Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja
SPOMENAR Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja
Petrinja, Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja, 2012.
Nakladnik: Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja, Petrinja
Urednica: Gordana DumboviÊ, dipl. uË.
Lektura: Boæica VuiÊ, prof.
Fotografije: Arhiva Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, Privatni albumi
Dizajn i priprema: Biserka-Marija VidniÊ, dipl. ing.
Tisak: Printera grupa d.o.o.
Naklada: 500 primjeraka
Godina i mjesec objavljivanja: 2012., rujan
ISBN 978-953-57276-0-6
CIP zapis dostupan u raËunalnome katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 815033
SADRÆAJ: Petrinjsko Ëitateljstvo i knjiæniËarstvo Pedesete i πezdesete godine Sedamdesete i osamdesete godine Devedesete godine X X stoljeÊa Nakon dvijetisuÊite
5 15 25 31 41
©to se æeljelo 2007. Godine? 54 (kratak isjeËak Plana ravnateljice za Mandatno razdoblje) Kulturno - edukativna djelatnost 58 Aktivnosti u knjiænici 59 Vizija buduÊnosti 60 Projekti 68 Potpisivanje ugovora 68 SpecifiËni ciljevi 74 OËekivani rezultati 75 Manifestacije 76 Tjedan stranih kultura 76 Tradicionalna manifestacija 84 Dani sjeÊanja Mjesec hrvatske knjige 86 NatjeËaji 88 Zbirka knjiga Domovinski rat 2008. 88 Okretanje nove stranice 2010. godine 89 Naπe povijesne znaËajke 89 Predstavljanje hrv. autora 2011. godine 94 Tribine 97 Ostale aktivnosti 98 Igraonica Koπnica 99 Radio Knjiπki moljac 100 Sloæna braÊa 101 Vrijeme leti 106 Ex librisi, peËati i æigovi u Gradskoj knjiænici i Ëitaonici Petrinja
108
VodiË kroz usluge 2012. godine
111
Odjel za odrasle korisnike, djecu i mlade
112
Usluge
113
PriËe knjiæniËara i suradnika Janja PetroviÊ Slavica KramariÊ Mr.sc. Stevo TomiÊ Anonimni autor –urica Elblinger Ivan Rizmaul Lada Dolenec Katica PucoviÊ Tomica Vrbanc Katarina Elblinger Marko Grbeπa Natalija AntiÊ Bjelac Ante Mrgan Josip »aËiÊ Svjetlana SankoviÊ Izabela ÆiliÊ Gordana DumboviÊ Druæenja zaposlenika i prijatelja Zahvala
115 116 120 123 124 126 128 130 132 136 140 143 145 147 155 156 158 160 163 170
Petrinjsko Ëitateljstvo i knjiæniËarstvo
4/5
Grad Petrinja postaje slobodnim kraljevskim gradom 1240. godine zaslugom hercega Kolomana. Ime je dobila najvjerojatnije po crkvi sv. Petra, odnosno rijeËi petrus πto znaËi stijena, kamen. U 15. stoljeÊu Turci prodiru na granice Hrvatske i Slavonije, dok 1594. grad ostaje bez turske posade te ga zauzima hrvatska i austrijska vojska. Tadaπnja Petrinia postaje izlaznica svih vojski za vraÊanje hrvatskih zemalja, glavna utvrda Banske krajine, a kasnije sjediπte Druge banske pukovnije, krajiπki gradiÊ- komunitet, ali istovremeno i gospodarsko, kulturno i prosvjetno srediπte. U doba ilirizma promicatelji ilirske ideje svoje djelovanje nastojali su proπiriti i na podruËje Vojne krajine pa da bi se mladeæ odgajala i prosvjeÊivala u narodnom duhu, osnivaju druπtva za javna djelovanja. Kao najkorisniji oblik druæenja za Hrvate bile su Ëitaonice u kojima se vidjela moguÊnost izmjenjivanja misli uz Ëitanje novina.
1. Casino statut
Nakon utemeljenja prvih ilirskih Ëitaonica u Zagrebu (1838.) i Karlovcu (1838.) osnivaju se druπtva pod nazivom Kasino. Bile su to Ëitaonice s neπto πirim djelokrugom rada, a osim za sastajanje zbog Ëitanja, Ëitaonice kasina, su sluæila i za zabavu. U Petrinji, sjediπtu Druge banske pukovnije, Ëitaonica kasino utemeljena je 1842. godine uz veliko zalaganje pukovnika Josipa Auera, Mojsija BaltiÊa, krajiπkog upravnog Ëasnika i dr. Tijekom 1846. skupina petrinjskih graana predlaæe izgradnju druπtvenog doma u kojem bi se gradski kasino mogao stalno smjestiti kako ne bi, kao do 2. Pravila iz 1875.
tada, prekidao i ponovno pokretao svoje djelovanje zbog neimanja stalne i prikladne dvorane. Prva saËuvana Pravila petrinjske Ëitaonice najvjerojatnije su izraena 1867. godine kojim se pozivaju svi Ëasnici, graanstvo i Ëinovniπtvo Petrinje da pristupe u ovu Ëitaonicu. Za Ëlana moæe biti primljen svatko tko posjeduje dovoljan stupanj obrazovanosti i ako je uz to samostalan. »itaonicu vodi ravnateljstvo na Ëelu s ravnateljem koji je u pravilu biran iz redova Ëasnika Druge banske pukovnije. Dva Ëlana ravnateljstva bili su umirovljeni Ëasnici dok su treÊeg Ëlana birali graani. »lanarina je iznosila 50 nËv. mjeseËno. Pravila za koja smatramo da su izraena tijekom 1867. nisu potvrena od viπih vlasti, a razlozi za to nisu poznati. Poznato je, meutim, da su kasnije preureena i pisana njemaËkim jezikom, a puni naziv glasio je »itaoniËko druπtvo carske i kraljevske Druge banske krajiπke pukovnije i grada Petrinje. Prema novim pravilima Ëlanom je mogla biti smo neporoËna osoba, ravnateljstvo druπtva se ukida, bira se 3. »lanstvo iz 1877. godine ËitaoniËki odbor na Ëelu s predsjednikom, skupπtina dobiva veÊa ovlaπtenja i jedino ona moæe birati odbor i predsjednika, Ëlanarina je poviπena na 1 forintu. Pravila su prihvaÊena i potvrena 1869. godine. Tijekom 1873. u gradu Petrinji Ëitaonica ima preko 130 Ëlanova, a znatan ih je broj i po ostalim dijelovima Banske krajine. Te godine dolazi do nesuglasica u druπtvu zbog pravila te se istiËe da se radi o hrvatskom druπtvu Ëija su pravila pisana njemaËkim jezikom. Poradi toga izrada novih pravila povjerena je petrinjskim graanima Adolfu Zerneku i gradskom vijeÊniku Nikoli Kosu i tako je od 1875. Ëitaonica dobila naziv Narodna Ëitaonica. Narodna Ëitaonica u Petrinji djeluje od 1875. do 1896. godine. Nova pravila, sastavljena hrvatskim i njemaËki jezikom, prihvatio je privremeni odbor 25. lipnja 1875., a potvrdio zapovijedajuÊi general u Zagrebu Antun Molinary. Nova pravila dala su moguÊnost da se Ëitanjem i zabavama unaprijedi druπtvenost i uzvisi uæitak æivota. »itaonica organizira plesove, predavanja, pjevaËke veËeri, a odbor se pretplaÊuje na sve bolje beletristiËke, politiËke, znanstvene i satiriËke listove. Krajem 1876. Ëitaonica ima 138, a tijekom 1877. godine 145 Ëlanova. Godine 1883. u prostorijama Ëitaonice odræan je dobrotvorni koncert Ëiji dobitak je poslan Matici hrvatskoj za podizanje spomenika Augustu ©enoi, a dio je ostavljen za kupnju druπtvenog glasovira. Otkazuju se strukovni listovi, a primaju se Hrvatska vila, Srijemski Hrvat, KatoliËka Dalmacija. Godine 1896. Narodna Ëitaonica prerasta u Hrvatsku Ëitaonicu, naime, do 1895. Hrvati i Srbi zajedniËki su djelovali u Narodnoj Ëitaonici, a na poticaj Jovana VorkapiÊa Srbi se izdvajaju i osnivaju Srpsku Ëitaonicu, πto potiËe Hrvate da rade na preimenovanju Narodne u Hrvatsku Ëitaonicu.
Na glavnoj skupπtini 1900. za predsjednika je izabran Ivan Zoch, pedagoπki djelatnik koji je objavio viπe znanstvenih radova i knjiga te pokrenuo izdavanje prve hrvatske enciklopedije. Ivan Zoch zajedno s profesorom Mencinom proπiruje djelokrug rada Ëitaonice, osniva se dobrovoljno kazaliπno druπtvo koje prireuje drame, komedije, parodije i recitatorske veËeri na kojima sudjeluju Gradsko - vatrogasna glazba i pjevaËi zbora Slavulj. Iako su pravila Hrvatske Ëitaonice donesena 1896., potvrena su tek 1901. godine kada su i tiskana u tiskari Dragutina Benka koji je bio jedan od utemeljitelja petrinjske, ali Graanske knjiænice 1906. godine. Prema tim pravilima koja su potpisali predsjednik i tajnik, cilj druπtva je podupirati hrvatsku knjiæevnost i umjetnost te njegovati i πiriti druπtvenost. U tu svrhu druπtvo nabavlja knjige slovenske i hrvatske knjiæevnosti te politiËke i pouËno - zabavne novine, organizira predstave s glazbom, pjevanjem, krasnoslovljem i odræava pouËna predavanja. Tijekom 1901. Ëitaonica ima 102 Ëlana, a 1922. predsjednik Ëitaonice je Fran StilinoviÊ, do 1934. predsjednik je Pavao Bolfek, a zatim je izabran Stjepan LovrekoviÊ, broj Ëlanova poveÊan je na 110.
6/7
4. Pravila iz 1896. godine
5. Odsjek I. Pravila iz 1899. godine
18. oæujka 1906. u Petrinji je utemeljena i Graanska Ëitaonica, a zasebne Ëitaonice i knjiænice osnivaju i pojedina petrinjska druπtva te humanitarne i kulturne ustanove. ObrtniËkoradniËko druπtvo Banovac osnovalo je Ëitaonicu 1901., gradska bolnica 1906., a tijekom 1938. utemeljena je RadniËka Ëitaonica. Osnivanje tih Ëitaonica neosporno potvruje da je Petrinja bila srediπte kulturnog, politiËkog i druπtvenog æivota. Sve do 1941. godine Ëitaonica djeluje u prostorijama Hrvatskog doma koji se nalazio na mjestu danaπnjeg Hrvatskog doma. U tom razdoblju, zbog dotrajalosti zgrade, Ëitaonica seli zajedno s inventarom u zgradu bivπeg doma JNA te za vrijeme Drugog svjetskog rata radi i skuplja sredstva za gradnju novog druπtvenog doma. Godine 1943. u Petrinji se odræavaju Dani hrvatske knjige Ëime je Petrinja pokazala da u njoj nije ponestalo smisla za duhovne vrijednosti. 1
6. Pravila iz 1892 - 1899. godine
1. Golec, Ivica. XXV Petrinjske Ëitaonice važna žarišta kulturnog života u gradu. // Povijest grada Petrinje : (1240-1592-1992). Petrinja : Matica hrvatska Petrinja, 1993. Str. 320 - 328. Ivica Golec, Petrinja 23.4.1943., povjesniËar. Doktorat iz podruËja povijesnih znanosti stekao na Filozofskom fakultetu SveuËilišta u Zagrebu. Bavi se hrvatskom povijesti 18. - 20 stoljeÊa ponajviše povijesti Hrvatsko-slavonsko vojne krajine, posebice Banske krajine, današnje Banovine i to za razdoblje od 18. i 19 stoljeÊa i njezina politiËko-administrativnog središta Petrinje od 1240. do danas. Objavio je 8 knjiga: Tiskarstvo, izdavaštvo i knjižarstvo Petrinje (1881. -1991.), Zagreb 1992., Povijest grada Petrinje (1240-1592-1992)., Zagreb 1993., Petrinjski biografski leksikon, Petrinja 1999., Povijest školstva u Petrinji (1700. - 2000.), Petrinja 2000., Vojni komunitet Petrinja kao gospodarsko i prosvjetno-kulturno središte Banske krajine (1777.-1871.), Sisak 2003., Hrvatsko pjevaËko društvo Slavulj Petrinja (1864.), Petrinja 2004., Gradska limena glazba Petrinja (1808.-2008.), Petrinja 2008., HrvaËki športski klub GavriloviÊ (1948.-2008.), Petrinja 2008. te više od sto znanstvenih struËnih i preglednih radova u Ëasopisima, zbornicima, leksikonima, novinama i sl. Sudjelovao je u radu 18 domaÊih i meunarodnih skupova, bio je recenzent više znaËajnih znanstvenih knjiga, školskih udžbenika i sl. »lan mnogih struËnih društava u Hrvatskoj i inozemstvu.
8/ 9
7.
7.
1877. Âťlanstvo
8.
Pravila iz 1975.
8.
9.
Dozvola kinu za prostorom 1908
10.
Molba kina za prostorom, iz 1908. godine
11.
Prof. dr. Ivan Zoch (1843.-1921.)
10.
9.
11.
10/ 11
12.
13.
12.
Djela inv. iz 1908. god - Zabavna knjiga
13.
Djela inv. iz 1908. god - PouËna djela
14.
Djela inv. iz 1908. god - Povijesna knjiga
14.
16.
15.
17.
15. 16./17. 18.
19.
18.
20.
Izvanredna skupπtina 1908. god. Pravila Hrvatskog doma iz 1913. god. Istup Ëlanova 1921. god.
19.
Sjedinjenja Ëitaonice - Graanska 1919.
20.
Sjedinjenja Ëitaonice - Srpska 1919. god.
12/ 13
22.
23.
21.
21.
Skupπtina Ëlanova s pravom glasa 1922. god.
22.
Dopis glede poveÊanja Ëlanarine
23.
Dopis za vraÊanje imovine knjiænice
24.
Knjiga æelja 1930. god.
24.
Pedesete i πezdesete godine
25.
26.
25.
Knjiga blagajne iz 1955. god.
26.
Privremeno financiranje za 1956. god.
27.
Prijedlog budĂŚeta za 1956. god.
28.
Namira 1964. god.
27. 28.
Pedesete i πezdesete
Od 1943. do 1951. u Ëitaonici radi uËiteljica Ruæa TomiÊ, a 1953. odræana je osnivaËka skupπtina Gradske Ëitaonice kojoj su prisustvovala 22 Ëlana, a Gradsk u odbo odbor Gradske Ëitaonice predloæeno je i izabrano 10 Ëlan Ëlanova. Na spomenutoj sjednici sve prisutne pozdravio je Antun MarkoviÊ koji je tom prilikom pozdra govorio o znaËaju knjiænice u æivotu grada Petrinje, ali je naglasio n i to da je Ëitaonica do te osnivaËke skupπtine radila bez odreenog rukovodstva, tj. skupπt odbora. Za predsjednika odbora izabran je bez od Antun MarkoviÊ, a za tajnika Ratimir SertiÊ. Nakon diskusije i zavrπetka rada skupπtine izabrani odbor diskusi zavrπio je konstituiranje te izabrao tri Ëlana za pripremu Pravila i kuÊnog reda Gradske knjiænice. priprem zapisnika od 20. sijeËnja 1954. saznajemo da Iz zapis prostorije Ëitaonice sluæile ©ahovskom klubu su pros Petrinja za igranje πaha i to od 19:00 h nadalje te da je Petrinj odbor ©ahovskog kluba odgovoran za sav inventar u Ëitaonici kao i za knjige. Ëitaoni
16/ 17
29.
29.
Uplate knjiænice iz 1969. god.
30.
Radio emisije. Knjige i Ëitaoci 1968.
31.
Knjiga inventara iz 1969.
32.
Knjiga inventara iz 1969., korice
33.
Radio emisija 1969. god.
30.
18 / 19
32.
31. 33.
Pedesete i πezdesete
34.
36.
35.
Napraviti izvjeπtaj rada za 1964.. god.
35.
Izvjeπtaj o radu u 1964. god. - dio 1.
36.
Izvjeπtaj o radu u 1964. god. - dio 2.
37.
Izvjeπtaj o radu u 1964. god. - dio 3.
38.
Prihodi 1966. god.
Pedesete i πezdesete
34.
20 / 21
38.
37.
39.
40. 41. 42.
43.
39.
Knjiga inventara nekad - naslovnica
40.
Knjiga inventara nekad
41.
Uplate knjiĂŚnice 1969. god.
42.
Mjesec hrvatske knjige (MHK) 1969. god.
43.
Mjesec hrvatske knjige (MHK)-god. nepoznata
22 / 23
Kratka kronologija dogaaja od 1978. -1991. godine
Dovrπenjem zgrade Hrvatskog doma 1954. godine, a tadaπnjeg Doma kulture Moπa Pijade, knjiænica dobiva svoje stalne prostorije. Od 1956. do 1964. voditeljica novootvorene petrinjske knjiænice u sastavu Doma kulture je Jelena GregurinËiÊ, uËiteljica i knjiæniËarka, a od 1965. ravnatelj Doma kulture je Simo Salkaj. Pored ostalih, ondje rade Marica GregurinËiÊ, Hermina RodiÊ, Vlatka PijaloviÊ, Janja PetroviÊ i Mira BaπiÊ.
Sedamdesete i osamdesete godine
44.
Statistika 1971. god.
Od 1978. do 1981. ravnatelj Doma kulture Moπa Pijade je Berislav LiËina, a od 1981. Stevo TomiÊ koji ujedno radi u Knjiænici. Do poËetka Domovinskog rata ravnatelj Doma kulture je Ljudevit GeËek. Godine 1985. Knjiænica seli u veÊi prostor u istoj zgradi gdje je i danas, a voditeljica je Slavica KramariÊ. 44.
44.
26 / 27
45.
45.
Statistika 1971. god.
46.
Mjesec hrvatske knjige 1970.
47.
Mjesec hrvatske knjige
48.
Knjiga blagajne 1985. god.
49.
Uplatnica iz 1986. god.
50.
80-e
46. 48.
50.
49.
Sedamdesete i osamdesete
47.
28 / 29
52.
51.
53.
51.
Uplata 1986. god.
52.
Mjesec hrvatske knjige 1989. god.
53.
IsjeËak iz Vjesnika 1987. god.
54.
Uplatnice 1988.god.
54.
devedesete godine X X st.
Kratka kronologija dogaaja od 1991. -2000. godine
Godine 1990. godine knjiænica otvara DjeËji odjel kao zasebnu cjelinu. 1991. - 1995. Petrinja je okupirana i naπa knjiænica djeluje u prostorijama Narodne knjiænice i Ëitaonice Sisak na skupljanju knjiga za obnovu knjiænica. Sakupljeno je preko 650 knjiga koje je darovala Matica hrvatska. Godine 1995. nakon Vojno-redarstvene akcije Oluja naπa knjiænica djeluje u Hrvatskom domu kao prva knjiænica i Ëitaonica na osloboenom podruËju koja je poËela s radom iste godine. Nakon VR A Oluja ravnatelj Hrvatskog doma je Zvonimir MartinoviÊ, a u Knjiænici rade Lada Dolenec, Katica PucoviÊ i –urica Elblinger. Za voditelja Knjiænice 1996. godine dolazi Rada Rojc. Godine 1997. voditelj Knjiænice je Tomislav Vrbanc.
55.
devedesete 32 / 33
56. 55.
Knjiænica u vrijeme okupacije Petrinje od 1991. do 1995.
56.
“BIBLIOTEKA I »ITAONICA radno vrijeme od 9 do 12 Ëasova”
57.
»iπÊenje prostorija nakon VRA “Oluja”
57.
58. 58.
“Centralno grijanje”
59.
Revizija fonda 1995. god.
60.
»lanovi knjiænice 1995. god.
59.
devedesete 34 / 35
60.
61.
62. 62
63. 6 3.
61.
Prva postava knjiæniËara nakon VRA Oluja 1995.
62.
IzvjeπÊe iz 1996. god.
63,
DjeËji odjel nakon obnove 1995.
64.
Novinski isjeËci iz 1997. god.
65.
Program MHK 1997. god.
devedesete 36 / 37 64.
6 65.
66.
»lanak iz 1997. god.
67.
Novinski Ëlanak iz 1998. god.
68.
Informatizacija knjiænice, 1998. god.
69.
Predstavljanje multimedije 1998. god.
70.
»lanak o multimediji knjiænice
devedesete
67. 66.
38 / 39
68.
70. 69.
72.
71.
71.
IzloĂŚba knjiga 1999. god. Âťlanak u novinama
72.
MHK 1999. god. - poziv
Nakon dvijetisuĂŠite
Kratka kronologija dogaaja od 2000. -2012. godine
Od 2001. do 2006. godine u Knjiænici radi Ante Mrgan. Od 2002. radi Gordana DumboviÊ, a od 2004. Katarina Elblinger. Prema Zakonu o knjiænicama, Grad Petrinja kao osnivaË, donio je Odluku o osamostaljenju, te je knjiænica 11. sijeËnja 2006. godine postala samostalna Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja sa svim zakonom propisanim pravima i obvezama . Prva privremena ravnateljica Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja bila je Dubravka Fran - KrkiÊ, koja je imala zadatak osigurati sve uvjete da Knjiænica moæe djelovati kao samostalna ustanova. U Knjiænici je radila samo tri mjeseca. Vrπiteljica duænosti ravnateljice Knjiænice od 2006. do 2007. godine je Katica PucoviÊ. Od 2007. do 2008. u Knjiænici radi Marija PiliÊ. Od 1. oæujka 2007. godine ravnateljica Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja je Gordana DumboviÊ. Od 2008. do 2009. u igraonici DjeËjeg odjela knjiænice radi Ana Bobeta, a od 2009. u Knjiænici rade Marko Grbeπa i Natalija AntiÊ Bjelac. Kolegica Katica PucoviÊ odlazi na mjesto ravnateljice DjeËjeg vrtiÊa PetrinjËica na mandat od Ëetiri godine. Novim preustrojem 2010. godine, u Knjiænicu se vraÊa knjiæniËar Ante Mrgan, na radno mjesto informatiËara, Ana Bobeta u djeËju igraonicu te Agneza Dolenec u tehniËku sluæbu. U program Javnih radova Igraonica u knjiænici zaposlena je Svjetlana SankoviÊ u djeËjoj igraonici. Ustrojeno je i Upravno vijeÊe Knjiænice Ëiji su Ëlanovi Josip »aËiÊ, Tomislav LovrekoviÊ i Lada Dolenec.
73.
PoËetkom 2011. godine kroz program Javnih radova u Knjiænicu dolazi Ranka CindriÊ, a 2012. godine poËinje raditi Matija Vrzan. Iste godine u programu Javnih radova u Knjiænici rade Biljana DaiÊ MarinoviÊ i Boæana KalfiÊ.
nakon dvijetisuÊite 42 / 43
74. 73.
Logo knjiænice i Ëlanska iskaznica od 2001. do 2007. god.
74.
Novinski Ëlanak
75.
Naslovnica prezentacije GK» Petrinja na Interliberu u ZG 2003. god.
75.
77.
76.
76.
Ureenje odjela za odrasle 2001. god.
77.
ZaviËajna zbirka
78.
IsjeËak iz novina
79.
160 god GK» Petrinja 2002. god.
80.
»estitka povodom 160. obljetnice
nakon dvijetisuĂŠite
79.
78.
44 / 45
80.
81.
Revizija iz 2005. god.
82.
U radnoj atmosferi
83.
Revizija u tijeku
84.
Zaposlenici GK» Petrinja tijekom revizije 2005.
85.
Najvjerniji Ëlanovi prof. »aËiÊ
86.
Revizija 2005.
87.
U radu
88.
IzvjeπÊe stanja
83.
82.
85.
81.
84.
87.
nakon dvijetisuĂŠite
86.
88. 46 / 47
89.
nakon dvijetisuĂŠite 48 / 49
90.
89. 89
Odluka o izdvajanju GKÂť Petrinja iz sastava POU Hrvatski dom Petrinja
90 90.
Statut iz 2006. god.
Stara igraonica i priËaonica
93.
91. 94.
92.
95.
96.
Plakat
92.
Djeca i knjiæniËarke
93.
Prostor za igru
94.
Djeca u igri
95.
KutiÊ druπtva Naπa djeca
96.
KnjiæniËarka Lada s malenima
97.
KnjiæniËarka Katica Ëita priËu
98.
Djeca i roditelji
99.
Prostor za igru
97.
98.
99.
nakon dvijetisuÊite
91.
50 / 51
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
U Knjiænici i Ëitaonici Petrinja 2006. godine (odvajanje iz sastava POU Hrvatski dom) struËne poslove knjiæniËara obavljalo je petero zaposlenih. Novih knjiga bilo je 2 044; kupljeno je 1041, otkupom Ministarstva kulture pristiglo je 924, a darovano privatnim donacijama 79 knjiga. Periodika - Ëasopisi i dnevne tiskovine nalazile su se usred srediπnjeg odjela. Te godine, u oba odjela, bilo je 1416 Ëlanova (djece 603 i odraslih 813). Tijekom godine ukupno je posueno 84 000 knjiga. Da bi knjiga doπla na policu, treba prijeÊi odreeni put: - nabava - inventarizacija - tehniËka obrada - kodiranje - klasifikacija - katalogizacija - zaπtita folijom - smjeπtaj na policu Obiljeæavali smo obljetnice roenja i smrti knjiæevnika, odræavali tematske izloæbe - predstavili knjige Slavice SarkotiÊ, Boæe VukuπiÊa, Martine DumboviÊ, sluπali predavanja Mihaele DugandæiÊ i Ë.s. Marije Stele FilipoviÊ - izabrana je najljepπa znanstveno - fantastiËna priËa o gradu Petrinji - zavrπni kviz triju petrinjskih πkola - Knjiga je i moj prijatelj - odræan Tjedan norveπke kulture - suradnja s petrinjskim pËelarima - obiljeæavanje Dana narodnih knjiænica - izdavaËka djelatnost se vrπi preko tiskanja letaka, pozivnica
nakon dvijetisuÊite 52 / 53
100.
100.
Broπura kojom se obiljeæio Dan narodnih knjiænica 2006.
101.
Logo iskaznica - crveno
101.
©to se sve æeljelo 2007. godine? (kratak isjeËak Plana ravnateljice za mandatno razdoblje) Petrinjska knjiænica bogat je izvor informacija πto dokazuju stotine naslova potrebnih za studentska i znanstvena istraæivanja, impresivan fond knjiga po koje dolaze ËitaËi i iz drugih gradova i opÊina. Ona je nezaobilazna ustanova za sve one koji æele cjeloæivotno obrazovanje. Ovakva bogata riznica Ëezne za osnovnim normalnim uvjetima primjerenima modernoj, suvremenoj narodnoj knjiænici. Danas je Gradska knjiænica i Ëitaonica samostalna ustanova od 11. sijeËnja 2006. Djeluje u prostoru POU Hrvatski dom. DjeËji se odjel nalazi u prizemlju Hrvatskog doma i skuËen je u 50 m2 zajedno s malom igraonicom. Odjel za odrasle na katu, fiziËki odvojen od DjeËjeg odjela i cijela nalazi se u svega 200 m2 nedovoljnog prostora za osnovnu djelatnost. Ideja o proπirivanju djelatnosti, tehniËkom i informatiËkom proπirivanju se ne moæe ostvariti. Nema adekvatnog ËitaoniËnog prostora, nema prostora za Ëasopise ni novine, nema adekvatnih stalaæa za periodiku. Ukratko, knjiænica je prenatrpana knjiænom i neknjiænom graom. Nalazi se na katu, πto znaËi da je izvan standarda o knjiænicama i na taj naËin nije pristupaËna invalidnim osobama i starijim osobama s problemima kretanja zbog velikog broja stepenica u zaguπljivom i tmurnom stubiπtu. Grad Petrinja æivi, radi, razvija se i potreba za malom knjiæniËnom djelatnosti je proπlost.
Godiπnjak iz 2007. god.
103.
KnjiæniËarke s ravnateljicom 2007.
nakon dvijetisuÊite
102.
54 / 55
102.
103.
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Ono za Ëime ova ustanova vapi jest spremiπte knjiga, dodatne uredske prostorije za struËnu obradu i katalogizaciju knjiga, adekvatan prostor za referentnu, zaviËajnu i buduÊu zbirku iz Domovinskog rata. Nema ventilacije, stara dotrajala stolarija zamagljenih stakala uglavnom bez bravica za zatvaranje. Prozori se zatvaraju presavijenim æicama i πipkama. Kod obilnijih kiπa sa stropa voda kapa na pod. Neki prozori su polupani, dio ih se ne da otvoriti, prozori se ne mogu sjenËiti za vrijeme ljetnih mjeseci. Nedostaje prostor za promocije i predstavljanje knjiga, nedostaje prostor za izloæbe, igraonica za djecu koja trenutno djeluje u prostoru koji je premalen da bi mogla biti primljena sva zainteresirana djeca. StruËna obrada knjiæniËne grae odvija se programom BiblosAM informatiËara Hrvatskog doma g. Ante Mrgana. Uvoenjem ovog programa ne primjenjuje se viπe program OSA koji je bio namijenjen svim æupanijskim knjiænicama na inicijativu MatiËne sluæbe. Kako se program BiblosAM pokazao izuzetno dobrim i funkcionalnim, nastavlja se daljnje poslovanje prema njemu kao i rad na njegovu usavrπavanju. Glede investicijskih ulaganja osobito Êe se intenzivirati suradnja s vlasti na gradskoj, ali i na dræavnoj razini kako bi se pronaπla πto kvalitetnija rjeπenja za proπirivanje knjiænice odnosno pronalaæenje adekvatnijeg prostora primjerenog suvremenim funkcijama gradske knjiænice i Ëitaonici. Odluke o novim investicijama donosit Êe se pomnom analizom potreba uzimajuÊi u obzir sve standarde koje propisuje Zakon o knjiænicama. Osnovni cilj ovog projekta jest da do 2011. godine Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja djeluje u vlastitom prostoru. Pri tome Êe se takoer voditi raËuna da svi djelatnici rade u pribliæno jednakim uvjetima te da im se osigura dodatno πkolovanje. Potreba za knjiænicom je velika πto pokazuje broj Ëlanova koji se svake godine poveÊava. Meu korisnicima naπe knjiænice veliki je broj djece, mladeæi, studenata, zrele radne populacije te izniman broj umirovljenika. PoveÊan je broj korisnika u studijskom odjelu, a premalo je mjesta za rad. Razlog tomu je maksimalna otvorenost knjiænice za korisnike s radnim vremenom od 8.00 do 20.00 sati. Prostor danaπnje Gradske knjiænice vrlo je skuËen i neusklaen sa Standardima u odnosu na ukupan broj stanovnika grada Petrinje. DjeËji odjel smjeπten je u 50 m2, a Odjel za odrasle u 200 m2 πto apsolutno nije prihvatljivo jer po Standardima na svakih 1 000 stanovnika minimalna povrπina knjiænice iznosi 39 m2.
