Issuu on Google+


Prvi red do sunca dio I.

Sviralo


Kad si me stvarao Kada si me odluËio stvoriti, poπao si u najdublju πumu borovu izabrati stablo bez mana, bez oæiljaka ispod kore koji bi naruπili Ëvrstinu kojoj si se nadao, sruπio ga lako i ostavio kiπama da ga isperu od sjeÊanja. Onda si krenuo u plaviËaste πume hrasta i birao najjaËi, najponosniji meu jednakima da od njega napraviπ mi rebra, pleÊa πto Êe nositi se lako sa svakim teretom sudbine. Pustio si da okuse more, da se napiju soli, da ti se predaju, da ti se podaju, u rukama tvojim da se smekπaju i objave predaju. Od vite jele motao si pramenove kose i paæljivo ih svijao, uvijao bez straha


i davao mi lice kakvo si zamislio. I jarbol visok, snaæan, od svilenih niti jedra, napunio obraze vjetrom i rekao: “Sad plovi!” Bez sidra. Bez konopa. U dubine me gurnuo i predao valovima. “Plovi!” Kada si me tkao, zaboravio si iπËupati duπu iz kormila pa me nevidljiva sila uvijek istom kraju vraÊa. “Plovi!” A ja plutam u bonaci zarobljena. Kud da krenem kad bez ruku tvojih pusto more niπta mi ne znaËi?

3


Ples Plesat Êu za tebe noÊas. Klizit Êe korak po barπunu teπku, u ritmu lakom valova u pijesku. Svjetlima drhtavim, zvijezda snenih, kristalnih, posut Êe me noÊ da ti oËi zatvorim. Svijat Êe se tijelo oko tvojih misli kao mlada loza u proljeÊe kasno. TeÊi Êe pjesma iz oËiju mojih, predat Êe se æelja gladnom srcu strasno. NoÊas Êu plesati za tebe samo, u haljini bijeloj, vruÊom Ëeænjom tkanom. Za svaki tvoj osmijeh i poljubac u tami, za svaki tvoj dodir, uæareni, slani. Pobrisat Êe se straπÊu i godine i dani, neka æivot oko nas vrluda. Ove noÊi plesat Êemo sami.


Zefir Dugo veÊ gradim splav, umornim, istroπeni rukama i pogleda bez sjaja uprta u daljine. Razumom razbuena ne Ëekam Ëudesa. »upam pramene kose da za golo drvo zaveæem isplakane æelje i dane - bez njih ne idem. I haljinu skidam, za jarbol je vezujem umjesto jedra. Naga pred svima, od obala ruke kidam, odluËna srca, nepokorena, dræat Êu se zubima za nadanja. Prospi dobre vjetrove, Eole! Nek me prati njeæna ruka Zefirova. Ljubav ovu spasi da se ne istopi u soli, da se ne utopi u Ëeænji. O, kako trebam tvoje blagosti! Vodi me. Ovdje viπe nema me. Ja moram k Njemu. Æivjeti.

5


Zaratih s Merkurom Smiri svoje noge u mojim koracima, vjeËni boæe putnika i besciljnih duπa! Umorih se hodeÊi, iscrpih se pjevajuÊi svakom novom danu i novom mjestu. Ne poznam viπe ni svoju sjenu, kud idem, gdje sam stala. Glasnik glasniku ne mogu biti, ni tvoje gore viπe prelaziti. Zgaæena tijela, u mreæu svih putova zapetljana, joπ jedva diπem. Samo me pusti iz visina, nek padam, neka se u niπta obruπim. Predaj me moru, utopi mi misli i ono od njih πto joπ naeπ. Eto tebi krilatih æelja. Predajem te Prelijepoj, a ti mene mojem svijetu vrati.


Avalon Nevidljivo i nedodirljivo svima nevjernima u pobjedu srca, utopljeni u puËinu plavetnu, podijeljeni na dvoje snaænom Merlinovom magijom, æivimo, od smrtnih rana πto ih zadava zbilja iscijeljeni. Ne priznajem svijet ni vrijeme, kroz besmisao istoËena, tek sada kristalno bistra postojanja udiπem sol i ljubav ljubav lj u b a v

7


Nedovrπena πumi more u sedefu πkoljke πapuÊe uzdiπe u uπima mi glas bezumlja ... izdaje me tijelo pod koπuljom vrtlozi se mnoæe i bridi strast na obroncima koæe osipa se dodir niz lea se ruπi duboko u utorbi nov vulkan se puπi a bedra vretena plimom oblivena zazivaju oluje steæu se snaæno valu o ramena …


Orah Bio si najveÊi. SjeÊam te se. KuÊa je bila velika, ti si bio veÊi. »vrst. Jak. Dræao si nebo da ne padne. U debeloj kori Ëuvao si tragove ruæinave æice i vremena nekoliko redova koliko je trebalo upirati ti si jedini mogao odolijevati bez plaËa Nosio si i smijeh, primao mladost u naruËja, naslanjali su se na te mnogi mladiÊi u prolazu glumeÊi ravnoduπnost i ozbiljne face osamnaestogodiπnjaka Sve si ti pazio, sve si darivao. Zemlja je darivala tebe dok je bilo ruku da je gruni i mladosti da ti se divi. O, dragi, da samo znate kako je moj orah krotio bure hrabro! 9


Ne idem od tebe Tjera me bura da se skrijem, æeli da odem, da te predam. Puπe i ledi, do vrelog srca priÊi joj ne dam. ViËe i mlati granama bora, prijeteÊi tuËe na vrata duπe. Ne idem nikud, vezah se za stijene. jer vjerujem, more, u te. Neka nosi sve oko mene, ne damo se ja i vrijeme.


Da te nema, more… Puklo bi srce, u prah bi se smljelo da izgubi tvoj pogled i tvoj glas. U zemlju bi palo, strunulo u Ëas, i ne bi ga bilo da nema nas. Neka si dalek ko galeb kad ga bura diæe. Neka si tu i zabranjen. Besmislen rat davno za me izgubljen. Nije mi vaæno. Sve dok uz tebe Ëujem pjesme ptica. Dok πume valovi i πkripe konopi πto te dræe njeæno, meni blizu. Sve dok ljubav krijepi, dok tuga ne okopni u meni. 11


Svejedno UËili su me: bori se! U æivotu nema puta bez korova i draËa. UËili su me: kad te boli, budi veÊa od sebe i od plaËa! A ja ne mogu biti od æivota veÊa, put πto prijeÐem neÊe postat’ cesta. Ja sam ja, to maleno neπto πto vjetar obalama baca. Ne mogu dosegnuti planine ni oblake, ni popeti se na prste do tvojih poljubaca. Ja sam ja, moj lik ni sjena ne prati. I da se borim i da se predam, tako je svejednopored polja rosnih ruæa, ti me neÊeπ pogledati.


U tiπini Bijeli brodovi od papira neustraπivo kreÊu na svoju plovidbu oko svijeta lutaka prkoseÊ’ oπtroj Ëipki hladnih valova. I tonu. Jedan po jedan. Kao nedosanjan san. Kao neispriËana tajna. I neuzvraÊena ljubav. U tiπini.

13


»emu ljubav? To zrno manje od zrnca pijeska paæljivo krijeπ u nutrini. Grijeπ ga, hraniπ, njeænoπÊu kupaπ, smijehom oblaËiπ, njeænoπÊu braniπ. Ono raste, srameæljivo,polako, dobija svoje lice, oËi i ruke, kose æute boje. Postaje blistavo, vragolasto. U njega tkaπ sve πto vrijedi. Sve πto imaπ. Sve πto znaπ. Onda ga radosno podijeliπ svijetu, objaviπ suncu. Taj biser iz duπe kad poæeli sjati, raspeπ ga po moru, u dubine, da mu da sreÊe boju. I dok strepiπ da se vrati, jugo ti lice zasipa solju.


