Page 1


SRIJEMSKI BISKUP - EPISCOPUS SIRMIENSIS

SVJETLO ISTINSKO,

12(2382) 2012.

KOJE PROSVJETLJUJE SVAKOG ČOVJEKA, DOĐE NA SVIJET (Iv 1,9).

Božićna pastirska poruka 2012. godine Draga braćo i sestre!

VJESNIK ÐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE Časopis za pastoralnu orijentaciju Izdavač: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Glavni i odgovorni urednik: mons. dr. Vladimir Dugalić Telefon: (031) 802-305 E-mail: vladimir.dugalic@djos.hr Nadbiskupijski tiskovni ured: Martina Kuveždanin, tajnica Anica Banović, tajnica Telefon: (031) 802-228; faks (031) 812-781 E-mail: tiskovni.ured@djos.hr Uredničko vijeće: Ivan Ćurić, Ivo Džinić, Josip Filipović, Grgo Grbešić, Stjepan Karalić, Luka Marijanović, Anto Pavlović, Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranjić, Bože Radoš, Stanislav Šota, Marko Tomić, Drago Tukara, Željko Tovilo Administrator: Stjepan Maroslavac Telefon (031) 802-229 E-mail: smaroslavac@gmail.com Lektor: Anzelma Salopek, prof. Stalni suradnici: Stjepan Baloban (Zagreb) s. Valentina Mandarić (Zagreb) Ružica Razum (Zagreb) Josip Sabol (Njemačka) Bono Zvonimir Šagi (Varaždin) Žarko Relota (Zagreb) Josip Šimunović (Zagreb) Ivan Štengl (Zagreb) Mato Zovkić (Sarajevo) Uredništvo i uprava Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Strossmayerov trg 6 31400 Đakovo Telefoni: (031) 802-228; 802-229 E-mail: vjesnik@djos.hr Poštarina plaćena u gotovom. Godišnja pretplata Hrvatska: 400 kn Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €) Vjeroučitelji laici (uz potvrdu): 200 kn Studenti teologije (uz potvrdu): 120 kn Za pretplatu u kunama (tuzemstvo), naslov i broj računa: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo (za Vjesnik) 2485003-1100203891 poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatnički broj; ili običnom poštanskom uplatnicom na izdavača. Devizna pretplata (iz inozemstva): čekom ili na devizni račun: Nadbiskupski ordinarijat Đakovo Croatia banka dd Zagreb SWIFT: CROA HR 2X 700100-3376931 (za Vjesnik) Vjesnik je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (čl. 11, t. 7 i 8). Grafička priprema i tisak: »Glas Slavonije« d.d. Osijek

D

ošla je punina vremena, poslao je Bog svoga Sina, rođena od žene (usp. Gal 4,4). U ovom istinskom Svjetlu, koje dođe na svijet, i mi ulazimo u slavlje otajstva Isusova utjelovljenja i rođenja. Krist ulazi u našu ljudsku povijest potpuno, postaje jedan od nas. Time naša povijest dobiva novo značenje, postaje povijest spasenja, posvećena povijest. Svjesni važnosti ovog povijesnog događaja i snage koja nam dolazi iz Isusova utjelovljenja, mi vjernici želimo podijeliti jedni s drugima radost i odgovornost za naš posebni doprinos, da bi i u ovo naše vrijeme jače zasjalo Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9). Utjelovljeni Sin Božji, poslušan volji nebeskog Oca, radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao je s nebesa, postao čovjekom i »prošao zemljom čineći dobro« (Dj 10,38). Utjelovljena Radost, glasonoša mira, sreće i spasenja, Isus je svojim dolaskom ljude približio Bogu i međusobno zbližio. Rodio se da »podigne ruke klonule i ojača koljena klecava« (usp. Heb 12,12), da obnovi malaksale sile vjere, nade i ljubavi. Smisao i cilj našeg zemaljskog života je vječno zajedništvo s Kristom, s našim božanskim Spasiteljem i njegovim i našim nebeskim Ocem. To je temelj i sadržaj naše vjere i nade. Mi kršćani, koji vjerujemo u Krista i Kristu, obdareni smo Božjom istinom o Njemu i nama. Pozvani smo i zaduženi u svijetu očuvati nadu svojim vjerodostojnim kršćanskim životom. Pozvani smo ovom svijetu davati prepoznatljive znakove i vjerodostojne dokaze naše utemeljene nade u konačnu pobjedu Božje istine, pravde, milosrđa, dobrote i ljubavi. Želimo u svjetlu Gospodinova rođenja vidjeti našu stvarnost i u njoj, hodeći stopama vjere, biti nositelji svjetla i vjerovjesnici radosti života.

Mi, današnji glasnici, navjestitelji i svjedoci rođenja Gospodina, duboko ukorijenjeni u našu crkvenu, kulturnu i društvenu stvarnost, želimo da naše obitelji doista postanu izvori života; da naše župe još radosnije žive zajedništvo vjere i života; želimo da naša mjesna Crkva bude još očitiji znak i svjedok spasenja u konkretnoj društvenoj sredini. Kao radosni glasonoše i vidljivi svjedoci Krista Gospodina, istinskog svjetla, želimo biti ohrabrenje tolikima u našoj sredini, a osobito mladima, da se probude i ustanu iz sna lažnih iluzija, bijega, nemoći i pasivnosti. Da bi mladi u našoj stvarnosti, u kojoj je ponekad teško biti mlad, odrastali i ostali na nogama, našli ovdje svoju budućnost - a toliki i preporođeni - oslobodili se okova ovisnosti i straha od odgovornosti na izazovnoj pučini života. Hodeći stopama vjere, u ljubavi i odgovornosti prema bližnjima, pozvani smo, kao Kristovi vjernici, unositi mir i pomirenje, pravdu i solidarnost u svoju sredinu. Željeli bismo da umorni i udaljeni krštenici i drugi ljudi dobre volje, vidjevši naša dobra djela, mognu povjerovati Ljubavi. Koliko smo glasonoše Radosne vijesti rođenja Gospodinova, to osobito svjedočimo nedjeljnim euharistijskim slavljem. U našem zajedništvu i susretu s novorođenim Gospodinom u riječi i lomljenju kruha, uvijek i nanovo otvaraju nam se oči i jačaju stope vjere na putu vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Vama, draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, svima vama koji ste promicatelji istine u društvenom, gospodarskom, kulturnom i javnom životu, želim sretan Božić i blagoslovljenu 2013. godinu. Neka istinsko Svjetlo, Isus Krist, obasja sav naš život! U Petrovaradinu, o svetkovini Božića 2012.  Đuro Gašparović, biskup


Urednikova (pre)poruka

Godina vjere Vladimir Dugalić, urednik

Sažimajući temeljne istine vjere, Katekizam Katoličke Cr-

kve ukazuje da je čovjek »otvoren« za Boga. Čežnja za Bogom upisana je, naime, čovjeku u srce, »jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime neprekidno traga« (br. 27). Na tom tragu, nevidljivi Bog, u svojoj neizmjernoj ljubavi, svojom Objavom zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima, pozivajući ih u zajedništvo sa sobom, a primjeren odgovor na taj poziv jest vjera. Katekizam stoga kaže: »Vjerom čovjek potpuno podlaže Bogu svoj razum i svoju volju. Čovjek daje svoj pristanak Bogu objavitelju svim svojim bićem« (br. 143). Poslušati vjerom znači slobodno se podložiti riječi koju smo slušali, »jer za njezinu istinitost jamči Bog, koji je sam Istina« (br. 144.). Vjera je čovjekovo osobno prianjanje Bogu, ali istovremeno i slobodan pristanak uz svu istinu što ju je Bog objavio (usp. br. 150). Za nas kršćane vjera nije vjera u neku ljudsku osobu, već je nerazdruživo povezana s vjerom u onoga, koga je Bog poslao, Isusa Krista, »Riječ Božju koja je tijelom postala«, koji je jedini »vidio Oca« i može nam ga objaviti. Vjera se tako otkriva kao Božji dar, vrhunaravna od Boga ulivena krepost, jer kako ističe Katekizam, da uzvjerujemo, »treba nam Božja milost, koja predusreće i pomaže, i unutarnja pomoć Duha Svetoga da srce pokrene i k Bogu ga obrati, da otvori oči duši i svima dadne ugodnost pristanka i vjerovanja istini« (br. 153). Međutim, iako je nemoguće vjerovati bez milosti i unutarnje pomoći Duha Svetoga, to ipak ne umanjuje činjenicu da je vjera izvorno ljudski čin. Vjera, naime, traži razumijevanje, jer tko stvarno vjeruje traži da bolje upozna onoga u koga vjeruje i da bolje shvati ono što je Bog objavio. Osim toga, ne protivi se našem dostojanstvu da vjerujemo onomu što nam drugi ljudi o sebi ili svojim nakanama reknu te povjerujemo njihovim obećanjima. Dosljedno tomu, ističe Katekizam, »još se manje protivi našem dostojanstvu da u vjeri potpun posluh svoga uma i svoje volje damo Bogu koji se objavljuje i na taj način stupimo s njime u prisno zajedništvo« (br. 154). Vjera je stoga čin razuma koji, »na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću, daje pristanak božanskoj istini« (br. 155). Katekizam, međutim, ističe kako vjera može biti stavljena na tešku kušnju, jer svijet u kojem živimo čini se često veoma daleko od onoga, o čemu nam vjera pruža sigurnost; »iskustvo zla i patnje, nepravde i smrti kao da proturječe Radosnoj vijesti. Sve to može uzdrmati vjeru i staviti je na kušnju« (br. 164). U tom smislu potrebno je okretati se prema svjedocima vjere, jer nitko sebi nije dao dar vjere, kao što si nitko sam nije dao života. Vjera jest osobni čin, ali nije osamljen čin te, budući da je vjernik vjeru primio od drugih, i drugima je mora prenijeti. »Naša ljubav prema Isusu i ljudima tjera nas, da drugima govorimo o svojoj vjeri. Na taj način svaki je vjernik kao kolut u dugu lancu onih koji vjeruju. Ja ne mogu vjerovati, ako nisam podržan vjerom 12/2012.

drugih, a svojom vjerom pridonosim da se podupre vjera drugih« (br. 166).

Učvrsti nam vjeru i ljubavi plam Papa Benedikt XVI., apostolskim pismom Porta fidei – Vrata vjere, od 11. listopada 2011., proglasio je Godinu vjere u Katoličkoj Crkvi. Ona je započela 11. listopada 2012., na pedesetu obljetnicu otvorenja Drugoga vatikanskog koncila, a završit će na svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja, 24. studenoga 2013. Godina vjere je, kako se naglašava u pismu Porta fidei, izvrsna prigoda za promišljanje o osobnoj vjeri, ali i poticaj za njezin rast. Naime, »nerijetko se događa da se vjernici više brinu za društvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja, dok na vjeru i dalje gledaju kao na nešto što se samo po sebi podrazumijeva u zajedničkom životu. No zapravo ta pretpostavka ne samo da se više ne može uzimati zdravo za gotovo, već je, štoviše, često zanijekana. Dok je u prošlosti bilo moguće prepoznati jedinstvenu kulturnu matricu, koja je naširoko prihvaćana u svojem podsjećanju na sadržaje vjere i na vrijednosti koje ona nadahnjuje, danas se čini kako, poradi duboke krize vjere kojom su pogođene mnoge osobe, to nije slučaj u velikim područjima društva« (br. 2). Godina vjere je poziv na unutarnju obnovu Crkve. Ona želi dati novi zanos i energiju te drugačiji stil i jezik vjere, prilagođen suvremenom čovjeku i novim vremenima. Moramo, naime, »s novom radošću u srcu uživati Božju riječ, koju je na vjerni način prenijela Crkva, i Kruh života, koji se daju kao potpora onima koji su njegovi učenici (usp. Iv 6, 51)« (br. 3). U tom smislu, poznavanje sadržajâ vjere je »nešto bitno da bi pojedinac dao vlastiti pristanak, to jest umom i voljom potpuno prionuo uz ono što Crkva predlaže vjerovati.« (br. 10). Sveti Otac stoga poziva na zauzetije proučavanje Katekizma Katoličke Crkve, jer listajući Katekizam, stranicu po stranicu, »otkrivamo kako ono što je u njemu predstavljeno nije neka teorija, već susret s Osobom koja živi u Crkvi. Nakon ispovijedanja vjere, naime, slijedi tumačenje sakramentskog života, u kojem je Krist prisutan, djeluje i nastavlja izgrađivati svoju Crkvu. Bez liturgije i sakramenata, ispovijedanje vjere ne bi bilo djelotvorno, jer bi nedostajalo milosti koja podupire svjedočenje kršćanskih vjernika. Jednako tako, nauk Katekizma o moralnom životu zadobiva svoje puno značenje kada ga se dovede u vezu s vjerom, liturgijom i molitvom« (br. 11). Međutim, »ispovijedati vjeru« podrazumijeva i javno svjedočenje i djelovanje, jer kršćanin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim činom. Vjerovati, »znači odlučiti biti s Gospodinom da bi se živjelo s njim. A to čovjekovo biti s njim uvodi ga u shvaćanje razloga zbog kojih se vjeruje. Vjera, upravo zato jer je slobodni čin, zahtijeva također društvenu odgovornost za ono što se vjeruje« (br. 10). Godina vjere želi stoga ukazati i na vjeru kao društveno priznatu stvarnost te osvijetliti što ona znači za čovjeka. Vjera nije samo privatna stvar pojedinca, već izgrađuje vrijednosno jedno društvo, odgaja čovjekovu slobodu i poziva ga na živo svjedočenje kršćanske ljubavi te, u konačnici, daje čovjeku toliko potrebno jedinstvo i cjelinu osobnog i društvenog života. U tom smislu molimo Gospodina: Učvrsti nam vjeru i ljubavi plam.n

913


Stopama sadašnjice

»Što nam je činiti, braćo?« (Dj 2,37) X Marin Srakić, nadbiskup

O

bratite se! U Godini vjere ozbiljno postavljamo isto pitanje koje su na dan Pedesetnice slušatelji postavili Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« (Dj 2,37). A odgovor je glasio: »Obratite se!« (Dj 2,38). Što znači »obratiti se«? To znači doživjeti nutarnju promjenu svoga bića. Znači »početi misliti, suditi i uređivati svoj život potaknuti onom Božjom svetošću i ljubavlju koja nam se u posljednje vrijeme očitovala i u punini udijelila u Sinu. Obraćenje mora iznutra zahvatiti čovjeka da ga iz dana u dan sve dublje prosvjetljuje i sve više suoblikuje Kristu« (RPk 6a). Obratiti se, znači uložiti sve sile i nastojati promijeniti stvarnost grijeha koja zahvaća suvremeno društvo; znači ne prihvatiti da nekažnjeno postoje uzroci velikih nepravdi; znači stvarati javno mnijenje protiv onih koji iskorištavaju bijedne, kvare mlade, potpiruju nacionalnu mržnju i sebičnost, olako shvaćaju nezaposlenost, zastupaju i provode vlast novca, koji druge proglašavaju građanima drugoga ili, bolje rečeno, dvadeset i drugoga reda. Slavlje bogoslužja i euharistije. Jedan je od plodova obraćenja oživljavanje slavlja bogoslužja, nadasve euharistije. Sudjelovanje na nedjeljnoj euharistiji treba biti sve punije, treba biti »srce« života cijele kršćanske zajednice: od uljudnog prijema i točnosti, do skladnog pjevanja i jednostavnih gesta, duboke pozornosti i ozbiljnih ministranata; srca otvorena prema Riječi i pogleda »uprta« na kruh koji se lomi za sve ljude. Crkveno pjevanje treba sve više biti znak zajednice koja putuje prema jednoglasnom božanskom hvalospjevu u vječnosti. A svagdašnja misa dragocjeno zaustavljanje na kraju umornog dana, dar što ga primamo iz Spasiteljevih ruku. Župe u kojima se lijepo slavi liturgija jasno su svjedočanstvo kršćanske katoličke vjere. U Godini vjere, »u dan Gospodnji« trebala bi se sabirati cijela zajednica, zajednica koja iz ruku Raspetog i Uskrsloga prima blagdan, dan slavlja i mira, dan punine života, zajednica koja nedjelju pretvara u dan koji daje smisao svim drugim danima. Euharistija je srce dana posvećenog susretima, dana brige o sreći svih te zajedničkog i osobnog sazrijevanja. To je »Dan Gospodnji« u kojem doživljavamo iskustvo »biti obitelj«, biti član Kristove obitelji. Otkrivati ljepotu vjere. Godina vjere je godina otkrivanja vjere koja nam je silno potrebna, sadržaj koje možemo pronaći u Katekizmu Katoličke Crkve. U svijetu koji je obilježen sve očitijim sekularizmom, prisutnim i u katoličkim pokretima, rastućim relativizmom, koji je doista zastranio, šokantnim egocentričnim egoizmom i površnošću, s tisućama »zasjeda« koje

914

se šire, mijenjaju, uništavaju etičku dimenziju života, ova Godina vjere mora nas potaknuti da ostvarimo »novu evangelizaciju« i sudjelujemo u rastu Crkve. Odlomak Matejeva Evanđelja koji opisuje događaj na Tiberijadskom jezeru podsjeća nas na otajstvo Crkve koja nastavlja svoje putovanje kroz povijest, koja se kao lađa »ljulja« zbog suprotnog vjetra, koja traži da joj Gospodin pomogne. Taj izvještaj Evanđelja »slika« nutarnje i vanjske poteškoće u teškim vremenima krize, ne samo ekonomske nego i moralne; ipak svijet nije sav crn, i moramo se prisjetiti riječi svetoga Pavla: »Gdje se umnožio grijeh, obilovala je milost«: vjera koja spašava (Mt 14,22, 36). Godina vjere prigoda je da raspirimo ljubav prema Božjoj Riječi. Ta Riječ je mjerilo drugih riječi, ona baca svjetlo na svaku stvar. U Godini vjere neka se Božja Riječ čuje i u svečanim trenucima sakramenata i u obiteljskim zajednicama, zajedno s djecom, i sustavno u pojedinim skupinama koje žele posvetiti svoje večeri dubljem proučavanju biblijskog teksta. Neka Biblija postane sve više »obiteljska«, srce svake kateheze i svakog našeg suda. Kako je lijepo znati napamet neke stihove koje smo čuli na misi ili čitali u večernjim satima i u njima otkriti »mala svjetla« za naš svagdašnji život. Iskustvo milosrđa i sakrament pomirenja. Godina vjere je prigoda da kršćanska zajednica snažnije doživi iskustvo Božjeg milosrđa i postane njegov svjedok. Slušati Božju riječ u obitelji, živjeti euharistiju nedjeljom, doživjeti oproštenje od prijatelja ili dragih osoba, primati često oproštenje od Isusa u sakramentu pomirenja, pomaže da doživljavamo još od djetinjstva Božji milosrdni zagrljaj. Sve to pomaže da u nama sazrijeva blagonakloni i milosrdni pogled na nas same i na osobe s kojima dijelimo svakidašnjicu. Oprostiti je božanski čin. A mi primamo na dar tu sposobnost ako priznamo svoje grijehe, ako dopustimo da nam Bog oprosti i dopustimo da se ta primljena ljubav prelije na druge. Nema župe bez praštanja. Nema obitelji bez praštanja. Nema ljudskih odnosa bez praštanja. Pogled Isusova Oca pogled je beskrajnog i divnog milosrđa. Sveti Augustin je, razmatrajući o Isusu i preljubnici nakon što su se svi udaljili, rekao: »Ostali su samo njih dvoje: Bijednica i Milosrđe.« To će biti posljednja Riječ povijesti. Bolesni, slabi i siromašni. Osobe obilježene trpljenjem svake vrste, napose bolesni i nemoćni, otajstveno su pridruženi Kristovu Križu i »srce« su naše zajednice. Krist je izvršio najveće djelo kada više nije mogao ništa učiniti, jer su mu ruke i noge bile prikovane na križ. U Godini vjere trebalo bi češće posjetiti bolesne i nemoćne, omogućiti im ispovijed i duhovni razgovor. A s obzirom na siromahe, trebao bi do kraja zaživjeti caritas s novim volonterima, da se u njega uključi cijela zajednica sa svim svojim članovima, da primijeti potrebe »novih siromaštava« našega vremena koja nisu uvijek povezana s ekonomskim siromaštvom, ali izazivaju očaj, osamljenost, život na rubu društva.n 12/2012.


»Migracije: hodočašće vjere i nade« Poruka pape Benedikta XVI. za 99. svjetski dan selilaca i izbjeglica 2013.

Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj je konstitu-

ciji Gaudium et spes podsjetio da »Crkva… putuje zajedno s čitavim čovječanstvom« (br. 40), zbog čega »radost i nada, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskog a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu« (br. 1). Odjek tih riječi susrećemo u učenju sluge Božjega Pavla VI., koji je Crkvu nazvao »iskusnom u čovjekoljublju« (Enc. Populorum progressio, 13), kao i blaženog Ivana Pavla II., koji je rekao kako je osoba »prvi put što ga Crkva mora prijeći vršeći svoje poslanje…, put što ga je zacrtao sam Krist« (Enc. Centesimus annus, 53). Tragom svojih prethodnika, u svojoj enciklici Ljubav u istini (Caritas in veritate) nastojao sam pojasniti da »je cijela Crkva, u cjelokupnom svome postojanju i djelovanju – to jest kad naviješta, slavi i vrši djela ljubavi - založena oko promicanja cjelovitog ljudskog razvoja« (br. 11). Imao sam pritom pred očima također milijune muškaraca i žena koji su iz raznih razloga doživjeli iskustvo migracije. Selilaštvo je »pojava koja ostavlja snažan dojam zbog broja osoba koje su u nju uključene, zbog društvenih, ekonomskih, političkih, kulturalnih i religijskih problema koje izaziva, kao i zbog dramatičnih izazova koje postavlja pred narode i međunarodnu zajednicu« (isto, 62), jer »svaki selilac je ljudska osoba koja kao takva posjeduje neotuđiva temeljna prava, koja u svim situacijama svi moraju poštovati« (isto). Zbog toga sam odlučio Svjetski dan selilaca i izbjeglica za 2013. godinu – godinu u kojoj se slavi 50. obljetnica otvorenja Drugoga vatikanskog koncila i 60. obljetnica proglašenja apostolske konstitucije Exsul familia i u kojoj čitava Crkva slavi Godinu vjere, prihvaćajući s oduševljenjem izazov nove evangelizacije – posvetiti temi »Migracije – hodočašće vjere i nade«. Doista, vjera i nada neraskidivo su povezani u srcu mnogih selilaca, koji svim srcem žude za boljim životom i nerijetko pokušavaju ostaviti iza sebe »očaj« jedne bezizgledne budućnosti. Istodobno, mnogi su od njih krenuli na to putovanje vođeni dubokom vjerom da Bog ne napušta svoja stvorenja i ta utjeha čini rane iskorjenjivanja i odvajanja podnošljivijima i čak im ulijeva nadu da će se jednoga dana vratiti u svoju domovinu. Vjera i nada, dakle, nešto su što selioci nose sa sobom, svjesni da se s njima »možemo lakše nositi sa sadašnjošću: sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigur-

988

ni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put« (Enc. Spe salvi, 1). Na velikom polju migracija Crkva svoju majčinsku brigu pokazuje na raznorazne načine. S jedne strane, ona svjedoči o velikom siromaštvu i patnji, koji nerijetko dovode do ljudskih drama i tragedija. Na tome se području provode konkretni programi usmjereni rješavanju brojnih hitnih potreba, čemu se velikodušno posvećuju pojedinci i skupine, volonterske udruge i pokreti, župna i dijecezanska tijela u suradnji sa svim ljudima dobre volje. S druge strane, međutim, Crkva ne propušta istaknuti pozitivne aspekte, mogućnosti i resurse koje pružaju migracije. U tome se smislu pokreću programi i osnivaju prihvatni centri koji potpomažu ili prate cjelovito uključivanje selilaca, tražitelja azila i izbjeglica u novu društveno-kulturnu sredinu, ne zanemarujući vjersku dimenziju, koja je od temeljne važnosti za život svake osobe. Upravo je toj dimenziji Crkva, na temelju samog poslanja koje joj je povjerio Krist, pozvana posvetiti posebnu pažnju i brigu: to je njezina najvažnija i najspecifičnija zadaća. U odnosu na vjernike kršćane iz raznih dijelova svijeta ta pozornost spram vjerske dimenzije uključuje također ekumenski dijalog i brigu za nove zajednice, dok se glede vjernika katolika izražava, među ostalim, u osnivanju novih pastoralnih struktura i valorizaciji raznih obreda, kako bi se poticalo njihovo puno sudjelovanje u životu mjesne crkvene zajednice. Promicanje osobe ide ukorak s duhovnim zajedništvom, koje otvara putove »autentičnom i obnovljenom obraćenju Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta« (Apost. pismo Porta fidei, 6). Crkva uvijek pruža dragocjen dar kada ljude vodi susretu s Kristom koji otvara vrata jednoj postojanoj i pouzdanoj nadi. Što se tiče selilaca i izbjeglica, Crkva, i razne stvarnosti koje iz nje crpe nadahnuće za svoj rad, treba izbjegavati pružati samo karitativnu pomoć, već je pozvana promicati također istinsku integraciju u društvo gdje su svi članovi aktivni i odgovorni za dobrobit drugoga, velikodušno pružaju svoj kreativni doprinos, uživaju puna građanska prava i s pravom dijele ista prava i dužnosti. Selioci nose sa sobom osjećaje povjerenja i nade koji nadahnjuju i podupiru njihovo traženje boljih životnih mogućnosti. Ipak, oni ne traže samo poboljšavanje svoga ekonomskog, društvenog i političkog položaja. Istina je da iskustvo selilaštva često započinje strahom, napose kada su selioci zbog progona i nasilja prisiljeni na bijeg, i traumom zbog napuštanja članova svojih obitelji i dobara koja su im u određenoj mjeri jamčila preživljavanje. 12/2012.


No, to trpljenje, golemi gubici i ponekad osjećaj izgubljenosti pred nesigurnom budućnošću, ne uništavaju san da će, nadom i hrabrošću, ponovno moći izgraditi život u stranoj zemlji. Selioci u sebi gaje nadu da će naići na prihvaćanje, solidarnost i pomoć, da će susresti osobe koje će pokazati razumijevanje i suosjećanje za nevolju i tragediju koja je snašla druge i prepoznati vrijednosti i resurse koje oni mogu pružiti te biti kadre postupati humano i dijeliti svoja materijalna dobra s onima koji su u potrebi i nevolji. Potrebno je, naime, ponovno potvrditi da je »univerzalna solidarnost za nas ne samo činjenica i dobrobit nego i dužnost« (Enc. Caritas in veritate, 43). Selioci i izbjeglice, osim teškoća, mogu iskusiti također nove i gostoljubive odnose koji im omogućuju da obogate zemlje odredišta svojim stručnim sposobnostima i vještinama, svojom društveno-kulturnom baštinom i često također svojim svjedočanstvom vjere, što sve mogu donijeti novu snagu i udahnuti novi život zajednicama drevne kršćanske tradicije, potaknuti druge na susret s Kristom i upoznavanje Crkve. Sigurno da svaka država ima pravo regulirati migracijske valove i provoditi politike uvjetovane općim zahtjevima zajedničkog dobra, ali uvijek uz poštovanje dostojanstva svake osobe. Pravo osobe na emigriranje – kao što se podsjeća u koncilskoj konstituciji Gaudium et spes, br. 65 – ubraja se među temeljna ljudska prava, dopuštajući svakom pojedincu da se nastani tamo gdje vjeruje da će najbolje ostvariti svoje sposobnosti, težnje i planove. U sadašnjem društveno-političkom kontekstu, međutim, prije no pravo na seljenje, potrebno je afirmirati pravo osoba da se ne sele, to jest da im se omogući da ostanu u svojoj domovini; kao što je rekao blaženi Ivan Pavao II.: »Osnovno ljudsko pravo je živjeti u svojoj zemlji. Međutim, to pravo postaje djelotvorno samo ako se konstantno drži pod kontrolom faktore koji tjeraju na migraciju« (govor na IV. svjetskom kongresu o migracijama, 1998.). Danas, naime, vidimo kako su mnoge migracije posljedica ekonomske nestabilnosti, pomanjkanja osnovnih dobara, prirodnih katastrofa, ratova i društvenih nereda. Umjesto putovanja ispunjenog pouzdanjem, vjerom i nadom, seljenje tada postaje mukotrpni put koji se poduzima zbog čistog preživljavanja, gdje su muškarci i žene više žrtve nego osobe koje aktivno i odgovorno donose odluku o seljenju. Tako, dok ima selilaca koji postižu zadovoljavajući društveni status i žive dostojanstveno zahvaljujući pravilnoj integriranosti u novu sredinu, mnogo je onih koji su marginalizirani i, katkad, izrabljivani i lišeni temeljnih ljudskih prava ili su se odali oblicima ponašanja koja su štetna za društvo u kojem žive. Proces integracije obuhvaća prava i dužnosti, pozornost i brigu za dostojanstven život selilaca, ali 12/2012.

također pozornost selilaca prema vrijednostima koje pruža društvo u koje se uključuju. U vezi s tim, ne smijemo zaboraviti pitanje neregularne (nezakonite) migracije. Rješavanju toga gorućeg problema treba što hitnije pristupiti, osobito kada se zna da obuhvaća trgovinu i izrabljivanje osoba, napose žena i djece. Te zločine treba odlučno osuditi i kazniti, dok bi se uređenom migracijskom politikom, koja se ne svodi na potpuno zatvaranje granica, pooštravanje kazni protiv neregularnih (nezakonitih) migranata i usvajanje mjera koje bi morale obeshrabriti nove ulaske, moglo bar umanjiti za mnoge selioce opasnost da postanu žrtve tih oblika trgovine ljudima. Prijeko su potrebne sustavne i multilateralne intervencije za razvoj zemalja podrijetla, djelotvorne protumjere usmjerene suzbijanju trgovine ljudima, sveobuhvatni programi regulacije legalnih ulazaka u zemlju i veća spremnost promatrati pojedinačne slučajeve koji više zahtijevaju humanitarnu zaštitu nego politički azil. Osim donošenja odgovarajućih zakona, nužan je strpljivi i stalni rad na oblikovanju mentaliteta i savjesti. U svemu tome važno je jačati i razvijati razumijevanje i suradnju između crkvenih i ostalih institucija koje su u službi cjelovitog razvoja osobe. U kršćanskom shvaćanju, društveni i humanitarni rad crpi snagu iz vjernosti evanđelju, sa sviješću da »tko god slijedi Krista, savršenoga čovjeka, i sam postaje više čovjekom« (Gaudium et spes, 41). Draga braćo i sestre selioci, neka vam ovaj Svjetski dan pomogne obnoviti pouzdanje i nadu u Gospodina koji je uvijek uz vas! Iskoristite svaku priliku da ga susretnete i prepoznate njegovo lice u dobrim djelima koja vam se čine na vašem selilačkom putu. Radujte se jer vam je Gospodin blizu i, zajedno s njime, moći ćete svladati prepreke i teškoće, obogaćeni iskustvom otvorenosti i prihvaćanja koje vam mnogi pružaju. Naime, »život je poput nekog putovanja često mračnim i uzburkanim morem povijesti, putovanja na kojem otkrivamo zvijezde koja nam pokazuju put kojim nam valja ići. Prave zvijezde u našem životu su osobe koje su znale živjeti ispravno. One su svjetla nade. Sigurno da je Isus Krist Svjetlo, sunce koje je granulo nad svim tminama povijesti. Ali, da bismo došli do Njega trebamo također neka nama bliža svjetla, a to su osobe koje zrače svjetlom koje crpe iz Njegova svjetla i predstavljaju nam tako putokaz na našem putovanju« (Enc. Spe salvi, 49). Povjeravam svakog od vas Blaženoj Djevici Mariji, znaku sigurne nade i utjehe, »zvijezdi vodilji«, koja nam je svojom majčinskom prisutnošću bliska u svakom trenutku života, i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Iz Vatikana, 12. listopada 2012.

989


Blago mirotvorcima Poruka pape Benedikta XVI. za XLVI. svjetski dan mira, 1. siječnja 2013. 1. Svaka godina nosi sa sobom nadu u bolji svijet. U toj perspektivi molim Boga, Oca čovječanstva, da nam udijeli slogu i mir, da se svima ispune želje za sretnijim životom i blagostanjem. Pedeset godina od Drugoga vatikanskog koncila, koji je omogućio osnaživanje poslanja Crkve u svijetu, ohrabrujuće je konstatirati da kršćani, kao Božji narod u zajedništvu s Njim i kao suputnik čovječanstva, zauzeto djeluju u povijesti dijeleći njegove radosti i nade, žalosti i tjeskobe [1], naviještajući Kristovo spasenje i promičući mir za sve. Naše doba, označeno globalizacijom, s njezinim pozitivnim i negativnim aspektima, kao i krvavim sukobima koji se još uvijek vode i ratnim prijetnjama, pozivaju na novo i složno zauzimanje u traženju općeg dobra, razvoja svih ljudi i čitava čovjeka. Žarištâ napetosti i borbe, uzrokovana sve većim nejednakostima između bogatih i siromašnih, prevlašću egoističnoga i individualističkog mentaliteta čiji je jedan od izraza također neregulirani financijski kapitalizam, pozivaju na hitno djelovanje. Osim raznih oblika terorizma i međunarodnog kriminaliteta, opasnost za mir predstavljaju oni fundamentalizmi i fanatizmi koji izobličavaju pravu narav religije, koja je pozvana unaprjeđivati zajedništvo i pomirenje među ljudima. Ipak, mnogobrojni napori za uspostavu mira, kojih u našem svijetu ima napretek, svjedoče o ljudima prirođenom pozivu na mir. U svakom je čovjeku želja za mirom osnovna težnja i u određenoj se mjeri podudara sa željom za ispunjenim, sretnim i uspješnim životom. Drugim riječima, želja za mirom odgovara jednom temeljnom moralnom načelu, to jest, obvezi i dužnosti cjelovitoga, društvenoga i zajedničkog razvoja, koji je sastavni dio Božjeg nauma prema ljudskom rodu. Čovjek je stvoren za mir, koji je Božji dar. Sve me to navelo da nadahnuće za ovu poruku crpim iz riječi Isusa Krista: »Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!« (Mt 5, 9)

Evanđeosko blaženstvo 2. Blaženstva što ih je proglasio Isus (usp. Mt 5, 3-12 i Lk 6,20-23) predstavljaju zapravo obećanja. U biblijskoj tradiciji, naime, blaženstva su literarna vrsta koja uvijek sa sobom nose neku dobru vijest, to jest evanđelje, koje ima vrhunac u nekom obećanju. Dakle, blaženstva nisu samo moralne preporuke, čijim poštivanjem čovjek u odgovarajućem vremenu – a to je obično drugi život – stječe neku nagradu, to jest situaciju buduće sreće. Blaženstvo o kojemu ona govore radije se sastoji u ispunjenju obećanja upućenog svima onima koji se u svome životu daju voditi zahtjevima istinitosti, pravednosti i ljubavi. Oni koji

990

se uzdaju u Boga i njegova obećanja često se u očima svijeta čine naivni i daleko od stvarnosti. Ipak, Isus im poručuje da će ne samo u drugom životu, nego već u ovome, otkriti da su djeca Božja i da je Bog oduvijek i zauvijek potpuno na njihovoj strani. Shvatit će da nisu sami, jer je On na strani onih koji se zauzimaju za istinu, pravdu i ljubav. Isus, objava Očeve ljubavi, nije oklijevao prinijeti samoga sebe za žrtvu. Kada prihvatimo Isusa Krista, Bogočovjeka, doživljavamo radosno iskustvo jednog beskrajnog dara: dioništva u samom Božjem životu, milosnom životu, tom zalogu života u potpunom blaženstvu. Isus Krist nam, osobito, daje pravi mir koji se rađa iz povjerljivog susreta čovjeka s Bogom. To nam Isusovo blaženstvo govori da je mir istodobno mesijanski dar i ljudsko djelo. Naime, mir pretpostavlja humanizam otvoren transcendenciji. To je plod uzajamnog darivanja, uzajamnog obogaćivanja, zahvaljujući daru koji ima svoj izvoru u Bogu i omogućuje živjeti s drugima i za druge. Etika mira je etika zajedništva i dijeljenja. Nužno je, dakle, da se razne današnje kulture izdignu iznad oblikâ antropologije i etike koji se temelje na čisto subjektivističkim i pragmatičnim teorijsko-praktičnim pretpostavkama, na osnovu kojih se odnosi suživota nadahnjuju na kriterijima moći i profita, sredstva postaju ciljevi, i obratno, kultura i odgoj su usredotočeni samo na instrumente, tehniku i djelotvornost. Preduvjet za mir je rušenje diktature relativizma i pretpostavki o potpuno autonomnom moralu, koji priječi priznavanje neotuđivog moralnog zakona što ga je Bog upisao u savjest svakoga čovjeka. Uspostavljati mir, znači graditi suživot u racionalnom i moralnom smislu, koji počiva na temeljima čiju mjeru nije stvorio čovjek, već Bog. »Gospodin narodu svom daje jakost, Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje«, podsjeća Psalam 29 (r. 11).

Mir – Božji dar i čovjekovo djelo 3. Mir se tiče osobe u cjelini i podrazumijeva potpunu zauzetost. To je mir s Bogom, življenjem po njegovoj volji. To je nutarnji mir sa samim sobom i izvanjski mir s bližnjima i s čitavim stvorenim svijetom. Uključuje, u prvom redu, kao što je pisao blaženi Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris, čija će se pedeseta obljetnica obilježiti za nekoliko mjeseci, izgrađivanje suživota utemeljenog na istini, slobodi, ljubavi i pravdi [2]. Nijekanjem onoga što predstavlja pravu narav ljudskog bića, u njegovim bitnim dimenzijama, u njegovoj dubokoj sposobnosti da spozna istinu i dobro i, u konačnici, samoga Boga, ugrožava se i izlaže pogibelji izgrađivanje 12/2012.


mira. Bez istine o čovjeku, koju je Stvoritelj upisao u njegovo srce, sloboda i ljubav bivaju obezvrijeđeni, a zauzimanje za pravdu gubi svaki smisao. Da bismo postali istinski mirotvorci, od presudne je važnosti imati na umu transcendentalnu dimenziju i biti u stalnom dijalogu s Bogom, milosrdnim Ocem, u kojem molimo za otkupljenje koje nam je stekao njegov Sin Jedinorođenac. Tako čovjek može pobijediti onu klicu potamnjivanja i nijekanja mira što ga predstavlja grijeh u svim njegovim oblicima: egoizmu i nasilju, gramzivosti i želji za moći i vlašću nad drugim, nesnošljivosti, mržnji i nepravednim strukturama. Ostvarivanje mira ovisi prije svega o prepoznavanju da smo, u Bogu, jedna ljudska obitelj. Ta je obitelj, kao što se uči u enciklici Pacem in terris, satkana od interpersonalnih odnosâ i institucijâ poduprtih i nadahnutih jednim zajedničkim »mi«, koji uključuje unutarnji i izvanjski moralni red, gdje se, po istini i pravednosti, iskreno priznaju uzajamna prava i međusobne dužnosti. Mir je red oživljen i upotpunjen ljubavlju, na takav jedan način da tuđe potrebe i zahtjeve osjećamo kao svoje vlastite, da s drugima dijelimo svoja dobra i zalažemo se da svi ljudi u svijetu dijele iste moralne i duhovne vrijednosti. To je red postignut u slobodi, na način koji odgovara dostojanstvu osobâ koje, po svojoj naravi kao razumna bića, preuzimaju na sebe odgovornost za vlastito djelovanje [3]. Mir nije san, nije utopija: mir je moguć. Svoj pogled moramo spustiti dublje, ispod površnosti vanjštine i pojava koje nas okružuju, da bismo otkrili jednu pozitivnu stvarnost koja postoji u srcima, jer je svaki čovjek stvoren na Božju sliku i pozvan rasti i dati svoj doprinos izgrađivanju novoga svijeta. Sâm je Bog, naime, utjelovljenjem svoga Sina i otkupljenjem što ga je On izveo, ušao u povijest i izveo na život novo stvorenje i uspostavio novi savez između Boga i čovjeka (usp. Jr 31, 31-34), pruživši nam mogućnost da steknemo »novo srce« i »novi duh« (usp. Ez 36, 26). Upravo zato Crkva je uvjerena kako postoji prijeka potreba za novim naviještanjem Isusa Krista, prvoga i glavnog činioca cjelovitog razvoja narodâ, kao i mira. Isus je, naime, naš mir, naša pravda i naše pomirenje (usp. Ef 2,14; 2 Kor 5,18). Mirotvorac je, prema Isusovim blaženstvima, onaj koji traži dobro drugoga, puninu dobra duše i tijela, danas i sutra. Iz tog učenja se može izvesti zaključak da je svaka osoba i svaka zajednica – redovnička, građanska, odgojna i kulturna – pozvana zalagati se za mir. Mir je, u prvom redu, ostvarivanje zajedničkog dobra društva na njegovim različitim razinama, primarnoj i intermedijarnoj, nacionalnoj, međunarodnoj i globalnoj. Upravo zato se može s pravom reći da je put koji vodi do ostvarivanja općeg dobra ujedno put koji treba slijediti u postizanju mira. 12/2012.

Mirotvorci su oni koji ljube, brane i promiču život u njegovoj cjelini 4. Put koji vodi do postizanja općeg dobra i mira podrazumijeva, prije svega, poštivanje ljudskog života, promatranog u mnogostrukosti njegovih aspekata, počevši od njegova začeća, preko njegova rasta i razvoja pa sve do njegova prirodnog svršetka. Pravi su mirotvorci, dakle, oni koji ljube, brane i promiču ljudski život u svim njegovim vidicima: osobnom, zajedničkom i transcendentnom. Život u punini je vrhunac mira. Onaj koji želi mir ne može tolerirati nasrtaje i zločine protiv života. Oni koji ne cijene dovoljno vrijednost ljudskog života i, samim time se zalažu, primjerice, za liberalizaciju pobačaja, možda ne shvaćaju da na taj način predlažu postizanje lažnog mira. Bijeg od odgovornostî, koji obezvrjeđuje osobu, a još više ubojstvo jednog nevinog bića koje se ne može braniti, neće moći nikada donijeti sreću i mir. Doista, kako netko može tvrditi da se zauzima za mir, cjeloviti razvoj narodâ i samo očuvanje okoliša, a ne brani pravo na život najslabijih, počevši od nerođene djece? Svaka povreda života, osobito u njegovu početku, neizbježno nanosi nepopravljive štete razvoju, miru i okolišu. Jednako tako nije ispravno uvoditi kriomice u zakonodavstvo lažna prava na slobode koja, budući da se temelje na ograničenom i relativističkom shvaćanju ljudskog bića i vještom korištenju dvoznačnih izraza usmjerenih promicanju tobožnjeg prava na pobačaj i eutanaziju, ugrožavaju temeljno pravo na život. Postoji također potreba za priznavanjem i promicanjem prirodne strukture braka, kao zajednice jednog muškarca i jedne žene, s obzirom na pokušaje da se s njom pravno izjednače ostale vrste zajednicâ koje se od nje stubokom razlikuju, i koje joj zapravo štete i pridonose njezinoj destabilizaciji, potamnjujući njezinu posebnu narav i njezinu nezamjenljivu društvenu ulogu. Ta načela nisu istine vjere, niti su tek neka posljedica prava na vjersku slobodu. Ona su upisana u samu čovjekovu narav, spoznatljiva su razumom te su, dakle, zajednička svim ljudima. Nastojanja Crkve oko njihova promicanja nemaju stoga konfesionalni karakter, već su upravljena svim osobama, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. To je djelovanje tim potrebnije što se ta načela više niječe ili pogrešno shvaća, jer se radi o povredi istine o osobi, teškoj rani nanesenoj pravednosti i miru. Zato je drugi važni način kojim se pomaže izgrađivanju mira taj da pravni sustavi i pravosuđa daju legitimitet korištenju prava na prigovor savjesti kada su posrijedi zakoni i vladine mjere koje predstavljaju napad na ljudsko dostojanstvo, kao što su pobačaj i eutanazija. Među temeljna ljudska prava, u pogledu miroljubivog suživota narodâ i mira u svijetu, ubraja se također pravo pojedinaca i zajednica na vjersku slobodu. U ovom povijesnom trenutku, sve je važnije to pra-

991


vo promicati ne samo s negativne točke gledišta, kao sloboda od – primjerice, od obvezâ i prisilâ u pogledu slobode izbora vlastite religije, nego također s pozitivne točke gledišta, u njegovim raznim inačicama, kao sloboda za - primjerice, svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanje i prenošenje svog učenja; uključivanje u aktivnosti na odgojnom, dobrotvornom i karitativnom polju koje omogućuju provoditi u djelo vlastite religijske zapovijedi; postojanje i djelovanje kao socijalna tijela, uređena prema vlastitim doktrinarnim načelima i institucionalnim ciljevima. Nažalost, i u zemljama drevne kršćanske tradicije bilježi se sve veći broj slučajeva vjerske nesnošljivosti, osobito prema kršćanstvu i onima koji jednostavno nose prepoznatljive znakove vlastite vjerske pripadnosti. Mirotvorac mora imati također pred očima da u sve većem dijelu javnog mnijenja ideologije radikalnog liberalizma i tehnokracije nameću uvjerenje da postizanju ekonomskog rasta treba težiti čak i na štetu socijalne uloge države i mrežâ solidarnosti civilnog društva, kao i socijalnih pravâ i dužnostî. Treba, međutim, podsjetiti da su ta prava i dužnosti od temeljne važnosti za puno ostvarenje ostalih prava, počevši od građanskih i političkih. Među pravima i dužnostima koja su danas najugroženija ubraja se pravo na rad. Razlog tome krije se u činjenici da su rad i ispravno priznavanje pravnog položaja radnika sve više obescijenjeni, jer se smatra da ekonomski razvoj ovisi prije svega o potpunoj slobodi tržištâ. Rad se tako promatra kao varijabla koja ovisi o ekonomskim i financijskim mehanizmima. U vezi s tim ponovno tvrdim da ljudsko dostojanstvo, kao i ekonomski, društveni i politički razlozi, traži da se i nadalje »daje prioritet cilju da se svima omogući pristup stalnom zaposlenju« [4]. Preduvjet za ostvarenje tog ambicioznog cilja jest novo shvaćanje rada, utemeljeno na etičkim načelima i duhovnim vrijednostima, koje će učvrstiti poimanje rada kao temeljnog dobra za osobu, obitelj i društvo. S tim je dobrom nerazdvojno povezana dužnost i pravo koji zahtijevaju hrabre nove politike zapošljavanja sviju.

Izgrađivati dobro mira pomoću novog modela razvoja i ekonomije 5. Sa svih strana može se čuti da je danas nužan novi model razvoja, kao i novi pristup ekonomiji. I cjeloviti, solidarni i održivi razvoj i opće dobro zahtijevaju ispravnu ljestvicu dobara i vrijednosti, koju je moguće ustrojiti tako Bog bude središnja referentna točka. Nije dovoljno imati na raspolaganju mnogo sredstava i mnogo mogućnosti izbora, ma koliko oni vrijedni bili. I raznovrsnost dobara koja stoje u službi razvoja i široka lepeza izborâ moraju se koristiti u svrhu dobroga života, ispravnog vladanja u kojem se priznaje primat duhovne dimenzije i poziv na ostvarenje općeg dobra. U protivnom, oni gube svoju pravu vrijednost i na kraju bivaju uzdignuti u nove idole.

992

Da bi se izašlo iz trenutne financijske i ekonomske krize – koja ima za posljedicu rast nejednakostî – nužne su osobe, skupine i institucije koje promiču život pospješivanjem čovjekove kreativnosti, kako bi se, čak i iz krize, izvukla prilika za razlučivanje i novi ekonomski model. Prevladavajući model u posljednjim desetljećima pozivao je na traženje maksimalne zarade i potrošnje, na temelju jednog individualističkoga i egoističnog razmišljanja, usmjerenog na to da se osobe promatra isključivo kroz prizmu njihove sposobnosti da odgovore na zahtjeve kompetitivnosti. Međutim, s druge točke gledišta, pravi i trajni uspjeh postiže se darivanjem sama sebe, vlastitih intelektualnih sposobnosti, vlastite poduzetnosti, budući da održivi, to jest autentični ljudski ekonomski razvoj treba načelo besplatnosti kao izraz bratstva i logike dara [5]. To konkretno znači da je u ekonomskoj djelatnosti mirotvorac onaj koji sa suradnicima i kolegama, s naručiteljima i korisnicima, uspostavlja odnose koji se baziraju na poštenju i uzajamnosti. On obavlja ekonomsku djelatnost za opće dobro i doživljava svoj rad kao nešto što je iznad njegova osobnog interesa, na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja. Na taj način, on radi ne samo za sebe, već i zato da drugima osigura budućnost i dostojanstveno zaposlenje. Na ekonomskom planu, države posebice moraju osmisliti politike industrijskoga i poljoprivrednog razvoja, kojima će potvrditi brigu za društveni napredak i posvemašnji razvoj demokracije i pravne države. Također, od temeljne je važnosti, i nezaobilazno, stvaranje etičkih struktura za monetarna, financijska i robna tržišta; ova je nužno stabilizirati i bolje koordinirati i kontrolirati kako ne bi nanosila štetu najsiromašnijima. Pažnja mnogih mirotvoraca mora se usto usmjeriti – s većom odlučnošću no što se činilo do danas – na prehrambenu krizu, koja je daleko teža od financijske. Problem sigurnosti opskrbe hranom ponovno se našao u središtu međunarodnog političkog programa, zbog kriza povezanih, između ostalog, s naglim promjenama cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda, neodgovornim ponašanjima nekih ekonomskih aktera i nedostatnom kontrolom od strane vladâ i međunarodne zajednice. Da bi se uhvatili u koštac s tim krizama, mirotvorci su pozvani djelovati zajedno u duhu solidarnosti, od mjesne do međunarodne razine, s ciljem da se zemljoradnicima, osobito na malim seoskim imanjima, omogući da mogu obavljati svoju djelatnost na dostojanstven i održiv način sa socijalnog, ambijentalnog i ekonomskog gledišta.

Odgoj za kulturu mira: uloga obitelji i institucijâ 6. Želim ponovno naglasiti da su mnogi mirotvorci pozvani njegovati ljubav prema općem dobru obite12/2012.


lji i socijalnoj pravednosti, kao i zauzetost za učinkoviti socijalni odgoj. Nitko ne smije nijekati ili podcjenjivati odsudnu ulogu obitelji, te temeljne stanice društva s demografskog, etičkog, pedagoškog, ekonomskog i političkog gledišta. Ona ima prirodni poziv promicati život: ona prati osobe u njihovu rastu i sazrijevanju i potiče uzajamno obogaćivanje kroz brigu i dijeljenje. Obitelj, na osobit način, služi kao rasadnik za osobno sazrijevanje u skladu s mjerilima Božje ljubavi. Obitelj je jedan od nezaobilaznih socijalnih subjekata u ostvarivanju kulture mira. Nužno je sačuvati pravâ roditelja i njihovu primarnu ulogu u odgoju djece, na prvome mjestu na moralnom i vjerskom polju. Obitelj je mjesto gdje se rađaju i rastu mirotvorci, budući promicatelji kulture života i ljubavi [6]. U tu golemu zadaću odgoja za mir uključene su na osobit način vjerske zajednice. Crkva vjeruje da je novom evangelizacijom preuzela na sebe dio te velike odgovornosti koja za svoje stožere ima obraćenje na istinu i Kristovu ljubav i, samim tim, duhovni i moralni preporod pojedinaca i društava. Susret s Isusom Kristom oblikuje mirotvorce obvezujući ih na zajedništvo i prevladavanje nepravde. Posebnu zadaću u pogledu mira imaju kulturne, obrazovne i sveučilišne institucije. Od njih se traži da pruže značajan doprinos ne samo obrazovanju novih naraštaja lidera, već također obnovi javnih, bilo nacionalnih, bilo međunarodnih ustanova. One mogu također pridonijeti znanstvenom promišljanju koje će ekonomske i financijske djelatnosti postaviti na čvrste antropološke i etičke temelje. Današnji svijet, pogotovo svijet politike, treba svježe ideje i nove kulturne sinteze, kako bi se nadišlo čisto tehničke pristupe i uskladilo razne političke struje u cilju postizanja općeg dobra. Ovo potonje, promatrano kao skup pozitivnih interpersonalnih i institucionalnih odnosâ u službi cjelovitog razvoja pojedinaca i skupina, u temelju je svakog pravog odgoja za mir.

