Dubrovački dnevnik br. 131

R obna kuća Srđ je bila kao Stradun, tu se izlazilo i šetalo stranica 12

Festu vodimo kao entuzijasti, ali profesionalci stranica 14

U Dubrovniku promijenjeni nazivi više od 50 ulica stranica 12

U Turskoj je previše salona za tetoviranje pa sam preselio u dubrovačko susjedstvo stranica 21

Transilvania nas je posjetila devet puta, naposljetku se pretvorila u pješčani sprud stranica 21

POČELO JE S 90-IMA

MURAT BILEK, TATTOO MAJSTOR:

PRIČE O MORU I BRODOVIMA

MARIJA KOKANOVIĆ O NEKIM

DRUGIM VREMENIMA:

RAZGOVOR SA SLOBODANOM

NANOM VLAŠIĆEM:

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački

Uvodnik

Nakladnik Dubrovački dnevnik j.d.o.o.

Kardinala Stepinca 52 Dubrovnik oib 84019117288

Glavna urednica Lucija Komaić urednica@dubrovackidnevnik.hr

Zamjenica glavne urednice Ivona Butjer Mratinović

Urednik Maro Marušić

Redakcija Aida Čakić Nikša Klečak Petra Srebrović 020/642-462 redakcija@dubrovackidnevnik.hr

Fotograf Goran Mratinović Željko Tutnjević

Kolumnisti Maro Marušić Vjera Šuman Ivo Batričević

Grafička priprema Dario Kovač Nene Mojaš (Festivus)

Dizajn Studio Hrvatin & Studio Mater

Marketing Nikoleta Zec 020/642-460 099 493 6200 marketing@dubrovackidnevnik.hr

Mali oglasi oglasi@dubrovackidnevnik.hr

Tisak Tiskara Zagreb

Bijele liste

Uzbudljiv dječački život vodi naš ministar gospodarstva. Plenki ga vodi sa sobom po Europi kad god je neka gospodarska tema, kao neki dan u Davosu. A koga drugog? Svaki razgovor koji na takvim skupovima obavlja premijer, naš Filipović potpuno ukipljeno i mrtvo ozbiljno sjedi buljeći u neku mrlju na suprotnom zidu, odsutan od razgovora u koji ga premijer niti ne pokušava uvući. Ruku na srce, ma što pričao, premijer je itekako svjestan kako je najbolja opcija, barem van Hrvatske, Filipovićeva ‘pametna’ šutnja. Potpuno ga razumijem. Tko zna što u ministrovom zaigranom i nedokučivom toku misli može izletjeti kao mrtvo ozbiljna rečenica. Mogu zamisliti zapanjenu facu nekog europskog diplomata dok mu Filipović ushićeno objašnjava sve prednosti izgradnje tvornice cjepiva protiv vražjih karcinoma. I što drugo, nego dati mu upute: „Samo sjedi, šuti i gledaj!“ Nije dao uputu kamo točno treba gledati, ali morat će idući put.

Doma

je situacija posve drugačija. Može lupetati što god mu padne

na pamet. Who cares? I zato se taj mali zaigrani dječak slobodno igra smišljajući nešto posve drugačije od drugih. Nove boje lista za zločeste trgovce, one koji su dizali cijene, usprkos ili još gore u inat Plenkijevom uvjerenju u suprotno i u inat dobroj vjeri. Zato je prijetio opakim sankcijama. Gotovo kao Rusima. I premijer i Filipović slali su ljutite poruke, retorikom kakve se ne bi postidio ni Zorro osvetnik. Uzalud. Tri lanca pristali su slati podatke o cijenama dok ostali ne čuju dobro. Vojska Mikulićevih bojišnika rastrčala se po terenu i iz svega toga stradali su jedino, a tko drugi nego mali obrtnici. „Poskupila si frizuru za pola eura, majku ti lupešku! Platit ćeš to, nećeš ti nama zakidati poštene hrvatske građane! Kakvo slobodno tržište, nemoj da ti ja slobodno opalim duplu kaznu!“ Što se može, netko mora stradati, a uvijek je to bolje obaviti na malima.

Početna

prijeteća retorika pretvorila se u preporuku trgovcima, a sad već u molbu za dostavljanje lista nekih osamdesetak proizvoda koje će naš vri-

Piše Vjera Šuman foto: Marko Prpić/PIXSELL

jedni ministar objavljivati na svojim ‘bijelim’ listama. Prikladno. Čim krenem u butigu, prvo pogledam web stranicu Ministarstva gospodarstva, potražim bijele liste i čitam, čitam, čitam... Onako odokativno, najmanje dvije do tri ure kako bih donekle pogledala tih dvjestotinjak stranica s preko tisuću proizvoda, čije su cijene poredane godinu dana unatrag, kako bi svaka domaćica imala uvid koliko je nešto poskupjelo u zadnjih godinu dana. Nakon toga se mrtva umorna izvalim na fotelju jer nemam više snage poći u butigu. Genijalno! Smisao lista je i više nego ispunjen. Kažnjavam trgovce jer ništa taj dan ne kupujem. Takvu genijalnost mogao je smisliti samo dječački zaigrani mozak ovog čudesnog profesora ekonomije, trenutno najdražeg Plenkijevog ministra. Kad nekom smrkne, drugom svane. Studenti ekonomije imaju šansu za kvalitetnije obrazovanje što će nam, barem u budućnosti, biti itekako korisno. Bolje ikad nego nikad!

Za to vrijeme, u Zagrebu nije smrknulo nego zasmrdilo. I to jako! Radnici Čistoće štrajkaju i otpad se gomila po ulicama metropole. Situacija je potpuno kaotična. Tomašević i njegovi našli su se u gadnoj krizi za koju nemaju pravi odgovor ni rješenje. Bome ni retoriku. Istina je kako tu ima i sapunanja daske od strane bivše ekipe,ali i nekih esdepeovaca, ali istina je i to kako Tomašević među svojim aktivistima nema kvalitetne kadrove pa je tako sadašnjeg direktora Čistoće SDP doveo iz Osijeka. Lik je potpuno izgubljen u vremenu i prostoru. Kratko i jasno, nema pojma kako treba upravljati ovakvom firmom i kako komunicirati s ljudima koji rade najteže poslove za grad. Nije čak u stanju napraviti ažuriranu web stranicu s točnim mjestima ‘zelenih otoka’. Taj nema ni stručne, ali ni ljudske potencijale. I sad imamo smeće svuda okolo, iako smo ga nešto manje imali i prije štrajka. Iz posve jednostavnog razloga. Dobra organiza-

cija posla, pola je posla. Tu, nažalost nije nitko u stanju dobro organizirati posao. Krajnje je vrijeme da se Tomašević pozabavi traženjem kvalitetnog menadžerskog kadra van svog aktivističkog bazena, pa i van bazena svog sve manje smislenog partnera SDP-a jer je inače uzalud krečio. Prijetnje njegovog direktora o angažiranju radnika izvana potpuno su besmislene. Nije to jedan ili dvoje ljudi poput onog simpatičnog filipinskog poštara koji raznosi pisma po Gradu. To su stotine ljudi i pri tom bi sa smještajem koštali puno skuplje. Dok su se oni zabavljali biciklističkim stazama i plavim vrećicama, dotle su stvari u Čistoći odlazile k’ vragu. Niti ispravnih kamiona, niti dovoljno ljudi, niti prihvatljivih uvjeta rada i plaća koje bi bile iole stimulativne. Zbog toga im se na permanentne natječaje nitko ne javlja. Nastavi li istim načinom rada, već prije kraja mandata će mu vikati kao i rukometnom treneru Horvatu: “Vrijeme je!“ Eto vas.

dnevniK petak, 27. siječnja 2023. Uvodnik

ISTRAŽILI SMO NARKO TRŽIŠTE

U DUBROVNIKU Na kokainu ugostitelji, odvjetnici, doktori, na ‘speedu’ i tinejdžeri

Kad se govori o kokainu, uglavnom se on vezuje uz odrasle i one koji ostvaruju ozbiljne prihode, što ne znači kako droga nije raširena među onima koji zarađuju manje i koji su mlađi. U prvom redu, to je amfetamin, kolokvijalno nazvan ‘speed’. U prijevodu – speed je ‘kokain za siromašne’. U Dubrovniku je među mladima itekako raširen i popularan

„Cijene pića u ugostiteljskim objektima su abnormalno visoke, za prosječan izlazak treba vam dosta novca, još ako ćete nešto i pojesti… To mladi uglavnom nemaju. Jeftinije ih izađe gram ‘speeda’ koji ih onda drži cijelu noć,“ govori nam mlada Dubrovkinja

Ilustracija

nio i nekoliko dubrovačkih života. No, danas nije osobito popularan. Povezuje se s nečim prljavim. Slike koje se u percepciji puno pojedinaca vezuju uz heroin su be -

foto PIXSELL (Grgo Jelavić, IVO ČAGALJ, TOMISLAV MILETIĆ)

Dubrovnik je zbog svog geostrateškog položaja oduvijek bio područje nešto intenzivnijih ruta krijumčarenja droge. U ratu i nakon njega bilo je nešto heroina koji je od -

Piše Ivona Butjer Mratinović

dnevniK petak, 27. siječnja 2023.

skućnici koji žicaju malo droge za sebe i umiru na ulici. To nije glamurozno. I to je zapravo dobro jer heroin je izuzetno ubojita i opasna droga. Nažalost, potpuno je druga priča s vrlo opasnim kokainom. On se u percepciji većine povezuje s nečim što je ‘fancy’, s luksuzom, glamurom, u konačnici moći. Isto je i u Dubrovniku gdje je ta skupa droga u krugovima bogatih i moćnih nažalost postao nešto poput statusnog simbola. Kako su turistička kretanja u Dubrovniku rasla, tako su i njegovi stanovnici dobili priliku za ostvarivanje ozbiljnijih prihoda, što hoće reći kako je poduzetnička klima postajala sve ozbiljnija, pa je rasla i popularnost kokaina. No, nije uvijek to samo pitanje statusa nego i činjenice kako je kokain droga koja osigurava dugotrajnu budnost pa ga koriste i oni koji su jako zaposleni, kako bi mogli izvršiti sve obveze, napredovati u karijeri, a uz to se navečer još i zabaviti. „Danas su svi na kokainu. Puno ugostitelja, poduzetnika uopće, odvjetnika, doktora, taksista, uglavnom onih koji ostvaruju ozbiljniji prihod ovdje,“ govori nam sugovornik blizak tim krugovima.

‘

SPEED ’ JE KAO KOKAIN ZA SIROMAŠNE

Kad se govori o kokainu, uglavnom se on vezuje uz odrasle i one koji ostvaruju ozbiljne prihode, što ne znači kako droga nije raširena među onima koji zarađuju manje i koji su mlađi. U prvom redu, to je amfetamin, kolokvijalno nazvan ‘speed’. U prijevodu – speed je ‘kokain za siromašne’. U Dubrovniku je među mladima ‘speed’ itekako raširen i popularan.

„Cijene pića u ugostiteljskim objektima su abnormalno visoke, za prosječan izlazak treba vam dosta novca, još ako ćete nešto i pojesti… To mladi uglavnom nemaju. Jeftinije ih izađe gram ‘speeda’ koji ih onda drži cijelu noć. U klubovima, na svadbama, na slavljima, danas možete vidjeti puno strašno veselih mladih koji su očito pod utjecajem nečega, a piju malo ili ništa. To je zbog ‘speeda’,“ govori nam mlada Dubrovkinja. Neslužbeno smo doznali kako gram ‘speeda’ izađe 100-tinjak kuna. Za usporedbu, isto toliko kokaina košta 100-tinjak eura, ovisno o čistoći. Uz marihuanu, među mladima u Dubrovniku su danas vrlo popularne sintetičke droge koje mogu ostaviti vrlo ozbiljne posljedice. Dakle, amfetamini,

ecstasy, LSD … Imaju različita djelovanja, razvijaju psihičku i fizičku ovisnost, utječu na razmišljanje, percepciju, koordinaciju pokreta, imaju negativan utjecaj na učenje i pamćenje, a mogu izazvati šizofrene reakcije, anksioznost, zbunjenost, u čemu se osoba povlači u sebe i gubi kontakt s okolinom. Ukratko, vrlo pogubno za mlade ljudske živote.

CIJELI NIZ RIJETKIH DROGA : IBOGA , GHB , MJAU , CRNA MAMBA …

Mladi u Dubrovniku nisu jedini među kojima su sintetičke droge uzele maha. Kako doznajemo, već nabrojene su lako dostupne i cjenovno vrlo pristupačne u Dubrovniku, a pri njihovoj izradi nisu potrebne velika stručnost ni aparatura. Nešto drugačija situacija je s metamfetaminom, sintetičkom drogom iz skupine amfetamina, koja se žargonski naziva crytal meth, a ponekad i ice. Na sreću, on nije raširen u Dubrovniku.

„On je skuplji od ‘speeda’, izaziva teške psihološke reakcije, poguban je po psihičko i fizičko zdravlje, a razvija se u posebnim laboratorijima u kojima bi onda trebale raditi osobe koje dobro poznaju kemiju i kemijske spojeve,“ govori nam dobro upućeni izvor.

I dok se prije, govoreći o drogama, uglavnom govorilo o marihuani, kokainu i heroinu, danas su popularne sintetičke droge koje se razvijaju i pojavljuju na tržištu u različitim oblicima. Tako je tu cijeli niz novih sintetičkih droga poput meferdona koji se žargonski naziva ‘mjau’ i sličan je ecstasyju, crne mambe koja podsjeća na kanabis, cloud ninea koji se radi od soli za kupanje, ketamina, inače najbrže rastućeg halucinogena na svijetu koji se često koristi kod odvikavanja od heroina, a često se i zloupotrebljava.

Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj smo poslali upit jesu li se u posljednje tri godine susretali s novim sintetičkim drogama, odakle su odgovorili kako se one na našem području ipak rijetkost.

„Do danas nije bilo slučajeva zapljena novih droga, ali je bilo nekoliko slučajeva zapljena manjih količina, izuzetno rijetkih droga čija konzumacija na našim područjima nije uobičajena. Takve vrste droga se najčešće pronalaze graničnom kontrolom kod stranih državljana prilikom njihovog prelaska državne granice u namjeri ulaska na

Neslužbeno smo doznali kako gram ‘speeda’ izađe 100-tinjak kuna. Za usporedbu, isto toliko kokaina košta 100-tinjak eura, ovisno o čistoći. Uz marihuanu, među mladima u Dubrovniku su danas vrlo popularne sintetičke droge koje mogu ostaviti vrlo ozbiljne posljedice. Dakle, amfetamini, ecstasy, LSD… Imaju različita djelovanja, razvijaju psihičku i fizičku ovisnost

Tu je i cijeli niz novih sintetičkih droga poput meferdona koji se žargonski naziva ‘mjau’ i sličan je ecstasyju, crne mambe koja podsjeća na kanabis, cloud ninea koji se radi od soli za kupanje, ketamina…

područje ove Policijske uprave,“ odgovorili su iz policije.