Praznina Nek’ digne se vjetar, raznese sne. Nek’ zahuËi rijeka, slomi obale. Nek’ polete ptice daleko od nas. Bez tebe je hladno, led bez nas. Nek’ stope se ljudi u istu mrku mrlju. Nek’ zalutaju oblaci, sagrade oluju. Neka se poruπe sve kule od pijeska. Nek’ postanu sivi svi odsjaji ljeta. Neka me u mrak zakljuËaju oni πto znaju kako bura zna gristi do boli. Neka mi ne daju viπe ni kapi vode. Kad presuπe suze, neka me vode. Na kraj svijeta neka me izguraju, vrelom æicom neka me sputaju, krila veæu za kamenje, u besmislu nek’ me ostave. Praznina u meni slavi preglasna je.

15


Æivot s morem I zove zemlja: uzmi me! Joπ ima u meni snage, probudi me! Iz kapi vode izrast Êu, pogledaj me! Rukom me takni, oæivi me! Ne traæi svijet, pod tobom je! A duπa morem plovi, u moru se topi, ne osvrÊe se.


Zavazda skupa Jutra su najteæa kad dan se za oËi zalijepi, a koraka nigdje. Pusto je, prazno od tiπine rasutoga liπÊa po skalama. Grane smokve popadale i meÐe se ruπe od Ëekanja. Predalo se vrijeme u meni i more u dubinama bez æelje da prkosi barkama, da se igra s mreæama. Ja, dijete, odrasla, u visine posegla: do Tebe bih. Noge u kam posaÐene dræe se nas zavazda.

17


Kirkina tajna Stvorit Êu otok za nas u nedostiæu oceana, nosit Êu te na rukama, preko svih divljih valova, pripitomit Êu ih pjesmama, zastrijeti tragove neba olujama, i bit Êeπ moja Ëarolija. Postojat Êemo u dvoje, zakrilit Êu oËi tvoje od sjetlosti vrele da ih saËuvam za nas. Drhtat Êu uhvaÊena u tvom tijelu, straπÊu golom oklopljena, krikom raÐanja ogoljena. Bit Êeπ moj svijet. Zavazda. Ne smijem te pustiti. Nikom tajnu otkriti nimfinoga prokletoga tijela, da moja si snaga i najveÊa slabost, da pod koæom od ljubavi plaËe æena.


Tramuntana Moæemo nas dvoje ovako i onako, meko i tiho, olujno i jako. Moæemo tako, kao vjetar kad vitla zrakom, il pjeni more, il ga ziba blago. Nas dvoje smo kao stvoreni za svakako. Kroz sito iskuπenja i razuma ruzinavo okno, moæemo i tuda nekako. A kroz sutra, mozemo li ikako? Bez tebe gomila sam razbjeæanih sanja i krhka kao staklo. Kad nismo dvoje, ne ide nikako.

19


Od kad te nema Znam, sve je joπ tu, isto sve kao i prije. Jednako vali grizu obale, jednako πumi bura meu iglicama bora, jednako se dani s noÊima dræe. I teku ljudi jednako oko mene, moæda su tek neka lica nova. Jednako se Ëuju cvrËci kad zazvoni podne i vrijeme se oko mene kreÊe. Samo se galebovi dræe previsoko, mreæe su suhe, a barke sve tiπe.


Jutra u boji Priæeljkujem buenja u boji, galebi se svijaju u Ëaroliji sna. Pod pospanim nebom, u tiπini jutra, mirujemo more i ja.

21


©to u jedan kofer moæe stati? Paæljivo sloæena jutra sa suncem u oËima, u pretincu zakopËane ljetne noÊi pune strasti, uzdaha, njeænosti, drvena πkatulica ukradenih pogleda od svijeta i svjetla, umotani dodiri za neke zimske dane, nek se nau, i neizreËeno obeÊanje. Eto, neÊu ti biti teπka.


Razgovor s morem Znam, nije me bilo. Oprosti πto sam otiπla bez pozdrava, bez rijeËi, i πto se usudim vratiti se. Predugo je proπlo. Koliki su sutoni i kolike zore mogle rumeniti naπe obraze, a nije me bilo. ©to su mogle znati moje godine? NeÊu ti priÊi bliæe. Moæeπ me vidjeti, moæeπ me Ëuti. Ima li traga onoj djevojËici u meni? Miriπe li isto moja kosa? Kad tako πutiπ, Ëini mi se da se ljutiπ, da u tebi negdje tinja bol. NeÊu ti pokazati lice. Nisu ovo oËi koje poznajeπ. Daleke su i tue. VraÊam ti samo ovu πaku soli. Ne moraπ niπta reÊi. Evo, pada noÊ i hladno je u meni. Dopusti mi da se vratim Sutra. I joπ koji put iza toga. Bit Êu mirna, bit Êu tiha, skrit Êu nemir, skrit Êu sram. Ni galebi me neÊe Ëuti. ObeÊavam, neÊu prilaziti bliæe. Na ovaj isti kamen Êu sjesti i Ëekati. Da mi oprostiπ ako moæeπ. Da mi prieπ, da me takneπ od dobrote plimom. Tako si veliko, tako snaæno, za oboje. More, moje more... 23


Budi njeæan prema meni Budi njeæan prema meni. Dva smo pola ovog svijeta πto tek skupa neπto znaËe, πto se dræe i privlaËe. Budi njeæan prema meni. NoÊ je njeæna prema danu. Ugrije ga, utopli ga, pa ga vodi po smiraju. Budi njeæan prema meni. PuËina je valu krilo. Umiva ga i pjevuπi, postelju mu stere milo. Budi njeæan prema meni. Sunce kaplju rose pije. Pokaæi mi iz tiπine da li nam se nebo smije.


Kapi kiπe Zapitaπ li se ikad, dok lije kiπa neumorno, jesu li moæda ove iste kapi na nas veÊ padale? Moæda su baπ ove kapi veÊ jednom bile na tvojim rukama, a u mojoj kosi, i radovale se s nama, tada sretnima. Moæda joπ u njima ima traga naπe ljubavi? Ne æelim vjerovati da je izgubljena. Moæda je s kapima kiπe lebdjela svijetom, moæda je nekog drugog i pomilovala, dvoje nesigurnih pod istim kiπobranom spojila, zauvijek. Je li ovo ona davna kiπa pa da joj se obradujem, da joj se predam? Moæda nas ove iste kapi opet vrate tamo gdje pripadamo. Zapitaπ li se ikad?

25


NoÊas Ukrast Êu noÊas teπku svilenu haljinu, kroz prozor ti uÊi i prekriti te mjeseËinom. Divim se smjeπku u uglu tvojih usana. ©to li snivaπ, djeËaËe? Pjevaπ li u snu? Ruke su ti tako mirne, blage, meke, u kosi trepere misli u bojama kao leptiri πto drhte na povjetarcu. HoÊe li se koja otrgnuti k meni? Duπi tako prija toplina tvoga sna. Nek potraje noÊ. U noÊima i nada ima okus sreÊe.