Pedagogija mirotvoraca 7. Jasno se, na kraju, uviđa nužnost predlaganja i promicanja pedagogije mira. Ona zahtijeva bogati duhovni život, jasne i ispravne moralne referentne točke i prikladne stavove i načine života. Djela mirotvorstva teže postizanju općeg dobra i pobuđuju zanimanje za mir i njegovanje mira. Misli, riječi i geste mira stvaraju mentalitet i kulturu mira, ozračje poštivanja, čestitosti i srdačnosti. Potrebno je, dakle, učiti ljude da jedni druge ljube i njeguju mir, i da u njihovim odnosima više prevladava dobrohotnost no puka tolerancija. Temeljni je poticaj tomu »reći ne osveti, priznati nepravde, prihvatiti isprike bez da smo ih tražili i na kraju oprostiti« [7], tako da se pogreške i uvrede mogu uistinu priznati, da bismo mogli zajedno kročiti prema pomirenju. To zahtijeva jačanje pedagogije opraštanja. Zlo se, naime, pobjeđuje dobrom, a u traženju pravednosti treba se voditi 12/2012.

primjerom Boga Oca koji ljubi svu svoju djecu (usp. Mt 5,21-48). To je polagan proces, jer pretpostavlja duhovni razvoj, odgajanje za više vrijednosti, novu viziju ljudske povijesti. Treba se odreći lažnog mira što ga obećavaju idoli ovoga svijeta i njegovih pratećih opasnosti, onog lažnog mira koji otupljuje savjesti, koji vodi čovjeka do toga da je prignut nad samim sobom, bez volje za životom i na sve ravnodušan. Pedagogija mira, nasuprot tome, uključuje djelovanje, suosjećanje, solidarnost, hrabrost i ustrajnost. Isus utjelovljuje sve te stavove u svome životu, sve do potpunog predanja samoga sebe, sve do »gubitka života« (usp. Mt 10,39; Lk 17,33; Iv 12,25). On obećava svojim učenicima da će, prije ili kasnije, doživjeti čudesno otkriće o kojem smo govorili na početku, to jest da u svijetu postoji Bog, Bog Isusa, koji je potpuno solidaran s ljudima. U vezi s tim, želim podsjetiti na molitvu kojom se od Boga traži da nas učini oruđima svoga mira, da bismo nosili njegovu ljubav tamo gdje vlada mržnja, njegovo oproštenje gdje je uvreda, istinsku vjeru tamo gdje je sumnja. Zajedno s blaženim Ivanom XXIII., molimo Boga da prosvijetli vođe narodâ da, pored skrbi za materijalno blagostanje svojih sugrađana, jamče i brane dragocjeno dobro mira, molimo ga da jača u ljudima spremnost da ruše barijere koje ih dijele, da jača sveze uzajamne ljubavi, međusobno razumijevanje i opraštanje onima koji su im nanijeli uvrede; tako će, njegovom moći i nadahnućem, svi narodi na zemlji iskusiti bratstvo, a željeni mir za kojim silno teže cvast će i kraljevati među njima [8]. S tom molitvom, izražavam svoju želju da svi postanu pravi mirotvorci i graditelji mira, tako da ljudski grad raste u bratskoj slozi, napretku i miru. Iz Vatikana, 8. prosinca 2012. Bilješke [1] Usp. Drugi vatikanski koncil, Past. konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 1. [2] Usp. enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.): AAS 55 (1963), 265-266. [3] Usp. isto: AAS 55 (1963), 266. [4] Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate (29. lipnja 2009.), 32: AAS 101 (2009), 666-667. [5] Usp. isto, 34 i 36: AAS 101 (2009), 668-670 e 671-672. [6] Usp. Ivan Pavao II., Poruka za svjetski dan mira 1994. (8. prosinca 1993.): AAS 86 (1994), 156-162. [7] Benedikt XVI., Discorso in occasione dell’Incontro con i membri del Governo, delle istituzioni della Repubblica, con il corpo diplomatico, i capi religiosi e rappresentanze del mondo della cultura (Govor prigodom Susreta s članovima Vlade, državnih institucija, diplomatskog zbora, vjerskim vođama i predstavnicima svijeta kulture), Baabda-Libano (15, rujna 2012.): L’Osservatore Romano, 16. rujna 2012., str. 7. [8] Usp. enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.): AAS 55 (1963), 304.

993


»Pođite i učinite mojim učenicima sve narode!« (usp. Mt 28, 19)

Poruka pape Benedikta XVI. za 28. svjetski dan mladih 2013.

Dragi mladi, želim da do svih vas dopre moj po-

zdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije »ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri« (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu, nadahnuti temom: »Radujte se u Gospodinu uvijek!« (Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u srpnju 2013. Želim vas, prije svega, ponovno pozvati da sudjelujete u tom važnom događaju. Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke znak su njegove želje da zagrli sve one koji će mu doći, a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Doživite to iskustvo susreta s Kristom zajedno s mnogim drugim mladima koji će pohrliti u Rio da sudjeluju na idućem svjetskom susretu! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba! Pozivam vas da se pripravite za Svjetski dan u Rio de Janeiru meditirajući već od sada o temi susreta: »Pođite i učinite mojim učenicima sve narode« (usp. Mt 28, 19). Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti. Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu. Godina priprave za susret s Riom de Janeirom podudara se s Godinom vjere, na početku koje je održana Biskupska sinoda čiji su radovi bili posvećeni »Novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere«. Drago mi je da ste i vi, draga mladeži, uključeni u taj misijski polet čitave Crkve. Pomoći drugima da upoznaju Krista najdragocjeniji je dar koji možete dati drugima.

1. Urgentan poziv Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim samodarivanjem dali veliki doprinos Božjem kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem evanđelja. Oni su s velikim oduševljenjem pronosili Radosnu vijest o Božjoj ljubavi očitovanoj u Kristu, koristeći se tada dostupnim sredstvima i mogućnostima koji su bile daleko skromniji od onih kojima mi danas raspolažemo. Tu mislim, primjerice, na blaženog Josea de Anchietu, mladoga španjolskog isusovca iz 16. stoljeća, koji je pošao u misije u Brazil

994

a nije bio navršio ni dvadeset godina života i koji je postao veliki apostol Novoga svijeta. Ali mislim također na one među vama koji se velikodušno posvećuju poslanju Crkve. U to sam se osvjedočio – što je za mene bilo ugodno iznenađenje – o Svjetskom danu mladih u Madridu, osobito u susretu s volonterima. Mnogi se mladi ozbiljno pitaju je li život nešto dobro i teško im je pronaći svoj put. No, općenito uzevši, mnogo je i onih koji se pitaju što mogu učiniti u današnjem svijetu koji je suočen sa silnim nevoljama. Svjetlo vjere prosvjetljuje tu tamu. Ono nam pomaže shvatiti da svaki život ima neprocjenjivu vrijednost, jer je plod Božje ljubavi. Bog ljubi sve, čak i one koji su otpali od vjere ili ne mare za njega. Strpljiv je i čeka. Štoviše, dao je svoga Sina, umrlog i uskrslog, da nas oslobodi od svakog zla. A Krist je poslao svoje učenike da svim narodima donesu taj radosni navještaj spasenja i novog života. Crkva, nastavljajući to evangelizacijsko poslanje, računa također na vas. Draga mladeži, vi ste prvi misionari među svojim vršnjacima! Na kraju Drugoga vatikanskog koncila, čiju 50. obljetnicu slavimo ove godine, sluga Božji Pavao VI. predao je mladićima i djevojkama iz čitavog svijeta Poruku koja započinje ovim riječima: »Vama, mladići i djevojke iz čitavog svijeta, Koncil želi uputiti svoju posljednju poruku. Jer vi ste ti koji ćete preuzeti baklju iz ruku svojih otaca i živjet ćete u svijetu najmasovnijih promjena ikad zabilježenih u povijesti. Vi ste ti koji ćete, vodeći se najboljim primjerom i učenjem svojih roditelja i učitelja, oblikovati buduće društvo: vi ćete se spasiti ili nestati s njim.« Pismo se zaključuje apelom: »Izgrađujte s oduševljenjem svijet bolji od sadašnjega!« (Poruka mladima, 8. prosinca 1965.) Dragi prijatelji, taj je poziv vrlo aktualan. Prolazimo kroz jedno posebno povijesno razdoblje: tehnološki napredak nam je pružio nove i neslućene mogućnosti interakcije među ljudima i narodima, ali globalizacija tih odnosa bit će pozitivna i pomoći će svijetu da raste u čovještvu samo ako ne bude utemeljena na materijalizmu već na ljubavi, jedinoj stvarnosti koja može ispuniti srca sviju i ujediniti ljude. Bog je ljubav. Čovjek koji zaboravi Boga gubi nadu i postaje nesposoban ljubiti svoga bližnjega. Zato je prijeko potrebno svjedočiti Božju prisutnost da bi je svatko mogao iskusiti. O tome ovisi spasenje ljudskog roda i spasenje svakog od nas. Svaki onaj koji razumije tu potrebu, ne može a da 12/2012.


ne zavapi zajedno sa svetim Pavlom: »Jao meni ako evanđelja ne navješćujem« (1 Kor 9, 16).

2. Postati Kristovi učenici Taj misijski poziv upućen vam je također zbog jednog drugog razloga, to jest zato jer je to neophodno za naš osobni hod u vjeri. Blaženi Ivan Pavao II. pisao je da se »vjera učvršćuje darujući se« (Enc. Redemptoris missio, 2). Kada naviještate evanđelje, i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u Krista i postajete zreli kršćani. Misijska je zauzetost bitni vidik vjere. Ne možemo biti pravi vjernici ako druge ne evangeliziramo. Navještaj evanđelja mora biti plod radosti što ste susreli Krista i u njemu pronašli stijenu na kojoj ćete graditi vlastiti život. Zalažući se u služenju drugima i naviještanju evanđelja, vaši životi, tako često rastrgani zbog vaših raznih aktivnosti, naći će svoje jedinstvo u Gospodinu. Vi ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati u čovještvu. Ali, što znači biti misionar? To, prije svega, znači biti Kristov učenik. To znači uvijek iznova osluškivati poziv da ga slijedimo i svoj pogled upremo u njega: »učite se od mene« (Mt 11, 29). Učenik je osoba pozorna na Isusovu riječ (usp. Lk 10, 39), netko tko priznaje da je on Učitelj koji nas je ljubio dotle da je dao svoj život za nas. Zato svaki od vas mora dopustiti da ga svakoga dana oblikuje Božja riječ. Ona će vas učiniti prijateljima Gospodina Isusa i osposobiti vas da druge mlade ljude dovedete do prijateljstva s njim. Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima. Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere, i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti. Biti misionari, pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade, YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, »morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sustav nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba« (Predgovor).

3. Pođite! Isus je poslao svoje učenike u misiju ovim nalogom: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje 12/2012.

svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se« (Mk 16, 15-16). Evangelizirati, znači donijeti drugima Radosnu vijest spasenja, a ta Radosna vijest je jedna osoba: Isus Krist. Kada ga susretnem, kada otkrijem koliko me Bog ljubio, i spasio, u meni se rađa ne samo želja, već potreba da pomognem drugima da ga upoznaju. Na početku Ivanova Evanđelja vidimo Andriju koji, nakon susreta s Isusom, žuri dovesti mu svoga brata Šimuna (usp. 1, 40-42). Evangelizacija uvijek započinje susretom s Gospodinom Isusom: onaj koji mu se približio i iskusio njegovu ljubav želi odmah s drugima dijeliti ljepotu toga susreta i radost koja se rađa iz toga prijateljstva. Što više poznajemo Krista, to ga više želimo naviještati. Što više razgovaramo s njim, to više želimo govoriti o njemu. Što smo više Kristom osvojeni, to više želimo druge dovesti k njemu. Po krštenju, po kojem se rađamo na novi život, Duh Sveti nastanjuje se u nama i rasplamsava naše umove i srca. On nam pokazuje kako da ljubimo Boga i uđemo u sve dublje prijateljstvo s Kristom. Duh nas potiče da činimo dobro, da služimo drugima, da darujemo sami sebe. Potvrdom smo, zatim, ojačani darovima Duha da možemo naviještati evanđelje na sve zreliji način. Duh ljubavi je, dakle, duša misije: on nas potiče da izađemo iz samih sebe i »pođemo« evangelizirati. Draga mladeži, pustite da vas vodi snaga Božje ljubavi, pustite da ta ljubav pobijedi u vama težnju da se zatvorite u vlastiti svijet, probleme i navike; imajte hrabrosti »poći« od samih sebe da biste »pošli« drugima i pokazali im put koji vodi do susreta s Bogom.

4. Naviještati evanđelje svim narodima Krist je poslao svoje učenike da svjedoče njegovu spasenjsku prisutnost svim narodima, jer Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi da se svi spase i da nitko ne propadne. Svojom žrtvom ljubavi na križu, Isus je otvorio put svakom muškarcu i ženi da mogu upoznati Boga i ući u zajedništvo ljubavi s njim. On je također ustanovio zajednicu učenika da se navještaj spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Neka ta Božja želja bude i naša! Dragi prijatelji, otvorite svoje oči i pogledajte oko sebe: mnogi su mladi izgubili smisao života. Pođite k njima! Krist i vas treba. Pustite da vas zahvati njegova ljubav, budite oruđa neizmjerne ljubavi, tako da ona dopre do svih, osobito do onih koji su »daleko« od Boga. Neki su mu daleko u zemljopisnom smislu, drugi su mu pak daleko zbog svog načina života. Neki još uvijek nisu primili osobno evanđelje, drugi, pak, premda su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. Otvorimo svima vrata našeg srca. Uspostavimo s njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju.

995


Ako se taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada će biti plodonosan. »Narodi« kojima smo poslani nisu samo druge zemlje svijeta, već su to također razna područja života kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme. Radostan navještaj evanđelja upravljen je svim područjima našega život, bez iznimke. Želim istaknuti dva područja na kojima je vaša misionarska zauzetost još urgentnija. Prvo su područje društvene komunikacije, na poseban način internet. Kao što sam vam, draga mladeži, već jednom drugom prilikom toplo preporučio, »osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život! [...] Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga ‘digitalnog kontinenta’« (Poruka za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. svibnja 2009.). Naučite kako mudro koristiti to sredstvo. Budite svjesni i opasnosti koje ono sa sobom nosi, osobito opasnosti ovisnosti, miješanja stvarnog svijeta s virtualnim i zamjenjivanja izravnog susreta i dijaloga s kontaktima na internetu. Putovanja i migracije drugo su područje. Danas je sve veći broj mladih koji putuju, ponekad zbog studija ili posla, a katkad zbog zabave. No, tu imam pred očima također sva migracijska kretanja kojima se milijuni ljudi, često mladih, seli i mijenja regiju ili državu zbog ekonomskih ili društvenih razloga. I te pojave mogu postati providonosne prigode za širenje evanđelja. Dragi mladi, ne bojte se svjedočiti svoju vjeru također u tim sredinama! Prenositi radost susreta s Kristom dragocjen je dar za one koje susrećete.

5. Učinite ih učenicima! Pretpostavljam da ste iskusili teškoće u nastojanju da svoje vršnjake pozovete da dožive iskustvo vjere. Često ste se imali priliku osvjedočiti kako kod mnogih mladih, osobito u određenim trenucima života, postoji želja da upoznaju Krista i žive vrijednosti evanđelja, ali se osjećaju nedoraslima i nesposobnima. Što učiniti? Prije svega, već sama vaša blizina i vaše jednostavno svjedočanstvo predstavljaju način na koji Bog može dotaći njihovo srce. Krista se ne naviješta samo riječima, već taj navještaj mora uključivati čitav život i pretočiti se u djela ljubavi. Ono što nas čini vjerovjesnicima jest ljubav koju je Krist ulio u naša srca; naša ljubav, stoga, mora sve više biti nalik njegovoj. Poput dobrog Samarijanca, i mi moramo biti uvijek pozorni na one koje susrećemo, znati slušati, shvatiti, pomoći, da bismo one koji traže istinu i smisao života doveli u Božju kuću

996

koja je Crkva, gdje nada i spasenje prebivaju (usp. Lk 10, 29-37). Dragi prijatelji, ne zaboravite nikada da je prvi čin ljubavi što ga možete učiniti bližnjemu to da podijelite s njim izvor svoje nade: onaj koji ne daje Boga, daje premalo! Isus svojim učenicima zapovijeda: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio« (Mt 28, 19-20). Sredstva koja nam stoje na raspolaganju da »druge učinimo učenicima« u prvom redu su krštenje i kateheza. To znači da osobe kojima naviještamo evanđelje moramo dovesti do susreta s Kristom živim, osobito u njegovoj riječi i sakramentima. Tako će moći povjerovati u njega, upoznati Boga i živjeti njegovu milost. Volio bih da se svatko zapita: jesam li ikada imao hrabrosti predložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenje da to učine? Jesam li ikoga pozvao da krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Dragi prijatelji, ne bojte se predložiti svojim vršnjacima susret s Kristom. Zazivajte Duha Svetoga: on će vam pokazati kako ćete Krista sve potpunije upoznati i ljubiti i kako da budete domišljati i kreativni u prenošenju evanđelja.

6. Postojani u vjeri Kada naiđete na teškoće u misiji evangelizacije, možda ćete ponekad biti u napasti da poput proroka Jeremije kažete: »A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam’.« Ali i vama Bog odvraća: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti« (Jr 1, 6-7). Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ne bojte se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: »To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas« (2 Kor 4, 7). Zbog toga vas pozivam da vam u tome temelj budu molitva i sakramenti. Autentična se evangelizacija rađa uvijek iz molitve i na nju se oslanja: moramo prvo razgovarati s Bogom da bismo mogli govoriti o Bogu. U svojoj molitvi povjeravamo Gospodinu osobe kojima smo pozvani, moleći ga da dotakne njihovo srce; molimo Duha Svetoga da nas učini svojim oruđima za njihovo spasenje; molimo Krista da nam nadahne riječi koje ćemo reći i učini nas znakovima svoje ljubavi. I, općenitije, molimo za misiju čitave Crkve, prema izričitom Isusovu zahtjevu: »Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju« (Mt 9,38). Pronađite u euharistiji izvor svoga vjerskog života i svojeg kršćanskog svjedočenja, re12/2012.


dovito sudjelujući na misi nedjeljom i kad god možete kroz tjedan. Često pristupajte sakramentu pomirenja: to je dragocjeni susret s Božjim milosrđem u kojem nas on prihvaća, oprašta nam i obnavlja naša srca u ljubavi. Potrudite se da primite sakrament potvrde ako to već niste učinili te se pomno i predano pripravite za njegovo primanje. Potvrda je, kao i euharistija, sakrament misije, jer nam daje snagu i ljubav Duha Svetoga da bismo svoju vjeru neustrašivo ispovijedali. Potičem vas nadalje da prakticirate euharistijsko klanjanje. Vrijeme provedeno u slušanju i dijalogu s Isusom, prisutnim u sakramentu, postaje polazište novog misijskog oduševljenja. Ako budete slijedili taj put, sam Krist će vam dati sposobnost da budete potpuno vjerni njegovoj riječi i da ga vjerno i odvažno svjedočite. Ponekad ćete biti pozvani dokazati svoju ustrajnost, osobito kada u naviještanju Božje riječi naiđete na odbacivanja i protivštine. U nekim dijelovima svijeta neki od vas trpe zato što zbog pomanjkanja vjerske slobode ne mogu javno svjedočiti vjeru u Krista. Ima i onih koji su životom platili svoju pripadnost Crkvi. Potičem vas da ostanete čvrsti u vjeri, sigurni da je Krist uz vas u svakoj kušnji. On vam ponavlja: »Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!« (Mt 5, 11-12).

7. U jedinstvu s čitavom Crkvom Dragi mladi, da biste ostali postojani u ispovijedanju kršćanske vjere ondje gdje ste pozvani, vi trebate Crkvu. Nitko ne može sam svjedočiti evanđelje. Isus je poslao svoje učenike u misiju zajedno. Obratio im se u množini kada je rekao: »učinite učenicima«. Svoje svjedočanstvo, dakle, dajemo kao članovi kršćanske zajednice, i zajedništvo življeno u Crkvi našu misiju čini plodonosnom: po jedinstvu i ljubavi koju imamo jedni prema drugima drugi će nas prepoznati kao Kristove učenike (usp. Iv 13, 35). Zahvalan sam Gospodinu za dragocjeno djelo evangelizacije koje provode naše kršćanske zajednice, naše župe, naši crkveni pokreti. Plodovi te evangelizacije pripadaju čitavoj Crkvi: »Jedan sije, drugi žanje«, govorio je Isus (Iv 4, 37). Ne mogu ovdje ne zahvaliti Bogu za veliki dar misionara, koji se potpuno posvećuju naviještanju evanđelju sve do nakraj svijeta. Zahvaljujem isto tako Gospodinu za svećenike i posvećene osobe, koji se potpuno razdaju da drugima navijeste Isusa Krista i da ga oni uzljube. Želim ovdje potaknuti mlade koje je Bog pozvao da se oduševljeno posvete tim zvanjima: »Blaženije je davati nego primati« (Dj 20, 35). Onima koji ostavljaju sve da ga slijede, Isus obećava stostruko i vječni život! (usp. Mt 19, 29). 12/2012.

Zahvaljujem također za sve vjernike laike koji se svim silama trude živjeti svoju svakodnevicu kao misiju gdje god se nalazili, u obitelji ili na poslu, tako da se Krista ljubi i služi mu se i da Božje kraljevstvo sve više raste. Tu mislim osobito na one koji djeluju na polju odgoja, zdravstva, poduzetništva, politike i ekonomije i u mnogim drugim područjima apostolata laika. Krist treba vašu zauzetost i vaše svjedočenje. Neka vas ništa – ni teškoće, ni nerazumijevanja – ne odvrati od toga da donosite Kristovo evanđelje u mjesta u kojima se nalazite: svaki je od vas dragocjen u velikom mozaiku evangelizacije!

8. »Evo me, Gospodine!« U zaključku, draga mladeži, želim vas pozvati da osluškujete duboko u svom srcu Isusov poziv da naviještate njegovo evanđelje. Kao što pokazuje veliki kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru, njegovo je srce otvoreno ljubavi prema svima, bez razlike, a njegove ruke širom raširene da zagrle sve. Budite vi Isusovo srce i ruke! Idite i svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari, nošeni ljubavlju i otvorenošću prema svima! Slijedite primjer velikih misionara Crkve, poput svetog Franje Ksaverskog i drugih! Na završetku Svjetskog dana mladih u Madridu blagoslovio sam nekolicinu mladih s raznih kontinenata koji su polazili u misije. Oni su predstavljali brojne mlade koji su, ponavljajući riječi proroka Izaije, rekli Gospodinu: »Evo me, mene pošalji!« (Iz 6, 8). Crkva ima povjerenja u vas i duboko vam je zahvalna za radost i snagu koju nosite. Velikodušno koristite svoje talente u službi naviještanja evanđelja! Znamo da se Duh Sveti daje onima koji se ponizna srca učine raspoloživima za taj navještaj. I ne bojte se: Isus, Spasitelj svijeta, s nama je u sve dane, sve do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20)! Taj poziv, koji upućujem mladima iz čitavog svijeta, ima posebnu važnost za vas, dragi mladi iz Južne Amerike! Naime, na Petoj općoj konferenciji latinskoameričkog episkopata, održanoj u Aparecidi 2007., biskupi su pokrenuli »kontinentalnu misiju«. Mladi, koji na tome kontinentu čine većinu stanovništva, predstavljaju važnu i dragocjenu snagu za Crkvu i društvo. Vi, dakle, prednjačite u toj misiji! Sada kada se Svjetski dan mladih vraća u Latinsku Ameriku, pozivam sve mlade toga kontinenta da prenose svojim vršnjacima iz čitavog svijeta oduševljenje svoje vjere! Neka Djevica Marija, Zvijezda nove evangelizacije, koju se zaziva također kao Gospu od Aparecide i Gospu Guadalupsku, prati svakog od vas u vašoj misiji svjedočenja Božje ljubavi. Svima vama, s osobitom ljubavlju, podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Iz Vatikana 18. listopada 2012.

997


Caritas je temeljna zadaća svakog kršćanina Poslanica za Nedjelju Caritasa, 16. prosinca 2012. Vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6) Dragi vjernici, već smo zakoračili u Godinu vjere koju je proglasio papa Benedikt XVI. želeći potaknuti cijelu Crkvu na ponovno otkrivanje puta vjere, upoznavanje Krista i prenošenje vjere postojanim svjedočanstvom života. Tom pozivu Svetoga Oca pridružio se i svaki biskup u svojoj mjesnoj Crkvi. Ove nedjelje, na korak do Božića, kada slavimo utjelovljenje Božje ljubavi prema čovjeku, obilježavamo Nedjelju Caritasa. U cijeloj našoj Domovini molit ćemo i darivati, prema svojim mogućnostima, za potrebite među nama. Godina vjere imat će smisla ako naša vjera bude ljubavlju djelotvorna, ako se okrenemo Bogu i svoje pouzdanje položimo u Božju ljubav. Ali kako ćemo to učiniti ako iskrena srca ne tražimo znakove Božje prisutnosti u našim životima, ako nismo doživjeli susret s Isusom Kristom, ako ne provodimo vrijeme u molitvi? Često si umirujemo savjest upućujući Bogu kakvu površnu riječ štovanja, zazivajući Njegovo ime samo onda kada nam je teško. Time zapravo pokazujemo da nemamo iskustvo osobna susreta s Bogom. Ostaje nam izazov koji pred svakoga od nas stavlja Godina vjere: uistinu povjerovati i promijeniti svoje živote, prihvatiti Boga kao svoju prvu ljubav. Potrebno je učiniti prvi korak s povjerenjem u dobrotu onoga koji nas je stvorio iz ljubavi te ustrajati na putu zajedništva i prijateljstva sa živim Bogom. Bog je već na početku stvaranja svijeta i čovjeka učinio svoj prvi korak, a na poseban način progovorio nam je u svojoj utjelovljenoj riječi – Isusu iz Nazareta. Na nama je da mu odgovorimo. Prava vjera nije nešto apstraktno, ona je povezana sa svakodnevnim životom. Naši životi moraju postati odraz onoga što vjerujemo. Moramo odbaciti gorčinu, srdžbu, opakost. Moramo odbaciti grijeh, nepraštanje uvreda, gajenje mržnje i negativnih osjećaja prema drugima. Na tom putu osobna čišćenja i obraćenja srca pozvani smo ljubiti Boga i bližnjega, osnaženi božanskom ljubavlju koja nas osposobljava za bratski život s ljudima. Zato je važno da upoznamo svoju vjeru, da sudjelujemo u sakramentalnom životu, osobito u misi, da redovito molimo. Apostol Pavao uči nas da ljubav uvodi čovjeka u novi život, život u kojem je vjera ljubavlju djelotvorna, a to postaje novo mjerilo djelovanja koje iz temelja mijenja naš život. Živa vjera uvijek teži za time da se prelijeva na druge, da se dijeljenjem umnaža. Vjera i ljubav uvijek idu zajedno, osnažujući nas za svjedočenje konkretnim djelima, o čemu svjedoči djelovanje brojnih župnih, nad/biskupijskih i nacionalnog Caritasa.

998

Caritas je temeljna zadaća svakog pojedinog kršćanina, svake župne zajednice, svake nad/biskupije i Katoličke Crkve u cijelosti. Caritas je lice žive Crkve koja ispunja Kristovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Caritas svojim djelovanjem naviješta i svjedoči Radosnu vijest ljubavi i pravednosti za sve ljude. Zauzimanjem za potrebite među nama i iskazivanjem solidarnosti djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa Caritas ispunjava Kristovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Da bismo je oživotvorili, moramo usvojiti novi stil života i novu logiku životnih odabira. Krist od nas zahtijeva da se obratimo siromašnima, i kao pojedinci i kao zajednica. Od nas se traži duhovno obraćenje, koje se napaja na molitvi, na šutnji, na razmatranju Božje riječi, oživljavanju i oživotvorenju liturgijskog i sakramentalnog života. Samo ako će Bog, koji je ljubav, biti u središtu našega srca i našega života, moći ćemo postati nova stvorenja te iskusiti »velike stvari« koje on želi učiniti s nama preko siromaštva i poniznosti. Neka nam svima na srcu bude produbljivanje vjere, hrabro i javno svjedočenje Istine u koju vjerujemo, a na osobit način sudjelovanje u dobročinstvima organizirana djelovanja Caritasa, koje će pomoći da se naša vjera uistinu pokaže ljubavlju djelotvorna. Molimo Gospodina da nam otvori srce kako bismo ga mogli poznavati i ljubiti te biti izvori vode žive usred ovoga žednog svijeta. + Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa

Priznanje preč. Josipu Matanoviću Povodom Dana grada Valpova i blagdana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Valpova, održanoj 8. prosinca u Centru kulture »M. P. Katančić«, zaslužnim građanima uručena su javna priznanja. Gradonačelnik Valpova Leon Žulj uručio je javno priznanje - Zlatnu plaketu »Pečat grada Valpova« za životno djelo na području razvoja duhovnog i sveukupnog društvenog života preč. Josipu Matanoviću, bivšem valpovačkom župniku. Sjednici su nazočili i saborski zastupnici Tomislav Ivić, Josip Salapić te župan osječko-baranjski dr. Vladimir Šišljagić te drugi uzvanici i gosti. Matej Delaš 12/2012.


Završetak Domovinskoga rata Izjava Komisije »Iustitia et pax« HBK 1. Ljudska pravda na trajnom iskušenju U povijesti zapadnoga civilizacijskog kruga, kao napredak kulture i civilizacije, snažno nadahnuto judeokršćanskom tradicijom, uspostavilo se sudstvo kako bi se mogla održati pravednost u društvu nasuprot zakonu sile i jačega. Ljudsko pravo, nažalost, zbog ljudske slabosti i grešnosti ne ide uvijek ruku pod ruku s pravdom i pravednošću. Pa ipak, unatoč čestim povijesnim lutanjima i zloporabama prava, zapadni civilizacijski krug nikada nije u potpunosti racionalno odustao od ideala pravednosti. Iako se tome opasno približio kroz totalitarne sustave prošlog XX. stoljeća te kroz rasističke i kolonijalne zakone prema kojima je bilo samorazumljivo da postoje vredniji i manje vrijedni ljudi i narodi. Kao kršćanima, uvijek nam se moliti za ljudske zakonodavce da se drže božanskoga zakona prema kojemu je svaki čovjek Božje stvorenje i slika Božja, a drugom čovjeku brat, a ne ljudskih predaja prema kojima uvijek biva da su neki ljudi i narodi vredniji od drugih. Hrvati su tijekom tegobne povijesti često bili izručivani ljudskim sudovima koji su im dosuđivali teški usud nepravde i prijevare, od krvavoga Križevačkog sabora, sramotne osude Zrinskog i Frankopana, montiranog procesa blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, nebrojenih ubijenih i zlostavljanih koji se mogu uzdati samo još u pravorijek Vrhovnog Suca. U teškom Domovinskom ratu, u kojem su pravim čudom hrvatski branitelji uspjeli obraniti svoju domovinu, Hrvati su vjerovali da je konačno došlo vrijeme u kojemu će se i njih prosuđivati po načelu pravednosti. Vjerovali su Međunarodnom sudu za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Haagu (ICTY). Štoviše, i inicirali su taj sud.

2. Haaški sud Gotovo dvadesetak godina nakon osnutka tog suda nismo gajili puno nade u njegovu pravednost. Pokušali smo je probuditi - upozoravali smo na njegova nepravedna polazišta, probleme i nedorečenosti - ali i dati mu snage kroz zajedničke i osobne molitve, post, klanjanje. I uspjeli smo. Presudom za »Oluju«, 16. studenoga 2012., u predmetu protiv generala Ante Gotovine i Mladena Markača Žalbeno vijeće spasilo je Sudu obraz i osiguralo mjesto u povijesti koje će taj sud svrstavati u red sudova na kojima su, unatoč brojnim političkim optužnicama, uglavnom napisanim za mandata gospođe Del Ponte, suci bili sposobni donijeti pravednu i pravno utemeljenu presudu držeći se međunarodnog prava. Sudu je ova presuda, koja jasno naznačuje agresora i žrtvu, i apostrofira počinitelja zločina protiv mira, omogućila da u povijest uđe kao sud koji nije u potpunosti 12/2012.

promašio svoj mandat. Ova presuda iznimno je važna za standarde međunarodnog prava jer je spriječila uvođenje pravnih i političkih norma koje bi u cijelom svijetu dovele u pitanje mir, stabilnost, kao i legitimitet UN-ovih i NATO-vih postojećih i budućih mirovnih i vojnih operacija.

3. Rat i pomirenje »Rat je poguba ljudske naravi«, pisao je davno Marin Držić. Svaki je rat krajnje zlo i treba ga izbjegavati po svaku cijenu. On naprosto stvara žrtve na svim stranama. Valja, međutim, razlikovati nepravedni rat, što je bez sumnje – i po presudi Haaškoga suda od 16. XI. 2012. – bila srpska agresija na Republiku Hrvatsku 1991. - 1995., od pravednog obrambenog rata koji je vodila Republika Hrvatska. Nažalost, u ratu je najčešće riječ o stradanju običnih, malih ljudi koji su dovedeni u bezizlazne situacije. Kad rat pogodi jedan narod, kad čovjeka pogodi to teško zlo, valja učiniti sve da se on vodi u okviru međunarodnih konvencija, tih civilizacijskih postignuća o minimumu ljudskosti u situacijama kada je čovjek kao biće sveden na minimum svojih ljudskih mogućnosti. One pak koji se ogriješe o moralne norme u ratu, valja otkriti i pravedno kazniti kako bi se ponovno uspostavila pravda u društvu. A ona je posebno potrebna u društvima i među narodima koji su bili u ratu. Upravo je zbog toga važno da se otkriju prave žrtve i pravi počinitelji zločina, primjerice, počinitelji zločina nad hrvatskim civilima u Vukovaru, Glinskoj Poljani, Baćinu, Škabrnji, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, osobito tijekom višegodišnjega granatiranja mnogih hrvatskih gradova, kao i nad srpskim civilima u Gruborima i Varivodama. No, osuditi bilo koga zato što je netko stradao, nije čin uspostave narušene pravde, već čin odmazde, a to znači daljnje generiranje nepravde i održavanje stanja napetosti. Ipak, sama pravednost, koliko god bila nužna za ozdravljenje odnosa među ljudima, nije dostatna da ostvari trajni mir. Za mir je potrebno nešto više. Potrebno je otvarati horizonte susreta s Bogom i čovjekom te nastojati i opraštati. Hrvatska riječ oprost, oproštenje, na izvrstan način označuje što nam je tu ponajprije činiti. U korijenu te riječi, prost, nalazi se pojam slobodan. Oprostiti, dakle, znači osloboditi se navezanosti na zlo, a onda u slobodi darovati onome drugome mogućnost novoga susreta, novoga početka. Bez toga nema mira, a onda ni sreće, kako za osobe, tako i za narode. O tomu nas je posebice poučavao blaženi Ivan Pavao II. kad je govorio o potrebi »čišćenja pamćenja« kao osobitog »izraza obraćenja i vjernosti Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka«. A što znači »čistiti pamćenje« poka-

999


zao je one prve korizmene nedjelje (12. ožujka 2000.) kada je u ime Crkve, zagledan u raspetoga Krista u bazilici Sv. Petra, »zamolio oproštenje za svako njezino dijete«. I dodao kako »čišćenje pamćenja jača naše korake prema budućnosti i čini nas budnijima i poniznijima« (Novo millenio ineunte, 6). A pedagogijom »oprostiti i moliti oproštenje« želi se otkloniti iz pamćenja svaki osjećaj mržnje, mraka i duhovne zarobljenosti kako bismo uistinu bili slobodni.

4. Država Hrvatska Nakon 20 godina hrvatske samostalnosti, a imajući u vidu mir na ovim prostorima, čini nam se uputnim i korisnim učiniti »malu inventuru« onoga što se u Hrvatskoj zbivalo vezano uz događaje u Haagu. Teško se oteti dojmu da ljudi koji se u Hrvatskoj žele baviti javnim poslovima, biti političari, nekako više bivaju političari u Hrvatskoj, nego hrvatski političari. Često se stječe dojam kako se brojni naši javni djelatnici i političari servilno odnose prema zahtjevima koji im stižu iz europskih središnjica, a s vlastitim narodom komuniciraju površno, necjelovito, a nerijetko i oholo. Ljudi s pravom očekuju da njihovi predstavnici u zemlji i u inozemstvu budu otmjeni i oslobođeni kolonijalnog sindroma kojem često podliježu mali narodi i u suvremenom svijetu. Hrvatska je suosnivač Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije. Budući da rad tog suda ide svome kraju, čini nam se korisnim dovršiti ovu epizodu naše povijesti kako nas ona ne bi opterećivala u budućnosti. Ne kanimo pritom činiti detaljnu analizu. Želimo samo da nam neka od postavljenih pitanja pomognu posvijestiti trenutke i događaje koji su važni za razvoj Hrvatske, a vezani su uz rad Suda. U tom vidu valja promatrati i ova propitivanja: - Pitamo se, kako to da Hrvatska nikada nije postavila pitanje u Vijeću sigurnosti UN-a a što je mogla i trebala učiniti, zašto sud podiže optužnice protiv pokojnika koji se ne mogu braniti, a to je protivno pravnim i civilizacijskim uzusima? - Hrvatska također nikada nije potaknula raspravu o kompatibilnosti kvalifikacije ujedinjenoga zločinačkog pothvata s međunarodnim kaznenim pravom. - Nikada Hrvatska nije inzistirala na raspravi o tzv. »topničkim dnevnicima«. Kako je moguće da neki ozbiljan sud prihvati i podigne optužnicu ako mu nedostaju ključni dokazi? - Hrvatska pred Vijećem sigurnosti nije pokrenula ni pitanje tzv. EU-promatračkih dnevnika iz »Oluje« koje sudsko vijeće traži, a u Europskoj uniji tvrde da ih nemaju u arhivima. - Kada je godine 2010. u završnoj riječi tužitelj priznao da je »Oluja« bila međunarodni sukob, Hrvatska nije pred Vijećem sigurnosti UN-a pokre-

1000

nula raspravu o međunarodnom sukobu, eksplicitno tražeći da se u tom slučaju (a ne slučaju građanskoga rata) definira agresija i da se naznači tko je na tlu bivše države počinio zločin protiv mira, prekršivši time jednu od najvažnijih univerzalnih pravnih vrijednosti. - U Hrvatskoj još nitko nije optužen, a ni procesuiran za skandalozno puštanje britanske televizijske ekipe u predsjednički arhiv. - Kako to da su tzv. brijunski transkripti otišli u Haag protuzakonito, a da nisu bili zaštićeni i označeni pečatom države? Kako to da za to nitko nije odgovarao i nitko ne odgovara? Pravilo 54 bis Pravilnika o postupku i dokazima haaškoga tribunala regulira zaštitu dokumenata koji su od važnosti za nacionalnu sigurnost države, kao i ograničeno ispitivanje svjedoka koji su važni ili su bili važni u sustavu zaštite nacionalne sigurnosti i ustavnog poretka države. Taj članak na tribunalu kolokvijalno zovu »hrvatski članak«, a koristile su ga sve države (Miloševićevi zacrnjeni transkripti, primjerice) osim Hrvatske. I tu valja uzeti u obzir načelo da su svi jednaki pred zakonom te da oni koji su neovlašteno i neodgovorno dovodili u pitanje državnu sigurnost za to trebaju i odgovarati. - Hrvatska država ne smije više biti ovako indiferentna prema svojim državljanima, ali i prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, jer Hrvatska je matična država svih Hrvata. Trenutačno se u Haagu vodi proces protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska ima moralnu, ali i ustavnu obvezu pomagati Hrvatima iz Bosne i Hercegovine i mora znati da u Haagu ima još Hrvata koji su potrebni pomoći hrvatske države i hrvatskih političara. Ne zato da bi se pred sudom bilo što sakrilo, već zato da istina iziđe na vidjelo, da presude budu stvarne kazne onima koji su zločine počinili. - Oslobađanjem hrvatskih generala iz haaškoga zatvora ne prestaje obveza države Hrvatske u rješavanju problema proizišlih iz dugog procesa nevino zatvorenih i proganjanih ljudi. Valja, usprkos klauzuli prema kojoj sud nije dužan nadoknaditi štetu onima kojima nije dokazana krivnja, nadoknaditi štetu, i to iz sredstava Republike Hrvatske, a koja će se nadoknaditi iz ratne štete od koje Hrvatska ne smije odustati, odnosno ne smije odustati od tužbe za genocid za koju se Međunarodni sud pravde proglasio mjerodavnim i prije presude za »Oluju«, jer je to pitanje pravde, a onda i mira. Hrvatska ima moralnu obvezu generalima i njihovim obiteljima, koje su prošle kroz mnoge patnje, nadoknaditi štetu. Također valja moralno i materijalno nadoknaditi štetu i ispričati se onim ljudima, prijateljima i znancima generala koji su bili prisluškivani, čiji su stanovi bili pretraživani, koji su bili proskribirani jer su vjerovali u nevinost nevinih ljudi. 12/2012.


- Republika Hrvatska nije počinila agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu. To je razvidno i iz ove presude hrvatskim generalima 16. studenoga 2012., budući da je Sud jasno presudio da nije bilo državne politike etničkog čišćenja niti politike zločina – osim pojedinačnih, nego samo pravedna obrana. Takav obrambeni rat vodili su Hrvati i u BiH. Bez Hrvata, Bosne i Hercegovine, kao države, danas ne bi bilo – jer na referendumu su glasovi Hrvata bili presudni za samostalnost BiH, a vojno djelovanje Hrvata u BiH zaštitilo je, koliko je moglo, Hrvate u BiH te spasilo i obranilo BiH kao državu od srpske agresije. Predsjednik Tuđman odigrao je ključnu ulogu pozivajući Hrvate da glasaju za cjelovitost BiH jer je to njihova domovina. Hrvatska se politika tada snalazila kako je u postojećoj situaciji znala i mogla. Glavni krivac za tragične događaje u BiH bila je srpska agresivna politika, a glavni sukrivac nije bila hrvatska politika, već upravo politika međunarodne zajednice koja je svojim prljavim igrama dovela u pitanje živote ljudi. Sjetimo se samo UN-ovih zaštićenih zona, Srebrenice i Bihaća, koji bi zasigurno bio »druga Srebrenica« da hrvatska vojska pod zapovjedništvom generala Gotovine nije oslobodila okupirana područja Hrvatske i dijelove BiH, što joj je omogućavao Vašingtonski sporazum, tako da hrvatska vojska nikako ne može biti agresor u BiH. Na kraju, valja reći da to što slijedi iz presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču treba Haaški sud uzeti u obzir i pri donošenju konačne presude optuženoj šestorici Hrvata iz BiH. Generali su kazali da je rat od danas dio povijesti i da gledamo u budućnost te da je Hrvatska zemlja otvorena za život svim ljudima koji joj žele dobro. Njihovi govori utemeljeni su na njihovoj vjeri i kršćanskom oprostu. Ovaj tužni rat, poraće, dramatična haaška epopeja koja još traje, bili su prožeti žarkom i dubokom molitvom naroda. Često u tegobnoj povijesti Hrvata, Hrvatima drugo nije ni

preostajalo nego da se utječu molitvi i zagovoru svoje kraljice, Blažene Djevice Marije. I često su te molitve bile uslišavane i Hrvati su bivali spašeni. Sjetimo se da su u Domovinskom ratu vojnici odlazili s krunicama u rukama i oko vrata. Kad smo mi u Komisiji pozvali na molitvu za pravednu presudu generalima pred prvostupanjskim vijećem, mnogi su se rugali, ali većina našeg naroda se molila. Kada su hrvatski biskupi pozvali na molitvu za pravednu presudu pred Žalbenim vijećem, Hrvati su to spremno prihvatili unatoč prvostupanjskoj presudi. Ljudi su bdjeli, molili, postili i molitva je bila uslišana. Nakon presude hrvatskim generalima, kojom se oni oslobađaju krivnje, razlila se Trgom bana Josipa Jelačića u Zagrebu, kao i u svim gradovima i mjestima u Hrvatskoj, spontana molitva Očenaša, zahvala Bogu. Ako bismo na kraju mogli zaključiti što nam ostaje nakon ove presude, mogli bismo reći: pouzdanje u Boga, pravednog suca, ali i pouzdanje u Boga milosrdnog Oca koji prije svega želi da njegova djeca budu dobra međusobno, da nauče opraštati kako on njima oprašta i da ovaj svijet ostave boljim i ljepšim onima koji dolaze iza njih. Nadamo se da su stoljetni ratovi na ovim prostorima završeni. Tijekom stoljeća Hrvatska se odlikovala mnoštvom vrsnih ratnika i generala. Danas nam trebaju vrsni političari, vrsni intelektualci, radnici, studenti, koji će kao pravi domoljubi znati čuvati mir i omogućiti ljudima da sretno žive u ovoj lijepoj zemlji. Potičemo sve žitelje Hrvatske da se ne umore moliti dobrom Bogu te da nadahnuti molitvom neumorno rade na njezinu napretku, spremni i na žrtve i odricanja, ali u istini i pravednosti. Bog blagoslovio našu domovinu Hrvatsku! U Zagrebu, 23. studenoga 2012. Mons. Vlado Košić, predsjednik Komisije

Nadbiskup Želimir Puljić novi je predsjednik HBK Zadarski nadbiskup Želimir Puljić izabran je 14.

studenoga 2012., na 45. redovitom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, za predsjednika HBK. Nadbiskup Puljić rođen je 7. ožujka 1947. u mjestu Kamena pokraj Mostara, župa Blagaj. Završio je Dijecezansku gimnaziju u Dubrovniku, a studij teologije pohađao je u Splitu i Rimu. U Rimu je postigao diplomu licencijata iz pastoralne teologije i doktorat iz psihologije. Za svećenika Mostarske biskupije zaređen je 24.

12/2012.

ožujka 1974. u Rimu. Po završetku studija vršio je razne službe u Bogosloviji u Sarajevu: od 1978. do 1980. bio je prefekt; od 1980. do 1985. prefekt studija; od 1985. do 1988. rektor. Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrovačkim biskupom 7. prosinca 1989. godine. Za biskupa je zaređen u Dubrovniku 14. siječnja 1990. kada je i preuzeo službu. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 15. ožujka 2010. zadarskim nadbiskupom. U službu je uveden u zadarskoj prvostolnici 24. travnja 2010. godine. Tiskovni ured HBK

1001


Priopćenje s 45. plenarnog zasjedanja HBK (Zagreb, 13. - 15. studenoga 2012.)

Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferen-

cije, 45. po redu, održano je od 13. do 15. studenoga 2012. u sjedištu HBK u Zagrebu, Ksaverska cesta 12a. Na zasjedanju su sudjelovali apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D’Errico, izaslanik Biskupske konferencije BiH vojni ordinarij mons. Tomo Vukšić, subotički biskup mons. Ivan Penzeš i srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Na početku radnoga dijela zasjedanja biskupi su podržali pokretanje postupka za proglašenje blaženim krčkog biskupa Antuna Mahnića (1850.—1920.). O XIII. općoj redovitoj Sinodi biskupa, koja je na temu »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere« održana od 7. do 28. listopada 2012. u Rimu, govorili su kardinal Josip Bozanić i pomoćni đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić. Oni su iznijeli pojedinosti o organizaciji i nekim naglascima Sinode koja je okupila biskupe i promatrače iz cijeloga svijeta. Posebno su naglasili ozračje katolicizma, univerzalnosti Crkve koje je vladalo na Sinodi, a očitovalo se u iznošenju iskustava i prijedloga crkvenih zajednica iz svih dijelova svijeta. Pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, predsjednik Odbora HBK za katoličke škole i visoka crkvena učilišta, govorio je o katoličkim školama u smislu uređivanja njihova statusa u skladu s Ugovorima o suradnji na području odgoja i kulture te o pravnim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske, nadopunjavanja osnivačkih akata te izgradnje i očuvanja specifičnosti katoličkih škola. Sukladno ugovorima, Katolička Crkva ima pravo osnivati škole bilo kojeg stupnja, kojima Republika Hrvatska priznaje pravnu osobnost, a njihovim djelatnicima i učenicima jednaka prava kao i državnim školama. Biskup Šaško je istaknuo potrebu izrade strategije širenja mreže katoličkih škola na razini biskupija i redovničkih zajednica, s osobitim naglaskom na školske oblike prije srednje škole. Upozorio je i na potrebu veće koordinacije na razini HBK kako bi se postiglo jedinstvo djelovanja na nacionalnoj razini. Požeškom biskupu Antunu Škvorčeviću biskupi su povjerili izradu strategije glede pitanja vezanih za katoličke škole. Hrvatski biskupi su na zasjedanju, nakon izvješća predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda, mons. Ivice Pažina, o provedbi vjeronauka u osnovnim i srednjim školama, izrazili svoju radost zbog otvorenosti roditelja i učenika koji osobnim izborom vjeronauka u školi pred Crkvu uvijek i iznova stavljaju nove zadaće promišljanja o kvalitetnom vjerskom odgoju i kvaliteti vjeronaučne nastave. Razmotrili su također i ozbiljna otvorena pitanja. Ona se ponajprije odnose na povredu Ugovora između

1002

Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (čl. 1, t. 1) i Ugovora između Hrvatske biskupske konferencije i Vlade Republike Hrvatske o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama (čl. 3, t. 1) kojima se jamči pravo na vjeronauk u školi za vrijeme čitavog obrazovanja, i to dva sata tjedno. Nasuprot tome, u okviru »sestrinskog obrazovanja«, odnosno u medicinskim srednjim školama, to se pravo od početka ove školske godine ne poštuje. Naime, trenutno se nastava vjeronauka uopće ne izvodi u trećim razredima srednjih medicinskih škola, a sukladno reformi medicinskih srednjih škola, od sljedeće godine to isto bi se trebalo dogoditi i u četvrtim razredima, tako da bi nastava vjeronauka u srednjim medicinskim školama ostala samo u prva dva razreda (po jedan sat tjedno). Analizirali su i posljedice proizašle iz preporuke ministra Jovanovića glede provedbe vjeronauka u osnovnim školama (prvi i posljednji sat). U nekim se školama to očituje u diskriminaciji vjeronauka kao predmeta, a u nekima u otežavanju izvođenja nastave. Biskupi su izrazili svoje čuđenje te nezadovoljstvo zbog nespremnosti ministra znanosti, obrazovanja i sporta za susret i razgovor s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda o navedenim pitanjima.

O zdravstvenom odgoju Biskupi su također upoznati s relevantnim činjenicama uvođenja, provedbe te sadržaja Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Pozitivno su vrednovali sadržaje njegova tri prva modula. No, iznenađeni su načinom uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole, njegovom obvezatnošću za sve učenike te sadržajem njegova četvrtoga modula, koji je s obzirom na stavove o spolnoj, odnosno tzv. rodnoj ravnopravnosti i o odgovornom spolnom ponašanju posve u suprotnosti s kršćanskim svjetonazorom učenika, njihovih roditelja, ali i mnogih nastavnika. Osobito su naglasili nedopustivost grubog kršenja ustavnog prava i slobode roditelja da oni odlučuju o odgoju svoje djece (Ustav Republike Hrvatske, čl. 63, t. 1). Naime, »roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu obrazovanja za svoju djecu« (Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 26, t. 3), a država »u obavljanju svojih funkcija povezanih s obrazovanjem i poučavanjem« ima zadaću »poštovati pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima« (Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Protokol 1, čl. 2; usp. Povelja o temeljnim pravima Europske Unije, čl. 14, t. 3). To 12/2012.


pravo roditeljima daju brojni međunarodni pravni akti, kao i dokumenti europskih institucija, kojih je potpisnik i Republika Hrvatska, sve do nedavne Rezolucije Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi (od 4. listopada 2012, br. 1904/2012). Neprofesionalan i nedopušten pristup ovom ozbiljnom pitanju biskupi drže krajnje zabrinjavajućim te pozivaju Vladu Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na dosljedno poštovanje pozitivnih europskih, međunarodnih te hrvatskih zakona i drugih pravnih akata. Sadašnji četvrti modul Kurikuluma zdravstvenoga odgoja smatraju višestruko neprihvatljivim te zahtijevaju da on, u skladu s Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, bude usklađen s vrijednostima kršćanske etike (usp. čl. 1, t. 2). Biskupi također pozivaju sve katoličke roditelje da se osobno informiraju sa sadržajem Kurikuluma te izražavaju svoju podršku onim roditeljima, vjeroučiteljima i ostalim prosvjetnim djelatnicima koji podižu svoj glas u obrani svojih prava i dostojanstva vlastite savjesti. Zajedno s drugim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj, Hrvatska biskupska konferencija traži putove obrane roditeljskih i vjerskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica. Kao zasebno pitanje, s obzirom na provedbu Kurikuluma zdravstvenog odgoja, Hrvatska biskupska konferencija razmotrila je i pitanje provedbe Kurikuluma u katoličkim školama. U svezi s tim, biskupi su potvrdili da na temelju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije o katoličkim osnovnim i srednjim školama od 23. svibnja 2011. »katoličke škole imaju pravo provoditi odgojno-obrazovne programe (...) sukladno katoličkim moralnim načelima« (čl. 9). S obzirom na tumačenje nepovredivosti ispovjedne tajne u okviru rasprava o izmjenama i dopunama Kaznenoga zakona, Hrvatska biskupska konferencija ponavlja nepromjenljiv nauk Katoličke Crkve da je svaki svećenik koji, slaveći sakrament pomirenja, prima ispovijedi, obvezan »obdržavati posvemašnju tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio«, te da mu »nije dopušteno govoriti ni o onome što je u ispovijedi saznao o životu pokornika«, jer ispovjedna tajna, koja ne dopušta izuzetka, ostaje zapečaćena sakramentom (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1467). Osim toga, zakon koji bi bio u suprotnosti s tim naukom, bio bi istodobno i u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 40), a i s Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (čl. 8, t. 2). Uz ovo, napominjemo da su svećenici, čuvajući ispovjednu tajnu tijekom stoljeća, davali i svoje živote, ostajući vjerni svome zvanju. Na to su spremni i naraštaji današnjih svećenika. 12/2012.

Nakon što se u medijima počeo širiti dojam o izvrsnim odnosima između hrvatskih vlasti i Svete Stolice, kojima su jedini problem stavovi hrvatskih biskupa, biskupi ističu da su to podmetanja kojima se želi narušiti crkveno jedinstvo i poljuljati međusobno povjerenje na različitim razinama. Istodobno, biskupi su istaknuli da nema nikakva razilaženja između Hrvatske biskupske konferencije i Svete Stolice kako su u nedavnim svojim izjavama sugerirali neki visoki hrvatski državni dužnosnici.