Kako navode u svom odgovoru, tako je tijekom 2022. godine u četiri navrata zaplijenjena manja količina ketamina, uglavnom u količinama od 0,1 do 0,9 grama. U jednom je slučaju zaplijenjeno 26 grama halucinogene droge Iboga i u jednom slučaju je zaplijenjeno 1066 mililitara GHB , popularno zvane droga za silovanje.

„Zasigurno je najzanimljivija zapljena 250 kilograma ketamina u listopadu 2021. godine. Radi se o najbrže rastućem halucinogenu na svijetu koji je zaplijenjen na MCGP Karasovići, a državljanka Poljske koja ga je provozila kazneno je prijavljena i pritvorena zbog neovlaštene proizvodnje i promet drogama. Spomenut ćemo i 20-ak slučajeva zapljene metamfetamina, u ukupnoj količini od oko 700 grama. Radi se o izuzetno opasnom stimulansu koji izaziva jaku ovisnost, koji je kemijski najsličniji amfe -

taminu,“ odgovorili su iz policije.

ZNAJU LI RODITELJI ŠTO SE DOGAĐA? Cijeli niz novih sintetičkih droga, raširen i popularan ‘speed’ među mladima i novi trendovi u narko svijetu nešto su od čega treba čuvati mlade, a prvi korak su roditelji. Droga je stvaran i vrlo ozbiljan društveni problem, pa i u Dubrovniku. Iako je uvriježeno mišljenje kako se on događa nekom drugome, negdje daleko i nekoj drugoj djeci, činjenica je kako je ovdje, kako je stvaran i kako o njemu treba povesti računa. U razgovoru s roditeljima doznajemo kako oni uglavnom ne znaju o kojim se drogama radi, koje su to nove droge i koje su opasnosti.

„Imam dvoje djece, od čega jednog tinejdžera i ne sjećam se kako sam doživjela kako nas je netko pozvao ili informirao o ovom problemu. O drogama među roditeljima se ne govori. Ne znam koje su to nove droge, koji su trendovi i što mogu očekivati. Ne znam kako one djeluju niti koji su pokazatelji konzumacije, a naravno kako me to zanima jer doma imam tinejdžera koji redovito izlazi vanka s društvom. Imam povjerenja u njega, ali naravno kako opreza nikada dosta i naravno kako bi na rješavanju problema trebalo raditi cjelokupno društvo, počevši s nama roditeljima koji nismo dovoljno informirani, a nije da postoje baš laki i dostupni načini za to. Na internetu se može pronaći svašta, a nama trebaju točne i provjerene informacije. I u konačnici savjeti,“ govori nam jedna majka.

PRVI JOINT S 12, S 15 KOKAIN …

Iz tog smo razloga kontaktirali izv.prof. prim. dr. sc. Katarinu Dodig-Ćurković, dr. med., specijalista psihijatra, subspecijalista dječje i adolescentne psihijatrije i subspecijalista forenzičke psihijatrije, inače pročelnicu Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek koja nam je objasnila kako droga utječe na strukturu ličnosti i koji su znakovi upozorenja na koje bi roditelji trebali obratiti pažnju. „Droga odnosno psihoaktivne tvari zasigurno mijenjaju i strukturu nečije ličnosti tako što primarno utječu na odnos mlade osobe prema sebi, ali i prema drugima. Neke droge stvaraju i fizičku i psihičku ovisnost, neke samo fizičku, a manje psihičku, međutim sve uglavnom utječu u negativnom kontekstu na strukturu ličnosti. Ta-

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački

Katarina Dodig Ćurković

„Upozoravam roditelje kako je dobna granica za probanje prvog jointa ili prve tabletice odnosno ‘speeda’ nažalost sve niža, pa čak već i s 11 ili 12 godina imaju takva iskustva. Obeshrabruje podatak kako danas skoro svaki klinac ima iskustvo s nekom vrstom droga do 18. godine života, a posebno zabrinjava podatak kako vrlo lako dolaze do tih tvari“

ko nerijetko govorimo o antisocijalnim poremećajima ličnosti, paranoidnim poremećajima ličnosti, sklonost agresivnosti, teškoći u kontroli postupaka i impulzivnosti, čestim depresivnim stanjima, ali situaciji u kojoj se paralelno uz konzumaciju droga često naviknu i na druga ovisnička ponašanja, alkohol, kockanje i slično. Odavno je jasno kako droga mijenja mozak, jer kako se stvara ovisnost tako se nažalost mijenjaju karakterne crte osobnosti upravo radi vezivanja droge na točno određena mjesta u mozgu odgovorna za promjene u našem ponašanju: paranoja, halucinacije, agresivnost, sumnjičavost… Još od pedesetih godina se stalno prati učinak droga na osobnost i, nažalost, dugotrajna primjena je uglavnom ukazivala na negativne učinke droge na našu osobnost, odnosno strukturu ličnosti,“ kaže psihijatrica Dodig-Ćurković. Za Dubrovački dnevnik je iznijela vrlo zabrinjavajuće podatke o sve nižoj dobnoj granici u kojoj mladi probaju, a onda i konzumiraju drogu.

„Upozoravam roditelje kako je dobna granica za probanje prvog jointa ili prve tabletice odnosno ‘speeda’ nažalost sve niža, pa čak već i s 11 ili 12 godina imaju takva iskustva. Obeshrabruje podatak kako danas skoro svaki klinac ima iskustvo s ne -

‘Speed’ je jako popularan među mladima u Dubrovniku, a ostavlja teške i trajne posljedice

kom vrstom droga do 18. godine života, a posebno zabrinjava podatak kako vrlo lako dolaze do tih tvari. Roditelji u početku opažaju promjene koje uglavnom pripisuju pubertetu, posebno ukoliko se radi o dječacima, odnosno adolescentima. Međutim danas i djevojke jednako kao i mladići konzumiraju različite tvari. U prvom redu marihuanu, a kasnije nažalost i različite sintetičke droge među kojima je i niz novih koje svakodnevno stižu na tržište sa sve jačim i ubojitijim djelovanjem. Neki već s 15 ili 16 godina imaju iskustva konzumacije kokaina, amfetamina, crystal metha,“ tvrdi Dodig-Ćurković. Govoreći o znakovima upozorenja, Dodig-Ćurković napominje kako u početku roditelji opažaju kako dijete slabi na tjelesnoj težini, a neki u kratkom vremenskom razdoblju izgube i do 20 kilograma. Blijedi su, malo spavaju, često odsutni, s podočnjacima, doimaju se bezvoljnima i nezainteresiranima, pa čak i depresivnima. Kako kaže, često ostaju dokasna vanka, popuštaju u školi, izbjegavaju sportske aktivnosti, ranija druženja… Kod konzumacije amfetamina, navodi Dodig-Ćurković, mladi se doimaju kao da imaju višak energije, malo spavaju, stalno su u pokretu, nefokusirani, a roditelji često mogu primijetiti kako iz kuće nestaju novac, zlatnina, neke vrijedne stvari… „Vrlo često adolescenti, a najrizičniji su oni između 15 i 17 godina, imaju preburne reakcije na najmanji podražaj, nekontrolirane agresivne ispade, ispade bijesa, sumnjičavosti… Nažalost, česta su i halucinatorna doživljavanja, a kod sintetskih droga nagla agresija, paranoidnost, vizualne i slušne obmane osjetila, osjećaj nadmoći, velike snage, fizičke agresije prema okolini. Međutim mislim kako ipak roditelji trebaju u početku odmah opaziti te drastične promjene u tjelesnoj težini, izgledu, jednoj apatiji djeteta, promjeni ritma sna, skrivanja ili zaključavanja u sobu.... Posebno je bitno opaziti s kim i kako provode slobodno vrijeme, društvo u kojemu se kreću....,“ savjetuje Dodig-Ćurković koja napominje kako treba stalno upozoravati na štetnost i posljedice uzimanja droga, kao i izbiti iz glave stav o ‘medicinskoj koristi droga’ jer mladi od svega zapravo i zapamte samo to. Ne pamte kako se radi o tvarima koja uništavaju i dušu, tijelo i koje su uništile mnoge obitelji, živote i ljudske sudbine.

petak, 27. siječnja 2023.

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

Povukla se rasprava oko

‘Dubravke’,

Nikad mi nije bilo zabavnije!

Franković:

Vijećnici raspravljali o natječaju za Dubravku, novom zakonu o pomorskom dobru, problemima u sportu

Piše Aida Čakić foto Grad Dubrovnik

Sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, 18. po redu u ovom sazivu, održana je u ponedjeljak. U sklopu točke dnevnog reda Vijećnička pitanja, vijećnik stranke Srđ je Grad Đuro Capor je pitao o natječaju za Dubravku. “Sumnja se je li čitav natječaj bio pošteno proveden. Kako ste prihvatili ponudu i je li ona valjana?, pitao je Capor vezano za natječaj za Dubravku na Pilama koji je nedavno okončan. Na natječaj, koji je bio otvoren od 5. do 13. siječnja 2023. godine, prijavio se jedan ponuditelj i to tvrtka Nautika d.o.o. koja je trenutni zakupac prostora. Ponuđeni iznos zakupnine iznosi 41 tisuću eura, bez uključenog PDV-a. Temeljem ocjene povjerenstva, Uprava društva UTD Ragusa d.d. donijela je odluku o odabiru te će u narednom razdoblju s tvrtkom Nautika d.o.o. sklopiti ugovor o zakupu prostora. Gradonačelnik je Caporu odgovorio kako je taj natječaj bio zanimljiv.

NAUTIKA D.O.O. JE UREDAN PLATIŠA

“Tijekom natječaja uopće nisam reagirao. Nikad mi nije bilo zabavnije. Tko je sumnjao u natječaj? S kojim pobudama? Tko je taj koji mjeri opravdanost ili neopravdanost sumnje? Kako smo prihvatili ponudu? Vi ste bili uvjereni kako netko nema uvjete. Niste pročitali natječaj do kraja. Pisalo je kako postojeći zakupac ima pravo prvokupa. Ali eto našli ste da mi nešto krivo radimo. Niste rekli kako je UTD imala 10 tisuća eura, a sad će imati 41 tisuću eura prihoda od najma. Opravdano sumnja onaj koji nema pametnijeg posla”, kazao je Franković. Istaknuo je kako je “važno što je sve odrađeno transparentno, pošteno i korektno”. “Za voditi jedan objekt treba imati 80 zaposle-

nih što je trošak oko 10 milijuna kuna. Iz tog razloga ne možemo imati otvoren natječaj, da se svatko bavi tom djelatnosti. Bilo nam je važno osigurati uredan financijski tok jer se od toga vraća značajan dio kredita za TUP. Važno nam je da je uredan platiša onaj tko je u najmu i da mu je veći najam nego ovaj prethodni. Bili smo svjesni činjenice kako postojeći najmodavac ima ugovor koji mu daje pravo prvenstva. Kasnije sam se iznenadio reakcijom zakupca koja je bila ničim izazvana. On koji je pozivao da se ide na novi natječaj nakon što smo ovaj objavili, a prije toga je slao pisma putem odvjetnika kako uopće ne treba biti natječaj jer je smatrao kako mu ugovor omogućava automatsko pravo prvenstva. Zakon se promijenio i mi smo sukladno zakonu obveznici provođenja, uz poštivanje prvenstva prvozakupa,” poručio je Franković. Naglasio je kako je Grad Dubrovnik dao revizorskom društvu natječaj jer su znali kako će ovo netko prijaviti USKOK-u. “Jedna institucija je sve provjerila i utvrdila se ispravnost. Ovaj tjedan će se potpisati ugovor i uredno ide najam”, poručio je Franković.

PLAŽE ĆE BITI JAVNE I SVIMA DOSTUPNE

Vijećnik Andro Vlahušić je izrazio sumnju oko novog zakona o pomorskom dobru, a gradonačelnik Franković mu je odgovorio kako ima više primjedbi na taj zakon o čemu će govoriti u Saboru.

“Dobro je što se ide na dozvole, a ne koncesije, to znači kako će biti više prihoda. Gradsko vijeće će odlučivati kakve će one biti - otvorene ili ne. Naše plaže će uvijek biti javne i svima dostupne, ali na nama je odlučiti namjenu. Druga stvar je važna, a to je alat kontrole i nadzora.

JAVNA PRIZNANJA GRADA DUBROVNIKA DODJELJUJU SE PRIGODOM BLAGDANA SVETOGA VLAHA, UJEDNO DANA GRADA DUBROVNIKA. JAVNA PRIZNANJA „NAGRADA DUBROVNIKA“ ZA 2022. GODINU DODJELJUJU SE:

• LADY JADRANKI BERESFORD-PEIRSE, za iznimna postignuća u obnovi, zaštiti i promociji dubrovačke i hrvatske kulturne baštine;

• PAULU DAVIESU, za iznimni doprinos u promicanju povijesne istine o Domovinskom ratu;

• ANTI DELIJI, za izniman doprinos sportu grada Dubrovnika;

• FREDU I PHYLLIS MEURER, za dugogodišnji predani humanitarni rad, prijateljstvo i promociju Dubrovnika;

• TURISTIČKOJ I UGOSTITELJSKOJ ŠKOLI DUBROVNIK, za izniman doprinos u razvoju turističkog obrazovanja u Dubrovniku.

petak, 27. siječnja 2023.

Nagrada Dubrovnika za životno djelo dodjeljuje se Josipu Pinu Trostmannu za iznimna umjetnička postignuća i dugogodišnji pedagoški rad.

Naši komunalni redari će to raditi, a dosad su lučke kapetanije. Ovako ćemo uz te ovlasti moći puno toga napraviti”, komentirao je Franković. Govorilo se i o preseljenju gruške place koja se zbog rekonstrukcije seli u Lapad. Gradonačelnik je objasnio zašto je to odlučeno. “Za nezadovoljstvo ljudi s place sam saznao iz medija, meni se nitko nije obratio kao ni direktorici Sanitata. Oni su sakupljali potpise, čak su najavili i prosvjede, a nitko nije tražio razgovor. Sami su predlagali rješenje, prvo u parku u Gružu, a spominjala se i Luka. Nisu se zapitali je li to moguće zakonski. Naravno da bi bilo lakše da je placa u Gružu. Uputili smo zahtjev državnom inspektoratu i rečeno nam je kako može maksimalno 30 dana ta vrsta djelatnosti biti na sajamskom mjestu. Sve drugo ne može jer nema sanitarnih uvjeta. Drago mi je što ćemo rekonstruirati placu, ali nije mi drago što je moramo seliti”, pojasnio je Franković.

DOBRI REZULTATI SPORTAŠA KOJE

ZASJENE POJEDINCI

Vijećnik Maro Kristić ponovno je potaknuo pitanje problema u dubrovačkim sportskim klubovima.