Slika za tebe Oprosti mi, Ëesto se zagledam kroz prozor i ne vidim odsjaj tvojih misli πto πetaju kroz zatamnjene dane, ne Ëujem uvijek svaku tvoju rijeË i ne razumijem ovaj pogled πto se na staklu muti, Ëini mi se, nije moj. OblaËim svoje poπarano odijelo, uzimam kistove i platno veÊe od mene same da ti nacrtam kiπu i oblake, sive, teπke, crne, i porazbacam πiroke tragove vjetra da ih razmaæu. Svom snagom volje i æeljom da ti vratim osmijeh, svoje æute i zelene kistove daleko od sebe spremam, ne gledam ih, ovog trena nisu mi vaæni. Eto ti oluja i valova, eto ti vjetrova i kiπa, vrele juæine! Napoji se, nahrani se, skupi snage i vrati mi se, djeËaËe. 27


Ljubavi, koje lice da ti dam? Ovo meko, plavo, bistro nebo veÊ su ptice pjesmom oslikale, i oblaci vjerni svijetom raznijeli. KuÊice ove πto su tako male postale, πareni ih krovovi dlanovima prekrili pa ih Ëuvaju, paze, grle, griju, a njihove æive oËi trepÊu njeæno kad se svjetlost svijeÊe poigra pred san. Ni ove cvrËkove πume ne mogu tvoje lice biti ma kako snaæne i prkosne bile naspram vjetru i oluji, naspram vatri sunca i kamenoj zemlji. Stijene oπtre ne poznaju tvoj pogled. One samo bolima prkose kad se πaka soli u njihove rane zarije. Tebi velikome, tebi snaænome, tebi samo lice mora pristaje! Britki horizonti nebo k tebi dovode, modra duπa u pjesmi ptica krije se, uspavanka tvojih vala, mir kamenu prostire, a borovi gordi, tvojom snagom poje se. Beskrajna, duboka, tajanstvena, nepobjediva moja ljubavi!


S morem Digni glavu, pogledaj me! Na tvojoj sam obali dugo veÊ, i zagrljaj tiπine pomalo guπi. Slijepile se ure za gustu bonacu, i bez glasa u nepovrat tonu. Joπ jedan umoran list pao je kraj mene neËujno. »eka vjetar da ga baci k oblacima. Probudi se, more! Nije lijepo kad se predaπ. VeÊ se ljute bijeli galebovi, a ti neÊeπ da ih gledaπ. Gdje si skrio svoju snagu? Sa dna mora iπËupaj je! Nek se vine pjesma juga, ona duπi peËat daje. Digni glavu, umij sneno lice. Tvoje slane ruke trebam. Oπtre stijene poæutjele, puste,suhe, zanijemile. Joπ te ima, more moje! Podigni se, pokaæi se, neka te se opet boje. Ove oËi Ëekaju te, za te bdiju, za te mole. Podari im sjaj biserja i kap tople, modre boje. More, vrelo more moje... 29


Nedostajeπ mi, more Nedostajeπ mi, moje more. I tvoje tihe pjesme, rijeËi πto kroz prste πumore, stihovi neispisani, i mir πto nudiπ. Nedostajeπ mi. I tvoja dubina koje se bojim, i tvoji vali protiv kojih se borim, a nose me. Okus soli na mom vratu, æuti miris mjeseca, i sve svijeÊe πto se kupaju u tebi o ponoÊi. Da mi je samo kraj tebe leÊi i sluπati te kako diπeπ.


Po πiloku Ide brod, duπa pliva. ©ilok kipi, vjetar svira. Galeb cvili u pliËini, mreæa puca u dubini. Barke mole, cimu pute, jedro πkripi, dere skute. Zvona brecaju, s Bogom druguju. Matere plaËu, krunicu mole. Ja te krijem, kletve se roje. Ja prkosim za oboje. Ja joπ uvijek istim æarom ne dam na te, more moje.

31


Tvoja luka Ona je tvoje duboko skloniπte u kojem vjetrovi ne diæu valove, u koje tvoje moÊne struje ne dolaze. Ona je tvoja pliËina, tvoja sprud na koju se naslanjaπ, siguran, sklonjen od ratova. Ona je predaja na pola puta, a ti se puπtaπ, ti ne lutaπ, ti ne traæiπ i ne æeliπ viπe. Ona je zaπtitnica umornima πto od dubina bjeæe, πto ne prkose viπe. Ona je luka. Ti je ljubiπ, more.

72


Ne znam te voljeti drukËije Jeka Strah Nekud negdje O kiπama sreÊa ne sanja Volim te jutrom NajveÊe Antigona Neprikladno sasvim... Ljubomora Ruke Tko nam to bira pjesme? U meni raste ljubav Ne ljuti se na proljeÊe Putovanje kroz vrijeme Bog Mars Ravnoteæa Rukopis Doba moje slabosti U raskoraku Jesen po mjeri NoÊi moja, moja tajno Snaga ljubavi Nemam naslov ToËka Veliko moje Ana ima svijet To si ti Æelim da me zagrliπ Moæda Odlasci Ni tvoja, ni svoja Nisam viπe dijete Kako nastaje pjesma? Da su dani bez tebe Starimo Pjesnik pjesniku Pisma I tuga Êe proÊi Sunce moæe izaÊi San Prividi Ja sam kraj Sretne pjesme Ne zaboravi PlaË vukova Ratovi u nama K vodi Pod nogama Osuda Kiπno jutro Kao crni leptir Rano je Kada te volim NeukroÊene misli Put Bjegovi g »ovjek i pas Sretna s tobom Je li to ljubav? Æudnja Maleno Za rijeË Prva ljubav Ljubavna igra Za tebe Onda mi doi Od tebe do pjesme Ne idi Trgovac vremenom Biografija Pogovor

3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75

Prvi red do sunca dio II.

Pisalica


Ne znam te voljeti drukËije Skromna je ova ljubav, Ëini mi se tek je kap. Kao dvije suze kiπe, a zazivlje zemlja slap. Da, obiËna je sasvim, od pruÊa vijenac mek. Kolarin od rijeËi, prosta srca njeæan stih. Nema u njoj otmjenosti nekih dama s naslovnica. I bosa je i gola je, zaæarenog djeËjeg lica. Ne zna biti umjerena, odvagnutih nekih djela. Divlja je, neukroÊena, prkosna, neiskvarena. U kosi joj sol bjelasa, listiÊ drijenka krasi je. Miris mora donosi ti, neobuzdanih vala ples. Na te pada kao sjena u vrelome ljetnom danu. Ako ne znaπ da postoji: tu je, za te, na mom dlanu. 3


Jeka Slutiπ li ikad Ëaroliju pogleda, moÊnu, a neopipljivu snagu zjenica na obrazu? Zadrhtiπ li ikada onako, bez razloga, jer proljeÊe je na prozoru, a tebi baπ neki nemir nacrtao πare po grudima? Opet su te ove oËi izljubile i ruke se u mislima tvoga tijela nagrlile. Tiha, nadohvat pogleda ti stojim, a tvoje oËi pretrpane tuim osmijesima ne primjeÊuju duπu posramljenu porazima. HoÊeπ li me barem ispratiti pjesmom? Nikad za mnom neÊeπ pruæiti ruku, a ipak, zastat Êu na pragu i neÊu disati taj jedan beskonaËni tren. Znam, dobro znam, neÊe se dogoditi baπ niπta. NeÊeπ svijet okrenuti naglavaËke da rijeke krenu uzvodno, da noÊ se kroz podne vrati k zori, da more k sebi primi rasprπeni val i iz niËega æivot mu da. Nema, najdraæi, viπe vremena. Ti nemaπ snagu boriti se, a ja sam svoju rasipala, drugima davala, u bescjenje. Pred kaleæom sudbine sad se klanjam i pristajem biti zrak, nevidljiva koprena jutra, rasprπena jeka æelja u tiπinama. Daleka i niËija. Jeka... Jeka....


