEĐU ŽIVOTINJE I ČOVJEKA

Smatra kako je posebno uvredljiv zahtjev molitelja za ‘čednim odijevanje žena’.

„Dakle, žene bi po svijetu trebale hodati zakopčane do grla jer se muškarci ne mogu suzdržati da ih ne zaskoče i... znamo već što. Ako se i uspiju suzdržati, na teškim su mukama. Žene ih tako jadne vabe pa su one zlo. Ovakve teorije koje izlažu molitelji, pa čak i svećenici koji ih podržavaju, neizmjerno podsjećaju na srednjovjekovnu inkviziciju, proglašavanje žena vješticama i spaljivanjem na lomačama,“ smatra Mijić Vulinović. Osim što bi ovakva okupljanja trebalo zabraniti, Mijić Vulinović smatra kako bi se i Crkva od istih trebala ograditi.

„Ako se to ne dogodi, nažalost ostaje dojam kako se kroči u posve suprotnom smjeru od onog u koji poziva i koji predvodi aktualni poglavar papa Franjo. Naravno kako se ne treba i ne smije zabraniti ljudima molitva. Osobno bih rado podržala u molitvi Svevišnjemu za prosvjetljenje umova iz mračnog srednjeg vijeka koji u određenim glavama postoji i danas, u 21. stoljeću. Pridružila bih se molitvi za snagu u obuzdavanju njihovih nagona jer upravo sposobnost upravljanja istima čini razliku između životinje i čovjeka. Biblija kaže kako se grijeh može počiniti mišlju, riječju, djelom i propustom pa bih se rado pridružila molitvi za pročišćenje njihovih bludnih misli koje su ih očito bacile na koljena,“ naglašava Mijić Vulinović.

I HITLERA SU NA POČETKU ISMIJAVALI... Njeno je mišljenje kako su molitelji na trgu riječ-

ju i djelom uvrijedili žene, a time ne samo svoje i tuđe supruge, nego i sestre, none, majke...

„U tim molitvama za oprost oni idu vaditi trn iz tuđeg, a ne vide brvno u svom oku te propuštaju činiti kršćanska djela dobrote i milosrđa, što je istinski potrebno na svakom koraku Lijepe naše. A sve to zbog očigledne opsjednutosti ženskom vanjštinom i nesposobnošću stavljanja vlastite požude pod kontrolu,“ kaže Mijić Vulinović dodavši kako bi osobe koje ne mogu kontrolirati svoje nagone trebale biti smještene u za to predviđenim ustanovama.

Ova doktorica iz područja ljudskih prava uvjerena je kako ovo nije tek naivni skup nego kako iza molitelja stoje određene ortodoksne političke struje i interesne skupine. Napominje kako u pravu nisu ni oni koji omalovažavaju značaj i utjecaj ovakvih okupljanja, navodeći kako su u suštini bezopasna i kako bi ih trebalo ignorirati. Najopasnija i najtragičnija događanja u povijesti čovječanstva u pravilu su krenula iz naizgled beznačajnih skupova i manje šačice ljudi. „Moja prijateljica je odlično konstatirala kako se hit serija Sluškinjina priča donedavno činila kao znanstvena fantastika. Ne samo kako ona to nije nego je i sjajno upozorenje kako se zlo najčešće uvuče na mala vrata. Da se Hitlera, kada se pojavio na sceni, doživljavalo ozbiljno, vrlo izvjesno bi se izbjegle strahote koje je pokrenuo. Molitelje većina nas ne doživljava zaozbiljno, no zamislimo na trenutak što bi se dogodilo kad bi na vlast stigla neka krajnje desna politička opcija koja bi udovoljila njihovim zahtjevima za koje mole na trgu. Ruku na srce – to ne želimo ni zamisliti,“ zaključuje Mijić Vulinović.

„Biblija kaže kako se grijeh može počiniti mišlju, riječju, djelom i propustom pa bih se rado pridružila molitvi za pročišćenje njihovih bludnih misli koje su ih očito bacile na koljena“

Deša Ficović Kosović, organizatorica Gradskih uličnih igara

sam bila u

i sada param luda zato što stalno tražim taj osjećaj’

Deša Ficović Kosović jedna je od organizatora Gradskih uličnih igara, manifestacije kojoj je cilj druženje i sklapanje prijateljstava u vrijeme kada se ljudi sve više otuđuju zbog tehnologije

Knjižničarka i turistička vodičica Deša Ficović Kosović nemirnog je duha, uvijek kreativna i puna ideja, kako na poslu tako i u slobodno vrijeme. Jedna je od začetnica Gradskih uličnih igara, manifestacije koja promovira druženje uz igru. U današnje doba hladnih i sterilnih društvenih mreža, koje su sve samo ne društvene, ovakve ideje su nam nasušno potrebne. Još kad tome pridodamo lockdown i sve njegove katastrofalne posljedice.

Prijave za Gradske ulične igre završavaju 10. veljače.

Koliko je prijavljenih (broj naveden u odgovoru je od utorka, 7. veljače, kada smo novine slali u tiskaru)?

Do sada je zaprimljeno oko 160 službenih prijava, a do isteka roka, očekujemo još pedesetak, tako da bi sveukupno trebalo biti više od 200 sudionika.

Koliko ima prijava iz kvartova koji nisu Grad, Pile i Ploče?

Od novih imamo Gruž i Čokolino Peyton. Iz Lapada će ih biti više nego 2020. godine. Bit će i ekipa s Konala, Mokošica, a Ploče će se podijeliti u dva dijela. Čak nam se najavila ekipa s Korčule koja bi došla revijalno sudjelovati jedan vikend. Neki kvartovi neće imati ekipu, ali bilo koji prijavljeni pojedinac će se naći unutar neke druge momčadi mimo svoga mjesta stanovanja. Tako imamo pojedinačne prijave od Župe do Primorja i svi će oni biti priključeni nekom kvartu kojem bude falilo članova za pojedine igre. Primjerice, Lapađanina nedostaje jedan igrač za graničar, pa ovaj iz Župe može igrati s njima. To je baš sjajno jer se na taj način upoznaju novi ljudi, a upravo je druženje daleko najvažniji segment svega ovoga. Čak i ako se ni za koga ne prijavite, možete doći navijati i uživati u pozitivnoj atmosferi.

Ove godine neće biti nogometa i basketa. Zašto?

Želimo da u igrama svi sudjeluju uključujući starije sugrađane. Na onim prvim održanima bili su i oni preko 70 godina. Nogomet i basket su kontaktni sportovi u kojima može doći do ozljeda pa smo ih stoga zamijenili s nogotenisom i američkima (pucanje na koš s linije slobodnih bacanja) kako bi mogli sudjelovati i oni koji nisu fizički najspremniji. A također, u tim se disciplinama mogu natjecati i žene, jer nema kontakta. Basket i nogomet su jako kompetitivni, nitko ne želi izgubiti, sigurno bi se prijavljivali i poluprofesionalci koji bi jako željeli pobijediti. Pobjeda je važna, ali ni-

‘Najsretnija

djetinjstvu

Piše Maro Marušić

foto Goran Mratinović

je glavni cilj. Ono čemu težimo jest zafrkancija, a ne neka ozbilja.