“Sve je krenulo od mog čuđenja koje sam izrazio za tri udruge Vaterpola klub Jug što je na kraju rezultiralo ispitivanjem u policiji. Ukazao sam i na moguće nepravilnosti u Ronilačkom klubu Dubrovnik, podignuta je optužnica za nekoliko osoba i kazneni progon se nastavlja. S tim pitanjima sam sigurno stvorio novi krug ljudi kojima se ne sviđam”, kazao je Kristić pitajući gradonačelnika što misli o tim problemima. “Istina je kako imamo problem s našim klubovima, nismo još riješili problem u Plivačkom klubu Jug, pa je onda došao i VK Jug, kasnije i problemi s rukometom gdje je klub talac jednog čovjeka. Nemam pojma za problem u Ronilačkom klubu. Muči me činjenica kako imamo dobre sportaše i rezultate, ali imamo neke ljude koji to sve zasjene. To kod svih nas izaziva odioznost i moramo naći zakonit način za većom kontrolom utrška javnih sredstava. Oni uvijek kažu kako transparentno troše javna sredstva, a ova od sponzora rasporede kako žele. Moramo riješiti problem u sportu zbog sportaša. Klubovi imaju slobodu jer se omogućava ljudima koji su tamo postavljeni da rade što hoće. Evo vidimo što se sve događa u Dinamu”, poručio je gradonačelnik Franković.

Ove godine dodjeljuje se i javno priznanje „Počasni građanin Grada Dubrovnika“. Počasnim građaninom Grada Dubrovnika posmrtno se proglašava Francesco Cossiga za iznimne zasluge i značajne humanitarne aktivnosti za vrijeme Domovinskog rata. Franceco Cossiga bio je talijanski pravnik, pedagog i političar. U vrijeme početka Domovinskog rata bio je predsjednik Republike Italije (mandat mu je istekao u travnju 1992.).

Gradsko vijeće

Festanjuli uručili proglas

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković primio je ovog tjedna ovogodišnje festanjule Feste svetog Vlaha, iz reda pomoraca Vlaha Milićevića te iz reda obrtnika Mata Konsua, koje je dubrovački biskup Glasnović prethodno imenovao na prijedlog Bratovštine festanjula svetog Vlaha.U pratnji rektora crkve sv. Vlaha don Ivice Pervana, festanjuli su gradonačelniku uručili Proglas na kojem stoji zapisano: “Već 1051. godinu se ništa u Dubrovniku i okolici, na kopnu i moru, ne započinje i ne dovršava bez zaziva svetog Vlaha. Naš Parac svoj Grad drži pored srca, pomno nas motri, čuva i blagosljiva s tvrđava, bastiona, barjaka i slika u crkvama i u kućama”. Proglasom festanjuli kao predvodnici Feste upućuju poziv svim stanovnicima Dubrovačke biskupije da svojom nazočnošću uveličaju ovaj svečani događaj.

Ujednačena prehrana u svim gradskim školama kreće 6.

veljače

Grad Dubrovnik okončao je postupak nabave za prehranu u osnovnim školama. Odluka o odabiru, kao rezultat pregovaračkog postupka, objavljena je danas na ex ante transparentnost. Rok mirovanja traje 10 dana, što znači da se ugovor s ponuditeljem može potpisati s danom 3. veljače 2023. S obzirom da taj dan, na blagdan svetog Vlaha i Dan Grada, u dubrovačkim školama nema nastave, prvi dan isporuke ujednačenih obroka za sve gradske škole bio bi ponedjeljak 6. veljače. Tako će sve gradske škole imati jednak jelovnik, usklađen s Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika osnovnih škola, odnosno nutritivno vrijedan hladni obrok. Grad Dubrovnik zatražio je i mišljenje nutricionistice vezano za predložene jelovnike.

Grad Dubrovnik povećao subvencije za 124 djece u privatnim vrtićima

Gradonačelnik Grada

Dubrovnika Mato Franković potpisao je u utorak ugovore o dodjeli mjesečnih subvencija privatnim dječjim vrtićima za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2023., odnosno do kraja pedagoške godine, s predstavnicima uprava tri dječja vrtića koja djeluju na području Dubrovnika: Calimero, Bubamara i Petar Pan. Odlukom Gradskog vijeća, subvencije su u 2023.

godini povećane za dodatnih 26,56 eura po svakom djetetu.

Navedena tri vrtića u ovoj pedagoškoj godini pohađa 124 djece, a za subvencije Grad Dubrovnik na godišnjoj razini izdvaja 241.104,00 eura.’’Jako nam je značajna suradnja s privatnim vrtićima s obzirom na konstantan pritisak na naše predškolske ustanove. Odlučili smo stoga, a i s obzirom na

povećanje troškova poslovanja, pozitivno odgovoriti na zahtjeve vrtića i povećati iznos subvencije. U odnosu na prijašnje godine ovo je povećanje od 15, odnosno 16 posto u drugoj kategoriji’’, kazao je u ovoj prigodi gradonačelnik Franković, dok su prisutne predstavnice vrtića, Ivana Ucović iz ‘’Petra Pana’’ i Dubravka Mojaš iz ‘’Bubamare’’, također istaknule koliko im znači ova potpora Grada.

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

10 Tjedan u retrovizoru Grada Dubrovnika

Na zgradi doma Domus Christi završen novi krov

Riječ je o investiciji vrijednoj 86 270 eura

Završeni su radovi na sanaciji i postavljanju novog krova Doma za starije i nemoćne Domus Christi u Dubrovniku. Riječ je o investiciji vrijednoj 86 270 eura (650 tisuća kuna) u sklopu koje je odrađena demontaža starog crijepa i sekundarne potkonstrukcije, ojačanje nosivih greda, ugradnja nove potkonstrukcije i hidroizolacije te postavljanje novog crijepa.

Završenu investiciju ovog tjedna su obišli župan Nikola Dobroslavić, zamjenik župana Joško Cebalo te pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje Đurđica Popović u pratnji ravnateljice doma Mirjane Vujnović. Ovom prilikom riječi je bilo i o budućim ulaganjima u zgradu doma s ciljem poboljšanja uvjeta korisnicima.

Piše Aida Čakić foto Grgo Jelavić/Pixsell

Nema sumnje kako je promjena naziva ulica i trgova rezultat političkih trendova i kao takva je čista politička odluka koji provodi stranka na vlasti, ovisno o okolnostima koje vladaju u datom trenutku. Tako je Dubrovnik, ali i cijela Hrvatska, zabilježio veliko mijenjanje imena ulica po završetku Drugog svjetskog rata, a drugo po osamostaljenju Hrvatske. Kada su u pitanju promjene imena ulica nameću se vječne ideološke podjele i diskusije o ustašama i partizanima jer se nerijetko imena daju po istaknutim ličnostima iz tih povijesnih razdoblja. Tako pamtimo promjenu Trga maršala Tita u Zagrebu koja se dogodila prije pet godina što je izazvalo brojne prijepore. Jedni su tom prilikom osporavali promjenu imena povezujući Tita i antifašizam kao temeljnu vrijednosti, dok su drugi pak jedva čekali i držali se

stava kako Tito ne zaslužuje trg po svome imenu. Što se tiče imena ulica i trgova u Dubrovniku mnoge su promijenjene uslijed političkih trendova. Tako je primjerice Placa ili Stradun bio Titovo šetalište pa je devedesetih taj naziv ukinut. Da je jedna od najljepših svjetskih ulica poželjna za građenje kulta ličnosti pokazuje i podatak kako je Stradun nekoć nosio ime Ante Pavelića. Na svu sreću, nakon dolaska demokracije, Stradunu je vraćeno njegov jedini i pravi naziv.

OD ‘90-IH PUNO JE TOGA PROMIJENJENO Uvidom u službeni glasnik iz početka devedesetih, tadašnje Općine Dubrovnik, još u listopadu 1990. počelo je s promjenom cijelog niza imena ulica. Neka od zvučnijih imena koja su imala ulice u gradu bili su Edvard Kardelj, Ivo Lola Ribar, Miše Simoni, Moša Pjade, Nikica Franić, Njegoš, Dušan Todorović… Oni su sukladno prilikama i ratnim okolnostima izbrisani. Ulice su imenovane nekim tada više prikladnim imenima, no među njima su u oko upadali Mile Budak i Ante Sugja. Još uvijek postoji ulica Ante Sugje, koji je inače bio odvjetnik i istaknuti pripadnik ustaškog pokreta u Dubrovniku. Budak, kao doglavnik i zapovjednik ustaških logora za obuku u Italiji, izgubio je ulicu u Dubrovniku.

Čini se kako se za vrijeme Jugoslavije pretjerivalo u veličanju političkih funkcionera, no promjene koje su uslijedile nakon prestanka postojanja bivše države bile su munjevite.

Povjesničar Hrvoje Klasić ističe kako nema spora da je odnos prema prošlosti u vrijeme socijalističke Jugoslavije bio ideologiziran, tendenciozan i selektivan, no dodaje kako se nakon soci-

- Ona je trebala biti utemeljena na znanstvenim principima, a ne na emocijama. Najvećim dijelom ona je bila uvjetovana aktualnom situacijom ‘90-ih, a to značim ratom. Izlazak iz Jugoslavije, rat protiv JNA i odnos prema komunizmu, uvjetovali su da se prema prošlosti odnosimo kao prema nečemu neprijateljskom. Postojali su brojni zaključci koji su ukazivali kako ništa od partizanskog pokreta nije dobro, što je bio loš pristup na koji se nadovezao revizionistički odnos prema hrvatskom nacionalizmu. Sve što je jugoslavensko, internacionalno i lijevo postalo je loše, a sve što je nacionalno s predznakom hrvatskog postaje dobro pa po cijenu veličanja ustaša i njihovih. Zamračila se činjenica kakva je uopće bila Hrvatska koju su upravo te ustaše željele. Uslijed svega toga došlo je do promjena u narativu koji se vidio u udžbenicima povijest, općenito u javnosti, pa sve do miniranja spomenika, promjene imena ulica, izjava raznih političara i intelektualaca koje su problematične. To smo sve posijali ‘90ih, a žanjemo i dan danas – opisuje okolnosti iz prošlosti povjesničar Hrvoje Klasić.

Govoreći o promjeni imena ulica, Klasić ističe kako je svaka takva promjena i dodjela imena neke ulice politička odluka te kako ona najmanje ima veze s historiografskim utvrđenim činjenicama.

- Mile Budak je čovjek koji je propisivao rasne zakone i to nije bila tajna. Deset do petnaest mjesta u Hrvatskoj je imalo ulicu s njegovim imenom. Uspjeli smo to zaustaviti i preokrenuti trendove pa je prije nekoliko mjeseci i posljednji grad promijenio ime ulice koja je nosila po Budaku. No, postoje i danas neke ulice koje nose imena po simpatizerima ustaškog pokreta što zaista treba ukinuti – smatra Klasić. On je mišljenja kako bi imenovanje ulice po Titu, što bi bila neka druga krajnost, izazvalo niz podjela u društvu.

NAZIVI ULICA NE BI TREBALI

IZAZIVATI KONFLIKT

- Mislim kako je Tito bio najveći i

najsposobniji državnik u povijesti naroda koji žive od Slovenije do Makedonije o čemu svjedoči niz činjenica. S druge strane, Tito nikad za vrijeme svog života nije bio demokrat, nije se zalagao za demokratizaciju društva, a po zapovjednoj odgovornosti nosi velik dio odgovornosti i za ono što se događalo ‘45., nakon predaje kod Bleiburga, pa i za Goli otok, kao i niz drugih nedemokratskih postupaka. Zbog svega toga, mislim kako nije bio crno-bijela ličnost, imao je vrline, ali i puno mana. U društvo koje je opterećenom prošlošću mislim kako bi bilo dobro ne dovoditi u situaciju da imenujemo ulice po ljudima koji izazivaju prevelik konflikt u javnom diskursu – navodi Klasić. Ističe kako postoji niz antifašista, boraca i intelektualaca koji zaslužuju da ulice nose njihova imena, primjerice koji su poginuli u ratu, nisu se ogriješili o moral i zakon. Član Udruge Antifašista Dubrovnika Andrej Napica kazuje kako je od nekadašnjih ulica, koje su bile vezane za Antifašističku borbu, promijenjeno preko 50 naziva.

- To se najviše radilo ’90-ih godina. Krenulo se od maršala Tita pa do Partizanskog odreda, Bruna Radeljevića i ostalih. Osim promijenjenih naziva ulica uništeni su i spomenici poput Borca na straži, tri poprsja, jedno Nikole Mašanovića, drugo Ivana Morđina Crnog te Dušana Todorovića, koji su bili dubrovački revolucionari. Uništeno je i preko 30 spomen ploča, a imena su promijenjena i školama i vrtićima poput Nikice Franić, Miše Simoni, Marije Sutić, Anuške Radeljević. Nije mi jasno zašto je promijenjeno ime ulice Dubrovačkog partizanskog odreda u Dubrovačkog odreda. Zašto je riječ partizan nekome smetala? Kao i Borac na straži koji je uništen, a uopće nije imao nikakvu negativnu konotaciju, dapače to je jedini kip borca koji nije bio u napadu. Sudeći po grafitima na ulicama nije došlo vrijeme za promjenu, jer ima onih koji su ‘naoštreni’ na stvari o kojima ne znaju puno – zaključio je član dubrovačkih antifašista Andrej Napica.

STARI

NAZIVI ULICA NOVI NAZIVI ULICA

Edvarda Kardelja Ivana Morđina Crnog Obalskih radnika Prvoboraca Sedam sekretara SKOJ-A XIII južnodalmatinske brigade Obala II. Dalmatinske brigade Ante Jonića Atifa Čampare Balda Mekišića Boža Morđina Braće Radića Bratstva-jedinstva Bruna Radeljevića Bulevar Lenjina Darka Urlića Donji Kono Doktora Mladena Stojanovića Draga Ivanišina Dragice Pravice Dušana Todorovića Iva Vukušića Ivana Lučića Lavčevića Ivana Stojanovića Ive Lole Ribara Marka Marinovića Marka Oreškovića Maršala Tita Mića Marinovića Miha Mrnarevića Miše Simoni Momčila Arbutine Moše Pijade Nikice Franić Nikole Mašanovića Od Sutjeske Ognjena Price Oktobarske revolucije Paja Čerovića Petra Stijepića Rista Miročevića Silvije Koradžije Slavka Ruskovića Smokvina Spasića i Mašere Tomislava Kikilja Vrata Celenge Vule Gluhajića X. hercegovačke brigade Ante Jonjića Put Republike Titova obala Omladinska Titovo šetalište Trg Balda Mekišića Herceg-novska Njegoševa Orijenska Trebinjska

Andrije Hebranga

Svetog Križa Od Nuncijate Iva Dulčića Gorica svetog Vlaha Kardinala Stepinca Starčevićeva obala

Đura Basaričeka Mehmedalije Mak Dizdara Alberta Halera Natka Nodila Doktora Anta Sugje Linchensteinov put Silvija Strahimira Kranjčevića Kralja Tomislava Ćira Carića Anice Bošković Doktora Ante Šercera Hutovska Lovra Matačića Padre Perice Jakova Lukarevića Eugena Kvaternika Uz Giman Šetalište kralja Zvonimira Svetoga Đurđa Doktora Vlatka Mačeka Doktora Ante Starčevića Bruna Bušića

Poljana dr. Vinka Foretića Marijana Blažića Miroslava Krleže Zlatni potok Tivatska Bernarda Shawa Josipa Pupačića Mile Budaka

Bana Josipa Jelačića Ljubuška Nikše Ljubičića Vlaha Paljetka Ivana Meštrovića Josipa Berse Svetoga Šimuna Kneza Branimira Ivana Zajca Svetoga Josipa Kneza Domagoja Put od Bosanke

Đura Basaričeka

Frankopanska Obala dr. Ante Starčevića Stonske biskupije Placa Trg Marina Držića Sinjska Paska Baburice Velebitska Imotska

Dubrovački dnevniK petak, 27. siječnja 2023.