Strah Sa zebnjom otvaram oËi svako novo jutro kad svane. Je li ovo dan u kojemu Êeπ poÊi, zakljuËati sve naπe sretne dane? Znaπ da u njima æive pjesme, sve luckaste rijeËi i nespretne rime. Ako poeπ, zakljuËaπ sreÊu, neÊu se znati pomiriti s time. Sve oko mene prelit Êe se u stotine nijansi teπke sive. Olovna tiπina, olovne kiπe, i ja - u okovima olovne plime.

5


Nekud negdje Sad bih nekud s kiπom i gromovima, u daljine pune bljeska i snage, biti nepoæeljna svima, osim, moæda, valovima. Sad bih nekud u nepoznato, u zrakoprazno, gdje se misli ne Ëuju, a udari srca ne znaËe niπta naspram gromovima. Sad bih nekud, negdje, biti nigdje najbolje, van svoje koæe kud se moæe proÊ proÊi samo o stihovima. ov


O kiπama sreÊa ne sanja Nastojala sam, zaista, iz petnih æila se borila, saËuvati onaj okus kiπe, naπe kiπe,na usnama. Trudila sam se, zaista, osjeÊaj razvuÊi da traje do nove kiπe i novih naπih susreta pod oblacima, smjelim, tustim oblacima. Htjela sam, zaista, iz sve snage sam uprla da ga na mrvice razdijelim, da ga ne potroπim olako za jednu noÊ, za jedan dan, ni mjesec, da traje, da me hrani kad skapavam, da me poji kad æeam. Od svega πto sam sa sobom mogla ponijeti u nezaborav, samo tvoje kiπe sam htjela. A evo, na tvojoj obali veÊ se zlati sunËan dan u raspletenim joj kosama ljeta i tvojim oËima. Kiπa nema, o kiπama sreÊa ne sanja. 7


Volim te jutrom Pretvaram se da znam kako æivotu smjestiti zamku u koju Êe ostati uhvaÊen, a meni Êe prepustiti ovaj tren s tobom da traje vjeËno. Ne hajem za noÊi i mrakove u kojima ne vidim i ne Ëujem uzdahe tvoje. Kao ni dijete, pod krevet ne zavirujem i ne traæim strah, volim te jutrom kad dan se nasmije rumeno, æarko, kad miriπe trava i zove bose noge na igru, kad se joπ nitko probudio nije da ukrade mi san prhak poput zrele krune maslaËka, volim te jutrom, tiπinama, pticama u naruËju oblaka, suncem i jutarnjim zvijezdama. NoÊ je crna, hladna, nemoÊna nad tim.


NajveÊe U velikom svijetu, na velikom planetu, ne æelim veliko niπta. Tek ples mrava u travi, vjetar kad se nebom plavi, miris zemlje kad kiπa rominja, zagrljaj s oblacima. Pogled zaπuti da ptice ne prene, korak stane u toplini svoje sjene. Umiri se dan, ugnijezdi u meni, lice blista, obrazi rumeni, pa najveÊi svemir plane u sreÊi kada tvoje tako male rijeËi otvore duπe vreli bezdan: Kako si? Dobar ti dan!

9


Antigona Kopam plitak grob krvi svojoj, svojim æeljama, svojim strastima. U blijedo tlo zakopavam sjeÊanja, nadanja, sa mnom roena, sa mnom rasla, bujala, i od mene se otela. Evo mrtva tijela na rukama! Nek’ duπa napokon ima mira, spokoja. PlaËu prsti crvenim, ljepljivim suzama, nek’ stane urlati sudbina pobjedniËki propeta nad mojim kostima. I nad nama. Sad mogu dalje, zacrtana, u kraj kajanja.


Neprikladno sasvim Bilo bi zaista neprikladno da se spetljam s tvojim mislima i zaposjednem tue mjesto za stolom tvog ocrtanog prostora i sasvim neprikladno da ti zaiskrim u snovima kad mrak je gust i ljepljiv i svaku svjetlost otkriva. Bez dileme, neprikladno bi bilo svako moje postojanje u tvojim grudima. Po nekim pisanim pravilima, ja sam sasvim neprikladna, neprihvatljiva. Da, zaista.

11


Ljubomora Stajala je uz tebe, crvena, mirisna, raspupana ruæa. ObuËena u mladost i slobodu, leprπala je oko tvoga srca. Njene su ruke iskrile na tvojim ramenima, a ti si je gledao opËinjen poput djeËaka, gubio se u njenom glasnom smijehu koji je guπio muziku u mraku. Posramljena tiπinom u oËima i bosim nogama, u toj pjesmi suviπna, potrËala sam svome polju neuglednih, divljih ljubiËica, gutajuÊi zrak gladno i smirujuÊi zemlju pod nogama. PeËat u grudima razdire koæu, boli me. UtamniËena u slabosti, zavezali mi ruke, zgrËili tijelo,


m

oduzeli glas da ne zaviËem, ispili suze da ne zaplaËem. To ne smijem.

Ruke Volim tvoje ruke. Ruke koje daju, Ëiji su dlanovi vreli, a prsti sviraju najljepπe melodije po mojoj koæi. Ruke koje su snaæne, tvrdoglave da osvoje svijet, da se pobjedniËki vinu k nebu. Ruke mekane, njeæne kad sklanjaju mi kosu s lica i maze se s obrazima. Ruke koje prikriju drhtaj kad osjete da nam vrijeme niz prste bjeæi. Da, volim tvoje ruke. »uvarice mojih stihova i moje tiπine.

13


Tko nam to bira pjesme? Gle, proljetni dan se zapleo u jesen : u vrtu cvatu ljubiËice, sunce se igra, a vjetar liπÊe nosi. I duπa se moja grije toplinom laænom i sunËevim prstima u kosi. Osmijeh je iskren i treptaj u srcu, rasplesane noge bose. Danas te volim viπe nego ikad. Ne znam zaπto je to tako. Moæda jer nam æivot stihove bira. Viπe se ne pitam koja pjesma slijedi, upijam baπ ovu koja u nama svira.


U meni raste ljubav Na obroncima ove duπe tvoje ruke sadile su sjemenku, Ëinilo mi se suhu, nebitnu, malu. Smijao si mi se jer si znao kako probuditi æivot. Bio si miran, siguran, zalijevao si je uporno svojim pjesmama i svojim pogledima, Ëuvao od mraza i gladnih kljunova ptica. Ja viπe nisam mislila na nju. Uæivala sam u toplini, u njeænosti, u stihovima i pjesmama, u tvojim rukama. Onda je blijeda mjeseËina otkrila njen lik. Tako snaæna i krhka u istom trenu, tako lijepa i nespretna, otvarala se skrivena od pogleda, laticu po laticu, list po list. ©irila je radost iz tananog korijena. Ti si je i dalje pazio, i dalje joj priËao, pojio,hranio. Iz dana u dan osvajala je visine, πirila grane, postala je velika i moÊna. Nevidljivo, neËujno me prerasla.

15


Ne ljuti se na proljeÊe Razastrta bijela platna svjetlosti i sunca na æicama tvojih prozora, a ptice-pjesnici veselim rimama opijaju zagrljene i ranjive zbog ljubavi. Grane jorgovana se dræe zidova tvoga hrama i smjelo bujaju, rastu, Ëekaju kap vode s tvojih dlanova da procvjetaju. Kroz pukotine odebljale zime sigurno se provlaËi nit sjaja, vezuje tamu i vjetar svilom jarko æute boje, zaposjedaju sva stepeniπta, ograde tamne, teπkim batom kovane, i plivaju zrakom zaigrane. A ti...


molim te, ne ljuti se na proljeÊe. Udahni me, ukroti me, upij me. S tobom u sebi, sa sobom u tebi, lijepo je!