Dobna granica za prijavu je 30 godina. Zbog čega se mlađi ne mogu prijaviti? Njima je sigurno druženje na otvorenom potrebno, jer su neprekidno okruženi internetom i tehnologijom. To je isto nastavak tradicije iz našeg djetinjstva. Mlađi bi se igrali, a onda bi došli stariji i morali bi im ustupiti teren. Stali bi sa strane i gledali što oni rade, pa bi kasnije isto pokušavali. Slično je i ovdje. Mlađi dolaze i navijaju, a kasnije se i sami okušaju.

Jesu li mladi ikad vidjeli frnje ili preskakali lastiku?

Nisu prije znali, ali gledajući nas, naučili su pravila. No, ono što je još važnije, vidjeli su da se na ovaj način itekako dobro mogu zabaviti. Zadnja dva ljeta vidjela sam djecu na Porporeli kako preskaču lastiku i to me oduševilo. Još luđa stvar je s igrom na puca koja je gotovo izumrla još dok sam ja bila mala, a u to vrijeme je ženske nisu ni igrale. Kada smo je počeli igrati, ljudi su vidjeli da je fora i zainteresirali se. Ove godine ćemo u drugoj polovice veljače imati dvije radioni ce na kojima ćemo ljudima objašnjavati kako se igra.

Kako ste uopće došli na ideju Gradskih uličnih igara?

Jednom sam tijekom zimskih mjeseci nekoga čekala Iza Roka koji je bio pust i raz mišljala kako bi bilo do bro da mi sada odne kud doleti lopta i da je šutnem (smijeh). Sve je, naravno, krenulo iz ze zancije. Marin Krstulović, Andrea Klečak i ja priča li smo o igrama i kako bi bilo dobro nešto pokre nuti. Mislili smo da bi bi lo super da nas se sku pi dvadesetak i da se zezamo. Onda ih se na kraju prijavilo tristotinjak, a samo u treseti nastupala su 32 para, odnosno 64 čovjeka. Sjećam se žmurice u parku na Pilama kako smo se dobro zabavili. Sakrila sam se u neko šporko žbunje s jednom mojom susjedom i leže ći onako potrbuške, pitam ja nju, „pa šta mi ovo radimo, jesmo li po

ludjele“, a onda smo crknule od smijeha. Sjajno je što smo se tijekom igara zbližili s nekim susjedima koje godinama znamo, ali ništa više od pukog javljanja. Kroz igru smo stvorili nova iskustva i srušili generacijski jaz. Mislim da je i starijima bilo super, imali smo ženu od preko 70 godina koja je nastupila u graničaru i još jednu sličnih godina koja je igrala crnu kraljicu (smijeh).

Za koju igru je najviše prijava?

To je uvijek graničar. Svi su to voljeli još u osnovnoj školi. A ulica Iza Roka sjajno je mjesto za tu igru. Mislim da će ove godine i alka biti veliki spektakl.

Je li se mora tražiti dozvola od Grada Dubrovnika za korištenje javnih površina?

Da, tražimo dozvolu za javne površine, to je dio kojim se bavi Krstulović. Obavijesti se i policija o održavanju igara.

Organizacija igara svakako nije laka. Koliko vas sveukupno ima?

Ima nas desetak u organizaciji, a tu su i volonteri kojima se ovom prilikom zahvaljujem. Ima posla, nije jednostavno, ali kada imaš volje, ništa nije teško. Tu su pojedini ugostiteljski objekti koji nam pomažu s donacijama. Sponzorirat će nas i Turistička zajednica. Najveći izdatak su nam majice koje izađu oko 20 tisuća kuna. Prve godine mi, organizatori smo pokrili majice o svom trošku. Ove godine sudionici mogu prilikom preuzimanja majica dati donaciju u skladu sa svojim mogućnostima.

Veseli vidjeti djecu iz grada kako tijekom zime igraju nogometa na Stradunu. Zanimljivo je kako su tijekom posljednje dvije zime, za vrijeme korone, vozili kariće koje smo mi napravili za prve igre. Spuštali su se niz Dominikance i to je bilo nevjerojatno za vidjeti.

Pokrenuli ste i turu gdje upoznavate turiste s tradicionalnim dubrovačkim igrama. Kakve su re-

„Želim

dočarati kako je grad nekad živio, kako su ulice bile pune ljudi i života. Bila je privilegija odrastati u gradu, jer nije bilo prometa i svaka je ulica bila igralište. Po cijeli dan smo bili vani, od jutra do mraka“

„Nikad nije kasno za vratiti se korijenima. Ne smijemo dopustiti da nam život prođe samo u radu, obvezama i odgovornostima. Trebamo biti spontana djeca i smijati se. Na Gradskim igrama dobila sam puno novih prijatelja, puno novih uspomena i sve je to neprocjenjivo“

turistima

Svašta im pokazujem od igara. Muru, ćizu-blizu, lastiku... Zanimljivo je kako su ljudi iz svih krajeva svijeta, od Skandinavije do Amerike, imali doticaj sa sličnim igrama. Primjerice, i oni su igrali lastiku, malo se razlikuju pravila, ali poanta je ista. Čak se i u Hrvatskoj pravila razlikuju, recimo u Splitu su ponešto drugačija od onih u Dubrovniku. Ludo mi je kad vodim turiste pa mi se neka mama iz Danske prisjeti kako je ona igrala lastike. Pa je onda djeca gledaju što radi. Bude baš pozitivna atmosfera, puno smijeha. Ispričam im i o raznim sportovima u Dubrovniku, posebno vaterpolu, vodim ih na igralište na Pelinama, u Novu ulicu kraj Buže, Iza Roka igramo nogomet… Tu su i frnje koje automatski vraćaju u djetinjstvo. Želim turistima dočarati kako je grad nekad živio, kako su ulice bile pune ljudi i života. Bila je privilegija odrastati u gradu, jer nije bilo prometa i svaka je ulica bila igralište. Po cijeli dan smo bili vani, od jutra do mraka.

Je li onda bilo lakše odgajati djecu nego danas?

Teško mi je to uspoređivati jer ja svoju kćer i danas puštam da se igra na ulici. Razlika je bila ta što su onda obitelji bile puno veće, živjelo se često s babama i djedovima, uvijek je netko bio kući i pomagao oko djece. Meni su najsretniji dani u životu bili ti na ulici u djetinjstvu. Valjda zato neprekidno ispadam luda, jer stalno pokušavam vratiti taj osjećaj (smijeh).