Zaista je potrebno osigurati smjeπtaj knjiænice u prizemlju, a u sluËaju etaæa potrebno je pronaÊi rjeπenje za dizalo. Treba osigurati parkiraliπte kao i pristup za invalidne osobe. Godiπnje oblikovanje knjiænog fonda (kupnje, dar, otkup Ministarstva kulture RH): - najmanje 200 knjiga na 1000 stanovnika (podruËje Petrinje 23 000 stanovnika) - 30 naslova periodike za knjiænicu koja radi u gradu s izmeu 20 - 35 000 stanovnika - neknjiæna graa (CD-ROM, igraËke) - inventarizacija knjiga: upisivanje novih knjiga - klasifikacija knjiga: Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) - katalogizacija knjiga: raËunalna obrada programom BiblosAM autorskog i naslovnog kataloga, ruËna obrada predmetnog kataloga za knjige i struËne Ëasopise - revizija knjiga - pohrana grae u spremiπte (za sada ne postoji, ali je od vaænih prioriteta za daljnji rad knjiænice) - tehniËka zaπtita grae (oblaganje i popravak koji se provodi u posebnom adekvatnom knjiæniËnom prostoru - za sada takvog prostora knjiænica nema pa se ti poslovi obavljaju u zajedniËkoj prostoriji sa svima ostalima) - kodiranje grae (bar-kod) - koriπtenje grae u knjiænici (izrada referata, seminara, usluga i pomoÊ knjiæniËara informatora) - koriπtenje raËunala uz ispis, za pisanje referata, seminara i sl. - pretraæivanje grae raËunalom (u knjiænici) - pretraæivanje knjiga na internetu uz moguÊnost ispisa - raËunalna posudba grae - izrada biltena novih knjiga - plakati, radiovijesti, prilozi, Ëlanci - pripremanje niza animatorskih, kulturnih i propagandnih aktivnosti vezanih uz knjigu, knjiænicu i Ëitanje
nakon dvijetisuÊite
Razumljivo je onda da petrinjska knjiænica treba prostor od oko 900 m2 da se u potpunosti zadovolji knjiæniËna djelatnost Previsoke police za knjige koje seæu gotovo do stropa trenutno odgovaraju spremiπtima, a ne Standardima koji propisuju visinu polica od 185 cm kako bi graa bila lako dostupna.
56 / 57
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Projekt knjiænice - KNJIÆNICA PRIJATELJ - razmjena iskustava, upoznavanje novih metoda rada te suradnja s pobratimljenom knjiænicom - razgovarat Êe se o odabiru knjiænice - prijatelja i uspostaviti suradnja - izdavaËka djelatnost (izdavanje knjiæne i neknjiæne grae npr. CD o povijesti knjiænice) - savjetodavna zadaÊa (pomoÊ korisnicima u izboru literature) - edukativna zadaÊa (upuÊivanje korisnika kako se sluæi fondovima, katalozima, kako se raËunalno pretraæuje fond, kako se koristiti internetom) - informativna zadaÊa (informator na zahtjev korisnika, osobno ili telefonski rjeπava problem unutar knjiænice ili ga upuÊuje na druga informacijska srediπta) Projekt knjiænice - Otvaranje zbirke s tematikom iz Domovinskog rata najkasnije do 2008. godine. Fond zaviËajne zbirke postoji, ali je u sramotno, neprimjerenom, skuËenom prostoru, jer se u njemu ipak nalaze neprocjenjiva djela ljudi petrinjskog kraja i petrinjske kulturne baπtine.
Kulturno-edukativna djelatnost - Anketiranje Ëlanova i korisnika knjiænice Ëime bi se dobio uvid u njihove potrebe, æelje, i primjedbe. - Aktivna briga o edukaciji mladih u njihovom slobodnom vremenu (najuæa suradnja s osnovnim πkolama, srednjom πkolom te UËiteljskim fakultetomOdsjek Petrinja). - Permanentno i snaæno provoenje akcija protiv svih oblika ovisnosti - javne tribine. - Program za nadarene uËenike ukljuËivanjem u rad knjiænice - veËeri poezije, znanstvene veËeri, predavanja, okrugli stolovi. - Realiziranje moguÊnosti imenovanja poËasnog Ëlana knjiænice. - Uvoenje besplatne Ëlanarine za djecu do 7. godine. Na taj naËin dajemo pravo djeci da se koriste knjigom i upoznaju svijet knjiga i knjiænica i tako ih se potiËe u razvijanju ËitalaËkih vjeπtina, sposobnosti i navika. Odjel za odrasle i DjeËji odjel fiziËki su odvojeni, ali rade u istoj zgradi, povezani su istim programom i meusobno se nadopunjuju.
- VE»ERI POEZIJE, predavanja - godiπnje su predviena Ëetiri takva dogaanja - obiljeæavanje obljetnica - obljetnice vezane uz povijesne osobe i dogaaje - predstavljanje novih knjiga - jedno predavanje u svakom odjelu
nakon dvijetisuÊite
Aktivnosti u knjiænici
- predstavljanje neknjiæne grae (CD-a) - KREATIVNE R ADIONICE (vrijeme trajanja radionice prilagoeno je trajanju nastavne godine) - DjeËji odjel - jednom tjedno Za djecu predπkolske dobi - kutiÊ slikovnica - igraonice
svakodnevno dvaput tjedno
- priËaonice
jednom mjeseËno
Za djecu i mladeæ osnovnoπkolske dobi - djeËji forum - natjecanja - knjiæevni susreti - likovne izloæbe - dramske i recitatorske radionice - kreativne radionice (izloæbe) - ZajedniËke radionice djece i roditelja - izrada propagandnih materijala - Znanstveno popularne i πaljive veËeri interneta - jednom u Odjelu za odrasle Igraonica koja djeluje u sklopu DjeËjeg odjela naiπla je na veliki interes i odaziv djece i roditelja. Prostor u kojem djeca trenutno borave zaista je poraæavajuÊe pretijesan, te na nekoliko kvadratnih metara igraonice ne moæe pruæiti sve πto bi se moglo i trebalo. Zato su velika ograniËenja u broju djece. RjeπavajuÊi pitanje drugog prostora Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, rijeπilo bi se i ovo goruÊe pitanje naπe ustanove. U igraonici mora raditi odgojitelj/uËitelj, osposobljen za rad s djecom koji Êe se maksimalno posvetiti svakom djetetu. Rad u veÊem prostoru omoguÊio bi ukljuËivanje veÊeg broja djece, a individualni pristup svakom djetetu otvara i moguÊnost zapoπljavanja jednog djelatnika u igraonici.
58 / 59
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Na temelju Ëlanka 8. st. 4 Zakona o knjiænicama (NN br.105/97. i 5/98.), a na prijedlog Hrvatskog knjiæniËnog vijeÊa, ministar kulture donio je Standarde za narodne knjiænice u Republici Hrvatskoj. Suvremena knjiænica mora stalno poveÊavati kvalitetu svojih usluga, stoga se oslanjam na UNESCO-ov - Manifest za narodne knjiænice iz 1994. godine i njegove Standarde te Zakon o knjiænicama koje je donijelo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Vizija buduÊnosti Od nekadaπnje Ilirske Ëitaonice pa do danaπnje suvremene i razvijene knjiæniËne djelatnosti veliki je put. KnjiæniËarstvo se joπ uvijek bori da prestane biti samo grana djelatnosti jer je ono sistematska cjelina, znanost o poslovanju i radu knjiænice i opstanku knjiæniËarstva. Gradsku knjiænicu i Ëitaonicu Petrinja æelim u skoroj buduÊnosti vidjeti kao samostalnu, dobro razvijenu kulturno-obrazovno informacijsku ustanovu koja Êe plijeniti pozornost od mlade populacije do graanstva u poznim godinama. Ona je ustanova koja ima velike predispozicije da ostane i dalje najvaænija spona izmeu korisnika i informacija te, da Êe u svome buduÊem vlastitom prostoru nuditi mnogobrojne i raznolike sadræaje od postavljenih izloæbi u izloæbenom prostoru, promocijama i predstavljanjima knjiga u dvoranama koje Êe primiti i telja pisane i Ëitane rijeËi. do stotinjak ljubitelja 104.
105.
Cilj ovakvog plana i programa rada Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja je razvijanje knjiæniËne djelatnosti, pruæanje potpunih, opπirnih i temeljitih informacija. Iako naπe æelje ponekad ostanu neostvarene, nastavljamo raditi s istim æarom kao i do sada. ProraËun Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja je u 2009. iznosio je 943.100,00 kn od kojih je 36.000,00 kn namijenjeno za nabavu knjiæne i neknjiæne grae. Knjiænica raspolaæe s ukupnim knjiænim zbirkama (stanje s 31.12.2009.) od • 30201 sv. knjiga • 20 naslova periodike / 750 svezaka godiπnje • 143 igre/igraËke • 119 jedinica audiovizualne grae Knjiænica je 2009. godine biljeæila 1962 Ëlana. U knjiænici je radilo 6 knjiæniËara, od toga 3 pomoÊna knjiæniËara i jedan odgojitelj. Dijelovi IzvjeπÊa o radu podneseni Gradskom vijeÊu Grada Petrinje za 2009.godinu: Sredstva Ministarstva kulture RH u 2009. - opremanje 100.000,00 kn - kupovina ormara i polica za DjeËji odjel Radove izvodio: M.K.M. INÆENJERING Zagreb Knjiænica nabavlja dnevne, tjedne i mjeseËne novine i Ëasopise te trajno Ëuva jedan primjerak lokalnih novina (Petrinjski list), a sve ostale novine i Ëasopise Ëuva godinu dana. Osnovni programski zadatci Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja u 2009. godini bili su usmjereni na realizaciju poslova odreenih Zakonom o knjiænicama: nabava, struËna obrada, Ëuvanje i zaπtita knjiæniËne grae, provoenje mjera zaπtite knjiæniËne grae koja je kulturno dobro i davanje
104.
VeËer poezije s gimnazijalcima i prof. ©elendiÊ.
105.
Rene Preset - otvorenje izloæbe
nakon dvijetisuÊite
Ovu knjiænicu vidim s puno viπe struËno osposobljenog osoblja, vrsnih diplomiranih knjiæniËara koji svoju ljubav pretaËu zainteresiranima Ëitateljima, koji Êe svojim znanjem, zalaganjem i trudom prednjaËiti meu stanovnicima naπega grada. U novom zdanju da bude na ponos cijelom gradu i njezinim graanima.
60 / 61
106.
Izgled DjeËjeg odjela, prije preureenja enja
107.
Knjige Ëekaju nove police
108.
Nove police na pozicijama
109.
u PrikljuËivanje raËunala na mreæu
110.
Montaæa polica za knjige
111.
I na kraju zdravica
108.
106.
107.
nakon dvijetisuÊite
Ureenje DjeËjeg odjela
62 / 63
110.
111.
109.
na koriπtenje knjiæne grae. Knjiænica je nastavila djelatnost prikupljanja stare i vrijedne ZaviËajne zbirke te nastavila prikupljati grau s tematikom Domovinskog rata u novooformljenoj zbirci. Tijekom 2009. godine poslovanje Knjiænice bilo je uspjeπno bez obzira na znatno smanjena financijska sredstva. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske umanjilo je sredstva kojima je sufinanciralo nabavu knjiæne i neknjiæne grae. Jedini koji se brine da Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja uspjeπno posluje jest Grad Petrinja koji ni u jednom segmentu nije uskratio financijska sredstva, veÊ ih je i poveÊao. U 2009. godini ponovo smo upozoravali na problem nedostatka prostora za smjeπtaj knjiæniËne grae kao glavni problem ove ustanove, Ëije se rjeπavanje veÊ godinama odgaa. Pristup internetu je besplatan. Zbog velike zainteresiranosti Ëlanova besplatan pristup internetu ograniËen je na 30 minuta koje su dovoljne da se prikupe potrebne informacije koje se nakon toga mogu obraivati na istim raËunalima bez ikakve naknade. U 2009. godini uËlanjeno je 1962 ljudi od Ëega je viπe zastupljena æenska populacija. Knjiæni fond je na kraju 2008. godine iznosio 28 631 jedinica knjiæne grae, dok na kraju 2009. godine iznosi 30201 jedinicu. Iz ovoga je vidljivo da se nabava knjiæne grae u 2009. odvijala uspjeπno te je nabavljeno novih 1570 jedinica knjiæne grae. U 2009. godine kupljena je neknjiæna graa (igraËke) sredstvima u vrijednosti 29.000,00 kn koja nisu uπla u redoviti obraËun Gradske knjiænice i Ëitaonice
112.
Predstavljanje knjige
112.
Knjiænica svu knjiænu i neknjiænu grau nabavlja sredstvima Grada Petrinje, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te donacijama i darom. Grad Petrinja je u 2009. godini izdvojio 36.000,00 kn za nabavu knjiæne i neknjiæne grae. Ministarstvo kulture RH je za knjiænu i neknjiænu grau izdvojilo 30.000,00 kn manje u odnosu na 2008. Za nabavu opreme i to iskljuËivo za nabavu polica, Ministarstvo kulture je izdvojilo 100.000,00 kn koje smo vratili jer su nedostatna za opremanje Odjela za odrasle. Stanje Odjela za odrasle je viπe nego teπko i potrebno je uËiniti cjelovitu rekonstrukciju πto je s manjim sredstvima nemoguÊe. PostojeÊe police su zavarene i spojene metalnim πipkama, a njihovo premjeπtanje se nije moglo ostvariti u 2009. godini. KroniËan nedostatak prostora je oËit i potrebno je hitno pronalaæenje novog prostora. Knjiæna graa obloæena je zaπtitnom folijom koja se financira iz stavke uredskog materijala, ali kao takva poveÊava vrijednost, kako knjige, tako i knjiæniËnog fonda. Tijekom 2009. godine u naπoj knjiænici radili su: - ravnateljica i knjiæniËarka: Gordana DumboviÊ - knjiæniËarke: Lada Dolenec i Katica PucoviÊ - pomoÊne knjiæniËarke: –urica Elblinger, Katarina Elblinger i Natalija AntiÊ Bjelac - pomoÊni knjiæniËar: Marko Grbeπa - odgojiteljica: Ana Bobeta Gradsku knjiænicu i Ëitaonicu Petrinja u 2009. godini obiljeæile su - knjiæevne veËeri - promocije knjiga - struËna predavanja - struËni seminari i savjetovanja - izloæbe - darovnica PSGO-a - svakodnevni rad igraonice - svakodnevni neposredni i posredni rad s korisnicima Svaka πkolska godina zapoËinje organiziranim struËnim posjetima Knjiænici, u kojima uËenicima i studentima dajemo opÊe informacije o koriπtenju knjiænice
nakon dvijetisuÊite
Petrinja, veÊ su proknjiæena preko podraËuna otvorenog krajem 2008. kada je zapoËela provedba projekta PËelice u petrinjskoj Koπnici.
64 / 65
Ureenje Odjela za odrasle
114. 113.
115. 117.
116.
Stubiπte prije ureenja
114.
Predah
115.
Stubiπte poslije ureenja
116.
Ulaz u Odjel za odrasle
117.
»itaoniËki kutak
118.
Postavljanje tepiha
119.
InformatiËki odjel danas
120./121.
118.
119.
120.
121.
Odjel za odrasle danas
nakon dvijetisuÊite
113.
66 / 67
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
i drugih izvora informacija. Takva vodstva je ove godine odsluπalo ukupno 324 uËenika osnovnih πkola, 90 uËenika srednje πkole te 60 studenata.
Projekti Darovnica - Projekt PËelice u petrinjskoj Koπnici Projekt - iskaz interesa za dodjelu darovnice koju dodjeljuje Ministarstvo regionalnog razvoja, πumarstva i vodnoga gospodarstva iz Projekta socijalnog i gospodarskog oporavka (PSGO) - a isti je zajam Svjetske banke Br. 7283-HR iz PSGO - POTKOMPONENTA SOCIJALNA UKLJU»ENOST. 24.10.2008. Grad Pakrac je za Gradsku knjiænicu i Ëitaonicu Petrinja toga dana bio centar svijeta. Ravnateljica Gordana DumboviÊ potpisala je na prigodnoj sveËanosti darovnicu u vrijednosti 114.000,00 kuna s Ministarstvom regionalnog razvoja, πumarstva i vodnog gospodarstva. Iz programa PSGO istog Ministarstva, Knjiænica je dobila financijska sredstva za voditelja igraonice - odgajatelja i nabavu didaktiËkih igraËaka, πto znaËi da Êe tijekom 2009. godine konaËno raditi igraonica u sklopu DjeËjeg odjela knjiænice. Ovaj projekt pod nazivom PËelice u petrinjskoj Koπnici rezultat je samostalno napisanog projekta ravnateljice Gordane DumboviÊ, a projekt kao i rad igraonice, traje do 1.12.2009. godine.
Potpisivanje ugovora Ono πto je Knjiænici potrebno: Financiranje jednog odgajatelja - voditelja igraonice - Svakodnevni rad igraonice Koπnica za djecu od 3 do 7 godina u sklopu DjeËjeg odjela Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja te kupovina didaktiËkih igraËaka.
Zavrπetak Projekta “PËelice” u petrinjskoj “Koπnici”
123.
Projekt “PËelice” u petrinjskoj “Koπnici”
124.
Predstavnici donatora u obilasku
nakon dvijetisuÊite
122.
68 / 69
122.
123.
124.
Igraonica - priËaonica 126.
125.
125.
Djeca Ëitaju
126.
KnjiæniËar Marko s djecom
127.
KnjiæniËarka Ana priËa priËu
128.
KnjiæniËarke Ana i Svjetlana u igraonici
129.
Posjetili smo odjel za velike
130.
Slaæemo jesensku koπaricu sa tetom Anom
131.
Skupljali smo liπÊe uz PetrinjËicu
127.
nakon dvijetisuĂŠite
128.
70 / 71
130.
129.
131.
Igraonica - priËaonica
132.
134.
135.
133.
nakon dvijetisuÊite
136.
72 / 73
138.
137.
132.
KnjiæniËari Ante i Marko kao Sveti Nikola i krampus
133.
Kitili smo BoæiÊnu jelku
134.
UËimo njemaËki jezik s tetom Rankom
135.
Radili smo i svaπta od plastelina
136.
Jeæeva kuÊica
137.
Ponosni smo na naπ pano
138.
Igraonica
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
U sklopu djeËjeg odjela djeluje K O © N I C A - igraonica DjeËjeg odjela Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja. Taj se prostor od nekoliko kvadratnih metara moæe kvalitetno iskoristiti upravo za svakodnevne radionice i igraonice za djecu od 3 do 7 godina. ObuhvaÊena su djeca koja ne pohaaju vrtiÊ te su zakinuta za socijalizaciju s drugom djecom na kvalitetan i organiziran naËin. Potreba za igraonicom u sklopu DjeËjeg odjela pokazala se nakon prijave zainteresirane djece ove godine. Djeca u igraonici su buduÊi Ëitatelji, buduÊi korisnici knjiænice. Ako im se od najranijeg uzrasta ne stvori navika dolaska u knjiænicu, teπko da Êe se kasnije iπta moÊi organizirati da bi se odrastao Ëovjek odazvao pozivu knjiænice. Igraonica koja djeluje u sklopu DjeËjeg odjela naiπla je na veliki interes i odaziv djece i roditelja. Ovim projektom cilj je unaprijediti i poboljπati odnos dijete - knjiga - slikovnica - knjiænica - odgojno-obrazovna funkcija knjiænice kao mjesta za zdrav razvoj buduÊe generacije znanstvenika, inæenjera, lijeËnika, uËitelja, tehnologa, majstora, radnika, ali i buduÊih roditelja koji Êe svoju djecu odgajati kao πto se oni odgajaju - na dostupnim informacijama i kvalitetnom znanju. Trajanje potprojekta 12 mjeseci Ciljevi potprojekta
Sveukupni ciljevi
Unapreivanje kvalitete æivota petrinjske djece poboljπanjem odgojnih i obrazovnih aktivnosti u igraonici Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja
SpecifiËni ciljevi - odgoj, obrazovanje i socijalna ukljuËenost djece grada Petrinje koja ne pohaaju vrtiÊ - stjecanje znanja i vjeπtina kao uvjet dobre socijalne, psihiËke i fiziËke pripremljenosti za πkolu Ciljana(e) skupina(e) - Djeca od 3 do 7 godina
Tijekom ovog projekta, moguÊe je u odgojno - obrazovni proces ukljuËiti najmanje pedesetak djece, πto znaËi toliko Ëlanova DjeËjeg odjela, πto znaËi sluæenje knjiænom i neknjiænom graom kao normalnim sredstvima komunikacije i dobivanja informacija. Usvajanje znanja, vjeπtina i navika. OËekuje se porast broja kvalitetnih didaktiËkih igraËaka, kao i opreme koja pomaæe u razvoju motoriËkih i kognitivnih sposobnosti djece. Glavne aktivnosti - Likovna radionica - PriËaonica - Glazbena radionica - Dramska / Filmska sekcija - ZajedniËke radionice djece i roditelja - izrada propagandnih materijala - DjeËji forum - Natjecanja - Knjiæevni susreti - Likovne izloæbe - Dramske i recitatorske radionice - Kreativne radionice U iznosu od 29.000,00 kn kupljeno je 107 komada didaktiËkih igraËaka.
nakon dvijetisuÊite
OËekivani rezultati
74 / 75
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Manifestacije Tjedan stranih kultura u petrinjskoj knjiænici Svake godine u razdoblju od 15. listopada do 15. studenoga u svim knjiænicama traje manifestacija Mjesec hrvatske knjige. U sklopu ove manifestacije, veÊ tradicionalno odræava se Tjedan stranih kultura u kojem se predstavljaju dræave i narodi. Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja jedan je od izvrsnih primjera kako knjiænica postaje multikulturalno srediπte. S obzirom da smo srediπte kulturnih dogaanja u naπem gradu, izmeu ostalog, puno pozornosti pridajemo i programima kojima se promiËu kulture drugih naroda. Ostvarivanje zamisli zapoËelo je 2006. god. pod nazivom Tjedan stranih kultura. Od tada svake godine neposredno nakon Mjeseca hrvatske knjige, dakle u mjesecu studenom, tjedan dana posveÊujemo predstavljanju zanimljivih i prijateljskih naroda i njihovih kultura. U ostvarivanju naπe zamisli uvelike su nam pomogli predstavnici veleposlanstava dræava s kojima smo do sada suraivali, ali i predstavnici nacionalnih manjina naπeg kraja. Tijekom tog tjedna organizirali smo brojna razliËita dogaanja: od izloæbi, predstavljanja knjiga, tribina, okruglih stolova, raznih radionica do projekcija dokumentarnih i igranih filmova gostujuÊih dræava te glazbenih veËeri i nastupa folklornih druπtava. Prvi gosti, 2006. godine bili su iz Kraljevine Norveπke, 2007. godine Republika »eπka, 2008. godine Sjedinjene AmeriËke Dræave, 2009. godine Republika Bosna i Hercegovina, 2010. godine Dræava Izrael, a godine 2011. Republika Makedonija. NajveÊu zainteresiranost za upoznavanjem stranih kultura pokazuju uËenici osnovnih πkola i Srednje πkole Petrinja koji su bili i najbrojniji posjetitelji tijekom dogaanja. U Tjednu norveπke kulture poËeli smo s prekrasnim bajkama kroz radionice Otkrivam svijet norveπkih bajki i likovnu radionicu, gdje su se svojim kreativnim radom iskazali sami uËenici. Prikazan je dokumentarni film o Norveπkoj, organizirane glazbene veËeri, Ëitani ulomci iz knjiga, a postavljena je izloæba prospekata, plakata i fotografija grada, ljudi i obiËaja Uprizorena Norveπka. Zadnju veËer je uvijek cjeloveËernji program zavrπnice Tjedna stranih kultura, kada nam, kao i u ovoj prigodi, u goste dolaze veleposlanici, πefovi misija, kulturni ataπei.
SljedeÊe godine imali smo AmeriËki tjedan. Uz zanimljivu i bogatu izloæbu predstavili su nam prirodna bogatstva, a u projekciji πest dokumentarnih filmova saznali smo sve o ameriËkim nacionalnim parkovima te vidjeli i fotoreportaæu o Indijancima. Djeci igraonice Koπnica, koja djeluje u sklopu naπe Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, predstavljene su priËe na engleskom jeziku, a zavrπnog dana posjetili su nas predstavnici ameriËkog veleposlanstva. Gospodin Kenet Wetzel odræao je i predavanje o izborima u Americi, kao i o æivotu jednog diplomata. Posebno je zanimljivo bilo druæenje s djecom osnovnih πkola koja su gostima postavila brojna pitanja na engleskom jeziku dok su ih djeca petrinjskog vrtiÊa darivala u prekrasnim narodnim noπnjama naπeg kraja. Otvorenjem izloæbe Mustafe Forto, rodom iz Goraæda, u studenom 2009. godine zapoËeli smo Tjedan kulture Bosne i Hercegovine. Bogatstvo i ljepota Bosne i Hercegovine prikazana je, osim umjetniËkim slikama, izloæbom umjetniËke keramike Halide EmriÊ iz Cazina, projekcijom dokumentarnih filmova Sarajevo i Enjoy life Bosnia and Herzegovina. Svoj roman Aminovo djetinjstvo predstavio je Suvad AlagiÊ iz BrËkog i sve je zavrπilo bogatim programom uz dokumentarni film Sevdah i nastup KUD-ova Bratstvo iz RipaËa, Osman DæafiÊ iz Prijedora, Derventsko kolo iz Zagreba, ansambl Zov zaviËaja i degustaciju tradicionalnih ukusnih bosanskih jela. Godine 2010., Tjedan stranih kultura obiljeæen je upoznavanjem kulture Dræave Izrael, a zapoËeo je prikazivanjem ciklusa od πest novih izraelskih filmova, vrlo popularnih u svijetu i kod nas. Bila nam je izuzetna Ëast ugostiti profesora Adalberta RebiÊa, koji je ovom prigodom predstavio knjigu Biblijske starine, jednu u nizu svojih knjiga o Izraelu nekada i danas. I uz glazbenu sluπaonicu izraelske tradicijske i moderne glazbe i druæenje s Itai Bar-Dovom, zamjenikom veleposlanika Dræave Izrael u Republici Hrvatskoj saznali smo o danaπnjem naËinu æivota u Izraelu. Godine 2011., naπi gosti su bili predstavnici Republike Makedonije. Veselilo nas je upoznavati njihovu kulturu i obiËaje. Ovako osmiπljena dogaanja, druæenja i upoznavanja kultura drugih naroda i narodnosti smatramo bitnim u obogaÊivanju vlastite opÊe kulture i poimanju æivotnih vrijednosti, πto ujedno pokazuje zaπto je upravo naπa knjiænica srediπte kulturnih dogaanja u gradu.
nakon dvijetisuÊite
Godine 2007. ugostili smo predstavnike Republike »eπke. I ovom prigodom u prostorijama naπe knjiænice prikazana je izloæba plakata, prospekata, fotografija, multimedijska prezentacija, ali i crtani i igrani filmovi po kojima su »esi poznati - neizbjeæni prijatelji iz A je to, film Selo moje malo…. S obzirom da u naπem kraju djeluje i kulturno druπtvo Ëeπke nacionalne manjine pod nazivom »eπka beseda iz Jazvenika, bila nam je izuzetna Ëast i zadovoljstvo ugostiti ih, a oni su nam za zavrπnu veËer pripremili bogati kulturno-umjetniËki program uz ugodno druæenje, pjesmu i ples, kojem su prisustvovali brojni gosti - predstavnici lokalne i æupanijske vlasti, saborski zastupnici i Veronika Honcova, konzulica Republike »eπke u Republici Hrvatskoj.
76 / 77
2006. TJEDAN NORVE©KE KULTURE (12. - 15. listopada)
139.
140.
139.
Predstavnici Kraljevine Norveπke
140.
Posjetitelji izloæbe
nakon dvijetisuÊite
2007. TJEDAN »E©KE KULTURE (12. - 15. studenoga)
78 / 79 141.
142. 14 4
141. 142.-143.
Kratak film o »eπkoj Kulturno umjetniËki program “»eπke besede” iz Jazvenika
143.
2008. AMERI»KI TJEDAN (10. - 14. studenoga)
144.
145.
146.
144.
Tribina o ameriËkoj kulturi s predstavnicima ameriËkog veleposlanstva
145.
Djeca vrtiÊa darivaju goste
146.
Razgovor djece s gosp. Kenetom Wetzelom
nakon dvijetisuÊite
2009. BOSNA I HERCEGOVINA ( 9. - 13.studenoga)
80 / 81
147.
148 14 48. 8. 148.
149.
147.
Tribina s gom. Minkom LjubijankiÊ, predstavljanje veleposlanstva B i H
148.
KUD “Osman DæafiÊ” iz Prijedora
149.
Tradicionalni specijaliteti
2010. IZR AEL (15. - 18. studenoga)
150.
151.
150.
Tribina o Izraelu, s konzulom Itai Bar-Dov-om
151.
Gostovanje dr. Adalberta RebiĂŠa
152.
Torta za goste tribine
152. 15 5
nakon dvijetisuÊite
2011. MAKEDONIJA (15. - 18.studenoga)
153.
155. 55. 5
154.
153.
Djeca vrtiÊa darivala gosp. DanËa Markovskog veleposlanika R Makedonije
154.
Predstavljanje makedonske kuharice “Makedonska masa”
155.
Kuharica
156.
Veleposlanik DanËo Markovski i ravnateljica Gordana DumboviÊ
156.
82 / 83
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
TR ADICIONALNA MANIFESTACIJA DANI SJEΔANJA - SJEΔANJE NA KRVAVI RUJAN 91. u suradnji s Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Petrinje. Izloæbe i predstavljanja knjiga / svjedoËanstava Domovinskog rata
84 / 85
nakon dvijetisuĂŠite
Mjesec hrvatske knjige
158.
157.
157.
Predstavljanje knjige - Dinko HusadæiÊ Sansky y
158.
Predstavljanje knjige - Boæe VukuπiÊ
159.
Pozivnice za Mjesec hrv. knjige
160.
Predstavljanje programa TrAæiM
161.
StruËno predavanje prof. Josipa Mrgana
162.
Program MHK 2008.
163.
Muzejska savjetnica Slavica Moslavac o “Folkloru naπeg kraja”
164.
Dr. Lidija Gajski - predstavljanje knjige
165.
Akad. slik. Davor ÆiliÊ - predstavljanje knjige
160. 1
159. 1 15 9 9.
nakon dvijetisuĂŠite 86 / 87
162. 163.
165.
161.
164.
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
NatjeËaji Tijekom godina raspisivali smo natjeËaje Ëije smo pobjednike nagraivali kupanjem i ruËkom u Top Termama Topusko i ruËkom s gradonaËelnikom. - 2006. NatjeËaj za najbolju znanstveno-fantastiËnu priËu o gradu Petrinji - 2007. NatjeËaj za najljepπu bajku o gradu Petrinji - 2008. NatjeËaj za najljepπu pjesmu o gradu Petrinji - 2009. NatjeËaj za najuspjeπniju pjesmu ili kratku priËu o gradu Petrinji
Zbirka knjiga Domovinski rat (2008.) PoËetkom 2008. godine otvorena je Zbirka knjiga Domovinski rat koja danas broji 623 jedinice knjiæne grae popraÊena Ëasopisom Husar. Izdvojena je od ostalog fonda i plijeni paænju Ëlanova i korisnika Knjiænice, posebno sudionika Domovinskog rata.
166.
167.
168.
Naπe povijesne znaËajke Prijelomna godina za naπu knjiænicu svakako je bila 2010. kada je donesen novi Statut Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, moguÊnost zapoπljavanja viπe radnika te imenovanje Ëlanova Upravnog vijeÊa Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja. U Upravno vijeÊe iz redova knjiæniËara izabrana je Lada Dolenec. StruËno vijeÊe knjiæniËara predvodi Katarina Elblinger. U Knjiænici su ustrojene organizacijske cjeline i sluæbe: - Sluæba za nabavu i obradu knjiæniËne grae - Odjel za odrasle - Srediπnja informacijska sluæba - Posudbeni odjel za odrasle - »itaonica - Studijska Ëitaonica - Odjel multimedije - Odjel za djecu i mlade - DjeËja igraonica - Sluæba informatizacije - TehniËko - administrativna sluæba æba
171. 1
169.
170.
166. 16 66
NatjeËaj
16 167.
Zbirka domovinskog rata
16 168.
Zbirka domovinskog rata
16 169.