O stanju u hrvatskom društvu Hrvatski su se biskupi s osobitom zabrinutošću osvrnuli i na aktualnu iznimno tešku socijalnu situaciju u Hrvatskoj. Zabrinjava povećanje broja socijalno ugroženih osoba te zbog toga biskupi apeliraju na sve odgovorne u našemu društvu da se što snažnije zauzmu oko rješavanja izazova koje je nametnula globalna kriza, potičući, s jedne strane, primjerena gospodarska rješenja koja će rezultirati povećanjem zaposlenosti, a s druge strane, u duhu sveopće solidarnosti i osjetljivosti posvetiti posebnu brigu onima koji su najugroženiji i najviše pogođeni krizom. Biskupi na osobit način pozivaju vjernike te potiču sve crkvene ustanove, napose karitativne, da daju svoj doprinos u prevladavanju aktualnog stanja. U svojem osvrtu na aktualnu situaciju u iščekivanju drugostupanjske presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču biskupi su istaknuli da smo tijekom posljednjih dvaju desetljeća hrvatske suverenosti prolazili kroz mnoštvo teških trenutaka koje smo kao vjernici promatrali u svjetlu vjere i povijesti spasenja, sa zahvalnošću svima, a osobito hrvatskim braniteljima, koji su žrtvovali svoje živote za slobodu naše domovine. No, oslobođenjem hrvatskih krajeva nisu prestali izazovi i kušnje za one koji su podnijeli najveći teret ratnih godina. Mnoštvo je branitelja izloženo progonima i sudskim procesima, a neki od njih i političkim zloporabama. Biskupi upozoravaju na nužnost zauzimanja za pravednost i poštivanje prava osuđujući sve zločine koji su se dogodili, ali također upozoravaju i na neobjektivne i zlonamjerne prosudbe i djelovanja, kao i na nedostatnu osjetljivost institucija kojima je to dužnost, za promicanje istine o hrvatskoj obrani o stradanjima i drugim posljedicama rata. Što se tiče skorašnje presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, koji su dali velik doprinos u oslobađanju naše domovine Hrvatske od srpske agresije, kao i skupova potpore tim uglednim hrvatskim generalima, hrvatski su biskupi pozvali vjernike na zajedništvo i molitvu da pravomoćna presuda bude sukladna načelima pravednosti i istine. Ujedno, biskupi pozivaju sve one koji će ovih dana na razne načine iskazivati potporu hrvatskim generalima, da to uvijek čine dostojanstveno te s poštovanjem i

1003


zahvalnošću prema tolikim hrvatskim braniteljima koji su svojom nesebičnom žrtvom svima nama darovali slobodu. O medijskoj ustanovi HBK govorio je predsjednik Odbora HBK za sredstva društvenih komunikacija, riječki nadbiskup Ivan Devčić. Naime, budući da će uskoro medijske ustanove HBK – Tiskovni ured, Hrvatski katolički radio i Informativna katolička agencija – biti preseljene u novu zgradu HBK, istaknuta je potreba njihova zajedničkog djelovanja, kao i pokretanja novoga internetskog portala. U tome smislu dani su neki prijedlozi i smjernice kako bi djelovanje medijske ustanove HBK bilo što učinkovitije.

Nova imenovanja Biskupi su usvojili novi Statut Hrvatskoga Caritasa. Predsjednici pojedinih tijela HBK podnijeli su izvješća o svojem području djelovanja. Određeni su i izaslanici HBK na zasjedanjima drugih biskupskih konferencija u 2013. godini. Budući da je istekao mandat dosadašnjeg predsjednika HBK, đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, biskupi su na ovom zasjedanju za novoga predsjednika izabrali zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića.

Na zasjedanju su učinjene i neke druge promjene u tijelima HBK. Za novoga predsjednika Biskupske komisije HBK za liturgiju imenovan je pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. Imenovani su i novi članovi Biskupske komisije HBK za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima: đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, šibenski biskup Ante Ivas, porečkopulski biskup Dražen Kutleša i biskup Ivan Šaško. Predstavnik BK BiH u tu će Komisiju naknadno biti imenovan. Novi predsjednik Pravne komisije HBK je biskup Dražen Kutleša. Članom mješovite komisije HBK i HKVRPP-a imenovan je biskup Mate Uzinić. Na čelo Vijeća za migrante imenovan je biskup Vjekoslav Huzjak. Ravnatelju Središnje ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika i predstojniku financijskog ureda HBK, mons. Encu Rodinisu, obnovljen je mandat, kao i predstojniku Nacionalnoga katehetskog ureda, mons. Ivici Pažinu. Biskupi su dogovorili i kalendar događanja za 2013. godinu. Zajedničko zasjedanje HBK i BK BiH održat će se 21. siječnja 2013. u Zagrebu. Redovna zasjedanja HBK održat će se od 9. do 11. travnja i od 16. do 18. listopada. Susret HBK i redovničkih poglavara održat će se 5. lipnja 2013. Tajništvo Hrvatske biskupske konferencije

Sastanak povjerenika za obiteljski pastoral Uvođenje zdravstvenog odgoja u škole i Naci-

onalni studijski dan za djelatnike i suradnike u obiteljskom pastoralu 2013. godine bile su glavne točke sastanka (nad)biskupijskih povjerenika za obiteljski pastoral održanog u ponedjeljak 3. prosinca, u zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu pod predsjedanjem predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj, krčkog biskupa Valtera Župana. Glede uvođenja zdravstvenog odgoja, biskup Župan zatražio je da svaki povjerenik najprije izvijesti što je u njegovoj biskupiji već poduzeto ili se poduzima kako bi što veći broj roditelja bio upoznat s načinom uvođenja i sadržajima kurikuluma zdravstvenog odgoja. Povjerenici su izrazili svoju potporu roditeljima, ohrabrujući ih u njihovim nastojanjima da se izbore za uvažavanje svojih prava, a poduprli su i djelovanje građanskih udruga i inicijativa koji artikuliraju glas većine roditelja, ali i djece u Hrvatskoj. Na temelju sadržajne rasprave, a uzimajući u obzir dobra iskustva u nekim biskupijama, dogovorena je sveobuhvatna strategija koja uključuje sve sudionike obiteljskog pastorala. Biskup je svim povjerenicima preporučio da animiraju župnike i pastoralne djelatnike da pozovu roditelje na sa-

1004

stanke i druge susrete na kojima bi ih podrobno upoznali sa sadržajem zdravstvenog odgoja. Ako u pojedinoj biskupiji nema osoba koje bi taj sadržaj kompetentno predstavile, treba pozvati za to osposobljene osobe iz drugih biskupija, kao i osobe iz raznih udruga. Istaknuta je potreba bolje koordinacije radi umnažanja pozitivnih učinaka, a istaknuta je i potreba većeg korištenja raspoloživih medijskih kanala, uključujući i župne listiće. U kontekstu pripreme za 2. nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, biskup Župan podsjetio je kako su biskupi već otprije prihvatili da se nacionalni susreti održavaju u trogodišnjim ciklusima. Ciklus započinje organiziranjem Nacionalnog studijskog dana za djelatnike i suradnike u obiteljskom pastoralu na određenu aktualnu temu. Potom se sljedeće godine organiziraju biskupijski susreti kako bi se tema mogla dalje prorađivati i produbljivati sve do razine župa i obiteljskih zajednica u župi. Naposljetku, treće godine ciklusa održavao bi se nacionalni susret. Mons. Župan izvijestio je povjerenike kako su biskupi na jesenskom zasjedanju u studenome prihvatili prijedlog da se prvi studijski dan održi u Zadru 19. i 20. travnja 2013., na temu »Od teologije tijela do evanđelja života«. IKA

12/2012.


Plenarno zasjedanje Međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda U

privremenoj rezidenciji srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića, u Petrovaradinu je od 5. do 7. studenoga održano XXVIII. plenarno zasjedanje Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Na zasjedanju su sudjelovali: mons. Zef Gashi, barski nadbiskup i predsjednik MBK, mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup metropolit i potpredsjednik MBK, mons. Janos Penzes, subotički biskup, mons. Ilija Janjić, kotorski biskup, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, mons. Đura Džudžar, apostolski egzarh za vjernike istočnog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, mons. Kiro Stojanov, skopski biskup i apostolski egzarh vjernike istočnog obreda u Makedoniji, mons. Dodë Gjergji, apostolski administrator prizrenski, mons. Ladislav Nemet, zrenjaninski biskup, tajnik MBK i vlč. Mirko Štefković, pomoćnik generalnog tajnika MBK te, kao gost, apostolski nuncij u Republici Srbiji, mons. Orlando Antonini. Teme o kojima su biskupi na Konferenciji razgovarali bile su: izvješće sa Sinode biskupa u Rimu, program proslave Godine vjere u biskupijama, jubilej 1700. obljetnice Milanskog edikta, posjet kardinala Zenona Grocholewskog, prefekta Kongregacije za katolički odgoj, otvorena pitanja u odnosu s državom: osiguranje svećenika, restitucija, i drugo... Drugoga dana zasjedanja biskupi su slavili koncelebriranu misu u crkvi Sv. Jurja u Petrovaradinu, koju je predvodio apostolski nuncij Antonini. Na početku mise domaćin, biskup Gašparović, uputio je pozdrav svim prisutnim članovima Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjernicima petrovaradinskih župa. U homiliji je mons. Antonini naglasio da svima donosi pozdrav i apostolski blagoslov Svetog Oca Benedikta XVI. Govoreći o Godini vjere i novoj evangelizaciji, rekao je: »Nažalost, čini se da u ve-

ćem dijelu kršćanstva danas mnogi krštenici, sada već sekularizirani, odbacuju primljenu vjeru, iako je ona dala mnoge plodove tijekom drugog tisućljeća, i odvraćaju se od Boga zato što je više ne smatraju najvažnijom, kako kaže Papa. Stoga se vidi potreba nove evangelizacije za prenošenje kršćanske vjere. To je stoga tema i XIII. redovne Biskupske sinode održane u Rimu prošlog mjeseca. Za sinodske oce nova evangelizacija imat će učinka u mjeri u kojoj se u Crkvi ponovno oživi vjera, življena prvenstveno kao osobno iskustvo Isusa iz Nazareta. Štoviše, u svojoj homiliji na završnoj misi Sinode Papa je rekao da Crkva, koja ima za cilj duhovno obnoviti sekularizirani svijet, mora prije svega težiti da duhovno obnovi samu sebe.« Apostolski nuncij nadalje je istaknuo: »Netko će se upitati kako to učiniti? Ne radi se o izmišljanju kakvih novih strategija kao da je Evanđelje proizvod kojega treba postaviti na tržište religija! - već da se, gledajući Isusovu povijest, iznova otkriju načini na koje su mu ljudi prilazili i od njega bili pozvani, kako bi unijeli iste načine u uvjete ovog našeg vremena. Iznad svega, nova evangelizacija ostvarit će se življenjem. Papa Pavao VI. u svojoj je enciklici ‘Evangelii nuntiandi’ rekao da suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje, a ako i sluša učitelje, to čini zato što su svjedoci. Problem nije toliko dati odgovore, koliko potaknuti pitanja. Jedino svjedočanstvo kršćanskoga života jest ono koje u našim suvremenicima izaziva znatiželju i potiče ih zapitati se o razlozima nade koja je u nama. To je najbolja misija, koja ne potječe samo od Isusove zapovijedi ‘Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode’ (Mt 28,19), već potječe i temelji se na trojstvenoj misiji Oca, Sina i Duha Svetoga, i očituje u načinu na koji živimo i njegujemo odnose s drugima«, zaključio je nuncij. Tomislav Mađarević

Nove službe i dekreti Preč. Adam Bernatović, župnik osječke župe Sv. Petra i Pavla, danom 10. listopada 2012., imenovan je dekanom Osječkog zapadnog dekanata do kraja tekućeg mandata (br. 1309/2012.). Preč. Franjo Bodonji, župnik ladimirevačke župe Uzvišenja sv. Križa, danom 10. listopada 2012., imenovan je dekanom Valpovačkog dekanata do kraja tekućeg mandata (br.1313/2012.). Preč. Josip Ivešić, župnik đakovačke župe Dobroga Pastira, danom 13. studenoga 2012., ime-

12/2012.

novan je dekanom Đakovačkog dekanata na pet godina (br. 1312/2012.). Mr. sc. Vladimir Korov, župnik vinkovačke župe Sv. Ćirila i Metoda, danom 19. prosinca 2012., razriješen je službe ravnatelja Caritasa Vinkovačkog dekanata (br. 1563/2012.). Vlč. Krešimir Aračić, župnik vinkovačke župe Bl. Alojzija Stepinca, danom 20. prosinca 2012., imenovan je ravnateljem Caritasa Vinkovačkog dekanata na pet godina (br. 1529/2012.). Anica Banović

1005


Obljetnica smrti skladatelja Prepreka U svetištu Gospe Snježne na Tekijama

28. listopada priređena je svečanost završetka ovogodišnjeg bogoslužja i hodočašća na Tekije te obilježena 30. obljetnica smrti petrovaradinskog skladatelja i orguljaša Stanislava Prepreka. Program svečanosti započeo je okupljanjem štovatelja Preprekova stvaralaštva kraj njegova groba na Novomajurskom groblju u Petrovaradinu. Uslijedilo je euharistijsko slavlje u crkvi Gospe Snježne na Tekijama, kojom je bio označen završetak ovogodišnjeg bogoslužja i hodočašća na Tekije. Nakon mise održana je svečana akademija Prepreku u čast, pod nazivom »Glazbeni genij petrovaradinske Crkve«. Misu je predvodio nekadašnji župnik u Petrovaradinu, Stjepan Sokolović, sada župnik u Oprisavcima, uz koncelebraciju vlč. Marka Loša, župnika župe Sv. Roka u Petrovardinu, vlč. Marka Kljajića, župnika u Surčinu i upravitelja svetišta Stjepana Barišića. Ovim euharistijskim slavljem vjernici su zahvalili Majci Božjoj – Gospi Tekijskoj za sve milosti u protekloj godini bogoslužja i hodočašća na Tekijama. Svečanu akademiju u povodu obilježavanja 30. obljetnice Preprekove smrti organiziralo je Rav-

nateljstvo Svetišta na Tekijama u Petrovaradinu. Akademija je protekla uz sudjelovanje pjevača, svirača, orguljaša, zborova, koji su se predstavili skladbama i pjesmama ovoga skladatelja: »Od istoka sunčanoga«, »Zdravo, Zvijezdo mora«, »O, Kriste«, »Zdravo, Djevice«, »O, Sunce spasa Isuse«…. Nazočnima je prikazan i predstavljen bogat program Preprekovih skladbi uz sudjelovanje Mješovitog zbora HKPDa »Jelačić« iz Petrovaradina, VIS-a »Tekije« iz Petrovaradina, orguljašice Marije Družijanić koja je diplomirala orgulje na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, operne pjevačice Zorice Belić, a emitirane su i audiosnimke izvedbi Preprekovih pjesama. Na kraju su podijeljene zahvalnice za dosadašnji rad prof. Đuri Rajkoviću, pijanistu, orguljašu i zborovođi te Anici Nevolić, orguljašici i zborovođi, koji su učenici Stanislava Prepreka. Premda se povodom obilježavanja ove obljetnice o Prepreku može govoriti kao o veoma svestranoj ličnosti, na akademiji se posebna pažnja posvetila njegovim glazbenim ostvarenjima na polju crkvene glazbe. Tome nastojanju odgovarao je i naziv akademije - »Glazbeni genij petrovaradinske crkve«. Tomislav Mađarević

U osječkoj konkatedrali obilježen Dan Grada

U osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla apo-

stola, u nedjelju, 2. prosinca, svečanim euharistijskim slavljem obilježen je početak došašća te proslavljen Dan grada Osijeka. Misu je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, a u koncelebraciji su bili osječki svećenici te domaćin, dekan Zapadnog osječkog dekanata i župnik župe Sv. Petra i Pavla, mons. Adam Bernatović. Uz mnoštvo vjernika, nazočan je bio i gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo, župan osječko-baranjski, dr. Vladimir Šišljagić te nedavno oslobođeni general Mladen Markač, koji je na posebnoj svečanosti nakon mise proglašen počasnim građaninom grada Osijeka. Ovo je vrijeme kada u svojoj kršćanskoj nutrini započinjemo pripravu za proslavu Gospodinova dolaska, rekao je na početku misnoga slavlja mons. Srakić te dodao kako Osijek obilježava svoj dan kroz razmišljanje o prošlosti i sadašnjosti, a pogleda uperena budućnosti, moleći Gospodina da bude uz nas. »Svaki važan susret treba pripraviti. Kad je dolazio Papa ili kakav državnik, sve se uređivalo na način koji ovisi o rangu gosta.

1006

Ako znamo da Gospodin dolazi, onda se moramo pripremiti za taj susret. Isus neće doći samo na kraju svijeta, nego nam dolazi svaki dan da izgradimo sebe, ali što više, jer On je životvorac. Dolazi nam da imamo hrabrost prolaziti kroz avanturu života u kojem sigurno ima neuspjeha i razočaranja i ne znamo uvijek kako reagirati«, rekao je nadbiskup te podsjetio kako psalam ove nedjelje poziva da se uzdamo u Gospodina. »Zar nismo u posljednje vrijeme prolazili kroz razočaranja? Tko se ne bi sjetio što smo kao pojedinci i narod proživljavali nakon prve presude našim generalima, koje su optuživali za stvari za koje nisu mogli biti krivi. Kome smo mogli pogledati u oči kad smo bili tretirani kao članovi genocidnog naroda? Teško je to bilo nositi u sebi. Ipak, preživjeli smo to jer smo, kao kršćani, pozvani bdjeti. A bdjeti znači upraviti pogled prema Bogu u iščekivanju vremena spasenja«, istaknuo je mons. Srakić te dodao: »Dan grada nije stvarnost koja živi od prošlosti i koja se ne miče, nego stvarnost koja organizira sadašnjicu u vidu budućnosti.« Denis Karnaš

12/2012.


Oslobođeni generali na zahvalnom misnom slavlju u zagrebačkoj katedrali U povodu oslobađajuće presude generalima Anti

Gotovini i Mladenu Markaču, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u petak, 16. studenoga, misu zahvalnicu i misu za Domovinu u zagrebačkoj katedrali. Oslobođeni generali su se s Trga bana Jelačića uputili prema katedrali, ispred koje su ih dočekali kardinal Bozanić i pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski te vojni biskup Juraj Jezerinac, a potom su svečano ušli u prvostolnicu. U koncelebraciji je bio i vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH o. Jakov Mamić, te stotinjak svećenika. Na početku mise, kardinal Bozanić naglasio je kako smo tijekom mjeseci i godina koje su za nama, osobito tijekom jučerašnjega dana, u noći bdijenja i u jutru iščekivanja, upućivali svoje molitve Bogu, otvarajući srce njegovoj volji i moleći blizinu i snagu našim generalima. Naviknuti na razne udarce, pa i na one koje duša teško podnosi, susreli smo dodir Božje prisutnosti te osjetili dar koji pokreće srce i svaki osjećaj pretvara u radost i oblikuje u riječi: Bože, hvala ti! To su bile prve riječi koje su mnogi ponavljali, koje su odjekivale u domovima i dušama Hrvata. I dok smo jučer sklapali ruke, palili svijeće, zajedno pjevali i molitvom povezali Hrvatsku, tinjala je u nama nada. Zbog toga nam je srce puno što ovdje, u zajednici vjernika, vidimo ostvarenu nadu zajedništva s našim generalima: gospodinom Antom Gotovinom i gospodinom Mladenom Markačem, rekao je kardinal, te se obratio generalima riječima: »Dok ste kao zatočenici mislima navraćali u hrvatsku domovinu, vjerujem da ste se spomenuli i ove Stepinčeve katedrale. I sada ste tu. Neka je blagoslovljen vaš povratak među nas!« U prigodnoj homiliji kardinal je naglasio kako Gospodin danas pokazao da je Spasitelj u svim našim tjeskobama. Jer, osjećali smo tegobe, klonuća i nemir; osjećali smo malodušnost i nevjericu zbog toga što je istina bila toliko zanemarena, do mjere da budu žrtvovani nedužni. Večeras, dok se radujemo slobodi naših generala, ne zaboravljamo događaje koji su vezani uz trnovit put do hrvatske slobode i nezavisnosti, koja počiva na hrabrim ljudima, spremnima na žrtvu za dobro bližnjih i svoje domovine, uvijek poštujući i zauzimajući se za prava drugih. Spominjemo se početaka, oduševljenja i spremnosti hrvatskih ljudi da žive u slobodi poput drugih naroda. Večeras ne smijemo zaboraviti sve žrtve koje su ugrađene u našu radost, prinoseći molitvu za pokoj preminulih, među kojima, na poseban način, za pr12/2012.

voga hrvatskoga predsjednika, dr. Franju Tuđmana, naglasio je kardinal. Ponovno se obraćajući generalima, kardinal je rekao: »Vi ste postali simbolom hrvatske pravedne borbe i zbog toga vam zahvaljujem. Hvala vam što ste svojim držanjem, svojim trpljenjem prepoznali da se u zatočeništvu ne nalazite sami. S vama je bila vaša Domovina, a mi, vjernici, nismo prestajali moliti za vas, a kao Crkva, premda prozivani i pogrđivani, nastojali smo se zauzimati za istinu. Hvala vam, jer ste mnogima postali primjerom zauzimanja i vrlina u koje se mogu ugledati, osobito mladi naraštaji. Samo vi i Bog znate što vam je tijekom proteklih godina bilo u srcu. Ali ste, kao vjernici, znali da je vaš put na tragu onoga puta kojim prolazi pravednik, kojim je prošao Bog u svome Sinu Isusu. I vi ste imali uzore i potporu u onim vjernicima koji su se pouzdavali u Gospodina. Znam da vas je ta žrtva pročistila i unijela novo svjetlo u vaše živote. Zato je znakovito da ste danas u ovoj prvostolnici u kojoj su zemni ostatci nekih od najčasnijih Hrvata, među kojima i svijetlog blaženika Alojzija Stepinca«. Kardinal je upozorio vjernike kako je ovo važan događaj, koji kao vjernici ne mjerimo političkim mjerilima. Bog govori nama danas; govori pomoću života ove dvojice naše braće. Čujemo li to dovoljno glasno? upitao je kardinal. Večeras zahvaljujemo Bogu i ponovno molimo za Domovinu. Čuli smo Isusa koji moli nebeskoga Oca: »Posveti ih u istini.« Tom istinom koju smo tražili i svjedočili, tom istinom i sada pristupamo ozbiljnim pitanjima naše Domovine. I nije nam svejedno, jer osjećamo da se i dalje pokušava graditi na nečemu što je daleko od osjećaja naroda. Osobito mislim na pitanja glede odgoja djece i mladih, obrazovanja hrvatskih učenika i studenata. Nije nam svejedno kada vidimo da netko želi odmaknuti roditelje od djece i od odgovornosti za njihov odgoj, nametati propise i programe koji ne vode dobru hrvatske domovine, rekao je kardinal. »Dragi generali, hvala vam za svjedočanstvo i žrtvu! Vi se vraćate svojoj Domovini. Hrvatska vas i danas treba. Dobri Bože, hvala ti za očitovanje dobrote! Čuvaj nas uvijek svojom zaštitom! Zagovor Presvete Bogorodice i blaženoga Alojzija Stepinca neka vazda prati sav puk hrvatski«, riječi su kojima je kardinal Bozanić zaključio homiliju. Nakon popričesne molitve generali Gotovina i Markač pomolili su se na grobu bl. Alojzija Stepinca, a vjernici u prepunoj katedrali i na trgu ispred katedrale njihovu su molitvu pratili u šutnji. Potom su svi zajedno otpjevali himan Tebe Boga hvalimo i hrvatsku himnu. IKA

1007


Kanonski pohod župama Đakovačkog, Valpovačkog i Donjomiholjačkog dekanata u 2013. godini (Okružnica, br.301/2012-ad., Đakovo, 12. prosinca 2012.) Svim župnicima župa Đakovačkog, Valpovačkog i Donjomiholjačkog dekanata Draga braćo svećenici!

DONJOMIHOLJAČKI DEKANAT

VALPOVAČKI DEKANAT

ĐAKOVAČKI DEKANAT

U okviru kanonskog pohoda župama Đakovačkog, Valpovačkog i Donjomiholjačkog dekanata tijekom veljače i ožujka 2013., kojeg ću obaviti dijelom ja osobno, a dijelom u moje ime pomoćni biskup Đuro Hranić, a prema prethodnom dogovoru s vama, pohodit ćemo vaše župne zajednice u ovim terminima: ŽUPA Đakovo 1 Đakovo 2 Drenje Gorjani Kuševac Levanjska Varoš Piškorevci Satnica Đakovačka Selci Đakovački Semeljci Trnava Viškovci Vrbica

VIZITATOR mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Marin Srakić, nadbiskup

DATUM utorak, 12. veljače srijeda, 13. veljače ponedjeljak, 25. veljače četvrtak, 7. veljače utorak, 12. veljače petak, 8. veljače petak, 8. veljače utorak, 12. veljače srijeda, 13. veljače petak, 15. veljače petak, 22. veljače utorak, 5. veljače četvrtak, 7. veljače

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

ŽUPA Belišće Bizovac Bocanjevci Brođanci Harkanovci Koška Ladimirevci Petrijevci Valpovo

VIZITATOR mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Marin Srakić, nadbiskup

DATUM utorak, 19. veljače utorak, 26. veljače srijeda, 27. veljače petak, 1. ožujka petak, 15. veljače petak, 8. ožujka srijeda, 20 veljače ponedjeljak, 11. ožujka četvrtak, 21. veljače

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

ŽUPA Donji Miholjac Marijanci Podravski Podgajci Radikovci Šljivoševci Veliškovci Viljevo

VIZITATOR mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Marin Srakić, nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Marin Srakić, nadbiskup

DATUM utorak, 26. veljače utorak, 12. ožujka srijeda 13. ožujka petak, 22. veljače petak, 15. ožujka ponedjeljak, 18. ožujka ponedjeljak, 25. veljače

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

U dogovoru s vizitatorom potrebno je dva tjedna prije utvrditi tijek pohoda vašoj župi. Sadržajni naglasak kanonskog pohoda je na susretu vizitatora s katehetskim skupinama odraslih vjernika, sa skupinama župnih suradnika i nositeljima pojedinih službi unutar župne zajednice te sa skupinama bračnih parova i skupinama roditelja koji se u župi okupljaju tijekom priprave njihove djece na sakramente kršćanske inicijacije. Kako bi pripreme i sam dan kanonskog pohoda bio prožet svjedočanstvom vjere, na vas, suradnike i sve vjernike zazivam Božji blagoslov i zagovor BDM. Pozdrav u Gospodinu! dr. Drago Tukara, kancelar

1008

 Marin Srakić, nadbiskup i metropolit 12/2012.


Nacionalno zahvalno hodočašće u Rim u Godini vjere Hodočasnici

Đakovačko-osječke nadbiskupije, njih 573, uz pratnju dvadesetak svećenika krenuli su 4. studenoga u jedanaest autobusa na Nacionalno zahvalno hodočašće u Rim povodom Godine vjere. Zahvalno hodočašće trajalo je do 10. studenoga, a njime su vjernici iz cijele Hrvatske, njih oko 5000, zahvalili papi Benediktu XVI. za njegov prošlogodišnji posjet te pohodili grobove apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla.

Grad sv. Franje i sv. Klare Prvog dana Nacionalnog zahvalnog hodočašća, 5. studenoga, vjernici Đakovačko-osječke nadbiskupije zaustavili su se u Asizu, poznatom kao rodnom gradu sv. Franje Asiškog, osnivača reda Male braće (danas franjevaca) te sv. Klare, osnivačice reda klarisa. Nakon cjelonoćnog putovanja, duhovni program započeo je misnim slavljem u gornjoj bazilici Sv. Franje, koje je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, uz koncelebraciju brojnih svećenika. »Došli smo u Asiz, asiškome siromašku, sv. Franji koji je istinski ljubio Crkvu i vidio problematiku Crkve iznutra te mu je bilo jasno da obnova Crkve započinje obraćenjem svakoga osobno. Stoga je Franjo započeo vlastitim obraćenjem, potpunim darivanjem samoga sebe dragome Bogu. Hodajući po svome kraju, pozivao je: ´Penitemini´ ´Obratite se´. Željeli bismo na ovom euharistijskom slavlju čuti Franjin poziv, a zapravo poziv Kristov, kojime je On započeo svoje javno djelovanje. Želimo se obratiti, prionuti uz Krista Gospodina, njemu darovati svoje srce i biće, njemu darovati i svoje ljudske slabosti, grijehe, znajući da nas on, Krist Gospodin, unatoč toga iskreno ljubi«, rekao je mons. Hranić uvodeći u euharistiju, koju je liturgijskim pjevanjem animirao zbor bogoslova đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, pod vodstvom maestra Ive Andrića.  U svojoj homiliji biskup je naglasio da je kršćanstvo religija milosti, ljubavi Božje i dobrote.  »Isusov i 12/2012.

Franjin poziv na obraćenje uključuju ustrajnu darovanost Bogu i darovanost ljubavi, a smisao Godine vjere u kojoj se održava ovo zahvalno hodočašće jest prionuti uz Isusa«, naglasio je biskup, potaknuvši vjernike na ispovijed i obnovu vjere: »Možda se u svakodnevnim hodu, trčanju, obvezama, pritisnuti različitim tegobama života, nezaposlenošću, prijetnjama različitih naravi, pitamo: Gdje si, Bože, zar si me zaboravio? Danas želimo obnoviti svoje povjerenje da Bog svoje nikada ne ostavlja, ne zaboravlja. Na ovom hodočašću u Godini vjere želimo obnoviti povjerenje u Gospodina, čitavo svoje biće učiniti uzvratnim darom njemu i kazati: Gospodine, vjerujem, ako treba, pomozi mojoj nevjeri!« Tijek misnoga slavlja, kao i cjelodnevni program, hodočasnici su mogli pratiti pomoću Vodiča za hodočasnike, koji uz kartu Rima sadrži i opis najvažnijih znamenitosti te korisne adrese i informacije. Vodič su za hodočasnike pripravili mr. sc. Mato Mićan, maestro Vinko Sitarić i mr. sc. Boris Vulić. Svaki hodočasnik dobio je i hodočasnički ruksak te šal.

Znamenitosti Asiza Nakon mise, pod vodstvom trojice franjevačkih novaka koji su rodom iz Hrvatske, a na studiju u Rimu, ili uz svećenike kao vodiče, hodočasnici su razgledali dvostruku crkvu Sv. Franje. Posebnu pažnju izazvao je, te potaknuo želju za molitvom, donji dio crkve koji služi kao kripta u koju su iz crkvice Sv. Jurja prebačeni zemni ostaci sv. Franje. Hodočasnici su posjetili i crkvu Sv. Klare te baziliku Sv. Marije od Anđela, u čijem se središtu nalazi mala kapelica Porcijunkula, nedaleko koje je sv. Franjo umro.

Misno slavlje u Bazilici Sv. Pavla Drugoga dana hodočašća, 6. studenoga, hodočasnici su posjetili baziliku Sv. Pavla izvan zidina, gdje je slavljena misa te se zadržali u molitvi na grobu Apostola naroda. Uslijedio je posjet Kalistovim ka-

1009


takombama i bazilici Sv. Marije Velike. Misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, uz koncelebraciju pomoćnog biskupa Hranića i brojnih svećenika. Izlažući povijest bazilike Sv. Pavla i ističući kako je u nju »ugrađen« i dio Slavonije jer se ispod urešenog stropa nalazi slavonska hrastovina koju je biskup Emerik Raffay poklonio nakon velikog požara koji je zadesio ovu baziliku, mons. Srakić je u uvodu u misno slavlje sv. Pavla nazvao najvećim evangelizatorom svih vremena te uzorom prvoj, i današnjoj, Crkvi koja je pozvana na novu evangelizaciju. U svojoj homiliji istaknuo je Pavlovu hrabrost, ponos te dosljednost koja se ističe za vrijeme njegova progona kršćana, ali i nakon obraćenja, a koja će ga dovesti do mučeništva. Isus je pošao Pavlu ususret na putu za Damask i skinuo mu masku oholosti, a navedeni susret nadbiskup je opisao kao susret s Ljubljenim, nakon kojega je uslijedila časna predaja na milost i nemilost te se Pavao diže prosvijetljen i zaljubljen, odgovara promjenom života i daje se na raspolaganje odluci spasenja. Potičući vjernike da se zagledaju u lik sv. Pavla, nadbiskup je rekao kako današnji čovjek sve svoje snage ulaže i život daje za sport, prva mjesta, znanost i drugo, te sve to naziva heroizmom. »A najveći heroizam je dati život za Onoga koji je početak svakog života, Stvoritelja neba i zemlje, od kojega dolazi svako dobro«, istaknuo je i usmjerio prisutne na preispitivanje vjere u Godini vjere.

»Sv. Pavao je na kraju svog života priznao– boj sam bio i vjeru sačuvao. Pitajmo se živimo li mi tu Pavlovu vjeru ili komotnu vjeru, bez prolijevanja krvi, koju prihvaćamo samo dok se poklapa s našim shvaćanjem, a kada se ne poklapa, povlačimo se. Ako si pošten i sretneš se s Ljubavlju, ne možeš se više oduprijeti. Kad Bog stane na tvoj put, ne možeš više ići dalje istim putem. Valja krenuti Božjim putem. I to je prava revolucija koja se događa u biću svakoga čovjeka«, opisao je nadbiskup Srakić i pojasnio kako se cijela Pavlova teologija sastoji u divnom, ali zastrašujućem otajstvu - da kršćansko »ja« zahvaća cijeloga čovjeka i to je tajna nove evangelizacije. »Čim je Ivan Pavao II., i nakon njega Benedikt XVI., počeo govoriti o novoj evangelizaciji, odmah je dao do znanja da to nije izmišljanje nečeg novoga, nego povratak na onaj prvi entuzijazam, oduševljenje kojim su krenuli apostoli Petar i Pavao te njihovi učenici u prvim stoljećima Crkve. To oduševljenje mora nas zahvatiti, primijetiti se u našem životu, a onda će ljudi prihvatiti i našu riječ i naš život«, pojasnio je nadbiskup. Nakon misnog slavlja hodočasnici su imali priliku razgledati baziliku Sv. Pavla izvan zidina (Basilica di San Paolo fuori le Mura) te saznati pojedinosti o njezinoj gradnji. Najviše ih se dojmila činjenica da se ispod oltara nalazi grob sv. Pavla, koji je ovdje podnio mučeništvo. Uslijedio je posjet Kalistovim ktakombama, najstarijim kršćanskim spomenicima Rima, podzemnim grobljima u kojima su sahranjivani stari kršćani, a posljednja postaja drugoga dana hodočašća bila je Crkva sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore), jedna od četiri patrijarhalne rimske bazilike, sagrađena na istoimenom trgu, gdje se čuvaju i posmrtni ostaci sv. Jeronima, preneseni u 12. stoljeću iz Betlehema i pohranjeni ispod glavnog oltara. U kripti ispod glavnog oltara mladu misu slavila su 1930. godine i dvojica naših kardinala: Alojzije Stepinac i Franjo Šeper – rodom Osječanin, kršten u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Osijeku.

Opća audijencija na Trgu sv. Petra Svi hodočasnici iz Hrvatske sudjelovali su 7. studenoga, trećeg dana hodočašća, na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu. Audijencija je započela nakon što se papa Benedikt papamobilom provezao Trgom sv. Petra i pozdravio hodočasnike, a potom je uslijedila redovita kateheza o vjeri, iz niza koju je Benedikt XVI. započeo 17. listopada prigodom otvorenja Godine vjere. U katehezi je Papa govorio o čežnji za Bogom koja je upisana u čovjekovo srce. Moguće je i u našem dobu, na prvi pogled tako nesklonom i neosjetljivom za transcendentalnu dimenziju, otpočeti hod prema autentičnom smislu života, koji pokazuje kako dar vjere nije apsurdan i iracionalan… Učiti od najranije dobi kušati prave radosti, u svim područjima živo-

1010

12/2012.


ta – obitelji, prijateljstvu, solidarnosti s onima koji trpe, odricanju od samoga sebe radi služenja drugome, ljubavi prema znanju, umjetnosti, prirodnim ljepotama - sve to znači jačati duhovno zadovoljstvo i stvarati djelotvorna antitijela protiv banalizacije ili duhovnog srozavanja koji su danas uzeli maha. I odrasli trebaju ponovno otkriti te radosti, željeti autentične stvarnosti, čisteći se od osrednjosti u kojima se mogu naći zarobljenima. Postat će tada lakše napustiti ili odbaciti sve ono što se, premda je naizgled privlačno, zapravo pokazuje beživotnim, izvorom navike, a ne slobode. A zahvaljujući tome, na vidjelo će izbiti želja za Bogom o kojoj govorimo, rekao je, među ostalim, Papa u svojoj katehezi, primijetivši kako se ni u ponoru grijeha u čovjeku ne gasi ona iskra koja mu omogućuje prepoznati pravo dobro, kušati ga i započeti tako ponovni uspon, na kojem mu zasigurno neće nikada uzmanjkati Božja pomoć, po daru njegove milosti. Svi, uostalom, trebamo proći putem čišćenja i ozdravljenja te želje. Mi smo putnici prema nebe-

12/2012.

skoj domovini, prema onom punom, vječnom dobru koje nam nitko neće moći oduzeti, rekao je Papa. Na kraju opće audijencije Papa je istaknuo kako je potrebno pomoći Siriji, prije nego bude prekasno, te pozvao sukobljene strane i sve kojima je stalo do dobra Sirije da ulože sve napore u potrazi za mirom i dijalogom, pronalazeći putove koji vode do pravednog suživota u pronalaženju prikladnih političkih rješenja sukoba.   Uslijedili su pozdravi hodočasničkim skupinama. Benedikt XVI. Hrvatima se obratio sljedećim riječima: »S posebnom radošću pozdravljam vas, hodočasnike iz Hrvatske, koji ste došli, predvođeni vašim pastirima, zahvaliti za moj apostolski pohod vašoj domovini prošle godine. Naš susret u Zagrebu bio je u znaku obitelji; vaš dolazak u Rim je u Godini vjere, netom po svršetku Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. Obitelj, vjera i evangelizacija nerazdvojno idu zajedno. To sam vam i rekao na svetoj misi prigodom Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji: ‘Kršćanske su obitelji temelj za odgoj

1011


u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajednice i za njezinu misionarsku nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama.’ Dragi prijatelji, pozivam vas da molite u obitelji i za obitelj. Kada sutra budete u ovoj bazilici slavili euharistiju te na grobu apostola Petra ispovjedili svoju vjeru, sjetite se svih onih koji su vam je predali. Isto tako znajte i vi s hrabrošću svima posvjedočiti radost i ljepotu vjere u Isusa Krista. Od srca blagoslivljam sve vas i vaše najmilije. Hvaljen Isus i Marija!« U sklopu audijencije, Svetog Oca pozdravio je nadbiskup Srakić (kao predsjednik HBK), zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis. Papi je uručen poklon – unikatni uvez u kožu svečane monografije lanjskoga Papina pohoda »Zajedno u Kristu«, objavljene u izdanju HBK i Glasa Koncila. Nekoliko vjernika dobilo je i čast posebno prići Svetom Ocu: svećenik Mato Mićan, glasnogovornik HBK Zvonimir Ancić, Loreta Žic Sorić, s. Mirjam Mirčeta te bračni par Ana i Vinko Faltak.

Misno slavlje u crkvi Sv. Jeronima Nakon audijencije hodočasnici su posjetili Anđeosku tvrđavu, te se zaputili prema Papinskom hrvatskom zavodu i crkvi Sv. Jeronima. Vjernike je u crkvi Sv. Jeronima dočekao rektor Zavoda, mons. Jure Bogdan. Tamo danas borave svećenici koji studiraju na različitim rimskim sveučilištima, a u crkvi nedjeljna i blagdanska misna slavlja slave Hrvati grada Rima na hrvatskom jeziku. Od početka XIX. stoljeća do danas kroz Zavod je prošlo tristotinjak svećenika koji su u Rimu magistrirali ili doktorirali, a neki od njih danas su biskupi. Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio biskup Hranić, uz nazočnost nadbiskupa Srakića i brojnih svećenika naše nadbiskupije.   U svojoj homiliji mons. Hranić pojasnio je prispodobu iz Matejeva evanđelja o sjemenu koje pada na zemlju i donosi rod - jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk te istaknuo kako je simbol sjemena oličenje nutarnjeg nezaustavljivog dinamizma vjere. »Kad je čovjek jednom susreo Isusa, isku-

sio veličinu, ljepotu i privlačnost njegove osobe, kad je uzvjerovao, njegova vjera – makar još uvijek malena kao zrno, u sebi nosi silan potencijal i nezaustavljivu navjestiteljsku snagu«, rekao je, među ostalim, mons. Hranić. Stavljajući pred prisutne lik sv. Jeronima, vrlo nadarena i inteligentna mladića klasične naobrazbe, ali vrlo impulzivne i svađalačke naravi, zaslužnog za latinski prijevod Biblije - Vulgatu, koja je zbog svoje stručnosti i kvalitete postala službenim latinskim tekstom Sv. pisma za cijelu Crkvu, biskup je istaknuo kako je on izvrstan primjer osobnog susreta s Kristom, nakon kojega se više ne može ostati miran. Jeronimova narav nije bila idealna, ali je on, otvoren Bogu, radio na sebi i uspio donijeti mnogostruk plod.  »Ako su i naše snage male, naizgled nemoćne, ako nam se čini da nismo prikladni biti navjestitelji i svjedoci, da ne možemo puno učiniti u svom životu i donijeti posebne plodove, sv. Jeronim nam svjedoči - kad su naše snage oslonjene na Božju snagu, onda se ne bojmo prepreka, jer će Gospodin sigurno blagosloviti naša nastojanja i trud, pobijediti, i u nama donijeti rod«, rekao je biskup. Svoju homiliju biskup je zaključio poticajem na molitvu da Bog blagoslovi sva nastojanja kako bi donijela obilan rod u osobnom i obiteljskom životu hodočasnika te u njihovim župnim zajednicama, Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi. Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, pod vodstvom maestra Ive Andrića, a misno slavlje zaključeno je pjesmom »Zdravo, Djevo«, koja se crkvom Sv. Jeronima zaorila iz grla svih hodočasnika.  Tijekom poslijepodneva hodočasnici su posjetili Anđeosku tvrđavu, Španjolski trg, Fontanu di Trevi, Panteon i Piazzu Navona.

Nacionalno misno slavlje u bazilici Sv. Petra Četvrtoga dana hodočašća, 8. studenoga, svi sudionici Nacionalnog hodočašća okupili su se na grobu sv. Petra. Koncelebriranu misu na glavnom oltaru bazilike Sv. Petra predvodio je kardinal Josip Bozanić, zajedno s dvadesetak nadbiskupa i biskupa i oko 200 svećenika, a propovijedao je tadašnji predsjednik HBK, đakovačko-osječki nadbiskup Srakić. »I mi smo, kao što to čine i toliki hodočasnici iz cijeloga svijeta, došli u Rim ´vidjeti Petra´, vidjeti svetog Petra, prvaka apostola, temelj Crkve, njezinu vidljivu glavu, Kristova Namjesnika u osobi sadašnjega Petrova nasljednika Benedikta XVI. Došli smo u posjet Papi, da ga vidimo i čujemo, da nas on ohrabri i blagoslovi. Ovo je naše hodočašće u povodu Godine vjere, tijekom koje želimo obnoviti jasnu svijest o svojoj vjeri, oživjeti je, pročistiti, potvrditi, ispovjediti«, rekao je nadbiskup Srakić. Upozorivši kako živimo u posebno konfuznom vremenu i čini nam se da sudjelujemo u kulturalnoj

1012

12/2012.


praznini koju sve snažnije popunjava relativizam, u kojem čovjek prestaje tražiti istinu, nadbiskup Srakić rekao je da danas više nego ikada ljudsko biće ima potrebu jednoga uporišta koje će mu dati usmjerenje u sumnjama, poteškoćama i izborima što ih postmoderni čovjek postavlja svaki dan. »Za vjernika, i svakoga čovjeka dobre volje, smjer na tom putu pokazuje učiteljstvo Crkve, tj. papa i biskupi u zajedništvu s njime. Gospodinov Duh osigurava punu potporu onima koji imaju zadaću učvršćivati braću u vjeri«, pojasnio je nadbiskup. »S ovim euharistijskim slavljem na grobu sv. Petra u Bazilici - koja nije samo crkva svih katolika, nego kuća cijeloga svijeta, ukoliko je Rimski Papa priznat općim moralnim autoritetom - želimo posvjedočiti jednu od temeljnih oznaka našeg hrvatskog naroda i njegove nacionalne povijesti, tj. ljubav i odanost Hrvata prema Rimskoj Crkvi, prema Petrovoj Stolici. Ova Rimska Crkva uistinu je naša Majka u kojoj su se - prema riječima pape Ivana VIII. - preci naši iz najbistrijeg vrela pojili slatkim napitkom nauka«, rekao je nadbiskup, poručivši da ovaj pohod Papi i Rimu nije turističko putovanje, nego »prilika da razmotrimo značenje katoličke vjere u našem životu i Crkvi«. »Ovim se hodočašćem želimo obogatiti i s njega ponijeti duboke uspomene. Dok njime želimo potvrditi i svoju tisućljetnu odanost Crkvi i Kristovu Namjesniku, istodobno, želimo da svjedočanstvo našega vjerničkog života bude što vjerodostojnije. Želimo što dublje ući u otajstvo vjere koju ispovijedamo, slavimo, živimo i molimo, i pitati se koju nam zadaću valja ispuniti, kako u ovoj Godini vjere, tako općenito u zadaći nove evangelizacije, koja od nas traži vjeru Petrovu i zauzetost Pavlovu, kako su nam je pokazali i posvjedočili naši preci, ali i veliki ljudi našega vremena, blaženi Alojzije Stepinac, mučenik te veliki prijatelj hrvatskoga naroda bl. papa Ivan Pavao II. Zahvalni smo Bogu što s velikom i zahtjevnom zadaćom evangelizacije naš narod ne mora danas krenuti ispočetka, već što može nastaviti 14-stoljetni navjestiteljski hod, naslanjajući se na živu duhovnu i kulturnu baštinu koja predstavlja snažno korijenje i dragocjeno uporište evangeliza12/2012.

cijskim nastojanjima naših mjesnih Crkava i župnih zajednica«, istaknuo je nadbiskup. Nakon mise obavljena je u ime cijelog hrvatskog naroda ispovijest vjere, a potom su mnoge hodočasničke skupine razgledale baziliku, u kojoj su ne samo hrvatski velikani kao što je Ruđer Bošković, već i Dante Alighieri, ostavili svoje tragove o hrvatskoj višestoljetnoj pobožnosti i vjernosti Petrovim nasljednicima. Biskupi su otišli u obližnje veleposlanstvo Republike Hrvatske, gdje ih je uz mali domjenak pozdravio veleposlanik Filip Vučak.

Nacionalno hodočašće završeno u Padovi »Naše zahvalno hodočašće započeli smo u Asizu, vrhunac mu je bio u Rimu, a završavamo ga ovdje, u Padovi. Započeli smo ga kod sveca koji je položio svoj život da obnovi Crkvu u ono vrijeme, da svijetu pokaže od čega se sastoji i kako se provodi nova evangelizacija, a završavamo ga u svetištu velikoga sveca koji je u svoje vrijeme također gradio Božju Crkvu širom svijeta. Želimo zaokružiti ova događanja i ova slavlja, sa željom da ovo ne bude samo lijepa uspomena, već doista vrijeme koje se duboko ukorijenilo i ušlo u naše biće, koje doista želi ispovjediti vjeru«, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin, predvodeći u petak, 9. studenoga, svečanu euharistiju u bazilici Sv. Antuna Padovanskog u Padovi, u koncelebraciji pomoćnog biskupa Đure i

1013


brojnih svećenika, kojom je ujedno i završilo zahvalno hodočašće vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije u Rim. Nadbiskup je u homiliji podsjetio da Crkva na ovaj dan slavi posvetu Lateranske bazilike – rimske katedrale i službenog crkvenog sjedišta rimskog biskupa, odnosno pape, najstarije i prve po važnosti među četiri rimske bazilike, koja nosi počasni naslov Majke i glave svih crkava u Rimu i cijelome svijetu. »Obljetnica posvete crkve prigoda je da razmišljamo o Crkvi - zajednici sastavljenoj od krštenika, da razmišljamo o sebi kao crkvenoj zajednici, da se u svjetlu Božje riječi suočimo s pitanjem - što smo mi? Na to je pitanje odgovorio sv. Pavao riječima: ‘Braćo, Božja ste građevina.’ Svojom konstrukcijom i raznolikošću građevnog materijala crkva podsjeća da i mi vjernici, unutar Božje građevine, imamo različite zadaće: jedni su ugrađeni u temelje, drugi u nosive stupove, treći u krovnu konstrukciju, četvrti su ukrasi. No, da bi zgrada mogla opstati, mora biti povezana snažnim vezom, kohezivnom snagom, mora počivati na čvrstim temeljima. Zato je sv. Pavao upozorio – temelj je Krist! Tek ako počiva na Kristu, građevina može ustrajati kada navale bujice izazova i iskušenja«, istaknuo je u propovijedi nadbiskup Marin. Naglasio je kako se, kao kršćani, ovdje sabiremo u ime i na poziv Isusa Krista koji daje smisao onome što jesmo. »Ukoliko svoj život i svoju zajednicu ne izgrađujemo na njemu, naše djelovanje postaje neka humanitarna djelatnost. Isto tako, važno je od kakva se materijala gradi Božja građevina, kao što i sam Pavao piše, je li to zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno, slama? Krist je temelj, a vezivna snaga te Božje građevine smo mi – odnosno vjera, nada i ljubav, prije svega vjera – otvorenost i raspoloživost prema Bogu«, rekao je nadbiskup, dodajući kako nas je upravo vjera sjedinila, vjera kao prihvaćanje Kristove osobe – njegova nauka, života, smrti i uskrsnuća. Govoreći o nadi, nazvao ju je nadom koja ne postiđuje, koja je čvrsti oslonac na Božju riječ i vjernost, nada prije svake nade, nada koja s jedne strane tjera da ne izgubimo iz vida konačni cilj koji daje smisao i vrijednost našem životu, a s druge nudi sigurno i duboko nadahnuće za svagdašnje zalaganje, preobrazbu stvarnosti, o nadi po kojoj se uključujemo u Božje planove, svjesni da će ispuniti ono što je obećao. »Treća kohezivna snaga koja nas povezuje je ljubav – snaga kojom nadilazimo mržnju, izdvojenost, ograničenost i usamljenost vlastite osobe. Ljubav ne povezuje samo čovjeka s čovjekom, ljude s ljudima, nego i čovjeka sa živim svijetom općenito, s prirodom i svemirom. Ljubav koja podiže i snaži ne samo onoga koji je voljen, nego i onoga koji voli«, rekao je, među ostalim, nadbiskup Marin.

1014

Na kraju homilije ukazao je na važnost obnove Crkve, zajednice vjernika te, prisjetivši se pohoda Asizu, poručio: »Zato smo došli u Rim - da se učvrstimo, da ta kohezivna snaga bude još snažnija! Možemo moliti Gospodina da dio duha sv. Franje i sv. Antuna zahvati i nas, da bismo doista mogli živjeti u svojoj vjeri, svjedočiti nadu i ljubav, doista biti evangelizatori, svatko na svome području. A sv. Antun, zaštitnik tolikih zanimanja i stanja u kojima se možemo naći, neka nam u tome bude uzor i nebeski zaštitnik!« Po završetku misnog slavlja nazočnima se obratio rektor bazilike Sv. Antuna, o. Enzo Poiana, pozdravljajući nadbiskupa, biskupa, svećenike, bogoslove i sve vjernike, rekavši kako ih je lijepo sve zajedno vidjeti u ovome Božjem domu, radostan što su došli ovamo i što nisu zaboravili ovo mjesto nakon svega što su doživjeli u Rimu. Istaknuo je da je u njihovoj zajednici i jedan svećenik Hrvat, koji ispovijeda hrvatske hodočasnike koji često dolaze u ovu baziliku. Izrazio je želju da se svi pomole za njihovu zajednicu te obećao da će se i oni, u danima koji dolaze, sjetiti hodočasnika Đakovačko-osječke nadbiskupije u svojim molitvama. »Dobrodošli! Hvaljen Isus i Marija!« pozdravio je na kraju rektor na hrvatskom jeziku, izazvavši oduševljenje nazočnih. Pjevajući himan Tebe Boga hvalimo, vođeni nadbiskupom, pomoćnim biskupom i svećenicima, hodočasnici su se nakon završnog blagoslova uputili prema grobu omiljenoga sveca, upućujući svoje prošnje i zahvale. Liturgijsko slavlje animirao je Zbor bogoslova pod ravnanjem maestra Ivana Andrića, dok ih je na orguljama bazilike Sv. Antuna pratio bogoslov Emanuel Mates.

Posjet Svetištu sv. Leopolda Mandića Drugi dio poslijepodneva hodočasnici su iskoristili da posjete Svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića, franjevca kapucina koji se rodio u Herceg Novom, a umro u Padovi, a koji je sav svoj život, rad, teškoće i žrtve prikazao Bogu sa željom da se ostvari

12/2012.


kršćansko jedinstvo u jednoj Kristovoj Crkvi. Svi su poželjeli barem na trenutak ući u sobicu za ispovijedanje, u kojoj je sv. Leopold tijekom 33 godine ispovjedio nebrojene vjernike i upisati svoje prošnje i zahvale u veliku knjigu koja je ondje izložena. Svi su pohodili njegov grob te naslanjali svoje dlanove na izloženu relikviju desne ruke ovog sveca, postavljenu kao spomen na bezbrojna podizanja kojima je ta ruka odrješivala od grijeha, blagoslivljala i tješila. Svetište svetog Leopolda Mandića ujedno je bilo i zadnja hodočasnička postaja na hodočašću koje je započelo 4. studenoga te su se hodočasnici vratili u svoje autobuse i nastavili put kućama. Na putu kući hodočasnici su nastavili s hodočasničkim raspoloženjem, moleći se i pjevajući, zahvalno iznoseći svoje dojmove te svjedočeći što su doživjeli tijekom ovih dana. U ranim jutarnjim satima 10. studenoga hodočasnici su se, prepuni dojmova, sretno vratili u svoje župe.