Putovanje kroz vrijeme Od danas brojim vrijeme unatrag. Istim danima se vraÊam, na sigurno i staro, poznatim radostima i bolima. VraÊam se toplim zagrljajima i razgovorima dugim pod kiπobranom od zvijezda, tamo gdje je uvijek bilo za sanjare mjesta. U godine mlade koje nisu pitale za ovo danas, koje su skrivale nevine dodire i pisale duga, nespretna pisma o æivotu o kojemu niπta nisu znale. Od danas koraËam kroz vrijeme unatrag. Sat po sat - do tebe.

17


Bog Mars Svi moji ratovi zapoËinju tobom. Za tebe. Radi tebe. Ni s kim se ne borim æeπÊe i bolnije nego protiv sebe. I kakav bi bitka imala kraj da nema tebe u meni, da æelju za æivotom tvoje oËi ne presipaju u moje kao æive vatre plam? I gdje bi ratu ovom bio kraj da izgorim tek tako i predam se bijedno i lako kad noÊ smijeni s trona tvoj dan? I kako bih, I kuda bih onda ja?


Ravnoteæa PlaviËasti, i bijeli, i crveni, nebeski hladni cvjetovi, i sjaj ostakljen na rebrima svemira, uronjen u crno i daleko, nedohvatljivoga kraja i poËetka, Ëak i maπti. . . . Livada meka, rasutim mi kosama zamirisana, u oËima komad postojanja tvoga biÊa, i ljubavi sve do zadnje kapi mene i daha, do zadnje trunke moga praha.

19


Rukopis Skloni se od rijeËi. Nek’ romon kiπe stihove piπe. Otvori tiπinu, usnama prinesi glas i popij ga naiskap. Nazdravimo, nedodirljivi, svatko na svojoj strani knjige, svemu ovome πto Ëini nas! Tek u vremenu kad se papir smrvi, tvoja Êe muzika i moj stih zapoËeti svoj rast iz radosti i krvi.


Doba moje slabosti Obuzima me ovo naπe doba, doba slabosti. Sve se teæe u zrcalu prepoznajem, sve ËeπÊe vidim one koje prezirem. Kukavice i laæljivce, pijanice i svadljivce, lake æene, licemjere. Svu me ovo naπe doba, doba slabosti, grli, i na ramena mi stavlja bremena ljubomore i zlovolje, grube rijeËi, otrove. U ovom naπe dobu, dobu slabosti, sve sam viπe rastoËena, cijela iscrvotoËena, pa se pitam otkud smjelost da poæelim iskrenost, da poæelim da me vidiπ kao radost, i ne puπtaπ kao sretnu mladost, da uËiniπ da budem jedna, ona tvoja, vjeËnosti vrijedna?

21


U raskoraku Ne zasluæujeπ ovoliku zimu ni oπtre gole grane u oËima, pokidano cvijeÊe vjetrovima, ni moje bitke na svojim pleÊima. Ne zasluæujeπ nemir u πalici Ëaja, ni nedoreËen kraj mojih misli, prepolovljenu noÊ jecajima. Ne zasluæujeπ bol, ni jed, ni jad, ni tuge u naramcima. Volim te svim svojim bezglasnim krikovima i rasporenim pogledima, oπtrim noktima nekih mojih obala, i svim svojim slabostima.


Jesen po mjeri Neka jeseni, neka ovih boja. I vjetra, da raπËeπlja vunu od oblaka i prekrije sivu. I kiπa dugih, da razvodne samoÊu. Velikoduπna je jesen. U nju lako skrijeπ i tugu i suze. Ne Ëude se ljudi ako sretnu mokre obraze, ni ako protrËis kiπom sam sa sobom i bez kiπobrana. Lijepa je jesen. Varljiva. Sjetna. PlaËna. Baπ po mjeri moje Ëeænje: i crvena i æuta i naranËasta.

23


NoÊi moja, moja tajno NoÊi moja, moja tajno, ti na srcu πto mi snivaπ, pa me hladiπ, pa me grijeπ, pa mi nemir tijelom sadiπ zagrli me, ne puπtaj me! Ni iz snova da uteËem. Na uho mi πapni njeæno sve πto æeliπ da ti reËem. Ako æeliπ ludo srce da ti oda svoje tajne, samo reci - stopit Êe se pod mjesecom oËi sjajne. ProËitat Êeπ kuda teku kapi strasti, kapi Ëeænje, kakva rijeka probudi se kad je taknu usne njeæne. Kad se ljubav uskovitla, æudnju nebom porazbaca. a. Zaplete se cio svemir u tisuÊi poljubaca.


Snaga ljubavi Doe vrijeme kad rijeËi postaju suviπne. Kad se Ëeænja pretvori u nevidljive dodire, a strast u sklonjene poglede. Tad ljubav svom silinom progovori tiπinom.

25


Nemam naslov Ne osjeÊam se dobro veÊ neko vrijeme. Moæda je proljetni umor. Moæda su godine stisle. Teπko se hoda, teπko se diπe, teπko, baπ teπko sa snovima bori. Ne vesele jutra kao nekad, ne osluπkujem kiπe viπe. Ne, nikako mi nije dobro. Slaba sam, u meni nema volje, u meni nema sjaja. Ne traæim oblake nebom, ni ne diæem glavu, gledam pred nogehodaju one, i ja za njima. Zaboravih πto su suze i zaπto sam ih nekad lila. Volim te tako silno, a nikad slabija nisam bila.


ToËka Koliko koraka sadræava put od tebe do mene? Moæda ih je manje ako se put okrene? Pa onda od mene k tebi osmijeh krene, pa se onda od tebe do mene sve stazice zazelene, pa se od mene k tebi upute rijeËi, pa se rima nasred misli preprijeËi. Smetu se misli, zapletu se rijeËi, i klupko mene k tebi se valja. Od tebe do mene, od mene do tebe, od poËetka do kraja, svijet se opet u istoj toËki spaja.

27


Veliko moje Duπa se πeta po tankoj crti i sna i jave. Koraci tvoji kroz jutra snena osmijehe mame. Dan sam od sebe valja se meko mojim grudima, divim se proljeÊu, Ëudim se ljudima. Zaboravljam sjetu, pjevam o sreÊi, od tebe u meni ne postoji nitko veÊi.


r

Ana ima svijet Moj svijet je beskrajan. Kao obzoru - nikad mu kraja, Uhvatit’ ga neÊeπ ni sto æivota ususret da mu putujeπ, makar ima najdulje ruke za beskraj zagrljaja, i najduæi korak za beskraj putovanja. I dubinu nepreglednu, beskrajnu: dna duπe ne da se ni naslutiti ni zamisliti, ni dosanjati. Moj svijet ima najljepπe oËi, u boji trave u rano proljeÊe, ili tamne kao bura u predivu bora. I kad se ljuti, predivnu boru nasred Ëela kao kistom nespretne djeËje ruke nacrtanu. I osmijeh ima, nemjerljiv Ëak i beskrajem, i visinom, dubinom, πirinom. NedokuËiv pjev smijeha s usana πto odzvanja mojim grudima i preko struna zemaljskoga topi se. Moj svijet tri mala slova nosi, hrabro srce, mladost i snagu, æivot nosi, æivotu prkosi.

29


To si ti Gledam te k’o Apolona, najljepπi, kako pojiπ svoju æe mlijeËnim grudima majki, hraniπ svoju glad pustim tijelima djevojaËkim, plaÊaπ osmjesima, æudnim pogledima, goriπ, paliπ, pepeliπ. Gledam te, ratnika, jakog, slabog, nepobjedivog, Ëupaπ bitke rukama njima iz oËiju, lomiπ zlo koracima. goriπ, rasteπ, ne dotiËeπ. Britka oruæja u rukama, mudra srca u oËima, goriπ, rasteπ, padaπ, ideπ, pobjeujeπ.