Novi peËat GK» Petrinja
17 170.
»lanska iskaznica iz 2010.
171.
Transparent
nakon dvijetisuÊite
Okretanje nove stranice 2010. godine
88 / 89
90 / 91
nakon dvijetisuĂŠite
Revizija knjiga 2010.
173.
172.
172.
Zaposlenici knjiæice u poslu
173.
Revizija knjiga u Odjelu za odrasle
174.
KnjiæniËari Natalija i Marko u poslu
175.
Joπ malo pa gotovo
176.
Mali predah
177.
Umorne ali nasmijane
174.
nakon dvijetisuĂŠite 176.
177. 175.
92 / 93
Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja temelji se na nastojanju njezina osnivaËa i djelatnika da se na potrebe i zahtjeve graana i brojnih studenata u gradu Petrinji odgovara odabranim, struËno utemeljenim uslugama kojima se potiËe Ëitanje i uporaba knjiæniËnih sluæba i usluga te pridonosi obrazovanju i bogaÊenju kulturnoga æivota svakog pojedinca i zajednice u cjelini. Æelimo stvoriti moguÊnost svim graanima da Ëitaju, uËe, saznaju, budu obavijeπteni, da jaËaju svoje osobne kulturne, duhovne i demokratske potencijale, da upoznaju i koriste dobrobiti novih informacijskih tehnologija, da kreativno, kvalitetno i slobodno provode svoje vrijeme i to bez obzira na njihovu dob,spol,druπtveni status, naciju, vjeru, rasu... Posebno istiËemo i potiËemo rad s djecom i mladeæi kroz aktivnosti u DjeËjem odjelu i djeËjoj igraonici kao zalog buduÊih naraπtaja svestrano obrazovanih i kulturnih ljudi koji Êe jednog dana raditi na dobrobit naπeg grada i πire zajednice.
Predstavljanja hrvatskih autora 2011. Æene æenama - Predstavljanje knjige priËa Ëlanica Udruge æena lijeËenih od bolesti dojke Sisak, uz edukativno predavanje dr. FabijaniÊa i kratki teËaj o samopregledu. Kad laste nisko lete… - predstavljanje knjige Povodom Svjetskog dana meteorologije gost naπe knjiænice bio je mr. Milan SijerkoviÊ, Ëovjek koji je postao sinonim za vremensku prognozu. Ovom prigodom upoznao nas je sa svojom knjigom Kad laste nisko lete, u kojoj je prikupio mudrosti iz puËke meteorologije iz cijeloga svijeta. Predstavljanje slikovnica Petra PirizoviÊa, uËenika Osnovne πkole Jabukovac- povodom Meunarodnog dana djeËje knjige Danas ima trinaest godina i uËenik je Osnovne πkole Jabukovac, a veÊ s osam godina poËeo se baviti pisanjem, πto je rezultiralo njegovom prvom slikovnicom PotoËiÊi, za koju je i dobio prvu nagradu na natjeËaju Moja prva knjiga. VeÊ sljedeÊe godine ponovno je nagraen za svoju slikovnicu Pepa i Toto, nakon koje je izradio i slikovnicu Naopaka abeceda.
nakon dvijetisuÊite
Zapisi s Banovine 1990.,1991.,1995. - predstavljanje knjige autora Æeljka Maljevca i Marjana GaπljeviÊa. Povodom obiljeæavanja Dana sjeÊanja predstavljena je knjiga Zapisi s Banovine 1990., 1991., 1995. autora Æeljka Maljevca i Marijana GaπljeviÊa. To je Ëetvrta knjiga iz edicije Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
94 / 95
Predstavljanje knjiga Vere »udina Kako je »udina sama rekla; predstavljaju je kao vidovnjakinju, no ona samo ima osjeÊaj i æeli ga prenijeti ljudima, o Ëemu piπe i u svojim knjigama. Posebno se osvrnula na svoje knjige Koa, i kap vode pronae put, Sve je moguÊe i Crni biser, a najavila je i skoraπnji izlazak knjige KritiËna toËka. Predstavljena knjiga General pukovnik Mladen MarkaË Knjigu General pukovnik Mladen MarkaË predstavili su Mladen PavkoviÊ, novinar i publicist, koji je knjigu i uredio i pripremio te Anto JurendiÊ, umirovljeni pripadnik AntiteroristiËke jedinice LuËko. JurendiÊ je govorio o svom ratnom putu s generalom, πto je u knjizi i predstavljeno, kao i cijeli ratni i æivotni put generala MarkaËa.
178.
Vera »udina
PriruËnik za gljivare i DomaÊa jela od gljiva autora Matije JosipoviÊa PriruËnik za gljivare i DomaÊa jela od gljiva knjige su koje je sam autor Matija JosipoviÊ predstavio u utorak 25. listopada 2011. u Gradskoj knjiænici i Ëitaonici Petrinja. Predstavljanje je odræano u sklopu programa Mjesec hrvatske knjige i izazvalo je zainteresiranost i kod uËenika Osnovne πkole BraÊa Bobetko iz Siska koji su iskoristili prigodu i postavljali brojna pitanja autoru. One misle da smo male - predstavljanje knjige Julijane MatanoviÊ Knjiænica je bila domaÊin predstavljanja knjige One misle da smo male Julijane MatanoviÊ i lijeËnice dr. med. Anke DoriÊ. RijeË je o knjizi u kojoj su se autorice dotakle HPV-a, najËeπÊe spolno prenosive bolesti meu mladom populacijom. Cilj knjige je senzibilizacija mlade populacije za opasnosti od spolno prenosivih bolesti.
179.
Matija JosipoviÊ
180.
Julijana MatanoviÊ
nakon dvijetisuÊite
Tribine Mala πkola astronomije - tribina Zorana KrnjaiÊa Zaljubljenost, ljubav i koja kapljica ljubomore - tribina mr. sc. Daπe Poredoπ Lavor
96 / 97
Proπtenja naπeg kraja - tribina Ivana Rizmaula Izazovi suvremenog roditeljstva - povodom Meunarodnog dana obitelji tribina mr. sc. Daπe Poredoπ Lavor SjeÊanje na Japan - tribina gimnazijalke Dorotee ©kornjak Tjedan makedonske kulture: - tribina o kulturi, tradiciji i danaπnjem naËinu æivota u Makedoniji - gost DanËo Markovski, veleposlanik Republike Makedonije u Republici Hrvatskoj
181.
SjeÊanje na Japan - Dorotea ©kornjak
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Ostale aktivnosti Valentinovo - veËer ljubavne poezije Angie - kazaliπna predstava - gostovanje kazaliπta Svarog Povodom Svjetskog dana knjige - Besplatno uËlanjenje i vraÊanje knjiga bez naplate zakasnine VeËer smijeha - veËer smijeπnih video isjeËaka Ljetne radionice - utorkom i Ëetvrtkom Napiπimo knjigu plavom tintom - povodom Meunarodnog dan pismenosti
Dan otvorenih vrata - povodom Dana narodnih knjiænica - Predstavljanje usluga i noviteta Gradske knjiænice - Tjedan oprosta zakasnine i besplatnog uËlanjenja u knjiænicu povodom Mjeseca hrvatske knjige - »itamo hrvatske pjesnike; prof. Boæica VuiÊ i studenti UËiteljskog fakulteta Odsjek Petrinja - 15. - 18.11. Tjedan stranih kultura - MAKEDONIJA - Ususret blagdanima - SVETI NIKOLA I KR AMPUS U KNJIÆNICI
182. 1
Sv. Nikola u knjiænici
1 183.
Napiπimo knjigu plavom tintom
nakon dvijetisuÊite
Igraonica Koπnica Igraonica Koπnica obavlja svoj rad svakodnevno. U program igraonice Koπnica upisano je devedesetero (90) djece, a rad se odvija u tri grupe dnevno. Svaka grupa moæe raditi s najviπe osmero djece zbog skuËenosti prostora.
98 / 99
Po uzoru na Projekt, danas u djeËjoj igraonici borave djeca koja su Ëlanovi knjiænice, a ne pohaaju vrtiÊ ni malu πkolu. Jedini naËin socijalizacije im pruæa igraonica koju osmiπljava i realizira knjiæniËarka/odgojiteljica svojim planom i programom. Roditelji ne plaÊaju boravak djece u igraonici, a zadatak im je dovoditi djecu u knjiænicu te posuivati i Ëitati priËe. U 2011. godini, u igraonici je radila radnica Ranka CindriÊ koju je financirao HZZ putem javnih radova u gradu Petrinji. Ona je vodila radionicu uËenja osnova njemaËkog jezika. Po zavrπetku, sva djeca su dobila prigodne potvrde. Sudjelujemo u gradskom Maskenbalu te na Cvjetnom korzu kada se ukljuËe i cu, roditelji sa svojim idejama. U naπoj igraonici neka djeca prvi put vide slikovnicu, prvi put im se ispriËa priËa, prvi put nauËe neku pjesmicu te prvi put dræe olovku ili kist. Nadaleko smo poznati po bombonima kakvih ima samo u acije knjiænici i nigdje viπe u Petrinji. Troπak igraonice izdvaja se iz stavke prezentacije i uredskog materijala. Igraonica je za svu djecu besplatna, a cilj je otvoriti vrata igraonice cijeli dan jer za time postoji potreba.
184.
Igraonica Koπnica
185.
Diploma
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Radio Knjiπki moljac Radio Knjiπki moljac poËeo je raditi u rujnu 2011.godine. Sve vijesti o dogaajima u knjiænici, izravni prijenosi predstavljanja knjiga i ostalih aktivnosti, moæete sluπati svaki dan 24 sata dnevno. O radiju se brine informatiËar, propagandist i ravnatelj. Bilo je potrebno nabaviti zahtjevno raËunalo, miksetu, mikrofon, 4 TB disk, mreæni prostor te Ugovor sa ZAMP-om da bi se uopÊe mogao pokrenuti web streaming.
Poslovanje Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja potpuno je informatizirano. Svoju djelatnost obavlja preko raËunalnog programa BiblosAM. Informatizacija poslovanja ustanove u mnogoËemu pospjeπuje rad i poslovanje Knjiænice, stoga se javlja potreba za bræom, kvalitetnijom i trajnijom informatiËkom opremom. Korisnicima je omoguÊeno koriπtenje samo pet raËunala (tri u Odjelu za odrasle i dva u Odjelu za djecu i mlade) zbog nedostatka prostora. Sve novosti o radu Knjiænice, forum, pretraæivanje on line baze podataka (knjiæni fond) kao i sluπanje internetskog radija Knjiπki moljac moæe se pratiti preko adrese www.gkc-petrinja.hr. Internetske stranice do sada biljeæe 56 000 posjeta.
nakon dvijetisuÊite
Sloæna braÊa...
100 / 101
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Dostupni smo i preko druπtvene mreæe Facebook na kojoj do 31.08.2012. biljeæimo 1098 Ëlanova. Posjeti i Ëlanovi svakodnevno se poveÊavaju. Knjiænica raspolaæe s ukupnim knjiænim fondom od (stanje s 31.12.2011.) knjiæniËnih jedinica grae - 32249 sv. knjiga - 22 naslova periodike // 764 sveska godiπnje - 143 igre/igraËke - 263 jedinice audiovizualne grae ( DVD, CD - Glazbena zbirka, Ëasopisi) - ZaviËajna zbirka: 410 sveska - Referentna zbirka: 1165 sveska - Zbirka HPD Zrin: 44 sveska - Zbirka Domovinski rat: 623 svezaka - Zbirka Carmen Croaticum: 20 svezaka - Stari zatvoreni fond Na kraju 2011. godine, Knjiænica je biljeæila 2110 Ëlanova, od kojih se njih 141 prvi put uËlanilo u Knjiænicu. Suradnja s knjiænicama u SisaËko-moslavaËkoj æupaniji i Republici Hrvatskoj, Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Petrinje,
KnjiæniËar/informatiËar upisao je prvu godinu studija knjiæniËarstva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij traje dvije godine, a financirat Êe se iz proraËuna Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja. Na 8. savjetovanju za narodne knjiænice u Republici Hrvatskoj, odræanom 2011. godine u Svetom Martinu na Muri, sudjelovale su i zaposlenice Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, kao primjer dobro osmiπljenog i kreativnog rada na ovogodiπnju temu Knjiænica kao multikulturalno srediπte lokalne zajednice. Govorilo se o programima koji promiËu i zagovaraju raznolikost, o knjiænici kao prostoru dostupnom za organizaciju dogaanja od vaænosti za promicanje razliËitih kulturnih skupina, kao i o razvoju i πirenju partnerstva s nacionalnim manjinama, a cilj savjetovanja je bio skrenuti pozornost na Knjiænicu kao srediπte lokalne zajednice te pokazati programe i akcije s kojima ona to postiæe za sve Ëlanove bez obzira na nacionalnost, dob, spol, religiju, jezik, invaliditet, ekonomski ili radni status te obrazovanje. Upravo jedan dobar primjer takvog naËina rada je i naπa knjiænica, Ëije su zaposlenice; ravnateljica Gordana DumboviÊ i knjiæniËarka Natalija AntiÊ Bjelac, prezentirale veÊ tradicionalni Tjedan stranih kultura, koji u naπoj knjiænici organiziramo u mjesecu studenom pet godina zaredom. Tom prigodom se u suradnji sa stranim konzulatima i organizacijama nacionalnih manjina predstavljaju
186.
Izgled web stranice
187.
Stari fond knjiænice
nakon dvijetisuÊite
Udrugom dragovoljaca i veterana, gradskim ustanovama i trgovaËkim druπtvima, djeËjim vrtiÊem, osnovnim πkolama, srednjom πkolom i UËiteljskim fakultetom u Petrinji, Gradom Petrinja, SisaËkomoslavaËkom æupanijom, Ministarstvom kulture RH, veleposlanstvima stranih dræava u RH.
102 / 103
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
kulture i obiËaji razliËitih naroda. Ovu manifestaciju posjeÊuju i prihvaÊaju korisnici Knjiænice, i ostali sugraani. Pozitivne komentare i Ëestitke na izloæenom knjiæniËarkama su uputili brojni kolege iz cijele Hrvatske, πto je svakako vrijedno priznanje za rad zaposlenicima Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja. Sva graa je inventarizirana i obraena te dostupna u on line bazi u katalogu knjiga na www.gkc-petrinja.hr i na raËunalima u knjiænici. Nabava knjiga u 2011. godini obavljala se iz sredstava Grada Petrinje i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Ministarstvo je Knjiænici izdvojilo iznos od 80.000,00 kn godiπnje za kupovinu knjiæne i neknjiæne grae, dok je Grad Petrinja osigurao 40.000,00 kn. U Odjelu za odrasle korisnike kupljeno je 649 naslova dok je za DjeËji odjel kupljeno 559 naslova. Izvrπeni su potrebni liËilaËki radovi u ËitaoniËkom dijelu knjiænice te keramiËarski radovi na stepeniπtu od prizemlja do ulaza Odjel za odrasle. Predstavnici Regionalnog kluba IPA-e - Meunarodnog udruæenja policije SisaËkomoslavaËke æupanije posjetili su djecu, polaznike igraonice Koπnica Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja i darivali ih edukativnim bojankama. Sekcija je u sklopu Nacionalnog programa sigurnosti u prometu, izdala bojanku koja se daruje djeci predπkolskog uzrasta u kojoj su, na njima pristupaËan naËin, prikazane odreene situacije u prometu kojih bi se djeca trebala pridræavati. Djeci igraonice bojanke su prezentirali i darivali Igor OrioviÊ, predsjednik æupanijskog Regionalnog kluba IPA-e, tajnik Drago UmiËeviÊ, Darko DumboviÊ, predsjednik Gradskog vijeÊa Petrinje i ujedno Ëlan Nadzornog odbora Regionalnog kluba, Goran BrebiÊ, Ëlan kluba te policajci Policijske postaje Petrinja.
188.
Poklon skupine Loptice
Nekoliko puta su nas posjetili maliπani DjeËjeg vrtiÊa PetrinjËica sa svojim
189.
Radna atmosfera
odgojiteljicama i donijeli nam knjiæicu sa stihovima koje su sami pisali.
190.
Knjiga inventara 2012.
191.
Obnovljeno stubiπte 2011.
ProraËun Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja u 2012. godini iznosi 1.247.200,00 kn.
nakon dvijetisuĂŠite 104 / 105
188. 190.
189.
191.
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Vrijeme leti... Danas smo ustanova u kulturi o kojoj skrbi naπ osnivaË Grad Petrinja i zaista smo ponosni na svoje korijene koji seæu duboko u 1842. godinu. U svom burnom i dugom razvoju Knjiænica je uvijek nastojala biti usluæna informacijska sluæba svim svojim korisnicima, bezrezervno nudeÊi znanje, vjeπtinu i osmjehe zaposlenih knjiæniËara. RezimirajuÊi godine iza sebe, ostavili smo trag i na ovaj naËin, jer sve πto nije zapisano kao da se nikada nije ni dogodilo. Pred nama je puno posla, izazovi, problemi, lijepi i sivi dani... Nakon svih ratova koji su nas zadesili i pregazili, dokazali smo da smo neizostavni i potrebni svima bez obzira na obrazovanje i dob. Ususret novim uspjesima veselo hitaju knjiæniËari petrinjske knjiænice i Ëitaonice. U sljedeÊih 170 godina oËekuje nas puno posla. Obiljeæavanje 170 godina knjiæniËarstva i Ëitateljstva u Petrinji jedno je od aktivnosti manifestacije Mjeseca hrvatske knjige u listopadu 2012. godine u vremenu od 15. - 19. listopada 2012. pod nazivom Dani petrinjske knjiænice 170 godina Ki»-a.
Uz zid (dolje prema gore): Katica PucoviÊ, Agneza Dolenec, Ana Bobeta, Svjetlana SankoviÊ, Natalija AntiÊ Bjelac, Marko Grbeπa Sredina (dolje prema gore): Gordana DumboviÊ, Ranka CindriÊ, Matija Vrzan Uz ogradu (dolje prema gore): –ura Eblinger, Katarina Eblinger, Lada Dolenec, Ante Mrgan
- izloæba Davora ÆiliÊa, akademskog slikara - predstavljanje knjige sjeÊanja petrinjske knjiænice Spomenar Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja
nakon dvijetisuÊite
Planirani program prigodom obiljeæavanja obuhvatit Êe aktivnosti:
- veËer poezije petrinjskog pjesnika i novinara Æeljka KrznariÊa - kazaliπna predstava za djecu PËelice, pazi! za naπe male Ëlanove knjiænice i djecu igraonice Koπnica - izloæba radova djece djeËje igraonice Koπnica koja je u sastavu Odjela za djecu i mlade u Galeriji Krsto HegeduπiÊ Petrinja - nagraivanje najËitaËa Spomenar Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja poklon je knjiæniËara petrinjske gradske knjiænice buduÊim kolegama i ostalim Petrinjcima povodom 170 godina knjiæniËarstva i Ëitateljstva u Petrinji. Ovu knjigu financirali su Ëlanovi knjiænice koji su uplatili svoju simboliËnu Ëlanarinu od 40 ili 50 kn u 2012. godini, ali i oni koji su bili li nemarni i plaÊali zakasnine za nevraÊene knjige iako im je oprost te iste zakasnine asnine u nekoliko navrata bio omoguÊen. Zaπto Spomenar? Iz jednostavnog razloga πto u rukama dræite ite srcem pisane retke i gledate fotografije koje govore viπe od tisuÊu u rijeËi.
106 / 107
Ex librisi, peËati i æigovi u Gradskoj knjiænici i Ëitaonici Petrinja (Ëlanak pomoÊne knjiæniËarke –urice Elblinger objavljen u Petrinjskom zborniku br. 10) Za povijest knjige i knjiænica veliku ulogu odigrali su ex librisi, æigovi i peËati koji su bili najpouzdaniji svjedoci o postojanju javnih i privatnih knjiænica, ali su ostavili tragove i o onim knjiænicama kojih viπe nema, tj. koje su propadale u ratovima ili poæarima. Ex libris je umjetniËki oblikovan listiÊ, nalijepljen na unutarnju stranu prednjih korica knjige, koji obiljeæava vlasnika knjige, odnosno knjiænice. U pretpovijesno vrijeme ex librise pronalazimo u knjiænici faraona Amenofisa III. (oko 1405.-1370. godine prije Krista) - to je plava ploËica koja je stajala u ormarima s papirusima, a to su i dvadeset i dvije glinene ploËice velike knjiænice Asirskog kralja Asurbanipala pisane klinastim pismom. U Europi ex librisi se pojavljuju u srednjem vijeku kao ex libris ili ex bibliotheca. U Hrvatskoj ih pronalazimo poËetkom 15. st. na listovima Misala Hrvoja VukËiÊ HrvatiniÊa, a od 17. st. javljaju se u srediπnjoj Hrvatskoj i to u knjiænicama Frankopana, Zrinskih i DraπkoviÊa. Kasnije ex librisi postaju sve skromniji i pretvaraju se u tiskane ceduljice s informacijom o vlasniku, a danas je to mala æanr slika u razliËitim grafiËkim tehnikama. Kao prilog povijesti knjige i knjiænica ex libris je i zapis bibliotekara ili vlasnika knjige koji su na naslovnoj stranici zapisali svoje ime ili ime knjiænice za koju je knjiga nabavljena, ili oznaËuje pod kojim je brojem knjiga ubiljeæena u katalog popis knjiga, iako se kasnije knjige ubiljeæuju u kataloge, ali ne na naslovnoj stranici. A upravo takvo obiljeæavanje knjiga ima neprocjenjivu vrijednost za prouËavanje povijesti knjiænica. Ex librise imaju i javne Ëitaonice koje se poËinju otvarati od poËetka 19. st. (karlovaËka, kriæevaËka), ali se tada upotrebljava hrvatski natpis iz narodne knjiænice. Æelim prikazati nama dostupne peËate, æigove i po neki ex libris πto ih Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja Ëuva na knjigama svog starog, odnosno zaπtiÊenog fonda. Iako osnovana davne 1842. godine kao Kasino-Ëitaonica ili druπtvo sa πirim djelokrugom rada, tek 1875. godine utemeljena je Narodna Ëitaonica koja radi sve do 1896. godine. PeËat Narodne Ëitaonice nalazimo na naslovnoj stranici knjiga, otisnut velikim tiskanim slovima.
Narodna Ëitaonica 1896. godine prerasta u Hrvatsku Ëitaonicu. Predsjednik je Ivan Zoch - pedagoπki djelatnik, uËitelj i ravnatelj Male realke u Petrinji, podigao je meteoroloπki stup - vremenjaËu te izdao knjigu: Kakovo Êe biti vrieme? s opisom petrinjske vremenjaËe. PeËat Hrvatske Ëitaonice otisnut je malim tiskanim slovima iznad inventarnog broja knjige na naslovnici, viπe u donjem desnom kutu. Ivan Zoch bio je i predsjednik Druπtva za podupiranje siromaπnih uËenika Kr. male realne gimnazije u Petrinji, a po otisnutom ex librisu zakljuËujemo da je svoje osobne knjige darovao knjiænici. Pored ovih Ëitaonica, zasebne Ëitaonice osnivaju i posebna petrinjska druπtva kao πto je bilo ObrtniËko-radniËko druπtvo Banovac. I ovaj peËat nalazimo na knjigama zaπtiÊenog fonda, a izgleda ovako. PeËat je jajolika oblika, a u sredini je stisak ruku pri pozdravu. Od ostalih ex librisa na knjigama izdvajamo: peËat Bonifacija Cettola, poznatog petrinjskog graditelja; peËat »inovniËke zadruge u Petrinji te peËat Hrvatskog junaka –aËkog stijega Petrinja. 18. oæujka 1906. utemeljena je Graanska Ëitaonica, a predsjednik je Dragutin pl. ©imonËiÊ, petrinjski gradonaËelnik, gradski zastupnik, koji aktivno sudjeluje u kulturnom æivotu grada te je Ëlan odbora i Narodne i Hrvatske Ëitaonice, a po rukopisnom ex librisu vidimo da je svoje knjige darovao Ëitaonici. PeËat Graanske Ëitaonice nalazimo i na knjizi Album zasluænih Hrvata iz 1898. god., koju je Graanskoj Ëitaonici poklonila uËiteljica Franjka BuretiÊ 1907. godine, a koja je od 1870. pa sve do umirovljenja 1909. godine sluæbovala na DjevojaËkoj πkoli u Petrinji. Na unutarnjoj stranici iste knjige stoji naljepnica πto nam govori da su i tiskari i knjigoveænice imali svoj ex libris. I dalje pratimo rad Hrvatske Ëitaonice kada je 1922. za predsjednika izabran Fran StilinoviÊ, a za potpredsjednika Franjo Himble i Ivo JakopoviÊ. VeÊ na knjigama iz 1910., 1920. pronalazimo ovakav peËat Hrvatske Ëitaonice. 1936. godine nova Pravila Hrvatske Ëitaonice tiskana u tiskari Ivana GlaviniÊa. Uspostavom Banovine Hrvatske 26. kolovoza 1939. god. Ëitaonica dobiva okrugli peËat s natpisom: Hrvatska Ëitaonica, Srez petrinjski, Banovina Savska, Petrinja πto se lijepo vidi na Zborniku za narodni æivot i obiËaje. Hrvatska Ëitaonica sve do 1941. godine djeluje i radi u prostorijama Hrvatskog doma, a 1941. godine ta se zgrada zbog dotrajalosti ruπi. »itaonica seli u zgradu bivπeg doma JNA (prije kavana Zagreb). Za vrijeme Drugog svjetskog rata Ëitaonica radi i skuplja sredstva za gradnju novog druπtvenog doma, a tek 1954. godine izgraena je zgrada Hrvatskog doma gdje svoje stalne prostorije dobiva i Ëitaonica. Na knjizi K. ©. Gjalskog Dolazak Hrvata prema inventarnim brojevima dobro je prikazano kako je ova knjiga uvedena u knjigu inventara 1948., 1953., 1955., a tek 1957. godine dobiva i peËat okrugla oblika s natpisom Dom kulture Petrinja koji 1958. mijenja naziv u Dom kulture Moπa Pijade Petrinja. Ovaj peËat nalazimo na knjigama sve do 1977. godine kada on viπe nije okrugao.
108 / 109 1
1980. godine Dom kulture Moπa Pijade dobiva naziv Narodno sveuËiliπte, pa knjiæni fond dobiva peËat s takvim nazivom. 1990. godine knjiænica otvara DjeËji odjel kao zasebnu cjelinu. Tako je sve do 1991. 19 godine kada je Petrinja okupirana, a Petrinjci æive izvan Petrinje u Sisku, Zagrebu i go drugim gradovima Hrvatske, u progonstvu. dr Petrinju razaraju neprijatelji, pljaËkaju i naseljavaju pravoslavnim æiteljstvom iz raznih Pe dijelova bivπe Jugoslavije. Za vrijeme okupacije knjiænica radi, ali je preimenovana u d di j Kulturni centar Vuk StefanoviÊ KaradæiÊ, Biblioteka i Ëitaonica Petrinja. K u 1995. godine nakon Vojno-redarstvene akcije Oluja, kada je Petrinja osloboena, 19 knjiænica djeluje u Hrvatskom domu i dobiva peËat Narodno sveuËiliπte Hrvatski kn dom Knjiænica i Ëitaonica Petrinja. do 2001. godine otvorena je ZaviËajna zbirka Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja koju ureuje i vodi –urica Elblinger, a obiljeæena je grbom grada Petrinje. Ex libris je prigodna petrinjska poπtanska marka 400. obljetnica osloboenja od Turaka s peËatom prvog dana Hrvatske poπte na predlistu knjige Ivice Goleca Povijest grada Petrinje 1240. - 1592. - 1992. Naziv POU Hrvatski dom Petrinja Knjiænica i Ëitaonica Petrinja dobiva 2004. godine. Sve to vrijeme knjiænica djeluje u sastavu PuËkog otvorenog uËiliπta Hrvatski dom. Kao samostalna gradska ustanova djeluje od 11. sijeËnja 2006. godine kada se prema K Zakonu o knjiænicama odvojila iz sastava POU Hrvatski dom Petrinja i dobiva novi Z peËat Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja, s imenom mjesta i uliËnim brojem. p IIzvori i literatura: 1. Stari zaπtiÊeni fond knjiga Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja 1 2.. Inventarne knjige 2 3. Ivica Golec, Tiskarstvo, izdavaπtvo i knjiæarstvo Petrinje, Zagreb 1992. 3 4.. Ivica Golec, Povijest grada Petrinje (1240. - 1592. - 1992.), Zagreb 1993. 4 5. Ivica Golec, Petrinjski biografski leksikon, Petrinja 1999. 6. Ivica Golec, Povijest πkolstva u Petrinji (1700. - 2000.), Petrinja 2000. 7. –urica Elblinger, Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja 1842. - 2002., Petrinja 2002. 8. Josip BratuliÊ, Hrvatski ex libris, Zagreb, 2007. 9. Gordana DumboviÊ, Godiπnjak br. 1. Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, Petrinja 2007.
VodiË kroz usluge 2012. godine
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
Odjel za odrasle korisnike, djecu i mlade Na Odjelu za odrasle pruæaju se knjiæniËne usluge: - srednjoπkolcima - studentima - odraslim - umirovljenicima VeÊina knjiænog fonda (bogati fond beletristike) stoji na policama u slobodnom pristupu posloæen po knjiæevnostima, dok je ostala graa rasporeena prema granama znanosti. »asopisi i tiskovine se koriste samo u ËitaoniËnom dijelu bez moguÊnosti posudbe. Fond knjiga koje posjeduje Knjiænica moæe se pretraæivati preko raËunala za korisnike. Na taj naËin korisnik dobiva informacije o raspoloæivosti pojedine knjige te samostalno rezerviranje iste. Svi Ëlanovi knjiænice s Ëlanskom iskaznicom svaki dan mogu iskoristiti 30 minuta besplatnog pristupa internetu na tri raËunala, a na jednom raËunalu pristup internetu moguÊ je i za neËlanove uz plaÊanje. Produljenje roka posudbe knjiga obavlja se osobno i telefonski kao i elektroniËkom poπtom. Internetom se tolerira oprost zakasnine do odreenog iznosa. Odjel za odrasle: e-adresa: gkc@gkc-petrinja.hr DjeËji odjel i igraonica Koπnica DjeËji odjel namijenjen je: - djeci predπkolske dobi - puËkoπkolcima - odraslima koji joπ uvijek pronalaze zanimljivosti koje posjeduje samo djeËji odjel - svima koji imaju dobru volju postati dio velike obitelji ljubitelja knjiga - djeci koja se æele igrati u igraonici koja djeluje u sklopu djeËjeg odjela igraonica Koπnica
»lanarina za razdoblje od godine dana u odjelu za odrasle Osnovna: 50.00 kn Dupli dæep: 60.00 kn
vodiË kroz usluge
Usluge
Umirovljenici: 40.00 kn Umirovljenici dupli dæep: 50.00 kn Studenti: 40.00 kn Studenti dupli dæep: 50.00 kn »lanarina za razdoblje od godine dana: (DjeËji odjel) Osnovna: 40.00 kn Uvjeti posudbe knjiænog fonda - Odjel za odrasle: - Tri knjige za osnovnu Ëlanarinu - ©est knjiga za dupli dæep. Uvjeti posudbe knjiænog fonda - DjeËji odjel: - Najviπe tri knjige. - Za vrijeme trajanja πkolske godine 1 lektira i 2 knjige po izboru ili 3 knjige po izboru. Rok posudbe knjiga je 14 dana s moguÊnoπÊu produljenja roka vraÊanja za joπ 14 dana; osobno, telefonom, putem weba na stranicama KATALOGA, ili e-poπtom Za knjige koje nisu vraÊene na vrijeme raËuna se zakasnina od 0,50 kuna za knjigu po danu prekoraËenja roka posudbe. Usluga fotokopiranja vrπi se samo za Ëlanove knjiænice A4 format 1,00 kn po stranici A3 format 2.00 kn po stranici »lanu se moæe odobriti fotokopiranje odreenog fonda, ali ne viπe od trideset (30) stranica pojedinog izdanja. Rad na raËunalu, ispis dokumenta i skeniranje dokumenata: - Svaki Ëlan Knjiænice ima moguÊnost koristiti se besplatno internetom 30 minuta dnevno - u oba odjela
112 / 113
Kratka kronologija dogaaja od 2006. -2012. godine
- A4 format papira 1.00 kn za tekstualni ispis. - A4 format papira 2.00 kn za ispis s viπe od 50% grafike. - Naknada za koriπtenje skenera bez obzira na broj skeniranih dokumenata iznosi 5.00 kn (Skeniranje je zasada moguÊe samo u odjelu za odrasle.) - NaplaÊuje se samo ispis dokumenta i koriπtenje skenera, dok je rad na raËunalima besplatan. Igraonica Koπnica u sklopu DjeËjeg odjela okuplja djecu predπkolske dobi koja ne pohaaju vrtiÊ. »lan prilikom upisa dobiva Ëlansku iskaznicu besplatno. Ukoliko se iskaznica izgubi ili uniπti, Ëlan plaÊa izradu nove u cijeni od 10,00 kn .