Dojmovi hodočasnika Mons. Đuro Hranić Ljudi su zadovoljni pa sam i ja zadovoljan i sretan što smo to i organizirali. Ovakva hodočašća zbliže i povežu ljude. Hodočašće smo organizirali kao zahvalu Sv. Ocu za njegov prošlogodišnji pohod našoj domovini, ali u Godini vjere, a vjerujem da je hodočašće pridonijelo učvršćenju vjere. Mislim da je vrhunac svega bila euharistija u bazilici Sv. Petra. To su svi na poseban način doživjeli. Svakako da je bilo lijepo susresti Papu na Trgu sv. Petra, ali mi je drago da je misa u bazilici tako lijepo doživljena, osjetilo se da slavimo i da smo s ponosom, radošću, molitvom, pjesmom ispunili baziliku. Biskup iz Koma bio je u to vrijeme u bazilici pa nije razumio zašto smo klečali na kraju mise, a kada sam mu rekao da smo ispovjedili vjeru i on je to posebno doživio. Meni je to bio snažan trenutak unutar euharistijskoga slavlja, gdje smo na grobu sv. Petra ponovno ispovjedili i svoju vjeru, ali i osnažili se te postali svjesni toga da kršćanin, baš zato što je kršćanin, u životu susreće različite poteškoće. Od nas se ne traži da trebamo prolijevati krv poput apostola i mnogih drugih mučenika, ali trebamo biti postojani svjedoci i ne možemo dopustiti da se okrećemo kako vjetar puhne. Trebamo imati svoj identitet, svoje stavove i kao takvi, sa svojim stavovima, identitetom, trebamo ovom svijetu da bismo mogli biti sol i svjetlo. Kateheza Sv. Oca skladno se poklopila i bila je vrlo lijepa. Povod njegova dolaska k nama je bila obitelj, a upravo je govorio o onome što je upisano u čovjeka i gdje on kroz ljubav između muža i žene teži za Bogom, a ta ljubav upisana je u naše biće. Drago mi je bilo vidjeti da smo među hodočasnicima imali dosta i bračnih parova. 12/2012.

Vlč. Anđelko Cindori, župnik iz Čepina Bilo je jako lijepo, dojmovi su iznad svih očekivanja. Zahvalni smo organizatorima i to smo napisali u zahvali Organizatorskom odboru i vodičima koji su nas vodili po Rimu. Bila je to duhovna obnova za sve nas na početku Godine vjere. Ne samo da smo se učvrstili u vjeri, nego i u zajedništvu. Naš autobus, s putnicima iz šest-sedam župa, pokazao je da to nisu prepreke i razlike, već suprotno - bili smo svi zajedno kao jedan i uspjeli se dogovoriti da, bez obzira što smo s različitih župa, ponovimo hodočašće na neko drugo mjesto. Najdojmljivije je bilo misno slavlje u bazilici Sv. Petra, jer čovjek možda samo jednom u životu ima priliku slaviti misu na tom mjestu, predvođenu našim kardinalom, nadbiskupima i biskupima. Svaka slavljena misa bila je lijepa i vjerujem da su i moji hodočasnici tog mišljenja. U katehezi je Sveti Otac ohrabrio i nas Hrvate, a osvrnuo se i na ono što nam je govorio u Zagrebu, da je obitelj temelj zajedništva, ali i moralnih vrijednosti, koje možda u svijetu gube na važnosti, ali u Crkvi su još uvijek na cijeni. Predvođeni Papom i našim pastirima, trebamo nastojati zadržati taj nivo. Mario Brkić, đakon, Slavonski Brod Ovo mi je bio četvrti posjet Rimu, puno smo toga vidjeli, nešto sam ponovio, no vidio sam i novih stvari, u svakom slučaju, bilo je lijepo i zanimljivo. Najviše

1015


mi je značio posjet Vatikanu, bazilici Sv. Petra, misa u bazilici… Posebno mi je bilo drago što sam kao đakon mogao sudjelovati u toj liturgiji i s ostalim đakonima pomoći oko posluživanja. Vjerujem da je ovo hodočašće osnažilo moju vjeru, pokušao sam doći do korijena vjere nazočivši i moleći na mjestima gdje su bili apostolski prvaci. Stjepan Matezović, bogoslov, Mrzović Na hodočašću sam bio sa zajednicom Bogoslovnog sjemeništa i ovo mi je drugi posjet Rimu. Svi možemo biti zahvalni što smo baš u ovoj Godini vjere mogli posjetiti Rim, središte iz kojeg potječe naša vjera, posvjedočena krvlju apostolskih prvaka. Na kraju osjećam veliku zahvalnost što sam imao mogućnost biti na hodočašću. U Padovi mi je kruna svega bila crkvica Sv. Leopolda, jer sam usko vezan uz tog sveca. Posebno me se dojmila bazilika Sv. Pavla izvan zidina i to misno slavlje, kao i audijencija kod Sv. Oca. s. M. Danijela Lisica, Valpovo Ovi dani koje sam provela ovdje u Rimu, dani su neizmjernih milosti. Sve ovo što sam doživjela na ovom hodočašću pomoći će mi u nošenju svega onoga što svaki dan donese. Vidjeti toliko mnoštvo prisutnih Hrvata, za mene je bilo veliko oduševljenje. Šetate ulicama Rima i svako malo čujete hrvatski jezik, pjesmu, vidite zastavu… za mene je to veliki ponos i sreća. Mislim da je ovo veliki trenutak za naš hrvatski narod, za učvršćenje naše vjere i za vjeru svakog pojedinca. U Italiji sam živjela 11 godina i vratiti se na izvore kršćanstva, u baziliku Sv. Petra, i sve ostale bazilike, na sveta mjesta, posebno je zadovoljstvo i sreća. Sveti Otac preporučio je međusobnu ljubav, ljubav prema svakom čovjeku, napose je istaknuo bračnu ljubav, te se nadam da će te njegove riječi i molitva pridonijeti napretku života, ne samo pojedinačnog, nego bračnog i općenito kršćanskog života. Elizabeta Matuzović Dojmovi su snažni, ovo mi je prvi pohod Rimu, i ono što sam doživjela i vidjela obogatilo je moju vjeru. Sva mjesta su mi bila posebna - Asiz, Padova, a Rim je bio kruna svega te se nadam da će plodovi ovoga hodočašća biti vidljivi i mojoj obitelji i svima ostalima s kojima ću se susretati. Benedikt XVI. ohrabrio je obitelji, a mi u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu nastojat ćemo, zajedno s aktivnostima koje će se odvijati po župama, osnažiti bračne parove kako bi mogli živjeti svoj apostolat u današnjem vremenu. Tamara Crvenković, Ilok Najviše me se dojmio Rim, posebno audijencija kod Svetog Oca, i misa u bazilici Sv. Petra. Jedno posebno, novo iskustvo… Radosno se vraćam u Hrvatsku, noseći blagoslov svojim obiteljima, prijateljima i znancima.

1016

Marija Baković, Osijek Bilo je jako lijepo, posebno me oduševio Rim i Lateranska bazilika. Drago mi je što smo bili i na grobu sv. Leopolda i što sam vidjela njegovu sobicu, jer on je zaštitnik moje župe i moje cijele obitelji. Anica Mikulić, župa Sv. Dominika Savija, Slavonski Brod Cijelo je hodočašće bilo prekrasno, od Asiza i Rima do Padove. Tih nekoliko dana molili smo se i uživali u prekrasnim crkvama, među dobrim narodom. Srce mi je puno, duša mi je puna, prepuna sam emocija. Maloprije sam od jednog fratra dobila blagoslov za cijelu obitelj, koji me se posebno dojmio, do suza. Želim sada što prije okupiti svoju djecu da im ispričam kako je bilo lijepo. Željela bih da svatko, tko ikako može, dođe u Rim i doživi sve ovo. Ivan Vrbanić, župa Petrijevci Dojmovi su prekrasni, susret sa Svetim Ocem na audijenciji i misa u bazilici Sv. Petra nisu nešto svakodnevno. Upravo mi je ta misa u Petrovoj bazilici nešto što me se najviše dojmilo i što ću pamtiti cijeloga života, jer ne vjerujem da ću ikada više imati priliku ovako nešto doživjeti. Prisutno zajedništvo, cijela Nadbiskupija, svi smo kao jedno, zajedno s našim nadbiskupom i biskupom. To je ono što nas drži zajedno i smatram da vjernike i dalje treba okupljati na ovakvim hodočašćima. Pohvaljujem i organizaciju, sve je proteklo u najboljem redu. Zdenka Jozić, župa Sv. Filipa i Jakova, Vukovar Prekrasne dojmove nosim kući. Cijelo hodočašće je izuzetno, svih dana osjećaji su bili posebni. Najviše me se dojmila misa u bazilici Sv. Petra, gdje se osjetilo stvarno zajedništvo šest tisuća ljudi, ta međusobna ljubav, povezanost. Mislim da je vjera stvarno ta koja nas sve ispunjava i prati. Prezadovoljna sam cijelim hodočašćem. Danica Totić, župa Svih svetih, Đakovo Moje hodočašće prije četiri godine ostalo je nedorečeno i čekala sam kada ću ponovno otići. To je ovo hodočašće. Zaista sam radosna. Oduvijek sam željela vidjeti Rim, mjesto gdje se u najvećoj raskalašenosti rađala vjera, gdje su se ljudi sakrivali, u grupicama okupljali i molili, vjerovali u Isusa Krista, u spas. Vraćam se zadovoljna i sretna kao katolkinja, kao roditelj koji svojoj djeci želi prenijeti sve ovo, da ih zadužim da odu u Rim. Mislim da je obveza svakog katolika, ako ikako može, otići tamo, doživjeti sve ovo. Jedno je gledati na televiziji, a drugo doživjeti doći na Trg sv. Petra, u one raširene ruke, kao da vas Isus čeka da dođete, da kleknete, pokajete se i pomolite, odete obnovljena duha i uma. Smatram da je ovo hodočašće uspjelo ako se i drugi osjećaju kao ja. M. Kuveždanin / A. Banović 12/2012.


Dan sjećanja na žrtvu Vukovara - »Vukovaru ime sveto« Dvadeset i jednu godinu od pada Vukovara, u tuž-

noj i dostojanstvenoj Koloni sjećanja i ponosa, pod geslom »Vukovaru ime sveto«, ulicama Grada heroja 18. studenoga prošlo je više od 60 tisuća ljudi preplavljenih emocijama, kako bi zajedno s Vukovarcima obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Na 5,5 km puta od Opće bolnice do Memorijalnog groblja, kojim su 1991. godine prošli hrabri Vukovarci, mučki ubijeni na Ovčari, kroz Vukovar je prošla rijeka ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ali i susjedne Bosne i Hercegovine, među kojima se, zbog nedavne haaške presude, osjetilo posebno ozračje ponosa i optimizma. Trinaestu godinu zaredom ovaj dan je ujedno i Dan spomen-hodočašća Đakovačko-osječke nadbiskupije, pa je među nekoliko desetaka tisuća hodočasnika bilo najviše vjernika ove nadbiskupije, predvođenih nadbiskupom Marinom Srakićem, pomoćnim biskupom Đurom Hranićem, svojim svećenicima i redovnicama te bogoslovima đakovačkog Sjemeništa, pod vodstvom poglavara i odgojitelja. Program obilježavanja obljetnice započeo je u dvorištu vukovarske bolnice, a nazočili su brojni biskupi Hrvatske biskupske konferencije te vrhovni državni i politički dužnosnici, predvođeni predsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem, predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem te predsjednikom Sabora Josipom Lekom. Najveće oduševljenje nazočnih izazvala je nazočnost oslobođenog umirovljenog generala Mladena Markača, kojega su Vukovarci pozdravili velikim pljeskom i ovacijama, a on je novinarima prigodno rekao: »Za mene je završila Oluja, sada mogu slobodno i sretno živjeti u svojoj domovini za koju sam se sa svojim suborcima borio i zalagao. Srce mi je reklo da moram doći - i došao sam. Došli smo se pomoliti i u miru se prisjetiti žrtava Vukovara i Domovinskoga rata, ali i svih branitelja. Odajem im poštovanje i priznanje, oni su moj uzor. Sad mi je srce ispunjeno, konačno u slobodi i sa svojim narodom. Ima li nešto ljepše od toga? Pritisak kojemu smo bili izloženi učinio nas je jači12/2012.

ma, a dolazak u Vukovar sveta je obveza za svakog čovjeka, pa tako i za mene.« Iz dvorišta bolnice krenula je Kolona sjećanja, kojoj su na čelu bile zastave slavnih vukovarskih postrojbi. I dok je čelo kolone nakon 5.5 km hoda stiglo na Memorijalno groblje, začelje kolone još je uvijek bilo u dvorištu bolnice, što zorno dočarava njezinu veličinu. Stigavši na Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata, gdje su uz 938 bijelih križeva bile postavljene hrvatske zastavice, crvene ruže i svijeće, molitvu za sve žrtve Domovinskoga rata predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Počast poginulima u obrani Vukovara, polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odao je predsjednik RH Ivo Josipović te izaslanstva Hrvatskog sabora, predvođena predsjednikom Josipom Lekom i Vlade, na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem, izaslanstva Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Ravnateljstva policije, 204. vukovarske brigade čiji su pripadnici sudjelovali u obrani Vukovara tijekom koje je ubijeno i poginulo 887, a ranjeno 1300 pripadnika te postrojbe, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, grada Vukovara, gradova Dubrovnika, Sinja, Šibenika, Trogira i Zagreba, Vukovarsko-srijemske županije te ostalih hrvatskih županija.

Sveta misa Uslijedila je misa zadušnica koju je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D’Erico. U koncelebraciji su bili nadbiskup Srakić, vojni biskup u RH Juraj Jezerinac, požeški biskup Antun Škvorčević, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, srijemski biskup Đuro Gašparović, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis i njegov zamjenik mons. Fabijan Svalina, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak te brojni ostali svećenici.

1017


»Ovo je okupljanje na molitvu za poginule branitelje i civile čijom smo žrtvom stekli slobodu. Sabrali smo se da molitvom zahvalimo Bogu na daru slobode, da se prosperitet naše domovine ostvaruje u slobodi, pravoj slobodi«, rekao je nadbiskup Srakić pozdravljajući okupljene vjernike. »Molimo Gospodina za slobodu koja nije dopuštenje ili dar nekog čovjeka, skrojen po mjeri pojedinca ili neke skupine, nego po mjeri Boga koji je stvorio čovjeka slobodna. Molimo za slobodu koja je nutarnji zahtjev našega bića, koja je Božji dar čovjeku, ali i zadaća. Netko je rekao da se najveća opasnost ne sastoji u tome da dopustimo da nam slobodu oduzmu, nego da je više ne razumijemo, tj. da ne znamo što ćemo s njome. Ovaj naš skup, sveta misa, znak je da smo mi doista svjesni što ćemo s tom slobodom i kako ćemo je upotrijebiti na dobro svih naših građana drage nam Hrvatske«, zaključio je nadbiskup Srakić. Uvodeći u euharistijsko slavlje, nuncij D’Errico naglasio je kako ga u ovoj misi prate dvije misli: ponajprije, tužno sjećanje na tragediju koju je ljudskom logikom teško shvatiti, a još teže opravdati. »Pozivam vas na molitvu za nevine žrtve onih koji su tragično stradali 18. studenoga 1991., za njihove obitelji, za preživjele, kao i za one koji još i danas nisu kadri oprostiti i zaboraviti. Istodobno, naš pogled usmjeravamo prema budućnosti i odnosima koje treba izgrađivati u novom političkom i društvenom kontekstu«, rekao je nuncij. Kazavši kako su se u Vukovaru okupili predstavnici najviših političkih i vojnih vlasti, diplomatski zbor i brojne druge javne osobe, pozvao je sve nazočne da se pomole za njih i za sve ljude dobre volje koji se zalažu za budućnost, pravednost i mir u Hrvatskoj i susjednim narodima. »Upravimo svoju molitvu Bogu gospodaru povijesti, Knezu mironosnom, da nas i sve njih obasja neizmjernom svjetlošću, kako mržnje i rata ne bi više nikada bilo«, rekao je nuncij.

Vukovaru i, još više, danas je Vukovar u srcu Hrvatske, svakog onog čovjeka koji osjeća Hrvatsku svojom domovinom i koji za nju ima osjećaj, srce, pogled, onaj dobar, plemenit iskren«, rekao je biskup Huzjak te se osvrnuo na povratak generala Gotovine i Markača: »Ono što su oni proživljavali, proživljavali smo svi mi, svatko na svoj način. No, povratak je sigurno neizmjerna radost i Božji blagoslov za njihove obitelji, za njihove suborce, prijatelje, za svakog iskrenog čovjeka u Hrvatskoj, jer vratili su se uspravni, hrabri, bez trunke mržnje, baš onakvi kakvi su bili za Domovinskoga rata i nakon pobjede u Domovinskom ratu. Ponosimo se njima, i Bogu zahvaljujemo za taj veličanstveni događaj«, rekao je biskup Huzjak. Istaknuvši kako bi svaki komadić prijeđenog puta Kolone sjećanja mogao ispričati svoje svjedočanstvo koje ljubomorno čuva od zaborava, što se ponekad kao oblak nadvija nad našu domovinu i njenu borbu za samostalnost u Domovinskom ratu, propovjednik je podsjetio da svako to svjedočanstvo ima svoje ljude, njihova imena i prezimena, njihove muke, stradanja, njihove boli i krv prolivenu za našu slobodu. »Njihova imena odzvanjaju u našem sjećanju i traže svoje mjesto na bijelim križevima koji, samo naoko bezimeni, stoje poredani podsjećajući nas upravo na njih koji su u Vukovaru bezdušno pobijeni jer su branili svoje. Oni su pali od ruke jedne politike koja je htjela provesti nešto što je u sebi zlo, nešto što ne

Homilija mons. Huzjaka Prigodnu homiliju pred tisućama vjernika održao je biskup Vjekoslav Huzjak. »Danas je Hrvatska u

1018

12/2012.


poštuje ni čovjeka, ni narode, niti poštuje ono što je sveto svakom čovjeku, a to je domovina. Nije srpski narod taj koji je u Vukovaru ubio ljude, nego politika. I zato svakom čovjeku, bez obzira na narodnost, koji živi u Hrvatskoj, svaka čast ako Hrvatsku ljubi i voli, i ako je za nju spreman dati sebe i svoj život, ono najdragocjenije što ima. Zato je Vukovar mjesto velikoga stradanja, ali je Vukovar i mjesto susreta, i to susreta i onoga što je teško, što je u našim srcima mučno, ali i onoga što je u našim srcima gordo i ponosno.« Biskup Huzjak dotaknuo se i aktualnih događanja u društvu, posebice poštivanja vjerskih sloboda i ljudskih prava, među kojima i prava roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu s njihovim uvjerenjima i vrednotama. »Čvrsto sam uvjeren da naši branitelji, i živi i pokojni, nisu s krunicom oko vrata stavljali na kocku vlastiti život za hrvatsku domovinu i hrvatsko društvo u kojem se neće poštivati

vjerska sloboda i ljudska prava. U tom duhu, pozivam roditelje da se bez straha, hrabro, dosljedno i dostojanstveno bore za svoja neotuđiva prava jer o tome ovisi budućnost naših obitelji, naše djece, ali i društva u cjelini«, naglasio je biskup Huzjak, upozorivši kako nitko nema pravo rušiti i uništavati ono što je krvlju stvarano i branjeno, ono što je sveto i nepovredivo, makar se to činilo pod izlikom da to predstavlja napredak i da je to zahtjev modernoga doba.

Biskup Huzjak podsjetio je kako je Hrvatska radosno dočekala oslobođenje generala Gotovine i Markača, koji su svoja trpljenja podnosili s vjerom u Boga i sigurnošću da je on Gospodar života, i Onaj u kome su nalazili snagu i mir. »Jedinstvo naroda i cijeloga društva može se postići pomirbom, koje nema bez oprosta, a oprost i pomirba nisu politički čin i jeftino manipuliranje osjećajima ljudi niti samo čin razuma. To je sazrijevanje čovjeka do uzdignuća na križ, s kojega slušamo Spasitelja našega Isusa Krista koji govori: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’«, rekao je biskup Huzjak. »Vukovar je znao stati hrabro na braniku svoje Hrvatske, znao je na oltar Domovine prinijeti velik broj žrtva, i ne samo iz Vukovara, nego iz cijele Hrvatske. Znao je krvariti i čuvati dostojanstvo svoga naroda do kraja, do pada, ali i do uskrsnuća, jer to je cilj trpljenja i konačna točka ljudskoga života. On nas, i danas gord i ponosit, zove da nastavimo živjeti, da - ako treba trpjeti - trpimo, ali svi zajedno, s jasnim ciljem, jer to je poruka, to je krik Vukovara i danas, nakon dvadeset godina, i ostat će poziv i krik dok god bude Hrvatske. Poslušajmo taj poziv Vukovara, nemojmo zatiskivati uši, nego nastojmo izgrađivati svoju Hrvatsku zanemarujući ono što je usko, osobno, ili nekakvi privatni interesi koji se žele nametnuti iznad interesa hrvatske domovine i naroda. Jedino na taj način možemo osigurati svoje pravo mjesto u zajednici europskih naroda kojoj odavno pripadamo a sada i formalno u nju ulazimo«, istaknuo je propovjednik. Na kraju misnog slavlja, u ime svih vjernika grada Vukovara, riječ zahvale izrekao je domaći župnik, fra Ivica Jagodić. Misno slavlje pjevanjem su uveličali zborovi vukovarskih župa Sv. Filipa i Jakova i Sv. Josipa radnika te zbor MIR iz Belišća. U poslijepodnevnim satima, u organizaciji Udruge ratnika Hrvatskog obrambenog rata, na Bogdanovačkoj cesti upriličeno je otkrivanje spomenika »Otac i sin«, na spomen vukovarskog branitelja Petra Kačića, poginulog u obrani Sajmišta i njegova sina, Igora Kačića, ubijenog na Ovčari. Anica Banović

Izrazivši žaljenje što se u hrvatskim zakonima dira čak i ispovjedna tajna, obveza čuvanja onoga što se događa u najuzvišenijem i nedodirljivom trenutku susreta Boga i čovjeka u sakramentu svete ispovijedi, biskup je podsjetio kako su čuvajući ispovjednu tajnu svećenici umirali mučeničkom smrću, bili proganjani i zatvarani, slani u rudnike te iskazao nadu da se nešto slično neće dogoditi i danas. Upozorio je kako se ovih dana u javnosti, nažalost, potiho počinju pojavljivati najave rasprave o eutanaziji te naglasio kako je početak i kraj ljudskog života u Božjoj ruci i nitko nema pravo dirati u ljudski život, osim ako se ne igra boga. 12/2012.

1019


»Žrtva Borova naselja za Hrvatsku« Drugi dan obilježavanja žrtve grada Vukovara za

Hrvatsku, i spomena na 21. obljetnicu njegova pada 1991. godine, održao se 19. studenoga u Borovu naselju, pod sloganom: »Žrtva Borova naselja za Hrvatsku«. Nositelj obilježavanja bila je Udruga »Vukovarske majke«, a njima su se pridružile i »Žene u crnom« iz Srbije, koje svake godine dolaze na ovo obilježavanje, polažu vijence i pale svijeće na mjestu stradanja kod »Borovo Commerca«, gdje je 1991. godine bilo sklonište i ratna bolnica, a gdje su mnogi Vukovarci izgubili svoje najmilije. Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća djeca dviju osnovnih škola u ovom naselju, OŠ »Blago Zadro« i OŠ Siniše Glavaševića izveli su prigodni recital. Nakon molitve uslijedila je kolona sjećanja ulicama ovog naselja do župne crkve Sv. Josipa radnika, gdje je služena misa za sve poginule i nestale. Misu je predvodio i propovijedao dubrovački biskup, mons. Mate Uzinić. U svojoj propovijedi mons. Uzinić citirao je generala Antu Gotovinu i ono što je rekao na glavnom zagrebačkom trgu pri povratku u Domovinu: »Rat pripada prošlosti, okrenimo se svi zajedno budućnosti«, posebno naglasivši da Vukovarci moraju biti spremni opraštati. Pojašnjavajući biblijska čitanja, biskup je istaknuo da 21 godinu nakon stravičnih događaja u Vukovaru, koji su nas užasnuli i još užasavaju, oni označavaju Pashu ili Vazam ovoga naroda, nacionalni izlazak iz Egipta, odnosno naš Veliki petak. Evanđelje koje opisuje stanje dvojice učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus, slika je trenutnog stanja, kako ovdje u Vukovaru tako i diljem Domovine, uključujući i Dubrovnik, koji se ponosi time da je grad prijatelj Vukovara, rekao je Uzinić te s ponosom spomenuo drugostupanjsku oslobađajuću presudu hrvatskim generalima u Haagu, ističući kako mu je zadovoljstvo govoriti o tome ovdje, gdje je hrvatski narod najviše stradao, što ne znači da ne pri-

1020

znajemo da je i na drugoj strani bilo nevinih žrtava zbog kojih iskreno žalimo i koje također imaju pravo saznati što se dogodilo te tražiti da se krivci kazne. Podsjetio je na misna čitanja i istaknuo da se u ovoj euharistiji treba dogoditi susret s Uskrslim, koji će u naš strah unijeti hrabrost, u nevjeru vjeru, u beznađe nadu, u mržnju ljubav. Nakon mise mnoštvo vjernika uputilo se autobusima prema Borovu gdje se početkom svibnja 1991. dogodio strašan masakr u kojemu su ubijena dvanaestorica hrvatskih redarstvenika. Tu je započeo rat u ovom dijelu Lijepe naše. Kolona se od njihova spomen-obilježja pješice uputila prema desnoj obali Dunava gdje su, nakon pada grada, mnogi ubijeni civili - starci, žene i djeca - bačeni u Dunav. Marija i Josipa Rehak bacile su vijenac s brodice lučke kapetanije u Dunav, a nazočni su upalili svijeće i položili crvene ruže u Dunav. Završno obilježavanje »Žrtve Borova naselja za Hrvatsku« upriličeno je na poljoprivrednom imanju farme »Lovas«, gdje su ubijene zakapali u zemlju i prekrili ih stajskim gnojivom da bi im se izbrisao svaki trag. Ta je masovna grobnica otkrivena, a posmrtni ostaci preneseni su na Memorijalno groblje.

Završetak obilježavanja 21. obljetnice pada Vukovara Udruga logoraša hrvatskih koncentracijskih logora organizirala je 20. studenoga ispred hangara »Veleprometa« u Vukovaru, na Sajmištu, obilježavanje 21. obljetnice pada grada. Obilježavanje je započelo u ranim prijepodnevnim satima novinarsko-književnim susretom u Gradskoj knjižnici u Vukovaru. Tu su se evocirale uspomene na legendarnog ratnog izvjestitelja Hrvatskog radija Vukovar Sinišu Glavaševića, koga su četnici upravo na taj dan na Ovčari mučki ubili. Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i ove je godine organizirala mimo-

12/2012.


ke, čudom preživjele, nad kojima je počinjen zločin, a koji su prošli ‘samo’ 11 krvavih postaja Križnog puta, vučeni od krvnika od postaje do postaje raznih logora i kazamata, prisiljeni trpjeti mahnito trganje odjeće, premlaćivanja i obeščašćivanja svoga tijela. Neka im nada, utjeha i ogledalo bude Krist Gospodin, koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom!«

hod i položila vijence i upalila svijeće na mjestu gdje su njihovi očevi ubijeni. U središnjem dijelu programa održana je misa koju je predvodio, i propovijedao, župnik iz Tordinaca vlč. Dejan Bubalo. U uvodnoj misli vlč. Bubalo je rekao: »Mi danas zazivamo Božje milosrđe na sve duše naših pokojnika koji su mučeni i pobijeni na ovom mjestu i na ovim prostorima zbog ljudske mržnje i vražje lukave strategije… Molimo i za svjedo-

Završno slavlje upriličeno je na Ovčari, gdje su 20. studenoga 1991. godine tzv. JNA i pripadnici srpsko-četničkih postrojbi ubili 200 ljudi iz redova ranjenika, medicinskog osoblja i civila vukovarske opće bolnice. Vojislav Stanimirović, gradonačelnik u okupiranom Vukovaru, tada je izjavio: »Pao je i posljednji ustaški bastion!« Na Ovčari su položeni vijenci, upaljene svijeće i Bogu upućena molitva za 200 ubijenih osoba, koju je predvodio fra Ivica Jagodić, župnik župe Sv. Filipa i Jakova. Pjevali su i recitirali mladi iz Vukovara. U večernjim satima, u crkvi Kraljice mučenika na Sajmištu, tamošnji župnik vlč. Mato Martinković slavio je misu na istu nakanu. fra Vjenceslav Janjić

»I u mome gradu Vukovar svijetli« Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i

ove su godine, osmi puta zaredom, u subotu, 17. studenoga, u Slavonskom Brodu, pod geslom »I u mome gradu Vukovar svijetli«, organizirali župa Gospe Brze Pomoći i Grad Slavonski Brod te udruge proizišle iz Domovinskoga rata. Program je započeo misnim slavljem za sve poginule i nestale branitelje, u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći, na kojem su uz brojne vjernike sudjelovali i predstavnici društvenih vlasti. Misu, kao i zajedničku molitvu poslije mise ispred kapele u brodskoj Tvrđavi, predvodio je župni vikar Ivica Tušek. »Vukovar u sebi nosi naše boli i poniženja, umiranja i obranu, padove i podizanja; sažima u sebi našu ostavljenost i bezdušnost tolikih prema našem narodu i Domovini koja se osamostaljivala, sklanjanje pogleda moćnih pred zatiranjem i ubijanjem malenih i nemoćnih, ‘padanje u vodu’ svih konvencija koje su bile na snazi...«, rekao je, između ostalog, vlč. Tušek. Organizatori su i ove godine nabavili oko dvije tisuće lampiona, po jedan za svaku vukovarsku žrtvu, koje su vjernici uz molitvu i pjesmu nosili u mimohodu do Vu-

12/2012.

kovarske ulice te do spomenika poginulim braniteljima i djeci. Dan ranije, 16. studenoga, četvorica mladića iz Slavonskog Broda - Vedran Vukoje, Josip Glibo, Andrija Ćosić i Bojan Dajčić - krenula su u ranim jutarnjim satima, nakon misnog slavlja, iz župe Sv. Obitelji pješice na put dalek stotinjak kilometara prema Vukovaru. Nakana njihova hodočašća bila je molitva za oslobođenje generala Gotovine i Markača, kao i za sve naše branitelje koji su živote položili na oltar domovine. Domaći župnik David Sluganović podijelio je mladićima blagoslovljene krunice te im poručio da njihov hod bude svijetli trag kuda god budu prolazili te da svojom molitvom i prisutnošću u Vukovaru iskažu počast svim poginulima. Poticaj mladima dali su i oni najmlađi iz dječjeg vrtića ‘Lucija’, koji su ih ispratili. »Ovim hodočašćem pokazujemo da nismo zaboravili žrtvu naših branitelja i sve dok budemo mogli hodati svake ćemo godine hodočastiti u Vukovar na tu nakanu«, rekli su ovi požrtvovni mladići, koji drugu godinu zaredom hodočaste od Slavonskog Broda do Vukovara. Brankica Lukačević

1021


Svetkovina Svih svetih u Đakovu

Danas Crkva slavi svetkovinu Svih svetih i želi

izaći pred Boga da je zapljusne radost nebeskog Jeruzalema. Svadbena odjeća omogućava joj ući na gozbu što ju je pripravio Zaručnik. To je odjeća svetosti, koja danas blista u tisuću različitih svjetala: to su beskrajni plamičci jednog jedinog svjetla što neprestano odsijeva na mnoštvu muževa i žena ‘svakog naroda, rase, puka i jezika’; muževa i žena koje je povijest velikih često zanemarila, jer je sjaj njihova svjedočenja pokriven velom poniznosti i skrovitosti. To su muževi i žene koji su crpli na neiscrpnoj punini onoga koji je jedini svet«, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, predvodeći na svetkovinu Svih svetih svečanu večernju euharistiju u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, koja se još od Domovinskoga rata prikazuje za branitelje Domovine i druge nevine žrtve Domovinskoga rata. Istaknuvši u homiliji kako je molitva svetima obvezatan i konkretan čin ljubavi kojim se ostvaruje i podržava općinstvo svetih, nadbiskup je rekao kako danas u pamet dolaze sva groblja svijeta na kojima počivaju bivša pokoljenja, a sjećanje postaje još življe kad mislimo na svoje drage pokojnike. »Mislimo na one koji su nas ostavili ove godine i molimo za njih. Ali ništa manje nije snažna misao na žrtve nasilja i ratova, kao i na one koji su dali život da ostanu vjerni Kristu do smrti, ili su umrli dok su plemenito služili braći. Među njih spadaju branitelji Domovine i druge nevine žrtve strašnoga rata. Molimo za one koje smo tijekom prošlih i ove godine časno pokopali, ali i za one koji počivaju na nepoznatim zajedničkim grobnicama, bunarima, močvarama, rijekama, vlastitim dvorištima… Mislimo na one kojih se ovih dana neće nitko sjetiti, za koje se neće nitko pomoliti«, rekao je nadbiskup Marin. Okupljene vjernike podsjetio je da je Dušni dan prigoda da, misleći na smrt, spoznamo smisao života te istaknuo: »Zaboraviti mrtve, značilo bi zaboraviti sebe, što se danas, nažalost, često događa. Mnogi u jurnjavi za materijalnim dobrima zaboravljaju na

1022

brojne vrijednosti, a najprije na one bez kojih bi naš život bio isprazan i osiromašen. Pustoš bi zavladala u životu svakoga pojedinog čovjeka kad bi zaboravio svoje mrtve. Kad bismo kao narod zaboravili sve one koji su svojim djelom, a mnogi svojom žrtvom i smrću, oplemenili našu domovinu, zaboravili bismo, zapravo, tko smo i što smo.« Na kraju homilije nadbiskup je rekao kako se Crkva u svetkovini Svih svetih i Dušnom danu i raduje i žaluje te poručio: »Radost i suze u ova dva blagdana nalaze sažetak koji u Kristu ima svoj temelj i svoju utješnu sigurnost. A mi svoj pogled okrećemo Mariji, Kraljici Svetih, Majci Kristovoj, koja zagovara članove Crkve kojima je još potrebno božansko milosrđe. Njoj, svoj svetoj, Odvjetnici milosti, povjeravamo radosti i suze koje prate ta dva draga spomendana.« Nakon svetkovine Svih svetih u đakovačkoj katedrali slavljene su, prema tradiciji, tri mise zadušnice: za sve vjerne mrtve 2. studenoga (na Dušni dan), za pokojne biskupe 3 studenoga te, 5. studenoga, za pokojne kanonike i svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Blagoslov svećeničkih grobova Uoči svetkovine Svih svetih i spomendana Svih vjernih mrtvih ili Dušnog dana, zajednica Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu tradicionalno je u utorak, 30. listopada, pohodila grobove pokojnih svećenika koji su ukopani na đakovačkom Gradskom groblju. Zapaljenim lampionima, molitvom i pjesmom bogoslovi su zahvalili za dar njihova života i svećeničkog služenja. Molitvene obrede predvodio je preč. Bože Radoš, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa i mons. Luka Strgar, kustos đakovačke prvostolnice. Kod središnjeg križa preč. Radoš je zaključio: »Stojimo ovdje pred križem našega Gospodina, na kojemu simbolično piše: Ja sam uskrsnuće i život! U blagoslovu grobova sve odiše uskrsnom liturgijom, no Uskrsnuće nije samo za sebe, nego se temelji na muci i smrti. Ne udaljavamo se posebno ovdje, na groblju, od drame smrti i muke, ali se radujemo uskrsnuću.« Anica Banović / Marko Dušak 12/2012.


Predbožićni susret nadbiskupa Marina i novinara »Krist se rađa, slavite ga! Krist dolazi s neba, idite mu ususret! Krist je na zemlji, uzdignite se! Krist je u tijelu, veličajte ga - sa strahom zbog grijeha, s radošću radi nade«, ponovio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić riječi sv. Grgura Nazijanskog, upućujući 19. prosinca u Nadbiskupskom domu u Đakovu božićnu čestitku i pastirsku poruku, tradicionalno se susrećući s predstavnicima medija. »U Godini vjere, vođeni primjerom prve kršćanske zajednice, želimo se i mi nadahnjivati na dubini i širini poruke Isusova rođenja. Želimo biti svjedoci Božjega utjelovljenja u današnjem svijetu poput prvih vjernika, Marije i Josipa, nebeskih glasnika anđela i betlehemskih pastira. Nošeni vjerom, ni Mudraci s Istoka nisu propustili pohoditi Novorođenoga. Uvijek se pronađe ‘zvijezda’ koja zasja i pokazuje put onima koji traže Boga – za nas rođenoga. Na primjeru Mudraca vidimo kako se iskreni Božji tražitelji, slijedeći nutarnji glas svoje savjesti, unatoč zamkama, vraćaju u svoju zemlju drugim putem. I nas Božić poziva da se stvarnosti svoga životnoga puta – ‘svojoj zemlji’ - vraćamo stazama vjere«, rekao je nadbiskup, naglasivši kako smo pozvani živjeti i svjedočiti istinske vrijednosti, trajne i univerzalne, što nam ih već po svom naravnom dostojanstvu otkriva ljudsko biće koje još više sjaji otkada je u Kristu Bog postao čovjekom. Istaknuo je kako nema vrjednijeg i plemenitijeg poslanja nego rasti u osjetljivosti za ljude našeg vremena i za potrebe svijeta, što bi trebalo nadahnjivati svakoga kršćanina, na svakom mjestu na kojem živi i ostvaruje svoj poziv i poslanje. »Usprkos mnogim izazovima i kušnjama, u zajedništvu velike obitelji Crkve, mi molimo da novorođeni Spasitelj ohrabri naša srca i da ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi«, rekao je nadbiskup. U zajedništvu s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem čestitao je Božić i poželio blagoslov i mir u 2013. godini svim ljudima dobre volje, roditeljima, obiteljima, djeci i mladima, starijima i bolesnima, onima koji nose križ nezaposlenosti i velikih životnih teškoća, vjeroučiteljima i katehetama, članovima redovničkih zajednica, đakonima i svećenicima.

Odgovori na novinarska pitanja U drugom dijelu susreta nadbiskup je odgovarao na pitanja nazočnih novinara. Zamoljen da komentira novi popis stanovništva, po kojem se broj katolika smanjio za 200 tisuća, nadbiskup je rekao da bi radosnija vijest bila da se broj povećao, a kada je smanjen, potrebno se zapitati što se događa. »Još uvijek je to značajan broj, 86 posto katolika. S jedne strane sam se radovao, a s druge čudio kada su na pretprošlom popisu stanovništva rezultati pokazivali 88,7 posto, pitajući se je li to zaista tako. Bilo bi mi drago kada bi ovaj broj od 86 posto vjernika značio i postotak onih 12/2012.

koji prakticiraju vjeru«, rekao je nadbiskup, ističući kako kriterij pripadnosti Crkvi nije samo broj onih koji pohađaju mise i primaju sakramente. Komentirao je i često ponavljanu rečenicu da su se mladi udaljili od Crkve i zapustili vjeru: »Ako pogledamo svetkovinu Velike Gospe, tko hodočasti? Koliki je postotak mladih? Tko ide pješke na duga putovanja, na križne putove duge 20 i više kilometara? To su mladi! Ne možemo dati ocjenu i reći da je naše društvo lošije nego je to bilo. Nemamo duhovni ili religiozni termometar koji možemo staviti pod pazuha i reći – evo, to je stanje. Gospod neka prosudi. Nije nam svejedno, ali to je stvarnost nad kojom se moramo zamisliti. Budimo iskreni, nakon propagande prije popisa stanovništva, čudi me da se katolicima izjasnio i toliki postotak.« Na novinarsku molbu da komentira riječi kardinala Bozanića, koji u svojoj božićnoj poruci govori da vlast svojim postupcima, napose uvođenjem spornog zdravstvenog odgoja u škole, dovodi do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku, nadbiskup Srakić istaknuo je kako postoje ideali i vrednote koje ne može određivati tzv. pozitivni zakon države. »Postoje zakoni koji izviru iz naravnoga zakona, a koji se temelje na ljudskoj naravi i biću. Crkva neprestano naglašava važnosti i vrijednost naravnog zakona u ime kojega i diže svoj glas da ovo što se radi nije u redu, pogotovo način na koji se postupa. To je područje gdje se ne smije i ne može mimoići javna rasprava, jer više nije riječ o demokraciji«, rekao je nadbiskup, komentirajući kako je demokracija prilično ‘gumeni’ izraz. »I u ono doba, prije 20-30 godina, pričalo se o demokraciji, u ono doba kada ja, u ime te demokracije, kao bogoslov nisam imao socijalno osiguranje, nego sam morao tražiti knjižicu svoga kolege da mogu izvaditi zub, dakle, pod tuđim imenom. Inspekcijama koje su dolazile u Sjemenište govorili smo da kao bogoslovi i gimnazijalci nismo izjednačeni s našim kolegama. Kad na kraju više nisu imali argumenata, rekli su da budemo sretni što smo živi i potom kazali da je to demokracija. Pa dobro… ali to nije red!« naglasio je nadbiskup, ustvrdivši da se

1023


Crkva neće zadovoljiti ovim stanjem. »Htjeli smo razgovarati o tome, već mjesecima, godinu dana tražimo susret s ministrom obrazovanja, ali susreta nema! Većina se građana Hrvatske izjasnila da su vjernici katolici. Kazao bih da je ta većina ušutkana. To nije u redu, svidjelo se to nekomu ili ne«, rekao je nadbiskup. Dodao je kako kritika vrijedi i za bivšu vlast te se osvrnuo na natpise u medijima, od prije nekoliko mjeseci, da je Crkva šutjela kad je prijašnja vlast donosila slične zakone. Naglasio je kako to nije istina jer Crkva nije šutjela, već je protestirala. Istodobno, vlast je obećavala, ali obećanje nije ispoštovala, rekao je nadbiskup. Osvrnuo se i na odnos vladajućih prema biskupima: »Kad biskupi nešto kažu, prema njima se postupa kao prema pučkoškolcima, kao da su djeca iz vrtića, tako ih ponižavaju. Na Zapadu, gdje Crkva nema neke vlasti, s njom se tako ne postupa, nego se problemima prilazi s respektom i analizira što treba učiniti. Ovdje ih ‘otepu’ …« Komentirajući tešku društvenu situaciju, i Božić koji će mnogi građani dočekati nezaposleni, u brojnim problemima i tegobama, nadbiskup je rekao da su čovjeku potrebni trenuci koji ga potiču, koji ga ne prepuštaju očaju i beznađu. »Božić je dan nade, a nada božanska iskra u čovjeku koja ga potiče da ne pusti vesla svoga čamca da ga nosi voda, već koja nadahnjuje čovjeka da,

prije svega, ustraje u nevoljama. Slavili smo i gore Božiće, kao što su bili oni ratni. Sjetimo se ponoćke u Osijeku kada je na katedralu pala granata, kada smo Božić u Đakovu slavili dolje u kripti, ali držala nas je nada, polet. Tako i Božić unosi nadu i polet da se čovjek ne prepusti sudbini«, rekao je nadbiskup, ukazavši na advent diljem župa nadbiskupije, gdje se odvijaju nebrojene humanitarne akcije prikupljanja pomoći onima koji su u potrebi. Nazočne je ujedno podsjetio kako je Nadbiskupija, osim redovitih karitativnih aktivnosti, ovih dana potpisala ugovor s Gradom Slavonskim Brodom o zajedničkom ostvarenju projekta Pučke kuhinje, a u tijeku je i osnivanje posebnog fonda za siromašne učenike i studente te će uskoro 50-ak učenika, odnosno studenata, dobiti stipendije, ukupno 200 tisuća kuna. »Božić je i trenutak kada razmišljamo o mogućnosti promjene pristupa čovjeku. Znamo da je situacija teška, svi moramo stezati remenje, ali i ne zatvoriti oči pred onima koji su potrebni naše pomoći. Molimo da oni koji su zaduženi za naš narod pronađu ključ ekonomije, gospodarstva. Zadnjih 30 godina slušamo kako će nagodinu biti još gore. Molimo Gospoda da već jednom čujemo da će biti bolje«, zaključio je nadbiskup svoj susret s novinarima. Anica Banović

Osnivanje Pučke kuhinje u Slavonskom Brodu Ugovor o korištenju prostora, odnosno o pre-

dradnjama potrebnim za osnivanje Pučke kuhinje u Slavonskom Brodu, nakon zajedničkih pregovora između Grada Slavonskog Broda i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, svečano su u petak, 14. prosinca, u Gradskoj vijećnici u Slavonskom Brodu potpisali slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara, đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Marin Srakić, ravnatelj nadbiskupijskog Caritasa vlč. Ivica Rebić i ravnatelj slavonskobrodskih Caritasa vlč. Markan Kormanjoš. Gradonačelnik Duspara i predstavnici Nadbiskupije iskazali su svoju radost što će se nakon izrađenog projekta krenuti i s obnovom zgrade u centru grada, koju Grad Slavonski Brod daje u besplatni najam nadbiskupijskom Caritasu za potrebe pučke kuhinje, tako nužne u tom gradu. Na upit kako Crkva može doskočiti poteškoćama u kojima se nalazi naše društvo, nadbiskup Srakić rekao je kako bi bilo uzaludno ili nevjerodostojno naviještati vjeru, a pustiti siromahe da prolaze pokraj nas, da ih ne primijetimo i ne priteknemo im u pomoć. Posvijestio je da se, unatoč napretku i humanizaciji društva, ostvaruje ono što je Isus

1024

rekao - da ćemo siromahe imati uvijek uza se, te da moramo iznaći načine da im pomognemo. Prisjetivši se Domovinskoga rata, kada je Caritas intenzivno djelovao na području cijele Nadbiskupije, nadbiskup Srakić poručio je kako su u ovim, doduše, mirnim, ali vremenima punim izazova i poteškoća, odlučili u nekoliko gradova Nadbiskupije - Osijeku, Vinkovcima i Slavonskom Brodu otvoriti pučke kuhinje. Glede daljnjih radnji vezanih uz obnovu zgrade Pučke kuhinje, ravnatelj Rebić rekao je kako su potpisivanjem Ugovora iskazali i svoju spremnost da će uložiti ne samo sredstva, nego i resurse, zajedno s animatorima i ljudima dobre volje, kako bi ljudima omogućili ljepši život. Dodao je da se vrijednost projekta procjenjuje na približno 1,8 milijuna kuna te da se nada da će uz pomoć Grada, Nadbiskupije i donatora u nekoliko mjeseci zgrada biti obnovljena i opremljena. Inače, Caritas Slavonskobrodskog dekanata toplim obrokom opskrbljuje stotinjak korisnika. Iskazana je i potreba da se u skoro vrijeme umjesto privremenog prostora na području Slavonskog Broda iznađe i trajno rješenje za beskućnike. Brankica Lukačević

12/2012.


Blagoslov i otvorenje zgrade Vikarijata Osijek Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons.

dr. Marin Srakić, u četvrtak, 22. studenoga, blagoslovio je i otvorio zgradu Vikarijata u Osijeku. Nakon obreda blagoslova održanog ispred glavnog ulaza zgrade, u svečanoj dvorani uslijedilo je kratko izvješće mons. Srakića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog, mons. Đure Hranića te dipl. arh. Srećka Lovrinčevića o svrsi i tijeku obnove Vikarijata. Blagoslovu i otvorenju nazočili su biskupi Đakovačko-osječke metropolije: mons. Antun Škvorčević, požeški biskup i mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, a prisutan je bio i župan Osječko-baranjske županije Vladimir Šišljagić, gradonačelnik Grada Osijeka Krešimir Bubalo sa suradnicima, gradonačelnik Valpova Leon Žulj, gradonačelnik Donjeg Miholjca Stjepan Viduka, gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš te dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku, prim. dr. med. Aleksandar Včev. Nazočili su i predstavnici izvođača radova te svećenici dva osječka dekanata, od kojih su neki sudjelovali i kao članovi Povjerenstva za obnovu zgrade Vikarijata, koje su činili: Nedjeljko Čutura, ravnatelj UZUK-a, vlč. Petar Ćorluka, voditelj obnove zgrade, mons. Adam Bernatović, preč. Mato Gašparović te preč. Ivan Vidaković.

Obred blagoslova i izvješće o svrsi obnove

ima svoje zahtjeve, a njegovi građani izrazili su želju da Nadbiskupija sa svojim osnovnim djelovanjem bude što prisutnija u njemu. Krenuli smo u ostvarenje toga, nešto smo načinili te zaokružili prvu fazu radova.« Nadbiskup je potom, uz pratnju biskupa Metropolije, blagoslovio prostore zgrade. Tijekom izvješća o svrsi i tijeku obnove mons. Srakić podsjetio je na povijesne razloge sjedišta Nadbiskupije u Đakovu te istaknuo kako je prigodom pohoda pape Ivana Pavla II. Osijeku, 2003. godine, za vožnje u papamobilu, kada je pratio Papu na aerodrom pri njegovu odlasku, Papin tajnik, sadašnji kard. Dziwicz, upitao postoji li u Osijeku neka viša crkvena struktura osim župa. Na odgovor mons. Srakića, kako ne postoje više strukture osim župa i dekanata, kardinal se začudio. No, već iste godine, nekoliko mjeseci kasnije, pokrenuto je pitanje otvaranja prostora za cjelovitije pastoralno djelovanje. Promišljajući o objektima u Osijeku, najprikladnijom se činila zgrada tadašnje Plućne bolnice, pojasnio je mons. Srakić, a nakon suglasnosti Ministarstva zdravstva te tadašnjeg ministra Andre Vlahušića, četiri potpredsjednika koalicijske Vlade Republike Hrvatske, premjera Ivice Račana i potrebnih upravnih postupaka, zgrada, smještena u neposrednoj blizini Rokove crkve u Strossmayerovoj ulici u Osijeku, uvedena je kao vlasništvo Đakovačke i Srijemske bi-

Ističući specifičnost Đakovačko-osječke nadbiskupije, koja nema sjedište u svom najvećem gradu, tijekom obreda blagoslova mons. Srakić je rekao: »Za vrijeme II. biskupijske sinode Đakovačke i srijemske odlučili smo u duhu potreba, poziva i poslanja graditi našu biskupijsku zajednicu prema zahtjevima nove evangelizacije, kako bismo učvrstili vjeru. Za takvo djelovanje potrebno je imati čvrste ljude, ali i potrebnu infrastruktura, mjesto odakle ćemo i gdje ćemo to činiti. U Osijeku, najvećem gradu naše Nadbiskupije, želimo razviti razne oblike evangelizacije i produbljivanja vjere prema potrebama grada, koji 12/2012.