Pa važno je da ostanemo djeca. Ako radi ničega drugog, onda zbog mentalnog zdravlja. Nikad nije kasno da se vratimo korijenima. Ne smijemo dopustiti da nam život prođe samo u radu, obvezama i odgovornostima. Trebamo biti spontana djeca i smijati se. Na Gradskim igrama dobila sam puno novih prijatelja, puno novih uspomena i sve je to neprocjenjivo.

Sve je to točno što govorite, ali ljudi se opet povuku u svoja četiri zida, izvale se na kauč i ništa im se ne da. Koji su razlozi te pasivnosti koja ljude obuzmu u kasnim tridesetima i ranim četrdesetima?

Razlozi su nedostatak vremena, društvene mreže, Netflix... Možda im samo treba poticaj. Vidjeli smo koliko se ljudi prijavilo na prve igre, više od 300, što je stvarno lijepa brojka.

Ima li sličnih inicijativa u drugim dijelovima Hrvatske?

Zvali su me bili iz Metkovića i pitali bi li oni nešto slično mogli organizirati u njihovom gradu. Pa naravno, rekla sam im, samo trebate imati entuzijazma da se ljudi skupe. Ja radim, imam dijete, ali to nešto me iznutra gura, pa sve stignem. Kada gledam ona videa i ljude kako su

nasmijani, to me motivira za dalje.

Od kada do kada traju igre?

Počinju prvi vikend u trećem mjesecu, a traju do prvog vikenda u četvrtom da završimo prije Uskrsa. Održavat će se subotom i nedjeljom. Nadamo se da će nas vrijeme poslužiti. Prvo ćemo igrati graničara Iza Roka, prije nego što ugostitelji izvade stolove. Dosta toga radimo u hodu. Napravit ćemo i kariće te odraditi revijalnu utrku niz Dominikance.

Htjeli ste u kafiću Buzz povodom karnevala imati maškaranu večer po uzoru na legendarnu seriju Allo Allo?

Da, ta se ideja isto tako rodila spontano, a misao vodilja je također bilo druženje. Ove godine je i deseti rođendan kafića Buzz, pa je i to bio povod. No, nimalo nije lako nabaviti njemačke uniforme pa vjerojatno od svega neće biti ništa (smijeh). U Dubrovniku skoro ništa ne možeš kupiti, a zbog političke korektnosti nije ih lako nabaviti ni preko interneta. Raspitivali smo se i u Kazalištu Marina Držića. Možda bude nešto dogodine.

Kako inače gledate na karnevalski program u Dubrovniku? Uspoređujući s nekim drugim gradovima Europe i svijeta, meni se čini da je prilično siromašan.

Pa ne vidim da je nešto posebno organizirano. Sigurno bi moglo biti na puno višem nivou. Naravno nije problem samo u nedostatku sadržaja, nego i u mentalitetu ljudi. Mnogi su se otuđili, zatvorili u kuće, a korona je to samo digla na n-tu potenciju. Nema se dovoljno volje i energije. Treba samo imati neku dobru ideju, pa je do kraja izgurati. Evo primjerice kod nas u Knjižnici imat ćemo maškarani kviz o Harryju Potteru na koji će, nadam se, doći i mladi i stari. Mi ćemo dati sve od sebe, nadam se da će biti lijepo.

„Sjajno je što smo se tijekom igara zbližili s nekim susjedima koje godinama znamo, ali ništa više od pukog javljanja. Kroz igru smo stvorili nova iskustva i srušili generacijski jaz. Mislim da je i starijima bilo super, imali smo ženu od preko 70 godina koja je nastupila u graničaru i još jednu sličnih godina koja je igrala crnu kraljicu“

Dubrovački dnevniK

Vrtlar je pripremio bogat izbor cvijeća za

Dan zaljubljenih

Najmirisniji poklon zasigurno će oduševiti pripadnice ljepšeg spola, a možete ga kupiti po pristupačnoj cijeni

cvijeća, ali i buketa te popularnih i raskošnih flowerboxova. Najmirisnije poklone možete kupiti odnosno naručiti u prodavaonici u Ulici Điva Natali, ali i na kućici Vrtlara na Pilama. Radno vrijeme kućice u ponedjeljak, 13. veljače i utorak, 14. veljače, bit će od 8:00 do 18:00 sati.

Pijanistica Irida Oršulić:

Sve moje ideje se rađaju u tišini

Glazbena škola u Pločama je mala, ali profesorica klavira ističe kako obiluje talentima

Glasnica bogova koja je prenosila poruke sa zemlje na nebo, personifikacija duge, značenje je imena Irida koje nosi profesorica klavira iz Ploča. Govori nam kako u svoje 52 godine nikad nije upoznala osobu koja ima isto ime kao ona, a koje je savršeno opisuje.

- Kome god da se predstavim ili moram dva puta ponoviti kako se zovem ili prokomentiraju kako im je moje ime neobično. Ja mogu reći kako u tom imenu sve ove godine uživam i zahvaljujem mami što mi ga je dala - govori Irida Oršulić iz Ploča koja prenosi poruku, baš kao što je i značenje njezinog imena, znanje o glazbi najmlađim u glazbenoj školi.

Glazbena škola u Pločama je mala, ali profesorica Irida ističe kako obiluje talentima.

MLADI I KLASIČNA GLAZBA

- Iako smo prvi u županiji potekli još šezdesetih godina, bili smo u područnom odjelu Dubrovnika i Splita, dok nismo postali dio tadašnjeg Narodnog sveučilišta. Danas smo glazbena škola, pri osnovnoj školi u Pločama, koja se uvijek drži na broju od 50-ak učenika. Moj cilj je djelovanje u mom rodnom gradu u smislu prepoznavanja ljubavi prema glazbi kod djece – opisuje profesorica Oršulić. A kako zainteresirati mlade za klasičnu glazbu?

Profesorica objašnjava kako postoji cijeli niz faktora koji utječu na to, a jedan od važnijih je sredina u kojoj se dijete nalazi.

-Primjerice u Dubrovniku postoje kazalište, glazbena škola, umjetnička škola… U malim sredinama je teško pronaći motive i uzore. Ako želite rezultate,

Piše Aida Čakić foto Osobni album

taj pedagoški dio ostaje na svakodnevnom radu i osluškivanju želja. Sve je lakše u mlađoj dobi jer kad krene pubertet onda se i interesi mijenjaju. Tada su važni dodatni aspekti koji pomažu u zadržavanju interesa prema glazbenoj školi te prema klasičnoj glazbi općenito. Nama je cilj odgojiti koncertnu publiku i glazbeno obrazovati djecu – kazala je ona dodavši kako se svako dijete koje upiše glazbenu školu ne mora nužno baviti glazbom.

Za nju je najvažnije, kako ističe, to da kao pedagog djetetu pokaže što mu glazba u životu može pružiti i kako se s njom služiti za osobnu glazbenu pismenost te da kao građanin to može iskoristiti u svoje slobodno vrijeme.