U godini obiljeæavanja 170 godina knjiæniËarstva i Ëitateljstva u Petrinji, zaposlenici Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja su: - ravnateljica: Gordana DumboviÊ - knjiæniËari: Lada Dolenec, Matija Vrzan, Svjetlana SankoviÊ, Katarina Elblinger (na porodiljnom dopustu), Ana Bobeta (na porodiljnom dopustu) - pomoÊni knjiæniËari: Natalija AntiÊ Bjelac, –urica Elblinger, Marko Grbeπa - knjiæniËar/informatiËar: Ante Mrgan - spremaËica: Agneza Dolenec
PriËe knjiæniËara i suradnika
Janja PetroviÊ (uËiteljica, knjiæniËarka od 1. listopada 1965. do 1. listopada 1987.)
Ispunjena æelja Davnog 1. listopada 1965. godine poËela sam raditi u Knjiænici i uvijek se s radoπÊu sjeÊam tog poËetka jer mi je to oduvijek bila æelja, a dogodilo se tako πto je kolegica æeljela raditi u πkoli, a ja sam æeljela raditi u knjiænici, i doπlo je do zamjene. Radila sam do 1987.g., dakle 23 godine. Knjiænica je tada bila u prizemlju, na strani Hrvatskog doma koji gleda na MihanoviÊevu ulicu, danaπnja “Mala scena”. Sastojala se od dva dijela; jedna velika prostorija i uæi dio koji je sluæio kao Ëitaonica. Tek pred kraj mog radnog vijeka u Knjiænici, preselili smo na kat gdje je bilo puno ljepπe. Dobili smo i centralno grijanje, dok smo se u donjem dijelu grijali nekom starom peÊi na drva, πto nije bilo dovoljno i bez obzira πto se veÊ od ranog jutra grijalo, radili smo u kaputima jer je bilo jako hladno. Odjeli nisu bili odvojeni kao danas, djeËji i odrasli, sve je bilo na jednom mjestu i samo je nekoliko polica bilo s djeËjom literaturom, a ostalo za odrasle Radile smo tada samo kolegica Vlatka PijaloviÊ i ja, a kasnije su, po politiËkoj direktivi, dolazili ostali. SjeÊam se jedno vrijeme radila je Marija BaπiÊ, Viktorija KrznariÊ, mijenjale su se dok smo Vlatka i ja bile stalna postava. Radilo se u dvije smjene, dvokratno, jedino ljeti se radilo samo dopodne zbog godiπnjih odmora, i Ëim doe deveti mjesec i poËne πkola, onda smo se vraÊale na dvije smjene. Kako sam Ëesto u knjiænici i danas, primjeÊujem veliku razliku iako ima joπ nekih polica iz naπeg vremena, drugo je sve novo, suvremenije, mi nismo imali ni telefon. Nismo imali ni ostruËene knjige. Sami smo morali izraivati katalog. Najprije smo kolegica i ja radile struËni katalog, abecedni, a pred rat zapoËele smo i tematski. No rat nas je zaustavio i nismo zavrπile, a to je bio jako veliki posao. Mi smo tada dobivali Jugoslavensku bibliografiju, Ëasopis u kojem su bile navedene sve knjige koje su tada izdane u cijeloj Jugoslaviji i one su bile ostruËene.
priËe knjiæniËara i suradnika StruËenje je u to vrijeme imalo posebnu draæ, jer knjiæevnost, dramu, poeziju to smo normalno, znale, ali za struËnu literaturu trebalo nam je puno viπe vremena i morale smo puno toga proËitati da bismo knjigu mogle smjestiti u njen odgovarajuÊi UDK. Puno smo posla imale, ali smo ga voljele, rad s Ëlanovima, umatale smo i krpale knjige, i naravno, nije uvijek sve iπlo glatko. Imale smo staru pisaÊu maπinu kojoj se zaglavi slovo pa smo ga morale Ëupati, a morale smo se snalaziti kako smo znale jer trebalo je jako πtedjeti. Ovakav posao nosi i svoje priËe. Raznih doæivljaja samo imale s naπim korisnicima. UËenicima je, naravno, trebala struËna literatura za razne radove, seminare i sliËno, a ono πto im je trebalo neki su æiletom izrezali iz knjige ili enciklopedije, a mi smo onda na pisaÊem stroju pisale te stranice i umetale da bismo ipak saËuvale knjige jer ih nije bilo lako kupiti. NovËana sredstva za plaÊe, kao i za kupnju knjiga dobivali smo od Grada, a dio smo trebali dobivati i od sisaËke knjiænice jer smo bili njihova podruænica, a oni su, pak, dobivali sredstva od tadaπnjeg RepubliËkog fonda za kulturu koja su trebali raspodijeliti na podruænice, ali nisu nam niπta davali. Æalile smo se RepubliËkom fondu pa su nam oni poËeli izravno davati sredstva i u okviru tih sredstava odlazile smo u Zagreb, hodale po skladiπtima knjiæara i birale knjige za knjiænicu. Najviπe smo imale lektire koja je bila najtraæenija, jer su najbrojniji Ëlanovi bili uËenici i studenti ne samo iz Petrinje, nego i iz Zagreba. InaËe, nije bilo slobodnog pristupa policama, nego smo mi s njima traæile. Jednom prilikom jedan uËenik rekao je πto treba i, naravno, kao uvijek otiπla sam meu police s knjigama i donijela mu a on upita: “Ajd mi recite drugarice, kako vi od toliko knjiga znate baπ gdje je knjiga koja meni treba?”…“ NauËiπ to i na æmireËki veÊ znaπ…” Kad vas neπto traæe, kroz glavu vam se vrti Ëija knjiæevnost, koja signatura, je li roman ili πto drugo, ili je struka, ili religija, ekonomija, politika, dok idete do police vrtite film kamo trebate zaÊi i gdje traæiti. Katalozi su nam puno pomagali jer ne moæete baπ sve znati. »lanovi se nisu sluæili katalogom, nego su nas traæili. Bilo je puno zanimljivih, pa i nezgodnih, ali i πaljivih situacija. Posebni su bili korisnici iz Doma umirovljenika, jer nisu znali toËno πto bi pa nam kaæu: „Dajte
116 / 117
nam neπto onako, od krimiÊa, povijesni roman…” ili jednostavno kaæu: “Ma dajte neπto tako…” I tako sam jednom gospodinu preporuËila knjigu “VjeËno æalosni smijeh” Ivana Raosa. Ubrzo je doπao vratiti knjigu i rekao mi da mu ne dajem tako debelu knjigu, jer kad zaspi ona ga lupi po glavi. Jedan je uËenik rekao da treba Dundo i Maroje, kao dvije knjige… Jedan djeËak je kasnio s vraÊanjem knjige i kad sam ga pitala za razlog njegova kaπnjenja, ispriËao mi je ovo: “Krenuo sam ja u knjiænicu vratiti knjigu. I izaem van i vidim moja krmaËa trËi nasipom. A ja za njom! Jedva ja nju uhvatim i utjeram u dvoriπte, otvorim vrata od svinjca kad ono, ona nije moja, ona neËija tua i ja viπe nisam imao vremena doÊi u knjiænicu, morao sam iÊi pisati zadaÊu. Jel moram platiti kaznu? Zgodan izgovor imao je i djeËak koji je rekao: Dopodne sam bio u πkoli, pa kad sam doπao kuÊi bio sam jako gladan, a mama ispekla palaËinke. Ja sam se toliko najeo da sam morao iÊi prileÊi, i nisam mogao iÊi u knjiænicu.” UËenici su bili najbrojniji Ëlanovi jer srednja πkola tada joπ nije ni imala svoju knjiænicu. Dolazili su i uËenici iz Siska jer bilo je nerazumnih zahtjeva profesora koji su traæili da neku knjigu obradi svaki uËenik i da svaki ima svoj primjerak knjige. ©to se tiËe Ëlanarine, skupljale smo i predavale u upravu, ali smo vodile evidenciju i ta sredstva koristile smo za kupnju knjiga. Fond knjiga pred rat je bio oko 8 tisuÊa knjiga. Tada je bila revizija i morale smo otpisati one knjige koje stvarno nisu bile upotrebljive, a dugo prije toga nismo otpisivale niπta jer ih je bilo teπko nabaviti. Mi smo u knjiænici bile sve - same smo Ëistile, prale police, knjige smo izdavale do 12 sati, a do 15 sati se radilo i u tom smo vremenu odraivale ostali posao. Radilo se i prekovremeno. »itaonica nam je bila vrlo posjeÊena, uglavnom su se zadræavali stariji Ëlanovi koji su rado Ëitali dnevni tisak. Studenati i aci su u Ëitaonici pisali zadaÊe, seminarske radove jer su im trebale knjige koje nisu mogle van, tako da je Ëitaonica bila Ëesto puna. Zaduæivanje knjiga je bilo na 14 dana. Svaka knjiga imala je svoj listiÊ u dæepiÊu, a svaki Ëlan je imao svoj veÊi dæepiÊ u kojem su bili podaci o njemu - je li plaÊena Ëlanarina, koliko je knjiga zaduæeno i sl. DæepiÊi Ëlanova bili su poslagani u duguljastim kutijama, i kad Ëlan doe, da svoju iskaznicu, naemo dæepiÊ i razduæimo, vratimo listiÊ u svoju knjigu. Tako se zaduæivalo I razduæivalo, a to je oduzimalo vremena.
NaplaÊivale smo zakasninu, no i opraπtale jer bilo je ljudi koji su, pogotovo stariji, imali male mirovine. Imali smo dosta stalnih korisnika, koji su Ëesto boravili u knjiænici, na primjer dr. Ljuljak i njegova supruga redovito su dolazili. O odnosu s Domom kulture “Moπa Pijade”, u Ëijem smo sastavu i djelovali, mogu reÊi da nismo baπ bili previπe cijenjeni, odnosno nismo imale ni prilike reÊi πto bismo trebale, nismo mogle dobiti ni telefon, ako je netko trebao neπto iz knjiænice, morali smo iÊi u upravu Doma. Trebali su nam pisaÊi strojevi, viπe sredstava za nabavu knjiga, ali nikome nije bilo stalo, tako da smo radili s onim πto smo imali. Organizirale smo brojna dogaanja, kao πto su tematske izloæbe knjiga, izloæbe knjiga najËitanijeg autora, izloæbe reprodukcija slika. Dosta smo reprodukcija i monografija koje nije bilo lako prodati dobivale, pa su nam iz RepubliËkog fonda poklanjali πto je nama bilo zgodno za izloæbe. U mjesecu knjige bilo je puno susreta, predavanja, promocija, a kako smo bili dio Doma kulture sudjelovali smo u njihovim manifestacijama: bilo je puno kulturnih zbivanja, opera, smotre folklora, smotra zborova i sl. Prvi direktor bio je MikuliÊ, kratko vrijeme, pa Simo Salkaj, pa Stevo TomiÊ. Ne mogu nikoga izdvojiti da je posebno bio bolji ili da su se posebno zauzimali za knjiænicu. Zapravo nitko nije na nas gledao kao neπto potrebno gradu, svima smo bili teret. Za opremu knjiænice nisu niπta davali, ni za nabavu knjiga i sl. Moæda je MikuliÊ bio najviπe privræen i spreman pomoÊi. U svakom sluËaju, kako sam doπla raditi u knjiænicu puno sam toga morala nauËiti. NauËila sam tipkati na pisaÊem stroju i vjeæbala sam u svakoj pauzi jer su se tako radile kartice, koristio se UDK sustav. Sve je trebalo memorirati, a πto se tiËe struke, nije se puno promijenilo u usporedbi s danaπnjim sustavom. Kad danas doem u knjiænicu oduπevljavam se svaki put iz poËetka kako se to puno ljepπe i lakπe radi, zbog raËunala, programa… Posebno mi je ugodno iznenaenje bilo kad mi je neki dan Ante ponudio da ispiπe sve knjige koje sam proËitala, ili uzmem neku knjigu, a vaπa kolegica mi kaæe: “To ste veÊ Ëitali” i sl..
priËe knjiæniËara i suradnika
Pri uËlanjivanju dæepiÊ smo popunjavale podacima i ispunjavale uplatnicu.
118/ 119
Slavica KramariÊ (uËiteljica, knjiæniËarka od rujna 1980. do oæujka 1996.)
Osvrt na rad proveden u Narodnoj knjiænici u Petrinji UpuÊena sam sa Zavoda za zapoπljavanje u tadaπnji Dom kulture na zamjenu u Knjiænicu. Bilo je potrebno zamijeniti gu Janju PetroviÊ koja je bila na duæem bolovanju kao i ga Vlatka HoiÊ. U knjiænici je tad radila samo ga Marija BaπiÊ (pok.) koja me upoznala s naËinom knjiæniËarskog poslovanju. Ona je bila topla osoba i zraËila je pozitivnom energijom. Kada je ga Marija dobila zaposlenje u novootvorenoj osnovnoj πkoli, danaπnjoj O.π. Mato Lovrak javila sam se na natjeËaj i dobila tijekom 1980. godine posao knjiæniËara na neodreeno vrijeme. Godine 1981. u Knjiænici je radila ga Vera ArnautoviÊ koja mi je bila zamjena jer sam otiπla na rodiljski dopust. Kad sam se vratila s rodiljskog dopusta primili smo gicu Dijanu –ukiÊ na mjesto knjiæniËara i tada smo radili u novom prostoru za odrasle i DjeËjem odjelu u prizemlju. Pri ureenju novih prostora pomagala nam je puno ga Jasna JednaËak iz naπe MatiËne sluæbe u dogovoru s gom –urom MesiÊ (pok.) iz Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu. Knjiænica je zablistala u svom punom sjaju. U tom periodu promijenili smo tri direktora. Nakon odlaska gosp. Salkaja u mirovinu, direktor je postao gosp. Berislav LiËina. Nakon njega direktor postaje gosp. Stevo TomiÊ i potom gosp. Ljudevit GeËek s kojim smo doËekali dane progonstva iz Petrinje 1991. godine. Prije odlaska iz Petrinje nosili smo naπ vrijedni knjiæni fond u podrumske prostorije i tako zaπtitili vrijedne naslove koji su i danas dostupni u Gradskoj knjiænici i Ëitaonici. SjeÊam se rado tog desetogodiπnjeg perioda kada su nam redovito dolazile πtiÊenice Doma umirovljenika i naπ stari direktor gosp. Simo Salkaj. Od njega smo Ëuli mnogo zanimljivih podataka o razvoju Knjiænice jer je on bio sudionik u izgradnji zgrade. On je svaki dan, bez obzira na vremenske prilike, dolazio u Knjiænicu, a tako i dvije gospoe iz Doma umirovljenika. SjeÊam se jednog zimskog dana kada su ulice bile zaleene uπla nam je u Knjiænicu ga Ana u dokoljenkama. Ga Janja i
Posebno su mi ostale u sjeÊanju dvije studentice koje su poznavale svaki kutak naπe knjiænice, a naroËito knjiæevnost i gotovo uvijek su pronaπle ono πto im je trebalo. One i danas rade kao profesorice hrvatskoga jezika i knjiæevnosti ga Sanja TomaziniÊ - Krotin u Sisku i ga Boæica VuiÊ na UËiteljskom fakultetu Odsjek u Petrinji. Njihovo znanje i rad utkano je u mnoge generacije srednjoπkolaca koji su se na fakultetima ponosili πto su im one bile profesorice hrvatskog jezika. Suradnja s osnovnim πkolama, gimnazijom i studentima ondaπnje Pedagoπke akademije bila je na zavidnoj razini na razliËitim knjiæevnim susretima i ostalim dogaanjima u prostoru naπe knjiænice. Bilo je lijepo u tom toplom ozraËju raditi sve do ratnih dogaanja 1991. g. kada smo napustili svoja radna mjesta i preko mosta izlazili na put za Sisak. Viπe se nismo vraÊali u Petrinju. Neizvjesnost, ostanak bez radnog mjesta dovelo me mojoj MatiËnoj sluæbi u Sisku. Ga Renata Holcer i ga Jasna JednaËak nastojale su pomoÊi u toj nezavidnoj situaciji. Bila sam smjeπtena kod prijatelja na Zelenom brijegu u Sisku i za BoæiÊ 1991. donijele su mi novËani prilog za mene i moje dvije kÊeri, a suprug je bio na ratiπtu. Godine 1992. ga JednaËak me pozvala u Narodnu knjiænicu i ponudila mi da se javim u O© Viktorovac na upraænjeno mjesto knjiæniËara. I od tada joπ uvijek ondje radim i nadam se da Êu za koju godinu iz ove πkole otiÊi u zasluæenu mirovinu. U πkolskoj knjiænici O© Viktorovac radim veÊ 20 godina i naπla sam toplinu u kolektivu i na radnom mjestu i ostvarila sam izvrsnu suradnju s gom Renatom Holcer, koja mi je svijetla zraka prateÊi me od 1991., najtuænije godine u mom æivotu do danas. BuduÊi da ona obnaπa poslove u MatiËnoj sluæbi za osnovne πkole, stalno suraujemo pogotovo u inovacijama u knjiæniËarstv, kojim me je ona pouËila. U ovoj πkolskoj knjiænici prenijela sam sva svoja radna iskustva.Knjiænica je prostorno mala, ali odiπe vedrinom, novim policama i namjeπtajem i radim s velikom ljubavlju i s divnim ljudima i uËenicima, a mislim da i oni osjete moju toplinu i ljubav. U Sisku, sijeËanj 2012.
priËe knjiæniËara i suradnika
ja odmah smo reagirale da su u Knjiænici ne izuva, a ona je preko Ëizama obukla dokoljenke. Slatko smo se nasmijali njezinoj upornosti jer ona nije htjela propustiti dnevne novine i druπtvenu igru u Ëitaonici. Ga Janja i ja smo pisale bisere kojih je bilo doista mnogo, i tako bismo se uvijek iznova nasmijale sjeÊajuÊi ih se. U robnoj kuÊi kupovali smo najlonsku foliju i drvof ix pa smo izradili omote za knjige da bismo ih zaπtitili i produæili im trajnost, a naroËito rjeËnika, enciklopedija i svih knjiga u referentnoj zbirci. Za Radio Petrinju pisala sam o povijesti naπe knjiænice te im davala popise novih naslova πto se redovito emitiralo na novoj radio postaji. SjeÊam se i tih susreta s novom radiostanicom i pjesme Gorka rijeka koja je izvedena prigodom otvorenja i koja mi je do danas ostala u uhu.
120 / 121
192.
193.
194.
192.-193.
Stevo TomiĂŠ i prijatelji
194.
Susret s pjesnikinjom Vesnom Parun
(magistar znanosti, knjiæniËar od ljeta 1988. do proljeÊa 1991.) Petrinja, 11. sijeËanj 2012.
priËe knjiæniËara i suradnika
mr. sc. Stevo TomiÊ, prof.
Osvrt na rad u Domu kulture Moπa Pijade Petrinja U Narodno sveuËiliπte Dom kulutre Moπa Pijade, Petrinja doπao sam raditi jer sam izabran na natjeËaju za direktora u 5. mjesecu 1981. godine. Kao ustanova solidno smo radili zahvaljujuÊi marljivim i struËnim zaposlenicima. U ustanovi su djelovale neprofitne djelatnosti kao πto je kazaliπna i knjiæniËarska djelatnost te one koje su ostvarivale znaËajne prihode primjerice kinodjelatnost i autoπkola koje su na neki naËin financirale SveuËiliπte u cjelini. To je izazivalo antagonizme izmeu djelatnosti jer mi radimo za druge bila je Ëesta konstatacija zaposlenih u profitnim djelatnostima. Naravno da je trebalo pomiriti ta stajaliπta kako bi se odræalo jedinstvo kolektiva. OpÊina Petrinja u to vrijeme nije izdvajala dovoljno sredstava za neprofitne djelatnosti, a to je joπ viπe potenciralo nesporazume. Posljedica je bila nedostatak novca za opremu, a naroËito za obnovu knjiænog fonda. U takvim uvjetima bio sam osam godina direktor ustanove. No 1988. godine pod presijom tadaπnje lokalne vlasti, a naroËito OpÊinskog komiteta SK poËele su perfidne igre protiv mene kao direktora ustanove. U tim prljavim igrama prednjaËila je sekretar OOSK Slavica K*. uz pomoÊ drugova iz lokalne vlasti (Vjekoslav K.*, Ljubiπa ».*, Nikola S.* kao izvrπitelji politiËkog linËa Bore M.*). Posljedice su smjena s mjesta direktora ustanove i raspored na mjesto knjiæniËara (ljeti 1988.) Slavica K.* imenovana je za v.d. direktora na prijedlog OpÊinskog komiteta saveza komunista Petrinja. Tako sramotno ponaπanje i odluka odrazilo se na moje zdravlje pa sam sljedeÊih godinu dana bio na bolovanju. Nakon duæeg vremena vratio sam se na posao knjiæniËara. Ne treba ni naglaπavati kakav je to bio osjeÊaj, ne zbog posla u Knjiænici, veÊ zbog sveopÊe degradacije. Nakon moje smjene lokalne vlasti su brzo pronaπle sredstva za rad Knjiænice i za opremu kako bi dokazali po poznatoj matrici da se moæe i drugaËije poslovati. Mene je to obradovalo da se napokon obnavlja fond knjiga u jednoj od najstarijih knjiænica u ovom dijelu Hrvatske, kao i otvaranje DjeËjeg odjela i sve ostalo πto je slijedilo, no to je veÊ povijest. Pokuπao sam se stabilizirati i raditi posao knjiæniËara. Kako u svakom zlu ima neπto i dobro, pored posla knjiæniËara radio sam na svom magistarskom radu Ispitivanje kulturnih potreba osoba treÊe æivotne dobi, koju sam dovrπio i predao na Filozofski fakultet Odsjek pedagogijske znanosti SveuËiliπta u Zagrebu 1990. godine i obranio rad 1991. godine U proljeÊe 1991. imenovan sam za ravnatelja DjeËjeg vrtiÊa PetrinjËica i napustio Narodno sveuËiliπte…. s gorËinom u ustima. * Prezimena poznata uredniku
122 / 123
Anonimni autor* (zaposlenik Kulturnog centra Vuk StefanoviÊ KaraiÊ od 1991. do 1995.)
Knjiænica u okupiranoj Petrinji U gradu Petrinji krajem 1991. postojala je samo jedna vlast - vojna! »inovi i odlikovanja podijeljeni su “zasluænim” pripadnicima graanstva koji su osvojili grad Petrinju s JNA tenkovima. Naravno, oni su istovremeno bili najprimitivniji i najneobrazovaniji dio stanovniπtva s podruËja grada. VozaËi, mesari i seljaci postajali su zbog zasluga preko noÊi poruËnici, kapetani i majori. Jedan takav kadar kojeg su zbog njegova primitivizma i umiπljenosti zvali “general” bio je Brane P. koji je svoj πtab postavio u Domu kulture i Restoranu. Ondje je organizirao feπte za viπe oficire i ni o kakvoj kulturi nije bilo rijeË. Vrata knjiænice bila su otvorena i njegovi su povjerenici uzimali su πto su htjeli. PoËetkom 1992. g. poËela se stvarati kakva takva prividna civilna vlast da bi se predstavili dolazeÊim predstavnicima UNPROFORA. Ova civilna vlast pokuπala je stvoriti i Kulturni centar u gradu, ali to je znaËilo i sukob s “generalom“ PuziÊem. Pozvao me DediÊ iz opÊine i rekao da odem vidjeti stanje u Domu kulture. Bio sam uvjeren da je ondje sve dogovoreno, ali sam brzo shvatio u kakvu sam igru upao. PuziÊ je vriπtao i skakao kako ja nisam u uniformi u odsudnom trenutku itd., ali kad sam mu pokazao DediÊev papir, poËeo je zvati neke telefonske brojeve. Dok sam ga Ëekao, vidio sam slike iz galerije naslonjene u kutu Restorana i rekao mu da se to mora osigurati jer su slike vrijedna zbirka. I tada se on poËeo pretvarati da ja nemam pojma o Domu kulture i galeriji. »ak me uvjeravao da postoji samo jedna knjiænica u zgradi, a ne dvije. Kasnije sam shvatio i zaπto - police iz djeËje knjiænice s knjigama izbacili su u hodnik, a u dvoranu su stavili stolove za sastanke. Naravno, i police, a i zbirka knjiga bili su u jadnom stanju. Knjiænica za odrasle bila je otvorena, ali i izdvojena pa je bilo manje πtete na njenoj zbirci i jedini problem bio je strop oπteÊen granatom. Sukob civilne i vojne vlasti oko nadleænosti nad zgradom Doma kulture zavrπio je dogovorom - Brane PuziÊ je dobio upravu nad Restoranom, a gornji dio Doma kulture pripao je Kulturnom centru Vuk StefanoviÊ KaradæiÊ. Za upravitelja Kulturnog centra postavljen je Milan DragoviÊ, provjereni kadar iz Siska. U onom trenutku bio sam sretan da nakon dugo vremena mogu neπto profesionalno uËiniti i prihvatio sam njegov poziv da se prikljuËim Kulturnom centru. Organizirao sam
* Ime autora poznato redakciji
priËe knjiæniËara i suradnika
teËajeve engleskog jezika, informatike i daktilografije i odaziv graanstva bio je izuzetno velik. To je bilo jedino mjesto u gradu i okolini s ovom vrstom aktivnosti. Malo poslije toga poËeli smo odræavati i kinopredstave. I sve je izgledalo normalno dok se nije shvatilo da se u Kulturnom centru mogu zaraditi pare. Brane PuziÊ je poËeo naplaÊivati koriπtenje agregata, a upravitelj Centra je poËeo ubacivati svoje ljude da bi lakπe kontrolirao financijska sredstva. Izmeu ostalog, pronaπao je i podoban kadar za rad u knjiænici pjesnika Krajine sa srednjom strojarskom πkolom, Nebojπu Devetaka koji nije imao pojma o radu knjiænice. Njegov se rad svodio na pijanke i sastanke u knjiænici sa svojim pajdaπima. Naravno, on nije imao ni znanja ni volje da napravi ijednu inventuru knjiæniËne grae za skoro Ëetiri godine. A rijetki su bili i Ëlanovi knjiænice. InaËe, knjiænica nije bila ni vaæna upravitelju DragoviÊu jer od nje nije imao koristi, stoga je Devetak pod njegovom zaπtitom radio πto je htio. ©toviπe, u Ëistoj grabeæi DragoviÊ je poËeo organizirati zabave u hodniku ispred djeËje knjiænice gdje su se uz æivu, narodnu muziku do zore opijali Ëudni tipovi, a DragoviÊ je uzimao novac od ulaznica i prodaje alkohola i dijelio ga sa svojom ekipom. Naravno, nije ni mislio da Êe se prostorije vrlo brzo morati kreËiti uz ovakvu aktivnost i klijentelu. Za mene najveÊi πok je bio kada su stare i vrijedne knjige iz Svetog Lovre koje su do tada bile u opÊini, donesene i pobacane na pod hodnika ispred djeËje knjiænice. U pitanju je bio ogroman broj knjiga koje su bile stare i nekoliko stoljeÊa, a kojih su se nakon godinu dana opÊinari æeljeli rijeπiti. Bibliotekar Devetak je, naravno, odbio imati bilo kakavu odgovornost prema ovim knjigama i ja sam zamolio DragoviÊa da mi se dozvoli da ih prebacim u arhiv. On je to odobrio, ali kada je vidio da ja pravim popis preuzetih knjiga, promijenio je miπljenje! ReËeno mi je da se knjige moraju hitno ukloniti iz hodnika jer je te veËeri ondje trebala biti zabava s cajkom! S direktoricom πkole D. BabiÊ dogovorio sam da se angaæiraju djeca i oni su u kutijama prenijeli vrijedne knjige u arhiv. Ovo je dobar primjer koliko je u Kulturnom centru u to vrijeme bila vaæna knjiga. Odmah poslije toga shvatio sam da tu nemam πto traæiti i da mi je bolje skloniπte u obrazovnim ustanovama, stoga sam preπao u knjiænicu Pedagoπke akademije. Sama knjiænica bivπeg Doma kulture ostala je sve do 1995. pod nadzorom onih kojima knjiga nije bila najvaænija stvar na svijetu1.
124 / 125
–urica Elblinger (pomoÊna knjiæniËarka od 1995. do danas) Petrinja, 1. 9. 2011.
Petnaest godina rada s knjigom ©to reÊi nakon 15 godina provedenih u radu s knjigom, knjiænicom, njenim korisnicima? ©to reÊi na novu 170. obljetnicu knjiænice, a 160. obljetnica kao da je bila juËer kad smo ushiÊeno doËekivali goste pokazujuÊi koliko je naπ grad Petrinja oduvijek bio srediπte kulturnog, druπtvenog i politiËkog æivota, jer se pored inih obljetnica obiljeæavala i 160 - godiπnjica knjiænice (danas 170 - godiπnjica). Vjerojatno puno toga, jer ovdje sam u radu s knjigom provela petnaestak godina, a lijepo je rekla 2002. g. na 160. obljetnici Branka ©ulc, tada pomoÊnica ministra: „Budite ponosni jer je Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja peta u Hrvatskoj po starosti“. Duga tradicija! A evo veÊ je i 15. godina rada knjiænice nakon Domovinskog rata. SjeÊam se ushiÊenosti, sreÊe πto zgrada Hrvatskog doma nije bila razruπena za vrijeme Domovinskog rata - sreivanja stanja i cijele zgrade, i fonda Gradske knjiænice, mnogih donacija knjiga, prvih Ëlanova, posudbe na kartice, suradnje knjiænice s petrinjskim πkolama, Ogrankom Matice hrvatske Petrinja, sudjelovanja na raznim manifestacijama (mnoge su bile inicijalne) koje su se odvijale u tim prvim poslijeratnim danima u Petrinji kad nije bilo grijanja, a prsti se smrzavali. Fond se popunjavao novim naslovima, mijenjali su se voditelji, upisivali novi Ëlanovi, izmjenjivale generacije. Redali su se i razni programi za unos knjiga u raËunalo: Crolist, OSA, BiblosAM. Knjiænicu su posjetile mnoge znamenite liËnosti, a svojim predavanjima utisnule peËat i obogatile nas spoznajom koliko su pismo i knjiga vaæni, jer sve ono πto smo stvorili postoji kroz knjige koje su prenosile razvitak civilizacija, znanja, iskustava. Knjiga je imala i ima i intimniji, lirskiji pogled jer je i lijek duπi. Spomenut Êu neke od predavaËa koji su proπli knjiænicom: Josip BratuliÊ „Glagoljica - prvo hrvatsko pismo“; Stjepan SuËiÊ:“ RijeË o knjizi i kulturi knjige“, Aleksandar StipËeviÊ:“Cenzura, cenzori, nepotrebna knjiga“: Æeljko Poljak, Dragutin PavliËeviÊ, knjiæevnici: Goran Tribuson, Miro Gavran, Stjepan MihaliÊ; poznati i nadasve cijenjeni Petrinjci: dr. sc. Ivica Golec, Ivan Rizmaul, nastavnik (danas u mirovini), zatim pok. profesor Branko »aËiÊ i mnogi, mnogi drugi.