1025


skupije. Ugovor koji prijenos vlasništva regulira na temelju zakonskih propisa o ‘zamjenskoj imovini’ između Vlade, Kliničke bolnice Osijek te Đakovačke i Srijemske biskupije potpisan je 30. srpnja 2003. godine. Nadbiskup je pojasnio kako je zgrada, kao i prostor oko nje, zahtijevao temeljitu obnovu zbog dotrajalosti nekih njezinih dijelova, ali i zbog neophodne prilagodbe budućoj namjeni objekta. Nakon što su Ekonomsko vijeće Biskupije i Zbor savjetnika dali svoju suglasnost, prišlo se izradi projekta i obnovi, a radove su izvele tvrtke »Gabarit d.d.« i »Dom d.o.o.« Na kraju svog izlaganja mons. Srakić iznio je i troškove radova te naveo da su investicije za obnovu zgrade Vikarijata iznosile 24 milijuna kuna, a za gradnju pokrajnje zgrade 4 milijuna kuna. U navedenim troškovima Županija osječko-baranjska sudjelovala je s 1. 450 000 kuna, iz državnog proračuna pristiglo je 3 milijuna kuna, a Grad Osijek dao je 400 tisuća kuna. Ostala sredstva podmirila je Đakovačko-osječka nadbiskupija, nadbiskupski Ekonomat i Ustanova za uzdržavanje klera Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Prostorni sadržaji zgrade Vikarijata Mons. Hranić predstavio je prostorne sadržaje zgrade Vikarijata, ističući kako se zgrada sastoji od stambenog, administrativnog i pastoralnog dijela. Stambeni dio obuhvaća 10 apartmana za stanovanje svećenika i biskupa, 8 gostinjskih soba, kućnu kapelicu sa sakristijom, kuhinju s ostavom i popratnim prostorijama, malu i veliku blagovaonicu te zajednički društveni prostor za stanovnike u kući. Tu je i salon za primanja, prostorija za radne sastanke i soba za osobne razgovore. Administrativni dio obuhvaća urede za koje se smatralo da je dobro da budu prisutni u Osijeku, rekao je biskup. Pojasnio je kako je, uz područni ured Nadbiskupskog ordinarijata, tu 11 uredskih prostorija u kojima su smješteni: Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, ured ravnatelja Caritasa i istodobno ravnatelja Vikarijata vlč. Ivice Rebića, Bračno i obiteljsko savjetovalište, podružnica Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, podružnice Nadbiskupijskog pastoralnog centra i Katehetskog ureda te uredi koji djeluju u okviru Pastoralnog centra za pastorale posebnih skupina, a smješteni su u tri prostorije te će u njima djelovati uredi za pastoral: braka i obitelji, mladih, studenata, ministranata, bolesnika, osoba s invaliditetom; Ured za promicanje socijalnog nauka Crkve i Ured za vjernička društva (udruge i pokrete). Pastoralni dio zasada raspolaže tek jednim dijelom prostora, pojasnio je mons. Hranić, onim u prizemlju i podrumskom dijelu zgrade, koji obuhvaćaju

1026

3 manje prostorije za rad u skupinama od 10-15 osoba, 3 prostorije za susrete i rad u skupinama, koje mogu poslužiti i kao predavaonice za skupine od 20-30 osoba, prostoriju za neformalne razgovore, diskusiju i druženja za članove Udruge katoličkih intelektualaca, sveučilišne nastavnike, prosvjetne djelatnike, liječnike i druge slične skupine. A tu je i kantina za stanovnike i djelatnike zgrade te osobe koje će dolaziti u urede i pastoralne prostore. U pastoralne svrhe zasada će se koristiti i 2 prostorije predviđene za knjižnicu i restauratorsku radionicu, a to je i radionica za domara te prostorija s priručnim alatom i strojevima. Mons. Hranić najavio je kako će se u drugoj etapi sagraditi velika dvorana za predavanja s kapacitetom primanja 400 osoba, 2 manje dvorane za predavanja manjim skupinama i 2 ili 3 prostorije za rad u manjim skupinama. »S obzirom da je Osijek najveći grad na području Slavonije, Nadbiskupije pa i čitave Metropolije, tu djeluju brojni studenti, sveučilišni nastavnici, prosvjetni djelatnici te različite kulturne, socijalne, društvene ustanove, smatramo da ćemo ovim prostorima moći odgovoriti pastoralnim zahtjevima i potrebama grada kao što je Osijek«, rekao je mons. Hranić, »napose zahtjevima i potrebama koje nadilaze mogućnosti redovitoga pastoralnoga djelovanja na području grada i regije.«

Tijek obnove i gradnje Opisujući izvođenje radova tijekom pet godina, arhitekt Lovrinčević opravdao je produženje roka obnove i gradnje zgrade te se osvrnuo na tendenciozne natpise pojedinih medija o materijalima i sredstvima utrošenim u opremanje interijera Vikarijata. Izmjena projektne dokumentacije, nepredviđeni radovi na sanaciji i rekonstrukciji glavne zgrade te njezino loše i devastirano stanje, uzrokovano višegodišnjim neodržavanjem, zahtijevalo je neplanirane radove poput konstruktivne sanacije temelja i krovišta te rješavanje problema vlage. Uložena novčana sredstva u okviru su prosječne gradnje novih zgrada, rekao je Lovrinčević te istaknuo i obnovu pročelja tijekom koje su do kraja ispoštovani strogi zahtjevi konzervatora. Uređen je i okoliš, perivoj, okolne kolne i pješačke površine, pojasnio je arhitekt i zaključio kako su uložena sredstva realna i ne prevelika za učinjeno. Osvrćući se na natpise pojedinih medija o materijalima utrošenim u uređenje interijera, Lovrinčević je rekao kako je sve u zgradi dostupno u redovitoj prodaji i ništa nije posebno naručeno, a posebno je istaknuo kako su i mons. Srakić i Povjerenstvo za obnovu inzistirali da se za sve radove koriste domaći izvođači i proizvođači opreme. Nakon izlaganja, gosti i prisutni medijski djelatnici imali su mogućnost razgledati zgradu i sve prostorije Vikarijata. Martina Kuveždanin 12/2012.


17. susret djelatnika u stranačkom i političkom životu D

jelatnici u stranačkom i političkom životu s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije okupili su se 27. studenoga na KBF-u u Đakovu na svom 17. susretu, kako bi promišljali o nezaposlenosti u seoskim i gradskim sredinama na području Slavonije i Baranje te mogućnostima izgradnje ozračja pogodnog za otvaranje novih radnih mjesta. Nazočne je pozdravio i susret moderirao prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, voditelj Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja Đakovačko-osječke nadbiskupije, a pozdravnu riječ nazočnima je uputio đakovačkoosječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić. Pozdravljajući nazočne, nadbiskup Srakić podsjetio je da ih je okupila tema koja je središnji problem ne samo našeg društva, već i svijeta općenito. »Barem 30 godina na televiziji i radiju od političara slušamo kako će sljedeća godina biti još gora, i to otkada je krenula inflacija, pa došao Domovinski rat, poraće, obnova, potom i recesija - svaki dan jedna te ista pjesma. Pitamo se – do kada će ići nizbrdo? Očekuje se neka ‘nova ploča’, a te ‘nove ploče’ nikako da čujemo. Teško je reći što se događa, čovjek mora dobro poznavati zakonitosti društvenoga života, pogotovo kada se radi o ekonomiji, to je taj krug koji treba biti zatvoren – proizvodnja, potrošnja, marketing. Proizvodnja još nekako stoji, mnoge tvrtke i poduzeća proizvode, ali potrošnja je problem, pogotovo ona vezana za treće osobe koje traže i pronalaze neku jeftiniju robu pa ne uzimaju od nas nego s druge strane. Tu je marketing, koji sam za sebe najbolje stoji i poput pijavice izvlači i ono malo što čovjek ima. A i to što se izvuče trebalo bi pretvoriti u otvaranje novih radnih mjesta, ali to se ne događa«, rekao je nadbiskup. Dodao je kako se smatra da je kriterij za ocjenu jedne vlade ili vlasti upravo rješavanje tog pitanja, otvaranje novih radnih mjesta, te se prisjetio: »Kod parlamentarnih ili lokalnih izbora slušali smo velika obećanja; sjećamo se kada su obećavali 250 tisuća novih radnih mjesta, što se pretvorilo u nešto posve drugo, s negativnim predznakom, a iz dana u dan zatvaraju se i ona stara radna mjesta. Odgovorni još nisu pronašli ključ kojim bi ekonomija krenula s mrtve točke, nego se krećemo na nekoj pomičnoj vrpci: trčimo, trčimo, a ostajemo na istom mjestu.« Ističući zabrinutost, nadbiskup je rekao kako je nedopustivo skrstiti ruke i čekati da netko nešto učini, već da valja djelovati ne samo na najvišoj razini, nego i na lokalnoj. »Sigurno ima onih koji se u to razumiju i danas bi htjeli čuti što se na tom području čini, što bi se trebalo i može učiniti. Crkva stoji iza onih koji na pošten i častan način pronalaze taj ključ. Molimo Boga da nam prosvijetli pamet da možemo mudro 12/2012.

odlučivati na dobro svakog pojedinca koji je član naše domovine, našeg naroda. Ovo što danas činimo neka bude zrnce dobre volje da se nešto želi učiniti, da iz iskustva vidimo da ipak nije sve tako crno, da ima i vedrih zraka koje svjedoče da ima onih koji znaju kako treba i to žele ostvariti«, zaključio je nadbiskup Srakić. Uslijedilo je predavanje prof. dr. sc. Zorana Šućura, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Studijskog centra socijalnog rada, na temu »Obilježja nezaposlenih i čimbenici njihova zapošljavanja«. U uvodnom dijelu predavanja prof. Šućur ukratko se osvrnuo na činjenicu da postoje dva različita koncepta praćenja nezaposlenosti, registrirana i anketna. Dok se podaci registrirane nezaposlenosti odnose na ukupan broj radno sposobnih koji se nalaze u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), podaci anketne nezaposlenosti temelje se na točno određenoj definiciji nezaposlenosti i metodi njezina praćenja propisanoj od strane Međunarodne organizacije rada te su kao takvi usporedivi i s ostalim zemljama Europe. Različitosti između dva navedena koncepta nezaposlenosti predavač je ilustrirao usporedbom podataka o kretanjima nezaposlenosti prema kojima je vidljivo da je stopa registrirane nezaposlenosti uvijek viša od anketne. Ta činjenica pokazuje da određen broj prijavljenih na HZZ-u ipak obavlja neki oblik rada u neslužbenom gospodarstvu te tako ujedno sebi i svojoj obitelji umanjuje materijalne poteškoće. Krivo bi ipak bilo na temelju toga zaključiti kako stanje u Hrvatskoj po pitanju nezaposlenosti nije dramatično. Usporedbom podataka anketne nezaposlenosti sa zemljama EU vidljivo je da se Hrvatska nalazi u skupini onih zemalja u kojima je nezaposlenost najveća. Rasprostranjenost nezaposlenosti, međutim, nije u svim dijelovima Hrvatske jednaka. Postoje značajne razlike u stopi nezaposlenosti među pojedinim županijama. Ono što je posebno značajno jest da je nezaposlenost na području istočnih županija u usporedbi s ostatkom Hrvatske najveća.

1027


U sljedećem dijelu predavanja prof. Šućur predstavio je studiju u kojoj se na temelju procjene djelatnika HZZ-a izradila klasifikacija važnosti obilježja nezaposlenih za novo zapošljavanje. Važnost uočenih obilježja podijeljena su u tri skupine: izrazito važna (motiviranost u traženju novoga posla, smanjena radna sposobnost, dodatna znanja i dob), važna (zanimanje, obrazovanje, radno iskustvo, trajanje nezaposlenosti i djeca) i manje važna (spol, bračno stanje, regionalna pripadnost). Izdvojio je tri međusobno povezana obilježja, posebno značajna za cjelovito razumijevanje problematike nezaposlenosti u ovom dijelu Hrvatske: obrazovanje, dob i trajanje nezaposlenosti. Obrazovna struktura nezaposlenih u ovom dijelu Hrvatske daleko je nepovoljnija u odnosu na druge dijelove. Mnogo je više onih s osnovnom školom ili bez nje, a čak dvostruko manje onih koji imaju završen neki oblik više škole ili fakulteta. Dobna struktura također zabrinjava jer je među nezaposlenima velik udio mladih bez ikakva radnog iskustva, što im, s jedne strane, umanjuje konkurentnost na tržištu rada, a s druge, posljedično umanjuje ostvarenje bitnih preduvjeta za osamostaljivanje i zasnivanje obitelji. Ipak, naglasio je predavač, riječ je o dobnoj skupini koja se nalazi u procesu obrazovanja zbog čega njihov velik udio u nezaposlenosti nije povezan samo s njihovom dobi, već i nezavršenošću obrazovanja. Nadalje, čak jedna trećina od ukupnog broja nezaposlenih u ovom dijelu Hrvatske, u odnosu na ostale dijelove, čine dugotrajno nezaposleni. Međusobna povezanost ovih triju obilježja pokazuje da je dugotrajna nezaposlenost dvostruko više prisutna među

niže obrazovanima. Od mogućih postojećih modela zapošljavanja, prof. Šućur posebno je istaknuo značaj i potrebu razvijanja mjera socijalne politike, to jest aktivne politike tržišta rada, što doduše ne stvara nova radna mjesta, ali podiže razinu zapošljivosti nezaposlenih. Premda je posljednjih godina u Hrvatskoj uočljivo značajno povećanje izdataka za mjere aktivne politike tržišta rada, tim je mjerama još uvijek obuhvaćen vrlo malen broj nezaposlenih. Također, u usporedbi s zemljama EU-a, Hrvatska se s 0,08% BDP-a, koliko ulaže u aktivne mjere tržišta rada, nalazi na samom dnu. Na kraju predavanja prof. Šućur zaključio je da rješenje problema nezaposlenosti ne treba samo tražiti na razini države, već u partnerstvu na svim društvenim razinama, a posebno na lokalnoj. Lokalna partnerstva između lokalne vlasti, poduzetnika i civilnog društva sama po sebi lakše su ostvariva i pogodnija za različite zajedničke oblike udruživanja, umrežavanja, stipendiranja i sličnih mjera koje pozitivno utječu na stvaranje ozračja zapošljivosti. Nakon predavanja predstavnici pojedinih stranaka izložili su svoja konkretna iskustva, mogućnosti i poteškoće provedbe aktivne politike tržišta rada na lokalnoj razini. Na kraju radnog dijela nadbiskup Srakić nakratko se susreo sa svakim sudionikom i pritom mu darovao novoobjavljeni dokument Hrvatske biskupske konferencije »Za život svijeta. Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj«. Susret je završio domjenkom tijekom kojega su sudionici u neformalnom ozračju imali prigodu pobliže se međusobno upoznati i razmijeniti osobna promišljanja. A. Banović / I. Jakobfi

Raskid suvlasništva nad Dječačkim sjemeništem na Šalati Nadbiskup

zagrebački, kard. Josip Bozanić i nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, potpisali su 21. studenoga u Vikarijatu u Osijeku ugovor o raskidu suvlasništva između Zagrebačke nadbiskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije nad Dječačkim (Međubiskupijskim) sjemeništem na Šalati. Osnivanje ove ustanove potaknuo je manjak svećeničkih kandidata na području Zagrebačke nadbiskupije i nekadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije, a sada Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zajedničku inicijativu u izgradnji malog sjemeništa na Šalati u Zagrebu pokrenuli su mons. Antun Bauer, nadbiskup zagrebački i mons. Antun Akšamović, biskup đakovački i srijemski. Gradnja je završena u jesen 1928. godine i te je godine Dječačko (Međubiskupijsko) sjemenište otvoreno zajedno s

1028

Interdijecezanskom vjerskom srednjom školom. Raskid ovog suvlasništva potaknule su crkvene i društvene promjene prema kojim će se ovi prostori prenamijeniti za sadašnje potrebe Crkve. Ordinarijat Đakovačko-osječke nadbiskupije

12/2012.


Seminar za vjeroučitelje Na temu »Vjera i suvremeni svijet«, u Đakovu je

24. studenoga održan stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji su organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje - Podružnica Osijek i Katehetski ured Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon pozdrava predstojnice Nadbiskupijskog katehetskog ureda, dr. sc. Teute Rezo, nazočnima se obratio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. dr. Marin Srakić, prisjetivši se 1990. godine i Katehetske ljetne škole u Đakovu, kada se razmišljalo da li krenuti s vjeronaukom u školama ili ne. »Nakon što nas je tadašnji ministar kulture i prosvjete potaknuo da ne oklijevamo jer je vjeronauk potreban našem društvu ako želimo nešto učiniti u pravcu duhovne obnove, krenuli smo… Ne bih rekao da stoji ono što je pisalo u novinama - da smo trijumfalistički ušli u razrede i zbornice. Naprotiv, krenuli smo s velikim strahom, nismo znali što nas čeka… Bilo je oluja, ne samo u novije vrijeme, nego tijekom sve 22 protekle godine«, prisjetio se nadbiskup, osvrnuvši se, kako je rekao, na posljednju »oluju«, vezanu uz uvođenje zdravstvenog odgoja u škole. »Dragi vjeroučitelji, ne dajte se smesti, mi možemo i moramo ispuniti svoje poslanje. Prvo što se od vas očekuje, jest da svojim nastupom, atraktivnošću i svojim životom zadržite vjeroučenike uz sebe i ispunite svoje poslanje«, poručio je nadbiskup vjeroučiteljima. Nazočnima se potom obratio i pomoćni biskup mons. dr. Đuro Hranić, također se osvrnuvši na pitanje uvođenja zdravstvenog odgoja u škole i na priopćenje biskupa nakon zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije. Podsjetio je kako je zdravstveni odgoj uveden na samom početku školske godine, bez uobičajenog postupka uvođenja nekog školskog programa, bez ikakve javne rasprave i stručne recenzije, na štetu roditelja koji u to nisu bili uključeni, ali i na štetu učitelja, nastavnika i stručnih suradnika u školama. Ukazao je na temeljnu činjenicu - da se ne može i ne smije zaobilaziti roditelje, koji su prvi odgojitelji i imaju pravo na odgoj vlastite djece. »I 12/2012.

mi, škola i Crkva, delegirani smo odgojitelji. Zato poučavate djecu čiji su roditelji dali potpis i žele da im djeca pohađaju katolički vjeronauk. Na tome trebamo dosljedno inzistirati – da roditelji imaju pravo birati!« naglasio je biskup Hranić. Uslijedilo je predavanje prof. dr. sc. Vladimira Dugalića, prodekana za znanost đakovačkog KBF-a, koji je govorio na temu »Vjera (vjeronauk) pred izazovima suvremene laičnosti i sekularne države« - aktualnost Godine vjere u svjetlu 50. obljetnice početka Drugoga vatikanskog sabora i 20. godišnjice objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve. Podsjetivši kako se u današnje vrijeme često može čuti kako vjeri nije mjesto u javnom životu, a vjeronauku u školskom sustavu budući da je Hrvatska sekularna i laička država, prof. dr. sc. Dugalić u prvom je dijelu predavanja ukazao na nekoliko osnovnih pojmova relevantnih za razumijevanje ove problematike (Crkva, država, narod kao demos i laos) te potom, u drugom dijelu prikazao, u glavnim crtama, povijesni razvoj nastanka koncepta laičke države koji je bio uvjetovan dvama važnim događajima: reformacijom i Francuskom revolucijom. Govoreći stoga o samom razvoju naravi laičke države te o njezinu odnosu prema vjerskim zajednicama, rekao je kako 19. stoljeće karakterizira koncept zatvorene laičnosti, koji se u načelu temeljio na pokušaju uvođenja jednakosti i prava za sve građane u državi, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. To je značilo poštivanje slobodnog uvjerenja svih građana te, na temelju koncepta društvenog ugovora, donošenje mnogih permisivnih zakona, na što je Crkva reagirala, odbijajući takav koncept. Međutim, u drugoj polovici prošlog stoljeća, nakon iskustva totalitarnih režima, dolazi do odmaka od zatvorene prema otvorenoj laičnosti, kao pravno uređenoj državi, u kojoj se ponovno priznaje doprinos vjerskih zajednica razvoju društvenog života te do sklapanja ugovora ili konkordata europskih država sa Svetom Stolicom. Devedesetih godina dolazi, međutim, do koncepta moderne laičnosti ili otvorenoga društva

1029


koji u tradiciji vjerskih zajednica vidi kočnicu napretku društva, a u današnje vrijeme očituje se u nekim zemljama i tzv. laički integralizam ili bojovna, ideološka laičnost koja političkim sredstvima želi nametnuti svoju »neutralnu« laičnost i »zaštititi prava« ateista i agnostika u jednoj državi. U trećem dijelu predavanja, na tragu poštivanja autonomije države i Crkve, kako je to izraženo na Drugom vatikanskom saboru (GS, 76), prof. Dugalić progovorio je o tome kako neki oblici laičnosti, često neskloni Crkvi i školskom vjeronauku, mogu biti prigoda da nas potaknu na još kvalitetniji rad u odgoju mladih generacija. Istaknuo je važnost inzistiranja na poštivanju odredbi Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, odgoju za sve snažniju svijest o ljudskim pravima i pravima roditelja, za sve veću uključenost teologa u javnim raspravama te, osobito, usvajanju suvremenog govora o vjeri u duhu dijaloga s onima koji drugačije razmišljanju. Na kraju je istaknuo kako će primjer dobrote vjeroučitelja i njihovo osobno svjedočenje vjere biti najbolje sredstvo u prevladavanju napetosti do kojih može doći u nekim oblicima laičnosti. Anto Mikić, dipl teolog i glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija, govorio je o »Vjeroučiteljima i njihovim učenicima pred izazovima suvremenih medija«, počevši od činjenice da je znanje i iskustvo suvremenog čovjeka o svijetu medijski posredovano jer informacije na temelju kojih se formiraju stavovi i usvajaju vrijednosti do većine dolaze posredstvom medija, a rjeđe su plod osobnog iskustva, što se osobito odnosi na djecu i mlade. Naglasio je kako je utjecaj medija na mlade generacije uglavnom negativan jer su vrijednosti koje promoviraju suvremeni mediji

u velikoj suprotnosti s nastojanjima onih koji djeci i mladima žele pomoći da izrastu u savjesne, zdrave i odgovorne pojedince i članove društva. Obraćajući se vjeroučiteljima, A. Mikić naglasio je kako su oni, kao i vjernici roditelji, u svom poslanju u još težoj poziciji, jer djeca uz primanje i prihvaćanje vijesti i stavova koji se kose s moralom koji promoviraju vjerske zajednice, same te zajednice i njihove predstavnike doživljavaju u negativnome svjetlu. Uza sve to, i sam je vjeronauk u javnim školama u većini medija osporavan kao potreban i legitiman predmet, dok suprotni glasovi teško dopiru do šire javnosti, istaknuo je Mikić, iznijevši i neka osobna iskustva iz svog medijskog djelovanja. Upozorio je kako se unatoč negativnom medijskom utjecaju vjeroučitelji, roditelji, Crkva i Država ne bi se smjeli ponašati kao da mediji ne postoje te progovorio o potrebi jačanja neprofitnih, pa i crkvenih medija. Ipak, ulogu medija i medijski utjecaj ne treba ni apsolutizirati, naglasio je predavač, pokazujući na temelju konkretnih primjera kako mediji - kad je riječ o bitnim pitanjima, do kojih je ljudima osobito stalo - ipak ne uspijevaju u tolikoj mjeri »zaludjeti« svoju publiku. Stoga, konkretan rad s konkretnim ljudima i dalje ostaje najvažnije i najdjelotvornije polje djelovanja i Crkve i vjeroučitelja, zaključio je Mikić. Uslijedila je tematska rasprava koju je moderirala viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić te blok osobnih svjedočanstva vjere đakovačko-osječkih vjeroučitelja, a u poslijepodnevnim satima u Gimnaziji A. G. Matoša vjeroučitelji su pristupili pedagoškim radionicama na temu »Vjera i vjeronauk u Godini vjere«, koje su ujedno bile njihova županijska stručna vijeća. Anica Banović

Druga formacija Mladi za mlade »Identitet animatora«, tema je druge formacije animatora za mlade, održane od 7. do 9. prosinca u Đakovu. Formacija je započela u petak navečer u Betaniji, gdje je 28 mladih bilo i smješteno. Program je nastavljen u dvorani Ćirila i Metoda gdje je mladima predstavljeno područje djelovanja animatora te radionica Animator kao poslanje, predstavljena kao svjedočanstva animatora instruktora o svom radu. Dan je završio večernjom molitvom. U subotu, nakon jutarnje molitve, mladi su sudjelovali na radionicama u Sinodskoj dvorani na temu »Antropološki identitet animatora«, »Vrijednosti u životu animatora« te »Kršćanski identitet animatora«. Prva radionica omogućuje mladima da si pojasne sliku o samima sebi te da poboljšaju sposobnost prepoznavanja vlastitih darova. Na

1030

radionici »Vrijednosti u životu animatora« mladi su preispitali svoje vrijednosti koje su bitan dio njihovih života, dok su na trećoj radionici razmišljali o načinima na koji će postati vjerniji životu u skladu s evanđeljem i naukom Crkve. Svetu misu nakon prvog dijela programa s mladima je slavio vlč. Matej Glavica u kapelici u Betaniji. Večernji dio programa bio je rezerviran za »Veselu večer« i večernju molitvu. U nedjelju su mladi sudjelovali na svetoj misi u samostanskoj crkvi, a program je završen evaluacijom susreta, gdje su mladi vrednovali program od petka do nedjelje. Formaciju su vodila tri animatora instruktora s povjerenikom za mlade, vlč. Filipom Perkovićem. Marina Šuvaković

12/2012.


Studijski dan o Katekizmu Katoličke Crkve u Požegi Studijski dan o Katekizmu Katoličke Crkve održan

je 1. prosinca u dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi. Bila je to prigoda da se u Požeškoj biskupiji, u skladu s notom Kongregacije za nauk vjere, sustavno i temeljito iznova približi sadržaj Katekizma Katoličke Crkve svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama, vjeroučiteljima i voditeljima crkvenih udruga koji su za tu prigodu pristigli iz svih dijelova biskupije. Na početku je obnašatelj dužnosti voditelja Pastoralnog centra Požeške biskupije Zvonimir Zelenika kratko predstavio program. Potom je požeški biskup Antun Škvorčević predvodio Službu riječi, protkanu geslom »Umnoži nam vjeru«, a dr. Tomislav Ivančić održao nagovor, duhovni poticaj za nadolazeće došašće u Godini vjere. Dr. Tomislav Ivančić govorio je na temu »Katekizam Katoličke Crkve i život u duhu«. Istaknuo je da je u središtu Katekizma osoba Isusa Krista te da onaj koji želi evangelizirati treba imati iskustvo njega živoga, a poruka Evanđelja mora biti popraćena svjedočanstvom života. Govoreći o samom Katekizmu Katoličke Crkve, prisjetio se povijesti njegova nastanka, prije svega njegove povezanosti s II. vatikanskim koncilom te ustvrdio da se danas osjeća nedostatak prvog navještaja vjere, evangelizacije, što je profesor Ivančić usporedio sa sijanjem sjemena, a katehizaciju sa zalijevanjem. Rekao je da svećenici i vjeroučitelji katehiziraju, trude se oko njive, zalijevaju i okopavaju, a nema roda jer je izostao prvi evangelizacijski navještaj, nije posijano sjeme koje bi onda moglo rasti. Nadalje je istaknuo iznimnu važnost četvrtog poglavlja o molitvi Katekizma Katoličke Crkve. Istaknuo je kako o molitvi ne treba učiti već ju je potrebno prakticirati. Preporučio je svećenicima i vjeroučiteljima da svaki dan mole, jer bez ustrajne molitve nema plodnog naviještanja evanđelja u svakodnevnom pastoralnom radu. Program Studijskog dana nastavljen je izlaganjem dr. Ivice Pažina koji je govorio na temu »Katekizam Katoličke Crkve u svjetlu nove evangelizacije«. Na 12/2012.

početku izlaganja prisjetio se bostonskog nadbiskupa Bernarda Francisa Lawa koji je na Sinodi biskupa 1985. predložio izradu novog Katekizma za cijelu Crkvu te reakcije s raznih crkvenih strana na samu ideju o njegovoj izradi. Tumačeći Katekizam, dr. Pažin je istaknuo kako on sadrži srž katoličke vjere u čijoj sveobuhvatnosti leži blještavilo istine. Govoreći o novoj evangelizaciji, spomenuo je kako živimo u vremenu postmoderne, obilježene individualizmom koji je postao svojevrsnim članom današnjih domova, sa svim popratnim efektima na suvremenog čovjeka čija vjera se pokatkad očituje kao relikt djetinjstva te se osjeća potreba za novom evangelizacijom već krštenih.

Okrugli stol Zatim je održan okrugli stol; prvi izlagač bio je bibličar dr. Karlo Višaticki s temom »Kršćanska vjera nije religija knjige«, podsjećajući na broj 108 samoga Katekizma. Istaknuo je da je osoba Isusa Krista središte kršćanske vjere, za razliku od islama ili judaizma. Nadalje, tumačeći odnos Svetog pisma i Katekizma Katoličke Crkve, dr. Višaticki je primijetio kako Katekizam tek u osam brojeva govori o Svetom pismu, što je na prvi pogled malo, no, s druge strane, Katekizam sadrži 4208 citata iz Svetog pisma, i to 854 starozavjetnih i 3354 novozavjetnih. Prikazao je svih osam brojeva Katekizma koji govore o Svetom pismu te zaključio kako nisu u pravu oni koji tvrde da Katekizam nema odgovarajući odnos prema Svetom pismu, jer je »protkan Pismom, a to je nešto pozitivno i organski uklopljeno u dokument crkvenog učiteljstva, koji iznosi pogled zajedničke vjere, ali isto tako treba reći da KKC nije egzegetski traktat ili biblijski komentar«. Potom je dr. Zvonko Pažin govorio na temu »Liturgijski život Crkve u Katekizmu«. Na početku izlaganja postavio je pitanje, slavimo li »tužnu hvalu Bogu« i živimo li liturgiju kao neko izvanjsko ostvarivanje strogih propisa? Iznoseći sadržaj Katekizma Katoličke Crkve na zadanu temu, dr. Pažin rekao je da je »bogoslužje vršenje Kristove svećeničke služ-

1031


be«, a svako liturgijsko slavlje, kao slavlje Krista svećenika, sveto je djelo čijoj izvornosti i izvrsnosti nije ravno niti jedno drugo djelo Crkve. Nadalje se dr. Pažin ukratko usredotočio na sakramentalni život prikazan u Katekizmu, a izlaganje završio tumačeći različitost i važnost liturgijskih službi. Sljedeći izlagač bio je dr. Vladimir Dugalić s temom »Biblijski moral u Katekizmu Katoličke Crkve«. U uvodu je istaknuo kako se pitanje morala danas rijetko ističe i nerado spominje. Dao je povijesni presjek moralke koju se promatralo kao dio teologije uklopljen u njezin opći pojam. Od 16. stoljeća javlja se postupno odvajanje moralke od cjelokupne teologije, napose dogmatike, i njezino približavanje pravnom legalizmu čiji minimum je potrebno ispuniti za »moralan život«, što rađa svojevrsnom dekadencijom. Od 19. stoljeća naziru se pokušaji za obnovom moralne teologije te postoji više različitih smjerova i pokušaja. No, tek na II. vatikanskom saboru, u dokumentu »Optatam totius«, donesene su smjernice za njezinu obnovu. »Znanstveno izlaganje moralne teologije treba temeljitije hraniti naukom Svetoga pisma. Ona treba rasvijetliti uzvišeni poziv vjernika u Kristu i njihovu obvezu da u ljubavi donesu plod za život svijeta.« Govoreći nadalje o samom postkoncilskom moralu, s naglaskom na Katekizam, dr. Dugalić je primijetio »da se on temelji na ljubavi koja treba izvirati iz srca kako bi se živjelo po evanđeoskom uzoru. Cilj katekizamskog morala jest svetost svakog čovjeka, i tu Katekizam daje svojevrsni put«. Osobito je značajno što govor o moralu Katekizam ne stavlja u dogmatski traktat nego u onaj o milosti, jer nema morala bez milosti. Potom je dr. Dugalić izložio teme o moralu koje donosi Katekizam te na kraju zaključio kako je katekizamski moral obilježen biblijskim elementima, a da napušta kazuistiku te da se sastoji »u životu po milosti utemeljenom na vjeri i u osobnom susretu s Kristom«.

Katekizam – plod II. vatikanskog koncila Studijski dan zaokružen je izlaganjem dr. Ivice Raguža: »Katekizam Katoličke Crkve – plod Drugoga vatikanskog koncila«. Dr. Raguž svoje je teološko promišljanje o aktualnosti i važnosti Katekizma za vjeru u osobnom životu te za navještaj vjere podijelio u tri dijela. U prvom je govorio o kontekstu življenja i navještaja vjere u današnjem vremenu na temelju teologije Romana Guardinija i njegova pojma »refleksije vjere«, primijetivši kako se danas vjera ne podrazumijeva, već da ona prolazi težak proces promatranja, kritiziranja i odbacivanja. Samorazumljivi život po vjeri više nije aktualan i svakodnevno konstatiramo krizu življenja vjere. Razni dokumenti Učiteljstva smatraju se nazadnima i nebitnima za život, a sam Katekizam nije iznimka. To u mnogome otežava navještaj vjere, ali nas ne smije obeshrabriti, istaknuo je dr. Raguž i pojasnio »da smo unatoč pri-

1032

kazanom stanju pozvani naviještati vjeru, živjeti je i svjedočiti«. Nadalje je prikazao kako vjera nije isključivo iskustvo pojedinca, već iskustvo Isusa Krista u Crkvi te je stoga Katekizam polazna točka za navještaj. Potrebno je vjeru usvojiti i životom je svjedočiti, a to traži puni osobni angažman. Katekizam u osobnom životu vjere mora pronaći mjesto, jer naša vjera nije individualistička, već smo usmjereni na zajednicu i tu nam Katekizam pomaže. Pitanje je koliko mi njegov sadržaj prihvaćamo vjerom. Govoreći o kritici da je Katekizam zahtjevan, napomenuo je da ni vjera ni Sveto pismo nisu ništa manje zahtjevni. Važno je da navjestitelji katekizamske vjere budu autentični kršćani i da se Katekizam čita i tumači u najdubljoj povezanosti s Crkvom, čija knjiga on upravo jest, zaključio je dr. Raguž. Zaključnu riječ uputio je biskup Škvorčević. Istaknuo je kako Katekizam nije istovjetan sa Svetim pismom, Božjom objavom danom riječima i djelima, zapisanim po nadahnutim svetim piscima, završenim s posljednjim apostolom, ali je on silno važna knjiga jer nam svjedoči iskustvo Crkve, življeno tijekom dvije tisuće godina u snazi Duha Svetoga s obzirom na cjelovit sadržaj pologa vjere. Biskup je pozvao sve okupljene da se svakodnevno služe Katekizmom Katoličke Crkve u osobnom životu i u naviještanju evanđelja, ohrabrio ih u njihovu djelovanju te potaknuo na ustrajnu molitvu po kojoj vjera jedino može živjeti i rasti. Riječ zahvale uputio je profesorima s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu te istaknuo kako je njihovo sudjelovanje u programu jedno od svjedočenja povezanosti i suradnje u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini. Na Studijskom danu u Požegi okupilo se više od četiri stotine sudionika. Skup je završio zajedničkom molitvom. Zvonimir Zelenika

Oproštajno slavlje Večernje misno slavlje u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, u četvrtak, 29. studenoga predvodio je dr. sc. Stjepan Radić te se tako oprostio od zajednice Bogoslovnog sjemeništa. Tijekom četiri godine dr. Radić obavljao je službu prefekta u Sjemeništu, a sada, po novom dekretu, boravi u Vikarijatu Osijek. Dr. Radić u propovijedi je progovorio o poimanju apokaliptičnih prikaza koje donosi sv. Ivan u Knjizi Otkrivenja. Pri završetku misnog slavlja predsjedatelju se obratio rektor Sjemeništa, mons. Ivan Ćurić, te zahvalio na obavljanju službe odgojitelja tijekom četiri godine. Nakon mise, bogoslovi su se s dr. Radićem zadržali na večeri tijekom koje su mu izrekli svoju zahvalu te uručili simbolični poklon. Marko Dušak 12/2012.


Proslavljen Dan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Proslava »Dies academicus« - Dana Katoličkog bo-

goslovnog fakulteta u Đakovu, u 207. akademskoj godini Visokog filozofsko-teološkog učilišta, najstarije visokoškolske ustanove u istočnoj Hrvatskoj s neprekinutim tijekom rada, te u osmoj godini od uzdignuća na rang fakulteta i ulaska u Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, svečano je započela 12. studenoga misnim slavljem u đakovačkoj katedrali Sv. Petra. Misnim slavljem predsjedao je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Marin Srakić, Veliki kancelar KBF-a u Đakovu, a koncelebrirao je pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, profesori domaćeg Fakulteta, predvođeni dekanom prof. dr. sc. Perom Aračićem, dekan KBF-a u Sarajevu prof. dr. sc. Pavo Jurišić te poglavari Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predvođeni rektorom mr. sc. Ivanom Ćurićem. U svojoj homiliji nadbiskup Srakić govorio je o činu vjere ‘Vjerujem čvrsto sve što je Isus Krist učio i što sveta Katolička Crkva predlaže vjerovati...’ te je, osvrnuvši se na taj tekst, istaknuo: »Ništa u njemu ne upućuje da postoji veza između vjere, ufanja i ljubavi. Katekizam uči da paralelno postoji čin ufanja i čin ljubavi. Taj čin jednak je nekom intelektualnom stavu, prihvaćanju jednog bloka istina koje treba vjerovati. Ne postoji u njemu nikakav odnos sa živim Bogom, niti neki odgovor na Božji glas. Tu radi samo glava, a srce, u evanđeoskom smislu te riječi, ne ulazi u igru. Može se dogoditi da tisuću puta recitiramo čin vjere, a da ni u jednom času ne uđemo u molitvu i u razgovor s Bogom.« Istaknuvši kako se prije svakog čina vjere u Bibliji pojavljuje Božji poziv, nadbiskup je rekao kako je taj Božji poziv uvijek prvi čin, koji Biblija često spominje - bilo u povijesti pojedinog čovjeka (Abraham, Marija) ili naroda (Izraela), iznenada probuđenim munjevitim dolaskom Boga ili njegovom porukom. »Prvi čin vjere je kao zrno gorušičino, maleno ali već bogato svime onim što će 12/2012.

Duh Sveti uspjeti izvući kroz njegov razvoj«, rekao je, među ostalim, nadbiskup, pojašnjavajući da je taj poziv iznad svega objava živoga Boga, a vjera prije svega otkriće tog Boga, sigurnost da on neprestano intervenira, da je taj poziv obećanje utemeljeno na Božjoj svemogućnosti i, konačno, taj poziv Boga vjernoga od nas traži odgovor vjernosti.

Promocija diplomiranih teologa Po završetku misnog slavlja svečanost je nastavljena promocijom 45 novih teologa u Dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu. Mješoviti zbor KBF-a, pod vodstvom maestra Vinka Sitarića otpjevao je državnu himnu, a nazočni su se minutom šutnje sa zahvalnošću prisjetili poginulih branitelja, žrtve Vukovara i svih žrtava Domovinskoga rata. Uz roditelje i rodbinu diplomanata, svečanosti su nazočili brojni uvaženi gosti: rektorica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, prof. dr. sc. dr. h. c. Gordana Kralik s prorektorima, dekanima i dekanicama, prodekanima i prodekanicama osječkog Sveučilišta te pročelnicima odjela, bivši predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), akademik Milan Moguš i ravnatelj zaklade HAZU prof. dr. sc. Slobodan Kaštela, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Željko Tanjić, dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić i prodekan za znanost doc. dr. sc. Nenad Marović, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu prof. dr. sc. Pavo Jurišić, predstavnici Stolnog kaptola, poglavari Bogoslovnog sjemeništa, gradonačelnik Đakova Zoran Vinković, profesori, nastavnici, predavači, uprava i drugi djelatnici KBFa te umirovljeni profesori koji su godine i desetljeća ugradili u povijest ovog filozofsko-teološkog učilišta. Pozdravljajući nazočne, rektorica Kralik izrazila je važnost ovoga dana, kako za KBF u Đakovu, tako i za cijelo Sveučilište, jer je Dan KBF-a u Đakovu, jednog

1033


od 17 znanstvenih nastavnih sastavnica Sveučilišta, dan kada se osječka akademska zajednica okuplja u metropolitanskom, nadbiskupijskom i sveučilišnom gradu Đakovu. »Na našem Sveučilištu izvode se 82 sveučilišna preddiplomska i diplomska studija, 15 doktorskih i 27 poslijediplomskih specijalističkih studija na kojima studira 20.876 studenata. KBF ispunjava svoju ulogu kroz akademsko obrazovanje na integriranom sveučilišnom filozofsko-teološkom studiju, u prijenosu znanja na nove naraštaje, uvažavajući činjenicu da se hrvatsko visoko obrazovanje temelji na europskoj humanističkoj i demokratskoj tradiciji. Razvoj Fakulteta temelji na suradnji crkvenih i akademskih vlasti, posebno u jačanju znanstveno-nastavne strukture u znanstvenom polju teologije te brigom za znanstveni pomladak, kao i osiguranjem kvalitetnog studentskog standarda«, istaknula je rektorica. Doprinos poboljšanju studentskog standarda osiguran je novim domom koji je od iznimnog značaja za razvoj KBF-a jer đakovački studenti imaju ravnopravni status i iste uvjete studiranja kao i ostali studenti osječke akademske zajednice, rekla je rektorica te poručila kako je danas pred osječkom akademskom zajednicom, a time i KBF-om, jasna vizija razvoja sadržana u strateškom dokumentu »Strategija Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 2011.-2020.« koju su donijeli Senat i Sveučilišni savjet 19. prosinca 2011. Dokument je istovremeno i polazište za uključivanje osječkog Sveučilišta kao modernog, autonomnog, obrazovnog, inovacijskog i istraživačkog središta u europsku zajednicu sveučilišta. Pozdravljajući studente, rektorica je istaknula: »Pred vama su nova znanja i nove spoznaje, a danas, na ulasku RH u Europsku uniju i uključivanjem osječkog Sveučilišta u europsku zajednicu sveučilišta, valja odgovoriti na nove izazove vremena. U stjecanju novih znanja želim vam da postignete razinu izvrsnosti. Dragi diplomanti, želim da svojim radom pridonesete boljitku na prostorima Istočne Hrvatske, koji će se temeljiti na duhovnoj obnovi čovjeka pojedinca i zajednica.« U ime Senata i osječke akademske zajednice rektorica je uputila izraze zahvalnosti crkvenim i državnim vlastima na potpori pri razvoju KBF-a u Đakovu, napose Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.

je 10-ak specijalizanata, redovitih studenata je 255, od kojih su 43 svećenička kandidata iz Đakovačkoosječke, Srijemske, Požeške, Subotičke i Banjalučke biskupije. Fakultet vodi ozbiljnu skrb o duhovnoj formaciji studenta, za što se brine doc. dr. sc. Grgo Grbešić. Svake godine na Fakultetu se u prosjeku održavaju dva simpozija. Obraćajući se studentima, dekan Aračić je istaknuo kako je promocija diplomiranih teologa kruna rada studenata, svakog fakulteta u cjelini i svakog profesora. Čestitao im je na zalaganju, ustrajnosti i nastojanju da budu što kvalitetniji. »Ova diploma je cilj kojemu ste težili i za koji ste mukotrpno radili pet-šest godina i potrebno ju je shvatiti kao uvod u svijet znanosti i s tim instrumentarijem nastaviti proučavati predmet vlastitoga zanimanja i usavršavati svoju kompetenciju i svoje zvanje. To je izazov za svakog mladog znanstvenika. Tu znatiželju i taj znanstveni žar želimo vam upravo na ovaj vaš dan. Želimo da vas nosi i ispunjava osobna vjera, koju ste tijekom studija učinili dubljom, osobnijom i kvalitetnijom. Takav doživljaj od vas očekuju i oni koji će vam sutra biti povjereni«, poručio je dekan diplomantima. Uslijedio je akademski čin promocije diplomiranih teologa, kojima je diplome uručio dekan, a čestitali su prodekani prof. dr. sc. Vladimir Dugalić i dr. sc. Ivo Džinić. Potom je uslijedila dodjela godišnje nagrade za najbolji diplomski rad te za uspjeh u studiju i zauzetost u životu i radu KBF-a. Nagradu za najbolji diplomski rad dobila je Valentina Sudić za diplomski rad iz biblijske teologije nazvan »Pozvani na jednu nadu svoga poziva. Biblijsko-teološka analiza himničko-tradicijske građe u Poslanici Efežanima i Prvoj Petrovoj«. Rad je izrađen pod mentorskim vodstvom izvanrednog profesora dr. sc. Karla Višatickog i višeg predavača mr. sc. Marka Tomića. Za najbolje studente proglašeni su i nagrađeni Tomislav Bašić, student II. godine (prosjek ocjena 4,9), Tea Reponja, studentica III. godine (prosjek ocjena 4,66), Marija Martinuš, studentica IV. godine (pro-

O radu KBF-a u protekloj akademskoj godini skupu je govorio dekan Aračić, izlažući kako je KBF strukturiran u 4 odsjeka i 14 katedri, a osim petogodišnjeg integriranog filozofsko-teološkog studija ima 3 sveučilišna poslijediplomska socijalistička studija u okviru pastoralne teologije. Fakultet, bez vanjskih suradnika, ima 25 nastavnika, među kojima 17 doktora znanosti. Ove godine Fakultet je dobio dva nova doktora znanosti – Davora Vukovića i Josipa Bošnjakovića. Na poslijediplomskim studijima

1034

12/2012.


sjek ocjena 4,72) i Branka Gabrić, studentica V. godine (prosjek ocjena 4,88).

Pozdravne riječi Pozdravnu riječ nazočnima uputio je nadbiskup Marin Srakić, podsjetivši kako je sve započelo 1806. godine, kada je biskup Antun Mandić hrabrošću biskupa i pastira u Đakovu otvorio Bogoslovno sjemenište i Visoku bogoslovnu školu. »Bio je to svečani trenutak koji se odrazio i odražava sve do današnjeg dana. I to sitno zrno raslo je tijekom niza godina, tijekom 200 godina svoga opstanka to se zrno nije dalo smesti. Naprotiv, naš Lyceum episcopale rastao je i promatrao što se zbiva kako u svijetu, tako i u Crkvi, i prihvaćao sve novo, sve potrebno da uistinu odgovori vremenu u kojemu djeluje, i to do trenutka da se razvije u Katolički bogoslovni fakultet u sastavu Sveučilišta u Osijeku. Nismo tim činom htjeli ništa odvajati. Naprotiv, htjeli smo da bogatstva koja je Teologija njegovala tijekom 200 godina pružimo našem rodnom kraju, ovom dijelu Hrvatske, Slavoniji, Baranji i Srijemu. Vjerujem da taj čin i odluka nije bila uzaludna, nego da je dala plodove«, rekao je nadbiskup Marin. Okupljene u prostorima KBF-a, zajedno s predstavnicima ostalih katoličkih učilišta, Sveučilišta u Osijeku, HAZU i lokalnih vlasti, nadbiskup je nazvao znakom da je KBF urastao u tkivo Crkve i domovine Hrvatske te istaknuo: »Cijeli proces postojanja našeg fakulteta ima neposredni smisao koji je ostvaren danas, na Dan Fakulteta, tolikim impozantnim brojem novih diplomanata. Vama koji ste došli s nama slaviti zahvaljujem, vama koji ste se trudili završiti studij čestitam! Nalazimo se u Godini vjere, i Crkva poziva teološke fakultete i sveučilišta da u dvostrukom svjetlu razuma i vjere pomognu onima koji studiraju teologiju, kako bi ušli u tajne vjere i razvili svoju nu12/2012.

trinu i spoznaje, te da iz tih spoznaja imaju koristi za svoj osobni život. Diploma je prvi neposredni plod, a iza nje slijedi život. Kao što ste sa uspjehom položili ovaj studij, tako položite i studij života, kako bi doista primili nagradu koju svojim trudom i milošću Božjom zaslužujete.« Pri kraju programa pozdravnu riječ uputio je i predstavnik HAZU i dugogodišnji prijatelj KBF-a u Đakovu, akademik Milan Moguš. Rekavši kako je gledajući procesiju mladih diplomanata osjetio da se oživotvoruje geslo biskupa Strossmayera ‘Sve za vjeru i domovinu’, akademik Moguš je istaknuo: »Osim sjaja i svjetla tih dvaju velikih simbola, sasvim nam je jasno da se uspjeh mogao postići samo ako je iza njega bio križ rada i napretka. Što je križ bio dublje zakopan, zgrada je bila čvršća, jer dobri se temelji najmanje poznaju, ali sve izdrže. Tako i Akademija, ugradivši u svoja načela misli svoga utemeljitelja, izvršava svoj zadatak jer iza toga stoji križ rada, muke i napretka, ljubavi… Akademija bi željela da se mnogi od vas se pridruže njezinu radu, postanu njezini članovi.« S obzirom na značaj, ulogu i znanstveni potencijal KBF-a, akademik Moguš inicirao je osnivanje Akademijina znanstvenog zavoda za povijest u Đakovu, koji bi bio 15. po redu Akademijin znanstveni zavod izvan Zagreba, no inicijativa za to, naglasio je, mora poteći iz Đakova. »Bit će to velika nagrada našemu utemeljitelju u 2015. godini, kada će se obilježiti 200. obljetnica njegova rođenja i 110. smrti. Nemojmo zaboraviti da su to veliki datumi i da ima mnogo posla, ali sam uvjeren da će do ostvarivanja tih zamisli doći jer je Đakovo uvijek učinilo ono što je trebalo«, rekao je akademik Moguš. Pozdrave i čestitke uputili su još i dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu i dekan KBF-a Univerziteta u Sarajevu, a na adresu KBF-a stigle su i pismene čestitke predsjednika HAZU te dekana Franjevačke teologije u Sarajevu. Anica Banović

1035


Deset bogoslova primilo službu lektorata N

a nedjelju Krista Kralja, 25. studenoga, u župi Sv. Lovre, đakona i mučenika, u Babinoj Gredi, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Marin Srakić, pod svečanim euharistijskim slavljem podijelio je desetorici bogoslova iz đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa službu lektora (čitača). U koncelebraciji je bio mjesni župnik Ivan Tunjić, koji je na početku pozdravio sve nazočne, izrazivši svoju radost zbog ovog događaja u župi, te poglavari Bogoslovnog sjemeništa, na čelu s rektorom mons. Ivanom Ćurićem. Službu lektorata primila su osmorica kandidata iz Đakovačko-osječke nadbiskupije: Robert Almaši (Zmajevac), Dejan Čaplar (Beli Manastir), Dejan Henčić (Beli Manastir), Domagoj Lacković (Sl. Brod 1), Ivan Lovrić (Babina Greda), Petar Maskaljević (Štitar), Stjepan Matezović (Vrbica/Mrzović), Mario Žigman (Đakovački Selci) te iz Požeške biskupije Marko Dušak (Nova Bukovica/ Mikleuš) i iz Subotičke biskupije Saša Bukvić (Stari Žednik). »Krist Kralj nije imao neki veliki prestiž, njegovo Kraljevstvo nije bilo vezano uz neki teritorij, ili silno oružje. Ali ovi su se mladići oduševili baš za tog Kralja i poželjeli slijediti ga«, rekao je nadbiskup i nastavio: »Došli smo, draga braćo i sestre, da u vašoj župi podijelimo lektorat, službu čitača. U obredu ćemo ovim mladićima dati Sveto pismo. Njima će to

biti poticaj da još predanije pristupe studiju Biblije i da se ne mogu suzdržati a da ne navještaju tu Riječ.« Na koncu mise novopostavljeni lektori otpjevali su pjesmu »Daj mi samo da Te ljubim.« Podjeljivanju lektorata prethodila je dvodnevna duhovna obnova u »Marijinu domu« u Slavonskom Brodu, koju je predvodio preč. Bože Radoš, duhovnik Sjemeništa. U predvečerje nedjelje Krista Kralja u sjemenišnoj kapeli Bezgrješne održano je i molitveno bdijenje, a poticajan nagovor održao je dr. sc. Davor Vuković, profesor na KBF-u u Đakovu te župnik u Selcima Đakovačkim. Marko Dušak

Seminar za župne liturgijske službe U organizaciji Ureda za liturgijski pastoral Đa-

kovačko-osječke nadbiskupije, u prostorima KBFa u Đakovu je 24. studenoga održan seminar za župne liturgijske službe – voditelje i članove liturgijskih skupina u župi, sakristane, zvonare, osobe koje se bave uređenjem liturgijskog prostora i ostale - na kojem se promišljalo o liturgijskim smjernicama došašća i božićnog vremena. Predavanje na temu »Teologija došašća i božićnog vremena i njihova smještenost u liturgijskoj godini« održao je vlč. Ivan Đakovac. Nakon uvodnih napomena vlč. Đakovac govorio je o vremenu došašća i povijesti njegova nastanka, napose se osvrnuvši na sadržaj i duhovnost ovoga vremena. Naglasio je kako je to vrijeme iščekivanja snažno obojano misionarskom zauzetošću. U drugom dijelu predavanja govorio je o povijesti Božića i Bogojavljenja, njihovoj teološkoj povezanosti i duhovnosti, upozorivši kako današnja komercijalizacija svetkovine Božića zasjenjuje

1036

njezino pravo značenje i iskonsku teologiju. Nakon predavanja, nazočnima se obratio i vlč. Josip Filipović, povjerenik Nadbiskupijskog ureda za liturgijski pastoral, koji je nazočnim voditeljima i članovima liturgijskih skupina dao niz praktičnih uputa vezanih uz nadolazeće vrijeme došašća i Božića. Okupljene je pozdravio i pomoćni biskup Đuro Hranić. Anica Banović

12/2012.


Proslava svetkovine Bezgrešne Svečana akademija Pjesmom »Ave Maria«, koju su uz klavirsku pratnju đakona Marija Brkića otpjevali bogoslovi Dario Hrga i Pavao Mikulčić, započela je Akademija u čast Bezgrešne, koju su 7. prosinca, na uočnicu svetkovine Bezgrešnog začeća BDM, zaštitnice Sjemeništa u Đakovu, organizirali bogoslovi i njihovi odgojitelji. Svečanost je održana u Dvorani biskupa Antuna Mandića, a bogat program, isprepleten glazbom i recitalima, održan je pred slikom Djevice Marije iz kapelice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Uz rektora Bogoslovnog sjemeništa, mons. Ivana Ćurića, programu je nazočio nadbiskup mons. dr. Marin Srakić, pomoćni biskup mons. dr. Đuro Hranić, dekan KBF-a, prof. dr. Pero Aračić s prodekanima i profesorima, zajednica Milosrdnih sestra sv. Križa, predvođena provincijalnom poglavaricom s. Amalijom Kupčerić, svećenici koji djeluju u središnjim ustanovama Nadbiskupije, članovi Stolnog kaptola, na čelu s velikim prepoštom, mons. Stjepanom Karalićem, zajednica umirovljenih svećenika, na čelu s ravnateljem Svećeničkog doma, mons. Lukom Strgarom te župljani središnje đakovačke župe Svih svetih sa župnikom Tomislavom Ćorlukom.

Pozdravljajući nazočne, rektor Sjemeništa podsjetio je kako je život đakovačkog sjemeništa, još od njegova osnutka u Đakovu prije 206 godina, bio usmjeren »s Marijom«. »Uz njezin oltar, upijajući sjaj zraka njezina lika, rasli su i danas rastu pripravnici na svećeništvo. Propitivali su pred njom svoje srce, snagu vjere i odaziv Kristovu pozivu, i pripravljali se za buduću službu, oblikujući svoje poglede i stavove koje će kasnije ugrađivati u pastoralni rad. S Marijom su razvijali i duh crkvenosti, s osjetljivošću i za ekumenske putove te su, prema tadašnjim običajima s posebnim povlasticama, od 8. prosinca 1876., svake prve subote u mjesecu posebno molili i za sjedinjenje Crkava«, rekao je rektor Ćurić. Potvrdio je kako sjemenišna formacija ni danas ne može ne osjećati život i bilo Crkve – sve putove njezina poslanja, razdoblja njezina pročišćenja i obnove, u današnjim prilikama zahtjevno djelo nove evangelizacije i ostvarenja Godine vjere, što će najbolje učiniti, kako poučava i Katekizam, »okrećući pogled prema Mariji, da u njoj promotrimo što je Crkva u svome otajstvu, u svom hodočašću vjere«. Nadbiskup Srakić istaknuo je radost što je proslava blagdana impostirana u Godinu vjere te, među osta-

Referatom »Marija, vrata nebeska«, nazočnima se obratio duktor bogoslovske zajednice Davor Senjan, istaknuvši kako je temu za ovo slavlje sugerirao papa Benedikt XVI., koji je, najavljujući Godinu vjere, istaknuo kako su uvijek otvorena »vrata vjere« koja vode u život zajedništva s Bogom. »U Presvetoj Djevici, koja je po rodoslovlju izdanak grešnog čovječanstva, a po posebnom Božjem daru bez grijeha začeta, Crkva prepoznaje Mariju – Vrata nebeska«, rekao je duktor Senjan. U drugom dijelu referata govorio je o Marijinoj vjeri kao ‘vratima u javnom djelovanju’, dok je u zadnjem dijelu rečeno kako vjera traži susret s drugima. 12/2012.