Usporedila je kulturnu scenu u Dubrovniku i Pločama.

-Za nas je oduševljenje kad dođemo u Dubrov

čevića koja je divna izgledom i radom ko

stignu neka saznanja i onda se sjete onih faza kad im je bilo teško. Sad je sreća što mogu preko interneta sama sebi predočiti skladbe koje učimo i na čemu radimo. No ipak je drugačije kad se to doživi i osjeti koncert – mišljenje je pijanistice Iride Oršulić.

POPULARNE MELODIJE NA ALBUMU

Upravo iz težnje za prilagođavanjem novom vremenu i učenicima, Irida Oršulić je početkom siječnja objavila album jednostavnog naziva „Irida“. Riječ je o materijalu od trinaest pomno odabranih skladbi domaćih i stranih autora.

đu u grad, po

-Danas djeca, kada dođu u glazbenu školu, imaju potrebu biti prepoznatljivi ili svirati željenu melodiju. Jako je teško objasniti im kako su još uvijek ‘male bebe’ u toj situaciji. Ali ipak im moramo zadovoljiti tu želju za proizvođenjem zvukova, pa iako ona bila i s dva početna tona. U radu s djecom istraživala sam što ih to motivira i zadržava u školi pa sam shvatila kako vole skladbe koje su im poznate. Zbog svega toga došla sam na ideju prema kojoj bismo s jednim dodatnim programom upotpunili naš redovni i klasični program melodija poput evergreena, salonske glazbe i zabavne koja je prilagođena za instrument –opisuje nastanak svog CD-a. Osim pedagoškog rada u kojem je trideset godina, profesorica Irida napisala je i glazbeno scensku predstavu “Glazbeni san”, a objavila je i knjigu “Vrata Neretve”.

-Glazbeno scenska predstava je nastala u koroni, u vrijeme kada nismo mogli raditi i kad se tišina maksimalno uvukla u velikim dozama. Djelo je nastalo u jednu večer i rezultat je rada s djecom. To je priča o djevojčici koja prolazi kroz razna iskustva i zapreke glazbenog školovanja. „Vrata Neretve“ su pak obrade neretvanskih pjesama za dječje zborove što je nastalo u suradnji sa skladateljem i tekstopiscem Denisom Batinovićem pa sad svako dijete u školi može pjevati pjesmu o svom mjestu i selu – navela je profesorica.

Za nju je sva glazba, koja je izašla iz srca djeteta, dobrodošla.

-Moja motivacija u svemu što

“Danas smo glazbena škola, pri osnovnoj školi u Pločama, koja se uvijek drži na broju od 50-ak učenika. Moj cilj je djelovanje u mom rodnom gradu u smislu prepoznavanja ljubavi prema glazbi kod djece”

“U Dubrovniku postoje kazalište, glazbena škola, umjetnička škola… U malim sredinama je teško pronaći motive i uzore. Ako želite rezultate, taj pedagoški dio ostaje na svakodnevnom radu i osluškivanju želja. Sve je lakše u mlađoj dobi jer kad krene pubertet onda se i interesi mijenjaju”

“Za glazbu su ključni ljubav prema glazbi, a uspjeh dolazi od volje i velikog rada. Bez discipline jako je teško napredovati, a kako biste bili disciplinirani, morate puno raditi na sebi pa je tako i tišina jedan dio rada na sebi. Prvo se sve treba stvoriti u našim glavama, srcu i tijelu, kako bi se kroz naše ruke i prste manifestiralo ono što osjećamo u sebi”

sam dosad radila i izdala su djeca. Album je bio rezultat zaokruženog rada s njima, osluškivanja njihovih želja i potreba, ali i pronalaženje rezultata u maloj školi gdje učenike moramo zadržati tako što im svakodnevno stvaramo motivaciju. Djeca rado šire svoje interese, a mi odrasli im trebamo ostaviti prostora za njegovanje klasične glazbe i ljubav prema njoj – motivacija je Iride Oršulić.

DUBLJI SMISAO PEDAGOŠKOG RADA

Za Dubrovački dnevnik je ispričala kako se ona za-

ljubila u glazbu i uronila u taj svijet. Naime, došlo je spontano, kada je imala sedam godina.

-Naš prvi profesor Frano Milićević je tada živio u Pločama i predložio je mojim roditeljima da se upišem, baš kao što i ja danas predlažem mnogima kad ih sretnem. Sjećam se svojih prvih glazbenih dana i ljubavi prema ‘crnoj kutiji’ koje me odmah zainteresirala – prisjeća se Irida koja je srednju glazbenu školu završila u Mostaru, a glazbenu akademiju u Sarajevu u klasi profesorice Nede Stanković. Radila je u mnogim školama u Bosni i Hercegovini, od Širokog Brijega, Međugorja pa kasnije i u Makarskoj, a zbog obiteljske situacije se vratila u Ploče gdje radi zadnjih dvadeset godina.

-Imam veliku želju rodnom gradu dati maksimum od svog znanja, truda i rada. Iz te glazbene škole sam izašla i cilj mi je ostaviti što više rezultata, a i dosad je bilo jako lijepih. Za mene ima dubljeg smisla i značaja zašto sam se bavila isključivo pedagoškim radom – smatra ona.

Zbog predanog rada s djecom navodi kako joj ne ostane mnogo vremena za samu sebe.

-Slobodno vrijeme volim iskoristiti u prirodi i šetnji jer se tada posvetim sebi. U tišini se sve moje ideje rađaju. Za glazbu su ključni ljubav prema glazbi, a uspjeh dolazi od volje i velikog rada. Bez discipline jako je teško napredovati, a kako biste bili disciplinirani, morate puno raditi na sebi pa je tako i tišina jedan dio rada na sebi. Prvo se sve treba stvoriti u našim glavama, srcu i tijelu, kako bi se kroz naše ruke i prste manifestiralo ono što osjećamo u sebi. Ako ne nadograđujemo sebe, onda ni tijelo ne može proizvesti nešto što nije u nama. Da bi nešto nastalo, puno toga moramo pomaknuti i stvoriti red, ravnotežu i nadahnuće u svemu što osjećamo i težimo – zaključila je za Dubrovački dnevnik profesorica klavira iz Ploča Irida Oršulić.

Što je bilo prije? Duga ili gej?

Bog, Isaac Newton i Pink Floyd – klasični pederski lobi

Katolički homofobi pederski lobi vide na nebeskom svodu, fizičkim eksperimentima i omotima legendarnih albuma

Gimnazijska profesorica Mirta odavno ne voli svoj posao. Demotivirana je plaćom i nepažnjom učenika. No danas ima osjećaj kako će predavanje biti uzbudljivo pa stoga krene teatralno objašnjavati tajne svemira koje samo fizika može iznjedriti.