Ipak, veoma je znaËajno da Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja ima i dvije izgraene zbirke. Posao sakupljanja knjiga za ZaviËajnu zbirku prihvatila sam odmah po dolasku u knjiænicu 1995. godine, ali ipak sluæbeno ZaviËajna zbirka otvorena je 2001. godine u novoureenom prostoru za referentnu grau. Graa ZaviËajne zbirke treba sadræavati sav æivot jednog lokaliteta od nastanka do danas, a obuhvaÊa prirodne uvjete i bogatstva, povijesni, gospodarski, druπtveni razvoj, kulturnu povijest, tradiciju i umjetniËko stvaralaπtvo. Taj je fond najraznovrsniji i je od velike vaænosti za prouËavanje lokalne povijesti. Danas obiljeæavamo i 10-godiπnjicu ZaviËajne zbirke koja broji 400 jedinica, veÊinom knjiga, iako ima i neπto CD-a te DVD-a. Takoer, u ZaviËajnoj zbirci nalaze se i ovi Ëasopisi: Generacije (od 1. do 15. broja), Petrinjski list, Petrinjski obzor, Glasnik HDZ-a, Ëasopisi Srednje πkole Petrinja Slap, Kvaka te veÊina kataloga izloæbi Galerije Krsto HegeduπiÊ, zatim razne pozivnice, Ëestitke, zahvalnice. Predavanje o ZaviËajnoj zbirci odræano je u knjiænici 2008. god. kad su pokazane i prezentirane sve sakupljene knjige na veliko zadovoljstvo Ëlanova - Petrinjaca i kad se pokazalo da su neke starije od stoljeÊa. Ovdje se svakako moram prisjetiti Josipa StaniÊa Staniosa koji uporno daruje Gradskoj knjiænici svako svoje novo izdanje, bilo knjige pjesama ili romana tiskanih u Rimu. Tu je i zbirka knjiga Domovinskog rata s oko 600 jedinica, a neke od njih ulaze i u ZaviËajnu zbirku jer govore o Petrinji i Domovinskom ratu: Petrinjski ærtvoslov; Petrinjski ærtvoslov Domovinskog rata, knjiga Nebojiπe Devetka Razgrtanje pepela opisuje Petrinju i zgradu Hrvatskog doma za vrijeme okupacije Petrinje, a knjiga Zorana FilipoviÊa prikazuje samo razaranje Petrinje. Tu su i ine druge koje govore o Petrinji i njezinoj povijesti, kulturi. Postoji i tzv. zatvoreni fond koji svojim ex librisima govori i o povijesti same knjiænice. OsvrÊuÊi se na to brzo prohujalo razdoblje, mislim da je knjiænica nastojala ispuniti onu svoju osnovnu zadaÊu, odnosno poticati opÊe obrazovanje, struËni i znanstveni rad, preporuËiti dobru knjigu kako bi se osjetila ljepota pisane rijeËi. Zato mi je drago πto sam i ja bila kap koja je tome pridonijela. Bili su to lijepi dani ispunjeni u radu s knjigom za korisnika, ali svakako i za sebe. Moje druæenje s knjigom nastavlja se i dalje.
priËe knjiæniËara i suradnika
Za 160 - godiπnjicu objavljena je knjiga Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja 1842. 2002., a 2007. g i prvi Godiπnjak Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja.
126 / 127
Ivan Rizmaul (umirovljeni uËitelj, dopredsjednik petrinjskog Ogranka Matice hrvatske)
Suradnja Matice hrvatske Petrinja s Gradskom knjiænicom i Ëitaonicom Petrinja Marom i zauzimanjem hrvatskih i petrinjskih rodoljuba, od druge polovice XIX. stoljeÊa djeluju i surauju petrinjska Matica i petrinjska knjiænica. Od tog vremena te dvije ustanove skrbe o prosvjeti i kulturi u naπem gradu. Svaka se dræi svojih nakana, pravila i djelokruga rada ne zaboravljajuÊi da poËesto moraju djelovati zajedno, da se djelatno dopunjuju kako bi odgovorili potrebama petrinjskog puËanstva. Ovom Êu zgodom naglasiti njihovu djelotvornu suradnju u proteklih dvadesetak godina, toËnije od 1990. godine kada je dozvoljen i obnovljen rad Ogranka MH Petrinja. Od 1991. do 1995. godine Petrinja je okupirana, a mnogi prognani Petrinjci prisiljeni su djelovati izvan Petrinje. Petrinjska knjiænica radi u Narodnoj knjiænici i Ëitaonici Sisak, a petrinjska Matica djeluje u slobodnom dijelu Hrvatske, posebice u Sisku i Zagrebu. VeÊ u tom vremenu petrinjska Matica uspijeva u Hrvatskom saboru kulture u Zagrebu dobiti 650 knjiga koje Êe tijekom progonstva pohraniti u sisaËkoj knjiænici, a potom 1995. godine darovati petrinjskoj knjiænici koja djeluje u Hrvatskom domu Petrinja. Osobno sam kao predsjednik Upravnog vijeÊa Hrvatskog doma Petrinja s djelatnicima te ustanove zatekao zapuπtene i devastirane prostore petrinjske knjiænice. Okupacijska se vlast potrudila da netragom uniπti oko 7000 knjiga, a njeno gospodarstvo nije moglo stvoriti uvjete za primjereno odræavanje velebne zgrade koju su Petrinjci izgradili i predali na uporabu 1954. godine. Umjesto centralnog grijanja u knjiænicu su postavili veliku limenu baËvu kojom su nastojali zagrijati knjiæniËni prostor. Zalaganjem svih djelatnika petrinjska knjiænica i Ëitaonica obnavlja rad 2. studenoga 1995. godine. Suradnja tijekom progonstva nastavlja se i dolaskom u slobodnu Petrinju. Navodim vremenskim redom najznaËajnije manifestacije. 14. studenoga 1996. godine prigodom Mjeseca hrvatske knjige ‘96. prireena je izloæba knjiga 150 godina izdanja Matice hrvatske u petrinjskim knjiænicama. Ova je izloæba obogaÊena likovnim djelima hrvatskih umjetnika Dubravke BabiÊ, Ivana LackoviÊaCroate, Dragice LonËariÊ, Dimitrija PopoviÊa i Matka TrebotiÊa, dar Poglavarstva Grada Zagreba Galeriji Krsto HegeduπiÊ i suradnici.
priËe knjiæniËara i suradnika
6. lipnja 1997. u Galeriji Krsto HegeduπiÊ predstavljena je knjiga Tee BenËiÊ Zidovi i zvijezde - semantiËka suglasja Slavka MihaliÊa u izdanju Hrvatske sveuËiliπne naklade Zagreb. O knjizi su govorili Anita ©ikiÊ, Andriana ©kunca i Zvonimir MrkonjiÊ, urednik biblioteke te recenzent knjige dr. sc. Tonko MaroeviÊ. Stihove Slavka MihaliÊa i ulomke iz knjige govorio je Nebojπa BorojeviÊ, glumac iz Siska. Glazbeni ugoaj napravio je Æenski komorni pjevaËki zbor Petrus iz Petrinje. Brojno sluπateljstvo s posebnom je pozornoπÊu pratilo prisutnog velikog hrvatskog pjesnika Slavka MihaliÊa. 31. listopada 1997. godine predsjednik Matice hrvatske dr. sc. Josip BratuliÊ odræao je predavanje Glagoljica i poËeci pismenosti. Tom je prigodom, pored gospodina Josipa BratuliÊa, naπu knjiænicu posjetio Stjepan SuËiÊ, potpredsjednik Matice hrvatske i Zorislav LukiÊ, Ëlan glavnog odbora Matice hrvatske. 17. svibnja 1999. godine u spomen na svog sugraanina, javnog i kulturnog djelatnika Eduarda Gennera organizirana je izloæba knjiga i prigodno sjeÊanje. Na policama knjiænice bile su izloæene 23 knjige iz bogate donacije (oko 250 knjiga) koju je udovica Marijana Genner darovala Gradskoj knjiænici i Ëitaonici Petrinja. O æivotu i djelu Eduarda Gennera govorili su: –urica Elblinger, dr. sc. Ivica Golec, Branko »aËiÊ i Ivan Rizmaul. 9. studenoga 1999. godine prigodom tradicionalne manifestacije Mjesec hrvatske knjige ‘99. Stjepan SuËiÊ, potpredsjednik Matice hrvatske odræao je predavanje RijeË je o knjizi i kulturi knjige. Istovremeno je otvorena izloæba knjiga Traæimo najstariju knjigu. Najstarija knjiga na toj izloæbi bila je Mala suma (skup, pregled znanja o neËemu) poπtovanog gospodina Thomasa Caietania, kardinala svetog Siksta po kojem se u skraÊenom iznosi postojano uËenje o grijesima, tiskana 1565. godine u Lyonu, vlasniπtvo Petrinjca Alojzija ÆiliÊa. 25. listopada 2000. godine prireena je izloæba knjiga s prigodnim katalogom ZaviËajna zbirka - iz fundusa Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja i Matice hrvatske Petrinja. 25. studenoga 2001. godine odræano je predstavljanje knjiga o Domovinskom ratu. Na prigodnom predstavljanju govorili su: ©imun Penava iz Hrvatskog informativnog centra, Ivan HorvatiÊ iz Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja Petrinja, Zvonimir MartinoviÊ, ravnatelj Hrvatskog doma Petrinja i Vladimir Krpan iz Matice hrvatske Petrinja. Tijekom 2002. godine Matica hrvatska u suradnji s petrinjskom knjiænicom sakuplja knjige za potrebe knjiænice u Kupresu, u Bosni i Hercegovini. 2. kolovoza 2002. godine prigodom 160. obljetnice postojanja i djelovanja Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja Matica hrvatska Petrinja dodjeljuje Zahvalnicu u kojoj se istiËe da je petrinjska knjiænica svojim zalaganjem omoguÊila kulturnu djelatnost Matice hrvatske Petrinja. Ovo su tek neki naglasci plodne suradnje MH Petrinja i petrinjske knjiænice koje zavrπavamo predstavljanjem knjige Spomenar gariÊkim pavlinima, autorice Ruæe Lenac-BrlekoviÊ iz Gareπnice. O knjizi i autorici govorio je gospodin Draæen KovaËeviÊ, predsjednik Ogranka MH u PopovaËi i gospoa Katica PucoviÊ iz Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja. Ovo vrlo uspjeπno predstavljanje organizirano je 25. veljaËe 2009. godine u udobnom i lijepo ureenom prostoru petrinjske knjiænice. Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja uistinu je ugodan i lijepo osmiπljen prostor za razliku od onoga kakvog smo zatekli prije petnaestak i viπe godina.
128 / 129
Lada Dolenec (odgojiteljica, knjiæniËarka u Odjelu za djecu i mlade od 1995. do danas)
Bajka o knjiænici Bila jednom jedna….tako poËinju sve bajke ovog svijeta pa tako i moja bajka o mojoj knjiænici. Zovem se Lada Dolenec, imam 52 godine i knjiæniËarka sam u DjeËjem odjelu knjiænice u Petrinji. Knjiænica i ja volimo se javno i to veÊ traje viπe od 45 godina. Moj pokojni djed Zlatko bio je strastveni ËitaË knjiga i tu ljubav prema pisanoj rijeËi je prenio i na mene. Sa strahopoπtovanjem sam svaki tjedan iπla s djedom u knjiænicu gdje su mi gospoe Vlatka i Janja pomagale da izaberem nove Ëarobne slikovnice i priËe, da uem u novi svijet braÊe Grimm, upoznam Andersenove bajke i priËe kao i mnoge druge pisce. Sva ta ljubav prema Ëitanju pomogla mi je da se bez brige suoËim sa πkolskom lektirom koju sam iπËitavala bez pol muke i svladavala njezin sadræaj. Zanimanje za Ëarobni svijet knjiga uveliko je utjecalo na moj buduÊi æivot i izbor zanimanja odgajatelja, a na kraju i knjiæniËara. Zbog spleta æivotnih okolnosti i rata jedan dio mog radnog vijeka sam provela sam u djeËjoj knjiænici u Sisku radeÊi u igraonici s djecom naπih prognanika iz Petrinje i ostalima. Moja ljubav prema knjiænici tada se produbila zahvaljujuÊi dragim i poærtvovnim kolegicama iz Siska koje su kolegici Katici i meni pruæile svu pomoÊ u æivotu i radu u igraonici i knjiænici, i na tome im beskrajno hvala.Uz pomoÊ kolegice Renate, Mirjane, Barice i Jasne svladavale smo osnove knjiæniËarstva πto mi je u mnogo Ëemu pomoglo 1998. kad sam polagala struËni ispit za knjiæniËara. Godine 1995. osloboenjem naπe Petrinje i povratkom u devastiranu knjiænicu poËinje i povratak u moju knjiænicu iz djetinjstva, a nisam ni sanjala da Êu u njoj raditi. PoËinjale smo ni od Ëega ali s puno entuzijazma i ljubavi prema knjizi i naπim Ëlanovima. Ti dani mi se sada, kad naviru sjeÊanja Ëine nestvarnim. Bilo je i nemoguÊih uvjeta za rad npr. u hladnoÊi bez grijanja ili s obnavljanjem knjiænice, ali sada kada sjedim u lijepom i moderno opremljenom prostoru, sve loπe se zaboravlja. Veoma je vaæno imati podrπku i razumijevanje kolegica s kojima radiπ, onda je sve lakπe i svi problemi se zajedniËki s lakoÊom rjeπavaju. Svakodnevni odlazak na posao nikad mi nije teπko padao jer sam sretna πto ga uopÊe imam, a i mi smo bile zaista uigrana ekipa. Kolegica Katica i ja, zajedno smo radile viπe od 15 godina i veÊ smo znale πto druga misli i prije nego πto progovori. Zajedno smo organizirale mnogobrojne aktivnosti i dogaanja u naπoj maloj knjiænici da bismo privukle πto veÊi broj djece, novih Ëlanova. Godine 1997. uz pomoÊ Druπtva Naπa djeca i Rettet das kind iz Austrije osnovale smo djeËju igraonicu u sklopu naπe knjiænice. U igraonicu su dolazila mnogobrojna djeca koja nisu bila obuhvaÊena vrtiÊkim programom. Svakodnevno uz priËanje priËa i igru, istraæivanja pjesmu, ples prolazili su dani veselja, strke i zbrke u knjiænici.
P.S. Nisam li vam rekla - knjiænica i ja volimo se javno…..
priËe knjiæniËara i suradnika
Kad sad gledam unatrag, teπko se sjetiti svih veselih i tuænih trenutaka, ali i nekih neprimjerenih situacija i reakcija. Jedna od njih osobito je ostala u mome sjeÊanju. Iz tiska je izlazila prva knjiga o Harry Potteru i to je bio dogaaj sezone za male knjigoljupce. Svi su danima Ëekali i sanjali o toj knjizi, a meu njima i jedan naπ strastveni ËitaË koji je sav ushiÊen doπao po svoj primjerak dugo oËekivane knjige. »uvenu novu knjigu dala sam djetetu u ruke i zajedno s njim se veselila πto Êe otkriti nove pustolovine novih junaka, a onda je strogi roditelj sasuo paljbu na sina i na mene afektirano ponavljajuÊi da u njegovu kuÊu neÊe uÊi ta glupost. Ostala sam πokirana roditeljevom reakcijom, ali ugledavπi suzne i moleÊive oËi naπeg Ëlana, dugotrajnim i taktiËkim nagovaranjem uspjela sam pridobiti tatu da dopusti djetetu da Ëita knjigu koja je u cijelom svijetu postigla ogroman uspjeh. Taj osmijeh zahvalnog djeteta nikad neÊu zaboraviti i dan danas kad ga sretnem, a sada je veÊ uspjeπan student koji voli Ëitati, sjetim se upornosti i naπeg uspjeha da se ljubav prema Ëitanju ne zatre jer je njegov tata tvrdio da on ne treba Ëitati jer ni on nije Ëitao, pa je ipak dobar Ëovjek. Mislim da je svaki komentar suviπan… Meni je knjiænica drugi dom i beskrajno me veseli kad generacije djece koja su naπi Ëlanovi odrastaju uz nas i knjige i pratimo njihov rast ne samo fiziËki, nego i njihovo odrastanje kao osobe. Najdraæe mi je kad naπi Ëlanovi prelaskom u knjiænicu za odrasle dovode svoju mlau braÊu i sestre da se i oni uËlane i tako svi postanemo jedna velika obitelj gledajuÊi kako se djeca vesele novim priËama, bajkama, stripovima, romanima, enciklopedijama, prvim ljubavima kako rastu i odrastaju . Zajedno s Ëlanovima obiljeæili smo svaki blagdan, znaËajnije obljetnice, doËekivali razne goste, knjiæevnike, pjevaËe, pjesnike, gledali nove predstave, veselili se, pjevali i plesali, maskirali se. Na raznim radionicama zajedniËki smo izradili mnoge maske, boæiÊne ukrase, obojili mnoge uskrsne pisanice, nacrtali i naslikali bezbroj slika itd. NajveÊe uzbuenje nastaje kada kupujemo nove knjige i slikovnice i to slatko iπËekivanje kada Êe se nova slikovnica ili knjiga naÊi na naπim policama, i kada Êe je pronaÊi naπi radoznali Ëlanovi Ëini ovaj posao jednim od najljeπih. Miris i πarenilo novih knjiga je najsveËaniji i najradosniji dogaaj u knjiæniËkoj svakodnevici. Kad nam odobre sredstva, jedva Ëekam da stupim u kontakt s izdavaËkim kuÊama i akviziterima da nabavim nove knjige. Poseban doæivljaj je odlazak na sajam knjiga Interliber gdje se osjeÊam kao Alisa u zemlji Ëudesa jer to mnoπtvo knjiga i pisane rijeËi posve me oËara i tada nastane borba izmeu htijenja i moguÊnosti. Puno dogaaja, mnoπtvo novih ljudi, djece, prolaznost vremena, sve se mijenja pa i mi sami, sve je to æivot, sve je to moja knjiænica, moji novi kolege, opet smo super ekipa i idemo dalje. »iËa MiÊa gotova je priËa. Moæda nije bajka, ali meni je. Puno pozdrava od knjiæniËarke Lade.
130 / 131
Katica PucoviÊ (odgojiteljica, ravnateljica knjiænice od 2006. do 2007., knjiæniËarka u Odjelu za djecu i mlade od 1995. do 2009.)
U poËetku bijaπe... moja knjiænica U poËetku bijaπe….Petrinja jer svi smo djelomiËno odreeni svojim poËetkom, mjestom, ljudima, mentalitetom u kojem smo iznikli. I kada daleko odmaknemo u svakom smislu od tog poËetka, on u nama æivi kao Ëvrsto ishodiπte. Od onog potresnog dana 2. rujna 1991., dana prepuna boli, mijenja se æivot jedne tridesetogodiπnje kÊeri - æene - majke - supruge. Prvi napad na moj voljeni grad Petrinju, svima nama na usnama teπka rijeË - RAT. Naπla sam se toga dana na svome radnome mjestu u DjeËjem vrtiÊu Ana VojnoviÊ kao odgojiteljica sa svojim kolegicama, koje su se tada javile na posao i djecom koja su taj dan dovedena u vrtiÊ. Neizreciv strah. I pred nama pitanje: otiÊi s djecom - kamo ili ostati - kako. Tog dana, tih sati, πÊuÊureni u kutovima zbornice, pod stolovima, nijemi od straha i bijesa na ljudsku beπÊutnost, glupost i pohlepu. Æudnja za posjedovanjem tuega Ëini ljude opsjednutima. Toga dana, tih sati, pada crni oblak na moj grad i moje ljude. Pitam se kad je kraj, no na æalost bio je to tek poËetak. 16. rujna 1991. moj grad ostaje sam, tuæan i napuπten. Ubiπe ga ljudi koji su do juËer s nama æivjeli. Odlazim i sama u neizvjesnost. Moja obitelj, kao i mnoge druge, razdvaja se: suprug odlazi u rat kao i mnogi koji imaju radnu obvezu. Svaki oproπtaj od naπih dragih otkida i dio naπeg æivota, svaki pogled na ulicu - dolaze li naπi dragi, ili stiæe auto s njegovim deËkima. Nijemi pogled. RijeËi su nepotrebne - sve je jasno. Sve me guπilo, svaki dan sve teæi i gori. Morala sam neπto raditi kako bih se osjeÊala korisnom i kako ne bih bila samo nijemi svjedok tog zla. DjeËji vrtiÊ me πalje u Umag kako bih radila s djecom iz Vukovara i okolnih mjesta. Dolazim onamo u listopadu 1991. s osmogodiπnjim sinom i majkom. Moja baka ostaje u Zagrebu, a otac i suprug u vojsci, u petrinjskim postrojbama. Pomislila sam πto mogu i kako raditi, πto reÊi i kako pristupiti tim pretuænim i izgubljenim majkama, djeci koja su s tri godine odrasla jer se tiho provlaËe kroz æivot ne traæeÊi mnogo, kao da shvaÊaju da tako pomaæu svima.
U DjeËjem vrtiÊu Duga Umag uvijek su nas s radoπÊu doËekivali, a mi se rado druæili s njima, stvarajuÊi zajedniËke projekte. Sve to nije moglo izbrisati suze i jauke majki i kÊeri koje su svaki dan dobivale telegrame o gubitku ili nestanku njihovih najdraæih. Zajedno s njima, u iπËekivanju vijesti, plaËuÊi i radujuÊi se njihovoj djeci, radila sam gotovo godinu dana. Iscrpljena tom tugom, u srpnju 1992. vraÊam se u Sisak, obitelji koja Êe konaËno biti na okupu. Malo se odmorivπi, kreÊem u potragu gdje bih ponovno mogla biti korisna. Put me dovede u Narodnu knjiænicu i Ëitaonicu Sisak u DjeËji odjel knjiænice, gdje sam zajedno s kolegicom Ladom, mojim ratnim drugom, poËela raditi u igraonici. Zajedno s kolegicama knjiæniËarkama Renatom, Mirjanom, Lepom - pokuπavamo uljepπati ratni vihor sisaËkoj djeci koja su ostala u Sisku. Ponovno se uz tu djecu veæemo posebnom ljubavlju radeÊi kao da æivimo normalnim æivotom, pripremajuÊi predstave, izloæbe, sudjelujuÊi u maskenbalu, Uskrsu, Sv. Nikoli, kiÊenju bora, kao i nezaboravnoj PriËi pod borom. Tako prolaze te ratne godine, a mi se veæemo uz djecu, roditelje i radne kolegice. Stara izreka kaæe: Svako zlo za neπto dobro. Proπle su Ëetiri teπke godine, NE PONOVILE SE NIKADA, ali s druge strane, PAMTIT ΔU DRAGE LJUDE I USPOMENE na mnogobrojnu djecu kao i njihovih majki kojima sam tih dana bila makar mala utjeha i svijetla toËka. S nekim Vukovarcima i danas kontaktiram, dobijem poneku Ëestitku od kolegica iz DjeËjeg vrtiÊa Duga - Umag, a najbliskija sam ostala s kolegicama iz DjeËje knjiænice Sisak. One su promijenile puno toga u mom buduÊem æivotu i stoga im HVALA. Nakon osloboenja Petrinje æivot me nosi iz DjeËjeg vrtiÊa Ana VojnoviÊ u Petrinji i osvanuh u Gradskoj knjiænici i Ëitaonici Petrinja,tijekom studenoga 1995. Oluja je oslobodila moj grad. Vratili smo se u opustoπen i ranjen grad. Trebalo ga je obnoviti, izlijeËiti. Opet iz poËetka! Koliko je veÊ tih poËetaka?! Umorna sam od njih, ali ponos, inat, srdæba, tjeraju nas u nove pobjede. Te zime 1995. godine zapoËinjemo ja i moja Lada, moj stari ratni drug, novim putem æivota. Obnavljamo svoje domove i svoje novo radno mjesto. Od zime nam ni misli ne rade, ne osjeÊamo ruke ni noge, ali kada nas nije uniπtio rat, neÊe ni zima. Knjiænicu smo za divno Ëudo naπli netaknutu i primili smo se posla. »istili,
priËe knjiæniËara i suradnika
U hotelu, u jednoj velikoj prostoriji stvorili smo svoj mali svijet pun igre, smijeha i radosti. U njemu smo i mi odrasli æivjeli neki drugi svijet. U zajedniËkim igrama, slavili smo i obiljeæavali sve svetkovine i blagdane, ali uvijek obiljeæeni PROGNANICI, bez doma i obitelji.
132/ 133
prali, ureivali, smijali se, plakali, πutjeli… Nedugo po osloboenju poËela je πkola, a s djecom vratio se æivot u naπ grad. Mojem nemirnom duhu nije bilo dovoljno da samo posuujem knjige, veÊ sam razmiπljala o igraonici kako bi djeca zimu, mrku i hladnu, provela u radosti, igri, veselju. Napravili smo plakate i pozvali djecu na druæenje u knjiænici. Tako je sve poËelo. Veliku podrπku u svemu dao nam je tadaπnji ravnatelj gosp. Zvonimir MartinoviÊ. Teπke dane obnove i razvitka lakπe smo svi podnosili jer smo u radu pronalazili zadovoljstvo i radost. Kako je vrijeme odmicalo, prostor knjiænice bio nam je mali, priæeljkivali smo svoju igraonicu. Godine 2001. dobivam mjesto voditelja knjiænice, a 2004. pored poslova voditelja vodim i igraonicu u DjeËjem odjelu knjiænice, dva puta tjedno. Posla preko glave, ali moja ljubav prema djeci nema granica ni nemoguÊih misija. Svi smo se ludo zabavljali i ne znam tko je bio sretniji roditelji, mi, djeca… Æivjeli smo za djecu i s djecom. Od predstava do obiljeæavanja svih blagdana i dræavnih praznika, glumili su knjiæniËari kao i djelatnici Hrvatskog doma - Gordana, Lada, Jasna, Ante… i djeca djelatnika. Nije bio problem donijeti pola kuÊe ako je potrebno da predstava postane stvarnost. Naπe izloæbe koje se i danas pamte, naπi knjiæevni susreti kao primjerice onaj s gospodinom Devideom, susret s pjesnikom Dragutinom TadijanoviÊem i danas su mnogima u æivom sjeÊanju. RadeÊi posao koji volim, prolazi vrijeme kao u snu. Moja knjiænica, koja je bila u sastavu Hrvatskog doma odvaja se i postaje samostalna Knjiænica. Ponovno se nalazim u nekoj bajci jer 10. oæujka 2006. imenovana sam za v.d. ravnatelja Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja. Ponovno stjeËem nova znanja, ali ne ostavljam svoj stalni posao - djecu i knjige. Godinu dana vrπim tu duænost, a onda na mjesto ravnatelja dolazi moja draga kolegica Gordana DumboviÊ, a ja se vraÊam na mjesto koordinatora, voditelja knjiænice. Radim svoj stari posao, ali imamo i odvojen dio prostora - igraonice. Svaki moj odlazak na posao moja je velika radost. Volim svoje radne kolege kao i sve korisnike usluga, a oni mi to uzvraÊaju istom mjerom. Odlazak u mirovinu naπih kolega - tete Mace i striËeka Milana, veæemo uz radosna sjeÊanja, ali i tugu jer svakom od nas prolazi vlak æivota. Ali æivot je tako nepredvidiv i ja sam joπ uvijek u burnom i jureÊem vlaku æivota 21. listopada 2009. imenovana sam za v.d. ravnatelja DjeËjeg vrtiÊa PetrinjËica, a 18. prosinca 2009. za ravnatelja.
Povijest se ponavlja. VraÊam se na poËetke, davno je to bilo, a tako blisko. Nekih ljudi nema, oni su tako htjeli, ali moji prijatelji od prije 25 godina su me doËekali. Nismo trebali niπta reÊi, pogledi su govorili sve. Upoznah i nove mlade ljude, æelim i njih prihvatiti kao prijatelje, jer jedna i najveÊa ljubav nam je zajedniËka - LJUBAV PREMA DJECI. Svaka knjiga æivota ostaje nedoËitana. Svaka knjiga æivota ostaje nedopisana. Svaka naπa knjiga æivota, u neko vrijeme postaje baπtina onih koji ostaju za nama,onih koji dolaze za nama. Moja knjiga æivota joπ se piπe…..i zato HVALA svima koji me potiËu da uporno gradim novi svijet.
134/ 135
Tomica Vrbanc (profesor, dipl. knjiæniËar, voditelj knjiænice od travnja 1997. do studenoga 1998.)