Festu organiziramo kao entuzijasti, ali profesionalci

I ove će godine po 1051. put Dubrovnik prekrasnom tradicionalnom svečanošću počastiti svog parca sv. Vlaha čija je Festa 2009. godine uvrštena u registar nematerijalne baštine UNESCO-a. Uvertira tom događaju je manifestacija Festa

Idejni začetnik i jedan od organizatora manifestacije Festa Dubrovnik - Slobodan Nano Vlašić presretan je što se nakon dvije ograničavajuće Feste, zbog pandemijskih mjera, ovogodišnja održava u svom punom programskom obujmu na koji su Dubrovčani navikli. Ona će i ove godine obilovati bogatim i zanimljivim programom s kulminacijom središnjeg događaja koji se održava u subotu, a to je gala koncert u Kazalištu Marina Držića gdje će nastupiti Goran Karan. Nano Vlašić nam je ispričao koliko mu znači ova manifestacija i što nas sve očekuje. - Nije svejedno kad si prešao petinu stoljeća. Nije to baš tako malo, ali što smo mi u toj silnoj vječnosti Svetog Vlaha… I ove godine humanitarno smo usmjereni obnovi crkve sv. Vlaha – govori Vlašić o 22. Festi koja je kao svjetovna manifestacija, uvertira u crkvenu, veliku Festu koju će Dubrovčani obilježiti po 1051. put kako tradicija nalaže.

KONCERT GORANA KARANA U KMD-U

Predstavljanje knjige, izložba, radionice, grličanje i koncerti postali su tradicija koja se održava više od dva desetljeća. Ove godine, organizatori su najavili gala-koncert na kojem će nastupiti Goran Karan u nešto intimnijoj atmosferi Kazališta.

- Karan je imao veliku želju nastupiti na Festi. Ipak je on započeo ozbiljnu karijeru u Dubrovniku kao posljednji pjevač Crne udovice, nadamo se kako će otpjevati i pokoju njihovu pjesmu, pa da to bude svojevrsni hommage Davoru Ercegu. Misao vodilja koncerta je ‘Živila ljubav’ – gošća je sopranistica Sara Žuvela, uz gudače DSO - pojašnjava Vlašić koji se prisjetio kako je bilo u počecima organiziranja ove manifestacije.

Ekipa s kojom je on radio od samih početaka, uvijek je bila u tom glazbenom điru. Prisjeća se kako su htjeli napraviti festival zabavne glazbe koji će dati neke suvremenije forme i ljudima pružiti nešto interesantno, poput Festivala festivala ili Karneval festa koji se u Cavtatu pretvorio u festival Zlatna palma. Ista je to ekipa koja je 1994. godine organizirala doček Nove godine koji Dubrovčani pamte i danas, kada ni kiša, ni ratne prijetnje nisu spriječile okupljanje na Stradunu. S istim tim entuzijazmom oformili su i Festu. - Napravili smo Festu svjesno u doba blagdana sv. Vlaha, pred samu crkvenu tradicionalnu Festu, tako da budemo svjetovna programska uvertira. Također, želja nam je bila da se u Dubrovniku i tijekom zime nešto događa. Jednostavnije je organizirati nešto zimi jer tijekom sezone rijetko tko nam može pomoći primjerice u smještaju izvođača kao zimi. Osim toga, važno je imati ovakav festival kako bismo ljudima koji se u Gradu bave glazbom pružili priliku za festivalske nastupe kako bi ih netko vidjeo i primijetio – kazuje Vlašić.

“Ovo je posao koji se radi profesionalno jer se radi s profesionalcima, ali mi smo se odavno odrekli svih naknada, primjerice za telefonske troškove ili gorivo, dok honorari nikad nisu dolazili u obzir. Ovo radimo kao entuzijasti, ali profesionalci”

Slobodan Nano Vlašić:

Piše Aida Čakić

petak, 27. siječnja 2023.

“Napravili smo

Festu svjesno u doba blagdana sv. Vlaha, pred samu crkvenu tradicionalnu Festu, tako da budemo svjetovna programska uvertira. Također, želja nam je bila da se u Dubrovniku i tijekom zime nešto događa”

VELIKO ODRICANJE

Na pitanje nedostaje li Dubrovniku sadržaja van sezone, Vlašić odgovara kako inače Dubrovniku nedostaje puno toga.

- U Gradu fali sadržaja, ali iskreno ja se bojim sadržaja koji ga ruše i samo mu čine kontru. Dubrovnik sam po sebi daje puno toga pa čak i kad se ništa ne događa. Dovoljno je prošetati praznim Gradom i čovjek se ispuni nečim. To je kao kad netko tko osjeća kvalitetnu duhovnost u sebi i ima dušu, uđe u praznu bogomolju i osjeća se lijepo. Kad smo mi organizirali doček Nove godine, pozornica su nam bile skale od crkve svetog Vlaha i po mom mišljenju ne treba ništa jače od tadašnjeg razglasa jer sve drugo šteti Gradu. Kao organizator sam sretan kad mi ljudi dođu na neki događaj, ali sam nesretan ako sam nekog učinio nezadovoljnim, bila to baština ili domaći ljudi – njegov je stav. Kazuje kako svi koji rade u organizaciji Feste, to rade volonterski.

- Ovo je posao koji se radi profesionalno jer se radi s profesionalcima, ali mi smo se odavno odrekli svih naknada, primjerice za telefonske troškove ili gorivo, dok honorari nikad nisu dolazili u obzir. Ovo radimo kao entuzijasti, ali profesionalci. To što nemamo profita ne mora značiti kako je manje kvalitetno i važno, dapače zalažemo se još više jer nikad nemamo u potpunosti dovoljno novca. Možda je upravo

to jedan od motiva za još profesionalniji i bolji rad, za naš Grad, a prvenstveno za svetog Vlaha – govori Slobodan Vlašić koji se hvali kako ima iste inicijale kao i Sveti Vlaho. Možda mu je sudbina rođenjem odredila ljubav prema dubrovačkom zaštitniku, no on je svakako taj put nastavio upisavši ga u registar sjećanja, poput onog UNESCO-vog koji skuplja nematerijalnu baštinu. Nano Vlašić ne nosi parčeve relikvije kao biskup i ne pušta bijele golubice, ali sudjeluje u organizaciji sadržaja koji okuplja Dubrovčane što im zasigurno uljepšava siječanjske dane. Velika želja mu je, govori nam, da ga naslijedi netko mlađi, tko razumije zašto su pokrenuli Festu.

- Volio bih da se Festa proširi i da djeluje poput nekog udruženja glazbenika jer ima tu statutarnu mogućnost kao udruga. Ranije smo imali čak dva takva udruženja. Volio bih da se kroz nju ostvaruje ili izgrađuje glazbena scena Dubrovnika. Ova ekipa radi na organizaciji takvih događanja zadnjih više od dvadeset godina, a neki od nas u ovom smo poslu pola stoljeća! Zahvalan sam ljudima u politici, struci i poduzetništvu koji nam pomažu i trpe našu gnjavažu, a možda nas nekad i ne razumiju najbolje, no usprkos svemu pomažu nam. Još neću odustati, bilo bi me sram od svetog Vlaha kad bih to učinio – zaključio je za Dubrovački dnevnik Slobodan Nano Vlašić.

Umjetnička ravnateljica Feste Darija Mikulandra i predsjednik Udruge Festa Dubrovnik Slobodan Vlašić

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački

MARIJA KOKANOVIĆ

„Robna kuća Srđ je bila kao Stradun, tamo se izlazilo i šetalo, a sad je kokošinjac “

Radila je 30 godina u RK Srđ, bila je voditeljica odjela staklarije i kućanskih potrepština, a za Dubrovački dnevnik se prisjetila nekih momenata svoje dugogodišnje karijere

Većinu svog radnog staža Marija Kokanović provela je u Robnoj kući Srđ, još od njenog otvaranja pa do 2001. godine kada je otišla u zasluženu mirovinu nakon tri desetljeća. Gospođa Kokanović jedna je od brojnih Dubrovčana koji su zaslužni za razvitak dubrovačke trgovine, a s nama je podijelila neke trenutke svog trgovačkog iskustva kako bi ostali zauvijek zabilježeni kao zapis prošlosti sačuvan od zaborava.

NA OTVORENJU JE BILO LJUDI KO MRAVA

„Otvorili smo u ožujku 1972. godine i taj dan se nisi mogao okrenuti koliko je ljudi došlo“, govori nam gospođa Kokanović, a u javnosti se govori o brojkama od čak pet tisuća ljudi! „Postojala je tada RK Minčeta koja je otvorena nekoliko godina ranije, ali to je bio stari tip robne kuće, a Srđ je bio nešto novo i moderno, pokretač inovacija. Sve što čovjeku treba, mogao je naći na jednom mjestu, od prehrane, sportskih stvari, parfumerije, dječjeg odjela, konfekcije, gramofonskih ploča, metraže, restorana, svega je bilo“, govori nam Marija Kokanović, a brojni će je znati samo kao Maru.

Nekadašnji direktor poduzeća Jerko Brešković pisao je o Poduzeću Srđ i povijesti dubrovačke trgovine i zapisao kako je „velika pozornost bila posvećena ljudskim resursima, njihovom obrazovanju, obuci, karijeri i zadovoljstvu“ i kako je upravo to bio jedan od pokretača ubrzanog razvoja poduzeća. Istaknuo je kako su kriteriji koje je robna ku -

ća morala zadovoljiti bili arhitektura mediteranskog stila, asortiman robe prilagođen domaćim i inozemnim potrošačima, odnosno turistima, organizacijska kultura i vrhunska usluga.

‘PRAVI LJUDI NA PRAVA MJESTA’

„Prvorazredna je vrijednost orijentacija na potrošače, zatim razvoj timskog duha, težnja autentičnosti, ponos u radu, motivacija, lojalnost, optimizam i poštovanje“, zapisao je Brešković i naveo kako je rukovodstvo oso-

Piše Petra Srebrović foto Petra Srebrović

Robna kuća Srđ 1972. godine

Na njezinom odjelu kupovalo se najčešće za posebne prilike, to je bila kvalitetna roba, stvari koje većina obiteljskih domova danas ima spremljene u posebnom regalu, a otvara se za božićne objede, krštenja, posebne momente kada se ugošćuju dragi ljudi

bitu pozornost posvetilo organizaciji rada unutar objekta, odnosno rasporedu robe po odjelima i punktovima kao i prezentaciji robe. Osim toga, u njegovom radu stoji i kako se pozornost stavljala na izbor kvalitetnih kadrova, učenju i razvoju timskog duha za pružanje vrhunske usluge potrošačima. U robnoj kući Srđ tako su se izabrali ‘pravi ljudi, na prava mjesta’, zapisao je.

„Spoj iskustva i mladosti pozitivno je djelovao na međuljudske odnose, razvijao natjecateljski i timski duh i omogućio neprekidno usavršavanje s orijentacijom na potrošače kao najvažnije vrijednosti. Na čelo odjela birali su se vrsni kadrovi“, zapisao je Brešković i kao voditeljicu odjela Staklarije i kućnih potrepština naveo gospođu Kokanović.

SVAKA DUBROVAČKA KUĆA IMA NEŠTO IZ SRĐA

Na njezinom odjelu kupovalo se najčešće za posebne prilike. To je bila kvalitetna roba, stvari koje većina obiteljskih domova danas ima spremljene u posebnom regalu, a otvara se za božićne objede, krštenja, posebne momente kada se ugošćuju dragi ljudi. To je onaj servis koji vaša none drži pospremljen u ladici i vadi ga jednom godišnje, to su one kristalne čaše vaše majke iz kojih nikada niste dobili priliku i luksuz popiti piće, set kikara iz kojih su majka i otac pili kavu isključivo za godišnjice braka, ili pak ona prekrasna porculanska košarica za kruh kod susjede, u kojoj kruh nikad niste vidjeli. „I ja imam servise koje vadim samo u posebnim prilikama i svojoj djeci sam poklonila servise. To mladima ne znači puno, ali nama starijima znači, mi imamo ormare u kojima to čuvamo“, govori gospođa Kokanović. Te su se stvari nekada kupovale za svadbe, mla-

Gospođa Marija Kokanović tri je desetljeća provela kao voditeljica odjela stakla i kućnih potrepština u robnoj kući Srđ

Dubrovački dnevniK petak, 27. siječnja 2023. Ljudi među nama 17

Marija Kokanović 30 je godina radila u RK Srđ i bila voditeljica odjela stakla i kućanskih potrepština

Gospođa Marija Kokanović bila je voditeljica odjela

„Kadar je bio probran i tražili su se najbolji za držati posao. To su bili ljudi koji su stvoreni za biti trgovci“, kaže gospođa Kokanović

denci bi taj dan dobili poklone koji su se onda čuvali generacijama, a danas se prenose s koljena na koljeno. Gospođa Kokanović govori kako je danas robu takve kvalitete u Dubrovniku gotovo nemoguće pronaći, a u robnoj kući Srđ je, istaknut će, zasigurno nema. Konzumerizam i ‘brza moda’ u svim aspektima života učinili su svoje. Roba se proizvodi u Kini za ‘sitnu lovu’, jer potrošači danas žele kupovati puno, ali ne i puno platiti.

su se „uspostavi -

le dobre poslovne veze s proizvođačima i dobavljačima na tržištu tadašnje države i nabavljala izvrsna roba ne samo prema potrebama mjesnog stanovništva, nego i prema potrebama i veličini turističke potrošnje“. Istaknuo je i kako su „referenti nabave znali putovati stotinama kilometara do proizvođača roba”. Naveo je kako se na tim vrlo osjetljivim trgovačkim poslovima posebno isticao i Miljenko Donatović, doajen i ugledan član kolektiva koji je izvrsno poznavao tržište Slovenije. To nam potvrđuje i gospođa Kokanović koja je s Donatovićem putovala.

„Najbolju smo robu imali, a nerijetko su iz susjednih nam zemalja dolazili kupovati u RK Srđ, često su dolazili kupci iz Sarajeva. Imali smo najkvalitetnije stvari, od stakla do kobalta, kristala, rosentala, majsla, cvibl mustre... Trudili smo se uvijek proširivati kontakte u nabavi, a Donatović i ja smo kamionom išli često u Sloveniju u nabavu“, govori gospođa Marija.

„On je bio vrhunski znalac i veliki profesionalac. Znao je sve naći po najboljim cijenama, uvijek je gledao je li proizvod skup i može li jednaku kvalitetu pronaći povoljnije“, ističe ona.

Imali su nekada ‘velike’ i važne mušterije, poput šeika koji su dovodili žene da biraju što žele, a bila je to redom najbolja i najskuplja roba koju je trebalo znati prezentirati. Gospođa Mare kaže kako je sve ono što nije znala –naučila. Učila je od proizvođača, trgovačkih putnika i naravno starijih kolega.