1037


lim, istaknuo: »Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji barometar je kršćanskog života. Kako koja crkvena zajednica slavi i cijeni tu pobožnost, mogli bi reći da tako stoji i njezina vjera. To napose možemo reći za svećeničku, bogoslovsku i redovničku zajednicu. Kroz povijest smo vidjeli kako je taj barometar išao gore-dole, a tamo gdje je usahla pobožnost prema BDM, nestalo je i nestaje vjere. Ako bismo doista željeli sačuvati vjeru, postići nešto u Godini vjere, u svakom slučaju valja se pitati što je s našom pobožnošću prema BDM i u našim zajednicama. Zašto je Marija tako važna u našem vjerničkom životu? Ona, njezina vjernost do kraja i otvorenost – to nam je i te kako potrebno.« U pomno osmišljenom i bogatom programu nastupili su bogoslovi đakovačkog sjemeništa, Mješoviti katedralni zbor i zbor Milosrdnih sestara sv. Križa.

Misno slavlje u sjemenišnoj kapeli U subotu, 8. prosinca, Bogoslovno sjemenište u Đakovu proslavilo je svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM svečanim misnim slavljem, koje je u sjemenišnoj kapeli predvodio nadbiskup Srakić. U koncelebraciji je bio i pomoćni biskup Hranić, poglavari Bo-

goslovnog sjemeništa, na čelu s rektorom Ćurićem te još desetak svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova pod ravnanjem mo. Ivana Andrića. Osim bogoslova, na svetoj misi bili su i predstavnici studenata laika đakovačkog KBF-a. U homiliji je nadbiskup Srakić nazočnima predočio stanje društva u vremenu kada je papa Pio IX. 1854. godine proglasio dogmu o Bezgrešnom začeću BDM. Nadalje, nadbiskup je istaknuo: »Dok smo svjedoci da se društvo malo-pomalo odvaja od Boga i od njegove Riječi, umjesto da se strahovi u društvu smanjuju, oni se povećavaju, i to strahovi od svega, samo ne od grijeha. Bezgrešna Djevica Marija govori nam da duša može biti zagađena grijehom i da joj je potrebno zdravlje i mir. Neka nas ona privuče sjajem svoje osobe i privlačnošću svoga primjera.« Pozvao je bogoslove da štuju Mariju, koja im treba biti primjer u vjeri i poniznosti. Po završetku misnog slavlja svi uzvanici zadržali su se na svečanom ručku u sjemenišnoj blagovaonici, gdje ih je pozdravio i na sudjelovanju zahvalio rektor mons. Ćurić. Proslava Bezgrešne zaključena je večernjom marijanskom pobožnošću koju je predvodio duhovnik Sjemeništa, preč. Bože Radoš. Anica Banović/Marko Dušak

Slavlje podjele službe akolita u Suhopolju Na prvu nedjelju došašća, 2. prosinca, požeški

biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi u Suhopolju svečano euharistijsko slavlje tijekom kojeg je podijelio službu akolita petorici svećeničkih kandidata iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu: Marku Čubeliću iz Požeške biskupije – župa Suhopolje, Krešimiru Čuturi, Vedranu Biliću i Ivanu Begoviću iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, te Siniši Tumbasu Loketiću iz Subotičke biskupije. Uz biskupa, u koncelebraciji su bili poglavari Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, mons. Ivan Ćurić, rektor i mons. Božo Radoš, duhovnik, domaći župnik Pavao Filipović, te Goran Lukić, kancelar i Josip Homjak, biskupov tajnik. U homiliji je biskup spomenuo kako su petorica mladih ljudi koji primaju službu akolita imali prigode razmišljati o svojoj budućnosti na obzoru onoga što dolazi iz ljudskih mogućnosti, postati dionicima nezadovoljstva zbog malih izgleda da ona bude onakva kakvu je žele, ali su prihvatili izazov Isusova djela ljubavi na križu i njegova uskrsnuća kao temelja budućnosti koja dolazi od Boga, opredijelili se biti suradnici s njime u svećeničkom poslanju, te tako na najbolji način služiti

1038

hrvatskom čovjeku. Biskup je petorici svećeničkih kandidata poželio da Isus Krist po njihovu skorom svećeničkom služenju ostvari u Hrvatskoj ono najbolje što može doći iz njegove uskrsne proslave. Na kraju misnoga slavlja biskup je čestitao novim akolitima i pozvao vjernike da mole za njih i za nova duhovna zvanja. Zahvalio je poglavarima u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu za ljubav i žrtvu koju ulažu u odgoju svećeničkih kandidata. IKA

12/2012.


Redovnički jubileji u Karmelu sv. Josipa Na blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije u

hramu, 21. studenoga, kada se obilježava dan klauzurnih redovnica, sestre karmelićanke u Breznici Đakovačkoj zahvalile su Bogu za 25. obljetnicu redovničkog zavjetovanja s. Marine od Oca Nebeskog (Lazarić). S. Marina svoj je jubilej proslavila skromnim obiteljskim slavljem unutar Zajednice, kako su to ove godine učinile i s. Marija od Isusa (Ivanković) te s. M. Katarina od Krista Raspetoga (Kalinić). S. Marija je zlatni jubilej, 50 godina zavjeta, obilježila na blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, 22. kolovoza, a s. M. Katarina 25 godina ili srebrni redovnički jubilej, na blagdan Sv. Ilije, 20. srpnja. Euharistijsko slavlje predvodio je karmelićanin, o. Bernardin Viszmeg i vlč. Marin Knežević. U prigodnoj homiliji o. Bernardin napomenuo je da ovim slavljem ne slavimo sebe, već Boga kojemu pripada slava, čast i hvala. Na kraju homilije o. Bernardin sestrama je rekao kako je obljetnica redovničkog zavjetovanja

jedne od njih, prigoda da sve obnove svoje predanje Bogu i Kraljici Karmela. Prigodnim programom i ručnim radovima sestre su izrazile radost i zahvalnost s. Marini za njezin život predanja Bogu po služenju u zajednici. Fotografije njezinih prvih zavjeta u Kloštar Ivaniću, 1987. godine, te videozapis svečanih doživotnih zavjeta u Šarengradu, 1990. godine, koje je predvodio tada pomoćni biskup, mons. Marin Srakić, podsjetili su sestre na mnoge osobe koje su sa Zajednicom dijelile radost tih događaja. Stoga su slavlje zaključile zahvalnom molitvom Bogu za sve milosti kojima ih je pratio, štitio, čuvao i bdio nad njima te za dobrotu mnogih prijatelja i dobročinitelja. U ovoj godini karmelski red obilježava 450. obljetnicu terezijanske obnove koja je započela na blagdan Sv. Bartolomeja, 24. kolovoza 1562., osnutkom Karmela sv. Josipa u Avili. s. Terezita Kalinić

Izborna skupština Mjesnog bratstva FSR-a (OFS) U vjeronaučnoj dvorani Pastoralnog centra »Ma-

tija Pavličić«, u Bošnjacima, 28. listopada održana je osnivačka Izborna skupština mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS - Ordo franciskanis sekularis). Uz nazočnost voditelja Osječkog područnog bratstva, glasovanjem su izabrani voditelji mjesnog bratstva. Pri glasovanju je pomagala s. Martina Plavšić iz mjesne Frame, ujedno članica Osječkog područnog bratstva. Za ministru je izabrana s. Terezija Plavšić, zamjenica ministre je s. Anica Lešić, učiteljica novaka s. Marija Juzbašić, tajnica s. Nada Vincetić, a blagajnica s. Stanka Vrgoč.

12/2012.

Za privremenog duhovnog asistenta određen je vlč. Vladimir Mikrut, koji će uz pomoć dosadašnjeg duhovnog asistenta, fra Flavijana Šolca, sudjelovati na mjesečnim susretima. Bratstvo trenutno broji 65 članova. Nakon čestitanja pošlo se u crkvu, ukrašenu zahvalnim darovima, na fotografiranje. Za vjernike Bošnjaka ovaj je događaj, uz misu zahvale i mladu misu vlč. Maria Lešića, obilježio 2012. godinu - Godinu vjere i 800. obljetnice franjevaštva u ovim krajevima. vlč. Vladimir Mikrut

1039


Blagoslov crkve Sv. Josipa u Kindrovu Đ

akovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić blagoslovio je 11. studenoga, na blagdan Sv. Martina, novoobnovljenu crkvicu Sv. Josipa u Kindrovu, malom mjestu kod Slavonskog Broda. Kako selo, uz sv. Josipa, od 1929. godine ima i svog nebeskog suzaštitnika, sv. Martina, nadbiskup Srakić u svojoj je propovijedi ocrtao život i djelo toga sveca velikog srca. »Veličina današnjeg svečara je u tome što je bio pun Isusa Krista, koji je ižaravao iz njega. Živio je u duhu darivanja, ali ne iz obilja, nego iz onoga što je imao. Poruka današnjeg svečara je da smo kao kršćani pozvani na ljubav prema bližnjemu, ljubav koja se ostvaruje redovito u našim životima«, naglasio je nadbiskup te pozvao nazočne da otvore oči i među bližnjima prepoznaju potrebite. Zahvalio je vjernicima te župe na zauzetosti oko obnove crkvice, preporučivši da im ona bude mjesto okupljanja oko Gospodina, te da svoju vjeru pretaču u djela. U znak zahvale nadbiskup Srakić prigodnim je pozlaćenim medaljama Nadbiskupije darivao župnika Davorina Anđića te Gorana Andrića, predsjednika sela. Slavlje je pjesmom uzveličao župni zbor, a nakon mise su mladi KUD-a ‘Krešimir Šimić’ ispred cr-

kvice uz pjesmu zaplesali kolo. Iako malo, jer u selu u dvadeset obitelji živi 60 mještana, toga su dana sve kuće bile okićene najljepšim ručnim radovima koji su se našli u njima. Crkvica Sv. Josipa sagrađena je davne 1866. godine. Zbog dotrajalosti je prije godinu dana započeta obnova, kada je dovršeno vanjsko uređenje, a ove godine dovršeno je njezino uređenje iznutra, kada je potpuno obnovljen oltar. Tako je u cijeloj župi to jedina crkva obnovljena do kraja uz pomoć Općine Podcrkavlje i njezinih župljana. Brankica Lukačević

Kršteno i krizmano devet članova šarengradskoga Cenacola Četvoricu

članova Zajednice Cenacolo iz Šarengrada mons. Marin Srakić, đakovačko osječki nadbiskup, krstio je na svetkovinu Krista Kralja (25. studenoga), a još petorica njih primila su sakramente svete potvrde u župnoj crkvi Preslavnoga Imena Marijina. Pozdravljajući katekumene, krštenike, krizmanike, njihove roditelje koji su došli iz različitih dijelova Hrvatske, ali i iz drugih zemalja, vlč. Ivan Jurić, donjogradski župnik i duhovnik Cenacola iz Šarengrada, kazao je: »Radujem se što je naša Crkva suvremena, što se uhvatila u koštac s najvećim zlom koje se danas može dogoditi čovjeku. To su ovisnosti o drogama, alkoholu, kocki. Riječ je o izgubljenosti što se sve više širi svijetom«, te podsjetio kako se ta suvremenost očitovala upravo u Zajednici Cenacolo, zahvaljujući sestri Elviri Petrozzi. »Ovi naši mladići htjeli su uroniti u otajstvo Krista Gospodina kako bi ga mogli slijediti. Pred njima je, jasno, još uvijek velika borba i silno nastojanje

1040

da ustraju na tome putu, zato ja pozivam našu kršćansku i civilnu zajednicu da ulože sve sile kako bi se pomoglo tim ljudima da ustraju u svojoj odluci - biti i ostati na putu dobra, razvoja, pune kršćanske i ljudske zrelosti«, poručio je nadbiskup Srakić. Ljerka Bobalić

12/2012.


Nedjelja bračnih jubileja Nedjelja bračnih jubileja svečano je 11. studenoga

obilježena u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. U valpovačkoj župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije jubilej je proslavilo 6 bračnih parova: Karlo i Ana Kuna obilježili su 50. obljetnicu braka, Josip i Katica Pavlić 40. obljetnicu braka, Ivan i Anica Mišinec 30. obljetnicu braka, a Branko i Anica Stanić, Darko i Branka Nosse te Dubravko i Sabina Emes proslavili su 25. obljetnicu braka. Misu i obrednu svečanost predvodio je župnik Zvonko Mrak. U svojoj homiliji župnik je istaknuo snagu Božje ljubavi i izuzetne vjere onih koji uistinu vjeruju, a čija se vjernost očituje kroz odanost prema Bogu i čovjeku te posebno dolazi do izražaja u bračnim zajednicama. Nakon  ispovijesti  vjere svaki bračni par obnovio je bračna obećanja pred Bogom i Crkvom, a župna zajednica podržala ih je molitvom i pljeskom. Prilikom obnove bračnih obećanja jubilarci su primili i čestitku, kao uspomenu na svečanu proslavu njihova bračnog jubileja.   U prepunoj filijalnoj crkvi Sv. Katarine u Ceriću, župa Duha Svetoga Nuštar, svoju vjernost posvjedočili su bračni parovi koji su ove godine slavili neki od svojih bračnih jubileja: Ruža i Stipan Sučić proslavili su pedesetu obljetnicu svoga bračnog zajedništva; četrdeset petu obljetnicu Marica i Luka Matoš te Anđelka i Mirko Pajtak; četrdesetu obljetnicu Vesna i Blaž Matančević; trideset i petu Katica i Marko Dakić; tridesetu obljetnicu Blaženka i Drago Mrkonjić te Slavica i Željko Podoreški; dvadeset i petu obljetnicu proslavili su Lidija i Antun Štivić; dvadesetu obljetnicu Jelica i Miroslav Štivić, Jasna i Josip Budić, Mirela i Darko Hranić; petnaestu obljetnicu Snježana i Ivan Bešlić a desetu Rozalija i Ajoz Dakić. Punih 60 godina bračnog zajedništva proslavili su Marko Budić i Lucija r. Marinčić. Vjenčali su se u Ceriću 1952. godine. Bog ih je u zajedničkom životu obdario s petero djece, od kojih je četvero živih. Imaju devetero unučadi i petero praunučadi. Njihovih šezdeset godina bračnog zajedništva svima je pokazatelj da

se i danas mogu i žele živjeti vrijednosti uzajamne ljubavi i vjernosti, poštovanja i međusobnog uvažavanja. Svetu misu, u zajedništvu svih okupljenih, predvodio je župnik vlč. Slavko Vranjković, koji je u svojoj propovijedi zahvalio bračnim parovima na odvažnosti, vjernosti i spremnosti na kompromise tijekom godina svoga bračnog zajedništva. Nakon svete mise bračnim parovima vlč. Vranjković uručio je prigodne zahvalnice i cvijeće. U župi Dobrog Pastira u Đakovu nedjelja bračnih jubileja proslavljena je 25. studenoga. Bračne zavjete obnovilo je 8 parova od 15 do 55 godina braka. U svojoj homiliji o Kristu Kralju župnik Josip Ivešić osvrnuo se i na današnju situaciju, u kojoj se dovodi u pitanje bračna zajednica kao institucija muškarca i žene te se nameću neki drugi oblici zajedničkog života. Župnik je naglasio da je bračna zajednica nositeljica kršćanskog i društvenog života, u kojoj bi trebala vladati ljubav, sloga i uzajamno praštanje. Jaka i čvrsta obiteljska zajednica jamstvo je jakog i stabil-

nog društvenog i kršćanskog uređenja. U propovijedi se župnik dotaknuo i uvođenja spolnog odgoja u škole, koji u predloženom obliku, također dovodi u pitanje kršćansko viđenje bračnoga i obiteljskog zajedništva. Bračni parovi potom su pročitali zajedničku molitvu obnove zavjeta, a cijela župna zajednica molila je molitvu za obitelj. Na kraju misnog slavlja župnik je jubilarcima podijelio uspomene na proslavu bračnih jubileja. Jubilarci od 10 pa sve do 40 godina bračnog zajedništva svoje su obljetnice proslavili sa župnom zajednicom na misi u župi Presvetog Trojstva u Čepinu. Prisustvovao je veliki broj vjernika, a u pozdravnoj riječi župnik Anđelko Cindori naglasio je kako je u tijeku Godina vjere, koja pored vjernosti Bogu želi potaknuti i na međusobnu vjernost. Tijekom ove mise molit ćemo za sve nas i naše potrebe, ali i za jubilarce i njihove obitelji, rekao je župnik. U svojoj homiliji osvrnuo se na misna čitanja 32. nedjelje kroz

12/2012.

1041


U vinkovačkoj župi Presvetoga Srca Isusova, u nedjelju, 2. prosinca, svoje bračne jubileje proslavilo je 18 bračnih parova. Ovogodišnji jubilarci slavili su obljetnice od desete do tridesete. Župnik, vlč. Robert Farkaš, sve je parove na početku svete mise poimence pozdravio čestitavši im jubileje i zaželjevši bračnu ljubav, slogu i dobar život praćen Božjim blagoslovom i ubuduće. Nakon svete mise, a prije završnoga blagoslova, svaki je par pozvan pred oltar, gdje im je župnik uručio simbolične poklone od župe za uspo-

godinu i zaključio: »Bogu nije važna veličina dara, već velikodušnost i nesebičnost kojom to činimo. On želi da u daru koji dajemo, dademo sebe, svoje srce. Posebno bi tako trebalo biti kod stupanja u brak.« Nakon pročitane molitve vjernika, na oltar je prinesen »Red ženidbe«, zaručničko prstenje, cvijet, obiteljski fotoalbum te kruh i vino. Nakon pričesti župna zajednica preporučila je Bogu sve obitelji ove župe moleći Molitvu za obitelj. Šesnaest bračnih parova župe Sv. Jakova u Gunji također je proslavilo jubileje od 5 do 50 godina bračnog zajedništva te obnovilo svoja bračna obećanja i zahvalilo Gospodinu za sve milosti koje im je udijelio. Na svečanom misnom slavlju župnik Josip Semialjac ukazao je na važnost prepuštanja Božjoj providnosti. »Kod stupanja u brak mladenci darivaju sami sebe cijelim svojim bićem. U brak se ne bi smjelo ući s rezervom koju čuvamo samo za sebe. Supružničko darivanje ne smije stati samo na trenutku sklapanja braka već se mora nastaviti, a teško je i zahtjevno darivati sebe uvijek i iznova. No to je jedini i pravi način života u braku. Biti velikodušan i darivati s ljubavlju. Tu činjenicu mogu nam potvrditi ovdje prisutni bračni drugovi. Darivanje ne smije postati kupovanje ljubavi. Ne smijemo zanemarivati jedni druge, pa onda kupnjom velikih i skupih darova to pokušati nadomjestiti. Puno su važniji svakodnevni mali znakovi pažnje i ljubavi«,  istaknuo je župnik u svojoj propovijedi. Na kraju mise bračni parovi primili su i prigodne čestitke te se zajedno fotografirali.

1042

menu na bračnu obljetnicu. Svi jubilarci su se poslije mise okupili najprije radi zajedničkoga fotografiranja, a potom i u župnoj dvorani na zajedničkom druženju. Tijekom euharistijskog slavlja 28. listopada, u slavonsko-brodskoj župi Duha Svetoga 22 bračna para, koja ove godine obilježavaju svoje obljetnice (od 10 do 55 godina bračnog zajedništva), obnovila su svoja bračna obećanja i zahvalila Bogu za proteklo vrijeme zajedništva i budućnost koja je pred njima. Uz domaćeg župnika, mons. Stjepana Belobrajdića i nazočnost đakona Ivana Stipića, misno slavlje predvodio je dr. Ivo Džinić, profesor đakovačkog KBFa. Svaki je jubilarni par primio dar - otisnut i lijepo ukrašen tekst s prigodnim riječima koje govore o sreći u zajedničkom životu. Druženje, koje su i ove godine organizirali prošlogodišnji jubilarci, nastavljeno je u župnoj vjeronaučnoj dvorani uz pjesmu župnih tamburaša. Danica Vuković - Dijanić/ J. Sabo/B. Tonkovac/ A. Gutić / T. Zovko/A. Šimunović/ D. Posarić / B. Lukačević

12/2012.


Regionalni susreti osoba s invaliditetom Osječka regija U organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije, animatora i predstavnika udruga osoba s invaliditetom, u osječkoj župi Sv. Ćirila i Metoda održan je 14. listopada 9. susret osoba s invaliditetom i njihovih obitelji osječke regije. Uz geslo »Gospodine učvrsti nam vjeru«, susret je okupio vjernike Osječkog zapadnog i Osječkog istočnog dekanata, Čepinskog i Baranjskog dekanata koji su u župnoj crkvi pratili duhovno-umjetnički program s mnoštvom pjesama i scenskih igara, skupa molili i radovali se sudjelujući u programu pod vodstvom Tatjane Biljan. Riječ dobrodošlice uputio je župni vikar Josip Matas, dok je gradonačelnik Krešimir Bubalo naglasio kako nas vjera vodi i drži u životu. Susret je otvorio i naposljetku propovijedao Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, naglasivši kako u upravo proglašenoj Godini vjere možemo svojim životom i svjedočenjem pridonijeti rastu osobne vjere i vjere u svijetu te da na susretu želimo moliti za tri temeljne kršćanske krjeposti, a to su nada, vjera i ljubav. Radosno raspoloženje u susretu više stotina sabranih ostvareno je zahvaljujući osobama s invaliditetom i s posebnim potrebama te podršci prijatelja i stručnog vodstva. U programu su nastupili: Frama Osijek - Tvrđa, dramska skupina župe Preslavnog Imena Marijina, štićenici Centra za odgoj i osnovno obrazovanje »Ivan Štark« Osijek te učenici 3. razreda iz OŠ »Mladost«. Recital o prijateljstvu donio je Klub roditelja i djece s teškim invaliditetom »Novi dan«, a sudjelovala je i osječka Adventistička Crkva, zatim Zajednica Vjera i svjetlo, »Anđeli svjetla« iz Čepina, Molitvena zajednica »Totus tuus« iz župe Sv. Ćirila i Metoda, glazbenici Ante Papić, Daniel Major i Tomislav Vuko, vokalna solistica Katica Cvijetović, članica osječko-baranjske Udruge slijepih, uz pratnju Gabrijele Šuper, a na kraju su sestre sakramentinke, domaćinske župe, uz gitarsku pratnju Domagoja Sajtera 12/2012.

pjevale na talijanskom jeziku. Slavlje je uveličao i župni zbor s pjevačima i glazbenicima. Višesatno druženje u slavljenju Boga završeno je zajedničkom molitvom Očenaša, koju je na španjolskom predvodila s. Graciela iz Ekvadora, misom i zajedništvom uz trpezu.

Vinkovačka regija Deveti regionalni nadbiskupijski susret osoba s invaliditetom, njihovih obitelji i prijatelja vinkovačke regije, koju čine Vinkovački, Vukovarski i Otočki dekanat, održan je 21. listopada u župi Sv. Mateja u Tovarniku. Pod geslom »Želiš li ozdraviti?«, sudionici su se okupili u prostorima OŠ »A. G. Matoš« Tovarnik, čije prostore je ustupila ravnateljica Marija Bataković. Na ulasku u dvoranu svi okupljeni, njih oko 600, dobili su privjesak oko vrata, u obliku sunca, na kojem je bilo upisano geslo susreta. Program je počeo u 14,30, a riječ pozdrava uputili su domaćini susreta: Tihomila Viljetić, članica Nadbiskupijskog povjerenstva za osobe s invaliditetom vinkovačke regije, Marija Bataković, ravnateljica škole »A. G. Matoš« Tovarnik, vlč. Stjepan Vukovac, župnik župe domaćina i vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za osobe s invaliditetom, njihove obitelji i prijatelje. Potom je uslijedio zabavni program, kada su se prigodnim programom predstavile zajednice i udruge osoba s invaliditetom s područja vinkovačke regije, ali i domaćini, učenici tovarničke škole, s učiteljicom Marijanom Kovačić, te KUD »A. G. Matoš« Tovarnik sa svojim tamburašima. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Alojz Kovaček, a propovijedao je trajni đakon Ivan Tutiš, otac djeteta s posebnim potrebama. Uz njih je koncelebrirao i domaći župnik vlč. Vukovac. Poseban doživljaj za mnoge bilo je oživljavanje evanđelja: vlč. Vukovac prao je noge učenicima koji su sudjelovali u oživljavanju, kako bi im zorno prikazao smisao služenja -

1043


tko od njih želi biti najveći, mora biti sluga drugima. U molitvi vjernika i prinosu darova osobe s poteškoćama iznijele su svoje prošnje i zahvale Bogu za sve što im pruža. Uz sve sudionike, euharistijsko su slavlje, pjesmom i pokretima, animirali zborovi mladih iz tovarničke župe i župe Sv. Vinka Palottija Vinkovci. Nakon mise, uslijedio je zajednički ručak, gdje je sve nazočne zabavljao tamburaški sastav KUD-a »A. G. Matoš« Tovarnik, pa su se nazočni veselili uz ples.

Županjska regija U subotu, 1. prosinca, u župi Sv. Nikole Tavelića u Županji održan je 9. susret osoba s invaliditetom i njihovih obitelji za županjsku regiju, pod geslom »Gospodin je pastir moj (Ps 23)«. Ispred Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, domaćica i organizator susreta bila je gospođa Jadranka Ivkić. Susret je započeo misnim slavljem u 17 sati, koje je predvodio povjerenik Pastorala za osobe s invaliditetom, vlč. Alojz Kovaček. U koncelebraciji su bili preč. Ivan Varoščić, župnik župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja te domaći župnik preč. Marko Peulić. Oni radi kojih se ovi susreti i organiziraju odazvali su se u velikom broju, pa su nazočili člano-

vi zajednice Vjere i svjetla »Noa« iz Županje, udruge »Golubovi« iz Županje i »Zvjezdice« iz Gunje, udruge osoba s oštećenjem sluha te članovi udruga osoba s oštećenjem vida iz Županje i Orašja (BiH). Misno slavlje bilo je vrlo svečano. Liturgijsko pjevanje animirali su mladi benda »Mir« iz župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, a članovi zajednice »Noa« mimikom su uprizorili evanđeoski ulomak i pjesme koje su pjevane tijekom mise. Po završetku euharistijskog slavlja uslijedio je kulturno-zabavni program tijekom kojeg su nastupila djeca OŠ Mate Lovraka s nekoliko dječjih pučkih igara, bend »Mir« s dva igrokaza (»Traži se katolik« i »Bog je sve što mi treba«) te zbor mladih »Šalom« iz župe domaćina s nekoliko duhovnih šansona. Susret se nastavio u vjeronaučnim prostorijama pastoralnog središta, gdje je sve sudionike čekala okrjepa za koju su se pobrinule vrijedne župljanke župe Sv. Nikole Tavelića, koje su pripremile veliku količinu slanih i slatkih jela. Članovi Povjerenstva zahvalili su vjernicima koji su se odazvali susretu i time pokazali da svojim prihvaćanjem osoba s invaliditetom pomažu njihovu integraciju u životu njihovih župa i cijele zajednice. Nevenka Špoljarić / Katarina Bodalec / Zoran Zadro

Susret bračnih parova Vukovarskog dekanata Dekanatski susret bračnih parova Vukovarskog

dekanata održan je 29. listopada u Pastoralnom centru »Sv. Bono« u Vukovaru. Na susretu se okupilo pedesetak bračnih parova zajedno sa svojim župnicima. Na samom početku sve sudionike pozdravio je dekan Vukovarskog dekanata, preč. Pavao Kolarević. U uvodnom dijelu preč. Kolarević prisjetio se jednog od posjeta blagopokojnog pape, blaženog Ivana Pavla II. rodnoj Poljskoj. Sveti Otac imao je jedan neobičan susret s obitelji Milewski, na sjeveroistoku Poljske. Obitelj Milewski bavi se stočarstvom i prigodom Papina posjeta, visokom su gostu uz razgovor ponudili čašu mlijeka iz vlastite proizvodnje. Mediji taj posjet jednoj seljačkoj obitelji nisu uopće popratili. Tek nekoliko dana kasnije, kada se Papa vratio u Rim, jedan domaći novinar pitao ih je o čemu su razgovarali s Papom. Gospodin Milewski sjetio se samo dijela njihova razgovora i tom je zgodom kazao: »Prije tog Papina posjeta puno puta sam proklinjao svoje siromaštvo, ponekad mi se činilo da ni život nema smisla. Onda je došao Sveti Otac i svojim posjetom pokazao da cijeni naš rad i naš život! Od tog dana u mom se životu sve promijenilo. Sada s radošću odlazim u staju, hranim i napajam svoje blago. Rad sam shvatio kao Božji blagoslov, a ne kao prokletstvo!«

1044

Potom su se sudionici podijelili u tri skupine. Prva i druga skupina razgovarale su na temu: »Smisao i cilj života«, a moderatori su bili bračni par Šota iz župe Sv. Josipa radnika iz Vukovara 2, a što na tu temu kaže Sveto pismo raspravljalo se u trećoj skupini, koju su predvodili bračni par Velerajter iz župe Sv. Mihaela arkanđela iz Lovasa. Na kraju je bio zajednički plenum, a referenti su iznijeli kratke zaključke iz svojih radionica. Iz njih je razvidno da se, unatoč tome što se zovemo kršćani, više bavimo svakodnevnim brigama nego onim što je neprolazno. Susret je završio zajedničkom molitvom. fra Vjenceslav Janjić

12/2012.


Susret maturanata generacije 1970. godine U

crkvi Uznesenja BDM u Duboševici 27. listopada proslavljena je 42. obljetnica mature Đakovačke bogoslovije, generacije 1970. godine. Svake godine u listopadu, na obljetnicu mature, sastanu se učenici tadašnje Filozofsko-teološke gimnazije, a za ovogodišnje mjesto susreta odabrali su župu Duboševica, jer su iz nje tada maturirali: Marko Kljajić, župnik u Novom Beogradu, Stipo Vinojčić, župnik u Kraljevu i Stipo Srimac, voditelj Savjetodavne službe za poljoprivredu u Baranji. Susretu su još nazočili i ostali maturanti: mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski, vlč. Božo Ljubičić, župnik župe Veliškovci Gat, vlč. Božidar Petrović, župnik u Budimcima, vlč. Mijo Aračić, župnik u Česmi, vlč. Filip Džibunović, župnik u Lipovcu, dr. Miroslav Kasić, kirurg u vinkovačkoj bolnici, dr. Mirko Petrošević iz Gorjana, vlč. Stjepan Barišić, župnik u Petrovaradinu, vlč. Stjepan Krefman, župnik u Ivankovu te vlč. Ivo Vidaković, župnik župe Sv. Mihaela arkanđela u Osijeku. Svečanost je započela euharistijskim slavljem koje je predvodio mons. Đuro Gašparović. Domaći župnik Bojan Slaviček pozdravio je biskupa i njegove prijatelje te izrazio radost što su za ovo slavlje izabrali župu u Duboševici, a biskup Gašparović u svojoj je propovijedi podsjetio nazočne na nedavno otvorenu Godinu vjere. Na kraju misnog slavlja sve okupljene pozdravio je domaći sin, vlč. Marko Kljajić, koji je svoju ljubav i povezanost s Duboševicom pretočio u riječi svoje pjesme »Baranjska elegija«. »Jedan od

naših susreta bio je nakon povrataka u Duboševicu, dok je župnik bio vlč. Stanislav Šota. Na tom susretu bilo nas je više, u međuvremenu su neki naši prijatelji preminuli, a ovom prilikom želim se prisjetiti svakog od njih: Nikole Kraljevića, svećenika koji je tijekom Domovinskoga rata službovao u Srbiji i preživio teška maltretiranja i batine, zatim Josipa Slogana, Zdravka Petkovića, Grge Šoljića, Zvonimira Marijanovića, Franca Bizjaka, Ladislava Danija…« rekao je vlč. Kljajić. Nazočnima se obratio i vlč. Stipo Vinojčić, zahvalivši župniku Bojanu Slavičeku na srdačnoj dobrodošlici i prijemu te izrazivši zadovoljstvo što je sudjelovao na ovoj svečanosti zajedno sa župljanima župe Duboševica, u kojoj je proveo djetinjstvo. Jasminka Damjanov

Zahvalnica za pobjedu istine i ljubavi Na svetkovinu Krista Kralja, koja je 25. stude-

noga svečano proslavljena u središnjoj slavonskobrodskoj župi i svetištu Gospe Brze Pomoći, posebno se zahvaljivalo za dobra hrvatskom narodu i domovini, udijeljena od Boga po nedavnom oslobođenju hrvatskih generala Gotovine i Markača. Misu je predvodio domaći župnik i slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, a uz domaće vjernike sudjelovali nositelji gradskih vlasti te braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskoga rata. Govoreći o Kristovu kraljevstvu, dekan Lenić između ostalog je naglasio kako i onda kada nam se Njegovo kraljevanje učini slabim, dođe dan kada pobijedi istina i ljubav... Pjesmom »Tebe Boga hvalimo« i zvonjavom zvona još je jednom na kraju mise istaknuta radost i zahvalnost Brođana za velike darove neba hrvatskom narodu i domovini.

12/2012.

Misu zahvalnicu za slobodu hrvatskih generala predvodio je istoga dana u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona župni vikar, vlč. Vedran Mešanović. Na misi je, među ostalima, sudjelovao župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić. Župnik mons. Tadija Pranjić rekao je kako uvijek postoje trenuci na koje je čovjek posebno ponosan – dan kada je Hrvatska postala samostalna država, Domovinski rat, vojno-redarstvene akcije, među kojima i Oluja radi koje su bili optuženi generali. Mons. Pranić je pozvao okupljene vjernike na zahvalnost Bogu i ponos na svoju povijest. Da je bilo što drugo presuđeno, u povijesti bi uvijek ostala neka sumnja da smo možda bili slični agresoru. Zahvalimo i Majci Božjoj koju su generali posebno štovali, zaključio je mons. Pranjić. Brankica Lukačević / Snježana Kraljević

1045


Misa za generale u Slavonskom Brodu i Osijeku Poput prvih kršćana koji su okupljeni zdušno moli-

li za oslobođenje sv. Petra iz tamnice, i mnogobrojni vjernici Slavonskog Broda okupili su se 15. studenoga u svojim crkvama na misama i klanjanju pred Presvetim i molili za pravednu presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te za branitelje koji su svoje živote položili na oltar Domovine. Posebno je bilo mnogo vjernika u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva, gdje su na misnom slavlju i klanjanju aktivno sudjelovali i članovi udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, napose predstavnici nestranačke udruge branitelja »Zajedno«, potom članovi klubova liječenih alkoholičara te članovi Franjevačkog svjetovnoga reda, kojima je to bio i prvi dan trodnevne priprave za blagdan Sv. Elizabete, kada će položiti svoje trajne zavjete. Euharistijsko je slavlje, uz Nikicu Mihaljevića, duhovnika klubova liječenih alkoholičara i trojicu svećenika iz Bosne i Hercegovine, koji su došli sa svojim vjernicima, predvodio fra Marijan Glamočak. Misa i klanjanje za generale Gotovinu i Markača, koji su iščekivali presudu Haaškog tribunala, održana je i u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla. Pred velikim brojem vjernika, među kojima su bili branitelji i invalidi Domovinskoga rata, misu je predvodio župni vikar Drago Marković. Nakon mise, a prije euhari-

stijskog klanjanja, kratki nagovor održao je župnik, mons. Adam Bernatović. »Znamo da heroji uvijek misle na druge, ne misleći na sebe. Zato mi trebamo moliti za naše heroje u ovoj noći u kojoj nema Hrvata čije srce ne treperi za slobodom koju su naši generali zaslužili. A ako i ne budemo zadovoljni presudom, ostanimo dostojanstveni, jer znamo kome pripadamo, istom Onome kojemu smo se molili za vrijeme Domovinskoga rata,« rekao je mons. Bernatović. Brankica Lukačević / Denis Karnaš

Misionarke u Slavonskom Brodu Na poziv članova Caritasa i članova koji mole

živu krunicu, u slavonskobrodskim župama Sv. Nikole Tavelića i Sv. Josipa radnika gostovale su 4. studenoga dvije redovnice iz Benina, članice Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, s. Adeline Houffon i s. Juliene Agossa, koje već nekoliko mjeseci borave u Osijeku u matičnoj kući radi učenja hrvatskog jezika. Da je doista istinita tvrdnja kako nema krize u kojoj se ne može činiti dobro, svjedoče već godinama svojim konkretnim djelima župljani tih dviju župa koje su u gradu prepoznatljive po većem broju siromašnih obitelji. Sve je počelo kada je voditeljica molitelja »Žive krunice« Manda Marić, majka devetero djece, od kojih je šestero uključeno u molitvu »Žive krunice«, na HKR-u čula svjedočenje jedne sestre i njezinu molbu za pomoć u školovanju djece u Beninu. Tako su sestrama uručile prikupljena sredstava, blizu 5000 eura, pomoću kojih će i ove godine

1046

osigurati školovanje za 20-ero djece i tri bogoslova. Znakovito je da su se uključili i prvopričesnici te su i ove godine prikupili dovoljno sredstava za školovanje jedne prvopričesnice iz Benina - male Teodore. Sudjelujući na misnim slavljima, s. Adeline i s. Juliene govorile su o svome narodu, koji je unatoč siromaštvu i teškom životu zadovoljan i sretan s onim što ima, te jedni drugima pomažu. Iskazale su svoju zahvalu župljanima te župe, koji već pet godina ustrajno pomažu, te su na kraju na svom materinskom jeziku otpjevali jednu marijansku pjesmu. Osim što pomažu materijalno, misije pomažu i duhovno, kroz molitvu žive krunice, u koju je uključeno šezdesetak osoba: najmlađa članica ima 17 godina, a najstariji član, Anto Perković, čija je supruga Ruža prije 25 godina pokrenula »Živu krunicu«, ima 101 godinu. Brankica Lukačević

12/2012.


Misa zahvalnica U župnoj crkvi Sv. Martina biskupa u Bošnjacima

28. listopada proslavljena je misa zahvalnica, a dan ranije i u filijali Topola. Okupilo se mnoštvo vjernika u narodnim nošnjama, a većina ih je sudjelovala u procesiji prikaznih darova, kada su pred oltar prineseni plodovi njiva, vrtova, vinograda, voćnjaka... U svojim odorama sudjelovali su predstavnici gotovo svih društvenih, kulturnih i sportskih udruga, noseći svoje simbole i barjake. Misno slavlje predvodio župnik Vladimir Mikrut, koji je u propovijedi

naglasio da su ova događanja plod vjere. Pozvao je nazočne da molitvom, nedjeljnom misom i dobrim djelima neprestano zahvaljuju Bogu, i osobno, i u svojim obiteljima. Najljepši prizor bilo je prinošenje 25 prikaznih darova: od križa do grude hrvatske zemlje. Kako je Godina vjere, prinesen je i Katekizam Katoličke Crkve. Crkva je bila urešena brojnim otarcima, a prostor pred svetištem, ukrašen ručnim radovima i pun prinesenih darova, činio je prekrasnu sliku. vlč. Vladimir Mikrut

Cecilijanska večer Pjevanjem svečane večernje molitve članovi Mje-

šovitog katedralnog zbora, Studentskog zbora KBF-a i Zbora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu proslavili su 22. studenoga u sjemenišnoj kapeli Bezgrešne spomendan Sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe. Svečanu večernju predvodio je pomoćni biskup mons. Đuro Hranić, čestitajući pjevačima ovaj dan te im uputivši riječi zahvalnosti za sav trud, rekavši kako su velik Božji dar mjesnoj Crkvi. »Hvala za vaš dragocjeni doprinos liturgijskom životu naše nadbiskupijske zajednice, posebice vama, vjernicima laicima, koji imate svojih obveza, a koji redovito dolazite na pjevačke probe i redovito sudjelujete u liturgijskom životu ove zajednice. Bez vas je nezamisliva svečana liturgija, koja je izvorni vrhunac euharistije i života crkvene zajednice. Osim što pjevanjem hranite i produbljujete svoju vjeru, samom činjenicom da pjevate u zboru vi drugima svjedočite vlastitu vjeru i pobožnost. U nadbiskupovo i svoje ime, kao i u ime mo° Ivana Andrića i mo° Vinka Sitarića, izričem vam zahvalnost«, rekao je biskup Hranić, potičući na kraju okupljene pjevače riječima: »Nemojte se umoriti!«

12/2012.

Druženje je nastavljeno i nakon večernje, večerom u velikoj blagovaonici, gdje se u prigodnom govoru kod stola nazočnima obratio mo° Vinko Sitarić, zahvalivši svim pjevačima. Radost zbog zajedničke proslave iskazao je i rektor Sjemeništa, mr. Ivan Ćurić. »Vjerujem da u mnogim trenucima znate uživati u zajedničkom lijepom pjevanju i time zapravo izražavate da čovjek u svojoj naravi želi pjevati i kada to pjevanje ujedini, želi da to bude jako lijepo«, rekao je rektor. Anica Banović

1047


Hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći »Osmi« u mjesecu, kao hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći, prvi u započetoj Godini vjere, proslavljen je 8. studenoga u župi i svetištu u Slavonskom Brodu, pod geslom »Umnoži našu vjeru, mila Majčice!« Na pet misnih slavlja sudjelovalo je gotovo pet tisuća vjernika iz slavonskog i bosanskog dijela Posavine te drugih mjesta. Kako je ovo Gospino svetište omiljeno mjesto okupljanja vjernika župa Slavonskobrodskoga dekanata, bio je ovo prvi dan zajedništva u Godini vjere, te su većinu misnih slavlja predvodili brodski župnici. Središnje euharistijsko slavlje, uz domaćega župnika i dekana Ivana Lenića, te nekoliko drugih svećenika, predvodio je mr. Josip Vrančić, profesor đakovačkog KBF-a. Na njemu su sudjelovali hodočasnici župe Našašća sv. Križa iz Orahovice sa župnikom Željkom Strnkom, te drugih župa brodskoga, požeškoga i županjskoga kraja. Misa je završena klanjanjem pred Presvetim, tijekom kojega su svećenici i župni suradnici molili razmatranja članaka Apostolskog vjerovanja. Slavlje je pjesmom uzveličao župni zbor, predvođen s. Monikom Zvonarek. Posljednju, večernju, misu predvodio je dr. Stanislav Šota, župnik brodske župe Sv. Leopolda Mandića i koordinator Pastoralnoga centra u Đakovu, a pjesmom ju je animirao zbor te župe uz sudjelovanje drugih vjernika, koji su upriličili svoje »župno hodočašće« Gospi Brze Pomoći. Pod geslom »Pokaži se Majkom, o Bezgrješna Djevice, puna milosti«, 8. prosinca u svetištu je proslavljena svetkovina Bezgrešnog začeća BDM i ho-

dočasnički dan Gospi Brze Pomoći. Središnju misu predvodio je mons. Juraj Jezericac, vojni ordinarij u RH. Uz domaćega župnika Ivana Lenića, koncelebrirali su mons. Luka Marijanović iz Đakova i domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić, a unatoč vremenskim nepogodama, nazočili su brojni vjernici. Misi su nazočili predstavnici županijskih i gradskih vlasti, policije i udruga proisteklih iz Domovinskoga rata. Župnik Lenić zahvalio je vojnom ordinariju na njegovu prvom službenom pohodu toj župi i svetištu. Umjesto molitve predviđene na Gradskom groblju, tijekom misnog slavlja posebno se molilo za poginule s brodskog područja u Domovinskom ratu: 400 poginulih branitelja, 184-ro civila i 28-ro nevine djece. Istican je i spomen na velikoga sina župe i grada Slavonskoga Broda, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, sluge Božjega Josipa Stadlera, čiji je dan smrti upravo toga dana. Brankica Lukačević

»Jesus loves you, Ka.Mo.BROD needs you« I radno i svečano, članovi Ka.Mo.BROD-a obi-

lježili su u Podvinju 4. prosinca treću godišnjicu osnutka i rada tog Foruma katoličke mladeži Slavonskog Broda, koji je, upravo na blagdan Svete Barbare, osnovan 2009. u podvinjskoj župi Sv. Antuna Padovanskog, pod vodstvom župnika o. Ante Šiška, povjerenika za pastoral mladih Slavonskobrodskog dekanata. Svečanost su uveličali i posebni gosti, desetak mladih župe Sv. Katarine iz Nijemaca, sa svojim župnikom, vlč. Mirom Tomasom. Za njih su, neposredno prije redovitog radnog sastanka, domaćini iz Ka.Mo.BROD-a priredili prezentaciju kojom su prikazali osnutak, ustrojstvo i rad Ka.Mo.BROD-a, te sve aktivnosti koje su realizirali u protekle tri godine u župama Slavonskobrodskog dekanata. Nakon prezentacije, gosti iz Nijemaca predstavili su i svoju župu, u kojoj kao pastoralna skupina djeluju od rujna

1048

ove godine te su također realizirali niz sadržaja za mlade, poput humanitarne biciklijade, projekcije filmova, kreativnih radionica, a redovito se okupljaju svakog ponedjeljka na radnim sastancima. Iskustva mladih Nijemčana i Brođana, uz obostrane prijedloge i korisne savjete, napose na duhovno-molitvenom planu, urodile su i načelnim dogovorom za daljnju suradnju te uzvratnim posjetom članova Ka.Mo.BROD-a župi Nijemci. U nastavku večeri, na redovitom radnom sastanku, razmatrani su planovi za naredno razdoblje. Mladi Ka.Mo. BROD-a prisjetili su se svih zajedničkih susreta i akcija koje su u protekle tri godine organizirali, vođeni Duhom Svetim i pratiteljem o. Šiškom, kojemu su zahvalili iskrenim i toplim riječima, a on je svakom nazočnom darovao prigodni bedž od drveta s likom Isusa i ugraviranom porukom: »Jesus loves you, Ka.Mo.BROD needs you«. Ivica Vlašić 12/2012.


Adventska duhovna obnova za sav prezbiterij »Vjera i sloboda u došašću« tema je adventske duhovne obnove koja je 3. prosinca u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma u Đakovu okupila sav prezbiterij Đakovačko-osječke nadbiskupije. O temi susreta govorio je voditelj mons. Tomislav Rogić, župnik Udbine i čuvar Svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Izlagač je započeo činjenicom kako je čovjek bogolik, stvoren na sliku Božju, a posebna oznaka te sličnosti je sloboda. Upravo u toj slobodi svi su pozvani, osobito svećenici, rasti u vjeri, na način da slobodu predaju Bogu. Kao primjer naveo je starozavjetne likove – proroke Jeremiju, Baruha i Stefaniju, koji su kroz Stari zavjet naviještali dolazak Mesije i svoju slobodu stavili u službu Bogu, te došao do novozavjetnih likova – Zaharije, Elizabete, Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, koji su, svatko na svoj način, svoju slobodu stavili u službu Bogu. U drugom izlaganju, na temu »Vjera i sloboda svećenika testirana na došašću«, posebno je naglašena Godina vjere i viđenje svećenika kroz novozavjetne likove. Voditelj obnove pozvao je okupljene svećenike da bolje upoznaju, bolje slave, razumiju i svjedoče svoju vjeru, naglasivši kako je važno rasti u pouzdanju, povjerenju i predanju, da bi mogli živjeti svoju vjeru i učvrstiti svoje korake s Bogom. Napravio je i ispit savjesti te svećenicima, između ostaloga, postavio pitanje - Što je najviše što mogu dati Bogu? Naslovom »Došašće kao život – život je došašće« potvrdio je da je vrijeme došašća vrijeme iščekivanja, nade, budnosti, pripreme, pokore, opomene, radosti, ispravka i susreta, a predavanje zaključio riječima da svećeništvo dozrijeva kroz vlastito opredjeljenje za Krista. Uslijedila je prezentacija niza priručnika i radnih listova za župnu katehezu, nastalih zajedničkim radom brojnih suradnika, vjeroučitelja, svećenika, časnih sestara te članova Nadbiskupijskog katehetskog vijeća, koji su sudjelovali u izradi Plana i programa za župnu katehezu. Priručnici se temelje na smjernicama Druge biskupijske sinode, koje uz dobnu katehezu naglašavaju i katehezu po intere-

12/2012.

snim skupinama djece i mladih. Nakon što je 2009. godine u izdanju Glasa Koncila izašao priručnik, radni listovi i CD za 1. godište ministrantske skupine, pod nazivom Zajednica, nedavno je iz tiska izašao priručnik, radni listovi i CD za 2. godište ministrantske skupine, pod nazivom Liturgija. U rujnu je izdan priručnik, radni listovi i CD za 1. godište biblijske skupine pod nazivom Biblijske osobe, a u pripremi Glasa Koncila je i građa za 2. godište. Tu su i priručnici s radnim listovima za katehezu djece nižih razreda osnovne škole, na kojima je dugi niz godina radila s. Ksenija Majstorović sa suradnicima. Također, predstavljena je i radna verzija materijala za prvu pripremnu godinu za primanje sakramenta potvrde (Sazrijevamo u vjeri). Na kraju duhovne obnove nazočnima se obratio i nadbiskup mons. Marin Srakić, potvrdivši kako je prvi izvor odakle svećenici crpe nadahnuće upravo Biblija i biblijski likovi. Podsjetio je nazočne kako je jedna od predavačica na ovogodišnjem plenumu svih predsjednika biskupskih konferencija Europe naglasila kako prvo pitanje koje vjernici trebaju postaviti nije - što nam je činiti, već – tko smo mi? »Današnja duhovna obnova upravo je poantu stavila na to pitanje - tko smo mi? Muževi i žene širom svijeta osjećaju određenu prazninu i htjeli bi zagrabiti vodu istine. Te ‘vode istine’ nude se na sve strane, a Isus je zadužio Crkvu da ljudima bude mjesto gdje će zagrabiti tu bistru vodu istine. Učinimo, prije svega, da se mi susretnemo s Isusom i omogućimo drugima da se i oni susretnu s njim, u raznim prilikama, bilo to krpanje mreža, kao što su radili Ivan i Jakov, bila to znatiželja kao kod Zakeja ili gostoljubivost Marte i Marije… Iskoristite priliku«, poručio je nadbiskup okupljenim svećenicima. Osvrnuo se i na prezentaciju katehetskih materijala, čestitajući autorima te istaknuvši kako Đakovačko-osječka nadbiskupija već 300 godina na prvo mjesto stavlja katehizaciju, od vremena biskupa Krtice, preko Mandića, Raffaya i Strossmayera, koji su redom izdavali katekizme, pa sve do današnjih dana. Anica Banović

1049


Formacijski susret svećenika do deset godina svećeništva U

organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ponedjeljak, 19. studenoga, u Vikarijatu u Osijeku održan je redoviti formacijski susret svećenika zaređenih u posljednjih deset godina. Svećenike je na početku susreta pozdravio voditelj trajne formacije, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa, mr. Bože Radoš. Izrazio je radost što se susret po prvi puta održava u Vikarijatu. Uz svećenike, susretu su nazočili i nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Marin Srakić te pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić. Nakon uvodne molitve, predavanje na temu »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere« održao je mons. Hranić. Pod istim naslovom prošlog je mjeseca u Rimu održana 13. biskupska sinoda, a biskup Hranić bio je njezin član te je svećenicima predstavio ukupni rad Sinode. Podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. s mise otvorenja Sinode - da Crkva i postoji kako bi evangelizirala. Istaknuo je kako su biskupi iz svih krajeva svijeta iznosili iskustva o postojećem zamoru u naviještanju i misijskom djelovanju Crkve te potrebi novog zamaha. Svoje izlaganje zaključio je pozivom na propitivanje vlastite svećeničke autentičnosti i pozivom na vlastito obraćenje, koje postaje poticaj i vjernicima za njihovo obraćenje i put k svetosti. U drugom dijelu susreta nadbiskup Srakić govorio je o inicijativama koje će se ostvarivati u zgradi Vikarijata i angažmanu svećenika. Izrazio je želju da

Vikarijat bude mjesto brojnih pastoralnih aktivnosti za grad Osijek i za čitavu Nadbiskupiju. Svećenike je upoznao s brojnim inicijativama koje treba realizirati. Potom je duhovnik Radoš izložio plan formativnih susreta i duhovnih vježbi tijekom pastoralne godine, a najavio je i zajedničko hodočašće svećenika u Godini vjere - »Putovima sv. Pavla u Makedoniju i Grčku«. Treći dio susreta sastojao se od hodočasničkog pohoda u pet osječkih župnih crkvi gdje su svećenici zajedno molili. Hodočastili su u crkvu Uzvišenja sv. Križa u Retfali, konkatedralu Sv. Petra i Pavla, crkvu Sv. Josipa radnika u Industrijskoj četvrti, crkvu Sv. Ćirila i Metoda te donjogradsku crkvu Preslavnog Imena Marijina. U sljedećim formacijskim susretima prijedlog je obići i druge veće gradove u Nadbiskupiji i tako upoznati rad i projekte koji se ostvaruju u konkretnim župnim zajednicama. Matej Glavica

Duhovna obnova svećenika Srijemske biskupije Svećenici Srijemske biskupije i grkokatolički sve-

ćenici u Srijemu sudjelovali su 26. studenoga na duhovnoj obnovi u Petrovaradinu, koju je vodio vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima. Voditelj Milekić predstavio je svećenicima pet putova pokore svetog Ivana Zlatoustog, progovorivši o osudi grijeha, o opraštanju uvreda bližnjemu, o pobožnoj molitvi, o milostinji i o poniznosti. »Nepotrebno je govoriti što je grijeh i nabrajati grijehe, započeo je Milekić. S njima smo dobro upoznati, kako slušajući grijehe drugih, tako i poznajući svoje. Nerijetko zbog saznanja o grijesima, vrlo brzo nađe izgovor i opravdanje za njih. Toliko puta svećenik zna druge opominjati, a kad je on sam u pitanju, tada zašuti. Vlastita umišljenost, koja može proizaći iz same službe i osjećaja da je svećenik iznad drugih pa ga se grijeh ne dotiče kao njih, može odvlačiti od osude vlastitog grijeha. Potrebno je osuđivati vlastiti grijeh, kako

1050

bih znao koliko sam ljubljen od onoga koji mi prašta i poziva me«, rekao je voditelj. Vlč. Milekić u nastavku je govorio o potrebi pomirenja i praštanja bližnjemu, što često puta može biti iznimno teško. No, praštanjem uvreda čovjek postaje jasnija slika Boga koji prašta, i koji je ljubav, te ne podnosi nepraštanje. Što se tiče milostinje, voditelj je pozvao subraću da ne budu navezani na materijalno, nego da otvore srce i oko za onoga koji je u potrebi. Poniznost je temelj svake pokore, rekao je vlč. Milekić. »Bez nje ne može biti osude grijeha, praštanja bližnjemu, molitve, milostinje. Poniznost sve privlači i ne odbija drugoga. Poniznost predstavlja jednakost u različitosti. Poniznost je istina i iskrenost. Ona je umanjenje vlastite vrijednosti da bih prišao drugome. Poniznost je služenje.« Susret je završio molitvom u crkvi Svetog Jurja i zajedništvom za bratskim stolom. Tomislav Mađarević

12/2012.