Moje iskustvo petrinjske knjiænice Pisati o iskustvu rada u petrinjskoj knjiænici za mene je neodvojivo od iskustva korisnika te knjiænice od davnih osnovnoπkolskih dana, i ugraeno je u sliku knjiænice kao takve koji nosim u sebi od tada. »injenice iz ovog vremena ostale su mi maglovite u sjeÊanju, ali Ëvrstim i trajnim je ostao dojam fascinacije tom institucijom. Naime, Ëar one prve, πkolske knjiænice u danaπnjoj πkoli Dragutina TadijanoviÊa, i joπ viπe one druge, knjiænice u starim prostorima Doma 80-ih godina, krio se u mjeπavini razliËitih dojmova i osjeÊaja: s jedne strane tajnovitosti, nepoznatosti sadræaja tog mnoπtva knjiga koji te tim viπe poziva da ga upoznaπ i nedostiænosti s druge strane, jer tko bi ikad mogao proËitati sve te knjige koje se niæu u redovima polica visokih od poda do stropa! Ova napetost izmeu poznatog, bliskog, na dohvat ruke i dostupnog svima, i zagonetnog, nedostupnog i nedokuËivog kroz osjeÊaj da sve to znanje i iskustva sadræana u knjigama ne mogu nikada do kraja upoznati, prati moj doæivljaj knjige i knjiænica do danas. Napetost koja te tjera na listanje i Ëitanje, probijanje od korica do korica neke knjige, ponekad uæurbano i nestrpljivo, ponekad uz prekide za meditaciju, razmiπljanje ili zapisivanje neËeg vaænog, ili listanje unatrag, vraÊanje na veÊ proËitane stranice. Ali takoer i napetost, naboj koji osjeÊaπ pred redovima knjiga, najËeπÊe u prvom susretu s nekom novom knjiænicom, ili zagonetni i obeÊavajuÊi poziv koji osjeÊaπ listajuÊi ili pretraæujuÊi kataloge, bibliografije i popise knjiga koji ti daju osjeÊaj preobilnog bogatstva na dohvat ruke (naroËito danas, u doba interneta, on line kataloga i digitaliziranih knjiga). To je fascinacija Ëiji je plod u povijesti kulture mit o aleksandrijskoj knjiænici koja sadræi sve πto je ikad objavljeno (ili bar sve doista vaæno), mit koji govori da je moguÊe na jednom mjestu skupiti sve znanje, iskustvo, ljepotu ikad zapisanu i zabiljeæenu. Volio sam knjiæevnike koji su izraæavali tu fascinaciju u svojim djelima: Borgesa (koji je takoer bio knjiæniËar) i Danila Kiπa (koji je otiπao korak dalje, vjerujuÊi da postoji jedna enciklopedija u kojoj su æivoti svih nepoznatih ljudi opisani do svakog detalja koji ima vaænost). Klicu ovog doæivljaja nosim u sebi sigurno joπ od prvog susreta s petrinjskom gradskom knjiænicom u veÊ spomenutom, relativno malom prostoru, s polumraËnim dijelovima izmeu redova polica koji je bio tim viπe zagonetan i privlaËan, sa stolovima blizu ulaza na kojima sam prepisivao
… Ali izmeu toga trebao je proÊi dug i buran odsjek vremena: najprije upisivanje fakulteta i studij hrvatskog jezika i knjiæevnosti, kada sam u ljetnim mjesecima bio korisnik i Ëitatelj knjiga petrinjske knjiænice (sjeÊam se knjige Dunav Pavla PavliËiÊa, koju sam Ëitao na obali Kupe, i divne srodnosti ovog πtiva s rijekom i krajolikom u kojem sam ga Ëitao, Ëesto u predveËerje, kad je veÊ bilo manje kupaËa, uz blage boje neba i vode…). A onda pred kraj studija rat, kobni rujan 1991. koji je zauvijek promijenio lice i biÊe voljenog grada, godine progonstva, seljenja po raznim zagrebaËkim kvartovima, produæavanje studija, prva radna iskustva u πkolama i πkolskim knjiænicama, i na kraju osloboenje grada i prvi susret s toliko uzbuenja… Nekoliko isprekidanih crtica o tim prijelomnim godinama za mnoge od nas. I onda ponovno susret s petrinjskom knjiænicom u travnju 1997. kao svojim radnim mjestom. NaÊi se ponovno u tom poznatom i dragom prostoru, u kojem vrijeme kao da nije ostavilo traga, u knjiænici Ëije knjige Ëuvaju tolika meni vaæna ËitalaËka iskustva: Proust, Hermann Broch, Desnica, Krleæa… kako jaki, moÊni svjetovi koji su me nosili u tim vremenima, a kojima se i danas ponekad vraÊam. U kratkom razdoblju od godinu i pol dana koliko sam radio u Knjiænici ne bih mogao navesti neka veÊa postignuÊa. Ipak, prisjeÊam se nekih momenata koji su mi iz osobnog motriπta po neËemu znaËajni. Jedan od tih dogaaja je nabavljanje prvog raËunala za korisnike. RaËunalo je nabavljeno preko donacije fundacije Soros, a to je bila prilika da se korisnicima petrinjske knjiænice ponudi moguÊnost koriπtenja tada joπ novih medija, multimedijalnih CD-ROM-ova. Prva nabavljena elektroniËka graa u petrinjskoj knjiænici bila je enciklopedija Encarta, s pogodnostima koje pruæa ovaj medij: brzo pronalaæenje traæenih pojmova, zvuËni i audiovizualni dodaci. Nakon toga nabavljeno je joπ nekoliko naslova CD-ROM-ova, tako da se stvorila jedna mala zbirka i tijekom 1998. prireeno je predstavljanje Multimedije Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, kao i internetska
priËe knjiæniËara i suradnika
dijelove enciklopedijskih natuknica za svoje prve referate (tako smo to tada zvali), s ljubaznim knjiæniËarkama koje su se trudile odræati kakav-takav red i tiπinu u tom skuËenom prostoru. Kasnije, vjerojatno u vrijeme srednjoπkolskih dana, Knjiænica je preselila u novi, puno veÊi i ljepπi prostor u potkrovlju Doma, gdje se nalazi i danas. Uz to razdoblje vezana su sjeÊanja na izbor ponuenih knjiga, veÊinom novijih izdanja koje su bile izloæene na polici ispod prozora, desno od ulaza. Taj izazov, Ëitati neπto novo, biti meu prvim Ëitateljima neËeg novog, tek izaπlog iz tiska! I opÊenito, dojam tog novog prostora, obavijenog mirisom novog namjeπtaja, mirisom svjeæe obojanih zidova i drvenih dijelova interijera. Nisam mogao ni slutiti da Êu jednog dana, za nekih desetak godina, doÊi u taj prostor kao knjiæniËar, na svoje novo radno mjesto!
136/ 137
stranica Hrvatskog doma i Srednje πkole, s njihovim autorima Antom Mrganom i profesoricom Gordanom Olah. ©to se tiËe dostupnosti interneta, djelatnici su imali pristup preko jedne telefonske linije za oba odjela Gradske knjiænice (dial-up veza), ali korisnici nisu imali pristup internetu. SjeÊam se da sam pisao neke dopise Gradskom poglavarstvu o omoguÊavanju pristupa, viπe telefonskih linija, ali to se nije uspjelo ostvariti u to vrijeme. Ima joπ jedna zgoda iz tog vremena vezana uz moguÊnosti interneta i moguÊnoπÊu komunikacije s cijelim svijetom putem elektroniËke poπte, a vezana je uz neke tadaπnje aktivnosti knjiænice. Naime, tada smo kolegica –urica Elblinger i ja naizmjence pripremali redovni tjedni prilog za Radio Petrinju s prijedlogom za Ëitanje nekih novijih naslova iz fonda. Za jednu od tih emisija æelio sam predloæiti Ëitateljima novi naslov u svijetu cijenjenog ameriËkog romanopisca Thomasa Pynchona koji je iziπao u hrvatskom prijevodu pod naslovom Draæba predmeta 49. Radi se o zanimljivoj postmodernistiËkoj prozi s elementima krimiÊa, a autor je zanimljiv po tome πto je dugo vremena sakrivao svoj identitet. Meutim, problem je bio u tome πto nisam znao kako se izgovara to neobiËno prezime Pynchon, pa sam pretraæivanjem interneta pronaπao mreænu stranicu posveÊenu piscu. Poslao sam mail na adresu kontakt osobe s kratkim upitom i dobio odgovor: prezime se izgovara kao „Pin-chawn“ u engleskoj transkripciji, ili, po naπem - „PinËon“. Ali, ovdje priËa dobiva svoj zanimljiv nastavak: Ëovjek, Ëijeg se imena ne sjeÊam, u odgovoru na moj upit traæi da mu poπaljem primjerak hrvatskog izdanja te knjige jer na istim mreænim stranicama planira napraviti izloæbu likovnih rjeπenja omota Pynchonovih knjiga. To se i uspjelo ostvariti u suradnji s nakladnikom naπeg izdanja Ceresom, i naslovnica je osvanula na internetu, uz zahvalu osobi i instituciji koja je to omoguÊila. Prije nekoliko godina sam traæio i pronaπao istu mreænu stranicu i omot te knjige, πto je Ëudo kad se zna kako je ovaj medij nestalan i promjenjiv . Ali, ostavimo sada raËunala i informacijske tehnologije koje su me u to vrijeme zadivljavale svojim moguÊnostima, koje su tad joπ imale Ëar novine i otkriÊa. Osim dogaaja vezanih uz nove tehnologije, iz vremena djelovanja u Gradskoj knjiænici Petrinja najviπe pamtim dogaaje vezane uz Mjesec hrvatske knjige, koji se tradicionalno obiljeæava u svim hrvatskim knjiænicama od polovice mjeseca listopada do polovice studenoga Tako sam prve godine rada u petrinjskoj knjiænici, 1997. godine, za Mjesec hrvatske knjige organizirao izloæbu Knjige petrinjskih izdavaËa 1881. - 1945., potaknut knjigom dr. Ivice Goleca Tiskarstvo, izdavaπtvo i knjiæarstvo Petrinje 1881. - 1991. Organizacija ove izloæbe bila je zahtjevan posao, od pronalaæenja knjiga (veÊina je bila iz fonda knjiænice, nekoliko naslova iz privatne zbirke dr. Goleca, i iz drugih izvora), prireivanja prateÊeg materijala (fotografije zgrada u kojima su djelovale tiskare, legende za izloæene knjige i dr.), nabavljanja izloæbenih vitrina, itd. Takoer je za potrebe ove izloæbe posuen od
IduÊe godine, 1998., za Mjesec hrvatske knjige odræano je predstavljanje zbirke pjesama Tantalon Miroslava Kirina, knjiæevnika i mog prijatelja iz πkolskih dana. Njegove pjesniËke prvijence pratio sam iz prve ruke, joπ od srednjoπkolskih dana, prve objavljene pjesme u periodici, pa zatim Goranova nagrada za mlade pjesnike 1989. i prva objavljena zbirka pjesama Od nje do vjeËnosti (ili, kako je prvobitno bio zamiπljen naslov na engleskom jeziku: From her to eternity). Zbirka zagonetnog naslova Tantalon bila je druga njegova objavljena zbirka pjesama, u nakladi Meandra, i to je bila izvrsna prilika da se pjesnik predstavi ËitalaËkoj publici u svom rodnom gradu. Naravno, nije mi bio problem nagovoriti ga, i moglo se pristupiti organizaciji. Miro je preuzeo jedan dio organizacije, kontakte s nakladnikom (urednik je tada bio Branko »egec), dogovorio sudjelovanje prof. Tee BenËiÊ i dvoje interpretatora stihova iz sisaËke gimnazije. Predstavljanje je odræano u dobro popunjenom prostoru Galerije Krsto HegeduπiÊ, u publici puno prijatelja, znanaca i znalaca poezije. Nakon predstavljanja domjenak u podrumu Galerije i druæenje za goste i prijatelje u obliænjem restoranu. Na kraju svega ostalo je uvjerenje da je ovo jedna od vrijednosti koja ostaje: dovesti ljude u doticaj s dobrom literaturom i omoguÊiti ovakve susrete meu ljudima. Ubrzo nakon toga, u studenom 1998., poËeo sam raditi u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici. U cijelom svom dosadaπnjem radu u knjiænicama, od πkolskih, preko gradske knjiænice do nacionalne, u razliËitim vrstama poslova i ponekad ograniËavajuÊim okolnostima, ostaje u podlozi uvijek zadovoljstvo rada u takvoj instituciji koja Ëuva bogatstvo znanja i ljepote, πto se sam povremeno obogaÊujem na tom izvoru i pomaæem drugima da dou do onog dijela tog bogatstva koje im na neki naËin koristi ili ih obogaÊuje. Ovo zadovoljstvo sigurno nosi korijene u dojmovima koje sam ponio iz petrinjske knjiænice, i zbog toga zahvaljujem svim njenim dosadaπnjim knjiæniËarima, a sadaπnjima æelim puno dobre volje u njihovom vaænom, ali Ëesto premalo cijenjenom poslu. Petrinjskoj knjiænici i knjiæniËarima æelim iznad svega puno Ëitatelja za koje Êe knjige postati njihova trajna, nematerijalna svojina, kao u filmu Fahrenheit 451 u kojem svaki ljubitelj Ëitanja uËenjem napamet postaje trajni medij za pohranu sadræaja knjige.
priËe knjiæniËara i suradnika
Sabirnog arhivskog centra u Petrinji jedan od prvih pravilnika Gradske knjiænice Petrinja, rukopisni, s tekstom pisanim usporedo na njemaËkom i hrvatskom jeziku. Otvorenje u prostoru Gradske knjiænice, na Odjelu za odrasle bilo je priliËno dobro posjeÊeno, a dr. Golec je odræao prigodno predavanje.
138/ 139
Katarina Elblinger (informatiËarka, knjiæniËarka u Odjelu za odrasle od 2004. do danas)
Neistraæeni svijet kulture Susret s radom u naπoj, petrinjskoj knjiænici iskusila sam prvi put joπ za vrijeme srednjoπkolskog obrazovanja kao praktikant, dakle davnih prijeratnih godina. Joπ se dobro sjeÊam kako je u knjiænici vladala besprijekorna tiπina. SjeÊam se i polica s knjigama koje su bile dosta uredno sloæene, i njihovog mirisa. Bio je to miris starih, dotrajalih, neprouËenih knjiga koje su iz dana u dan Ëekale svog novog ËitaËa. SjeÊam se i knjiæniËarki Ëiji je strogi pogled odavao ono πto nisu æeljele naglas govoriti - fond je trebao biti posloæen, praπina obrisana, red je morao neprestano vladati u ovom prostoru, dok su one laganim pokretima usluæivale korisnike, bez danaπnje uznapredovale tehnologije. Tada nisam niti nasluÊivala da Êe jednog dana netko upravo tim oËima promatrati mene u istoj ulozi. Naime, nakon rata svojim, isprva dobrovoljnim radom i pomaganjem oko svih poslova u knjiænici ubrzo sam stekla dovoljno znanja te sam 2002. godine poloæila struËni ispit. SljedeÊe godine zapoËela sam raditi dobro znajuÊi veÊinu poslova. Tada poËinje i moje veÊe zanimanje za ovu djelatnost. Zaintrigiralo me ono πto sam svakodnevno mogla vidjeti na licima korisnika - njihovo zadovoljstvo pruæenom uslugom. Nekima je to znaËio odgovor na razna pitanja, nekima utjeha, nekima zabava, spas, lijepo provedeno vrijeme… Meni je to predstavljalo neiscrpne moguÊnosti, neotkriven svijet, neograniËena saznanja… Ipak, novi poslovni zadatak odvojio me od tog svijeta, Ëak izvan prostora knjiænice. Akcijom “»itajte s nama” koju sam provodila nekoliko mjeseci po selima Mala Gorica, Nebojan, Gore i Jabukovac nastojala sam knjigu i njeno neprocjenjivo znaËenje pribliæiti i onima kojima knjige nisu bile nadohvat ruke. Zainteresiranost korisnika svakako je postojala, akcija je s odobrenjem prihvaÊena, a neki Ëlanovi su Ëak poËeli dolaziti i u prostore knjiænice. Ubrzo zatim vraÊena sam u Odjel za odrasle gdje sam svakodnevno radila na unosu fonda u raËunalo jer se tada knjiæniËno poslovanje poËelo obavljati raËunalno. Procedura, koju je bilo potrebno obaviti prije nego li je knjiga mogla biti sloæena na policu, Ëinila se beskonaËna. Ipak, do tada svakodnevno sam πtambiljala novu grau, lijepila i ruËno ispisivala dæepiÊe, ispisivala kataloæne listiÊe, upisivala novu grau u knjigu inventara, na nju dopisivala odgovarajuÊe
priËe knjiæniËara i suradnika
inventarne brojeve i ispisivala signaturu, zaπtiÊivala grau umatanjem u najlon i na kraju slagala na policu. RaËunalo? To je bilo neπto novo. Izazov. Iako je postojalo puno nedoumica i nepredvienih situacija, zapoËela sam puna optimizma. Pokazalo se uspjeπnim. Na taj naËin upoznavala sam fond, pamtila nove naslove, autore, upoznavala se sa smjeπtajem knjiga, njihovim oznakama, i sl. Osim spomenutog posla, valjalo je sada joπ ispisati bar-kod i nalijepiti ga na svaku knjiænu jedinicu. Upotrebom bar-kod ËitaËa knjige su raËunalno ubiljeæene za svakog Ëlana, sliËno kao kod kupovanja proizvoda u trgovini mjeπovite robe. Posao je postajao sve zanimljiviji. U to vrijeme Ministarstvo kulture otkupljivalo je velik broj knjiga koje je tako naπa knjiænica dobivala, πto nam je puno znaËilo jer financijskih sredstava za nabavu nije bilo dovoljno, a mi smo ipak punili police novim knjigama. Posla je bilo dosta, knjige je trebalo obraditi ruËno, a zatim i raËunalno. Napredak je bio vidljiv. VeÊ prvih dana rada s raËunalima mogli smo korisnicima bræe pruæiti potrebne informacije, lakπe pronaÊi knjige, vidjeti je li odreena knjiga raspoloæiva bez provjere na policama. RaËunalni rad je dosta pojednostavnio cjelokupan posao knjiæniËara. KnjiæniËar se tako mogao viπe posvetiti struËnim poslovima, za koje do tada nije mogao odvajati puno vremena. I Ëlanovi su bili zadovoljniji. Vidjelo se to na njima, a i nerijetko su nas znali pohvaliti. Mali pomaci davali su djelatnicima Knjiænice energije za nastavak i daljnje napredovanje. Suprotno tome, problem su nam uvijek predstavljale financije. Nedovoljno sredstava za nova raËunala, manjak novca za potroπni materijal, nemoguÊnost kupovanja novih naslova, nedostatak za ovo, nedostatak za ono… SreÊom, nakon osamostaljenja i izdvajanja Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinje iz sastava Hrvatskog doma, situacija se poËela popravljati. No, tada sam preπla raditi u DjeËji odjel koji je bio zanimljiv na svoj naËin. Ovdje je trebalo izgraditi novi pristup Ëlanovima - ipak su to djeca. Njima je trebalo viπe objaπnjavati, pokazivati, upuÊivati ih, voditi ih do police s odreenom literaturom, preporuËivati knjige u skladu s njihovim uzrastom i sliËno. »esto su traæili od nas odgovore na raznorazna pitanja svojih nastavnika na koje su trebali odgovoriti za domaÊu zadaÊu. Za rad u DjeËjem odjelu potrebnije je imati pedagoπko obrazovanje za rad s djecom, dok se manje posveÊenosti trebalo pridavati upravo struËnoj obradi knjiga i radu s knjigom. RadeÊi neko vrijeme u tom odjelu upoznala sam fond, smjeπtaj grae na policama, pa Ëak i stalne Ëlanove, odnosno djecu. Djeca su puna oduπevljenja dolazila k nama, traæila knjige prema popisu svog nastavnika, trudila su se toËno izgovarati naslove djela koje su trebala proËitati. Mi smo im u tome pomagali. Kad su dobili knjige u ruke, zbunjeno su gledali u njih ne vjerujuÊi da sve to trebaju proËitati. Uz malo ohrabrenja i nagovaranja, ipak su sretno prihvaÊala izazov. Bilo je dapaËe i onih kojima DjeËji odjel nije bio dovoljan, pa su prijevremeno odlazila Ëak i u odjel za odrasle, istraæivali cjelokupan fond, nosili i Ëitali puno viπe nego njihovi vrπnjaci. A
140/ 141
takve ËitaËe znali smo Ëesto nagraivati. Zadovoljstvo je bilo obostrano. Ubrzo nakon toga otiπla sam na rodiljski dopust i na taj naËin bila jedno duæe vrijeme odvojena od rada u knjiænici. Meutim, nama (mamama) uvijek se to vrijeme provedeno sa svojom djecom Ëini kratko, iako je rodiljski dopust trajao Ëitavu godinu. No, nakon povratka poslu u Odjelu za odrasle trebalo je πtoπta nadoknaditi. Prvo sam trebala upoznati nove naslove koji su bili nabavljani dok me nije bilo, zatim autore, razne izmjene na policama, a bilo je noviteta i u programu koji je kolega stalno nadograivao. Ponovno je postalo zanimljivo raditi u dobro poznatom starom Odjelu za odrasle. Veselilo me πto sam ponovno ovdje. Prema razgovoru s korisnicima brzo smo sastavljali popis æeljene literature i krenuli u nabavu. Oni su uvijek dobro informirani i toËno znaju πto æele proËitati, πto je novo izaπlo i kakve su kritike za koju knjigu. Nekad Ëak i prije nas saznaju πto je izaπlo iz tiska i gdje se moæe nabaviti. Zanimljivo je koliko si truda odreeni korisnici daju ne bi li doπli do literature koju silno æele proËitati. ZadovoljavajuÊi njihove potrebe ispunjavamo svoju viziju postojanja, odnosno pridonosimo obrazovanju svakog pojedinca, potiËemo Ëitanje i koriπtenje knjiæniËnih usluga. Na kraju dana znamo da smo im uspjeli pomoÊi u zadovoljenju njihovih potreba za knjigama, informacijama, znanjem… Na kraju dana ovdje vlada smiraj. Ovdje je vrijeme stalo, nema gradske vreve. Zato je ovdje uæitak raditi, iπËekivati nove izazove, πiriti znanje, poticati obrazovanje, pribliæiti pisanu rijeË svima, prilagoavajuÊi se novim i sve sloæenijim prohtjevima korisnika, zalaæuÊi se za promicanje knjige i naviku Ëitanja knjiga.
142/ 143
Marko Grbeπa (tehniËar za elektroniku, pomoÊni knjiæniËar u Odjelu za djecu i mlade od 2009. do danas)
Ususret nadolazeÊim promjenama PoËetkom 2009. godine, u oæujku, poËela je moja karijera knjiæniËara doπavπi na zamjenu djelatnice –urice Elblinger koja je tada bila na bolovanju. Prvotno sam zaposlen na odreeno vrijeme u Odjelu za odrasle jer se opseg poslova u knjiænici tada poveÊao, a djelatnika je manjkalo. Uz pomoÊ kolega uspjeπno sam svladao poslove koje je od mene struka zahtijevala te smatram da sam s vremenom sve korektnije obavljao svoje duænosti i svakim danom sve viπe uËio. Nakon osamostaljenja Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, prvi sam muπki i ujedno najmlai zaposleni djelatnik, πto mi je iπlo u prilog, buduÊi da su korisnici do tada navikli vidjeti iskljuËivo knjiæniËarke, stoga sam, po miπljenju ravnateljice i korisnika, bio pravo osvjeæenje u kolektivu Knjiænice. Nakon πest mjeseci rada u Odjelu za odrasle, prelazim u DjeËji odjel gdje usvajam tamoπnji naËin rada, πto nije bilo nimalo lako, buduÊi da se razlikovao od rada u Odjelu za odrasle na koji sam do tada navikao. Nakon sljedeÊih πest mjeseci rada u DjeËjem odjelu, dakle nakon sveukupno godine dana rada u Knjiænici, stekao sam pravo pristupiti polaganju struËnog ispita koji sam 2010. godine poloæio s izvrsnim uspjehom. Nakon ispita, rad nastavljam u DjeËjem odjelu gdje se uz redovan posao, angaæiram u radu s djecom i pomaganju odgojiteljicama koje vode djeËju igraonicu „Koπnica“ u sklopu Knjiænice pri izradi prigodnih ukrasa i dekorativnih predmeta. Zajedno s kolegom sudjelovao sam u igrokazu za djecu prigodom blagdana Svetog Nikole, Ëitao priËe djeci uzrasta od 3 do 5 godina te upoznavao djecu s naËinom rada knjiænice, kao i s fondom i principom posudbe knjiga. Ponovno prelazim u Odjel za odrasle za vrijeme provoenja revizije knjiæniËnog fonda 2010. godine i preureenja interijera knjiænice. Zajedno s kolegama mjesec dana otpisivao sam dotrajalu grau, nakon Ëega smo dobili uvid u stvarni broj knjiga kojima knjiænica raspolaæe te sam za vrijeme ureenja s tvrtkom GME (Graevina-Montaæa-Elektrika) iz Sunje, u suradnji s ravnateljicom, dogovorio da nam osiguraju adekvatnu rasvjetu za knjiænicu πto su sasvim korektno odradili. Nakon zavrπnih radova i provoenja revizije, korisnici su pokazali zadovoljstvo novonastalim promjenama interijera i reorganizacijom knjiænog fonda.
Po zavrπetku revizije, vraÊam se ponovno u DjeËji odjel i u dogovoru s informatiËarom provodimo reorganizaciju knjiænog fond u DjeËjem odjelu. Slikovnice uvodimo po akcesijskom pristupu koristeÊi „numerus currens“ kako bismo njihovo pretraæivanje olakπali i djelatnicima i korisnicima. U meuvremenu smo, kolega Mrgan i ja, jedini muπkarci u kolektivu, bili zaduæeni i za fizikalije koje su se u radu pokazale neizbjeæne, πto nas Ëini svestranim djelatnicima. U tri godine provedene radeÊi u Gradskoj knjiænici i Ëitaonici Petrinja, mogu reÊi da se smatram odgovornim, marljivim i pristupaËnim djelatnikom koji se ne boji novih iskustava πto pokazuje moj dosadaπnji rad. Ostvarujem dobar odnos s djelatnicima Hrvatskog doma Petrinja, sudjelujem u knjiæevnim veËerima radim i na radiju knjiænice Knjiπki moljac, koji je prvi knjiæniËni internetski radio u Hrvatskoj. Takvo πto mogu reÊi s obzirom na pozitivne povratne informacije korisnika koji su zadovoljni mojim odnosom prema njima i prema samom poslu koji se trudim obavljati πto je viπe moguÊe savjesno i korektno. Takav odnos prema poslu rezultirao je stalnim zaposlenjem. Svugdje u druπtvu, pa tako i kod nas, prisutan je generacijski jaz; stariji djelatnici imaju svoje ideje i vizije od kojih ne odustaju i kojih se slijepo dræe pa Ëak i u sluËajevima kada to i nisu najbolja rjeπenja. Mladom Ëovjeku se teπko izboriti za svoje mjesto kada predloæi bolju ideju od ideje starijeg kolege. Uvijek Êe biti prisutna svijest da su stariji baπ uvijek u pravu ( baπ i nisu uvijek), a mladi se moraju dokazivati sve dok ne sazriju. Nismo svi isti, pa tako ni svi djelatnici nemaju jednak odnos prema poslu, kao i πto se ne bi se smjelo dogaati da svoja osobna raspoloæenja unose u odnos prema korisnicima i kolegama. No, bez obzira na razlike u godinama, stavovima, karakterima i u krajnjoj liniji - spolovima, kolektiv u cjelini sasvim dobro funkcionira i zadovoljavajuÊe obavlja obveze i duænosti koje se od njih oËekuju. Vaæno je da korisnici budu zadovoljni, dobro usluæeni i informirani, potrebno je graditi meusobno povjerenje i dobar odnos spram korisnika i djelatnika. Mi smo kao jedna velika sretna obitelj. Bez obzira πto Knjiænica djeluje u malom i neadekvatnom prostoru, ponosni smo na broj knjiga i zadovoljnih korisnika koji se svake godine poveÊavaju, kao i na posebno izdvojenu zbirku Domovinski rat osnovanu 2008. Naπa je knjiænica druga u Hrvatskoj (nakon Vukovara) koja posjeduje zbirku takve namjene. Svojim radom i odnosom prema korisnicima svakodnevno pokuπavamo vedrinom, πalama i s osmijehom na licu sruπiti predrasude o ozbiljnim, ukoËenim i namrgoenim knjiæniËarima. Svibanj, 2012.
(sveuËiliπna prvostupnica ekonomije, pomoÊna knjiæniËarka u Odjelu za odrasle od 2009. do danas)
priËe knjiæniËara i suradnika
Natalija AntiÊ Bjelac
144/ 145
Ugodni kutak znanja i razonode Ugodni kutak znanja, informacija, ali i razonode to je naπa knjiænica. Jednostavnosrediπte kulture naπeg grada. To je ono πto me oduvijek oduπevljavalo. Mijenja se percepcija knjiænice kao mjesta u kojem se knjige posuuju i vraÊaju, u kojem mora biti izuzetno tiho jer u naπoj knjiænici zna biti vrlo veselo, ali i nadasve pouËno. Do zapoπljavanja u Knjiænici radila sam na vrlo dinamiËnim poslovima i mislila sam da Êe mi ovo biti velika promjena, na neπto mirnije. No, prevarila sam se, naravno u pozitivnom smislu, jer rad s ljudima, stalna dogaanja i druæenja, ono je πto sam oduvijek æeljela od posla, a upravo je takav rad u knjiænici. Moj osnovni zadatak od samog poËetka jest pronalaziti i kontaktirati s knjiæevnicima, autorima raznih djela, predavaËima - struËnim osobama za razne teme i dogovoriti njihovo gostovanje kod nas. Tako sam upoznala razliËite zanimljive ljude iz druπtvenog i kulturnog æivota, a πto mi Ëini posebno zadovoljstvo πto istu tu priliku pruæamo i naπim korisnicima. O tome πto se sve dogaa, tko nas je sve poËastio svojim gostovanjem, mogla bih naπiroko i nadugaËko pisati, a tko to æeli saznati, pronaÊi Êe i na naπim mreænim stranicama na kojima redovito objavljujemo najave dogaanja kao i vijesti o tome πto je i kako je bilo. Nikad nam nije dosadno za πto je zasluæan naπ kolega Ante svojim idejama. Na njegovu inicijativu pokrenut i internetski radio Knjiπki moljac, prvi radio jedne knjiænice u Hrvatskoj. Na to smo jako ponosni. BuduÊi da sam prije radila na radiju nastavila sam sliËan posao i na naπem Knjiπkom moljcu., Sudjelujem u pisanju i Ëitanju vijesti i raznih najava naπih dogaanja na radiju, uopÊe, sudjelovanje u stvaranju koncepcije radijskog programa. Kad sam veÊ spomenula kolegu Antu, æelim napisati neπto i o ostalima. Naime, naπa radna zajednica, po godinama starosti, u najboljim je godinama. I vjerujem da je to upravo razlog πto tako dobro funkcioniramo i u svakom sluËaju, mogu slobodno reÊi, nadopunjujemo se.
S poπtovanjem kreÊem od najiskusnijih u knjiæniËarskom poslu. Kolegica –ura je bila i prva koja me je uvodila u knjiæniËarski posao i to u Odjelu za odrasle. Posebna je po tome πto odiπe iskustvom i ljubavlju prema knjigama u naπoj knjiænici i svemu onom πto se u njima moæe pronaÊi. I ako itko dobro poznaje Ëlanove knjiænice, onda je to naπa –ura. Kad je doπlo vrijeme da se upoznam i s radom u DjeËjem odjelu,od velike pomoÊi bila mi je kolegica Lada.. Ona, pak, pozna svako dijete od njihovih prvih koraka u knjiænici, svakom pokloni osmijeh, a za uzvrat dobije cvjetiÊ. Ono πto mi je posebno drago od prvog dana kad sam doπla u Knjiænicu je to da nikome nije bilo teπko neπto mi pokazati, uvesti me u rad Knjiænice. Upravo takvi su i moji mlai kolege Katarina i Marko, koji su veÊ jako dobro izbrusili knjiæniËarski posao. U Knjiænici je izuzetno veselo u vrijeme rada igraonice Koπnica kada se razdragani glasiÊi razlijeæu ne samo prostorom Knjiænice, nego i Hrvatskog doma u kojem smo smjeπteni. Velika je potraænja za slobodnim mjestima u igraonici, πto me i ne Ëudi jer su roditelji prepoznali koristan i ugodan kutak za svoju djecu, koji su svojom ljubavlju prema djeci i strpljenjem oplemenile tete Ana i Svjetlana. I uz sve πto se radi i dogaa u naπoj knjiænici moram napomenuti da tako ugodne atmosfere i osjeÊaja ne bi bilo da nema naπe Agneze. Mazi nas, pazi, topli Ëaj ili kava doËeka nas na stolu jer ona to æeli, Ëisti, sprema oko nas kako bismo boravili u πto zdravijem prostoru zajedno s naπim korisnicima. Miris ljubiËica razlijeæe se prostorom naπe knjiænice. Slobodno mogu reÊi da smo ekipa, grupa ljudi koja zajedno radi, dijeleÊi i dobro i zlo, a ona koja nas usmjerava i potiËe da sve tako dobro funkcionira je naπ πef Gordana, ravnateljica. ©ef vodi brigu o svakom najsitnijem detalju kako bismo mi, njezini djelatnici bili zadovoljni i kako bi nam osigurala sve potrebne uvjete i za rad i za boravak u Knjiænici. Svakog od nas pozna u duπu, zna kako diπemo i svaku brigu ili tugu proËitat Êe na naπem licu i uvijek ima spreman mudar savjet. A ako neπto netko od nas zabrlja, dovoljno nam je da nas oπine svojim pogledom i sve nam je jasno. Jer πef je uvijek u pravu! Doπla sam do samog kraja svojih sadaπnjih dojmova i doæivljaja naπe petrinjske knjiænice. To je tek prvih 170 godina.