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

Ljudi među nama

SUSJEDI SU DOLAZILI KUPOVATI U DUBROVNIK Brešković je zapisao kako

Robna kuća Srđ po otvaranju 1972. godine, velika je bila gužva i na četiri blagajne samoposluge

I svojoj djeci poklonila je razne servise kako bi i oni u svojim kuhinjskim ormarićima imali nešto kvalitetno

„Nije neskromno reći da je poduzeće postalo rasadnik kadrova u Dubrovniku, pa i šire. Iz Srđeva rasadnika poletjeli su mnogi ‘tići’ koji su se vinuli visoko“, zapisao je Brešković i naveo, među ostalim i Đura Benića, Marija Marina Kovačevića, Pava Ivankovića, Stijepa Kristovića i Miha Mišu Zvona. Svi su oni, ali i brojni drugi, jedan dio svog radnog vijeka odradili upravo u Srđu.

Reći će nekadašnji kolege kako je gospođa Kokanović bila stroga, ali i ono najvažnije –uvijek poštena. „Moraš biti strog kao šef jer bilo je radnika i neradnika. Bilo je ‘problema’ i onih vrijednih. A kad bi netko bio ‘problem’ uvijek bi ga dali meni, nitko ga ne bi htio pa bi mene molili i ja bih takve uzela. Učila sam ih, ali nikad nisam ‘kažnjavala’, uvijek i za svakoga sam imala lijepu riječ. Iako su me tada vidjeli kao strogu, danas mi kažu kako im je bilo lijepo, prisjete se tih godina i zaključe kako smo imali dobre odnose i kako su puno naučili“, govori nam gospođa Mare i dodaje kako njenih dragih kolega nije puno ostalo među živima, ali i danas pamti kako se od čovjeka koji je označen kao neradnik, može ‘napraviti’ vrijednog radnika. Govori nam kako posao ne može ići na dobro bez dobrih radnika.

„Kadar je bio probran i tražili su se najbolji za držati posao. To su bili ljudi koji su stvoreni za biti trgovci“, govori ona, a na pitanje bi li za sebe rekla kako je stvorena za trgovkinju, gospođa Mare skromno kaže kako to trebaju prosuditi drugi, a ne ona sama.

RAZLIKA IZMEĐU TRGOVACA ONDA I DANAS „Naša je djelatnost bila puno ‘uslužnija’, kupcu se moralo reći ‘dobar dan, izvolite’, pristupili bismo ljudima i pitali možemo li im pomoći. Uvijek su me ljudi zvali za pomoć jer su se tada kupovali pokloni, najviše za svad -

Dubrovački dnevniK petak, 27. siječnja 2023. Ljudi među nama

Gospođa Marija ima puno kvalitetnih servisa za jelo, kao i ukrasa koje brižno čuva desetljećima

‘RK SRĐ RASADNIK KADROVA’

Ponuda u RK Srđ bila je kvalitetna i bogata, a usluga na visokom nivou

be, što se danas ne radi nego se davaju novci. Mi bismo obično znali tko se ženi jer je bio mali grad, znali smo kada će tko doći. Trebalo je znati i običaje, pitala bih koliko planiraju potrošiti, ali i jesu li ‘ženili’ koga svoga jer tad poklon treba ‘vratiti’ u približnom iznosu. Znale bi mi žene pokazati što su dobile, pa bih im ja pomogla u odabiru poklona u sličnoj vrijednosti“, priča nam i naglašava kako se posao danas puno promijenio.

„Došao bi onda kamion pun pjata i nas bismo tri, četiri djelatnice sve iskrcale. Roba je dolazila refuzo, puna prašine i slame, a sada dolazi na paletama u najlonu, čista i samo je treba složiti. Jako je važno što je vladala sloga. Roba s mog odjela je bila na više mjesta, a nikad nikome ništa nije falilo. Bilo je jedno veliko povjerenje među zaposlenicima, jedni drugima smo bezuvjetno vjerovali“, apostrofira.

Govori nam kako je danas osim kvalitete nestala i uslužnost.

„Naravno kako i sada ima dobrih ljudi i trgovaca, ali ih je puno manje, oni su rijetkost. Kad vidim u butigama ljude koji rade ‘preko volje’ ili su nervozni i bezobrazni kažem im kako bi u moje vrijeme brzo dobili nogu!“, govori.

KROZ ROBNU KUĆU U ĐIRU KAO STRADUNOM

„Pođem ponekad u robnu kuću, ali to je sada tuga i žalost kad usporedimo kako je bilo prije. Sve ovo što ima sada je nula, kvaliteta ne postoji. Robna kuća Srđ je bila Stradun, mjesto za izlazak. Kako se šetalo po Stradunu, tako se šetalo i kroz robnu kuću. Nekad bi nas to i ljutilo jer bi se slomile stvari u gužvi, ali bilo je posebno i lijepo“, prisjeća se gospođa Mare. Koliko je robna kuća Srđ ‘živjela’ u ta doba potvrđuju i Breškovićevi zapisi u kojima piše kako je mali bar ‘Šank’ bio kultno mjesto i omiljeno okupljalište ne samo Gružana nego i stanovnika šireg područja grada. „Ondje su se, uz kavicu i čašicu, razmjenjivale kojekakve informacije i prepričavale zgode i nezgode o političkom, sportskom i kulturnom životu grada“, zapisao je Brešković. „Danas su to sve kokošinjci. Prostor su razdijelili u male butižice koje nalikuju na golubinjake ili kokošinjce“, otvoreno daje opasku Marija Kokanović.

U RATU SU SE NEKI I OKORISTILI

Provela je gospođa Mare i ratne godine na poslu, a kako kaže, nerijetko bi se dogodilo da pošalje druge radnike doma, dok bi ona ostala sama. „Dolazili su ljudi kupovati i za vrijeme rata, ma čak su i navalili i pokupovali sve

od straha da kasnije neće biti. Neki su bili ‘pokvareni’, pa su kupili puno toga i kasnije otvorili svoju butigu“, govori.

DOŠLA KINA, PA NESTALI LJUDI

Brešković u svom radu zaključuje kako je kasnije, „nakon pretvorbe i privatizacije RK Srđ devastirana, parcelizirana i ponudom osiromašena da svaki bivši potrošač, a napose zaposlenik ne može ne osjetiti nezadovoljstvo, bijes i tugu zbog situacije u koju je reprezentativni trgovački objekt doveden“. Riječi gospođe Kokanović potvrđuju Breškovićev zapis. „Uhvati me strašna nostalgija kad prošetam robnom kućom Srđ. Koju je ona ljepotu imala, to dosta mladosti danas ne zna. Više robna kuća nije što je onda bila, sad je sve ‘pančof’, nema više te ljepote niti kvalitete. Nažalost, s promjenom vlasnika robne kuće, prestala je dolaziti kvalitetna roba. Došla je zadnja tura i to je bilo to, od tada pa nadalje prevladala je Kina, a nestali su ljudi“, govori nam gospođa Mare. „Iako smo prodavali skupe stvari, prosječni Dubrovčanin to je mogao priuštiti. A danas? Nisam sigurna kako bi mogao. Iako nismo imali velike plaće, živjelo se lijepo i nije bilo potrebe krasti“, zaključuje naš razgovor Marija Kokanović, a dok nas ispraća preko svog kućnog praga pokazuje nam članak naše kolegice novinarke, koji je zalijepila na štok od vrata, a na kojem piše: „Ljudi nisu bez posla zbog krize nego zbog lopovluka“.

„Uhvati me strašna nostalgija kad prošetam robnom kućom Srđ. Koju je ona ljepotu imala, to dosta mladosti danas ne zna. Robna kuća Srđ je bila Stradun, mjesto za izlazak. Kako se šetalo po Stradunu, tako se šetalo i kroz robnu kuću“, govori.

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

Gospođa Mare ispraća nas iz svog doma uz poruku ‘Ljudi nisu bez posla zbog krize nego zbog lopovluka’

Bilek, tattoo majstor

‘U Turskoj ima previše salona za tetoviranje, zato sam se preselio u Herceg Novi’

Murat Bilek prošle se je godine iz Izmira preselio u Crnu Goru gdje je otvorio salon za tetovaže i piercing. Dobar dio njegovih mušterija čine Dubrovčani

Murat Bilek odrastao je u Izmiru, turskom gradu na obali Egejskog mora. U zadnjih petnaestak godina tamo se otvorio ogroman broj studija za tetovažu, konkurencija je žestoka, pa je odlučio emigrirati.

Zbog čega ste se iz Turske preselili baš u Crnu Goru?

Bio sam ovdje na ljetovanju i svidjelo mi se. Shvatio sam kako bih tu mogao raditi, jer nema puno tattoo majstora. U Crnoj Gori nije komplicirano otvoriti firmu za poslovanje, niti puno košta. Naravno, dopada mi se ovdje i klima.

Vi ste iz Izmira koji je južnije. Zar tamo klima nije bolja?

Slična je, iako je u Izmiru zimi hladnije. Kiše ima otprilike jednako.

Izmir je na moru. Posjećuju li ga turisti, koja je najvažnija grana gospodarstva?

Nema toliko turista ako ga uspoređujemo s Istanbulom, Antalyjom, Kapadokijom, Bodrumom… Naravno kako poneki dođu, ali turizam nije najvažnija grana gospodarstva. Stanovnici se ponajviše bave proizvodnjom, rade u tvornicama i to kroz

„Prije petnaestak godina u Izmiru je bilo možda petnaestak tattoo studija. Danas ih je skoro tisuću. Mnogi su se okrenuli tom zanimanju, jer smatraju kako se na taj način može bolje zarađivati, a ljudi u Turskoj, posebno mladi, posljednjih godina jako vole tetovaže. Zbog svega toga došlo je do velike konkurencije i nikome više nije lako naći mušterije“

Murat

Piše Maro Marušić

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački

„Stanovnici sjevernih zemalja imaju bjeliju put i slabije su izloženi suncu, pa će njima tetovaže duže izgledati svježije. Oni koji žive na Mediteranu i imaju više pigmenta, njima će tetovaže brže starjeti“

cijelu godinu, nije kao ovdje, samo u ljetnoj sezoni (smijeh).

Kakve su cijene u Izmiru, primjerice nekretnina, i kolike su prosječne plaće? U posljednjih godinu dana cijene su se udvostručile. Vjerojatno je to povezano s inflacijom, kupuju se nekretnine kako novac ne bi gubio vrijednost. Prošle godine ljudi su iznajmljivali stan za 500 eura mjesečno, a sada su cijene oko 1000 eura. Nisu narasle samo cijene nekretnina, nego svega. Inflacija je ogromna, a plaće je nisu pratile. Ljudi u Turskoj sada zaista teško žive.

Vi ste došli u Crnu Goru, jer je konkurencija tattoo majstora u Izmiru ogromna. Zbog čega tamo ima toliko tattoo majstora? Primjerice u Dubrovniku ih ima jako malo.

Prije petnaestak godina u Izmiru je bilo možda petnaestak tattoo studija. Danas ih je skoro tisuću. Mnogi su se okrenuli tom zanimanju, jer smatraju da se na taj način može bolje zarađivati, a ljudi u Turskoj, posebno mladi, posljednjih godina jako vole tetovaže. Zbog svega toga došlo je do velike konkurencije i nikome više nije lako naći mušterije. Stoga sam odlučio doći negdje gdje je potražnja veća od ponude. Pala je odluka na Crnu Goru, ali ne bih se bunio da to sutra bude Dubrovnik ili Hrvatska. No znatno je teže dobiti papire u Hrvatskoj nego u Crnoj Gori. Crna Gora sudjeluje u pregovorima s EU, možda u doglednoj budućnosti i ona bude članica.

Ali i Turska dugi niz godina pregovara s EU, ali nikako da se stvari pomaknu s mjesta. Zbog čega, mislite li kako će i Turska jednog dana postati članica EU?

Ne vjerujem. Smatram kako Europska unija pod svoje okrilje ne želi članicu s pretežno muslimanskim stanovništvom i kako je to glavni problem.

Ne mislite kako je možda problem u predsjed-

niku Erdoganu i njegovom autoritativnom vladanju? Kakvo je vaše mišljenje o predsjedniku? Ne želim o tome razgovarati, politika me ne interesira (smijeh).

Jeste li bili u Dubrovniku? Živite na manje od sat vremena vožnje.

Još uvijek ne, jer nisam vadio vizu za ulazak u EU Planiram ove veljače izvaditi vizu i otići do Mađarske, a također planiram posjetiti Dubrovnik i Split. Možda stvarno jednog dana i dođem raditi u vaš grad. Već sada imam lijepi broj mušterija koje otamo dolaze kod mene u Herceg Novi. Pronađu me preko interneta.

Koje su vaše najčešće mušterije? Crnogorci, Hrvati, stranci…?

Tijekom posljednje godine većina mojih klijenata bila je iz Skandinavije. Dobar dio njih dođe na rehabilitaciju u Igalo odakle im je lako doći do moga tattoo shopa u Herceg Novom. Oni čine 60 posto mojih mušterija. Hrvata je otprilike dvadesetak posto, Bosanaca, Crnogoraca i Srba oko 10 posto, a ostalo su turisti iz raznih zemalja koji posjećuju Crnu Goru. Ovim zadnjima se puno jeftinije tetovirati na turističkom putovanju nego u svojoj zemlji.

Treba li se ljeti na tetovaže uvijek stavljati zaštitna krema protiv UV zraka?

Poželjno je. Krema pomaže kako bi tetovaža što duže ostala u boljem stanju. Treba koristiti faktor 50 ili viši. Naravno kako tetovaže stare i kako je nakon desetak godina teško da će ona izgledati svježe, ali taj proces starenja se uvijek može usporiti.

dnevniK petak, 27. siječnja 2023.

„Skandinavci vole vikinške tetovaže, Britanci ruže, ljudi iz ovih ovdje krajeva na internetu nađu neke dizajne koji im se sviđaju. U zadnje vrijeme jako su popularne takozvane dandelion flowers tetovaže, primjerice maslačaka“

Zbog čega tetovaže s godinama pozelene?

Najviše ovisi o tipu i boji kože. Primjerice stanovnici sjevernih zemalja imaju bjeliju put i slabije su izloženi suncu, pa će njima tetovaže duže izgledati svježije. Oni koji žive na Mediteranu i imaju više pigmenta, njima će tetovaže brže starjeti. Ali naravno kako uvijek nakon nekoliko godina mogu doći na osvježenje starih tetovaža.

Tetovaže u raznim bojama brže stare od crno bijelih, je li tako?

Tako je, iako i ovdje vrijedi isto pravilo koje smo naveli. Na bjelijoj koži i na manje sunca duže će izgledati dobro.

Kako ste postali tattoo majstor?

Odmah nakon završetka škole u svoje sam slobodno vrijeme počeo izrađivati tetovaže svojim prijateljima na nekoj amaterskoj razini. Nisu bile fenomenalne, ali ni toliko loše (smijeh). Kasnije me podučavao jedan sjajan tattoo majstor kod kojeg sam proveo četiri godine i poslije sam počeo raditi sam u Izmiru.

Kako teče cijeli taj proces u kojem se netko obučava za tattoo majstora? Je li se vježba na ljudima ili postoje neke lutke?