-Znamo kako je svjetlost elektromagnetski val, odnosno periodična promjena električnog i magnetskog polja koja se širi prostorom. Smjer širenja vala okomit je na ravnine titranja električnog i magnetskog polja. Dakle, elektromagnetski valovi su transverzalni valovi frekvencije f i valne duljine λ – reče Mirta i pogleda prema učeniku Krešu koji je upravo zijevnuo.

Raširena usta ne daju je omesti.

-Vidljivu svjetlost često nazivamo bijela svjetlost. Sastoji od neprekidnoga niza valnih duljina (boja) u vidljivome dijelu elektromagnetskoga spektra. U spektru elektromagnetskog zračenja vidljiva svjetlost je mali dio, od 380 nm do 780 nm. Prema manjim valnim duljinama dolazi ultraljubičasto zračenje (UV ), rendgensko zračenje (X-zrake) i gama zračenja. Od vidljivog spektra prema većim valnim duljinama dolazi infracrveno zračenje ( IC), mikrovalovi i radiovalovi – uzbuđeno reče Mirta, a Krešu u zijevanju pridruži se i Tomo.

Mirta zna da sada dolazi do najzanimljivijeg dijela, pa se nada kako će epidemija bolesti spavanja napokon prestati.

SPEKTAR BOJA

-Isaac Newton, kojeg ste upoznali kroz zakone mehanike, također se bavio optikom i pro -

učavanjem svjetlosti. Propuštanjem bijele svjetlosti kroz prizmu dobio je crvenu zraku svjetlosti i time dokazao kako se bijela svjetlost sastoji od boja. Disperzija svjetlosti događa se kad bijela svjetlost nailazi na granicu dva optički prozirna sredstva. Svaka valna duljina lomi se pod drugim kutom i tako dobivamo spektar boja – zaključi profesorica fizike pokazujući Powerpoint prezentaciju, a Krešo i Tomo naglo se trgnu na sliku loma svjetlosti u prizmi.

-Profesorice, znači sve ste ovo izrepali samo kako biste nam pokazali kako vi i taj vaš Isaac Newton podržavate pedere! – oplete Krešo u dahu baš kao da je riječ o Krešu Bengalki.

-Molim? – iznenadi se Mirta čuvši u istoj rečenici Isaac Newton i peder. Zna ona dobro, bio joj je to rad na fakultetu, da engleskog genijalca nisu zanimale ni žene, a kamoli muškarci. Bio je aseksualan poput amebe.

-Nego što nego podržavate pedere – uključi se sad Krešo – zbog čega ste nacrtali dugu, odnosno pedersku zastavu na prizmi?

Mirta zijevne. Odavno ne voli svoj posao. Demotivirana je plaćom i glupošću učenika.

Povodom 50. obljetnice od izlaska albuma Dark Side Of The Moon, legendarni bend je na društvenoj mreži postavio sliku prizme s brojem 50. Problem za dio njihovih fanova nastao je kada su unutar nule stavili spektar boja

petak, 10. veljače 2023. Dubrovački dnevniK 28 Kolumna Škura bura

Redizajn povodom 50. obljetnice

Piše Maro Marušić foto Pink Floyd Facebook

Ova izmišljena gimnazijska sekvenca pala mi je na pamet kada sam prije neki dan vidio komentare na službenoj stranici Pink Floyda. Povodom 50. obljetnice od izlaska albuma Dark Side Of The Moon, legendarni bend je na društvenoj mreži postavio sliku prizme s brojem 50. Problem za dio njihovih fanova nastao je kada su unutar nule stavili spektar boja.

-Maknite dugu, ispadate glupi – napisao je jedan komentator.

-Gdje je heteroseksualna zastava? Želim da obje strane budu zastupljene – dodao je drugi.

-Neću vas više slušati – napisao je treći.

ZAŠTO JE BOG STVORIO DUGU?

-Ne mogu vjerovati kako su Pink Floyd ‘woke’. Od sada jedini klasični britanski izvođači koje slušam su Queen, David Bowie, Elton John, George Michael, Judas Priest, Morrissey i Rainbow Ritchieja Blackmorea – ovaj je tek genijalan. Neće slušati Pink Floyd zbog prizme i duge, nego neke druge izvođače koji su – homoseksualci.

Najluđe od svega jest što je tek pet godina nakon objave Dark Side Of The Moon, znači 1978. godine, LGBTQ pokret odlučio koristiti dugu kao svoj simbol. Isaac Newton se okreće u grobu westminsterske crkve ne vjerujući dokud seže ljudska glupost.

Ako legendarni omot albuma Pink Floyda predstavlja simbol homoseksualaca, postavlja se pitanje podržava li Bog pedere. Zašto je stvorio dugu na nebu osim ako mu homoseksualci nisu srcu dragi? Zašto je, na kraju krajeva, pederski simbol duge stvorio prije Adama i Eve? Spektar boja na nebeskom svodu postojao je i prije homo sapiensa što po izvrnutoj logici hoće reći kako su pederi došli prije čovjeka. Maro Marušić odavno ne voli svoj novinarski posao. Demotiviran je plaćom i glupošću čitatelja. Koliko god pisao, crtao i objašnjavao najprostije moguće stvari poput one kako je duga na nebu ‘samo’ plod igre kutova sunca i kiše, a ne analnih otvora, uvijek će dobar dio javnosti reći kako iza toga stoji pederski lobi, a ne lom svjetlosti. Stvarno mi nije jasno zašto dobar dio katolika smatra kako Bog dugom podržava pedere.

Najluđe od svega jest to što je tek pet godina nakon objave Dark Side Of The Moon, znači 1978. godine, LGBTQ pokret odlučio koristiti dugu kao svoj simbol. Isaac Newton se okreće u grobu westminsterske crkve ne vjerujući dokud seže ljudska glupost

Omot legendarnog albuma Dark Side Of The Moon Pink Floyda

petak, 10. veljače 2023. Dubrovački dnevniK

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Festanjuli i trombunjeri - tradicija se ni po završetku 1051. Feste svetog Vlaha ne smije iznevjeriti, i s aktualnim gradonačelnikom valja zajedničku fotografiju snimiti

Cvijeta, Anita, Zvonimir i Dora - malena je sama balon izabrala, nije bilo prigovora

Maja, Ivan, Jelena, Magdalena, Marija i Ivana - što da se reče, osim da je baš lijepo vidjeti lijepu mladost i osmijehe sreće

Pavo, Mladen, Josip i Ivica - nema tu uljeza, između trombunjera i slikara postoji i likovna veza

Iva, Ivona, Dora i Katija - zanimljivo im je sve bilo što se na Festi vidilo

Kristina, Mara, Vlaho, Marijana, Marija, Kristo, Lili, Josipa i Mihael - i dječica su puna veselja, ispunjena im je svaka skromna želja

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Đuro i Oliver - U Župi su susjedi, znaju koliko to za pravo prijateljstvo vrijedi