Æelim da me zagrliπ Tvoje ruke viπe ne priËaju sa mnom. Samo πute, zamiπljene, daleko od prozora i od moga pogleda, skupljene, skrivene, kao suho zlato Ëuvaju rijeËi za neke bolje i neke druge. Ako sam ih uvrijedila, ako sam ih ozlijedila, oprosti mi. Nudim ti svoje prste i svoje dlanove, i oËi i uπi, ako treba. Toliko jako i samo toliko æelim da me zagrliπ.

31


Moæda Naviknuta na zvukove, nauËena na korake i pjesmu, tiπina guπi. Naviknuta na sunce, nauËena na ptice i slobodu, zidovi steæu. Naviknuta na tebe, nauËena na nas i smijeh, æivot se igra.

Navik n u t a na nau c e na n s lobod a pt u d A moæda umiπljam, moæda se to samo Ti mojoj ljubavi rugaπ?


Odlasci Svi odlaze. Netko kad zarudi dan, bosim nogama kroz rosu netaknutu, kroz pojila neumornih ptica. Netko kroz uæeglo podne kao teæaci umorni iz polja, gladni i æedni,a puna srca zemlje i loze. Netko Êe otiÊi kasno, pobjeÊi noÊi kroz prste skrivajuÊi lice i poglede, vukuÊi korake po mraku. A ti? Ti odlaziπ polako. Svakog dana jedan dio tebe od mene se skrije. Svakog dana dio tebe u oËi mi se nasmije. Svakog dana dio tebe iπËupa komad sreÊe s mene. Bas svakoga dana, ti odlaziπ, a nestaje mene.

a sun ce, tice

33


Ni tvoja, ni svoja Izgubila sam se. U gradu, u ulicama pretrpanim, buËnim, u previπe lica, previπe Ëudnih jezika kojima kamen progovara gledajuÊi u me blijedo i brojeÊi krugove mojih koraka. Izgubila sam se u pjeπËanoj oluji πto zaklonila je sunce i πto se zabada u koæu naranËastim noktima, ulazi u oËi, uπi bolno. Izgubila sam se traæeÊi pitanja na odavno napisane odgovore, traæeÊi tragove smisla, traæeÊi sebe Ëak i pod tvojim prozorima. Travom obrasle stope - tu je neko djeËje srce protrËalo davno, zaigrano. Ni u tebi ni u meni - nema me. Tvoja ionako nisam bila, svoja viπe ne znam biti.


Nisam viπe dijete NeÊu otvarati vrata svog srca za one sluËajne æeljne odmora πto na svojim ramenima nose tugu s cesta i mokre kapute. NeÊu ostavljati svjetla svoje duπe kad padne noÊ na pusta polja, a sjene oæive ogoljene grane, ni vatru da gori i pjeva na ognjiπtu. Kad sve stane, zaπutjet Êe usta i sklopit se oËi umorne od traæenja. Bezbriæna u igri nek’ ostanu tek djeca. Na rukama mojim na njih osmijeh Ëeka

35


Kako nastaje pjesma? Kad netko nit sudbine povuËedah vjetra ili kiπna kap, tvoj osmijeh ili suza slap, s nebeskog svoda spusti se njeæna koprena misli, prekrije vrijeme, sav prostor zbriπe. Pjesnik se onda ugnijezdi u snove, uzme pero i piπe, piπe.


Da su dani bez tebe Volim tvoj pogled kad na meni poËiva. Volim tvoj osmijeh kad duπu mi otkriva. Volim tvoje rijeËi πto mi duπom pjevaju. Volim tvoje misli πto se snima igraju. Cijelo tvoje biÊe moju sreÊu tka. Da su dani bez tebe, ja ne bih bila ja.

37


Starimo Dok raste dan, mi bivamo sve manji. Malim putovima, teπkih nogu, kreÊemo svojim mali kuÊama. Prosijedi krovovi, podovi πkripe, vrata puπtaju vjetar nek’ ue. Kroz tamni i prazni zrak, sunce svoja koplja baca i tiho se njiπe u zipci kraj prozora.


Pjesnik pjesniku Pjesnik pjesniku ne moæe opjevati duπu jer njihove duπe povrh svega diπu. Kad se taknu onom zlatnom iskrom, iz srca rijeËi liju, ruke same piπu. Pjesniku se ne mogu zavezati krila ni oplesti mreæe oko lakih nogu. Bez lika i tijela, dok misao πeta, u dva stiha skupa svijet obiÊi mogu. Nalaze se srca πto istim plamom gore, neka vjeËna sila zavazda ih veæe. I da se sutra potroπi svo vrijeme, meki okvir pjesme u zagrljaj ih steæe. m

39


Pisma Uznemiri se srce, zapleπe, zaigra, zalupa pa stane, naglo, bez upozorenja. U grlo stjera dah, a oËi pretvori u kristale pa pod nebom kao same zvijezde sjaje. Odjednom hladne ruke. Na grudi steæu komad æivota, poznatog mirisa i s peËatom daljina. Æelja i strah u isto vrijeme trgaju rubove Ëekanja. HoÊe li suza zamutiti slova pisana brzo, u davnoj noÊi, na rubu sna, prepuna mladosti, tuge i radosti u isti mah, i nacrtati put od “draga” do “tvoj” pa se stopiti izmeu dva retka otrgnutog vremena? Moæda vrijeme nikad ne primijeti, da mu u obilju godina, nedostaje baπ ovaj krajiËak nadanja.


I tuga Êe proÊi ©to mi moæe tuga? Ona doe samo da je prebolim. Da isplaËem sve πto sam ostavila iza sebe, sluËajno. Al ne hvata zrcalo samo ove sjete trag. Sve πto iza prijeenih koraka ostane, i πto sam iza lea pomno skrila, on tako dobro vidi i vraÊa, i blijeπti u oËi, i Ëeka slapove plaËa da se opije. A ja Ëekam da noÊ priguπi ovog dana sjaj i da mi nacrta na nebu sve πto ovo djeËje srce ne shvaÊa i ne miri se s tim: da i zvijezde svoj imaju vijek i najljepπe su kad u æaru gore. U mnoπtvu istih, taj jedan tren su sjajnije i veÊe, a onda se tiho pretvore u dim.

41


Sunce moæe izaÊi Dobro jutro, najdraæi... Zrak hladan i bez mirisa Ëeka tvoj znak i mirisa trag pa nek se onda bude cvjetovi u pitarima, sunce moæe izaÊi. I kiπa je padala cijelu noÊ pa posustala dok proeπ, protiv tebe ne æeli. Dobro ti jutro, plavo moje, topli dodiru, iz oka san te prati vjerno, iz visina na obraz ti lijeæe i za me ljubi ga. Dobro ti jutro, najdraæi, æivot moæe iz poËetka krenuti...

O nda polak o i si zgrc gur e na m oja s nest ak a ade. I nes tade sve k ao sto j est s ve!