Aktivnosti DUHOS-a U

sklopu studentskog vjeronauka, u organizaciji studentskog kapelana p. Arkadiusza Krasickog, CSSp i DUHOS-a, studentima okupljenim u velikoj dvorani Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku o svojoj vjeri u Isusa Krista posvjedočio je 14. studenoga Željko Pervan. Susret je okupio više stotina mladih, a bio je predvođen molitvom i slavljem studenata okupljenih u DUHOS i molitvenu zajednicu Svete Obitelji. Molitveni dio susreta vodio je Ivan Džanko, voditelj molitvene zajednice Svete Obitelji, a slavljenički tim animirao je slavljenički i glazbeni dio vjeronauka. Popularni gost uspio je zaintrigirati studente svojim obrazloženjem zašto vjeruje u Isusa Krista te što mu vjera u životu znači. Također, mlade je hrabrio da na svom životnom putu budu mudri u odabirima, jer nije dobro jedino koje se bori za njihove duše i srca. Udruga DUHOS i kapelan Krasicki organizirali su 4. prosinca duhovnu obnovu za studente na temu »Vjeruj, i bit će dobro«, a voditelj je bio fra Velimir Bavrka. Puna crkva Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku okupila je nekoliko stotina studenata i mladih, koji su zajednički molili, pjevali i slavili slušajući duhovni nagovor fra Velimira, nakon kojega je uslijedilo klanjanje pred Presvetim te nastavak molitve. Studentima je progovoreno o opasnostima koje dovode mlade u grijeh, te im pojašnjene brojne kušnje

suvremenog načina života mladih. »Grijeh počinje već u mislima, zato molimo za čistoću svojih misli«, potaknuo je okupljene fra Velimir, objašnjavajući važnost mise, sakramenta ispovijedi, čitanja Božje Riječi, posta i molitve krunice. Osvrnuo se i na brojne probleme s kojima se mladi suočavaju, od navezanosti na serije, televiziju i internet, pa sve do izlazaka i hodanja mladića i djevojke. Ispunjena crkva u Divaltovoj pokazala je kako studenti imaju veliku potrebu za otkrivanjem istina o svojoj vjeri, što dokazuju i okupljanjem u sve većem broju na redovitim događanjima u organizaciji pastorala studenata osječkog Sveučilišta. Sanja Martinović

Duhovna obnova za srednjoškolce U Domu mladih Betanija u Đakovu od 30. stude-

noga do 2. prosinca održana je duhovna obnova za srednjoškolce. Sudjelovalo je dvadesetak mladih iz Strizivojne, Valpova, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Vođinaca, Mikanovaca i Jaruga. U petak navečer mladi su imali priliku razmišljati o sebi i o svojoj vjeri slušajući predavanje s. Gabrijele Damjanović, koja je govorila o ljepoti katoličke vjere.  Kroz radionice ta ista iskustva dijelili su mladi međusobno, uviđajući da na putu vjere nisu sami. Večernji program završio je s klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U subotu dopodne s. Krista Mijatović upoznala je mlade s gorljivošću za vjeru sv. Pavla. Nakon predavanja mladi su imali vrijeme razmišljanja u šutnji, a zatim su svoja razmišljanja produbljivali u radu po skupinama, što je urodilo diskusijom o posebnosti katoličke vjere pred današnjim izazovima novih religioznih pokreta s kojima se mladi svakodnevno susreću. Poslijepodnevni program bio je obilježen promišljanjem o sakramentu po-

12/2012.

mirenja, a vodila ga je s. Marta Kovačić, nakon čega su mladi imali priliku za ispovijed. Pohod đakovačkoj katedrali, gdje su slavili i euharistiju, bio je od posebnog značenja, a večernje sate sudionici duhovne obnove proveli su uz igru i svjedočenje o vjeri mladih iz Frame Đakovo. Tumačenje sakramenta euharistije obilježilo je nedjeljno dopodne, dok je samo slavlje euharistije, koje je predvodio vlč. Krešimir Bulat, okrunilo završetak duhovne obnove. Mislav Živković

1051


Duhovne obnove za studente KBF-a u Đakovu Prva duhovna obnova studenta laika Katoličkog

bogoslovnog fakulteta u Đakovu u akademskoj godini 2012./2013. održana je od 8. do 10. studenoga u prostorijama kapelice Fakulteta i Studentskoga doma. Predvodio ju je salezijanski svećenik, studentski kapelan u Zagrebu, don Damir Stojić, na temu »Govor o Bogu i Nebu«. U zajedništvu sa studentima bio je i njihov duhovnik, profesor na KBF-u, dr. sc. Grgo Grbešić. Program duhove obnove započeo je kratkim nagovorom, misom i klanjanjem. U nagovoru je don Damir govorio o Božjoj volji u ljudskim životima, onome što spaja sve ljepote katoličke vjere, počevši od samoga stvaranja, Deset Božjih zapovijedi, molitve Oče naš, Katekizma Katoličke Crkve, a poveznica je uvijek i jedino Bog. Program drugoga dana započeo je Jutarnjom iz Časoslova, a nastavljen predavanjem u kojem je don Damir pojasnio kako Bog ima plan za svakoga pojedinca i da je u životu uvijek najvažnije upravo ono što Bog misli o nama. Drugo predavanje bilo je posvećeno govoru o prvom paru u Bibliji, Adamu i Evi, njihovu odnosu, prvom grijehu, ali i neizmjernoj ljubavi koju je Bog pokazao u njihovim životima i životu svoga naroda, koji je uvijek vodio. Nakon pokorničkog bogoslužja i prilike za sakrament pomirenja studenti su sudjelovali na misnom slavlju. U prostorijama Studentskoga doma studenti su imali priliku voditelju duhovne obnove postaviti pitanja, a nakon rasprave uslijedilo je kratko klanjanje pred Presvetim. Zadnji dan duhovne obnove bio je u znaku govora o celibatu i braku, a obnova je završena misnim slavljem. Adventska duhovna obnova bogoslova i studenata laika KBF-a u Đakovu održana je 13. prosinca u pro-

storijama Sinodske dvorane Središnje fakultetske i nadbiskupijske knjižnice u Đakovu. Duhovnu obnovu predvodio je duhovnik Bogoslovnoga sjemeništa, preč. Bože Radoš, a nazočio je i duhovnik studenata laika dr. sc. Grgo Grbešić. Pjevanjem himna Duhu Svetome započelo je prvo razmatranje kojim je duhovnik Radoš potaknuo prisutne da kroz vrijeme došašća zahvate u dubinu svoga bića te da poticaj pronađu i u slavlju Godine vjere u kojoj se nalazimo. Kroz drugi nagovor promatran je Marijin hvalospjev Veliča, u kojem ona izražava svoju radost jer joj je Bog blizu. Nakon dva razmatranja, studentima je ostavljeno vrijeme za osobnu molitvu i sakrament pomirenja, nakon kojega je uslijedilo euharistijsko slavlje. U homiliji se duhovnik Radoš osvrnuo na veliku važnost koju je imao Ivan Krstitelj u Isusovu životu. Kroz etape Krstiteljeva života i duhovnoga puta, voditelj duhovne obnove pokazao je povezanost i sa svakodnevnim životom studenata, koji se pripremaju postati vjeroučitelji ili svećenici, i tako ostvariti svoja životna poslanja. Marina Šuvaković

Mjesečni susret »Mir u Bogu« »Hagioterapijom do duhovnog zdravlja« bila je tema je susreta koji se u organizaciji Doma duhovne pomoći održao 10. studenoga u Đakovu. Predavanje je održala Katarina Ralbovsky, pedagog i teolog s iskustvom rada hagioterapije. U svom izlaganju polazila je više od prakse iz svog sedamnaestogodišnjeg rada u Centru za duhovnu pomoć i tako oduševila sudionike ukazujući na duhovnu dimenziju ljudskog bića, na njene zakonitosti, kao i na načine življenja u skladu s tom dimenzijom kako bi postali sretni. Za vrijeme susreta bila je prigoda za sakrament pomirenja, koju su sudionici rado iskoristili. Ta-

1052

kođer je bilo organizirano čuvanje djece sudionika, kojima je to bilo potrebno. Važan dio susreta bilo je euharistijsko klanjanje, koje je predvodio vlč. Dominik Ralbovsky, župnik u Sonti, a pjesme je animirao Zbor mladih (volontera) Amadea, koji se okupljaju pri Centru Amadea u Đakovu. Tema je privukla vrlo velik broj zainteresiranih, njih oko 150, iz Đakova i okolnih mjesta, uz redovite sudionike iz Vinkovaca, koji pod vodstvom revne s. Ružice Mlikota dolaze svojim autobusom i kolima. s. Rastislava Ralbovsky

12/2012.


Seminari Zajednice »Molitva i riječ« D

ominik Krasnić i Željko Pažin, članovi zagrebačke Zajednice »Molitva i Riječ« vodili su 10. studenoga seminar za muškarce u kući osječkih MiR-ovaca, a bilo je riječi o dostojanstvu muškarca u današnjoj obitelji i društvu. Prema riječima Dominika Krasnića, tema samo na prvi pogled stavlja muškarca u povlašteniji položaj, no, dodao je, tu se misli na dostojanstvo i muškarca i žene, jer, kako je iz prvih stranica Biblije razvidno, Bog stvara čovjeka, odnosno ženu i muškarca. Napomenuo je da muško ili žensko mogu prepoznati sebe tek u nekome sebi dragome, a suprotnoga spola. To je ljepota na koju je Bog mislio kad je stvarao svijet, i to je dostojanstvo o kojem je i ovdje riječ. Željko Pažin osvrnuo se na probleme muškarca današnjice, pokušavši odgovoriti tko je muškarac i koja je njegova uloga. Istaknuo je kako tek u obiteljskome krugu, u ovo vrijeme najrazličitijih kriza, muškarac stječe snagu za dalje i kako su najčešći problemi muške populacije gubitak identiteta, kao i to da se počesto bore s jako poremećenim sustavom vrijednosti. »Hagioterapijom do duhovnoga zdravlja«, dvodnevni seminar za žene, održan 23. i 24. studenoga u kući osječke Zajednice Molitva i Riječ, ispunjenoj do posljednjega mjesta, vodile su Marija Krivić, Vesna Ereg, Branka Jager, Kata Krček i Maja Horontz, članice Zajednice MiR i djelatnice Centra za duhovnu

pomoć. Mr. sc. Maja Horonitz, prof. psihologije i pedagogije, govorila je o hagioterapijskome pristupu kao savršenoj nadopuni psihologiji i psihijatriji. Radeći kao defektolog u Centru za odgoj i obrazovanje »Ivan Štark«, Jela Nikolić istaknula je kako bi svi mogli naučiti od djece s posebnim potrebama. »Žena je danas najopterećenija. Od nje svi nešto zahtijevaju – da bude požrtvovna majka i uspješno se bori s kućni budžetom, da se uključi u politiku, da bude profesionalno aktivna. Nikako se ne smije zaboraviti da žena ima isto dostojanstvo kao i muškarac, ali potpuno različitu ulogu. Bez žene i bez majke, naime, nema života«, rekla je, među ostalim, Marija Krivić. Ljerka Bobalić

Seminar posta, molitve i šutnje Seminar posta, molitve i šutnje, od 20. do 25.

studenoga 2012., i opet je privukao u samostansku kuću »Betanija« brojne sudionike iz Đakova i cijele slavonske regije, sve do Požege. Pet dana, provedenih u posebnom ozračju molitve i šutnje, posteći o kruhu, donijeli su sudionicima kao plod posebnu radost i mir. Zbog toga su ovi seminari i dalje traženi. Oko 25 sudionika bilo je trajno uključeno u seminar, a još toliko ih je dolazilo djelomično, u pojedine dane. Voditeljica, s. Lilja Pehar, govorila je sudionicima o smislu posta, o vrijednosti molitve i šutnje, oslanjajući se najviše na vlastito iskustvo, što je razmatranjima davalo posebnu svježinu i oduševljavalo slušatelje. Seminar je svojim razmatranjima svako poslijepodne obogatio vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta božanskog milosrđa, iz Ovčare, predvodeći euharistijsko slavlje. U subotu poslijepodne sudionici su se uključili u duhovnu obnovu na Ovčari, koju je također predvodio vlč. Marin. Program seminara traje 24 sata, jer je trajno izložen Presveti Sakramenat, pa se sudionici izmje-

12/2012.

njuju i tijekom noći na klanjanju, a to su uvijek posebni trenuci susreta s Bogom. Uz razmatranja, moli se Časoslov i tzv. Lectio divina (molitveno čitanje Božje Riječi). Tu je i prigoda za Ispovijed i duhovni razgovor po potrebi. Tako provedeni dani bili su za sve sudionike jedan snažan duhovni doživljaj, što su posvjedočili u osvrtu na seminar. To je ujedno bila i priprava za došašće, koje je obilježeno radosnom pokorom iščekivanja našega Spasitelja. s. Rastislava Ralbovsky

1053


Cjelonoćno dekanatsko klanjanje u Slavonskom Brodu Pod geslom »Učvrsti nam vjeru i ljubavi plam«,

u subotu, 1. prosinca, u župi Sv. Dominika Savija na Koloniji u Slavonskom Brodu održano je cjelovečernje dekanatsko klanjanje pred Presvetim. Uz domaću župu, klanjanje su inicirali i organizirali članovi Foruma slavonskobrodske katoličke mladeži »Ka.Mo.BROD«, na čelu sa svojim povjerenikom o. Antom Šiškom, župnikom podvinjske župe Sv. Antuna Padovanskog. Na početku klanjanja okupljene vjernike pozdravio je domaći župnik župe Sv. Dominka Savia, vlč. Josip Filipović, preporučivši u molitve svoju župnu zajednicu, svećenike, napose mlade te one koji lutaju, da ugledaju Svjetlo i nađu put do Krista. Sve je pozvao na zajedničku molitvu za zdravlje po zagovoru blaženog pape Ivana Pavla II., koja se održava svakog 22. u mjesecu u 20 sati u župnoj crkvi, a po toplom vremenu na vanjskom bogoslužnom prostoru, gdje se nalazi blaženikov kip. Blaženi Ivan Pavo II., uz naslovnika sv. Dominika Savija, suzaštitnik je župe na Koloniji. Nakon što je župnik Josip Filipović iznio na oltar Presveto i započeo uvodnom molitvom prvi sat klanjanja animirali su vjernici župe Krista Kralja iz Brodskog Varoša. Potom su svaki sljedeći sat uz prigodne meditacije sa svećenicima animirali župljani nekoliko brodskih župa; župe Sv. Antuna Padovanskog iz Podvinja, župe Duha Svetoga iz Maloga Pa-

riza, predvođeni članovima zajednice Karmelskih laika, župe Sv. Leopolda Mandića s Mikrorajona te župe Srca Marijina s Budainke. Zadnji sat pred Presvetim bdjeli su domaći župljani župe Sv. Dominika Savija, predvođeni svojim župnikom Filipovićem. Posebno je bilo svečano kada su u crkvu ulazili župljani s Budainke. Oni su, naime, iz svoje župne crkve krenuli s lampionima te u procesiji s molitvom i pjesmom došli do susjedne župe Sv. Dominika Savija. Kroz crkvu je te večeri prošlo petstotinjak vjernika među kojima najviše mladih. Gostoljubivi domaćini za svaku su župu priredili malu okrjepu te su se nakon svog sata klanjanja u druženju zadržali u vjeronaučnoj dvorani. B. Lukačević/D. Jurić

Noć otvorenih crkvi u Slavonskom Brodu Inicijativi »Noć otvorenih vrata crkvi«, koju treću

godinu zaredom organizira Misijska katolička inicijativa »Kristov stol« iz Zagreba, ove se godine u predvečerje svetkovine Svih svetih, po prvi puta pridružio i Slavonskobrodski dekanat. Tako su u srijedu, 31. listopada, vrata župne crkve Gospe Brze Pomoći do ponoći bila otvorena svim vjernicima tog dekanata. Program je nakon večernje mise započeo obnovom krsne vjere i molitvom svetima kao uzorima u vjeri; čitanjem Katekizma Katoličke Crkve, spomenom krštenja i pohvalama Svima svetima s ophodom svjetla, u kojem su sudjelovali članovi župnih vijeća, Biblijska i Molitvena skupina, te Anđeline prijateljice i prijatelji, predvođeni župnikom Ivanom Lenićem, slavonskobrodskim dekanom i s. Ksenijom Leko, uršulinkom. U nastavku je uslijedila od 20 do 21 sata pobožnost Božanskom milosrđu i bl. Ivanu Pavlu II., koje je predvodila s. Monika Zvonarek; od 21 do 22 sata pjevana je Večernja te Služba čitanja svetkovine Svih svetih iz Časoslova, koje su predvodile Milo-

1054

srdne sestre sv. Križa; od 22 do 23 sata euharistijsko klanjanje za obnovu vjere u svim kršćanima predvodili su članovi zajednice ‘Molitva i riječ’; a od 23 sata do ponoći euharistijsko klanjanje u tihoj molitvi predvodili su domaćini, župni vikar Ivica Tušek i đakon Tomislav Benaković. Tijekom tih nekoliko sati molilo je i u sabranosti sudjelovalo petstotinjak vjernika koji su se tijekom večeri izmjenjivali u crkvi. Brankica Lukačević

12/2012.


Hodočašće članica Društva »Hrvatska žena« - Vinkovci Zahvaljujući angažmanu vlč. Marka Bubala i Hele-

ne Kuharić, predsjednice Društva »Hrvatska žena« - Vinkovci, 10. studenoga aktivne i podupiruće članice Društva posjetile su Banju Luku, gdje su se susrele s mons. dr. Franjom Komaricom, biskupom banjolučkim i predsjednikom Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te predsjednikom Biskupske konferencije BiH. U katedrali Sv. Bonaventure biskup Komarica obratio se hodočasnicima iz Vinkovaca i Rame, koji su istoga dana pohodili ovaj grad, koji je danas upravno središte Republike Srpske, istaknuvši kako je ovo područje bilo najnaseljenije Hrvatima i kako je ovdje svojevremeno bilo 150 župa, a danas je na području Banjolučke biskupije tek 48 župa i gotovo 36 tisuća katoličkih vjernika. »Godine 1995. ponovila se povijest. Rušili su nam crkve jer su znali da nam crkve znače srce, a kad ubiju srce - ubili su i čovjeka. Na ovom području dogodilo se ciljano iskorjenjivanje Hrvata. Ovdje se gazila istina. Zlo je proglašeno dobrim, noć je proglašena danom, a dan noći. Osam naših svećenika ubijeno je samo zato što su prenosili istinu. Nagrađuju se zločinci, a osuđuju žrtve. Međutim, Bog ne nagrađuje zlo. Bogom se čovjek ne smije poigravati. Bosna je domovina Hrvata. Bog mora imati stanarsko pravo, od Rame do Slavonije, u cijelom svijetu«, rekao je biskup Komarica. Podsjetio je kako je ovo Godina vjere te da i u zgodno i nezgodno vrijeme valja svjedočiti istinu dobivenu Božjim darom, a Godina vjere poziva i obvezuje na razmišljanje o djelima milosrđa i ljubavi. »Dignuo sam glas u obranu osnovnih ljudskih prava, upoznavao međunarodnu zajednicu s događajima na ovom prostoru. No, očigledno je

da sluha za tragediju domicilnog naroda nije bilo. Neki su čak govorili da su Hrvati jedva čekali da ih se protjera iz njihovih kuća. Kojeg li apsurda! Poslije svega, mogu reći da nam nedostaje solidarnosti, više odlučnosti«, istaknuo je biskup Komarica. Susretu s biskupom Komaricom prethodio je posjet župi Svete Terezije od Djeteta Isusa, u mjestu Presnače, na istočnom rubu Banje Luke, gdje katoličanstvo ima veoma duboke korijene. Svetu misu u tamošnjoj novosagrađenoj crkvi slavio je vlč. Ivica Božinović, župnik, ravnatelj Katoličkog školskog centra u Banjoj Luci. Iznio je brojne zanimljive podatke o povijesti župe i njezinu stradanju tijekom nedavnog rata. Hodočasnici su posjetili trapistički samostan »Marija Zvijezda«, a u prigodi obilježavanja Mjeseca knjige, Caritasu Biskupske konferencije BiH i župi »Marija Zvijezda«, odnosno trapističkom samostanu, darovale su značajan broj knjiga (Matica Hrvatska Vinkovci, »Privlačica« i vlastita izdanja). Milka Vida

Hodočašće Osječana Dana 24. studenoga župu Sv.

Jurja mučenika u Golubincima pohodila je župa Sv. Ćirila i Metoda iz Osijeka. Te dvije župe već duže imaju dobru suradnju, budući da su i bivši i sadašnji župnik svoju kapelansku službu obavljali upravo u toj osječkoj župi. Zboraši iz Osijeka, predvođeni župnikom vlč. Matom Gašparovićem, došli su na jednodnevni izlet u Srijemsku biskupiju povodom Sv. Cecilije, a drugi razlog ovog druženja bila je njihova pomoć u izgradnji pastoralnoga centra bl. pape Ivana Pavla II.

12/2012.

u Golubincima. Svetu misu predvodio je osječki župnik Gašparović, koji je istaknuo kako je svaki kraj u stvari novi početak, tako je i dolazak vlč. Vjekoslava Lulića iz Osijeka u Golubince početak suradnje i druženja dviju župa. Iako je župa Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku također u izgradnji, skupili su prilog za pomoć u gradnji pastoralnog centa u Golubincima. Na kraju svete vlč. Vjekoslav Lulić poklonio je gostima sliku za uspomenu na boravak u Golubincima. Druženje uz tamburaše nastavljeno je u nedovršenim prostorijama pastoralnog centra. Ivan Radoš

1055


Hodočašće župe Donji Miholjac N

a početku Godine vjere župljani župe Donji Miholjac hodočastili su 27. listopada u mjesta povezana sa životom svjedoka vjere, našeg blaženika, kardinala Alojzija Stepinca. Preko sto župljana, predvođeno župnikom Josipom Antolovićem i župnim vikarom Damirom Stanićem, posjetilo je najprije Krašić, gdje su susreli već pristigle hodočasnike iz Dalmacije te upoznali lik bl. Stepinca, slušajući riječi krašićkog župnika. Sudjelovali su u misnom slavlju te potom posjetili prostorije starog župnog dvora u kojima je bl. Stepinac proveo posljednje godine života. Hodočašće je nastavljeno prema svetištu Majke Božje Remetske. Ondje su hodočasnici upoznali bogatu povijest tog svetišta u kojemu se Marija vjekovima štuje pod jedinstvenim nazivom: Najvjernija Odvjetnica Hrvatske. Od remetskog župnika i upravitelja svetišta, o. Ante Kneževića, hodočasnici su saznali kako je upravo bl. Alojzije Stepinac bio posebno povezan s ovim svetištem, u koje je rado hodočastio pješice s Kaptola. Iz sužanjstva je pisao tadašnjem remetskom župniku: »Još nije umrla Fidelissima Advocata Croatiae – Najvjernija Odvjetnica Hrvatske – i zato neka ne prestanu k njoj dolaziti sinovi i kćeri hrvatskog naro-

da.« Hodočasnici su pred Gospinim likom izmolili zajedničku marijansku pobožnost te su se, u ophodu oko Gospina oltara, pjesmom oprostili sa svetištem. Posljednja postaja hodočašća bio je Stepinčev grob u zagrebačkoj katedrali. Na povratku kući, u autobusima je priređena prigodna hodočasnička tombola, a nagrade su bile knjige o životu bl. Alojzija Stepinca, bl. Ivana Pavla II., bl. Majke Terezije, Kompendij Katekizma Katoličke Crkve, i druge. Damir Stanić

Hodočašće vjernika osječke župe Sv. Mihaela Od 6. do 8. listopada devedeset i četvero hodočasnika župe Sv. Mihaela iz Osijeka, predvođenih župnikom Ivanom Vidakovićem, uputilo se na svoje tradicionalno trodnevno hodočašće; ove godine na Udbinu, Otavice, Visovac, Zadar i Nin. Prvoga dana posjetili su Udbinu – Crkvu hrvatskih mučenika, gdje ih je dočekao domaći župnik Tomislav Rogić, koji im je tijekom misnog slavlja iznio povijesni pregled mjesta (Krbavskog polja i novosagrađene crkve). Hodočasnici su se potom zaputili u Knin gdje su posjetili crkvu Sv. Ante i razgledali grad, a oni koji su mogli popeli su se na Kninsku tvrđavu. Hodočasnički put nastavljen je prema Otavicama i posjetom Meštrovićevu mauzoleju – Crkvi Presvetog Otkupitelja, a dan je završio noćenjem u Vodicama. Drugi dan hodočašća započeo je odlaskom na otok Visovac. Na obali rijeke Krke hodočasnike je dočekao fra Stojan, koji ih je brodom prevezao na otok, gdje su slavili misu, a poslije posjetili samostanski muzej. Nedjeljno poslijepodne iskoristili su u etnoselu Dalmatinske zagore. Treći dan hodočašća posjetili su Zadar i Nin, razgledajući

1056

crkve, o kojima im je govorio g. Branimir Buturić, suradnik u župi i katedrali Sv. Stošije. Hodočasnici su razgledali i umjetničku instalaciju »Pozdrav Suncu« te slušali »morske orgulje«. Posljednja postaja hodočašća bio je povijesni grad Nin, gdje su hodočasnici posjetili crkvu Sv. Anselma. Ondje ih je dočekao suradnik domaće župe koji je približio povijest Nina, crkve, riznicu župne crkve, najstarije katedrale Sv. Križa, spomenik Grguru Ninskom... Uslijedilo je misno slavlje te povratak u Osijek. Ivan Dananić

12/2012.


Javne tribine o spolnom odgoju Javne tribine o kurikulumu zdravstvenog odgoja,

u organizaciji Udruge DUHOS, Udruge katoličkih intelektualaca, bračnih i obiteljskih savjetovališta te Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, održane su 11. prosinca u Katehetskom centru Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, 12. prosinca u dvorani Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, 18. prosinca na KBF-u u Đakovu te 19. prosinca u Pastoralnom centru »Sv. Bono« u Vukovaru. O temi su u Slavonskom Brodu pred oko 300 roditelja, učitelja, odgojitelja i drugih vjernika govorili Ladislav Ilčić, prof., predsjednik udruge GROZD i mr. Mladen Milić, profesor na KBF-u Đakovu, kao i u Đakovu, a u Osijeku i Vukovaru o temi je govorio i dr. Ivica Šola, kolumnist i profesor osječkog Sveučilišta. Moderatori tribine bili su Suzana Matošević iz Bračnog i obiteljskog savjetovališta u Slavonskom Brodu, Sanja Martinović, koordinatorica DUHOS-a u Osijeku te dr. Josip Bošnjaković u Đakovu. Ističući potrebu zdravstvenoga odgoja u školama, predavači su ukazali na poteškoće i opasnosti koje se nalaze napose u njegovu četvrtom modulu o spolnosti. Naglasili su kako se u njegovim postavkama nameće svjetonazor koji ignorira općeljudske i kršćanske postavke vezane uz spolnost. Kroz izlaganja i raspravu došla je do izražaja nakana i potreba animiranja roditelja, kako bi svojim uključivanjem i reakcijom iskoristili svoje pravo prvih odgojitelja djece, pa tako i u pitanjima zdravstvenoga odgoja.

»Što bi roditelji trebali znati?« »Što bi roditelji trebali znati?« bila je Ilčićeva tema izlaganja. »Poseban program zdravstvenog odgoja potreban je jer se zdravstveno stanje djece i mladih pogoršalo, stoga potrebu programa nitko ne osporava. Sadržaj kurikuluma u velikom dijelu nije sporan – pravilna prehrana, higijena, prevencija ovisnosti i prevencija nasilja, no, neprihvatljiv je dio koji govori o spolnosti jer se radi o ulasku homoseksualne propagande u škole i zabrinjavajuće rodne ideologije«, naglasio je Ilčić. Pojasnio je da prema »navedenoj 12/2012.

rodnoj ideologiji 4. modula zdravstvenog odgoja učenici bez obzira na spol mogu odabrati kojega će biti roda – muškog, ženskog, homoseksualnog, transseksualnog… Ne moramo samo zato što imamo određene spolne organe biti muško ili žensko, već treba postojati sloboda izbora«, stoga je moguće odabrati jedan od skoro dvadesetak različitih rodova, pojašnjeno je na tribini. »Razlike spola i roda trebaju se učiti već u 4. razredu osnovne škole. Čim se suprotstavlja spol i rod, nešto što je vezano, odmah se zatire dihotomija, bipolarnost, više nema jedinstva osobe. Naše tijelo prirodno je povezano s osjećajima, načinom razmišljanja, ponašanjem, duhovnim aspektom, a to je ovom ideologijom negirano te se gleda kao društveno nametnuto«, ističe Ilčić i razlaže: »Rodna ideologija koja se promovira kroz ovaj program uništava spolni identitet djece u adolescenciji, unosi nesigurnost u njihovo opredjeljenje, što je povezano s pojavom homoseksualne orijentacije.« Uvidom u preporučenu literaturu koja se navodi na kraju kurikuluma može se utvrditi kako su za prva tri modula zdravstvenog odgoja izdavači literature relevantni i stručni, dok su za četvrti modul spolnog odgoja izdavači i autori mahom homoseksualne ili feminističke orijentacije. »Mi nemamo ništa protiv orijentacije, uvijek smo isticali da svaka osoba ima jednaka prava i jednako dostojanstvo, slobodu da se ponaša kako želi. Ali ne želimo da bilo tko svoju ideologiju nameće našoj djeci. Nismo protiv zdravstvenog odgoja, ni protiv homoseksualaca, ali smo protiv njihova totalitarizma«, naglasio je Ilčić i pozvao roditelje da se zauzmu za odgoj svoje djece, ističući: »Škola bi trebala pomagati roditeljima u odgoju, a nipošto ne bi smjela djecu preodgajati. Odluka MZOS-a suprotna je ustavnim pravima roditelja.«

Totalitarizam uspijeva kada se uloga obitelji prepusti državi Započinjući izlaganje, mr. Milić je naglasio: »Društvo će nam biti onakvo kakva nam je obitelj. A ako nemate skrbi o njoj, nego je, sasvim suprotno, raza-

1057


rate iz svih smjerova, nije čudno da nam i biološka, sociološka i identitetska perspektiva nisu bajne.« Pojasnio je kako je logično, normalno i legitimno da će nositelj vlasti zastupati i određeni svjetonazor, ali je pitanje kako će se odnositi prema drugim svjetonazorima. Snaga uvjerenja u vlastiti svjetonazor ne bi smjela zatirati drugačija mišljenja, nego živjeti pored njih, to je pravi smisao pluralnosti jednog društva. »Država ne može neutralizirati i zanemariti temeljne etičke postulate, koji nisu religijsko, nego općeljudsko područje. Prigovor Crkvi da se miješa u politiku na ovom je mjestu neumjesan jer se radi o univerzalnim ljudskim vrijednostima, kao što su život, obitelj, dostojanstvo, odgoj. Nisu to vrijednosti zato što ih Crkva zastupa, nego ih Crkva zastupa jer su vrijednosti, i to od temeljnog značenja za funkcioniranje društva«, naglasio je. Nude nam se ideologije koje prividno žele skrbiti, a u stvari vladati, rekao je Milić i pojasnio: »Svakom totalitarizmu potrebni su pojedinci istrgnuti iz obitelji i njezine temeljne uloge, slabi i izolirani, jer su kao takvi podatniji za manipulaciju i utapljanje u masu. Možemo reći da totalitarizam uspijeva onda kada se pojedinca izolira od obitelji i kada se uloga obitelji - odgoj, seksualnost, moral - prepusti državi. Ako država preuzme sve pod svoju kontrolu, sama postavi mjerilo dobra i zla, a vidi se da je to tendencija, onda treba biti na oprezu. Obitelj, obiteljski odgoj, spolnost, još uvijek je način formiranja osoba, zrelih pojedinaca. Što je veliki problem ovakvog spolnog odgoja? To što ne potiče razvoj osobe kao stvarnosti kojoj je muškost ili ženskost zadana. Umjesto toga, govori se o izboru.« Osvrćući se na težak zadatak odgoja djece i mladih, Milić je savjetovao odgoj primjerom, jer što je primjer autentičniji, odnosno više na sliku, s više imidža, on će biti privlačniji kao obrazac i model ponašanja ili oponašanja. »Ta autentičnost ne može ne biti vrijednosno utemeljena, odnosno bez stava i morala. Odgoj ne može više biti objektivan, pomoću hladnih pravila i zapovijedi, nego mora biti osoban – on mora predočiti odgajaniku da se ponaša po svojoj savjesti.« Pitajući se koji je glavni cilj modula o spolnom odgoju, hoće li djeca biti spolno zrelija, obrazovanija, hoće li funkcionalno u životu znati primijeniti stečena znanja, Milić je istaknuo: »Osobno mi se čini da bi cilj ovakvog spolnog odgoja mogao biti: umjesto radosti, strah. Umjesto darivanja, hedonizam; umjesto otajstva, tehnika; umjesto osobnosti, bezličnost; umjesto cjelovitosti, redukcija na biološku determinaciju koju se može svojevoljno mijenjati.«

»Sve će teže biti katolik« U završnom izlaganju dr. Šola razjasnio je rabljenje pojma znanosti i sekularnosti te odnosa politike i biopolitike. Istaknuo je kako je uvođenje ovakvog

1058

zdravstvenog odgoja trend u Europi jer zbog nesposobnosti bavljenja politikom, kojom upravlja novac i ekonomija, vlade se bave biopolitikom. »Sve je veća nezaposlenost, recesija, socijalna pitanja, radnička pitanja koja vlade ne mogu riješiti te se bave homoseksualnim brakovima i transgender teorijom. Sve je manje radničkih prava, a sve više seksualnih sloboda«, rekao je predavač. Razjasnio je i zamjenu teza koja se često može naći u medijima, a koji Crkvi prebacuju da se stalno bavi seksualnošću: »Kada se gledaju papinske enciklike, one su 80% socijalne; sadašnji Papa nije napisao ni jednu encikliku o spolnosti i rijetko o tome govori. Crkva, za razliku od prijašnjih vremena, uopće ne govori o spolnosti, a politika je opsjednuta spolnošću, na što Crkva mora reagirati.« Činjenicu da će »sve će teže biti katolik«, Šola je nekoliko puta ponovio i pojasnio kako nijedna znanost nije neutralna te da je sukob vjere i znanosti izmišljen jer se ne radi o sukobu nego o dvjema vrstama govora. Znanost je ideologija, no ovdje se ne radi o znanosti, već o moći, naglašava predavač i pojašnjava: »Mi možemo govoriti ne znam kakve istine, no zadnji argument je argument moći, i to je problem današnjice. Tko ima moć, taj diktira sve, pa i spol i rod. Radi se o nametanju zbilje, a ako je zbilja konstrukcija, mora imati svog arhitekta, a arhitekt ima moć.« U navedenom trendu uvođenja zdravstvenog odgoja »katolici trebaju izbjegavati na ideologiju odgovarati ideologijom. Treba pozitivno iznositi vlastitu viziju savjesti što nam je zajamčeno Ustavom. Poštivati homoseksualne osobe, sve osobe koje drugačije misle, cijeniti njihov stav, ali ih zamoliti da poštuju i naše pravo. Svaka bojovnost, politički katolicizam, nije dobar. U poštovanju, ali sasvim jasno i s ponosom, reći s čime se slažemo, a s čime ne. Ne želimo da nam djecu u fundamentalnim stvarima, među koje se ubraja spolnosti, odgaja netko kome ona ne pripadaju. Vrijeme je kada treba izdržati i pozitivno se zalagati za vlastite stavove, u poštivanju drugih«, poručio je Šola. Prisutni građani pozvani su prenijeti relevantne informacije što većem broju roditelja, prikupiti potpise svih roditelja koji se protive ovakvu nepoštivanju prava i uvođenju zdravstvenog odgoja te ne ignorirati uvođenje ovoga programa već dići glas za dobro vlastite djece i budućnosti Hrvatske. Ne smijemo biti pasivni, ovo je vrijeme za akciju; moramo izići u javne prostore; kao kršćani, moramo evanđelje pronositi tamo gdje je potrebno, a ne gdje se lijepo osjećamo; moramo se svi angažirati, biti povezani, jer radi se o našoj djeci, zaključak je tribine, kao i podsjetnik da po članku 63. Ustava RH, roditelji imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece. M. Kuveždanin 12/2012.


Vjernička društva u službi nove evangelizacije »Godina vjere: vjernička društva osječke regije u službi nove evangelizacije« bila je tema okruglog stola održanog u četvrtak, 6. prosinca, u Vikarijatu Osijek. Uz predstavnike vjerničkih društava osječke regije, prisutni su bili i predstavnici društava iz drugih dijelova Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon uvodnog obraćanja pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog, mons. dr. Đure Hranića, predavanje na temu okruglog stola održao je prof. dr. sc. Vladimir Sigmund, prorektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Prigodno predavanje održao je i dr. sc. Krešimir Šimić, a moderator okruglog stola bio je dr. sc. Josip Bošnjaković. Osvrćući se na Izjave i odluke II. biskupijske sinode đakovačke i srijemske, koje u br. 179 govore o vjerničkim društvima čiji rad treba biti i društveno koristan te povezan s djelovanjem ustanova civilnog društva, mons. Hranić pojasnio je kako su na susret pozvani predstavnici udruga koje za cilj, osim vjerničke izgradnje svojih članova, imaju i želju za djelovanjem i apostolskim angažmanom u društvu. »Živimo i ovih dana u trenutku kada je potreban vjernički angažman nas kršćana u društvu te bismo trebali biti međusobno povezani kako bismo postigli vlastite ciljeve. Pozvali smo vas koji imate želju djelovati prema van, da se bolje upoznamo, čujemo jedni druge i vidimo mogućnosti područja zajedničkog angažmana, kako bismo na taj način bili prepoznatljiviji, ne gubeći vlastiti identitet, posebnost i karizmu«, poručio je biskup. Prof. dr. sc. Sigmund kroz 6 je teza iznio osobna promišljanja o potrebi evangelizacijskog poslanja laika u svijetu politike, društvenog života, gospodarskih odnosa, kulture, znanosti, umjetnosti, međunarodnog života, sredstvima društvenog priopćavanja, ali i u obitelji. Što više bude laika prožetih evanđeljem, koji se osjećaju odgovornima za navedene stvarnosti, to više će se one, ne gubeći ništa od svoga ljudskog predznaka, naći u službi kraljevstva Božjeg, istaknuo je, temeljeći promišljanje na apostolskom nagovoru Evangelii Nuntiandi. Zašto su kršćanske vrijednosti poput ljubavi, braka, obitelji, solidarno12/2012.

sti i vjernosti, bliske većini građana Hrvatske, tako malo zastupljene u javnom životu, pitao je Sigmund. Istaknuo je nužnost poštovanja dostojanstva ljudske osobe, ali i potrebu da kršćani daju doprinos na političkoj razini. Nedostatak angažmana kršćanski orijentiranih pojedinaca u društveno-političkom životu rezultira time da javni i politički prostor zauzimaju oni kojima navedene kršćanske vrijednosti nisu bliske, te im prvotni cilj nije dobrobit zajednice, nego osobna korist. Za učinkovito djelovanje potrebna je doza sustavnosti i organiziranosti, rekao je prof. dr. sc. Sigmund i pozvao: »Pred katolicima je izazov i potreba da od šutljive i pasivne većine postanu organiziranom većinom koja će djelovati i pridonijeti dobrobiti svoga naroda i države.« »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« pitanje je iz Ivanova evanđelja, kojim je dr. Šimić započeo svoje izlaganje. Djelo Božje je vjerovati, a vjera je dinamika i pretpostavlja aktivnost. No kako ostvariti sklad vjere i djelovanja, pitao je predavač. Istaknuo je da je Isus vjeru i djelovanje usko povezao s euharistijom, koja je dar i zahvala, preobrazba u Isusu Kristu. Ali, euharistija je i poziv, jer blagovati Tijelo Kristovo znači da i mi moramo preobražavati svijet, naš život mora postati proegzistencija, život za drugoga, i tek to je ispravno blagovanje, poručio je Šimić. Susret je nastavljen diskusijom i iznošenjem prijedloga o povezivanju i djelovanju udruga na području Nadbiskupije. Promišljalo se o različitim mogućnostima odgovora na liberalne stavove koji se sve više ističu u društvu, a protive se kršćanskim načelima. Mons. Hranić rekao je da će Nadbiskupija podržati djelovanje udruga i pokreta te im osigurati prostor za zajednička okupljanja kako bi dogovorili buduće aktivnosti. No, na njima je da odluče hoće li, i na koji način, zajednički djelovati. Dogovoreni su budući dvomjesečni susreti, od kojih će prvi biti 14. veljače 2013. Predstavnici udruga tada će iznijeti vlastita viđenja i načine mogućih, konkretnih, područja zajedničke suradnje. Martina Kuveždanin

1059


»Ja odlučujem« Povodom završetka II. ciklusa psihosocijalnog pro-

jekta »Ja odlučujem«, Bračno i obiteljsko savjetovalište u Osijeku (BIOS - Osijek), koje od 2003. godine djeluje u sklopu Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, organiziralo je 16. studenoga okrugli stol na temu »Unaprjeđenje kvalitete odgojnih mjera prema mladima s poremećajima u ponašanju.« Nakon uvodnih riječi ravnatelja Caritasa, vlč. Ivice Rebića te stručnog voditelja BIOS-a, dr. sc. Josipa Bošnjakovića, voditeljica BIOS-a Osijek, Elizabeta Matuzović, predstavila je projekt »Ja odlučujem«. Stručna suradnica Županijskog državnog odvjetništva iz Osijeka, Mila Čališ, prof. soc. pedagog, govorila je o izvršavanju maloljetničkih sankcija, a odgajatelj Damir Vida prikazao je rad s mladima u Domu za odgoj mladeži. Dr. sc. Bošnjaković potom je predstavio jedan od modela rada s mladima s poremećajima u ponašanju. Ravnatelj Rebić istaknuo je kako se projekt »Ja odlučujem« u 2012. godini realizirao u suradnji i sufinanciranjem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, a partneri projekta su i Centri za socijalnu skrb u Osijeku i Đakovu, Općinski i prekršajni sud u Osijeku i Županijsko državno odvjetništvo iz Osijeka. Projekt se kroz 12 radionica za mlade od 14. do 21. godine provodio u Đakovu i Osijeku, a realizirao ga je stručni tim od osam članova. Voditeljica BIOS-a govorila je o svrsi i ciljevima projekta te istaknula kako je u 2012. godini na izvršenje odgojne mjere posebne obveze uključivanja u individualno ili grupno savjetovanje u BIOS Osijek upućeno 40-ak mladih koji su, kroz 6 radionica promišljali o potrebama i osjećajima, stereotipima i predrasudama, nenasilnom rješavanju sukoba, o kontroli ljutnje, samopoštovanju i pozitivnom po-

našanju te razvoju kritičkog mišljenja i čestoj izjavi »Nagovorili su me«. U Zakonu za mladež, koji je od 1998. na snazi, postoji niz alternativnih sankcija, većina ih je predkaznena, a o njihovu provođenju govorila je pedagoginja Čališ, a odgojitelj Vida predstavio je rad u Domu za odgoj, ustanovi koja radi s djecom s poremećajem u ponašanju. Predstavljajući jedan od modela rada s mladima s poremećajima u ponašanju, dr. Bošnjaković je istaknuo sedam psiho-odgojnih koraka, a potom predstavio i knjigu »Das Ende der Geduld« (»Kraj strpljenja«) Kirsten Heisig, 48-godišnje autorice koja je tijekom 16 godina radila kao sutkinja na sudu za maloljetne delinkvente u četvrti Neukoelln u Berlinu te razvila projekt za rad s mladima u toj četvrti. Zbog pozitivnih povratnih informacija samih korisnika i suradnih ustanova ravnatelj Rebić najavio je lobiranje sredstava za provođenje i III. ciklusa ovoga projekta jer smanjuje recidivirajuće ponašanje mladih, a time i pritisak na pravosudne ustanove. Martina Kuveždanin

Ljepota univerzalnosti katoličanstva Udruga

katoličkih intelektualaca organizirala je 10. studenoga u osječkoj župi Sv. Mihaela poticajno razmatranje »Ispovijedanje katoličke vjere tradicijom Istoka – 400. obljetnica grkokatoličke prisutnosti na području Republike Hrvatske«. Nakon uvodne molitve, o temi je govorio mr. Vladimir Sedlak, član UKI-ja i grkokatolički župnik u Petrovcima, naglasivši kako papa Benedikt XVI. u apostolskom pismu »Vrata vjere« upozorava na problematiku krize katoličkog poimanja vjere. Uvodno je istaknuo kako su u crkvenom zajedništvu zakonito prisutne partikularne Crkve koje raspolažu vlastitim predajama. »Aktivni se vjernici, međutim, u susretu s katolicima bizantske tradicije sablažnjavaju i odmje-

1060

ravaju, pitajući kako netko može biti katolik, a križati se s tri prsta. S nevjericom se prima činjenica kako je to u biti odrednica V. lateranskog sabora i pape Inocenta III. te tako ujedno jedan od katoličkih oblika znaka križa. Na žalost, toga mnogi nisu svjesni. Nadalje, papa Benedikt upozorava da kršćanin ne smije nikada misliti o vjeri kao o privatnoj stvari. Vjera, baš zato što je djelo slobode, zahtijeva društvenu odgovornost glede onoga u što vjerujemo«, podsjeća Sedlak. Izlaganja je pozdravio predsjednik UKI-ja mr. Mladen Milić, a prisutni su u diskusiji više doznali o razlikovnosti obreda, čuvanju vlastitosti, tradiciji apostolskoga ređenja i bogatstvu vjere. Nevenka Špoljarić

12/2012.


Suradnja Bračnog i obiteljskog savjetovališta i OŠ »Mladost« »Imati dijete adolescenta« i »Različiti načini rješavanja sukoba« teme su koje je stručni tim Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije izložio 4. prosinca na sastanku roditelja i učenika 7. razreda osječke OŠ »Mladost«. O adolescenciji kao vremenu rasta i razvoja te tjelesne, psihičke i duhovne promjene za djecu kao i vremenu briga i zabrinutosti za roditelje, govorio je dr. sc. psihologije, vlč. Josip Bošnjaković. Za to vrijeme, s učenicima su o napadu, izbjegavanju, popuštanju ili suradnji kao načinima rješavanja sukoba razgovarale teologinje Elizabeta Matuzović i Jelena Budrovac, pedagoginje Mira Vego i Jelena Balić te psihologinja Ana Jurić. Ovakav roditeljski sastanak, na kojemu su ovoga puta, uz roditelje, sudjelovali i učenici, održan je na inicijativu razrednica sedmih razreda: Brankice Majdiš, Snježane Majsterić i Edite Maršić. Razrednice ističu kako je škola odgojna ustanova, ali uz znanje, one žele djecu odgojiti za život, osvijestiti ih za moralno i ćudoredno ponašanje te olakšati i učenicima i roditeljima burno razdoblje tijekom kojega djeca postaju odrasli ljudi. Dr. sc. Bošnjaković pojasnio je da adolescent neizbježno zahtijeva promjenu načina života cijele obitelji. Kako će se ovo razdoblje odvijati u jednoj obitelji, zavisi od toga na koji način su djeca proživljavala ostala razdoblja svoga života, od rođenja do sadašnjeg trenutka. Vrlo je važno pravovremeno opaža-

nje promjena, kao i njegovanje vrijednosti razgovora koji adolescente potiče na izgradnju zdrave osobnosti, autonomije i slobode. »U vrijeme gospodarske krize i materijalne oskudice ponovno nam se pruža prilika okrenuti se vrijednostima koje su stavljene sa strane«, rekao je predavač i potaknuo na osvješćivanje vrijednost slobodnog vremena provedenog s obitelji, slušanja drugih, izricanja vlastitih osjećaja i viđenja stvari, vrijednosti vremena kada osluškujemo što to djeca poručuju verbalnim i neverbalnim putem. Što je za njih sukob, koje emocije izaziva te kako se ponašati u sukobu, sedmaši su, po završetku rada u radionicama, uz pomoć plakata i glume, prezentirali svojim roditeljima. Martina Kuveždanin

Zaštiti djecu, mlade i ranjive od ilegalnih aktivnosti sekti »Zaštita djece i mladih te ranjivih skupina od ilegalnih aktivnosti sekti« (Stav Vijeća Europe) tema je tribine koja je, u organizaciji slavonskobrodske župe Gospe Brze Pomoći i Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK) u Hrvatskoj, održana 4. prosinca u Katehetskom centru te župe. Tematska izlaganja održala je Branka Dujmić-Delcourt, profesorica, članica Europske federacije centara za istraživanje o destruktivnim sektama, koja živi i radi u Bruxellesu te Verica Jačmenica-Jazbec, pedijatar u županijskoj bolnici u Čakovcu, članica Centra za informiranje o sektama i kultovima. Susret je animirala vjeroučiteljica Emilija Dodig. Pozdravnu riječ uputio je na početku domaći župnik i dekan Ivan Lenić, a predavačice su, govore-

12/2012.

ći iz svoga vlastitog iskustva, iznijele zabrinjavajuće podatke djelovanja raznih sektaških pokreta te ukazale na brojne zamke i opasnosti koje prijete čovjeku, napose mladim generacijama koje imaju doticaja sa sektama. »Bit je ove tribine da počnemo razmišljati i preventivno djelovati, jer mnoge loše stvari pod utjecajem sekti događaju se, ne nekima daleko, nego i našim bližnjima. Zato ne smijemo reći kako nas ta problematika ne zanima. Kao društvo, dužni smo više učiniti. Društvene strukture, nažalost, nemaju baš sluha za tu problematiku, jedini oslonac imamo u Crkvi«, naglasile su predavačice. Ukazale su i na zabrinjavajuću činjenicu kako su i mnogi katolici inficirani sektaškim stavovima, jer u isto vrijeme idu na misu, a poslije prakticiraju razne sektaške metode. Brankica Lukačević

1061


Pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata O

dbor za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji organizirao je 6. studenoga na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu tribinu, na koju su se odazvali mnogobrojni članovi i voditelji udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, kao i članovi Odbora za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata. Nakon molitve, prisutne je pozdravio dr. sc. Stanislav Šota, koordinator Pastoralnog centra. Prvim predavanjem predstavio se vlč. Alojz Kovaček, vojni kapelan. Vlč. Kovaček svoje je predavanje započeo glazbenom motivacijom, pjesmom Heroji Domovinskoga rata, nakon čega je potaknuo kratkotrajnu meditativnu šutnju. Predavanjem na temu »Značenje vjere u životu branitelja i stradalnika Domovinskoga rata« vlč. Kovaček prisutnima je pokazao da postoji mogućnost pronalaženja smisla i mira u njihovim životima kroz izgradnju vlastite vjere, koja je Božji dar. Čovjek teži za Bogom, a vjera je osobni odgovor na Božji poziv, koja se realizira propovijedanjem, osobnim svjedočenjem, poručio je vlč. Kovaček, vodeći tako sudionike kroz misao pape Pavla VI., kako današnji svijet ne sluša propovjednike, već svjedoke, a ako i sluša propovjednike to je zato što su oni, prije svega, svjedoci vjere. Na tragu te misli, vlč. Kovaček naveo je prisutne na preispitivanje vlastite misije svjedočenja i propovijedanja vjere, jer »Svi smo mi svjedoci svoga vremena. Je li posustala naša vjera – bogoljublje, domoljublje, čovjekoljublje?« Slijediti Krista, Radosnu vijest, oduprijeti se beznađu depresije, u poniznosti prihvaćati slabosti, bolesti i katastrofe, držati se riječi života vječnoga te u euharistiji i Kristovu uskrsnuću pronaći spas, poruka je braniteljima, stradalnicima Domovinskoga rata i njihovim obiteljima, koju je uputio vlč. Kovaček.