Da, postoje. Vježba se na umjetnim kožama koje su slične ljudskoj. Napravio sam pedesetak tetovaža na tim kožama prije nego sam počeo tetovirati ljude zajedno s mojim mentorom. Naravno, na samom početku procesa samo se gleda što majstor radi i upija se znanje. Kada sam počeo raditi prve tetovaže na ljudima to su na početku bile neke jednostavne crtkarije. Nakon dvije, tri godine počeo sam izrađivati tetovaže potpuno samostalno.

Jeste li na početku imali straha?

Naravno kako je postojala trema. Shvatio sam kako mi kafa pojača nervozu, pa sam je jedno vrijeme prestao piti kako mi se ne bi tresle ruke (smijeh). Isto mi se događalo i prilikom izrade piercinga.

Koje su tetovaže najkompliciranije za raditi?

Meni osobno su najteže maorski i polinezijski ukrasi. Imaju jako puno detalja i dugo se izrađuju. Iskreno meni su takve tetovaže malo dosadne (smijeh).

Što najviše volite raditi?

Tetovaže koje se naslanjaju na mitologiju, crno-bijele portrete, životinje. Slova su mi također dosadna (smijeh).

Što ljudi najčešće tetoviraju? Je li se trendovi stalno mijenjaju?

Ovisi dosta o zemljama iz koje dolaze i njihovoj kulturi. Skandinavci vole vikinške tetovaže, Bri-

tanci ruže, ljudi iz ovih ovdje krajeva na internetu nađu neke dizajne koji im se sviđaju. U zadnje vrijeme jako su popularne takozvane dandelion flowers tetovaže, primjerice maslačaka.

Koji su vam bili najneobičniji zahtjevi za tetovažu?

Nikako ne razumijem zašto neki žele tetovirati unutrašnji dio usana. Te se tetovaže uopće ne vide, a i s vremenom jako izblijede.

Koja mjesta na tijelu najviše bole kod tetoviranja?

Ona gdje je koža najtanja. Vrat, šake, stopala, područja ispod pazuha, prepone. Također tetovaže na glavi su jako bolne.

Mogu li se danas tetovaže koje se nekome više ne sviđaju ukloniti laserom?

Mogu, dosta je tehnologija napredovala. A također tu je opcija prekrivanja s nekom novom tetovažom. Ja to često radim i ti postupci nisu (pre) teški. Ljudi najviše žale kada tetoviraju nešto što ima veze s njihovim partnerom, a onda se raziđu. Imena se u pravilu mogu lako prekriti nekom novom tetovažom.

Hobi vam je električna gitara? Da, sviram je već dugi niz godina. Napravio sam i nekoliko svojih instrumentalnih pjesama tijekom pandemije kada nisam radio, ponajviše s heavy metal rifovima. Nisam išao u nikakvu glazbenu školu, samouk sam. Nadam se kako ću uskoro svoje pjesme podignuti na Spotify i YouTube.

Priča o Janu Boklövu , legendarnom skijaškom skakaču kojemu su se izrugivali zbog V stila

Šved Jan Boklöv bio je predmet omalovažavanja zbog V stila kojega će kasnije prihvatiti svi skijaški skakači i koji će omogućiti daljine o kojima se nije moglo ni sanjati

Neke stvari naprosto nemaju logičnog objašnjenja – zašto naprimjer kamikaze nose kacige? Zašto se u parku Gradac postavljaju klupe bez naslona? Zašto voditelji na Otvorenom radiju moraju biti histerično veseli? Zašto se tržnice otvaraju tako rano, pa za uhvatiti dobar komad ribe moraš naviti sat prije pijevca? Zašto je Švedska loša u skijaškim skokovima? Da, stvarno, zašto Švedska nije velesila poput njenih susjeda Norveške i Finske?

Prvi Norvežanin koji je zapanjio svijet skijaških skokova bio je Ola Rye koji je 1808. godine postavio svjetski rekord preskočivši tada nevjerojatnih 9 i pol metara. Čitavo 19. i dobar dio 20. stoljeća ovaj ludi sport bio je rezerviran za teške romantičare koji za svoje lude podvige uopće nisu bili plaćeni. Skakali su bez ikakve zaštite –zašto kamikaze nose kacige, a skijaški skakači ne? – nitko nije mario za vremenske uvjete, niti je prekidao natjecanja zbog 30 čvorova vjetra. Danas se skakači odmah zaustavljaju kada najmodernije naprave izmjere kako puše mrvicu više od mrtve bonace, a u ono vrijeme mogao je tornado vitlati, nitko ga ne bi primijetio.

RAZNE TEHNIKE

Svaki skok bio je teški ruski rulet – nikad se nije znalo hoće li natjecatelj preživjeti ili (p)ostati invalid. Da bi poboljšali tehniku i smanjili rizik za pogibiju, snježni luđaci su izmišljali svakojake novotarije koje danas gledateljima na YouTu-

beu izgledaju komično baš kao filmovi Charlieja Chaplina. Prvo su se dosjetili da u skoku vrte rukama u krug, a poslije su ih samo držali ravno ispružene poviše glave. Onda je netko shvatio kako je najbolje držati ih paralelno uz tijelo, i taj stil je desetljećima prevladao. Skije paralelne, ruke uz tijelo, što mirnije to bolje, dat će suci zbog budističkog zen stila dobre ocjene i na kraju telemark, odnosno pri doskoku jedna noga se savine u koljenu, druga je ispružena, a Milka Babović zbog gracioznosti pokreta sretna kao dijete u obilasku tvornice Ferrero Rocher. Osamdesetih godina prošlog stoljeća najbolji skakači poput Norvežana Rogera Ruuda i Vegarda Opaasa, Finaca Matti Nykanena i Ari-Pekka Nikkole, Nijemaca Jensa Wiessfloga i Dietera Thome doveli su stil do savršenstva često od sudaca dobivavši i maksimalne ocjene za stil –dvadesetice. Neizvjesna borba za postolja vodila se između tradicionalnih velesila među kojima jasno nije bilo Šveđana, iako su u svojoj zemlji imali nekoliko impozantnih skijaških skakaonica. Mali Šved Jan Boklöv nije se zamarao činjenicom što njegove sunarodnjake zaboli skija za skokove, oduvijek su u Švedskoj hokej i klasično smučanje bili najpopularniji od zimskih radosti. Više ga je brinulo što boluje od epilepsije, pa nije baš najpametnije s tom podmuklom bolešću trenirati skijaške skokove odnosno biti izložen stresu i adrenalinu koji s tim ide u paketu i izravno pogoduje epileptičnim napadima.

Prilikom odraza uletio je u reful vjetra, pa da ne zgine, instinktivno je postavio skije u V položaj. Ono što je uslijedilo iznenadilo bi i švedsku akademiju koja dodjeljuje Nobela za fiziku, a kamoli ne švedskog luzera bez akademije – Boklöv je unatoč katastrofalnim uvjetima doletio dvadesetak metara dalje od svojih uobičajenih skokova

petak, 27. siječnja 2023.

VELIKO OTKRIĆE

Jan nije bio neki poseban talent, mučio se sa stilom i bolešću, a ni cigarete mu nisu bile strane. Njegova supruga Jorun kasnije će posvjedočiti kako ga je tijekom karijere često upozoravala da ne puši u zatvorenom prostoru, jer dim smeta njihovim potomcima. A što se tiče samopouzdanja i mentalne jakosti, bolje rečeno slabosti, dovoljno je kazati kako je Jan mucao još od predškolske dobi. Uglavnom, po svim premisama Boklöv je trebao biti samo jedan od skakača-anonimaca koji su se nakratko pojavili na sceni, a onda još brže nestali. Vjerojatno bi i bilo tako da jednog vjetrovitog jesenskog dana 1985. godine nije otišao na trening na legendarnu švedsku skakaonicu u Falunu. Uvjeti su bili nemogući, ali rekli smo već kako u to vrijeme na sigurnost nitko nije obraćao preveliku pozornost. Skakaonica je bila otvorenapo današnjim standardima to je kazneno djelo nadležnih, te dugogodišnja robija - i Jan je zavrtio pištolj nadajući se kako bubanj neće stati na metak. Prilikom odraza uletio je u reful vjetra, pa da ne zgine, instinktivno je postavio skije u V položaj. Ono što je uslijedilo iznenadilo bi i švedsku akademiju koja dodjeljuje

Nobela za fiziku, a kamoli ne švedskog luzera bez akademije – Boklöv je unatoč katastrofalnim uvjetima doletio dvadesetak metara dalje od svojih uobičajenih skokova. -Šta se ovo dogodilo, mila majko – bio je u šoku. Uštipnuo se kako bi vidio je li sanja, pa se odmah nanovo strmopizdio niz skakaonicu kako bi otklonio svaku sumnju. Opet je bio suludo dalek. -Čovječe, ne znam kako, ali ovo funkcionira –shvatio je Jan, ali nije bio previše sretan. Znao je kako će suci kažnjavati ovaj njegov novi stil i kako će Milki Babović rasti nove sijede kada joj kolege novinari budu na Olimpijadi kazivali kako tamo u skijaškim skokovima postoji neki lik kojeg briga za estetiku tijela. Ali opet, gledajući iz ptičje skijaško skakačke perspektive, što može izgubiti? Ionako nema nikakvih primanja od skakanja, zaposlen je u predškolskoj ustanovi, muca i boluje od epilepsije - jebe mu se za ocjene sudaca - bar će biti zanimljivo aterirati tamo daleko gdje samo dolijeću Matti Nykanen i ostali odabrani velikani.

TRINAESTICA

Odmah na sljedećem natjecanju, po prvi puta u čitavoj povijesti ovog sporta, čovječanstvo je

A onda se sa zaletišta vinuo Jan Boklöv u svoj sad već prepoznatljivi V stil. Letio je i letio, kao čiopa na amfetaminima prema Jordanu i Egiptu, pa preletio čitavu skakaonicu i spustio se tek tamo kod Golfa jedinice na obližnjem parkiralištu

Legendarni V stil zauvijek je promijenio povijest skijaških skokova

Kolumna Škura

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

Torbjorn Yggeseth, voditelj Povjerenstva za skijaške skokove u FIS-u, odmah je sazvao hitan sastanak na kojemu je određeno kako suci za V stil ne smiju davati više ocjene od slabašne trinaestice. Normalne ocjene kretale su se između 17 i 19, što znači kako bi Boklöv u svakoj seriji morao biti dalji između 5 i 10 metara od konkurencije kako bi s njima bio u egalu po sveukupnim bodovima

vidjelo skok s V stilom i odmah su svi popizdili. ‘Tko je ova budala’, ‘Što si kreten umišlja’, ‘Kako ga nije sram ovako skakati’, ‘Pa ovo je neetično i ružno za oko’, bili su samo neki od komentara. Torbjorn Yggeseth, voditelj Povjerenstva za skijaške skokove u FIS-u, odmah je sazvao hitan sastanak na kojemu je određeno kako suci za V stil ne smiju davati više ocjene od slabašne trinaestice. Normalne ocjene kretale su se između 17 i 19, što znači kako bi Boklöv u svakoj seriji morao biti dalji između 5 i 10 metara od konkurencije kako bi s njima bio u egalu po sveukupnim bodovima.

U sljedeće tri godine zbog slabašnih ocjena sudaca nije ostvario zapažene rezultate, iako su mu skokovi bili astronomski daleki. No početkom 1988. godine neki novi vjetrovi zapuhali su u FIS-u i Boklövu su suci počeli dodjeljivati ponešto bolje ocjene – jednostavno više nisu mogli zatvarati oči na njegove spektakularne daljine. Još uvijek su te ocjene bili znatno slabije od konkurencije, ali Šved je polako postajao konkurentniji. A onda je u jesen 1988. godine u američkom Lake Placidu Boklöv po prvi put postao pobjednik jednog natjecanja, a Švedska je napokon dobila čovjeka na najvišem skalinu pobjedničkog postolja. Potom, početkom zimskog solsticija, kreće legendarna Novogodišnja turneja četiri skakaonice sa zastrašujućom konkurencijom – Matti Nykanen, Arri-Pekka Nikkola, Jens Weissflog, Ernst Vettori, Dieter Thoma, Pavel Ploc, Jiri Parma, Miran Tepeš, Primož Ulaga, Risto Laakonen… Na prvom natjecanju u Obertsdorfu slavio je Thoma, u Garmischu je najbolji bio Nykanen, a zatim su se preselili u Innsbruck.

U prvoj seriji Dieter Thoma podbacio je na majušnih 88,5 metara, Nykanen je skočio 96, a onda je vodstvo preuzeo neuništivi Weisfflog s ravno 100 metara. Dugo se držao na čelu kolone sve dok ga nije prešišao Nikkola sa 104 metra. A onda se sa zaletišta vinuo Jan Boklöv u svoj sad već prepoznatljivi V stil. Letio je i letio, kao čiopa na amfetaminima prema Jordanu i Egiptu, pa preletio čitavu skakaonicu i spustio se tek tamo kod Golfa jedinice na obližnjem parkiralištu.

105 metara, najduže od svih skakača. Ali jasno kako neće biti prvi, jer će ga suci kazniti zbog stila. Finac Ari Pekka Nikkola ostaje u vodstvu poslije prve serije, a Šved je na diobi drugog mjesta s Istočnim Nijemcem. Potom je krenulo finale. Matti Nykanen se u međuvremenu otrijeznio, pa je u drugoj seriji dohvatio suludih 108 metara, daleko najduži skok dana. Dugo je bio u vodstvu, sve dok ga nije prestigao legendarni njemački brko zbog zalihe bodova iz prve serije. Weissflog je preuzeo prvo

mjesto sa skočenih 105 metara. A zatim se na zaletištu pojavio Jan Boklöv. Promucao je sebi nešto u bradu vjerojatno moleći Svemogućeg da ga poštedi epileptičnog napada bar do kraja natjecanja. Katapultirao se sa skakaonice, još jednom ćušnuo skije u stranu narugavši se čelnicima FIS-a i svim ostalim konzervama skijaških skokova, potom zajahao vjetar kao Clint Eastwood mustanga u suton, pa preletio i doletište, i onu legendarnu innsbrušku uzbrdicu, i Golfa jedinicu, i Opel Kadetta, i Lanciu Deltu Integrale, te sletio na gradsko groblje, tik tamo do svježe iskopane rake koju su, zlu ne trebalo, pripremili organizatori za one koji sramote gospodske skijaške skokove - V stilaše i legendarnog Eddieja Edwardsa.