Martina, Mato, Vlaho, Mara i Made - festanjul je čast biti, ovogodišnji su po završetku Feste radost s kćerima i suprugom mogli podijeliti

Jordan, Vesna, Julija, Nikša i Ivica - obitelj je ponosna na to kako figura njihova malešna i dražesna Konavočica

Ivica i Marojedva dočekaju prigode za odjenuti ruho tradicionalno i staro

Tanja i Lucija - na Kandeloru iz “prvog reda balkona” s majkom gledati puštanje golubica je privilegija

Suzi, Ida, Violeta, Ivana, Natali i Ariana - na svim licima vidljiva je radost u jutro Feste dana

Alija, Aida, Ismir i Senad - oduševila ih je ovogodišnja Festa, procesija, pun i ukrašen Grad

Matea, Ivan, Duje, Nika i Borna - za uspomenu i prigodna obiteljska slika zgodna

‘TOTONNO’ je potonuo kod Grebena prije točno 80 godina

Brod je danas atrakcija za ronioce, ali i stanište brojnih vrsta

Dugi niz godina sam u tekstovima nalazio dvojna imena za parobrod, i to TARANTO i TOTONNO. No, moja istraživanja dovela su do zaključka kako je pravo ime broda

U području oko Dubrovnika ima dosta potonulih brodova, no tema ovog feljtona je možda i najzanimljiviji brod kojega obožavaju domaći i strani ronioci. Priču o tom potonulom parobrodu i sam poznajem od ranije mladosti, a prema njima, brod se nalazi od zapadne ponte otoka Grebeni na nekih 100 metara u smjeru rta Bezdanj na Kalamoti.

Osobno sam u ljeto 1986. godine, često s brodićem Orsan vozio ronioce za agenciju Kompas na ronjenje, a glavni instruktor i vodič je bio Vlaho Radonić iz ronilačkog kluba Dubrovnik. Mi smo često išli baš na tu podrtinu parobroda TARANTO i to više puta tjedno jer je to ronjenje bilo najinteresantnije.

TOTONNO. Dakle, ime TARANTO, koje se i danas spominje, nije točno i nema nikakvu poveznicu sa stvarnim imenom. Također nema nikakve poveznice ni s talijanskom lukom Taranto kao niti s prijevodima tog imena na latinskim i ostalim jezicima

Piše Ivo Batričević foto Privatni arhiv

Totonno u luci Fiumicino-Roma (kartolina)

Dana 15. veljače 1943

iz Italije je doplovio pred luku Gruž, ali se navegacijskom

greškom previše

približio otoku

Grebeni te je ušao u talijansko minsko

polje. Jedna mina je eksplodirala u visini prvog skladišta koja mu je stvorila veliku

rupu u podvodnom dijelu trupa

POGREŠNO GA ZOVU OD DAVNINA

Dugi niz godina sam u tekstovima nalazio dvojna imena za parobrod, i to TARANTO i TOTONNO. No, moja istraživanja dovela su do zaključka kako je pravo ime broda TOTONNO. Dakle, ime TARANTO, koje se i danas spominje, nije točno i nema nikakvu poveznicu sa stvarnim imenom. Također nema nikakve poveznice ni s talijanskom lukom Taranto kao niti s prijevodima tog imena na latinskim i ostalim jezicima. Pogrešno ime za brod proteže se do davnina, a kako je provjereno iz više izvora, prije Drugog svjetskog rata uopće nije ni postojao teretni brod imena TARANTO. Podatke sam provjerio na sajtu Miramar Ship Indeks, kod kolege Danila Prestinta, koji također piše o brodovima na Jadranu, a naš ronilac i podvodni snimatelj povijesnih podrtina na Jadranu Danijel Frka uvijek piše kako je ronio na podrtini TOTONNO. Službeni sajt wrecksite.eu ga je zabilježio kao parobrod TOTONNO te scan s tim podatcima prilažem. Evo točnih podataka i sve o povijesti parobroda.

ČESTO JE MIJENJAO VLASNIKE

U nizozemskom brodogradilištu Rijkee u Rotterdamu pod brojem 94 u prosincu 1899. godine izgrađen je teretni parobrod CURACAO koji je dobio ime po otoku u nizozemskim Antilima blizu venecuelanske obale na Karibima. Bio je izgrađen za brodarsku kompaniju Koninklijke West- Indische Maildienst (KWIM) sa sjedištem u Amsterdamu. Plovio je u teretno- poštanskoj liniji između Amsterdama i luka Paramaribo, Demerara, Trinidad, Curacao, a kasnije i prema Port au Princeu i New Yorku. Imao je 728 bruto tona, bio je dug 60,7 i širok 10 metara, a mogao je ploviti brzinom od 10 čvorova.

Od prvih plovidbi je vijao nizozemsku zastavu, a kasnije je često mijenjao vlasnike i to 1901., 1916. i 1918. kada mu brodarska kompanija Compagnie des Cargos Francaise daje ime ACHILLE BAYART te vije francusku zastavu. Ponovo mijenja vlasnika 1925. godine i ime u FRANCESCO IMPARATO, a po krmi vije talijansku zastavu. Godine 1930. plovi za novog vlasnika, Michaela Bottiglieria iz Tore del Greco u Italiji koji mu daje novo ime TOTONNO koje i danas nosi, ali nažalost kao podrtina na dnu mora.

PRESUDILA MU MINA

Još će dva puta promijeniti nove vlasnike i to 1938. i 1940. da bi ga talijanska vlada za potrebe Drugog svjetskog rata rekvirirala 7. lipnja 1940. pod imenom TOTONNO i oznakom V83. Plovi pod komandom talijanske mornarice kao pomoćni transportni brod između talijanske luke Bari i albanskih luka Dures, Vlore, Porto Edda (Saranda). Da-

Totonno kao podrtina

Totonno- traktor Ansaldo

Potonuće Totonna je zabilježeno na sajtu Wrecksite.eu

Danas nakon punih 80 godina, parobrod

TOTONNO vojne

oznake V83 leži na dubini od 25 do 52 metara dubine i nezaobilazna je atrakcija turističkog ronjenja. Nadgrađe je bilo drveno te se ono odavno raspalo, a čelični brod je vidljiv, ali veoma derutan, ruzinav, obrastao algama. Olupina parobroda ima svoje stalne stanare, a to su puno vrsta riba, rakovica i glavonožaca... na 15. veljače 1943 iz Italije je doplovio pred luku Gruž, ali se navegacijskom greškom previše približio otoku Grebeni te je ušao u talijansko minsko polje. Jedna mina je eksplodirala u visini prvog skladišta koja mu je stvorila veliku rupu u podvodnom dijelu trupa. Kapetan broda je pokušao okrenuti brod prema otoku Grebeni s naumom nasukavanja u plićem dijelu, ali bez uspjeha te je pramčani dio ubrzo potonuo, a krma nešto kasnije tj. čim se ostali dio trupa napunio morem. Brod je potonuo na predjelu dna