San Stol, knjige, otvorena biljeænica, nekoliko olovaka razbjeæanih, treperavo svjetlo kompjuterskog miπa, tvoje drage slike, sitni pokloni,a velika sjeÊanja, i moja ruka u grËu, prstiju stegnutih, i noktiju zabodenih u dlanove, da bol zamijeni nemoÊ i strah. Onda, polako i sigurno, zgrËena moja πaka pod tvojim dlanom nestade. I nestade sve kao πto jest sve!

rno, a po d tv o jim d

Ugoda blagog ljetnjeg sunca na goloj koæi. Toplina koja se rastaËe polako kap po kap u krv ulazi i budi. Sigurnost u mreæi tvojih prstiju godi, cijela duπa mi pokrivena, zaπtiÊena. Njeænost u svakom otisku πto blijedi mi na koæi, a onda se rumenilom opet budi i stoji...stoji da ostane. O, kako æelim da ostane! Toplo je. Nema straha. Napokon nema straha! Sad mogu otvoriti oËi. Svaki moj san stvarnost je U tvojim rukama.

lano

m 43


Prividi RijeËima slikam privid svega sto na zidovima imat bi htjela umjesto πarenih platna velikih umjetniËkih djela. Crtam slovo po slovo svaku nijansu sreÊe, i paæljivo kistom nanosim boje od boja samih veÊe i stvaram sliku tek vidljivu oËima mojim jer, u tvom svijetu crno bijelih slova, nijansa sreÊe ne postoji. Slikam polako kao kad umorni pjesnik piπe rime. Slikam tek toliko da se ne smrzne duπa od tvoje zime πto kreÊe polako sa sjevera, niz planine tvojih usana se valja. Slikam polako, da ne precrtam onu tanku nit koja nas moæda joπ uvijek spaja. I kaplju boje na bose noge moje. Biserno plavi ostavljaju trag. Rukavi mi puni terpentina. Ja ih briπem, one kaplju, kaplju, i toËe se protiv moje volje. Padaju boje, toËi se tiπina.

S li k


Ja sam kraj Stavljena pred gotov Ëin, pred kamenu utvrdu opkopanu tugama i branjenu tisuÊama utvara, kopljanika, πto oËi kriju pod bronËanim kacigama, ne doseæem sunca niti Ëak ni pogledom. To bljesak maËa zlatom para neba. Ozebla tijela, s rukama πto nose modrinu od leda, razvijam zastavu, objavljujem predaju, pred Tvojom ravnoduπnoπÊu. A ljubav grijeπi, znaπ li? Ne postoje beskraji. Ja sam kraj. I ti si.

o k a i l n o s p e j p m i n a k r o m s u d a d a k o k o i l a o k t k e t m a S lik e m i z e j o v t d o 45


Sretne pjesme Zbog tebe su sve moje pjesme sretne i kad ti se Ëini da su pune jada. I kad se guπim u jecajima, kad se ne mogu upiti suze u koæu i kada peËe njihov vruÊi tok, sretna sam jer osjeÊam! Kada me zabole rijeËi izreËene brzopleto i nepromiπljeno, i glas koji mi se uËini tu i nepoznat, kada srce postane meta hladnim oπtricama, sretna sam jer osjeÊam. Ako se ikad dogodi da ostanem hladna i da gledam kroz tebe kao u neznanca, a rukaa ostane puπtena uz pred predano tijelo dok neke nekad drage pjesme sviraju, onda, a, samo onda znaj da viπe ne postojim jim i daa stihu ne neÊu znati naÊi kraj.


Ne zaboravi avi Joπ koji dan, ne zaboravi, pristojnost nalaæe daa pamtiπ, veliki dan je tu, podijeli ruæe odabranima i poljupce, iskrene Ëestitke upakovane u crveno i dodire. Ne zaboravi, jer pamÊenje je bitno, tko za ljubav pita joπ? I ja Êu nazdraviti u tvoje ime, ako zaboraviπ sluËajno, za sreÊu i nadu, i tvoje bolje dane.

47


PlaË vukova Bijeli tragovi u plavoj zimi crveni se krv i topi snijeg. Vukovi gladni njuπe laki plijen. Moj otrov ih zove izgladnjele. Æao mi je osuenih. Divlje oËi mojim tijelom nauæivane umrijet Êe.

, c o n i m i Pr a v i j l r a v e j a zor c r s e s u j u k s Os lu t e p o li


a. ca

Ratovi u nama Ti i ja, i mali naπi ratovi. Al rat je rat, plaÊaju se greπke u koracima i patnja izbija iz pora, ali ratovati s tobom ima snagu naluih snova i strast odbjeglih ljubavnika gdje krik je isti i sreÊe i bola. Bitke ne brojimo, niti ih ne biramo, svi naπi frontovi otvaraju se sami. I krene rijeË, naoruæana sobom do zuba, i ofenziva Ëeænje i bola, nemoÊi i snage, ... i ljubavi. Zar nikog da joj kaæe da najjaËe oruæje ima? Primiri noÊ, zora je varljiva. Osluπkuju se srca bati. Zove li opet ljubav na rat ili Êe danas primirje dati?

49


K vodi Uspjeπno kopam rovove, podmeÊem zamke, krivolovim svoju Ëeænju u polumraku. Zazivljem vjetar u prsa da oguli mirise s vrata, da gladni ne nanjuπe slabost. Nek zapeku oËi od dima loπe zapaljene baklje i prsti nek se smrznu ako ih pruæim joπ jednom k tuoj grani, ma koliko gladi u meni stanovalo. K vodi, k izvoru i poËetku, da se rodi golo tijelo s krikom i udahne.

zivam v j e tar rs a o


Pod nogama Sumnja, propeta na straænje noge i udara kopitima snaæno, u æaru opstanka njiπti, frkÊe, rza. (u golu duπu djeËju sadiπ laæ nepotrebnu bezveznu a moje je tijelo odbija kao loπe usaeni plod) MuËiπ me zubima me dræeÊi za vrat, do krvi grizeπ i ne puπtaπ. JaËi si. (sve mirnija bivam sve slabija poniæena svojom vjerom u istinu u nas) 51


Osuda Svaki uzdah od same Ëeænje, misli nemaju nikakvu moÊ. Prsti u kosi, obraz pun sjaja, na tepavice poæuda lijeæe. Izgara zvijezda negdje u visini. Plameni ostavlja trag. u mojemu tijelu, u æeljnoj nutrini tvoj æari se sjaj. Ne ostavljaπ mjesta strahu. Do krajnjih snaga bore se razum i strast. Dok vriπte kapi znoja, leima se sipa slap slasti i osloboenja.


Æivot se budi! Uzalud munje remete noÊ i prijete zle oËi opomena. S krilima tvojim na kraj Êu poÊi, neka su teπki kriæ zakucan na ramena. I neka mi bosonogoj podmeÊu Ëavle, svakog Êu opet gledati u oËi, neka od stida oni spuπtaju glave… ...πto ljubavi znaju toËnu cijenu, koliko sretnih dana proæivjeti se smije. i zaπto je lakπe suditi drugom nego se izvuÊi iz carstva sjena.

53


Kiπno jutro Jutros se umivam kiπom. Ti se s kiπom milujeπ. Jutros je jutro odluËilo biti mazno, sneno, tobom obliveno, i biti toplo na tvojim rukama, i biti vrelo na mojim bedrima. Jutros je jutro odluËilo slaviti ostatke noÊi, i kao s prepune svatovske trpeze, osladiti nepce joπ malo, umornim nogama koji veseli takt odsvirati dok se dræe rasutog veselja. Jutros je jutro odluËilo odgoditi dan za koji sat i stvarnost za koji æivot. Jutro, moj saveznik, moj zaπtitnik, moja tanka nit od beskraja do beznaa. Jutros kiπa i ti.