PRVA POBJEDA V STILA NA NOVOGODIŠNJOJ TURNEJI

Najduži skok dana, 109 metara, bolje čak i od najvećeg sina ovog sporta, mitskog Mattija Nykanena za kojeg se svojevremeno čak sumnjalo je li uopće kompletan homo sapiens ili mu je otac ipak Aquila chrysaetos, odnosno suri orao. Suci su mu teškom mukom dali (svega) sedamnaesticu za stil što je ipak bilo dovoljno za preuzimanje prvog mjesta. Otamo ga nije skinuo ni još jedan legendarni Finac Arri Pekka Nikkola koji je doskočio na 105 metara te je ostao kratak za svega pola boda. Jan Boklöv postao je tako prvi Šved i prvi čovjek s V stilom koji je pobijedio na jednoj od skakaonica Novogodišnje turneje. Iako je u dvije serije bio bolji od drugoplasiranog Nikkole za velikih pet metara, na kraju je bio ispred njega samo za pola boda - eto koliko je zbog loših ocjena morao dalje skakati od konkurencije. Od Weissfloga koji je natjecanje završio kao treći, bio je sveukupno bolji čak osam metara, ali i samo dva boda. Na kraju nije bio sveukupni pobjednik Novogodišnje turneje, ali zato jest Svjetskog kupa u istoj sezoni. Nitko mu te godine po dužinama nije bio ni blizu, a Švedska mu je odala nevjerojatno priznanje. Proglašen je 1989. godine za najboljeg švedskog sportaša u brutalnoj konkurenciji Stefana Edberga, jednog od najboljih tenisača u povijesti i Jan Owea Waldnera, jednog od najboljih stolnotenisača u povijesti. Međutim, ni to mu nije bilo dovoljno za dobiti sponzorski ugovor. Zbog kontroverznog stila velike kompanije su i dalje bježale od njega kao vozači od nadzornih kamera. Iako je pobijedio u Svjetskom kupu, žalosno, ali istinito, i dalje nije dovoljno zarađivao od skakanja. A onda su stvari postale još gore. Prilikom jednog od svojih suludo dalekih skokova, Jan je slomio stopalo i nikada se više nije vratio oz-

biljnom natjecanju. S kauča je gledao kako se sve više skakača okreće njegovom revolucionarnom izumu. Na Olimpijskim igrama 1992. godine u Albertvilleu svi pobjednici skijaških skokova skakali su koristeći njegov patent. Nažalost, ne i on sam, kao glavni pionir. Godinu poslije, 1993. godine, doslovno svi lete na V, dok Jan Boklöv muku muči sa stopalom, epilepsijom i depresijom, te daje otkaz u predškolskoj ustanovi.

Potom Zemlja radi još jedan krug, i na Olimpijskim igrama u Lillehammeru 1994. godine, zlatnu medalju s V stilom osvaja Weissflog na velikoj skakaonici i Espen Bredesen na maloj. Za to je vrijeme Jan Boklöv nezaposlen i siromašan, živi isključivo od primanja supruge. Na Olimpijskim igrama u Naganu 1998. godine Kazuyoshi Funaki dobiva same dvadesetice za V stil. Čitav svijet divi se estetici tijela kojim Japanac skače, Milka Babović nije se tako uzbudila još od trostrukog aksla Tonyje Harding - svi su već odavno zaboravili kako su se prije samo deset godina zgražali nad istom tehnikom. Za to vrijeme Jan Boklöv se seli sa suprugom u Bruxelles, jer je ona dobila posao u EU instituciji. I dalje je nezaposlen, ne zna jezik, te postaje domaćica. Kuha, pere i pegla brinući se za kućanstvo i djecu dok supruga privređuje.

NOBELOVA NAGRADA

Godina je 2002. Sven Hannawald postaje prvi čovjek u povijesti koji u istoj sezoni pobjeđuje na sve četiri skakaonice Novogodišnje turne-

je, naravno koristeći V stil. Suci se dive njegovoj tehnici, daju mu spektakularne ocjene. Za to vrijeme nezaposleni Jan Boklöv guli krumpir i odlazi liječniku koji mu pripisuje nove lijekove za epilepsiju.

Godina je 2018. Kamil Stoch postaje drugi čovjek u povijesti koji slavi na sve četiri skakaonice Novogodišnje turneje. Ne treba spominjati kojim stilom. Za to vrijeme švedski novinar uspijeva pronaći Jana Boklöva koji je i dalje kućanica, iako su mu djeca već odrasla. Pita ga kako se nosi s epilepsijom.

-U zadnje vrijeme rjeđe imam napade. Pomažu mi mir i tišina – odgovara guleći mrkvu. U to vrijeme zvali su ga na švedski MasterChef, ali doktor mu je zbog epilepsije savjetovao kako mu stresiranje u kulinarskom TV šou ne bi bilo najpametnije.

Godina je 2019. Ryoyu Kobayashi postaje treći čovjek u povijesti koji slavi na sve četiri skakaonice Novogodišnje turneje. V stil. Za to vrijeme još jedan švedski novinar pronalazi u kuhinji Jana Boklöva dok mućka tijesto za palačinke. Pita ga što misli o današnjim skijaškim skokovima i svim suludim daljinama i rekordima koje su posljedica izuma kojeg je prije 30 i kusur godina nepoznati Šved poklonio svijetu.

-Ne pratim ih već dugo vremena – zamucne Jan Boklöv, pa spretno frkne palačinku u zrak, ova poleti V stilom, i na kraju doskoči telemarkom u prosulju.

Čista dvadesetica za legendarnu švedsku domaćicu, u slobodno vrijeme nobelovku za fiziku.

Dubrovački dnevniK petak, 27. siječnja 2023.

Boklöv je nakon karijere postao kućanica

Dubrovnik by Željko Tutnjević za Dubrovački dnevnik

Lucija, Martin, Lora i Elvira - školsko prijateljstvo iz ETŠ im je cjeloživotnom tek uvertira

Marinka i Lui - “Bez najdražeg ljubimca ne dolazi u obzir za DD slika!”

Lucija i Jadranka - unuka i voljena none uživaju zajedno putovati, ili bar poći vanka

Domagoj, Petra, Petra i Ivan - s dragim ljudima u društvu lijep dan (p)ostane divan

Gordan i Anita - Vjeverica dokazati hita da je bolji neg’ 100 Instagram pozerica

Kruno, Teo, Mijo, Vaso i Akan - na “tapetu” je bilo i puno toga o lokalnom, domaćem i stranom nogometu

Dubrovnik by Željko

za Dubrovački dnevnik

Dubrovački dnevniK petak, 27. siječnja 2023.

Tutnjević

Matea, Blanka i Željka - mladost i nepatvorenost istinska im je radost

Mia, Matija, Jelena, Noemi, Andrej i Perica - roditelji i dječica, srećom i životom “pršti” lapadska šetnica

Rajna i Romana - toplije i sigurnije je u kafiću ovih prohladnih i promjenjivih dna

Antun i Matko - bilo koja da je tema, razgovor gospara uvijek teče glatko

Tara, Ines i Laura - velika je ljubav majke i kćeri, fotografija ne vara

Braco i Marijana - ne zaboravljaju se veselja sa proslave rođendana dragog prijatelja

TRANSILVANIA je bila napredan brod, a naposljetku se pretvorila u pješčani sprud

U službenim knjigama dolaska i odlaska brodova pomorske agencije Atlantagent iz Dubrovnika piše kako je TRANSILVANIA prvi put uplovila u luku Gruž dana 13. listopada 1957., te ponovo 13. svibnja 1958. godine. Te iste, 1958., uplovila je još i 19. svibnja, 5. kolovoza, 19. kolovoza, 23. rujna i 9. listopada. Godine 1959. godine nas je ponovo posjetila 4. travnja, a zadnji put je uplovila 18. svibnja 1960. godine u 5:50 sati s 375 putnika, te je istog dana u 18:30 sati isplovila prema Pireju u Grčkoj. Ta njezina kružna putovanja su kretala iz luke Constanca preko Pireja, Dubrovnika, Splita, Rijeke i Venecije. Na našoj obali o prihvatu putnika i lokalnim izletima po gradu i bližoj okolici uglavnom čeških turista i jednom francuskih je brinula putnička agencija Putnik.

TRANSILVANIA je kao novogradnja broj 633 za rumunjsku državnu pomorsku kompaniju Serviciul Maritim Român (SMR) izgrađena 1938. godine u poznatom danskom brodogradilištu i još poznatijem proizvođaču brodskih motora Burmeister & Wain iz Kopenha-

gena. Imala je 6672 bruto tona, bila duga 131, a široka 17,6 metara. Dva B &W diesel motora ukupne snage 14400 KS preko dvije propele omogućavala su joj brzinu od 22 čvora dok je u probnim vožnjama dostizala čak i

Trup broda je godinama ležao na dnu pješčanog spruda te se napunio riječnim muljem, a na njemu u priloženoj fotografiji iz 2006. godine vidimo kako su izrasla i dva stabla

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

Piše Ivo Batričević foto Privatni arhiv

Kruzer ‘Transilvania’ je posjetio Dubrovnik devet puta

INTRIGANTNA SUDBINA RUMUNJSKOG KRUZERA

Agamemnon & Transilvania

dnevniK petak, 27. siječnja 2023. Priče o moru i brodovima

Kada je rumunjska vlada 1950. godine dozvolila odlazak 250 tisuća Židova iz svoje zemlje u novostvorenu izraelsku državu, TRANSILVANIA je dobila posebnu dozvolu da za taj njoj povjereni veliki zadatak na svoje palube može ukrcati čak 1500 emigranata. Iako je danas teško objasniti uvjete pod kojima su svi ti nesretnici u skučenom prostoru u tako velikom broju uopće mogli preživjeti, brod je uspješno obavio ovaj složeni i zahtjevan posao

25 čvorova. Na svojim prostranim palubama mogla je prihvatiti 410 putnika od kojih 80 u prvom, 100 u drugom i 230 u trećem razredu.

NA PALUBE UKRCALA 1500 ŽIDOVSKIH

EMIGRANATA

Na prvo putovanje TRANSILVANIA je zaplovila 12. rujna 1938. iz Constance do Pireja, Aleksandrije i Istanbula. Zajedno s brodom blizancem BASARABIA uglavnom je plovila između rumunjske Constance i egjpatske Aleksandrije, povremeno krstareći Istočnim Sredo -

zemljem i Crnim morem. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, oba broda su raspremljena u neutralnoj turskoj luci Istanbul. BASARABIA je nakon rata u vidu reparacije otpremljena u Sovjetski Savez gdje je pod novim imenom UKRAINA plovila do 1988. godine kada je izrezana u staro željezo.

TRANSILVANIA je vraćena Rumunjskoj i prvi joj je posao nakon rata bio prijevoz europskih Židova prema izraelskoj luci Haifa. Već od 1945. godine plovi između: Marseillesa, Barcelone, Napulja, Pireja, Istanbula, Beiruta, Haife i Constance. Nakon izraelsko-arapskih ratnih sukoba, TRANSILVANIA plovi uglavnom do Istanbula i Haife. Kada je rumunjska vlada 1950. godine dozvolila odlazak 250 tisuća Židova iz svoje zemlje u novostvorenu izraelsku državu, TRANSILVANIA je dobila posebnu dozvolu da za taj njoj povjereni veliki zadatak na svoje palube može ukrcati čak 1500 emigranata. Iako je danas teško objasniti uvjete pod kojima su svi ti nesretnici u skučenom prostoru u tako velikom broju uopće mogli preživjeti, brod je uspješno obavio ovaj složeni i zahtjevan posao.

POSLJEDNJI OSTACI BRODA 30 GODINA LEŽALI U DUNAVSKOM BLATU

Od 1957. TRANSILVANIA počinje ploviti na kružnim putovanjima između talijanske luke Genove i rumunjske Constance uglavnom u najmu njemačkog touroperatora Neckermann, a od 13. listopada iste godine je počela plo -

Agamemnon & Transilvania

Transilvania

TRANSILVANIA je prvi put uplovila u luku Gruž dana 13. listopada 1957., te ponovo 13. svibnja 1958. godine. Te iste, 1958., uplovila je još pet puta. Godine 1959. godine nas je ponovo posjetila 4. travnja, a zadnji put je uplovila 18. svibnja 1960. godine u 5:50 sati s 375 putnika, te je istog dana u 18:30 sati isplovila prema Pireju u Grčkoj

viti uzduž naše obale do talijanske Venecije. Vrlo kvalitetno izgrađeni brod plovio je sigurno svojim starim uhodanim pomorskim ru -

tama sve do konca 1975. kada je konačno raspremljen u Constanci. Nakon četiri godine joj je glavni brodski motor demontiran i poklonjen Pomorskom muzeju u Kopenhagenu gdje i danas ponosno svjedoči o visokoj tehnologiji i kvaliteti njegovog isporučitelja Burmeister & Wain tvornice brodskih motora. U rujnu 1979. dva su remorkera odvukla TRANSILVANIU iz Constance do ušća Dunava nedaleko od luke Galati s namjerom da se brod preuredi kao plutajući hotel. Za vrijeme sušnog ljeta i niskog vodostaja rijeke Dunav TRANSILVANIA se opasno nagnula i prevrnula na lijevi bok dana 9. rujna 1979. godine. Njeno rezanje je uslijedilo tek 1982./83. godine, ali do vodene linije kada je iz nepoznatih razloga zaustavljeno. Trup broda je godinama ležao na dnu pješčanog spruda te se napunio riječnim muljem, a na njemu u priloženoj fotografiji iz 2006. godine vidimo kako su izrasla i dva stabla. Završna operacija čišćenja podrtine je započela tek u listopadu 2008.godine. Do početka ljeta 2009. posljednji ostaci broda TRANSILVANIA su nakon trideset godina ležanja u dunavskom blatu, izrezani i baržama prevezeni u rumunjske čeličane, gdje su konačno završili rastaljeni u visokim pećima.

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

Transilvania

Agamemnon & Transilvania

Dubrovkinja uložila 17 tisuća eura, obećali joj dobitak od 100 tisuća, a onda je shvatila kako je prevarena

Policijska postaja Dubrovnik je ovog tjedna zaprimila još jednu prijavu kaznenog djela računalne prijevare. Prijevaru je prijavila 51-godišnjakinja koja je u svojoj prijavi navela kako je, nakon pretraživanja informacija o načinu trgovanja kriptovalutama, zaprimila telefonski poziv muške osobe koji je s njom na engleskom jeziku komunicirao o proceduri ulaganja u kriptovalute. Slijedeći njegove upute, oštećena je kreirala svoj korisnički račun na stranicu trgovačkog društva kojeg joj je on preporučio nakon čega je instalirala aplikaciju koja omogućuje daljinsku kontrolu nad udaljenim računalom ili mobilnim uređajem. Potom je u 13 navrata uplatila ukupno 17 tisuća eura i kada je na svom računa vidjela

dobitak od 100 tisuća eura zatražila je isplatu navedenog novca. Budući da do danas nije dobila nikakav odgovor, shvatila je da je prevarena i cijeli je slučaj prijavila policiji. “Ovakva vrsta prevara je posljednjih godina sve učestalija stoga građane želimo još jednom savjetovati kako se zaštiti u slučajevima kada žele trgovati kriptovalutama. Kod ovakvih ponuda važno je, prije bilo kakvih ulaganja, provjeriti imaju li društva koja nude ovakve usluge dozvolu za poslovanje na području Republike Hrvatske i dobro se posavjetovati sa stručnim osobama prije samog ulaganja u kojima se obećava velika i brza zarada. Kod prijevare oko ulaganja u kriptovalute počinitelji najčešće žrtve kontaktiraju telefonski s pozivnih brojeva +44 (pozivni

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

NASJELA NA PRIČU O KRIPTOVALUTAMA

dnevniK petak, 27. siječnja 2023.

brojevi iz Velike Britanije), a zatim ih upute na lažne internet stranice za ulaganje. Osim lažnih stranica, koje zaista djeluju legitimno, od osoba se u prvom koraku traži instaliranje aplikacije koje omogućuju kontrolu nad vašim računalom, a potom, ako je riječ o prijevari, nakon instaliranja raznih lažnih platformi koje prikazuju lažno stanje o ostvarenoj zaradi, potencijalne žrtve potiče se na daljnja ulaganja, čime se  žrtve dovodi do sve većih iznosa za koji će na kraju biti prevareni. Stranica za ulaganje ima puno i stalno se gase i nastaju nove. Najbolje je prije bilo kakvih ulaganja malo se raspitati, odnosno istraživati. Stranice koje služe za lažno ulaganje će najčešće već u samoj internetskoj tražilici ponuditi objave u kojima ljudi putem komentara  iznose svoja negativna iskustva i te stranice prijavljuju kao prevarantske. Tijekom komunikacije potrebno je svakako izbjeći dostavljanje povjerljivih osobnih podataka, fotografija osobnih isprava, bankovnih kartica, slanje jednokratnih zaporka aplikacija internetskog bankarstva, kao i druge podatke vezane za autorizaciju bankovnih transakcija.