koji je stepenast i prilikom pada se prepolovio u dva dijela, s time da mu je prova ostala na 25 metara, a krma na 52 metara dubine. Nitko od posade nije stradao jer su svi navrijeme napustili brod i doplivali do otoka Grebeni. Danas nakon punih 80 godina, parobrod TOTONNO vojne oznake V83 leži na dubini od 25 do 52 metara dubine i nezaobilazna je atrakcija turističkog ronjenja. Nadgrađe je bilo drveno te se ono odavno raspalo, a čelični brod je vidljiv, ali veoma derutan, ruzinav, obrastao algama. Olupina parobroda ima svoje stalne stanare, a to su puno vrsta riba, rakovica i glavonožaca koji tu mirno borave te ih ni ronioci koji često rone ne diraju, a one im zauzvrat daju dodatni čar ronjenja. Na krmi broda, na palubi se nalazi jedan prevrnuti traktor Ansaldo koji je proizveden u Genovi, a još jedan jednak njemu pored samog broda. Oba su u lošem stanju, ali ovaj pored broda izgleda kao da bi i sad mogao voziti. Ovaj tekst objavljujem točno na 80. godišnjicu od potonuća. Također sam želio čitatelje informirati o njegovom pravom imenu, a to je TOTONNO s vojnom oznakom V83. Povijest je to parobroda koji je izgrađen u prosincu daleke 1899. godine, a i dalje nakon 123 godine postojan tu pored nas, ali nažalost kao podrtina. Taj mali teretni brodić duljine 60,7 metara je plovio iz Europe prema Južnoj i Sjevernoj Americi i natrag po svim uvjetima nemirnog Atlantika, što je danas nezamislivo uz današnje teretne brodove duljine do 400 metara.

petak, 10. veljače 2023. Dubrovački dnevniK 34 Priče o moru i brodovima

Totonno kao podrtina (maketa)

Totonno kao podrtina

CARITAS

Zahvaljujemo na donacijama: Šima Zdraulić - u spomen na pok. Milenka Nokovića - 60 eura

Samo dijeljenjem, naša Ljubav postaje djelotvorna! Hvala od srca na vašim darovima za pomoć Caritasovim programima te u spomen na drage pokojne. Tekst za objavu molimo slati na: karitativni.rad.caritas@db.hr

Sve info na: https://caritas.db.hr IBAN: HR8024070001100367971 OTP banka

Udruzi za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije doniraju - U spomen na pok.Mariju(Bebu) Konjevod umjesto vijenca stanari zgrade na Vojnoviću 89 prilažu 45 EUR.

Mole se darovatelji koji svoje priloge

POLIKLINIKA MARIN MED

humanitarni prilozi

uplaćuju na žiro-račun Udruge

IBAN HR9823400091110343594 kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 0914753582 ili putem maila downdnz@gmail.com

Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darivateljima!

UDRUGU SLIJEPIH DAROVALI SU: Dragoj rodici Mariji Ogresta umjesto cvijeća, 40€ prilažu Mare i Mišo Radin. Udruga najtoplije zahvaljuje darovateljima.

Žiro račun za uplatu: IBAN HR502407000-1100021348

DVA SKALINA: U spomen na čestitu i plemenitu gospođu Anu Župan, rođ. Bagović, 50 €

prilaže Obitelj Vice Baljević; U spomen na pokojnu Janju Dadić, 50 € prilaže obitelj Đura Burina ; Umjesto cvijeća za pokojnu Dubravku Bezić, 30€ prilaže obitelj Marice Rilović;

Davor Pujo donacija 30 €. Marion Butrica donacija 40 €; Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskuh tehničara donacija 50 €; Iskrena sućut obiteljima i prijateljima preminulih.

Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.

IBAN: HR7924070001100305036

Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr

ili zvati na: Mob: 095/368-9227 ( radnim danom od 9:00 – 17:00)

NARUČITE DIJETE NA PREGLED KOD DJEČJEG OFTALMOLOGA

Prateći potrebe naših sugrađana za dječjim oftalmologom, Poliklinika Marin Med povremeno dovodi u Dubrovnik uglednu splitsku oftalmologinju doc.dr.sc.Dobrilu

Karlica Utrobičić. Primarijus Karlica Utrobičić, specijalistkinja dječje oftalmologije i strabologije, naglašava važnost pravovremene dijagnostike te liječenja strabizma i slabovidnosti kod djece, što dalje omogućuje i normalan razvoj vidne oštrine te samim time i pravilni fizički i psihički razvoj djeteta.

Dolaskom ugledne i cijenjene dječje oftalmologinje u Polikliniku Marin Med, roditeljima se omogućuje da svoje dijete pregledaju u mjestu stanovanja, bez odlaska sa djecom u druge medicinske centre na pregled. Naručite svoje dijete na pregled kod prim. dr. Dobrile Karlica Utrobičić već slijedeći vikend za termine 17. i 18. veljače u Poliklinici Marin Med.

SAMO U POLIKLINICI MARIN MED oči možete pregledati na najnaprednijem digitalnom čitaću dioptrije, obaviti objektivno mjerenje refraktivne pogreške oka i dobiti objektivnu dioptriju za naočale i kontaktne leće.

Pratite nas na našoj web, Facebook i Instagram stranici! POLIKLINIKA MARIN MED

Tel: +385 (0)20 400 500

+385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med

dr.Ante Starčevića 45 Dubrovnik

www. marin-med.com

email: info@marin-med.com

AUTO / MOTO

Prodaje se Megan coupe prešao 67000 km, 1998. Godiste u voznom stanju, metalik plava boja. Osiguranje do 1/2024

Kontakt: 091 567 2683

PLOVILA

Prodajem barku Istranku sa motorom Toohatsu. Mob.0989388921

Prodajem brodić Sirius spreman za renovaciju. Cijena 6000 eura. Telefon 098/172-53-18

Prodajem gliser Browing 5 metara s mercruiserom 130 KS. Telefon 098/172-53-18

iznajmljivanje

Iznajmljujem stan u Gružu za radnike. Tel. 419-574

Iznajmljujem manji stan na duže vrijeme u Šipčinama. Tel. 098/812-431

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Kupujem stan do 35 kvadrata u Lapadu. Kontakt 098 585 251

Prodajem kuću u Rožatu, 100 kvadrata plus pomoćni objek 11 kvadrata. Sve je novouređeno. Tel. 099/642-86-23

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Fiksna cijena: 289 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466

Prodajem građevinsku parcelu blizu zračne luke 800 m2. Kontakt: 098 679 122

Prodajem četverosobni stan u prizemlju kuće na Nuncijati s garažom, taracom, vrtom i dva magazina. Kontakt 098/9627-234

Prodajem građevinsko zemljište na otoku Koločepu površine cca 700m2. Parcela se nalazi u Gornjem Čelu u blizini plaže te gleda na jugoistok. Za više informacija nazovite 0981886380