(struËni prvostupnik poslovne informatike, knjiæniËar, informatiËar u Odjelu za odrasle od
priËe knjiæniËara i suradnika
Ante Mrgan 2010. do danas)
146/ 147
Naπa (moja) borba SjeÊam se bio je sunËani dan. Bio sam joπ premali da bih se uputio samostalno dalje od πkole u koju sam svakodnevno odlazio, a koja mi je gotovo bila „pod nosom“. No, toga dana sestra me odluËila povesti u knjiænicu. UËlanjenje u knjiænicu postala je nuæno potrebno jer u moje vrijeme (a nisam tako star kako biste mogli pomisliti - bila je to, Ëini se, 1973.), ako si æelio biti odliËan ak, a moji su roditelji to silno æeljeli, morao si biti i Ëlan knjiænice. I tako smo se seka i ja uputili u knjiænicu. Put je bio znatno dulji od onoga koji sam svakodnevno prolazio od kuÊe do πkole. Zapravo, skoro dvaput dulji. Bio je to pravi izlet. Ne sjeÊam se kojim putem smo iπli, nasipom ili ulicom do πkole, kroz park kraj „pavlijona“ do tadaπnjeg Doma kulture „Moπa Pijade„ u Ëijem je sastavu bila knjiænica. Gradska knjiænica tada se nije nalazila gdje i danas, veÊ je to bila jedna ogromna (u oËima sedmogodiπnjaka) prostorija smjeπtena u Hrvatskom domu na mjestu gdje je danas dvorana Mala scena odnosno prostor HPD Slavulj Petrinja. Knjiænica je imala dvoja vrata, a ona veÊa i danas postoje, na kojima je bila ploËica s natpisom KNJIÆNICA. Baπ kad sam htio uhvatiti za kvaku, kad sestra reËe: „Ne tu!!!“ i povede me dalje, do drugih vrata. Eto, doπao sam u knjiænicu, a veÊ ne smijem unutra i moram na druga vrata. U redu, seka je zakon, starija, pametnija i moram je sluπati. Dakle, na druga vrata.Na tim je vratima stajao natpis »ITAONICA. ZnaËi, u knjiænicu ne smijemo, ali u Ëitaonicu moæemo slobodno uÊi. Dobro, idemo onda u Ëitaonicu. »itaonica je bila dio prostora cijele knjiænice, ali dijelom odvojena knjiæniËnim smee-crnim drvenim pultom (na kojem smo joπ radili do 2000. godine) i mislim, iako nisam siguran, s ponekom policom ili Ëak zidom. U Ëitaonici su se nalazili niski crni stolovi i stolice. »itaoniËki prostor zapravo je bio mali jer Ëim smo uπli, morali smo stati u red u kojem smo Ëekali na uslugu. Moæda je bilo samo nekoliko Ëlanova, ali taj se red oduæio gotovo pred sama vrata. Nikad nisam volio Ëekati (ne volim redove i Ëekanje, ni danas), najradije bih bio zbrisao, no to nije bilo moguÊe jer me sestra dræala, a nisam se ni usudio (ipak sam bio dobro dijete). Kad smo priπli do pulta, ja sam naravno samo πutio jer je seka vjerojatno izbiflala sve πto je bilo potrebno da se uËlanim u knjiænicu. BuduÊi da sam bio mali, ali ipak dosta viπi od svojih vrπnjaka u toj dobi, oËi i pogled su mi sezali tek neπto viπe iznad pulta. Mislim da je veÊina polica bila od poda stropa, ali to ne mogu sa sigurnoπÊu tvrditi. I danas te iste police koristimo u naπoj knjiænici. Tko zna, moæda jednog dana dobijemo i nove?! Osim knjiga koje su stajale na policama koje, Ëini mi se, nisu bile prepune, uoËio sam jedan lijepi radio s okruglom skalom i kazaljkom za radiostanice kao kazaljkom od sata. Naravno, Ëula se tiha glazba s tog radija, a kako sam prilikom kasnijih posjeta knjiænici shvatio tete knjiæniËarke su na tom radiju sluπale najËeπÊe tadaπnju Radio Petrinju. Kada bih dolazio u knjiænicu, uvijek bih gledao u radio. Taj ureaj me fascinirao, moæda i zato πto mi nije bio dostupan. Imali smo radio kod kuÊe, ali on ni izbliza nije bio tako lijep kao ovaj u knjiænici. I nije se zvao Kosmaj. Naziv toga radija budio je u meni neπto
posebno. Zaπto, ne znam, vjerojatno je djeËja maπta zamiπljala da su taj radio u najmanju ruku ovdje donijela izvanzemaljska biÊa. Mora da smo doπli u vrijeme smjene ili tako neπto jer su u knjiænici bile dvije tete. Jedna plavokosa lijepa æena, moæda preozbiljna (teta Janja), a druga vrlo simpatiËna i vesela duha (teta Vlatka). Tako sam ih prvi put doæivio. Teta Vlatka je mama mog prijatelja iz razreda i nju sam zaista zavolio jer je nisam nikada vidio ljutu, barem ne kada su dolazila djeca. Teta Janja je moæda bila ista takva, ali iskreno, nisam je baπ volio i imao sam neki strah od nje. Ne znam zaπto, to ni danas ne mogu objasniti, ali tako sam se osjeÊao. Ono πto me fasciniralo kod obje knjiæniËarke bila je brzina i lakoÊa pretraæivanja Ëlanskih kartonËiÊa. One bi tako spretno rukama prebirale po tim kartonËiÊima pri kojem bi se samo Ëuo ritmiËki zvuk papira u tempu prebiranja. Uvijek sam volio gledati tu vjeπtinu i bio sam zadovoljan kada bi bilo puno zaduæenih knjiga te su one duæe izvodile tu fascinantnu igru prstima. »ini se kako je u knjiænici sve bilo vaænije od samih knjiga. Nije ipak bilo tako. Osim zadane lektire koju sam morao Ëitati, volio sam posuivati znanstvenu fantastiku, a u ono vrijeme najzastupljeniji je bio Jules Verne. Gutao sam te knjige kao i mnoge druge s tom tematikom. Moji djeËaËki i mladenaËki interesi nisu bili vezani za knjiænicu u smislu da bih jednog dana mogao ondje raditi jer su moji interesi bili usmjereni na tehniku odnosno elektrotehniku i kasnije elektroniku. Negdje 1984. godine knjiænica se preselila u novi, veÊi prostor u istoj zgradi gdje je i danas. Iskreno, mojim odrastanjem sve sam manje odlazio u knjiænicu, za lektiru bih se snalazio na druge naËine ili je jednostavno ne bih Ëitao. Kako Êe kasnije vrijeme i Ëudesni nepredvidljivi æivot pokazati, ja Êu se u svojoj radno sposobnoj dobi zaposliti u ustanovi u Ëijem je sastavu tada bila i knjiænica, gdje su joπ uvijek radile teta Vlatka i teta Janja. Moje radno mjesto nije bilo vezano uz knjiænicu, nego uz kino gdje sam dobio zaposlenje kao kinooperater. Nakon Domovinskog rata vratio sam se na stari posao, koji je polako odumirao i bilo je potrebno prilagoditi se novom dobu, dobu informatike i informacijske tehnologije. Ljudi i dogaaji koji su opisani u nastavku ove priËe zapravo su odgovorni za moj interes za rad u knjiænici. Zato im zahvaljujem bez obzira na koji naËin su tome doprinijeli. Ponekad je potrebno proÊi uskom i trnovitom stazom da bi se izgurali neki vlastiti ciljevi, ali uz viziju i æelju dobrobiti za druge. Moram priznati da sam dugo vremena razmiπljao je li potrebno navesti prava imena osoba koje Êe u nastavku biti opisane, ali ipak prevagnulo je miπljenje da smo svi dovoljno odrasli da prihvatimo posljedice svojih postupaka ma kakve one bile. Ne bojte se, nitko nije bio toliko zloËest, ali Ëovjeku ostane u sjeÊanju, pa i ovi retci πto slijede moæda su samo ispuπni ventil za sve πto mi se (i drugima) dogaalo, a moæda samo tako lijeËim svoje frustracije. Evo mojih sjeÊanja na to razdoblje. Kao zaposlenik Hrvatskog doma Petrinja na radnom mjestu kinooperatera u Ëijem je sastavu bila knjiænica, znao sam svratiti do kolegica koje su tamo radile. Nakon Domovinskog rata kinopredstava je bilo malo tako da sam dio radnog vremena provodio radeÊi sve i svaπta. Knjiænica je bila idealno mjesto za mali predah, a i nabavili su raËunala πto me je popriliËno zanimalo. Imao sam veÊ odreenih znanja koje sam stekao neπto prije, tijekom, a i poslije rata. Tada sam u Hrvatskom domu bio jedini zaposlenik koji je znao o raËunalima viπe nego prosjeËni korisnik. Razumio sam se u operativni sustav i kako rade programi u tom okruæenju, a i u hardverske komponente. Povremeno bih neπto napravio, podesio pisaËe za ispis, promijenio dotrajali toner i tome sliËno. Prvi veÊi izazov, ako se to tako moæe nazvati, bio je popravak baze podataka programa CDS/ISIS u djeËjem odjelu knjiænice. Kolegica Katica bila je shrvana (viπe ljuta) kada joj je ga Renata iz sisaËkog odjela djeËje knjiænice nakon πto je gospodin Jasmin, informatiËar u istoj knjiænici, pokuπao vratiti podatke i nije uspio, rekla kako joj nema druge nego sve unijeti ponovo ispoËetka. Zamislite jada, ponovo unositi Ëetiri tisuÊe zapisa. Program CDS/ISIS nije bio baπ prijateljskog suËelja, tj. sâm unos podataka bio je priliËno kompliciran.
SjeÊam se detalja da se ispred svakog imena ili prezimena autora morala pritisnuti tipka Ctrl + a odnosno Ctrl + b ili obrnuto. Za ostala polja unosa ne znam jer me to uæasavalo tako da se nisam upuπtao u dublje poznavanje tog programa. No, ako biste zaboravili stisnuti kljuËnu kombinaciju tipki, tada bi nastajali problemi. Vjerojatno je to ili viπe drugih razloga bilo da je pukla baza podatka. Rekoh Katici da nemamo πto izgubiti, pokuπat Êu ukloniti problem. Kopirao sam program na disketu, koje su se u to doba joπ uvijek upotrebljavale, i odnio kuÊi. Kod kuÊe sam imao pristup internetu jer ga knjiænica u to vrijeme joπ nije imala, a bio je prijeko potreban da saznam neπto viπe o samom programu. Da skratim priËu, za sat i pol vremena rijeπio sam problem. Odonda sam postao kompjutorski guru, boæanstvo, raËunalni genije, barem u oËima kolegice Katice. Odjel za odrasle. Dvjesto dvadeset kvadrata prostora. ©esto kubika zraka. Dvadeset i osam tisuÊa knjiga. Deset starih polupropusnih prozora. Centralno grijanje je povremeno radilo, ali imali smo elektriËnu struju. Jedna grijalica u jednom Êoπku, a i druga u drugom. Dvije grijalice. Raskoπ. Taman za ugodnu radnu temperaturu od Ëetrnaest do πesnaest stupnjeva Celzija. Tih dana voljeli smo sunce. SunËani dani ulijevali su neku novu energiju u naπe æivote. Znate, kvadratni metar prozorskog stakla daje oko kilowat topline, a mi smo imali deset prozora, zapravo dva puta po pet jer nisu svi na sunËanoj strani. Ali pet ih je uvijek bilo. Ako nije bilo oblaËno. A zimi je ovdje Ëesto oblaËno. Ipak, ruku na srce, bolje raditi na 18, nego na 16 ili manje stupnjeva Celzijusa. –ura je pred kraj 1998. godine ostala sama raditi jer je kolega Tomica preπao raditi u NSK. U odjel za odrasle znao sam uskoËiti i mijenjati kolegicu. To su bili povremeni izleti, ali na kraju sam ipak zavrπio u knjiænici na dulje vrijeme. Nije da nisam htio, ali kada je ravnatelj tako odredio, s velikim ushiÊenjem i oduπevljenjem prihvatio sam mijenjati –uru koja je bila na bolovanju. Kako smo bili u eri informatizacije, i u naπoj knjiænici u odjelu za odrasle imali smo raËunala, mislim Ëak dva s pripadajuÊim knjiæniËnim programom pod nazivom Crolist instaliran na jednom od njih. BuduÊi da sam tehniËke struke, ideja je bila da radim kao raËunalni operater i unosim knjiæni fond. Razlika izmeu dva zanimanja, kinooperater i raËunalni operater, bila je samo u jednoj rijeËi, dakle, zadovoljavao sam apsolutno sve kriterije za rad u knjiænici. Svaki poËetak je teæak i svako putovanje poËinje prvim korakom. Prvo sam trebao nauËiti kako su uopÊe knjige sloæene na police. Imale su nekakav Ëudnovati raspored.Tako je barem izgledalo. Bili su tu i neki joπ Ëudnovatiji natpisi s brojevima na policama, kao da sam dospio u neku tajnu sluæbu gdje se sve πifrira da ne bi sluËajno neprijatelj saznao tajnu polica s knjigama. No, nisam bio sâm, pomagale su mi kolegice –ura, Katica i Lada i pojasnile sustav slaganja knjiga. Postojala je i literatura, tj. knjiga s UDK oznakama. »itaj, Ante, i uËi, nema ti druge. Zapravo, u poËetku sam najviπe nauËio od kolegica. Od tada je sve bilo lakπe. Upoznao sam fond i naËin slaganja knjiga na police, kao i abecedni katalog kojeg smo imali. Takoer sam upoznao i poslovanje, odnosno posudbu knjiga Ëlanovima. Ali buduÊi da sam u knjiænici bio i zbog raËunala Ëinilo se logiËno isprobati raËunalni unos i program. Kolegica –ura veÊ je bila unosila fond i ispisivala kataloæne listiÊe, dakle niπta posebno, mogu to i ja. Program Crolist kao i CDS/ISIS nije imao baπ prijateljsko suËelje za korisnika, ali ipak je bio profesionalno napravljen u odnosu na onaj iz djeËjeg odjela. Unosio sam nekoliko zapisa i… odustao nakon πto sam uz upute kolege Tomice unosio dvadesetak minuta jedan naslov koji je trebalo unijeti na dvije razine. To je bio prvi i posljednji susret s tim programom. Raditi u maloj knjiænici je blagodat i napor ujedno. Blagodat je πto nikada nije dosadno jer se uvijek susreÊeπ s novim problemima, ljudima, njihovim razliËitim potrebama, psihosocijalnim i opranoneopranim, ugodno, a i manje ugodno mirisnim i inim stanjima. Napornije je kada sve moraπ prouËiti
148/ 149
i nauËiti, svladati, izdræati jer nema nikoga tko bi napravio posao umjesto tebe. To vrijedi za svakog radnika male knjiænice. Svi smo sve i svi radimo sve. Svi smo Katica za sve, osim kolegice Katice koja se stvarno tako zove. Ona je pak Kata i Katica za sve. Nitko nije posebno specijaliziran za npr. nabavu, struËnu obradu, raËunalni unos, psiholoπku pomoÊ, odgoj, informatiËko opismenjavanje i sl. Zapravo to i nije potpuna istina. Specijalizacija postoji jer je naπa radnica na tehniËkom odræavanju radnog prostora njegovih povrπina i manjih dijelova specijalizirana upravo samo za to. Jednom rijeËju, ËistaËica je jedina uæa specijalizacija. Radnik u maloj knjiænici radi sve potrebne poslove kako bi cijeli sustav funkcionirao. KnjiæniËar/ka fiziËki oprema knjigu za posudbu, struËi, raËunalno unosi i na kraju izdaje u posudbi. Najmanje vremena ostaje za kataloπku obradu knjiæniËne grae i nekada za ispis kataloænih listiÊa koji su u ruËnoj obradi bili neminovni jer je sva paænja usmjerena na korisnika i zadovoljenje potreba korisnika. Tako jednostavno funkcionira poslovni sustav malih knjiænica. Korisnik na prvom mjestu, a onda sve ostalo. Tijekom vremena i rada u knjiænici shvatio sam πto su, nazovimo ih tako, bolne toËke u poslovanju knjiænice. Vrijeme je presudno. OdluËio sam napraviti program za knjiæniËno poslovanje - takav da se skrati vrijeme unosa, pretrage i posudbe knjiænog fonda, kako bi radnik u knjiænici, koji je najËeπÊe sâm u smjeni, mogao za korisnika obaviti sve πto je potrebno, a da ostane neπto viπe vremena za druge poslove, a Ëesto i za gablec ili odlazak na toalet. Smijeπno? Doite i provedite u knjiænici sami koji dan. Ne zaboravite pelenu! Godine 1999., kada sam povremeno zamjenjivao –uru, napravio sam malu bazu Ëlanova u programu MS Excel i povezao je s dokumentom koji je bio napravljen u MS Wordu te smo tako ispisivali iskaznice, Ëlanske dæepiÊe i raËune. To je bilo vrlo primitivno, ali u svakom sluËaju puno bræe i ljepπe, posebno πto se tiËe mog rukopisa. Godine 2000. zapoËeo sam rad na prvoj verziji knjiæniËnog programa. U stvari, to se i nije moglo nazivati programom veÊ programskim pomagalom, ali nisam odustajao od svog nauma. Lada i Katica su se u djeËjem odjelu patile s CDS/ISISOM, –ura je i dalje unosila podatke po Crolistu, a ja sam pomalo gradio svoj prvi program-pomagalo. Relativno brzo sam to sklepao jer su uzeti samo osnovni elementi potrebni za posudbu i pretraæivanje knjiænog fonda i baze Ëlanova. Ono πto je za ovu priliku vaæno reÊi jest to da se radilo o kombinaciji raËunalne i ruËne posudbe, jer su nam u toj fazi joπ uvijek trebali listiÊi iz knjiga za zaduæenje kao i dæepiÊi Ëlanova. Ideja ovog programa-pomagala bila je da se istovremeno s posudbom knjiga unose i podaci o toj knjizi πto je dakako u poËetku usporavalo posudbu, ali se vrlo brzo stvorila mala baza podataka o gotovo svim knjigama koje su najËeπÊe fluktuirale. Blagodati unosa novih Ëlanova bile su evidentne jer je napravljeno da se odmah nakon unosa ispiπe iskaznica, dæepiÊ i raËun za Ëlana. Ispis onih malih iskaznica, πto su tiskale Narodne novine te nezaobilazno/ obvezatno plavih dæepiÊa i raËuna bio je moguÊ tako da smo ljepljivom trakom zalijepili u redoslijedu sve jedno za drugo i nakon ispisa jednostavno razdvojili. SjeÊam se da smo papir za raËune dobivali od jednog mog prijatelja koji ima tiskaru te nam je on izrezao papir u uske trake πirine Ëlanskih dæepiÊa i dovoljne duæine za ispis raËuna. Program je „vodio brigu“ o vaæeÊoj Ëlanarini i o tome na vrijeme obavjeπtavao knjiæniËara. Potom je slijedila implementacija. Stara poslovica kaæe: „Bolje neka propadne selo,nego obiËaji“. To sam upravo morao progurati, tj. uvjeriti –uru da dæepiÊe Ëlanova viπe ne treba slagati abecedno po prezimenu Ëlana, veÊ brojËano po Ëlanskom broju. Bilo je tu odupiranja, ali ipak je na kraju prihvatila ideju. Kao πto sam prije naveo, svi rade sve, tako sam se uhvatio pîle i napravio novu kutiju za Ëlanske dæepiÊe u koje smo raspodijelili u skupine od koliko se sjeÊam dvadesetak dæepiÊa. Izmeu svake skupine postojao je vidljivo istaknut kartonËiÊ s brojem. Na ovaj smo naËin vrlo brzo dolazili do dæepiÊa Ëlana kojemu smo trebali posuditi ili razduæiti knjige. VeÊi je napor bio nagovoriti kolegicu da poËnemo raditi s mojim programom-pomagalom. BuduÊi da sam dosadan kao stjenica, malo
pomalo Ëak je i –ura popustila. Moj program-pomagalo usavrπavao se tijekom vremena tako da smo jednostavno mogli produljiti rok posudbe i razduæiti knjige jednim klikom miπa, automatski raËunati zakasnine, raditi rezervacije, program je upozoravao na pridoπlu rezerviranu knjigu i joπ mnogo toga πto nam je znatno skraÊivalo manipulativno vrijeme posudbe. U to doba joπ sam uvijek radio poslove u Hrvatskom domu πto je Ëesto znaËilo da radim i u knjiænici i poslove odræavanja objekta i sliËno, a ne samo poslove pomoÊnog knjiæniËara za kojeg do tada joπ nisam imao poloæen struËni ispit. No od onda, Ëini mi se da je moj poslovni æivot krenuo jednim drugim tijekom. Sve viπe sam se zanimao za programiranje i zavrπio sam 2001. godine tromjeseËni teËaj za programera poslovnih aplikacija. Ta znanja su mi otvorila sasvim nove vidike i nove nesluÊene moguÊnosti. Sve viπe sam radio u knjiænici, zapravo bio sam sluæbeno dodijeljen kao ispomoÊ i sve sam viπe volio rad u knjiænici. To je poticala i gospoa Jasna JednaËak, voditeljica MatiËne sluæbe SisaËko- moslavaËke æupanije, nadajuÊi se kako Êu biti dobar operater na unosu podataka u raËunalo. E, baπ tako, sjedit Êu za raËunalom i samo unositi podatke. Malo morgen, moj IQ je u nekim testiranjima Ëesto iznosio preko 120, a moja neobrazovanost je bila stvar moje lijenosti i nedostatne motivacije za uËenjem, πto je velika æivotna pogreπka. No, prou godine i Ëovjek se opameti. Doe pamet iz toËke A u toËku B. U meuvremenu je stigao novi program OSA/ISIS koji je sadræavao moguÊnost knjiæniËnog poslovanja. OSA/ISIS je bio modernizirana i kroatizirana verzija CDS/ISIS-a koja je, prema navodima onih koju su je propagirali, zapravo bila revolucionarno dostignuÊe knjiæniËnih programa. Za potpuno iskoriπtenje ovog softvera trebalo je joπ nabaviti poseban program koji omoguÊuje ispis bar-kôdova, pripadajuÊi pisaË i ËitaË bar-kôdova. Uglavnom, bila je potrebna poveÊa svota novËiÊa koje ustanova nije imala u tom trenutku. No, bez obzira na te vanjske ureaje s ovim programom moglo se zapoËeti raditi. OËekivanja su bila velika i ustvari, Ëinilo se da su sve kolegice zadovoljne πto Êe, nakon mukotrpnog rada na unosu, moÊi u mnogoËemu olakπati rad. Ali to se nije ostvarilo. Zapravo, znatnije poboljπanje je bilo samo kod unosa gdje nije trebalo pritisnuti dodatne tipke prije unosa samog podatka, a takoer i u preuzimanju prethodnog podataka. MoguÊe je da je bilo i drugih poboljπanja, ali nisam ih uoaËio jer nisam dobro poznavao oba programa . Osim toga, programsko rjeπenje OSA nije nudilo povezivanje djeËjeg i odjela za odrasle, koja su fiziËki odvojena, u jedinstven sustav. Moæda je to i bilo moguÊe, ali takva implementacija nije nikada napravljena. Ipak su, Katica i Lada, za neko vrijeme, uz πtrmljanje i Ëesto spominjanje nepoznatog imena tvorca programa, unijele fond knjiga i Ëlanove djeËjeg odjela, tako da je sve bilo spremno za posudbu putem raËunala. I u odjelu za odrasle –ura se patila s OSA-om te je unijela oko tri i pol tisuÊe zapisa premda je zastupala miπljenje da odjel za odrasle treba ostati na Crolistu. Zapravo, –ura je bila na sto muka jer nije bila posebno zadovoljna s OSA-om, Crolist je polako gubio podrπku, a ja sam davio sa svojom vizijom. Kako god, napredak je bio oËit barem na djeËjem odjelu. Evo, u kratkim crtama kako je taj napredak izgledao glede posudbe knjiga. Nakon πto ste pokrenuli program, otiπli ste u njegov izbornik te ste pritisnuli tipku Z zatim tipku L pa B ili U i se tu otvorio obrazac Ëlanova iz kojeg ste odabrali Ëlana, onda ste trebali stisnuti neku od funkcijski tipki ili enter pa zaduæiti Ëlana. Poslije zaduæenja/razduæenja isto je postojao postupak kojeg se viπe ne sjeÊam. Sve u svemu, oko deset do petnaest radnji za samo jednu posudbu/razduæenje. MoguÊe je da sam neπto i pogreπno opisao, ali oprostite, bilo je davno. Katica je na kraju zapisala postupak raËunalne posudbe jer ga nije mogla upamtiti. Razmislite na Ëas sada o posudbi koja je tekla ruËno; Ëlan, kaæe ime, naete njegov dæepiÊ, razduæite, posudite mu nove knjige stavite kartonËiÊe u dæepiÊ, vratite dæepiÊ na njegovo mjesto. Naravno, donoπenje knjige s police se uvijek podrazumijeva. Toliko o tehnoloπko-vremenskom napretku u odnosu na raËunalnu i ruËnu posudbu. Tvorci OSA-e, po mom miπljenju, imali su Ëudan smisao za humor jer ste, nakon πto ste zavrπili pretraæivanje fonda, morali otipkati zaporku da biste se vratili natrag u posudbu. I dan danas ne znam πto je zaπtiÊivala ta zaporka. No, pogreπke i problemi s bazom podataka ostali su i
150/ 151
dalje isti kao kod programa CDS/ISIS. VeÊ tada sam uoËio da se takvi sustavi neÊe odræati i samim time πto su bili jedan korak naprijed, a dva nazad u odnosnu na nove operativne sustave i relacijske baze podataka, a i u pogledu poslovnog sustava. Iskreno, veÊ se nasluÊivalo iz izgleda samog suËelja da ga je vrijeme pregazilo. Ali buduÊi da je MatiËna sluæba na Ëelu gom Jasnom JednaËak i gom Renatom Holcer iz sisaËkog djeËjeg odjela, koja je bila vrsna poznavateljica OSA-e, inzistirala na uvoenju ovog programa, tadaπnji ravnatelj nije imao izbora te je pristao i mi smo, koliko se sjeÊam, taj program platili Ëetiri tisuÊe kuna. Daljnjim naporima iste MatiËne sluæbe OSA se onako lagano, gotovo Ëovjekoliko, uvukla u sve male knjiænice naπe æupanije. OdluËio sam, ako veÊ moram ovdje raditi, onda Êu sâm, uz nezaobilaznu pomoÊ kolegica, napraviti novi program koji Êe biti jednostavniji za upotrebu. Tijekom 2001./2002. godine radio sam u knjiænici na svom novom programu kojim sam æelio potpuno zamijeniti OSA-u. Kako nisam imao dovoljno struËnog knjiæniËnog znanja, program OSA posluæio mi je kao uzorak za polja podataka koja je trebao sadræavati i moj program. Samim time tada sam, i ne znajuÊi, postavio standarde koje je sadræavala i OSA samo u drugom obliku. Baza podataka OSA-e nije relacijska baza, a ja sam upotrijebio MS Access-ovu relacijsku bazu (Access je zapravo sustav za upravljanje bazom podataka, ali je uvrijeæeno koristiti termin baza podataka op.a.) kao osnovu za Ëuvanje podataka. Za pisanje kôda koji Êe upravljati ovom bazom koristio sam se programskim jezikom Visual Basic. Svojim kolegicama rekao sam da radim program koji Êe zamijeniti OSA-u i mogu reÊi da su me u tome zduπno podræavale buduÊi da su se veÊ do tada uvjerile u sve probleme i teπkoÊe koje je donosilo rukovanje s OSAom. Programiranje je polako napredovalo (program sam svakodnevno intenzivno pisao na poslu i kod kuÊe radeÊi i viπe od dvanaest sati dnevno) i tijekom travnja 2002. godine zapoËeli smo raditi s novim programom. Nastao je BiblosAM. Da bi prelazak na novi program bio πto bræi i lakπi, iskoristili smo bazu onog programa-pomagala i ponajprije smo unosili knjige koje su se najËeπÊe posuivale, a takoer smo i nekada prije same posudbe unijeli knjigu ili bi je unijeli nakon πto je vraÊena. Unos je bio priliËno brz i moglo se unijeti i do tristo knjiga dnevno. U djeËjem odjelu Katica i Lada su polako unosile fond iz inventarne knjige jer oni nisu imali posebno stvorenu bazu knjiga kao odjel za odrasle jer su radile na OSA-i. Sve o Ëemu nadalje piπem vrijedi i za djeËji odjel. U poËetku smo knjige posuivali tako da se ruËno upisivao inventarni broj knjige ili Ëlana jer joπ nismo imali bar-kôd ËitaËa, a i knjige nisu na sebi imale bar-kôd oznake. Bez obzira πto nije bilo potrebno koristiti listiÊe iz knjige i dæepiÊe za zaduæivanje, to smo joπ neko vrijeme radili jer sam morao uvjeriti kolegice da nam oni viπe ne trebaju jer program vodi brigu o svemu. BuduÊi da knjiænica kroniËno nije imala novca da bi nabavila program i poseban pisaË za ispis bar-kôdova ta moguÊnost napravljena je u BiblosAM-u. Barkodiranje knjiga bio je joπ jedan posao koji se morao obaviti. SjeÊam se da smo imali stotine A4 papira - naljepnica s kôdovima koje smo lagano zarezali i onda bi ih prilikom unosa, posudbe ili vraÊanja, lijepili na knjigu. Kôdove smo zaπtitili od habanja tako da smo preko njih zalijepili samoljepljivu prozirnu traku. U to vrijeme joπ nismo imali moguÊnost istovremenog ispisivanja bar-kôda i signature πto je kasnije napravljeno, stoga smo imali dilemu da li kôd nalijepiti na vanjsku ili unutarnju stranu knjige, prevagnula je unutarnja. Takoer, morali smo napraviti i nove iskaznice koje bi na sebi imale bar-kôd Ëlana. Da, i tada sam trebao uvjeravati kolegice da nam viπe ne trebaju podaci o Ëlanu na iskaznici, veÊ je dovoljan samo bar- kôd koji jednoznaËno oznaËava Ëlana koji je posjeduje. Do danaπnjeg dana zadræali smo ovakav tip Ëlanske iskaznice mada ima trenutaka kada je potrebno imati zapis o imenu Ëlana, no to se ne dogaa tako Ëesto. U tom prijelaznom razdoblju svi smo opasno potegnuli da bismo πto prije uspostavili funkcioniranje knjiænice po BiblosAM-u. Kako se kasnije ispostavilo, ovaj program bio je pun pogodak jer smo, osim olakπane posudbe, unosa,
pretraæivanja i poslovanja povezali oba odjela knjiænice u jedan poslovni sustav. Na æalost, kako to uvijek biva na horizontu buduÊnosti poËeli su se pojavljivati isprva mali, a zatim sve veÊi i tamniji oblaci nerazumijevanja, nedostatka vizije i, moglo bi se reÊi, zloËestoÊe naπe MatiËne sluæbe. U meuvremenu poloæio sam struËni ispit za pomoÊnog knjiæniËara tako da sam imao nove spoznaje, mada skromne, ali ipak korisne za nadopunu mog programa. Nastali su i sasvim novi potpuno neoËekivani problemi. Jasno, moglo se pretpostaviti da program koji sam osmislio neÊe raditi savrπeno u svim segmentima, πto je i oËekivano, kao i za svaki drugi program. Uvijek se izdaju zakrpe, tj. popravci kako je bilo i u sluËaju BiblosAM-a. No to su bili slatki problemËiÊi, uvijek novi izazovi koje sam s lakoÊom popravljao i rjeπavao i tako usavrπavao ovaj program. I dan danas traju sitni popravci i prepravci i dodavanje novih moguÊnosti sve u skladu s poslovanjem naπe knjiænice. Kako bilo da bilo, mi smo poslovali s tim programom, ali naπa MatiËna nije se slagala da se taj program koristi, tvrdeÊi da je to protuzakonito, odnosno da ne podræava knjiæniËne standarde katalogizacije, odnosno da ne podræava UNIMARC standard koji prati kataloπki standard PPIAK. Tvrdnja o nedostatku standarda zaista stoji, meutim za tvrdnju o protuzakonitom koriπtenju nisam pronaπao nikakvo uporiπte o Zakonu o knjiænicama i knjiæniËnoj djelatnosti. Nadalje, zdravim razumom gledano, ako sam kopirao polja podataka iz OSA-e koja podræava standard UNIMARC, to znaËi da ni nisam puno odstupao od standarda. Nadalje, format UNIMARC vrlo je star za informatiËke pojmove (iz 1980.) tako da sam bio siguran da Êe se takav format sveopÊim razvojem informatike usavrπavati i mijenjati. Zatim, nevolja je u tome da, kako je tvrdila ga JednaËek, s mojim programom nije moguÊe raditi kooperativnu katalogizaciju πto je s OSA-om moguÊe. Na æalost, koliko znam ni jedna knjiænica koja je koristila OSA-u u naπoj æupaniji nije preuzela ni jedan podatak od bilo koga. Zapravo, jednom sam upitao gu Renatu Holcer upravo o tome, da bi to bilo dobro, na πto je ona rekla: “Ma nemoj, zaπto sam se ja patila da bi vi samo preuzeli podatke, radite malo i vi“. Toliko o kooperativnoj katalogizaciji. Sve u svemu, relacija petrinjska knjiænica i MatiËna postajala je sve udaljenija. Sve je kulminiralo time da su ga JednaËek i ga Holcer dovele gu dr. sc. Mariju Laszlo koja se bavila programom OSA da konaËno da svoj sud o BiblosAM-u. Moram priznati da mi nije bilo svejedno. Ja, tada priuËeni informatiËar i pomoÊni knjiæniËar nasuprot vrsnom visokoobrazovanom struËnjaku. I tako, sjedne kraj mene ga Laszlo za raËunalo, pokazujem joj πto sam napravio i πto sve BiblosAM moæe. Ona je bila vidno zadovoljna πto je, koliko se sjeÊam, potkrijepila rijeËima: “Pa to je super, dobro ste to napravili“. Pao mi je kamen sa srca. Reakcija ge JednaËek bila je, u najmanju ruku, Ëudnovata. Naime, ona je poËela spominjati moju majku koju, mislio sam, nije poznavala. To mi je zapravo bilo Ëudno jer su ga JednaËek i moja mama razliËite generacije, i ona æivi u Sisku, mama u Petrinji, ali vrag Êe ga znati, bio je rat pa moæda su se upoznale na nekoj svetoj misi u sisaËkoj crkvi. Kako sam kasnije razabrao spominjanje moje majke bilo je u nekom drugom kontekstu i to rijeËima koje nisu bile primjerene jednoj visokoobrazovanoj æeni koja joπ k tome radi u knjiænici. Sve to bilo je popraÊeno i energiËnim izlaskom iz prostorije knjiænice gdje je joπ na samom izlazu procijedila da Êe raditi na mom otkazu. Odvijalo se to i pred oËima Ëlanova koji su se tu zatekli i s nevjericom promatrali ovaj dogaaj neprimjeren prostoru knjiænice i sluæbi koja se ovdje odvija tako da je cijela situacija bila, blago reËeno, neugodna. Nije mi bilo svejedno (æao mi majke), ali ostao sam savrπeno miran. Zapravo od tada sam se joπ viπe uËvrstio u namjeri da ne odustanem od BiblosAM-a. Ne moæe biti gore od rata, a to sam preæivio! Nastavljam dalje s novom idejom da program treba proπiriti i na druge knjiænice u æupaniji. Ako ni zbog Ëega drugog, onda iz inata. Ne mogu rijeËima izraziti zahvalnost gi Laszlo koja je prepoznala barem trud koji sam uloæio za stvaranje tog programa i to pozitivno vrednovala. Nakon moæda godinu dana od ovog nemilog dogaaja MatiËna je odjednom doπla i vrlo pomirljivim
152/ 153
tonom predloæila suradnju, tj. da bi moæda bilo zgodno da BiblosAM implementiramo u sve knjiænice naπe æupanije. Poslije toga se, na tom planu, od strane MatiËne sluæbe niπta viπe nije napravilo. Mi smo i dalje nastavili raditi s BiblosAM-om. Povremeno bi se opet pojavio pokoji æalac MatiËne, ali niπta ozbiljnije πto bi ugrozilo poslovanje naπe knjiænice po ovom programu. Danas se ideja o proπirenju programa na knjiænice u naπoj æupaniji pomalo ostvaruje tako da osim GK» Petrinja BiblosAM koristi Srednja πkola Petrinja, Ki» Glina i Ki» PopovaËa naravno uz potrebne modifikacije koje odraæavaju poslovne procese u tim knjiænicama. Knjiænica i Ëitaonica Kutina bila je zainteresirana, ali su odustali iz meni nepoznatih razloga. Na æalost, sve tri knjiænice koje su implementirale BiblosAM imale su sliËnih ili manjih problema s MatiËnom, kao i mi. Pretpostavljam da program i dalje koristi Samostanska knjiænica u –akovu, ali oni mi se nisu javili od dana implementacije tako da ne znam rade li i dalje po njemu. Uz BiblosAM kao glavni program u naπoj knjiænici joπ su aktivni i programi za automatsku kontrolu interneta za Ëlanove, automatsko produljenje roka posudbe putem elektroniËke poπte, pretraæivanje knjiænog fonda i servis za Ëlanove gdje Ëlanovi sami mogu produljiti rok posudbe. Malo pomalo, kako se ukazivala potreba i kako smo se opremali raËunalima, razvijao sam novi softver za te potrebe ukljuËujuÊi ga u jedinstveni sustav BiblosAMa. Koliko mi je poznato, naπa je knjiænica bila prva ili meu prvima u SisaËko-moslavaËkoj æupaniji koja je nakon Domovinskog rata imala automatiziranu uslugu produljenja roka posudbe putem elektroniËke poπte joπ u vrijeme dok je ISDN usluga bila u povojima, a ADSL pristupa internetu joπ nije bilo veÊ samo tzv. dial up pristup. Odnedavno je i naπa baza knjiga prisutna i pretraæiva na internetu (www.gkc-petrinja.hr), kao i moguÊnost Ëlanovima da provjere svoju posudbu, produlje rok posudbe, provjere eventualnu zakasninu i opomene, pretraæuju fond i priËuvaju knjige. Baza na webu sinkronizira se gotovo svakih pola sata s lokalnom bazom BiblosAMa. Na kraju moj osobni stav je da bez obzira na neslaganje u miπljenjima osoba iz MatiËne sluæbe koja je na tragu dogovorene standardizacije i sveopÊeg umreæavanja svih knjiænica nastavimo koristiti BiblosAM sve do trenutka kada Êe se na nacionalnoj razini razrijeπiti problemi standarda, umreæavanja i programske podrπke, odnosno kada Êe cijene takvog sustava postati pristupaËne za sve knjiænice ili kada takav sustav bude htjela ili/i mogla financirati dræava ili lokalna zajednica. Za sada su veliki igraËi postavili uvjete koje male knjiænice ne mogu ispuniti, a i pitanje je, koliko god bila modularna programska podrπka, imaju li stvarne potrebe za takvim sustavima. Svaka knjiænica je zasebni organizam mada sve rade isto, a ovakav softver tipa BiblosAM-a vrlo je fleksibilan i prilagodljiv potrebama svakog poslovnog sustava malih knjiænica uz vrlo pristupaËnu cijenu. P. S. Ne mrem izdræat, a da ne kaæem, opet je MatiËna sluæba aktivna glede BiblosAM-a te je tuæila naπu knjiænicu na viπe instance u NSK. Zahvaljujem svim kolegicama koje su me do sada podræavale, nadam se da Êe i ubuduÊe jer bez njih bi sve ovo bila nemoguÊa misija, BiblosAM se pomalo usavrπava, mi smo svi i dalje Katica za sve, imamo sve viπe Ëlanova i korisnika usluga, a naπa i moja borba se nastavlja… I da, nakon fakulteta organizacije i informatike upisao sam bibliotekarstvo, neπto Êu i nauËiti. ©to sam stariji, sve viπe volim iÊi u πkolicu. Ako me joπ budu ljutili i ako Sveviπnji dopusti, nastavit Êu se πkolovati i nakon toga.