Ova vrsta kaznenih djela se evidentira pod čl. 271 KZ-a RH , Računalna prijevara i iz dosadašnjeg iskustva možemo reći da je u pravilu riječ o  počiniteljima koji djeluju kao dobro organizirana grupa, koja čak i u trenutcima kada oštećena osoba shvati da je prevarena, istoj  nudi priliku za povrat novca, odnosno javlja se druga grupa koja nudi usluge povrata izgubljenog novca te se od oštećene osobe traže nove uplate kako bi se dio novca vratio, što rezultira samo većim iznosom za koji će osoba biti prevarena. Ako ne uspiju, javljaju se iz „ureda za porez“ te inzistiraju na daljnjim uplatama uz obrazloženje kako će nakon uplate „poreza“ uslijediti isplata navodno ostvarene dobiti, što se u pravilu nikada ne dogodi, već se opet u slučaju uplate povećava konačni iznos štete. Stoga želimo građanima, koji se odluče na ovu vrstu ulaganja, savjetovati da se prije ulaganja dobro informiraju i zatraže nepristran financijski savjet stručne osobe kao i da budu sumnjičavi kada se u ponudama obećava sigurna investicija i velika dobit, a da se u slučaju bilo kakve sumnje na prijevaru obrate policiji”, poručili su iz policije.

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

humanitarni prilozi

Dječjem domu MASLINA Dubrovnik darovali su: - Dražen Nadan i Jasenka Petrović, umjesto cvijeća za pok. Milanku Jurišić prilažu 30 €. Djeca i djelatnici zahvaljuju darovateljima!

Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Doma IBAN broj:HR8223900011100019232 da dostave tekst uplate na/fax:312 218 ili na mail: dom.maslina@outlook. com

DVA SKALINA

Umjesto cvijeća za pok. Antonia

Katušića, 70€ prilažu Elizabeta i Davor Arneri;

U spomen na dragu roducu Mariju Konjevod, 30€ prilaže obitelj Čurčija;

U spomen na pok. Anu Pende, 30€ uplatila je obitelj Dubravka Meda.

U spomen na pok. majku A. Pasqualicchi, Dječji vrtići Dubrovnik prilažu 53,09€; U spomen na pok. Maru Grgurinović, 25€ prilaže obitelj Iva Rabadžije; U spomen na pok. majku našega kolege dr. Šućura, umjesto cvijeća Interni odjel O.B. Dubrovnik prilaže 200€;

Hrvatski stukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara donacija 50€; Niko Obradović donacija 30€; Dragana Filipović donacija 16,71€; Obitelj A i B Mojaš donacija 16€;

Iskrena sućut obiteljima i prijateljima preminulih. Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama.

IBAN: HR7924070001100305036 Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr ili zvati na: Mob: 095/368-9227 ( radnim danom od 9:00 – 17:00)

VAŠ VID JE NEPROCJENJIV!

Znate li da u Poliklinici Marin Med oko možete pregledati sofisticiranim uređajem koji fotografira i snima stanje oka – idealno za praćenje kroz period liječenja?

Pregledajte svoj vid u vrhunski opremljenoj ambulanti za pregled oka u Poliklinici Marin Med. Pregledat će vas naša oftalmologinja dr. Meri Vučković Mataga na najmodernijim aparatima za dijagnostiku vida.

SAMO U POLIKLINICI MARIN MED oči možete pregledati na najnaprednijem digitalnom čitaću dioptrije, obaviti objektivno mjerenje refraktivne pogreške oka i dobiti objektivnu dioptriju za naočale i kontaktne leće.

Opremljeni smo najmodernijom tehnologijom u oftalmologiji za dijagnostičke preglede OCT, vidno polje Octopus 900, ultrazvuk, lasersko liječenje glaukoma itd. Predbilježite se za pregled! Odmah!

Raspitajte se za operacije katarakta-sive mrene najmodernijom metodom ultrazvučne operacije. Zahvat obavlja renomirani stručnjak doc. Ljubo Znaor a sva priprema za operaciju kao i postoperativna skrb obavlja se u ugodnom stacionaru Poliklinike Marin Med.

Imate zdravstvenih problema? Ne znate kod kojeg liječnika trebate pregled? Nazovite nas za savjet i termin!

Tel: +385 (0)20 400 500 +385(0)20 400 505

Poliklinika Marin Med dr.Ante Starčevića 45 Dubrovnik

www. marin-med.com email: info@marin-med.com

AUTO / MOTO

Prodajem Renault Megane Coupe, ‘98. godina, u voznom stanju, prešao 67 tisuća kilometara, za dvije tisuće eura. Mob: 091/567-2683

Prodajem automobil „oldtajmer“ originalni „Renault 12“ TL star 50 godina u ispravnom voznom stanju. Mob. 098564765

PLOVILA

Prodajem brodić Sirius spreman za renovaciju. Cijena 6000 eura. Telefon 098/172-53-18

Prodajem gliser Browing 5 metara s mercruiserom 130 KS. Telefon 098/172-53-18

iznajmljivanje

Iznajmljujem stan u Mokošici, ljepše uređen na duži period. Tel. 419-574

Izajmljujem stan u Gružu za radnike- Tel. 419-574

Prodaja / KUPNJA NEKRETNINA

Kupujem stan do 35 kvadrata u Lapadu. Kontakt 098 585 251

Prodajem kuću u Rožatu, 100 kvadrata plus pomoćni objek 11 kvadrata. Sve je novouređeno. Tel. 099/642-86-23

Prodajem stan u Lapadu u stambenoj zgradi Mercedes (smeđa zgrada), površine 64,8 kvadratnih metara, s parkirališnim mjestom i šupom u podrumskom dijelu. Stan ima dvije spavaće sobe, dnevni boravak, odvojenu kuhinju, kupaonicu i lijep pogled. Smješten je u zgradi koja ima novu fasadu, novi lift i video nadzor. Fiksna cijena: 289 000 eura. Zvati na broj: 092/337-5466

Prodajem građevinsku parcelu

blizu zračne luke 800 m2. Kontakt: 098 679 122

Prodajem četverosobni stan u prizemlju kuće na Nuncijati s garažom, taracom, vrtom i dva magazina. Kontakt 098/9627-234

Prodajem građevinsko zemljište na otoku Koločepu površine cca 700m2. Parcela se nalazi u Gornjem Čelu u blizi-

ni plaže te gleda na jugoistok. Za više informacija nazovite 0981886380

Građevinsko komercijalno zemljiste 3000m2 u blizini zracne luke prodajem 0916143946

Prodajem dva pašnjaka, katastarske čestice 1720 i 3876 u Katunima kod Šestanovca. kontakt: 091 901 94 76

Prodaje se poljoprivredno zemljište 9100 m2 k.o. Trsteno na putu Orašac - Kliševo, pristup asfalt, podobno za poljoprivredu ili parkiranje građevinskih strojeva. Tel. 098-285-502

Prodaje se maslenik - vočnjak 9800 m2 sa građevinskim objektom 78 m2, solarna struja 10kw, voda bušotina, ograđeno, pristup asfalt, k.o. Orašac lokacija između Orašca i Gromače. Tel. 098-285-502

Prodaje se stan (Cavtat-Mečajac) površine 85 m2 u obiteljskoj kući-prizemlje, s okućnicom i zatvorenom garažom. U blizini trgovina, škola, ambulanta. Cijena po dogovoru, Za info zvati na 098/850-820 od 19-20 h.

Građevinsko zemljište komercijalne namjene u neposrednoj blizini zračne luke, površine 3000m2 namjena predvideno K1, K2 parcela je dosta ravna i kvadratnog oblika sa pristupnim putem m 0916143946

Oranica u Konavlima, 4 175 kvadratnih metara, put do parcele 50 metara, struja, voda i telefon, 13 eura po metru kvadratnom. Mob: 091/160-1894

Prodajem oranicu u Katunima kod Šestanovca tik uz Radobiljsku cestu. Katastarska čestica 1722. Cijena 300 000 eura. Kontakt: 091 901 9476

Prodaje se građevinsko zemljište u Župi Dubrovačkoj – Lazine. Zemljište se sastoji od 3 spojene parcele i ima 984m2. Cijena 125000 eura. Mob: 098 9824 076

petak, 27. siječnja 2023. Dubrovački dnevniK

38 Mali oglasi

Mandaljena, simpatičan stan s parkirnim mjestom 72 m2 –219.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Čilipi, građevinsko zemljište s gotovim projektom i ishodovanom dozvolom – 380 m2 –70.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211 095 466 2211

Zaton Doli, građevinsko zemljište s pogledom na malostonski zaljev – 2298 m2 – 298.900 €Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 466 2211

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Upravo renoviran trosoban stan na Pločama s vrhunskim pogledom - 92 m2 – 525.000 € - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik. Mob. 098 676 009

Šipanska Luka, u prodaji imamo stare kamene kuće za obnovu i nekoliko poljoprivrednih zemljišta u okolini - Angelus nekretnine - ured Dubrovnik – 095 676 009

Gruž, trosobni stan, 70 m2, za adaptaciju, blizu škole - 189.000 €. Angelus nekretnine - ured Dubrovnik - 098 676 009

Za poznatog kupca tražimo ma-

Mali oglasi

nji studio apartman ili sobu s banjom u staroj gradskoj jezgri. Kontakt: Angelus nekretnine, Vukovarska 17 - 098 676 009

Prodaje se građevinsko zemljište koje se sastoji od tri spojene parcele površine 984 m2 u Lazinama - Župa Dubrovačka.Cijena 125 000 eura. Kontakt telefon 0989824076.

Prodajem namješten stan u Solinama, 77m2 sa parkingom i terasom od 24m2. Cijena 2300 e7m2. Kontakt: 092 420 8459

KUPNJA

I PRODAJA RAZNO

Povoljno prodajem novi električni aparat za varenje i stop lampe od Golfa 4. Tel. 098/747-113

Prodaje se stol dimenzija 80x150 cm, razvučen 80x210 cm i šest stolica. Rustik, indijsko drvo. Cijena po dogovoru. Mob: 099/857-1306

Med domaci , kvalitetan sa etiketon proizvodaca šumski med i med od bora prodajem 0916143946

USLUGE RAZNO

Vršimo sve usluge kombi prijevoza. Dostave,selidbe, čišćenja prostora i odvoza materijala. 098 765 757

KAMENOKLESAR- Izrada grobnica,spomenika,nadgrobne vaze - kamenice,nadgrobne knjige, brončana galanterija,slike od porculana,klesanje slova na

spomeniku,klupice,skalini,kolone, kamene ograde, dostava i montaža kamena. Mob: 091 7285208.

Zaštita od sunca, izrada vanjskih roleta, komarica, rolo zavjesa, trakastih zavjesa, žaluzina, servis istih, sve inf.na 0911472794, Mokošica.

Izrada, servis i montaža rolete, komarice, žaluzine, rolo, panel i trakaste zavjese. Završni radovi u graditeljstvu. Kontakt: 099 598 2553

Uredujem vrtove, đardine, okućnice. Kosnja trave i sl 0916143 946

Orezujem masline , lozu, kivi, ruze,kosnja trave i sl m 0916143946

Meštar sa iskustvom pruža usluge sitnih popravaka, montaža-demontaža -prepravaka , tj. Svega onoga u kućanstvu što ne možete ili nemate vremena učiniti sami.

Usluge : zamjena brava-rasvjetnih tijela -utičnica -bojlera -vo-

dokotlića - sanitarija, persijane -vrata (skidanje stare piture-popravci-pituravanje ), sitni zidarski i bravarski poslovi. Mob.098 7654 60

Vršimo kompletnu adaptaciju kupaonica i kuhinja. Izmjena dotrajalih vodoinstalacija, elektroinstalacija, građevinskih radova, odvoz šuta. Mob. 095 921 8664

DEŽURNE LJEKARNE

- LJEKARNA ”KOD ZVONIKA” od 23.01. do 29.01.

- LJEKARNA ”GRUŽ “ od 30.01. do 05.02.

preminuli

Marica Ćorak (1960)

Elidona Morina (1996)

Ana Pende (1939)

Mirko Bašić (1930)

Jele Novković (1929)

Danica Belemečić (1941)

Nikola Adam Rilović (1996)

Milka Šanje (1933)

Mario Prizmić (1971)

Janja Dadić (1941)

Adem Sejdić (1934)

Đorđe Pjevović (1948)

Antonio Katušić (1998)

Anka Hajdić (1933)

Mirko Galonja (1953)

Blaž Šimović (1950)

Marija Konjevod (1929)

Rahima Malčinović (1956)

Dubrovački dnevniK petak, 27. siječnja 2023.

Pratite ih od ponedjeljka, Dubrovčani kuhaju u ‘Večeri za 5’

Najpopularniji domaći kulinarski show vraća se s novim epizodama! ‘Večera za 5 na selu’ od 30. siječnja od 20.15 sati na RTL-u gledateljima ponovno servira vrhunsku televizijsku poslasticu, a s novim nastavcima kreće iz Dubrovnika.

Zanimljiva dubrovačka petorka pokazat će voli li više tradiciju ili su skloni eksperimetiranju s novim okusima, a nju čine Dubravko Bautović, Keti Ćorvila, Semra Bogdan, Katija Guljelmović i Marko Dragojević.

TripAdvisor uvrstio Dubrovnik među najbolje svjetske destinacije u ovoj godini

TripAdvisor, poznata platforma za ocjenjivanje ugostiteljskih objekata, usluga poput izleta i tura te destinacija, objavila je nedavno listu najboljih i najpopularnijih destinacija za posjet u 2023. godini, a na popisu se našao i Dubrovnik. Na listu najboljih europskih destinacija za 2023. godinu, TripAdvisor je uvrstio Dubrovnik na 20. mjesto.

“Dubrovnik se oporavio od ratnih razaranja koja je pretrpio tijekom 1990-ih, a posjetitelji su se vratili u ovaj mirni grad. Smješten između Jadrana i Dinarskih Alpa, pristupačan je i ne pretjerano skup za gradski odmor za mnoge europske putnike. Posebno je šarmantan Grad, namijenjen isključivo pješacima”, napisali su iz TripAdvisora o Dubrovniku.

ZANIMLJIVA PETORKA

FOTO: GORAN MRATINOVIĆ