Građevinsko komercijalno zemljiste 3000m2 u blizini zracne luke prodajem 0916143946

Prodajem dva pašnjaka, katastarske čestice 1720 i 3876 u Katunima kod Šestanovca. kontakt: 091 901 94 76

Prodaje se poljoprivredno zemljište 9100 m2 k.o. Trsteno na putu Orašac - Kliševo, pristup asfalt, podobno za poljoprivredu ili parkiranje građevinskih strojeva. Tel. 098-285-502

Prodaje se maslenik - vočnjak 9800 m2 sa građevinskim objektom 78 m2, solarna struja

10kw, voda bušotina, ograđeno, pristup asfalt, k.o. Orašac lokacija između Orašca i Gromače. Tel. 098-285-502

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U

blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem kuću u Kantunima s okućnicom, kod Šestanovaca. Kontakt: 091 901 9476

Prodajem tri oranice u Kantunima, jedna ima građevinsku dozvolu. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076 Mandaljena, simpatičan stan

petak, 10. veljače 2023. Dubrovački dnevniK 38 Mali oglasi

s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Čilipi, građevinsko zemljište s gotovim projektom i ishodovanom dozvolom – 380 m2 –70.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000

€. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo manji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri.

Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009.

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

Prodajem namješten stan u Solinama, 77m2 sa parkingom i terasom od 24m2. Cijena 2300 e7m2.

Kontakt: 092 420 8459

KUPNJA I PRODAJA RAZNO

Prodajem francuski ležaj koji ima sanduk za pohranu robe. Pogodan je za sobe koje se iznajmljuju. U dobrom je stanju i cijena je povoljna. Dimenzije su dužina 200cm, širina 160cm, visina 45cm. Kontakt 098 285355

Povoljno prodajem novi električni aparat za varenje i stop lampe od Golfa 4. Tel. 098/747-113

Kupujem starinske podne kamene ploče. Tel. 099/392-2800

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja prostora i odvoza materijala. 098 765 757

KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige, brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na spomeniku,klupice,skalini,kolone, kamene ograde, dostava i mon-

taža kamena. Mob: 091 7285208.

Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.

Izrada, servis i montaža rolete, komarice, žaluzine, rolo, panel i trakaste zavjese. Završni radovi u graditeljstvu. Kontakt: 099 598 2553

Uređujem vrtove, đardine, okućnice. Kosnja trave i sl 0916143 946

Održavanje vrtova i okućnica... Svih zelenih i ostalih betonskih i kamenih površina, pranje terasa i ostalo po dogovoru. Mob. 0977509060

Izrada unikatnih lampi ili nekih drugih kreativnih rješenja za kuću.. Popravak i restauriracija starih lustera, sve po želji i dogovoru.. Obnavljanje starog namještaja. 0977509060

Orezujem masline, lo -

zu, kivi, ruže, kosnja trave i sl mob. 0916143946

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami. Usluge : zamjena brava-rasvjetnih tijela -utičnica -bojlera -vodokotlića - sanitarija... Mob.098 7654 60

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 06.02. do 12.02.

- LJEKARNA”GRUŽ “ od 13.02. do 19.02.

preminuli

Mara Pavlović (1942)

Dario Gavranić (1958)

Ibrahim Mehić (1939)

Vanda Petković (1953)

Aleksandar Popović (1950)

Marojica Ucović (1955)

Zora Falkoni (1950)

Pave Dabelić (1938)

Marijana Padovan (1928)

Viktorija Pešić (1929)

Julka Lučić (1932)

Željko Franetović (1948)

Marija Mustahinić (1947)

Srećko Zlatić (1936)

Jene Tot (1930)

TERAPIJE SU SKUPE, NJEGOVO ZDRAVLJE LOŠE

Dubrovčanin koji je preživio pokušaj ubojstva treba vašu pomoć

Dubrovčanin Petar Mihaljević preživio je pokušaj ubojstva. Posljedice koje je to ostavilo su strašne i zahtjevaju puno tretmana za koje

Mihaljević novca nema. Možete mu pomoći uplatom na račun

Kvaliteta života našeg mladog sugrađanina Petra Mihaljevića uništena je nakon što je u kolovozu preživio pokušaj ubojstva. Tada ga je naime, mladić (22) bacio s mosta na Pilama, a sve zbog bezvezne prepirke koja se zbila kada mu Mihaljević koji je radio kao konobar nije imao led za dati uz piće.

Iako je preživio monstruozan čin bacanja s mosta visokog četiri i pol metra, naš sugrađanin je pretrpio po život opasne ozlijede mozga, prsnog koša, kralježnice i drugih organa, zbog kojih je bio i u komi. Posljedice koje je to na njemu ostavilo nisu samo fizičke, već i psihičke.

Osim užasnih glavobolja i vrtoglavica koje se javljaju svakodnevno, naš sugrađanin nerijetko gubi svijest, zbog bolova u kralježnici je slabo pokretan i potrebna mu je pomoć oko svakodnevnih radnji jednostavnih poput oblačenja. Psihičke posljedice nekada su još i teže od onih fizičkih koje su već i same po sebi dovoljne za narušavanje kvalitete života. Mjesto incidenta, odnosno most na Pilama mu izaziva anksioznost zbog čega mu se ne može niti približiti, javljaju mu se halucinacije, a prate ga i noćne more o napadaču.

Možda i najteže od svega, pala mu je presuda napadaču koji je dobio tek jednu i pol godinu zatvora za pokušaj ubojstva. Točnije, za pokušaj ubojstva najmanja zakonom zapriječena kazna zatvora jest dvije godine, a napadač je dobio tri godine koje su onda preina-

čene u godinu i pol izdržavanja zatvorske kazne uz dodatak četiri godine uvjetne. Ovakva odluka naišla je i na negodovanje dubrovačke javnosti koja je ostala zgrožena ovog ljeta monstruoznim činom, a u konačnici i iznimno ‘blagom’ presudom. Zbog toga su se brojni Dubrovčani odlučili na pomoć našem sugrađaninu Petru kako bi mu olakšali financijski teret koje njegovo zdravstveno stanje sada iziskuje s obzirom na to da ga čekaju brojne terapije. Iako je ‘stalni gost’ fizikalne terapije, za čim bolji oporavak trebat će i terapije u privatnim klinikama.

Ako želite pomoći to možete napraviti uplatom na račun HR6224070003203784098 OTP BANKA, a koji glasi na ime Petar Mihaljević.

Iako je preživio monstruozan čin bacanja s mosta visokog četiri i pol metra, naš sugrađanin je pretrpio po život opasne ozlijede mozga, prsnog koša, kralježnice i drugih organa, zbog kojih je bio i u komi. Posljedice koje je to na njemu ostavilo nisu samo fizičke, već i psihičke

petak, 10. veljače 2023. Dubrovački dnevniK