(umirovljenik, predsjednik Upravnog vijeÊa od 2009. do danas)
priËe knjiæniËara i suradnika
Josip »aËiÊ
154/ 155
Knjiænica i ja, nekad i danas Zamoljen sam da uz godiπnjicu Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja napiπem neπto prikladno i zanimljivo. Dakle, vraÊam se u 60-e godine proπloga stoljeÊa kada je tadaπnja knjiænica bila na drugom krilu ondaπnjeg Doma kulture. Izaπao sam u grad da se naem s prijateljima. Bilo je kiπovito i hladno vrijeme, pa moji prijatelji i ja nismo mogli πetati Korzom koji je u to vrijeme bio jako popularan. Da bi situacija bila joπ gora, ni jedan od nas nije imao ni dinara u æepu. Dakle, u kino nismo mogli, a ni na Ëaj ili kavu. Nekome je pala ideja da odemo u Ëitaonicu kako bismo malo prikratili dosadu. Uπli smo u Ëitaonicu i zauzeli mjesta za stolom gdje je bila dnevna πtampa. DeËki puni sebe zaboraviπe skinuti kape kad ulaze u zatvoreni prostor. Tada je u Ëitaonici bila voditeljica ga (tada drugarica) Jelka GregurinËiÊ, koja je strogo, po pravilima Knjiænice i bontona, zahtijevala mir i red. Vidjevπi nas za stolom, odmah se zaputila prema nama i naredila nam da skinemo kape. Uz malo negodovanja skinuli smo kape i zagurali ih u æepove. To nam je bilo jako smijeπno pa smo taj dogaaj prokomentirali smijehom i malo glasnijim razgovorom. Nismo trebali dugo Ëekati. Gospoa Jelka se vratila i istjerala nas van. Moja baka i mama su bile dobre s roditeljima ge Jelke, pa si moæete misliti kako sam se proveo kada se to doznalo. Bilo je zabrana izlazaka, ukidanje i tako malog dæeparca i pojaËano Ëitanje πkolskih knjiga. Prije nekog vremena kada se na Gradskom vijeÊu raspravljalo o mojoj kandidaturi za Upravno vijeÊe Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja, sretnem dr. GregurinËiÊa, sina veÊ davno pokojne ge Jelke, na ulazu u Poglavarstvo. “Ti, Joæa, upravo te idemo izabrati na mjesto predsjednika Upravnog vijeÊa knjiænice!” Kroz glavu mi proleti dogaaj iz mladosti. Je li ga Jelka, je li njezin sin Grga, jesam li na koncu i ja sam mogao tada znati da Êu jednog dana biti predsjednik Upravnog vijeÊa Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja iz koje sam jednom zbog mladenaËke drskosti bio istjeran?
Svjetlana SankoviÊ (odgojiteljica, knjiæniËarka u DjeËjoj igraonici od listopada 2011. do danas)
Moj rad u igraonici Koπnica U sklopu DjeËjeg odjela Gradske knjiænice i Ëitaonice djeluje igraonica Koπnica. U tom prostoru svakodnevno se organiziraju radionice i igraonice za djecu od 3 do 7 godina. ObuhvaÊena su djeca koja ne pohaaju vrtiÊ te su zakinuta u socijalizaciji s drugom djecom na kvalitetan i organiziran naËin. Djeca u igraonici su buduÊi Ëitatelji, buduÊi korisnici knjiænice. PriËa je snaæno i odgojno sredstvo pomoÊu koje dijete upoznaje osnovne norme ponaπanja, upoznaje pozitivne i negativne likove, tjeπi dijete, smiruje ga, ulijeva mu hrabrost. Kroz priËu i igru vaæno je djecu poticati na govor, da govore o svemu πto opaæaju i time obogaÊuju rjeËnik kao i pravilno funkcioniranje govornog aparata. U naπim kreativnim radionicama vaæno je da i mi odaπiljemo kreativne impulse u odgojnim nastojanjima, da imamo leæeran odnos s djecom, bez prisile, napetosti i uπtogljenosti. Sloboda duha je jedna od vaænih pretpostavki za kreativnost, tada djeca dolaze do izraæaja. Iz radionice u radionicu djeca Ëlanovi djeËje igraonice Koπnica obiljeæavaju svaki vaæniji datum. Svake godine tu je tradicionalno darivanje kada se djeca vesele dolasku svetog Nikole i Krampusa. VeljaËa je mjesec maskenbala i veselja. Tada svako dijete izrauje masku i pretvara se u lik iz maπte πto veselo pokazuju sudjelovanjem na Petrinjskom faπniku. Igraonica je mjesto gdje se djeca druæe, igraju te izmjenjuju meusobne priËe. Uz pjesmu veselo smo se pridruæili ovogodiπnjem Cvjetnom korzu obuËeni u haljine i kape cvjetnih oblika koje smo izraivali u suradnji s roditeljima. Igraonica Koπnica mjesto je koje odiπe toplinom i veselim djeËjim smijehom, mjesto gdje je svako dijete isto, a opet jedinstveno. Upravo zbog te mladosti i æelje za znanjem u ovoj priËi kljuËan je odgajatelj koji planski i organizirano vodi djecu kroz razna kreativna podruËja. I zato mi u igraonici osiguravamo stalan prostor za igru, nesmetano vrijeme u kojem dijete samo odluËuje kada Êe poËeti igru te stvaramo naviku da djeca postanu buduÊi Ëitatelji, buduÊi korisnici knjiænice.
priËe knjiæniËara i suradnika
Igraonica “Koπnica”
156/ 157
Izabela ÆiliÊ (dipl. politolog, proËelnica Upravnog odjela za druπtvene djelatnosti Grada Petrinje)
Neraskidiva veza s knjiænicom Spomenar Gradske knjiænice i Ëitaonice Petrinja posveÊen je obiljeæavanju 170 godina knjiæniËarstva i Ëitateljstva u Petrinji pa mi je ravnateljica Knjiænice predloæila da kao proËelnica Upravnog odjela za druπtvene djelatnosti napiπem neka svoja sjeÊanja i razmiπljanja o Knjiænici. BuduÊi da mi se spomenar kao oblik i naËin izraæavanja misli, sjeÊanja pa i osjeÊaja Ëini kao znatno neformalniji, laganiji i subjektivniji naËin pristupa temi, naravno da sam pristala. Ozbiljnije knjiæevne forme koje bi obradile ovu znaËajnu obljetnicu svakako bih prepustila povjesniËarima i struci, ali u spomenaru mogu sudjelovati. Ipak, moram priznati da je pisanje djeliÊa uspomena vezanih za suvremenu povijest knjiænice u Petrinji zadaÊa koja mi je osim osjeÊaja Ëasti i zadovoljstva donijela obvezu i odgovornost kako prema djelatnicima Knjiænice, tako i prema sugraanima i korisnicima. ZaËudo, ta mi je obveza ujedno osvijestila ulogu koju sam imala kao jedan od sudionika razvitka i preobrazbe ove ustanove iz sastava Hrvatskog doma u samostalnu javnu ustanovu u kulturi. BuduÊi da je od osloboenja i povratka 1995. godine Knjiænica nastavila s radom kao sastavni dio Hrvatskog doma ubrzo su uËestali zahtjevi da se ona odvoji od Hrvatskog doma i postane samostalna ustanova. Kao gradskoj proËelnici za druπtvene djelatnosti bila mi je obveza provesti zakonske odredbe, prve korake i odluke u stvaranja knjiænice kao nove samostalne gradske ustanove: niz zakljuËaka, odluka, dopisa, uputa, rjeπenja, miπljenja... koje smo kao nadleæni gradski odjel upuÊivali gradonaËelniku, Poglavarstvu, Gradskom vijeÊu, ministarstvima, raznoraznim nadleænim uredima i danas su sastavni dio arhive Upravnog odjela za druπtvene djelatnosti. Svi naπi napori okonËani su 11.1.2006. godine kada je Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja postala samostalna gradska ustanova. U poËetku je taj status donio viπe problema nego prednosti, ponajprije financijske prirode, ali i organizacijske i kadrovske. S vremenom, shvatili smo logiku i nuænost samostalne knjiænice. Slijede godine izgradnje mlade ustanove, novi ljudi, novi programi, kvaliteta i standardi, ali i brojne prepreke i apsurdni zahtjevi izvana. Kao noÊnu moru pamtim zahtjeve, pritiske pa i medijske natpise da se usred obnove objekta zbog Ëega je doπlo i do uruπavanja stropova inzistira na radu
Istovremeno, unatoË svemu naπa knjiænica postaje prepoznatljiv i nezaobilazni kulturni prostor i srediπte svih dogaanja i programa vezanih uz svijet knjige. Ovo je prigoda kada moæemo zahvaliti svim sadaπnjim i bivπim zaposlenicima Knjiænice koji su svojim radom doprinijeli razvitku knjiæniËne djelatnosti i njezinom opstanku unatoË svim teπkoÊama kojih je uvijek bilo. Iako radim u administraciji i posjedujem niz akata koji svjedoËe o stvaranju Knjiænice kao samostalne ustanove, a koje sam ovdje mogla suhoparno navoditi, citirati i kronoloπki nabrajati, mislim da spomenar traæi neki osobni doæivljaj i razmiπljanje. Stoga Êu i zakljuËiti kako sam i zapoËela: UnatoË eksploziji novih medija s kojima idu ukorak jedino nove super -generacije naπe djece i unuËadi, te pokoji egzemplar starijih generacija, knjiænica ostaje srediπte znannja i interesa svih generacija: knjiga, miris papira, tiπina knjiæniËnog prostora koji remeti tek πum okretaja stranica, i nadalje su pojam duboke koncentracije, æariπta ljudskog znanja, povijesti civilizacije, stvaralaËke energije, evolucije, revolucije, stvaranja i razaranja, povijesti i buduÊnosti, sreÊe i nesreÊe, bogatstva i bijede, genijalnosti i stupidnosti, ljubavi i mrænje, raanja i smrti - bit Ëovjeka i æivota, ljudske civilizacije i svega πto ljudski um moæe stvoriti, sve to je sintetizirano u hramu kulture i moæda posljednjim branicima i utvrdama ljudskosti, intelektualnosti obiljeæene osjeÊajima i toplinom ËovjeËje misli i rijeËi. Papir se reciklira, razgrauje, dio je prirode koji priroda prihvaÊa i spaja u sebe, poput Ëovjeka kojem je knjiga posve prirodni dio æivota. Moderna tehnologija nikada neÊe moÊi zamijeniti ovu povezanost Ëovjeka i knjige, a ne postoji ustanova koja Êe ikada moÊi zamijeniti znaËaj i utjecaj ustanove kao πto je knjiænica. U Petrinji 4.4.2012.
priËe knjiæniËara i suradnika
KutiÊa za djecu u tom istom prostoru?! Slijede godine uzaludne potrage za novim prostorom, odlasci u ministarstva i pitanja bez odgovora. I danas Petrinja nema odgovarajuÊi prostor u kojem bi djelovala samostalna knjiænica - standardi puno traæe, ali oni koji su ih donijeli i propisali premalo su dali i niπta rijeπili.
158/ 159
Gordana DumboviÊ (dipl. uËiteljica, knjiæniËarka u Odjelu za odrasle od 2002., ravnateljica knjiænice od 2007. do danas)
Jednom Êe i nas sunce obasjati Sasvim neoËekivano, prije deset godina, poËela sam raditi u petrinjskoj gradskoj knjiænici. U to vrijeme, knjiænica je bila u sastavu Hrvatskog doma i baπ te, 2002. godine obiljeæavala se 160. obljetnica knjiæniËarstva u Petrinji. Kolegica –ura i ja u odjelu za odrasle, na katu, i kolegice Lada i Katica u djeËjem odjelu, u prizemlju zgrade, dijelile smo sudbinu nevidljivih knjiπkih moljaca. Nakon traumatiËnim æivotnih previranja, doπla sam raditi u mirnu atmosferu meu knjige i vjerovala kako Êu se ponovo vratiti u πkolu, za katedru meu djeËicu. Æivot piπe romane pa tako piπe i moj. U πkolu se nisam vratila i do danas ostala sam raditi u najljepπoj ustanovi u naπem gradu. Do 2006. godine bili smo dio POU Hrvatski dom Petrinja. Povremeno bih na papiriÊ pisala kolegi Milanu da nam treba bunt papira, dvije HB olovke, jedno ravnalo, dvije-tri gumice za brisanje, uloæak za keramiËku olovku... Skupljala sam oko sebe studentice s kojima sam smiπljala veËeri poezije, kopirala crno - bijele slike za pozivnice na formatu A5 i tek ponekad koristila pisaË u boji ako se radilo o nekim velikim dogaanjima. Tada smo bili u zaËecima informatizacije i uz neprestano koËenje i uplitanje vanjskih nadreenih osoba postajali sve ËvrπÊi i organiziraniji. S minimalnim sredstvima Ëovjek postane kreativan i u stanju je ni iz Ëega napraviti Ëudesa. Æeljela sam raditi, stvarati, borila se s nedostatkom osnovnih potrepπtina za rad, uza se imala zajedljivu i neprijateljski raspoloæenu kolegicu, uËila i polagala ispite i nakon nekog vremena oËvrsnula. Znala sam reÊi da mi nije vaæno tko je ravnatelj, jer od ovog posla æivim i ispunjava me, a oni se izmjenjuju s viπe ili manje (ili nikakvog) znanja o knjiæniËarstvu. UsporeujuÊi vrijeme od prije deset godina i danaπnje, zahvaljujem pametnim ljudima πto su zakonom odredili osamostaljenje svih gradskim knjiænica. Tek nakon osamostaljivanja, imali smo dovoljno sredstava za kupovinu svega πto nam je potrebno za rad, napokon nas shvaÊaju dijelom zajednice, ali joπ uvijek dio ljudi ne shvaÊa vaænost ustanove kao πto je knjiænica. Ovi drugi su nam poticaj za joπ bolji i uporniji rad. Vjerujem da nema Ëovjeka koji u svom æivotu nije bio u knjiænici i bez obzira πto se zadnjih godina pojavljuju e-knjige i πto je internet u punom jeku, knjiænica nikada neÊe postati nepotrebna. Godinu dana nakon osamostaljenja (2007.), imenovana sam ravnateljicom knjiænice. Bile su to turbulentne godine renoviranja prostorija, uvoenja novih sadræaja, zapoπljavanja potrebnih ljudi koji su proπirili opseg djelovanja i kvalitetu rada naπe ustanove. Bile su to godine kada sam uz ravnateljski posao obavljala i poslove knjiæniËarke, kada smo se borili za svoje mjesto pod suncem. Prazan prostor na
priËe knjiæniËara i suradnika
ulazu u odjel za odrasle preuredili smo u Ëitateljski kutak, potpuno preuredili djeËji odjel s novim namjeπtajem, otvorili vrata igraonice i zapoËeli rad s djecom koja ne pohaaju vrtiÊ ni malu πkolu te zaposlili odgojiteljicu. Uljepπali smo odjel za odrasle i tada, i joπ uvijek, zloupotrebljavala znanje i htijenje svog supruga Darka i kolege Ante koji su bili voljni postavljati laminat, kreËiti zidove, razvlaËiti kablove i raditi sve ostale poslove koji su traæili muπku snagu. Dolaskom mladog kolege, razduæila sam supruga svih radova u knjiænici. Stubiπte nam viπe ne izgleda kao prolaz na tavan, stubiπte kojim se danas prolazi do naπih prostorija ostavlja sasvim drugaËiji dojam. Ispravila sam uËinjenu pogreπku iz 2005. godine i u naπe redove 2010. godine ponovo vratila kolegu Antu koji je nakon osamostaljenja knjiænice ostao raditi u POU Hrvatski dom jer je obavljao poslove informatiËara. Tadaπnjom sistematizacijom, u knjiænici su radili samo pomoÊni knjiæniËari i knjiæniËari. Danas je kolega Ante, inæenjer informatike i knjiæniËar, zaËetnik petrinjskog knjiæniËarskog radija Knjiπki moljac student knjiæniËarstva i buduÊi prvi diplomirani knjiæniËar u petrinjskoj knjiænici. UsporeujuÊi vrijeme od prije deset i pet godina, danas mogu reÊi da ne bih mijenjala ni jedan trenutak, ni uËinjen potez. Veseli me kada mi korisnici kaæu da se u odjelu za odrasle osjeÊaju kao u svom dnevnom boravku, da smo ljubazni i susretljivi. U naπoj knjiænici radi devetero ljudi, svi sa svojim razliËitim æivotnim priËama i sudbinama Skupina smo razliËitosti - od ekstrovertiranih do introvertiranih, mladih, malo starijih i zrelih po godinama, viπe i manje radiπnih, baπ kao πareni voÊni kup. Prosjek godina nam je zrelih 40. Æeljela sam da ovim Spomenarom ostavimo svoj peËat u povijesti petrinjske knjiænice, a povjesniËarima ostavimo suhoparno, prikupljanje podataka o ljudima koje nisu poznavali. Ovaj Spomenar pisan je s ljubavlju, bez honorarnih isplata., nije disertacija, ali zato ima duπu i djeliÊ svakoga od nas tko je bio voljan ostaviti trag. Ipak, je bilo i onih koji su nas odbili. VeÊ je sredina 2012. godine, dolazi nam jesen i do sada se javio samo jedan privatni poduzetnik koji je izrazio æelju biti sponzorom srediπnjeg obiljeæavanja u listopadu ove godine. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odbilo je program financiranja ovog Spomenara. Æupanija SisaËko-moslavaËka u proπlih πest mjeseci nije se oglasila æeli li biti glavnim pokroviteljem ove manifestacije iako je mjesec svibanj, a vrijeme brzo prolazi i svi poslovi moraju biti gotovi do konca ljeta. Grad Petrinja nije dozvolio poveÊanje proraËunskih sredstava iako je planom objaπnjeno da se ipak obiljeæava ne baπ mala obljetnica. Pravdali su se krizom i recesijom, ali najavili kako ne trebamo brinuti jer Êe se rebalansom neπto i promijeniti. Ne vjerujem. Lokalni radio nas je godinama ignorirao i odbijao suradnju te u pravilu s nekoliko Ëlanaka o nama Ëinio viπe πtete nego koristi, jer da je drugaËije, nikada ne bi zaæivio naπ internetski radio Knjiπki moljac jer petrinjska je knjiænica prva koja ureuje i vodi knjiæniËarski radio kao naËin komunikacije s korisnicima i davanju obavijesti o svemu πto se u njoj dogaa. Slaba se paænja posveÊuje kulturi, svijest o knjiænici kao mjestu gdje stare i namrgoene knjiæniËarke sjede za pultom i Ëitaju knjige teπko se mijenja. Knjigu proËitam tek na rijetkim danima godiπnjeg odmora. Æalosti me Ëinjenica da velikom dijelu naπeg druπtva, kao ni nekim ljudima na vodeÊim politiËkim funkcijama nije vaæno u kakvom prostoru Êe se Ëuvati vrijedno pisano blago niti kakvi Êe se sadræaji nuditi na promicanju Ëitateljstva i ljubavi prema knjizi. Tapπanja po ramenu kako Êe biti bolje, da Êemo rijeπiti knjiænicu otrcane su fraze dok se zaista jednog dana ne dogodi Ëudo i okrene
160 / 161
naπ æivot za 360 stupnjeva. Zaπto petrinjska knjiænica nema fond knjiga veÊi od 35 000 jedinica knjiæne grae, zaπto nemamo informatiËku radionicu, zaπto nemamo Ëeste kreativne radionice, zaπto nemamo odjel glazbene zbirke, zaπto viπe nemamo kamo stavljati knjige ZaviËajne i Referentne zbirke? Jer nemamo dovoljno kvadrata, nemamo prostora, nemamo spremiπte, zrak nam je gust i teæak koji ni klimatizacijski ureaji ne mogu razbistriti. Besmisleno je pisati projekte i traæiti nepovratna sredstva kada nemamo vlastitih, kao πto je bilo besmisleno vratiti sto tisuÊa kuna jer su bila strogo namjenska, ali nama nedovoljna za nove ormare u odjelu za odrasle, jer su stare police πipkama zavarene jedna za drugu da se ne sruπe, a rastavljanje i preinaka koπta puno viπe od sto tisuÊa... Dio igraËaka kupljenih darovanim sredstvima ni danas nije raspakirano. Ovu knjigu financirali su Ëlanovi knjiænice koji su platili Ëlanarinu do rujna 2012. godine. Sve ovo trebalo je pripremiti, osmisliti i tiskati do rujna. »ekati Æupaniju ili izmjene i dopune gradskog proraËuna - zaista bi bilo neozbiljno. Politike i vlasti se mijenjaju i prolaze, kao πto prolazimo i mi ravnatelji, zajedno s njima. Netko viπe ili manje uspjeπan, viπe ili manje simpatiziran ili omraæen. Buntovnike nitko ne voli, ali meni knjiænica nije usputna stanica, veÊ sam na odgovornoj funkciji od koje svi oËekuju samo najbolje. Svi traæe puno, ali malo daju. Æelimo dobiti ono πto nam pripada i πto naπa zajednica zasluæuje, a zasluæuje jednu modernu, otvorenu i veliku kulturnu ustanovu. Za sebe znam da Êu nakon puno godina ravnateljstva u Gradskoj knjiænici i Ëitaonici Petrinja ponovo raditi u odjelu za odrasle i svakom kolegi i kolegici, ali i korisniku moÊi pogledati u oËi, bez fige u dæepu. Uspjela sam puno toga, ali najveÊa æelja je joπ uvijek neispunjena. Sumnjam da Êe se u sljedeÊih godinu-dvije iπta promijeniti, ali se nadam da Êe ravnatelj koji doe poslije mene osigurati da radim u veÊoj i ljepπoj knjiænici kakvu naπ grad zaista i zasluæuje. Teπko je uvijek biti optimistiËan, ali poslije ruænog vremena ipak dolazi sunce. Jednom Êe i nas obasjati.
DruĂŚenja zaposlenika i prijatelja
Druæenja u prostoru GK» Petrinja 196
195
195.
Maskenbal
196.
Opuπtanje uz ples
197.
KnjiæniËari Ana i Marko
198.
Sviranje na metli
199.
InformatiËar Ante
200.
SveËana torta povodom proslave 50 godina POU Hrvatski dom Petrinja
201.
U uredu ravnateljice
202.
Jedna zajedniËka slika
203.
Maπkare
197
198
2 20 00 200
druĂŚenja zaposlenika i prijatelja
199
164/ 165
201
202 203
Druæenja u prostoru GK» Petrinja
205
204
207
206
204.
Valentinovo u knjiænici
205.
ZajedniËka fotografija
206.
»estitke povodom Dana knjiænice
207.
Prijatelji
208.
Ravnateljica Hrv. doma N. Trajbar s kolegicama 2004.
209.
CvijeÊe za Dan knjiænice
210.
Zdravica
211.
U predvorju
212.
Naπe trudnice
213.
Uz stol
208 208
209
211 213
druĂŚenja zaposlenika i prijatelja
210
166/ 167
212
Druæenja u prirodi
214 215
214.
SunËan dan u prirodi
215.
Neπto se kuha
216.
Objed u prirodi
217.
Malo opuπtanja na travi
218.
Pred drvenom kuÊom
219.
S kiπobranima u Vukovaru
220.
Pripreme za izloæbu Uskrsna svjetlost 2007.
216
217
druĂŚenja zaposlenika i prijatelja
218
168/ 169
219
220
Gradska knjiænica i Ëitaonica Petrinja zahvaljuje svima koji su iskazali dobru volju i sudjelovali u stvaranju ovog Spomenara. 170
Zahvaljujemo se i Ëlanovima knjiænice koji su uplatom Ëlanarine za 2012. godinu financirali izdavanje istog.