Drugo izlaganje, »Ponude u pastoralu branitelja i stradalnika Domovinskoga rata« predstavio je dr. sc. Šota. Nakon osam godina djelovanja Povjerenstva za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskog rata od ove je godine postalo dijelom Povjerenstva za pastoral braka i obitelji, kao poseban odbor. Povjerenstvo je do sada imalo razne ponude za ovu populaciju i to na nadbiskupskoj, regionalnoj, dekanatskoj i župnoj razini. Organiziralo je tribine, hodočašća, mise, križne putove, duhovne obnove, molitve, sudjelovalo je u obilježavanju raznih obljetnica, i sl. Osim toga, Povjerenstvo se do sada uključivalo na slične načine u ponude koje su imale same udruge, npr. tribine, duhovne obnove, i dr. Na kraju, dr. sc. Šota osvrnuo se na poteškoće ove populacije, koja se u ovom svijetu nosi s mnogim poteškoćama, pa i s poteškoćama preispitivanja vlastite vjere. U takvim okolnostima Odbor za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji može im i dalje nuditi pomoć kroz susrete, mise, molitvu i tribine različitoga tipa, kao i psihosocijalnu pomoć. Susret je završio kratkom prezentacijom »Snaga ljubavi«, koju je priredio vlč. Kovaček. Suzana Matošević

Tribina Udruge katoličkih intelektualca U osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla Udruga katoličkih intelektualaca započela je 22. studenoga s nizom tribina, pod nazivom »Vjerujući misliti i misleći vjerovati«, u kojima će promišljati o glavnim temama Katekizma Katoličke Crkve. Udruga na taj način želi dati svoj doprinos Godini vjere i potaknuti vjernike grada Osijeka na aktivniji osobni vjernički život. Prvu tribinu održali su članovi Udruge, prof. Miriam Goll i mr. sc. Mladen Milić. Prof. Goll prikazala je i posvjedočila što za nju znači prvo poglavlje Katekizma – čovjekova otvorenost za Boga. Istaknula je vrijednost čovjekova osobnog opredjeljenja za intimnu i životnu povezanost s Bogom, čak i onda kad se Bog čini neshvatljiv. Ta povezanost s Bogom postaje nešto

1062

nezaobilazno u životu kada religiozan čovjek povjeruje u Isusa Krista. Mr. Milić prikazao je drugo poglavlje Katekizma, koje govori o Objavi Božjoj. Pošao je od činjenice objave kojom se Bog želi približiti čovjeku koji ga traži svojim naravnim snagama, te zapodjenuti s njim dijalog, posiniti ga i privesti ga u zajedništvo sa sobom. Milić je istaknuo važnost stupnjevitosti objave koja svoj vrhunac, od saveza s Abrahamom preko izabranja izraelskog naroda, doživljava u Isusu Kristu. U njemu Bog do kraja izriče samog sebe, svoj plan s čovjekom i daje mu pravila za život – nasljedovanje vjerom u Isusa Krista. Martina Kuveždanin

12/2012.


Proslavljena 20. obljetnica Dječjeg katoličkog vrtića »Eden« U

vinkovačkoj župi Sv. Ćirila i Metoda u subotu, 1. prosinca, obilježena je velika obljetnica - 20 godina djelovanja Katoličkog vrtića »Eden«. Kao prvi katolički vrtić u Hrvatskoj, »Eden« je počeo rad 1992. godine, u vrijeme Domovinskoga rata, a tijekom proteklih 20 godina kroz ovaj vrtić prošlo je više od dvije tisuće mališana. Danas Katolički dječji vrtić »Eden« ima i svoju podružnicu, vrtić »Srce Marijino« u Vinkovačkom Novom Selu, a trenutačno skrbe o ukupno 162 djece te imaju 28 zaposlenih djelatnika. Kao uvod u proslavu, djeca su u subotu na najbolji način predstavila što se to u Edenu svih ovih 20 godina događa, otpjevavši pjesmicu Vrtića, koju su napisale tete: »Nek sija sunce, nek raste cvijeće, jer ja sam jedno sretno dijete koje u Edenu raste uz svoje tete. Eden, Eden ja sam dijete iz tog raja! Eden, Eden, ljubav, sreća sve nas spaja. Nek ptice uvijek slobodno lete, jer ja sam jedno sretno dijete koje u Edenu raste uz svoje tete. Nek teku rijeke, nek nose radost, otkucaje srca mog, s nama je dragi Bog.« Domaćin slavlja bio je velečasni Tomislav Korov, a svečano euharistijsko slavlje predvodio je kancelar Nadbiskupskog ordinarijata, dr. sc. Drago Tukara, koji je na početku misnog slavlja zahvalio djeci na pjesmi i radosti koju su svojim iskrenim nastupom svima ulili u srca. Na samom početku mise ravnateljica vrtića Gordana Živković kratko se osvrnula

na 20 godina povijesti vrtića, zahvalivši svima koji su ovih godina skrbili o radu vrtića, kako bi djeca bila odgajana u kršćanskom duhu, a posebno je pozdravila i prva dva voditelja vrtića, svećenike Petra Ćorluku i Stjepana Vukovca. Djeci su iz prvih redova pljeskali i župan Božo Galić te zamjenik gradonačelnika Tomislav Šarić. Nakon svete mise svi zajedno obišli su prostore Dječjeg vrtića »Eden« gdje su se družili s roditeljima i uzvanicima, koji su vidjeli koliko je ljubavi usađeno u prostorije u kojima borave djeca, a djeca su im prezentirala kako njihov dan prolazi uz tete i razne aktivnosti u samim prostorijama ili u dvorištu vrtića. Marija Gerovac

Pet godina vjerske emisije ‘Efata-otvori se’ N

a prvu nedjelju došašća, 2. prosinca, u organizaciji đakovačke župe Svih svetih i Radio Đakova obilježena je peta godišnjica vjerske emisije Radio Đakova ‘Efata-otvori se’. Program je započeo misnim slavljem u đakovačkoj katedrali, koje je predvodio novi urednik i voditelj emisije Matej Glavica. U misnome slavlju liturgijsko pjevanje animiralo je Crkveno pjevačko društvo ‘Mir’ iz Belišća. U programu koji je uslijedio nakon misnoga slavlja, u ispunjenom Domu kulture u glazbenom su programu nastupili Crkveno pjevačko društvo ‘Mir’ iz Belišća, zbor ‘Amadea’ iz Đakova, djeca dječjeg vrtića Milosrdnih sestara svetoga Križa ‘Sunčev sjaj – Nazaret’ iz Đakova, voditeljica emisije - solistica Josipa Jurić te glumačka skupina Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Frame Đakovo. Program je zaključen zajedničkom pjesmom svih sudionika programa ‘Svi slavimo’. Okupljeni skup

12/2012.

pozdravio je župnik đakovačke župe Svih svetih Tomislav Ćorluka, zahvalivši izvođačima i organizatorima te poželjevši da vjerska emisija i nadalje bude u službi naviještanja Riječi Božje u medijskom prostoru koji joj je omogućen. Direktorica Radio Đakova Mirjana Adrić osobito je zahvalila Martini Kuveždanin koja je, sve donedavno, tijekom tri godine uređivala i vodila emisiju. Anica Banović

1063


»Nove mogućnosti ostvarenja slobode« »Nove mogućnosti ostvarenja slobode« bila je tema tribine na kojoj je 24. listopada gostovao prof. dr. sc. Tomislav Ivančić, emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Tribina je održana na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, u organizaciji osječkog Sveučilišta J. J. Strossmayera, studentske udruge DUHOS te zajednice »MiR«. Pred oko pet stotina okupljenih članova akademske zajednice, profesorima, studentima, mladima i zainteresiranim građanima, prof. Ivančić u svom je izlaganju objasnio što je čovjek i koja je njegova bit te kako može ostvariti svoju slobodu, zdravlje i napredak. Pojasnio je više problema, od antropološkog objašnjenja čovjeka do hagioterapije i njezinih praktičnih primjera uspješne primjene u svakodnevnom životu. Tijekom tribine istaknuti su i problemi modernog društva koje se, uz sav napredak, udaljava od temelja, stoga je uvijek iznova potrebno podsjećati tko je čovjek, zašto živi i kamo je upućen. »Najveća revolucija čovječanstva jest otkriće da je ono duhovno. Jer ti si ono što možeš biti, a ne ono što jesi«, naglasio je predavač i prisutne uputio na neograničeni vlastiti (ljudski) potencijal i činjenicu kako čovjek propada ako ne spoznaje svoje talente i njima ne služi

drugima. Svi posjetitelji bili su nadahnuti ohrabrujućim riječima kako je »vjera očekivanje dobra«, te kako treba više vjerovati u dobro, te u ono za što se molimo. Prof. Ivančić je također naglasio kako upravo svojom vjerom, očekujući dobro, te dajući važnost svom duhu, čovjek može ostvariti svaki oblik napretka jer je tada potaknut na trud, zalaganje i stvaranje. Sanja Martinović

VS »Matheus« na Marija festu 2012. U nedjelju, 14. listopada, u župnoj crkvi Uznese-

nja Blažene Djevice Marije u podravskom mjestu Molve održan je jubilarni, deseti Festival duhovne glazbe – »Marija fest 2012.« Kako bi se ovaj jubilej proslavio na što prigodniji način, pjevale su se isključivo marijanske skladbe kojima su se izvođači publici predstavljali proteklih devet godina. Ovogodišnji Festival okupio je dvadeset renomiranih imena s Crosacro scene, među kojima je bio i Vokalni sastav »Matheus« iz Bizovca. Tom prigodom Matheusi su izveli skladbu pod nazivom »Neka mi bude«, koju su na Marija festu pjevali 2009. godine, a za koju je i tekst i glazbu napisala njihova voditeljica Sandra Lovrinčević, a aranžman Željko Nikolin. Program Festivala trajao je dva dana. Prvoga dana izvođači su se okupili kako bi poslušali predavanje Ivane Šurina, voditeljice Župnoga zbora »Izvor« iz Zagreba, a potom su bili razvrstani u glazbene radionice kako bi se okušavali u skladanju dobro poznate molitve – »Zdravo, Marijo«. Program prvoga dana zaključen je misom i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje su animirali sami izvođači. Drugoga dana,

1064

svi izvođači, zajedno sa Zborom mladih Varaždinske biskupije, animirali su nedjeljno misno slavlje koje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, a tom prigodom proglašena je i Godina vjere za Varaždinsku biskupiju. Ovogodišnji Marija fest, kao i dosadašnje, organizirao je Nacionalni centar Vojske Bezgrešne, Ured za pastoral mladih Varaždinske biskupije, Sakralna galerija hrvatskih umjetnika »Laudato« i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama. Zrinka Blažević

12/2012.


»Stella Maris slavonskih žitnih polja« »Stella Maris slavonskih žitnih polja« – štovanje Bogorodice u Đakovačkoosječkoj nadbiskupiji, naziv je znanstveno-obrazovnog filma čija je promocija održana 22. listopada u Dvorani biskupa Mandića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu. Riječ je o znanstveno-obrazovnom i turističko-kulturološkom filmu koji govori o štovanju Bogorodice u crkveno-povijesnoj, književnoj, glazbenoj te povijesno-umjetničkoj baštini na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. U ime nadbiskupa Marina Srakića, nazočne je pozdravio vlč. Ivan Zirdum, zahvalivši svima koji su sudjelovali u ovom projektu, napose producentu prof. Alojziju Prosoliju te voditeljici projekta i scenaristici dr. sc. Hrvojki Mihanović - Salopek, jer su učinili mnogo kako bi Gospina svetišta postala još poznatija. Đakovački gradonačelnik Zoran Vinković istaknuo je kako je u vremenu kada Hrvatska ulazi u Europsku uniju važno čuvati vjeru koja je tijekom stoljeća čuvala našu domovinu te zahvalio inicijatorima projekta što i na ovaj način čuvaju vjeru i tradiciju pred neizvjesnom budućnosti. U ime đakovačkog ogranka Matice hrvatske nazočne je pozdravio tajnik, prof. Vlado Filić, pohvalivši upornost i rad voditeljice projekta te izrazivši nadu da će ovaj film ući u škole i obitelji diljem Slavonije. »Ovaj film radili smo s puno ljubavi i ponosa zbog ljepote građevina i baštine, ali i tuge kada smo vidjeli koliko je toga stradalo tijekom rata. On je kronika naše najstarije baštine, ali i situacije nakon Domovinskoga rata«, rekla je voditeljica projekta dr. sc. Hrvojka Mihanović – Salopek, potvrdivši kako je riječ o multidisciplinarnom filmu koji želi ponuditi znanstveno-obrazovne podatke svima, napose mladima i svim zaljubljenicima kulture. »Osim crkvene povijesti, nevjerojatne marijanske baštine, tu je i povijest duhovne književnosti – duhovna aura prostora koja je nevjerojatno vrijedna. 12/2012.

Zatim, tu je i čitava plejada slavonskih autora koje smo nastojali obuhvatiti u ovom filmu, tu su freske, umjetnička djela, sve što nas prezentira kao rafiniran narod koji je pratio sve europske pravce. Naravno, tu je i Slavonija, narodni život i običaji, nošnje, pučke pobožnosti Mariji…«, rekla je, među ostalim, scenaristica te na kraju zahvalila maestru Ivanu Andriću, koralistima Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu te Mješovitom katedralnom zboru, koji su ovom filmu dali poseban obol. Potom se nazočnima obratio i producent filma, prof. Alojzije Prosoli, rekavši kako je sretan što je prihvatio poziv voditeljice projekta i sudjelovao u snimanju ovog, ali i prethodnih pet samostalnih filmova. »Nemamo velika financijska sredstva, ali imamo ljude i zato vam svima zahvaljujem. Mladi su naša budućnost i lijepo ih je ovdje vidjeti u ovolikom broju. Želio bih im poručiti da obiđu cijelu Hrvatsku, da uče povijest, književnost, glazbu. Drago mi je što mi to nudimo u ovom filmu«, rekao je prof. Prosoli. Ovaj projekt realiziran je pod pokroviteljstvom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora i vijeća za kulturu HBK, a sam film realiziran je u organizaciji i produkciji Udruge »Prosoli - Sveta glazba«, koja je u svrhu promicanja i znanstvenog istraživanja hrvatske sakralne mariološke baštine do sada realizirala šest filmova. Pojedini filmovi prevedeni su na engleski jezik i delegirani u Arhiv Međunarodne mariološke akademije u Rimu. Pored domaćih, filmovi su imali i više međunarodnih projekcija kojima se promiče hrvatski sakralni i povijesno-umjetnički turizam, kao i cjelokupna hrvatska kulturna baština. Suradnik u stvaranju filma bio je i prof. Mirko Ćurić, koji je moderirao predstavljanje u Đakovu. Svečanosti promocije filma svoj doprinos dao je i Zbor bogoslova, pod vodstvom Maestra Andrića, otpjevavši dvije marijanske pjesme. Anica Banović

1065


Izložba »Liturgijsko ruho« Brojni Đakovčani okupili su se 25. listopada u Mu-

zeju Đakovštine kako bi nazočili otvorenju vrhunske izložbe »Liturgijsko ruho«, kojom se javnosti, nakon Zagreba, po prvi put predstavlja odabir tekstilnih predmeta liturgijske namjene izuzetno vrijednog fundusa iz Zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt (MUO) iz Zagreba. Đakovo nije odabrano slučajno, jer je temeljna jezgra ovog fundusa postavljena još 1875. godine, kada je đakovački biskup i mecena Josip Juraj Strossmayer u Rimu kupio skupocjenu misnicu za zbirku Muzeja za umjetnost i obrt, rekao je ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović. Istaknuo je kako je izložba važna ne samo po izloženim predmetima, već i po svom restauracijskom segmentu. »Naš je zadatak prikupljati, čuvati, održavati i restaurirati predmet što bliže njegovoj originalnosti, u čemu su, kada je o restauriranju tekstila riječ, u Hrvatskoj najbolje Iva Čukman i Antonina Srša, zaposlene u MUO-u, koje su ovim, ali i mnogim drugim predmetima iz fundusa MUO-a, ali i drugih institucija, vratile stari sjaj«, dodao je Gašparović. Nazočnima se obratila i Jelena Ivoš, autorica izložbe i istoimene knjige, naglasivši kako ponajprije treba istaknuti skupocjene renesansne misnice ukrašene raskošnim zlatovezom, a u kronološkom slijedu moguće je pratiti stilski razvoj motiva na svilenim tkaninama, od kojih je liturgijsko ruho često izrađivano, ali i postanak i razvoj pojedinih oblika takve odjeće. Skrenula je pozornost i na prateće panele s metodologijom konzervatorskorestauratorskih zahvata, jednostavnošću prikaza prilagođenih publici. Otvarajući izložbu, đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić naglasio je kako izložene misnice svje-

doče o vrhunskoj kulturi iz vremena visokog srednjeg vijeka, poznatog kao ‘doba mračnjaštva’. »Ova izložba - prateći kazule još od 14. stoljeća - demantira poimanje srednjeg vijeka kao mračnog, zaostalog vremena; naprotiv, ovdje smo našli vrhunsku kulturu, i to ne vezanu uz Beč, nego Bosnu, gdje su misnice izrađene. U formiranju ovoga fundusa sudjelovao je biskup Strossmayer za kojeg se obično kaže da nije imao smisla za sitne stvari, no ova izložba potvrđuje da je i te kako imao smisla i za sitne, ali vrijedne stvari«, rekao je nadbiskup Srakić, založivši se za partnerski odnos s Muzejom za umjetnost i obrt, čije bi stručne restauratorice mogle biti angažirane i na obnovi vrijednih misnica Đakovačko-osječke nadbiskupije iz 18. stoljeća. Ravnatelj Muzeja Borislav Bijelić izrazio je zadovoljstvo realizacijom izložbe 17 istaknutih primjeraka, koja pokazuje svu tipološku raznovrsnost građe i stilske značajke tekstilne motivike od 13. do 19. stoljeća, a ujedno potvrđuje da Muzej Đakovštine i MUO mogu biti suradnici i u budućim projektima. Anica Banović

»Vjera u Boga Stvoritelja« »Vjera u Boga Stvoritelja« naziv je tribine održane 17. listopada u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, prve u sklopu tribina »Večeri kršćanske mudrosti«. Tribine će u Godini vjere biti posvećene Apostolskom vjerovanju. Na poziv domaćeg župnika Ivana Lenića, predavanje je održao dr. Ivica Raguž, profesor đakovačkog KBF-a i suorganizator tribina. Analizirajući prvi članak vjeroispovijesti ‘Vjerujem u Boga Oca, Stvoritelja neba i zemlje’, dr. Raguž je u prvom dijelu pojasnio što je vjera, što čin vjere, zašto je važno općenito vjerovati i što znači vjerovati u Boga. Naglasio je kako čovjek vjeruje iz nekoliko razloga: jer ne razumije, a želi razumjeti ovaj svijet i zbilju; želi izići iz sebe, želi odnos s Bogom i drugima i jer je dirnut izričajem drugih.

1066

Ustvrdio je i da nije lako vjerovati jer previše pametujemo, previše se držimo sebe i svojih misli te poručio da u Godini vjere manje gledamo sebe, a više Boga. U dijelu predavanja pojasnio je sadržaj konkretne vjere u Boga Stvoritelja, što znači za nas vjernike da je Bog Stvoritelj, što se mijenja u našem životu u poimanju svijeta, ljudi i svega oko nas kad vjerujemo u Boga Stvoritelja, a što se događa kad mu ne vjerujemo te što novoga donosi ideja Bogostvoritelja s obzirom na druge religije i svjetonazore koje to isključuju. Istaknuo je nekoliko misli: Bog je sve stvorio iz ništa, ali ne iz potrebe nego iz ljubavi; svijet je radikalno ovisan o Bogu, ali je i radikalno slobodan upravo u toj ovisnosti o Bogu. Brankica Lukačević

12/2012.


Predstavljena knjiga o mons. Ivanu Šeši »Njegova vrata uvijek su bila otvorena za bogoslove i za mnoge druge, a on je, zaista, bio ‘vrata prema Bogu’, vrata vjere kroz koja je Bog ulazio u njihov život. Nosio je Boga. I uvijek je radosno živio svoje svećeništvo. Nije teško imati osmijeh na licu jedan dan - ali cijeli život!? To može onaj čiju nutrinu Bog širi svojom radošću«, svjedočio je preč. Bože Radoš, nadahnuto portretirajući pokojnog svećenika Ivana Šešu u povodu predstavljanja knjige »Skica za sjećanje – Crtice iz života svećenika monsinjora Ivana Šeše«, autorice Marije Bube Varzić iz Slavonskog Broda. Predstavljena, nakon večernje mise u crkvi Sv. Križa u Osijeku, knjiga je posvećena velikoj katoličkoj obitelji mons. mr. Ivana Šeše i prvo je ukoričenje zapisa o životu i djelu svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Osječanina preminuloga 19. siječnja 2008. godine, koji je bio kapelan u crkvi Sv. Petra i Pavla, župnik u Ivankovu, nakon studija na »Gregorijani« profesor duhovnog bogoslovlja i engleskog jezika, 20 godina duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i od 1997. voditelj Centra za duhovne obnove »Marijin dom« u Brodskom Vinogorju. »I večeras smo se sabrali u crkvi na njegov rođendan, 17. studenoga, kako bismo se sjetili života Ivana Šeše. Marija Varzić uspjela je u knjizi okupiti dobrotu«, kazala je uvodno Sara Mikrut, Šešina nećakinja. »Nije bio problem pisati, nego odlučiti pisati. Poznavali smo se i prijateljevali desetak godina, do njegove smrti. Mnogi će se prepoznati, znati da je tu istina. Tu je on koji je za svakog bolesnika svim svojim srcem molio. Dijelio se, no nije se razbacivao riječima i stoga vjerujem da je forma skice, sažeta od mnogih događaja, primjerena njegovom pažljivom i požrtvovnom djelovanju. Skica za sjećanje će, vjero-

jatno, pokrenuti bujicu sjećanja, to je dragi velečasni i zaslužio. Pisala sam o čovjeku i prijatelju, čvrsto uvjerena kako su mnogi u njemu susretali Isusa«, pojašnjava Marija Buba Varzić. Predstavljanju u crkvi prepunoj vjernika iz Osijeka i okolice nazočile su sestre Marija, Biserka i Ljiljana s obiteljima, dok je Marija Šešo kazivala ulomke, citirajući Šešine riječi: Meni nije važno koliko dugo ću živjeti jer, kada umrem, znam kamo idem, važno mi je da mogu pomagati ljudima. I pomagao je, a i sada pomaže. Prodajni prihod od knjige autorica namjenjuje potpori siromašnim odlikašima osnovcima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, što ne čudi jer i Šešo je bio odlikaš. U osvrtu knjige (skice i slikopisni dokumenti na 128 stranica, urednik mr. Marko Varzić, izdavač obitelj Varzić i ilačka tiskara Pauk), objavljene 2012. u Slavonskom Brodu, fra Zvjezdan Linić o vrijednomu svjedočanstvu zaključuje: »Kako su divni ovakvi zapisi koji nam pomažu da se ne zaboravi ono što može još dugo koristiti kao poticaj da budemo bolji.« Nevenka Špoljarić

Nedjeljna i blagdanska razmišljanja. Godina C Druga

u nizu od triju knjiga, pod naslovom »Nedjeljna i blagdanska razmišljanja. Godina C«, plod suradnje župnika fra Ivice Jagodica i prof. Marije Kovačević, predstavlja svjedočanstvo okupljanja i redovitog rada jedne župne biblijske skupine, ohrabruje njezinih petnaestak članova za daljnju ustrajnost, preporučuje ju ostalim odraslim župljanima i poziva ih da se pridruže i istodobno nadilazi granice župe te pruža pomoć i podršku čitavoj mjesnoj Crkvi i najširoj crkvenoj zajednici hrvatskog govornog područja. Ohrabruje župe i župnike koji se još nisu odvažili na ponudu redovitih biblijskih sati odraslim vjernicima, a onima koji su se već odvažili, napose voditeljima i članovima

12/2012.

biblijskih skupina, može pružiti dragocjenu pomoć i biti od velike koristi u njihovim okupljanjima. Knjiga ovakva sadržaja prekrasan je poklon svakom svećeniku, redovnicima i redovnicama te vjernicima, napose župnicima i župnim vikarima za pripravu redovitih nedjeljnih homilija, kao i bolesnim te starijim vjernicima kojima će knjiga i u njihovim domovima pružiti poruku nedjeljne Božje riječi te predokus zajedništva sa župnom zajednicom okupljenom na nedjeljnoj liturgiji, napisao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić u predgovoru knjige. Knjiga izlazi kao suizdanje Dopisne teologije »Fra Jerka Fućaka«, Kršćanske sadašnjosti i župe Sv. Filipa i Jakova iz Vukovara. IKA

1067


»Liturgija« – priručnik i radni listovi Priručnik

i radni listovi za drugo godište ministrantske skupine, naslovljeni »Liturgija«, autora vjeroučitelja Dejana Čaplara i Dejana Henčića te suradnika, objavljeni su u suizdanju Đakovačko-osječke nadbiskupije i Glasa Koncila. Priručnik »Liturgija«, s pripadnim radnim listovima, nastavak je četverogodišnjega pastoralnokatehetskog projekta Đakovačko-osječke nadbiskupije za djecu viših razreda osnovne škole, započetog 2009. godine izdanjem priručnika i radnih listova »Zajednica 1«, za prvo godište ministrantske skupine, također u suautorstvu Dejana Čaplara i Dejana Henčića. Inače je taj četverogodišnji plan podijeljen u četiri cjeline: »Zajednica«, »Liturgija«, »Liturgijska godina« te »Poslanje ministranata«. Priručnik i radni listovi »Liturgija«, za drugo godište ministrantske skupine, podijeljeni su u četiri katehetske cjeline: »Liturgijski prostor«, »Liturgijske knjige, posuđe i odjeća«, »Liturgijska slavlja« i »Pobožnosti«.

Za organiziran, sustavan i cjelovit rad sa skupinama ministranata, ili pak kojom drugom liturgijskom katehetskom zajednicom, priručnik za katehete »Liturgija« u dvadeset kateheza donosi cjelovitu katehetsku građu, s naznačenim ciljevima, popisom materijala za rad te predloženim tijekovima susreta, dok su za polaznike kateheze priređeni radni listovi, koji, uz raznovrsne kreativne zadatke za rad u katehetskoj skupini, sadrže i molitvenik sa svim molitvama za katehetske susrete. Uz priručnik i radne listove »Liturgija« dolazi i CD, na kojemu se mogu pronaći sve fotografije iz priručnika i radnih listova, kao i dodatne fotografije za obogaćenje postojećih materijala i katehetskih susreta. CD sadrži sve molitvene tekstove za molitveno-meditativne dijelove, kao i nekoliko meditativnih instrumentalnih skladbi, koje se mogu koristiti kao glazbena pozadina. Premda je priručnik priređen za rad s ministrantima, materijali se mogu koristiti i u župnoj katehezi djece viših razreda osnovne škole. GK

Promocija zbirke poezije humanitarnog karaktera U

župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu 25. studenoga održana je promocija zbirke poezije »Žedna blizine«, profesorice Ivane Opačak, članice ŽPV-a, aktivne u Odboru za naviještanje i u službi čitača. Ivana Opačak, rođena Vidaković, radi kao profesorica hrvatskoga i engleskog jezika i književnosti u Ekonomskobirotehničkoj školi u Slavonskom Brodu. Promocija je započela skladbom »Ave Maria« u izvedbi Kristine Udovičić, koju je na orguljama pratila Gorana Jagarinec. Župnik Stanislav Šota predstavio je autoricu u analitičkom osvrtu na njezin književni prvijenac te, među ostalim, istaknuo kako zbirku »Žedna blizine« čini 6 cjelina koje objedinjuju pjesme nastale u proteklih 17 godina – od gimnazijskih dana do danas, tako da je u njima sažet bogat stvaralački senzibilitet potaknut

1068

prijelomnim životnim događajima i prožet religioznim karakterom. U obraćanju urednice, Katice Mihaljević, istaknuti su specifični stihovi u kojima se zrcali stvaralačka ozbiljnost i zrelost kao proces koji rezultira poezijom vrijednom pozornosti i identifikacije koja je izdiže iz prosječnosti, koja pisanoj riječi vraća vjerodostojnost. Izabrane pjesme čitale su Alma Udovčić, Barbara i Helena Pitlović, Elza Lakušić, Sara Malinović, Vera Pudić, Ana Stanić, Matea Barišić i Ivana Milardović. Glazbeni su doprinos, uz prof. Jagarinec, dali: Viktor Akšamović (flauta), Anamarija Jazvić i Matilda Pudić (gitara). Na kraju, prisutnima se obratila autorica zbirke, a budući da je zbirka izdana u skromnoj nakladi, autorica je jedan dio ustupila župi za prodaju, što će biti iskorišteno kao pomoć teško oboljeloj župljanki koja je katehizirala djecu predškolske dobi. Irena Vukas

12/2012.


Liturgijska slavlja, molitveni susreti „„ ČEPIN – Misa zahvale - U župi Presvetog Trojstva

u Čepinu i njezinoj filijali, kapeli Sv. Antuna, 28. listopada obilježena je nedjelja zahvale Bogu za plodove zemlje. Prostor ispred oltara, kao i sam oltar, bio je svečano urešen darovima zemlje. Misno slavlje predvodio je vlč. Anđelko Cindori, a započelo je svečanom procesijom i kađenjem oltara. U svojoj homiliji župnik je vjernike podsjetio na evanđelje, zamolivši ih da ne zatvaraju oči i uši pred tuđim vapajima. »Neka nam ove tri riječi budu riječi vodilje: hvala, molim i oprosti«, rekao je župnik. Nakon homilije vjeroučenici su pročitali molitvu vjernika, a potom je, uz čitanje prigodnih tekstova, na oltar prinesena voda, brašno, sol, kvasac i vatra. Berislav Tonkovac

studenoga misnim slavljem obilježen spomendan prvog hrvatskog sveca, sv. Nikole Tavelića. Prije mise uslijedio je prigodan program i pobožnost tijekom koje su župni suradnici vjernicima pročitali životopis ovoga sveca, rodom Šibenčanina, a potom su uslijedile litanije. Misno slavlje predvodio je župni vikar, vlč. Pavo Martić, koji je u svojoj homiliji istaknuo veličinu Božje ljubavi te jakost vjere prezbitera i mučenika, sv. Nikole Tavelića. Danica Vuković - Dijanović „„ SLAVONSKI BROD – Blagdan Sv. Elizabete - Blag-

dan Sv. Elizabete, zaštitnice Franjevačkog svjetovnog reda, svečano je proslavljen u subotu, 16. studenoga, u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Pod večernjim misnim slav-

„„ SLAVONSKI BROD – Misa zahvalnica - Misa za-

hvalnica proslavljena je 28. listopada u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Uz župnog vikara Ivicu Tušeka, misno je slavlje predvodio župnik Ivan Lenić, koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način pridonijeli svečanosti, posebno najmlađima, koji su u svečanim narodnim nošnjama na oltar prinosili darove, plodove zemlje i rada ruku, među kojima je bio i veliki paket za jednu siromašniju obitelj u župi. Uz župni zbor, predvođen s. Monikom Zvonarek, misno slavlje pjesmom je uzveličala i ženska pjevačka skupina te tamburaška skupina FAB-a pod vodstvom Nikole Novosela, a poslije mise oni su u župnom

dvorištu zajedno sa župljanima zapjevali i zaplesali kolo. Bila je ovo i prigoda za razgledavanje izložbe vezova i urešavanja tradicijskih tekstilnih predmeta iz Etnološke zbirke u Županji, pod nazivom »Predite prelje, vezite velje«, koja je dva dana ranije otvorena u toj župi. Brankica Lukačević „„ VALPOVO – Spomendan Sv. Nikole Tavelića - U

župi Bezgrešnog začeća BDM, u Valpovu je 14. 12/2012.

ljem, koje je, u koncelebraciji fra Domagoja Šimunovića, predvodio duhovnik FSR-a, fra Marijan Glamočak, osmero je novaka dalo svoje privremene zavjete da će živjeti evanđelje po primjeru sv. Franje i pravilima FSR-a. U znak sjećanja na taj dan, ministar bratstva Zoran Stojanović svakom je zavjetovaniku darovao Novi zavjet, te poručio da ga iščitavaju i žive u svom konkretnom životu. Predvođeni s. Lucom Dabić framaši su također sudjelovali u misnom slavlju, koje je pjesmom uzveličao crkveni zbor, a na orguljama ih je pratio domaći gvardijan fra Sebastijan Golenić. Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava od četvrtka do subote. Brankica Lukačević „„ SLAVONSKI BROD – Gospa od zdravlja - Blag-

dan Gospe od zdravlja posebno je svečano proslavljen 18. studenoga u župi Bl. Alojzija Stepinca na Hebrangu u Slavonskom Brodu. Kako je to bio i Dan sjećanje na žrtvu Vukovara, predvodeći večernje euharistijsko slavlje, domaći župnik Tomislav Ćurić naglasio je da je to dan kada cijeli

1069


pripremili su 29. studenoga euharistijsko klanjanje za sve mlade, srednjoškolce i studente, pod geslom: »Učitelj je ovdje i zove te!« (Iv 11,28). Na početku je sve okupljene pozdravio domaći župnik vlč. Ivica Martić, a dr. Grbešić održao je kratko predavanje na temu poziva. Mladi studenti su svjedočili o veličini molitve, o kršćanskom »hodanju« mladića i djevojke, o važnosti predbračne čistoće… Nakon pobudnih riječi susret je nastavljen u molitvenom ozračju euharistijskog klanjanja u prepunom pastoralnom centru. Anita Lučić „„ SLAVONSKI BROD - Klanjanje slavonskobrodske

hrvatski narod moli za vukovarske žrtve, kao i za sve poginule i nestale u cijelom Domovinskom ratu, a na poseban način za oslobođenje naših generala Gotovine i Markača. Na kraju mise, vjernici, među kojima su bili ovogodišnji kandidati za prvu pričest i krizmu, u svečanoj su procesiji s lampionima i zavjetnom slikom Gospe od zdravlja ophodili cijelo naselje koje čini tu župu. Župnik Ćurić posvjedočio je da od prošle godine, kada je zavjetna slika Gospe od zdravlja blagoslovljena, mnogi vjernici dolaze, mole te imaju uslišanja po Gospinu zagovoru. Molilo se i zahvaljivalo Gospodinu i za prvog predsjednika RH, dr. Franju Tuđmana, a na kraju je župnik pročitao dirljivi tekst Siniše Glavaševića »Priča o gradu«. Nakon procesije, svima koji su bili pripravni, podijeljeno je i bolesničko pomazanje. Mnogi su u tišini svetišta do kasnih večernjih sati molili i zahvaljivali Gospi za sve milosti, a slavlje su završili zajedničkom molitvom za zdravlje i ozdravljenje. Brankica Lukačević „„ KUŠEVAC – Euharistijsko klanjanje - U pastoral-

nom centru župe Kraljice Svete Krunice u Kuševcu studenti teologije iz Đakova, predvođeni svojim duhovnikom doc. dr. sc. Grgom Grbešićem,

1070

mladeži - Slavonskobrodski studenti, zajedno sa svojim profesorima i brojnim drugim mladima Grada, sudjelovali su 30. studenoga na klanjanju pred Presvetim, sa zazivom Duha Svetoga, koje je u prigodi početka akademske godine organiziralo Dekanatsko povjerenstvo za studentski pastoral Slavonski Brod. Uz domaćeg župnog vikara Ivicu Tušeka, klanjanje u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći predvodio je vlč. Tomislav Ćurić, dekanatski povjerenik za pastoral studenata. U tišini svetišta, tijekom više od sat vremena mladi su, vođeni meditacijama, promišljali o sebi, o smislu života, o Božjoj blizini..., a poseban ugođaj dali su članovi Zbora mladih ove župe, koji su pjesmom animirali klanjanje. Vlč. Ćurić zahvalio je na kraju mladima što su odvojili svoje vrijeme i posvetili ga Gospodinu te im poručio da uvijek imaju u svijesti da im je Isus blizak. Brankica Lukačević

„„ SLAVONSKI BROD - Misa za stare i bolesne -

Svojim župljanima koji zbog starosti ili bolesti ne mogu sudjelovati na nedjeljnim svetim misama, suradnici župe Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu, na čelu s domaćim župnikom Stjepanom Belobrajdićem, i ove su godine u nedjelju, 9. prosinca, u popodnevnim satima omogućili da unatoč vremenskim nepogodama dođu u župnu crkvu, ispovjede se te sudjeluju na svetoj misi. Za sve koji nemaju nekoga svog pobrinuli su se i dovezli ih do crkve. Misno slavlje predvodio je župni vikar Ivica Živić, koji je nazočnima poručio da budu strpljivi u svojoj bolesti, da svu svoju nadu stave u Boga te vrijeme došašća posvete molitvi za sebe i svoje bližnje, kako bi u radosti dočekali Božić. Dok su na kraju svećenici svima koji su bili spremni dijelili bolesničko pomazanje, iako pritisnuti bolešću, radosno su pjevali adventske pjesme. Susret je nastavljen uz agape u vjeronaučnoj dvorani koje su svojim starijim i bolesnim župljanima priredili članovi zajednice Karmelskih laika, te časne sestre karmelićanke i drugi župljani. Brankica Lukačević 12/2012.


Pastoralni susreti, karitativno djelovanje „„ VINKOVCI - Predavanje dr. sc. Ivana Zirduma -

Umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, vlč. dr. Ivan Zirdum, održao je 18. studenoga, u dvorani župe Sv. Nikole biskupa u Vinkovcima predavanje na temu »Kako spriječiti i liječiti bolesti jednostavno, prirodnom hranom, bez lijekova i terapije? - Ljudsko zdravlje u Stvoriteljevoj namisli«. »Na temelju proučavanja svjetske literature zaključio sam da se često pogrešno hranimo. Ne jedemo ni izdaleka dovoljno prirodne hrane, prirodnih sastojaka i da je tu sav problem i sva tragedija našega obolijevanja, jer onu hranu koju bismo trebali jesti, a to je prirodna hrana, mi prije toga uništimo. Ona nam je dana kao živa, organska, a mi je pretvaramo u anorgansku, kemijsku«, rekao je, među ostalim dr. Zirdum. Snježana Kraljević

„„ SLAVONSKI BROD - Caritas na Katarinskom

sajmu - Caritas Slavonskobrodskih dekanata sudjelovao je na 17. katarinskom sajmu grada Slavonskog Broda, koji se održao od 22. do 25. studenoga. Za vrijeme trajanja sajma prezentiran je rad Savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja, Bračnog i obiteljskog savjetovališta i Caritasa Slavonskobrodskih dekanata. Zainteresiranima su podijeljeni letci s osnovnim informacijama, a imali su priliku kupiti i prigodne ukrase, koje su izradili Caritasovi volonteri na kreativnim radionicama, te na taj način pomoći rad Savjetovališta. Posjetitelji su pokazali i interes za volontiranje i uključivanje u Caritasove radionice, a pojedinci su se zanimali za mogućnost dolaska u Savjetovalište, o čemu su dobili potrebne informacije od Caritasovih djelatnika. Marija Čikulin

„„ DONJI MIHOLJAC - »Djeca daruju djecu« - Na

inicijativu učiteljice Izabele Molnar iz OŠ »A. Harambašić«, već više godina u suradnji škole i donjomiholjačkog župnog Caritasa ostvaruje se akcija »Djeca daruju djecu«. Učiteljica Molnar, i sama majka, primijetila je da djeca odrastajući sve manje trebaju i imaju vremena za igračke, a one ostaju zatvorene i zaboravljene u vitrinama i ormarima. Odlučila je stoga potaknuti učenike da pokušaju nešto od svojih igračaka darovati manjoj djeci koja ih nemaju. U dogovoru sa župljankama u Caritasu nastala je ideja da se o blagdanu Sv. Nikole darovane igračke osnovnoškolaca poklone mališanima koja dođu na priredbu u župu crkvu. Ove godine, 28. studenoga, igračke su darovala djeca 1.a razreda, a Katica Romanić i Verica Rodić, aktivne u Caritasu, počastile su male dobročinitelje kolačima, 12/2012.

sokom i bombonima te ih na taj način poučile da onaj tko nesebično daruje dobiva najviše - ljubav bližnjih, a time i Boga. Sonja Devčić „„ ĐAKOVO – Misionar iz Kenije među Đakovčanima -

Prikazivanje dokumentarnog filma »Put dobrote fra Miro Babić među Kenijcima«, snimljenog u toj dalekoj i siromašnoj zemlji, održano je 8. prosinca u dvorani đakovačke župe Svih svetih, u organizaciji Zajednice žena HDZ-a »Katarina Zrinski« Đakovo i župne Misijske skupine. Riječ je o dokumentarnom filmu redatelja Jakova Sedlara o djelovanju jednog od najmlađih hrvatskih misionara, fra Miroslava Babića, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene, gvardijana samostana u Subukiji u Keniji. Snimatelj je Mario Kokotović, scenaristica novinarka Anita Malenica, a producent Croatia film Zagreb. Događaju je bio osobno nazočan i fra Miro, koji je rekao kako je već 10 godina u misijama - godinu dana u Ugandi, te već 9 godina u Keniji. Došao je na 15-ak dana u Hrvatsku prikupiti novac za pomoć djeci s posebnim potrebama u sirotištu »Mali dom«, za obnovu škole Sv. Franje, za školarine namijenjene djeci i za izgradnju kuća, kupnju koza te pomoć nemoćnim osobama u Subukiji. Sanja Rogoz-Šola

Kulturni događaji, obljetnice, gradnje „„ BOŠNJACI - Predstavljena knjiga Vinka Juzbašića -

Vinko Juzbašić, pjesnik i publicist iz Bošnjaka, u vlastitoj nakladi tiskao je svoju devetnaestu knjigu, koja je predstavljena 26. listopada u Vjeronaučnoj dvorani Pastoralnog centra Matije Pavličića u Bošnjacima. O knjizi i autoru govorio je vlč. Vladimir Mikrut, župnik iz Bošnjaka i domaćin susreta, Anđelko Kovačević, pjesnik i publicist iz Osijeka koji je i urednik knjige, a djelo je predstavio i sam autor. »Ova zbirka - ´Što li su tada anđeli snili´ - sadrži 40 pjesama podijeljenih u tri ciklusa. Na tragu sam onoga što sam do sada uradio u tri ranije zbirke i još četiri kojih sam koautor«, rekao

1071


je Juzbašić. »U svoje kratke pjesme autor je znalački utkao riječi koje im daju snagu da ih čujemo i u snu«, rečeno je tijekom predstavljanja, a Kovačević je istaknuo: »Pjesme su toliko prožete nadom i vjerom da potpuno raspršuju svaku primisao o bilo čemu sporednom što bi narušavalo osjećaj ispunjenosti i svevremene čežnje. Ova knjiga dobar je podsjetnik na to da ne zaboravimo tko smo, što smo i kamo idemo, bez obzira na to koliko dana imamo pred sobom, jer, sve je u Božjim rukama.« Stjepan Bogutovac „„ VAJSKA – Predstavljena knjiga vlč. Vladimira Mi-

kruta – Povodom 10. obljetnice postojanja domaćega HKUD-a »Dukat«, u dvorani župne kuće u Vajskoj (Subotička biskupija) 16. studenoga predstavljena je knjiga bošnjačkog župnika Vladimira Mikruta »Sabirana zlatna zrnca«. Osim autora, o knjizi su govorili Zvonimir Pelajić iz Plavne i Vinko Juzbašić iz Bošnjaka, a predstavljanje je moderirala Marija Ihas iz Vajske. Predstavljanju su nazočile članice ženske pjevačke skupine Građanske udruge »Tragovima Šokaca« iz Bača, predsjednik mjesnog HKUD-a Pavle Pejčić, pjesnik Josip Dumendžić (Meštar) iz Bođana te domaći župnik Josip Kujundžić, a nazočnima se kratko obratio i Dragan Đurić, hrvatski generalni konzul u Subotici. Nakon predstavljanja župniku Kujundžiću uručeni su primjerci Novoga zavjeta i biblijske slikovnice, dar Hrvatskoga biblijskog društva iz Zagreba. Vinko Juzbašić

„„ DONJI MIHOLJAC – Gostovanje Križevčana - Na

misnom slavlju 18. studenoga vjernici župe Sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu imali su priliku poslušati Mješoviti župni zbor župe Sv. Ane iz Križevaca, predvođen s. Ivanom, sestrom Družbe Kćeri Božanske ljubavi, koji je pjesmom animirao misno slavlje i tako uzvratio posjet miholjačkog zbora Sv. Cecilije Križevcima od prije tri godine. Na misi je propovijedao vlč. Stjepan Sović, župnik križevačke župe Sv. Ane. Nakon prigodne homilije župnik je upoznao Miholjčane s Križevcima, tamošnjim župama, crkvama, zborovima, i naravno, sv. Markom Križevčaninom. Nakon mise, koncertom se predstavio gradski zbor križevačke mladeži Crisinus, koji djeluje u svim križevačkim župama, a snimio je i CD pod naslovom »U novi dan«. Na njemu se nalaze pjesme križevačkih autora, a nekoliko pjesama s tog CD-a predstavili su na ovom koncertu. Nakon koncerta, miholjački župnik Josip Antolović za-

hvalio je dragim gostima te ih zajedno s domaćinima, Zborom sv. Cecilije, pozvao na zajedničko druženje. Sonja Devčić „„ SLAVONSKI BROD - Predstavljanje dvaju zborni-

ka - U suradnji Franjevačkog samostana i podružnice Hrvatskog instituta za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, svjetlo dana ugledale su ovih dana dvije knjige koje su na poseban način povezane s djelovanjem franjevaca u Slavonskom Brodu. Riječ je o zbornicima »Najstarija matična knjiga Brodske župe Presvetog Trojstva (1701.-1735.), autora dr. Roberta Skenderovića i »Franjevci u Slavonskom Brodu - zbornik radova znanstvenog skupa«, autora dr. Dine Mujadževića, koje su u srijedu, 5. prosinca, predstavljene u Gradskoj knjižnici. O knjigama su, uz autore, govorili dr. Stanko Andrić, gvardijan fra Sebastijan Golenić i fra Vatroslav Frkin. Istaknuto je kako su obje knjige kvalitetan i zanimljiv povijesni izvor ne samo za Slavonski Brod, nego puno šire te vjeruju da će rasvijetliti brojne povijesne tajne, budući da nema puno izvora za to razdoblje. Naglasili su i veliku ulogu franjevaca koji na tom prostoru djeluju više od pola stoljeća. Istaknuto je kako su zbornici nastavak niza znanstvenih radova započetih prije 30 godina te kako je sve krenulo još od fra Marijana Lanosovića, čija se 200. obljetnica smrti obilježava ove godine. Brankica Lukačević

„„ VINKOVCI - Pjesmom vam ljubav vraćam - Župnik

župe Sv. Nikole biskupa, Vinkovci, vlč. Stjepan Podboj, snimio je CD pod nazivom »Pjesmom vam ljubav vraćam«, koji sadrži pet njegovih pjesama i četiri prozna teksta. Album je nastao u tonskom studiju MAK u Gradištu, a izdavač je Multi Music Media. Snježana Kraljević

VJESNIK na nadbiskupijskim Internet-stranicama: www.djos.hr Urednikova (pre)poruka – Stopama sadašnjice – Liturgijska građa – Homiletska građa – Sadržaj

1072

12/2012.


NADBISKUP I METROPOLIT ĐAKOVAČKO-OSJEČKI

Božićna čestitka i pastirska poruka 2012. godine

»Utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.« (Vjerovanje nicejsko-carigradsko) Draga braćo i sestre!

U

tjelovljenje Božjega Sina događaj je koji nas trajno zadivljuje. Bog preuzima i ljudsku narav. Otkriva nam svoju blizinu i poziva nas u zajedništvo na putu spasenja. To je događaj u kojem nam sjaji istina o onoj najdubljoj i najintimnijoj povezanosti Stvoritelja i stvorenja. S utjelovljenim Gospodinom otvoren nam je put iskustvu Božje spasiteljske ljubavi koja nas trajno pohađa i poziva da u nju uronimo i po njoj živimo rasvijetljeni darom vjere. Kršćanska zajednica uvijek je, puna radosti, naviještala ovo veliko otajstvo - ispovijedala je i slavila utjelovljenje i rođenje Sina Božjega, razabirući u njegovu dolasku jedan novi životni smjer koji čovjeka i svu njegovu stvarnost okreće i uzdiže prema Bogu. Krist se rađa, slavite ga! – poziva nas iz prvih stoljećâ Crkve sv. Grgur Nazijanski. Krist dolazi s neba, idite mu ususret! Krist je na zemlji, uzdignite se! Krist je u tijelu, veličajte ga - sa strahom zbog grijeha, s radošću radi nade (usp. Grgur Nazijanski, Govor 38, 1). Ta trajna vjera Crkve i danas nam pojašnjava kako je Otkupiteljevo rođenje od Djevice Marije, djelovanjem Duha Svetoga, bilo izvanredni korak Božje ljubavi i dobrote, ali i djelo nade, novi početak ostvarivanja otkupljenja u kojem s novom, potpunom blizinom Bog ulazi u naš svijet »radi nas ljudi i radi našega spasenja«. U Godini vjere, vođeni iskustvom prve kršćanske zajednice, želimo se i mi nadahnjivati na svoj dubini i širini poruke Isusova rođenja. Želimo da i nas, koliko je moguće više, zahvati Evanđelje – ta radosna i blaga vijest »Svjetla istinskoga koje prosvjetljuje svakog čovjeka« (usp. Iv 1, 9), da radosni i blagoslovljeni mognemo živjeti pribrojeni »onima koji ga primiše«, kojima »podade moć da postanu djeca Božja« (usp Iv 1,12). Na putu vjere, mi želimo postati još snažnije zahvaćeni evanđeljem i naviještati ga, zbliženi s »prvim vjernicima« Božjega utjelovljenja - Marijom i Josipom, anđeoskim glasnicima neba i spremnim odgovorom betlehemskih pastirâ. U vjeri, pohod Novorođenomu nisu propustili ni mudraci iz daleka kraja. Uvijek se pronađe »zvijezda« koja zasja i pokazuje put tražiteljima Boga – za nas rođenoga. Božićni nas događaj upozorava i na postojanje lažnih »tražitelja«. I nemirni kralj Herod i njegovi poslušnici u gradu Jeruzalemu raspitivali su se o Isusovu rođenju, ali bez slobode iskrenoga srca. Štoviše, smetali su im iskreni tražitelji Božje blizine i znakova njegova spasenja. Na primjeru mudraca vidimo kako se iskreni Božji tražitelji, slijedeći unu-

tarnji glas svoje savjesti, unatoč zamkama, vraćaju u svoju zemlju drugim putem. I nas Božić poziva da se »svojoj zemlji« – stvarnosti svoga životnoga puta - vraćamo stazama vjere. Gdje su se to, u nama i oko nas - dijelom skriveni, a dijelom posve očiti, nastanili »Herodi« naših dana? I zar im se ne trebamo mudro odupirati, razaznajući da je naš poziv na stazama »drugoga puta« – plodnoga i blagoslovljenoga puta vjere, nade i ljubavi? Rasvijetljeni darom vjere, pozvani smo živjeti i svjedočiti istinske vrijednosti, trajne i univerzalne, što nam ih već po svom naravnom dostojanstvu otkriva ljudsko biće koje sada još više sjaji, otkada je u Kristu Bog postao čovjekom. »Nema ničega ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u srcu Kristovih učenika« (usp. GS, 1) – poučava nas nauk Drugoga vatikanskog koncila. Stoga nas uvijek veseli svaki doprinos čovjekovu ostvarenju, svako djelo, osobno ili zajedničko, koje pomaže da čovjek napreduje u dobru duha i tijela. Kristovi vjernici u tom otkrivaju čovjekov put svetosti te se trude, imajući na umu dobrobit svakoga čovjeka, unositi u svijet Isusove, evanđeoske ideale. Znamo da na Kristovu tragu nećemo pogriješiti, štoviše, rast ćemo u osjetljivosti za ljude našeg vremena i za potrebe svijeta što ga navještajem i iskrenim svjedočanstvom Božje ljubavi trebamo učiniti čovječnijim. Zar ima vrjednijega i plemenitijega poslanja? Zar ono ne treba nadahnjivati svakoga kršćanina, na svakom mjestu na kojem se ostvaruje naš život i naše djelovanje? Unatoč mnogim izazovima i kušnjama, u zajedništvu velike obitelji Crkve, mi molimo da novorođeni Spasitelj ohrabri naša srca i da ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi (usp. 2 Sol 2,17). Draga braćo i sestre! Neka vam je svima blagoslovljen i radostan Božić! Svim ljudima, u Kristovoj radosnoj vijesti nazvanima »miljenicima Božjim«! Vama, drage obitelji! Vama, draga djeco i mladi! Vama, stariji i bolesni, i svima vama koji nosite križ nezaposlenosti i velikih životnih teškoća! Blagoslovljen Božić vama, dragi vjeroučitelji i katehete! Vama, dragi članovi redovničkih zajednica! Radostan Božić vama, dragi đakoni i braćo svećenici! U zajedništvu s pomoćnim biskupom Đurom, za sve vas molim blagoslov i mir u novoj godini 2013. Neka vas sve obasja Gospodin, neka vas krijepi i neka vas čuva! U Đakovu, o svetkovini Gospodinova rođenja 2012.  Marin, nadbiskup i metropolit


Vjernici Đakovačko-osječke nadbiskupije na Nacionalnom zahvalnom hodočašću u Godini vjere Rim, utorak 6. studenoga 2012.

Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, br. 12 2012  

Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, br. 12 2012