Vatr e n e pale im bitk k i nizu rila oz


Kao crni leptir Crni leptiri u igri s tamom. Crni leptiri u ratu s danom. Neuhvatljivi, neumorni, s krilima jaËima od vjetra, neugledna, nezgrapna tijela i duπom ratnika. Vode ratove protiv æivota æudeÊi æivot. Straπne maske ne πtite od uroka. Vatrene bitke pale im krila i niæu oæiljke. »uvari noÊi, krilata, hrabra srca u besmislu.

ke 55


Rano je Naπla je bura od jedara strune pa Ëudan orkestar svira u praskozorje. *** Jutro je. Kao da nikad noÊ nije bila. *** Ne mogu ukrotiti kosu. Odnio si prste drugoj. *** Sunce zagrizlo obraz kao zrelu jabuku. Æeljno. Bolno. I mi smo se voljeli zubima.


Kada te volim Kada te volim, onda te Ëujem kako diπeπ i kako sanjaπ, kako ti teËe πutnja tijelom i pjeva pjesme dok spavaπ. Kada te volim, onda te vidim i kad trne nemiran plam svijeÊe, kako polako topi se sjeta, pa voπtana suza niz duπu kreÊe. Kada te volim, onda je to jednostavno, bez previπe iËeg, pa i mene same. Samo se oËi iskreno smijeπe, ne skrivaju pogled i sretno sjaje.

57


NeukroÊene misli Moje misli nisu mirne i uspavljujuÊe, dragi, i noge su nemirne joπ od rane zore. U trbuhu vrti stotinu vjetrenjaËa, a æelja se cijedi bez pitanja. Ne, nisam ti dobar jastuk danas, na mojim rukama ne krije se san. Moæda kad okrene lea dan, Moæda Êu onda znati, a sad, sad se sa mnom dogovarati ne isplati. Sad bih ti mogla noktima oderati koæu, i mogla bih se baciti na tebe kao zvijer, i mogla bih te krivim imenom zvati. Ne, danas se zaista sa mnom niπta ne isplati. Jednom, u pjesmi, a moæda malo i van stiha, moæda se ispuni æelja tiha. Tko zna… NeÊu se s tobom viπe nadmetati. Svaki stih grlo suπi, i svaka rijeË para uπi. Joπ Êe se desiti da Êu te sanjati, a snovi su moja java, snovima æelim upravljati. ( lijepo bi bilo privuÊi se tiho kao val na pijesak, obujmiti te cijelog, osjetiti bljesak, i postati od mora prelijepa pjena, u dubini svojoj osjetit oluju i biti sjena, i biti pjena, i biti na Ëvrstoj stijeni uzavrela æena )

i biti s j e n a i biti n a cv uz av


Put RijeËi su zov, izreËene u kasne sate il pred vratima zore, u mraku πto blijeπti, u neËujnoj rosi, preko razuma prenesene. Do uha, do vrata, do tvojih ruku, teËe put bez povratka.

a, v rsto

59


Bjegovi U danima kiπa pisala sam ti o nedostajanju, o rastancima, o tuzi, o suzama, o skrivanju od stvarnosti, o bijegu u maπtanja. Ti si me pogledao oËima od sreÊe, iz mojih ruku uzeo olovku i prepravio pjesmu: S tobom Êu pobjeÊi od maπtanja u samu æiæu stvarnosti, nemirno moje, leptiru, nikad nisi ni bila Ëahura. Raπiri krila preleti nedostajanja, od rastanka stvorimo sastanke, od tuge sreÊu i suze radosnice, najmaπtovitija moja stvarnosti. Sakrijmo se zajedno u æivot!


»ovjek i pas »ovjek s crnim πeπirom i æuti razigrani pas πeÊu mojom ulicom. ÆuÊo se veseli. »ovjek odluËno hoda. Prestigne pas Ëovjeka. »ovjek prestigne psa. S vremena na vrijeme zastanu, uhvate misli jedno drugome. Pas mahne repom, Ëovjek dublje gurne ruke u dæepove. Tiπinu razgrabile ptice, glazba svira u zelenim prozorima, pod nogama cvili zima. Baπ svaki dan njih dvoje s jednakim mirom vode duge razgovore.

61


Trgovac vremenom Jesam li pobijedila ili sam pobijeena, kojim okusom pobjeda vlada? Dobih za Ëim sam æudila. Trenutak. Za njega sam molila, traæila, njega sam kupovala od bogatijih svojim æivotom. Mislila, bit Êe dovoljno. Nadala se, nadojit Êu se trenutkom i iz njega rodit Êe se vrijeme.

m a o r e r tj b a r h o d u i c a

Eto me sad, u kraj sebe stisnuta, kao stihovi u zguævanom papiru, odbaËena, zamrljana tintom s tuih prstiju, nenapisana, neostvarena. S prezirom utjeha progovara: - ©uti, nema plakanja! I ne dozivaj me viπe. Ljubav je magija trenutka, a æivot samo varka. Vrijeme ti ne pripada.

73


Biografija Roena sam 1972. godine u Livnu, BiH, ali cijelo djetinjstvo provela sam na otoku Mljetu, okruæena slobodom malog mjesta i svojim najdraæima. U Dubrovniku zavrπavam srednju πkolu odgojno obrazovnog smjera, a Fakultet predπkolskog odgoja u Mostaru. Radim kao odgajateljica u DjeËjim vrtiÊima Dubrovnik. Udata sam, majka triju djevojËica. Pisati sam poËela joπ u osnovnoj πkoli i pisanje je moja ogromna strast. Svoju prvu zbirku pjesama “SR 111 i druge pjesme” izdala sam 2011. god. Objavljujem radove u zborniku “Literat”, Druπtva dubrovaËkih pisaca, i na raznim internetskim stranicama, gdje se mogu vidjeti moji radovi unatrag par godina: na knjiæevnom portalu http://www.webstilus.hr, na blogu http://veronika252. blog.hr/, na Facebook stranici: http://www.facebook. com/pages/Poezija-Diane-Brkic-SR-111-i-drugepjesme/272468906198503, te u online book magazinu Argus.


Diana... Boæica lova, ovaj put ulovila nas je s dvije strane svoje poetske duπe, jednoj jaËoj, snaænijoj u Sviralu, gdje se na nas obruπava veÊ na poËetku poput oluje snaænom pjesmom “Kad si me stvarao” i otvara zbirku tako da udara u grudi direktno i bez okoliπanja, zavodi Ëitatelja svojom silinom i grubom stvarnoπÊu. ..Po meni i jedna od njenih najboljih pjesama, odmah ostavlja bez daha, da bi se nizale druge;, opet red mora, vjetrova snaæne u svojoj potrazi za iskonom, za ljepotom bivanja u ovom æivotu otuænih moguÊnosti i, nadasve, u svojoj potrazi za ljubavlju, koju Êete pronaÊi sigurno opet kad okrenete knjigu i poËnete se kroz rime druæiti s Pisalicom. Tu ovaj put progovara njena njeænija, romantiËnija strana, al ni ona nije liπena snage stiha koju pronalazimo u svakoj njenoj pjesmi. I kao πto zapoËinje Pisalicu s pjesmom “Ne znam te voljeti drukËije” tako i piπe, onako kako voli, iskreno od srca, bez puno uvijenosti i umotavanja u celofan, gola istina koja udara Ëitatelja dirljivo i njeæno, a opet, poput vesala iz njenih pjesama, tupom stranom do bola, svemoÊno poput mora kojem daje svoje najljepπe stihove... I da ne duljim puno i ne kvarim dojam ove nove i inovativne zbirke s dva poËetka i dva kraja, samo Êu staviti zadnji stih s kraja Svirala koji govori o autorici viπe od svih mojih rijeËi: Ona je luka. Ti je ljubiπ, more. Delsio Dante IvaniπeviÊ


Sponzori: DubrovaËko-neretvanska æupanija: Upravni odjel za obrazovanje, kulturu i πport OpÊina Æupa dubrovaËka Tvrtka Ocinje-Market



Diana Brkić - Prvi red do sunca